BAN KULIN

Ban Kulin je samostalno vladao Bosanskom dravom od 1180-1204 godine. Nakon

uklanjanja bana Boria sa prijestolja 1163 godine nemamo nikakvih vijesti o Bosni kao ni o
tome ko se nalazio na njenom elu, sve do pojave bana Kulina. Za to vrijeme bosna se
vjerovatno sa ostalim Balkanskim zemljama nalazila pod vlau Vizantije. Za bana Kulina
prvi puta ujemo 1180 godine iz jednog pisma papinog izaslanika Teobala koje je bilo
adresirano na bana Kulina, velikog bana bosanskog.
Budui da je ban Kulin bio dobro poznat i cijenjen u Rimu ali u u drugim zemljama,
javile su se odreene indicije da je on mogao vladati u dva navrata i to prije i poslije bana
Boria. Naime u sauvanim izvorima u kojima se spominje tok bitke na Tari iz 1150 godine
spominje se i izvijesni arhiupan Bankin kojeg opisuje Jovan Kinam. Naime vizantijski su
pisci strana imena prilagoavali svom izrazu tako da je Bankin vrlo vjerovatno mogao biti ban
Kulin. Slina situacija je i sa pismom zetskog vladara Vukana u kojem se spominje Bacilinus
umijesto ban Kulin.
Vrlo vjerovatno nakon poraza u pomenutoj bitci ban Kulin biva odveden u Carigrad a
na upranjeno bosansko prijestolje doao je ban Bori. Meutim kada je Vizantija ponovo
uspostavila svoju vlast nad ovim prostorima oni na elo Bosne postavljaju Bana kulina. Za
vrijeme vizantijske uprave on je vladao pod njihovim pokroviteljstvom, a nakon smrti
Manojla Komnena naslijedilo je slabljenje Vizantije te se ban Kulin uspio osloboditi njihove
vlasti i samostalno vladati Bosnom.
Sudjelovao je sa svojom vojskom u borbama Ugarske i Srbije protiv Bizanta. U
njegovo vrijeme ve je postojao izgraen dravni aparat u Bosni. Imao je i svoju dvorsku
kancelariju s raznim vrstama sluba-od sudija, malih i velikih, do dvorskog kneza (comes
palatinus), te prilino velike prihode, a Bosna tada doivljava velike kulturni napredak. Za
Kulinovo doba vezani su i poeci autonomne bosanske duhovnosti-ustanovljenja Crkve
bosanske koja e kroz cijeli srednji vijek biti znaajan dravni autoritet. Crkva bosanska i
bogumilstvo su neprestano izazivali vjerske i teritorijalne nesuglasice, pa je i ban ak bio
primoran da se odrekne ove crkve.
Naime nakon optubi Zetskog vladara Vukana papi Inoentiju III 1199 godine da ban
Kulin ispoljava krivovjerje. Papa je uputio pismo ugarskom kralju Emeriku III u kojem trai
da silom istjera heretike iz Bosne. Budui da je ban Kulin bio odlian diplomata te je sve
optube odbacio tako to je izjavio da smatra osumnjeene ljude u svojoj zemlji za
pravovjerne katolike a ne heretike.
Kako bi skinuo tu sumnju poslao je u Rim delegaciju da se ispita njihovo vjerovanje.
Zatim je papa prema Kulinovom zahtjevu poslao svog delegata Ivana Kazamarisa da se ispita
vjerovanje bonjana. Papski legat je poetkom 1203 godine i boravio u Bosni gdje je
ustanovio da se uenje koje ispovjedaju Bonjani ne slae sa slubenim uenjem katolike
crkve. Nakon toga dolo je do sabora na Bilinom polju 8.aprila 1203 godine, kada su
velikodostojnici crkve bosanske izjavili da e u budue slijediti uenje katolike crkve.

Granice bosanske drave za vrijeme vladavine ovog bana prostirale su se od Drine do

Grmea obuhvatajui oblasti: centralnu Bosnu, Usoru, Soli i Donje krajeve oko rijeke Sane.
Jedan savremenik je zabiljeio da je "Kulinova Bosna prostrana, velika deset i vie dana
hoda." Imajui u vidu geografski i politiki poloaj veze sa Dubrovnikom kao nezavisnim
gradom republike za Bosnu su bile od velikog znaaja. To je prvi uoio i ocijenio Kulin ban,
koji je u razvoju trgovine i sobraaja sa ovim gradom dravom vidio put brzog razvoja drave
u svakom pogledu. Zbog toga je punu panju posvetio unapreenju ekonomske saradnje sa
Dubrovnikom. Zahvaljujui tome u Bosni su se razvila tri vea trga sa utvrdama- Vrhbosna,
Visoko i Drijeva. U tom smislu Kulin ban je izdao Povelju 29.avgusta 1189.godine, kojom je
dao sveanu izjavu da e saradnja sa Dubrovnikom biti podravana od strane bosanske
drave.
Tekst Povelje Kulin ban
(prevod: U ime Oca, sina i Svetog duha
Ja, Ban Bosanski Kulin, obeavam Tebi knee Krvau i svim
graanima Dubrovanima da u Vam pravi prijatelj biti odsad i dovijeka
i da u pravi mir odravati s vama i pravu vjeru dokle sam iv.
Svi Dubrovani koji hode po tlu kojim vladam, trgujui,
gdje god se ele kretati, gdje god koji hoe,
s pravim vjerom i pravim srcem,drau ih bez ikakve tete,
osim ako mi ko da svojom voljom poklon.
Nee im biti od mojih asnika sile,
i dokle kod mene budu, davat' u im savjet i pomo,
koliko je mogue, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanelje.)
Analiza Povelje

