Plovni Putevi I Luke, Autor Marko Pršić

SVEUILITE U ZAGREBU, GRAEVINSKI FAKULTET
MARKO PRI
PLOVNI PUTEVI I LUKE

WEB SKRIPTA
ZAGREB, 2.3.2011.
Pri: Plovni putevi i luke
Sadraj
0
UVOD ............................................................................................................................ 1
GIBANJA MORA ........................................................................................................... 3

1.1
1.2
1.3
1.4
1.5
1.6
Sadraj
DEFINICIJA VALOVA ......................................................................................... 4

DEFINICIJA MORSKIH VALOVA ........................................................................ 4
VRSTE POVRINSKIH MORSKIH VALOVA ...................................................... 6
IDEALNI I REALNI VALOVI ................................................................................ 9
OPIS POVRINSKIH MORSKIH VALOVA ....................................................... 10
PROGNOZA POVRINSKIH MORSKIH VALOVA ........................................... 11
2.3.2011
0 UVOD
Plovni putevi i luke je obavezni kolegij Graevinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu od 1966. godine kada
ga je uveo profesor Miroslav Gjurovi. Tada je sadravao preteno empirijska i sasvim bazina teorijska
poglavlja o gibanjima mora, poglavlja o brodovima i tehnologiji lukog prekrcaja, poglavlja o konstrukcijama i
graenju morskih i rijenih luka te poglavlja o rijenim plovnim putevima. 2. profesorska generacija je
profesor Zdravko Tadejevi 1973. 1983., a ovaj tekst pie 3. profesorska generacija.
Ogroman je napredak u dananjem kolegiju nainjen na podruju definiranja pomorskog okolia, kroz prva tri
poglavlja obuhvaena zajednikim pojmom pomorske hidraulike. Unaprijeeno je poglavlje o graenju u
moru dijelom o ponaanju materijala u moru. Poglavlje o brodovima je osuvremenjeno novim vrstama
brodova i njihovim karakteristikama interesantnim za graenje luka. Poglavlje o lukama ima 3 cjeline:
prekrcajne tehnologije (informativno), oblikovanje luka i luke graevine (lukobrani i kejovi). Slijede poglavlja:
urbani pomorski objekti, unutarnji plovni putevi i graevine za svladavanje visinskih prepreka na unutarnjim
plovnim putevima
Sam naziv kolegija se zadrao po tradiciji, ali stvarni predmet kolegija je danas puno iri.
Graevine kojima se kolegij bavi prikazane su na na slici 0::1. U njih su ukljuene sljedee
pomorske graevine:
luke (teretne, trajektne, putnike, marine,....),
pristanita brodova bez zatite lukobrana,
ureenje prirodnih obala (plae za kupanje, zatita od erozije,....),
ureenje urbanih obala (artificijelne obale, urbane marine, etnice,.....),
zahvate rashladne morske vode i ispuste zagaene vode u more,
vanobalne cjevovode,
vanobalne graevine (svjetionici i privezne utvrdice),
kao i graevine unutranje plovidbe:
rijeni i kanalski plovni putevi,
rijene i kanalske luke (teretne, trajektne, marine,....),
rijena i kanalska pristanita,
brodske prevodnice,
ureenje prirodnih obala (plae za kupanje, veslake staze,....),
ureenje urbanih obala (artificijelne obale, urbane marine, etnice,.....).
Kolegij ne izuava sve spomenute pomorske graevine ponaosob, nego kroz izuavanje gore spomenutih
poglavlja (u raznim obujmima) daje osnovu za njihovo inenjersko rjeavanje, a kod rijetkih i specijalnih
graevina samo za razumijevanje problema. Poglavlja unutranjih plovnih puteva ukljuena su informativno,
a detaljno su sadrana u izbornom kolegiju Unutranji plovni putevi.
0 UVOD
2.3.2011
Sl. 0::1
Objekti pomorskih graevina i unutarnjih plovnih puteva (Tadejevi)
0 UVOD
2.3.2011
1 GIBANJA MORA
Gibanja mora su iskljuivo za ovaj kolegij kolokvijalno obuhvaena pojmom pomorska
hidraulika. Openito reeno, h i d r a u l i k a je primijenjena nauka koja izuava zakone
ravnotee i kretanja realne tekuine i razrauje primjenu tih zakona, te se dade podijeliti
na hidrostatiku i hidrodinamiku. Obzirom na mjesto gdje se voda nalazi, hidraulika se
kolokvijalno moe specificirati na:
-
hidrauliku zatvorenih sistema
hidrauliku otvorenih vodotoka i
pomorsku hidrauliku.
P o m o r s k a h i d r a u l i k a bi tada bila disciplina hidraulike vezana s njom fundamentalnim zakonima.

Predmet izuavanja su realni morski valovi i morske struje, te njihove interakcije i deformacije. Oni se
izuavaju i u oceanografiji (grana geofizike), ali vie teorijski. Metode opisivanja ovih pojava su:
deterministika kao najstarija, stohastika i energetska kao najnovija. Prva metoda moe opisivati samo
idealizirana kretanja, a preostale i realna kretanja morske vode. Vremenski gledano hidraulika ima korijene u
dalekoj prolosti (Arhimed, Da Vinci, Galilei...) ime je stvorena prilika da se veoma rano odigraju velika
otkria njenih zakonitosti, pa se moe rei da je to vrijeme ve iza nas. Nasuprot tome pomorska hidraulika
se poela razvijati poetkom 19. stoljea, a najvee korake biljei nakon drugog svjetskog rata tako da se
upravo sada nalazi u dinamikom periodu velikih otkria. Najvei doprinos razvoju nauke dali su Gerstner
1802., Airy 1845., Stokes 1880., De Vries i Korteweg 1895., Rayleigh 1990., Irribaren 1938., Miche 1940.,
Bretschneider 1950., Svedrup 1950., Munk 1950., Pierson 1955., Neumann 1955., James 1955., Dean
1960., Minikin 1960., Wiegel 1964., Ippen 1966., Le Mehaute 1970., Iwagaki 1970., Silvester 1974 i drugi.
Pojave kojima se bavi pomorska hidraulika u biti su stohastike prirode no ranija nastojanja da se valovi i
struje opiu deterministiki (preko matematskih zakonitosti) uvela je disciplinu izuavanja i d e a l n i h m o r
skih
v a l o v a i struja te njihovih interakcija i deformacija to bi se moglo nazvati deterministikom
metodom u pomorskoj hidraulici. Deterministika metoda pomorske hidraulike je temelj za razvoj i
razumijevanje preostale dvije metode pomorske hidraulike, a to su stohastika i spektralna.
Gradivo predstavlja takoer i neophodnu podlogu za pomorske gradnje i promet, za pristup projektiranju,
izradu modela, izvoenje i odravanje pomorskih objekata. Stoga je namijenjeno studentima i inenjerima
koji se obrazuju na Graevinskom fakultetu, a i drugima koji se bave istraivanjem i konstrukcijama u moru.
Razlikuju se dvije vrste gibanja mora:

-
pokreti cijele morske mase morske struje
pokreti dijelova morske mase morski valovi.
Prvi imaju male brzine, ali prenose velike morske vode i interesantni su prvenstveno za
ekoloke probleme i probleme marinskog nanosa. Ne ine velike sile na graevine pa se
uzimaju u obzir samo kod vrlo vitkih konstrukcija. Drugi zahvaaju samo dijelove morske
mase i ne uzrokuju znaajni transport mase. No imaju znaajne brzine i uzrokuju znaajne
sile na sve graevine u moru. Dalje e se razmatrati samo morski valovi.
1 GIBANJA MORA
2.3.2011
1.1 DEFINICIJA VALOVA

Valovi u moru su osim morskih valova jo i elektromagnetski, svjetlosni i zvuni valovi. Svi oni pripadaju u
valove u tekuinama, koji su opet dio valova u tekuinama i vrstim tijelima. U valnoj mehanici tekuina
vrstih tijela vri se sistematizacija po:
-
uvjetima okolia na: adijabatske i izotermike,
stratifikaciji na: povrinske i unutranje,
orijentaciji ravnine osciliranja u odnosu na smjer rasprostiranja na: uzdune, poprene, translatorne i
stojne,
duini perioda na: kratki i dugi,
karakteru pobude na: pravilne i nepravilne tj. sluajne.
Uzduni valovi se mogu pobuditi na povrini i u unutranjosti krutih tijela i tekuina. Popreni valovi su
takoer mogui na povrini i u unutranjosti krutih tijela, ali samo na povrini tekuina ili na nekoj graninoj
plohi razliitih gustoa u vodenoj masi. U masi vode jednake gustoe ne mogu se pobuditi, bez obzira na
veliku pokretljivost vodenih estica, jer u njoj ne postoje tangencijalna naprezanja. Poprene oscilacije u
vrstim tijelima nastaju pod djelovanjem sila inercije i tangencijalnih naprezanja, pomicanjem atoma oko
ravnotenog poloaja u kristalnoj reetki. Kako u tekuinama nema tih sila, za pobudu poprenih oscilacija
potrebne su vanjske sile (povrinska napetost, gravitacija, Coriolisova sila i magnetske sile za elektrovodljive
tekuine).
1.2 DEFINICIJA MORSKIH VALOVA

Morski valovi su proces periodikog kolebanja neke granine plohe u moru udruen s
osciliranjem vodenih estica pod djelovanjem pobuujuih i umirujuih sila. Pobuujue
sile dolaze od: vjetra,
-
brodova.
gibanja meteorolokih sustava,
seizmikih i tektonskih poremeaja,
zvijezda.
Umirujue sile su:

-
povrinska napetost,
gravitacija,
Coriolisova sila.
U prirodi nikada pojedine pobuujue i umirujue sile ne djeluju separatno nego

kompleksno s razliitim intenzitetom (Sl. 1.2::1). Osim toga pobuujue sile su pulsirajue i
1.1 DEFINICIJA VALOVA
2.3.2011
esto sluajne prirode to sve skupa realne valove ini nepravilnim po frekvenciji, smjeru i
amplitudi.
Sl. 1.2::1
Nepravilni realni povrinski valovi na nekoj lokaciji, kao rezultat raznovrsnih

pobuujuih i umirujuih sila koje su prikazane s orijentacionom vremenskom
zastupljenosti (veliina kruga).Vidi se da nepravilni realni valovi mogu biti
rezultat svih pobuujuih i umirujuih komponenti ili samo nekih.
Prema stratifikaciji u moru (Sl 1.2::2) razlikuju se povrinski i unutranji morski valovi. P o v
r i n s k i v a l o v i su definirani pomacima fizike povrine mora i pomacima estica
vode. Pomaci estica su najvei na povrini mora i opadaju s dubinom te konano zamiru
Drugi parametri gibanja vodnih estica takoer opadaju s dubinom po eksponencijalnom
zakonu. Kao to je fizika povrina mora granina povrina dvaju medija bitno razliite
gustoe (vode i zraka), tako se i u moru mogu iz vie razloga formirati granine plohe
gustoe pa se pomaci takove plohe nazivaju u n u t r a n j i v a l o v i (interni). Pomaci
vodnih estica tada opadaju i prema dnu i prema povrini od granine plohe. Sva
razmatranja u ovom kolegiju odnose se na povrinske valove.
1.2 DEFINICIJA MORSKIH VALOVA
2.3.2011
Sl 1.2::2
Morski valovi: (a) povrinski, (b) unutranji (dubinski); r1=rz - gustoa zraka,
r2 i r3 gustoe dva razliita sloja mora.
U pogledu duljine valova, kod gravitacijskih morskih valova, kratkI valovi su oni ija valna
duljina je mnogo manja od dubine mora (periodi do 30 s), a dugi valovi su oni ija duljina je
mnogo vea od dubine mora (periodi preko 5 min.). Izmeu je prijelazno podruje gdje
vrijede teorije za jedne i za druge valove. Kod planetarnih valova duljine valova se
sistematiziraju u ovisnosti o smjeru valne duljine i duljine bazena, pa ako je taj omjer mali
radi se o kratkim valovima, a ako je velik radi se o dugim valovima.
1.3 VRSTE POVRINSKIH MORSKIH VALOVA

Osim to su sistematizirani prema opim karakteristikama koje vrijede za sve vrste valova
u tekuinama i krutim tijelima, morski valovi se sistematiziraju i prema: primarnoj
pobuujuoj sili (primarnom generatoru) i primarnoj umirujuoj (povratnoj) sili (Sl. 1.3::1).
Primarne umirujue sile povrinskih i unutranjih morskih valova su: povrinska napetost,
gravitaciona i Coriolisova. Sistematizacija je bazirana na omjeru valnog perioda T i perioda inercijalnih
oscilacija Ti=/ sin , gdje je kutna brzina rotacije Zemlje, a geografska irina.
Prema tome se razlikuju:
-
kapilarni valovi u ijem umirenju prevladavaju kapilarne sile
gravitacijski v. u ijem umirenju prevladavaju sile gravitacije (T<<Ti)
inercijalno-gravitacijski v. u ijem umirenju sudjeluju sila tea i Coriolisova sila (T<Ti)
1.3 VRSTE POVR.MORSKIH VALOVA
2.3.2011
inercijalni (giroskopski) v. u ijem umirenju prevladava Coriolisova sila (T=Ti)
planetarni (Rossby-jevi) v. u ijem umirenju prevladava vrtnja i sferinost zemlje(T>>Ti).
Sl. 1.3::1
Klasifikacija povrinskih morskih valova prema primarnoj pobuujuoj sili

(primarnom generatoru) i primarnoj umirujuoj (povratnoj) sili
Prema primarnom generatoru, (Sl. 1.3::1), mnogo je vrsta morskih valova:

Od vjetra nastaju:
-
kapilarni valovi (engl. capilary waves) T 0,01 0,1 [s],
bore (engl. ripple), T 0,1 1 [s],
valovi ivog mora (Sl. 1.3::1), (engl. seas), T 1 10 [s],
zibine (engl. mixed waves), T 10 20 [s],
divovski valovi (engl. freak, mammouth w.).
valovi mrtvog mora, bibavica (engl, swell), T 20 30 [s],
mlatni valovi (engl. surf), T 30 [s] 5 [min].
Kako se vidi na Sl.1.3::1, vjetrovni valovi perioda 5 15 [s] imaju najveu energiju i
proizvode najvee sile na konstrukcije pa su stoga glavni predmet valnog izuavanja u
ovom kolegiju.
2.3.2011
Od brodova nastaju brodski valovi, T 0,8 2 [s].

Uslijed promjene tlaka zraka iznad morske povrine izazvanih pomacima olujnih sistema ili
djelovanjem vjetra javljaju se bariki valovi ili olujna mijena (engl. surge, storm tide), T
0,5 60 [ min ].
Uslijed potresa i tektonskih poremeaja u moru nastaju cunami (jap. Tsunami) valovi, T 5
[ min ] 1 [ h ], (Slika 1.3::3).
ige ili see (engl. seiche) su stojni valovi u zatvorenim ili poluzatvorenim bazenima
uzrokovani vjetrom, promjenom pritiska, seizmikim ili dugim valovima s mora.
Valovi elfa (engl. shelf waves), T 15 [ min ] nekoliko sati, nastaju zbog djelovanja
nagle promjene dubine mora na puinske valove.
Plimni valovi (engf. tidal wave) proizlaze iz gravitacionog djelovanja Mjeseca i Sunca kao i
ostalih zvijezda te rotacije zemlje, T=12h 25 min ili 24h 50 min (Slika 1.3::3).
Izvanplimni valovi (engl. transtidal waves), u koje pripadaju planetarni ili Rosby-evi valovi,
proizvedeni su pomacima meteorolokih sistema, zvijezda i zemljine kore, T nekoliko
dana do nekoliko stotina godina.
3
2
z [m]
1
0
-1 0
50
100
150
200
250
300
-2
-3
-4
t [s]
Sl. 1.3::2:
Valni zapis vjetrovnih valova ivog mora s valografske postaje Panon

22.12.1979. od 0100 do 0105, period digitalizacije 1[s], reprezentativni valni
_
parametri: H=2,56[m], Hs=3,98[m], H1/10=5,07[m], Hmax=6[m], T o =3,79[s],
Ts=4,22[s], T1/10=4,16[s], Tmax=4,6[s]
2.3.2011
Sl. 1.3::3
1.4
Mareogram dugih plimnih valova s registriranim dugim cunami (potresnim)

valovima max. visine 3,3[ft]=1[m]. Mareografski zapis na otoku Johnston,
Havaji 24. i 25.05.1960.
IDEALNI I REALNI VALOVI
Svi gore spomenuti valovi se javljaju u prirodi i stoga se imenuju: realni valovi (Tab. 1.4::I).
No postoje valovi u laboratorijima i valovi u vidu matemetike predstave koji se imenuju:
idealni valovi. U odnosu na realne valove oni su restriktivni, manje ili vie vjerni, modeli
realnih valova.
REALNI MORSKI VALOVI

Povrinski valovi
kratkih perioda (do 30s)
dugih
min)
perioda
(preko
ige - see
Unutranji valovi
olujni valovi
vjetrovni
valovi od brodova
cunami
plimni valovi
izvanplimni
Tab. 1.4::I
Vrste realnih morskih valova po stratifikaciji
1.4 IDEALNI I REALNI VALOVI
2.3.2011
1.5
OPIS POVRINSKIH MORSKIH VALOVA
Svaki opis morskih valova sadri dvije stvari: opis valnog profila i opis gibanja vodnih
estica. Povijesno gledano, a i po sloenosti, razvijene su tri metode opisa morskih valova:
-
deterministika,
stohastika (jo i statistika, probabilistika, ili statistiko-vjerojatnosna I
spektralna.
METODE ZA OPIS POVRINSKIH MORSKIH VALOVA
DETERMINISTIKA
pravilni valovi:
- idealni valovi,
- valovi mrtvog mora
analitiki modeli
Tab. 1.5::I
Metode
PROBABILISTIKA
nepravilni
valovi
realni
probabilistiki
modeli u domeni
vjerojatnosti
opisa
povrinskih
SPEKTRALNA
nepravilni
valovi
realni
spektralni modeli u
frekventnoj domeni
morskih
valova
Deterministiki opis valova se primjenjuje za pravilne dvodimenzionalne valove s

konstantnim parametrima valnog profila (valna visina H, valna duljina L, valni period T i
valna brzina c; odnosno pokretnim valnim profilom =f(x,t) koji sadri sve prednje
parametre) i parametrima gibanja vodnih estica (putanja x(t), z(t), brzina vx , vz ,ubrzanje
ax, az ). Zbog svoje pravilnosti takovi valovi se nazivaju i idealni valovi. U prirodi su
izuzetno rijetki, a donekle im se pribliavaju valovi mrtvog mora.
Stohastiki opis valova, ili statistiko-vjerojatnosni prikazuje realne nepravilne
trodimenzionalne valove, na jednoj geografskoj toki za neko kratkorono stacionarno
stanje mora (10 min. do nekoliko sati) ili dugi vremenski period, reprezentativnim
parametrima valnog profila koji su za to stanje mora konstantni. Valni profil i ostali
parametri gibanja vodnih estica dobiju se uvrtavanjem reprezentativnih valnih
1.5 OPIS POVRINSKIH MORSKIH VALOVA
2.3.2011
10
parametara u izraz za idealne valove. Reprezentativne kratkorone valne visine su: HS

znaajna valna visina, H1/10 desetinska valna visina, H1/100 , H1/1000, Hnmod maksimalna
valna visina meu n valova, Hrms korijen sredine kvadrata valnih visina (energetski ekvivalent nekog
nepravilnog valovanja) i HV vizualno opaena valna visina (HV HS). Reprezentativni valni periodi su: T0 prosjeni period presijecanja mirnog raza mora, TS - znaajni valni period, T1/10, T1/100, Tnmod i TV vizualno
opaen valni period (TV TS). Varijacije valnih perioda su mnogo manje nego li kod valnih visina, a jedne i
druge se ravnaju prema Rayleighovom zakonu vjerojatnosti (kod perioda njihovi kvadrati). Za statistiki
opis je potreban valni zapis ili vizualno opaanje. Reprezentativni dugoroni valni
parametri su: HsPR, H1/10PR, HmoPR, TsPR, T1/10PR, TmoPR, gdje je PR povratno razdoblje [god].
Spektralni opis kao i statistiki slui za prikaz kratkoronog stacionarnog stanja realnih
valova. No sredstvo spektralnog opisa je matematiko: funkcija spektralne gustoe koja se
esto skraeno naziva valni spektar. Osnovna je ideja spektra da se postupkom tvz. spektralne ili
Fourierove analize, nae rezultanta sume pravilnih (idealnih) valova ija je sumarna energija jednaka
razmatranom realnom valovanju, pa se pojedini parametri tako definiranih pravilnih valova poredaju po
njihovim frekfencijama () i valnim brojevima (k). Rezultat su jednodimenzionalni spektri u frekventnoj
domeni i u domeni valnog broja. ee se koriste frekventni spektri. Tako su upotrebi energetski spektar,
spektar pomaka valnog profila, amplitudni spektar, spektar valnih visina, spektar brzina vodnih estica,
spektar ubrzanja vodnih estica... Za opis varijabiliteta valnih parametara po morskom prostoru slue
dvodimenzionalni ili usmjereni spektri. Jednodimenzionalni frekventni spektar za neko konkretno stanje mora
se moe dobiti iz valnog zapisa, a dvodimenzionalni spektar valnog broja se dobije iz stereografskog snimka
valovite morske povrine. Ostali se izvode iz ova dva.
1.6
PROGNOZA POVRINSKIH MORSKIH VALOVA
Prognoza povrinskih morskih valova je postupak odreivanja reprezentativnih ili

vjerojatnih parametara valnog profila, ili valnog spektra, realnih valova u prolosti,
sadanjosti ili budunosti. Prognoze su razvijene prema primarnom valnom generatoru, a svaka od njih
ima kratkoronu (za 10-minutno do nekoliko satno stacionarno stanje mora) i dugoronu varijantu (za rijetke
pojave, tj. za stanje mora koje se pojavljuje u nekom duljem nizu godina). Po lokaciji prognoze mogu biti
globalne (npr. valna prognoza WMO za vjetrovne valove svjetskog mora ili globalni model rasprostiranja
plimnih valova), regionalne (npr. valna prognoza WMO za Mediteran, valna prognoza ALADIN za Jadran ili
model rasprostiranja plimnih valova na Jadranu) i lokalne koje se odnose na jednu geografsku toku. Po
nastupu mogu biti vjerojatnosne i vremenske. Prve definiraju vjerojatnost nastupa neke valne veliine, a
druge i vrijeme njenog nastupa.
1.6 PROGNOZA POVRINSKIH MORSKIH VALOVA
2.3.2011
11
PLOVNI PUTEVI I LUKE: poglavlje 2

Sadraj
0
1
2
UVOD............................................................................................................................ 1
GIBANJA MORA ........................................................................................................... 1
IDEALNI VALOVI .......................................................................................................... 1
2.1
DEFINICIJA IDEALNOG VALA............................................................................. 1
2.2
VRSTE IDEALNIH VALOVA ................................................................................. 2
2.3
DETERMINISTIKI OPIS VALOVA I VALNA OSNOVA....................................... 2
2.4
MEHANIKA VALOVA KRATKIH PERIODA .......................................................... 6
2.4.1 VRSTE I OSNOVA TEORIJA VALOVA KRATKIH PERIODA ........................... 6
2.4.2 TEORIJA VALOVA MALIH AMPLITUDA......................................................... 13
2.4.2.1 ENERGIJA VALOVA MALIH AMPLITUDA ................................................ 24
2.4.2.2 BRZINA GRUPE VALOVA......................................................................... 25
2.4.3 TEORIJE VALOVA KONANIH AMPLITUDA ................................................. 27
2.4.3.1 TROHOIDALNA TEORIJA......................................................................... 30
2.4.3.2 STOKESOVE TEORIJE............................................................................. 34
2.4.3.3 KNOIDALNA TEORIJA .............................................................................. 40
2.4.3.4 HIPERBOLINA TEORIJA VALOVA......................................................... 43
2.4.3.5 TEORIJA SOLITERNOG VALA (USAMLJENOG) ..................................... 45
2.4.3.6 TEORIJA STRUJNE FUNKCIJE................................................................ 48
2.4.3.7 KOMPARACIJA TEORIJA PRVOG I VIEG REDA .................................. 49
2.4.3.8 PRIMJENA TEORIJA KONANIH AMPLITUDA ....................................... 49
2.4.4 DEFORMACIJE VALOVA KRATKIH PERIODA .............................................. 50
2.4.4.1 LOM VALOVA............................................................................................ 52
2.4.4.2 DEFORMACIJE VALOVA NA NAGNUTOM DNU USLIJED SMANJENJA
DUBINE; UINAK PLIINE - SHOALING EFEKT ................................................... 59
2.4.4.3 DEFORMACIJA VALOVA USLIJED TRENJA S DNOM ............................ 64
2.4.4.4 ZALOMLJAVANJE ILI REFRAKCIJA VALOVA ......................................... 66
2.4.4.5 OGIBANJE ILI DIFRAKCIJA VALOVA ...................................................... 83
2.4.4.6 ODBIJANJE ILI REFLEKSIJA VALOVA .................................................... 90
2.4.4.7 PROPUTANJE ILI TRANSMISIJA VALOVA ......................................... 101
Sadraj
14.3.2011
0 UVOD
1 GIBANJA MORA
2 IDEALNI VALOVI
2.1 DEFINICIJA IDEALNOG VALA
I d e a l n i v a l je veoma restriktivan fizikalni ili matematiki model realnog vala. Model je
u odnosu na realni val restriktivan u toliko to je:
dvodimenzionalan
monokromatski
jednostavan
konstantne visine
Mogu opstati samo u laboratoriju. Realni morski valovi nemaju niti jednu od karakteristika
idealnih valova, a samo iznimno im se u tom pogledu pribliuju (dugi valovi mrtvog mora).
Idealni valovi su d v o d i m e n z i o n a l n i jer se ire samo u jednom pravcu pa im se
trea dimenzija moe zanemariti. Karakteristika je idealnih valova da su m o n o k r o m a t
s k i. To znai da je periodiki zakon pomaka fizike povrine mora odreen samo s
jednom frekvencijom f = const. Ako je f = 1/T = const proizlazi da je i T = const, tj. period
idealnog vala je konstantan. Valna duina je tada takoer konstantna ako se dubina mora
u smjeru rasprostiranja vala ne mijenja. Dakle, idealan val na nekoj dubini ima stalan profil.
Nepravilni realni valovi su odreeni irokim spektrom frekvencija, a profil je promjenljiv po
vremenu. Takoer su idealni valovi j e d n o s t a v n i jer im se profil dade opisati
jednostavnim matematikim funkcijama (obino sinusnim ili drugim harmonikim
funkcijama).
Matematiki model je jo restriktivniji od fizikalnog jer sadri jo i sljedee restrikcije u
odnosu na nepravilni realan val:
a) fluid je homogen i nestiljiv, gustoa je konstantna;
b) povrinska napetost se moe zanemariti;
c) Coriolisov efekt se moe zanemariti;
d) pritisak na fiz. pov. mora je jednolian i konstantan;
e) fluid je idealan ili neviskozan;
f) pojedini val je promatran bez interakcije s ostalim gibanjima vode
g) dno je horizontalno, vrsto nepominog ruba to ukljuuje da estice na dnu imaju
vertikalnu brzinu nula;
h) amplituda vala je mala, a forma vala je nepromjenljiva u prostoru i vremenu;
i) valovi su male strmine
2.1 DEFINICIJA IDEALNOG VALA
14.3.2011
Prve tri su dopustive za predstavljanje svih in. problema; no potebno je za neke spec. probleme napustiti
restrikcije (d), (e) i (f) to ovdje nije razmatrano. Naputanje restrikcija (g), (h), (i) je osnovno u mnogim
problemima i razmatrano je kasnije. Kod primjene restrikcije (g) na valove u vodi varijabilne dubine, s ime
se sreemo prilikom napredovanja vala prema plai, uobiajeno se uzima lokalna dubina. To moe biti i
strogo ozakonjeno za mnoge praktine sluajeve kada je nagib dna blai od 1:10, no ne bez tekoa.
Progresivni val gibajui se prema plitkoj vodi znaajno mijenja svoj oblik. Efekti od viskoziteta i utjecaj
vertikalne brzine na pomino dno mogu nekad biti meritorni, ali veinom mogu biti zanemareni.
2.2 VRSTE IDEALNIH VALOVA

Osnovna je podjela idealnih povrinskih valova prema veliini njihovog perida pa se mogu
imenovati:
v a l o v i k r a t k i h p e r i o d a (period manji od cca 30 sek.)
v a l o v i d u g i h p e r i o d a (period vei od cca 30 sek.)
Prvi imaju karakteristiku da je u pokretu preteno povrinski sloj mora dok se dubinski
slojevi znatno manje ili nita ne pokreu. Elemenarne estice se kreu u krunim ili
eliptinim putanjama. Dok drugi imaju karakteristiku da pokreti zahvaaju itavu morsku
masu. Pri tome su putanje karikirano izduene elipse tako da se uoavaju samo
horizontalni pokreti tamo-amo. Promjena gibanja estica po dubini je mala u odnosu na
promjenu kod kratkih valova.
2.3 DETERMINISTIKI OPIS VALOVA I VALNA OSNOVA

D e t e r m i n i s t i k i m n a i n o m o p i s i v a n j a v a l o v a dadu se u
potpunosti opisati samo idealni valovi preko zakona valne mehanike. Datira s poetka
razvoja pomorske hidraulike, 19 st. Realni valovi ne mogu se na taj nain zadovoljavajue
opisati radi sluajne varijacije osnovnih parametara. Bolje slaganje s realnou daje p r o
b a b i l i s t i k i o p i s p a r a m e t r a v a l o v a statistikim ili spektralnim nainom.
Jedan adekvatan fizikalni opis morskih valova sadri dvoje:
oblik fizike povrine mora (profila vala)
gibanje estice ispod profila vala
na bazi kojeg je dalje mogue prikazivanje energije valova, deformacija valova te
interakcija meu sobom i s objektima.
a)
O p i s o b l i k a f i z i k e p o v r i ne mora; t.j. v a l n o g p r o f i l a
Najosnovniji parametri za opis valnog profila su visina H[m], duina L[m] i period T[s]
V i s i n a v a l a H je vertikalna udaljenost od lijeba H do grebena vala. A m p l i t u d a
a = H/2 je maksimalni pomak fizike povrine mora od srednjice vala. D u i n a v a l a L
je horizontalna udaljenost izmeu dva uzastopna grebena. P e r i o d v a l a T je
vremenski period izmeu dva uzastopna prolaza grebena kroz istu toku. Visina H i duina
L su parametri vala koji se mijenjaju s dubinom. Period T se ne mijenja s dubinom.
2.2 VRSTE IDEALNIH VALOVA
14.3.2011
Sl 2.3::1 Opis profila idealnog vala

S t r m o s t v a l a je odnos visine i duine vala (H/L), i kao bezdimenzionalan parametar
veoma se esto koristi kod opisa valova. Kree se od 1/7 do 1/200, kod valova ivog mora
najee od 1/10 1/25.
Gibanja valnog profila mogu se klasificirati po 2 kriterija. 1: ako se promatra gibanje po
prostoru mogu se razlikovati progresivni i stojni valovi, 2: ako se gibanje valnog profila
promatra po vremenu mogu se razlikovati periodiki i neperiodiki valovi Gibanje vodnih
estica je razliito od gibanja valnog profila, a moe biti oscilatorno i translatorno (Sl.
2.3::1).
Progresivni val je onaj kome se valni profil; t.j valni greben kao najuoljiviji, horizontalno
giba u odnosu na fiksnu toku. Smjer u kome se greben giba je smjer rasprostiranja vala.
Stojni val ili clapotis je onaj kome se valni profil; t.j valni greben kao najuoljiviji, pomie
samo gore-dolje na fiksnoj poziciji. Karakteriziran je trbusima i vorovima. Prvi uvijek imaju
maksimalne amplitude, a drugi uvijek miruju. Stojni val nastaje kao rezultat superpozicije
kod totalne refleksije vala.
Periodiki val je onaj kome se valni profil: t.j. kolebanje fizike povrine mora ponavlja u
jednakim vremenskim intervalima. Neperiodiki val je onaj kome se valni profil: t.j. valni
greben pojavi usamljeno, ili se ponavlja u vrlo dugim vremenskim intervalima tako da val
izgleda usamljen (naziva se i soliterni val).
2.3 DETERM.OPIS VALOVA I VALNA OSNOVA
14.3.2011
Sl. 2.3::1
Modusi gibanja valnog profila i vodnih estica idealnih valova
Brzina rasprostiranja vala, ili samo brzina vala, c[m/s] je brzina pojedinanog brijega ili
dola vala kojom se on rasprostire morskom povrinom u odnosu na fiksnu toku
Brzina oscilatornog vala c dade se izraziti kao c = L/T, dok se brzina translatornog vala ne
da izraziti na taj nain jer T.
b)
Opis gibanja vodnih estica ispod valnog profila
Gibanje vodnih estica kod oscilatornog vala odvija se po krunim ili eliptinim putanjama
(trajektorijama) koje su manje-vie na istom mjestu. Vodna estica pree cijelu putanju za
jedan valni period i to se na istom mjestu stalno ponjavlja s tim istim periodom. Ako su
trajektorije zatvorene takvo gibanje vodnih estica se naziva rotaciono, a ako su priblino
zatvorene naziva se irotaciono (Sl. 2.3.::3). To kod rotacionog gibanja ne daje nikakvo
napredovanje vodnih estica u smjeru rasprostiranja vala, a kod irotacionog gibanje daje
veoma malo napredovanje vodnih estica u smjeru rasprostiranja vala (tzv. drift struju). S
druge strane pokreti susjednih vodnih estica su jednake periodinosti (frekvencije), ali su
meusobno pomaknuti u fazi. Neke estice su na vrhovima svojih orbita, neke malo nie
tako da se moe formirati valovita fizika povrina mora; t.j. valni profil. Oscilatorni pomaci
estice vode mogu se odvijati tamo-amo, oko poetnog mjesta, i po pravastim
trajektorijama razliite orijentacije u prostoru. U tom sluaju nikad nema napredovanja
vodnih estica u odnosu na poetni poloaj
14.3.2011
Sl.2.3::3 Irotaciono gibanje estica vode, Skjelbreia 1959. (10)

Vodne estice kod translatornog vala permanentno, u znatnom iznosu, napreduju s valnim
grebenom i ne vraaju se na svoje poetno (originalno) mjesto.
U prirodi su najei valovi koji su progresivni, periodiki, i oscilatorni, pa e se u nastavku
najprije definirati ba takvi valovi. Vidno im se rasprostire valni profil (forma vala), a vodne
estice osciliraju manje vie na istom mjestu.
Val koji se pribliava obali je u interakciji s dnom. S obzirom na to kako dubina vode d na
tom putu utjee na parametre vala moe se more podijeliti u tri zone: duboka voda, plitka
voda, prelazna zona. Za neki val je v o d a d u b o k a ako dno ne utjee na njegove
parametre ("ne osjea dno") to se praktino ostvaruje za d > L/2. U tom sluaju npr.
brzina vala ne ovisi o dubini mora c = f(T). Takovi dubokovodni valovi se indeksiraju s "o"
kao npr. Ho i Lo. Neki se val rasprostire u p r e l a z n o m p o d r u j u ako je L/2 > d >
L/25. U tom sluaju dubina utjee na promjenu parametara. Brzina vala je funkcija perioda
i dubine: c = f (T,d). P l i t k o p o d r u j e je definirano dubinom d < L/25, a brzina vala
je funkcija samo dubine: c = f(d).
duboka voda
prelazno podruje
plitka voda
d/L
2d/L
tanh(2d/L)
> 1/2
1/25 do 1/2
< 1/25
>
1/4 do
< 1/4
1
tanh (2d/L)
2d/L
Tab. 2.3::I Klasifikacija dubina mora s obzirom na valovanje

Prilikom aplikacije zakona valne mehanike na realne valove treba strogo voditi rauna o
restrikcijama kojima je realni val sveden na idealni val (2.1).
14.3.2011
2.4 MEHANIKA VALOVA KRATKIH PERIODA

Nepravilno realno valovanje je kompleksan fenomen i teak za (strogi) matematiki opis radi nelinearnosti, trodimenzionalnosti i sluajne prirode valova - koji tek danas dobiva
specifinu matematiku formulaciju baziranu na valnim energetskim spektrima sluajnog
mora.
Nasuprot tome, ranije ustanovljena valna mehanika deterministikom metodom uspijeva
opisati profil vala i gibanje estica samo idealnog vala koji je jednostavan, monokromatski i
dvodimenzionalan (poglavlje 2.1.), a valovanje se odvija pod nekim uvjetima (a...i,
poglavlje 2.1). Takav opis prikazuje se u ovom poglavlju.
V a l o v i k r a t k i h p e r i o d a su oni iji su perodi manji od 30 sekundi. U
inenjerskom tretiranju obalnih problema najinteresantniji su tokovi valovi perioda 5 - 15
sekundi koji imaju najveu relativnu energiju od svih valova.
2.4.1
VRSTE I OSNOVA TEORIJA VALOVA KRATKIH
PERIODA
Deterministiki matematiki modeli kratkih valova mogu se temeljiti na dva razliita
kinematika principa:
Eulerovom (Sl. Sl.2.4-1::3a) koji se odnosi na opis gibanja svih estica tekuine nekog
prostora preko strujnog ili brzinsko polje ije trenutno stanje oslikavaju strujnice. To polje
se dade matematiki opisati preko brzinskog potencijala koji ima poznata svojstva da su
njegove derivacije po x i z smjerovima jednake komponentama vektora brzine vodne
estice u= vx = / x i w= vz= / z po tim istim smjerovima (Sl.2.4.1::1). Polje se dade
opisati preko strujne funkcije sa slinim svojstvima derivacije po smjerovima: u= vx =
/ z i w= vz= / x.
Lagrangeovom (Sl. Sl.2.4-1::3b) koji se odnosi na opis gibanja pojedine estice tekuine
u prostoru i vremenu orbitalnom trajektorijom. Ako je poetni poloaj estice (xo, zo), tada
su x i z koordinate njenog poloaja u trenutku t (Lagrangeove koordinate) izraene s:
x = x (xo,zo,t)
z = z (xo,zo,t)
to predstavlja trajektoriju (zakon gibanja toke) u parametarskoj formi. Komponente

brzine i ubrzanja vodnih estica u smjerovima x i z odreene su s:
u=
dx
dt
ax =
d x
2
dt
w=
dz
dt
az =
d z
2
dt
To proizlazi iz injenice da funkcije x i z, odnosno Langrangeove koordinate predstavljaju

zakon gibanja vodne estice u parametarskoj formi.
2.4.1 VRSTE I OSNOVA TEORIJA V. KR. PER
14.3.2011
Sl.2.4.1::1 Metode opisivanja gibanja tekuine na primjeru progresivnog vala:

a) opisivanje preko strujnog polja prostora, Eulerova metoda
b) opisivanje trajektorijama estica tekuine, Langrangeova metoda.
co- brzina vala u dubokom, c - brzina vala u prelaznom i plitkom podruju.)
Glavni interesi inenjera u vezi valova su gibanja vodnih estica (amplituda, brzine
rasprostiranja, brzine rotacije), profil vala, fluktuacije tlakova i energije valova. Jednadbe
koje to opisuju dane su u vidu eksponencijalnog reda kod kojeg je potencija sljedeeg
lana vea od prethodnog, a broj lanova opada s opadanjem strmosti vala. Teorija koja
ukljuuje samo prvi linearni lan reda je l i n e a r n a t e o r i j a, vrlo je jednostavna za
upotrebu i primjenjiva za najvei broj problema valova male strmosti. Teorije koje ukljuuju
drugi, trei do peti lan reda su teorije vieg reda. Primjenjuju se u sluajevima kada se
valovi male strmosti prostiru prema plitkoj zoni dok strmost vala raste. Naalost, ove teorije
dobro opisuju samo idealne valove. Drugi uobiajeni nazivi su:
linearna teorija ili teorija valova malih amplituda
teorije valova vieg reda ili teorije valova konanih amplituda.
14.3.2011
Teorija valova malih amplituda naziva se jo i linearna toerija (I reda) ili AIRY-jeva prema
njenom utemeljitelju godine 1845. Najbolje opisuje ponaanje valova u dubokoj vodi. No
uz svjesne, manje ili vee, pogreke praktino se inenjerski primjenjuje za sve strmine i
sva podruja dubina.
Teorije valova konanih amplituda nazivaju se jo i teorije vieg reda. Razni autori su dali
takova rjeenja opisa valova. STOKES je 1880-tih godina iznio teorije 2...5 reda najbolje
primjenjive za duboku i tranzitirajuu vodu koje su po njemu dobile i ime. KNOIDALNA
teorija predstavlja prihvatljivu aproksimaciju idealnog vala u plitkoj vodi, a teorija
SOLITERNIH VALOVA zadovoljavajue predstavlja osobine valova u vrlo plitkoj vodi, blizu
zone loma. U novije vrijeme pojavila se teorija STRUJNE FUNKCIJE - autor Dean. To je
numerika metoda razvijena za primjenu kompjutera. Moe se primijeniti za dosta iroko podruje
uvjeta. Valorizacija pojedinih teorija najbolje bi se provela mjerenjem brzina estica valova i tu postoji
nekoliko pouzdanih rezultata, ali i priline tekoe.
veliina amplitude
1. valovi malih amplituda
2. valovi konanih
amplituda
naziv i autor teorije

Airy 1845
trohoidalna, Gerstner 1802,
Stokes 2. reda 1880
Stokes 3. reda
Stokes 4. reda
Stokes 5. reda
knoidalna, Kortweg i De
Vries 1995
hiperbolina, Iwagaki 1968
soliterna, Businesque 1872
t. strujne funkcije, Dean 1973
red teorije
prvog reda ili linearna
prelazna
vieg reda ili
nelinearne
1. i 2. reda
1. i 2. reda
1. i vieg reda
vieg reda
Tab.2.4.1::I Deterministike teorije idealnih morskih valova k r a t k i h p e r i o d a koji

su povrinski, progresivni, oscilatorni, odnosno priblino oscilatorni, monokromatski i
jednostavni.
14.3.2011
Sl.2.4.1::2
OBLICI VALA
(karikirani) prema
teorijama
konanih povrinskih morskih
valova Tadejevi
Zbog toga su dosljedne studije o relativnoj valorizaciji raznih valnih teorija za dane uvjete koncentrirane na
greke koje se odnose na rubne uvjete za razliite teorije su iznijeli dokumentirano Dean, Le Mehaute i
Silvester. Ovdje e se prikazati valorizacija Le Mehaute-a (Sl. 2.4.1::3). Osnova valnih
teorija, tj. matematiki opis predoit e se u nastavku pretpostavljajui temeljna znanja o

procesima na kontinuumu, karakteristikama potencijala i hidromehanici.
14.3.2011
Sl.2.4-1::3.
(9)
Podruja na kojima vrijede pojedine valne teorije prema Le Mehaute-u 1969.
Najvei broj teorija morskih valova uvodi Eulerov princio za opis gibanja vodnih estica; t.j.
b r z i n s k i p o t e n c i j a l () ili njegovu ortogonalu s t r u j n u f u n k c i j u ().
Osnovna pretpostavka potencijalnog strujanja je da je ono bezvrtlono. Funkcije (x,z,t) ili
(x,z,t) opisuju tok unutar fluida i njegove granice tako da je horizont. i vert. komp. brzine
vodnih estica u toki (x,z) dana s parcijalnim derivacijama
u = vx =

=
.................... .................... .......(2.4 - 1 :: 1)
x z
14.3.2011
10
w = vz

=
...............................................(2.4 - 1 :: 2)
z
x
Kako je poznato iz hidrodinamike, strujanje je bezvrtlono ako je na cijelom podruju

odnosno
ispunjenom
tekuinom
zadovoljen
uvjet
rot V =0;
rot(grad)= V = x i + y j + z k = 0 . U sluaju strujanja u ravnini x,z uvjet glasi:
u w
=0
y =
z x
ili
2
2
- =0
zx xz
.
Radi definiranja matematikog modela idealnog vala dane su na Sl.2.4.1::4 potrebne

oznake. Cilj modela je nai funkciju (x,z,t) ili (x,z,t), (iz njih dobivaju brzine i ubrzanja) i
ostale valne parametre: L, T, ....
. Sl.2.4.1::4 Definicija oznaka vala

Funkcije ili dobiju se na bazi matematikog opisa veoma restriktivnog modela (vidi
pretpostavke a - i, poglavlje 2.1) idealnih valova.. Takav opis za sadri:
1
Jednadbu procesa za tok tekuine u povrinskom valu pri irotacionom gibanju
estica vala (Laplaceova jednadba kontinuiteta)
= 0
2
2

+
= 0 .......... .......... .......... .......... .....(2.4 - 1 :: 3)
x2 z 2
.
2
Kinematiki rubni uvjet na morskom dnu da je vertikalna brzina nula; t.j. da
vodna estica ne probija dno (nepropusno dno).
14.3.2011
11

w- z= d = = 0 .......... .......... .......... .......... ...(2.4 - 1 :: 4)
z - z= d
3
Kinematiki rubni uvjet na povrini da komponenta brzine vodne estice vn
normalna na profil vala mora biti jednaka normalnoj brzini pomaka povrine vala Vn. To
znai da estica vode ne probija fiziku povrinu mora (vidi Sl. 2.4.1::4).
Vn= vn.
d
dt +
dx +
dz .......... .......... ....(2.4 - 1 :: 5)
V n = nd =
t
x
z
dt
= f ( x, t )
d =
vn =
dt +
dx.................. ......(2.4 - 1 :: 6)
t
x
......................................(2.4 - 1 :: 7)
n
Ako se pretpostavi da je malo prema duini vala L, normala na povrinu vala e imati smjer priblino
jednak smjeru osi z, a fizika povrina vala e se priblino podudarati s osi x. U tom sluaju

v n _w =
z z= , a
Vn V z =
dx dx dz
=
+
..................................(2.4 - 1 :: 8)
dt
t x dt dt
Poto je promatrana toka valnog profila ujedno i djeli tekuine onda horizontalna brzina valnog profila dx/dt
mora biti jednaka horizontalnoj komponenti brzine vodne estice u. Prema definiciji brzinskog potencijala
u=/x pa se dobije:
Vn =

+ u
t x
V n Vz =

+
.................... .................... (2.4 - 1 :: 9)
t x x z=
Kako se na povrini vala brzina pomaka vala i brzina estice mogu poistovjetiti imamo
Vn = vn

+ = ...................................(2.4 - 1 :: 11)
t x x z= z z=
4
Dinamiki rubni uvjet na povrini da je povrinski tlak po na svakom mjestu i u
svako vrijeme nula (u prirodi nije). Ako Bernoulli-jeva dinamika jednadba opisuje
irotaciono gibanje fluida
2
2
1 p
+ + + + gz = 0 ..............................(2.4 - 1 :: 12)
t 2 x z
uvrtenjem p = 0 se dobije dinamiki rubni uvjet
14.3.2011
12
2
2
1
+ + + g = 0 .......... .......... .......... .(2.4 - 1 :: 13)
t 2 x z
z=
- gustoa tekuine
g - ubrzanje gravitacije
Ovakav opis valova predstavlja nelinearan model jer zadnja dva rubna uvjeta nisu
linearna. S obzirom na to lineariziraju li se ili ne, dobiju se dvije vrste valnih teorija:
linearna teorija i nelinearne teorije, odnosno teorije vieg reda.
Spomenuta pretpostavka da su valovi mali pomaci fizike povrine fluida je najrespektivnija od svih
pretpostavki (2.1) prilikom formiranja modela i od nje potiu tekoe za primjenu kad visina vala poprima
znatnu veliinu u odnosu na duinu.
2.4.2
TEORIJA VALOVA MALIH AMPLITUDA
Najelementarnija od svih teorija je t e o r i j a v a l o v a m a l i h a m p l i t u d a ili jo

nazvana l i n e a r n a t e o r i j a odnosno prema autoru A i r y j e v a t e o r i j a (1845).
Temeljena je na Eulerovoj metodi opisa gibanja tekuine. Ona je fundamentalnog
znaenja mada nije jednostavna za primjenu. Matematiki se Airyjeva teorija moe
oznaiti kao prva aproksimacija kompletnog opisa ponaanja oscilatornih valova. Ta teorija
daje uvid u sva periodika valna ponaanja i opis peoriodikog valovanja adekvatnog za
najvie praktinih problema. No ne ukljuuje transport mase, koji inae postoji, ili injenicu
postojanja i z d i z a n j a s r e d n j i c e v a l a.
U prethodnom matematikom opisu modela idealnog valovanja 2.4-1 ustanovljeno je da su
rubni uvjeti na fizikoj povrini mora nelinearni. Ukoliko je amplituda veoma mala u odnosu
na duinu vala, rubni uvjeti na povrini se mogu linearizirati i tada se opis valova sastoji od
jednadbe procesa
2
2

+ 2 = 0, d z ,- x + .........................(2.4 - 2 :: 1)
2
x z
i rubnih uvjeta

= 0 ...............................................(2.4 - 2 :: 2)
z - z= d

= .......... .......... .......... .......... ......(2.4 - 2 :: 3)
t z z=0

+ g = 0 .......... .......... .......... .......... ..(2.4 - 2 :: 4)
t z=0
14.3.2011
13
Sl. 2.4-2::1
Prikaz oznaka i naziva valnog profila kod linearne valne teorije
Jedino mogue rjeenje gornjeg sustava diferencijalnih jednadbi je trigonometrijska

funkcija. Uz pretpostavku sinusoidalnog profila vala:
= a cos (kx -t) ,rjeenjem
gornjeg sustava jednadbi dobije se brzinski potencijal:
a g ch [k(d + z)]
sin(kx - t) .................... ..........(2.4 - 2 :: 5)
ch(kd)
2
2
Poto je uvjet bezvrtlonosti + = 0 ispunjen, funkcija opisuje potencijalno

zx xz
strujanje.
Sinusoidalni profil pokretnog vala (Sl. 2.4-2::1), temeljem koje je dobiveno gornje rjeenje
za brzinski potencijal, je jednadba koja opisuje kolebanje fizike povrine mora u funkciji
vremena (t) i horizontalne udaljenosti (x) i moe se napisati kao:
= a cos(kx - t),
=
a uz k =
2
H
2
,=
, a = ............(2.4 - 2 :: 5)
L
T
2
H
2
2
cos
xt .................... ...................(2.4 - 2 :: 7)
2
T
L
Pomaci vodnih estica vala (u linearnoj valnoj mehanici) openito se odvijaju u e l i p t i

n i m p u t a n j a m a u plitkoj i prijelaznoj zoni mora, a u k r u n i m p u t a n j a m a u
dubokom moru..
14.3.2011
14
Sl. 2.4-2::2 Utjecaj dubine na putanje estica vala u (a) dubokoj vodi, (b) prelaznom
podruju i (c) plikoj vodi.
Prema tome, pretpostavljeno je u linearnoj teoriji da se estice vode gibaju u zatvorenim
orbitama tj. svaka estica se vraa na svoj poetni poloaj nakon svakog valnog ciklusa
tzv. r o t a c i o n o g i b a nj e. Morison i Crooke (1953) su komparirali laboratorijska mjerenja gibanja
vodnih estica s valnom teorijom i nali da orbite vodnih estica nisu zatvorene tj. i r o t a c i o n o g i b anj
e. Ta razlika izmeu linearne teorije i opaanja prouzrokuje fenomen t r a n s p o r t m a s e uslijed valova.
Povrinske i volumenske inercijalne sile od valova koje napreu konstrukcije se zasnivaju

na hor. i vert. brzinama estica u i w na hor. i vert. ubrzanjima. Iz definicije brzinskog
potencijala proizlazi
u=
,w=
x
z
u=
agk ch[k (z + d)]

cos(kx - t) ............................(2.4 - 2 :: 7)
ch(kd)
w=
agk sh[k (z + d)]

sin(kx t) ............................(2.42 :: 8)
ch(kd)
a lokalna ubrzanja vodenih estica proizlaze daljnjim diferenciranjem po vremenu.

2
c =
g
th(kd) .............................................(2.4 - 2 :: 9)
k
14.3.2011
15
c=
gL 2d
..........................................(2.4 - 2 :: 10)
th
L
2
Brzina rasprostiranja vala dana je s

g
c = th(kd) .......... .......... .......... .......... .(2.4 - 2 :: 11)
Ili
c=
gT 2d
...........................................(2.4 2 :: 11a)
th
L
2
Duina vala je s periodom vezana zakonom: c=L/T...........L=cT

2
gT
2d
2 d
...............................(2.4 2 :: 12)
L=
th
= Lo th
L
L
2
Maximalna brzina estice na dnu z = -d dobije se uvrtavanjem (2.4-2::12) u (2.4-2::7) uz
= 0:
(d)
u max =
H
1
.....................................(2.4 - 2 :: 13)
T sh(2d/L)
w = 0 ..................................................................(2.4-2::14)
U pliaku izraz se transfoirmira i dobiva izgled
(d)
u max =
H 1
gd ...........................................(2.4 - 2 :: 15)
2 d
i uspjeno se moe primjenjivati sve do loma vala, ali ne i za lom.
14.3.2011
16
Tab. 2.4-2::I Prikaz parametera vala prema linearnoj (Airy) teoriji valova ( u =
2
2
,
L
T
fazni kut)
O teoriji malih amplituda moe se zakljuiti da opisuje oscilatorni progresivni val koji je simetrian s obzirom
na raz i ima oblik sinusne funkcije. Nastala je linearizacijom rubnih uvjeta. Polazi od pretpostavke da su
pomaci fizike povrine mora veoma mali u odnosu na valnu duinu. Openito se moe pretpostaviti da
jednadbe ove teorije vrijede za valove ija je strmina H/L < 1/50, odnosno da vrijede za dubokovodno more.
estice vala se gibaju u zatvorenim orbitama, rotaciono gibanje, i ne naputaju svoj poloaj. Napreduje
samo forma vala.
Jednadbe koje opisuju profil fizike povrine mora, brzine estica, ubrzanja estica i pomake estica za
linearnu (Airy-jevu) teoriju su sumirane u tabeli 2.4-2::I.
T l a k ispod povrinskog v a l a m a l e amplitude dobije se linearizacijom Bernoullijeve

dinamike jednadbe (2.4-1::12) to daje
14.3.2011
17
p
+ + gz = 0 ........................................(2.4 - 2 :: 16)
t
Prvi lan gornje jednadbe moe se izraziti iz brzinskog potencijala (jedn. 2.42::5) kao
ch[2 (d + z)/L ]
= - ag
cos(ax - t)
t
ch(2pid/L)
ch[2 (d + z)/L ]
= - g
.................................(2.4 - 2 :: 17)
t
ch(2d/L)
Uvrtavanjem (2.4-2::17) u (2.4-2::16) dobije se raspodjela tlaka po dubini kao

ch[2 (d + z)/L]
p = g
- z .............................(2.4 - 2 :: 18)
ch(2d/L)
to na fizikoj povrini mora iznosi p=0, na nivou mirnog raza tj. za z1 = 0 iznosi p = g, a
1
+ d Ovdje je gustoa mase fluida.
na dnu gdje je z = -d tlak iznosi p = g
ch (2d/L)
Sl. 2.4-2::3 Tlak vala
14.3.2011
18
PR.2.4.2.1
PROMJENA PARAMETARA PUINSKOG VALA MALE AMPLITUDE PO

DUBINI
Zadatak:
Prema puinskom dubokovodnom valu male ampltitude H0/L0/T=0,6/100/8, treba po
linearnoj teoriji proraunati valne parametre na povrini i na 3 (m) ispod povrine ako je
dubina d0=72,5 (m).
Rjeenje:
1
Izbor mjerodavne teorije
d
= 0,115
gT 2
dubokoj vodi.
Za
H
= 0,0009 proizlazi iz sl.2.4.1::2 da se radi o linearnoj teoriji u
gT 2
Valni parametri u dubokom podruju
a)
Profil vala
H
2
2
cos
x
t ;
2
T
L
profil vala (Tab. 2.4.2::I)
2
t=0, = 0,3 cos
x ;
100
t=
b)
T
2
x ;
, = 0,3 cos
4
2
100
pomaknuti profil
Strmost vala
H 0 / L0 = 0,6 / 100 = 1 / 167
strmina vala
14.3.2011
19
uo=0 brzina napredovanja estica u smjeru vala =brzina transporta mase=nema

transporta mase
c)
c0=
d)
Brzina napredovanja vala u dubokom podruju:

gLo
=
2
H0
=0,3 (m)
2
brzina napredovanja grebena vala
putanje estice vode na povrini-krunica
Brzina vodne estice na povrini, (z=0):
v0max=0max=0max=
f)
(m / s)
Putanja vodne estice na povrini, (z=0):
A0=B0=r0=
e)
9,81 * 100
= 12,5
2
2r0 2 * 0,3 *
=
= 0,24 (m/s)
T
8
brzina kruenja estica na povrini
Putanja vodne estice ispod povrine (z=-3 m):
r( 3m) = r0 e
2z
Lo
= 0,3 * e
2 3
100
= 0,3 * 0,65 = 0,2 (m)
radijus kruenja estica na dubini 3

(m)
g)
Brzina vodne estice ispod povrine, (z=-3 m):
14.3.2011
20
v( 3m) =
2r( 3m)
u ( 3 m ) = 0
2 * 0,2 *
= 0,16 ( m/s)
8
brzina kruenja esticana dubini 3 (m)
brzina napredovanja estica u smjeru vala =brzina transporta mase=nema

transporta mase
PR.2.4.2.2: DEFORMACIJA
PARAMETARA
PRIJELAZNOM PODRUJU
VALA
MALE
AMPLITUDE
Zadatak:
Puinski val se rasprostire okomito na obalnu crtu (grebeni valova paralelni s obalnom
crtom). Ravno pjeskovito dno ima pad u dubinu od 1:50. Treba odrediti koliko puinski val
0,6/100/8 kad doe na dubinu d=25 (m) promijeni svoje parametre.
Rjeenje:
1
Izbor mjerodavne teorije
Potrebno proraunati deformiranu valnu visinu u lanu H/gT2, (Sl.2.4.1::2).

Visina vala na dubini 25 m
Za valove koji su generirani u dubokoj vodi i ire se bez akcije vjetra (mrtvo more), a
dolaze u plitko vrijedi prema linearnoj teoriji:
H=H0 KS
KS=0,93
H=0,6*0,93=0,56
visina vala pri dubini d=25m

koeficijent promjene visine od pliine oitan iz dijagrama 2.4.4.2::3,
d 25
= 0,25
za =
L 100
(m)
Prema Slici 2.4.1::2, za T=8 (s) i d=25 (m) oitano za d/gT2=0,04 i H/gT2=0,00089 da se
radi o valovima u prelaznom podruju i linearnoj teoriji.
14.3.2011
21
2)
Valni parametri u prijelaznom podruju mora
a)
Visina vala
H=0,56 m
b)
Duina vala
L = L0 th
2d
2 * 25
= 100 * th
L
L
...................... Implicitna jednadba. Rjeava se iteracijom.
Pretpostavimo: L=93 (m)

2 * * 25
= 100 * 0,934 = 93,4 93
93
Isto se dobije koritenjem dijagrama sa sl. 2.4.4.2::3
Za d/L0=0,25 proizlazi d/L=0,27 to daje L=93 m.
93 = 100 * th
c)
Strmost vala
H 0,56
1
=
=
............................................. strmost vala u plitkom raste
L
93 166
(H0/L0=1/167)
d)
Brzina napredovanja vala u prelaznom podruju

gL 2d
9,81 * 93 2 * 25
th
=
th
= 11,6 (m/s)
2
L
2
93
Brzina vala u prijelaznom opada. (c0=12,5 m/s)
c=
e)
Putanja vodne estice na povrini, z=0

H ch(2 (d + z ) / L )
=
2
sh(2d / L )
H sh(2 (d + z ) / L )
B=
=
2
sh(2d / L )
Dakle, radi se o elipsi.
A=
H
2d 0,56
cth
=
* 1,063 = 0,297 m
2
L
2
H 0,56
=
= 0,28 m
2
2
14.3.2011
22
f)
Brzina estice vode na povrini, z=0
Horizontalna komponenta brzine, u

H gT ch(2 (d + z ) / L )
u=
cos
2 L
ch(2d / L )
najvea brzina za cos=1

=0,,2, ...
tj. ispod grebena ili ljeba vala
u=
H gT
= 0,27 m/s
2 L
(u0=0,24 m/s)
Vertikalna komponenta brzine, w

H gT sh(2 (d + z ) / L )
w=
sin
2 L
ch(2d / L )
najvea brzina za sin=1

=
,
,...
2 2
tj. izmeu dola i brijega vala
H gT 2d
(w0=0,24)
th
= 0,25 m/s
2 L
L
Brzina estica vode u plitkom raste.
w=
g)
Putanja vodne estice na dubini, z=-3 m

ch(2 (25 3) / 93)
H ch(2 (d + z ) / L )
=
= 0,28
sh(2d / L )
sh(2 * 25 / 93)
2
2,323
= 0,28 *
= 0,28 * 0,888 = 0,25 m
2,614
A=
sh(2 (25 3) / 93)

H sh(2 (d + z ) / L )
=
= 0,28
2
sh(2d / L )
sh(2 * 25 / 93)
2,097
= 0,28 *
= 0,28 * 0,8 = 0,22 m
2,614
Putanja estice je manja elipsa.
B=
h)
Brzina estice vode na dubini, z=-3 m

H gT ch(2 (d + z ) / L )
2,323
cos = 0,236 *
* 1 = 0,20 m/s
2 L
ch(2d / L )
2,8
H gT sh(2 (d + z ) / L )
2,097
w=
sin = 0,236 *
* 1 = 0,18 m/s
2 L
ch(2d / L )
2,8
Brzine estica vode opadaju s dubinom.
u=
j)
Maximalna brzina estica vode na dnu z=-25 m

1
0,6 9,81 8
1
H gT
d
u max
=
=
= 0,09 m/s
2 L ch( 2d / L)
2
93
2 3,14 25
ch
93
14.3.2011
23
2.4.2.1
ENERGIJA VALOVA MALIH AMPLITUDA
Sl. 2.4-2.1::1 Energija valova malih amplituda

Potencijalna i kinetika energija vala za elementarni stupac (d+)dx1, odnosno za elementarni volumen
dxdz1 dade se izraziti kao
dE p = g
(d + )2
dx 1 .......... .................... ......(2.4 2.1 :: 1)
2
u 2 + v2
u 2 + w2
dx dz 1 ...................(2.4 2.1 :: 2)
dM =
dE k =
2
2
Uvrtavanjem poznatih veliina , u, w, u gornje jednadbe moe se izraziti totalna energija s
dE = dEp + dEk
E = dE p + dE k
Totalna energije vala E za jednu valnu duinu i jedininu irinu je dakle suma kinetike Ek i
potencijalne Ex energije :
g H 2 L g H 2 L g H 2 L
...................(2.4 - 2.1 :: 3)
E = Ek + E p =
+
=
8
16
16
Lako je uoiti da su potencijalna i kinetika energija vala jednake.
S p e c i f i n a e n e r g i j a vala ili raspodjela e n e r g i j e je totalna energija vala na
jedininu povrinu :
E=
E
g H 2
[J/ m2 ] ................................(2.4 - 2.1 :: 4 )
=
L 1
8
gdje je gustoa fluida.
2.4.2.1 ENERGIJA VALOVA MALIH AMPLITUDA
14.3.2011
24
PR.2.4.2.1.1: ENERGIJA VALA

Zadatak: Treba izraunati ukupnu energiju valnog podruja 100100 (m) ako su
parametri vala H/L/T=3,8/145/9,6.
Rjeenje:
gH 2
E=
............................................. specifina energija vala (J/m2)
8
1024 * 9,81* 3,8 2
gH 2
E=
*100 *100 =
*100 *100 = 181*10 3 kJ
8
8
=1024 (kg/m3)
2.4.2.2
gustoa morske vode
BRZINA GRUPE VALOVA
G r u p a v a l o v a je sukcesivni niz od 3 do 15 (ili vie) valova na nekom mjestu kojima

valna visina manje - vie simetrino raste, a zatim opada.
Koncept brzine grupe valova se opisuje razmatrajui interakciju dva sinusoidalna vala 1 i
2 jednake visine, ali malo razliite duine i brzine rasprostiranja. Ta dva sinusoidalna vala
se nazivaju komponente valne grupe, a predstavljaju rastav valnog profila neke valne
grupe na Fourierov red od dva lana.
Brzina kojom se grupa valova rasprostire openito nije jednaka brzini kojom se rasprostire
pojedinana komponenta grupe. Brzina grupe oznaava se sa cg, brzina neke komponente
grupe se naziva fazna brzina. Valovi koji se ire u dubokoj ili prelaznoj vodi, s gravitacijom
kao primarnon povratnom silom, imaju brzinu grupe manju nego li je brzina faza.
Vanost koncepta valne grupe je u tome da se protok valne energije (energetski fluks)
odvija brzinom valne grupe cg. (Dean, s.98) , a kontinuitet energetskog fluksa se koristi u
matematikim modelima za objanjenje i proraun valnih deformacija.
2.4.2.2 BRZINA GRUPE VALOVA
14.3.2011
25
Sl. 2.4-2.2::1 Grupa valova (a), spektralni rastav jednostavne grupe na faze 1 i 2 (b)
= 1 + 2 =
H
2 H
2
2
2
cos
xt + cos
xt .....(2.4 - 2.2 :: 1)
2
T1 2
T2
L2
L1
Supersonizacijom dvaju linearnih valova nastao je novi linearni val

+

+
= H cos L2 L1 x - T 2 T 1 t cos L2 L1 x - T 2 T 1 t
L1 L 2
T 1T 2
L1 L 2
T 1T 2
ili drugaije napisano uz k = 2/L, c=L/T, 2/T = kc =

+
= H cos k 1 k 2 x - 1 2 t cos k 1 k 2 x - 1 2 t ........(2.4 - 2.2 :: 2)
Fizikalno gledajui, brzinu grupe valova predstavlja brzina zamiljene anvelope na grupi
valova. Kako prvi lan jednadbe (2.4-2.2::2) predstavlja tu anvelopu
k k
2 t=
anv. = H cos 1 2 x 1
a anv cos( k anv x - anv t)
i ima formu linearnog vala moe se brzina anvelope izraziti s
k anv =
anv =
c anv =
k1 - k 2
2
1 2
2
Lanv =
4
= 2 L1 L2
k1 k 2
L2 - L1
T anv =
4
= 2 T 1T 2
1 2
T2 -T1
Lanv 1 - 2
=
= c g ................................(2.4 - 2.2 :: 3)
T anv k 1 - k 2
a jednadbu 2.4-2.2::3 dade se izraziti kao
14.3.2011
26
cg =
( ) (kc)
=
k
k
Ukoliko su razlike meu brzinama i duinama faza diferencijalno male
cg =
dc
d(kc)
dc
=c+k =c - L
dk
dk
dL
Uvrtavanjem jednadbe (2.4-2::10) u gornju jednadbu dobije se brzina valne fronte za

prijelazne dubine vode
4d
1
c g = 1 + L
2 sh 4d
L
1
n=
2
c = nc ..............................(2.4 - 2.2 :: 4)
4d
L
1 + 4d .....................................(2.4 2.2 :: 5)
sh
U dubokoj vodi (4d/L)/sh (4d/L) je priblino nula a cg=1/2 co.

U plitkoj vodi sh (4d/L)=4d/L; cg = 1c = gd. Dakle faktor n se mijenja od 1/2 do 1.
2.4.3
TEORIJE VALOVA KONANIH AMPLITUDA
Sinus (ili kosinus) moe opisati profil vala ija je visina ekstremno mala u odnosu na duinu.
H
2
2
cos
xt = a cos ...........................(2.4 - 3 :: 1)
T
2
L
Ovakav opis jednostavnog vala osnova je teorije malih amplituda ili linearne teorije, a osim gornje
pretpostavke ukljuuje u sebi i zanemarivanje lanova vieg reda rubnih uvjeta.
Kad strmost vala postaje relativno vea, nelinearne lanove rubnih uvjeta na fizikoj
povrini mora kod matematikog opisa idealnog valovanja (2.4-1) nije mogue ignorirati.
Napredovanje estica progresivnog vala u smjeru rasprostiranja vala, tj. transport mase i
izdizanje srednjice vala takoer su eksperimentalno dokazane istine koje model linearnog
vala ne odraava. Spomenute injenice, naroito ukljuivanje nelinearnih lanova,
ukljuuju generalnije teorije uobiajeno nazvane t e o r i j a v a l o v a k o n a n i h
amplituda.
Kompletniji opis valovanja (profil,pomaci, brzine, pomaci...) moe se dobiti ba takvim
teorijama i to kao suma neodreenog broja sukcesivnih aproksimacija, pri emu je svaki
pribrojnik u nizu korekcija prethodnog.
14.3.2011
27
Sl.2.4.-3::1
Profil vala konane amplitude
Profil vala npr. dan je s
= a cos + a2 B2 (L, d) cos 2 + a3 B3 (L, d) cos 3 +

+ an Bn (L, d) cos n; = (kx - t).....................(2.4 - 3 :: 2)
gdje je a = H/2 kod teorije prvog i drugog reda, te a < H/2 kod teorije treeg i viih redova.
B2,B3.....Bn su oznake za funkcije od valne duine L i dubine vode d. Linearna teorija
podrazumijeva samo prvi lan s desne strane gornje jednadbe. Dodavanje sljedeih
lanova predstavlja vii stupanj aproksimacije profila vala. Tako je npr. ordinata profila vala
treeg reda definirana s prva tri lana iste jednadbe.
Ostali lanovi, iza prvog, reprezentiraju korekciju sinusnog profila vala i izdizanje srednjice
vala H iznad mirnog raza mora te je profil vala konane amplitude nesimetrian, a
obzirom na MR s viim brijegovima i pliim dolovima nego li kod sinusoidalnog vala.
Strmina vala konane amplitude, kad on dolazi u pliu vodu, je prikazana na Sl. 2.4-3::2
gdje strmina za dani Ho/Lo u dubokoj vodi naraste na strminu H/L kako relativna dubina
pada. Porast strmine se dogaa sve dok ne bude postignuta nestabilnost forme vala, tj.
kada se valovi lome kod teoretske vrijednosti strmine
2d
H
H
.......... .......... .......... .(2.4 - 3 :: 3)
= = 0,142 th
L
L max L b
ili vie realistiki (na bazi eksperimenata)

2d
H
H
.......... .......... .......... .(2.4 - 3 :: 3)
= = 0,142 th
L
L max L b
o emu e biti vie govora u glavi 2.4-4.1. Srednjica vala je zamiljena horizontalna
ravnina u sredini izmeu grebena i ljeba vala tako da je amplituda mjerena od nje
jednaka na obje strane, a = H/2. Udaljenost grebena vala od MR se oznaava s ac,
udaljenost lijeba vala od MR s at, tako da je ac + at = H. Omjer ac/H prikazan je na gornjoj
polovici Sl. 2.4-3::2 prema relativnoj dubini d/L, a na bazi Stokesove i knoidalne teorije.
2.4.3 TEORIJE VALOVA KONANIH AMPLITUDA
14.3.2011
28
Sl.
2.4-3::2
Izdizanje
srednjice i
strmina
progresivnih
valova,
Silvester
(6).
Granica
loma
je
oznaena
tokastim
linijama za
razne
nagibe dna
sve
do
potpuno
horizontalnog dna,
kada je db =
1,28
Hb
odnosno
=
Hb/db
0,78.
14.3.2011
29
U dubokoj vodi tj. za d L/2 krivulje strmine su horizontalne, a granina strmina vala prije
loma ovisi samo o strmosti vala H/L koja je u tom sluaju reprezentirana s Ho/Lo (vidi jo
2.4-4.1). Vaan je zakljuak da se val moe lomiti ak i onda ako ne osjeti dno, ali ima
veliku strminu!
2
Ho = Ho , a .......... .......... .......... .......... .(2.4 - 3 :: 5)
4 Lo
Za dubokovodne uvjete izdizanje srednjice (Stokes 2) iznosi

2
Ho + H = Ho (1 + 1,57 ho )
=
ac
2 4 Lo 2
Lo
at =
Ho + H = Ho (1 - 1,57 ho ) .........................(2.4 - 3 :: 6)
2 4 Lo 2
Lo
2
U pogledu gibanja estica vala veina teorije vieg reda opisuju priblino oscilatorne
valove - irotaciono kretanje, jer se fluid giba za mali iznos u smjeru valnog napredovanja
kod svakog uzastopnog vala.
Profil vala i pomaci vodnih estica kakvi su gore opisani odgovaraju nelinearnom modelu
idealnog vala iz kojeg rezultiraju teorije valova vieg reda to slijede.
2.4.3.1
TROHOIDALNA TEORIJA
Prva uope razvijena valna teorija nazvana je t r o h o i d a l n a t e o r i j a, a razvio ju

je eki fiziar Gersatner (1802) na Lagrangeovom principu. Odnosi se na valove konanih
amplituda. Moe se primijeniti na strmije valove u dubokoj vodi. Nazvana je tako jer je profil vala opisan
krivuljom trohoidom. Ne moe se uvijek preporuiti za upotrebu, jer gibanje estica nije kao u prirodi, profil
vala opisuje sasvim precizno.
Rjeenje bazirano na trohoidalnoj valnoj teoriji predstavlja egzaktno (duboka voda) ili priblino (plitka voda)
rjeenje r o t a c i o n o g k r e t a nj a, dok ostale teorije vieg reda daju asimptomatska rjeenja (uslijed
viekratnih rastava nekih derivacija i funkcija u redove i zanemarivanja njihovih lanova vieg reda), ali vie
prirodnog i r o t a c i o n o g k r e t a n j a.
Trohoidalna teorija je bazirana na Lagrangeovoj metodi opisa gibanja tekuine (Sl.2.4.1::1b) koja opisuje
gibanje pojedine estice tekuine u prostoru i vremenu orbitalnom trajektorijom estice. Ako je poetni
poloaj estice (xo, zo), tada su x i z koordinate njenog poloaja u trenutku t (Lagrangeove koordinate)
izraene s:
x = x (xo,zo,t)
z = z (xo,zo,t) ...............(2.4-3.1::1)
to predstavlja trajektoriju (zakon gibanja toke) u parametarskoj formi (Sl. 2.4.-3.1::1b).
14.3.2011
30
Sl. 2.4-3.1::2
Trajektorija gibanja vodne estice u parametarskoj formi
Komponente brzine i ubrzanja estica odreene su s

2
dx
d x
ax = 2
dt
dt
..............................(2.4 - 3.1 :: 2)
u=
w=
dz
dt
az =
d z
2
dt
to proizlazi iz injenice da funkcije x i z odnosno Langrangeove koordinate predstavljaju zakon gibanja

vodne estice u parametarskoj formi.
Polazne dinamike jednadbe gibanja jedne vodne estice sastoje se od Lagrangeovih dinamikih jednadbi
(dvodimenzionalan model)
z
x d 2 z
d2 x
1 p
+
=0
+ 2 - R z
2 - R x
xo xo
xo dt
dt
d2 x
x d 2 z
z
1 p
+ 2 R z
+
=0
2 R x
dt
z o dt
z o z
= 0,Rz = g), i jednadbe kontinuiteta
dx dz =
.................(2.4-3.1::3)
gdje su Rx i Rz komponente ubrzanja vanjskih volumnih sila (Rx
(x, z)
dxo dz o = f( xo , z o )
( xo , z o )
2.4.3.1 TROHOIDALNA TEORIJA
14.3.2011
31
(x, z)
=
( xo , z o )
x
xo
x
zo
z
xo
z
zo
= D ...............................(2.4 - 3.1 :: 4)
koja ima znaenje da determinanta D mora biti konstantna tj. neovisna o vremenu t.
Za rjeenje ovih jednadbi potrebno je poznavati zakon gibanja estice iz ega slijede izrazi za ostale valne
parametre i veliine kao to su brzina rasprostiranja vala, pritisak ispod vala, pritisak na vertikalnu stijenku i
dr. Gerstnerov doprinos na tom polju sastojao se u definiranju zakona gibanja valne estice za duboku vodu.
Sl. 2.4-3.1::2
Profil, gibanje estica i parametri dubokovodnog
prema teoriji Gerstnera.
progresivnog vala konane amplitude
Prema njegovom zapaanju kroz pokuse u laboratoriju estica vri rotaciono gibanje tj. orbitira u zatvorenoj
krunoj putanji.Ako se promatra niz estica po dubini njihov se radijus rotacije smanjuje s dubinom po
eksponencijalnom zakonu.
2
r = a ek zo = a e L
zo
Dakle estica u takvom valnom gibanju ne napreduje u horizontalnom smislu. Napreduje samo forma vala.
Kasnija laboratorijska ispitivanja pokazala su stanovito, dodue malo, horizontalno napredovanje estice
vala tako da ona stvarno izvodi i rotaciono gibanje. Ova razlika ini osnovnu zamjerku trohoidalnoj teoriji.
Gerstnerov zakon gibanja promatrane valne estice u dubokoj vodi koji je u funkciji srednje pozicije toke
(xo,zo) i vremena dan je s:
x = xo - a e-k z o sin(k xo - t)
(2.4-3.1::5)
z = z o a ek z o cos(k xo t)
Izraz za profil vala u parametarskoj formi moe se dobiti iz jedna-dbi (2.4-3.1::5) drei zo = 0 i t=0, a
varirajui xo to daje krivulju t r o h o i d u.
14.3.2011
32
Geometrijski se trohoida dade konstruirati kotrljanjem kruga radijusa R = L/2 = 1/k ispod horizontalne
ravnine -z = R. Ukoliko unutar kruga odredimo toku na distanci r = a = H/2 od sredita ta e toka opisati
trohoidu definiranu jednadbama na Sl. 2.4-3.1::2.
Izdizanje srednjice dubokovodnog vala Ho iznad mirnog raza proraunava se izjednaavanjem volumena
valovitog i mirnog mora na jednu valnu duinu:
Lo
[(d + H
0
Lo
o ) - z ] dx 1 = d dx 1
0
Lo
(z - H
) dx = 0
to daje
H o=
1
H o2
k a2 =
....................................(2.4 - 3.1 :: 6)
2
4Lsubo
Indeks "o" oznaava da se radi o dubokovodnom valu. Integracijom dinamikih jednadbi (2.4-3.1::3) uz
supstituciju zakona gibanja (2.4-3.1::5) dobije se tlak ispod profila vala:
p 2 x x 2 z z
- gz =xo t2 xo t2 xo
p 2 x x 2 z z
gz =
zo t2 zo t2 zo
p
gz = a2 e-kzo sin(kxo - t)
xo
p
gz = a2 ekzo cos(kxo t)- a2 2 ke-2kzo
zo
p
a 2 k zo
gz =
e cos(kx o t)
k
2 2
p
a 2 k zo
a - 2kz o
gz =
e cos(kx o t) +
e
k
2
Kako je z = zo - ae-kzo cos (kxo- t) gornje jednadbe poprimaju oblik
2
= g z o +
- 1 a g esup k z o cos( kxo t) .............(2.4 - 3.1 :: 7)
gk
a 2 2 - 2 kz o o 2
p
- 1 a g ek z o cos(kx t)
= g
e + z +
2g
gk
Uzmimo na trenutak da profil vala miruje.Tada je i tlak na nekoj valovitoj ravnini na dubini zo ispod vala
konstantan tj. neovisan o vremenu radi ega drugi lan zadnje jednadbe mora biti nula. To e se desiti ako:
2
2 - 1 = 0 t.j. 2 L = 1, L = gT c = gT , c = gL .....(2.4 - 3.1 :: 8)
2
gk
2
2
2
gT
p = g H e- 2 kzo + g z o .................................(2.4 - 3.1 :: 9)

