UDK 316,356.2-055,6:248.21 zvorni znanstveni Glanak Primljeno 7104, Lijetenje obiteljskog stabla Lice i nalicje jedne »karizme« Mihdly SZENTMARTONT” Sazetak Lijecenje obiteliskog stabla polazi od pretpostavke da preci mogu direktno utjecati na ponasanje svojih potomaka, bilo u obliku obiteliskog stita bilo u obliku direkine patologije, i to zbog okolnosti da nisu umrli pomireni s Bogom pa je potrebno da ih njihovi potomci »predaju Bogus. Ova studija ispituje osnovne postavke ovog nauka i prakse s razlititih tocki gledista i upozorava na neke opasnosti. Teoloska se poteskoCa sastoji u nespojivosti s ucenjem o osobnoj odgovornosti. Postoji stvar- na opasnost od mijexanja elemenata ezoterizma, kako je to otito u McAllovoj knji- zi. Na razini duhovnosti upozorava se na kult zdravlja i na podréavanje lainih i8¢ekivanja od religije. A na planu psihologije postoji opasnost od nezrelog fan- taziranja o Zivotu bez poteskoéa, Zakljuéak autora je da je ispravan odnos prema pokojnicima onaj koji je izrecen u »Katekizmu Katolicke crkves, a sastoji se u na- oj molitvi za pokojnike, dok njihov utjecaj na Zive, kako to nau€avaju teoretiari lijecenja obiteljskog stabla, spada u svijet ezoterinih vjerovanja. Uvod Kad je rijeé o religioznim i duhovnim pojavama, gotovo je neizbjeZno da svatko od nas zauzme svoj stav, buduéi da je rijet o stvarnosti koja pretpostavija vjeru. U ovu kategoriju spada i predmet ove studije: lijecenje obiteljskog stabla molitvom iraznim ritualima, Da bismo do najveée moguée mjere izbjegli opasnost subjekti- vizma, mi Gemo u ovoj studiji pokuSati skupiti mi8ljenja i studije razligitih autora. Ipak, smatram potrebnim istaknuti odmah na poéetku da se ova studija bavi po- glavito moguéim opasnostima, zastranjenjima i rizicima duhovnog lijegenja op- Genito, te obiteljskog stabla napose. Opravdanje za takav kriti¢ki pristup nalazimo u Isusovoj opomeni svojim uéenicima da se éuvaju laznih proroka koji ée u njegovo ime éiniti velike znakove (usp. Mt 7, 15), a crkveno Uéiteljstvo nas izravno poziva na opreznost svojim dokumentom Instrukcija s obzirom na molitvu da se zadobije zdravije od Boga (Kongregacija za nauk vjere, 14, rajna 2000.). Dokument u svom disciplinarnom dijelu upozorava da je vrlo vaino paziti na to da se kod molitve za * Prof. dr. sc. Mihdly Szentmértoni, Papinsko sveuéiliste Gregoriana, Rim. Obnovijeni Zivot (59) 3 (2004) str, 337-353 337M, Szentmértoni: Lijecenje obiteljskog stabla Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 zdravije izbjegne, osobito sa strane voda takvih molitvenih susreta, svaki oblik hi- sterije, teatralnosti i senzacionalizma (usp. § 3). Na&a razmisijanja imaju za poseban predmet fenomen koji se sve vie Siri pod razlititim imenima, no ponajvike kao »lijeéenje obiteliskog stabla«. Ideja je prote- stantskog podrietla, ali je nagla odjeka iu katolitkim karizmatskim skupinama, a da je rijeé o ra8irenoj pojavi, svjedodi i Sinjenica da se na internetu moze prona¢i na stotine napisa ria razlititim jezicima i razlititih usmjerenja, od frontalnog na- pada do otvorenih seminara, od katolitke kritike do ezoteritnih vjezba za dijag- nosticiranje »bolesnog elementa« u obiteljskom stablu, Nakana ove studije jest prikazati najprije ukratko doktrinalnu pozadinu lije’enja obiteljskog stabla, da bi smo zatim usli u kritiéki dijalog s nekim osnovnim postavkama. Lijecenje obiteljskog stabla Lijedenje obiteljskog stabla ili intergeneracijsko lijecenje sastoji se u raskidu postojece veze s bolnim potecima u proglosti. Osnovna pretpostavka pri tom jest moguénost da se negativni postupci na’ih predaka na neki nagin uvlage u nau genetsku transmisiju i uzrokuju patnje u buducim generacijama, Sluzba lijesenja obiteljskog stabla povezuje se s imenom lijetnika Kennetha McAlla. On potjece iz protestantske misionarske obitelji, a i sam je bio misionar u Kini, gdje je imao prvi put iskustvo utjecaja proglostina pona8anje ljudi. U svojoj knjizi, koja se éita kao neki napeti roman, opisuje svoja prva iskustva, zatim iznosi niz sluéajeva iz svoje dugogodi’nje