Povelja Kulin bana je najstariji sauvani spomenik, pisan bosanicom na narodnom

bosanskom jeziku, nastao u dvanaestom stoljeu. Ako posmatramo jezik povelje, vidimo da se
pisar skoro potpuno oslobodio tradicionalnih crkvenoslavenskih izraza. Oni su naravno
prisutni u invokaciji, (,,U ime Otca i Sina i svetago Duha.'') kojom poinju sve povelje iz tog
doba. Ti izrazi prisutni su jo u zakletvi povelje: (,, Tako mi , Boe, pomagaj, i sije sveto
jevanelje.'') To je povelja u kojoj se pazilo na stil i iz koje saznajemo mnogo injenica.
Iz povelje moemo zakljuiti da je Bosna dravna zajednica koja ima svog bana, (,,Ja,
ban bos'nski Kulin, prisezaju tebje , knee Krvau, i vsjem graam dubrov'am.'') koji

garantuje, ne samo dubrovakom knezu Krvau, ve i svim Dubrovanima bezbijedno

kretanje i trgovinu po njegovom vladanju, (,, Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu
vladaniju, trgujue godje si kto hoe krjevati, godje si kto mine.''). Iz ovoga proizlazi
zainteresovanost Dubrovana za trgovanje s Bosnom, kao i pretpostavka da su ve u to
vrijeme postojali prohodni putevi na ovom podruju.
Takoer iz ovog proizlazi pretpostavka da je bilo i robe koju je Bosna mogla izvoziti i
koja je za Dubrovnik bila interesantna, a naroita injenica je, da je postojalo trite na koje se
mogla plasirati dubrovaka roba.
Vano je napomenuti i da je ta trgovina bila slobodna da Kulin ban nije traio porez
niti da e ita uzimati od Dubrovana, izuzev ako mu neko neto svojom voljom
pokloni. (,,Vsi Dubrovane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujue godje si kto hoe
krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem drati je, bez vsakoje zledi razvje
to mi kto da svojev voljov poklon.'')Ovo nam govori da je Kulin ban izuzetno potovao ljude,
da se korektno ophodio prema njima, da nita na silu nee uzeti, a da e svakoga, ko odlui
svratiti na banov dvor srdano doekati. Iz ove povelje itamo da je Kulin ban elio mir i
blagostanje. On poziva Dubrovane na prijateljstvo i na mir.
On govori Dubrovanima da mogu ispoljavati svoju vjeru. (,,Pravi prijatelj biti vam
od sele i dovjeka. I prav goj drati s vami i pravu vjeru dokle s'm iv.)
Ovo se ne odnosi samo na Kulin bana, ve i na sve stanovnike Bosne. Dakle, ako ban
to ne ispuni, to ne bi bila samo njegova greka, ve i greka naroda.
On dakle govori u ime naroda a sve kasnije povelje govore u ime drave. Iz Povelje
Kulin bana takoer itamo i da je Bosna posjedovala vojsku, koja je bila u nadlenosti Kulin
bana, te da su ti vojnici asni i moralni, da nee napadati trgovake karavane. (,,I da im ne
bude od mojih 'stnikov sile.'') Dakle ovo nam govori o pravnoj sigurnosti i organiziranosti
upravnog aparata. Dokle god Dubrovani budu kod njega tj. u Bosni,dobit e pomo i savjet
bez ikakve zle misli. (,,I dokle u mne budu dati im s'vjet i pomo, kakore i sebje, kolikore
moe, bez v'sega zloga primisla.'') To nam ukazuje na principe etinosti.
O Kulin banu moemo zakljuiti da je bio prilino prizeman i razuman ovjek svjestan
svog djelovanja i svjestan da postoji neko i iznad njega. (,,Tako mi , Boe, pomagaj, i sije
sveto jevanelje.'')
Taan datum izdavanja Kulinove povelje vrlo je jednostavno utvrditi, jer je dijak
Radoje, koji je pisao Povelju na njoj se i potpisao, tano naznaio datum njenog izdavanja, a
to je dvadeset i deveti august 1189. godine. Za utvrivanje bosanske dravnosti ovakvo
pouzdano svjedoanstvo neosporno je bitno, jer je ve na temelju same Povelje mogue
utvrditi itav niz vanih detalja o statusu izdavaa, njegovom odnosu sa susjedima, njegovim
ingerencijama, a indirektno dobiti uvid u ekonomski,a donekle i kulturni karakter drutva u
kome je ovakva povelja bila izdata.''Dakle moemo zakljuiti da je na dvoru Kulin bana bila
institucionalizirana pisarska profesija. U prilog tome ide:,,Dosljednost pravopisa u Kulinovoj
povelji, osim toga, jezik Kulinove povelje pokazuje ve izgraen stil izraavanja, tanost u
izlaganju, koja nikako ne bi mogla biti osobina prvog pokuaja.'' Moemo ustvrditi da Radoje
dijak nikako nije bio obian pisar ve da je knjievno kultivisan i posjeduje razvijeno jeziko
oblikovanje