4L
2
Izraz prezentira brzinu rasprostiranja dubokovodnog Gerstnerovog vala. Lako se moe uoiti identinost
gornjeg izraza s izrazom za brzinu dubokovodnog vala prema linearnoj teoriji. Iz druge jednadbe
14.3.2011
33
(2.4-3.1::7) proizlazi tlak ispod vala. Isto vrijedi i za ostale parametre koji opisuju gibanje estice ispod vala.
Tlak ispod vala proizlazi iz druge jednadbe (2.4-3.1::7)
Na koncu, moe se pokazati da jednadbe (2.4-3.1::5) predstavljaju egzaktno rjeenje Lagrangeovog
sistema, jer uvrtene u jednadbu kontinuiteta (2.4-3.1::4) daju:
D = 1 - a2 k 2 e-2kzo
tj. D je funkcija samo od koordinata poetnog poloaja.
Takoer se moe pokazati da se gibanje valne estice opisano Gerstnerovim nainom ne da prikazati
potencijalom, jer postoji vrtlonost za svaku toku valovanja osim u dubini zo = . Kako se razmatra gibanje
u ravnini x,z vektor rotacije vodne estice je
y =
u w
z x
Primjenom u = x/ t i w = z/ t dobije se vrtlonost razliita od nule.
y =
2 a2 k2 e-2kzo
.................................(2.4- 3.1:: 10)
1- a2 k2 e- 2kzo
2.4.3.2
STOKESOVE TEORIJE
S t o k e s je 1880. razvio teoriju konanih amplituda koja zadovoljava bolje od

trohoidalne. Bazirana je na Eulerovom nelinearnom modelu valova (poglavlje 2.4-1).
Stokesove teorije vieg reda rezultiraju formulacijama za opis vala u vidu reda
trigonometrijskih funkcija, u kojima su koeficijenti reda funkcije od visine i duine vala te
dubine vode. Stokes je predstavio asimptotsko (vrlo blisko modelu) rjeenje za
dubokovodni i r o t a c i o n i v a l sa stalnim profilom vala. Rjeenje sustava
diferencijalnih jednadbi nelinearnog matematikog modela idealnog vala dobio je
razvojem nelinearnih lanova u Taylorov beskonani red i zatim rijeio sustav
diferencijalnih jednadbi. Prema tome koliko je lanova Taylorovog reda uzeo u obzir
razvio je teorije 2. do 5. reda. Mogu se razviti teorije jo vieg reda, no one ne daju
znaajniji doprinos opisu valova.
Stokesova teorija dobro interpretira idealni progresivni dubokovodni val relativno vee
strmine ije se estice irotaciono gibaju, a profil vala je konstantan. Transport mase i
izdizanje srednjice koji egzistiraju u prirodi obiljeja su ove teorije.
Izrazi za brzinu rasprostiranja vala i valnu duinu prema teoriji drugog reda su identini
onima koje daje teorija prvog reda.
14.3.2011
34
Sl. 2.4.-3.2::1 Profil dubokovodnog Stokesovog vala 2 reda u usporedbi s profilom

linearnog vala ( prva komponenta Stokesovog vala)
c=
gT 2
th
2
L
L=
2d
gT
th
L
2
2 ch(kd)
[2 + ch(2kd)] cos 2(kx - t) ...(2.4 - 3.2 :: 1)
= a cos(kx - t) + H 3
8L sh (kd)
Profil vala po teoriji drugog reda je za razliku od teorije prvog reda sastavljen od dvije
komponente. Za duboku vodu (d > L) gornja jednadba poprima oblik
2
4
2 Ho2
4
Ho
cos
t +
t .........(2.4 - 3.2 :: 2)
=
cos x xT 4 Lo
T
2
Lo
Lo
Oito da prva komponenta predstavlja profil vala prvog reda, a druga korekciju tog profila i
izdizanje srednjice. Korekciju dobivaju takoer izrazi za brzinu i pomake estica vode.
2.4.3.2 STOKESOVE TEORIJE
14.3.2011
35
u=
agk ch[k(z + d)]
cos(kx - t) +
ch(kd)
3 H ch[2k(z + d)]
cos(2kx - 2 t) .......... .....(2.4 - 3.2 :: 3)
c
4
4 L
sh (kd)
w=
agk sh[k(z + d)]
sin(kxt) +
ch(kd)
3 H sh[2k(z + d)]
+
cos(2kx2t) .......... .....(2.4 3.2 :: 4)
c
4
4 L
sh (kd)
Lako je pokazati da je zadovoljen uvjet bezvrtlonosti u/ z- w/ x=0. Teorija dakle opisuje potencijalno
strujanje kako je i predpostavljeno u poglavlju 2.4-1, str. 13.
Pomaci estica vode od srednjeg poloaja u x i z smjeru dani su s
=-
2
H ch[k(z + d)]
1
H
sin(kx t) +
2 sh(kd)
8L sh 2 (kd)
2
3 ch[2k(z + d)]
H ct ch[2k(z + d)]
(2.4 - 3.2 :: 5)
1 sin(2kx - 2 t) +
2
2
2
(kd)
L 2 sh (kd)
sh
H sh[k(z + d)]
3 H2
cos(kxt) +
2 sh(kd)
16 L
sh[2k(z + d)]
cos(2kx2t) ........................(2.4 3.2 :: 6)

4
sh (kd)
=
Sl. 2.4-3.2::2 Koordinate pomaka estice vala, Brzina transporta mase( su koord.
pomaka vodne estice od njenog srednjeg poloaja kod valova konanih amplituda)
U izrazu (2.4-3.2::5) za pomak vodne estice u x smjeru , zadnji lan nije periodian i
izraen je kao produkt vremena i konstante u ovisnosti o dubini i periodu vala. Izraz
prikazuje kontinuirani prirast hor. pomaka estice u smjeru napredovanja vala. Pomak za
koji se estica premjesti kroz jedan period (Sl. 2.4-3.2::3) kad se podijeli s periodom vala
daje srednju brzinu d r i f t - s t r u j e od v a l o v a U(z) koja se jo naziva b r z i n a t r
a n s p o r t a m a s e.
2
H c ch[2k(z + d)]
...........................(2.4 - 3.2 :: 7)
U(z) =
2
L 2
sh kd
14.3.2011
36
Jednadba (2.4-3.2::7) ukazuje da se transport fluida valovima odvija u smjeru

rasprostiranja valova kao na Sl. 2.4-3.2::3a. Ako transport mase u vodi akumulira mase u
nekom podruju, fizike povrina vode mora se izdizati formirajui na taj nain gradijent
tlaka to uzrokuje povratnu struju. No to jednadba (2.4-3.2::7) ne odraava!
Sl. 2.4-3.2::3 Staza estice vala konane amplitude - irotaciono gibanje

P r o t u s t r u j a koja se javlja kao odgovor e ponovo uspostaviti raspored masa. Longuet-Higgius 1953,
1960; Mitchim 1940; Miche 1944; Ursell 1953; Russel i Osario 1958. su definirali strujanje ispod vala tako da
je n e t o t r a n s p o r t mase u vertikalnom smislu nula.
Sl. 2.4-3.2::3a
Vertikalni profil
Stokes-ove drift struje ispof vala
Jednadba 2.4-3.2::7, poznata kao Stokesov izraz za transport mase, izvedena je za beskonano dugi kanal
konstantne dubine bez razmatranja utjecaja viskoznosti. To znai da navedena jednadba ne odgovara
stvarnom stanju u prirodi jer ne zadovoljava sljedea dva uvjeta: [Ippen]
1) Prema jednadbi kontinuiteta, neto transport mase kroz bilo koji vertikalni presjek mora biti jednak
nuli:
U( z )dz = 0 ..(2.4-3.2::8)
2) Zbog utjecaja viskoznosti mora vrijediti:

U(z) = 0,
za z = -d
Kako bi zadovoljio navedene uvjete, Longuet-Higgins (1953) je postavio problem za dvodimenzionalni valni
model u realnoj tekuini konstantne dubine i konane duljine. Model na poetku ima podruje valne
generacije (tj. valni generator u laboratoriju), a na kraju plau. Dobio je jednadbu koja sadri kondukcijske i
14.3.2011
37
konvekcijske lanove. Prvi uzimaju u obzir efekte viskoznosti, a drugi efekte konvektivne akceleracije.
Budui da dobivenu jednadbu nije mogue rijeiti uz zadravanje oba efekta, Longuet-Higgins je predloio
dva rjeenja:
1) Kondukcijsko rjeenje dobiveno izostavljanjem efekta konvektivne akceleracije i zadravanje
efekta viskoznosti. Kondukcijski lanovi opisuju difuziju vrtlonosti s dna i povrinskih graninih
slojeva u tijelo tekuine zbog viskoznih sila Za unutranjost tekuine gdje je viskoznost mala,
kondukcijsko rjeenje definirano je jednadbom:
2
z 2
U( z)
z
sh(2kd) 3 z
2
= 2ch[2k( z + d)] + 3 + kd3 + 4 + 1 sh(2kd) + 3
+ 1....(2.4 3.2 :: 9)
U0
2 d
d
2kd
d
gdje je U0 definiran jednadbom 2.4-3.2::7. Raspodjela brzine transporta mase po dubini prikazana
je na Sl 2.4-3.2::3b.
Kondukcijsko rjeenje vrijedi za odnos H << 1, gdje je debljina graninog sloja, ali Russell i Osorio (1958)
eksperimentima su pokazali dobro poklapanje opaenih rezultata s Longuet-Higginsovim rjeenjem ak i za

H>>.
Sl.2.4-3.2::3 b
Raspodjela brzine transporta mase po

kondukcijskom rjeenju (jednadba 2.4-3.2::9)
dubini
prema
Longuet-Higginsovom
Za z = -d, jednadba 2.4-3.2::9, tj. brzina kondukcijske struje na dnu, poprima oblik
(U(z))z = d = 5 U0 . = 5 H
2
c
.......... .......... .......(2. 4 - 3.2 :: 10)
4 L sh 2kd
Gornji izraz dade se napisati u ovisnosti o Reynoldsovom broju R = umax .
Budui da je maksimalna brzina vodne estice na dnu prema Stokesovoj teoriji 2.reda
u max =
H
,
T sh(kd)
za z = -d, i = 4T ,
moe se Reynoldsov broj pisati
14.3.2011
38
R =
u max
=
4 3
H
1/ 2
T sh(kd)
Izraz 2.4-3.2::10 tada prelazi u

2
H
5
2
.=
R
4L T 1/ 2 sh(kd)
16
(U(z))z=d = 5
2) Konvekcijsko rjeenje izostavljanjem viskoznih lanova i zadravanjem lanova od konvektivne

akceleracije, koji opisuju kretanje vrtloga uzrokovano strujom transporta mase u tijelo tekuine od
krajnjih granica modela (valni generator i plaa), dobiva se jednadba oblika
d 2
=0
dt
ije rjeenje bitno ovisi o rubnim uvjetima na oba kraja 2D modela i neodreeno je za progresivne
valove [Wiegel 61].
Uz pretpostavku da je konvekcijska brzina mala u usporedbi s kondukcijskom, kompletna distribucija brzine
transporta mase dana je izrazom 2.4-3.2::7, to zadovoljava inenjerske potrebe.
Maksimalna strmost progresivnog vala, stabilnostt progresivnog gravitacijskog vala ili njegova suprotnost
lom vala razgranieni su preko maksimalne strmosti vala. Maksimalna strmost vala u dubokom je konstanta,
a u prijelaznoj i plitkoj vodi je funkcija valne duine i dubine vode.
Stokes je (1880) stabilnost vala definirao preko brzine i odredio teoretski da val moe
ostati stabilan samo ako estice vode na brijegu vala imaju manju brzinu nego li je brzina
vala tj. v < c. Ako strmost vala postane tako velika da brzina estice na grebenu premai
brzinu vala, val e postati nestabilan i slomiti se.
Stokes je pronaao i jedan geometrijski kriterij loma tj. da e se valovi koji imaju kut
grebena manji od 120 slomiti (kut izmeu dvaju pravaca tangencijalnih na profil grebena
vala).
Mogunost postojanja vala s kutom grebena jednakim 120 pokazao je Wilton (1914).
Sl. 2.4-3.2::4 Profil vala neposredno prije loma (Stokes,Wilton 1914)

Michell (1893) je stabilitet vala definirao preko maksimalne strmine vala i pronaao da je u
dubokoj vodi teoretska granica strmine vala:
Ho
1
= 0,142 .................... ................(2.4 - 3.2 :: 8)
7
L o max
Hovelock (1918) je potvrdio Michellovu formulu, a Miche (1944) je dao graninu strminu za
p r e l a z n u i p l i t k u z o n u (d < Lo/2) uz ravno dno bez promjene oblika tj. bez loma:
14.3.2011
39
Ho
2d
2d
H
.......... ........(2.4 - 3.2 :: 9)
= 0,142 th
= th
L
L max L o max L
Ove zakonitosti su potvrene laboratorijskim ispitivanjima.
2.4.3.3
KNOIDALNA TEORIJA
Knoidalna teorija nosi naziv prema Jacobijevoj eliptinoj funkciji cn kojom se opisuje valni profil.
Prilikom razvoja Stokesove teorije pretpostavljena je mala strmina vala H/L. U plitkoj vodi relativna dubina
d/L ima prvorazredan utjecaj na pomake fizike povrine mora i estica vala. Prema tome, prilikom
razmatranja valova konanih amplituda treba uzeti u obzir i parametar H/d. Na taj nain moe se definirati
Ersellov parametar.
U=
H

d
H

L
HL2
d
.......... .......... .......... .........( 2.4 - 3.3 :: 1)
U podruju gdje je U<<1 vrijede Stokesove teorije. U podruju U>>1 val se definira s napredovanjem tj. Ne
moe imati trajnu formu. U prelaznim podruju mogu egzistirati valovi trajnog oblika: k n o i d a l n i v a l o v i .
To su dugi oscilatorni valovi, konane amplitude, znatne strmine i trajne forme, koji se rasprostiru u relativno
plitkoj vodi. Egzistenciju knoidalnih valova ustanovio je Boussinesg (1877), a teoriju su razvili Korteweg i De
Vries (1895.). Termin c n o i d a l je upotrebljen, jer je profil vala opisan Jacobijevom eliptinom kosinus
funkcijom, koja se uobiajeno oznaava s cn .
Ova teorija zahtijeva oprez s respektom za stvarnu primjenu u inenjerskim problemima. Takoer je teka za
proraun. Ranije upotrebe ove teorije su razvile grafike i tabelarne funkcije (Wiegel. 1960, Maseh i Wiegel
1961.), no primjena je i dalje zapetljana. U upotrebi su knoidalna teorija 1 reda i knoidalna teorija 2. reda.
Kao to je reeno, te teorije najbolje opisuju valno gibanje u relativno plitkoj vodi ili tonije reeno, podruje
primjene (prema Laitoneu 1963.) je u dubinama manjim od 1/8 do 1/10 valne duine (d/L < 1/8 ) 1/10) ili za
U > 26 (vidi i Sl.2.4-1::2).
Karakteristike vala dane su u funkciji eliptikih integrala K(k) i E(k) od modula eliptikog integrala k koji nema
fizikalno znaenje, a odreuje se iz dijagrama u ovisnosti o Ursellovom parametru, k se kree u granicama 0
< k < 1.
Kada je k = 0 knoidalna teorija prelazi u linearnu, a kada ja k = 1 prelazi u soliternu.
2.4.3.3 KNOIDALNA TEORIJA
14.3.2011
40
Sl. 2.4.-3.3::1 Definicijska skica za knoidalne valove

Ako se pretpostavi profil vala u obliku = cn2 ( ), gdje je cn2 ( ) kvadrat eliptikog kosinusa tj.
x t
2
2K(k) - , k ,mogu se na bazi matematskog opisa valovanja u 2.4-1 dobiti priblina rjeenja 1. i 2. reda
cn
L T
prikaza kroz sljedee izraze:

rjeenje 1. reda
= H cn2 ( )
H 1 E(k)

c = g d t 1 +
k 2 2 K(k)
d
t
L=
16 d 3
k K(k)
3H
rjeenje 2. reda
2
H 1 E(k) H E(k)
c = g d t 1 +
+

2
2
d t k 2 K(k) d t k K(k)
E(k) 3 k 2 k 4 + 14 k 2 - 9
+
- 1
..................(2.4 - 3.3 :: 3)
40
4
K(k)
= H cn2 ( ) -
L=
3 H2 2
2
cn ( ) [1 - cn ( )] .............(2.4 - 3.3 :: 2)
4 dt
H 7 k2 - 2
16 d t
k K(k) 1 +
.....................(2.4 - 3.3 :: 4)
2
3H
dt 8 k
Sl.2.4-3.3::2 Modul eliptikih funkcija i eliptike funkcije u relaciji s Ursell parametrom.(6)

teor. 1 reda:
teor.2. reda:
14.3.2011
41
16 d k K(k)
1
...............(2.4 - 3.3 :: 5)
T=
3H
H 1 E(k)
g dt

1+
2
d t k 2 K(k)
ac =
2
H
[K(k) - E(k)], ac = 2 H [K(k) - E(k)] - 4H
k K(k)
k 12 d t
k K(k)
2
E(k)
.......(2.4 - 3.3 :: 6)
(1 - k 2 )(8 - 3 k 2 ) - (8 - 7 k 2 )
K(k)
p = w g( d s - d i )
p = (d s d i ) aproksimativni tlak ispod knoidalnog vala na svakom nivou di iznad dna

/2
K(k) =
dx
1 - k sin 2 x
......prvi eliptiki integral

/2
E(k) =
1 - k sin 2 x dx
....drugi eliptiki integral

Knoidalni val je periodian val stalne forme i prema tome vrijedi c=L/T.
H max = 0,73 ...........................................(2.4 - 3.3 :: 7)
dt
Kada duina knoidalnog vala postaje jako duga (6 4), knoidalna teorija se transformira u soliternu teoriju. S
druge strane, kada H/d postaje infinitezimalno malo, knoidalna teorija se transformira u linearnu teoriju
(sinusoidalni profil vala). Granini uvjet knoidalnih valova je:
dt
= 1,37 ...........................................(2.4 - 3.3 :: 8)
H max
14.3.2011
42
Sl.2.4.-3.3::3
Relacija izmeu k2 i Tg/d preko relativne dubine vode H/d, Wiegel 1960.(3)
2.4.3.4
HIPERBOLINA TEORIJA VALOVA
Japanac Iwagaki je 1968. simplificirao kniodalne valne jednadbe uvoenjem k = 1 i E(k) = 1 za K(k) 3. To
jo ne znai dogaaj soliternog vala kada K 6 4. Ovdje je K odreen i mogu se prema njemu odrediti visina
vala H i period T. Ogranienje K 3 daje Ursell parametar (L2H)/d3 48 sa d/L 1/12 za primjenu ove
pseudoknoidalne teorije. Alternativna granica je d2 (HLo)/24 . Simplifikacije doputaju da se karakteristike
vala izraze kroz primarne funkcije. Odnos izmeu K(k) i ostalih valnih karakteristika za H/d 0,55 su:
1/2
1/2
2

H
1 - 1,3 .......... .......... ...(2.4 - 3.4 :: 1)
16d
d
to je prikazano na Sl.2.4-3.4::1. Za preteni dio H/d uglata zagrada se moe zanemariti pa imamo
[K(k)] d/L = 3H
2
3 L H
=
............................(2.4 - 3.4 :: 2)
[K(k)] = 3 L H

3
16 d
16 d d
Visina grebena (amplituda) iznad MR je dana :
2
2
1
H
1 H
ac
=1 ..................(2.4 - 3.4 :: 3)
1 H
K(k) 12d 12K(k) d
Brzina vala izraena je kao
2.4.3.4 HIPERBOLINA TEORIJA VALOVA
14.3.2011
43
1 H
1 H 1 1 H
1 2H 1 1 1 3 H
1 + 1 +
+ 1 +

c = gd 1 - - (2.4 - 3.4 :: 4)
K(k) d 2 K(k) d
K(k) d K(k) K(k) 4 20 d
K(k) 2d
ili jednostavnije u odnosu na brzinu u dubokoj vodi kao za sluaj kada se uglata zagrada jednadbe
(2.4-3.4::1) izjednai s jedinicom:
2
c
2d 2 H o
1 3H

=
1
1 co
L o 2 L o K(k) 2d
5H
1 8d
-1
1 H
1 +
.......... .................(2.4 - 3.4 :: 5)
(Kk) d
Sl. 2.4-3.4::1 Funkcija za hiperbolinu teoriju valova

To rezultira porastom brzine hiperbolinog vala prema Airyjevom valu u plitkoj vodi kod toke loma kao na
Sl. 2.4-3.4 ::2.
14.3.2011
44
Sl.2.4-3.4::2 Odnos brzina hiperbolinog vala i Airy-jevog plitkovodnog vala chipgd kod toke loma u funkciji
relativne dubine d/Lo, (Iwagaki),(6).
1 3H 4K(k) 16d
L = d 1
K(k) 2d 3 3H
-1/2
-1

1 H 5H
1 - 1 +
(2.4 - 3.4 :: 6)
K(k) d 8d

Duina vala je dana s:

H
Ho
1/3
3 Lo H o
16 d 4 Lo
1 H
1 H
+
1
K(k) d 12K(k) d
H o 2

1 +
Lo
-1/3
= K s ................(2.4 - 3.4 :: 7)
Odnos L/Lo dan je kroz izraz C/Co. Ako se val rasprostire upravo na obalu bez trenja i bez efekta refrakcije
dobije tzv. k o e f i c i j e n t p l i i n e Ks = H/Ho.
kako je prikazano na Sl. 2.4-4.2::4. Nainjena je i vrlo uspjela eksperimentalna verifikacija ovog odnosa.
2.4.3.5
TEORIJA SOLITERNOG VALA (USAMLJENOG)
Na granici knoidalne teorije odreeni aspekt valnog ponaanja u vrlo plitkoj vodi moe se
opisati zadovoljavaue teorijom s o l i t e r n o g v a l a. Za razliku od knoidalne teorije
ova je jednostavna za upotrebu. Soliterni val nije niti oscilatoran niti ima izraen trbuh. On
je primjer translatornog vala, a sastoji se od jednog nabora (brijega) iznad mirnog raza kojemu ne
predhodi niti ga slijedi neko drugo uzdignue ili uleknue fizike povrine mora. Visina mu nije neophodno
mala u odnosu na dubinu. U prirodi se rijetko formira isti soliterni val jer se na putujuem bridu vala
uobiajeno nalaze mali disperzivni valovi, no dugi valovi kao cunami ponaaju se ponekad priblino kao
soliterni valovi. Kad se oscilatorni valovi ire u veoma plitku vodu mogu se takoer
aproksimirati soliternim valovima. U tom sluaju amplituda vala progresivno raste, brijegovi
se skrauju i zailjuju, a dolovi postaju dui i spljoteniji.
Kao to je u prethodnom poglavlju reeno, fizika povrina mora kod knoidalnog vala se pomie periodino,
no tei neperiodinom valu kada modul k tei jedinici. Dakle, soliterni val je granini sluaj knoidalnog vala
za k 6 1, K(k) = K(1) = 4. U tom se sluaju eliptini kosinus (cn) reducira na hiperbolinu sekans funkciju
14.3.2011
45
(sech). Redukcijom izraza za brzine i pomake knoidalne teorije 1. reda s graninim modulom k = 1 dobiju se
odgovarajui izrazi za soliternu teoriju 1.reda prema Laitoneu. Mogue su i teorije viih redova.
Sl. 2.4-3.5::1 Definicijska skica za soliterni val kao primjer translatornog progresivnog vala
3 H
(x - ct)
3
4d
= H sech2
...zakon pomaka fizike povrine mora ..................(2.4-3.5::1)

+
V=
1/2
16 3
d H 1
3
dx 1 =
...vol. vode iznad morskog raza na jedinicu irine ........(2.4- 3.5::2)

V je ujedno volumen vala (masa) koji se transportira naprijed.
90 % volumena je sadrano u podruju x = "2,4d , a 98 % u podruju x = "3,8d prilikom valovanja
E=
2
2
( u + v )dz d ; = x - ct ...........(2.4 - 3.5 :: 3)
- d
g +
2
d +
kod dubine d = 2H.

3/2
8
4H
E g d3
g H 3/2 d 3/2
=
3 3
3d
= 1,54 g ( Hd ) 3 = 15.485 ( Hd ) 3 ....................(2.4 - 3.5 :: 4)
c = g(d + H) ...........................................(2.4 - 3.5 :: 5)

Ukupna energija soliternog vala na jedinicu irine sastoji se od cca jednakog doprinosa potencijalne i
kinetike energije. Ako se valovanje odvija na dubini d = 2H tada je 90 % totalne energije sadrano u
podruju "1,6d, a 98 % u podruju x = "2,1d. Ovo pokazuje, da su i pored toga to je valna duina
beskonana, energija vala i volumen soliternog vala koncentrirani u veoma uskom podruju oko grebena
vala. Brzina je dana jednostavnim izrazom koji je utvren laboratorijskim mjerenjima (Daily i Stephan 1953.),
a postoje i razni teoretski izrazi.
Brzine estica soliternog vala u toki (x,z) dana je izrazima
u(z,x) = c N
1 + cos ch
horizontal na komponenta ...........................(2.4-3.5::6)
( cos + ch )2
2.4.3.5 TEORIJA SOLITERNOG VALA
14.3.2011
46
w(z,x) = c N
sin sh
vertikalna komponenta
2
( cos + ch )
=M
z
[rad]
d
=M
x
[rad]
d
x,z... koordinate promatrane toke prema Sl. 2.4-3.5::1

M,N... funkcije od relativne visine vala H/d dane na Sl.2.4-3.5::2
0,0
Sl.2.4-3.5::2 Dijagrami nekih parametara solitarne teorije (Munk 1949.),(6)

Maksimalna veliina horizontalne komponente brzine dobije se za sluaj x=0, t=0
max
u (z) =
cN
.......................................(2.4 - 3.5 :: 7)
1 + cos
Izraz za horizontalnu brzinu (u) esto se koristi za odreivanje sila koje djeluju na
pomorske objekte smjetene u plitkoj vodi.
14.3.2011
47
Za konstrukcije izloene lomljenim valovima se u istu svrhu primjenjuje izraz za brzinu

vodne estice na grebenu vala u max = c = g(d + h) jer su brzine vodenih estica i brzina
vala kod loma maksimalno izjednaene. Varijacija po dubini se zanemaruje (vidi 2.4-4.1)
Tlak ispod soliternog vala ovisan je o brzinama estica vala, no tlak na bilo kojem nivou za
di udaljenom od dna moe se aproksimirati s
p = g ( d s - d i ) ...................................(2.4. - 3.5 :: 8)
McCowan je (1891) ustanovio da se soliterni val lomi kada brzina estice vala na grebenu
dostigne brzinu rasprostiranja to se zbiva u sluaju kada je:
H/d = 0,78
Ili
db . 1,3 Hb
(2.4-3.5 ::9)
gdje je db dubina vode kod loma Hb visina lomljenog vala (vidi 2.4-4.1 lom vala) na
horizontalnom dnu.
Postojanje soliternih valova otkrio je (1845.) Russel. Teoretsko tumaenje dali su Boussinesq
(1872.),Rayleigh (1876),McCowan (1891), Kuelegan i Petterson (1940.) i Iwasa (1955.).
2.4.3.6
TEORIJA STRUJNE FUNKCIJE
D e a n ova t e o r i j a s t r u j n e funkcije je numerika metoda i, kao to ime ukazuje, razvijena je od

strujne funkcije koja je definirana u odnosu na brzine fluida kako je ve reeno. Bazirana je na matematskom
modelu danom u toki 2.4-1.
Linije na kojima je =const. su strujnice, paralelne u svakoj toki s vektorom lokalne brzine. Kod upotrebe
strujne funkcije za opisivanje vala (umjesto brzinskog potencijala) potrebno je prije zadovoljiti kinematski
rubni uvjet potpuno, uzimanjem fizike povrine mora za liniju s konstantnim .
Podesna strujna funkcija koja potpuno zadovoljava zahtjev kontinuiteta i nulte vertikalne brzine na morskom
dnu je dana s :
= A1 sh kz cos kx + A2 sh 2 kz cos 2 kx + ...+ An sh n kx n kx

Red moe biti dopunjen do svakog stupnja bez predugih algebarskih manipulacija, poto se koef. A1 ... An
raunaju za svaki val.
U proraunu koeficijenta duina vala i vrijednost na fizikoj povrini mora trebaju biti tretirani kao
nepoznati. Procedura za zadane H, T i d je u pronalaenju svih nepoznanica tako da je greka u
dinamikom rubnom uvjetu za veliki broj toaka na fizikoj povrini mora minimalna. Razne tehnike
minimiziranja za takve nelinearne funkcije su sadrane u kompjuterskim bibliotekama. Poto moe lako biti
protegnuta na svaki red, strujna funkcija je primjenjiva u irokom podruju uvjeta. Ipak je potreban oprez u
osiguranju da numeriki zadovoljeno rjeenje ima fizikalno znaenje (potvrdu).
Modifikacija teorije strujne funkcije opisana je preko uvoenja dodatnog rubnog uvjeta: da se zahtjeva da se
fizika povrina mora podudara s opaenim profilom. S ovim dodatnim ogranienjem koeficijenti su ureeni
kao i prije da minimiziraju sve greke rubnih uvjeta. Kad je to jednom izvreno sve karakteristike vala mogu
biti proraunate.
14.3.2011
48
Direktna procedura konanih elemenata ili konanih diferencija je danas upotrebljiva za rjeavanje mnogih
problema mehanike fluida ukljuujui i valno gibanje (npr. marker-cell tehnika). Takva rjeenja su ipak rijetki
"gosti"
u
problemima
periodikih
valova.
2.4.3.7
KOMPARACIJA TEORIJA PRVOG I VIEG REDA
Koristi se za dobivanje uvida u izbor teorije za pojedini problem.

Treba imati na umu da se l i n e a r n a t e o r i j a (ili teorija I reda ) primjenjuje na val koji je simetrian s
obzirom na mirni raz, a estice vode se kreu rotaciono u zatvorenim orbitama.
Teorije vieg reda prikazuju formu vala koja nije simetrina s obzirom na mirni raz, ali je simetrina s obzirom
na vertikalnu liniju izmeu grebena, a estice vode se kreu irotaciono - u otvorenim orbitama.
Kod teorije vieg reda postoji izdizanje srednjice vala iznad mirnog raza, kod linearne teorije ne.
Sl.2.4-3.7::1 Profil vala konane amplitude

Linearna teorija se moe pouzdano primijeniti samo za valove veoma male strmine H/L <1/150 ,kada je
izdizanje srednjice vala zanemarivo malo i u takvim problemima gdje transport mase ne igra nikakvu ulogu.
No u inenjerskoj praksi primjenjuje se kod gotovo svih strmina i svih dubina mora.
2.4.3.8
PRIMJENA TEORIJA KONANIH AMPLITUDA
Naprijed je prikazano da teorije konanih valova - teorije vieg reda prestavljaju vii stupanj aproksimacije
profila vala i gibanja estica vala s opaanim valom kroz dopunu rubnih uvjeta u odnosu na linearnu teoriju.
Generalno, teorije vieg reda tee tonijem proraunu nekih valnih karakteristika nego linearne teorije.
Teorije vieg reda mogu objasniti pojave kao to je t r a n s p o r t m a s e koji se ne moe objasniti
pomou linearne teorije. Ako su amplituda i period precizno poznati, ove teorije mogu bolje proraunati takve
izvedene veliine kao to su brzina vala i vodnih estica i polje tlaka prouzrokovano valovima nego lin. teor.
Glede promjene valne visine po dubini teroije konanih amplituda daju bitno bolju interpretaciju za pliak
blizu loma.
Kad se zanimanje odnosi prvenstveno na oscilatorni realni val, odreivanje perioda i visine realnog vala je
na bazi empirikih podataka. U takvim problemima nepouzdanost tonosti valne visine i perioda vode
nepouzdanosti drugih odgovora, to negira efekt nelinearnog valnog procesa. Prema tome, tada ne prilii
posebni rad sadran u nelinearnim teorijma.
Inenjer mora utrditi podruje gdje razne valne teorije vijede. Poto se istraivai razilaze u graninim
uslovima za razne teorije moraju se dozvoliti neka preklapanja u definiranju podruja. Le Mehaute (1969) je
prikazao sliku 2.4-1::2 radi ilustracije aproksimativnih granica vaenja raznih valnih teorija.
2.4.3.6 TEORIJA STRUJNE FUNKCIJE
14.3.2011
49
Mnoge teorije nisu prikazane u Sl. 2.4-1::2, ali takoer mogu se upotrebljavati. Za dane vrijednosti (H), (d) i
(T) Sl.2.4-1::2 moe biti koritena kao vodi prilikom izbora i usvajanja teorije.
2.4.4
DEFORMACIJE VALOVA KRATKIH PERIODA
Profil i parametri vala prolaze razne faze postupnog deformiranja kada se val rasprostire iz
dubokog mora prema plitkom. Valni period je jedini valni parametar koji se ne deformira! U
dubokom i prijelaznom podruju se valne karakteristike mogu opisati linearnom i
Stokesovim teorijama, a u pliaku knoidalnom ili soliternom Na osnovi njih se izvode
teoretska objanjenja raznih deformacija parametara uslijed reakcije valova s dnom.
Reakcija praktiki zapoinje kada dubina mora iznosi:
d Lo
2
to se jednostavno moe pokazati ako se promotri ovisnost parametara vala u dubini (npr. za linearnu teoriju
valova). Izrazi za brzinu i duinu vala glase
c=
gT 2d
th
,
2
L
L=
g T 2 2d
th
2
L
Ako je d L/2 dobije se th 2d = th (n) , n 1. Poto je za vrijednost argumenata ili veu tangens
L
hiperbolni priblino jednak 1, proizlazi da kod d L/2 tj. u dubokom vrijedi
c=
gT
;
2
L=
g T2
2
odnosno ti parametri nisu ovisni o dubini to znai da niti nema reakcije vala s dnom. Suprotno od toga, u
plitkom (d < L/2) promjena svih parametara prema navedenim izrazima je u ovisnosti o promjeni dubine ( za
2d
d < L/2 th
= th(n) = 0 1 jer je n < 1) to znai da je reakcija vala s dnom prisutna. Isto vrijedi i za
L
ostale parametre vala (razmotri prema tabeli 2.4-2::I).
Uz postupne promjene profila i gibanja vodnih estica, val se iz dubokog (s puine)

pribliava obali, no hoe li se slomiti prije nje, na njoj, prijei ju ili se reflektirati, ovisi o nagibu dna, strmini
vala na tom mjestu, hrapavosti i propusnosti dna. U svakom sluaju, rezultat je izdizanje nivoa mora na plai
ili ak na vertikalnom zidu, a konani doseg nivoa se naziva v i s i n a u s p i n j a n j a. Promatrajui
rasprostiranje vala s puine prema obali, okomito na konturu dna i obalnu crtu (, Sl.
2.4.4::1), prostorni i vremenski slijed deformacija na nagnutom dnu bit e:
deformacija valova na nagnutom dnu uslijed smanjenja dubine (tzv. uinak pliine ili
"Shoaling efekt"),
deformacija valova uslijed trenja s dnom
odbijanje ili refleksija valova na nagnutom dnu (zanemaruje se kod strmih valova i
blago nagnutog dna, to je najei sluaj) i
lom valova,
2.4.4 DEFORMACIJE VALOVA KRATKIH PERIODA
14.3.2011
50
Sl. 2.4.4::1 Rasprostiranje vala normalno na

konturu dna i obalnu crtu
Prve dvije znae ono spomenuto postupno deformiranje, no trenje uzima uea i kod
ostalih deformacija.
Ako se valovi na nagnutom dnu rasprostiru koso na konturu dna i obale, javlja se
deformacija zvana zalomljavanje, ili refrakcija (Sl. 2.4.4::2). U procesu refrakcije odvijaju
se i etiri prethodno spomenute deformacije!
Sl.
2.4.4::2
Rasprostiranje
vala koso na konturu dna
i obal. crtu
Oko vertikalne prepreke u moru valovi se ogibaju ili difraktiraju (Sl. 2.4.4::3), a na prepreci
odbijaju ili reflektiraju.
Propusna prepreka (podmorski valolom, poluuronjeni lukobran, upljikavi lukobran)
proputa (transmitira) valove iza same prepreke.
2.4.4 DEFORMACIJE VALOVA KRATKIH PERIODA
14.3.2011
51
Sl. 2.4.4::3 .Zalomljavanje

ili
difrakcija
vala
oko
zavretka
vertikalne
prepreke
(jednostranog
lukobrana) i odbijanje ili
refleksija vala od vertikalne
prepreke
Prilikom razmatranja ostalih deformacija bit e pretpostavljeno da je dno glatko, nepropusno, saturirano i da
su valovi idealni (monokromatski itd., vidi Sl. 2.1). Svako odstupanje od ovih pretpostavki bit e na mjestu
naznaeno.
2.4.4.1
LOM VALOVA
Maksimalna strmina vala u d u b o k o j v o d i bazirana na teoretskim razmatranjima

idealnih soliternih valova (Michell 1893.) odreena je izrazom
Ho
1

= 0,143 ............................(2.4 - 4.1 :: 1)
7
Lo max
Kod ove i kod manjih strmina vala, forma progresivnog vala ostaje stabilna Stokes je (1880) odredio da se
maksimalna strmina javlja kada je grebenski kut 120(Sl. 2.4-4.1::1). Tada je brzina estice v na
grebenu vala jednaka brzini rasprostiranja vala c.

u = vx c ..... uvjet stabilnosti vala
(2.4-4.1::2)
Sl. 2.4-4.1::1 Profil vala
neposredno prije
loma
(Stokes,Wilton
1914)
Poveanjem valne strmine, uslijed smanjenja dubine mora, brzina estice na grebenu
postaje vea od brzine rasprostiranja vala to rezultira time da one probijaju valni profil,
javlja se nestabilnost orbitalnog gibanja i lom vala pri emu se dio energije vala disipira, a
dio preinauje u mehaniku energiju sekundarnih valova nakon loma (Sl. 2.4-4.1::2).
u = vx > c ..... uvjet loma vala
2.4.4.1 LOM VALOVA
(2.4-4.1::2 a)
14.3.2011
52
Dakle: uvjet loma vala je da brzina vodne estice v na grebenu vala bude vea od brzine
rasprostiranja vala c; pri emu vodna estica probija valni profil.
Maksimalna strmina vala u prijelaznoj i p l i t k o j v o d i d<L/2; val moe zadrati
stabilnu formu, tj. nee se lomiti ako mu je strmina vala manja od neke maksimalne koju je
u odnosu na dubinu (za horizontalno glatko dno) definirao Miche 1944.
2d 1 2d Ho
2d
H
= 0,143 th
=
th
th
.......... ...(2.4 - 4.1 :: 3)

L
7
L
L
L max
Lo max
t.j. lomljeni valovi u plitkom mogu imati manju maksimalnu strminu nego li u dubokom jer je
0 < th(2d/L) < 1 za 0<d<L/2. Danel je pokusima pokazao da je konstanta 0,12 blie
realnosti pa se dobije
2d
1
2d
H
.............(2.4 - 4.1 :: 4)
th
= 0,12 th

L
8,5
L
L max
Izrazi su primjenjivi i za sasvim blago nagnuto dno plae. Prikazani su na na grafu sa Sl.
2.4-3::2.
Sl. 2.4-4.1::2 Prikaz faza loma vala u zoni loma kada se val prostire prema plai
Usporedbom izraza za plitku i duboku vodu moe zakljuiti da valovi u dubokoj vodi mogu odrati stabilnu
formu uz veu strmost nego li u plitkoj vodi. S druge strane, dubokovodni valovi ne reagiraju s dnom, tako da
im strmost moe poveati samo vjetar i na taj nain ih dovesti do loma kad se prekorai (Ho/Lo)max. Nasuprot
2.4.4.1 LOM VALOVA
14.3.2011
53
tome, valovi u plitkom reagiraju s dnom to rezultira poveanjem strmosti lomom u sluaju prekoraenja
(H/L)max.
Razmotrimo sada pitanje na kojem mjestu plitkog nagnutog dna e se dogoditi lom i koju
visinu e val imati na tom mjestu (Sl. 2.4-4.1::3). Dok se poetak valne deformacije zna
unaprijed(do=Lo/2), njezin kraj; t.j. mjesto loma i visina lomljenog vala ne zna se unaprijed,
jer bitno ovisi o nagibu dna s=1/m i konfiguraciji dna izraenoj preko koeficijenta refrakcije
KR. Dubina gdje se to dogaa oznaava se kao dubina loma db. Visina lomljenog vala je
Hb. Munk je (1949) na bazi modificirane teorije soliternog vala, za sluaj horizontalnog ili
blago nagnutog dna (kont.elf. s=1:50) upravnog rasprostiranja vala na konturu dna
(izobate ) tj. ukljuivi samo efekt pliine dobio:
Hb =
Ho
1
1/3

3,3 Ho
Lo
.......... ..indeks lomljenog vala
(2.4 - 4.1 :: 5)
gdje je Ho visina dubokovodnog nerefraktiranog vala. Sljedei izraz za odnos visine

lomljenog vala i dubine loma izveo je McCowan 1891. na bazi soliterne teorije.
Hb = 0,78
db
db
= 1,28 1,3
Hb
db 1,3 Hb .......... ...(2.4 - 4.1 :: 6)
lom
Sl. 2.4-4.1::3 Definicijska skica za lom vala.

Za nagnute plae (1:50 s 1:5 i strmije) bolje je koristiti empirike rezultate jer su gore
navedeni izrazi proizali razmatranjem teorija idealnih valova uz sva tome pripadajua
ogranienja. Te empirike relacije proizale su iz eksperimentalnih podataka za nagibe s <
1:5 uz veliki rasap reultata, a dane su u vidu dijagrama na Sl. 2.4-4.1::4 i Sl. 2.4-4.1::5 .
Uzimaju u obzir jednolini nagib dna i refrakciju, iji bitan utjecaj na parametre Hb i db je
dokazan (Iversen 1952, Galvin 1969, Goda 1970).
Takoer za nagnute plae vrena su i druga ispitivanja iji su rezultati dani u vidu matematikih izraza. Tako
su Le Mehaute i Koh (1968) na bazi pregleda dotadanjih ispitivanja dali jedan izraz za indeks lomljenog
vala Hb/Ho dobro prilagoen stvarnosti:
2.4.4.1 LOM VALOVA
14.3.2011
54
1/7
Hb (s cos b)
.......... .......... .......... ......(2.4 - 4.1 :: 7)
=
1/4
Ho
Ho
1,3
Lo
a koji je primjenjiv za nagibe dna 1:50s 1:5 i strmosti dubokovodnog vala 1:500 Ho/Lo 1:11.
Prema tome je s tangens kuta nagiba dna prema horizontali, a b prilazni kut na pretpostavljenom mjestu
loma koji se oita s plana refrakcije (Sl.2.4-4.1::4).
Za strme nagibe (sve do 1:1) indeks lomljenog vala je tabuliran kod Silvestra (6), a takoer na bazi Le
Mehauteovog rada. Dubina loma definirana je od Collinsa i Wiera (1969) u formi
Hb = 0,72 + 5,6s .......... .......... .......... ........(2 .4 - 4.1 :: 7)

db
Hb = 1 .............................................(2.4 - 4.1 :: 9)
db b
s podrujem primjene za s 1:10, pa i do s = 1:8. U sluaju strmih nagiba mogu posluiti istraivanja
Gulvina (1968) bazirana na radovima i eksperimentima Iversena, CERC-a, McCowana, gdje je dubina loma
b = 1,28
za
b = 1,4 - 6,85s za
b = 0,92
s=0
0 s 1:14
za
0 s 1:14
b = eksperimentalni koeficijent
(bez Ks !)
Sl.2.4-4.1::4 Indeks lomljenog vala Hb/Ho, u funkciji strmine dubokovodnog vala, CERC (9)
2.4.4.1 LOM VALOVA
14.3.2011
55
Sl. 2.4-4.1::5 Dubina loma u funkciji strmine lomljenog vala CERC (9)
Lomovi valova mogu se prema Galvinu klasificirati u 4 tipa:
prelijevanje (spilling) kod vrlo blagog nagiba dna, prebaeni lom
(plunging) s obuhvaenim mjehurom zraka - strm nagib dna,
propadajui lom (collapsing) - prelazna forma i prolom vala
(surging) kod vrlo strmog nagiba dna. Kriteriji za pojedine vrste
loma dani su na dijagramu Sl. 2.4-4.1::4. Ta informacija je od
inenjerskog znaaja ako se na nekom mjestu pokosa predvia
kompletna dispozicija vala tj. prebaeni lom.
Sl. 2.4-4.1::6
2.4.4.1 LOM VALOVA
14.3.2011
Tipovi loma vala
56
U s p i nj a nj e ili p l a e nj e vala na kosom pokosu plae prostorno je i fizikalno

vezano za lom vala, te e se stoga ovdje i prikazati. Metodu je razvio Van Dorn (1965), a
odnosi se samo na glatke pokose. Danas su ve razvijene empirike pa i teoretske
metode za hrapave pokose, kao to su na lukobranima obaloutvrdama. Jasno je da se
uspinjanje bitno razlikuje za sluaj lomljenog i nelomljenog vala.
Sl. 2.4-4.1::7 Koeficijent A za lom vala na pokosu, (Hunt),(6)

Hoe li biti loma ili ne, lako se moe odrediti koristei Huntov eksperimentalni nain za
strmije nagibe (oznake na Sl.2.4-4.1::7)
2
A = Lo
................................(2.4 - 4.1 :: 8)
H (2 ac /H) (180)2
1/2
2d
K =
L
o
180
......................................(2.4 - 4.1 :: 9)
o je jednolini nagib dna, a veliina A se dobije iz dijagrama na Sl.2.4-4.1::7 u ovisnosti o

broju K.
Ukoliko je A manji od desne strane jednadbe (2.4-4.1::8), val se nee lomiti na pokosu, a
uspinjanje R empiriki iznosi
R = 2 ac A ...........................................(2.4-4.1::10)
ac je amplituda progresivnog vala iznad MR (prema dijagramu na str.27 Sl. 2.4-3::2).
Ukoliko je A vee od desne strane jednadbe (2.4-4.1::8), val e se slomiti na pokosu i
tada uspinjanje R iznosi
2.4.4.1 LOM VALOVA
14.3.2011
57
1/2 o
.......... .......... ......(2.4 - 4.1 :: 11)
R = Ho Lo
Ho 180
Izraz se odnosi na upravni smjer prilaenja vala o = 0. Ukoliko se javlja refrakcija na

razmatranom pokosu, izdizanje e biti manje u ovisnosti o prilaznom kutu.
PR.2.4.4.1.1 LOM VALA
Zadatak: Puinski val H0/L0/T=3,8/145/9,6 nailazi normalno na ravno dno koje ima nagib
1:20. Pri kojoj dubini dna se taj val lomi i koji su njegovi parametri H, L, c, umaxd
neposredno prije loma i u trenutku loma.
Rjeenje:
1)
Visina lomljenog vala, Hb
Kako su valovi okomiti na konturu dna, H0=H0.

Iz eksperimentalnog dijagrama loma vala (Sl.2.4-4.1::4) za H0/L0=3,8/145=0,026 i za
nagib s=1:20 dobije se indeks lomljenog vala Hb/H0=1,3.
Hb=1,3 H0 = 1,3*3,8 = 4,9 m
2)
Dubina na kojoj se val lomi, db
Prema eksperimentalnom dijagramu na Sl.2.4-4.1::5 za dubinu loma za
Hb
gT 2
= 0,0054 i
nagib dna s=1:20 dobije se:

db
=1
Hb
db=1*Hb=4,9 m
3)
Izbor mjerodavne teorije za lom vala
2.4.4.1 LOM VALOVA
14.3.2011
58
Za
db
= 0,0054 i
Hb
= 0,0054 (Sl.2.4-1::2) proizlazi da je mjerodavna soliterna teorija
gT2
gT 2
vala. No prema soliternoj teoriji db=1,28*Hb to znai da se ovaj parametar, po soliternoj
teoriji, rauna s 28%-tnom pogrekom.
4)
Brzina vala cb i brzina estica vode umaxd
c b = g * ( H b + d b ) = 9,81 * (4,9 + 4,9) = 10 m/s (Tab. 2.4.2::I)

umaxd=cb=10 m/s jer kad se val lomi brzine estica vode dostignu brzinu
rasprostiranja vala (inae su manje).
2.4.4.2
DEFORMACIJE VALOVA NA NAGNUTOM DNU USLIJED

SMANJENJA DUBINE; UINAK PLIINE - SHOALING
EFEKT
Odnosi se na postepenu deformaciju valova kratkih perioda
iji je pravac rasprostiranja normalan na izobate morskog dna
(Sl. 2.4-4.2::1). Val koji napreduje prema plitkoj vodi se
transformira. Promjenu doivljavaju parametri valnog profila:
visina H, duina L i brzina rasprostiranja vala c, kao i
parametri gibanja vodnih estica: trajektorija i , brzina u i w
i ubrzanje ax i az. Jedini parametar koji se ne mijenja s
dubinom je period vala T (Sl. 2.4-4.2::2)!
Sl. 2.4-4.2::1 Valovi normalni na izobate
2.4.4.2 SHOALING EFEKT
14.3.2011
59
Sl. 2.4.-4.2::2
Deformacija vala na nagnutom dnu kad se val iri normalno na konturu obale bez efekta refrakcije i trenja.
14.3.2011
60
Pretpostavimo da nagib vala ima neznatan utjecaj na valne parametre. Tada se valovanje
na bilo kojem mjestu moe opisati teorijom valova malih amplituda.
Promjena valne duine s dubinom odredit e se iz sljedeeg razmatranja:
L=
gT 2 2d
th
L
2
Lo =
duina vala u prelaznom podruju (2.4-4.2::1)
gT 2
2
2
d
d gT
L = Lo th 2 =
th 2
L
L 2
duina vala u dubokom podruju.
Sada se promjena valne duine L s dubinom d dade izraziti

d d
=
L Lo
1
d
th 2
L
d
cth 2 .......... .....(2.4 - 4.2 :: 2)
L
Lo
d
Za poznato (d/Lo) iteracijom se dobije (d/L). Za niz pretpostavljenih vrijednosti (d/Lo) od

dubokog do pliaka moe se nacrtati dijagram (d/L) na Sl. 2.4-4.2::3.
Promjena brzine rasprostiranja vala s dubinom dobije se iz izraza za promjenu valne
duine:
d
d
L
L = Lo th 2 .......... .......... .. = th 2
Lo
L
L
d
d
c
c = c o th 2 .......... .......... .. = th 2
co
L
L
Prema izrazu za promjenu valne duine i valne brzine vrijedi:

.
d c
= th 2 =
Lo
L c o
L
d d
d
= cth 2 izrauna, ili sa Sl. 2.4-4.2::3
L Lo
L
oita, (d/L) i uvrsti u zadnji izraz mogu se nacrtati L/Lo i c/co krivulje na toj slici za
bezdimenzionalnu promjenu L i c u ovisnosti o bezdimenzionalnoj dubini d/Lo.
Ako se za niz vrijednosti d/Lo prema izrazu
14.3.2011
61
Sl. 2.4 -4.2::3 Funkcije parametara valnog profila za bezdimenzionalnu dubinu d/Lo prema
linearnoj teoriji, Wiegel 1948. (3)
Promjena valne visine s dubinom (iskljuivi trenje i refrakciju), dobije se izjednaenjem
toka energije grupe valova kroz jedinini vertikalni "kanal" tj. iz kontinuiteta toka valne
energije ili energetskog fluksa (F=Eg/t) na jedininu irinu grebena u dubokom i plitkom.
Fo=F.
Tok valne energije je
Eg N m
t s ,
a zbog konstantnog perioda valne grupe Tg dovoljno ga je promatrati samo u tom
ogranienom vremenu, pa se dobije
F=
14.3.2011
62
F=
Eg
Tg
Eg L g
Tg
a uz
cg =
Lg
t
dobije se
F = Eg c g
Specifina energije valne grupe E g dade se izraziti preko specifinih energija dvije
zamiljene komponente valne grupe predstavljene s dva linearna vala jednake valne visine
(vidi 2.4-2.2):
2
Eg = Ei = 2E
1
Sada kontinuitet toka valne energije Fo=F glasi:

2 Eo c g = 2 E c g .......... .......... .......... .(2.4 - 4.2 :: 4)
o
Poto je
4d
1
n = 1 + L .......... .......... .(2.4 - 4.2 :: 5)
2 sh 4d
L
c g = nc
1
c go = no c o = c o ,
2
no =
1
.......... .......... ..(2.4 - 4.2 :: 6)
2
iz gornje jednakosti proizlazi

1
1
g Ho2 c g = g H2 c g
o 8
8
H
Ho
c go
cg
1 co
= Ks =
2n c
1
1
; H = Ho K s ..........(2.4 - 4.2 :: 7)
2kd th kd
1 +
shkd
Ks je koeficijent pliine (shoaling coefficient) dan u vidu dijagrama na Sl. 2.4-4.2::3.

U podruju d/Lo < 0,01 tj. u plitkom mogu se upotrijebiti sljedee aproksimacije:
2d
,
L
co
c
d
d
L
2 L o
8d
=
Ho Lo
H
1
4
, n 1 (2.4 - 4.2 :: 8)
Poto je gornje razmatranje bazirano na teoriji valova malih amplituda, ne moe biti s
velikom tonou aplicirano na relativo strme valove. Za valove konanih amplituda
koeficijent promjene valne visine s promjenom dubine dna KS dan je na sljedeem
14.3.2011
63
dijagramu Sl. 2.4-4.2::4, prema Stokesovim teorijama i hiperbolinoj teoriji. Donja granina
linija za Ho/Lo0 predstavja Ks valova malih amplituda iz prethodne slike ili jednadbe
(2.4-4.2::7).
Sl. 2.4-4.2::4 Koeficijent pliine Ks za valove konanih amplituda u funkciji relativne

dubine d/Lo, Iwagaki, 1968. (10).
Na koncu se moe zakljuiti da idealni val kratkog perioda koji se rasprostire iz dubokog prema plitkoj vodi
prolazi forme
vala male amplitude
Stokesovog vala konane amplitude
knoidalnog vala ili hiprebplinog vala
soliternog vala
loma vala.
No, kada e iz prethodne forme prijei u navedenu ne ovisi samo o dubini vode (efekt pliine), nego i o
efektu refrakcije i trenju s dnom. Svi ovi efekti mijenjaju visinu vala (i strmost) koja udruena s periodom vala
determinira najprikladniju teoriju za formalni opis valovanja.
2.4.4.3
DEFORMACIJA VALOVA USLIJED TRENJA S DNOM
Morska voda nije idealna tekuina. Ona ima stanoviti viskozitet. Zbog toga e prilikom
trenja vodnih cestica u valnom gibanju i njihovog trenja s dnom, doi do disipacije dijela
valne energije, koja e se pretvoriti u toplinu. Disipacija je tako mala da nee izazvati
znaajnu promjenu valne energije pa se inenjerski zanemaruje. Uslijed toga e se visina
zanemarivo smanjivati u smjeru rasprostiranja vala. Poto u dubokoj vodi valno gibanje praktino ne dopire
do dna, gubitak mehanike energije uslijed trenja s dnom ne postoji. U plitkom podruju taj postoji, ali se kao
mala vrijednost najee zanemaruje (ve prema problemu). Ako je H1 poznata visina vala u veoj dubini, a
H2 nepoznata visina u manjoj dubini, ona e se izraunati kao:
14.3.2011
64
H2 = K f H1
gdje je
H2 < H1 ........................................(2.4 - 4.3 :: 1)
Koeficijent smanjenja visine vala uslijed trenja Kf (iskljuivi utjecaj pliine, refrakcije i propusnosti dna) tada
se izraava kao:
H2
< 1 a K f = f(H1, _x, d, f) .......... .......... .......... ......(2.4 - 4.3 :: 2)
Kf =
H1
uz pretpostavku jednoline dubine vode H1 je poznata visina vala, x je razmak izmeu mjesta poznatog i
nepoznatog vala, d je dubina vode na mjestu traene nepoznate visine H2, a f je koeficijent trenja. Preporua
se da f bude uzet sa 0,01 do 0,02 .
Sl 2.4-4.3 ::1 Koeficijent trenja vala s

dnom prema Hydraulic Formulae,
JSCE, 71.,(10).
Posmiki napon na dnu vala moe se ipak priblino izraziti kao o = f u2 (prema Johanson-u i Putnam-u),
u je horizontalna komponenta brzine vodnih estica u blizini dna. Usput navedimo jo neke parametre koji
karakteriziraju trenje vala s dnom. Brzina trenja na dnu izraava se s:
1/4
2
8 umax
u* =
= 10,1 10 - 7 m2 /sek ...(2.4 - 4.3 :: 3)
gdje je kinematski koeficijent viskoznosti, a umax maksimalna horizontalna brzina na dnu prema linearnoj ili
soliternoj teoriji (ve prema tome o kojoj se dubini radi).
Posmiki napon na dnu ili vuna sila tada je
2
o = (u* )
= 1026 kg/ m3 .......... .......... .......... .(2.4 - 4.3 :: 4)
2.4.4.3 DEFORMACIJA VALOVA USLIJED TRENJA S DNOM
14.3.2011
65
2.4.4.4
ZALOMLJAVANJE ILI REFRAKCIJA VALOVA
Refrakcija je deformacija
valova na nagnutom dnu
kada oni nailaze koso
prema konturi dna.(Sl
2.4-4.4::1). Manifestira se
promjenom
smjera
rasprostiranja vala, koja je
udruena s promjerom
parametara vala. Smjer
rasprostiranja vala koji
putuje prema obali se u
dovoljno plitkoj vodi (d <
L/2) na nagnutom dnu
mijenja u ovisnosti o
dubini i kutu kojeg ini s
konturom dna. Promjena Sl 2.4-4.4::1 Rasprostiranje vala koso na konturu dna i
smjera uzrokovana je obal. crtu. Valovi ine s konturom dna kut "o to je uvjet
smanjenjem valne brzine da bi se dogodila refrakcija
u pliem uslijed ega dio
valnog grebena koji napreduje u pliem zaostaje u odnosu na dio grebena koji se giba u
dubljem i onda napreduje bre. Ta promjena smjera se oituje povijanjem grebena (koji su u
dubokoj vodi paralelni pravci), to u konanom tei da se grebeni postave paralelno s
prosjenom konturom dna (izobatama), odnosno obalnom crtom.
Duina vala idui prema obali se smanjuje, a strmost poveava.
Visina vala se na rtovima poveava (razaranje obale), a u uvalama smanjuje (razlog
egzistencije plaa) uslijed koncentracije odnono razlijevanja energije. Na SL. 2.4.- 4.4::2 "Bo"
je irina snopa jedinine valne energije u dubokom (do L/2),a "B" irina snopa u prijelaznom
ili plitkom podruju na dubini d<do t.j. na mjestu interesa. Tada se utjecaj refrakcije (bez
utjecaja refleksije, pliine i trenja) na visinu vala H na bilo kojem mjestu dade izraziti:
H'o
= K r Ho ......... K r =
H'o
Ho
;......... .......... ...(2.4 - 4.4 :: 1)
gdje je Kr koeficijent refrakcije i iznosi:

Kr =
Bo ,
B
1 K r < 1.......... .................... ..(2.4 - 4.4 :: 2)
2.4.4.4 ZALOMLJAVANJE ILI REFRAKCIJA VALOVA
14.3.2011
66
Ako se ukljui i deformacije uslijed smanjenja dubine (Shoaling efekt), promjena valne visine
refraktiranog vala je:
H=H'oKr=HoKsKr
Sl.2.4-4.4::2 Refrakcija valova i njeni uinci na uvale i rtove.

Izraz za koeficijent refrakcije izvodi se iz kontinuiteta energetskog protoka (fluksa) u dubokom
i plitkom uzdu jednog energetskog snopa (prostor izmeu dvije valne ortogonale Sl.2.4-4.-2)
u kojem nema fluksa valne energije popreno na valne ortogonale. Pritom se u obzir uzima
zajedniko djelovanje refrakcije i deformacije uslijed pliine unutar energetskog snopa. Ako je
energetski fluks valne grupe u dubokoj vodi "Fo", a u plitkom "F" i ako je jedinina irina
energetskog snopa u dubokom "Bo", a u plitkom "B", onda je zagarantiran kontinuitet fluksa
valne energije unutar energetskog snopa u dubokom i plitkom izrazom:
Bo Fo = BF
Prema razmatranju iz poglavlja 2.4.4.2 vrijedi:
B E c g = Bo Eo c go
14.3.2011
67
g H2
g Ho2
c g = Bo
c go
8
8
1
B H2 nc = Bo Ho2 c o
2
H
Ho
1 co
Bo
= K r K s ................................(2.4 - 4.4 :: 4)
B
2n c
H = Ho Kr Ks
Iz prethodne slike je oito da je na rtu Kr > 1, tj. refrakcija poveava visinu vala, a u uvali Kr
<1, tj. visina vala se smanjuje.
Prilikom refrakcije dogaa se jo trenje i refleksija pa je u tom sluaju kompletna deformacija
visine vala:
H = Ho Ks Kf Krefl Kr Ho Ks Kr .......................(2.4-4.4::5)
Sl. 2.4-4.4::3 Plan refrakcije

(zalomljavanje)
vala
oko
jednog okruglog otoka
Sl. 2.4-4.4::4 Plan refrakcije: Razarajue

djelovanje refrakcije poruilo je dne
24.4.1930. luku. Konfiguracija dna na
udaljenosti ak 20-tak milja fokusirala je
energiju valova krajnji dio lukobrana (x).
14.3.2011
68
Koeficijent trenja Kf se moe odrediti iz Sl. 2.4-4.3::1, no zbog malog utjecaja se esto
zanemaruje. Koeficijent pliine Ks prema linearnoj teoriji dan je na Sl. 2.4-4.2::3, a prema
teoriji vieg reda na Sl. 2.4-4.2::4. Uobiajena je upotreba prvoga. Krefl se takoer ignorira.
Refrakcija valova se dade inenjerski interpretirati planom refrakcije koji se sastoji od grebena
valova i okomitih linija na njih ortogonala (Sl. 2.4-4.4::3 i Sl. 2.4-4.4::4.)
Plan valova, odnsno plan refrakcije, konstruira se u svrhu dobivanja pravca djelovanja valova
na obalu, ili konstrukciju, i radi odreivanja visine valova koji tu obalu napadaju, a dolaze s
puine. Za tu svrhu potrebno je poznavati konfiguraciju dna (izobate) te parametre valnog
profila (Ho, Lo, T) i smjer izvornog dubokovodnog (puinskog) vala, prije nego li ovaj "osjeti
dno". Prilikom rada nije dovoljno ispitati samo djelovanje vala iz onog smjera odakle dolaze najvei valovi.
Konfiguracija dna moe manje valove iz drugog smjera tako kanalizirati da uslijed refrakcije nastaje velika
konentracija energije na promatranoj toki obale koja daje najveu visinu refraktiranog vala. Vidi se da je
refrakcija sloen problem gdje treba uzimati u obzir razne smjerove, veliine i duine dolazeih puinskih valova.
Prilikom ispitivanja valova male visine (<1,5 m) u kratkim otvorenim ili potpuno zatvorenim uvalama treba voditi
rauna da, koliko god ih refrakcija pred obalom moe sniziti, vjetar koji istovremeno pue e ih prema svojoj
snazi i dubini vode povisiti, te refrakcija nije mjerodavna! Vidi se da je refrakcija sloen problem gdje treba
uzimati u obzir razne duine, smjerove i visine dolazeih puinskih valova.
Plan refrakcije se prikazuje na pomorskoj karti, a izrauje za razne smjerove dolaska valova
prema obali od interesa. Potrebno je neki puta nainiti planove za razne sluajeve morskog
raza. Plan se uobiajeno radi za podruje dubina omeeno s morske strane poetkom
deformacije d = Lo/2 gdje valovi praktino poinju "osjeati dno", a s obalne strane dubinom
loma db (Sl. 2.4-4.1 ::5). Dok se dubina poetka deformacije moe unaprijed odrediti, dubina
loma ne moe, poto ovisi o visini vala i nagibu dna na mjestu loma to unaprijed poznato.
Stoga se za svaki energetski snop razliite irine i njemu pripadajuih H i L u podruju pliaka
mora izvriti ispitivanje na lom vala prema 2.4-4.1.
To znai da se prilikom praenja rasprostiranja valova iz duboke vode prema obali, refrakcijska teorija na bazi
linearne teorije valova moe upotrijebiti samo do neke dubine u pliaku nakon koje bi se promjene parametara
vala morale odreivati prema knoidalnoj i soliternoj teoriji valova konanih amplituda. Praksa se ipak samo
zadovoljava linearnom teorijom.
VRSTE METODA ZA IZRADU PLANOVA REFRAKCIJE

Prve razvijene metode za idealne (monokromatske) valove kratkih perioda derivati su linearne teorije valova!
Postoje i metode za izradu planova refrakcije valova dugih perioda npr. za cunami valove (Keulegan i Harrison).
Najjednostavnija je "runa" m e t o d a za monokromatske valove kratkih perioda s m a n j i v a n j a v a l n e
b r z i n e. Rezultat ove metode je slika valnih grebena: paralelnih i jednakog razmaka u dubokom i povijenih sa
skraenim valnim duinama "L" u prijelaznom i plitkom podruju u nekom "zamrznutom" trenutku. Na tu sliku
runo su se crtale valne ortogonale (okomice na valne grebene). Kasnije je razvijena i "runa" m e t o d a o r t
o g o n a l a. Njen je rezultat slika valnih zraka ili ortogonala (bez crtanja valnih grebena) koje pokazuju promjenu
smjera rasprostiranja valova od dubokog do obale. Obje se temelje na linearnoj teoriji. Nakon toga razvijeni su i
k o m p j u t e r s k i p r o g r a m i . za metodu ortogonala (Griswold, Morrison ,Wilson i dr.) na bazi linearne
teorije. Kasnije su programi i dalje razvijeni (Le Petit, Orr i Herbich, Jen), a Kuelegan i Harrison su razvili
program refrakcije cunami valova kao jedan plitkovodni fenomen. Sve spomenute metode izvode se iz
14.3.2011
69
smanjenja valne brzine ili valne duine prilikom rasprostiranja valova iz dubokog u plitko, na
bazi linearne teorije, to uzrokuje skraenje i povijanje valnih grebena pod utjecajem
konfiguracije (batimetrije) dna: odnosno uzrokuje promjenu smjer rasprostiranja valova ""
(valnih zraka ili valnih ortogonala). Obje spomenute metode ne daju polje valnih visina, nego se ona na
toki od interesa runo rauna iz razmaka valnih ortogonala. Dakle, ove metode daju samo polje valnih grebena,
ili smjerova rasprostiranja valova, u jednom trenutku, ne daju polje valnih visina.
Sljedea faza bili su kompjutorski programi za monokromatske valove na temelju

Bousinesquove, ili knoidalne, teorije temeljene na kontinuitetu koliine gibanja vodnih estica.
Daju polje parametara idealnog (monokromatskog) valnog profila "H i L" u vremenu na svakoj
toki modelskog rastera po vremenu.
Aktualna faza su kompjutorski programi za realne valove na temelju Bousinesquove, ili
knoidalne, teorije temeljene na kontinuitetu koliine gibanja vodnih estica.; tzv. spektralne
metode. Daju polje parametara realnog valnog profila (H i L) na svakoj toki modelskog
rastera po vremenu.
Metoda izrade plana refrakcije na bazi smanjivanja brzine rasprostiranja vala ili valne duine
M e t o d a s m a n j i v a n j a v a l n e b r z i n e ili brzine r a s p r o s t i r a nj a. razvijena je od
Huygensa. Promatrajmo na pomorskoj karti (Sl.2.4-4.4::5) jedan poznati greben vala koji se rasprostire prema
obali u trenutku t = 0. Val se na promatranoj dubini d rasprostire brzinom c, a greben e nakon vremena t prijei
distancu ct (u metrima). Ako se inkrement vremena uzme jednak periodu vala T, tada e se greben pomaknuti
za
L=cT
gdje je L duina vala na istoj dubini d. Kada je dubina d < Lo/2 brzina vala se smanjuje, a takoer i duina. Za
"svaku" toku uzdu poznatog grebena odredi se smanjena L ili c s obzirom na dubinu ispod te toke, a iz same
toke se na karti povue luk duine L. Anvelopa svih lukova ini poloaj pomaknutog grebena. Postepenim
napredovanjem moe se dobiti slika valovanja za cijelo razmatrano podruje (Sl. 2.4-4.4::5 ).
Sl.2.4-4.4::5 Refrakcija valova metodom smanjenih brzina ili duina valova

14.3.2011
70
Nakon toga se nacrtaju ortogonale i izvri proraun visine vala na tokama koje su od interesa. Kao prvi poznati
greben uzima se onaj nepovijeni na dubini d = L/2 , a iterativni postupak za izraunavanje smanjene valne
duine ili brzine rasprostiranja vala prikazan je u poglavlju 2.4.-4.2.
Prema linearnoj teoriji (teorija malih amplituda -Airy) idealnih valova, poglavlje 2.4-2, vrijedi izraz za brzinu
napredovanja vala u dubokoj vodi :
c=
g Lo
2 .
Kada valovi dou na plitko (d <Lo/2) brzina se smanjuje prema izrazu:
c=
gL 2d
th
2
L
(2.4-4.4::5)
odnosno:
c = c o th
2d
L
brzina vala u plitkom
(2.4-4.4::6)
Iz izraza (2.4-4.4::5 ) i (2.4-4.4::6) se vidi da se valna duina i brzina u plitkom jednako mijenja i to po funkciji
tangensa hiperbolnog, ovisno o dubini i duini vala L na dotinoj dubini. Na osnovu toga moe se za svaku
izobatu izraunati odgovarajua duina i brzina vala i nacrtati smanjena valna duina na svakom presjeku
valnog grebena s izobatom. Poinje se crtati iz dubokog.
Izrade plana refrakcije metodom ortogonala
Prvi plan refrakcije metodom ortogonala razvijen je od OBriena (1942) primjenom analogije
sa Snelliusovim zakonom geometrijske optike. U nastavku se daje metoda ortogonala prema
Silvesteru [Silvester I, 217] utemeljena na linearnoj valnoj teoriji.
c
co
= th
2d L
= .......... .......... .......... .......(2. 4 - 4.4 :: 7)
L
Lo
Ako sa promatra jedna zamiljenu toka (ne esticu vode) na grebenu vala koji se giba prema
obali (Sl.2.4-4.4::6) staza koju slijedi ta toka bit e t. zv. ortogonala ili valna zraka. Brzina
naredovanja te toke u dubokom (d 0,5Lo) bit e konstanta i iznosit e co = gT/2, a u
plitkom (d < 0,5 Lo) e se mijenjati i iznositi c = gT/2 th 2d/L.
Ukoliko greben vala dolazi koso na konturu dna (greben s izobatom ini kut o > 0), neke
zamiljene toke na grebenu nalazit e se na veoj dubini nego druge. Toke u dubokoj vodi
prijei e tokom perioda T distancu od toke 1 do toke 2 veliine Lo, a one u plioj vodi
manju distancu od 3 do 4 veliune L1<Lo poto je c < co. Iz trokuta 1, 2, 3 i 2, 3, 4 moe se
postaviti:
L
L
sin o = o i sin 1 = 11 , a izjednaenjem po 23 dobije se omjer:
23
23
sin 1 c 1 L1
L
=
= LL odnosno LL sin 1 = 1 sin o .......... .......... .........( 2.4 - 4.4 :: 8)
sin o c o Lo
Lo
14.3.2011
71
gdje je:
o prilazni kut valne zrake (ortogonale) na dubokovodnu izobatu do; kut

izmeu ortogonale i normale na dubokovodnu izobatu, a
1 presjeni kut valne zrake (ortogonale) s 1-vom izobatom di; kut izmeu
ortogonale i normale na 1-vu izobatu u prijelaznom podruju.
Sl.
2.4-4.4::6
Definicijska skica za
refrakciju vala metodom
ortogonala na paralelnim
izobatama
Iraz je istovrstan Sneliusovom zakonu geometrijske optike za lom (refrakciju) svijetla na granici dvaju sredstava
razliitog indeksa loma (refrakcije) ovisnog o gustoi medija.
sin 1 n1
=
sin o n 0
u kojemu vea i manja gstoa medija n1 i no i zamijenjene veliinama L1(d1) i Lo(do) koje su nekakvi
reprezentanti veeg i manjeg utjevaja dubine mora na valove.
Izraz 2.4-4.8 prikazuje promjenu smjera staze zamiljene toke tj. ortogonale idui prema
pliem moru. Dakle, ortogonale su u dubokom paralelni pravci, a u plitkom neparalelne
krivulje (poligoni), no u oba sluaja okomite na grebena valova.
U sluaju r a v n i h p a r a l e l n i h i z o b a t a i jednolikog nagiba dna mora,
poznavajui prilazni kut o i koristei izraz (2.4-4.4::8), moe se odrediti presjeni kut i na
svakoj dubini di (Sl.2.4-4.4::7).
L
i = arc sin i (sin 0 ) .......... .......... .........( 2.4 - 4.4 :: 8a)

Lo
Pritom s prvo mora, za razmatranu izobatu dubine di, izraunati Li/Lo iteracijom iz izraza 2.44.4::8. Promjena smjera valne zrake i u podruju dubina di-1 i di iznosi:
i = i 1 i .......... .......... .........( 2.4 - 4.4 :: 8b)
gdje je: i prelomni kut valne zrake (ortogonale) izmeu ortogonala di-1 i di.
a nanosi se u sredini izmeu izobata di-1 i di. kao na (Sl. 2.4-4.4::6). Promjena smjera
ortogonale od dubokog mora, pa sve do obale dobije se sukcesivnim nanoenjem prelomnih
kuteva valne zrake i kao na Sl.2.4-4.4::6.
14.3.2011
72
Sl.2.4-4.4::7
Refrakcija
valova metodom ortogonala za sluaj paralelnih
izobata: o - prilazni kut
ortogonale, i - presjeni
kut ortogonale na i-toj
izobati
Navedeni izrazi dani su u obliku prikladnog dijagrama (Sl. 2.4-4.4::8), tako da ih ne treba
svaki puta raunati.
14.3.2011
73
Sl. 2.4-4.4::8
Dijagram za
refrakciju
vala
metodom
ortogonala- odnos presjenog
kuta , prilaznog kuta o,
relativne
dubine
d/Lo
i
relativne valne duine L/Lo (6)
Koeficijent refrakcije za paralelne izobate moe biti izraen samo u funkciji prilaznog kuta o i presjenog kuta i.
Naime, za sluaj paralelnih izobata dvije susjedne ortogonale (razmak u dubokom im je Bo) su identine krivulje
translatirane po izobati za konstantan meusobni pomak Bs. Tada prema Sl. 2.4-4.4::9 vrijedi:
Kr =
Bo = cos o
Bi
cos i
gdje je:
Bo=Bs coso irina valnog snopa u dubokom,
Bi=Bs cosi irina valnog snopa na dubini di u prijelaznom i plitkom,
o - prilazni kut dubokovodne ortogonale do,
i - presjeni kut ortogonale s izobatom dubine di
14.3.2011
74
Sl. 2.4-4.4-9 Definicijska

skica
za
odreivanje
koeficijenta refrakcije vala
metodom
ortogonala
iz
kuteva ortogonala prema
izobatama
Silvesterov postupak je kod paralelnih izobata precizniji ako kod prorauna promjene smjera ortogonala ne
baratamo za svaku dubinu s prilaznim kutom o u dubokom, nego s onim prosjenim kutovima ortogonale koji se
pojavljuju na razmatranoj dubini.
Prema Sl. 2.4..4-7i izrazu (2.4-4.4::8) vrijedi
sin 1 c1
= ,
sin o c o
sin 2 c 2
=
sin o c o
pa iz njihovog omjera proizlazi
sin 2
sin o sin 2 C2 / Co L2 / Lo
=
=
=
.......................(2.4 - 4.4 :: 9)
sin 1 sin 1 C1 / Co L1 / Lo
sin o
Postupak koritenja dijagrama sa je sada sljedei: za dvije susjedne izobate d1 i d2 pomou izraza (2.4-4.4::7) se
izraunaju ili na krivulji 1. Sl. 2.4-4.4::8 oitaju omjeri L1/Lo i L2/Lo te se iz jednadbe (2.4-4.4::9), na bazi
poznatog kuta 1, prorauna kut 2. Taj se kut dade i oitati na Sl. 2.4-4.4::8 preko krivulja 2. Naime za izraunati
omjer (L2/Lo) / (L1/Lo) koji se nanese na apscisi koristei odreenu krivulju o=1 na ordinati se oita traena
promjena smjera ortogonale 2.
14.3.2011
75
Morsko dno u prirodi naravno nikada nije jednoliko niti su izobate paralelne, pa se
razmatranje dna s r a v n i m ali n e p a r a l e l n i m i z o b a t a m a ve pribliava
realnosti (Sl.2.4- 4.4::10). Neka dolazea ortogonala s poetnom izobatom do = 0,5Lo ini
prilazni kut o.
'i - prilazni
ortogonala
kutevi
i - presjeni
ortogonala
kutevi
Sl. 2.4-4.4::10
Definicijska skica za
refrakciju vala metodom
ortgonala - neparalelne
izobate.
Izmeu izobata do i d1 ortogonala e neto promjeniti smjer tako da e se s izobatom d1 initi
presjeni kut 1. Dubokovodna ortogonala prema izobati d1 ini prilazni kut 'o. Prema
navodima u uvodu ove metode vrijedi:
sin 1 L1
=
sin ,o Lo
odnosno
sin 1 = L1 sin ,o
Lo
Presjeni kut 1 odredi se prema dijagramu na Sl.2.4-4.4::8 s tim da se na skali o upotrijebi

upotrijebi 'o, a oitanje na grafu znai traeni kut 1. Jasno je da se 'o mora oitati s
pomorske karte na kojoj se crta plan refrakcije. Ortogonala 1 zapoinje na razmaka izobata
do i d1, i to tako da se smjeru ortogonale 0 doda prelomni kut:
1 = 'o 1
Prilazni kut na izobatu d2 je '1,a presjeni kut je, premaanalogiji u uvodu, dan s:
L
sin 2 = 1 sin '1 .
Lo
Openito za bilo koju izobatu di vrijedi:

14.3.2011
76
sin i =
Li
sin 'i 1. .......... .(2.44.4 :: 10)

Li 1
gdje je i redni broj razmatrane izobate (dubine).
Traeni presjeni kut i prorauna se prema gornjem izrazu (2.4-4.4::10) kao:

L
i = arc sin i (sin 'i 1 ) ,

Li 1
ili odredi s dijagrama na Sl. 2.4-4.4::8. Za di/Lo i di-1/Lo se preko krivulje 1 oitaju Li/Lo i Li-1/Lo
Kada se te dvije vrijednosti podijele dobije se vrijednost omjera Li/ Li-1 koji se nanese na
apscisi dijagrama 2 i preko krivulje 2 koristei prilazni kut 'i-1 oita traeni kut 'i. Prelomni
kut (kut zaokreta) ortogonale, ispred bilo koje dubine di tada je:
i = ' i 1 i .
Sl. 2.4-4.4::11 Postupak
odreivanja
prilaznog kua o i presjenog kuta i
ortogonale za zakrivljne izobate (6).
Neparalelne i zakrivljene izob

a t e (Sl. 2.4-4.4::11) ine sliku dna koja se
poklapa s realnou. Pri tome e veoma male
zakrivljenosti izobata r 5L biti izglaene
poto nemaju neki vei utjecaj na kompletnu
valnu sliku. Zbog toga treba plan izobata
najprije ematizirati tako da se odbace krivine
r < 5 L.
Kod veih zakrivljenosti izobata potrebno je
provesti poseban postupak mjerenja prilaznih
kuteva o i presjenih kuteva i (Sl. 2.4-4.4::1)
dok je postupak prorauna isti kao netom
izneseni.
U vezi tonosti plana refrakcije vaan je i z b o r k o r a k a odnosno izbor inkremenata relativne dubine d/Lo
kod kojih e se vriti proraun skretanja ortogonale. Odmah se mora istaknuti da to su manji inkrementi plan je
toniji, no utroak rada je vei. Radi ekonominosti rada izbor koraka prvenstveno treba prilagoditi tonosti
upotrijebljenih podataka i svrsi izrade plana.
Promjena smjera ortogonale kod jednoliko nagnutog dna u vidu ravne plohe, e kod neke dubine biti ista bez
obzira koliko je intervala izmeu do = 0,5Lo i razmatrane dubine d. No poloaj zadnje zrake na ortogonali moe
varirati u ovisnosti o izboru inkremenata dubine i zaokretne toke. Stoga je najprobitanije primjenjivati takve
inkremente dubine koji daju priblino istu promjenu smjera ortogonale. Nakon teoretske analize dolo se je do
sljedeih zakljuaka: za prilazni kut o < 70E i relativnu dubinu d/Lo < 0,2 treba uzeti relativnu dubinu koja je cca
0,6 od prethodne. Za o > 70E i d/Lo od 0,2 do 0,5 treba uzeti prirast od 0,1 d/Lo izmeu pojedinih izobata. Kod
jae zakrivljenih izobata inkrementi trebaju biti manji.
d/Lo
o
< 70E
0,5
0,2
0,12
0,07
0,04
0,025
0,015
> 70E
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0,04
0,025
0,015
Tab.2.4-4.4::1 Preporuljive vrijednosti relativnih dubina za izradu planova refrakcije (Silvester 1974.).
14.3.2011
77
PR.2.4.4.4.1: PLAN REFRAKCIJE

Zadatak: Za zadanu konfiguraciju dna na donjoj slici (MJ. 1:10000) i zadani smjer nailaska
dubokovodnog vala parametara H0/L0/T=3,2/100/8,0 potrebno je:
1) nainiti plan refrakcije nadolazeeg vala metodom ortogonala,
2) odrediti osnovne parametre vala u toki A,
3) visinu i dubinu loma vala u okolini toke R.
Rjeenje:
1) Plan refrakcije:
Poetni korak u izradi plana refrakcije je priprema batimetrijskog snimka dna. Zatim se
prorauna tablica 1 s valnim parametrima potrebnim za izradu plana valne refrakcije.
ORTOGONALA 1
ORTOGONALA 2 ORTOGONALA 3 ORTOGONALA
14.3.2011
78
oitano
na
proraunato razlika
situaciji
pril. kut Izlazni kut zaokret
otogon. a'i-1 ai
i di di/L0 Li/L0 Li/Li-1 ortogon ortogn.
a'i-1
ai
Dai
m
Dai
a'i-1 ai
Dai
a'i-1 ai
Dai
10
11
12
13
14
15
16
17
35
5,5
29
25,5 3,5
45
39
55
46,5 8,5
2 12 0,12 0,76 0,854 37,0
30,5
6,5
31
26
42,5 35
7,5
46
38
3 7,0 0,07 0,61 0,803 26,5
21,0
5,5
24
19
36
28
38
29,5 8,5
4 4,0 0,04 0,48 0,787 19,0
14,5
4,5
13,5 10,5 3
28
21,5 6,5
35
27
5 2,5 0,025 0,35 0,73 14,0
10
10
23,5 18,5 5
24
19
12 3
0 50 0,5
1,00
1 20 0,2
0,89 0,89 40,5
Tablica 1: Prikaz parametara valne refrakcije

Deformirana valna duljina Li odreuje se izrazom Li = L0tgh
2d
, te se moe dobiti iterativno
Li
ili koritenjem gornjeg dijela dijagrama sa Sl. 2.4-4.4::8.

Time su pripremljeni svi potrebni podaci za izradu plana refrakcije.
Najprije se nacrtaju valne zrake 1, 2, 3 i 4, paralelne sa smjerom valnog rasprostiranja, do
izobate d0=-50. Razmak izmeu zraka, odnosno irina energetskog snopa B0 je proizvoljna.
Nakon toga se pristupa konstruiranju valnih zraka sljedeim postupkom:
a) Prilazna ortogonala 1, produi se do izobate d1=-20.
b) U prilaznoj toki ortogonale 1 i izobate d1=-20 konstruira se tangenta na izobatu, a na
tangentu okomica.
c) Oita se prilazni kut 0 izmeu produene ortogonale1 i okomice na izobatu d1,
0=40,5o.
d) Iz dijagrama sa Sl. 2.4-4.4::8 oita se za izobatu d1 na osnovi bezdimenzionalne
Li
d1
L1
20
dubine
veliina
i
nae
omjer
kao
=
= 0,2
= 0,890
L0 100
L0
Li 1
Li
L1
Li
L
L
L
0,89 L1
. Zatim se za apscisnu vrijednost i = 0,890 i prilazni kut
= 0 = 0 =
=
Li 1 Li 1 L0
1
L0
Li 1
L0
L0
14.3.2011
79
e)
f)
g)
h)
i-1=0=40,5o preko dijagrama sa slike 1.2.-5.4::4 izrauna vrijednost kuta 1=35,0o,

L
sin i
(Moe se koristiti i Snellov zakon i =
).
Li 1 sin i 1
Izrauna
se
razlika
1=0-1=40,5-35=5,5.
To je vrijednost skretanja ortogonale 1.
Izraunati 1 nanosi se na pola razmaka izmeu izobata (-50) i (-20).
Ortogonala 1 se sa novim smjerom produuje do izobate d2=-12 i postupak se
analogno ponavlja do obalne crte.
Izneseni
se
postupak
ponavlja
i
za
ortogonale
2,
3
i
4.
Vrijednosti kuteva zaokreta, za sve 4 zrake dane su u tablici 1,
2) Osnovni parametri vala u toki A

a) Valna visina, H
Visina
vala
H A = H 0 * K s * K ref
toki
dana
je
izrazom
H A = H 0 * K s * K ref * K tr * K refl
14243
ZANEMARIVO
Poto
je
d=7,0
(m)
L0=100
(m),
to
je
relativna
14.3.2011
dubina
80
d 0 7,0
=
= 0,07
L0 100
tako da je vrijednost koeficijenta pliine Ks, oitana iz dijagrama sa slike 2.4 -4.2::4 KS~1.
S plana refrakcije za snop oitamo:
-u dubokom B0=10,0 (mm)
-u toki A
BA=16,5 (mm)
tako da dobijemo koeficijent refrakcije
1
B 2 10,0 2
K r = 0 =
= 0,78
16,5
BA
Prema tome, u toki A valna visina poprima vrijednost
H A = 3,2 *1,0 * 0,78 = 2,5(m) < H0=3,2 (m).
Dakle, vidimo da poveanjem irine energetskog snopa valna visina opada.
b) Valna duljina, L
L
U tablici 1 izraunata je relativna valna duljina za dubinu toke A od 7,0 (m), i = 0,61 ,
L0
LA=61 (m).
3) Visina i dubina loma vala u okolini toke R

a) Visina lomljenog vala
Pretpostavimo da se val lomi u toki R na dubini (-4), da bismo mogli oitati koeficijent
refrakcije.
Da bismo mogli odrediti visinu lomljenog vala koritenjem dijagrama sa slika 2.4-4.1::4 i 2.44.1::5, potrebno je poznavati veliinu H0'/L0 i nagib dna ''s'' u okolini toke R.
H0' je definiran kao:
H 0 ' = H 0 * K r , (ne uzima se K )
s
1
2
1
2
B
10,0
K r = 0 =
= 1,05 ,
9,0
BA
odnosno:
H0'=3,2*1,05=3,4 (m),
Nadalje je
H 0 ' 3,4
=
= 0,034 .
L0 100
Nagib dna s u toki R prema batimetriji iznosi
4,5
s=
= 0,073 .
62
14.3.2011
81
Za prethodno odreene vrijednosti iz eksprimentalnog dijagrama 2.4-4.1::4 oitamo indeks

lomljenog vala
Hb
= 1,27 ,
H0
odakle slijedi da je visina lomljenog vala
H b = 1,27 * H 0 ' = 1,27 * 3,4 = 4,3 (m).
b) Dubina loma vala
Prema eksperimentalnom dijagramu sa slike 2.4-4.1::5 za
Hb
4,3
=
= 0,0068
2
gT
9,81 * 8,0 2
i za nagib dna, s=0,073, oita se
db
= 0,97
Hb
db=0,97*Hb=0,97*4,3=4,2
Dakle, pretpostavljena dubina loma priblino je jednaka stvarnoj dubini loma db.
14.3.2011
(m).
82
2.4.4.5
OGIBANJE ILI DIFRAKCIJA VALOVA
Difrakcija ili ogib je deformacija valova na ravnom dnu koja nastaje u sluaju kada se ispred
dijela polja valova preprei vertikalna prepreka na pr. lukobran. Rezultat je bonog
rasprostiranja enerije (uzdu grebena vala) koji se time javlja i iza prepreke. Oituje se
irenjem i zaokretanjem valova u podruju geometrijske sjene iza prepreke i smanjenjem
visine valova. Moe biti jednostrana i dvostrana. Jednostrana difrakcija se odvija oko jednog
kraja prepreke, a drugi kraj prepreke je u beskonanosti i nema utjecaja.
14.3.2011
83
Sl. 2.4-4.5::1 Difrakcija valova,(a) jednostrana, (b) dvostrana, (c) iza ograniene prepreke.
Dvostruka difrakcija se odvija izmeu dviju ne previe razmaknutih prepreka (ulaz u luku
izmeu dvaju lukobrana).
Prvo empirijsko tumaenje pojave dao je Irribaren 30-tih godina. Na sljedeoj slici se
prikazuje to tumaenje uz objanjenje osnovnih pojmova.
2.4.4.5 OGIBANJE ILI DIFRAKCIJA VALOVA
14.3.2011
84
Sl.2.4-4.5::2 Difrakcija valova, plan valova na pretpostavljenom dnu jednoline dubine

(Irribaren)
Teoretska tumaenja datiraju iz 40-tih godina Penny i Price (1944) su predloili metodu rjeavanja valnog
ponaanja nakon prolaska jednostranog lukobrana - jednostrana difrakcija. Blue i Johnons (1949 i 1953.) su
obradili problem valnog ponaanja nakon prolaska kroz otvor - dvostruka difrakcija. Wiegel je konano (1962)
prezentirao dijagrame jednostrane difrakcije, a ostali i dvostrane. Svi teoretski pristupi difrakciji polaze od etiri
pretpostavke :
1. voda je idealni fluid ( neviskozan i nestiljiv ),
2. valovi su malih amplituda i mogu se opisati linearnom teorijom,
3. gibanje estica vala je irotaciono i opisano potencijalnom funkcijom koja zadovoljava Laplaceovu
jadnadbu,
4. dubina iza prepreke je konstantna.
14.3.2011
85
a)
b)
Sl.2.4-4.5::3
Koeficijenti difrakcije valova na dnu jednoline dubine iza lukobrana: a)

jednostrana, b) dvostrana [CERC I, 1977, 2-89]
14.3.2011
86
Redukcija visine vala iza prepreke izraava se preko koeficijenta difrakcije

H = Kdif Hdol .....................................(2.4-4.5::1)
Odnosno
H
,
K dif =
H dol
K dif 1
Koeficijent difrakcije daje se uobiajeno u obliku praktinih dijagrama kao na gornjoj slici. Pri
njihovom koritenju treba naglasiti da vee valne duine neki puta daju vee uzbuenje akvatorija, pa prilikom
izrade planova difrakcije treba varirati valne duine. Postoje i slini dijagrami za dvostranu difrakciju.
PR.2.4.4.5.1: JEDNOSTRANA DIFRAKCIJA
Zadatak: Luka u uvali je do polovice zatiena lukobranom. Smjer dolaska
valova ini s lukobranom otri kut. Valovi ispred lukobrana su visine 4 m i duine 80
m. Treba odrediti visinu vala na obali O.
Rjeenje:
14.3.2011
87
14.3.2011
88
PR.2.4.4.5.2: DVOSTRANA DIFRAKCIJA

Zadatak: Treba odrediti valne visine u tokama A, B i C akvatorija neke
hipotetske luke ako je irina njenog ulaza 100 m, a valovi ispred
ulaza imaju parametre Hdol/Ldol=3/100 m.
Rjeenje:
Prvo se oitaju koeficijenti difrakcije Kd sa adekvatnog dijagrama dvostrane
difrakcije za B/L=1 (za drugi omjer treba nai u priruniku drugi dijagram) koji se
nacrta u mjerilu tlocrta luke i preklopi preko njega. Zatim se prorauna
difraktirana valna visina po obrascu H=Kd*Hdol.
A
A
Toka A ................ H = K d * H dol = 0,45 * 3 = 1,35
B
B
Toka B ................ H = K d * H dol = 0,34 * 3 = 1
C
C
Toka C ................ H = K d * H dol = 0,1 * 3 = 0,35
Za sluaj kosog nailaska valova mjerodavna je projekcija irine ulaza
14.3.2011
89
2.4.4.6
ODBIJANJE ILI REFLEKSIJA VALOVA
To je deformacija vala koji u svom rasprostiranju nailazi na vertikalnu ili nagnutu prepreku
uslijed ega dolazi do totalnog ili parcijalnog reflektiranja (odbijanja) tog vala u suprotnom
smjeru. Totalna refleksija nastaje na vertikalnoj nepropusnoj i krutoj prepreci (gravitacijski
kej, vertikalni lukobran, a parcijalna na nagnutoj prepreci (plaa, obala, kej, lukobran) ili
propusnoj vertikalnoj prepreci. Veliina refleksije, a to znai visina reflektiranog vala, moe
se kvalitativno analizirati preko kontinuiteta energije vala koji je naiao na prepreku:
Edol = Erefl + A + Edis .............................(2.4-4.6::1)
Jednadba pokazuje da se energija dolazeeg vala razlae na dio energije koja se
reflektira Erefl, na energiju utroenu na rad A izvren kroz pomake prepreke ili izdizanje
vodene mase na pokosu i na dio energije koja se disipira Edis, tj. "nepovratno" gubi
pretvaranjem u toplinu preko trenja fluida i prepreke. Iz jednadbe kontinuiteta proizlazi da e za
sluaj totalne refleksije na masivnoj glatkoj vertikalnoj prepreci biti Erefl = Edol poto je gubitak energije na
"glatkom" zidu zanemariv Edis0 i nema pomaka masivnog zida A = 0. S druge strane e u sluaju refleksije
na hrapavoj nagnutoj prepreci postojati trenje Edis 0, te e biti izvren rad na pomacima mobilnih estica
pomosa i izdizanja vodene mase na pokosu A 0. To rezultira s Erefl < Edol. Koeficijent refleksije definira se
preko zakona kontinuiteta energije:
1=
A
E refl
+ E dis
+
E dol E dol E dol
1 = K 2refl + K 2r + K dis
gdje je
K2refl - koeficijent refkeksije energije
Kt2
- koeficijent pretvorbe energije u rad
Kdis - koeficijent disipacije energije uslijed trenja s preprekom.

Iz gornje kvalitativne analize bilansa energije proizlazi
2
E refl
= 1 .....totalna refleksija
E dol
za E refl = E dol ,
K refl =
za E refl < E dol ,
K refl xp2 =
E refl
< 1 .....parcijalna refleksija
E dol
Refleksija na nepropusnom vertikalnom zidu prema izloenom znai totalnu refleksiju

energije dolazeeg vala. Prema linearnoj teoriji - Airy vrijedi
2
E refl H refl
2
= 2
K refl =
E dol H dol
2.4.4.6 ODBIJANJE ILI REFLEKSIJA VALOVA
14.3.2011
90
K refl =
H refl
...........................................(2.4 - 4.6 :: 2)
H dol
pri emu Krefl predstavlja koeficijent refleksije visine vala. U sluaju totalne refleksije dakle
Krefl = 1 odnosno Hrefl = Hdol, to pokazuje da je visina reflektiranog vala jednaka visini
dolazeeg vala.
Pomaci fizike povrine mora i estica vala uz prepreku mogu se definirati preko
zamiljene superpozicije dva monokromatska vala + i - istih perioda i visina koji se
pristiru na istom pravcu, ali u suprotnim smjerovima
sup = + + - ...........................................(2.4-4.6::3)
sup = H dol cos (kx) cos ( t) ............................(2.4 - 4.6 :: 4)

to za sluaj linearne teorije idealnih valova daje
asup = Hdol .......................amplituda superponiranog vala
H sup = (1 + K refl ) H dol ...........visina superponiranog vala

Kod totalne refleksije Krefl=1 pa je visina superponiranog vala na vertikalnom zidu:
H sup = = 2asup = 2 H dol = H c
,
Hc visina totalno reflektiranog vala na vertikalnoj prepreci tj. visina clapotisa (franc. stojni
val)
Izraz predstavja profil potpunog s t o j n o g v a l a koji je periodian po prostoru i
vremenu, a ima maksimalnu visinu 2 Hdol. Navedena forma stojnog vala se odraava
konstantom idui od prepreke preme puini. Valna duina je ista kao kod dolazeeg vala.
Neke toke na profilu vala miruju za sve vrijednosti t, a neke imaju pomake 2 Hdol. To su
vorovi ( x =1L/4, 3L/4, 5L/4,...) i trbusi (x = 0,1L/2, 2L/2, 3L/2). Dakle, profil vala se
pomie gore dolje u vidu periodinog njihanja. Prema teoriji 2. reda profil stojnog vala
ponaa se isto kao gore, samo je izdignut iznad MR za Hc koji na mjestu trbuha iznosi
2
c
( )
2d
3
1
to je dano na sl. 2.4-4.6::1
Hc = H
cth
1 +
2d
2d
4L
L
4 sh2
4 ch2
L
L
Za duboku vodu (d L/2) stavljajui da je visina stojnog vala
H co =
H 2dol
=4
L
Ho
Maksimalna strmost stojnog vala u dubokoj vodi moe se izraziti kao na Sl.2.4-4.6::2, tj.:
H co
1 a u plitkoj vodi kao
,
= 0,22
4,5
Lo max
Hc
2d
.
= 0,22 th
L
L max
14.3.2011
91
Sl.2.4-4.6::1 Film stojnog vala c u trajanju od 1/2 perioda prikazan pomou zamiljene
superpozicije dvaju valova i koji se ire u suprotnim smjerovima.
14.3.2011
92
Sl.2.4-4.6::2 Vertikalna asimetrija

stojnog vala gdje je ac = 0,5 Hc +
Hc a Hc je izdizanje srednjice
kod klapotisa (6)
U odnosu na strminu progresivnih valova (2.4-4.1), strmina stojnih valova moe biti vea.
estice kod stojnog vala ne rotoraju, nego se gibaju linijski i u fazi (as u jednom as u
drugom smjeru). Kod vorova su pomaci horizontalni, kod trbuha vertikalni, a izmeu kosi
(Sl. 2.4-4.6::3). U sluaju parcijalnog stojnog vala pomaci su razliito orijentirane elipse.
14.3.2011
93
Sl. 2.4-4.6::3 Stojni val, pomaci fizike povrine mora i pomaci estica vala u dubokoj
vodi.
Realni pandan stojnom valu je k l a p o t i s (clapotis, franc.), tj. val s karakteristikom da je
na mjestu prepreke praktino identian sa stojnim valom, a da idui od prepreke prema
puini zamire i nakon nekoliko valnih duina nestaje. Tzv. k r i n i k l a p o t i s nastaje
superpozicijom valova suprotnog smjera razliitih pravaca rasprostiranja. Rezultat je
unjasto ili kupasto more.
R e f l e k s i j a u z a t v o r e n i m b a z e n i m a kao to su jezera, zaljevi, luke, kanali,
moe izazvati rezonanciju vala s bazenom ako se period progresivnog vala u bazenu
poklopi s periodom tzv. slobodne oscilacije bazena. Rezultat su stojni valovi dugih perioda
iji su realni pandan s e e. ili tige tj. ige.
Period sea kree se izmeu nekoliko minuta i nekoliko sati. Uzrokovane su jednokratnim (slobodne see) ili
periodikim intermitentnim uzbuenjem bazena (prisiljene see). Uzbuenje moe biti atmosfersko (nagla
promjena atmosferskog tlaka, promjene brzine vjetra, od valova koji kroz otvore ulaze u bazene sa
otvorenog mora, od naglog dotoka velike koliine vode i drugog. Uvjet nastajanja see je da se period
progresivnog vala u bazenu izazvanog uzbunjujuom silom poklopi, tj. da bude u rezonanciji s periodom
slobodne oscilacije bazena ili, drugim rijeima reeno, ukoliko se razmak vertikalnih zidova, tj. duina
14.3.2011
94
bazena (lbaz.) poklopi s nekim brojem etvrtina, polovina ili cijelih valnih duina. To se dade izraziti
jednakou:
l baz = j
L
2
j = 1,2 ... mali broj, zatvoren pravokutni bazen

j = 1/2, 3/2, 5/2, ... otvoren pravokutni bazen
Period slobodne oscilacije bazena pravokutnog tlocrta, vertkalnih stijenki i konstantne dubine je
Tn=
2 l baz ......zatvoren bazen

n gd
Tn=
4 l baz
(2n - 1) gD ......otvoren bazen
gdje je n broj vorova stojnog vala u bazenu, g ubrzanje gravitacije, D dubina bazena. U prirunicima su
autori naveli metode za odreivanje perioda odabranih oscilacija za nepravilne prirodne bazene.
Za nepravilne bazene vidi R.M.Sorensen, BASIC COASTAL ENGINERING, str. 84, John Wiley-Sons, New
York 1978.
Sl.2.4-4.6::4 Razni modeli sea

Profil vala duine bazena moe se opisati s jednim ili vie vorova i trbuha. U sluaju prisiljenih sea profil je
promjenjiv, moe doi do stalnog poveanja ili priguenja amplitude. Slobodne see su stabilan stojni model,
koji se dugo zadrava ukoliko nema nekog ozbiljnog disipatora energije.
Refleksija na nagnutim preprekama ovisi o hrapavosti, propusnosti i nagibu prepreke,te o

strmosti i kutu nailaska vala. Koeficijent refleksije visine vala se prema tome dade izraziti
kao (Miche 1951.):
K refl = K 1 K 2 ; H refl = K r H dol ; H sup = (1 + K refl ) H dol
14.3.2011
95
K1 = f (hrapavosti ,propusnosti)
K2 = f (nagiba prepreke ,strmosti vala)
Hsup = visina superponiranog vala (dolazei + refektirani)
Miche je ustanovio da se K1 kree oko 0,8 za blage nepropusne plae, a od 0,3 do 0,6 za
strme hrapave kose konstrukcije.
K2 za ravno nagnuto dno dan je na Sl.2.4-4.6::5 ili donjim izrazima.
Sl. 2.4-4.6::5 Faktor K2 za proraun koeficijenta refleksije vala na nagnutoj prepreci nagiba
za razliite vrijednosti Hb/Lo (Miche, 1951.),(9).
Ho
Lo max ,r
< 1 za H o > H o
K2=
Ho
Lo Lo max ,r
Lo
K2=1
za
Ho Ho

Lo Lo max ,r
Dade se zakljuiti na osnovu razmatranja koeficijenta refleksije K1 i K2 da su refleksiji vie

skloni valovi manje strmine (ekstremne duine), koji nailaze na blago nagnutu i
nepropusnu prepreku. Miche (1949) je takoer pronaao maksimalnu strmost vala
14.3.2011
96
(Ho/Lo)max,r ispod koje se valovi totalno reflektiraju od obale nekog nagiba , odnosno uvjet
totalne refleksije na nagnutoj prepreci:
Ho
sin 2
90
Lo max ,r
Sve to je reeno vrijedi za upravan prilaz valova.
Sl.2.4-4.6::6 Najvea strmost vala (Ho/Lo)max,r ispod koje se dogaa totalna refleksija na
obali nagiba (Miche, 1951.)(9)
Primjer: Za konstantni nagib plae ctg = 1 maximalna strmina vala koji se totalno reflektira
Ho/Lo = 0,11 = 1/9; dakle strmiji valovi (Ho/Lo = 0,125 = 1/8 npr.) e se parcijalno reflektirati
K2 < 1, a manje strmi (Ho/Lo = 0,04 = 1 : 25 npr.) e se totalno reflektirati K2 = 1.
PR.2.4.4.6.1: VISINSKE KOTE KEJA
Zadatak: Ispred nezatiene morske obale treba izgraditi vertikalni gravitacijski kej.
Maksimalni valovi na mjestu keja imaju parametre Hmax/Lmax/Tmax=3,5/90/9,6, a
plima iznosi ExtrVR5g= +0,8 m. Pad dna je 1:5. Brodovi max. gaza 6,5 m
pristaju samo za lijepog vremena, tj. do visine valova Hmax=1 m. Kej treba
svojom visinom onemoguiti prelijevanje mora na obalni plato.
Kolika je dubina i visina tog keja?
Rjeenje:
1) Dubina keja
T gaz broda ............................................................................... 6,5 m
14.3.2011
97
Z0 apsolutna rezerva .................................................................. 0,5 m

Z1 rezerva zbog valova ................................................ 0,5Hrefl=1,0 m
Z2 - rezerva zbog brzine broda ....................... 0,025v (km/h) ...~0 m
Z3 - rezerva zbog zamuljivanja (prema periodu bagerovanja) ..... 0,3 m
Z4 - rezerva za preciznost (bagerovanja ili nasipavanja) ............... 0,2 m
dubina keja .......................................................................... 8,5 m
(Hrefl=21m = 2m)
2) Dubina na kojoj treba trasirati kej
-
dubina keja ....................................... 8,5 m

nasip ispod keja ................................ 2,5 m
dubina trasiranja .................... 11,0 m
3) Visina keja
Izdizanje srednjice vala (DHc) iznad mirnog raza mora (Sl.2.4-4.6::2)
H =
prijelazno i plitko dno (ispred trase keja)

H 2
4L
cth
clapotis (refleksija na kejskom zidu)
H c = 4 H =
2D 3,5 2
2 11
=
cth
= 0,15 m
L
4 90
90
H 2
L
cth
2D
= 4 0,15 = 0,6 m
L
plima
0,8 m
14.3.2011
98
izdizanje srednjice
visina vala (totalna
refleksija clapotis)
rezerva
3,5 m
0,6 m
visina keja
5,5 m
0,6 m
PR.2.4.4.6.2: REFLEKSIJA NA NAGNUTOM POKOSU

Zadatak: Izraunati koeficijent refleksije Krefl za ravne nepropusne nagnute plae prema
donjim slikama.
H refl = K refl H dol
K refl = K1 K 2
K1=f(hrapavost, propusnost); 0,8 za blage nepropusne plae, 0,3-0,6 za strme hrapave

kose konstrukcije
K2=f(nagib prepreke, strmost vala); prema dijagramima na sl. 2.4-4.6::5 i sl. 2.4-4.6::6.
1) Val velike strmine na strmom pokosu
14.3.2011
99
Za nepropusne plae(K2=0,8-1,0; Miche):

Za H0/L0=1/8,5=0,12 i ctg=1,2
K1=0,9
K2=0,8
Kref=K1K2=0,72
2) Val velike strmine na blagom pokosu

Za H0/L0=1/8,5=0,12 i ctg=5
K1=0,8
K2=0,05
Kref=K1K2=0,04
3) Val male strmine na strmom pokosu
14.3.2011
100

Za H0/L0=1/200=0,005 i ctg=1,2
K1=0,9
K2=1,0
Kref=K1K2=0,9
4) Val male strmine na blagom pokosu
Za nepropusne plae(K2=0,8-1,0; Miche)::

Za H0/L0=1/200=0,005 i ctg=5
K1=0,8
K2=0,8
Kref=K1K2=0,64
Zakljuak: Temeljem analize koeficijenta K2 zakljuuje se da su refleksiji skloni valovi male

strmine na blagoj podlozi i valovi velike strmine na podlozi velikog nagiba
2.4.4.7
PROPUTANJE ILI TRANSMISIJA VALOVA
Proputanje illi transmisija je valna deformacija koja nastaje kod proputanja valne
energije ispod prepreke djelomino izdignute iznad dna (Sl. 2.4.4.7::1), ili kroz prepreku
koja je u nekom postotku izbuena otvorima.
14.3.2011
101
Sl. 2.4.4.7::1Orijentacijski odnos valnih energija kod transmisije

U procesu transmisije javlja se i parcijalna refleksija tako da je ispred prepreke parcijalno
superponirani val (visine Hdol<Hsup<2Hdol), a iza prepreke transmitirani val (visine
Htransm<Hdol). Odnos 3 spomenute valne visine povezan je jednadbom kontinuiteta valne
energije (Sl. 2.4.4.7::2):
Sl. 2.4.4.7::2 Kontinuitet valne energije kod proputanja ili transmisije valova
Edol=Erefl+Etransm+A+Edis.
2.4.4.7 PROPUTANJE ILI TRANSMISIJA VALOVA
14.3.2011
102
Za realnu transmisiju pod uvjetima Erefl0, A0 i Edis0 vrijedi donje razmatranje koje
pokazuje da je transmitirana valna visina manja od dolazee!
Etransm<Edol
odnosno
Htransm<Hdol
Visina transmitiranog vala iza prepreke izraava se kao:

Htransm=Ktransm Hdol
gdje je:
Hdol
Htransm
visina dolazeeg vala (ispred prepreke)

visina transmitiranog vala (iza prepreke)
H d t t
K transm = f , , , ,
L L d L
koeficijent transmisije (Sl. 2.4.4.7::3 i 4)
Wiegel je 1960. definirao jednostavan analitiki izraz za koeficijent transmisije na uronjenoj prepreci. Izraz je
dan za monokromatske valove, bez prelijevanja uz pretpostavku da nema gubitaka energije (uslijed trenja,
stvaranja vrtloga i sl.) i ima oblik (Sl. 2.4.4.7::3)
K transm =
2k (d y ) sinh 2k (d y )
+
sinh 2kd
sinh 2kd
,
2kd
1+
sinh 2kd
gdje je d dubina, y duljina uronjenog dijela prepreke kod mirnog raza i k valni broj.
14.3.2011
103
Sl. 2.4.4.7::3 Teorijski koeficijent transmisije prema Wiegelu, [1] Eggert, W.D: Diffraktion
und Wellentransmission An Tauchwanden endlicher Lnge - ein Beitrag zur Bestimmung
der Wellendampfung teildurchlassiger Wellenbrecher, Mitteilungen des Franzius-Institutes
fr Wasserbau und Ksteningenieurwesen der Universitt Hanover, Heft 56, Hanover
1983.
Eggert je 1983. empirijski definirao koeficijent transmisije na temelju velikog broja mjerenja u ovisnosti o
relativnoj dubini i strmosti vala (Sl. 2.4.4.7::4).
14.3.2011
104
Sl. 2.4.4.7::4 Eksperimentalni koeficijent transmisije, [1] Eggert, W.D: Diffraktion und
Wellentransmission An Tauchwanden endlicher Lnge - ein Beitrag zur Bestimmung der
Wellendampfung teildurchlassiger Wellenbrecher, Mitteilungen des Franzius-Institutes fr
Wasserbau und Ksteningenieurwesen der Universitt Hanover, Heft 56, Hanover 1983
Kod transmisije javit e se na prepreci parcijalna refleksija, a visina parcijalno reflektiranog
vala Hrefl, uz zanemarivanje disipacije i pomaka prepreke, temeljem jednadbe kontinuiteta
valne energije iznosi:
Hrrefl = (Hdol2 - Htransm2)=Hdol (1 - Ktransm2).
Hrefl <Hdol .
Visina superponiranog vala ispred prepreke tada iznosi:

Hsup = Hdol + Hrefl = Hdol + Hdol (1 - Ktransm2)=Hdol[1+ (1 - Ktransm2)], Hsup < 2 Hdol
Primjer 2.4.4.7::1:
Visina transmitiranog vala
14.3.2011
105
Zadatak:
Odredi visinu parcijalno reflektiranog vala za vertikalni poluuronjeni AB ekran

temeljen na AB pilotima, t/d=0,35, d/L=0,2.
Rjeenje:
a)
Visina transmitiranog vala iza polupropusnog lukobrana; tj. u lukom akvatoriju

(Wiegel)
Ktransm= 0,7
Htransm = KtransmHdol = 0,7Hdol
b)
Visina superponiranog parcijalno reflektiranog vala ispred polupropusnog lukobrana

Za sluaj polupropusnog lukobrana s Ktranssm= 0,7 dobije se:
Hsup= Hdol + Hrefl = Hdol[1+ (1 - Ktransm2)] = 1,7Hdol.
asup= Hsup/2= 1,7/2 Hdol= 0,85Hdol .
Sl. 2.4.4.7::5 Visina superponiranog parcijalno reflektiranog vala
14.3.2011
106
PLOVNI PUTEVI I LUKE:

Poglavlje 2.4.5
VALNO OPTEREENJE FIKSNIH

POMORSKIH KONSTRUKCIJA
2.4.5 VALNO OPTEREENJE FIKSNIH POMORSKIH KONSTRUKCIJA................. 1

2.4.5.1
SILA TLAKA VALA.................................................................................. 1
2.4.5.1.1 Sile tlaka nelomljenih valova................................................................ 6
2.4.5.1.1.1 Sila tlaka totalno reflektiranog stojnog vala - Sainflou ................... 6
2.4.5.1.1.2 Sila tlaka totalno ili parcijalno reflektiranog, ili parcijalno lomljenog,
vala na vertikalni nepropusni zid - Goda.......................................................... 10
2.4.5.1.1.3 Sila tlaka parcijalno reflektiranog vala na nagnuti nepropusni zid12
2.4.5.1.1.4 Sila tlaka parcijalno reflektiranog vala na vertikalnu poluuronjenu
dijafragmu 12
2.4.5.1.1.5 Sila tlaka parcijalno reflektiranog vala na vertikalni perforirani zid
15
2.4.5.1.1.6 Sila tlaka vala na kompozitni zid i vertikalni zid zatien koljerom
i na AB L kapu na kruni nasipnog lukobrana ................................................. 15
2.4.5.1.2 Sile tlaka lomljenih valova.................................................................. 16
2.4.5.1.2.1 Sila tlaka vala lomljenog na licu vertikalnog nepropusnog zida, sa
zarobljenim mjehurom zraka - Minikin ............................................................. 16
2.4.5.1.2.2 Sila tlaka vala lomljenog na licu vertikalnog nepropusnog zida, bez
zarobljenog mjehura zraka - Takahaski .......................................................... 19
2.4.5.1.2.3 Sila tlaka vala lomljenog ispred lica vertikalnog nepropusnog zida
20
2.4.5.1.3 Detalji prorauna sila tlaka l valova.................................................... 22
2.4.5.2
SILE OTPORA I SILE INERCIJE - MORISONOVA JEDNADBA ........ 24
2.4.5.2.1 Sile otpora i sile inercije na vertikalni pilot u poju pravilnih valova ..... 24
Sadraj
28.3.2011
2.4.5
VALNO
OPTEREENJE
KONSTRUKCIJA
FIKSNIH
POMORSKIH
Veliina valnih sila ne ovisi samo o valnoj visini i periodu nego i o dimenzijama
konstrukcije izloene valovima i hidrodinamikom reimu koji se oko nje razvija. Veliina
reenih utjecaja jednostavno se moe razluiti omjerom promjera uronjenog dijela
konstrukcije D i valne duljine L. BSI
FIKSNE POMORSKE KONSTRUKCIJE
VOLUMSKE
VITKE
D/L 1
sila tlaka vala
(refleksija, lom transmisija)
Tablica 2.4.5::I
1 > D/L > 0,2

sila difrakcije
D/L 0,2
sila otpora i inercije
(Morrisonova jednadba)
Dominantne valne sile u funkciji dimenzija konstrukcije, BS, Vukovi
Za proraune sila openito se moe koristiti linearna valna teorija sve dok relativna dubina
vode ne bude manja od 0,1 (d/Lo < 0,1). Tada treba koristiti knoidalnu i soliternu teoriju,
odnosno bilo koju drugu koja, po kriteriju greke rubnih uvjeta (Sl.2.4-1::3), odgovara bolje
od linearne.
2.4.5.1
SILA TLAKA VALA
Valovi e na ravnu volumsku krutu prepreku tipa zid (D/L 1) djelovai dinamikim tlakom vode. Ponaanje
tog tlaka, u ovom sluaju, prikladno je razmatrati preko sile tlaka vala oko mirne povrine mora koja se dobije
Integracijom tog tlaka vala na zid u granicama od krune zida do dola vala. Veliina i trajanja takve sile tlaka
vala na razini morske povrine ovise o tome dali se val na zidu totalno reflektira, parcijalno reflektira/lomi, ili
se na njemu potpuno lomi. Najvea sila lomljenog vala na zidu nastaje kod jednog od 4 tipa loma vala; t.j.
kod prebaenog loma (engl., plunging) sa zarobljenim mjehurom zraka. Kod ova tri hidrodinamika procesa
ispred zida mogua su dva tipa reima sile tlaka vala: dinamiki-pulsirajui ili dinamiki-impulsni. No koji od
tih reima e se u konkretnom sluaju desiti ovisi dolazeem valnom polju ispred zida (visina i strmost valva)
i o geometriji zida (dubima morskog dna, visina i irina kamenog nasipa na zid razmotrit e se sila tlaka vala.
Treba napomenuti da je ovisnost tlaka vala o dolazeem valnom polju i geometriji zida vrlo komplicirana i
rjeava se kombinacijom teorije i eksperimenata.
Djelovanje mora na zid sastoji se od hidrostatikog optereenja (tlaka) mora svojom mirnom razinom i
hidrodinamikog optereenja (tlaka) vala. Dinamiko valno optereenje je pulsirajue oko statikog.
Hidrostatiki tlak se u sluaju grebena na licu zida se uoveava hidrodinamikim, a u sluaju dola vala se
njime umanjuje.
2.4.5 VALNO OPTEREENJE FIKSNIH POM.KONSTR.
28.3.2011
11
Dinamiki-pulsirajui (kvazistatiki) reim sile tlaka vala javlja se kod nelomljenog vala ispred zida. Takva
je situacija kod stojnog vala, odnosno totalne refleksije vala na zidu (Sl. 2.4.5.1::1 a). Dinamiko valno
optereenje je pulsirajue oko statikog: slino kvadratnom signalu tipa: 0, +a, +a, 0, 0, -a, -a, 0, 0..., i b).
Slian reim javlja se i kod parcijalne refleksije vala na zidu uslijed uinka manje duboko postavljenog
temeljnog kamenog nasipa, hrapavosti morskog lica zida [CEM VI-5-134, 2002, b(1)] i transmisije. Osim toga
slian reim javlja se i kod parcijalno lomljenog vala na zidu (Sl. 2.4.5.1::1 c) kojeg e izazvati visok i irok
temeljni kameni nasip ispod zida. Bitno je za dinamiki-pulsirajui reim sile tlaka da nema zarobljenog
mjehur zraka na morskom licu zida.
Dinamiki-impulsni reim sile tlaka vala javlja se kod potpunog loma vala prebaenog tipa engl. plunging
(Sl. 2.4.5.1::1 d, e i f). No kod tog potunog loma promjena i veliina tlaka ovise jo i o mjestu na kojem se
deava lom: d) - na zidu bez zarobljenog mjehura zraka, e) - na zidu sa zarobljenim mjehurom zraka i f) ispred zida kada na zid djeluje ve slomljeni val (Sl. 2.4.5.1::2). [ASCE: Wave Forces on Inclined and Verical Wall
Structures, p. 259, 284, CEM 1110-21100, (part VI), 2003, p. VI-5-133]. Kod dinamikog-impulsnog reima javlja se nagli
visoki skok tlaka vrlo kratkog trajanja. [ASCE Wave Forc 259].
Sl. 2.4.5.1::2
Poloaj loma
vala u odnosu na zid: d - na
zidu bez zarobljenog mjehura
zraka,
e-na
zidu
sa
zarobljenim mjehurom zraka i
f-ispred zida ASCE: Wave
Forces on Inclined and
Verical Wall Structures, p.
285,
Prema Sl. 2.4.5.1::1 maksimalna se sila tlaka vala javlja kod potpunog loma na licu zida u vidu prebaenog
loma sa zarobljenim mjehurom zraka koji eksplodira na licu vertikalnog zida. U tom trenutku javlja se impuls
sile tlaka milisekundnog trajanja. Koji reim sile tlaka vala (od a do f sa Sl. 2.4.5.1::1) e se u nekoj
konkretnoj kombinaciji valnih parametara, dubine mora i geometrije zida s temeljnim kamenim nasipom desiti
prikazano je na Sl. 2.4.5.1::3.
Prema tako odreenom reimu sile tlaka mogu se proraunati hidrodinamike sile od
valova na nepropusni vertikalni zid po relevantnim metodama iz Tab. 2.4.5.1::I. CEM VI-5137, 2003 Postoje i metode za propusne, nagnute, kompozitne, ..... zidove: vidi CEM VI-5131 iz 2003.
METODA
REIM SILE
VALOVI
pulsirajui
Sainflou-a iz 1928.
nelomljeni: stojni val
(kvazistatiki) reim
pulsirajui
nelomljeni: stojni, parcijalna
Goda-e za nepravilne valove iz 1974.
(kvazistatiki) reim refleksija i parcijalni lom
impulsni reim
lomljeni val bez zarobljenog
Goda-e modifikac. Takahashi-ja 1994
(redovan)
mjehura zraka
Minikin-a za vrlo rijetke impulsne sile impulsni reim
lomljeni val
1955., 1963.
(izuzrtno rijedak)
Tab. 2.4.5.1::I
Najznaajnije metode prorauna sila tlaka vala na nepropusni
vertikalni zid [CEM VI-5-137, i 131-141, 2003; Oumeraci 23]
2.4.5.1 SILA TLAKA VALA
28.3.2011
Sl. 2.4.5.1::1 Vremenske promjena veliine tlaka na vertikalnom zidu (na mirnoj razini mora) za: stojni val, parcijalni lom, potpuni
lom na zidu i za slomljeni val ASCE: ad Wave Forces on Inclined and Verical Wall Structures, p. 284, CEM 1110-21100, (part VI), 2003, p. VI-5-133, Oumeraci23
28.3.2011
Od veliina sile tlaka koje se izraunaju po metodama iz Tab. 2.4.5.1::I Minikinova formula
daje vrlo velike sile (15-18 vee nego li za nelomljene valove CEM VI-5-137, 200, a po
nekim autorima i 2-50 vee [OUMERACI 76]); t.j. prekonzervativne veliine i neisplative
konstrukcije. S druge strane takove sile su registrirane, ali se javljaju u vrlo rijetkim
situacijama. Zato je uputno vertikalne zidove koji imaju krucijalnu funkciju projektirati
prema Minikin-ovoj sili tlaka. CEM VI-5-137, 200
Sl. 2.4.5.1::2a
Tipine distribucije maksimalnog tlaka vala po dubini zida za pulsirajui (kvazistatiki) i

impulsni reim djelovanja vala [OUMERACI 76]
Iz gornjeg kvalitativnog prikaza se vidi da impulsivna sila moe biti jako velika, pa treba izbjegavati takve
situacije. Najpoznatiji je nain izbjegavanja velike sile loma trasiranjem zidova u moru dubljem od zone loma.
Osim toga nee se desiti lom na zidu ako je smjer nailaska vala prema lukobranu vei od 20, ako je ispred
zida blago nagnuto dno (s<1/50), ako ispod zida zid nema temeljnog kamenog nasipnog trapeza koji inicira
lom (okida za lom), ako se morsko lice zida iznad vode izgradi nagnuto (kontraefekt je poveanje
prelijevanja). CEM 1110-21100, (part VI), 2003, p. VI-5-134
28.3.2011
Sl. 2.4.5.1::3
Reimi horizontalnih ukupnih valnih sila na vertikalni nepropusni zid kod normalnog
nailaska vala [CEM VI-5-135,2003 & Oumeraci 24]
28.3.2011
2.4.5.1.1
Sile tlaka nelomljenih valova
Valovi koji se ne lome ispred, ili na morskom licu zida, mogu biti a) totalno reflektirani o i b)
parcijalno reflektirani i parcijalno lomljeni. Sluaj b) je tranzicija iz jednog procesa u drugi
pa se istovremeno deavaju parcijalna refleksija i parcijalni lom. Dinamike sile tlaka vala
o obadva sluaja su pulsirajue (s periodom dolazeeg vala). EAU; odnosno kvaziststike.
[CEM VI-5-131]
2.4.5.1.1.1
Sila tlaka totalno reflektiranog stojnog vala - Sainflou
Totalno reflektirani (Krefl = 1) stojni val e se dogoditi kod normalnog prilaza vala na krutu,
vertikalnu, glatku i nepropusnu prepreku (vertikalni lukobran ili obalni zid) koja se s dna
uzdie iznad morske povrine, toliko da ju val ne preplavljuje, i ako se val na njoj ili ispred
nje ne lomi ni parcijalno ni totalno. Gibanje vodnih estica tada je oscilatorno po
pravastim putanjama razliite orijentacije koje ne moe izazvati zarobljeni mjehur zraka
na morskom licu zida u moru. Dinamiko optereenje tojnog vala je pulsirajue s periodom
dolazeeg vala. EAU; odnosno kvaziststiko. [CEM VI-5-131] Za orijentaciju, gornji uvjet totalne
refleksije valova moe se izraziti na slijedei nain dubina mora ispred zida treba biti
d2,86Hs,dol puta vea od znaajne visine dolazeeg vala (praktino: d2,5Hs,dol) a dubina
berme j treba biti D2Hs,dol [CEM VI-5-135, 2003 i OUMERACI, p. 24]. Uslijed totalne refleksije nastati
e ispred zida stojni val (clapotis), podvostruene valne visine (Hsuperponirano = Hdol + Hrefl =
(1 + Krefl)Hdol = 2 Hdol, za koji je dijagram hidrodinamikog tlaka po dubini (Sl.
2.4.5.1.1.1::1) odreen Sainflouovom teorijom stojnog vala izvedenoj iz Gerstnerove valne
teorije. Taj dijagram kod morske povrine ima veliinu:
p o = m g Hdol HC = m Hdol HC
) [N / m ]
2
(2.4.5.1.1.1::1.1)
a na dubini d[m] kod noice konstrukcije:

p1 =
gdje su:
w g Hdol
H
N / m2
(2.4.5.1.1.1::2)
= w dol
2d
2d
ch
ch
L
L
dol
dol
2
po[N/m ]
dinamiki tlak vala ma mirnoj razini mora
3
m[kg/m ]
gustoa mese morske vode (m=1025[kg/m3])
m[kg/m3]
zapreminska teina m. vode (m=10.055[N/m3]=10 055[kN/m3])
g[m/s2]
ubrzanje gravitacije
Hdol[m]
visina dolazeeg vala spred zida prije interakcije sa zidom
C
H [m]
izdizanje srednjice stojnog vala na licu zida.
Ldol[m]
duina dolazeeg vala spred zida prije interakcije sa zidom
d[m]
dubina dna mora ako nema kamenog nasipa ispod zida, ili
dubina berme ako postoji kameni nasip ispod zida
28.3.2011
Sl. 2.4.5.1.1.1::1
Tlak na vertikalni zid od totalno reflektiranog vala (Sainflou)
28.3.2011
Na dubini d[m] djeluje i hidrostatiki tlak koji ima veliinu:
pst = w g d = w d
PR.2.4.5.1.1.1::1
[N / m ].
2
(2.4.5.1.1.1::3)
TLAK VALA NA VERTIKALNI ZID
Zadatak: Vertikalni betonski lukobran tipa gravitacijski zid ima temeljnu fugu na dubini
7,9 m i visinu +5,1 m. Dubina trasiranja 11 m. Max. plima je 0,8 m, a dolazei
projektni valovi Hdol imaju visinu 3,5 m i duinu 90 m. Pad dna je 1:5. Izdizanje
srednjice 0,5 m. Treba nacrtati konstrukciju lukobrana i odrediti dinamiki tlak
vala na zid.
Rjeenje:
1) Nacrt s pretpostavljenim dimenzijama

Sl. 2.4.5.1.1.1::3
2) Proraun uvjeta totalne refleksije
Prvo se provjerava jesu li ispred zida totalno reflektirani stojni valovi. Za to postoje 2
orijentacijska kriterija: d2,5Hdol i D2Hdol.
d = 11 > 2,5 3,5 = 8,75 m OK!
D = 8,3 > 2 3,5 = 7 m OK!

3) Proraun tlakova totalno reflektiranog stojnog vala na zid
Od horizontalnih tlakova dat e se samo dinamiki tlak vala na vanjsko lice zida
(hidrostatiki pritisci ispred i iza zida se ponitavaju), a od vertikalnih hidrostatiki i
hidrodinamiki tlak uzgona. Poto su uvjeti totalne refleksije zadovoljeni, na vertikalnom
zidu ispred keja stvara se stojni val podvostruene visine (2Hdol) kojeg nazivamo clapotis.
Njegov horizontalni dinamiki tlak na morsko vertikalno lice zida je:
g MH
p dyn =
Sainflou-ova formula za tlak stojnog vala na donjoj
2 D
ch
L
toki vertikalnog zida
28.3.2011
Sl. 2.4.5.1.1.1::3 Tlak vode na zid
1026 9,81 3,5

= 30 [kN/m2]
2 8,3
ch
90
p o = w g (H dol H) = 1026 9,81 (3,5 0,5 ) = 35 5 [kN/m2]
p dyn =
tlak na MR
Sile hidrostatikog i hidrodinamikog uzgona dane su sljedeim izrazima:

U st = gDB = 1026 9,81 8,3 6,5 = 543 [kN]
U dyn =
p dynB
2
30 6,5
= 60 [kN].
2
28.3.2011
2.4.5.1.1.2 Sila tlaka totalno ili parcijalno reflektiranog, ili parcijalno lomljenog, vala na
vertikalni nepropusni zid - Goda
Kada val nailazi na vertikalni zid trasiran na dubini mora 2,5Hproj>d>db temeljen na
podmorskom kamenom nasipu ija je kruna na dubini D<2 Hproj i ima bermu irine B onda
se moe od njega totalno reflektirati, parcijalno reflektirati i na njemu parcijalno lomiti. Ta tri
sluaja se ne daju isto matematiki razdvojiti, jer ovise o valnim parametrima, dubini
more te geometriji zida i nasipa. Stoga je problem rijeen eksperimentalno na bazi
laboratorijskih pokusa. Ipak zajedniko im je dinamiko pulsirajue (s periodom dolazeeg
vala). EAU; odnosno kvaziststiko valno optereenje. Danas je u irokoj primjeni
eksperimentalna Godina metoda iz 1974. [CEM VI-5-139, 2003] koja pokriva sluajeve totalne i
parcijalne refleksije, kao i parcijalni lom na vertikalnom nepropusnom zidu.
Sl. 2.4.5.1.1.2::1 Definicijska skica za proraun dinamikog tlaka vala na vertikalni zid po
Godi iz 1974.
Metoda se odnosi na realne valove. No proraun sile tlaka vala se provodi za pojedinani,
ali za ovaj problem reprezentativni, val ija je reprezentativna valna visina
Hproj=H1/250=1,8Hs. Dakle projektna valna visina je:
Hproj[m]=H1/250=1,8Hs
Crtanje grafa dinamikog tlaka vala definirano je vrijednosti prema Sl. 2.4.5.1.1.2::1
28.3.2011
10
*=0.75 (1+cos ) Hproj

*[m]
doseg vala na zidu iznad mirne razine mora
m[kg/m3]
[]
tlocrtni kut izmeu smjera rasprostiranja valova i normale na trasu zida; ako
je 15 uzima se da je = 0[]
p1 =
1
(1 + cos )(11 + 2 2 cos2 ) m g Hproj
2
p1[N/m2]
m[kg/m3]
dinamiki tlak na mirnoj povrini mora

4 s
1
L
1 = 0.6 +
h
2
sinh 4 s
d H
2 = 1 1 proj
3 db d
2 < odL
= 2d
2 Hproj
hs[m]
d[m]
dubina morskog dna ispred zida

dubina berme
Ts1,1 To
znaajni valni period
L[m]
deformirana valna duina na dubini db koja se izrauna iz dubokovodne

znaajne valne duine pridruene znaajnom valnom periodu Ts
dubina mora na udaljenosti 5Hs ispred lica zida
faktori modifikacije ovisni o tipu konstrukcije. Za standardni vertikalni zid
1=2=3=1, a za druge tipove vidi original.
db[m]
1,2 i 3

hc
p1 L za * f h c
= 1
*
p2
= 0 L za * h c
p2[N/m2]
hc[m]
dinamiki tlak na razini krune zida

visina krune zida iznada
p3[N/m2]
h'[m]
dinamiki tlak na u razini noice zida h'

dubina noice zida
p3=3p1
h'
1
3 = 1
1
hs
hs
cosh 2
L
pu =
3 1 3 (1 + cos )
m g Hproj
2
pu[N/m2]
dinamiki uzgon na vanjskoj noici zida; na dubini h' [CEM VI-5-139, 2003]
Oprez koji se u literaturi citira kod ove metode je fizikalni modela sitnog mjerila na bazi kojeg je nainjena.
28.3.2011
11
2.4.5.1.1.3
Sila tlaka parcijalno reflektiranog vala na nagnuti nepropusni zid
Parcijalna refleksija (Krefl < 1) u dubokoj vodi dogoditi e se kod normalnog prilaza vala nazid koji ima nagib
prema horizontali manji od onoga koji izaziva totalnu refleksiju (pogl. 2.4.4.6, Sl.2.4-4.6::6) i imat e
strminu (Ho/Lo) r<(Ho/Lo)max,r:
1 H
arc sin2 o
Lo max,r
Ho
Hco
1
o

= 0,22
L
L
L
o
4,5
90
Lo max,r Lo max,r
Visina superponiiranog vala tada e biti manja od 2 Hdol, [EAU] pa e se i hidrodinamiki tlak smanjiti u
odnosu na onaj kod totalno reflektiranog vala. Rundgren je eksperimentalno odredio jednadbe za proraun
tlaka parcijalno reflektiranog vala kod nagnutog ravnog zida u dubokom. [Ippen 377, Rundgree, L.: Watrer
Wavw Forces, Bulletin No. 54,Hyd. Div., Ro. Inst. Techn. Stockholm, 1958.]
Parcijalna refleksija u prijelaznoj i plitkoj vodi neda se uniformno definirati, jer ovisi i o geometrijskim
parametrima ziida i njegovog temeljnog kamenog nasipa. Takvo eksperimentalno rjeenje dali su Taimoto i
Kimura 1985. [CEM VI-5-142, 2003] gdje se dinamiki tlak vala (p1 mirni raz, p2 kruna i p3- noica zida)
na vertikalni zid prorauna po Godi i stavi da djeluje okomito na koso lice zida. Dinamiki uzgon je smanjen
na
pu= p3=exp[-2,26(7,2ld/L)
gdje je: L[m]
valna duina
[]
Nagib morskog lica zida prema horizontali i
h'[m] dubina berme kamenog temeljnog nasipa ispod zida mjerena od MR
ld[m]=h' cot
Metoda vrijedi za 70 i ld<0,1L.
2.4.5.1.1.4
[CEM VI-5-142, 2003]
Sila tlaka parcijalno reflektiranog vala na vertikalnu poluuronjenu dijafragmu
Poluuronjene dijafragme koriste se kao lukobrani za djelominu zatitu lukog akvatorija od valova.
Konstruktivno su laki od klasinih vertikalnih lukobrana. Efikasnost zatite lukog akvatorija od valne
agitacije opada im s dubinom morskog dna na kojoj su trasirani (pogl. 2.4.4.7). Kao takvi pogodni su za
lokacije s blagom valnom klimom. I u tom sluaju primaju znaajne dinamike sile od valova, pa imaju
problem prevrtanja i klizanja. Zbog efikasnosti zatite lukog akvatorija od valne agitacije i zbog problema
stabilnosti nisu pogodni za dubine mora preko 5m.
28.3.2011
12
2.4.5.1.1..4::1 Definicijska skica za dinamiki tlak vala na poluuronjenu dijafragmu

Silu tlaka vala na poluuronjenu neprelijevnu dijafragmu definirali su eksperimentalno na modelu velikog
mjerila Kriebel, Sollit i Gerken 1998. Analizirani su pravilni i realni valovi. Dobivena sila tlaka izraena je u
obliku:
w
Fs = Fo
h
gdje je:
Fs[N/m']
znaajna dinamika sila tlaka vala na 1m' dijafragme izraunata preko nultog
spektralnog momenta spektra dinamike sile tlaka vala Fs=0,5(4mo)/lekr; 0,5
dolazi od toga to spektar sile sadri i silu iza dijafragme koja djeluje prema
moru
dinamika sila tlaka vala na 1m' zamiljenog vertikalnog zida koji bi se
protezao od grebena superponiranog vala ispred dijafragne do morskog dna
uron dijafragme
dubina morskog dne ispod dijafragme
eksperimentalno definirani eksponent u funkciji relativne dubine mora
Fo[N/m']
w[m]
h[m]
m
Fo =
sinh (k p h)
k p cosh (k p h)
Hs[m]
m g Hs
znaajna valna visina ispred zida
m[kg/m ]
kp[rad/m]
Lp[m]
Tp[m]

valni broj kp=Lp/2 od zamiljene valne duine vrha spektra Lp
deformirana zamiljena valna duina vrha spektra ispred
dijafragme pridruena periodu vrha valnog spektra Tp
period vrha valnog spektra
28.3.2011
13
h
m = 0,386
L
p
0,7
Sada se znaajna dinamika sila tlaka vala na 1m' dijafragme dade izraunati kao:
h
0,386
Lp
sinh (k p h) w
w

Fs = Fo =
k cosh (k p h) h
h
p
0 , 7
m g Hs
Ako se za projektnu valnu realnog valnog polja ispred dijafrahme visinu usvoji Godina preporuka za
projektnu valnu visinu:
Hproj[m]=H1/250=1,8Hs
onda je maksimalna vrijednost dinamike sila tlaka vala na 1m' dijafragme
F=1,8 Fs.
esta je inenjerska praksa (na strani sigurnosti? napraviti komparaciju!!!) da se tlak parcijalno reflektiranog
vala kod polupropusnog lukobrana izrauna po Sainflou ili Godi, s time da se u izrazima za proraun tlaka
umjesto Hdol koristi veliina amplitude parcijalno reflektiranog vala na licu zida asup=Hsup/2=[(1+Krefl)Hdol]/2;
Krefl<1 prema Sl. 2.4.4.7::3. Vidi PRIMJER 2.4.5.1.1.4::1
PRIMJER 2.4.5.1.1.4::1 TLAK

PARCIJALNO
REFLEKTIRANOG
VALA
TRANSMISIJE ISPOD POLUURONJENE DIJAFRAGME
Zadatak:
KOD
Odredi visinu parcijalno reflektiranog vala i njegov dinamiki tlak na

vertikalnu poluuronjenu AB dijafragmu temeljenu na AB pilotima!
Rjeenje:
a)
Visina parcijalno reflektiranog vala

Za sluaj polupropusnog lukobrana s Ktranssm= 0,7 dobije se:
Htransm=Ktransm Hdol=0,7Hdol,
Hsup= (1+krefl) Hdol = [1+(1-K2transm)] = 1,7Hdol.
asup= Hsup/2= 1,7/2 Hdol= 0,85Hdol
b)
Graf dinamikog tlaka vala izgleda kao na Sl. 2.4.5.1.1.4::2, a sila dinamikog tlaka
vala iznosi:
+ asup
F=
p(z)dz N / m
p(z) se odredi po Godi ili Sainflou.
dt
28.3.2011
14
Sl. 2.4.5.1.1.4::2
2.4.5.1.1.5
Graf. dinamikog tlaka vala za parcijalno reflektirani val
Sila tlaka parcijalno reflektiranog vala na vertikalni perforirani zid
Vertikalni perforirani zid je konstruiran u vidu AB kesona koji na morskom licu ima prilino volumnoznu
komoru za djelomino umirenje valova. Komora je prema moru AB zid cca 30% perforiran vertikalnim
prizmatinim, ili okruglim otvorima, a ostale vertikalne stranice su neperforirane AB ploe. Dolje i gore na
komori je neperforirana AB ploa. Takva komora svojom disipacijom i rezonantnim mehanizmom smanjuje
reflesiju vala. Ako nema gornje ploe (praktino mogue kod lukobrana, a nemogue kod kejova)
antirefleksijska svojstva su vea. Tlak na perforirani zid eksperimentalno su definirali: Tanimoto, Takahashi i
Kitani 1981., Takahashi, Shimosako i Sakaki 1991. Preporuka CEMVI-5-145 do 146, iz 2003.. DC: dopuniti s
drugim autorima, 3D slikom kesona i 2D slikom s 3 dij. tlaka.
2.4.5.1.1.6
Sila tlaka vala na kompozitni zid i vertikalni zid zatien koljerom i na AB L kapu na kruni
nasipnog lukobrana
Tlak na kompozitni nepropusni zid (poligonalno lomljeno morsko lice zida) i tlak na vertikalni zid ispred kojeg
je s morske strane po cijeloj visini kameni nasip eksperimentalno su definirali: Tanimoto i Kimura 1985.,
Takahashi i Hosoyamada 1994, te Takahashi, Tanimoto i Shimosako 1990. Preporuka CEMVI-5-142 do 144,
iz 2003.
Za sile tlaka vala na AB L kapu na kruni nasipnog lukobrana preporuka CEMVI-5-158 do 165, iz 2003.
28.3.2011
15
2.4.5.1.2
Sile tlaka lomljenih valova

[PM, MB]
Princip pomorskog konstruiranja u zoni loma valova je izbjegavaanje zidova, ali i svih
drugih, graevina u toj zoni jer su hidrodinamike sile lomljenog vala bitno vee od sila
nelomljenih valova. Vrhunci tlaka su lokalno ogranieni, a djeluju kao impuls kroz period
od 1/100 do 1/1000 [s] Wave Forces on Inclined and Vertical..297. Dinamike sile tlaka vala tada su
udarne; t. j. impulsne. [CEM VI-5-131] Razlikuju se etiri sluaja tlaka lomljenog vala na
vertikalni zid:
1) upravo na licu zida bez zarobljenog mjehura zraka,
2) upravo na licu zida sa zarobljenim mjehurom zraka,
3) ispred lica.
Sluaj ad 1) se prema Minikinu, ad 2) prema Takahashiju, a ad 3) rauna se prema CEMu. Konane veliine tlaka najbolje je odrediti na fizikalnom modelu krupnog mjerila. EAU
2.4.5.1.2.1
Sila tlaka vala lomljenog na licu vertikalnog nepropusnog zida, sa

zarobljenim mjehurom zraka - Minikin
Sl. 2.4.5.1.2.::1
Vremenske promjena veliine tlaka na vertikalnom nepropusnom zidu

(na mirnoj razini mora) potpuni lom vala Oumeraci & all: Probabilistic Design Tools
for Vertical Breakwatrs, A. A. Balkema Publishers, 2001, p. 114
28.3.2011
16
Iz kvantitativnog prikaza na Sl. 2.4.5.1::1 vidi se da se maksimalna sila tlaka vala javlja kod
potpunog loma na licu zida. To je sluaj kada kod prebaenog loma (plunging) zarobljeni
mjehur zraka eksplodira na licu vertikalnog zida. U tom trenutku javlja se impuls tlaka
trajanja nekoliko milisekundi, jer se promjena tlaka u zraku odvija brzinom zvuka (Sl.
2.4.5.1.2.::1). ASCE: Wave Forces on Inclined and Verical Wall Structures, p. 259, 283, 284 Djelovanje potpuno
lomljenog vala na vertikalni zid je impulsnog karaktera.
To se oituje u pojavi estokog skoka tlaka u djeliu sekunde za vrijeme dok je greben vala na zidu. Pojava
se odvija unutar, recimo, 1/2 sekunde, a ima 5 faza koje su teorijski obraane na temelju siliterne valne
teorije, te Froude-ve ili/i Mach-ove slinosti i potvrene mjerenima. Pritom je prosjena frekvencije promjene
tlaka oko 40 [Hz]. Trajanje impulsa vrhunca tlaka je oko 0,02[s], a porast tog tlaka traje oko 0,005.
Frekvencija promjene tlaka nakon vrhunca je oko 125 [Hz]. ASCE: Wave Forces on Inclined and Verical Wall Structures,
p. 297
Sila tlaka potpuno lomljenog vala sa zarobljenim mjehurom zraka na vertikalni nepropusni
zid je definirana je po Minikinu (Sl. 2.4.5.1.2.::2). To je eksperimentalna metoda izvedena
na osnovu i rezultata Bagnoldovih eksperimenata i promatranja stvarnih lukobrana.
Metoda Sila tlaka lomljenog vala je udarna; t. j. impulsna. Metoda daje najveu silu tlaka
lomljenog vala koja se, u razmatranom dugotrajnijem valnom polju javlja izuzetno rijetko.
Lom vala na licu zida sa zarobljenim mjehurom zraka (Sl. 2.4.5.1.1.2.::1) daje i 15-18 (50)
puta veu silu od sile tlaka nelomljenih valova. CEM VI-5-137, 200, Oumeraci 76
28.3.2011
17
Sl. 2.4.5.1.2.1::2
Sila tlaka vala lomljenog licu vertikalnog zida (Minikin) [EAU 1990?]
28.3.2011
18
2.4.5.1.2.2
Sila tlaka vala lomljenog na licu vertikalnog nepropusnog zida, bez

zarobljenog mjehura zraka - Takahaski
Sluaj je definiran po Takahashiju (nadogradnja Godinog modela na sluaj loma vala na

konstrukciji) koji daje bitno manju silu tlaka lomljenog vala od metode Minikina. Lom na licu
zida bez zarobljenog mjehura zraka deava se u razmatranom dugotrajnijem valnom polju
redovno, pa su i sile tlaka lomljenih valova redovnog reda veliine (nekoliko puta vee od
sila nelomljenih valova Oumeraci 23). Izbor izmeu dva spomenuta modela provodi se prema
ocjeni o vanosti graevine i izvjesnosti nastupa loma na konstrukciji. Ako je graevina
velike vanosti i ako je dubina dna ispred vertikalne konstrukcije takva da prema
proraunima sigurno uzrokuje lom vala, treba raunati po Minikinu. Nasuprot, ako je
konstrukcija manje vanosti, a dubina dna ispred vertikalne konstrukcije neto vea od one
koja prema proraunima uzrokuje lom vala, tada je racionalno raunati po Takahashiju.
Impulsnu silu tlaka lomljenog vala redovne veliine (lom vala bez zarobljenog mjehura zraka) definrali su
Takahashi, Tanimoto i Shimosako 1994. modificirajui izraz za dinamiki tlak na mirnoj povrini mora p1 iz
Godine formule 1974.
p1 =
1
(1 + cos )(1 1 + 2 * cos 2 ) m g Hproj
2
p1[N/m2]
dinamiki tlak na mirnoj povrini mora
Modifikacija se sastoji u definiranju koeficijenta * koji se bira kao vei izmeu 2 i I:

*= vei izmeu 2 i I:
2
d Hproj
1

2 = 1
3 db d
2 < odL
= 2d
2 Hproj
I= I,0I,1
= Hproj / d
I,0
= 2
za Hproj d / 2
za Hproj d / 2
cosh 2
= cosh
1
I,1
1
=
cosh 1 (cosh 2 )1/ 2
28.3.2011
za 2 0
za 2 f 0
19
za 1,1 0
za 1,1 f 0
= 20 1,1
1
= 15 1,1
h d
B
1,1 = 0,93 m 0,12 + 0,36 s

0,6
L
hs
= 4,9 2,2
2
= 3 2,2
za 2,2 0
za 2,2 f 0
h d
2,2 = 0,36 m 0,12 + 0,93 s

0,6
L
hs
Graf tlaka crta se istovjetno godinom (Sl. 2.4.5.1.1.2::1) s time da se nanese ovdje izraunati tlak p1, i tlakovi
p2, p3 izraunati po Godi iz poglavlja 2.4.5.1.1.2. Preporuka CEM VI-5-140, iz 2003.
2.4.5.1.2.3
Sila tlaka vala lomljenog ispred lica vertikalnog nepropusnog zida
Tu su mogua dva sluaja mjesta loma u odnosu na zid: a) val se lomi ispred lica zida u moru koji je je
udohvat u propagacje lomljenog vala i b) val se lomi ispred lica zida koji je na kopnu ali u dohvatu
propagacje lomljenog vala. Metoda je dana na Sl. 2.4.5.1.2.3::1. Preporuka CEM VI-5-154, 2003.
28.3.2011
20
Sl. 2.4.5.1.2.3::1
Sila tlaka od vala lomljenog ispred vertikalnog zida [CEM VI-5-154, 2003]
28.3.2011
21
2.4.5.1.3
Detalji prorauna sila tlaka l valova
2.4.5.1.3.1
Sila tlaka vala koji prelijeva zid
Sl. 2.4.5.1.3.1::1
Tlak
na
prelijevani
vertikalni zid na pr. od totalno reflektiranog vala
U sluaju prelijevanja krune zida dinamiki tlak totalno reflektiranog vala proraunava se kao da nema
prelijevanja, a sila tlaka rauna se integracijom dijagrama tlaka bez njegovog dijala koji premauje visinu
krune (Sl. 2.4.5.1.3.1::1).
hc
Ph = p( z ) dz
d
Ovo vrijedi i kod svih prorauna sile tlaka vala!
2.4.5.1.3.2
Sila tlaka vala kod kosog nailaska na zid
Ukoliko val nailazi na prepreku pod nekim kutem (Sl.2.4.5.1.3.2::1), kod raunanja sile tlaka lomljenog
vala, treba uzeti redukciju sile tlaka vala (definirane na 1m' valnog grebena) na kosu povrinu sa sin2.
28.3.2011
22
Sl.2.4.5.1.3::1
Skica za redukciju sile tlaka vala R (definirane za 1m' duine valnog grebena) na
vertikalnu prepreku ako val na prepreku prilazi koso
28.3.2011
23
2.4.5.2
SILE OTPORA I SILE INERCIJE - MORISONOVA JEDNADBA
2.4.5.2.1
Sile otpora i sile inercije na vertikalni pilot u poju pravilnih valova
Glavne komponente valnog optereenja (sile ili momenti) na uronjene vitke konstruktivne
elemente fiksnih pomorskih konstrukcija (npr. pilot), Sl. 2.4.5.2.1::1, moemo svrstati u
etiri grupe:
1) sile otpora FD(t) i sile inercije FI(t) ..... hor.
2) sile dinamikog uzgona FL(t) ............. vert.
3) sile statikog uzgona FB(t) .................. vert.
4) sile od udara vala FS ............................ hor.,
odnosno momenti kao posljedica spomenutih sila. S F se oznaavaju ukupne sile na
cijeli pilot, a s F sile na m' pilota.
Fluktuirajua sila statikog uzgona FB(t) u vertikalnom smjeru rezultat je kontinuirane
promjene uronjenog volumena elementa konstrukcije.
Sila dinamikog uzgona FL(t) nastaje uslijed separacije graninog sloja, odnosno ritmikog
odvajanja vrtloga i okomita je na smjer strujanja.
Sl.
2.4.5.2.1::1
Glavne komponente valnog optereenja
na
vitke
elemente
fiksnih
pomorskih
konstrukcija (Vukovi)
2.4.5.2 SILE OTPORA I SILE INERCIJE
28.3.2011
24
Najvie panje istraivaa zaokupljala je komponenta valnog optereenja uslijed sile

otpora i sile inercije, iz loginog razloga to se spomenute sile redovito javljaju, dok se
preostale komponente mogu praktiki zanemariti.
U narednim e se analizama razmatrati stup: 1) vertikalan, 2) krunog poprenog
presjeka, 3) krut, 4) upet u dno (fiksan), 5) vitak (u smislu da mu je karakteristina
dimenzija promjer relativno mala u odnosu na valnu duljinu) i 6) smjeten u x = 0 (Sl.
2.4.5.2.1::2), optereen linearnim valom. Ukupna horizontalna valna sila Ftot na stup moe
se izraziti kao superpozicija sile otpora FD i inercije FI u obliku:
SL. 2.4.5.2.1::2
Definicijska skica za silu vala na kruni stup po Morisonu (Vukovi)
Ftot = FD + FI
gdje je:
FD = Ftr + FOB
v 2x
v 2x
v 2x
v 2x
[N]
= Ctr A
+ COB A
= (Ctr + COB )A
= CD A
2
2
2
2
D2
LCIa x [N]
4
D promjer stupa (vanjski)
FI = m a x =
28.3.2011
25
gustoa mase morske vode

C tr koef trenja
COB koef oblika
CD koef otpora (trenja + oblika) [1]
Sl 2.4.5.2.1::4
CI koef inercije - pridruene mase [1] Sl 2.4.5.2.1::4
v x = v x (x, z, t ) horizontalna komponenta brzine vodene estice
a x = a x (x, z, t ) horizontalna komponenta ubrzanja vodene estice
Ukupna horizontalna valna sila Ftot ( x, z, t ) na jedinicu duine stupa moe se izraziti kao
superpozicija sile otpora FD ( x, z, t ) i inercije FI ( x, z, t ) u obliku
Ftot (x, z, t ) = FD (x, z, t ) + FI (x, z, t ) .
Ako se promatra stup na mjestu valnog grebena (x=0) dobije se
Ftot (z, t ) = FD (z, t ) + FI (z, t )
gdje je:
FD = CD D 1
FI =
v 2x ( z, t ) N
na 1m' pilota
2 m'
D2
1 CIa x ( z, t ) na 1m' pilota
4
vx(x=0,z,t)u
ax(x=0,z,t)
horizontalna komponenta brzine vodne estice na mjestu x=0 (kod

nagnutog stupa treba uzeti u obzir i vertikalnu komponentu), Sl
2.4.5.2.1::3
agk ch[k (z + d)]
H ch[k (z + d)]
vx =
cos(-t) =
cos(-t)
T sh(kd)
ch(kd)
horizontalna komponenta ubrzanja vodne estice na mjestu x=0
(kod nagnutog stupa treba uzeti u obzir i vertikalnu komponentu), Sl
2.4.5.2.1::3
ax =
Ftot (z, t ) =
ch[k (z + d)]
22H ch[k (z + d)]
dv x
= agk
=
s
in(t)
s in(-t)
dt
T 2 sh(kd)
ch(kd)
CDDv x (z, t ) v x (z, t ) + CID2a x (z, t )

2
4
28.3.2011
26
Sl
2.4.5.2.1::3
Varijacija
horizontalne brzine vx
i
ubrzanja
ax
vodnih
estica,
ukupne horizontalne sile Ftot(t) i
njenih sastavnica,
ukupnog momenta Mtot(t) i njegovih sastavnica po
linearnoj teoriji u
ovisnosti
o
faznom kutu t i
na mjestu valnog
grebena
x=0
(Vukovi)
28.3.2011
27
Gornja jednadba za odreivanje valnog optereenja fiksnih pomorskih konstrukcija esto

se naziva Morisonova jednadba, prema Morisonu i ost. (1950.), koji su je prvi upotrijebili u
studiji valnog optereenja na vertikalni kruni stup. FD i FI nemaju istovremeni maksimum,
jer ga vx i ax takoer nemaju. Stoga se maksimalna vrijednost sile Ftot odreuje
sekvencijalnim raunanjem Ftot za razne trenutke "t" unutar valnog perioda "T" (Sl
2.4.5.2.1::3).
PM
FD FI kod dubokovodnih valova, a FD >> FI kod plitkokovodnih valova.
CERC,7-120
Ukupna horizontalna sila Ftot(t) uslijed valnog optereenja fiksnog vertikalnog krunog
stupa dobije se onda integriranjem tog izraza uzdu stupa u granicama z= -d do z = (t)
(Sl. 2.4.5.2.1::4).
-z
dz
FD
FI
(d+z)
+M I
-M I
Sl. 2.4.5.2.1::4
Sila i moment na vertikalni uronjeni stup
(t )
(t )
Ftot (t ) = FD (t ) + FI (t ) = FD (z, t )dz + FI (z, t )dz
d
odnosno:
28.3.2011
28
z = (t )
z = ( t )
1
2
Ftot (t ) =
DCD v x (z, t ) v x (z, t ) dz +
D CIa x (z, t )dz
z = d 2
z = d 4
Brzinu vodne estice v i njeno ubrzanje a treba uzeti prema odgovarajuoj valnoj teoriji BSI. U sluaju
linearne (Airyeve) valne teorije ukupna horizontalna valna sila Ftot(t) je:
Ftot (t ) =
z = (t )
z = (t )
1
2
DC
v
(
z
,
t
)
v
(
z
,
t
)
dz
+
2
4 D CIa x (z, t )dz =
D x
x
z = d
z = d
=
+
Ftot (t ) =
z = (t )
H cosh[k (z + d)]
1
cos( t ) cos( t ) dz +
2 DCD T
sinh(kd )
z = d
2
z = (t )
2 2 H cosh[k (z + d)]
sin( t )dz =
D
C
4
I
2
sinh(kd)
T
z = d
DH2LCD {2k[(t ) + d]} + sinh{2k[(t ) + d]}
sinh 2 (kd)
16T 2
[cos(t ) cos(t ) ]
2D2HLCI sinh{k[(t ) + d]}

sin(t )
sinh(kd)
4T 2
Ukupni moment Mtot(t), uslijed sile otpora FD(t) i inercije FI(t) na vertikalni kruni stup upet na dnu mora,
dobije se integracijom produkta ukupne horizontalne valne sile Ftot(z,t) na jedinicu duine i njene udaljenosti
(d+z) od dna mora preko cijele uronjene duine stupa, odnosno:
(t )
(t )
Mtot (t ) = MD (t ) + MI (t ) = FD (z, t ) (d + z )dz + FI (z, t ) (d + z )dz
d
z = (t )
z = (t )
1
= DCDv x (z, t ) v x (z, t ) (d + z )dz + D2CIa x (z, t )(d + z )dz
z = d 2
z = d 4
DH2L2CD 2k 2 [(t ) + d]2 + 2k[(t ) + d]sinh{2k[(t ) + d]} cosh{2k[(t ) + d]} + 1

Mtot (t ) =
64T 2
sinh2 (kd)
D2HL2CI k[(t ) + d]sinh{k[(t ) + d]} cosh{k[(t ) + d]} + 1

[cos(t ) cos(t ) ]+
sin(t )
sinh(kd)
8T 2
gdje je:
MD(t)
Mz(t)
moment uslijed sile otpora,

moment uslijed sile inercije.
Na Sl. 2.4.5.2.1::3 prikazana je promjena horizontalne komponente brzine vx(z,t) i ubrzanja

ax(z,t) vodne estice vala, te promjena ukupne horizontalne valne sile Ftot(t), odnosno
njenih komponenti: sile otpora FD(t) i inercije FI(t), kao i promjena ukupnog momenta Mtot(t)
na vertikalni kruni stup s obzirom na njegovu bazu (dno mora), odnosno njegovih
28.3.2011
29
komponenti MD(t) uslijed sile otpora FD(t) i MI(t) uslijed sile inercije FI(t), po linearnoj
valnoj teoriji u ovisnosti o faznom kutu za x = 0.
Pretpostavljeno je da su vrijednosti koeficijenata otpora CD i inercije CI konstantne, te da su jednake
maksimalne vrijednosti sile otpora FD(t) i inercije FI(t), a time i komponente ukupnog momenta Mtot(t). Vidimo
da su maksimalne vrijednosti horizontalne komponente brzine i ubrzanja vodne estice vala, a time i sile i
momenta, u meusobnom faznom pomaku = /2, a to se moe sasvim jednostavno zakljuiti analizirajui
izraze za horizontalnu komponentu brzine i ubrzanja vodne estice vala.
KOEFICIJENTI OTPORA CD I INERCIJE CI

Openito, vrijednost koeficijenta otpora CD i inercije CI moe se izraziti kao:
2t v x max T v x maxD 1
CD = f1
,
,
, = (t,KC,Re,...)
D
D
T
2t v x max T v x maxD 1
CI = f2
,
,
, = (t, KC, Re,...)
D
D
T
Drugi lan u gornjim izrazima predstavlja Keulegan-Corpenterov (1956.) broj KC, a trei lan Reynoldsov
broj Re.
gdje je:
Re = Reynoldsov broj =
v x max D v z max D
vx,max maksimum horizontalne komponente brzine vodene estice [m/s]

vx,max maksimum horizontalne komponente brzine vodene estice [m/s]
D promjer stupa (vanjski) [m]
= kinematiki koeficijent viskoznosti tekuine [m2/s]
KC = Keulegan-Carpenterov broj (1956.) KC =
v x max T v z max T
A
=
;
D
D
D
A horizontalna os putanje vodne estice kod oscilatornog vala [m]

B vertikalna os putanje vodne estice kod oscilatornog vala [m/s]
T = valni period [s]
Napisana parametarska zavisnost koeficijenata CD i CI u Morisonovoj jednadbi prihvatljiva je za jednostavno
harmonijsko strujanje. Za kompleksnije sluajeve strujanja fluida potrebno je u razmatranje uvesti i druge
parametre.
Vrijednost koeficijenata CD i CI odreuje se eksperimentalnim putem bilo u prirodi ili u laboratorijskim
uvjetima na modelu. Tako su npr. Hogben (1977.) i suradnici, obradom rezultata mnogih projekata,
laboratorijskih istraivanja i mjerenja na prototipovima valnog optereenja, proraunali projektne vrijednosti
koeficijenata CD i CI u funkciji Reynoldsovog broja Re i Keulegan-Carpenterovog broja KC, Sl. 2.4.5.2.1::5.
28.3.2011
30
Sl. 2.4.5.2.1::5 Vrijednosti koeficijenata otpora CD i inercije CI za gladak vertikalni stup u funkciji
Reynoldsovog broja Re i Keulegan-Carpenterovog broja KC, Hogben (1977.), Vukovi
Vrijednost koeficijenta otpora za vertikalni valjak CD CERC,7-113 bitno je ovisna o Reynoldsovom broju PM i varira
izmeu podruja podkritinog Reynoldsovog broja s laminarnim graninim slojem EAU2005,147 (Re<105),
podruja prijelaznog Reynoldsovog broja s laminarnim graninim slojem EAU2005,147 (105<Re<4105)
CERC,7-113 i podruja nadkritinog Reynoldsovog broja s turbulentnim graninim slojem EAU2005,147
(Re>4105) CERC,7-113 od CD1,2 do CD0,7. CERC,7-113 U prevladavajuim realnim uvjetima (glatki pilot i
turbulentni uvjeti strujanja) CD=0,7. EAU2005,147 Za sluaj nadkritinog Reynoldsovog broja kod hrapavih
valjaka (pijesak u bitumenu ili obratenost koljkama), koeficijenta otpora naraste na CD=0,78 do 0,9. CERC,7114
Teoretsku vrijednost koeficijenta inercije za vertikalni valjak CI=2 izveli su MacCamy i Fuchs 1954. na bazi
teorije potencijalnog strujanja koja se najee i koristi. CERC,7-119 EAU2005,147 CERC preporua eksperimentalne
vrijednosti:
CI=2
CI=2,5 CI=1,5
Re
5 10
za
Re < 2,5105
za
2,5105 < Re <5105
za
Re > 5105
CERC,7-120
28.3.2011
31
Grupu pilota moe se izraunati prema gornjim izrazima stavljajui za svaki pilot udaljen
od ishodita x=0 za duinu xi=L=L/n, n>0 u smjeru rasprostiranja vala: t=t+T. T=T/n.
Sl. 2.4.5.2.1::4
Shema za proraun grupe pilota prema gornjim formulama. Slika iz

Quatra za peljeki most.
Za kose pilote vidi CERC....
EAU
citirati stranice
28.3.2011
32
Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet
PLOVNI PUTEVI I LUKE, 2011
Prof. dr. sc. Marko Pri, dipl. ing. gra.
Dio 3
REALNI MORSKI VALOVI
23.04.2011.
Str.1
Sadraj
3
REALNI VALOVI .................................................................................................... 4
3.1
REALNI POVRINSKI MORSKI VALOVI ............................................. 4
3.1.1
VJETROVNI MORSKI VALOVI ............................................................... 4
3.1.1.1
Nastajanje vjetrovnih valova ................................................................. 5
3.1.1.1.1 Vjetar ................................................................................................ 5
3.1.1.1.2 Vjetrovi na Jadranu ........................................................................ 12
3.1.1.1.3 Generativni procesi vjetrovnih valova ............................................. 13
3.1.1.2
Spektralni opis valova kratkih perioda od vjetra .................................. 19
3.1.1.2.1 Definicija valnog spektra .................................................................... 19
3.1.1.3
Znaajke valova ivog mora................................................................ 27
3.1.1.4
Znaajke valova mrtvog mora ............................................................. 29
3.1.1.5
Statistiko-vjerojatnosni opis vjetrovnih valova ................................... 31
3.1.1.6
Prognoze realnih valova ..................................................................... 34
3.1.1.6.1 Prognoze povrinskih vjetrovnih morskih valova ............................ 35
3.1.1.6.1.1 Podaci potrebni za prognoze vjetrovnih valova ....................... 37
3.1.1.6.2 Lokalne kratkorone prognoze vjetrovnih valova ........................... 40
3.1.1.6.2.1 Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara
valnog profila iz podataka o vjetru ................................................................ 41
Formulacija problema ................................................................................................. 46
3.1.1.6.2.2 Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara
valnog profila iz podataka o valovima; t.j. obrada vizualnog opaanja ili
valnog zapisa ............................................................................................... 50
3.1.1.6.2.2.1 Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara
valnog profila iz vizualnog opaanja valova .............................................. 51
3.1.1.6.2.2.2 Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara
valnog profila iz instrumentalnih registracija valova .................................. 51
3.1.1.6.2.2.3 Lokalne kratkorone prognoze valnih spektara iz podataka
o valovima ili vjetru ................................................................................... 52
3.1.1.6.2.2.3.1 Odreivanje empirijskog spektra iz valnog zapisa ...... 52
3.1.1.6.2.2.3.2 Prognoziranje spektra iz podataka o vjetru ili valovima
53
3.1.1.6.2.3 Regionalne kratkorone prognoze vjetrovnih valova ............... 57
Str.2
3.1.1.6.3 Lokalne dugorone statistiko-vjerojatnosne prognoze vjetrovnih

valova
65
3.1.1.7
Projektni valovi .................................................................................... 78
3.1.1.8 DEFORMACIJE REALNIH VALOVA ......... Error! Bookmark not defined.
3.1.1.8.* Proputanje ili transmisija valova ............ Error! Bookmark not defined.
3.1.1.9 VALNO OPTEREENJE FIKSNIH POMORSKIH KONSTRUKCIJA ZA
REALNE VALOVE ................................ Error! Bookmark not defined.
3.1.1.9.1 Sila tlaka realnog vala ............................ Error! Bookmark not defined.
3.1.1.9.1.1 Sila tlaka totalno reflektiranog realnog vala Sainfluova formula
Error! Bookmark not defined.
3.1.1.8.1.2 Sila tlaka parcijalno reflektiranog realnog vala ....Error! Bookmark
not defined.
3.1.1.9.1.3 Sila tlaka lomljenog realnog vala ..... Error! Bookmark not defined.
3.1.1.9.1.4 Komparacija sila tlaka lomljenog vala po raznim teorijama ... Error!
Bookmark not defined.
3.2
REALNI MORSKI VALOVI DUGIH PERIODA .................................... 86
Str.3
REALNI VALOVI
Realni valovi su valovi koji se javljaju u prirodi, a karakteristika im je da su bitno manje

regularni od idealnih. Valna visina, period i smjer rasprostiranja su sluajne varijable.
Metode za opis realnih valova su statistiko-vjerojatnosna i spektralna. Mogu biti
povrinski i unutarnji. Ovdje e se dalje analizirati samo povrinski.
3.1
REALNI POVRINSKI MORSKI VALOVI
3.1.1 VJETROVNI MORSKI VALOVI

Na slici 3.1.1.1.3::1 je prikazana klasifikacija povrinskih morskih valova prema primarnom
generatoru i primarnoj umirujuoj (povratnoj) sili, gdje se vidi da su vjetrovni valovi valovi
najvee energije, i proizvode najvea djelovanja na konstrukcije. Takoer zbog svoje
uestalosti zahtjevaju da im se obrati najvie panje kod dimenzioniranja pomorskih
konstrukcija. Pripadaju u grupu progresivnih, oscilatornih valova kratkih perioda.
Sl 3.1.1.1.3::1
Klasifikacija povrinskih morskih valova prema primarnom generatoru i primarnoj

umirujuoj sili
Str.4
3.1.1.1
Nastajanje vjetrovnih valova
3.1.1.1.1
Vjetar
Vjetar je gibanje zraka uzrokovano razlikom tlaka na razliitim mjestima tj. izmeu anticiklone (A-polje
povienog tlaka) i ciklone (C-polje snienog tlaka) Sl. 3.1.1.1.1::1. Vjetar u poetku pue od anticiklone
prema cikloni u smjeru maksimalnog gradijenta tlaka (okomito na izobare). Kako mu se poveava brzina
raste i Coriolisova sila koja djeluje okomito na smijer strujanja i otklanja pravac vjetra u desno na sjevernoj
polukugli. Postepenim pooveanjem brzine jaa Coriolisova sila, a time jaa i otklanjanje smjera strujanja u
odnosu na spojnicu A-C, odnosno: smjer strujanja tei smjeru izobara. Na koncu se formira kruno strujanje
zraka oko centara ciklone i anticiklone velikih razmjera (geostrofiko strujanje u snjeru izobara).
Sl. 3.1.1.1.1::1
Kretanje vjetra na sjevernoj zemaljskoj polukugli od podruja visokog tlaka (A) ka

podruju niskog tlaka (C)
Vjetar se generira pod utjecajem pobuujuih i umirujuih sila. Najznaajniji utjecaj na brzinu vjetra imaju
trestrike sile koje su sluajne prirode (klimatske i turbulentne), a neto manji astralne (centrifugalno
ubrzanje ovisno o zemljopisnoj irini, coriolisova sila, ...) koje su vie deterministike. Sve to realnom vjetru
daje karakter sluajnog procesa. Brzina realnog vjetra, kao najinteresantniji graditeljskoinenjerski
parametar, stoga se opisuje statistiki-vjerojatnosno i spektralno.
Drugi uzrok stalnih strujanja zraka je raspodjela toplih ekvatorskih i hladnih polarnih zranih masa koje
uvjetuju tzv. opu cirkulaciju zraka, a sastoji se od:
pasata u ekvatorijalnom pojasu
zapadnih vjetrova u umjerenom pojasu
polarnih vjetrova kao to se vidi na Sl. 3.1.1.1.1::2.
Reprezentativne brzine vjetra su sredstvo opisa realnog vjetra; t.j. njegove sluajno varujabilne brzine.
Kako je ve reeno vjetar je pojava sluajne prirode, a shodno tome i brzina mu sluajno varira. Stoga se
brzina vjetra, za neko kratkorono stacionarno stanje vjetra trajanja 10 minuta, mora prikazivati pomou
veeg broja statistiki-vjerojatnosno reprezentativnih brzina koje ukljuuju njen varijabilitet. U inenjerskoj
primjeni se za kratkorona stanja vjetra koriste srednje brzine vjetra i udari vjetra. Odreuju se iz
Str.5
anemometarskog zapisa brzine vjetra. Shodno tipu instrumenta u nekoliko se razlikuju i definicije
reprezentativnih brzina vjetra.
Sl. 3.1.1.1.1::2 Prikaz ope cirkulacije zraka na Zemlji
a)
Srednje brzine vjetra za kratkorono stacionarno stanje vjetra
Stariji tipovi anemografa davali su u zapisu kumulativni preeni put (odnosno broj okretaja) po vremenu, pa
se iz tog omjera odreivala brzina vjetra. Razluivost podataka bila je reda veliine 3-5 sekundi. Tada je
raunat
1
satni srednjak
U3600s ( z m ) [m/s] kao prosjek sekundnih brzina iz satnog anemografskog
zapisa na standardnoj visini zm=10[m]. Nije vie standardan.
Danas kada postoje digitalni anemometri mjerenja su sekundne razluivosti. Iz tih mjerenja mogu se
izraunati srednjaci kako slijedi:
desetminutni srednjak U( z m )U600s ( z m ) [m/s] je WMO (World Meteorologic

Organisation) standardna ili "referentna odnosno karakteristina" brzina vjetra
(EC) t.j. prosjek sekundnih brzina iz 10-minutnog anemografskog zapisa na
standardnoj visini zm=10[m] iznad to ravnijeg terena bez okolnih prepreka, ili
iznad morske povrine..
Str.6
Iz takvih 10-minutnih srednjih brzina vjetra moe se izraunati:
dnevni desetminutni srednjak je dnevni prosjek od 10-minutnih srednjaka
mjeseni desetminutni srednjak je mjeseni prosjek od 10-minutnih srednjaka
godinji desetminutni srednjak je godinji prosjek od 10-minutnih srednjaka
Iz 10-minutnih srednjih brzina vjetra mogu se izraunati i slijedee maksimalne brzine vjetra:
dnevna maksimalna 10-minutna brzina vjetra je najvei 10 minutni srednjak u nekom danu
mjesena maksimalna 10-minutna brzina vjetra je najvei 10 minutni srednjak

mjesecu
godinja maksimalna 10-minutna brzina vjetra je najvei 10 minutni srednjak u nekoj godini
u nekom
Sve gornje vrijedi i za satne srednjake brzine vjetra.
b)
Udari vjetra za kratkorono stacionarno stanje vjetra
Sl. 3.1.1.1.1::3 Prikaz funkcija gustoe sluajnih varijabli Ut[s] i Ut[s]max
PM
Str.7
Nema veze s valnom prognozom, ali zbog primjene kod optereenja konstrukcija vjetrom, definirati e se i
brzine udara (mahovitost, reful). Udar Ut[s](zm) je najvjerojatniji "t-sekundni maksimum brzine vjetra" od niza
"t-sekundnih maksimuma" dobivenih uzorkovanjem zapisa brzine vjetra trajanja 600 ili 3600[s] u "tsekundnim odsjecima ili intervalima osrednjavanja. U mat. statistici naziva se jo najuestaliji ili modalni
maximum Sim 65 Sl2.3.10, a puna bi oznaka bila Ut[s]max,mod(zm), Sl. 3.1.1.1.1::3 PM Standardno se prikazuje na
na standardnoj visini zm=10[m].
1 min
10 min
1h
10 h
1,6
1,5
faktor mahovitosti
1,4
1,3
1,2
1,1
0,9
0,8
1
10
100
1000
10000
100000
trajanje udara t[s]
Sl. 3.1.1.1.1::4
Faktor mahovitosti vjetra CG3600(zm,t) za t-sekundni udar na visini zm[m]=10[m] kad je

poznata srednja satna brzina vjetra U3600 [s ]( z m ) na visini zm ([28] CEM Coastal
Engineering Manual Index, Part II: Coastal Hydrodynamics, U.S Army Corps of
Engineers, i faktor mahovitosti vjetra CG600(zm,t) za t-sekundni udar na visini zm[m]=10[m]
kad je poznata 10-minutna srednja brzina vjetra U 600 [s ]( z m ) na visini zm (izveo autor);
sve za standardni teren na kopnu zo=0,05[m]
Za potrebe prorauna konstrukcija najee se odreuje "1-sekundni udar"; t.j. "1-sekundni najvjerojatniji
maksimum brzine vjetra" U1[s] [m/s]. Udar bilo kojeg trajanja "t-sekundni udar" dade izraunati preko faktora
mahovitosti iz srednje 10-minutne brzine vjetra U 600[s ] kao:
U t [s ]( z m ) = C G
600 ( z m , t ) U 600 s ( z m )
ili konkretno
U( z m )1[s ] = C G
600 ( z m , t = 1[s]) U 600 s ( z m )
gdje je:
t[s]
zm[m]=10[m]
Ut[s](zm) [m/s]
trajanje t-sekundnog udara

standardna visina iznad tla ili mora
t-sekundni udar vjetra na visini zm[m]
Str.8
U600s ( z m ) U( z m ) [m/s]

10-minutna srednja brzina vjetra na visini zm. Prema
EC naziva se karakteristina brzina vjetra.

CG600(zm,t)
faktor mahovitosti za t-sekundni udar na visini zm kad je poznata

10-minutna srednja brzina vjetra na visini zm
Izraz vrijedi i za bilo koju visinu z10[m] no za to treba izraunati U( z ) i poznavati faktor mahovitosti na
visini z10[m]. Faktor mahovitosti CG600(zm,t) za srednju 10-minutnu brzinu i CG3600(zm,t) za srednju satnu
brzinu, na visini zm[m]=10[m], dan je na Sl. 3.1.1.1.1::4. Neke analize bure na Jadranu pokazale su da je
faktor mahovitosti velebitske bure vei od ovoga na slici.
Iz 10-minutnog srednjaka brzine vjetra, dobivenog iz anemonetarskog zapisa sekundne razluivosti,

odreuje se brzina udara vjetra:
udar vjetra t-sekundnog trajanja Ut[s] je najvjerojatnija maksimalna osrednjena brzina tsekundnog intervala u anemonetarskom zapisu: na pr. udar vjetra 1-sekundnog trajanja U1[s]
c)
Srednje brzine i udari vjetra za dugororona stanja vjetra
Najea je inenjerska primjena brzine za dugorona stanja vjetra. Koriste se srednje brzine i udari vjetra
koji se proraunavaju iz velikog broja reprezentativnih brzina vjetra za kratkorona stanja raunom
vjerojatnosti. Dakle dugorona reprezentativna brzina vjetra je bilo koja kratkorona reprezentativna brzina
vjetra kojoj je pridruena neka mala vjerojatnost nastupa, ili dugo povratno razdoblje PR[god]. Na pr:
10
g
[m/s] na standardnoj visini zm=10[m].
50-godinji 10-minutni srednjak U50 g ( z m )U50
600 s ( z m )
Kod prorauna graevina prema EC naziva se i "referentna ili karakteristina brzina vjetra".
11
50-godinji udar vjetra 1-sekundnog trajanja U50g1[s]. Kod prorauna graevina prema EC naziva
se i "proraunska vrijednost brzine vjetra".
Projektna brzina vjetra za optereenja graevina Uproj prema EC-u je 50-godinji 1g

sekundni udar na visini zm=10[m] t.j. Uproj= U150
[s] ( z m ) [m/s]. Ako je poznata 50-godinja
g
karakteristina brzina vjetra, oznaena U50g ( z m )U50
600 s ( z m ) [m/s], onda se 50-godinji
sekundni udar; t. j. projektna brzina vjetra izrauna pomou Sl. 3.1.1.1.1::4 kao:
g
50g
G
U150
[s] ( z m ) = C 600 ( z m ,1[s]) U 600[s] ( z m ) = Uproj , ili konkretno za vjetar nad morem otprilike
g
50 g
U150
[s] ( z m ) = 1,47 U600[s]( z m ) .
Str.9

Spektar brzine vjetra: Vjetar je pojava sluajne prirode. Brzina mu
spektrom brzina.

sluajno varira i dade se opisati
Ako se vjetar promatra na jednoj geografskoj toki, generalnu kvantitativnu sliku vjetra
u prosjenoj godini (ili nekom drugom razdoblju) kao to su smjerovi, brzine [m/s] te
uestalosti pojave vjetra [%] prikazuje rua vjetrova (Sl. 3.1.1.1.1::5).
bof
1-3Bb
4 Bf
5 Bf
6 Bf
7 Bf
N NNE NE
8,4 13 2,2
8,7 15,9 2,5
8,8 17,2 2,7
8,8 19 2,8
8,8 20,2 2,8
sum 98,5
ENE
1,3
1,3
1,3
1,3
1,3
TI
E ESE SE SSE S SSW SW WSW W WNW NW

2,7 5,9 6,8 6,3 4,3 2,7 3,9 4,5 4,3 1,3 4,6
2,8 7,1 8,7 7,6 4,6 2,8
4
4,6 4,5 1,3 4,6
2,8 7,7 10,2 8,2 4,8 2,9 4,1 4,6 4,5 1,3 4,6
2,8 7,9 10,7 8,5 4,9 2,9 4,1 4,6 4,5 1,3 4,6
2,8
8 10,9 8,6 4,9 2,9 4,1 4,6 4,5 1,3 4,6
NN
8,1
8,2
8,2
8,2
8,2
C=1,5
Sl. 3.1.1.1.1::5 Prosjena godinja rua vjetrova iz 13-godinjeg opaanja u Dubrovniku i

tablica kontigencije vjetra (uestalost [%] parova smjer/jaina) iz koje je
nacrtana rua vjetrova
Str.10
Brzina vjetra standardno se izraava u [m/s], no davno ranije opaala se vizualno i izraavala jainom u
stupnjevima Beaufort-a (Tab. 3.1.1.1.1::I).
Naziv vjetra
Beauforti (Bf)
Klasa brzine [m/s]
tiina
0.0-0.2
lagan povjetarac
0.3-1.5
povjetarac
1.6-3.3
slab vjetar
3.4-5.4
umjeren vjetar
5.5-7.9
umjereno jak vjetar
jak vjetar
10.8-13.8
vrlo jak vjetar
13.9-17.1
olujan vjetar
17.2-20.7
oluja
20.8-24.4
10
jaka oluja
24.5-28.4
11
orkanski vjetar
28.5-32.6
orkan
32.7-36.9
Tablica 3.1.1.1.1::I
8.0-10.7
Klasifikacija vjetra prema brzini
Vertikalni profil brzine vjetra: U koliko se trai srednja 10-minutnoj brzini vjetra U( z ) na nekoj visini z[m]
(iznad tla ili mora) a raspolae se brzinom U( z m )U600 ( z m ) na bilo kojoj visini zm ona se moe izraunati
prema priblinom vertikalnom eksponencijalnom profilu srednje brzine vjetra [Sim 43?, US Army Corps of
Engineers"; Coastal Engineering Manual - CEM, Index; Part II: Coastal Hydrodynamics].
U( z) = U( zm )
zm
gdje je:
z [m]
visina iznad tla na kojoj se trai brzina vjetra
zm [m]
visina iznad tla za koju postoji izmjerena brzina vjetra; standardno zm=10[m]
U( z ) [m/s]
10-minutna srednja brzina vjetra na visini z iznad povrine mora ili tla
U( z m ) [m/s]
10-minutna srednja brzina vjetra na visini zmiznad povrine
mora ili tla
(standardno zm=10[m]).
eksponent: definiran je prema hrapavosti pa za za standardan otvoreni teren

zo=0,05[m] (neobraeno polje) Sim 43 [30] iznosi =1/7.
U( z) = U( z m )
zm
1/ 7
Opeprihvaen je i detaljniji logaritamski profil u kjojem se uzima u obzir i hrapavost povrine Sim39 [30]:
Str.11
z
ln
zo
U( z ) = U( z m ) ,
z
ln m
zo
gdje je:
zo [m]
duina hrapavosti;
za valovitu morsku povrinu kod brzine vjetra 14m/s zo =0,0006 m; Sim42

za kopno zo =1/10 srednje hrapavosti terena, raslinja i graevina (Tab I 100); na pr. za
standardni otvoreni teren (neobraeno polje) zo=0,05m. Sim42
Komparacija eksponencijalno i logaritamskog profila dana je na Sl. 3.1.1.1.1::6 ([28,29] CEM - Coastal
Engineering Manual: U.S Army Corps of Engineers"; Index; Part II: Coastal Hydrodynamics)
Sl. 3.1.1.1.1::6 Vertikalni profil srednje brzine vjetra
3.1.1.1.2
Vjetrovi na Jadranu
Vjetrovi na Jadranu i njihovi smjerovi puhanja imaju tradicionalne nazive koji su prikazani
na vjetrulji (Sl. 3.1.1.1.2::1).
Str.12
Sl. 3.1.1.1.2::1
3.1.1.1.3
Vjetrulja za Jadran
Generativni procesi vjetrovnih valova
Pod pojmom generiranja valova vjetrom smatra se prijenos energije s vjetra na valove
preko kontaktne povrine. Sloenost mehanizma prijenosa energije sa vjetrova na valove
oteava pokuaje opisivanja ak i osnovnih karakteristika tog mehanizma, stoga sam
proces prijenosa energije s vjetra na valove jo nije u potpunosti objanjen.
Pojednostavljena analiza valne generacije pretpostavlja vjetra konstantne brzine, iako on u
prirodi varira od poetka do smirenja. Postoji vie teorija koje pokuavaju opisati proces generiranja
valova kao i proces zamiranja valova nakon generiranja, no niti jedna od njih u potpunosti ne opisuje
mehanizam prijenosa energije sa vjetra na valove. Takoer novija istraivanja pokazala su da zapravo sve
teorije daju priblino ista rjeenja, otprilike jednako razliita od vrijednosti dobivenih mjerenjima. Na temelju
toga moe se zakljuiti da su modeli meudjelovanja vjetra i valova stigli do svoje gornje granice razvoja
obzirom da se u posljednje vrijeme interes za analiziranjem vjetrovnih valova smanjio, a na temelju velikog
broja prikupljenih podataka poeli su se u svijetu razvijati sustavi umjetnih neuralnih mrea za simulaciju i
prognozu valnih visina.
Str.13
Sl. 3.1.1.1.3::1
Tri osnovna mehanizma generiranja vjetrovnih valova
Mehanizmi valne generacije
Openito, vjetrovni valovi generiraju se kroz tri faze, ili tri mehanizma (Sl. 3.1.1.1.3::1). U
prvoj fazi, fazi poetne (inicijalne) generacije javlja se rezonantni mehanizam kad
Str.14
turbulentno strujanje zraka inducira pulsirajui tlak na morsku povrinu. Uslijed toga
nastaju valovi na povrini vode iste frekvencije kao to ju imaju i pulsacije tlaka, pa nabori
zbog rezonancije i dalje rastu.
Zatim slijedi druga faza, valovito strujanje zraka nad valnim profilom bez odvajanja
strujnice, deava se kod valova znaajne visine. Energija vjetra se na valove prenosi
preko vrtloga zraka u dolu vala i preko rezultirajueg polja tlaka koje uzrokuje porast valne
visine stvarajui slabo more.
U posljednjoj fazi dolazi do lomljenja valova, kad se valovi malih valnih duina lome na
grebenima dugih valova, u toj fazi nastaju najvei valovi (bijele kape ili konjii i jako more).
Kratki val koji se slomi na dugom dodaje impuls od svoje prebaene mase kinetikoj
energiji orbitalnog gibanja vodnih estica dugog vala. Poveanjem kinetike energije
dugog vala raste mu i valna visina, pa se tako valna energija prenosi s kratkih na duge
valove. Dominantna umirujua sila im je gravitacija, pa pripadaju i gravitacijskim valovima.
Tokom puhanja vjetra nad morem generiraju se istovremeno valovi raznih visina, duina i
perioda. Valna visina i duina vjetrovnih valova ovisi o:
privjetritu veliini morske povrini iznad koje pue vjetar generirajui valove,
vjetru; t.j. o brzini i trajanju vjetra,
dubini mora i
duini zamiranja morskoj povrini koju valovi prevaljuju nakom to napuste

privjetrite.
Openito dulje privjetrite, vea brzina i trajanje vjetra: vei valovi. Dubina mora utie
samo ako je mala. Vjetar generira valove kratkih perioda u rasponu od 1 30[s], a za
pomorske i vanobalne gradnje bitan je ui pojas perioda od 5 do 15[s].
Vezano za valnu generaciju vjetrovni valovi se pojavljuju u dva stanja (Sl. 3.1.1.1.3::2):
a)
valove ivog mora, engl. seas, koji su pod utjecajem vjetra (prisiljeni valovi) i
b)
valove mrtvog mora (bibavica), engl. swell, koji nastaju od valova ivog mora kad
oni izau iz privjetrita i nisu vie podvrgnuti djelovanju vjetra (slobodni valovi).
Str.15
Prostorni prikaz procesa generacije vjetrovnih valova
Sl. 3.1.1.1.3::2
Str.16
Povijesni pregled razvoja teorija generiranja vjetrovnih valova

Helmholtzova teorija
Teorija se temelji na razmatranju oscilacija uzdizanja kontaktne povrine izmeu dva fluida razliitih gustoa
mase
1 i 2
te brzine kretanja u1 i u 2 . Kontaktna povrina izmeu dva fluida pri tom se giba brzinom c , a
razmak izmeu dva grebena brijega kontaktne povrine neka je oznaen sa L . Oscilacija inducirana na
meugranici poprima oblik vlaka valova, tako da je:
1 (u1 c) 2 + 2 (u 2 c) 2 = g k
gdje je
( )
1
2
g ubrzanje sile tee, a k = 2
valni broj. U sluaju da fluidi miruju, u1 = u 2 = 0 , izraz (1-11)
poprima oblik
1 1
2
g
c =
k 1 + 1
Uz pretpostavku da je gornji fluid zrak, a donji voda izraz poprima oblik
c2 =
g
, irenja vala izveden prema
k
linearnoj teoriji.
Doprinos Helmoltzove teorije znaajan je u podruju definiranja nekih graninih vrijednosti.
Gornja jednadba moe se pisati u obliku
c=
2 u 2 + 1u1
g 2 1 1 2
k 1 + 2 (1 + 2 )2
1 + 2
Iz gornjeg oblika moe se odrediti uvjet nestabilnosti razvoja valova kada je izraz pod korijenom manji od
nula. Za pretpostavljenu kontaktnu povrinu izmeu vode i zraka, uvjet nestabilnosti se moe odrediti kao
g
k
u
<
1
. Odnosno, dokle god je ispunjen gornji uvjet valovi su nestabilni i rastu po visini i periodu.
28
Takoer, moe se pokazati da je najmanja brzina propagacije kapilarnih valova 23,2cm/s to odgovara
duini valova od 1,7cm i periodu 0,073s. Ukoliko se ukljui i povrinski napon, prema Kelvinu, valovi e biti
nestabilni ukoliko je brzina vjetra >6,5m/s. Ova brzina zove se i kritina brzina vjetra za generiranje
gravitacijskih valova. Prema mjerenjima, u prirodi se kritina brzina vjetra nalazi u intervalu od 4 do 6m/s. Do
te brzine strujanje vjetra iznad vode je laminarno, dok se ukoliko se povea brzina vjetra razvija turbulencija i
povrina postaje hidrodinamiki hrapava, te se amplitude valova poveavaju u vremenu i prostoru.
Jeffereysova teorija
Jeffreysova teorija se temelji na nunosti postojanja hidrodinamiki hrapave povrine mora. estice mora
koje se nalaze u zavjetrini, odnosno u podruju manje brzine vjetra, bit e pod djelovanjem manjeg
normalnog tlaka za razliku od onih na vjetrovnoj strani na koje e djelovati vei normalni tlak. Upravo ta
razlika u tlakovima omoguuje prijenos energije sa vjetra na valove sve do trenutka kada brzina irenja
valova ne dostigne brzinu vjetra. Tada valovi dosiu najveu visinu i uspostavlja se stacionarno stanje
valnog polja. Minimalna brzina vjetra potrebna da se energija iz vjetra pone prenositi na valove, prema ovoj
teoriji, iznosi cca 1m/s.
Str.17
Teorija Svedrupa i Munka

Prema ovoj teoriji uzima se u obzir i prijenos energije i preko tangencijalnih napona, a ne samo normalnih.
Valna energija moe rasti samo u sluaju kada je suma energije dobivene preko normalnih i tangencijalnih
napona vea od energije koja se disipira preko viskoznosti. U prvim trenucima razvoja valova, energija se s
vjetra iskljuivo prenosi preko normalnog tlaka, a nakon to starost valova dostigne veliinu c
> 0,37 ,
prijenos energije preko tangencijalnih napona postaje dominantan. Normalni naponi dominantni su samo u
kratkom, poetnom, vremenu procesa generiranja valova.
U uvjetima kada je c
= 1 , energija se s vjetra prenosi preko tangencijalnih napona, ali se dio energije gubi
preko normalnih napona. Stanje potpuno razvijenog mora, prema Breitschneideru, postie se u trenutku
kada je c
= 1,95.
Philipsova teorija
Philips (1957.) prvi uvodi u razmatranje promjenu brzine vjetra nad povrinom mora tijekom vremena. Svoju
teoriju bazirao je na postavci o sluajnim fluktuacijama brzine vjetra oko neke srednje brzine koje povlae
promijenu pritisaka zbog koje se generiraju prvi valovi u cjelokupnom procesu generiranja valova vjetrom.
Milesova teorija
U toku generiranja valova, profil brzina vjetra iznad povrine mora se mijenja. Brzina vjetra na bregovima
nastalih valova je vea, dok je u dolovima manja. To rezultira poveanjem pritiska na brijegu valova, a
smanjenjem u dolu te dolazi do porasta valova. Na odreenom mjestu vertikalne raspodjele brzine, brzina e
biti jednaka nuli. Udaljenost od mirne povrine mora do te toke je visina kritinog sloja unutar kojeg e
brzina vjetra biti reverzibilna, odnosno smjer kretanja estica vjetra e biti suprotan u odnosu na smjer
irenja vala. Kao posljedica toga stvara se tzv. vortex koji oduzima energiju vjetru i predaje je valnom polju.
Phillips je razmatrao rezonanciju kontaktne povrine i turbulentnog strujanja zraka, dok je Miles razmatrao
rezonanciju izmeu valovima uzrokovanog polja tlaka i slobodne povrine. Ova dva mehanizma mogu se
nadopunjavati i to, u prvoj fazi generiranja valova dominira rezonantna izgradnja valova sa linearnim
porastom energije prema Philipsovoj teoriji, a u kasnijim fazama meusobno djelovanje vjetra i vala tvori
eksponencijalni porast energije pa se fizikalni procesi objanjavaju Milesovom teorijom.
Pri tome je Milesov mehanizam vie obeavao jer je podrazumijevao eksponencijalni porast ovisan o omjeru
gustoe zraka i vode. Osnovni razlog za kontroverze u Milesovoj teoriji bilo je pojednostavljenje problema
uslijed kvazilaminarnog pristupa koji pretpostavlja da je strujanje zraka bezviskozno i da turbulencija zraka
nema nikakvog utjecaja osim u graninom sloju. Drugi razlog je taj, to je Miles zanemario nelinearne
procese. Takoer, provedeni eksperimenti, (Dobson, 1971.), dali su veliine prijenosa energije sa vjetra na
valove reda veliine vee od pretpostavljene prema Milesu. Novija mjerenja (Snyder, 1974. i 1981.,
Hasselman i Bosenberg, 1991.) pokazala su slaganje reda veliine s Milesovom teorijom, iako teorija i dalje
predvia manji prijenos energije od mjerenih vrijednosti, posebno kod relativno niskofrekventnih valova s
faznom brzinom priblino jednakom brzini vjetra na visini 10 m iznad povrine.
Bilo je nekoliko pokuaja svladavanja ovih nedostataka usrednjenjem numerikog modela turbulentnog
graninog sloja nad pokretnom kontaktnom povrinom. Uz prikladne pretpostavke interakcija valovima
induciranog strujanja s usrednjenim strujanjem i turbulencija graninog sloja mogu biti eksplicitno simulirani
(Gent i Taylor, 1976.; Makin i Chalikov, 1979.; Riley i sur., 1982.; Jacobs, 1987.; Chalikov i Makin, 1991.,
Chalikov i Belevich, 1993.). Ovaj pristup razmatra direktne utjecaje turbulencije malog reda veliine na rast
valova. Zanimljivo je da je rezultirajua difuzija momenta tada toliko velika da je osnovni Milesov mehanizam
u tom sluaju nedjelotvoran. Takoer, kada se valovi ire bre od vjetra ili kada vjetar pue u suprotnom
smjeru od irenja valova ovaj pristup daje zamjetno priguenje valova, kojeg u Milesovoj teoriji nema. Ovaj
Str.18
model turbulencije oslanja se na analogiju s molekularnim procesima. Van Duin i Janssen (1992.) su
pokazali da ovaj pristup nije prihvatljiv kod valova niih frekvencija, te je u tom sluaju potreban drugaiji
pristup.
Nikolayeva i Tsimring (1986.) analizirali su utjecaj udara vjetra na generiranje valova i ustanovili znatno
poboljanje u prijenosu energije, osobito kod dugih valova kojima se fazna brzina moe usporediti s brzinom
vjetra na visini 10m iznad povrine.
U toku generiranja valova, profil brzina vjetra iznad povrine mora se mijenja. Brzina vjetra na bregovima
nastalih valova bit e vea, a u dolovima manja to e rezultirati poveanjem pritiska na brijegu valova, a
smanjenjem u dolu te e samim time vremenski porast valova biti brz, te rasti po eksponencijalnom zakonu.
Na odreenom mjestu vertikalne raspodjele brzine, brzina e biti jednaka nuli. Udaljenost od mirne povrine
mora do te toke je tzv. visina kritinog sloja unutar kojeg e brzina vjetra biti reverzibilna, odnosno smjer
vjetra e relativno u odnosu na brzinu irenja vala biti suprotan. Kao posljedica toga stvara se sloj koji
oduzima energiju vjetru i predaje je valnom polju. Belcher i Hunt (1993.) otkrili su dva sloja u strujanju zraka
nad valovima. Turbulencija u sloju bliem povrini u ravnotei je s lokalnim gradijentom brzine, dok se iznad
tog sloja formira sloj u kojem se turbulencija ne moe zanemariti. Ovaj mehanizam je srodan Jeffreyevoj
hipotezi zatienosti. Prema Belcheru i Huntu kretanje valova je u usporedbi s brzinom vjetra sporo. Valovi
od interesa u modelima prognoze valova su oni s brzinom istog reda veliine brzini vjetra, no za njih ova
teorija ne vrijedi. Njihov pristup unaprijedio je Mastenbroek (1996.) u sklopu modela drugog reda turbulencije
zraka.
3.1.1.2
Spektralni opis valova kratkih perioda od vjetra
3.1.1.2.1 Definicija valnog spektra

Kao to su kod statistikog opisa nekog kratkoronog stacionarnog stanja mora unutar 5
do 15 minuta osnovni pokazatelji Hs i T o , tako je kod spektralnog opisa osnovni pokazatelj
spektar. Spektri sadre kompletan varijabilitet tretiranih valnih parametara (E, , a2, H, vx,
vz, ax, az) a matematiki se opisuju u vidu funkcije spektralne gustoe po prostoru i vremenu;
odnosno u domeni valnog broja (k) i frekventnoj domeni (f=2) kao na pr.: Shh(k,f). Ako se valovlje
promatra u jednom trenutku onda je spektar funkcija samo od prostora; t.j. od valnog broja i naziva se
trenutni spektar kao na pr.: Shh(k). Ako se valovlje promatra na jednoj toki onda je spektar
samo funkcija od vremena; t.j. od frekvencije i naziva se lokalni spektar kao na pr.: Shh(f).
Takvi e se spektri razmatrati u nastavku. Za opis fizike povrine mora postoji nekoliko
alternativnih spektara : valni energetski spektar E(f), spektar pomaka Shh(f) (Sl.
3.1.1.2.1::1), amplitudalni spektar a2(f) i spektar valnih visina H(f), a za opis gibanja valnih
estica kod valova: spektar brzina Suu(f), Sww(f) i spektar ubrzanja vodnih estica Sa x a x ,
Sa z
az .
Pojedine vrste spektra se mogu transformirati u druge. Spektar pomaka Shh(f)
esto se naziva energetskim spektrom jer je proporcionalan specifinoj energiji nepravilnog valnog
polja:
Str.19
N m
E = g S ( f )df 2
m
0
Sl. 3.1.1.2.1::1 Lokalni spektar pomaka fizike povrine mora
Postoje i relacije izmeu statistikih valnih parametara i spektara. Na pr. u dubokoj vodi:
Hs = 4(m 0 )1 2
Hrms=22 (mo)1/2
T = 2(m 0 m 2 )1 2
L=
2
(m 0 m 4 )1 2 ,
g
gdja je mi i-ti spektralni moment:
m i = f iS ( f )df ,
0
a mo nulti spektralni moment, ili povrina spektra:
m 0 = S ( f )df = 2 ( t ) = 2
za =0 .
Preko valnog spektra lako se dade pokazati da je Hrms; t.j. korijen sredine kvadrata valnih visina energetski
reprezentant nepravilnog valnog polja:
E = g S ( f )df = g m o = g
0
4m1o/ 2 4m1o/ 2
H2
2H2
H2 N m
= g S = g rms = g rms
16
16
16
8 m 2
Naime, lijeva strana pokazuje specifinu energiju nepravilnog valnog polja, a desna energiju pravilnog
linearnog vala izmeu kojih je znak jednakosti.
Str.20
Sl. 3.1.1.2.1::2
Diskretni amplitudni spektar ai2, kontinuirani amplitudni spektar a2(f) i

kontinuirani valni spektar Shh(f) sluajnog valnog zapisa (t) iji
Fourierov rastav predstavljaju spektralne komponente 1, 2, 3 ... .
Osnovna ideja valnog spektra proizlazi iz izjednaenja specifine valne energije

nepravilnog valnog polja i sume specifinih valnih energija "n" (n) spektralnih
komponenti (pravilnih linearnih; t.j. sinusnih valova) na koje se nepravilni valni zapis dade
Fourier-ovom analizom rastaviti (Sl. 3.1.1.2.1::2). Specifina valna energija svake od "n"
komponenti diskretnog spektralnog rastava je:
Hi2
a i2
E i = g
= g
8
2
Ti odnosno fi =
1 i
=
Ti 2
a ukupna specifina energija (uz pretpostavku linearnosti procesa i meusobne

nezavisnosti komponenti rastava) je suma energija svih komponenti rastava:
n
1 n
E = E i =g a i2
2 i=1
i=1
N m
J
2 =
m2
m
Niz diskretnih kvadrata amplituda komponenti ai2 poredan je na slici Sl. 3.1.1.2.1::2 po
pripadnim frekvencijama fi stvarajui diskretni amplitudni spektar. Ako se umjesto niza
Str.21
diskretnih amplituda ai2 uvede histogram a2(fi) sa Sl. 3.1.1.2.1::2 tada je ukupna specifina
valna energija
a 2 ( fi )
E = g
f
2
i=1
n
Za n vrijedi: fdf, fif, a2(fi)a2(f); t.j. histogram a2(fi) prelazi u kontinuranu funciju
a2(f) (crtkana krivulja sa Sl. 3.1.1.2.1::2 ), pa slijedi:
E = g
0
a2 ( f )
df
2
J
2
m
Specifina valna bilo kojeg sinusnog vala frekvencije "f" iz spektralnog rastava prema
linearnoj teoriji je:
E( f ) = g
a2 ( f )
2
J / m2
1 / s
Kontinuirana funkcija E( f ) naziva se funkcija spektralne gustoe valne energije, ili valni
energetski spektar. Dalje vrijedi da je povrina ispod energetskog spektra E( f ) specifina
valna energija nepravilnog valnog polja.
E = E( f ) df
0
Za oblik energetskog spektra E( f ) mnoenje s konstantom g ne znai nita pa se moe

pisati:
E( f ) = g
a2 ( f )
= g S ( f ) gdje je:
2
S( f ) =
a2 ( f )
2
[m s]
2
funkcija spektralne gustoe, ili spektar, izdizanja fizike povrine mora. Ukupna specifina
energija nepravilnog valnog polja tada je:
E = g S ( f ) df .
0
Zbog istih svojstava kao E( f ) funkcija S(f) esto je sinonim za energetski valni spektar,
dok se funkcija a2(f) naziva amplitudni spektar.
Str.22
Valni spektar u frekventnoj domeni moe seizraziti preko kutne frekvencije [rad/s]. No
moe se nainiti i periodini spektar u domeni valnog perioda spektralnih komponeneti
(linearnih valova na koje se nepravilni valni zapis dade rastaviti Foureir-ovim rastavom).
Transformacijsk izraz proizlazi iz E = g S ( f ) df = g S ( ) d = g S ( T ) dT :
S ( f ) = 2 S () =
S ( f ) = 2 S ()
3.1.1.2.2
1
f2
ili
S (T )
S () =
1
S ( f )
2
ili
S () =
S (T )
Neke relacije vaknog spektra
Kad je jednom pounat spektar pomaka S(f) iz njega se mogu dobiti ostali spekti: Spektar
brzina Suu(f), Sww(f) i spektar ubrzanja vodnih estica Sa x a x , Sa z a z , te sintetiki
nepravilni valni profil h(x,t).
Spektar brzina vodnih estica Suu(f), Sww(f)
ch[k( z + d)]
Suu ( f ) = 2 f
S ( f )
sh(kd)
sh[k( z + d)]
S ww ( f ) = 2 f
S ( f )
sh(kd)
Spektar ubrzanja vodnih estica Saxax(f) i Sazaz(f)
ch[k( z + d)]
Sa x a x ( f ) = (2 f )2
S ( f )
sh(kd)
sh[k( z + d)]
Sa z a z ( f ) = (2 f )2
S ( f )
sh(kd)
Oigledna je i relacija:
S a xa x ( f ) = (2 f )2 S uu ( f )
Sa za z ( f ) = (2 f )2 Sww ( f )
Sintetiki nepravilni valni profil h(x,t)
Kod fizikalnog modeliranja valnih ponaanja i valnih interakcija s objektima u laboratorijskom kanalu javlja se
potreba generiranja nepravilnog valnog profila h(t) (Sl. 3.1.1.2.1::2a) valnim generatorom iz poznatog valnog
spektra. Tada za elektronsko upravljanje valnim generatorom treba sintetiki nepravilni valni profil; t. j.
matematiki izraz koji upravlja valnim generatorom tako da proizvodi nepravilni valni profil h(t). No sintetiki
nepravilni valni zapis potreban je i kod matematikog modeliranja problema koji se ispitiju fizikalnim
modeliranjem. Obadva spomenuta sintetika nepravilna valna profila dadu se inainiti ako je poznat
neusmjereni lokalni valni spektar Shh(f); t. j. 2D valni spektar u ravnini X,Z. Pritom je je X usmjeren u pravcu
rasprostiranja valova odnosno puhanja vjetra.
Str.23
Sintetiki nepravilni valni profil h(x,t) na nekom mjestu x[m] i kroz vrijeme t[s] izvodi se iz principa da se on
izraava kao suma od "m" (m) diskretnih spektralnih komponeneti hi(x,t); t. j. kao suma linearnih valova
na koje se nepravilni valni zapis dade rastaviti Foureir-ovim rastavom (Sl. 3.1.1.2.1::2a):
m
( x, t ) = i ( x, t ) .
i=1
Pritom je svaka od "m" spektralnih komponeneti:
i ( x, t ) = ai cos(kix it ) = ai cos(ki x 2f it )
hi(x,t) [m]
i-ta diskretna spektralna komponeneta; t. j. i-ti linearni val na

koje se nepravilni valni zapis dade rastaviti Foureir-ovim
rastavom (Sl. 3.1.1.2.1::2a)
i=1....m
redni broj poretka diskretnih spektralnih komponenti poredanih

po rastuim frekvencijama
broj diskretnih spektralnih komponenti na koje se kontinuirani

valni spektar rastavlja
Praktian postupak je takav da se spektar diskretizira na konani broj od "m" inkremanata veliine
f[1/s=Hz]=fmax/m (Sl. 3.1.1.2.1::2b). fmax se uzima na mjestu gdje je za praktine svrhe Shh(f)~0; t j. a2(fi)~0.
Frekvencija fi i valni broj ki diskretne spektralne komponenete dadu se odrediti s valnog spektra Shh(f) prema
spomenutoj slici
fi[1/s=Hz]
kruna frekvencija i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t)

(na sredini inkrementa f, Sl. 3.1.1.2.1::2b); t. j. linearnog vala
na koje se nepravilni valni zapis dade rastaviti Foureir-ovim
rastavom (Sl. 3.1.1.2.1::2b)
i=2 fi=2/Ti[rad/s]
kutna frekvencija i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t)
f[1/s]=Hz]=fmax/m
frekventni inkrement
komponenete hi(x,t)
Ti=1/fi[s]
period i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t) (Sl.
svake
i-te
diskretne
spektralne
3.1.1.2.1::2b); t. j. linearnog vala na koje se nepravilni valni

zapis dade rastaviti Foureir-ovim rastavom (Sl. 3.1.1.2.1::2a)
k i = (2 )2
(fi )2 [rad/m]
g
valni broj i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t) za

duboku vodu iz disperzijske relacije i2=gki th(kid) to za
duboku vodu daje ki=(2fi)2/g
ki =
2 [rad/m]
Li
valni broj i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t) u

prijelaznom ili plitkom moru
Li =
g
2d [m]
th
Li
2fi
valna duina i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t) ije

se odreivanje provodi iteracijom za i-tu frekvenciju fi.
Amplituda ai i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t) dade se odrediti s valnog spektra Shh(f) prema
slici (Sl. 3.1.1.2.1::2b) kao:
a i = 2S ( f i ) f i
pa je onda i-ta diskretna spektralna komponenta

Str.24
i ( x, t ) = 2S ( f i ) f i cos( k i x 2f i t ) .
Sintetiki nepravilni valni profil h(x,t) dobije se uvrtavanjem i-te diskretne spektralne komponenete hi(x,t) u
m
izraz ( x, t ) = ( x, t )
i
i=1
i=1
i=1
( x, t ) = i ( x, t ) = 2S ( fi ) fi cos(k i x 2fi t )
Gornji sintetiki nepravilni valni profil bit e kod svake njegove izrade isti po vremenu. Ako se eli da svaki
puta bude drukiji treba dodati sluajni fazni pomak f,i svake diskretne spektralne komponente hi(x,t) koji
lei u podruju [0,2]. To formu same diskretne spektralne komponente nita ne mijenja samo ju pomie
naprijed ili nazad u vremenu. No da sluajni fazni pomak bude uvijek drukiji omoguava sluajni broj Ri (iz
tablice ili kompjutorskog generatora sluajnih brojeva), pridruen svakoj diskretnoj spektralnoj komponenti,
hi(x,t) iji je interval vrijednosti [0,1]:
f,i = 2Ri [rad]
sluajni fazni pomak diskretne spektralne komponente hi(x,t),

f,i[0,2]
Ri
sluajni broj Ri pridruen

komponenti, Ri[0,1].
svakoj
diskretnoj
spektralnoj
Uvrtavanjem sluajnog faznog pomaka f,i u svakoj diskretnoj spektralnoj komponenti hi(x,t) sintetiki
nepravilni valni profil bit e kod svake njegove izraderazliit po vrmenu:
m
i =1
i =1
( x, t ) = i ( x, t ) =
[ 2S
( fi ) fi
cos(k i x 2fit + f ,i ) .
Gornji izraz je prikladan za matematiko modeliranje, a za fizikalno ke valni generator uvijek na istom mjestu
x=o, pa vrijedi:
m
i =1
i=1
( x, t ) = i ( x, t ) =
[ 2S
( fi ) fi
cos( 2fit + f ,i ) .
[ 2S
( fi ) fi
cos(2fit + f ,i ) .
esto se koristi i:
m
i =1
i=1
( x, t ) = i ( x, t ) =
Empirijski valni spektar
Empirijski valni spektar je onaj koji se dobije na temelju izmjerenog valnog pollja. Ako je na
raspolaganju valni zapis (t) na jednoj zemljopisnoj toki onda se valni lokalni spektar
moe dobiti njegovom obradom na 3 naina:
direktno Fourier-ovom transformacijom prema izrazu
Str.25
4
2
S() = lim GT
(
)
T T
duina valnog zapisa [s]
GT
Fourier-ov transformat
indirektno preko autokorelacijske funkcije valnog zapisa R() prema izrazu:

S( ) =
2
R ( ) cos( ) d
0
brzom Fourier-ovom transformacijom (FFT).
Ako se ne raspolae valnim zapisom spektar se moe prognozirati posredno iz podataka o

vjetru, ili iz podataka o reprezentativnim valnim visinama (na pr. spektri PM, ISSC, ITTC,
JONSWAP..).
Sve ove metode u svom matematikom aparatu pretpostavljaju beskonano dug uzorak ( T ) to nije na
raspolaganju. Stoga su razraene metode kojima se, uz pomo spektralnog prozora ili filtera, iz ogranienog
uzorka dobije spektar koji se najbolje pribliava teoretskom koji ima
T .
Slino kao to se mogu nainiti spektri u frekventnoj domeni mogu se initi i spektri S(k) u domeni valnog
broja "k". Potreban podatak za to je stereografska snimka realnog valnog polja.
Str.26
3.1.1.3
Znaajke valova ivog mora
ivo more ili valovi ivog mora (engl. seas) su vjetrovni valovi unutar privjetrita, tj.
prisiljeni valovi podvrgnuti djelovanju pobuujue sile vjetra NMOE47. Imaju fazu razvitka ili
stanje nepotpuno razvijenog mora (zona razvojnih mehanizama) gdje vjetar stalno dodaje
svoju energiju valovima idui niz vjetar i gdje valna visina raste. Iza toga, na dovoljno
dugom privjetritu i po dovoljno dugom trajanju vjetra, dostie se stanje potpuno razvijenog
mora gdje se valna visina i drugi parametri valnog profila odravaju konstantnima. U zoni
potpuno razvijenog mora, bez obzira na privjetrite i trajanje vjetra, prijenos energije s
vjetra na valove vie nije mogu, pa valna visina vie ne raste. Stanje mora u ovakvom
sluaju je stacionarno. Fizika povrina mora je mnogo konfuznija nego li kod valova
mrtvog mora. Strmina valova je velika: H/L = 1/10-1/20, to znai da valna duina iznosi
samo 10-20 valnih visina, CERC 1-5.
Vezano uz pojam potpuno razvijenog mora javlja se i pojam starosti valova. Starost valova predstavlja
bezdimenzionalnu veliinu i to odnos brzine rasprostiranja vala i brzine vjetra (razliiti autori ovaj pojam
razliito definiraju obzirom na odabir brizne). Razni autori su dali razne kriterije za odreivanje potpuno
razvijenog mora, no vie manje svi su vezani upravo na starost vala.
Valovi ivog mora razvijaju se u obliku viesmjernog spektra, to znai da se rasprostiru u

polju od 180o (po 90o sa svake strane pravca vjetra). Najduim valovima je gotovo sva
energija koncentrirana oko 0o, a najkraima je rasprena na svih 180o (Slika 3.1.1.3::1)
Silv
35
Slika
3.1.1.3::1
Kutna
disperzija valne energije ivog
mora po smjerovima kod neke
stalne brzine vjetra
Promotrimo niz neusmjerenih
spektara na nekih 5 mjernih
3.1.1.9 VALNO OPTEREENJE
24.3.2011
27
toaka uzdu privjetrita u toku jedne hipotetike oluje stalne brzine vjetra (Sl. 3-1.1.3::2).
Ako je, uz dovoljno dugo trajanje vjetra, mjerna toka 4 smjetena u privjetritu iza
razvojne zone tada e spektar reprezentirati odravajuu zonu, tj. zonu potpuno razvijenog
mora FAS (Fully Arisen Sea): F4 = FFAS [km]. Dakle FAS je stanje mora kad se postie
maksimalni mogui transfer energije vjetra na valove iznad kojeg nije mogu njen porast
(porast valne visine) uz danu brzinu vjetra. Silv22
Slika 3.1.1.3::2
Valni spektri za razne duine privjetrita (Fi) i razna trajanja vjetra (ti)
konstantne brzine
Spektar je u cijelom FAS jednak, tj.:
E=E
E<E
max
= const
max
F FFAS ; t tFAS
F < FFAS ; t tFAS
Uoljivo je da se na kraem privjetritu F1, F2 i F3 generiraju nii (manja povrina spektra) i

krai (spektri pozicionirani desno) valovi Silv 31. S druge strane da bi se na dovoljno dugom
privjetritu postigao FAS potrebno je trajanje vjetra tFAS[h] ispod kojeg se razvija polje
valova manje energije, a iznad kojeg energija valnog polja vie ne moe rasti: Silv 37
E=E
max
E<E
max
= const
t t FAS ; F FFAS
t < t FAS ; F FFAS
Za FAS se moe rei da je tada valovlje stacionaran proces ije se statistike i spektralne
znaajke ne mijenjaju.
24.3.2011
28
3.1.1.4
Znaajke valova mrtvog mora
Valovi mrtvog mora prostorno su smjeteni nizvjetarno od privjetrita. Visina im stalno

opada u smjeru rasprostiranja zbog trenja unutar tekuine i na dnu mora. Kad valovi
generirani od udaljene oluje izau iz privjetrita oni mogu putovati stotinama i tisuama
kilometara zonom zamiranja prije nego li reagiraju s dnom kod nasuprotne obale. Pod
takvim uvjetima zamiru kratki valovi, strmi valovi se eliminiraju, a samo niski i relativno
dugi valovi dosiu udaljenu obalu. Strmine takvih valova su H/L = 1/30 1/200 i zovu se
valovi mrtvog mora ili bibavica. To su u stvari slobodni valovi koji nisu podvrgnuti
djelovanjugeneratora.
Sada se mogu nabrojiti osnovne karakteristike valova mrtvog mora na nekoj udaljenoj
toki od privjetrita:
-
dugovalno polje,
stabilan profil vala sinusoidalni za blae i trohoidalni za strmije tipove,
sukcesivno pristizanje najprije najduih (vjesnici oluje), a na koncu najkraih valova,
mnogo due traju nego li traje oluja (nasuprot tome v. . m. traju koliko i oluja),
rasprostiranje praktiki bez gubitka energije.
Valovi ivog mora imaju veliku koncentraciju energije na jedininu morsku povrinu i
rasprostiru se radijalno od svog centra visokog intenziteta, te isto tako izlaze van
privjetrita. Ako se promatra valno polje mrtvog mora nakon privjetrita valovi e se tamo
rasprostirati u irokoj lepezi smjerova (90o) U centru lepeze su najvei, a na rubovima
najmanji valovi. Isto tako to je dalje od izvora visina valova opada. Taj se proces naziva
kutna i radijalna disperzija Sl. 3.1.1.4::1.
Na nekoj toki A van privjetrita (gdje se vri valni zapis) svi valovi koji dolaze sadrani su
u uskoj lepezi smjerova, a centralni valovi koji dopremaju najvie energije mimoilaze toku
A. Rezultat je restrikcija energije koja biva dopremljena u tu toku: kutna disperzija. Njena
je posljedica smanjenje valnih visina (manja povrina spektra) i dugovalnije valno polje, jer
sasvim mali i kratki valovi odu na rubove lepeze i zamiru. Takoer postoji i radijalna
disperzija: najdui valovi (najveih perioda), najbre dosiu toku A, srednji ih slijede, a
najkrai su zadnji tako da porcije energije stiu sukcesivno Time se vrna frekvencija
24.3.2011
29
spektra pomie ulijevo, tj. u podruje manjih frekvencija, odnosno u podruje veih
perioda, a time i veih valnih duina.
Slika 3.1.1.4::1
Redukcija valnog spektra uslijed kutne i radijalne disperzije
Unutar privjetrita moe, u vrijeme generiranja valova od vjetra, biti valova mrtvog mora od
neke prethodne oluje. Poto su generirani od udaljene oluje, ti valovi e u razmatrano
privjetrite stii oslabljeni uslijed disperzije i trenja. Atenuacija valne visine i valnog perioda
24.3.2011
30
nakon to valovi napuste privjetrite dana je na sljedeem dijagramu sa Slike 3.1.1.4::2.

Sumarna valna visina (od vjetra i mrtvog mora) je:
H = H2 mrtvog
mora
+ H2 od
vjetra
CERC I, str 3-44, sl 3-19
Slika 3.1.1.4::2
3.1.1.5
Krivulje zamiranja valova, Bretschneider 1952.
Statistiko-vjerojatnosni opis vjetrovnih valova
Ovaj opis ne daje kompletnu sliku valovanja jer se odnosi samo na profil vala, a ne na
gibanje vodnih estica. Ideja je da se statistikom obradom svih pojedinanih valova
tokom nekog kratkoronog stacionarnog stanja mora trajanja 5-15 minuta; tj. obradom
pripadnog valnog zapisa dobiju reprezentativni parametri valnog profila koji se dalje uvrste
u izraze za deterministiki opis valova i s takvim reprezentativnim pravilnim valovima se
tretiraju graevinske konstrukcije.
Reprezentativni valni parametri za kratkorono stacionanno stanje mora trajanja 5-15

minuta su:
Hmax [m]
maksimalna valna visina koju dosegne neki val u jednom

valnom zapisu
24.3.2011
31
H1 / 10 =
1 N0 / 10 opad. niza
Hi
N0 / 10 i =1
desetinska valna visina [m]; prosjek od 1/10 najviih valnih

visina u jednom valnom zapisu opsega N0 valova
H1 / 3 HS =
1 N0 / 3 opad. niza
znaajna valna visina [m]; prosjek od 1/3 najviih valnih
Hi
N0 / 3 i = 1
visina u jednom valnom zapisu opsega N0 valova
Hrms =
1 N0 2
Hi
N0 i = 1
korijen sredine kvadrata svih valnih visina
u jednom
valnom zapisu opsega N0 valova; energetski reprezentant

realnog (nepravilnog) valnog polja
H=
1 N0
Hi [m]
N0 i = 1
prosjena valna visina; prosjek od svih valnih visina u

jednom valnom zapisu opsega N0 valova
Tmax [s]
T1 / 10 =
maksimalni valni period koji ima neki val u jednom valnom

zapisu
1 N0 / 10
opad. niza
)
T0 (Hi
N0 / 10 i =1
desetinski valni period [s]; prosjek od 1/10 valnih
perioda koji pripadaju 1/10 najviih valova, u jednom

valnom zapisu opsega N0 valova
TS T1 / 3 =
1 N0 / 3
opad. niza
)
T0 (Hi
N0 / 3 i = 1
znaajni valni period [s]; prosjek od 1/3 valnih
perioda, koji pripadaju 1/3 najviih valova, u jednom

valnom zapisu opsega N0 valova
_
T T0 =
T
1 N0
Toi = R [s]
N0 i = 1
N0
prosjeni valni period presijecanja nule; prosjek od svih

valnih perioda, u jednom valnom zapisu opsega N0
valova,
gdje je:
N0
broj uzlaznih ili silaznih presijecanja nule u jednom valnom

zapisu t.j. broj valova
Hiopad. niza [m]
i-ta valna visina iz niza valnih visina pojedinanih valova u

jednom valnom zapisu sloenom po opadanju
24.3.2011
32
Hi [m]
i-ta valna visina iz sukcesivnog niza valnih visina

pojedinanih valova u jednom valnom zapisu
T0,i [s]
i-ti valni period presijecanja nule iz sukcesivnog niza

perioda presijecanja nule pojedinanih valova u jednom
valnom zapisu
To(Hiopad. niza) [s]
period presijecanja nule koji pripada valnoj visini Hiopad. niza
TR [s]
duina jednog valnog zapisa u kojem ima No valova ili

vrijeme registracije valova
Svim parametrima obino se pridruuje smjer dolaska valova.
Obzirom na to da Rayleigh-ova distribucija vjerojatnosti pojedinanih valnih visina vrijedi

za svako kratkorono stacionarno stanje mora, mogu se openito definirati odnosi
reprezentativnih valnih visina:
Hmax H1/1000 2Hs = 2,82 Hrms = 3,25H
Tmax TS 1,1T o
H1 / 100 = 1,67HS = 2,36Hrms = 2,73 H

_
TS 1,1T 0
H1 / 10 = 1,27HS = 1,8Hrms = 2,17 H
H1 / 3 = HS = 2 Hrms = 1,63H
Hrms=
2
Hs=1,15H
2
_
___
H = 0,61HS
T 0 = 0,9TS
Za valne periode vezane uz reprezentativne valne visine vrijede gornji empirijski odnosi: Distribucija vjerojatnosti
kvadrata valnih perioda pojedinanih valova je takoer Rayleigh-ova.
Reprezentativni valni parametri za dugorono vremensko razdoblje su:

HPR
S [m]
znaajna
valna
visina
povratnog
razdoblja
od
PR=1,5,10,20,50,100 godina; tj. znaajna valna visina

koja u PR godina moe biti 1x dostignuta ili premaena
24.3.2011
33
TSPR
znaajni
valni
period
povratnog
razdoblja
od
PR=1,5,10,20,50,100 godina,
i ostali analogni valni parametri iz kratkoronog stanja mora s pridruenim povratnim

periodima. Na pr. Hmax100g, H1/105g, T o25 ..... Znaajna valna visina HsPR povratnog razdoblja
od PR = 10, 20, 50, 100 godina se izrauna iz viegodinjeg niza ekstrema znaajnih
valnih visina (na pr. po jedan ekstrem godinje) kao ona valna visina koja u povratnom
razdoblju od PR godina moe biti 1 puta dostignuta ili premaena. Iz nje se, prema gornjim
odnosima reprezentativnih valnih visina, izvode HmaxPR, H1/10PR i H PR . Isto vrijedi i za valne
periode. Znaajni valni period TsPR povratnog razdoblja od PR = 1, 10, 20, 50, 100 godina se dobije iz
viegodinjeg niza znaajnih valnih perioda kao onaj valni period koji u povratnom razdoblju od PP godina
PR
moe biti 1 puta dostignut ili premaen. Iz njega se izvodi TmaxPR i T o .
3.1.1.6
Prognoze realnih valova
Valna prognoza se ovdje definira kao postupak odreivanja statistiki reprezentativnih ili
vjerojatnih parametara valnog profila realnih valova, ili valnog spektra pomaka fizike
povrine mora. Prognoziranim veliinama pridruuje se smjer rasprostiranja. Temelj za to su
izmjerena stanja morske povrine, ili podaci potrebni za definiranje valnog generativnog procesa (na pr.
vjetar) koji opet mogu biti izmjereni ili, prognozirani. Parametri gibanja vodnih estica se ne prognoziraju. Oni
se odreuju temeljem zavisnosti gibanja vodnih estica i prognoziranih parametara valnog profila primjenom
teorija idealnog vala, ili adekvatnih zavisnosti valnog spektra pomaka i spektara gibanja vodnih estica.
Metode prognoza povrinskih morskih valova su logino specificirane prema valnim generatorima na:
prognoze vjetrovnih valova,

prognoze valova od uragana,
prognoze plimnih valova,
prognoze barikih valova (storm surge),
prognoze valova od potresa (cunami).....
Prema tonosti sve valne prognoze mogu se podijeliti na:
kvalitativne i
kvantitativne.
Kvalitativne odreuju stanje mora stupnjevima koji su opisni i orijentacijski. Opis ukljuuje dosta irok raspon
valnih parametra koji su mogui kod tog stanja mora. Slue za navigaciju. Kvantitativne prognoze odreuju
stanje mora brojanom vrijednou nekog, ili vie valnih parametara. Slue za ininjerske svrhe.
24.3.2011
34
Obzirom na veliine koje prognoziraju sve vrste prognoza realnih valova teoretski mogu biti:
statistiko-vjerojatnosne (nazivi su jo stohastike ili probabilistike) koje mogu biti
kratkorone
dugorone, i
vremenske valne prognoze koje su
kratkorone.
Pri tome se statistiko-vjerojatnosnim prognozama utvruju statistiki reprezentativni valni parametri

odnosno valni spektri, ili se njima utvruju vjerojatnosti dostizanja odnosno premaenja nekog valnog
parametra ili spektra. Primjenjuju se u graditeljstvu, naroito za vjetrovne valove. Ovakva prognoza moe biti
kratkorona i dugorona. Kratkorona se odnosi na stanje mora trajanja 10-tak minuta do nekoliko dana, a
dugorona na rijetke pojave u duem nizu godina. Vremenskim prognozama se utvruju veliina i vrijeme
nastupa mekog valnog parametra. Njihova tonost odgovara tonosti klimatskih prognoza. One su
kratkorone.
Valne prognoze, po nastupu, mogu biti:
vjerojatnosne i
vremenske.
Vjerojatnosne definiraju vjerojatnost nastupa neke valne veliine, a vremenske i vrijeme njenog nastupa.
Valne prognoze, prema geografskoj pripadnosti, su:
regionalne i
lokalne.
Regionalne su ranije bile manje-vie kvalitativne i sluile za navigaciju, a u novije vrijeme razvijene su
pouzdane kvantitativne regionalne valne prognoze. Treba napomenuti da su danas u funkciji regionalne
vremenske prognoze vjetrovnih valova na pr. WAM model (Wave Model ili Wave Analysis Model) na pr.:
ECMWF model (srednjeeuropski meteoroloki centar) za Mediteran ukljuivo Jadran. Lokalne su iskljuivo
kvantitativne. Nainjene su za neku geografsku toku, ili ue podruje, a slue u ininjerske svrhe.
U nastavku e se izuavati samo valne prognoze vjetrovnih valova zbog najveeg

djelovanja na pomorske graevine.
3.1.1.6.1
Prognoze povrinskih vjetrovnih morskih valova
24.3.2011
35
Povijest kratkoronih prognoza vjetrovnih valova moe se podijeliti na tri ere:
I. era statistiko-vjerojatnosnih metoda za kratkorone lokalne prognoze statistiki

reprezentativnih i vjerojatnosnih valnih parametara. Vjerojatnosni su izvedeni iz
reprezentativnih na konceptu znaajnih valnih parametara. Metode su bile
utemeljene empirijski i poluempirijski.
II. era statistiko-vjerojatnosniih metoda za kratkorone lokalne prognoze statistiki

reprezentativnih i vjerojatnosnih valnih parametara, ili valnih spektara. Vjerojatnosni
valni parametri su izvedeni iz reprezentativnih na konceptu znaajnih valnih
parametara.. Metode su bile utemeljene poluteorijski.
III., jo uvijek aktualnu, eru numerikih regionalnih vremenskih modela za neko ire
geografsko podruje na kojem se definira veliina i vrijeme nastupa reprezentativnih
valnih parametara.
Dugorone vjerojatnosne valne prognoze se baziraju na rezultatima velikog broja

kratkoronih prognoza, a praktino se rade za razdoblja 1 godine do stoljea.
Za potrebe pomorskog graditeljstva najinteresantnije su prognoze vjetrovnih valova, jer su to valovi najvee
energije i stoga imaju najvea djelovanja na graevine. Rezultat prognoze su reprezentativni parametari
valnog profila, ili valni spektar, realnih valova. Inenjerski se najee koriste prognoze vjetrovnih valova
koje su: a) istovremeno kvantitativne, statistiko-vjerojatnosne, lokalne i kratkorone ili b) istovremeno
kvantitativne, statistiko-vjerojatnosne, lokalne i dugorone. Ove pod a) e se u nastavku nazivati:
kratkorone prognoze vjetrovnih valova, a one pod b) dugorone prognoze vjetrovnih valova.
TEMELJEM
VALOVIMA
potrebni
prognozirane
PROGNOZE
KRATKORONE
podaci
veliine
PODATAKA
TEMELJEM
VJETRU
vizualno
osmatranje
pojedinanog
stanja mora
instrumentalni
vizualno
valni
zapis osmatranje
pojedinanog
pojedinanog
stanja vjetra
stanja mora
kratkoroni
reprezentativni
valni parametri
kratkoroni
reprezentativni
valni parametri
kratkoroni
reprezentativni
valni parametri
PODATAKA
instrumenalni
anemografski
zapis
pojedinanog
stanja vjetra
kratkoroni
reprezentativni
valni parametri
ili teorijski valni ili

empirijski ili teorijski valni ili teorijski valni
spektar
valni spektar
spektar
spektar
za
pojedinano za
pojedinano za
pojedinano
pojedinano za
stanje mora
stanje mora
stanje mora
stanje mora
24.3.2011
36

reprezentativni
valni parametri
DUGORONE PROGNOZE
podaci
dugoroni
reprezentativni
valni parametri
prognozirane
Tab. 3.1.1.6.1::I
dugoroni
reprezentativni
valni parametri
reprezentativni
valni parametri
dugoroni
reprezentativni
valni parametri
temeljem mnogo
temeljem mnogo
za stanja mora
za stanja mora
valnih situacija iz
situacija vjetra iz
koja se rijetko
koja se rijetko
viegodinjeg
viegodinjeg
javljaju; t.j. koja se
vizualnog
ili
vizualnog
ili
javljaju u dugim
javljaju u dugim
instrumentalnog
instrumentalnog
povratnim
povratnim
opaanja
opaanja
razdobljima
razdobljima
potrebni
veliine
dugoroni
teorijski spektri
dugoroni
reprezentativni
valni parametri
dugoroni
teorijski spektri
za stanja mora
za stanja mora
za stanja mora
za stanja mora
koja se rijetko
koja se rijetko
koja se rijetko
koja se rijetko
javljaju u dugim
javljaju u dugim
javljaju u dugim
javljaju u dugim
povratnim
povratnim
povratnim
povratnim
razdobljima
razdobljima
razdobljima
razdobljima
Pregled prognoziranih veliina kod kratkoronih i dugoronih prognoza vjetrovnih

valova u funkciji ulaznih podataka
Prognoze vjetrovnih valova mogu se vriti na temelju podataka o vjetru ili podataka o valovima. Jasno je da
su kvalitetnije prognoze na temelju podataka o valovima, pa se zato prognoze temeljem vjetra rabe kad
nema podataka o valovima (to je naalost gotovo pravilo). Isto tako opaanja vjetra i valova mogu se
obavljati vizualno i instrumentalno. Jasno je da su kvalitetnije prognoze na temelju instrumentalnih opaanja.
Za kratkoronu prognozu potrebni su podaci samo od jednog stanja valova ili vjetra, a za dugoronu
viegodinji niz valnih situacija ili situacija vjetra. Izlazni podaci kratkoronih i dugoronih prognoza vjetrovnih
valova u funkciji raspoloivih podataka dani su u Tablici 3.1.1.6.1::I.
3.1.1.6.1.1
Podaci potrebni za prognoze vjetrovnih valova
Ovakve prognoze mogu se raditi na temelju podataka o vjetru ili podataka o valovima. Za
kratkorone prognoze potrebni su podaci od jednog ili nekoliko pojedinanih stanja mora
unutar jedne valne ili vjetrovne situacije, a za dugoronu podaci od velikog broja situacija
vjetra ili valova iz 30-godinjeg, ili barem 10-godinjeg, razdoblja opaanja.
Projektna brzina vjetra za valne prognoze je srednja satna brzina vjetra U3600 ( z m )
[m/s] na zm=10[m] iznad mora to je logino jer je standardni 10-minutni srednjak
prekratak: t.j. karakteristina brzina vjetra U( z m )U600 ( z m ) prekratka za valni generativni
proces koji se razvija satima. Ako je poznata karakteristina brzina vjetra U( z m ) [m/s] (10minutni srednjak na zm=10[m] iznad mora) onda se satni srednjak prema Sl. 3.1.1.6.1.1::1
24.3.2011
37
izrauna
kao
U3600s ( z m ) = C G
600 ( z m ,3600[s]) U600s ( z m ) ,
ili
konkretno
otprilike
U3600[s]( z m ) = 0,95 U600[s]( z m ) .
Osnovni podaci za prognoziranje valova iz podataka o vjetru su smjer, srednja satna

brzina U3600[s]( z m ) [m/s]) i trajanje vjetra t[h], te privjetrite F[km] i dubina mora d[m].
Informacije o interesantnim smjerovima, brzini i uestalosti vjetra daje rua vjetrova tj. iz
nje se uoava generalna slika vjetrovne klime, to je u grubo i slika valne klime. No rua,
osim smjerova i redovnih brzina, ne sadri ostale potrebne podatke o vjetru za
kvantitativnu valnu prognozu kao to su brzine i njihova pripadna trajanja tokom cijele
situacije vjetra unutar nekoliko sati do nekoliko dana. Maksimalne brzine deavaju se vrlo rijetko,
pa im uestalost iznosi djelie postotka i stoga se na rui, ili uprosjeenoj tablici kontigencije, ne vide. Zbog
toga, za valnu prognozu, treba kod meteorolokog zavoda naruiti detaljnije podatke o
situacijama vjetra (t.j brzine i pripadna trajanja vjetra) kroz 10-30 godinje razdoblje to ne
daje rua vjetrova; . Za kratkoronu prognozu treba naruiti konkretnu situaciju vjetra od interesa (od
poetka puhanja do smirenja). Takva se prognoza rijetko radi; na pr. kod analiziranja havarije neke
postojee pomorske graevine od konkretne oluje. Za dugoronu prognozu, koja se radi kod svakog projekta
nove pomorske graevine, treba iz prethodnog 30-godinjeg ili barem 10-godinjeg razdoblja opaanja
naruiti: a) tablicu kontigencije s apsolutnim uestalostima i b) sve situacije vjetra (od poetka puhanja do
smirenja) jaine iznad 3-4Bf unutar kuta izloenosti valovima razmatrane lokacije za pomorsku graevinu.
Za kratkoronu prognozu uzimaju se podaci o satnim brzimama U3600[s]( z m ) [m/s] i

pripadajuim trajanjima t[h] vjetra za cijelu meteoroloku situaciju od interesa ako se nastoji
prognozirati stanje mora u bilo kojem trenutku te situacije. Pri tome treba imati na umu da svaka situacija
vjetra ima faze porasta, vrhunca i opadanja brzine vjetra s vremenom. Za prognoze ekstremnog stanja mora
u razmatranoj situaciji vjetra interesantne su faze porasta, vrhunca i opadanja. Ako se umjesto kontinuirane
zvonolike funkcije promjene brzine vjetra s vremenom zamisli diskretna stepenasta funkcija onda svaka
stepenica predstavlja jedno stanje vjetra koje se sastoji od para: brzina i pripadajue trajanja vjetra. Takvih
stepenica je velik broj, a time nastaje i velik broj parova: brzina i trajanja vjetra. Kako se prognoza moe vriti
samo za jedan par podataka o vjetru (brzina i trajanje) to je, za onaj trenutak kada se eli doznati stanje
mora; t.j. izvriti valna prognoza, potrebno uzeti brzinu vjetra u tom trenutku iz podataka mjerenja, i njoj
pridruiti ekvivalentno trajanje vjetra. Izraunavanje ekvivalentnog trajanja vjetra vri se sumiranjem
ekvivalentnih trajanja za pojedine parove (brzina i trajanje), kod brzina vjetra prije one u trenutku
prognoziranja, po principu da se za svaki takav par podataka nae ekvivalentno (krae) trajanje koje s
brzinom u trenutku prognoziranja daje istu valnu visinu kao i dotini par podataka. Taj proraun se moe
provesti na bilo kojem poluempirijskom prognostikom dijagramu.
24.3.2011
38
Privjetrite F[km] (engl. Fetch) je morska povrina iznad koje pue vjetar generirajui
valove (Sl. 3.1.1.6.1.1::2). Za priobalne lokacije i zaljeve privjetrite se protee preko cijelog
akvatorija, jer se smatra da polje vjetra uvijek pokriva cijeli akvatorij.
Sl. 3.1.1.6.1.1::3
Definicijska skica za proraun efektivnog privjetrita, [1] CERC 1984.
24.3.2011
39
Kod priblino pravokutnih akvatorija, prema Sl. 3.1.1.6.1.1::2 dimenzije privjetrita su: duljina
privjetrita F[km] i irina privjetrita Fb [km]. U sluaju irokih privjetrita: Fb;<(1/2)F mjerodavna je
samo duljina privjetrita. Za uska privjetrita: Fb<(1/2)F mjerodavne su duljina i irina iz kojih se izraunava
samo jedan podatak t.zv. "efektivno privjetrite". Ono se odreuje preko teoretski izvedenih dijagrama, a kod
nepravilnih pomou geometrijske konstrukcije (Sl. 3.1.1.6.1.1::3) prema priruniku [1] (CERC I, Shore
Protection Manual, Coastal Engineering Research Center, 1984.
Sl. 3.1.1.6.1.1::2
Definicijska skica za dimenzije privjetrita
U koliko vjetar pue nad oceanom ija je povrina vea od podruja zahvaenog vjetrom privjetrite se
odreuje specijalnom metodom prema priruniku World Meteorological Organization WMO [2]. Isto se moe
nai i u priruniku [1] CERC.
Dubina mora ne ulazi u proceduru prognoze, kao ulazni podatak, ako je more "duboko"
za prognozirane valove; inae ulazi. Kako se to ne moe znati unaprijed prognoza se
provodi u vidu iteracije.
3.1.1.6.2
Lokalne kratkorone prognoze vjetrovnih valova
Odnose se na pojedinane valne situacije koje mogu trajati nekoliko sati do nekoliko dana. Rezultat
prognoze je prikaz valovlja u bilo kojem "trenutku" razmatrane situacije od njenog poetka, pa do kraja. Taj
"trenutak" je u stvari vremenski interval u kojem se valni proces moe smatrati stacionaran, i on je
standardiziran na cca 10-minuta. Ovim prognozama utvruju se statistiki reprezentativni valni
parametri, ili valni spektar, na jednoj geografskoj toki za neko kratkorono stacionarno
24.3.2011
40
stanje mora trajanja 10-tak minuta i to u statistikoj formi preko reprezentativnih

parametara valnog profila:
znaajne valne visine HsH1/3 i
znaajnog valnog perioda TsT1/3 (ili T o ),

ili u spektralnoj formi u vidu
valnog spektra izdizanja (pomaka) fizike povrine mora S(f).
3.1.1.6.2.1
Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara valnog profila iz podataka o vjetru
Rezultat ovakve prognoze su reprezentativni valni parametari: najee znaajna valna

visina Hs i znaajni valni period Ts za kratkorono stacionarno stanje mora trajanja 10-tak
minuta. Ovakve prognoze se provode kad nema podataka o valovima. Mogu se raditi za
prolost, sadanjost, i budunost ako su poznati podaci o vjetru iz prolosti, iz sadanjosti,
odnosno ako su prognozirani za budunost. Ove prognoze pripadaju u I. i II. eru valnih
prognoza.
U I. eri postoje dvije generacije metoda: empirijske i poluempirijske. Obadvije grupe za
provedbu valne prognoze trebaju neke podatke ili sve podatke o vjetru definirane u poglavlju 3.1.1.6.1.
Empirijske formule su razvijane izmeu sredine XIX. i sredine XX. stoljea, , no nakon II svjetskog rata su
prevaziene poluempirijskim metodama.
Poak I ere oznaio je Stevenson, za kojeg bi se moglo rei da je prvi modelirao valove generirane vjetrom
kada je definirao najviu valnu visinu koja e se dostii tijekom oluje ovisno o duljini privjetrita empirijskim
izrazom Hmax =
, gdje je H visina u metrima, a F duljina privjetrita u kilometrima.
F = 300km Hmax = F
Pr.
= 300
= 5,77m
Takoer postoji jo nekoliko empirijskih formula koritenih prije 40-tih godina 20.-tog stoljea, slinog oblika.
Rossby i Montgomery (1935) su postavili dimenzionalno korektnu formulu koja je povezala valnu visinu i
2
brzinu vjetra, U, a koristi se jo i danas Hmax = 0,3U / g .
U = 15m / s Hmax = 0,3 15
Pr.
9,81
= 6,88m
Kod poluempirijskih metoda su zakonitosti generativnog procesa izvedene teorijskim analizama

(dimenzionalnim, statistikim,...), a veliine njihovih parametara su dobivene iz mnogih opaanja stanja mora
i relevantnih meteorolokih znaajki okolia. Sverdrup i Munk (1946) su napravili poetni korak u
realistinijem modeliranju valova generiranih vjetrom ispitujui razvoj valova na temelju prouavanja
energije, privjetrita i trajanja puhanja vjetra, te uvoenjem pojma znaajne valne visine. Bretschneider
(1952, 1958) je proirio njihova nastojanja dodatnim podacima i razvio opepoznatu SMB metodu. Radi se
o "metodi znaajnih valnih parametara", gdje pripadaju:
SMB metoda (Svedrup, Munk, Bretschneider) Sl. 3.1.1.6.2.1::1 [3],
24.3.2011
41
Groen - Dorrenstein metoda Sl. 3.1.1.6.2.1::2 [5] i druge kao [4] i [6]
Ovim metodama ne mogu se prognozirati valni spektri. Uglavnom su dane za duboko more.
Postoje i metode za plitko more i jezera za to postoje posebni (na pr. SMB)dijagrami [1], a i mnoge druge
metode.
Sl. 3.1.1.6.2.1::2
Groen - Dorrenstein dijagram za prognozu dubokovodnog znaajnog

vala u funkciji brzine i trajanja vjetra,te privjetrita [2]
Sve navedene (i mnogobrojne druge) metode izvedene su u vidu matematikih izraza, ali su za praktine
svrhe dane na dijagramima. Prikazati e se SMB metoda (Sl. 3.1.1.6.2.1::1) kao najpoznatija i
Groen-Dorrenstein (Sl. 3.1.1.6.2.1::2) preporuena od WMO [2]. Sve one se u pravilu

koriste tako da se s lijeva na desno prati konstantna brzina vjetra u i zatim trai njeno
presjecite s privjetritem F ili trajanjem vjetra t koje ve prvo doe. Na mjestu tog prvog
presjecita oitaju se prognozirana znaajna valna visina Hs i znaajni valni period Ts.
Presjecite brzine vjetra s privjetritem ili trajanjem pokazuje koji od ta dva uticajna faktora je ograniavajui
za generiranje vjetrovnih valova.
24.3.2011
42
Sl. 1.3.1.1.6.2.1::1 SMB dijagram za prognozu dubokovodnog znaajnog vala u funkciji brzine, trajanja vjetra i privjetrita:
1[Nm]=1853[m], 1[vor]=1[Nm/h]=0,5147[m/s] [1] CERC
24.3.2011
43
Sasvim desno na dijagramima se uoava da prognozirane veliine Hs (ili Hmax) i Ts postaju neovisne od
privjetrita i trajanja vjetra, a ovise samo od brzine vjetra u. Takvo stanje valnog generativnog procesa
naziva se potpuno razvijeno more (engl.: Fully Arisen Sea-FAS). Privjetrite i trajanje vjetra tada nisu
ograniavajui faktori, i na valove se prenosi najvea mogua energija vjetra.
Primjer 3.1.1.6.2.1::1
privjetrite
Prognoza vala SMB metodom za sluaj kada je mjerodavno

Zadano: U=35[vKn]=18[m/s] srednja
satna brzina vjetra
t = 15 [h]
trajanje vjetra
F=100[nM]=185,3km
duina privjetrita
Rezultat:
Na mjestu presjecita U i F oita se:

H1/3 = 13,5[ft] = 13,50,305 4 [m]
T1/3 = 8,2 [s]
Primjer 3.1.1.6.2.1::2Prognoza vala SMB metodom za sluaj kada je mjerodavno trajanje

vjetra
Zadano: U=35[vKn]=18[m/s] srednja
satna brzina vjetra
t = 5 [h]
trajanje vjetra
F=100[nM]=185,3km
duina privjetrita
Rezultat:
Na mjestu presjecita U i t oita se:

H1/3 = 9,5 [ft] =2,90,3052,9[m]
T1/3 = 6,7 [s]
24.3.2011
44
II. era zapoela je uvoenjem spektralne analize u prouavanje valova ranih 50-tih i
formuliranjem Neumannovog spektra. Pierson i dr. 1955 razvijaju prognozu valova
temeljenu na spektralnoj analizi, PNJ (Pierson, Neumann i James) metodu. Obje metode
baziraju se na dijgramima i prognoza se obavlja runo. Mogu se prognozirati znaajni valni
parametri, ali i valni spektri! Najcitiranije su:
PNJ metoda (Pierson, Neuman, James) [7] i
JONSWAP metoda (Joint North Sea Wave Project) [8].
Proces generiranja, disipacije i meudjelovanja valova u dubokoj vodi prikazan je kroz tri generacije
formulacije problema ovisno o stupnju parametrizacije procesa.
III. era zapoela je konanim okvirom za numeriko modeliranje valova generiranih

vjetrom koji je postavio je Hasselmann (1963) kada je postavio jednadbu energetske
ravnotee valnog spektra, koja predstavlja bazu mogue tone teorije dinamike valnog
spektra u obliku
r
r
E (k , x, y, t )
E (k , x, y, t )
+ cg,x
=S,
t
x
r
pri emu je E energija valnog spektra u funkciji vektora valnog broja k , smjera irenja (x, y ) i vremena t ,
c g , x brzina promatrane valne grupe u x smjeru, a S ukupna snaga koja ulazi i izlazi u i iz sustava.
Donelan (1977.) je primjetio da na stanje mora utjee trenje vjetra na povrinu te je povezao fiziku valova s
naprezanjem vjetra na povrini. Razvio je jednostavan model prognoze valova temeljen na konceptu lokalne
ravnotee koliine gibanja, a ne na ravnotei energije. Prvi je uveo u analizu i kut otklona izmeu smjera
puhanja vjetra i smjera propagacije valova.
Proces generiranja, disipacije i meudjelovanja valova u dubokoj vodi prikazan je kroz tri generacije
formulacije problema ovisno o stupnju parametrizacije procesa.
Schwab (1984.) je unaprijedio dotadanji numeriki okvir kako bi formulirao poluempirijski parametarski
model, model prve generacije, u kojem je nelinearno meudjelovanje u potpunosti zanemareno. Predstavnici
druge generacije modela su SHALWV (shallow-water wave) i DWAVE (deep-water wave) modeli (1981. i
1986.) koji su svojom strukturom vrlo slini WAM modelu modelu tree generacije. Meusobno se razlikuju
u tome to DWAVE ne ukljuuje trenje s dnom. Ono to ova dva modela opisuje kao modele druge, a ne
tree generacije je njihov pristup parametrizaciji nelinearnog meudjelovanja koji je strogo ovisan o unaprijed
definiranom spektralnom obliku.
Prema velikoj studiji usporedbe prve i druge generacije valnih modela objavljenoj 1985. od tima strunjaka
okupljenih pod imenom SWAMP group (Ocean wave modelling) u oba modela postojala su neka osnovna
pojednostavljenja kojima su modeli gubili na realnosti u ekstremnim uvjetima (osobito kod nagle promjene
polja vjetra).
Spomenutom studijom zapoela je trea era, era numerikog modeliranja koju je oznaio razvoj tree
generacije valnih modela u kojima je etverostruko meudjelovanje valova izraeno eksplicitno. Prototip
modela tree generacije je WAM model generiranja oceanskih valova WAMDI grupe (1988.).
U svim navedenim modelima, postoje i druga ogranienja za primjenu u obalnim podrujima, i to:
24.3.2011
45
nisu ukljueni fizikalni procesi u plitkom podruju kao nelinearna valna interakcija (triad) i lom valova
uslijed promjene dubine
primjena eksplicitne numerike sheme skupa je i zato neprikladna za praktinu primjenu.
Godine 1998. razvijen je numeriki model tree generacije za primjenu u obalnim podrujima Simulating
Waves Nearshore SWAN. Razvoj valova u SWAN modelu temelji se na Eulerovoj formulaciji ravnotene
jednadbe spektralnog diskretnog valnog djelovanja. Model diskretizira spektar u frekventnoj domeni i po
smjerovima, a kinematiko ponaanje valova (ukljuujui djelovanje struja) opisano je linearnom teorijom
povrinskih gravitacijskih valova. SWAN uzima u obzir sljedea fizikalna svojstva: irenje vala u vremenu i
prostoru, shoaling, refrakciju uzrokovanu strujama i dubinom, promjenu frekvencije uslijed djelovanja morskih
struja i promjenjivu dubinu, generiranje valova vjetrom, nelinearna djelovanja: trostruku i etverostruku
interakciju valova, povrinski lom valova, trenje s dnom i lom uslijed promjene dubine, transmisiju kroz
prepreke i refleksiju od prepreka i difrakciju. Takoer za primjenu u obalnom podruju razvijen je i numeriki
model MIKE 21/SW (DHI, 2009.) koji koristi iste procesne jednadbe kao i SWAN.
FORMULACIJA PROBLEMA
Za opis valnog modela u proizvoljnom sluaju, pretpostavlja se izdizanje povrine kao zbroj velikog broja
nezavisnih linearnih valnih komponenti. Time se valna prognoza temelji na prognozi svake od tih nezavisnih
komponenti zasebno, odnosno energije spektra E ( f , ) svake komponente, pri emu je f valna
frekvencija i
proizvoljni smjer svake pojedine komponente (Sl. 1.3.1.1.6.2.1::2). Budui je energija spektra
promjenjiva u vremenu, t i prostoru, ( x, y ) , korektan je zapis u obliku E ( f , ) = E ( f , ; x, y , t ) .
Sl. 1.3.1.1.6.2.1::2 Izdizanje povrine kao zbroj niza nezavisnih linearnih valova [Holthuijsen]
Jednadba energetske ravnotee
Razvoj energije svake valne komponente
( f , ) moe se odrediti integracijom jednadbe razvoja energije
uslijed napredovanja brzinom grupe u smjeru vala:
dE ( f , ; x, y, t )
= S ( f , ; x, y , t ) ,
dt
gdje je lijeva strana jednadbe brzina promjene energije valnog spektra, a desna strana jednadbe
predstavlja superpoziciju funkcija koje opisuju razliite fizikalne fenomene obuhvaene analizom, u obliku
S = S in + S nl + S ds + S bot + S surf , (predstavlja izvore i ponore). U danom izrazu S in predstavlja snagu koja
24.3.2011
46

u sustav dolazi od vjetra,
S nl opisuje nelinearni prijenos energije izmeu samih valova (ovisno o podruju u
kojem se nalazi uzima se u obzir quadruplet ili triada),

valova,
S ds disipaciju energije uslijed povrinskog loma
S bot disipaciju energije uslijed trenja s dnom i S surf disipaciju valne energije uslijed loma valova
uzrokovanog promjenom dubine.

irenje valova, opisano lijevom stranom jednadbe uzima u obzir poznate utjecaje refrakcije, shoalinga,
difrakcije i refleksije koji dominiraju promjenom valnog polja. irenje valova predmet je znanstvenih
istraivanja stoljeima. Opsenu teoriju monokromatskih linearnih i nelinearnih valova dali su Airy (1845.) i
Stokes (1847.), dok je nelinearne utjecaje specifine za plitko podruje analizirao Boussinesq (1872.).
Spektralnu analizu vjetrovnih valova uveli su Pierson i sur. (1955.) u cilju uzimanja u proraun iregularnosti
morskih valova.
Konceptualno gledano, gornjim izrazom dan Lagrangeov pristup je vrlo direktan budui da je u dubokom
moru smjer irenja valova pravac ili velika krunica. Naime, na velikoj (oceanskoj) skali, ravne linije potrebno
je interpretirati kao velike krunice (presjek zemaljske kugle i ravnina kroz njeno sredite; najkraa udaljenost
izmeu dvije toke na Zemlji je ona mjerena du krunice). Smjer irenja valova u odgovarajuem sfernom
koordinatnom sustavu polako se mijenja du krunice kako val putuje preko oceana (uslijed konvergencije
meridijana prema polovima), pa se za sferno irenje ne moe smjer valova smatrati konstantnim. Prema
tome je gornju jednadbu dovoljno integrirati samo po tim pravcima. Za neku predikcijsku toku, skup svih
relevantnih valnih zraka (svih smjerova i frekvencija) je lepeza ravnih linija ili velikih krunica sa sreditem u
toj toki (slika 1.3.1.1.6.2.1::3).
Integracija lana izvora ili ponora du svake od ovih zraka ne predstavlja problem ako je poznata njegova
veliina du zrake. No, to naalost nije sluaj, u svakoj toki du zrake, lan izvora ne ovisi samo o
veliinama koje ga definiraju, nego i o cijelom dvodimenzionalnom spektru u toj toki, odnosno o valnim
komponentama koje presjecaju zraku. Energija ovih drugih komponenti nije poznata, pa Lagrangovski
pristup nije mogue upotrijebiti u proraunu. On je konceptualno atraktivan, ali za proraun je potreban
drugaiji pristup. Na raspolaganju su dvije mogunosti:
koritenje drugaije formulacije koja izbjegava problem,

pojednostavljenje lana izvora tako da ne ovisi o drugim valnim komponentama.
Sl. 1.3.1.1.6.2.1::3 Skup relevantnih zraka u nekoj predikcijskoj toki [Holthuijsen]
Prva alternativa rjeava se Eulerovim pristupom u kojem se spektar ne odreuje samo u jednoj predikcijskoj
toki nego u velikom broju toaka simultano s lokalnom jednadbom energetske ravnotee u svakoj od tih
toaka. Ovaj pristup je temeljno gledano ispravan i koristi se u naprednom modeliranju valova (druga i trea
generacija valnih modela). Druga alternativa je definiranje lana izvora tako da ovisi samo o valnim
komponentama koje se mijenjaju du zrake i vanjskim parametrima kao to je vjetar, ali ne i o ostalim valnim
24.3.2011
47
parametrima (valni model prve generacije zanemareno nelinearno meudjelovanje valova). Ovo je
jednostavno i ekonomino rjeenje koje daje prihvatljive rezultate, ali s obzirom na mogunosti dananjih
raunala vie nije potrebno u primjeni pa se ovdje nee razmatrati. Takoer mogu je i hibridni pristup prema
kojem se kombinira Lagrangeov pristup za irenje valova i Eulerov pristup za definiranje lana izvora.
Eulerova formulacija tretira energetsku ravnoteu valova na geografskoj mrei, ili u Kartezijevom
koordinatnom sustavu (za manja podruja) ili u longituda-latituda mrei (za vea podruja). Za odreivanje
lokalne ravnotee energije prema Eulerovom pristupu, pretpostavlja se jedna elija geografske mree
veliine x u x -smjeru i y u y -smjeru (slika 1.3.1.1.6.2.1::4). Jednadba ravnotee za promatranu
prostorno fiksnu eliju, kao i za sve ostale u mrei, glasi:
promjena energije u fiksnoj eliji u jedinici vremena =
mreni tok energije + lokalno generirana energija u jedinici vremena.
Sl. 1.3.1.1.6.2.1::4 Pronos energije kroz jednu eliju pravilne mree u Eulerovom pristupu
[Holthuijsen]
Razlika energije na kraju i na poetku intervala, moe se pisati u obliku:
E ( f , ; x, y, t )
promjena energije u eliji = E ( f , ; x, y, t )xy +

xyt )
t
E ( f , ; x, y, t )xy
E ( f , ; x, y, t )
=
xyt
t
Mreni unos energije u eliju tijekom intervala t u x -smjeru odgovara ulasku energije s lijeve strane elije
(s brzinom c g , x = c g cos , po irini y ) umanjenom za veliinu energije koja izlazi iz elije na desnoj strani
(s veliinom koja se razvila na duljini x ):
unos energije u x smjeru = c g , x E ( f , ; x, y, t )yt

c g , x E ( f , ; x, y, t )
x yt
c g , x E ( f , ; x, y, t ) +
x
c g , x E ( f , ; x, y, t )
xyt
=
x
Isto tako, unos energije u
y -smjeru moe se pisati u obliku:
24.3.2011
48
unos energije u y smjeru = c g , y E ( f , ; x, y, t )xt

c g , y E ( f , ; x, y, t )
c g , y E ( f , ; x, y, t ) +
y xt
c g , y E ( f , ; x, y, t )
=
xyt
y
gdje su dx
dt
= c g , x i dy
dt
= c g , y (pri emu su c g , x i c g , y x i y komponente brzine grupe vala koji
promatramo), a frekvencija i smjer su konstante (u dubokom).

Lokalno generirana energija unutar same elije tijekom vremenskog intervala t je
lokalno generirana energija = S ( f , ; x, y, t )xyt

gdje lan
S ( f , ; x, y, t ) predstavlja sve efekte generiranja valova vjetrom, nelinearnog meudjelovanja
valova i disipacijske procese u jedinici vremena u jedinici prostora.

Prema tome ukupna promjena energija za eliju x y u vremenu t definirana je izrazom
c g , x E ( f , ; x, y, t )
c g , y E ( f , ; x, y, t )
E ( f , ; x, y, t ) xyt +
xyt +
xyt = S ( f , ; x, y, t ) xyt
t
x
y
Dijeljenjem gornjeg izraza sa
xyt slijedi Eulerova jednadba ouvanja spektralne energije za svaku
valnu komponentu, za svaku eliju u svakom trenutku, koja ima oblik
E ( f , ; x, y, t ) c g , x E ( f , ; x, y, t ) c g , y E ( f , ; x, y, t )
+
+
= S ( f , ; x, y , t ) .
t
x
y
U dubokom brzina irenja vala ne ovisi o x i
y , pa slijedi
E ( f , ; x, y, t )
E ( f , ; x, y , t )
E ( f , ; x, y , t )
+ c g ,x
+ cg,y
= S ( f , ; x, y , t ) .
t
x
y
S matematikog stajalita ova jednadba ekvivalentna je jednadbi razvoja energije du zrake u dubokom. U
obalnom podruju, kada dno utjee na duljinu i smjer irenja vala, ova jednakost vie ne vrijedi.
Takoer, potrebno je napomenuti da se za vea podruja, za globalne modele, kada se preporua koritenje
sfernog koordinatnog sustava ista jednadba moe pisati u obliku
E ( f , ; , , t ) c g , E ( f , ; , , t )
1 c g , cos E ( f , ; , , t )
+
+
t
x
cos
c E ( f , ; , , t )
+
= S ( f , ; , , t )
gdje su
longituda i latituda, c g , = (c g
grupe u smjeru longitude i latitude i c = (c g

sin ) /( R cos ) i c g , = (c g cos ) / R komponente brzine
sin tan ) / R brzina rotacije, a R je radijus Zemlje.

24.3.2011
49
Prikazani Eulerov pristup modeliranja valova zapravo je definiran samo jednom jednadbom, jednadbom
ouvanja energije, no integracija ove jednadbe u prostoru i vremenu ukljuuje veliki broj toaka u prostoru i
vremenu, te veliki broj valnih komponenti. Jednadbu je potrebno rijeiti za svaku kombinaciju tih toaka i
komponenti.
lan izvora energije S in definiran je prema rezultatima istraivanja u kojima je pokazano da intenzitet
valnog generiranja ovisi o vremenu proteklom od inicijalizacije vala prema zakonu:
Sin ( f , ) = E( f , )
gdje je: f = / 2 valna frekvencija, intenzitet valnog generiranja (slika 1.3.1.1.6.2.1::5).
Sl. 1.3.1.1.6.2.1::5 Ulazni lan utjecaja vjetra za JONSWAP spektar u dubokom (definirano pomou
formulacije inicijalne generacije prema Cavaleri i Malanotte-Rizzoli, 1981., i modelom Miles-a, 1957., za
Hm0=3,5m, Tp =7s i U10=20m/s) [Holthuijsen]
Intenzitet valnog generiranja definiran je izrazom predloenim od Janssena:
1,2
u
= Z 2 ln 4 cos( w )
V
c
gdje su: Z, V gustoe zraka i vode, Karmanova konstanta, w smjer vjetra, smjer vala, u * brzinsko
trenja od vjetra, c=/k fazna brzina vala, bezdimenzionalna kritina visina vala definirana izrazom
=kz0exp(/m), z0 hrapavost morske povrine inducirana djelovanjem vjetra.
Parametar z0 definiran je odnosom:
z
u2

z0 = CHARNOCK 1 w 2
g
Z u
1 / 2
gdje je: w naprezanje na morskoj povrini inducirano djelovanjem vjetra, zCHARNOCK modelska konstanta.
3.1.1.6.2.2
Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara valnog profila iz podataka o

valovima; t.j. obrada vizualnog opaanja ili valnog zapisa
24.3.2011
50
Ovdje se radi o obradi opaanja valova iz dva razliita izvora podataka: iz vizualno opaanih valova i iz
instrumentalno mjerenih valova (valnih zapisa). Obrade se mogu raditi za sadanjost ili unazad. U obadva
sluaja prvo se mora obaviti opaanje valova. Rezultat obrade su reprezentativni valni parametari:
(najee) znaajna valna visina Hs i znaajni valni period Ts za kratkorono stacionarno stanje mora od 10tak minuta.
3.1.1.6.2.2.1
Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara valnog profila iz vizualnog

opaanja valova
Rezultat obrade su znaajna valna visina Hs i znaajni valni period Ts. Do njih se doe
vizualnom procjenom srednje valne visine Hv i srednjeg valnog perioda Tv, te smjera
dolaska valova to registrira opaa za neki dan i sat. Prema gruboj orijentaciji ono to
iskusan opaa procijeni kao prosjenu valnu visinu od 15 do 20 dobro formiranih veih
valova u nizu Hv [12] odgovara znaajnoj valnoj visini Hs WMO [2]. Zbog toga je Hs i
usvojen kao najreprezentativniji valni parametar realnih valova. Vizualno osmotreni
prosjeni valni period od 15- 20 dobro formiranih uzastopnih veih valova - Tv WMO [12]
grubo odgovara znaajnom valnom periodu Ts CERC [1]. Na temelju komparacije vizualnih
opaanja i objektivnih mjerenja Nordenstrm [9] je za Sjeverno more, a Cartwright [13] za oceane ustanovio
neke relacije:
HS = 1,68H0v,75
T o = 0,74Tv
ili
T o = 2,83Tv0,44
HS = 1,11H v
T o = 0,374 Tv + 5,19
Izrazi za visine se prilino slau za valove do 7 m, a za periode su openito vrlo razliiti. To znai da su
gornje relacije za valne peroide prilino neodreene.
3.1.1.6.2.2.2
Lokalne kratkorone prognoze reprezentativnih parametara valnog profila iz instrumentalnih

registracija valova
Podaci za definiranje parametara valnog profila dobiju se iz analognog (kod starijih valografa) ili digitalnog
(kod novijeg tipa valografa) valnog zapisa, a smjer valova se procjenjuje iz pridruenog anemografa.
Rezultat obrade jednog valnog zapisa su reprezentativni valni parametri: (najee)

znaajna valna visina Hs i znaajni valni period Ts. Oni se dobiju izraunom, iz parametara
valnog profila pojedinanih valova u jednom valnom zapisu, prema statistikim
definicijama. Obrada parametara valnog profila pojedinanih valova iz analognog valnog zapisa (metodom
uzlaznog, ili silaznog presijecanja nule) i izraun reprezentativnih valnih parametara prema statistikim
definicijama u poetku se radila mukotrpno "runo". Potom je uvedena kratka i teorijski utemeljena metoda
za runu obradu valnih zapisa razvijena od Tuckera 1963. [10] prezentirana u [11] gdje se nalazi i praktini
24.3.2011
51
Tucker-ov duijagram. Vidi detaljno u Pri [29]. Danas se obrada analognog valnog zapisa vri digitalnim
analizatorom (digitajzerom) s papirnate valografske trake ime se napravi digitalni zapis, koji se kao i kod
digitalnog valografa, obradi raunalom prema statistikim definicijama.
3.1.1.6.2.2.3
Lokalne kratkorone prognoze valnih spektara iz podataka o valovima ili vjetru
Pripadaju u II. eru vaknih prognoza. Mogu se vriti unazad ili za sadanjost ako postoje registracije valova ili
vjetra na nekoj toki, odnosno za budunost ako se takovi podaci predvide. Rezultat prognoze je valni
spektar. Termin valni spektar je u praksi sinonim za lokalni neusmjereni (jednodimenzionalni) jednostrani
frekventni spektar pomaka (izdizanja) fizike povrine mora. Dade se matematiki prezentirati istoimenom
funkcijom autospektralne gustoe u tabelarnom, grafikom ili analitikom vidu.
Ako se raspolae valnim zapisom moe se spektralnom analizom izraunati konkretan empirijski spektar (Sl.
3.1.1.6.2.2.3::1), a ako se raspolae reprezentativnim valnim parametrima ili podacima o vjetru tada se
stanje mora moe priblino predstaviti teorijskim spektrom u openitoj matamatikoj formi.
3.1.1.6.2.2.3.1
Odreivanje empirijskog spektra iz valnog zapisa
Ako se na nekoj toki naini 10 minutni valni zapis, bez obzira na smjer irenja,moe se spektralnom
analizom dobiti valni spektar. Za to su, povijesno gledano, razvijene tri matematike tehnike:
direktna fourierova transformacija,

indirektna metoda preko autokorelacijske funkcije i
brza fourierova transformacija (FFT).
Sve tri su numerike metode, a rezultat imje graf empirijskog valnog spektra kao na Sl. 3.1.1.6.2.2.3.1::1.
Kao to se vidi iz slike cijela meteoroloka situacija se moe pratiti nizom valnih zapisa i njihovom
transformacijom u empirijske spektre.
24.3.2011
52
Sl. . 3.1.1.6.2.2.3.1::1
3.1.1.6.2.2.3.2
Empirijski valni spektri ispred Dubrovnika za situaciju 24. do 27.03. 1983.
Prognoziranje spektra iz podataka o vjetru ili valovima
esto puta se ne raspolae valnim zapisima iz kojih se mogu izvesti realni spektri, te ih je potrebno
prognozirati iz podataka o vjetru i valovima. S druge strane u proraunima konstrukcija pogodno je, umjesto
empirijskih spektara u vidu grafa, raspolagati analitikim izrazom za funkciju spektralne gustoe. Obadvije
ove potrebe zadovoljavaju teorijski spektri. Njihovi analitiki izrazi su poluempirijskog karaktera. Osnovna
forma im je dobivena teorijskim putem, a numerike koeficijente odreivali su razni autori prilagodbom
osnovnog zakona na veliki broj empirijskih podataka. Vrijede samo za dubokovodno more. Ozirom na to koju
fazu u razvitku valova prikazuju, spektri se mogu podijeliti na dvije grupe: spektre potpuno razvijenog mora i
spektre nepotpuno razvijenog mora. Prvu grupu karakterizira Pierson-Moskowitzov spektar [14], a drugu
JONSWAP spektar [16]. Spektar potpuno razvijenog mora reprezentira takovo stanje mora kod kojega su
privjetrite i trajanje vjetra dovoljno dugi da se ostvari najvei mogui transfer energije vjetra na valove; t.j.
takav spektar ovisi samo o brzini vjetra. Njemu su pridrueni najvei mogui valovi za neku brzinu vjetra.
Opa matematika forma za taj tip spektra je dana jednadbom:
S ( ) =
gdje je:
24.3.2011
53
Shh(w) [m2s/rad] funkcija spektralne gustoe

[rad/s]
kutna frekvencija
p [rad/s]
kutna frekvencija vrha spektra
=8,1 10-3
Philipsova konstanta (parametar spektra)
=5/4
parametar spektra
m=5
n=4
g=9,81[m/s2]
gravitacijska konstanta,
a konaan oblik Pierson Moskowitz-ovom jednadbom iz 1964 [14]:
S () =
8,1 10
5 0,8772 g / U

e 4
p=0,8772 g/U [rad/s] kutna frekvencija vrha spektra

U [m/s]
brzina vjetra 19,5[m] izmad mirne razine mora
24.3.2011
54
Sl. . 3.1.1.6.2.2.3.2::1 Komparacija PM valnog spektra od vjetra brzine 20,6 m/s s JONSWAP spektrom od
vjetra iste brzine, ali ogranienog privjetrita 30,50,100, 200, 300, 400 i 500 km
Spektre potpuno razvijenog mora razvijali su i drugi autori ili institucije kao na pr.: Darbyshire 1952., British
Towing Tank Panel, Neuman 1953. i t.d. Drugi su autori, kao na pr.: Bretschneider 1953., International Ship
Structure Conference 1964., International Towing Tank Conference -ITTC 1970. [15] i t.d., izveli spektre
potpuno razvijenog mora u funkciji reprezentativnih valnih parametara za takovo stanje mora. Donja
jednadba je primjer takovog ITTC [15] spektra:
S () =
5 1,256 / Hs
3 2
8,1 10 g
e
5
p=1,256/Hs [rad/s]
Hs [m]
znaajna valna visina
Spektar nepotpuno razvijenog mora opisuje takovo stanje mora kod kojega jo nije ostvaren maksimalni
mogui transfer energije s vjetra na valove uslijed ograniavajueg djelovanja privjetrita ili trajanja vjetra na
24.3.2011
55
valni generativni proces. Najpoznatiji je JONSWAP spektar [16], a u tu grupu pripadaju ITTC spektar za
nepotpuno razvijeno more iz 1984. [21], Mitsiyasu spektar i Ochi-Hubble spektar s dva vrha za kombinaciju
ivog i mrtvog mora. Na Jadranu su takav spektar razvili Tabain [18] i Smiri Gai [19], a autor ovog
teksta posebno za jake bure, te posebno za jaka juga [20]. JONSWAP spektar [16] Sl. 4.5.1.2.3.2::1 se
izraunava iz podataka o vjetru, a ima openitu formu:
S ( ) =
g2
5
4
5 p
2
p
22 2
p
e
gdje je:
gF
= 0,076 2
U
0,22
parametar spektra
=5/4
parametar spektra
g gF
p = 2 3,5 2
UU
0,33
[rad/s]
g=1 do 7
mjera povienja vrha spektra: g=1 za PM spektar, g=3,3

srednja JONSWAP vrijednost, g=7 za vrlo iljate
spektre
a = 0,07 za p
b = 0,09 za > p
mjera irine spektra lijevo i desno od vrha
F [m]
privjetrite
U [m/s]
brzina vjetra 10[m] iznad mirne razine mora
Prema JONSWAP istraivanju duljina privjetrita F je ograniavajui faktor koji ne doputa razvirak vjetrovnih
valova do potpuno razvijenog mora u sluaju ako je F[m]2,32104(U2/g); t.j. stanje mora je definirano
brzinom vjetra i duljinom privjetrita, i moe se opisati JONSWAP spektrom prema gornjoj jednadbi.
Trajanje vjetra t je ograniavajui faktor ako je t[s]63,8(g/U)(gF/U2)0,7; t.j. stanje mora je u funkciji brzine i
trajanja vjetra, i moe se opisati JONSWAP spektrom prema gornjoj jednadbi s time da su njeni promjenljivi
parametar i frekvencija vrha spektra p definirani preko brzine i trajanja vjetra:
gt
= 0,183
U
0,286
g gt
p = 2 16,8
U U
parametar spektra
3
7
[rad/s] kutna frekvencija vrha spektra

24.3.2011
56
Mogue je prognozirati valni spektar nepotpuno razvijenog mora i nabazi podataka o valovima Hs i
To.
Takav je ITTC spektar iz 1984 [21]. No ako se promatraju samo via stanja mora, kod kojih je disperzija
valnih perioda neto manja nego kod niskih, mogue je dosta dobro definirati spektar samo s jednim
podatkom t.j. sa znaajnom valnom visinom Hs. Tako se na primjer valni spektri bure i juga za valove
reprezentirane znaajnom valnom visinom Hs2,5m dadu opisati gore navedenim opim JONSWAP izrazom.
Vrijednosti konstanti i promjenjivih parametara tog izraza su prema [20] dani u Tab. 3.1.1.6.2.2.3.2::I.
OZNAKA
BURA
JUGO
5/4
5/4
2,2
1,7
0,08
0,08
<p
0,1
0,1
0,0026 Hs2 p4
0,00275 Hs2 p4
p<1,1 rad/s
0,55
6,4(ln HS )
UVJET PRIMJENE
Hs>2,5 m
7,4(ln HS )0,5
Tab. 3.1.1.6.2.2.3.2::I. Konstante i promjenljivi parametri jadranskog spektra visokih stanja mora bure i juga
prema [20] (oznake kao kod opeg JONSWAP izraza)
3.1.1.6.2.3
Regionalne kratkorone prognoze vjetrovnih valova
Pripadaju u III. eru valnih prognoza koje su se poele razvijati nakon pojave prvog takozvanog WAM
modela 1988. prezentiranog u lanku [22] i kasnijim lancima [23, 24, 25, 26 27]. Ovaj tip prognoze
predstavlja vezu prognostikih modela za valove i atmosferskih modela, a daje kvantitativne rezultate.
Razvijen je od t. z. v. Wava Modelling Group-e europskih valnih modelara sredinom '80-tih, a potpuno
operativan postao je 1992. Model iz sinoptike vremenske situacije na nekom rasteru geografskih toaka (na
pr. 5050 km za Mediteran) izraunava stanje mora (reprezentativne valne parametre). No WAM se isto
moe nainiti i za prognostiku sinoptiku vremensku situaciju (za 1 do n dana). Tako izraunata stanja mora
potvrena su satelitskim snimkama. Danas je u upotrebi 4. generacija WAM modela. WAM model pripada u
vremenske valne prognoze, jer prognozira vjerojatnost pojave parametara valnog profila i vrijeme njihovog
pojavljivanja.
Ulazni podaci za regionalne numerike modele za valne prognoze
Za potrebe numerike analize valnog generiranja, navedenim numerikim modelima, nuno je poznavati
geometriju podruja, tj. batimetriju i obalnu liniju (Sl. 3.1.1.6.2.3::1), te podatke o brzinama i smjerovima
vjetra na 10m od povrine (iznad kopna ili mora). Dalje su potrebni ulazni podaci o vjetru u vidu vektorskog
valnog polja. Ovdje su dana takva 3 primjera za 3 vremenske situacije dobivene iz prognostikog
atmosferskog numerikog modela Aladin Dravni hidromereoroloki zavod RH) s horizontalnom rezolucijom
od 8 km i vremenskom rezolucijom od 3 sata (Sl. 3.1.1.6.2.3::2).
Podaci o vjetru
24.3.2011
57
Oigledno je da je tonost valnog modela direktno ovisna o tonosti meteorolokog modela koji definira
ulazne podatke. Postoji niz studija o utjecaju polja vjetra na valne modele u primjeni na oceanima,
poluzatvorenim i zatvorenim bazenima (Signell i sur., 2005.; Ardhuin i sur. 2007.; Bolanos-Sanchez i sur.,
2007.). Modeli visoke rezolucije bitni su u primjeni na manjim morima gdje je lokalno generiranje valova
dominantno.
U Dravnom hidrometeorolokom zavodu Hrvatske koristi se prognostiki model ALADIN (Aire Limitee
Adaptation dinamique et Development InterNational). Njegova numerika implementacija je izvedna u
kooperaciji sa nekoliko nacionalnih meteorolokih institucija. Model proizlazi iz globalnog ARPEGE (Action
de Recherche Petite Echelle Grande Echelle) modela od Meteo-France (Courtier i sur., 1991.), s kojim
izmjenjuje i podatke o veini fizikalnih relevantnih parametara (Cordoneanu and Geleyn, 1998.) potrebnih za
definiranje rubnih uvjeta. Rezolucija dovoljna za razluivanje intenzivnih izmjena u smjerovima i intenzitetima
prevladavajuih vjetrova na podruju Jadrana jo se analizira. (Brzovi, 1999.; Brzovi i Strelec-Mahovi,
1999.). Hrvatska verzija operativnog moda ALADINa provodi se na prostornoj domeni koja pokriva podruje
Hrvatske s Jadranom s horizontalnom rezolucijom od 8km (Ivatek-ahdan i Tudor, 2004.) i vremenskom
rezolucijom od 3 sata. Najbolji rezultati postignuti su u podruju kontinentalne Hrvatske gdje sistematska
pogreka iznosi oko 1% srednje godinje brzine vjetra, dok u obalnom podruju u blizini sloenog terena
vrijednosti sistematske pogreke doseu oko 10% srednje godinje brzine vjetra. Srednja kvadratina
pogreka je manja u ravnom nego u sloenom terenu, no neovisno o lokaciji u prosjeku iznosi oko 10%
srednje godinje brzine vjetra. Spektralna usporedba izmjerenih i modeliranih vrijednosti vjetra u vremenskoj
domeni ukazuje da je primarni maksimum spektralne snage vezan za prolaske sinoptikih procesa dobro
modeliran, kao i sekundarni dnevni i tercijarni poludnevni maksimumi vezani za obalnu cirkulaciju (Baji i
sur., 2010.).
Izlazni podaci regionalnih numerikih modela za valne prognoze

Rezultati analiza su prostorna polja znaajnih i maksimalnih valnih visina i pripadnih perioda u promatranom
vremenskom intervalu (Sl. 3.1.1.6.2.3::3). Primjer numerike analize valnog generiranja dobiven je
koritenjem numerikog modela MIKE 21/SW.
24.3.2011
58
Sl. 3.1.1.6.2.3::1
Ulazni podaci o konfiguraciji dna u regionalne numerike modele za valne prognoze.

Prostorna domena numerikog modela Jadrana sa batimetrijskom podlogom (koritena
prostorna rezolucija batimetrijskih podataka je 60'').
24.3.2011
59
24.3.2011
60
Sl. 3.1.1.6.2.3::2
Ulazni podaci u regionalne numerike modele za valne prognoze o vjetru u vidu

vektorskog valnog polja. Dana su 3 primjera za 3 razliite vremenske situacije
(07.04.2008., 18.05.2008. i 14.06.2008.) dobivene iz prognostikog atmosferskog
numerikog modela Aladin Dravni hidromereoroloki zavod RH) s horizontalnom
rezolucijom od 8 km i vremenskom rezolucijom od 3 sata
Sl. 3.1.1.6.2.3::3
Izlazni podaci iz regionalnih numerikih modela za valne prognoze u vidu modelskog

polje znaajnih valnih visina Hs sa vektorima valnog rasprostiranja za 3 razliite
vremenske situacije (07.04.2008., 18.05.2008. i 14.06.2008.) dobivene iz prognostikog
atmosferskog numerikog modela Aladin
U nastavku je dan primjer kada su koriteni razliiti modeli za prognozu brzine vjetra, ALADIN, COAMPS i
LAMI. COAMPS model (The Coupled Ocean/Atmosphere Mesoscale Prediction System) je model s
rezolucijom 4km i vremenskim korakom 6 sati, a LAMI (Limited Area Model Italy) je talijanski operativni
prognostiki model s vremenskim korakom 3 sata i prognozom +48h. U primjeru su valovi prognozirani ranije
24.3.2011
61
spomenutim modelima SWAN i MIKE/SW. Usporedba rezultata prikazana je na slikama 1.3.1.1.6.2.3::4 i 4 iz

kojih je vidljivo da razliiti modeli daju vrlo sline rezultate.
24.3.2011
62
Primjer Jadranski model:
Sl. 1.3.1.1.6.2.3::4 Polje brzina vjetra i polje znaajnih valnih visina definirano razliitim modelima u situaciji
juga 08.03.2001. usporedba rezultata Ocvirk (Doktorski rad) i rezultata objavljenih u radu Signell i sur.
(dolje)
24.3.2011
63
Sl. 1.3.1.1.6.2.3::5 Polje brzina vjetra i polje znaajnih valnih visina definirano razliitim modeloma u situaciji
juga 31.03.2001. usporedba rezultata Ocvirk (Doktorski rad) i rezultata objavljenih u radu Signell i sur.
(dolje)
ECMWF (European Center for Medium range Weather Forecasting) je europski centar za srednjorone
prognoze, a njihov ECMWF model je globalni prognostiki model u horizontalnoj rezoluciji 25km Sl.
3.1.1.6.2.3::3, na devedeset i jednoj vertikalnoj razini. Prognostike karte se auriraju u 10 UTC i 23 UTC.
Deterministika prognoza se u visokoj rezoluciji (25km i 91 razina) izraunava za 10 dana unaprijed.
Ensemble prognoza (EPS) se rauna na 62 razine u rezoluciji 50km (40km po novim podacima) za prvih 10
dana, a 80km do 15-og dana. Simulacije oceanskih valova se za prvih 10 dana raunaju u rezoluciji 40km;
EPS 15 dana 100km; Europska mora: 5 dana unaprijed na 25km. Sezonske prognoze se raunaju jednom
mjeseno na 125km i 62 razine, do 7 mjeseci unaprijed.
24.3.2011
64
Sl. 3.1.1.6.2.3::6
3.1.1.6.3
Izlazni podaci iz regionalnih numerikih modela za valne prognoze u vidu modelskog

polje znaajnih valnih visina Hs sa vektorima valnog rasprostiranja za Mediteran
Lokalne dugorone statistiko-vjerojatnosne prognoze vjetrovnih valova
Takove prognoze rade se za razdoblja od 1 godine do 1 stoljea, i to tako da se

veliinama reprezentativnih valnih parametara pridrui vjerojatnost, ili povratno razdoblje u
godinama. Za to je potrebno optimalno 30 godina opaanja, a minimalno 10 godina (za
nudu 5 godina). Pouzdana dugorona prognoza je za povratno razdoble 3dulje od razdoblja opaanja
[EAU2004,128]. Obzirom na tako duga razdoblja logino je da valovlje kroz to vrijeme nije stacionaran
proces. No u koliko se razdoblje razdijeli u niz dovoljno kratkih odsjeaka valni proces e biti skup
stacionarnih stanja mora. Tada e reprezentativni parametri za opis valovlja, na pr. HS i TS iz
velikog broja kratkoronih stacionarnih stanja mora, odreeni kratkoronim prognozama iz

mjerenja valova ili vjetra, formirati nizove statistiki nezavisnih valnih podataka. Takvi
nizovi su u stvari uzorci odgovarajuih sluajnih varijabli - znaajne valne visine H s i
znaajnog valnog perioda T s koje imaju svoje raspodjele vjerojatnosti. Openito postoje dva
matematika naina prikazivanja raspodjele reprezentativnih valnih parametara za duga razdoblja:
24.3.2011
65
jednodimenzionalnom raspodjelom za jednu sluajnu varijablu, najee H s , ali ponekad i T s i
dvodimenzionalnom raspodjelom za istovremenu pojavu sluajnih varijabli H s i T s

Kod istovremenog promatranja znaajne valne visine i znaajnog valnog perioda; t.j. sluajnog vektora
( H s , T s ) iskustvom u ininjerskoj praksi, dolo se do zakljuka da se takva raspodjela moe dobro

predstaviti dvodimenzionalnom Log-normalnom, ili Weibullovom funkcijom raspodjele vjerojatnosti. Ako se
promatra po jedna sluajna varijabla, znaajna valna visina H s se dade opisati Log-normalnom,
Gumbelovom, Frechetovom ili Weibullovom funkcijom raspodjele vjerojatnosti, dok se valni period dade
opisati Log-normalnom funkcijom raspodjele. U nastavku e se prikazati samo jednodimenzionalne
raspodjele za znaajne valne visine!
Ako se raspolae uzorkom iz dugog niza godina, neke od reenih sluajnih varijabli H s i
T s , tada se moe odrediti dugorona jednodimenzionalna raspodjela vjerojatnosti. Tako

se na primjer iz cjelokupnog uzorka s razdobljem opaanja duine 10 godina, po kriteriju
prekoraenja nekog visokog praga, formira uzorak smanjenog opsega i temeljem njega
odreuje empirijska a potom i teorijska dugorona raspodjela vjerojatnosti bilo sluajne
varijable H s bilo T s . Uzorak formiran po kriteriju prekoraenja praga naziva se i niz

prekoraenja kao u Primjeru 4.5.1.4::1. Ako se raspolae uzorkom iz 30-godinjeg
opaanja neke od reenih sluajnih varijabli H s
i T s , tada se moe odrediti
jednodimenzionalna raspodjela vjerojatnosti ekstrema. Tako se na primjer iz cjelokupnog

uzorka s razdobljem opaanja duine 30 godina izdvoje godInji ekstremi i formira uzorak
manjeg opsega. Temeljem njega odreuje se empirijska, a potom i teorijska raspodjela
vjerojatnosti ekstrema. Uzorak formiran po kriteriju godinjih ekstrema se naziva i niz
maksimuma. No, kod ovakve datoteke moe se formirati i niz prekoraenja. Svaki od ta
dva tipa uzorka s pripadajuom jednodimenzionalnom raspodjelom vjerojatnosti
omoguava proraun reprezentativnih valnih parametara (na pr. HSPR ili TSPR) male
vjerojatnosti (vrlo rijetkog pojavljivanja), odnosno dugog povratnog razdoblja PR=1......100
godina. Ipak najee se prognoziraju ekstremne znaajne valne visine, a kvalitetnija je
prognoza temeljem raspodjele vjerojatnosti ekstrema iz 30-godinjeg opaanja. Postupak
prorauna je istovjetan i za dugoronu raspodjelu (Long-Term Distribution, opaanje
10god.) i za raspodjelu ekstrema (Extreme Value Distribution, opaanje 30god.). Najprije
se iz uzorka ustanovi empirijska raspodjela vjerojatnosti. Za to je potrebno uzorak poredati
po opadanju i proraunati vjerojatnosti premaenja po jednoj od kompromisnih formula, na
pr. po Hazenovoj:
P(HS,i ) = P(H S HS,i ) =
2 Fi 1
. Pri tome je:
2n
Hs
sluajna varijabla znaajne valne visine
HS,i [m]
i-ta vrijednost sluajne varijable znaajne valne visine H s u
24.3.2011
66
uzorku sloenom po opadanju

opseg uzorka; tj. broj podataka (vrijednosti Hs,i u uzorku sluajne
varijable znaajne valne visine H s za proraun raspodjele

i=1......n
redni broj razmatrane vrijednosti HS,i sluajne varijable znaajne
valne visine u uzorku sluajne varijable znaajne valne visine H s

sloenom po opadanju
fi
apsolutna uestalost i-te vrijednosti sluajne varijable znaajne
valne visine H s ; tj. broj ponavljanja znaajnih valnih visina HS,i u

uzorku opsega n
i
Fi = fi
zbirna apsolutna uestalost i-te vrijednosti sluajne varijable
znaajne valne visine H s ; tj. broj znaajnih valnih visina HS,i iz
uzorka sluajne varijable znaajne valne visine H s koje dostiu ili

premauju vrijednost HS,i
P(H S HS,i ) P(HS,i )
vjerojatnost premaenja i-te vrijednosti HS,i sluajne varijable
znaajne valne visine H s
P(H S HS ) P(HS )
teorijska
funkcija
raspodjele
vjerojatnosti
sluajne
varijable
znaajne valne visine H s
Potom se parovi [ HS,i ; P(H S HS,i ) ] stavljaju se u koordinatni sustav HS ; P(H S HS ) to
predstavlja empirijsku raspodjelu vjerojatnosti sluajne varijable znaajne valne visine H s

u vidu "oblaka" toaka (Sl. 3.1.1.6.3::1). Na abscisi su vrijednosti znaajne valne visine HS,
a na ordinati vjerojatnosti premaenja
P(H S HS,i ) . Ako se na skup parova
[ HS,i ; P(H S HS,i ) ] prikazan tokama u koordinatnom sustavu; t.j. na empirijsku raspodjelu
prilagodi krivulja dobije se teorijska funkcija raspodjele vjerojatnosti P(H S HS ) P(HS )
sluajne varijable znaajne valne visine H s (Sl. 3.1.1.6.3::1a). Vjerojatnost dostizanja ili
24.3.2011
67
premaenja bilo koje vrijednosti HS,i sluajne varijable znaajne valne visine H s , pa i one
veoma velike i rijetke koja nikad nije izmjerena, moe se odrediti grafikim ili numerikim
putem produljenjem teorijske funkcije raspodjele vjerojatnosti u podruje izvan izmjerenih
vrijednosti. Dok je to odreivanje prilino pouzdano u podruju raspoloivih podataka (toaka empirijske
raspodjele) dotle je nepouzdano u podruju produljenja krivulje izvan podruja podataka. To stoga jer
prilagodba krivulje na skup toaka nije jednoznana. Naime, na jedan skup toaka moe se dobro prilagoditi
vie tipova krivulja ija se njihova produljenja (ekstrapolacije) izvan podruja raspoloivih podataka nee
poklapati. Problem se rjeava transformacijom skale osi apscisa s Hs na ln Hs tako da se
funkcija raspodjele vjerojatnosti poravna na pravac. Tada e se empirijska
funkcija
raspodjele vjerojatnosti; tj. skup parova [ HS,i ; P(H S HS,i ) ] prikazan "oblakom" toaka u
koordinatnom sustavu, prilagoditi pravac i teorijska funkcija raspodjele vjerojatnosti
sluajne varijable znaajne valne visine H s
bit e jednoznano odreena (Sl.
3.1.1.6.3::1b). Nain odreivanja teorijske funkcija raspodjele prikazat e se u Primjeru

3.1.1.6.3 Dugorona prognoza.
Kad je jednom poznata teorijska funkcija raspodjele vjerojatnosti P(H S HS ) P(HS )

(pravac) povratno razdoblje bilo koje vrijednosti sluajne varijable znaajne valne visine
HS,i, pa i one veoma velike i rijetke koja nikad nije izmjerena, moe se odrediti prema
izrazu
PR[god] =
TREG
P(H S HS,i )
jer je na raspolaganju teorijska funkcija raspodjele vjerojatnosti P(H S HS ) sluajne varijable znaajne valne
visine H s preko koje se vrijednosti HS,i dade pridruiti vjerojatnost njenog dostizanja ili premaenja
P(H S HS,i ) P(HS,i ) .
Pritom je:
TREG [god]
razdoblje besprekidnog opaanja (ili mjerenja) vrijednosti znaajne valne

visine iz kojeg je dobiven uzorak,
PR [god]
povratno razdoblje; tj broj godina u kome razmatrana vrijednost znaajne

valne visine HS,i moe biti 1 puta dostignuta ili premaena.
ea je zadaa odrediti znaajnu valnu visinu HSPR nekog povratnog razdoblja od PR

godina. Odreuje se tako da se izrauna vjerojarnost koja je pridruena toj valnoj visini
24.3.2011
68
P(H S HPR
S )=
HSPR[m]
TREG 1
n PR
znaajna valna visina povratnog razdoblja od PR godina
i potom se na grafu teorijske funkcije raspodjele vjerojatnosti P(H S HS ) za vjerojatnost
PR
P(H S HPR
(Sl. 3.1.1.6.3::1b).
S ) preslikavanjem odredi znaajna valna visina HS
Primjer 3.1.1.6.3::1 Dugorona prognoza znaajnih valnih visina OBAVEZNO ZA ISPIT

Zadatak:
Iz trogodinjih podataka o znaajnim valnim visinama, na bazi mjerenja valografom,
formiran je uzorak s pragom na 1,8 m (Tablica 4.5.1.4::I). Treba nainiti dugoronu "L-N"
raspodjelu vjerojatnosti znaajnih valnih visina i izraunati znaajne valne visine 100, 50,
20 i 10-godinjeg povratnog razdoblja.
Rjeenje:
a) Ureivanje uzorka i empirijska raspodjela vjerojatnosti
Ukupan broj podataka kroz vrijeme opaanja TREG=3 [god] iznosi n'=33658=8760.
Uzorak je formiran od onih znaajnih valnih visina koje prelaze prag od Hprag
1,8 [m], a
s
takvih je n=3108. Njihovim ureenjem kao u Tablici 4.5.1.4::I dobije se empirijska
raspodjela vjerojatnosti znaajne valne visine.
Razred Razred valnih Srednja valna Apsolutna Zbirna apsolutna
1
2
3
4
5
6
7
8
visina
[m]
9,60-9,01
9,00-8,41
8,40-7,81
7,80-7,21
7,20-6,61
6,60-6,01
6,00-5,41
5,40-4,81
visina
[m]
9,3
8,7
8,1
7,5
6,9
6,3
5,7
5,1
Vjerojatnost
uestalost
uestalost
premaenja
6
12
6
24
36
30
72
138
6
18
24
48
84
114
186
324
0,00177
0,00563
0,00756
0,01528
0,02687
0,03652
0,05968
0,10409
24.3.2011
69
9
10
11
12
13
4,80-4,21
4,20-3,61
3,60-3,01
3,00-2,41
2,40-1,80
4,5
3,9
3,3
2,7
2,1
210
396
480
738
960
n=
3108
534
930
1410
2148
3108
0,17165
0,29907
0,45351
0,69096
0,99984
Tablica 3.1.1.6.3::I Ureeni uzorak znaajnih valnih visina iz trogodinjeg opaanja koji
prelaze prag od 1,8 m s empirijskom raspodjelom vjerojatnosti
Vjerojatnost dostizanja ili premaenja neke valne visine raunata je pritom u tablici
3.1.1.6.3::I kao Hazen-ova kompromisna vjerojatnost:
H )=
P(H
S
S,i
2Fi 1
;
2n
gdje je :
- sluajna varijabla znaajne valne visine

H
S
HS,i - i-ta vrijednost sluajne varijable [m]

i
Fi= fi - zbirna apsolutna uestalost i-te vrijednosti sluajne varijable H

S
1
fi - apsolutna uestalost i-te vrijednosti sluajne varijable H

S
Za prvi i drugi razred Tablice 4.5.1.4::I kompromisne vjerojatnosti su :
b)
9,3) =
P(H
S
26 1
= 0,00177
2 3108
8,7) =
P(H
S
2 18 1
= 0,00563
2 3108
Prilagodba teorijske aspodjele vjerojatnosti na empirijsku pravcem pomou metode

najmanjih kvadrata
24.3.2011
70
a) Normalna (Gaussova)
5
-4
PR
P(sHs )
-6
10
-5
10
10
10
-3
-2
10
-1
10
1
0
0,5
-1
0,9
-2
0,99
-3
0,999
0,37
-4
0
10
15
20
25
Hs [m]
b) Log-normalna (Galtonova)
5
-4
10
-3
10
P(sHs,i)
-5
10
100
50
20
10
empirijska funkcija
raspodjele vjerojatnosti
PR [god]
-6
10
-2
10
-1
10
ui
1
0
0,5
y=
-1
x
35
61
,
2
41
03
,
-3
0,9
-2
teorijska funkcija
raspodjele vjerojatnosti
0,99
-3
0,999
0,37
-4
-1
Slika 3.1.1.6.3::1
1,0
0
2,7
1
7,4
Hs[m]
20
ln Hs
Dugorona raspodjela znaajnih valnih visina. Najdonja toka empirijske

raspodjele (2,1 ; 0,99984) isputena je kod prilagodbe pravca na "oblak toaka",
jer ne doprinosi definiranju pravca u podruju ekstremnih vrijednosti
Polazi se od iskustvene injenice da se raspodjela vjerojatnosti sluajne varijable H

S
ravna prema Normalnom ili Gaussovom zakonu raspodjele vjerojatnosti. Na temelju
24.3.2011
71
proraunatih vjerojatnosti iz Tablice 3.1.1.6.3::I na Sl. 3.1.1.6.3::1a prikazani su parovi

[ H ; P(H H ) ] u vidu "oblaka" toaka i prilagodbe tih toaka krivuljom u koordinatnom
S,i
S,i
H ) . Parovi
sustavu HS, ;P(H
S
S
[ HS,i ; P(HS HS,i ) ]
predstavljaju empirijsku raspodjelu
.
vjerojatnosti sluajne varijable znaajne valne visine H
S
Prilagodba dugorone raspodjele vjerovatnosti krivuljom u praksi nije prihvatljiva poto nije
mogue jednoznano ekstrapolirati krivulju izvan podruja podataka ("oblaka toaka").
Problem se rjeava koritenjem Log-Normalnog (L-N) zakona raspodjele u kojem se
ravna po pravcu (Sl.

raspodjela vjerojatnosti sluajne varijable znaajne valne visine H
S
3.1.1.6.3::1b).
barata se
Kod L-N raspodjele, umjesto s prirodnim vrijednostima HS,i sluajne varijable H
S
logaritmima vrijednosti ln HS,i! Za ovakav grafiki prikaz zakona raspodjele promatrane
pravcem, koriste se gotovi Log-Normalni papiri vjerojatnosti kao na

sluajne varijable H
S
H ) . U takvom
Sl. 3.1.1.6.3::1b s kalibriranim koordinatnim osima lnHs i ;P(H
S
S
koordinatnom sustavu prvo se nacrta empirijska raspodjela vjerojatnosti iz Tablice
3.1.1.6.3::I; t.j. "oblak toaka".
Potom se na empirijsku raspodjelu vjerojatnosti (pomou jedne od etiri poznate metode

prilagodbe: najmanjih kvadrata, najvee vjerodostojnosti, metoda momenata ili od oka)
prilagodi pravac regresije koji predstavlja L-N zakon raspodjele vjerojatnosti promatrane
.
sluajne varijable H
S
Taj se pravac moe jednoznano ekstrapolirati izvan podruja podataka ("oblaka toaka"),
pa i u podruje malih vjerojatnosti; odnosno velikih valnih visina koje u raspoloivom
uzorku vrijednost sluajne varijable - Hsi nisu niti registrirane. Na slici Sl. 3.1.1.6.3::1b
pravac je prilagoan metodom najmanjih kvadrata.
c)
Proraun znaajne valne visine nekog povratnog razdoblja dugorona prognoza

znaajne valne visine
Kod odreivanja valne visine 100, 50, 20, 10-godinjeg povratnog razdoblja PR [god.] prvo
treba izraunati vjerojatnosti koje pripadaju tim povratnim razdobljima uz pomo izraza:
1
HPR ) = TREG [god]
P(H
S
S
n
PR[god]
gdje je:
24.3.2011
72
HPR
S [m] znaajna valna visina povratnog razdoblja od PR godina.
Tada vrijede slijedee relacije:
3
1
= 9,65 10 6 ~ 1 10 5
3108 100
H50g ) = 3 1 = 1,93 10 5 ~ 2 10 5
P(H
za PR=50 [god]
S
S
3108 50
H20g ) = 3 1 = 4,83 10 5 ~ 5 10 5
P(H
za PR=20 [god]
S
S
3108 20
H10g ) = 3 1 = 9,65 10 5 ~ 1 10 4
P(H
za PR=10 [god]
S
S
3108 10
pomou kojih se na Sl. 3.1.1.6.3::1 b moe nacrtati pomona ordinatna skala povratnih
razdoblja PR[god]. Nakon toga jednostavnim preslikavanjem preko pravca na Sl.
za PR=100 [god] ..
H100g ) =
P(H
S
S
) dobiju se:
3.1.1.6.3::1b (zakona raspodjele vjerojatnosti H
S
d)
za PR=100 [god]...
H100g
= 16,3 [m]
S
za PR=50 [god].
g
H50
= 15,3 [m]
S
za PR=20 [god].
HS20 g = 14,2 [m]
za PR=10 [god].
g
H10
= 13,8 [m]
S
Konstrukcija Log-normalnog zakona raspodjele vjerojatnosti znaajne valne visine s metodom

momenata
Log-Normalni zakon dugorone raspodjele vjerojatnosti znaajne valne visine S moe se u linearnoj formi,
osim metodom najmanjih kvadrata, konstruirati i metodom momenata. Polazi se od izraza za funkciju
gustoe vjerojatnosti sluajne varijable ln HS koji glasi:
p(ln HS ) =
ln HS 2
1 ln Hs ln HS

2 ln H
S
e
Funkcija raspodjele vjerojatnosti tada je:
ln H =
P ln H
S
S
ln HS ln HS 2
1 ln Hs ln HS

2 ln HS
lnHS
lnHS 2
= 0,5
d(ln HS ) =
1 lnHS lnHS

2 lnH
S
e
ln HS HS ln HS 2
1 ln HS ln HS

2 ln HS
dHS =
H = P(H )
dHS = P H
S
S
S
24.3.2011
73
Sl. 3.1.1.6.3::2
Konstrukcija log-normalnog zakona vjerojatnosti u linearnoj formi metodom momenata
Ako se u zadnji izraz uvede supstitucija u = ln HS ln HS = 1 (ln H ) lnHS = u(ln H ) dobije se normirana
s
S
ln HS
ln HS
ln HS
Gaussova funkciju raspodjele vjerojatnosti N[0,1] sluajne varijable "S":
ln HS
H ) = 0,5
P(HS ) = P(H
S
S
1 2
u
1
e 2 du
2
24.3.2011
74
Izraz u(lnHS) je u stvari jednadba pravca u koordinatnom sustavu "lnHs;u". Sjecite pravca s osi ln HS dobije
se za u=0 to daje: ln HS = ln HS . Nagib tog pravca je tg = 1/ ln H (Sl. 3.1.1.6.3::2). Pravac predstavlja
S
vezu logaritamske skale "lnHS" i linearne skale "u". No ako se za vrijednosti "u" pomou gornjeg izraza
izraunaju vjerojatnosti P(HS) i pridrue vrijednostima "u" na ordinatnoj skali (Sl. 3.1.1.6.3::2) dobije se
veza izmeu logaritamske skale "lnHS" i nelinearne skale "P(HS)"; t.j. Log-Normalni zakon distribucije
znaajne valne visine "S" u formi pravca.
e)
Crtanje Log-Normalne empirijske raspodjele vjerojatnosti
Empirijsku Log-Normalnu raspodjelu vjerojatnosti predstavlja ve spomenut "oblak toaka" t.j. parova
[lnHS,i;P(HS HS,i )]. Prikazat e se na primjeru crtanja para (toke) [ H
H ) ] =[9,3 ; 0,00177].
;P(H
S
S,1
S,1
Problem je pri tom da ordinatna skala P(s Hs) nije linearna nego se kalibrira integriranjem Gauss-ove
funkcije gustoe vjerojatnosti. Rjeenje je problema uvoenje transformirane sluajne varijable "U" s njezinim
, normalnu raspodjelu vjerojatnosti,

vrijednostima "u". Ta sluajna varijabla ima, kao i sluajna varijabla H
S
ali normiranog oblika N [0,1] koja je tabulirana u Gaussovim tablicama (Tablica 3.1.1.6.3::III). Ako se
linearne vrijednosti ui nacrtaju na linearnoj ordinatnoj skali njima se mogu pridruiti nelinearne vrijednosti
P(HSi)= P(H
S
HS,i ) prema relacijama:

H ) = 0,5 P(u ) P(u ) = 0,5 P(H
H ); P(H ) < 0,5
P(H
S
S,i
i
i
s
s,i
s,i
P(Hs,i) = 0,5
P(ui)=0
H ) = 0,5 + P(u ) P(u ) = P(H

H ) 0,5; P(H ) > 0,5
P(H
S
S,i
i
i
s
s,i
s,i
Sl. 3.1.1.6.3::3 Definicijske skica za gornje relacije
H ) prema gornjim
To se praktino provodi tako da se za eljene vjerojatnosti premaenja P(HSi)= P(H
S
S,i
izrazima izraunaju povrine ispod Gaussove f.g.v. t.j. Gaussov integral P(ui). Kako je P(Hsi) poznazo iz
empirijske raspodjele uzoraka razmatrane sluajne varijable
H
S
(Tablica: 3.1.1.6.3::I), to je poznato i P(ui)
iz gornjih formula. Sada se nau tabulirane vrijednosti "ui" u tablici Tab. 4.5.1.4::III koje pripadaju tom
gaussovom integralu
24.3.2011
75

ui
P(u i ) =
1
u2
2
ui
du = p(u)du

kako je naznaeno na Sl. 3.1.1.6.3::4.
Sl. 3.1.1.6.3::4 Povrina ispod Gaussovog

integrala P(ui)
Za
konkretan
sluaj
H ) = P(H 9,3) = 0,00177 pa vrijedi :
P(H
S
S,1
S
P(u1) = 0,5 -
H ) =0,5 P(H
S
S,1
9,3) = 0,5 0,00177 = 0,49823 i

P(H
S
ln 9,3=2,23.
Dalje traimo vrijednost argumenta u1 kojemu pripada integral preko Gaussove funkcije gustoe
vjerojatnosti veliine 0,49823. Nju oitamo iz tablice Gaussovog integrala (Tablica 3.1.1.6.3::III):
u1 = 2,915.
Vrijednost
u1
moe
se
odrediti
pomou
EXCEL
funkcije
H ) ]=
NORMSINV [ P(H
S
S,1
H ) =NORMSDIST(NORMSINV(0,00177)=2,9165. Takoer se moe obrnuto za u1=2,9165 dobiti P(H

S
S,i
ui)=NORMSDIST(-2,9165)=0,00177. Dalje se par lnHS,1=ln 9,3 = 2,23 i u1=2,91 nacrta na linearnim skalama
9,3 ) = 0,00177 (Sl. 3.1.1.6.3::2). Za par
ln HS i u, te im se pridrue vrijednosti HS,1=9,3 i P(H
S
2,7 ) = 0,6909 ; P(u12) = 0,6909 0,5 = 0,1909, a iz Gaussove tablice

Hs,12 ) = P(H
HS,12=2,7 [m] i P(H
S
S
u12=-0,5. ln HS,12 = ln 2,7=1.
f)
Kalibriranje pomone ordinate PR[god]
Kalibracija na Sl. 3.1.1.6.3::1b izvedena je pomou tablice 3.1.1.6.3::II, a ona se kreira kako slijedi. Na pr.:
H100 g ) =
Za PR = 100g P(H
S
S
3
1
Treg 1
= 9,65 10 6 .
n PR 3108 100
ui
Za P(u) = p(u)du = 0,5 9,65 10 6 = 0,49999035 u100g = 4,27 .

0
PR [god]
100
50
20
10
Tablica 3.1.1.6.3::II
PR
u
HPP )
P(u) = 0,5 P(H
S
S
6
0,49999035
4,27
9,65 10
0,499981
4,12
1,93 10 5
0,499952
3,90
4,83 10 5
0,499904
3,73
9,65 10 5
Tablica za kalibriranje pomone ordinate povratnih razdoblja PR[god]
H )
P(HS ) = P(H
S
Si
24.3.2011
76
Tablica 3.1.1.6.3::III
Gaussov integral za normiranu normalnu raspodjelu N[o,1]
24.3.2011
77
3.1.1.7
Projektni valovi
Osim poznatih kopnenih djelovanja na pomorske graevine javljaju se specijalni utjecaji koji proizlaze iz
morskiog okolia, a to su morski valovi i morske razine. Kod nekih pomorskih graevina, ili njihovih
konstrukcija, djelovanja morskog okolia su ak dominantna. Stoga se pomorske graevine moraju na njih
proraunati kako slijedi:
Prorauni pomorskih graevina mogu se provoditi s:
projektnim valovima ili s
projektnim spektrom. Ovdje e se dati samo projektni valovi.
Projektni valovi razlikuju se za slijedee dvije su vrste prorauna pomorskih graevina:
prorauni funkcionalnosti i
prorauni konstrukcije.
Djelovanje morskog okolia na pomorske graevine podrazumijeva ekstremna djelovanja, koja se definiraju
projektnim povratnim razdobljem PR=5, 50, 100 ili vie [god]. Valno djelovanje uobiajeno se definira
projektnom valnom visinom (Hproj), koja je ovisna o vrsti prorauna i o tipu konstrukcije
(Tab. 3.1.1.7::I). Projektni valni period (Tproj) nije propisan nego se odreuje tako da se
ispita djelovanje prikladnog raspona valnih perioda, a usvaja se onaj koji za razmatrani
proraun daje najnepovoljnije efekte. Pri tome gruba je orijentacija da se funkcionalni
prorauni provode za povratna razdoblja PR5 godina [2,3,5,15], a prorauni konstrukcije
za povratna razdoblja PR=50 (EC) do 100 (BS) godina [1,2,3,4] (Tab. 3.1.1.7::I).
PROJEKTNI VAL
prognozirani (ili u rijetkim sluajevima izmjerni)
H max
5god
100god
Hmax
PRORAUN KONSTRUKCIJE
1. NASIPNE GRAEVINE
(fleksibile konstrukcije)
VAL
VAL 5100GODINJEG
GOD.
POVRATNOG
POV.
RAZDOBLJA
RAZD.
2. PRELJEVANJE
1)
H 1/3
5 god
2. VERTIKALNE STIJENE
(krute konstrukcije)
3. GRAEVINE NA PILOTIMA
(krute konstrukcije)
H 1/10
100god
100god
Hmax
VAL 100GODINJEG
POVRATNOG
RAZDOBLJA
FUNKCIONALNOST GRAEVINE
1. AGITACIJA BAZENA
(PREKRCAJNI DANI)
Tab. 3.1.1.7::I
Izbor projektne valne visine Hproj u ovisnosti o vrsti prorauna i tipu
graevine [2,3,13,14]. 1) Projektna valna visina za prelijevanje ovdje se preporua s
Hproj=Hmax5god to principijelno vrijedi za kej; t.j. visinu teritorija u luci i visinu krune lukobrana
teretnih luka kod kojih se, u sluaju veih valova, moe kontrolirati i zabraniti prolaz ljudi kako
nebi stradali [6]. Kod javnih luka gdje se promet pjeaka ne moe kontrolirati [6] projektna
valna visina za prelijevanje je Hproj=Hmax100god Ova projektna valna visina vrijedi i za
prelijevanje nasipnog lukobrana, jer se stabilnost obloge pokosa na lukoj strani lukobrana u
principu rauna pod pretpostavkom neprelijevanja. Tablica je autorska interpratacija literature.
24.3.2011
78
Prorauni funkcionalnosti - agitacija lukog bazena i prekrcajni dani - pomorskih graevina provode se u
principu za nie vrijednosti djelovanja morskog okolia (PR5[god]) nego li prorauni konstrukcija (PR=50 do
100[god]), jer se u proraunskom radnom vijeku graevine moe dopustiti da ona nekoliko puta ne
funkcionira. Naime tada e se desiti prihvatljiva i popravljiva teta, nee biti ljudskih rtava a s druge strane
poetna investicija e biti manja. Ni o tu ima razlika: standardni proraun funkcionalnosti prelijevanje provodi se za PR=5 do 100 [god], a za specijalne graevine i do 10.000[god] sukladno Tab. 3.1.1.7::II
SVRHA GRAEVINE I VRSTA OPASNOSTI
PRORAUNSKI
UPORABNI VIJEK
GRAEVINE
LT[god]
RAZINA ZATITE
PR[god]
Privremena ili kratkotrajna mjera
1 - 20
5 50
Veina obrambenih graevina i obaloutvrda
30 - 70
50 100
Protupoplavne graevine koje tite velike rizine prostore
50 - 100
100 10.000
Specijalne graevine, visoki trokovi gradnje
200
do 10.000
Nuklearne elektrane i sl.
10.000
Tab. 3.1.1.7::II Primjeri preporuenih razina zatite od prelijevanja valovima u funkciji povratnih razdoblja,
[15] EurOtop,30
Za usporedbi u UK obrana od preplavljivanja morem graevina velikog rizika odreuje se za PR=1.000[god],

a srednjeg rizika PR=200 do 1.000[god]. No mnoge postojee graevine ne nude zatitu u skladu s tim
aktualnim propisima. Poznati primjer za zatitu od ekstremnih plima su polderi u Nizozemskoj ijih je 2/3
povrine ispod takvih plima. Kod toga gusto naseljene seoske povrine imaju zatitu za PR=10.000[god],
manje guste za PR=4.000[god]. Zatita od rijenih poplava (bez uzimanja u obzir ekstrenme plime) je za
PR=1.250[god]. Proraunski radni vijek nasipa za obranu od poplava koji se lako daju nadvisiti je u
Nizozemskoj LT=50[god]. U urbanim podrujima gdje je nasipe tee nadvisiti LT=100[god]. To moe biti i
vie za vrlo skupe specijalne graevine kao to su plimna pregrada na istonoj eldi Temzi ili
Maeslandtkerring na ulazu u Roterdam kada je LT=200[god]. [15] EurOtop,30, Nije vezano za more i valove,
ali je slina filozofija primijenjena za savski nasip u Zagrebu koji je dimenzioniran za protok PR=1.000[god].
Kriteriji za koliinu (protok) prelijevanja dani su u Tab. 3.1.1.7::III, a neki kriteriji agitacije lukkog bazena,
vezani za probleme koji stvaraju valovi kod prekrcaja tereta i manevara broda u luci, dani su okvirno u Tab.
3.1.1.7::IV i precizno u Tab. 4.6::V.
Prorauni konstrukcije pomorskih graevina provode se za vie vrijednosti djelovanja morskog okolia (za
PR=50-100[god]), jer se u proraunskom radnom vijeku graevine ne moe dopustiti da ona ima veliku
vjerojatnost loma ili velikgo oteenja. Tada bi bile mogue ljudske rtve, a sigurno e se desiti velika
financijska teta. No za graevine ije bi nefunkcioniranje ili lom ugrozili iroku drutvenu zajednicu projektno
24.3.2011
79
povratno razdoblje je vee od 100 godina. U svakom sluaju projektno povratno razdoblje za proraun
konstrukcije jadnako je ili vee od proraunskog radnog vijeka graevine: PR[god]LT[god], [2,1996].
Kriteriji za proraune konstrukcije definirani su EUROCODE-om kao princip da proraunski uinci djelovanja
moraju biti proraunskih uinaka stabilizacijskih djelovanja, od proraunske otpornosti konstrukcije
projektne vrijednosti uporabnog ogranienja konstrukcije.
m /s/m'
PROMETNA SIGURNOST
SIGURNOST KONSTRUKCIJE
oteenja ak iako je
potpuno obloen
2,E-01
5,E-02
2,E-02
1,E-02
nesigurno kod
svih brzina
l/s/m'
oteenja ak iako je hodnik

poploen
200
oteenja ako hodnik nije

poploen
50
oteenje kod neobloenog

nutarnjeg pokosa
vrlo opasno
20
10
konstruktivna
oteenja
oteenje kod neobloene

krune
2,E-03
1,E-03
5,E-04
4,E-04
nesigurno parkiranje na kompo1,E-04 zitnom vert. keju

nesigurno parkiranje
na vertikal3,E-05
2,E-05 nom lukobranu
1,E-06
4,E-05 nesigurna vonja
kod visokih
brzina
1,E-06
sigurna vonja
kod svih brzina
opasno: travnati nasip i

kompoz. vert. kej
0,5
0,4
nesigurno na
vertikalnom
lukobranu
0,1
bez oteenja
0,03
0,02
nekonforno, ali
bezopasno
bez oteenja
0,001
malena
oteenja
opreme
0,04
0,001
vlano, ali
gotovo konforno
bez oteenja
1,E-07
0,0001
VOZILA
Tab. 3.1.1.7::III
PJEACI
KUE
NASIPNI LUKOBRAN
NASIPNE OBALOUTVRDE
Kriteriji za prelijevanje [6,12]
24.3.2011
80

POSTUPCI
Prilaz ulazu u luku [11]

Manevriranje unutar luke [11]
Pristajanje [11]
Ukrcaj rasutog
tereta [11]
Iskrcaj rasutog tereta [11]

Prekrcaj generalnog tereta [11]
Marine [7,14]
Doputena stanja valovlja unutar
akvatorija marine s plutajuim
gatovima [5]
Tab. 3.1.1.7::IV
BRODOVI [dwt]
ZNAAJNA VALNA
VISINA [m]
PROSJENA GODINJA
UESTALOST [dana/god]
Svi
3.0
19
Svi
1.5
do 60 000
0.8
24
od 60 000 do 125 000
1.0
14
od 125 000 do 250 000
1.5
8
8
do 60 000
1.5
od 60 000 do 125 000
2.0
do 60 000
0.8
24
14
od 60 000 do 125 000
1.0
od 125 000 do 250 000
1.5
do 20 000
0.5
30
Svi
0.15
Svi
0.3
1dan/5 god
Svi
0.5
1dan/50 god
Orijentacijske granine valne visine usvojene za razne operacije kod uplovljavanja i

prekrcaja brodova u luci i marini [5,7,11,14]
Djelovanje morskog okolia na pomorske graevine izraeno preko projektnog PR[god] u odnosu na
proraunski radni vijek graevine LT[god] definira rizikom R[%] gubitka funkcije, oteenja ili sloma
graevine.
Tab. 3.1.1.7::V
PIANC preporuka kriterija gibanja broda za sigurno obavljanje prekrcaja [7,14]
24.3.2011
81
Rizik gubitka funkcije, oteenja ili sloma graevine definira se kao vjerojatnost izlaganja konstrukcije
projektnom djelovanju (na pr. valnoj visini HHproj) definiranog povratnog razdoblja PR[god], ili teem od
njega, u proraunskom radnom vijeku konstrukcije LT[god]. Kako je prikazano u [10] izvodi se iz vjerojatnosti
premaenja sluajne varijable ekstrema valnih parametara kao:
R = 1 1
PR
LT
LT>1
gdje je:
R[1 ili %]
rizik izlaganja graevine projektnim uvjetima i teim od njih
PR[god]
povratno razdoblje razmatranog djelovanja na graevinu
LT[god]
ivorni vijek graevine,
100000
10000
R=1%
PR[god]
1000
R=10%
100
R=5%
R=30%
R=20%
10
R=63%
R=50%
R=99%
1
1
10
LT[god]
100
1000
Sl. 3.1.1.7::1 Odnos rizika s povratnim periodom i proraunskim radnim vijekom konstrukcije ili obratno:
24.3.2011
82

PR =
1
ln(1R )
1 e LT
Obje veliine se, prema Borgmanu [10], mogu izvesti na dva naina: preko analize sluajne varijable
godinjih ekstrema (vidi gore) i preko statistikog modeliranja ekstrema razmatranog fizikalnog procesa uz
Poissonovu distribucuju.
Prema drugom principu rizik se izvodi, uz pomo Poissonove distribucije, iz vjerojatnosti da se naki dogaaj
male vjerojatnosti u okviru vie mogunosti pojavi 1 puta :
R = 1 e
PR =
LT
PR
LT>>1
LT
ln(1 R)
Tab. 3.1.1.7::VI
privremene graevine
1-5
instalacije
15-25
fiksne pomorske graevine
50
Preporueni proraunski radni vijek graevina [2,8,14]
Odnos rizika s povratnim periodom i proraunskim radnim vijekom konstrukcije je dan na Sl. 3.1.1.7::1.
Pritom je preporueni proraunski radni vijek dan u Tab. 3.1.1.7::II i VI. Na Sl. 3.1.1.7::1 se vidi da je rizik
oteenja ili sloma graevine u sluaju da su proraunski radni vijek i povratno razdoblje projektnog
djelovanja jednaki LT=PR vrlo velik i iznosi 63%!
Prihvatljivi rizik definira se preko zakonski propisanog povratnog razdoblja PR[god], ili teeg od njega, u
zakonski propisanom proraunskom radnom vijeku konstrukcije LT[god]. Tako najei prihvatljivi rizik za
PR=100[god] i LT=50[god] iznosi R=39,3[%], a za specijalne objekte s PR=10.000[god] i LT=200[god] iznosi
R=2[%].
24.3.2011
83
Literaura uz poglavlje 3
[1]
CERC: Shore protection Manual. Vol I 2. ed. Washington D. C.: US Army Corps of Engineers Coastal Engineering Research Center, 1984.
[2]
WMO: Handbook on Wave Analysis and Forecasting. WMO-No.446. Geneva: World Meteorological
Organization, 1976. Str. 70
[3]
Bretschneider, C. L.: Revisions in Wave Forecasting. - Deep and Shallow Water. In: Proceedings of
the Sixth Conference on Coastal Engineering - Council on Wave Research, New York: ASCE, 1959.
[4]
Darbyshire, M.; Draper, L.: Forecasting Wind-Generated Sea Waves. In.: Engineering (London)
Nr.195 (April 1963): 482 - 484
[5]
Groen, P.; Dorrenstein, R.; Zeegolven. In.: Koninklijk Neederlands Meteorologisch Institut, Opstellen
op Oceanographisch en Maritiem Meteorologisch Gebied no.11 1958
[6]
Donelan, M.A.: Similarity Theory Applied to the Forecasting of Wave Heights, Periods and
Directions. In.: Proceedings of the Canadian Coastal Conference, 1980: National Research
Council Canada, 1980. p. 47-61
[7]
Pierson, W.J.jr.; Neumann, g.; James, R.W.: Practical Methods for Observing and Forecasting
Ocean Waves by Means of Wave Spectra and Statistics. In.: Publication No 603. .Washington D.C.:
US Navy Hydrographic Office, 1955
[8]
Hasselaann, K.; Ross, D.B. Mller, P.; Sell, W.: A Parametric Wave Prediction Model. In.: Journal of
Physical Oceanography, Vol. 6 (1976.): 200-228
[9]
Nordenstrm, N.: A Method to Predict Long Term Distributions of Waves and Wave-Induced Motions
and Loads on Ships and Other Floating Structures. In.: Publication No. 81. 0slo: Det Norske Veritas.
April 1973.
[10]
Tucker, J.: Analysis of Record of Sea Waves. In.: Proceedings of the Institution of Civil Engineers
Vol. 26 (1963.) paper No. 6691: 305-316
[11]
Silvester, R.: Coastal Engineering, 1. Amsterdam: Elsevir Scientific Publication Comp. 1974. p.
256-269
[12]
WMO: Guide to Meteorological Instruments and Observing Practices. WMO Publications No. 8
TP.3.: World Meteorological Organization
[13]
Cartwright, D.C.: A Comparison of Instrumental and Visually Estimated Wave Heights and Periods
Recorded on Ocean Weather Ships. In.: The presentation of wave data from voluntary observing
ships, Hogben, N.; Lamb, F.E. (GB): National Physical Laboratory, SHIP REF. 49 (1964)
[14]
Pierson, W.J.; Moskowitz, L.: A Proposed Spectral Form for Fully Developed Wind Seas Based on
the Similarity Theory of S.A. Kitaigorskij. In.: Journal of the Geophysical Research (USA) Vol 69
(1964) No. 24: 5181-5190
[15]
ITTC: Technical Decizions and Recommendations Of the Seakeeping Comitee. In.: Proceedings 12.
i 13. ITTC, 1969. Rim i 1972. Berlin
[16]
Hasselmann, K.; i drugi: Measurements of Wind-Wave Growth and Swell Decay During the Joint
North Sea Wave Project (JONSWAP). In.: Deutsche hydrographische Zeitschrift, reihe A(8) (1973.)
No.12
[17]
Chakrabarti, K.S.: Hydrodynamics of Offshore Structures. Southampton: Computational Mechanics

Publications, 1987. -Str. 102-125
24.3.2011
84
[18]
Tabain, T.: Predskazivanje valjanja malih brodova pri istovremenom djelovanju nepravilnih valova i
vjetra. Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje. Doktorska disertacija
obranjena 1985.
[19]
Smiri, A.; Gai, M.: Parametarska aproksimacija spektra povrinskih valova srednjeg Jadrana .
U.: Alpex-rezultati, simpozij Dinamka vjetra i strujanja u sjevernom Jadranu, Split, Juni 1983. Split:
Savezni HMZ Beograd i Institut za oceanografiju i ribarstvo Split, 1983.
[20]
Pri, M.: Optimalizacija konstrukcije lukobrana u uvjetima jadranskog valnog spektra, Zagreb:
Sveuilite u Zagrebu, Fakultet graevinskih znanosti. Doktorska disertacija obranjena 1987. -Str.
189
[21]
ITTC: Proceedings of the 17th International Towing Tank Conference, Leningrad, September 1984.:
ITTC, 1984
[22]
Hasselman, S.; i drugi: The WAM model - a Third Generation Ocean Wave Prediction Model. In.:
Journal of Physical Oceanography, Vol 18(1988.): Str. 1775-1810
[23]
an Mrkerken, R.A.; Komen, G.J.; Janssen, P.A.E.m. In: Operational WAMS statistics over the
period December 1986 - March 1987. In.: KNMI Tech. Rept. TR-114, 1989.
[24]
Zambresky, L.: A verifikation study of the global WAM mode,l December 1987 - November 1988. In.:
ECMWF Tech. Rept. 63 (may 1989)
[25]
Riepma, H.W.; Bouws, E.: Preliminary results of the NEDWAM model. In.: Preprints of Second
International Workshop on Wave Hindcasting and Forecasting, Vancouver B.C., april 1989.
Downsview: Published by Environment Canada AES, 4905 Dufferin St. Downsview, Ontario,
Canada
[26]
Tolman, H.L.: The numerical WAVEWATCH: A third generation model for hindcasting of wind waves
on tides in shelf seas. In.: Rept No. 89-2. Delft: Dept. of Civil Eng., Delft University of Technology,
1989.
[27]
Kuspili, N.: Prognoze vjetrovnih valova na podruju sjevernog Jadrana. Zagreb: SveuiliAte u
Zagrebu, Fakultet graevinskih znanosti. Magistarski rad obranjen aprila 1988.
[28]
CEM - Coastal Engineering Manual: U.S Army Corps of Engineers";

Hydrodynamics
[29]
Pri, M.: Prognoze vjetrovnih valova, Vodoprivreda, Beograd, 1991.
[30]
Simiu, E.; Scanlan, R. H.: Wind Effects on Structures An Imtroduction to Wind Engineering,
Second edition, John Wiley / Sons, New York, Chichester, Brisbane, Toronto, Singapore, 1986.
24.3.2011
Index; Part II: Coastal
85
3.2
REALNI MORSKI VALOVI DUGIH PERIODA
Pojam morske razine odnosi se na nivo fizike povrine mora koji je u relaciji s nekom
referentnom ravninom. Ekstremne morske razine su, uz valove, osnovna podloga za sve
vrste inenjerskih zahvata u moru.
Morska razina se javlja u jednom trajnom dugovalnom procesu nazvanom morska mijena.
Dvije su glavne grupe valnih komponenti koje formiraju duge valove morske mijene: 1)
astralna, koja se naziva morsko doba (generirana gibanjem nebeskih tijela preteno
Mjeseca i Sunca - s periodom od oko ili oko 1 dan) i 2) terestika (generirana
zemaljskim utjecajima s periodom od 10-tak minuta do nekoliko sati). Astralna
komponenta morske mijene se moe okarakterizirati kao deterministika, a terestika kao
sluajan proces, to cijeloj morskoj mijeni daje karakter sluajnog procesa.
Sl.3.2::1
Mjeseni mareogram
24.3.2011
86
Amplituda mijene varira u tokom jednog mjeseca. Period mjesene varijacije morske
mijene je pola sinodskog mjeseca (0,5 x 29,5 dana) Sl.3.2::1. No varira i tokom dana. Na
slici3.2::2 prikazana je dnevna varijacija morske mijene, koja se moe javiti s jednim ili dva
perioda. Jednodnevna mijena ima period 24 sata i 50 minuta, a poludnevna 12 sati i 25
minuta. Mijene na Jadranu su poludnevnog tipa u vrijeme sizigija (mla i pun mjesec), a
jednodnevnog tipa u vrijeme kvadrature (prva i zadnja etvrt). U tablici3.2::I dana je
nomenklatura morskih razina s oznakamama i definicijama karakteristinih morskih razina.
Sl.3.2::2
Dnevni mareogram
24.3.2011
87
NOMENKLATURA MORSKIH RAZINA
ExtrVR100g
Ekstremno Visoka Razina 100 g povratnog razdoblja, odnosno

maksimalna razina koja 1 puta u 100 godina moe biti dostignuta ili
premaena
ExtrVR50g
Ekstremno Visoka Razina 50 g povratnog razdoblja, odnosno maksimalna

razina koja 1 puta u 50 godina moe biti dostignuta ili premaena
ExtrVR10g
Ekstremno Visoka Razina 10 g povratnog razdoblja, odnosno maksimalna

razina koja 1 puta u 10 godina moe biti dostignuta ili premaena
SVVR
Srednja Via Visoka iva Razina 20-godinji prosjek od po jedne

maksimalne registrirane vie visoke razine u vrijeme ive mijene s
izglaenog moreograma
SVVR
Srednja Via Visoka Razina prosjek od svih registriranih viih visokih

razina u nekom periodu s izglaenog moreograma
SVR
Srednja Visoka Razina prosjek od svih registriranih visokih razina

nekog razdoblja s izglaenog moreograma
SR 0,0
Srednja Razina geodetska nula 0,0[m n.m.], ili nula generalnog

nivelmana drave prosjek registriranih satnih razina s izglaenog
moreograma ili integralni prosjek; ako se radi o barem 20-godinjem
prosjeku moe posluiti za nulu generalnog nivelmana drave: 0,0[m
n.m.]. Za to se odabere jedna mareografska stanica na dravnoj obali. Za Hrvatsku je
geodetska nula 0,0[m n.m.] definirana 1875. iz jednogodinjeg opaanja u Trstu. Za
usporedbu 20-godinjia SR u Bakru je cca +0,1[m] nia.
SNR
Srednja Niska Razina prosjek od svih registriranih niskih razina nekog perioda
s izglaenog moreograma
SNNR
Srednja Nia Niska Razina prosjek od svih registriranih niih niskih razina u
nekom periodu s izglaenog moreograma
SNNR [0,0] Srednja Nia Niska iva Razina hidrografska nula nula pomorskih
karata ili 20-godinji prosjek od po jedne minimalne registrirane nie
niske razine u vrijeme ive mijene. Hidrografska nula se mijenja uzdu
obale, pa stoga nije istovjetna za sve pomorske karte
24.3.2011
88
ExtrNR10g
Ekstremno Niska Razina 10 g povratnog razdoblja, odnosno minimalna

razina koja 1 puta u 10 godina moe biti dostignuta ili podbaena
ExtrNR50g

ExtrNR100g

Tab.3.2::I
Nomenklatura morskih razina
24.3.2011
89
Sveucilite u Zagrebu, Gradevinski fakultet
Plovni putevi i luke 2011.
Prof. dr. sc. Marko Pric, dipl. ing. grad.

Poglavlje: 4 Gradenje u moru
05.04.2011
Predmet:
Poglavlje:
Gradenje u moru
Napisali:
prof. Marko Pric, prof. Dubravka Bjegovic, asist. Marijana Serdar
Sadraj:
4
GRAENJE U MORU ..................................................................................................3

4.1
GRADIVA POMORSKIH GRADNJI ......................................................................3
4.2
DJELOVANJE MORA NA GRADIVA ...................................................................3
4.3
BETON I ARMIRANI BETON U MORU ................................................................4
4.3.1
KOROZIJA BETONA I ARMIRANOG BETONA U MORU ............................4
4.3.1.1
KOROZIJA BETONA...............................................................................5
4.3.1.2
KOROZIJA ARMATURE U ARMIRANOM BETONU...............................5
4.3.1.2.1 Korozija armaturnog celika uslijed karbonatizacije...............................7
4.3.1.2.2 Korozija armaturnog celika uslijed djelovanja klorida ...........................8
4.3.1.2.3 Posljedice korozije armaturnog celika na armiranobetonsku
konstrukciju..........................................................................................................10
4.3.2
UKLJUCIVANJE TRAJNOSNIH ELEMENATA U PROJEKTIRANJE
BETONSKIH KONSTRUKCIJA .................................................................................10
4.3.2.1
PRISTUP PROJEKTIRANJU NOVIH BETONSKIH KONSTRUKCIJA SA
STAJALITA TRAJNOSTI ......................................................................................10
4.3.2.2
ODREDNICE O TRAJNOSTI U TEHNICKOM PROPISU ZA
BETONSKE KONSTRUKCIJE (TPBK) ...................................................................11
4.3.2.2.1 Razredi izloenosti .............................................................................12
4.3.2.2.2 Tehnicka svojstva i zahtjevi za beton u morskom okoliu ..................13
4.3.2.2.3 Odredivanje trajnosnih svojstava betona ...........................................18
4.3.3
Ugradba betona pod vodom ......................................................................19
4.4
Pomorski radovi ................................................................................................25
4.4.1
Podmorski iskopi........................................................................................25
4.4.1-1
Podmorski iSkop razrivnog tla ...............................................................25
4.4.2
Nasipi u moru..............................................................................................26
4.4.2-1
Kameni materijal....................................................................................26
4.4.2-2
Betonski materijal za nasipne radove....................................................30
4.4.2-3
Transport materijala za nasipne radove ................................................30
4.4.2-4 Ugradba materijala za nasipne radove........................................................30
4.4.2-5
Planiranje pod morem ...........................................................................30
4.4.3
Betonske podmorske konstrukcije ...........................................................32
4.4.3-1
Podmorski kalupni beton .......................................................................32
4.4.3-2
Predgotovljeno betonski elementi..........................................................32
4.4.4
Metalne konstrukcije ..................................................................................34
4.4.5
Ostale konstrukcije ....................................................................................34
4.4.5-1
Bitumenske konstrukcije........................................................................34
4.4.5-2
Plasticni materijali..................................................................................34
4.4.5-3
Gabioni..................................................................................................34
4.5
Tehnologija gradnje nasipnog lukobrana........................................................36
4.6
Tehnologija gradnje vertikalnog lukobrana ....................................................39
4 Gradenje u moru
Str.2
GRAENJE U MORU
4.1
GRADIVA POMORSKIH GRADNJI
Gradiva koja se upotrebljavaju za gradenje u moru:

- kamen
- beton
- armirani beton
- celik
- prokrom celik (inox)
- lijevano eljezo
- bronca
- drvo
- bitumen
- geotekstil
- sintetika
- gabionske mree.
4.2
DJELOVANJE MORA NA GRADIVA
Morska sredina stalno izaziva kemijska i mehanicka otecenja gradiva i konstrukcije.

ATMOSFERA
+ 100 m
SVVR
VLAENJE
SVR
metal
drvo
a zona praenja,
prskanja i
polijevanja
c zona povremenog
mocenja
b zona cestog
mocenja
SNR
SNNR
POD VODOM
Sl. 4.1.1::1
beton
c zona povr. osuenja

d zona stalnog
mocenja
Visinske zone utjecaja mora na gradiva
Stoga je pitanje trajnosti od velike vanosti. U pogledu jacine otecenja po visini razlikuju
se sljedece cetiri zone napada: a, b, c i d (Sl. 4.1.1::1).
4 Gradenje u moru
Str.3
4.3
BETON I ARMIRANI BETON U MORU
Pomorski betoni u pomorskom graditeljstvu mogu biti predgotovljeni (montani) ili

monolitni (ugradeni na licu mjesta). Predgotovljeni betoni omogucavaju uvijek kvalitetnije
konstrukcije, jer se zahtjevi na pomorski beton mogu potpuno ispuniti.
Druga je stvar s monolitnim betonima; t.j. betonima ugradenim u konstrukciju na gradilitu.
Tu razlikujemo tehnoloki dvije vrste betona:
-
nadmorski betoni, iznad vode (ugradeni u suhom), koji su dodue pod utjecajem
mora, ali koji dosta dobro omogucavaju ispunjenje zahtjeva za kvalitetne pomorske
betone;
podmorski betoni betonirani pod morem. Betoniranje pod vodom je teka tehnicka
zadaca koja pretpostavlja dosta iskustva. Zato se taj nacin gradnje kad god je to
moguce zamjenjuje predgotovljenim betonima izradenim u pogonu, ili na suhom
na gradilitu.
4.3.1 KOROZIJA BETONA I ARMIRANOG BETONA U MORU

Izmedu svih razlicitih opterecenja iz okolia kojima armiranobetonska konstrukcija moe biti izloena tijekom
njenog uporabnog vijeka, maritimni okoli predstavlja jedan od najsloenijih i najagresivnijih utjecaja na
konstrukciju. Upravo su u takvom agresivnom maritimnom okoliu Jadrana neke od najvecih
armiranobetonskih konstrukcija u Hrvatskoj. Osnovni kemijski i mehanicki procesi degradacije koji
nastupaju prilikom dueg izlaganja armiranobetonske konstrukcije morskoj vodi prikazani

su na slici 4.3.1::1.
Sl. 4.3.1::1
Utjecaj morske vode na armiranobetonsku konstrukciju
Degradacija armiranobetonskih konstrukcija u morskoj vodi rezultat je vie kemijskih reakcija koje se odvijaju
istovremeno, a prvenstveno su uzrokovane djelovanjem klorida i sulfata. Utjecaj klorida na svojstva
konstrukcije je viestruk, no svakako je najvanije da izazivaju koroziju armature i degradaciju betona.
4 Gradenje u moru
Str.4
4.3.1.1
KOROZIJA BETONA
Degradacija betona uslijed djelovanja morske vode nastaje zbog kemijske razgradnje i
luenja sastojaka hidratiziranog cementa, ekspanzije i pojave pukotina, te ljutenja i
pucanja betona. Na slici 4.3.1.1::1 prikazana je shema procesa degradacije betona u
morskoj vodi. Karbonatizacija je kemijski proces pri kojem ugljicni-dioksid CO2 iz zraka
reagira s kalcij hidroksidom Ca(OH)2 iz povrinskog sloja betona, pri cemu nastaju slabo
topljivi kalcij karbonat. Proces karbonatizacije na beton djeluje pozitivno, produkti
karbonatizacije zapunjavaju strukturu betona i povecavaju nepropusnost, ali djeluje
negativno na armaturu u armiranom betonu, jer se uslijed karbonatizacije snizuje pH
vrijednost porne vode u betonu cime se povecava rizik od korozije (detaljnije objanjeno u
poglavlju 4.3.1.2). Reakcijom magnezij sulfata iz mora i kalcij hidroksida iz betona nastaje
sekundarni gips i slabo topivi magnezij hidroksid (mineral brucit), koji takoder zapunjavaju
strukturu betona. Djelovanjem sekundarnog gipsa u dubljem sloju betona dolazi do
formiranja etringita koji buja i razara strukturu betona.
5
3
2
MORSKA VODA
2 - karbonatizirani sloj betona

3 - djelovanje sulfata - MgSO4
4 - djelovanje sulfata - CaSO4
5 - djelovanje sulfata i klorida
6 - zona izluivanja
Sl. 4.3.1.1::1 Degradacija betona uslijed djelovanja morske vode

Ovaj proces bit ce jaci i bri ako beton uslijed premaenja naprezanja (cega kod dobro
dimenzionirane konstrukcije ne smije biti) dobije pukotine koje otvaraju put koroziji dublje u
beton.
4.3.1.2
KOROZIJA ARMATURE U ARMIRANOM BETONU
a)
b)
Sl. 4.3.1.2::1 Otecenja uzrokovano korozijom a) Krcki most, b) Torpedo, Rijeka

4 Gradenje u moru
Str.5
Korozija armature u armiranom betonu je uzrocnik brojnih otkazivanja nosivih

armiranobetonskih konstrukcija (Slika 4.3.1.2::1), te stoga predstavlja jedan od znacajnijih
cimbenika pri proracunu novih i odravanju postojecih gradevina.
Gotovo svi metali i njihove legure su u nestabilnom termodinamickom stanju i u osnovi
tee vracanju u stabilnije stanje procesom korozije. Korozijski ciklus se moe objasniti i
kao elektrokemijski proces kojim se metal koji je u visoko energetskom stanju (dobiven iz
rude uz upotrebu energije) vraca u nie energetsko stanje (stabilnije) reagirajuci s
okolinom i oslobadajuci energiju, pri cemu nastaje korozijski produkt (hrda na celiku) koji je
slican pocetnoj rudi iz koje je dobiven (slika 4.3.1.2::2).
Slika 4.3.1.2::2 Korozijski ciklus
U armiranobetonskog konstrukciji koja je izloena utjecajima iz morskog okolia dva su

osnovna razloga korozije armature u betonu:
1
smanjivanja pH razine betona zbog reakcije hidroksida iz cementa s atmosferskim

CO2 ; t.j.karbonatizacija koja razara "kemijsku" i "fizicku" zatitne barijere betona
oko armaturnog celika
penetracije klorida u pore oko armature (kod dovoljno visoke koncentracije iona
klora mogu destabilizirati pasivizirajuci film iako pH vrijednost porne vode ostaje
nepromijenjena).
Slika 4.3.1.2::3
Uzroci
korozije armature u
betonu
Oba su procesa potpomognuta

pukotinama
od
naprezanja
konstrukcije ako ih je bilo.
4 Gradenje u moru
Str.6
4.3.1.2.1
Korozija armaturnog celika uslijed karbonatizacije
U uvjetima neagresivne okoline kvalitetan beton prua dobru antikorozivnu zatitu

armaturnom celiku. Neposredno nakon procesa hidratacije na celiku se stvara tzv. zatitni
pasivni sloj oksida eljeza, koji je nepropustan i stabilan sve dok je pH vrijednost porne
vode u betonu dovoljno visoka (pH=12). Celik na taj nacin nije izloen koroziji sve dok se
ne uniti spomenuti zatitni pasivni sloj.
Formiranje i stabilnost pasivnog sloja na povrini celika ovisi o pH vrijednosti porne vode
koja okruuje armaturu. Ako nema klorida ili drugih iona pasivni film se stvara i odrava
neograniceno i ucinkovito sprijecava nastanak korozije sve dok je pH razina porne vode
dovoljno visoka (pH=12).
Dakle rizik korozije armature je minimalan u dobro projektiranoj konstrukciji s dovoljnom
debljinom kvalitetno izvedenog zatitnog sloja koji prua kemijsku i fizicku barijeru koroziji.
U odredenim uvjetima, a to je npr. ako se pH betona (ustvari porne vode u betonu) uslijed
karbonatizacije ili djelovanja kiselih otopina smanji, te beton postane priblino neutralan
(pH<9 do 10), ili ako je kolicina klorida veca od tzv. kriticne vrijednosti, te ako ima dovoljno
vlage i kisika, moe zapoceti proces korozije.
Kemijska barijera je visoko lunata (alkalna) porna voda (pH > 12). Ona omogucuje formiranje i odravanje
filma od zatitnog pasivnog sloja na povrini celika. Formiranje filma moe se prikazati sljedecim
jednadbama (Bertolini et al., 2004):
Fe ? Fe 2 ? ? 2e ? .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .........(1)
Fe 2 ? ? 2OH ? ? Fe(OH) 2 .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ...( 2)
Fe(OH) 2 ? O 2 ? ? ? FeOOH ? H 2 O.......... .......... .......... .......... .......... .......... .......... ......( 3)
Pasivizirajuci film moe biti od eljezo(II)oksida ili eljezo(III)oksida. Oba su kemijski stabilni u betonu ukoliko
nema procesa karbonatizacije i/ili prisutnosti klorida. eljezo(III)oksid je puno stabilniji, osobito u prisutnosti
klorida, dok oba gube svojstva ukoliko razina pH padne ispod 12.
Fizicka barijera je nepropusnost zatitnog sloja betona, koji ogranicava prodiranje kisika do armature
sprjecavajuci time korozijsku reakciju, cak i uz otecen pasivizirajuci film na povrini armature.
Korozija armature zapocne kada se smanji djelovanje kemijske barijere i kad pasivizirajuci film postane
nestabilan; t.j. kad zapocne t.z.v. depasivizacija. Daljnje napredovanje korozije armature ide s razaranjem
"fizicke barijere"; t.j. s pukotinama i poroznocu betona. Lokalna depasivizacija se dogada na povrini
armature u blizini pukotina koje mogu nastati uslijed korozije betona ili uslijed premaenja naprezanja u
betonu. Korozija je u ovom slucaju lokalna, gdje se depasivizirana zona ponaa kao anoda. Masovna
depasivizacija se moe pojaviti i na velikoj povrini armature kada je beton porozan (ima slabu "fizicku
barijeru"), jer dolazi do penetracije ugljicnog dioksida ( CO2 ) do povrine armature. U ovom slucaju dolazi do
opce korozije na mnogo mjesta na povrini armature, koja se ponaaju kao anode (Sl. 4.3.1.2.1::1).
O2
armatur
CO 2
hrda
2Fe(OH) 2
H 2O
4 Gradenje u moru
katoda
anoda
beton
kao
elektrolit
Slika 4.3.1.2.1::1
clanak u betonu
Galvanski
Str.7

Kada korozijski proces zapocne njegova brzina ovisi o nekoliko uvjeta; dva najvanija su: dostupnost kisika
na katodnim podrucjima i prisutnost vodene otopine u porama betona u blizini armature, slika 4.3.1.2::3. Ti
uvjeti su neophodni, jer mora postojati medij kroz koji ce teci struja iona od katode prema anodi.
Formiranje i stabilnost pasivnog sloja na povrini celika ovisi o pH vrijednosti porne vode koja okruuje
armaturu. Ako nema klorida ili drugih iona pasivni film se stvara i odrava neograniceno i ucinkovito
sprijecava nastanak korozije sve dok je pH razina porne vode dovoljno visoka (pH=12).
4.3.1.2.2
Korozija armaturnog celika uslijed djelovanja klorida
Glavni uzrocnik korozije armature su ioni klora iz porne vode u betonu i iz okoline (koji pak
mogu mijenjati koncentraciju klora u pornoj vodi). Koroziji uzrokovanoj kloridima najvie su
izloene armiranobetonske konstrukcije u maritimnom okoliu kao i armiranobetonske
konstrukcije prometnica, koje se zimi nekontrolirano posipaju solju za odmrzavanje.
Ukupna kolicina klorida u betonu sastoji se od vezanih i slobodnih iona klora u pornoj vodi
i betonu, ciji zbroj cini ukupan sadraj klorida, a moe se izraziti na masu cementa u
betonu ili na ukupnu masu betona. U procesu korozije sudjeluju samo slobodni ioni klora
otopljeni u pornoj vodi. Korozija uzrokovana ionima klorida moe se podijeliti u cetiri
osnovna stupnja, kao to je prikazano na slici 4.3.1.2.2::1 na kraju kojih su cetiri
karakteristicne posljedice korozije:
1.
stupanj degradacije uslijed

korozije
2.
3.
4.
razaranje pasivnog sloja armature uz koroziju celika i smanjenje povrine presjeka

armaturnih ipki,
raspucavanje betona uz otvaranje puta jacem procesu korozije,
ljutenje betona uz otvaranje puta masovnom procesu korozije i
slom konstrukcije.
3
1
2
vrijeme
Slika 4.3.1.2.2::1 Stupnjevi

degradacije armiranobetonske
konstrukcije uslijed korozije (Rostam,
1999)
Karakteristicne pojave na povrini armiranobetonske konstrukcije po kojima se moe

odrediti stupanj degradacije uslijed korozije prikazane su na slikama 4.3.1.2.2::2,
4.3.1.2.2::3, 4.3.1.2.2::4 i 4.3.1.2.2::5.
Utjecaj iona klora Cl ? na depasivaciju celika, i pri visokim razinama pH porne vode, moe
se objasniti kao natjecanje dva procesa: stvaranje i obnavljanje pasivizirajuceg filma od
strane hidroksilnih iona OH? i razaranje filma djelovanjem iona klorida Cl? . Kad kloridni
ion jednom razori zatitni pasivni sloj oko armature omogucen je pristup iona klora na
armaturni celik. Uslijed toga dolazi do formiranja eljeznog klorida koji se u reakciji s
vodom i kisikom rastvara na eljezni hidroksid, slobodni vodik i kloridni ion, to dovodi do
4 Gradenje u moru
Str.8
daljnjeg razaranja pasivnog filma i formiranja toka struje izmedu anodnih i katodnih
podrucja armature.
Slika 4.3.1.2.2::2 Pojava mikropukotina
Slika 4.3.1.2.2::4 Ljutenje zatitnog sloja

Fe ? Fe
2?
Slika 4.3.1.2.2::5 Otpadanje vecih komada
? FeCl 2
?
?
?
FeCl 2 ? H 2 O ? OH ? Fe(OH) 2 ? 2Cl ? H
Fe
? 2Cl
? 2e
Slika 4.3.1.2.2::3 Pojava smedih mrlja na betonu
4Fe(OH) 2 ? 2H 2 O ? O 2 ? 4Fe(OH) 3
2Fe(OH) 3 ? Fe 2 O 3 ?H 2 O ? 2H 2 O
4 Gradenje u moru
Str.9
Vidljivo je da se ioni klora Cl regeneriraju jer nastali produkt korozije, hrda, ne sadri ione klora, iako se
eljezni klorid stvara u najranijoj fazi. Time se omogucuje trajno djelovanje klorida i daljnji proces korozije.
Depasivizacija povrine celika se dogada onda kada je na razini armature dosegnuta

vrijednost koncentracije klorida koju nazivamo kriticna koncentracija klorida. Iz laboratorijskih
eksperimenata na celiku uronjenom u otopinu poznate pH vrijednosti dobiveno je da je prekid pasivnog sloja
kontroliran koncentracijom slobodnih kloridnih iona u odnosu na koncentraciju hidroksilnih iona i
ustanovljena je vrijednost praga Cl /OH = 0,6. U praksi se kriticna koncentracija klorida Ccr
odreduje u odnosu na masu cementa ili na masu betona, a uglavnom su prihvacene

vrijednosti: Ccr = 0,4 % na masu cementa, odnosno Ccr = 0,05 % na masu betona. Kriticna
koncentracija klorida je vaan parametar za procjenu vijeka armiranobetonskih konstrukcija osjetljivih na
kloride kao i za popravak konstrukcija gdje su kloridi prodrli u betonski zatitni sloj, ali gdje jo nije pocela
korozija armature.
4.3.1.2.3
?
?
Posljedice korozije
konstrukciju
armaturnog
celika
na
armiranobetonsku
Prva posljedica procesa korozije armature kod armiranobetonskih konstrukcija je da

se smanjuje poprecni presjek armature, a time i njezina nosivost.
Druga posljedica je da produkti korozije zauzimaju veci volumen nego celik (cak i
do est puta veci), to uzrokuje vlacna naprezanja u betonu. Ako su vlacna
naprezanja u betonu veca od njegove vlacne cvrstoce, rezultat je pucanje betona i
ljutenje zatitnog sloja (Sl. 4.3.1.2.3::1) to otvara put jo jacem procesu korozije.
Slika 4.3.1.2.3::1
Povecanje volumena prilikom korozije celika u armiranom betonu
4.3.2 UKLJUCIVANJE TRAJNOSNIH ELEMENATA U PROJEKTIRANJE

BETONSKIH KONSTRUKCIJA
4.3.2.1
PRISTUP PROJEKTIRANJU NOVIH BETONSKIH KONSTRUKCIJA SA

STAJALITA TRAJNOSTI
4 Gradenje u moru
Str.10
Na slici 4.3.2.1::1 dana je shema projektiranja novih armiranobetonskih konstrukcija

izloenih djelovanju maritimnim uvjetima.
PRISTUP PROJEKTIRANJU NOVIH BETONSKIH KONSTRUKCIJA

ODREIVANJE PROJEKTNIH UVJETA
Zahtjevi investitora
ivotni vijek, Materijal
Okoli
Zahtjevi konstrukcije
za nosivost,
uporabivost i trajnost
IDEJNO RJEENJE
IDEJNI PROJEKT
Odredivanje kriterija za mehanicku otpornost i stabilnost (TPBK)
Osnovni proracuni mehanicke otpornost i stabilnosti
GLAVNI PROJEKT
Ne zadovoljava
Proracuni funkcionalnosti
Oblikovanje konstrukcije
Proracun isplativosti
ODREIVANJE PROJEKTNIH KRITERIJA

Kriteriji za mehanicku otpornost
i stabilnost (TPBK)
Kriteriji za trajnost
(HRNEN 1992-1-1 i TPBK)
PRORACUNI
Proracun mehanicke otpornost i stabilnosti
Projekt betona
Proracun trajnosti
Ne zadovoljava
PROJEKT UPORABE I ODRAVANJA KONSTRUKC.

Plan pregleda
Projekt monitoringa
PROJEKT ZATITE KONSTRUKCIJE

PROJEKT RUENJA I ZBRINJAVANJA OTPADA
Slika 4.3.2.1::1 Shema projektiranja armiranobetonskih konstrukcija s naglaskom na
trajnost
4.3.2.2
ODREDNICE O TRAJNOSTI U TEHNICKOM PROPISU ZA BETONSKE

KONSTRUKCIJE (TPBK)
Postupci proracuna stabilnosti, nosivosti i deformacija konstrukcija dobro su definirani i matematicki

precizirani na principima tehnicke mehanike u propisima, normama i raznim preporukama za projektiranje
armiranobetonskih i prednapetih konstrukcija. Trajnost konstrukcija se jo uvijek propisuje iskustvenim
pravilima za materijale i tehnologiju, to ukljucuje propisani vodocementni omjer, marka betona, minimalna
kolicina cementa, aeriranje i vrijeme njegovanja betona. No samo time se ne osigurava zahtijevani ivotni
vijek armiranobetonske konstrukcije to dokazuju brojni primjeri starijih armiranobetonskih konstrukcija
otecenih korozijom. U nekim slucajevima otecenja uslijed opterecenja iz okoline su uzrokovala kolaps
konstrukcije. Takvi slucajevi su potaknuli nova istraivanja razlicitih mehanizama degradacije materijala koja
jo nisu ula u propise.
U novom Tehnickom propisu za betonske konstrukcije (TPBK, 2006), koji je stupio na

snagu u srpnju 2006., a oslanja se na europske norme, zahtjevi za beton u pogledu
4 Gradenje u moru
Str.11
trajnosti su postali bitno stroi. Iako je zadran konvencionalni pristup (pristup pretpostavlja se da zadovoljava), proiren je s novim klasama izloenosti, uz posebne
zahtjeve na trajnost za specijalne uvjete izloenosti. Nadalje zahtjevi s obzirom na debljinu
zatitnog sloja betona i vodocementni omjer su postali stroi.
4.3.2.2.1
Razredi izloenosti
Tehnicki propis za betonske konstrukcije (TPBK) se, glede trajnosti, oslanja na normu HRN EN 206-1:2006
Beton -- 1. dio: Specifikacije, svojstva, proizvodnja i sukladnost, prema kojoj se djelovanje okolia na
betonske konstrukcije odreduje "razredima izloenosti" (Tab. 4.3.2.2.1::I). U vezi razreda
izloenosti dani su minimalni tehnoloki zahtjevi (Tab. 4.3.2.2.1::II) prema kojima treba
projektirati odgovarajuce sastave betona kao i kriteriji za sastav i svojstva betona (tlacna
cvrstoca, minimalni zatitni sloj, maksimalni vodocementni omjer, minimalni sadraj pora).
Razred
Opis okolia
Primjeri moguce pojave razreda izloenosti
1 Nema rizika od otecenja

X0
Vrlo suho
Elementi bez armature u neagresivnom okoliu
a
2 Korozija armature uzrokovana karbonatizacijom )
Elementi u prostorijama obicne vlanosti zraka; elementi stalno
XC 1
Suho ili trajno vlano
uronjeni u vodu
XC 2
Vlano, rijetko suho
Dijelovi spremnika za vodu; dijelovi temelja
Dijelovi do kojih vanjski zrak ima stalni ili povremeni pristup;
XC 3
Umjerena vlanost
prostorije s atmosferom visoke vlanosti
Vanjski betonski elementi izravno izloeni kii; elementi u
XC 4
Ciklicko vlano i suho
podrucju kvaenja vodom (slatkovodna jezera i/ili rijeke)
3 Korozija armature uzrokovana kloridima koji nisu iz mora
XD 1
Umjerena vlanost
Podrucja prskanja vode s prometnih povrina; privatne garae
Bazeni za plivanje i kupalita sa slanom vodom; elementi
XD 2
Vlano, rijetko suho
izloeni industrijskim vodama koje sadre kloride
Elementi izloeni prskanju vode s prometnih povrina na koja
XD 3
Ciklicko vlano i suho
se nanose sredstva za odledivanje; parkiraline ploce
4 Korozija armature, uzrokovana kloridima iz mora
Izloeno soli iz zraka, ali ne u
XS 1
izravnom dodiru s morskom Vanjski elementi u blizini obale
vodom
XS 2
Uronjeno
Stalno uronjeni elementi u lukama
XS 3
U zonama plime i prskanja vode Zidovi lukobrana i molova
5 Djelovanje smrzavanja i odmrzavanja, sa ili bez sredstava za odledivanje
Umjereno zasicenje vodom, bez
XF 1
Vanjski elementi
sredstva za odledivanje
Umjereno zasicenje vodom, sa
Podrucja prskanja vode s prometnih povrina, sa sredstvom za
XF 2
sredstvom za odledivanje ili
odledivanje; podrucje prskanja morskom vodom
morska voda
Jako zasicenje vodom, bez Otvoreni spremnici za vodu; elementi u podrucju kvaenja
XF 3
sredstva za odledivanje
vodom (slatkovodna jezera i/ili rijeke)
Prometne povrine tretirane sredstvima za odledivanje;
preteno vodoravni elementi izloeni prskanju vode s
Jako zasicenje vodom, sa
prometnih povrina na koja se nanose sredstva za odledivanje;
XF 4
sredstvom za odledivanje ili
parkiraline ploce bez zatitnog sloja; elementi u podrucju
morskom vodom
morske plime; mjesta na kojima moe doci do struganja u
postrojenjima za tretiranje voda iz kanalizacije
6 Beton izloen kemijskom djelovanju
Spremnici u postrojenjima za tretiranje voda iz kanalizacije,
XA 1
Slabo kemijski agresivni okoli
spremnici tekucih umjetnih gnojiva
Umjereno kemijski agresivni Betonski elementi u dodiru s morskom vodom; elementi u
XA 2
okoli, konstrukcije u marinama
agresivnom tlu
4 Gradenje u moru
Str.12

XA 3
Jako kemijski agresivni okoli

Kemijski agresivne vode u postrojenjima za tretiranje otpadnih
voda; spremnici za silau i korita (ljebovi) za hranjenje
ivotinja; rashladni tornjevi s dimnjacima za odvodenje dimnih
plinova
7 Beton izloen habanju

XM 1
Umjereno habanje
XM 2
Znatno habanje
XM 3
Ekstremno habanje
Tab. 4.3.2.2.1::I
Elementi industrijskih konstrukcija izloeni prometu vozila s

pneumatskim gumama na kotacima
Elementi industrijskih konstrukcija izloeni prometu viljukara s
pneumatskim ili s tvrdim gumama na kotacima
Elementi industrijskih konstrukcija izloeni prometu viljukara s
pneumatskim gumama ili celicnim kotacima; hidraulicke
konstrukcije u vrtlonim (uzburkanim) vodama (npr. bazeni za
destilaciju); povrine izloene prometu gusjenicara
Razredi izloenosti
Max v/c
Razred
Min razred
Min kolicina
Min kolicina
Drugi zahtjevi
3
izloenosti
omjer
cvrstoce
cementa (kg/m )
zraka (%)
Nema rizika korozije
X0
C 20/25
Korozija armature uzrokovana karbonatizacijom
XC 1
0.65
C 25/30
260
XC 2
0.60
C 30/37
280
XC 3
0.55
C 30/37
280
XC 4
0.50
C 30/37
300
Korozija armature uzrokovana kloridima iz mora
XS 1
0.50
C 30/37
300
XS 2
0.45
C 35/45
320
XS 3
0.45
C 35/45
340
Korozija armature uzrokovana kloridima koji nisu iz mora
XD 1
0.55
C 30/37
300
XD 2
0.55
C 30/37
300
XD 3
0.45
C 35/45
320
Smrzavanje i odmrzavanje
XF 1
0.55
C 30/37
300
Agregat s
a
dovoljnom
XF 2
0.55
C 25/30
300
4.0
a
otpornocu na
XF 3
0.50
C 30/37
320
4.0
a
smrzavanje
XF 4
0.45
C 30/37
340
4.0
Kemijski agresivan okoli
XA 1
0.55
C 30/37
300
Sulfatno otporni
b
XA 2
0.50
C 30/37
320
cement
XA 3
0.45
C 35/45
360
Beton izloen habanju
XM 1
C30/37
Manje
maksimalno
XM 2
C30/37
zrno agregata
XM 3
C35/45
a)
Kada beton nije aeriran, ponaanje betona treba ispitivati prema prikladnoj metodi u usporedbi
s betonom kojemu je otpornost na smrzavanje za relevantni razred izloenosti dokazana.
b)
2
Kada SO4 vodi ka razredu izloenosti XA2 i XA3 ispravno je koristiti sulfatno-otporni cement.
Kada je cement razredovan prema sulfatnoj otpornosti, umjereno ili visoko sulfatno otporni
cement treba rabiti u razredu izloenosti XA2 (i u razredu izloenosti XA1 kad je primjenljiv), a
visoko sulfatno otporni cement treba rabiti u razredu izloenosti XA3.
Tab. 4.3.2.2.1::II
4.3.2.2.2
Preporucene vrijednosti sastava i svojstava betona za razrede

izloenosti
Tehnicka svojstva i zahtjevi za beton u morskom okoliu
4 Gradenje u moru
Str.13

TPBK propisuje tehnicka svojstva i druge zahtjeve za beton koji se ugraduje u betonsku konstrukciju, te
nacin potvrdivanja sukladnosti betona. Tehnicka svojstva betona i materijal od kojih se beton proizvodi moraju
biti specificirana prema TPBK i normi HRN EN 206-1:2006, te normama specifikacijama za materijale.
Svojstva svjeeg betona specificira izvodac betonskih radova, ili su prema potrebi
specificirana u projektu betonske konstrukcije. Svojstva ocvrsnulog betona specificiraju se
u projektu betonske konstrukcije. Obavezno se specificira razred tlacne cvrstoce, te ostala
svojstva prema potrebi (otpornost na cikluse smrzavanja i odmrzavanja,
vodonepropusnost i drugo). Time je velika odgovornost dana projektantima.
Trajnost betona direktno ovisi o njegovoj sposobnosti sprecavanja prodiranja supstanci koje uzrokoju
degradaciju betona, poput:
- vode povecava volumen prilikom smrzavanja/odmrzavanja, prenosi ione klorida koji uzrokuju
koroziju, reagira s kalcij-dioksidom iz cementa pri cemu nastaje kalcij-karbonat koji sniuje pH
vrijednost betona
- klorida glavni uzrocnici korozije
- kisika potpomae koroziju celika
- sulfata reagiraju s aluminatnim sastojcima.
Projektirati trajni beton znaci projektirati beton koji ce imati malu propusnost i mali
koeficijent difuzije klorida. Mala propusnost betona postie se odgovarajucom
kombinacijom snienog vodocementnog omjera, njegovanja betona i koritenja sastojaka
koji zamijenjuju cement, poput silikatne praine.
Cement
Za inicijaciju i napredovanje korozije armature presudan faktor je kolicina i sastav porne vode u betonu.
Upravo su zato za korozijski proces jako bitni oni konstituenti betona koji odreduju pH vrijednost porne vode,
ukupnu poroznost i velicinu pora. Prilikom hidratacije cementa kalcijev silikat reagira s vodom te nastaje
kalcij hidroksid Ca(OH)2, jedan od glavnih uzrocnika visoke alkalnosti porne vode. Moe se zakljuciti da to
je veca prisutnost alkalija (CaOH2, NaOH i KOH) u cementu, veca je pasivnost armature u betonu, odnosno
manja je vjerojatnost pojave korozije.
Razred izloenosti
Tip cementa koji se ne

primjenjuje u betonu
XC2,XC3
CEM III/C
XD
CEM IV
XS
CEM V
CEM II/AiB-P/Q
CEM II/AiB-M
Svi razredi okoline

CEM II/AiB-W
za elemente betonske
konstrukcije s adhezijskim
prednapinjanjem
CEM III
CEM IV
CEM V
4 Gradenje u moru
Izbor cementa, u mnogim primjenama,

narocito u nepovoljnim uvjetima
okolia ima utjecaj na trajnost betona,
morta ili injekcijske mase, npr.
otpornost na smrzavanje, kemijsku
otpornost i zatitu armature.
Pri izboru cementa, osobito u

pogledu vrste i razreda cvrstoce
za razlicite primjene i stupnjeve
izloenosti, treba uzeti u obzir
ogranicenja
za
primjenu
cementa u betonu prema normi
HRN EN 197-1. dana u
4.3.2.2.2::I.
Tab. 4.3.2.2.2::I Ogranicenja na
primjenu cementa u betonu po
razredima izloenosti (TPBK 2006)
Str.14
Dodaci cementu
Posljednjih godina postoji inicijativa za smanjenjem tetnog utjecaja cementne industrije na okoli i za
stvaranjem odrive i ekoloki zadovoljavajuce industrije cementa, a ujedno i tehnologije betona. Jedno od
rjeenja kako da se zatiti okoli je to da se dio cementa, potrebnog za proizvodnju betona, zamijeni
nusproduktima dobivenim iz termoelektrana i metalurke industrije, poput zgure, leteceg pepela ili silikatne
praine. Nedavna istraivanja pokazala su da betoni u cijem je sastavu dio cementa
zamijenjen s materijalima poput silikatnog praha, zgure, leteceg pepla i sl. imaju manju
propusnost od klasicnih betona.
Agregat
Agregat nema velikog utjecaja na koroziju armature u betonu, osim ako je agregat izrazito
porozan i/ili sadri vecu kolicinu klorida. Poroznost cementne paste u okolini zrna agregata je veca
od poroznosti ostale cementne paste. Zato je potrebno posvetiti panju na velicinu zrna agregata u
zatitnom sloju betona. Ukoliko je velicina zrna agregata priblino jednaka debljini zatitnog betonskog sloja,
prodor klorida kroz beton do armature ce biti olakan. Prema HRN EN 206-1/A1:2004, tip agregata,
granulometriju i razrede obzirom na specificirana svojstva bira se uzimajuci u obzir:
- izvedbu radova
- krajnju uporabu betona
- uvjete okolia kojima ce beton biti izloen
- sve uvjete za izloeni agregat ili agregat za zavrnu obradu betona.
Sadraj klorida u agregatu

-
Sadraj klorida izraenih kao kloridni ioni (Cl ), ispitan prema HRN EN 1744-1:2004 Ispitivanja kemijskih
svojstava agregata - 1. dio: Kemijska analiza ne smije biti veci od vrijednosti prikazanih u tablici 4.3.2.2.2::II.
Maksimalni sadraj kloridnih
iona (%)
Namjena
0,15
0,06
0,03
nearmirani beton
armirani beton
prednapeti beton
Tab. 4.3.2.2.2::II
Sadraj kloridnih iona

ispitan prema HRN EN
744-1
Vodocementni omjer
Poroznost betona i koeficijent difuzije direktno ovise o vodocementnom omjeru. Smanjenje vodocementnog
omjera smanjuje poroznost betona, to uzrokuje sporiji prodor klorida i bolju korozijsku pasivnost armature u
betonu. Maksimalni vodocementni omjeri za odredene razrede okolia u Tab. 4.3.2.2.1::II.
Pukotine
Pukotine su bitan element trajnosti. Prema EC proracunavaju se u sklopu proracuna
uporabljivosti. Proracun se svodi na provjeru granicnog stanja otecenja po kriteriju da proracunska
vrijednost irine pukotine wk dobivena iz proracuna konstrukcije (u kojem su primijenjeni parcijalni koeficijenti
sigurnosti za granicno stanje uporabljivosti) mora biti manja ili jednaka od EC-om preporucene granicne
vrijednosti irine pukotine wmax[mm] (za pojedine razrede izloenosti) iz Tab. 4.3.2.2.2::III.
wk = wmax
Razred izloenosti
4 Gradenje u moru
ZS
Armirani elementi i prednapeti elementi s

neprianjajucim nategama
Prednapeti elementi s prianjajucim

nategama
wmax[mm]
wmax[mm]
Nazovistalna kombinacija opterecenja
Cesta kombinacija opterecenja
Str.15

X0, XC1

0,4
0,2
XC2, XC3, XC4
0,2
0,3
XD1, XD2, XS1, XS2,

XS3
Rastlacenje
NAPOMENA 1 Za razrede izloenosti X0, XC1, irina pukotine nema utjecaja na trajnost i ovo ogranicenje je
postavljeno da bi se dobio opcenito prihvatljiv izgled. U odsutnosti uvjeta za izgled ovaj uvjet se moe
zanemariti.
NAPOMENA 2 Za ove razrede izloenosti, dodatno treba kontrolirati rastlacenje za nazovistalnu kombinaciju
opterecenja.
Tab. 4.3.2.2.2::III Preporucene granicne vrijednosti irine pukotina betona wmax[mm] za razrede izloenosti
prema EN 1992-1-1 ZS
Progibi
Tab. 4.3.2.2.2::IV
Granicne vrijednosti progiba dmax[mm] Bet. konstr, JR/drugi, 486
Progibi su bitan element uporabljivosti, ali i trajnosti. Prema EC proracunavaju se u sklopu

proracuna uporabljivosti. Proracun se svodi na provjeru granicnog stanja deformacije po kriteriju da
proracunska vrijednost progiba dk dobivena iz proracuna konstrukcije (u kojem su primijenjeni parcijalni
koeficijenti sigurnosti za granicno stanje uporabljivosti) mora biti manja ili jednaka od EC-om preporucene
granicne vrijednosti progiba betonskih nosaca dmax[mm] iz Tab. 4.3.2.2.2::IV.
dk = dmax
Sadraj klorida u betonu
Uporaba betona
Ne sadri celicnu armaturu ni drugi ugradeni
metal osim nehrdajucih vodilica
Razred sadraja
a
klorida
Najveci sadraj Cl na
b
masu cementa
Cl 1,0
1,00 %
Cl 0,20
0,20 %
Cl 0,40
0,40 %
Cl 0,10
0,10 %
Sadri celik za prednapinjanje
Cl 0,20
0,20 %
a
U odredenim uvjetima uporabe betona izbor razreda ovisi o odredbama vaecim na mjestu
uporabe betona.
b
Pri rabljenju mineralnih dodataka tipa II koji su ukljuceni u proracun kolicine cementa,
sadraj klorida se izraava kao postotak klornih iona na masu cementa plus ukupna kolicina
uracunatog mineralnog dodatka.
Sadri celicnu armaturu ili drugi ugradeni metal
Tab. 4.3.2.2.2::V
4 Gradenje u moru
Najveci dozvoljeni sadraj klorida u betonu

Str.16
Porijeklo klorida u betonu moe biti iz samih sastojaka betona (u agregatu ili vodi) te iz okoline, uslijed
djelovanja mora ili soli za odmrzavanje. Ako je sadraj kloridnih iona dostatan (veci od kriticne
koncentracije), moe doci do razaranja pasivnog zatitnog sloja i pocetka procesa korozije. Sadraj klorida u
betonu izraen kao postotak kloridnih iona na masu cementa, ne smije prijeci vrijednosti dane za odabrani
razred sadraja klorida u tablici Tab. Tab. 4.3.2.2.2::V.
Kemijski dodaci betonu

Tehnicka svojstva kemijskih dodatka betonu moraju ispunjavati opce i posebne zahtjeve bitne za svojstva
betona prema normama HRN EN 934-2, nHRN EN 934-5, Dodaci betonu, mortu i mortu za injektiranje - 2.
dio: Dodaci betonu - Definicije, zahtjevi, sukladnost, oznacivanje i obiljeavanje normama na koje te norme
upucuju i na temelju odredbi Priloga E i to ovisno o vrsti dodatka betonu, za sljedece tipove dodataka:
plastifikator
superplastifikator
dodatak za zadravanje vode
aerant
ubrzivac vezivanja
ubrzivac ocvrcivanja
usporivac vezivanja
dodatak za vodonepropusnost
usporivac vezivanja/plastifikator
usporivac vezivanja/superplastifikator
ubrzivac vezivanja/superplastifikator
ubrzivac vezivanja/plastifikator
ubrzivac vezivanja mlaznog betona
ubrzivac vezivanja mlaznog betona bez sadraja alkalija
dodatak za kontrolu konzistencije mlaznog betona
dodatak za poboljanje veze slojeva mlaznog betona
dodatak za betoniranje pri niskim temperaturama*
Zatitni sloj za antikorozivnu zatitu armature u betonu

Jedna od glavnih mjera zatite od korozije armature, ali i povecanja trajnosti, je ostvarivanje kvalitetnog
betona u zoni zatitnog sloja, te projektiranje i izvedba dovoljne debljine zatitnog sloja. Minimalna
debljina zatitnog sloja betona utvrduje se u ovisnosti o razredu izloenosti te nacinu

armiranja elementa. U Tab. 4.3.2.2.2::VI dane su najmanje vrijednosti debljine zatitnog
sloja betona cmin za zatitu od korozije armature i doputena odstupanja zatitnog sloja. Za
istovremene utjecaje vie razreda izloenosti mora se usvojiti zahtjev veceg zatitnog sloja.
a
Razred
izloenosti
Najmanji zatitni sloj cmin (mm) ) ) za

armaturu
Doputena odstupanja zatitnog sloja

? c (mm)
XC1
XC2
XC3
20
35
35
10
4 Gradenje u moru
15
Str.17

XC4
40
XD1
55
XD2
c
XD3 )
XS1
XS2
XS3
55
) Ako su elementi izvedeni od betona za dva razreda vie od najmanjeg razreda specificiranog u tablici
Razreda izloenosti, zatitni sloj moe se smanjiti za 5 mm. Ovo, medutim, ne vrijedi za razred
izloenosti XC1.
b
) Ako se beton na mjestu (in-situ) vee s betonom predgotovljenog elementa, zatitni sloj na tom spoju
moe se smanjiti do 5 mm u predgotovljenom elementu i do 10 mm u betonu na mjestu. Ipak, pravila
specificirana u Prilogu H TPBK, za osiguranje prianjanja moraju se potivati ako je armatura potpuno
c
iskoritena u fazi izvedbe. ) U nekim slucajevima armatura ce trebati posebnu zatitu od korozije.
Tab. 4.3.2.2.2::VI
4.3.2.2.3
Najmanje vrijednosti zatitnog sloja
Odredivanje trajnosnih svojstava betona
Prilikom projektiranja novih betonskih konstrukcija odnosno sastava betona svojstva

ocvrsnulog betona moraju biti specificirana u projektu betonske konstrukcije ovisno o
uvjetima njezine uporabe.
Propusnost betona
a)
c)
4 Gradenje u moru
b)
d)
Str.18
Slika 4.3.2.2.3::1
Ispitivanje: a) vodopropusnosti, b) plinopropusnosti, c) kapilarnog

upijanja, d) difuzije klorida
Trajnost betona, armiranog i prednapetog betona prije svega je odredena mogucnocu penetracije
agresivnih tvari iz okolia u unutranjost elementa. Iz tog razloga su svojstva apsorpcije, difuzije i tecenja
fluida pod pritiskom, kroz poroznu strukturu cementnog kamena osnovni parametri koje treba poznavati za
procjenu potencijalne trajnosti armiranobetonske konstrukcije. Prisutnost vode odnosno vlage je najvaniji
faktor koji utjece na mehanizme otecenja (degradacije), osim mehanickih otecenja. Transport vode unutar
betona je odreden vrstom, velicinom i distribucijom pora, te postojanjem mikro i makropukotina. Iz toga
proizlazi da je kontroliranje nastanka i distribucije pora i pukotina esencijalno za trajnost materijala. Tvari
koje prodiru u beton i uzrokuju degradaciju osnovnog materijala, mogu prodirati na vie nacina, a uglavnom
se radi o cetiri osnovna transportna mehanizma: kapilarno upijanje, propusnost, difuzija i migracija.
Kao to je cvrstoca materijala osnovni parametar mehanickih svojstava tako je propusnost

materijala (vodopropusnost, plinopropusnost, difuzija kloride ili propusnost nekih drugih
kemijski agresivnih supstanci) osnovni parametar trajnosnih svojstava materijala. Jednako
kao to vrijedi za cvrstocu materijala da je jasno definirana, fizikalno objanjiva,
eksperimentalno lako izracunana i prema izracunanoj vrijednosti jednostavno ocjenjena,
jednako vrijedi i za svojstva propusnosti.
LITERATURA
Bentur, A.; Diamond, S.; N.S. Berke: Steel Corrosion in Concrete, E & FN Spon, UK, 1997.
Bertolini, L.; Elsener, B.; Pedeferri, P.; Polder, R.: Corrosion of Steel in Concrete, WILEY-VCH, 2004
Bjegovic, D.: Projektiranje betonskih konstrukcija u kemijski agresivnoj okolini, Disertacija, Fakultet
gradevinskih znanosti Sveucilita u Zagrebu, Zagreb1991.
Mehta, P.K.: Concrete: Structure, Properties and Materials, Prentice-Hall, Inc. Englewood Cliffs, New Jersey,
1986.
Radic, J. i sur. Betonske konstrukcije Prirucnik, Sveucilite u Zagrebu Gradevinski fakultet, Zagreb, 2006.
Roskovic, R., Bjegovic, D. Role of mineral additions in reducing CO_2 emission Cement and Concrete
Research. 35 (2005) , 5; 974-978 (clanak, znanstveni rad).
Rostam, S.: CEB Design Guide and the DuraCrete Design manual, DuraNet/CEN TC 104 Workshop, Berlin,
1999.
Stipanovic, I.: Proracun uporabnog vijeka armiranobetonskih konstrukcija izloenih djelovanju klorida,
Magistarski rad, Zagreb, 2005 god.
Tehnicki propis za betonske konstrukcije, NN br. 101/06.
www.corrosioncost.com, www.flyash.com, http://www.silicafume.org
4.3.3 UGRADBA BETONA POD VODOM

Ugradnja pod vodom temelji se na cinjenici da za stvrdnjavanje nije potreban zrak.
Dapace; stvrdnjavanje je jednako ili bolje pod vodom. No poto pod vodom nije moguce
vibriranje (zbog ispiranja cementa vodom), svjei beton za podmorsko betoniranje mora
biti dovoljno tekuc i samozbijajuc da potpuno ispuni kalup. Stoga narocitu panju treba
posvetiti glavnoj fazi betoniranja: ugradbi betona. Pritom se beton ne smije razmijeati t.j.
vodom razjediniti i isprati. Da se to nebi desilo osnovno je pravilo da beton ne smije
slobodno padati kroz vodu: t.j. betonska masa na putu ugradnje ne smije dolaziti direktno
4 Gradenje u moru
Str.19
u dodir s vodom. Kad bi se beton slobodno sipao direktno kroz vodu brzo tonjenje betona
ispiralo bi sitne cestica betonske mase, prvenstveno cementa, t.j. razjedinilo svjei beton
na agregat i cement. Potom bi se na dno kalupa najprije nataloila najkrupnija granulacija;
t.j. na dnu kalupa ostao bi cisti agregat. Na njemu bi se nakon relativno dugog razdoblja
slegao rahli cement.
Postoji nekoliko isprobanih nacina ugradbe betona pod morem (Sl. 4.3.3::1):
a)
Betoniranje na p l i c a k u (do 1 m dubine) izvodi se istresajuci beton na suhom

(gomila iznad vode) koji onda svojim tlakom porinjava pokos betona prema naprijed
i tako betonska masa postepeno ispunjava cijeli profil. U kontaktu s vodom uvijek je
ista povrina betona tako da se preostala masa nece isprati.
b)
P o k r e t n a cijev radi po principu kontraktora (vidi f) a slui za podvodno

betoniranje ploca u slucajevima kad se ne postavlja veliki zahtjev na kvalitet
podvodnog betona.
c)
Dizalicna g r t a l i c a moe se upotrijebiti u slucajevima betoniranja masivnih

presjeka kad se ne postavlja veliki zahtjev na kvalitet podvodnog betona.
d,e)
Rucna p o s u d a ili betonski s i l o s sa svjeim betonom treba biti prednjim

krajem utisnut u beton. Tek tako uronjena posuda se istresa ili otvara pa istreseni
beton ne dolazi u prevelik dodir s morem, a nivo betona u oplati se penje.
f)
"C o n t r a k t o r" sistem je opce priznat po vedskom grad. poduzeca Contractor

koje ga je prvo primijenilo. U engleskoj literaturi koristi se termin "tremie" (dolazi od
franc. tremie=lijevak [1]). Bazira se na celicnom lijevku navarenom na vertikalnu
cijev, kontraktoru, koji pokriva odredenu plohu (promjer djelovanja) za betoniranje.
Uobicajeni promjer kontraktorske cijevi je 8 do 12maksimalni promjer zrna
agregata, to obicno iznosi 250mm [1]. Betoniranje se vri sipanjem svjeeg
betona u lijevak kontraktora nad vodom. Beton iz lijevka u kalup (oplatu) putuje
prema dolje kroz cijev kontraktora (koja uvijek mora biti puna betona) tako da
slobodno ne pada kroz vodu. Cijev kontraktora uvijek je svojim vrhom barem 0,5m
uronjena u prethodno ugradenu masu svjeg betona [1]. Kod prvog punjenja cijev ja
na donjem kraju zabrtvljena nekon vrstom "lopte" koja se na pocetku betoniranja
izvuce lancicem. Svjei beton iz vrha kontraktora istiskuje se tlakom stupca betona
nasutog u kontraktor. Mali presjeci betoniraju se pojedinacnim kontraktorom, a veliki
grupom kontraktora koji su na razmaku 4-6m [1]. Razmak pojedinacnog kontraktora
od oplate i medusobni razmak grupe kontraktora ovisi o promjeru rasprostiranja
svjeeg betona koji je 3 4m [PM]. Nagib povrine svjeeg betona je 1:6 za
4 Gradenje u moru
Str.20
pojedinacni kontraktor, a 1:9 za grupu kontraktora [1]. Promjeri rasprostiranja se

moraju preklapati tako da sav tlocrt kalupa bude prekriven krugovima rasprostiranja
svjeeg betona. Betoniranje po visini napreduje tako da se cijev lagano povlaci
prema gore (bez horizontalnih pomaka) kako se u oplati die razina betona. U
kontaktu s morem uvijek je samo gornja povrina betonske mase. Kad beton izade
iznad vode zavrava se podmorsko betoniranje, a nakon zavrenog vezivanja,
gornji slabi (isprani) sloj betona se obije kako bi se nadmorsko betoniranje nastavilo
na kvalitetan podmorski beton.
Slican sistem je holandski "vodni ventil" (engl. Hydrovalve). Slui za betoniranje
tankih konstrukcija (b. i a.b ploca do 0,75m debljine) horizontalnim vodenjem amotamo. Vodni ventil ispod celicnog lijevka umjesto celicne cijevi ima fleksibilnu cijev
od tkanog materijala na cijem je kraju opet celicna cijev. Kad betona nema u lijevku
cijev je splotena od vodenog tlaka, a kad beton tece cijev je uvijek dobro
priljubljena uz beton i nema ispiranja cementa. Njen donji kraj nije uronjen u beton
nego je na eljenoj razini buduce gornje povrine betona [1].
g)
"C o l c r e t e" sistem (inozemna licenca). U engleskoj literaturi koristi se termin

"Grouted aggregates"=injektirani agregat, ili "Pre-placed aggregate concrete"=beton
od prethodno postavljenog agregata. Kod nas je u primjeni i tremin pre-pak beton.
Podrazumijeva ugradnju agregata (bez cementa) u oplatu i potom injektiranje
cementnog morta u agregat kako bi se agregat povezao u betonsku masu. Agregat
je uniformne granulacije (jednozrnat) Betoniranje zapocinje sipanjem agregata u
oplatu. U ukupnom volumenu betona agregata je 65 - 70%, a morta 35 - 30%. Prije
sipanja agregata postave se u oplatu "zdenci" od armature na razmaku =1,5m, a
prilikom sipanja agregata zdenci se ne pune agregatom. Potom se kroz zdence
injektira pogodan cementni mort u upljine agregeta. Maksimalni zrna pijeska u
mortu treba biti manji od 1/10 minimalnog zrna agregata. Oprema za injektiranje
bazira se na vertikalnim injekcijskim cijevima (kontraktori manjeg promjera) koje su
uronjene u "zdence" od armature. Zdenci pokrivaju odredeni promjer injekcije za
betoniranje. Injektiranje se vri tlakom stupca cementnog morta u injekcijskoj cijevi.
Betoniranje po visini napreduje tako da se cijev lagano povlaci prema gore kako se
u oplati die razina cementnog morta.
4 Gradenje u moru
Str.21
4 Gradenje u moru
Str.22
Sl. 4.3.3::1
Ugradba betona pod vodom
Modernija je varijanta injektiranje pumpom. Tada se umjesto armaturnih zdenaca u

agregat postave vertikalne celicne injekcijske cijevi gotovo do dna kalupa, a
injekcijska smjesa se kroz njih tlaci u agregat pumpom. Pritom se injekcijske cijevi
(za razliku od kontraktorskih injekcijskih cijevi) ne povlace prema gore kako razina
injekcijske mase u kalupu raste. Razmak injekcijskih cijevi je oko 2m. Tipicna
injekcijska smjesa (injekcijski mort) sastoji se od mjeavine veziva (portland i
pucolanski cement u masenom omjeru 2,5:1 do 3,5:1) i pijeska u masenom omjeru
1:1 do 1,5:1. Vodocementni omjer injekcijske smjese je v/c=0,42 do 0,5. U
mjeavinu se moe dodati i kemijski dodatak za injekcijske smjese (intrusion aid)
koji pospjeuje protocnost, i smanjuje segregaciju te povecava koheziju. Ovaj
dodatak malo usporava vezivanje, to omogucuje dulju obradivost injekcijske
smjese, te sadri i malo aluminijskog praha koji lagano povecava volumen prije
okoncanja stvrdnjavanja. Ovaj nacin betoniranja daje vece cvrstoce betona nego
drugi; redovito preko 40 MPa.
h)
Reetkasti lift (engl. Skip=reetkasti rudarski lift) slui za betoniranje tankih

konstrukcija. Moe raditi i deblje ako se usta reetkastog lifta ukopaju u ranije
postavljen svjei beton. Lift se sastoji od dvije polovice velikog limenog kalupa (kao
dvije polovice pekarskog lima za pecenje) koje se napune i poravnaju na suhom,
te prekrije s dvije polovice PVC folije koje se nalijepe na beton i stre preko ruba
kalupa. Folije sprecavaju ispiranje betona jer ostaju nalijepljene na beton prilikom
potapanja kalupa, ali i prilikom istresanja betona. Istresanje se vri tako da se kalup
spusti na dno i potom se krajevi podiu dok rascjep na sredini ostaje na dnu. Time
se svaka polovica kalupa nagne pa beton pocne curiti po dnu. Istovremeno se
polovice kalupa razmicu tako da se beton razastre po dnu u jednolicnoj debljini.
4 Gradenje u moru
Str.23
Najbolja je varijanta reetkastog lifta s vertikalnim vodilicama i "suknjicom" koja

minimizira mijeanje betona s vodom. [1].
i)
Betonpumpa je idealna za ugradnju betona pod morem jer je sastav i konzistencija

podmorskog betona slicna pumpanom betonu. Dubina betoniranja je oko 30m.
Princip betoniranja je kao s kontraktorom; no operator pumpe nema tako dobar
osjecaj kao operator kontraktora. Cijev pumpe pod vodom je pod kutem prema
horizontali, pa stoga nije kontrolabilna kao cijev kontraktora. Bitno je sprecavanje
njenog horizontalnog pomicanja [1].
j)
Vrece s patent cvorom se koriste kad je potrebno malo betona kao na pr. kod
popravaka podmorskog betona. Nepropusna vreca se napuni betonom na suhom i
zavee uetom jednim patent cvorom. Vreca se na konopu spusti na mjesto
ugradnja, potezom za konop razrijei cvor i potom beton kao pasta za zube istisne
u prethodno priredenu kavernu u starom betonu. Sve to obavlja ronilac pod vodom,
uz skupi sat ronjenja [1].
k)
Jutene vrece (10 do 20l) napune se do pola plasticnim betonom, zaveu

nerazvezivo i poloe na eljeno mjesto pomocu ronioca. Polupune plasticne vrece
mogu se dobro prilagoditi kod medusobnog slaganja ili ispunjavanja nekog oblika.
Cementna pasta prije ocvrcavanja betona prodire kroz jutu u drugu vrecu i beton
se povee. Ovo je zgodno kod pravljenja podmorskih oslonaca za uplje betonske
blokove, jer se vrece dadu dobro nivelirati na eljenu visinu. Ronioci vie vole
baratati s suhom mjeavinom cementa i agregata (suhomijeani beton), a kod
ugradnje povezivati vrece stavljajuci buku medu vrece. To ne daje dobre rezultate,
jer se suhomijeani beton se nikad potpuno ne namoci probijanjem dovoljne
kolicine vode za hidrataciju cementa pa ne ocvrsne potpuno, a kontaktne povrine
medu vrecama su minimalne [1].
l)
Podvodne injektirane vrece i madraci koriste se kao elementi zatite od erozije,

ispiranja od brodskog vijka i probijanja vode. Sastoje se od dvoslojnog propusnog
tkanog materijala povezanog koncem. Sekcije se medusobno spoje, poloe prazne
na pokos ispod i iznad vode i potom ispune pumpanim betonom. Radi ojacanja
vrece se mogu proiti celicnim kabelom ili uetom kako bi se osigurala cjelovitost
nakon slijegavanja i pukotina od skupljanja betona [1].
Literatura
[1]
Newman John i Ban Seng Choo:Advanced Concrete Technology, Elsevier, Amsterdam, 2003
4 Gradenje u moru
Str.24
4.4
POMORSKI RADOVI
Pomorski radovi u uem smislu obuhvacaju gradenja na moru, uz more i pod morem.
Osobitosti gradenja u moru su.
? Faze gotove konstrukcije treba zatititi (projekt konstrukcije mora to uzeti u obzir) od
moguce valne nepogode.
? Tehnologija gradenja pod vodom odbacuje "zidanje" filigranskim elementima vec se
gradi montiranjem velikih blokova ili elemenata. Ovo zahtijeva mehanizirani rad.
Velika mehanizacija isplati se samo kod obimnih gradnji.
? Nasipi se ne grade od "zemlje" vec od (stabilnijeg) kamena, ili betonskih elemenata
kad se radi o vrlo krupnim granulacijama elemenata (preko metra).
? Kose, valovima izloene obale ne oblau se glatkim plohama vec hrapavom
"koljerom", tj. vecim kamenjem ili tekim betonskim blokovima,
? Opcenito treba teiti da se to vie radi s kopna.
4.4.1 PODMORSKI ISKOPI

Ovi iskopi su, zbog okolnosti pod kojima se vre (voda, iznenadne oluje, nevidljivo dno,
iznenadenja u dnu, smetnje od plovidbe i sl.), mnogo skuplji od onih na kopnu.
Obuhvacaju: razrivanje, vadenje razrivenog materijala iz mora, transport i deponiranje.
Obzirom na stupanj razrivanosti tla, iskopi se dijelie na kategorije iskopa
A srasla stijena,
B mijeana zemlja i stijena i
C zemljani materijal (C, S, G).
4.4.1-1
PODMORSKI ISKOP RAZRIVNOG TLA
Razrivna tla pripadaju u C kategoriju. Sredstva za iskop razrivnih tala su:

a) (poznata) kopnena mehanizacija koja moe kopati pod vodom sa kopna i sa mora,
pomocu kopnenog radnog stroja ukrcanog na plovilo, ili
b) plovna mehanizacija. Ima mnogo tipova, a mogu se svrstati u dvije grupe: periodicni
i kontinuirani. Sl. 4.4.1-1::1.
4 Gradenje u moru
Str.25
Od periodicnih plovnih strojeva za iskop najpoznatiji su:

? grtallicar,
? povlacni jaruar (sa skrejperskom licom) i
? licar.
Od kontinuiranih plovnih strojeva za iskop najpoznatiji su
? vedricar
? fiksni sisavac ili refuler
? plovni sisavac ili hopper.
4.4.1-2
PODMORSKI ISKOP NERAZRIVNOG (TVRDOG) TLA
Neazrivna tla pripadaju u A i B kategoriju. Razrivanje se moe vriti na tri nacina:

? podvodnim (pneumatskim) rucnim buenjem rupa i miniranjem
? nadvodnim strojnim buenjem rupa i miniranjem
? razbijanjem tvrdog tla (uslojene hridi) pomocu tekog bata objeenom na grani
plovnog bagera.
Iskop srasle stijena na manjoj dubini moe se vriti i bez razrivanja: mehanickom trezom.
4.4.2 NASIPI U MORU

4.4.2-1
KAMENI MATERIJAL
Za nasipe se redovno upotrebljava samo kameni materijal jer je uslijed uklijetenosti i

teine otporan na ispiranje (eroziju) uslijed strujanja mora uslijed valova i morskih struja.
Kategorije kamena (Sl. 4.4.2-1::1) odreduju se prema zastupljenosti mase pojedinih
komada; t.j. prema granulometrijskoj krivulji. Teina se uzima kao mjerilo za otpor strujanju
mora, a otporniji su nasipi usko graduirane granulometrije.
4 Gradenje u moru
Str.26
4 Gradenje u moru
Str.27
Sl. 4.4.1-1::1 Pomorska plovna mehanizacija za iskop
4 Gradenje u moru
Str.28
Sl. 4.4.2.-1::1
4 Gradenje u moru
Kategorije kamena (Sl. a) i glavni tipovi betonskih blokova za oblaganje

podmorskih nasipa (Sl. b)
Str.29
4.4.2-2
BETONSKI MATERIJAL ZA NASIPNE RADOVE
Za oblogu ("koljeru") podmorskih kamenih nasipa danas se sve vie, usllijed tekog
nabavljanja kamenih blokova, upotrebljavaju betonski blokovi. Jo vie se betonski blokovi
paralelopipednog oblika zamjenjuju specijalno oblikovanim elementima (manje teine od
paralelepipednih blokova, ali medusobno jako ukljetenim) kako bi utroak osnovnog
materijala bio to manji, ugradba to laka i efekt koljere to veci (manja refleksija i veca
amortizacija valova, a time manje prelijevanje). Danas postoje mnogi patentirani tipovi
takvih elemenata. (Sl. 4.4.2-1::1).
4.4.2-3
TRANSPORT MATERIJALA ZA NASIPNE RADOVE
Prvenstveno treba nastojati da se materijal za nasip prevozi kopnom, jer je to

ekonomicnije, bre i neovisno o stanju mora. Ako je dubina mora mala (do 2 m) onda je to
i jedini moguci nacin da se direktno spoji transport + ugradba s kopna. Ugraduje se
iskretanjem vozila s cela ili sa strane. Transport morem je na vie nacina u kombinaciji s
ugradnjom. Indirektno iz maona ili platformi pomocu dizalica (grtalica) utovarivaca ili
konvejera, a direktno prevrtaljkama ili klapetama. Ove posljednje zahtijevaju neto vecu
dubinu kod istresanja (Sl.. 4.4.2-3::1).
4.4.2-4 UGRADBA MATERIJALA ZA NASIPNE RADOVE

Moe se izvriti na tri nacina, obzirom na velicinu kamena i eljenu strukturu nasipa:
a) nasipavanje, istresanje opceg materijala u profil nasipa bez narocitog reda;
b) nabacaj, istresanje krupnijeg kamenog materijala po projektnom profilu i sa ciljem
da se dobije projektirana figura nasipa;
c) kamenomet, slaganje (metanje) vanjske obloge nasipa na nacin da se dobije
struktura "koljere".
4.4.2-5
PLANIRANJE POD MOREM
Postava prefabriciranih betonskih blokova pod more pretpostavlja ravnu podmorsku

temeljnu posteljicu na vrhu podmorskog temeljnog nasipa (Sl. 4.4.2-3::1). Kod nasipavanja
temeljnog nasipa pod morem mora se jasno odijeliti donji dio temeljnog nasipa (koji je
grubo nasipan, tolerancija 15 do 25 cm) i gornji dio na koji neposredno nalijee
4 Gradenje u moru
Str.30
Sl. 4.4.2-3::1
a) Plovila za transport materijala za nasipne radove i ugradnja nasipa pod

morem, b) Uredenje podmorskog temeljnog nasipa prije postavljanja
prefabriciranih betonskih blokova pod more
4 Gradenje u moru
Str.31
(betonska) konstrukcija. Taj gornji dio mora se najprije grubo planira i kad je to dovreno,
vri se postava i niveliranje dva paralelno postavljena teka celicna profila koji su na
razmaku irine betonskog elementa koji se ima temeljiti. Izmedu profila se presipa sloj 30
do 50 cm tucanika; t.zv. podmorska temeljna posteljica. Potom se vri fino planiranje da bi
se dobila ravna horizontalna ploha temeljne posteljice. Samo planiranje vre bar 2 ronioca
pomocu treceg tekog celicnog profila koji klie popreko dva ranije postavljena. Klizanje
treceg profila obavlja se povlacenjem uz pomoc dizalice. Tolerancija visine tucanicke
posteljice (centimetarske velicine) ovisi o vanosti i velicini konstrukcije.
4.4.3 BETONSKE PODMORSKE KONSTRUKCIJE

4.4.3-1
PODMORSKI KALUPNI BETON
Betonira se u oplati (Sl. 4.4.3::1), na licu mjesta. Oplata zidova se izraduje na kopnu u
formi vecih tabli koje se, ako su drvene, opterecuju balastom, potapljaju u poloaj i
kosnicima pod morem osiguravaju protiv bocnog pomicanja. Gornja kota podmorskog
betona obicno je iznad SVVR kako bi se nadmorski zid mogao nastaviti betonirati na
suhom u svako vrijeme morske mijene. Prije nastavka nadmorskog betoniranja treba
nekvalitetan beton na gornjoj plohi podmorskog betona odstraniti. Ovaj nacin betoniranja
moguc je samo u zatiti lukobrana kako valovi ne bi sruili oplatu.
4.4.3-2
PREDGOTOVLJENO BETONSKI ELEMENTI
Najveci dio pomorskih gradevina od betona gradi se pomocu betonskih elemenata. Oni se
dobivaju prefabriciranjem na kopnu pa se tako izbjegava betoniranje u moru (Sl. 4.4.3::1).
Osim toga ubrzava se gradenje, a ako su armirani onda se reducira teina materijala kod
transporta i ugradbe.
Nearmirani betonski elementi
? Mali elementi dolaze u primjenu tamo gdje je djelovanje mora slabo pa su takvi
elementi slicni onima u kopnenim vodogradnjama (osiguranja obale, poplocenja
pokosa i sl.).
? Blokovi su masivni puni ili uplji elementi (Sl. 4.4.3::1) od 10 do 80t (rjede do 300t).
Gornja granica ovisi o dizalici za montau koja je na raspolaganju. Oko 90%
podmorskih zidova gradi se od njih!
4 Gradenje u moru
Str.32
Sl.
Sl. 4.4.3::1
4 Gradenje u moru
Betonske podmorske konstrukcije

Str.33
Armirani betonski elementi su vrlo pogodni kod pomorskih gradnji jer se izbjegava
betoniranje u moru. Mogu biti: razni nosaci, ploce, stupovi, piloti i drugo (Sl. 4.4.3::1).
Prednapeti betonski elementi se koriste kao prefabrikati kod jako napregnutih
elemenata, na pr. kod nosaca vecih raspona, koji se kao tipski element na nekoj
pomorskoj gradnji primjenjuju u velikom broju i cija se prefabrikacija tada isplati.
Sloeni armiranobetonski masivi su mamut dimenzija. AB plutajuci kesoni se izraduju
na navozima kao u brodogradnji. Na licu mjesta mogu se graditi samo u suhoj gradevnoj
jami kao klasicno gradeni ili montani.
4.4.4 METALNE KONSTRUKCIJE

su u novije vrijeme, tehnolokim napretkom (siderurgija, transport, ugradba) postale sve
vie koritene u pomorskim gradnjama. Narocito se koriste celicne cijevi kao piloti i
cjevovodi, zatim platforme pristana i vanobalnih konstrukcija koje se izraduju u
brodogradilitima i plivajuci dovode na mjesto ugradnje. Ipak najceca je upotreba
celicnog murja! Posebno mjesto zauzimaju i duraluminijske konstrukcije za pontone u
marinama.
4.4.5 OSTALE KONSTRUKCIJE
4.4.5-1
BITUMENSKE KONSTRUKCIJE
Bitumenske konstrukcije (Sl. 4.4.5-1::1) se dijele na:

? Kamenomet sa bitumenom, gdje se upljine podmorskog kamenog nasipa
ispunjavaju (injektiraju) vrucim bitumenom i time stabilizira nasip;
? Pijesak sa bitumenom, slui kod obloga pokosa radi zatite sitnog materijala jezgre.
4.4.5-2
PLASTICNI MATERIJALI
Koriste se masovno u u vidu protuerozijskih poroznih folija (PELD-mekana plastika) ili

cijevi i fazonskih komada (PEHD-tvrda plastika), te kao geotekstil i geomree.
4.4.5-3
GABIONI
4 Gradenje u moru
Str.34
Su geotehnicki elementi u vidu koara od icanog pletiva ispunjenih krupnim agregatom

koje formiraju deformabilne zidove ili madrace. Slaganjem u vertikali (zidovi) ili horizontali
(madraci) mogu se postici konstrukcije koje za izvjesno vrijeme odolijevaju valovima manje
visine. Primjenjuju se u potpuno zaticenom akvatoriju i moraju biti izradeni od
plastificirane pocincane ica. Ne mogu se primjenjivati za trajne konstrukcije u podrucjima
djelovanja vecih valova radi otecivanja ice od pomicanja kamene ispune pobudene na
titranje morskim valovima.
Sl. 4.4.5-1::1 Bitumenske pomorske konstrukcije
4 Gradenje u moru
Str.35
4.5
TEHNOLOGIJA GRADNJE NASIPNOG LUKOBRANA
U principu postoje 2 nacina gradnje nasipnih lukobrana:

? s mora preteno plovnom mehanizacijom i
? s krune preteno kopnenom mehanizacijom.
Kod gradnje kamenog nasipnog lukobrana proces pocinje u kamenolomu. Nakon miniranja
jedne partije izvri se selekcija A (na pr. 3-6t), B (na pr. 1,5-3t), C (na pr. 0,3-0,6t) i D (na
pr. 15-30 kg) krupnih blokova, nepravilnih kakvi se dobiju nakon miniranja, a ostatak
izminirane kamene mase je za jezgru (mjeovite granulacije raspona otprilike 0,1 do 500
kg).
Ako se predvida gradnja s mora (Sl. 4.5::1), kameni materijali se kopnenim transportnim
sredstvima transportiraju do obale gdje se na gradilinom pristanu utovaruju na
transportna plovila (maone, platforme, prevrtaljke ili klapete), koje tegljaci otegle na mjesto
ugradnje. Ugradnja jezgre obavlja se sipanjem s plovila tako da se naspe more od dna do
kote cca -2,5 m koliko je ogranicenje gazom. Smjer nasipavanja je od korijena lukobrana
prema glavi. Ostali podmorski dio i nadmorski dio jezgre ugraduje se kopnenom
mehanizacijom (damperima) s krune jezgre sipanjem s cela. Obloge se na mjesto
ugradnje transportiraju isto kao jezgra, a ugraduju plovnom dizalicom, tako da se prati
ugradnja jezgre na 30 do 50 m zaostatka. Jezgra bez obloge ne moe dugo stajati zbog
mogucnosti otecenja od valova. Kruna obloge (iznad kote cca +1 do +1,5 m) se ugraduje
zadnja, od glave prema korijenu lukobrana, radi omogucavanja prolaza kopnene
mehanizacije po kruni.
Ako se predvida gradnja s krune (Sl. 4.5::2) kameni materijali se kopnenim transportnim
sredstvima transportiraju do mjesta ugradnje vonjom po kruni jezgre koja stoga mora biti
nad morem. Ugradnja jezgre obavlja se sipanjem sa cela, a smjer nasipavanja je od
korijena lukobrana prema glavi. Obloge se na mjesto ugradnje transportiraju damperima,
isto kao jezgra, a ugraduju dizalicom smjetenom na kruni, tako da se prati ugradnja
jezgre na 30 do 50 m zaostatka. Duboke obloge za koje dizalica na kruni nema dohvata
ugraduju se plovnom dizalicom. Kruna obloge se ugraduje zadnja, od glave prema
korijenu lukobrana.
4 Gradenje u moru
Str.36
Sl. 4.5::1
Tehnologija gradnje nasipnog lukobrana s mora s preteno plovnom meh.
4 Gradenje u moru
Str.37
Sl. 4.5::2
Postava kamenometnih obloga dizalicom s krune lukobrana
4 Gradenje u moru
Str.38
4.6
TEHNOLOGIJA GRADNJE VERTIKALNOG LUKOBRANA
Materijal za gradnju je iskljucivo beton i armirani beton.

Najprije treba naglasiti da nije moguce izgraditi masivni betonski vertikalni lukobran
betoniranjem na licu mjesta, i to iz vie razloga: teka izvedba mamut oplate pod morem,
ruenje oplate valovima, problem transporta i ugradbe ogromnih kolicina betona i sl.
Obzirom na varijante presjeka lukobrana tipa zid razlikuju se tri tehnologije gradnje:
? plovnom dizalicom
? s krune
? upotrebom plivajucih mamut kesona.
Prikazat ce se primjer tipicne tehnologije s plovnom dizalicom (Sl. 4.6::1). Proces pocinje
proizvodnjom betonskih blokova (mase do 300 t) na obali uz koju moe pristati plovna
dizalica. Paralelno s time priprema se temeljni kameni nasip kojim se eliminiraju nagib i
neravnine dna. Kruna tog podmorskog nasipa se iznivelira sitnim kamenim materijalom; t.j.
uredi se u vidu podmorske tucanicke posteljice, cime je pripremljena za postavu blokova.
Kad betonski blokovi prime punu cvrstocu, plovna dizalica ih natovari na svoj trup i
transportira na mjesto ugradnje gdje ih sputa na dno. Taj se postupak vri uz pomoc
specijalnih geodetskih metoda za iskolcenje objekata uz vizualnu kontrolu ronilaca. Blokovi
se slau u vidu priljubljenih "stupova", a ne kao vez opeke. Zadnji blok malo viri iz mora
(iznad SVVR). Nakon zavretka jednog dijela lukobrana dizalica i dalje doprema blokove,
ali ih ne polae na dno nego dodaje jo 2-3 reda blokova na zavreni dio. Tim
predopterecenjem zavrenog dijela se ubrzava proces slijegavanja.
Blokovi se za slucaj temeljenja na nekoherentnom dnu ili stijeni mogu ubrzo i skinuti
(dobro je da prode par oluja ili cijela zima) jer se sljegavanje temeljnog nasipa i tla obavi
odmah po opterecenju. Kod koherentnog dna postoji vremenski tok slijeganja i opterecenje
se moe skinuti tek kada se po geomehanickom proracunu realizira preteni dio slijeganja.
Nakon skidanja opterecenja primijetit ce se diferencijalna slijeganja medu kolonama
lukobranskog zida. One se anuliraju betonom nadmorskog dijela lukobrana koji se betonira
u oplati na licu mjesta.
4 Gradenje u moru
Str.39
Sl. 4.6::1
Tehnologija gradnje vertikalnog lukobrana
4 Gradenje u moru
Str.40

Marko pri

WEB SKRIPTA
5 BRODOVI
ZAGREB,1.5.2011.
Sadraj
3.5.2011.
BRODOVI
Brod je plovno sredstvo posjeduje pomorstvenost, to znai ako ima svojstva odrivosti na
vod,i stabilnosti i upravljivosti u svim prilikama valova i vjetra. Ako nema neko od tih
svojstava radi se o plovilu. I jedno i drugo se zuava u brodogradnji.
5.1
MORSKI BRODOVI
U Europi najstariji brodovi pojavili su se u Sredozemnom moru. Koliko je poznato bili su to Egipani. U to
staro vrijeme more i brodovi bili su komunikacije, neophodne za ivot i opstanak (navigare necesse est).
Zatim su doli brodovi za osvajanje obala. Dugo je poslije toga, u Srednjem vijeku, bio zastoj brodogradnje i
pomorstva. Tek pojavom brodova na jedra ivnulo je pomorstvo. Pravi polet nastao je u doba industrijske
revolucije: parni brod. Njega e zamijeniti pogon naftom koji jo i danas vlada. Najnoviji napredak su
superbrodovi koji koriste naftu za turbine.
5.1.1 OPIS MORSKOG BRODA

5.1.1.1
VRSTE MORSKIH BRODOVA
Vrsta broda ovisi o prometnom supstratu koji prevozi, ili o zadatku koji treba izvriti.
5.1.1.1.1
Opi teretni brod (engl. all purpose ship)
Sposobni prevoziti sve vrste tereta: generalni (komadnog), rasuti (rinfuso) i ak neto
tekueg. To je bio i ranije bio najei tip teretnog broda, koji je potisnut specijaliziranim
brodovima. Specijaliziranih brodova je mnogo vrsta:
5.1.1.1.2
Specijalizirani brodovi za generalni teret (engl. general cargo ship)
5.1.1.1.2.1
Konvencionalni generalni (obini)
Prekrcava teret u luci jednostavnim sredstvima:

brodskim dizalicama (ameriki nain)
obalnim dizalicama (europski nain)
viliarima (viliar viliaru).
5.1.1.1.2.2
Sadraj
Ro-Ro generalni (Roll on Roll of, , engl. ukotrljaj - iskotrljaj)
3.5.2011.
Prevozi automobile i generalni i teret. Prekrcava generalni i teret pomou tegljaa (truck) tako da se teret na
prikolici utkotrlja u brod i na odreditu iskotrlja iz broda, te proslijedi putovanje dalje po cestama.
5.1.1.1.2.3
Kontejnerski (engl. container ship)
1
Standardni kontejnerski LO-LO (Lift On Lift Of, engl. podigni - spusti) prekrcava
kontejnere u lukama porteinerima, tj. jakim kontejnerskim dizalicama po sistemu dizanja i
sputanja. Obzirom na broj kontejnera koje prevozi takav brod moe biti:
1
punokontejnerski
polukontejnerski
razvoznokontejnerski (engl. feeder, dodava) za kratke prijevoze od kontejnerskog terminal

do luke bliske potroau.
2
Ro-Ro kontejnerski prekrcava pomou tegljaa (truck) kontejnere na prikolicama
tako da se teret na prikolici utkotrlja u brod i na odreditu iskotrlja iz broda, te proslijedi
putovanje dalje po cestama.
3
LASH brod (Lighter Aboard Ship) nakrcan s, od sebe bitno manjim, pasivnim
plovilima - potisnicama (engl. lighters) nosivosti 370 t. Potisnice se po krmi brodskom
dizalicom spostr u more. poveu ukrutu tablu od desetak i poveu kruto s aktivnim
plovilpm - potiskivaem. Tabla potisnica i potiskiva, kao jedinstveni brod, otplove u plitku
luku, ili uzvodno rijekom.
4
SEABEE - Morske pele, USA, su manja samohodna plovila nosivosti 1000 do
1300 t, koja su dio brodskog trupa velikog matinog Seabee broda. Pred plitkom lukom, ili
rijenim urm, Morske pele se odvoje od matinog broda i samostalno otplove u plitku
luku, ili uzvodno rijekom.
5
BACO (BArge - COntainer) brod moe prevoziti potisnice (franc. barge) i
kontejnere.
6
BACAT (BArge - CATamaran) brod je brod katamaran (Catamaran dvotrupac) koji
prevozi manje potisnice (franc. barge) do 150 ) na kraim linijama u Sjevernoj Europi. Prije
plovidbe broda katamarana otisnice se uvlae u potopljenu platformu katamarana koja se
prije otplovljavanja iz luke podigne brodskim vitlima u visinu iznad mora.
7
INTERLIGHTER brod tipa Seabee 60.000 t (Rusija)s potisnicama nosivosti 1070 t
za Dunav i Ganges.
Sadraj
3.5.2011.
5.1.1.1.2.4
Specijalizirani brodovi za istovrsan generalni teret
Takvi brodovi racionalni samo ako postoji svjetski znaajna koliina neke robe. Moraju
zadovoljiti posebne uvjete koje roba trai. Tako postoje npr. brodovi:
1
za banane,
2
za citrus voe,3
3
brodovi hladnjae za duboko smrznuto mesu,
2
za automobile, ..........
5.1.1.1.3
Brodovi za rasuti teret (BC, engl. Bulk Carrier)
Slue za prijevoz rasutog tereat u masovnim koliinama, uglavnom: ugljena, rudae, fosfata, ita, kamena i
dr. Kako su svjetske koliine rasutog tetreta ogromne BC brodovi su nosivosti preko 20.000 t jer se manje
prijevoze (ako se isplati) opim teretnim brodovima. Ako nosivost broda prelazi 40.000 t onda je to super BC
(danas do 200.000 t). Skladite BC broda nalazi se u sredini, a sa strane su balastni tankovi za more koji se
(programirano) pune kad treba brod trimovati (i kad plovi prazan). U luci se ovakav brod manipulira na dva
potpuno razliita naina: ukrcava obino pomou irokih konvejera, a iskrcava pomou monih grtalica na
prekrcajnim tornjevima zahvata 15 t). Postoje i BC brodovi koji imaju vlastitu prekrcajnu mehanizaciju sa
transporterima na brodu to su tzv. samoprekrcivai (selftrimmer). U novije vrijeme mnogi brodovi za vrste
rasute terete imaju mogunost prevoenja i nafte, pa se za naftu (Oil) i gomilu (Bulk) rudae (Or) nazivaju
OBO brodovima.
5.1.1.1.4
Brodovi za tekui teret (TANKERI)
Slino kao kod BC brodova i ovi su brodovi velike nosivosti. Postoje superbtankeri pa ak i mamutbrodovi do
350.000 dwt. Njima se prevozi sirova nafta (gusta se grije. Skladite je uzdunim i poprenim pregradama
podijeljeno na manje tankove. Svi su povezani cijevima za punjenje i pranjenje. Podvrste su: brodovi za
naftne derivate (hidrokarbonate), tekui plin (engl. LNG - Liquid Natural Gas), vodu, jestiva ulja i vino. Nisu
super i mamut dimenzija.
5.1.1.1.5
Putniki brodovi
Po veliini postoji veliki raspon: od ogromnog duobalnog do malog motornog amca. Veliina se poveava
sa duljinom linije. Neki su za mjeoviti transport: putnici i neto robe (ekspresne) i automobila. Putniki
promet je danas jako smanjen. Nekad je to bio jedini nain prijevoza u Dalmaciji, ili preko Atlantika za USA).
Sada su taj promet preuzeli bri i jeftiniji cestovni, trajektni i zrani promet. Ipak se na nekim linijama jo
odrava: uzdu Jadrana i s otocima.
Sadraj
3.5.2011.
5.1.1.1.6
Trajektni brodovi
Prevozi cestovna ili eljeznika (ferry-boat) vozila. Na Sredozemnom moru prevladavaju cestovni trajekti koji
prevoze sve vrste vozila (osobna, teretna, radna), dok su u Zapadnoj Europi jako zastupljeni i eljezniki
(putniki) trajekti. Obzirom na udaljenosti prijevoza postoje: duge trajektne veze (npr. Dubrovnik Bari),
srednji (npr. Split Starigrad na Hvaru) i kratki (npr. Brestova Porozina).
5.1.1.1.7
Turistiki (Cruiseri)
Za razliku od putnikih brodova (vozni red), slue za rekreaciju, razonodu i zabavu. Obino su to kruna
putovanja po blagim i interesantnim morima i podrujima. Ti brodovi imaju luksuzan ili superluksuzan komfor.
5.1.1.1.8
Rekreacijske brodice
Prema pogonu rekreacijske brodice su: motorne i jedrilice. Prema komforu brodice se dijele na: amce (3,55m) na kojima se ne moe spavati, bitno komfornije jahte na kojima se moe spavati i plovne kuice (na
jezerima gdje nema velikih valova, kod nas ih nema). Veliina im se izraava duinom preko svega, koja se
kree od 3,5 do 25m. Mega jahte su duine 30-60m, a super jahte due od 60m. Sustava vezivanja jahti u
marinama je mnogo no osnovni su: mediteranski i na fingerpier (mali gati duine brodice vezam okomito na
gat). Posebni su sustavi vezivanja na rijeci, gdje se vezuje u za pramac i krmu u pravcu teenja vode.
Vezivanje je, obzirom na zauzee povrine akvatorija, najracionalnije na meusobno paralelna gatove
duine 100 do 200m. Ti gatovi najee su plutajui, ali mogu biti i fiksni koji su komforniji.
5.1.1.1.9
Ribarski brodovi
Su raznih veliina od malih amaca do velikih (do 160 m), opremljenih. Daleka lovita koriste tzv. ribarske
brodove-skupljae i brodovetvornice, velikih dimenzija (do 35.000 t deplasmana), koje opskrbljuje itava
flotila malih ribolovnih brodova.
5.1.1.1.10
Pomoni i radni brodovi
Su brodovi i plovila koji slue drugim brodovima i lukama: tegljai, vedete za vezu,
signalni, bageri, maone, ledolomci, plovne dizalice itd.
5.1.1.1.11
Vojni brodov
Raznih veliina (vedete od nekoliko metara do krstarica 250 m i vie te nosai aviona 45.000 t deplesmana).
Sadraj
3.5.2011.
5.1.1.2
PARAMETRI MORSKOG BRODA
Dat e se fiksni i promjenjivi parametri broda interesantni za eksploataciju i gradnju:
Sl. 5.1.1.2.1::1
5.1.1.2.1
Fiksni parametri opeg teretnog broda
Fiksni parametri broda
RB[m]-radijus zakrivljenosti pramca-Bow broda
1 B L2OA
RB +
2 2 8B
RB-detaljno Fentek 2001
Sl. Radijus zakr.

Sl. 5.1.1.2.1::2
Definicija radijusa
zakrivljenosti
pramca-Bow broda
Fentek 2001
Sadraj
3.5.2011.
LOA[m]
LPP[m]
-du. preko svega, (Lenght Overall)

-du. izmeu okomica-perpendikulara (eng. LBP- Lenght
Perpendiculars)
B[m]
-irina na najirem mjestu (eng.Beam),
RB[m]
-radijus zakrivljenosti pramca-Bow,
AUZD[m2] -uzduna povrina nadgraa praznog broda izloena vjetru,
APOPR[m2] -poprena povrina nadgraa praznog broda izloena vjetru.
5.1.1.2.2
Betw.
Promjenjivi parametri broda
Ovisni su o koliini tereta koji brod nosi. Geometrijski promjenjivi parametri broda su:
T[m]
To[m]
H[m]
Ho[m]
F[m]
Fo[m]
-gaz nakrcanog broda (engl. Draft, njem. Tauchtiefe)

-gaz praznog broda
-visina nadgraa (visina izmeu vodnog lica i najvie toke) nakrcanog
broda,
-visina nadgraa praznog broda,
-visina nadvoa (visina izmeu vodnog lica i palube) nakrcanog broda
(engl. Freeboard),
-visina nadvoa praznog broda
Druga grupa promjenjivih parameatra broda odnosi se na nosivost koja se moe izraziti
odnosno mjeriti na vie naina:
Prostorna nosivost izraava se u registarskim tonama RT (Tab. 5.1.1.2.2::I), koje su u
stvati prostorne jedinice. Oznaavaju volumen u trupu i nadgrau koji se moe koristiti.
Ukupna (brutto) prostorna nosivost BRT odreuje se badarenjem (po Englezu Moorson-u
1849.) pomou Simpsonovih formula i svaki brod dobiva svjedodbu o tom. Jedinica nije u
SI sustavu mjera, ali se i dalje koristi u pomorstvu kod putnikih, trajektnih i drugih brodova
koji ne prevoze teret.
Sadraj
3.5.2011.
Sl. 5.1.1.2.2::1
Neki promjenjivi parametri teretnog broda
Teretna nosivost dwt se izraava u jedinici mase; t.j. u tonama (Tab. 5.1.1.2.2::I). Koristi
kod rodova koji prevoze teret, a tih je jajvie.
Sadraj
3.5.2011.
Tab. 5.1.1.2.2::I Definicije nosivost broda
Sadraj
3.5.2011.
Istisnina ili deplasman D[t] je mjera nosivosti broda prema (masi) vode koju istisne.
Izraunava se po obrascu Arhimedovog zakona modificiranog s koeficijentom obline sa Sl.
5.1.1.2.1::2. Pogodna je za oznaavanje nosivosti ratnih, ali ju sadri i svjedodba svake
druge vrste broda.
D[t]-istisnina ili deplasman broda

D[t]= rmora[(LPP B T) CB]
rmora =1,025 t/m3 - gustoca mase morske vode
CB - blok koeficijent ili koeficijent obline
CB=0,65 do 0,75 za putnicke i
CB=0,60-0,85 za teretne brodove
CB-detaljno Fentek 2001.
Sl. 5.1.1.2.1::2
Definicija istisnine
(deplasmana) broda
Fentek 2001
5.1.1.3 Zbirka brodskih parametara za neke vrste brodova

U nastavku se daje zbirka parametara za neke vrste brodova koji su od interesa za eksploataciju i
projektiranje luka.
Fentek 2001
DALIBOR: napisati reference
Sadraj
3.5.2011.
KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA GENERALNI TERET

D[t]
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10, T [ m ]/20
350
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
16,0
15,0
CB/20
300
14,0
B/10
13,0
250
12,0
T/20
11,0
LOA
200
10,0
LPP
9,0
150
8,0
7,0
100
6,0
D200
F/2
50
0
2.500
5,0
T- gaz broda pri punom optereenju
F- visina izmeu vodnog lica i palube broda
CB- faktor oblika
dwt- teina korisnog tereta
5.000
D- istisnina
LOA- duljina preko svega
4,0
3,0
LPP- duljina izmeu okomica

B i i b d
2,0
7.500 10.000 12.500 15.000 17.500 20.000 22.500 25.000 27.500 30.000 32.500 35.000 37.500 40.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::1
Brodovi za generalni teret

KARAKTERISTIKE TERETNIH RO-RO BRODOVA
D [t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
D [ t ]500, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10, T [ m ]/10
350
16,0
15,0
CB/20
300
14,0
13,0
250
12,0
B/10
11,0
200
150
10,0
9,0
LPP
LOA
8,0
7,0
F
100
6,0
T/10
5,0
CB- faktor oblika
50
D500
0
5.000
10.000
15.000
20.000
25.000
30.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::2
Sadraj
Ro-Ro teretni
3.5.2011.
35.000
D- istisnina
4,0

B- irina broda
3,0
40.000
45.000
2,0
50.000
KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA PRIJEVOZ KONTEJNERA

D[t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
14,0
D [ t ]500, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10, T [ m ]/10
350
13,0
CB/20
300
12,0
11,0
B/10
250
10,0
9,0
200
8,0
7,0
150
LOA
LPP
6,0
5,0
100
4,0
T/10
3,0
CB- faktor oblika
50
D500
0
10.000
15.000
20.000
25.000
30.000
35.000
40.000
D- istisnina
2,0

B- irina broda
45.000
50.000
55.000
1,0
0,0
60.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::3
Kontejnerski brodovi
KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA PRIJEVOZ AUTOMOBILA
D [t]
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/5, T [ m ]/10
300
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
16,0
250
15,0
LOA
200
14,0
LPP
B/5
150
13,0
D200
T/10
100
12,0
CB/20
50

CB- faktor oblika
dwt teina korisnog tereta
D- istisnina
11,0

B i i b d
0
10,0
15.000 16.000 17.000 18.000 19.000 20.000 21.000 22.000 23.000 24.000 25.000 26.000 27.000 28.000 29.000 30.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::4
Sadraj
Specijalizirani brodovi za prijevoz novih i rabljenih automobila
3.5.2011.
KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA RASUTI I TEKUI TERET (OBO)

D[t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
20
F/2
450
18
CB/20
400
D1000
LOA
350
16
14
LPP
300
250
B/5
12
10
T/10
200
150
100

CB- faktor oblika
50
D- istisnina

B- irina broda
0
0
50.000
100.000
150.000
200.000
250.000
300.000
350.000
0
400.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::5
Brodovi za masovni tekui i rasuti teret - OBO (Oil-Bulk-Or) brodovi
KARAKTERISTIKE ULCC & VLCC TANKERA

ULCC- Ultra large crude carriers (250,000-500,000 dwt), VLCC- Very large crude carriers (<250,000 dwt)
D[t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
D [ t ]1000, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10, T [ m ]/10
800
18,0
17,0
CB/20
700
16,0
15,0
600
14,0
B/10
13,0
D1000
500
12,0
LOA
400
LPP
300
6,0
CB- faktor oblika
100
100.000
150.000
200.000
250.000
300.000
dwt [ t ]
Sadraj
9,0
7,0
T/10
5.1.1.3::6
10,0
8,0
200
0
50.000
11,0
Brodovi za tekui teret TANKERI

3.5.2011.
350.000
D- istisnina
L
duljina izmeu okomica
400.000
450.000
5,0
4,0
3,0
2,0
500.000
F [ m ]/2, CB/20
D [ t ]1000, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/5, T [ m ]/10
500
KARAKTERISTIKE TANKERA ZA KEMIKALIJE

D [t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
8,0
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10, T [ m ]/10
350
CB/10
7,0
300
D200
250
6,0
5,0
200
B/10
150
4,0
LOA
T/10
LPP
3,0
100
50
D- istisnina

CB- faktor oblika
2,0
0
0
5.000
10.000
15.000
20.000
25.000
30.000
35.000
40.000
1,0
50.000
45.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::7
Brodovi za kemikalije - PRODUCT & CHEMICAL TANKERI

KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA PRIJEVOZ PLINA (LNG)
D[t]
800
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
18,0
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10, T [ m ]/20
17,0
16,0
700
15,0
CB/20
14,0
600
13,0
12,0
500
11,0
B/10
10,0
9,0
400
8,0
LOA
300
7,0
6,0
LPP
5,0
200
4,0
T- gaz broda pri punom

optereenju
F- visina izmeu vodnog lica i
100
D200
D- istisnina
LOA- duljina preko
svega
0
0
10.000
20.000
30.000
40.000
50.000
60.000
70.000
80.000
90.000
3,0
2,0
1,0
0,0
100.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::8
Sadraj
Brodovi ukapljeni prirodni plin LNG TANKERI KRIVA SL- trebaju biti kugle
3.5.2011.
KARAKTERISTIKE PUTNIKIH BRODOVA

D [t]
250
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
14,0
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/10
13,0
12,0
200
11,0
10,0
CB/20
9,0
150
8,0
B/10
7,0
LPP
T/2
6,0
100
5,0
LOA
4,0
F
50

CB- faktor oblika
D200
0
1.000
2.000
3.000
4.000
5.000
6.000
7.000
3,0
D- istisnina
2,0

B- irina broda
8.000
9.000
1,0
0,0
10.000
dwt [ t ]
5.1.1.3::9
Putniki brodovi
KARAKTERISTIKE
B[m]
T[m]
F[m]
D[t]
25000
15
20000
10
15000
10000
5
B*2

F- visina izmeu vodnog lica i palube
broda
CB- faktor oblika
T
D
D- istisnina
0
0
40
80
120
160
LPP [ m]
5.1.1.3::10
Sadraj
RO-RO Putniki brodovi za prijevoz putnika i vozila
3.5.2011.
5000
LPP- duljina izmeu

okomica
B- irina broda
200
0
240
[ ]
B [ m ]*2, F [ m ], T [ m ]
30000
KARAKTERISTIKE TRAJEKATA
D[t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
15
190
14
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/5
LOA
170
13
12
CB/20
11
150
10
LPP
130
B/5
110
6
5
90
D200
D- istisnina
70
50
15000
20000
5.1.1.3::11
Trajekti
25000
30000
dwt [ t ]

CB- faktor oblika
35000
40000
45000
2
1
0
50000
KARAKTERISTIKE BRODOVA ZA KRSTARENJE

D[t]
Loa
Lpp [ m ]
B[m]
T[m]
F[m]
Cb
300
10
D [ t ]200, LOA [ m ], LPP [ m ], B [ m ]/5
280
LOA
260
240
220
T
200
D200
180
LPP
B/5
160
CB/10
140
CB- faktor oblika
d t t i k i
t t
120
100
35000
5.1.1.3::12
Sadraj
40000
45000
50000
55000
60000
dwt [ t ]
Turisriki brodovi - CRUISERI
3.5.2011.
65000
D- istisnina
70000
75000
5
80000
7
B [m]
T [m]
ha [m]
Bm,Bs(MED)
Bm(US)
Bm,Bs(US)
Bm,Bs(AUS)
Tm(MED)
Ts(MED)
Tm(AUS)
Ts(AUS)
Tm(PIANC)
Ts(PIANC)
ham(MED)
has(MED)
Bm,Bs(US)
Bm (US)
Bm,Bs(AUS)
5
Bs,Bm(MED)
ham(MED)
4
has(MED)
Ts(AUS)
Ts(MED)
Ts(PIANC)
Tm(MED)
2
Tm(AUS)
Tm(PIANC)
1
0
5
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
L [m]
20
5.1.1.3::13 Brodice (jahte) za rekreaciju: : L-duina, ha-visina nadvoa, B-irina, T-gaz,

m-motorni, s (sailor)-jedrilica, AUS-australski, USA-ameriki, MED-mediteranski, PIANCPermament Int. Assoc. of Navigation Congresses DALIBOR: dati bolje iz lanka?
M [m]
80
3
h [m]
D [m ]
70
hm
M(US)
60
Dm(MED)
Ds(MED)
hm(MED)
hs(MED)
50
hs
Ds
Dm
40
30
20
10
0
5
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
L [m]
5.1.1.3::14 Brodice (jahte) za rekreaciju: L-duina, h-visina pramca, M (Mast)-visina

jarbola, D-deplasman, m-motorni, s (sailor)-jedrilica, USA-ameriki, MED-mediteranski,
DALIBOR: bolje iz lanka?
Sadraj
3.5.2011.
6
W med;
W f1 [m]
FWmed, FWf
LBmed
LBf
DPmed
DPf
Dpmed(PIANC)
Wf2
Wf1
80
W med
FW [m]
Wmed
DP [m]
W f1
70 LB[m]
DPmed(PIANC)
W f2 [m]
60
DPmed
50
DPf
3
40
30
FW med, FW f
LBmed
LBf
20
W f2
10
0
5
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
L[m]
20
5.1.1.3::15 Dimenzije vezova za brodice (jahte) za rekreaciju: L-duina, W-irina

veza,LB-duina veza, DP-razmak gatova, FW-irina prolaza, med-mediteranski vez, f1jednostruki vez na fingerpier, f1-dvostruki vez na fingerpier, PIANC-Permament Int. Assoc.
of Navigation Congresses DALIBOR: dati bolje iz lanka ako ima?
20,00
18,00
T - gaz
B - irina
LOA - length overall
16,00
T, B [m]
14,00
B = 0.1057LOA + 4.075
12,00
10,00
8,00
T = 0.0396LOA + 1.0326
6,00
4,00
2,00
0,00
0
5.1.1.3::16
Sadraj
20
40
60
80
LOA [m]
Mega yahte 30-60m' i Super yahte >60m'
3.5.2011.
100
120
140
160

5.1.2
Plovidba
Plovidba je iri pojam za akciju broda (strategijska radnja), a obuhvaa kompleksno putovanje broda,
uzimajui u obzir sve faktore kao npr. pravne, ekonomske, geografske i dr. Navigacija je ui pojam (taktika
radnja), a obuhvaa osnovne (tehnike) radnje, potrebne za plovidbu (npr. voenje broda, iznalaenje toke
broda, korekcije kursa, manevriranje i sl.). Plovljenje je hidromehaniki dio navigacije gdje se prouavaju
zakonitosti kretanja broda. Pritom se razmatraju dva stanja:
-
u mirnoj vodi,
na valovima.
5.1.2.1
Brod u mirnoj vodi
5.1.2.1.1
Stabilnost
Za stabilitet broda je vana poprena stabilnost. Stupanj te stabilnosti ocjenjuje se prema

visini metacentra (M) u odnosu na visinu teita (T) broda s teretom. Metacentar je
hvatite sile uzgona, a brod je stabilan sve dok je metacentar iznad teita. Tada moment sila
Ga ili Ua od vlastite teine G i uzgona U (G=U) ima smijer koji poprenu os broda tei postaviti u
uspravan. Kada je obrnuto moment ima smijer koji poprenu os broda tei postaviti vodoravno; t.j. prevrnuti
brod. Dakle mogu je stabilan uspravan i nagnuti popreni nagib broda, te nestabilan popreni nagib broda
(Sl. 5.1.2.1.1::1).
Sl. 5.1.2.1.1::1
Sadraj
Stabilnost broda u mirnoj vodi
3.5.2011.
5.1.2.1.2
Trimovanje broda
Fino reguliranje poprenog i uzdunog nagiba broda vri se u luci da bi bio stabilan u mirnoj vodi i plovidbi,
te s minimumom otpora u plovidbi, je trimovanje (engl. osposobljavanje). U luci ga treba trimovati tako da ne
tie dno bokom, krmom ili pramcem i da bokom ne tie obalni zid. Trimovanje se obavlja pravilnim krcanjem
tereta u svakoj luci, a u obzir se uzima i gustou mora na slijedeem putovanju. Konano trimovanje vri se
brodskim balasnim takovima. Trimovanje se ranije radilo runo prema t.z.v. dijagramima trimovanja koje je
imao svaki brod. Danas se radi kompjutorski automatizirano.
Popreni nagib (trim)

Popreni trim je nagib osi poprenog presjeka broda prena vertikali. Deava se zbog nesimetrinog
rasporeda i nehomogene gustoe tetreta u brodskim skladitima. Svaki brod u svojoj svjedodbi ima upisam
dozvoljeni popreni trim u plovidbi, a koji iznosi 6 do 7. Na temelju njega u luci se slae teret u
brodskim skladitima ovisno njegovoj vrsti i valnoj klimi na buduoj plovidbi. U luci popreni trim
proizlazi iz zahtjeva da korito donjim bonim rubom ne udari u dno ili u obalni zid. To iznosi
2do 2,5.
Uzduni nagib (trim)
Uzduni trim je nagib osi uzdunog presjeka broda prena horizontali. Deava se oko centra rotacije koji je
otprilike na sredini broda. Obino je vrlo mali. Kada pramac vie roni onda se naziva pretega, a kada krma
vie roni (to je pravilo) oda je zatega. On u plovidbi nije vezan za stabilitet broda nego na brodski otpor i
potronju goriva. Osnova za raun uzdunog trima je centar rotacije koji se dobije temeljem momenta sila
uzgona koje tee dizanju pramca i momenta koji tei dizanju krmu. Toka u kojoj su ti momenti jednaki
naziva se centar rotacije. Pozicija tog centra ovisna je o obliku povrine vode, od oblika broda i rasporeda
tereta. Raunanje uzdunog trima radi se kompjuterski, a na bazi izraunavanja momenata teina tereta u
odnosu na centar rotacije. U luci uzduni trim proizlazi iz zahtjeva da korito pramcem i krmom
ne udari u dno. To iznosi do 0,5. Na pr uzduni trim od 0,5 kod broda duine 100 m' daje
povean uron na pramcu ili krmi za oko 0,5 m!
5.1.2.2
Brod na valovima
Brod na valovima pobuen oscilacijama daje odziv u vidu 6 gibanja koja ovise o brodskoj
masi i obliku trupa. U odnosu na 3 osi, razlikujemo 3 pomaka i 3 rotacije (Sl. 5.1.2.2::1).
Sadraj
3.5.2011.
Sl. 5.1.2.2::1 Gibanja broda

Posebno je poglavlje ponaanje brodova na valovima u luci: t.j. gibanja broda pobuena
valnom uzbuenou (agitacijom) lukog bazena. Gibanja su vana za obavljanje
operacija prekrcaja i manevara u luci, a ogranienja agitacije lukog akvatorija i gibanja
broda za te operacije dana su u poglavlju 6.5.3 Raspored povrina u morskoj luci.
5.1.3 MANEVRI MORSKOG BRODA

U podruju luke (ovamo spadaju i oni pred lukom) vre se oprezno, preteno u manjim
brzinama. Poznavanje tih manevara potrebno je za projektiranje luke. Svaki manevar osnovno ovisi o vrsti
i veliini broda. Razmatrat e se ovdje uglavnom teretne brodove i to poglavito standardni opi teretni brod.
Sadraj
3.5.2011.
5.1.3.1
Zaustavljanje
Opi teretni brod (duine L) u punom zamahu ima zaustavnu duinu oko 3 L raunajui od
poetka vonje svom silom natrag. Ovakvo naglo zaustavljanje se dozvoljava samo u sluaju
izbjegavanja sudara. Mora se uzeti u obzir da su dizel strojevi vrlo osjetljivi na naglu vonju natrag, jer se
ona vri sa neugodnim hladnim zrakom u vruem stroju. Brutalno mijenjanje smjera okretanja vijka brodovi
mogu ublaiti ukoliko imaju specijalne vijke sa promjenjivim hodom. Takvi se brodovi onda mogu i bre
zaustaviti, cca 1,5 L im je zaustavna duina. Poseban problem imaju veliki teretni brodovi (velika
inercija) npr. mamut tankeri koji se zaustavljaju tek nakon 10 Nm zaustavnog hoda. U
kritinim situacijama (npr. kad kormilo ne slua, padne vijak i dr.) brod se moe zaustaviti
jedino bacanjem sidra ukoliko dubina mora nije vea od one koja odgovara duini
brodskog sidrenog lanca.
5.1.3.2
Sidrenje
SL. 5.1.3.2::1
Sidrenje broda
Sidrenje se obavlja u cilju umirenja broda od vonje ili djelovanja vjetra, valova i struje.
Obavlja se na plovnom putu, a najee ispred luka dok brod eka slobodan vez na
sidritu (radi). Sidrenje se obavlja brodskim sidrom SL. 5.1.3.2::1), na usidrenu plutau i na
sidreno mrtvo tijelo na morskom dnu. Rauna se da je u normalnim uvjetima i kod dubine
manje od 20 m) za trgovaki brod potrebna udaljenost sidra oko 3 dubine mora (D), a na
Sadraj
3.5.2011.
rijekama 6 dubina rijeke. Duina lanca je kod standardnih opih brodova oko 600 m, a teina oko 12
kN/m'. to je lanac tei to je sidrenje sigurnije, jer i on svojom teinom djeluje na dranje broda.
Brodsko sidro je svakom brodu neophodna oprema, jer mu garantira sigurnost i pomo u kritinim
situacijama. Konstrukcija im je takva da budu to tea i da se to bolje zariju duboko u dno. Jedno od
poznatih starih sidara je admiralsko sidro sa poprenom preagom tako da se lopatice moraju postaviti za
zarivanje u dno. Danas je najee elino sidro npr. tip Hall sa 2 zglobne lopatice. Teina sidra ovisi o
veliini broda. pa na pr. brod od 10.000 t ima sidro od oko 50 kN. Pouzdanost sidra uvisi o otporu tla koji
djeluje na lopaticu. Sidro (Gs) zarinuto u dno pod uglom kod zatezanja izaziva pasivni otpor tla (S) u pravcu
lanca pri dnu. Taj otpor je tim vei to je:
-
sidro dublje u tlu, materijal sposoban za otpor i iroke lopatice.

Najbolje je muljevito (m) dno jer obino sidro duboko propadne u mulj do gustog mulja, gline ili nekog
drugog otpornog sloja. Najgore je ako je dno kamenito (k) jer se onda sidro ne moe zarinuti u dno, a
sluajna izboina dna moe se pokazati vrlo varljivom. Ostala dna (pijesak, ljunak i sl.) su izmeu tih
ekstrema. Ukoliko sidro ne ue dovoljno duboko u tlo, odnosno uske su lopatice sidra u odnosu na
materijal tla (slab), tada sidro putuje sa brodom, kaemo da ore po dnu;
ugao mali (tada je vea mirujua masa pasivnog otpora tla). Mali ugao dobije se ako je brod dosta
udaljen od sidra, to ovisi o veliini broda (potrebnoj sili) i veliini smetnje broda (sili vjetra, struje i dr.).
Sila od sidra na brod (B) je rezultanta iz poligona sile zatezanja sidra (S) i sile od teine lanca (L/2).
Priblino se uzima u ovisnosti o obliku i teini sidra (GS) da je B = (3 - 10) GS.
5.1.3.3
Tegljenje
Tegljenje moe biti morsko i luko. Luko tegljenje utjee na dispoziciju luke i na luku tehnologiju. Osobito
danas kad su u prometu veliki brodovi koji sporo reagiraju svojim ureajima za manevriranje uslijed velike
inercije. U veini luka postoji propis da brod za luki manevar mora uzeti tegljaa ako pree izvjesnu veliinu
(npr. 500 dwt). Na taj nain se luka osigurava protiv havarija koje tete ugledu luke i dugotrajnih manevara
koji smetaju drugim brodovima. Tegljai ili remorkeri (engl. tugs) su radni brodovi specijalnog oblika (iroki,
kratki, duboki gaz) i opreme (vitla, bite, tegljeno ue). Veliina im se mjeri prema snazi stroja, a ona varira od
200-3.000 KS. Duboko usaeni u vodu i velikim vijkom imaju jaku vunu snagu, a k tome i stabilitet za
najveih valova i vjetrova. Tegljai uzimaju brod u luci pod tegalj u raznim poloajima, ovisno o obliku lukog
akvatorija i veliini broda. To moe biti:
Sadraj
vua po pramcu,
vua po krmi,
prislanjanje bono (pod pazugo), najee u paru,
potiskivanje bono (boksanje).
3.5.2011.
Kod velikih brodova uzima se vie jakih tegljaa (2-6) koji se onda rasporeuju u raznim kombinacijama.
Voa tegljaa i luki pilot (na komandnom mostu broda) povezani su meusobno radio vezom, a isto tako
pojedini tegljai sa voom. Osnovni princip sigurnosti kod tegljenja je da strojevi broda miruju. Katkad i
povremeno rade, pomau tegelj savladavajui samo veliku inerciju, ali uz veliki oprez. Sve ostalo rade
tegljai. Pri tome je najvea opasnost da brod povue, odgurne, prevrne (zapletaj ueta) ili ak i potopi (u
virovima vijka) teglja.
5.1.3.4
Uplovljavanje
Sl. 5.1.3.4
Trasiranje ulaza u luku
Uplovljavanje definira trasiranje lukog ulaza kako je pokazano na (Sl. 5.1.3.4). Kod ulaza u
luku za vrijeme oluja, a bez tegljaa, kritini moment je kad je polovica broda pod zatitom lukobrana, a
druga polovica izloena bonom djelovanju valova. Tada se brod zakree oko svoje vertikalne osi. Kapetan
to mora unaprijed (dok jo ima brzinu) parirati lokalnim odstupanjem od kursa. Ne smije se zaboraviti da kod
uskog ulaza u luku brod treba imati dobru upravljivost kormilom, a ta se postie jedino velikom brzinom. S
druge strane velika brzina trai dugu zaustavnu duinu u lukom akvatoriju. Uplovljavanje u luku je stoga,
Sadraj
3.5.2011.
naroito za velike brodove mnogo rizinije od isplovljavanja. Sve to dovodi do zakljuka da iole vei brodovi
trebaju ove manevre izvoditi sa tegljaima, a ne vlastitim strojem. Pri trasiranju luke mora se poznavati
brodove, promet i vremenske prilike. Pri tome pravilo je da je za formiranje ulaza luke mjerodavan manevar
ulaska broda. Ulazak se ne moe odgoditi poto brod u oluji najvie treba luku. Izlazak se da odgoditi, brod
eka dok prestane oluja.
5.1.3.5
Okretanje
Poznavanje prostora potrebnog za okretanje broda u luci bitno je kod projektiranja

manevarskog lukog akvatorij (Sl. 5.1.3.5::1).
Sl. 5.1.3.5::1 Okretanje broda u luci

Kod manevra okretanja broda u luci, u skuenim uvjetima, razlikuju se dva sluaja: bez i s tegljaima. Pravilo
je okretanje s tegljaima, jasni i uz vlastiti navigacijski sustav. Tu puno pomau poprene turbine: pramana i
krmena (entgl. bow thruster i stern thruster). Lake se okreu i brodovi s 2 vijka, jer mogu svaki od njih voziti
u suprotnim hodovima. Okretniji su putniki brodovi i cruiseri, jer imaju sve mogue sustave za
manevriranje. Kod manevriranja koriste se efekti strujanja vode, naroito na rijekama, i vjetra. Akose brod
okree uz pomo vue tegljaa onda a) teglja mora biti vezan konopom na onoj strani na kojoj se brod
okree. b) teglja moe biti privezan sa strane broda (pod pazuho) pa se vlastitim pritezanjem konopaca
moe pomicati po brodu i tako poveavati moment okretanja c) teglja, ili par tegljaa odbojnikom na pramcu
moe boksati brod sa maksimuom okretnog momenta i najmanjim radijusom okretanja.
Skretanje u plovidbi na irokom plovnom putu je drukiji manevar i obavlja se samo vlastitim navigacijskim
ureajima samog broda (Sl. 5.1.3.5::2). Vano je za trasiranje plovnog puta na prilazu luci ako je tamo plitko
more, ili za plovne kanale u koje uplovljavaju morski brodovi.
Sadraj
3.5.2011.
Sl. 5.1.3.5::2
Skretanje morskog broda na plovnom putu.
5.1.3.6
Pristajanje
U luci brod smanji brzinu i upravi se pod kutem 5-15o prema obali na koju eli pristati tako da stigne priblino
paralelan sa obalom i na malom (sigurnosnom) razmaku od obale. Poto je bez brzine, nije upravljiv, moe
manevrirati (zakretati) jedino radom vijka naprijed ili natrag. Stoga je usluga remorkera nuna za efikasan
manevar.
Brzina pristajanja bitna je kod kejova na pilotima koji su osjetljivi na horizontakne sile.
Horizontalne sile su to manje to je manja brzina, odnosno, kinetika energija kojom brod
udari u kej. Stoga su strukovna drutva definirala prihvatljive brzine (Sl. 5.1.3.6::1)
pristajanja. One se postiu primjenom thrustera, tegljaa i brodsko-lukog
Sadraj
3.5.2011.
sustava.kompjutersko-elektronike kontrole prilazne brzine. Udar broda u kej ristajanje

takvom brzinom je redovan dogaaj koji se deava i vie puta na dan, te pripada u
promjenjiva djelovanja za proraun konstrukcije keja. Pristajanje s veim brzinama
predstavlja izvanredan udar broda i na njega se proraunavaju stupovi mosta. Kejovi se,
iz ekonomskih razloga, ne projejektiraju na prihvat takvih sila nego se nakon njih
repariraju.
Sl. 5.1.3.6::1
Brzine pristajanja broda na kej
PIANC-Fentek
5.1.3.7 Vezivanje
Vezivanje broda o obalu sprjeava micanje broda uslijed valova struja ili vjetra. To omoguava operacije
prekrcaja te brani brod i obalu od oteenja. Vezivanje se vri od bitava na brodu, preko priveznih uadi do
bitava na obali (Sl. 5.1.3.7::1).
Sadraj
3.5.2011.
Sl. 5.1.3.7::1
Sadraj
Vezivanje broda
3.5.2011.
LUKE
6.1
POJAM LUKE I PRISTANITA
Luka (engl. port) je cilj i potreba plovidbe. To je prirodno ili umjetno zatien akvatorij s
funkcionalno pridruenim teritorijem, s izgraenim i neizgraenim obalama, prekrcajnim
ureajima za ukrcaj odnosno iskrcaj robe i putnika, uskladitenje, manipuliranje i preradu
robe, pristajanje, sidrenje, popravak i zatitu brodova od valova, struje vode, leda i ratne
opasnosti te odmor posade.
U odnosu na teret, luka je vorite u kojem se susreu vodeni i kopneni vidovi prometa.
Osnovne tri luke funkcije: prometna, trgovaka i industrijska su vezane za tert. Kod
pretenog broja luka dominantna je prometna funkcija.
Prema mjestu luka je objekt na moru ili unutranjem plovnom putu iji se akvatorij sastoji
od jednog ili nekoliko manje-vie zatienih bazena.
Osim pojma luke postoji i pojam pristanita (engl. landing stage). Pojmovi se razlikuju
samo prema stupnju zatite od nepovoljnih utjecaja plovnog puta. Pristanite ima akvatorij
koji je otvoren prema moru ili rijeci, a definiran samo zamiljenom crtom, formiran po
linearnoj shemi koja manje-vie prati obalnu crtu i sastoji se od jednog ili vie pristana.
Obzirom na vodnu sredinu, luke i pristanita mogu biti morska, rijena, kanalska i jezerska
(Sl. 6.1::1). Postoje i rijeno morska pristanita na uima plovnih rijeka.
Osnovni dijelovi luka i pristanita su akvatorij i teritorij. Akvatorij je vodna povrina za
manevar brodova kod prilaza na vez i za vezivanje brodova kod prekrcaja. Dijelovi su mu:
bazeni s vezovima, okretite, prolazni dio, a kod luka jo i ulaz (s ulaznim kanalom
ponekad kod plitkog prilaza morskoj luci, ili redovito u sluaju prilaza rijenoj i kanalskoj
luci). Teritorij je ravna kopnena povrina koja slui za prometnu, trgovaku i industrijsku
funkciju luke.
Povijest luka.....
Sl. 6.1::1
6.2
Luke po mediju
POMORSKI PROMET
Pomorski promet (engl. maritime transportation) je izmjena mjesta supstrata (robe, ljudi ili
vozila) morskim putem. Pomorski promet podrazumijeva i tehniku prometa tj. plovila,
kretanje plovila (bez obzira na koliinu supstrata) te plovni put.
Pomorski promet moe se odvijati:
od luke do luke,
uklopljen u tzv. intermodalni prometni lanac kad se nastavlja dalje na kopnu promet,
uklopljen u tzv. integralni prometni lanac koji ide neprekinuto od poetne do krajnje
toke transportiranja (na pr. od proizvoaa do potroaa). Prekidom se degradira u
intermodalni (Sl. 6.2::1).
Sl. 6.2::1
Integralni i intermodalni prometni lanac
Pomorski promet se prostorno, prema mjestu zbivanja, razlae na:

prekomorski promet robe brodovima (engl. maritime transport) koji se odnosi na
prevoenje prometnog supstrata preko mora i na
luki promet koji se odnosi na kretanje i procese prometnog supstrata u luci.
6.2.1 PREKOMORSKI PROMET
Izuava se u prometnoj strucI i nije bitna podloga za koncipiranje luka.
6.2.2 LUKI PROMET
Kroz luku, kao kariku u lancu, se odvija pomorski promet: t. j. njgova komponenta: luki
promet koji ukljuije sva kretanja prometnog supstrata u luci i procese nad prometnim
supstratom u luci. Shodno tome osnovne tri luke funkcije su:
1
2
Prometna funkcija luke je osnovna i ogleda se u promjeni mjesta prometnog

supstrata u akvatoriju i na teritoriju; t. j. na prekrcaj brodova i skladitenje.
Trgovaku funkciju vri luka kad se roba zadrava izvjesno vrijeme u luci da bi do
prodaje leala na skladitu, doradila se, oplemenila, pakirala ili slino. Ova funkcija
daje luci mogunost da privreuje kroz cijelu godinu ravnomjernije, a naroito dobro
doe u vrijeme malog prometa.
Industrijsku funkciju vri luka kad se roba izrauje u luci (u vidu polupreraevina,
gotovih proizvoda ili proizvodi energiju). Ovo je pogodno naroito kod masovne
proizvodnje za koju treba mnogo sirovina (ruda, ugalj) i prostora. Proizvodni objekti
mogu biti u luci i izvan luke, ali tako blizu da je osigurano ekonomino koritenje
luke. I ova funkcija daje stabilnost poslovanju luke.
Obzirom na mjesto obavljanja lukih funkcija one se dijele i na pomorske i kopnene

funkcije luke.
6.2.2.1
Pomorske funkcije luke
U lukom akvatoriju se vri pomorski dio lukih funkcija: poglavito samo prometna luka
funkcija. Sastoji se u primanju brodova s raznim teretima i prekrcaju tereta preko obalne
crte.
Ako se radi o prometu brodovima koji plove na redovitoj liniji razlikujemo poetna i
zaglavnu luku. Luke u koje brod "linija", povremeno ili stalno, zalazi su luke ticanja. Velike
teretne, tehniki dobro opremljene luke u kojima poinje ili zavrava promet velike koliine
jedne vrste robe, sa specijaliziranim vezovima i skladitima, nazivaju se terminalnima. U
jednoj takvoj luci moe biti jedan terminal za jednu veliku robu, ili nekoliko terminala za
nekoliko velikih roba.
Tramperi (engl. lutalice) su brodovi koji ne plove na linijama nego od mjesta do mjesta
gdje se u jednom nekom trenutku pojavi teret za prijevoz.
Ako se pak radi o trajektima i putnikim brodovima na stalnim linijama, onda luka moe
biti: trajektna i putnika, a ako se radi o cruiserima onda je luka turistika.
Najee su glede pomorske funkcije, luke mjeovite. Tako se na pr. u luci moe nai dio
za generalni teret, terminali za tekui teret i kontejnere, trajektni dio, i dio za cruisere.
6.2.2.2
Kopnene funkcije luke
Na teritoriju se obavlja kopneni dio luke: prometne, trgovake i industrijske funkcije.

Prometnu funkciju na lukom teritoriju, osim konvencionalnih kopnenih prometnih vidova
(eljeznik, cestovni i rijeni) mogu obavljati i posebni vidovi prometa kao to su cjevovodi,
kontejneri, iare i slini. Postoje luke koje pomorski prijevoz povezuju samo sa jednim
vidom kao i one najrazvijenije u koje dolaze svi vidovi kopnenog prometa.
6.2.3 Uvjeti za luku

Prilikom osnivanja nove luke moraju biti zadovoljeni razni uvjeti kako prostorni tako i
prometni. Tek povoljna kombinacija uvjeta opravdva osnivanje luke. U starije vrijeme
prevladavao je utjecaj prostornih (topografskih) uvjeta, osnivane su tzv. "prirodne" luke. U
novije vrijeme porastao je utjecaj prometnih uvjeta pa su luke opravdane ak na onakvim
mjestima gdje postoje tek minimalni prostorni uvjeti, tzv. "umjetne" luke.
Kod analize opravdanosti osnivanja trgovake luke sluimo se provjeravanjem tri glavna
uvjeta: prometnog (robe, navigacija i eljeznike veze), topografskog i graevinskog.
Prometni uvjet je osnovni za lociranje svake (teretne) luke. Ovaj uvjet se moe razloiti u
dva poduvjeta: putni i pozadinski. Putni uvjet podrazumijeva blizinu morskom
prometnom putu; tj. plovnoj ruti. Poto se cca 90% tokova roba kree ustaljenim putevima,
morskim rutama i na njih nadovezujuim kopnenim putevima, to je od osobitog znaaja da
se luka nalazi uz takvu rutu. Pozadinski uvjet znai blizinu jaeg masovnog robnog
centra ili sirovinskog podruja u zaleu koje gravitira toj luci.
6.2.4 Luki tereti
Brodovima se transportira prometni supstrat: robe, putnici i vozila. Putnici su rijetki
prometni supstrat.
Teret (engl. cargo) odnosno roba, ukoliko se ima na umu trgovaka vrijednost, je najei i
najvaniji supstrat u pomorskom prometu. O specifinim karakteristikama tog tereta ovisi
njegovo slaganje u brod, manipulacija prekrcaja i skladitenje u luci.
Poznavanje tereta je poetak svakog rjeavanja prometnih procesa u lukama. Dvije glavne
karakteristike tereta su:
I
ponaanje kod prekrcaja i
II
ponaanje za vrijeme skladitenja bilo u brodskim bilo u lukim skladitima.
ad I Podjela prema prekrcajnim karakteristikama (obzirom na mehanizaciju), je
sljedea:
1.
1.a)
generalni teret (engl. general cargo) je individualni teret, na kopnu nazivan jo i

komadni teret. Sastoji se od komada koji se pri prekrcaju pojedinano teretiraju i
broje. Specijalni g. t. odnosi se na vrlo teke obimne ili posebno rukovane komade.
Obzirom na nain pakiranja generalni teret se teret moe dalje podijeliti na:
mali generalni teret mase 0,030,05 t, sanduci, bave, vree, solidno pakiranje
takve koliine pojedinanih predmeta u odreenu cjelinu (sanduk, vrea i sl.) da se
ista moe transportirati i manipulirati raznim prijevoznim sredstvima bez
prepakiranja,
1.b) paletni teret (engl. pallet) je mali generalni teret sloen u vee jedinice: palete (engl.
unit lard) mase 0,5-1,5 t, od 1958. g., dimenzija: 0,8 x 1 x 1 m, 1 x 1,2 x 1 m, 0,8 x
1,2 x 1 m, poslagano vie pojedinanih manjih jedinica (kutija, vrea i dr.) na
normirano drveno ili metalno ploasto postolje. Prenoenje palete je pomou
viliara,
1.c) kontejnerski (engl. container) predstavlja veu koliinu tereta (najee paletnog)
zatvorenog u veliki zatvoreni metalni sanduk, prenoenje pomou posebne
mehanizacije (portajner). Kontejnerski teret moe biti:
1 pojedinani kontejner 20-30 t (od 1967. g.)
2 grupa (Lift Unit Frame) 4-6 kontejnera (od 1978. g.).
Prekrcajna jedinica za generalne terete je u novije vrijeme uvjetna jedinica TEU (1 TEU Transport Equivalent Unit = jedan 20 ft kontejner bruto mase 20 t). TEU je jedinini
teret za jednokratnu operaciju prekrcaja, tj. prijelaza preko linije obale odnosno
broda. Na tritu ima danas mnogo tipova kontejnera, no najei su standardni
zatvoreni tipovi koji se koriste za generalni teret i imaju dimenzije:
20 ft kontejner, 20 x 8 x 8 ft ( 6,1x2,44x2,44m) i
40 ft kontejner, 40 x 8 x 8 ft (12,2x2,44x2,44m),
a bruto masu do 20 i 30 tona. (Sl. 6.2.4::1)
1.d) Teki generalni teret komadi zapreminske teine > 8,85 kN/m3 ili mase G > 3 t i
glomazni generalni teret volumena V > 3 m3.
Sl. 6.2.4::1
7
Tipovi kontejnera
Rasuti teret (engl. Bulc Cargo)- podrazumijeva vrsti teret i to u stanju: prainasti,
zrnati, gromadni. Najee se ovaj teret prevozi rasut (rinfuso) u brodskim
skladitima, povotovo kad se radi o velikoj koliini. No poznato je i prevoenje u
veim jedinicama (kontejneri za rasuti teret) kao na pr.:
- manje potisnice 150-1.300 t (od 1972. g.)
- velike potisnice 100 ak 5.000 TEU jedinica.
Ovakve jedinice se stavljaju (diu) na, ili uvlae u velike brodove i katamarane te
tako prevoze preko oceana.
Tekui teret (engl. Liquid Largo) odnosi se na masovni tekui teret kao npr. nafta i
derivati, tekui plin, jestiva ulja, voda, vino i sl. Manje koliine prevoze se u
bordovima za gen. t. i ne raunaju se u tekui teret. Najvaniji tekui teret u
pomorskom transportu su nafta i derivati.
Uvjetne jedinice
Za meusobno usporeivanje efekta (rada) luka potrebno je ponderirati pojedine prekrcane mase tereta,
tako da se dobije luki promet koji je usporediv. To se postie na bazi tzv. uvjetne jedinice. U tom cilju
usvojena je jednan teret ( rasuti ugljen) za uvjetnu jedinicu i ustanovljeni se faktori razlike za ostale terete.
Ovdje navode neki uvjetni faktori:
faktori za terete
kontejneri
7,0
komadna roba (tarna. tj. sa ambalaom) 5,0
tekua goriva (komadna, tarna) 4,0
strojevi, cement tarni, kemikalije
metali, drvo
sol
1,8
rude
1,4
kameni drobljenac
ugljen 1,0 (uvjetna jedinica)
pijesak 0,3
tekua goriva (rinfuzna) 0,1
2,5
1,3
faktori za pomorski promet putnika
duge pruge
2,0
srednje pruge
1,0 (uvjetna jedinica)
lokalne pruge
0,1
3,5
faktori za pomorski promet cestovnih vozila
6.3
autobus
3,0
teretnjak
2,0
teretna prikolica
osobni auto
1,0 (uvjetna jedinica)
motocikl
0,5
1,5
TEHNOLOGIJA LUKOG PROMETA
Pomorski prometni proces sastoji se iz dva dijela: iz prekomorskog i lukog prometnog

procesa. Ovaj drugi je bitan kod izuavanja luke. Postoji interakcija izmeu ta dva dijela.
Moe sei rei da i kontinentalni promet ima utjecaj na luke procese, no taj je sekundaran,
a glavni dolazi od broda.
6.3.1 Luki prometni proces

Podruje lukog prometnog procesa je od ulaska robe na teritorij do izlaska iz akvatorija
luke. Znanost koja prouava tehniku lukog prometnog procesa je luka tehnologija, a
rezultat te tehnike su optimalni luki procesi. Velika koliina tereta koja se u svijetu prevozi
morem i zahtjevi da se brodovi to manje zadravaju u lukama (u cilju pojeftinjenja
transporta) uinili su da se luki prometni procesi znanstveno izuavaju i usavravaju.
Luki prometni proces dijeli se na na kopneni i pomorski.
Pomorski dio lukog prometnog procesa odvija se na relaciji more kopno i ima
direktne veze s brodom. Naziva se prekrcaj, a oznauje manipulaciju tereta preko obalne
crte, bilo da se radi o ukrcaju ili iskrcaju tereta iz broda. Prekrcaj je, uz prijevoz morem,
najvanija karika u pomorskom prometnom procesu. Posebni je interes brodara da se
zadravanje broda na prekrcaju to vie skrati kako bi brod bio to vie u plovidbi, tj.
rentabilan.
Prekrcaj openito moe biti:
direktni, kad se teret neposredno prekrcava izmeu broda i kontinentalnog transportnog
sredstva ili razvoznog broda i
indirektni, kad roba u luci prekida svoj put i uskladiuje se.
Po mjestu moe biti tri vrste prekrcaja:

Obalni prekrcaj je najjei prekrcaj koji se obavlja kad je brod privezan na operativnu
obalu. Razlikujemo razne naine obalnog prekrcaja, ovisno o transportnom sistemu i
obiaju u pojedinim lukama.
Akvatorijski prekrcaj se vlja na vodi tako da brod nije vezan na obali nego usidren
negdje u zatiti luke; odnosno akvatorijski prekrcaj je onaj kad brod prekrcava teret u
drugo plovilo (brod, tegljenicu, potisnicu, maonu). Ovo se vri brodskom mehanizacijom
ako ima dovoljno dugi dohvat ili posebnom plovnom mehanizacijom (plovne dizalice,
konvejerski ili pneumatski iskrcivai i sl.).
Vanobalni prekrcaj oigrava se izvan zatite luke, na otvorenom moru pa se u tom sluaju
vri sa slinom mehanizacijom kao i akvatorijski prekrcaj. Posebno je ovaj nain est kod
tekuih tereta. Naroito veliki naftni tankeri primorani su na ovaj nain prekrcaja ako su
luke za njih preplitke.
Kopneni dio lukog prometnog procesa, nastavljaju se na pomorske i oni uglavnom idu
na relaciji skladite vozilo, bilo da se radi o utovaru, istovaru ili kljuivo pretovaru. Ovi
procesi imaju sve karakteristike kopnenih prometnih procesa i predstavlja manipulaciju
robom ustaljenim racionaliziranim tokovima.
Manipulacije podrazumijevaju sva kretanja i industrijski procesi nad prometnim suptratom
na lukom teritoriju. Pri tome razlikujemo da li se procesi odvijaju sa ukljuenim brodom ili
bez njega, tj. samo na kopnu. Naravno da su operacije koje ukljuuju brod kljune za
efikasnost rada luke, a da su operacije na kopnu luke pratee operacije.
6.3.2 Prometni sustavi

Velika masa i transportne karakteristike neke robe razvili su prometni sustav samo za tu
robu, ili za nekoliko raznih roba istih transportnih karakteristika. Tako je, obzirom na vrstu i
koliinu robe u pomorskom prometu, uvedeno nekoliko transportnih sustava. Svaki od njih
obuhvaa razne robe istih transportnih karakteristika (teina, obujam, manipulativnost,
pakiranje i sl.), a neki sustavi su specijalizirani samo za jednu vrstu robe.
Konvencionalni sustav primjenjuje se od davnina za mali generalni teret. Pojedini komadi
tereta runo se slau u brod i prevoze. U luci se dizalicama izvlae iz broda i opet runo
10
manipuliraju na kopnena prijevozna sredstva ili na dvorinu mehanizaciju. Danas

naputeni!
Paletni (Sl. 6.3.2::1a) sustav je novijeg datuma, a teretna jedinica je jedna puna paleta.
Zbog vee teine nije mogua runa manipulacija, ve se za tu priliku koriste dizalice i
viliari. Paleta se izvlai iz broda pomou malih viliara ili dizalicom, te se dostavlja
viliarima na obali koji paletu raznose dalje u luko skladite ili u kopneno prometalo.
Sl. 6.3.2::1a Shematski prikaz prekrcaja peleta prema podsustavu: viliar-viliaru i viliardizalica
Kontejnerski sustav se zasniva na kontejneru kao jedinici tereta. Komtejner se, bez
raspakiravanja, prevozi brodom, eljeznicom ili kamionom. Takoer se kao cjelina
prekrcava na brod ili pretovaruje na kopnena prometala. Veliko poboljanje u tehnici i
ekonominosti postie se kod kontejnerskog sustava makromehaniziranjem procesa na
cijelom putu (lancu). Ovaj sustav je najnovijeg datuma i nastao je teoretskim
razmatranjem. Mala grupa transportnih teoretiara, osnovana oko 1960. g., dokazivala je i
dokazala nekim amerikim brodarima (Likes lines) korisnost takvog prijevoza. Uloivi
vea sredstva u izradu kontejnera, specijalnih brodova, luka (Port Elisabeth, N. Y.) i
mehanizacije, odmah se pokazala rentabilnost pa su se i drugi poveli za njima. Danas je
11
taj sustav transporta ovladao u mnogim zemljama i stalno raste njegova primjena.
Prednosti kontejnerskog transporta su:
poveanje uinka prometnog sredstva (broda, kamiona, vagona i dr.),
koncentracija prometa,
poveanje brzine prekrcaja,
utede na radnoj snazi kod prekrcaja,
utede na pakiranju (30-70%),
spreavanje oteenja robe,
zatita od kraa.
Ukupne utede iznose (Mc-Kinsey 1967.): u trokovima prijevoza do 80%, u ukupnim
trokovima robe do 10%. U pogledu naina prekrcaja kontejnera u lukama postoje sljedei
kontejnerski podsustavi:
LO-LO = Lift off Lift On (Sl. 6.3.2::2), prekrcaj porteinerima (specijalnim kontejnerskim
dizalicama - tornjevima) - na obali.
RO-RO = Roll Off Roll On (Sl.6.3.2::2 i 6.3.2::3), prekrcaj kontejnera na prikolici
(kontejnerskoj asiji) traktorom preko rampe u brod; tj. prekrcaj kontejnera bez dizalice.
Ovaj sustav se odnosi i na prijevoz obinih kamiona tegljaa (imaju dimenzije kao o
kontejneri na prikolicama) brodovima.
LUF = Lift Unit Frame (Sl. 6.3.2::1b), prekrcaj traktorom "paketa" od nekoliko kontejnera (4
do 6) pomou posebnih niskih prikolica preko rampe u brod. Paket se formira pomou
elinog okvira te tako formira jedinica za prekrcaj.
L A S H (Lighter Aboard Ship) je sustav za prevoenje svih tereta vodnim putem. Teret se
prevozi u elinim spremnicima koji imaju sposobnost plovljenja. Ti se elini spremnici
nazivaju LASH potisnice. Preko mora LASH potisnice se, kao i kontejneri, prevoze
ukrcane na veliki morski LASH brod. LASH brod svoje potisnice iskrcava na otvorenom
moru pred morskom lukom koja nema adekvatnih dubina za oceanske brodove (Sl.
6.3.2::2), ili pred rijenim odnosno kanalskim uem u more. Prekrcaj se vri okvirnom
brodskom dizalicom koja na krmi spusti potisnice u more. Tamo se one poveu u table, a
potiskiva ih otprema u morsku luku, ili unutranjim unutarnjim plovnim putem. Kad dou u
odredinu luku potisnice se prekrcavaju obalnom dizalicom. LASH brodovi nose oko 90
potisnica i kreu se brzinom 22 vora, to u kombinaciji s efikasnou prekrcaja
udvostruuje godinji broj putovanja na meunarodnim rutama. LASH potisnice su pasivna
plovila: nemaju navigacijske opreme niti pogon. Imaju pravokutni oblik, tlocrtne dimenzije
9,5 x 18,75 m i gaz 2,5 m. Nosivost im je 3700 kN (370 t). Grotlo im se za vrijeme plpvidbe
potpuno zatvara.
12
Sl. 6.3.2::1b Shematski prikaz prekrcaja "paketa" kontejnera prema LUF (Lift Unit Frame)
podsustavu
Sl. 6.2.5::3 Obala i tehnologija rada kontejnerskog RO-RO terminala

13
Sl. 6.3.2::2
14
LO-LO, RO-RO i LASH prometni sustavi
INTERLIGHTER sustav je pofilozofiji slian LASH sustavu, samo su mu potisnice vee.

Zbog toga se one ne diu na nego pomou potiskivaa uplovljavaju u veliki morski
INTERLIGHTER brod. Brod je graen kao katamaran s dva trupa u vidu slova "U" s
otvorom na krmi kroz koji INTERLIGHTER potisnice uplove izmeu dvaju trupova
katamarana. Kad popune akvatorij izmeu trupova katamarana poveu se s njima i tako
zajedno, kaoINTERLIGHTER brod, plove preko mora do slijedee luke. Tamo neke
potisnice odu, nove dou i plovidba se opet nastavlja. Sustav nije jeko rairen.
SEABEE (morske pele) sustav je pofilozofiji slian INTERLIGHTER sustavu, samo
umjesto potisnica ima aktivna plovila s vlastitim pogonom i navigacijskom opremom. Ta se
plovila nazivaju SEABEE JEDINICE, i jo su vea od INTERLIGHTER potisnica. SEABEE
JEDINICE su dio trupa SEABEE MATINOG BRODA i kruto povezane s njim plove preko
mora. Pred morskom lukom koja, nema adekvatnih dubina za oceanske brodove, ili pred
rijenim odnosno kanalskim uem u more SEABEE JEDINICE se kao pele odvoje od
SEABEE MATINOG BRODA i idu u luku ili na unutarnji plovni put.
Sustavi za masovni rasuti teret su dvovrsni. Najei je prijevoz u rasutom stanju
(rinfuso), a rjei prijevoz okrupnjavanjem u tee jedinice (specijalne kontejnere, LASH
potisnice, INTERLIGHTER potisnice, SEABEE jedinice i sl.).
Prekrcaj rasutog brodskog tereta u rasutom stanju se bitno razlikuje obzirom na koliinu
robe i to: za mali rasuti teret (100-200.000 t/g), za srednji (500.000 t/g) i za veliki
(>500.000 t/g).
15
6.7.1.5
OPTEREENJA KEJA
Kao dio jedinstvenog europskog trita donesene su europske norme; t.z.v. "Eurocode"
(EC) radi formiranja harmoniziranih direktiva za temeljne sigurnosne zahtjeve graevina i
konstrukcija. Novi naziv je Europska norma (EN), ija je upotreba zapoela prednormom
(ENV). Nazivi normi i njihove ozneke dane su u (Tab. 6.7.1.5::II). Od spomenutih
europskih normi u Hrvatskoj su od 2007. godine na zakonskoj snaz europske prednorme:
Osnove prorauna i djelovanja na konstrukcije HRN ENV 1991, Betonske konstrukcije HRN ENV 1992, Zidane konstrukcije - HRN ENV 1996 i Seizmiki proraun HRN ENV
1998. Danas su na snazi i ostale, ali neke nisu prevedene na hrvatski jezik, jer je u
proceduri donoenje hrvatske norme (HRN EN).
Osnove prorauna
Djelovanja na konstrukciju
Betonske konstrukcije
elina konstrukcije
Spregnute eline i bet. konstrukcije
Drvene konstrukcije
Zidane konstrukcije
Geotehniki proraun
Seizmiki proraun
Aluminijske konstrukcije
Tab. 6.7.1.5::I
EUROPSKA
OZNAKA
EN 1990
EN 1991
EN 1992
EN 1993
EN 1994
EN 1995
EN 1996
EN 1997
EN 1998
EN 1999
EUROPSKA
KRATICA
EC 0
EC 1
EC 2
EC 3
EC 4
EC 5
EC 6
EC 7
EC 8
EC 9
HRVATSKA
OZNAKA
HRN ENV 1991
HRN ENV 1992
HRN ENV 1993
HRN ENV 1994
HRN ENV 1995
HRN ENV 1996
HRN ENV 1997
HRN ENV 1998
HRN ENV 1999
Nazivi i oznake europskih normi za proraun konstrukcija. (Europske

norme nose oznaku EN, a hrvatske ENV jer su nastale od europske prednorme koja je
imala oznaku ENV.)
Prema EN graevina mora biti projektirana i izgraena tako da za vrijeme radnog vijeka
pouzdano i ekonomino izdri sva djelovanja i ostane sposobna za predvienu upotrebu.
Stoga se graevine moraju projektirati tako da imaju odgovarajuu:
nosivost,
uporabljivost i
trajnost.
EN1990:2000,23.
Nosivost i uporabljivost graevina i konstrukcija proraunava se u projektima metodom

prorauna po graninim stanjima. Po tom proraunu provjerava se da konstrukcija ne
otkae zbog premaenja mjerodavnih graninih stanja koja kod razmatrane konstrukcije
mogu nastupiti: t.j. da ne budu premaene proraunske vrijednosti za: djelovanja,
EN1990:2000,29.
otpornost gradiva i geometrijske znaajke konstrukcije.
Trajnost se u projektima za sada ne proraunava nego manje-vie opisno odreuje kroz
tehnologiju graenja (klasa betona, zatitni sloj betona, dozvoljena veliina pukotina, min.
koliina cementa, tip cementa, v/c) i odravanje. Proraunski vijek uporabe za ovaj tip
inenjerskih konstrukcija po EC-u je 50 godina.
Pouzdanost konstrukcije je vjerojatnost da konstrukcija nee otkazati u razdoblju

trajnosti graevine. U standardnim projektima se u pravilu ne proraunava, jer su parcijalni
koeficijenti za takve objekte (tabulirani u HRN-u) izvedeni ba takvim proraunom. BAndr
Djelovanja na graevinske konstrukcije (optereenja) sistematizirana su i definirana u
HRN ENV 1991 u skladu s metodom graninih stanja. Filozofija metode graninih stanja je
u tome da se grupe djelovanja (npr. optereenja) sline prirode ponderiraju (mnoe) s
parcijalnim koeficijentima sigurnosti nosivosti ili uporabljivosti za djelovanja "" i s
koeficijenatima kombinacije, uestalosti i nazovistalnosti djelovanja "". Parcijalni
koeficijenti sigurnosti "" za nosivost su uglavnom 1, a samo u nekim sluajevima <1,
dok je za uporabljivost uglavnom je =1 osim ako prema HRN ENV 1992 do HRN ENV
1999 nije drukije definirano. Koeficijenti kombinacije, uestalosti i nazovistalnosti
djelovanja "" za zgrade su 1. Spomenuti koeficijenti "" i "" definirani su u HRN ENV
1991. S druge strane karakteristina vrijednost otpornosti materijala (granina vrstoa to
je npr. za elik S360 granica poputanja fY=235N/mm2) dijeli se s parcijalnim koeficijentom
za osobinu materijala "M1" (npr. za beton M=1,5, a za armaturni elik 1,15, a za
koeficijent trenja izmeu tla i betona; t.j. za tg HRN ENV 1997-1,15 M=1,1). Parcijalni
koeficijenti M definirani su u HRN ENV 1992 do HRN ENV 1999 za svaki graevinski
materijal. Pojednostavljeno reeno stvarna se optereenja "umjetno poveevaju"
parcijalnim koeficijentima sigurnosti "" nosivosti ili uporabljivosti za djelovanja, a
karakteristine vrijednosti otpornosti gradiva (na pr. granina naprezanja gradiva) se
"umjetno smanjuju". I jedno i drugo je na strani sigurnosti. Parcijalni koeficijenti u biti
trebaju anulirati nesigurnosti i netonosti: djelovanja, otpornosti gradiva, geometrije,
modela djelovanja i modela prorauna konstrukcije.
S tako definiranim djelovanjima (u stvari s njihovim moguim prostornim i vremenskim
kombinacijama) i tako definiranim vrijednostima otpornosti materijala vri se u projektima
konstrukcija i graevina:
provjera graninih stanja nosivosti
HRN ENV 1991-1,14
(LS1 - Limit State 1):
EN1990:2000,28,43, HRN ENV1991:2005,14

provjera graninih stanja stabilnosti,
provjera graninih stanja otkazivanja konstrukcije uslijed sloma, pretjeranih
deformacija ili prelaska u mehanizam to ukljuuje konstrukciju i tlo i
EN1990:2000,28,43, HRN ENV1991:2005,14
EN1990:2000,28, HRN
provjera graninog stanja otkazivanja konstrukcije uslijed zamora

ENV1991:2005,14
provjera graninih stanja uporabivosti (LS2) kroz:
provjera graninog stanja deformacija i pomaka konstrukcije po kriteriju uporabe

(funkcioniranja instalacija i strojeva) i izgleda. Kriterije definira Investitor. HRN ENV
1991-1,15, EN1990:200028,,46
provjera graninog stanja, oteenja ukljuivo pukotina (prema kriteriju razreda

izloenosti) to utjee na trajnost izgled ili funkcioniranje konstrukcije Sori, HRN ENV
1991-1,15
provjera graninog stanja vibracija i

provjera graninog stanja oteenja uslijed zamora.
HRN ENV 1991-1,15

HRN ENV 1991-1,15
Sve ove provjere ne rade se pri projektiranju svake konstrukcije, nego se rade samo one
provjere graninih stanja koja se kod razmatrane konstrukcije fiziki mogu javiti!
2
Sl. 6.7.1.5.1::1
Pregled i pozicije djelovanja na gravitacijski kej i kej na pilotima
6.7.1.5.1
KLASIFIKACIJA OPTEREENJA NA KEJ
Opa shema optereenja na gravitacijski kej i kej na pilotima dana je na slici 6.7.1.5.1::1
gdje su prikazana otprilike sva djelovanja (optereenja) koja se mogu javiti u uporabnom
vijeku konstrukcije sa svojim priblinim pozicijama. No sva ta djelovanja ne javljaju se
uvijek istovremeno, pa se kod prorauna konstrukcije klasificiraju u grupe kako slijedi:
prema promjenjivosti tokom vremena

prema mogunosti promjene poloaja u prostoru
prema svojoj prirodi ili odzivu konstrukcije.
Klasifikacija je temelj za formiranje loginih kombinacija istovremenog djelovanja, i potom

radi ponderiranja djelovanja "parcijalnim koeficijentima sigurnosti ili uporabljivosti za
djelovanja".
6.7.1.5.1.1
KLASIFIKACIJA OPTEREENJA PREMA PROMJENJIVOSTI TIJEKOM

VREMENA
Prema promjenjivosti tijekom vremena mogu se podijeliti na: stalna, prolazna i izvanredna
djelovanja.
Stalna djelovanja su djelovanja koja u pravilu uvijek postoje na gatu ili nekom njegovom
elementu i djelovanja koja su direktna posljedica namjene gata. U ovu skupinu spadaju:
vlastita teina (G1,2,3),

nepomina oprema,
cestovni zastor,
sila tlaka tla: aktivni tlak (Ea) i pasivni otpor (Ep)
sila tlaka vode (V):
o sila hidrostatikog tlaka vode (Vs,k, Vs,m)
o sila hidrostatikog uzgona (Us)
Promjenjiva djelovanja ili prolazna djelovanja Q su ona koja vjerojatno nee trajati
cijelo razdoblje proraunske situacije, ili kod kojega je varijacija veliine po vremenu
znaajna u odnosu na prosjenu veliinu.:
uporabno optereenje (odnosi se samo na zgrade)

korisno optereenje nepokretno kontinuirano, tj. skladino (p)
korisno optereenje pokretno:
o sile od prekrcajne mehanizacije (D):
vertikalne (DkV, DmV),
vijuganje (DkH, DmH)
koenje (DkH, DmH)
o sile od broda:
sila udara broda na kej kod normalnog manevra (B)
4
sila priveznog konopa (vjetar na brod) (P)

prometno optereenje od eljeznice i ceste (S):
o vertikalno (cest. i elj. - SkV, SmV)
o vijuganje (elj. - SkH, SmH)
o koenje (elj. - SkH, SmH)
optereenje vjetrom (WH):
o na mehanizaciju (WkH, WmH, WkV, WmV)
o na eljeznicu (WkH, WmH, WkV, WmV)
optereenje snijegom
optereenje ledom
Hidrostatike sile:
o sila tlaka rezidualne vode (Vs,r)
hidrodinamike sile:
o sila hidrodinamikog tlaka od struje vode i m. valova (Vh,m)
o sile otpora i inercije od od struje vode i m. valova (Vh,m)
o sila hidrodinamikog uzgona od od struje vode i m. valova (Uh,r)
djelovanje temperature.
Izvanredna djelovanja ukljuuju djelovanja koja se javljaju rijetko i u pravilu su

kratkotrajna kao to su:
havarijski udar broda

potresno optereenje ( Z ):
o na vlastitu teinu ( Z HG , Z GV )
o na skladino optereenje p
o na mehanizaciju ( Z DkH )
o na tlo iza zida ( Z EH , Z EV )
o na vodu oko konstrukcije ( Z HV )
Gornja djelovanja dalje se mogu razvrstati:
prema mogunosti promjene poloaja u prostoru i

prema svojoj prirodi ili odzivu konstrukcije.
6.7.1.5.1.2
KLASIFIKACIJA OPTEREENJA PREMA MOGUNOSTI PROMJENE

POLOAJA U PROSTORU
Prema mogunosti promjene poloaja u prostoru optereenja se mogu podijeliti na

nepomina i slobodna djelovanja. Nepominim djelovanjem smatra se vlastita teina, dok
su slobodna djelovanja: pomina uporabna optereenja, voda, vjetar i snijeg.
6.7.1.5.1.3
KLASIFIKACIJA OPTEREENJA PREMA SVOJOJ PRIRODI ILI ODZIVU

KONSTRUKCIJE
Prema svojoj prirodi ili odzivu konstrukcije djelovanja mogu biti statika (ne izazivaju
znaajno ubrzanje konstrukcije ili njenih elemenata) i dinamika (izazivaju znaajna
ubrzanja konstrukcije ili njenih elemenata). U standardnim statikim proraunima
dinamika djelovanja (sile) se zamjenjuju uveanim mirnim t.z.v. kvazistatikim silama, pa
su time i prorauni kvazistatiki. Dinamiki prorauni se rijetko rade za masivne
konstrukcije (takve su u lukama najee: gravitacijski kej, gravitacijski lukobran, nasipni
lukobran), no tada se dinamike sile uzimaju promjenjive kakve su po svojoj prirodi.
6.7.1.5.2
PRORAUNSKE SITUACIJE I KOMBINACIJE DJELOVANJA (BEZ

PROVJERE ZAMORA)
Posebno se definiraju grupe djelovanja za:

o granino stanje nosivosti (LS1) i
o granino stanje uporabivosti (LS2).
Unutar graninog stanja nosivosti (LS1) formiraju se proraunske situacije istovremenih
djelovanja LC1 do LC3 (LC engl. Loading Case), a unutar graninog stanja uporabljivosti
(LS2) formiraju se kombinacije istovremenih djelovanja LC4 do LC6 Tab. 6.7.1.5.2::I.
GRANINO STANJE NOSIVOSTI (LS1)
proraunska situacija
djelovanja 1 (LC1)
djelovanja 2 (LC2)
djelovanja 3 (LC3)
STALNA ILI PROMJENLJIVA
IZVANREDNA PRORAUNSKA
POTRESNA PRORAUNSKA
PRORAUNSKA SITUACIJA
SITUACIJA
SITUACIJA
GRANINO STANJE UPORABIVOSTI (LS2)

kombinacija djelovanja 4 (LC4)
KARAKTERISTINA
KOMBINACIJA
Tab. 6.7.1.5.2::I
ESTA KOMBINACIJA
NAZOVISTALNA KOMBINACIJA
Naelne proraunske situacije i kombinacije djelovanja za granina

stanja nosivosti (LS1) i uporabljivosti (LS2) i odgovarajue proraunske
situacije djelovanja
Kako se formiraju proraunske situacije i kombinacije djelovanja (LC1 do LC6) za granina

stanja LS1 i LS2 prikazano je u tablici 6.7.1.5.2::II.
GRANINO STANJE NOSIVOSTI LS1

Stalna
ili
promjenljiva
E d = ( G, j G k, j ) + P Pk + Q Q k,1 + ( Q 0,i Q k,i )
j
i>1
proraunska
situacija LC1
Izvanredna
E d = ( GA, j Gk, j ) + PA Pk + 1,1 Q k,1 + ( 2,i Q k,i ) + A d
proraunska
j
i>1
situacija LC2
Potresna
E d = (Gk, j ) + Pk + ( 2,i Q k,i ) + I A Ed
proraunska
j
i>1
situacija LC3
GRANINO STANJE UPORABLJIVOSTI-LS2
Karakteristina
E d = (Gk, j ) + Pk + Q k,1 + ( 0,i Q k,i )
kombinacija
j
i>1
LC4
esta
E d = (Gk, j ) + Pk + 1,1 Q k,1 + ( 2,i Q k,i )
kombinacija
j
i >1
LC5
Nazovistalna
E d = (Gk, j ) + Pk + ( 2,i Q k,i )
kombinacija
j
i>1
LC6
+
ED
j1
i1
Gkj
Pk
Qk1
Qki
Ad
AEd
G
GA
P
Q
I
o
1
2
simbol za izraz "kombiniran s"

simbol za izraz " kombinirani uinak "
proraunska vrijednost uinka djelovanja najee izraena kod prorauna graninog stanja.
nosivosti (LS1) kao: moment, sila, naprezanje; unutarnja sila, relativna deformacija i pomak
konstrukcije, a kod graninog sanja uporabljivosti (LS2) kao: deformacija, pomak ili ubrzanja
konstrukcije, oteenje (irina pukotine), vibracije, zamor, deformacija, naprezanje ili granica
naprezanja, otpornost poda na klizanje
indeksiranje stalnih djelovanja
indeksiranje promjenjivih djelovanja
karakteristine vrijednosti stalnih djelovanja
karakteristine vrijednosti djelovanja prednapinjanja
karakteristine vrijednosti prevladavajuega promjenjivog djelovanja
karakteristine vrijednosti ostalih promjenjivih djelovanja
proraunska vrijednost izvanrednoga djelovanja
proraunska vrijednost seizmikoga djelovanja
parcijalni koeficijent stalnog djelovanja
parcijalni koeficijent stalnog djelovanja za izvanredne proraunske situacije
parcijalni koeficijent stalnog djelovanja uzrokovanog prednapinjanjem
parcijalni koeficijent promjenjivog djelovanja
koeficijent vanosti
koeficijent za kombinaciju promjenjivih djelovanja (opisuje vjerojatnost istovremenih nastupa
vie djelovanja)
koeficijent prevladavajueg promjenjivog djelovanja Qk1 (opisuje vjerojatnost istovremenog
nastupa djelovanja Qk1 s ostalima promjenjivim djelovanjima Qki)
koeficijent za nazovi stalna promjenjiva djelovanja (opisuje vjerojatnost istovremenih nastupa
vie djelovanja)
Tab. 6.7.1.5.2::II
Proraunske situacije (LC1, do LC3) za granina stanja nosivosti

(LS1) i kombinacije djelovanja (LC4, do LC6) za granina stanja
uporabljivosti (LS2), HRN ENV 1991 EN1990:2000,44 - 47
Za svaku grupu djelovanja (LC1 do LC6) treba nainiti niz proraunskih situacija ili
kombinacija djelovanja koja se mogu javiti istovremeno (obino je jedan niz za razne faze
gradnje, a jedan za razne faze eksploatacije, jedan za faze remonta,) i potom izraunati
proraunsku vrijednost uinka djelovanja Ed. To automatski mogu nainiti softveri za
proraun konstrukcija. Za svaku (najmanje 6, najvie nekoliko stotina) tako odreenu
proraunsku vrijednost uinka djelovanja Ed , provodi se provjera sigurnosti (stabilnosti i
vrstoe) za granina stanja nosivosti (LS1) i uporabljivost i (LS2). Na taj nain moe se
nai kritina kombinacija za LS1 i LS2 kao jedna od svih moguih kombinacija djelovanja
EN1990:2000,43.
6.7.1.6
PRORAUNAVANJE KEJA
Proraun keja ide u dva koraka:

1
prorauni funkcionalnosti
2
prorauni konstrukcije.
6.7.1.6.1
PRORAUNI FUNKCIONALNOSTI KEJA
Radi se o proraunima duine, dubine i visine keja koji su ve ranije objanjeni.
6.7.1.6.2
PRORAUNI KONSTRUKCIJE KEJA
Prema EN graevine moraju imati odgovarajuu nosivost, uporabljivost i trajnost.

EN1990:2000,23 Nosivost i uporabljivost graevina i konstrukcija provjerava se metodom
prorauna po:
graninim stanjima nosivosti (LS1) i
graninim stanjima uporabljivost i (LS2).
Za svako od ta 2 granina stanja (LS1 i LS2) propisane su proraunske situacije ili
kombinacije djelovanja (Tab. 6.7.1.5.2::II) i s njima se provode provjere sigurnosti.
6.7.1.6.2.1
LS1 A
LS1 B
LS1 C
LS1 D
PROVJERA SIGURNOSTI ZA GRANINO STANJE NOSIVOSTI
GRANINA STANJA NOSIVOSTI (LS1)

GRUPA PRORAUNA
gubitak stabilnosti cijele graevine razmatrane kao
stabilnost
kruto tijelo (EQU)
unutarnji slom ili pretjerane deformacije betonske,
eline,...konstrukcije ili njenih elemenata ukljuivo
temelje: trake, ploe, piloti... (STR)
slom
slom ili pretjerane deformacije temeljnog tla: na
kontaktu konstrukcije tla i/ili kroz tlo (GEO)
slom uslijed zamora (FAT)
Tab. 6.7.1.6.2.1::I Nazivi graninih stanja za proraun konstrukcija prema HRN ENV 1991
EN1990:2000,28, 43
Prema HRN ENV 1991 predviene su provjere sigurnosti etiri granina stanja nosivosti
(Tab. 6.7.1.6.2.1::I). EN1990:2000,28, 43 Provjere sigurnosti iz Tab. 6.7.1.6.2.1::I mogu se
dalje podijeliti u dvije grupe EN1990:2000 43:
provjera sigurnosti za stabilnost (EQU) i
provjera sigurnosti za slom (STR, GEO, FAT).
Provjera sigurnosti za stabilnost (LS1 A - EQU) vri se za izgraenu graevinu ili
konstrukciju koja se promatra kao kruto tijelo i to: EN1990:2000,28
provjerom sigurnosti na horizontalnu stabilnost; t.j. klizanje (Sl. 1.3.2.2.1::1),
provjerom sigurnosti na prevrtanje (Sl. 1.3.2.2.1::1).
provjerom sigurnosti na vertikalnu stabilnost; t.j. na isplivavanje (AB sanduaste
konstrukcije) i
provjera sigurnosti na hidrauliki slom temeljnog tla.
Provjera sigurnosti za stabilnost izraava se prema HRN ENV 1991 kao:
EN1990:2000,43
E d,destab E d,stab , gdje je:
E d,destab
E d,stab
proraunska vrijednost uinka destabilizacijskih djelovanja

izraena kao sila ili moment sila
proraunska vrijednost uinka
izraena kao sila ili moment sila
stabilizacijskih
djelovanja
Provjera stabilnosti EN1990:2000,49 obavlja se s proraunskim vrijednostima djelovanja Ed

izraunatim pomou parcijalnih koeficijenata sigurnosti oznaenim oznakom EQU.
Provjera sigurnosti za slom (bez zamora) (LS1 B i LS1 C) vri se za konstrukciju ili njezin
element ukljuivo temelje: trakaste, ploaste, pilote (STR), dijafragme, murje koja se
promatra kao elastoplastino tijelo, te za temeljno tlo (GEO) i to kao:
proraunom sigurnosti na unutarnji slom konstrukcije

o
unutarnja naprezanja u materijalima (unutarnji slom)
o
koliina i razmjetaj armature (kod AB konstrukcija)
o
proraun stabilnosti (izvijanje, izboavanje, plastini zglobovi....)
proraunom sigurnosti na slom temeljnog tla.
o
nosivost temeljnog tla (slom tla ispod temelja)
o
nosivost geotehnike konstrukcije (piloti, murje....)
o
opa stabilnost konstrukcije (slom temeljnog tla u vidu klizne plohe)
Kriterij za provjeru sigurnosti nosivosti izraava se prema HRN ENV 1991 kao:
EN1990:2000,43
Ed R d ,
gdje je:
9
Ed
proraunska vrijednost uinka djelovanja izraena najee

kao: naprezanje; odnosno unutarnja sila, relativna deformacija i
pomak konstrukcije, HRN ENV 1991-1:1994,10,21 te razlika naprezanja
kod zamora gradiva HRN ENV 1991-1:1994,14 (za sve nabrojeno
skraenica je unutarnja sila). Definira se na temelju
oddgovarajue kombinacije djelovanja iz Tab. 1.3.2.4::II.
Rd =
Xk
M
proraunska vrijednost otpornosti gradiva izraena najee

ili bilo koja druga unutarnja sila,
EN1990:2000,42, HRN ENV 1991-1,12,20,22 Ako se radi o vrstoi, koja ima
oznaku f, onda vrijedi Xkfk pa je Rd=fk/M [PM]
kao naprezanje
Xk
[PM]
karakteristina vrijednost svojstva gradiva. Najee vrstoa

izraena preko nekog graninog naprezanja (za elik vrijedi:
Xk=fy; gdje je fy karakteristina vrijednost vrstoe; odnosno
granica poputanja [Bandr]; za beton vrijede: Xk=fck; gdje je fck
karakteristina tlana vrstoe betona ili 28.dnevna prelomna
vrstoa standardiziranog valjka ili kocke, Xk=fct; gdje je fct
karakteristina vlana vrstoe betona ili 28.dnevna prekidna
vrstoa standardizirane prizmice, Xk=fct;fl gdje je fct;fl
karakteristina vlana vrstoe betona na savijanje ili
28.dnevna prelomna vrstoa standardizirane prizme i sl.), ili
bilo koje drugo mehaniko svojstvo gradiva [PM]
parcijalni koeficijent za relevantno mehaniko svojstvo gradiva
X
Rd = f ( Xd ) = f k proraunska vrijednost otpornosti gradiva izraena
M
Xd
kao funkcija proraunske vrijednosti svojstva gradiva; na pr.

progib je funkcija proraunske vrijednosti modula elastinosti
proraunska vrijednost svojstva gradiva
HRN ENV 1991-1,12,22 EN1990:2000,43
Provjera sloma (LS1 B i LS1 C) EN1990:2000,49, 50 za sve konstruktivne dijelove koje ne

ukljuuju geotehnika djelovanja obavlja se s proraunskim vrijednostima djelovanja Ed
izraunatim pomou parcijalnih koeficijenata sigurnosti oznaenim oznakom STR i GEO.
Provjere graninih stanja nosivosti (LS1) za zgrade i mostove, stalne i promjenjive
situacije (LC1)
Provjera sigurnosti zgrada od jedne vrste materijala (beton, ili elik) za granina stanja
nosivosti LS1 A do LS1 C iz Tab. 6.7.1.6.2.1::I vri se s uincima djelovanja Ed izraunatim
pomou parcijalnih faktora sigurnosti za djelovanja gG, gQ i gA za zgrade iz Tab.
10
6.7.1.6.2.1::II i koeficijenata kombinacije 0, koeficijenata este vrijednosti 1 i

koeficijenata nazovi stalne (kvazistatike) vrijednosti 2 za zgrade iz Tab. 6.7.1.6.2.1::III
EN1990:2000,48, 49, 50
11
Tab. 6.7.1.6.2.1::II
Parcijalni koeficijenti sigurnosti gG, gQ i gA za djelovanja kod provjere graninih

stanja nosivosti zgrada za trajna (stalna) i prolazna djelovana (promjeniva) (LC 1) i
za izvanredna djelovanja (LC 2 i 3) dani u HRN ENV 1991-1:1994, str. 25
Tab. 6.7.1.6.2.1::III
Koeficijenti kombinacije 0, koeficijenti este vrijednosti 1 i koeficijenti nazovi

stalne (kvazistatike) vrijednosti 2 za zgrade dani u HRN ENV 1991-1:1994, str.
26, a za mostove u HRN ENV 1991-3:1995, str. 62
Koeficijent vanosti konstrukcije I javlja se samo kod seizmikih prorauna nosivosti.

Faktor vanosti u pravilu je 1,0
[ENV HRN 1998-1-1:1994, 4.1(3)],
a specijalni sluajevi propisani su
pojedinima specifinim normama kao npr. za zgrade (Tab. 6.7.1.6.2.1::IV i V) . Kejovi su esto mostovskog
tipa pa se moe primijeniti faktor vanosti definiran za mostove u HRN ENV 1998-2:1994, 2.1(3) dan u Tab.
6.7.1.6.2.1::VI. Novija europska norma EN 1998-2:2005 preporua vrijednost faktora vanosti kod mostova
manje vanosti 0,85 dok su za druga dva razreda predviene iste vrijednosti kao u HRN ENV 1998-2.
Razred
vanosti
I
II
Zgrade
Zgrade ija je cjelovitost pri potresu ivotno vana za zatitu ljudi, npr.
bolnice, vatrogasne postaje, elektrane itd.
Zgrade ija je potresna otpornost vana sa stajalita posljedica vezanih za
ruenje, npr. kole, dvorane za skupove, kulturne institucije i sl.
Faktor vanosti
1,4
1,2
III
Obine zgrade koje ne pripadaju drugim kategorijama
1,0
IV
Zgrade manje vanosti za javnu sigurnost, npr. poljoprivredne zgrade itd.
0,8
12
Tab. 6.7.1.6.2.1::IV
Vrijednosti faktora vanosti po HRN ENV 1998-1-2:1994
Razred
Zgrade
Faktor vanosti
Zgrade manje vanosti za javnu sigurnost, npr. poljoprivredne zgrade itd
0,8
II
Obine zgrade koje ne pripadaju drugim kategorijama
1,0
vanosti
Zgrade ija je potresna otpornost vana sa stajalita posljedica vezanih za
III
1,2
ruenje, npr. kole, dvorane za skupove, kulturne institucije i sl.

Zgrade ija je cjelovitost pri potresu ivotno vana za zatitu ljudi, npr.
IV
1,4
bolnice, vatrogasne postaje, elektrane itd.
Tab. 6.7.1.6.2.1::V
Vrijednosti faktora vanosti po EN 1998-1:2004
Razred vanosti mosta
Faktor vanosti
Vea od prosjene mostovi najvaniji za ouvanje prometa, mostovi ije bi ruenje

prouzroilo veliki broj rtava, veliki mostovi za koje se zahtijeva trajanje dulje od
1,30
obinog
Prosjena
1,00
Manja od prosjene mostovi koji nisu nuni za promet i za koje nije ekonomski
opravdano usvajanje standardne vjerojatnosti premaaja proraunskog potresa
0,70
Tab. 6.7.1.6.2.1::VI Faktor vanosti kod potresnog prorauna mostova, HRN ENV 1998-2:1994
Provjere graninog stanja nosivosti (LS1) za geotehnike konstrukcije, stalne i

promjenjive situacije (LC1)
Geotehnike konstrukcije su one koje se grade od materijala prirodnog tla ili stijene, koje
nastaju ureenjem materijala prirodnog tla ili stijene i koje ukljuuju geotehnika
djelovanja. Kod veine hidrotehnikih graevina konstrukcija i tlo predstavljaju jedinstvenu
konstrukciju ija dva dijela interaktivno djeluju jedan na drugi to je definirano u HRN ENV
1997-1:1994 za geotehnike proraune. Prema ovoj normi provjere graninih stanja
nosivosti konstrukcija, na koje postoje geotehnika djelovanja, provode se upotrebom
parcijalnih faktora za djelovanja g i upotrebom parcijalnih koeficijenata za svojstvo
gradiva gM iz tablice Tab. 6.7.1.6.2.1::VII. Potrebno je provesti sljedee proraune:
LS1 A: stabilnost (EQU - prevrtanje, klizanje i isplivavanje) Case A

LS1 B: slom ili pretjerane deformacije konstrukcije (STR) Case B
13
LS1 C: slom ili pretjerane deformacije temeljnog tla (GEO - slom kroz tlo, ili slom tla
na kontaktu konstrukcije s tlom) Case C.
Tab. 6.7.1.6.2.1::VII
Parcijalni faktori za djelovanja i parcijalni koeficijenti za svojstva geotehnikih

materijala kod provjere graninih stanja nosivosti geotehnikih konstrukcija gdje
pripadaju kejovi i veina hidrotehnikih konstrukcija za trajne i prolazna
(promjenjive) situacije LC1. Sluaj A: stabilnost, Sluaj B:slom konstrukcije
(betonske, eline, ....), Sluaj C: slom kroz tlo (u vidu klizne plohe) ili slom na
kontaktu konstrukcije s tlom (tlo ispod temelja, na vrhu i platu pilota, ...), Porijeklo:
HRN ENV 1997-1:1994, str 15
Proraun graninog stanja nosivosti (LS1) dio stabilnost (LS1A ili EQU) geotehnikih konstrukcija
za stalne i promjenjive situacije (LC1) prema EN 1997-1: Geotehniki proraun Dio 1
EN 1997 razlikuje gubitak statike ravnotee (EQU), gubitak ravnotee zbog isplivavanja (UPL) i gubitak
ravnotee uslijed hidraulikih djelovanja (HYD), (Sl. 6.7.1.6.2.1::1). U navedenim sluajevima primjenjuju se
parcijalni faktori dani u tablici Tabl. . 6.7.1.6.2.1::VIII.
Parameter
Ultimate limit state

UPL
1,0
HYD
1,35
Permanent
actions (G)
Destabilizing
G,dst
EQU
1,1
Stabilizing
G,stb
0,9
0,9
0,9
Variable
actions (Q)
Destabilizing
Q,dst
1,5
1,5
1,5
Stabilizing
Coefficient of shearing resistance
(tan )
Effective cohesion (c')
Q,stb
1,25
1,25
c'
1,25
1,25
Undrained strength (cu)

Unconfined compressive strength
(qu)
Weight density ()
Tensile pile resistance (Rst)
cu
1,4
1,4
qu
1,4
1,4
1,0
st
1,0
1,4
1,4
Anchorage resistance (Ra)

Tab. 6.7.1.6.2.1::VIII
Vrijednosti parcijalnih koef. kod provjere graninih stanja nosivosti dio stabilnost:
EQU, UPL i HYD [EN 1997-1 Tab A.1, A.2, A.15, A.16, A.17]
14
Slika 6.7.1.6.2.1::1
Primjeri graninih stanja stabilnosti [A. Bond, A. Harris: Decoding Eurocode 7]
Proraun graninih stanja nosivosti dio slom (LS1B ili STR i LS1C ili GEO) geotehnikih
konstrukcija za stalne i promjenjive situacije (LC1) prema EN 1997-1: Geotehniki proraun Dio 1
Ovaj EN, kao i ENV, pokriva proraun sloma ili pretjerane deformacije geotehnike konstrukcije (LS1B ili
STR) i proraun sloma ili pretjeranu deformaciju temeljnog tla (S1C ili GEO), (Sl. 6.7.1.6.2.1::2). Glede
parcijalnih faktora g i parcijalnih koeficijenata za svojstvo gradiva gM EN 1997-1, za razliku od ENV,
predvia 3 proraunska pristupa (engl. Design Approach, krat. DA) koji se primijenjuju u proraunu sloma ili
pretjerane deformacije geotehnikih konstrukcija (Tab. 6.7.1.6.2.1::IX).
OSNOVNE VARIJALBLE KOJE SE U POJEDINOM PRISTUPU MNOE PAR. KOEF.
PRISTUP 1 (DA1)
Mnoi se s
parcijalnim
koeficijentom
KOMBINACIJA 1
DJELOVANJA
Tab. 6.7.1.6.2.1::IX:
PRISTUP 2 (DA2)
PRISTUP 3 (DA3)
DJELOVANJA A
DJELOVANJA NA
KONSTRUKCIJ,
OTPORNOST TLA
SVOJSTVA TLA i
OTPORNOST TLA
KOMBINACIJA 2
DJELOVANJA A
SVOJSTVA TLA M
Osnovni prikaz 3 proraunska pristupa proraunu sloma ili pretjerane deformacije

geotehnikih konstrukcija
15
Pri tome je konkretna primjena pojedinog pristupa definirana Nacionalnim dodatkom u svakoj pojedinoj
dravi koja primijenjuje ovu normu. Posebno je definiran pristup proraunu stabilnosti pokosa u pravilu
DA1 ili DA3, a kod ostalih geotehnikih konstrukcija najraireniji pristup DA2) [A. Bond, A. Harris: Decoding
Eurocode 7].
Parcijalni koeficijenti (Tabl. . 6.7.1.6.2.1::IX do XII) u sva tri pristupa podijeljeni su u 3 grupe: koeficijenti
grupe A odnose se na djelovanja, M na svojstva tla (, tg, c', cu, qu) i oznaka R na otpornost tla. Takoer,
podijeljeni su prema pristupu koji se koristi. U pristupu 1 (DA1) potrebno je provesti proraun s dvije grupe
parcijalnih koeficijenata (kombinacija 1 i kombinacija 2 - Tabl. . 6.7.1.6.2.1::VI), dok je kod pristupa 2 i 3 (DA2
i DA3) dovoljan proraun s jednom kombinacijom parcijalnih koeficijenata (Tabl. . 6.7.1.6.2.1::VII i VIII).
Slika 6.7.1.6.2.1::2 Primjeri graninog stanja nosivosti (LS1) za slom i pretjerane deformacije STR (LS1 B) i
GEO (LS1 C) [A. Bond, A. Harris: Decoding Eurocode 7, 174]
Izdvaja se proraun pilota kod kojih se takoer primjenjuju 3 navedena pristupa, ali s drugim skupovima
koeficijenata otpornosti tla. Koeficijenti otpornosti tla ovisno o tipu pilota dani su u EN 1997-1 tablice A6-A8,
a ovdje nee biti analizirani.
16
Tab. 6.7.1.6.2.1::X
Vrijednosti parcijalnih koef. u pristupu 1 (A-actions ili djelovanja, M-materijali, Rotpornosti tla, 1,2 skup parcijalnih koeficijenata pojedine skupine)
Tab. 6.7.1.6.2.1::XI
Vrijednosti parcijalnih koef. u pristupu 2 (A-actions ili djelovanja, M-materijali, Rotpornosti tla, 1,2 skup parcijalnih koeficijenata pojedine skupine)
17
Tab. 6.7.1.6.2.1::XII
Vrijednosti parcijalnih koef. u pristupu 3 (A-actions ili djelovanja, M-materijali, Rotpornosti tla, 1,2,3 skup parcijalnih koeficijenata pojedine skupine)
Provjere graninih stanja nosivosti (LS1) za geotehnike konstrukcije, potresne

situacije (LC3)
Potresna djelovanja za geotehnike konstrukcije odreuju se prema HRN ENV 1988-1-1

Eurokod 8: Projektiranje konstrukcija otpornih na potres 1-1. dio: Opa pravila. Posebne
zahtjeve potresnog prorauna geotehnikih konstrukcija koje ne definira HRN ENV 1997-1
dopunjuje HRN ENV 1998-5: Eurokod 8 - Projektiranje konstrukcija otpornih na potres - 5.
dio: Temelji, potporne konstrukcije i geotehnika pitanja. Proraunska vrijednost potresnog
djelovanja, Aed (obuhvaa Fb -djelovanje potresa na vlastitu teinu konstrukcije i Ed potresnu silu kojom tlo i voda djeluju na konstrukciju), mnoi se faktorom vanosti, I, a
daljnji proraun provodi se prema principima iz HRN ENV 1997-1:1994 uz preporuene
vrijednosti parcijalnih koeficijenata za materijale: cu = 1,3, c' = 1,2 i
= 1,1, odnosno
prema EN 1997-1:2004 uz preporuene vrijednosti parcijalnih koeficijenata za materijale:

cu = 1,4, qu = 1,4, cy = 1,25 i = 1,25.
Faktor vanosti u pravilu je 1,0 [ENV HRN 1998-1-1:1994, 4.1(3)]. Kejovi su esto mostovskog tipa pa
se moe primijeniti faktor vanosti definiran za mostove u HRN ENV 1998-2:1994, 2.1(3)
18
dan u tablici 6.7.1.6.2.1::XIII. Novija; europska norma EN 1998-2:2005 preporua iste

vrijednost faktora vanosti kau u tablici 6.7.1.6.2.1::XIII, osim kod mostova manje vanosti
gdje se faktor vanosti poveava sa 0,7 na 0,85.
Razred vanosti mosta
Vea od prosjene mostovi najvaniji za ouvanje prometa, mostovi ije bi ruenje
prouzroilo veliki broj rtava, veliki mostovi za koje se zahtijeva trajanje dulje od
obinog
Prosjena
Manja od prosjene mostovi koji nisu nuni za promet i za koje nije ekonomski
opravdano usvajanje standardne vjerojatnosti premaaja proraunskog potresa
Faktor vanosti
1,30
1,00
0,70
Tab. 6.7.1.6.2.1::XIII Faktor vanosti kod potresnog prorauna mostova, HRN ENV 1998-2:1994
Ukupna potresna proraunska sila kojom tlo i voda djeluju na potpornu konstrukciju (Sl.
6.7.1.6.2.1::3) dana je formulom:
E d = E a( S+D) + E wD + PaD
gdje je:
aktivni tlak tla, statiki i dinamiki

Ea(S+D)=0.5 g* (1kv) KA H2 [N/m']
H[m]
visina zasipa zida
vertikalni potresni koeficijent, k V = 0,5k h
kV
zapreminska teina tla (*= zapreminska teina prirodno saturiranog tla
*[N/m3]
iznad razine podzemne vode i *= 100%sat- W zapreminska teina uronjenog
tla ispod razine podzemne vode)
KA
koef.aktivnog tlaka tla (statiki+dinamiki)
EWD[N/m']
hidrodinamika sila prouzroena djelovanjem potresa na vodu. Ako je voda
s obje strane zida, onda onda se to djelovanje javlja s obje strane zida u
istom smjeru i s veliinama sila proporcionalnim visinama vode ispred ili iza
zida.
PaD(p) [N/m']
sila dinamikog aktivnog tlaka prouzrokovana djelovanjem potresa na mirno
kontinuirano korisno optereenje p na povrini tla
p[N/m2]
mirno kontinuirano korisno optereenja na povrini tla
S
statiki
D
dinamiki
Slika 6.7.1.6.2.1::3
Sva djelovanja kojima tlo i voda djeluju na potpornu konstrukciju

19
U proraunima osim gornje seizmike sile Ed treba uzeti i statika djelovanja:

sila hidrostatikog tlaka ako je voda samo s jedne strane zida, ili rezidualna voda; t.j.
E wS [N/m']
sila tlaka uslijed razlike u razinama vode ispred i iza zida,
PaS(p) [N/m']
sila aktivnog tlaka prouzrokovana djelovanjem mirnog kontinuiranog korisnog
optereenja p na povrini tla.
Potresna proraunska kombinacija djelovanja tada poprima oblik:
(G ) + E
(G ) + E
j 1
j 1
6.7.1.6.2.2
k, j
ws
+ PaS (p) + Pk + ( 2,i Qk,i ) + I (Fb + E d ) =
k, j
ws
+ PaS (p) + Pk + ( 2,i Qk,i ) + I (Fb + Ea( S + D ) + E wD + PaD )
i 1
i 1
PROVJERA SIGURNOSTI ZA GRANINO STANJE UPORABLJIVOSTI
Fiziki kriteriji uporabljivosti (deformacije, vibracije, oteenja uklj. pukotine, i zamor)

raunski se provjeravaju kroz matematiki kriterij da proraunski uinci djelovanja moraju
biti od nazivne vrijednosti (ili funkcije) proraunskog svojstva gradiva HRN ENV 1991-1:15,
EN1990:2000,28 HRN ENV 1992-1-1:15
E d Cd
SL9
HRN ENV 1991-1,26
gdje je:
Ed
proraunska
vrijednost
uinka
djelovanja
izraena
kao:
deformacija, pomak ili ubrzanja konstrukcije, oteenje (irina

pukotine), vibracije, zamor, HRN ENV 1991-1:1994,15,21,26 deformacija,
naprezanje ili granica naprezanja, otpornost poda na klizanje
EN1990:2000,46, 54
(za sve nabrojeno skraenica je odziv
uporabljivosti konstrukcije). [PM] Definira se na temelju
odgovarajue kombinacije djelovanja iz Tab. 6.7.1.5.2::II.
Cd
nazivna vrijednost (ili funkcija) proraunskog svojstva gradiva

t.j. granina proraunska vrijednost
odgovarajueg kriterija uporabljivosti. EN1990:2000,46 Izraena je
bilo koji odziv uporabljivosti konstrukcije. [PM] Granine
vrijednosti ovih kriterija dane su u HRN ENV 1992-1999. HRN ENV
HRN
ENV
1991-1,26;
1991 1: 26 EN1990:2000,46
Provjera kriterija uporabljivosti obavlja se s proraunskim vrijednostima djelovanja Ed

izraunatim pomou parcijalnih koeficijenata sigurnosti =1 i i koeficijenata kombinacije
za kombinacije djelovanja LC4 do LC6 koje su definirane u Tab. 6.7.1.5.2::V.
20
Tab. 6.7.1.5.2::V
Parcijalni koeficijenti gG i gQ za granina stanja uporabljivosti s

nainom primjene koeficijenata kombinacije 0, koeficijenata este
(prevladavajue, dominantne) vrijednosti 1 i koeficijenata nazovi
stalne (kvazistatike) vrijednosti 2 za zgrade dani u HRN ENV 19911:1994, str. 26
21
Plovni putevi i luke - 6.8 dio, 2011
Prof. dr. sc. Marko Pri, dipl. ing. gra.

Dio 6.8 LUKOBRANI
23.05.2010.
Sadraj
6.8
6.8.1
6.8.2
6.8.3
6.8.3.1
6.8.3.2
6.8.3.3
6.8.3.4
6.8.4
6.8.4.1
6.8.4.2
6.8.4.3
Sadraj
Lukobrani .............................................................................................. 3
TIPOVI LukobranA................................................................................ 4
TRASIRANJE LukobranA ..................................................................... 4
Lukobran tipa nasip............................................................................... 6
Profil nasipnog lukobrana ..................................................................... 6
Presjek lukobrana (konstrukcija) ......................................................... 11
Prorauni konstrukcije nasipnog lukobrana......................................... 14
Tehnologija gradnje nasipnog lukobrana ............................................ 19
Lukobran tipa zid (vertikalni lukobran) ................................................ 22
Profil lukobrana tipa zid....................................................................... 23
Presjek lukobrana tipa zid ................................................................... 24
Proraun konstrukcije lukobrana tipa zid ........................................... 25
Str.2
6.8
LUKOBRANI
Najea smetnja radu u lukama je djelovanje valova na ljuljanje brodova u luci. Zato se
luki akvatorij zatiuje lukobranom (Sl. 6.8.1::1). Po tlocrtu moe biti jednostrani i
dvostrani. Tlocrtni dijelovi jednostranog (i svake strane dvostranog) lukobrana su: korijen
(spoj s kopnom na
obalnoj crti), trup i
konano glava kao
ojaani
morski
zavretak
konstrukcije.
Neki
put lukobran nije
spojen s kopnom, pa
onda nena korijen
nego se sastoji od
trupa i dvije glave.
Oni osim zatite od
valova slui i protiv
ostalih
tetnih
djelovanja na pr.:
struja
i
nanosa.
Proirenu
funkciju
ima uporabni (operativni)
lukobran.
Sastoji
se
od
obrambene krune na
morskoj strani, a sa
luke
strane
je
izgraen kej tako da
se mogu formirati
brodski
vezovi
i
eventualno postaviti
mehani-zacija
za
prekrcaj
brodova.
Ukoliko je irina keja
mala
za
obavljanje
prekrcija, takav lukobran
slui samo za vezivanje
brodova
(ekanje,
oprema,
Sl. 6.8.1::1
lukobrana
6.8 LUKOBRANI
Tipovi
Str.3
Ako graevina kao lukobran slui protiv djelovanja valova na druge pomorske graevine (obalni ispust iz HE,
usis rashladne morske vode...) nazva se valobranom. Konstrukcija lukobrana i valobrana je identina, a
funkcija im je razliita.
Valolomi su podmorski ili (niski) nadmorski objekti koji djelomino tite od valova. Takav objekt je podignut
na morskom dnu, a dosie do izvjesne dubine ispod povrine mora ili samo malo iznad mora, kako bi se vei
valovi na njemu lomili i tako gubili dio energije. Samo manji valovi nesmetano prelaze preko te prepreke.
Koriste za zatitu plaa.
6.8.1
TIPOVI LUKOBRANA
U pogledu presjeka konstrukcije razlikuju se 3 osnovna tipa lukobrana (Sl. 6.8.1::1):

1
tip nasip (tal. molo), jezgra izraena od mijeanog sitnijeg kamenitog materijala s
oblogom (koljeraom) od krupnih kamenih ili betonskih blokova;
-2
tip zid (tal. diga) od gravitacijskog (betonskog) zida koji lei na tanjem kamenom
temeljnom nasipu. Dubina (D) zida je vea od dubine loma vala (D2 Hproj);
-3
tzv. eksperimentalni tipovi koji se rjetko primjenjuju; t.j. samo na poluzatienim
lokacijama. Izmeu mnogo najpoznatiji su: polupropusni, plutajui i strujni.
Prva dva tipa se zajedniki nazivaju klasini. Primjenjuju se u najveem broju sluajeva.
6.8.2
TRASIRANJE LUKOBRANA
Trasa lukobrana je osnovna tlocrtna crta pruanja lukobrana. Predstavlja neki istaknuti rub
poprenog presjeka s morske strane. Trasiranje lukobrana obavlja se na pomorskoj karti
na koju je ubaena rua vjetrova kao na slijedeem primjeru:
PR 17: TRASIRANJE LUKOBRANA
Postupak trasiranja je slijedei:
a) Prvo treba odrediti broj i veliinu vezova prema prometu i veliini brodova.
b) Izvriti trasiranje vezova na snimljenoj batimetriji a ispred njih staviti okretite i
ostale manevarske dijelove akvatorija koji lukobran treba tititi.
c) Izabere se najizloeniji vez tj. najizloenija toka "A" luke tj. lukog akvatorija.
d) Iz toke "A" tangiraju se rtovi akvatorija i tako odredi kut izloenosti "".
e) "" (kut izloenosti) prenesemo na ruu vjetrova. Vidi se da e dominantni valovi
biti iz "NW" smjera a sekundarni iz "SW" smjera.
f) Trasa glavnog lukobrana treba biti okomita na dominantan smjer a sekundarni
lukobran na sekundarni smjer valova. To se ucrta na rui vjetrova i paralelno
(vodei rauna o ekonomici duina lukobrana i dubina mora trase) prenesemo
na situaciju.
Pri tome treba ostaviti ulaz irine 70-120 [m] uz potovanje principa trasiranja ulaza tj. da
ruta uplovljavanja bude pod kutem 70 na dominantan vjetar.
6.8 LUKOBRANI
Str.4
Sl. 6.8.2::1
Trasiranje lukobrana
6.8 LUKOBRANI
Str.5
6.8.3
LUKOBRAN TIPA NASIP
Lukobran tipa nasip se primjenjuje za sve vrste tla na dnu, pa ak i za mulj. Trai dosta
odravanja, ali je vrlo otporan na djelovanje valova. Nevrijeme ga moe otetiti, ali ne i
potpuno sruiti tako da nikada ne gubi zatitnu funkciju. S velikim dubinama postaje skup
jer mu cijena raste gotovo kao kvadrat visine. Vrlo je otporan na ratna razaranja. Sastoji se
od sredinje jezgre (sitniji kameni nasip) i obloga (postavljeni krupni kameni ili umjetni
betonski blokovi)
6.8.3.1
Profil nasipnog lukobrana
Nasipni lukobran ima trapezni profil. irina krune je mala ako je samo zatitna, ili velika
ako je uporabna; t.j. ako se na njoj obavlja promet vozila i prekrcaj.
Minimalna irina zaltitne krune, po kriteriju stabilnosti, odgovara irini 3-4 elementa
primarne obloge. Po kriteriju neprelijevanja vea irina se moe primijeniti radi smanjenja
visine kad to estetika zahtijeva, a to se precizno utvruje proraunima i modelskim
ispitivanjem. irina uporabne krune zavisi o namjeni i prema tome mora omoguiti
smjetaj prekrcajne mehanizacije, prometnica pa ak neki puta i skladita.
Sl. 6.8.3.2::3
6.8 LUKOBRANI
Nasipni lukobran s upotrebnom krunom i gravitacijskim kejom u marini

NOVIGRAD
Str.6
S druge strane irina i visina krune posredno ovise o tehnologiji graenja. Naime kruna
jezgre mora biti iznad iznad vode i teba biti toliko iroka da u fazi graenje s krune
omogui rad i smjetaj graevinske mehanizacije (mimoilaenje kipera s nasipnim
materijalom, rad stroja za razastiranje, rad stroja za ureenje pokosa, te postavu tranica
dizalice za polaganje blokova obloga). Kod malih lukobrana koji se grade bez dizalice na
tranicama irina krune jezgre iznosi minimalnih 7[m], a kod velikih 10-12[m]. Ta radna
ploha od 7 ili 12[m] treba biti na visinskoj koti neto iznad SVVR (na Jadranu cca 0,6
0,8[m n.m.]).
Visina krune:
Za uporabnu krunu treba predvidjeti malu vjerojatnost prelijevanja
dok kod zatitne krune ta vjerojatnost moe biti vea. Uestalost i koliina doputenog
prelijevanja ovisi o funkcijama upotrebne krune, no i o sigurnosti obloge kod prelijevanja.
Visina krune lukobrana, po kriteriju prelijevanja, izraunava se zbrajanjem dosega
projektnog vala (Hproj=Hmax5god) na vanjskom pokosu i ekstremno visokog morskog raza 5godinjeg povratnog razdoblja. To u grubom iznosi 1,25 Hproj iznad 5-godinjeg visikog
morskog raza (Sl. 6.8.3.1::2). Visina uspinjanja vala na pokosu R(Hproj) dana je za glatke i
hrapave pokose na eksperimentalnom dijagramu sa Sl. 6.8.3.1::3. Po tehnolokom kriteriju
neki puta e visina krune biti via od onog to se izrauna po kriteriju prelijevanja. Naime
kruna jezgre mora biti iznad mora a na njenu visinu dodaju se jo filteri i i obloga, pa se
visina krune lukobrana dobije zbrajanjem visine jezgre i debljina filtera i obloge. To moe
biti vie od visine krune po kriteriju prelijevanja.
Sl. 6.8.3.1::2 Odreivanje visine krune nasipnog lukobrana
6.8 LUKOBRANI
Str.7
Sl. 6.8.3.1::3 Uspinjanje vala na glatkom i hrapavom pokosu CERC II, fig 7-20, 1977
Visina krune ovisi i o slijegavanju lukobrana. Slijeganje dna pod lukobranom moe iznositi i po
nekoliko metara, a tome se dodaje slijeganje od prirodne konsolidacije kamenog nasipa trupa uzrokovano
gravitacijim, vibracijama od valova i potresima Sl. 6.8.3.1::4. Veliina slijegavanja nasutog trupa lukobrana
uslijed potresa procjenjuje se usporedbom zbijanja rahlog ljunka i kamenog nasipa na suhom. ljunak se
moe zbiti mehanizacijom 10 do 15%, a kameni nasip veliine 10/60kg do 15%. Ako se uzme da su ubrzanja
mehanizacije 5 vea ud ubrzanja potresa (10g : 2g) onda se moe oekivati zbijanje nasipnog lukobrana
uslijed potresa od 2 do 4%. Podmorski nasip moe se, ako treba, umjetno zbijati laganim miniranjem u
buotinama izvedenim u nasipu. Valno zbijanje moe biti reda veliine 1%. Dakle prosjeno prirodno zbijanje
je oko 3% volumena to daje cca 4%-tno smanjenje visine. Problem se anulira nadvienjem u fazi
gradnje. Za usporedbu kod kamenih brana zbog prirodnog slijegavanja nasipa se obino dodaje
nadvienje cca 0,2% do 0,5%. CIRIA338
6.8 LUKOBRANI
Str.8
Nagib pokosa ovisi o valnoj klimi, vrsti obloge i temeljnom tlu. Vanjski pokos koji je izloen
olujama ima redovito blai nagib od unutarnjeg okrenutog prema luci. Vanjski nagibi u
normalnim uvjetima kreu se od 1:1,5 do 1:3, najvie do 1:5 (kod specspecijalnih
pjeanih obaloutvrda s asfaltnom oblogom). Standardni nagibi lukobrana s oblogom od
kamenih blokova su: 1:1,5 vanjski i 1:1,25 unutarnji.
Sl. 6.8.3.1::4
Simulacija slijegavanja
modelom CIRIA338
lukobrana
uslijed
potresa
matematikim
Osim zahtjeva za vlastitom stabilnou nasute kamene mase lukobrana profil mu ovisi i o kvalitetu dna na
kojem lei masa nasipnog lukobrana. Strmi nagib pokosa stvara vea naprezanja na morsko dno. Ako je ono
od slabog materijala potrebno je naprezanja smanjiti. To se postie ublaavanjem nagiba pokosa. ime se
proiri baza lukobrana i smanji tlak na dno, a to daje veu sigurnost od sloma temeljnog tla i pokosa nasipa.
Prilikom nasipanja (krupnijeg) kamenja na vrlo mekano dno, npr. na mulj, kamenje prodire duboko u dubinu
pa je to "izgubljeni" materijal. Ako sloj mulja nije debeo u takvom sluaju potrebno je prvo postaviti geotekstil
i geomreu, te nasuti posteljicu od sitnijeg materijala da se stvori tepih koji nosi trup (Sl. 6.8.3.1::5a). Ako je
dno i u veoj dubini vrlo slabo nosivo, onda se mora pristupiti klasinoj metodi zamjene temeljnog tla sa
boljim materijalom, ili nekoj od metoda poboljanja tla (ljunani piloti, ubrzanje konsolidacije vertikalnim
drenovima, mlaznim pilotima - jet grouthing, dubinskom mijeanjem tla i cementne paste - deep mixing i sl.).
Ako je na dnu mora tipian zbijeni (konsolidirani) marinski sediment: prah i pijsak (S ili SM) nataloen na
hridi, onda na profilu lukobrana treba s morske strane predvidjeti zatitu noice protiv erozije pjeskovitog
materijala morskog dna (Sl. 6.8.3.1::5a). Tada se nee deavati erozija noice uslijed valova i morske struje,
niti e se javiti bitno slijeganje nasipnog lukobrana. Druga je stvar s tlom manje vrstoe (na pr. MH/CL) kad
strmi nagib pokosa stvara vea naprezanja na morsko dno. Naprezanja je mogue smanjiti ublaavanjem
nagiba pokosa. Time se proiri baza lukobrana i smanji tlak na dno to daje veu sigurnost od sloma
temeljnog tla i pokosa nasipa. Ako je iznad osnovne hridi morskog dna naplavljen s kopna tanji sloj (oko 3-
6.8 LUKOBRANI
Str.9
5m) itkog mulja ML (nekonsolidiranog recentnog sedimenta) onda nasipanje treba poeti s krupnim
kamenom koje prodire duboko u mulj i dostie donju osnovnu hrid morskog dna.
Sl. 6.8.3.1::5
Zatita noice i poboljanja loeg temeljnog tla kod gradnje nas. lukobrana
6.8 LUKOBRANI
Str.10
S morske strane u principu ne treba predvidjeti zatitu noice, ali zbog imperfekcija u ovoj tehnologiji treba ju
predvidjeti. Ni tada se nee deavati erozija noice, niti e se javiti bitno slijeganje nasipnog lukobrana. Ako
je itki mulj srednje debljine (oko 5-10m) u takvom sluaju potrebno je pristupiti klasinoj metodi zamjene
mulja boljim materijalom (Sl. 6.8.3.1::5b). Na povrinu izvrenog iskopa mulja prvo se mora postaviti
geotekstil i geomreu, te nasuti posteljicu od sitnijeg kamenog materijala da se stvori tepih koji nosi trup.
Potom se nasipa masa zamjenskog materijala i trupa lukobrana koji su od kamenog materijala. S morske
strane treba predvidjeti zatitnu noicu u vidu upornog praga od kamenih blokova. Ni tada se nee deavati
erozija noice, ali e se javiti znaajno slijeganje nasipnog lukobrana (i metarske veliine) koje e se
realizirati kroz dugo razdoblje konsolidacije mulja. Problem se anulira nadvienjem lukobrana u fazi gradnje.
Osim toga ne treba graditi krtu betonsku krunu sve dok se slijeganje uglavnom ne zavri. Ako je itki mulj
vee debljine (otprilike >10m) potrebno je pristupiti nekoj od metoda poboljanja tla: ljunani piloti (Sl.
6.8.3.1::5c), ubrzanje konsolidacije vertikalnim drenovima i sl.
6.8.3.2 Presjek lukobrana (konstrukcija)

Dananji presjeci nasutih lukobrana izgrauju se krajnje ekonomino. Glavnina je presjeka
(jezgra) od sitnijeg materijala, a samo obloga pokosa i krune od krupnih blokova. ak se i
pojedini dijelovi obloge razno dimenzioniraju prema jaini djelovanja valova. Podjela
materijala u presjeku je najekonominija onda ako je u skladu sa izdanosti (po frakcijama)
kamenoloma koji je na raspoloenju. Izdanost kamenoloma znaajno diktira sastav
presjeka. Ovakvi ekonomini presjeci sa sitnijim kamenim materijalom u jezgri stvaraju i
ozbiljne izvedbene probleme. Kod jakih mora moraju se radovi tako etapirati da pojedine
faze gradnje a gradi se kroz vie zimskih perioda mogu izdrati nalete valova (obloge
odmah slijede gradnju jezgre i filtera, filteri moraju izdrati barem 5 godinje valove i sl.).
Tipian etveroslojni presjek se sastoji od najkrupnije primarne obloge "A" na kruni i
vanjskom pokosu ispod koje je u veoj dubini neto manja sekundarna obloga "B". Izmeu
jezgre i obloga su filterski slojevi "c" i "D" (Sl. 6.8.3.2::1). Danas prevladavaju troslojni
lukobrani sastavljeni iz primarne obloge, filtera i jezgre (Sl. 6.8.3.2::1). Slojevi nasipnog
lukobrana sloeni su po filterskom pravilu.
6.8 LUKOBRANI
Str.11
A primarna obloga
B sekundarna obloga
C filter 1
D filter 2
J jezgra etveroslojnog dbkv.
J jezgra etveroslojnog plv.
J jezgra troslojnog dbkv.
J jezgra troslojnog plv.
Hprojkonstr = H1/10100g = 1,27HS100g
G
(25%)
G/2
(25%)
G/10 (30%)
G/200 (50%)
G/4000 do G/6000, ali vei ne smetaju!
G/4000, ali vei ne smetaju!
G/200 do G/6000
G/200 do G/4000
PR = 100 godina, projektni val za stabilnost obloge
Hprojfunkc = Hmax100g ili Hmax5g
PR = 100 ili 5 godina, projektni val za visinu krune
Sl. 6.8.3.2::1 etveroslojni nasipni lukobran s usko graduiranom oblogom
Filtersko pravilo
Filtersko pravilo definira princip da sitna zrna materijala ispod filtera (donji sloj) ne mogu
biti strujanjem vode izvuena kroz upljine filtera (gornji sloj), Sl. 6.8.3.2::2.
6.8 LUKOBRANI
Str.12
Sl. 6.8.3.2::3
Principijelni prikaz strujanja mora unutar nasipnog lukobrana ija se

intencija ispiranja sitnih estica jezgre spreava filterom na povrini
pokosa
Granulometrijska krivulja usko graduiranih filtera lukobrana (gornji sloj) prema Terzagiju
(Sl. 6.8.3.2::3) mora se nalaziti u slijedeem granulometrijskom podruju:
4D85%donjeD15%gornje4D15%donje
90,0%
70,0%
gornji sloj
80,0%
donji sloj
[%] prolaza mase kroz sito
100,0%
60,0%
50,0%
40,0%
30,0%
4D15%dol
20,0%
4D85%dol
10,0%
0,0%
0,1
10
100
1000
10000
promjer zrna [mm]
Sl. 6.8.3.2::3 Odreivamje granulometrijske krivulje filtera prema Terzagiju

6.8 LUKOBRANI
Str.13
6.8.3.3 Prorauni konstrukcije nasipnog lukobrana

Od prorauna konstrukcije potrebno je provesti sljedee:
-
proraun stabilnosti elemenata obloge pri djelovanju valova / hidraulika stabilnost

Hudson,
proraun stabiliteta pokosa nasipa / geotehnika stabilnost,
proraun sloma tla ispod nasipa lukobrana / geotehnika stabilnost,
proraun slijeganja tla i nasipa.
Ovdje e se dati samo proraun stabilnosti elemenata obloga.
Sl. 6.8.3.3::1
Tipovi
umjetnih blokova "A"
primarne obloge za
lukobrane tipa nasip.
Oblici su patentirani i
koritenje patenta je na
komercijalnoj osnovi.
Primarna obloga A ima funkciju zatite sitnijih unutarnjih slojeva lukobrana od

hidrodinamikog djelovanja valova. U pravilu je grubo hrapava jer se izvodi od velikih
kamenih ili umjetnih (betonskih) elemenata (Sl. 6.8.3.3::1), promjera veeg od metara,
postavljenih na pokos bez velikog slaganja (engl: pel-mal ili rip-rap). Na taj nain se dobije
izgled jednolinog pokosa od nepravilno sloenih blokova, metarske hrapavosti i velike
6.8 LUKOBRANI
Str.14
upljikavosti. Ako su blokovi od prirodnog kamena, primarna obloga se naziva koljera.

Vrste umjetnih blokova od betona dane su u svim prirunicima. Obzirom na djelovanje
valova, od elemenata primarne obloge (koljere) se trai:
Da im teina bude u skladu s veliinom valova prema Hudsonovoj formuli kako bi

ostali stabilni na pokosu tj. onemoguili oteenje lukobrana.
Da budu meusobno biti dobro uklijeteni, jer se tako teina pojedinog bloka
poveava tlakom okolnih blokova. Iz tog razloga ugradnja tee po horizontalnim
slojevima.
Da budui vrsti. Naime koljera je konstrukcija od tokasto oslonjenih elemenata,
pa bi lom na tokama oslonca olabavio konstrukciju i doveo do oteenja cijelog
lukobrana uslijed erozije obloge.
Da budu kompaktni; t.j. da budu teki uz to da poloeni u koljeru imaju napadne
plohe izloene valovima to manje.
Da imaju veliku upljikavost izmeu elemenata, jedan od osnovnih zahtjeva kako bi
to vie vode kod valnog djelovanja moglo ui u upljine i tamo izgubiti valnu
energiju uslijed disipacije. Disipacija smanjuje uspinjanje vala na pokosu i
omoguava niu krunu. Time se koljera bitno razlikuje od obloge u, mirnijim
rijenim nasipima.
Raspored slojeva, pa tako i koljere, po dubini i irini presjeka dan je na slici 6.8.3.2::1.
Polaganje blokova koljere vri se prema unaprijed utvrenom projektu organizacije na
osnovu tipa blokova odnosno elemenata i raspoloivim sredstvima (plovnim dizalicama,
plovnim i kopnenim dizalicama, iznimno samo kopnenim dizalicama).
Tipovi umjetnih betonskih blokova "A" dvoslojne primarne obloge dani su na Sl. 6.8.3.3::1.
Najei tipovi blokova dvoslojne primarne obloge su kameni blokovi i tetrapodi. Tu
pripada i neto moderniji "Antifer" blok. U novu generaciju umjetnih betonskih blokova
jednoslojne primarne obloge pripadaju ACCROPODE (Francuski laboratorij Sogreah),
CORE-LOC (US Arm. Corps of Engineers, Coastal Hidraulics Laboratory) i tribar.
Teina stabilnih blokova primarne obloge "A" proraunava se prema donjoj Hudsonovoj
formuli. Izvedena je temeljem ravnotee oblonog bloka na pokosu izloenog statikim i
dinamikim silama: vl. teina, uzgon, hidrodinamiki uzgon, sila otpora bloka u struji
silaznog vala, inerc. sila, sila trenja na pokosu, reakcija podloge i sila od strujanja mora u
jezgri lukobrana (Sl. Sl. 6.8.3.3::2). Teina blokova "A" oznaava se kod uniformne obloge
od umjetnih betonskih blokova s GA. Kod kamene (kamenometne, jer se kamen ne
nabacuje nego se "mee" s panjom) obloge koja ne moe biti uniformna; t.j. moe varirati
u teini 25%, izraunava se teina 50%-tnog bloka G50%A. To predstavlja teinu bloka
50%-tne zastupljenosti na granulometrijskoj krivulji ugraenih blokova. Raspon mase
6.8 LUKOBRANI
Str.15
ugraenih kamenih blokova u odnosu na proraunatu veliinu G50%A je: GA,min = 0,75 G50%A
i GA,max = 1,25 G50%A. CERC7-205,CIRIA97,98 Taj raspon gradacije vrijedi kako za trup, tako i za
glavu lukobrana. Hudsonova formula za stabilnost obloge u valnoj klimi reprezentiranoj
projektnom valnom visinom Hproj glasi:
GA[N] teina bloka primarne obloge
3
m = 1026 [kg/m3] gustoa mase mora
obl g Hproj
50%
[N]
GA = GA =
obl [kg/m3] gustoa mase materijala obloge:
3
obl
kamen vapn. 2600 [kg/m3], beton 2400

1 ctg
K D
[kg/m3]
m
KD KD=0 eksperimentalni koeficijent obloge

za 0 do 5%-tno oteenje ovisan o tipu
oblonih blokova (Tab. 6.8.3.3::I)
Hproj [m] = H1/10100g = 1,27HS100g
[] kut nagiba morskog pokosa prema
horizontali. Ovisi o raspoloivoj veliini
blokova za oblogu. Openito ne ide se
ispod 33,7o, tg 33,7o= 0,667=1:1,5.
Sl. Sl. 6.8.3.3::2
Sile na usamljeni blok obloge pokosa pri sputanju (mjerodavno za

stabilnost) i uspinjanju vala: W teina bloka, U hidrostatiki uzgon,
FL sila hidrodinamikog uzgona, N sila reakcije podloge, FD sila
otpora, FI sila inercije, FJ hidrodinamika sila od strujanja vode u
jezgri
Eksperimentalni koeficijenti obloge KDKD=0, iz gornje Hudsonove formule za proraun

teine bloka GA stabilne uniformne ili uskograduirane kamenometne primarne obloge na
vanjskom pokosu nasipnog nepreljevnog lukobrana, uz 0 do 5%-tno oteenje dani su u
Tab. 6.8.3.3::I za blokove kamenomete obloge i za neke tipove umjetnih betonskih
blokova.
6.8 LUKOBRANI
Str.16
Tab. 6.8.3.3::I
Eksperimentalni koeficijent obloge KD KD=0 za proraun teine bloka GA

stabilne uniformne ili uskograduirane primarne obloge prema Hudsonovoj
formuli neprelijevnih nasipnih lukobrana po kriteriju da nema oteenja.
To praktino znai da 0-5% blokova kod projektnog stanja mora moe
pasti s pokosa (CERC II 7-206)
Za proraun teine blokova primarne irokograduirane kamene obloge (primjenjuje se na

branama akumulacijskih jezera) prema Hudsonovoj formuli umjesto koeficijenta KD koristi
se eksperimentalni koeficijent KRR (Tab. 6.8.3.3::II). Pomou KRR izraunava se GA50%, a
gradacija je od 0,125 GA50% do 4 GA50%.
TIP OBLOGE
SLAGANJE
kamenometna, irokograduirana, uglata
sluajno
KRR ZATRUP
lomljeni valovi nelomljeni valovi
2,2
2,5
Tab. 6.8.3.3::II Eksperimentalni koeficijent obloge KRR za Hudsonovu formulu prorauna

teine bloka GA50% stabilne irokograduirane kamenometne primarne
obloge po kriteriju da nema oteenja (upotrebljava se umjesto KD)
Debljina sloja primarne obloge ne moe biti manja od 2 elementa u sloju, a izraunava se
kao:
6.8 LUKOBRANI
Str.17
t = n k 3
gdje je:
GA
G
= n k 3 A
obl g
obl
t[m]
n
k
GA[N]
obl [kg/m3]
obl [N/m3]
()
debljina sloja primarne obloge

broj blokova u sloju primarne obloge (uglavnom n=2)
koeficijent sloja prema Tab. 6.8.3.3::III
teina bloka primarne obloge
gustoa mase materijala obloge:
kamen vapnenec 2600 [kg/m3], beton 2400 [kg/m3]
zapreminska teina materijala obloge:
kamen vapnenec 26.000 [N/m3], beton 24.000 [N/m3]
Tab. 6.8.3.3::III Koeficijenti sloja k i poroziteti p[%] raznih primarnih obloga CERC II, 7-234
Kad je jednom pozna teina bloka stabilne primarne obloge GA onda se sekundarna
obloga B, filteri C i D te jezgra J odreuju u odnosu na teinu GA.
Sekundarna obloga B se javlja kod dubokovodnih lukobrana na povrini pokosa, ali u
veim dubinama (D 1,5 Hproj). Javlja se i na podmorskoj povrini unutranjeg pokosa
lukobrana. Postavlja se na isti nain kao i primarna obloga. Teina bloka sekundarne
obloge je:
GB = 0,5GA
6.8 LUKOBRANI
Str.18
Ako su blokovi od kamena, teina im moe varirati 25%. Debljina sekundarnog sloja
takoer ne moe biti manja od 2 elementa u sloju.
Filtarski slojevi C i D nalaze se izmeu obloge i jezgre. Sloeni su po filterskom pravilu.
Funkcija im je da sprijee ispiranje sitnih frakcija jezgre kroz velike upljine u primarnoj
oblozi. Za filter se upotrebljlava kameni materijal. Kod manjih lukobrana postavlja se
grtalicom, a kod veih ellinim koevima objeenim na ueta dizalice. Teina prosjenog
zrna filtera je:
GC = GA/10 i
GD = GA/200.
Varijacija kamenog granulata za GC i GD. je 30% i 50%. Debljina filtera je minimum 2
zrna, ali debljina sloja ne treba biti manja od 0,7 m!
Jezgra ini najvei dio presjeka, ali zato najjeftiniji jer je od neselektiranog kamenog
materijala iz kamenoloma. Nije otporna na djelovanje valova i stoga se oblae. Paralelno s
izgradnjom jezgre mora tei i oblaganje, kako vei valovi ne bi otetili ve zavreni dio
jezgre. Jezgra se ugrauje nasipavanjem s plovila ili kopnenom mehanizacijom kod
napredovanja s ela. Teinski raspon zrna jezgre, ako dolazi ispod filtera C, je: GA/200
GA/6000, a ispod filtera D GA/4000 - GA/6000. Vea zrna pa ak i blokovi u jezgri, ne
smetaju! U materijalu jezgre jedino ne smije biti zemlje (3%) niti materijala sitnijeg od 1 kg
vie od 15%.
6.8.3.4 Tehnologija gradnje nasipnog lukobrana
U principu postoje 2 naina gradnje nasipnih lukobrana:

s mora preteno plovnom mehanizacijom i
s krune preteno kopnenom mehanizacijom.
U obadva sluaja gradnja poinje u kamenolomu. Nakon miniranja jedne sekcije obavlja
se selekcija A, B, C i D nepravilnih krupnih blokova, a ostatak izminirane kamene mase je
za jezgru (mjeovite granulacije raspona otprilike 0,1 do 500 kg).
Ako se predvia gradnja s mora (Sl. 6.8.3.4::1), kameni materijali se kopnenim
transportnim sredstvima transportiraju do obale gdje se na gradilinom pristanu utovaruju
na transportna plovila (maone, platforme, prevrtaljke ili klapete), koje tegljai otegle na
mjesto ugradnje. Ugradnja jezgre obavlja se sipanjem s plovila tako da se naspe more od
dna do kote cca -2,5 m koliko je ogranienje gazom plovila. Smjer nasipavanja je od
korijena lukobrana prema glavi. Ostali podmorski dio i nadmorski dio jezgre ugrauje se
kopnenom mehanizacijom (damperima) s krune jezgre sipanjem s ela. Obloge se na
mjesto ugradnje transportiraju isto kao jezgra, a ugrauju plovnom dizalicom, tako da se
prati ugradnja jezgre na 30 do 50 m zaostatka. Jezgra bez obloge ne moe dugo stajati
6.8 LUKOBRANI
Str.19
Sl. 6.8.3.4::1
6.8 LUKOBRANI
Tehnologija gradnje nasipnog lukobrana s mora s preteno plovnom

mehanizacijom
Str.20
zbog mogunosti oteenja od valova. Kruna obloge (iznad kote cca +1 do +1,5 m) se se
ugrauje zadnja, od glave prema korijenu lukobrana, radi omoguavanja prolaza kopnene
mehanizacije po kruni.
Sl. 6.8.3.4::2
Postava tetrapodske i kamenometnih obloga dizalicom s krune lukobrana
Ako se predvia gradnja s krune (Sl. 9.3::2) kameni materijali se kopnenim transportnim
sredstvima transportiraju do mjesta ugradnje vonjom po kruni jezgre koja stoga mora biti
nad morem. Ugradnja jezgre obavlja se sipanjem sa ela, a smjer nasipavanja je od
6.8 LUKOBRANI
Str.21
korijena lukobrana prema glavi. Obloge se na mjesto ugradnje transportiraju damperima,

isto kao jezgra, a ugrauju dizalicom smjetenom na kruni, tako da se prati ugradnja
jezgre na 30 do 50 m zaostatka. Duboke obloge za koje dizalica na kruni nema dohvata
ugrauju se plovnom dizalicom. Kruna obloge se ugrauje zadnja, od glave prema
korijenu lukobrana.
6.8.4
LUKOBRAN TIPA ZID (VERTIKALNI LUKOBRAN)
Osnovna konstrukcija se sastoji od velikih prefabriciranih betonskih elemenata slaganih

jedan na drugi, ili rjee jedan pored drugog u pravilnom poretku, na tanki podmorski
kameni nasip ime se formira masivni vertikalni zid (Sl. 6.8.4.1::1). Dubina zida (D) je vea
od dubine loma vala (D2 Hprojkonstr.), pa je podvrgnut samo reflektiranim valovima (manji
hidrodinamiki tlakovi od valova). Prednosti su mu:
ekonomian je s materijalom,
prilino brzo se gradi,
zauzima malo prostora,
s luke strane se formira kej,
ako je slabo temeljno tlo moe se ak temeljiti na pilotima,
po kruni mu se u fazi graenja moe kretati graevinska, a u fazi. eksploatacije
prekrcajna mehanizacija,
dokazan je u primjeni.
Mane su mu:
da reflektira valove tako da brodovi uz njega oteano plove i ulaze u luku,
udarne sile od valova mogu lokalno biti estoke,
uz dno je mogua erozija temeljnog nasipa,
nije fleksibilan za sluaj slijegavanja,
treba teku i skupu graevinsku mehanizaciju,
na finom pijesku javljaju se problemi u vezi temeljenja (erozija noice, potresna
likvefakcija)
i to je najvanije estoko se oteuju ako projektni uvjeti budu premaeni uz
istovremeni gubitak zatitne funkcije.
Slian je ovom tipu lukobrana tzv. "kompozitni lukobran" (Sl. 6.8.4::1) koji se sastoji od
visokog podmorskog nasipa na ijem je vrhu neki zid (Sl. 6.8.4::1). Dubina zida (D) je
manjaa od dubine loma vala (D<2 Hprojkonstr.), pa je podvrgnut reflektiranim i lomljenim
valovima (vei hidrodinamiki tlakovi od valova). Za razliku od toga lukobran tipa zid je
6.8 LUKOBRANI
Str.22
obino podvrgnut samo reflektiranim valovima tj. morsko dno i kruna temeljnog nasipa
obino su tako duboko da ne mogu inicirati lom.
a) lukobran tipa zid

Sl. 6.8.4::1
b) kompozitni lukobran
Razliiti sluajevi optereenja od valova na lukobranu tipa zid (manje sile od

clapotisa), i na kompozitnom lukobranu (vee sile od lomljenog vala)
6.8.4.1 Profil lukobrana tipa zid
Lukobran tipa zid (za nelomljene valove) treba biti trasiran na dubini morskog dna veoj od
2,5 visine projektnog vala (d 2,5 Hproj.konstr. = 2,5 Hmax100 god), kako sigurno ne bi dolo do
loma valova ispred konstrukcije i velikih udarnih optereenja od lomljenih valova. Noica
zida oslonjena je na krunu temeljnog nasipa koji ne smije biti plii od 2 visine projektnog
vala (D 2 Hproj.konstr. = 2 Hmax100 god) iz istih razloga. Luko i morsko lice lukobrana su
vertikalni. S morske strane je zid vii radi spreavanja preljeva valova, a s luke nii radi
pristajanja brodova. Visina parapeta s morske strane odreuje se kao suma visokog raza
(na pr. Extr. VR5g), jedne projektne valne visine za funkcionalnost - prelijevanje
(Hproj.funkc.=Hmax100g to je u ovom sluaju =Hproj.konstr.) i izdizanja srednice vala Hprojfunkc,C,
kako to pokazuje slika za sluaj reflektiranog vala (clapotisa). Ostale orijentacijske
dimenzije profila lukobrana prema Laras-u dane su na Sl. 6.8.4.1::1. Ovaj orijentacijski
profil slui kao polazni za proraune stabilnosti.
6.8 LUKOBRANI
Str.23
Masa prefabriciranog betonskog bloka
M do cca 300[t]
Hprojkonstr = Hmax100g 2HS100g
PR = 100 godina, projektni val za stabilnost
Hproj
funkc
Hmax100g
ili
Hmax5g
PR = 100 ili 5 godina, projektni val za visinu krune
Sl. 6.8.4.1::1 Pribline dimenzije vertikalnog lukobrana prema Laras-u
6.8.4.2 Presjek lukobrana tipa zid
Lukobran tipa zid se izrauje u raznim varijacijama presjeka kao na pr.: slagani monolitni
betonski blokovi (Sl. 6.8.4.2::1 i 2), manji i vei armiranobetonski kesoni, plivajui
armiranobetonski kesoni koji se potapaju na mjesto ugradnje i sl. (Sl. 4.8.1.2.2::1).
Monolitni betonski blokovi se slau jedan na drugi bez preklopa, pa zid djeluje kao niz
priljubljenih stupova. Na taj nain se omoguava realizacija diferencijalnih slijeganja uzdu
6.8 LUKOBRANI
Str.24
trase. Po zavretku slijegavanja dobetonira se nadmorski dio koji poravna i povee

razliito slegnute dijelove montanog zida. Na isti taj nain formira se nadmorska ploa s
parapetom kod svih varijanti lukobrana tipa zid.
Sl. 6.8.4.2::1 Razne varijante konstrukcije lukobrana tipa zid
6.8.4.3
Proraun konstrukcije lukobrana tipa zid
Svi od tipova moraju biti vrlo paljivo dimenzionirani, jer propusti dovode do tekih
oteenja i gubitka funkcije. U tom cilju potrebno im je ispitati stabilnost i vrstou. U
pogledu stabilnosti potrebno je ispitati slijedee:
klizanje na temeljnoj fugi i meu blokovima,
prevrtanje oko rubne toke na temeljnoj fugi,
proraun vrstoe betona (ekscentricitet: rezultanta u jezgri)
nosivost temeljnog nasipa ispod temeljne fuge (slom nasipa ispod temeljne fuge)
stabilnost pokosa temeljnog nasipa
nosivost tla na morskom dnu ispod temeljnog nasipa (slom tla)
slijegavanje temeljnog tla i temeljnog nasipa,
stabilitet plutanja i tegljenja za plivajue kesone.
6.8 LUKOBRANI
Str.25
U pogledu vrstoe, monolitni (nearmirani) betonski blokovi ne smiju dobiti vlana

naprezanja za redovna (stalna i promjenjiva) optereenja, to se dokazuje poloajem
rezultante koja tada mora biti u jezgri presjeka. Za izvanredna optereenja rezultanta u
maloj mjeri moe izai iz jezgre. Kod armiranobetonskih kesona svaka stijenka mora biti
dovoljno armirana i otporna na pukotine u svim fazama izgradnje i eksploatacije
(prenoenje dizalicom, porinue u more, plutanje, tegljenje, potapanje, razni modusi
eksploatacije). Pri tome treba raunati sa svim uobiajenim redovnim (kojao ukljuuju i
optereenja od djelovanja mora i broda) i izvanrednim (prvenstveno potresom)
optereenjima u graevinarstvu. Djelovanja more su hidrostatski tlakovi za razne morske
razove u kombinaciji s hidrodinamikim tlakovima od valova. Djelovanja broda su vlak na
poler, ili alternativno tlak na fendere (oboje od vjetra i valova), te udar broda na fendere
kod pristajanja. Od svih djelujuih sila naini se znatan broj ema redovnih i izvanrednih
optereenja za koje se izvre prorauni stabilnosti i vrstoe i nau najnepovoljnija stanja
za pojedine dijelove ili za cijelu konstrukciju.
Slika 6.8.4.3::1
Dijagram toka projektiranja lukobrana
Projektna valna visina za proraun konstrukcije je maksimalna valna visina povratnog

razdoblja 100 godina:
Hpro.jkonstr. = Hmax100 g .
6.8 LUKOBRANI
Str.26
Slika 6.8.4.2::2
6.8 LUKOBRANI
Primjeri izgraenih lukobrana tipa zid

Str.27

Plovni Putevi I Luke, Autor Marko Pršić

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Plovni Putevi I Luke, Autor Marko Pršić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U ZAGREBU, GRAEVINSKI FAKULTET