prakse u Engleskoj.! Osnovna teza njegove knjige jest da postoje tako évrste veze s nasim precima da one mogu dominirati nagom psihom. Preci koji iz bilo kojeg razloga nisu bili »predani Bogus, tj. nisu imali kr8Canski pokop, ili nekrStena abortirana djeca itd. mogu uznemirivati po- tomke. Ideja o lijeéenju obiteljskog stabla nafla je odjeka iu katoli¢kom karizmat- skom pokretu. Medu glavnim predstavnicima mogu se smatrati klaretinac John Hampsch? te svecenik Robert de Grandis koji lijecenje obiteljskog stabla smatra novim vidom karizme lijetenja.3 Bilo bi neodgovorno gledati u ideji lijeéenja obiteljskog stabla samo nesto ne- gativno, ili tak izjednaéiti ga s nekom vrstom okultnog djelovanja. Upotreba ge- nograma je poznata u obiteljskoj terapiji opéenito za otkrivanje i lijeéenje nekih duevnih i psihi¢kih rana koje se povlaée kroz generacije. Odnos izmedu proslih rana i sada8njih problema mogli bismo tumatiti na sljede¢i nagin. Moke to biti sluéaj kad je netko u obitelji »crna oveac, tj, osoba koju se op- tuZuje za sve obiteljske probleme. To mote biti muz koji pije, »izgubljeni sin koji 1 K.MeAll, Fino alle radici. Guarigione dell'albero genealogico, Ancora, Milano 2001. (I2vorni naslov: Healing of the family tree, Sheldon Press, London 1982). 2. J.H.Hampsch, Healing Your Family Tree, Perforiance Press, Everett, Washington 1986.—J. H. Hampsch, C. M. R., The healing power of the Eucharist, St. Anthony Messenger Press (?). 3. R. De Grandis, La guarigione dell'albero genealogico, Ed. S, Michele, Laureana Cilento (Sa), bez datuma. 338Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 M, Szentmértonit Lijedenje obiteliskog stabla sramoti obitelj, kéerka koja ima izvanbraéno dijete itd. Obitelj optuzZuje tu osobu da bi sama na neki natin izbjegla viastiti dio odgovornosti, Katkad se ova »crna ovea« pobuni ili éak istupi iz obiteljskog sustava pa obitelj ima privremeni mir od stresa, Sto joj pomaze da pronade novu ravnotezu — ali ne trajnu jer ée se spome- procesima koji se manifestiraju kao »obiteljski stile, Drugi vrlo éest intergeneracijski model jest ponavljanje izvanbragnih trudnoéa i rastava u nekoj obitelji. Ovdje se ne radi o nasljednom, nego o naugenom stilu pristupa scksualnosti i braku, Uzrok obiteljskim modelima mogu biti razni doga- daji u proslosti, npr. samoubojstvo jednog élana zbog éega se svi pomalo osje¢aju krivi; godine prolaze i u kuéi se povlaéi jedna tajna o kojoj se ne govori, pa otito to donekle odreduje stil razgovora medu dlanovima, pa éak i stil moljenja. Obitelj koja je izgubila bliskog rodaka moze razviti stil zatvorenosti prema potrebama drugih. Seksualno zlostavljanje moze ostaviti traga u meduljudskim odnosima. Ot- pad kojeg lana od vjere moze takoder ostaviti traga na religioznom Zivotu obitelji. Lijegenje obiteljskog stabla u tom smislu znagi pogled u povijest obitelji kako bi se pronasla bolna sjeCanja i stilovi koje treba lijegiti. Obiteljska terapija obiéno ide tri generacije unazad da bi se prona’li modeli pona8anja koje treba promijeniti, premda R. De Grandis predlaze molitve sve do 12. generacije unazad! Teoloske poteskoce Jedna od pote8koéa jest ta Sto se zastupnici nuZnosti lijegenja obiteljskog stabla selektivno pozivaju na neke navode iz Svetoga pisma, &to je uostalom zajednitka crta svih sektaSa. Jedno od rado navedenih mjesta jest iz Knjige Izlaska: »Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdZbu, bogat Ijubaviju i vjernoséu, iska- zuje milost tisuéama, podnosi opavinu, grijeh i prijestup, ali krivea nekaznjena ne ostavlja, nego kaznjava opatinu otaca na djeci— éak unuéadi do treéega i éetvrtog koljena« (Iz1 34, 6-7). Drugim rijetima, vjeruje se da su djeca pod izravnim nega- tivaim utjecajem osobnih grijeha svojih roditelja, praroditelja i pra~praroditelja, koji su takoder bili Zrtve grijeha svojih predaka. I apostoli su bili pod utjecajem Zidovskog uvjerenja da se svaka bolest moze povezati s posebnim grijehom. Takvo shvaéanje odaje njihovo pitanje upuceno Isusu u sluéaju slijepca od rodenja: »Ra- bbi, tko je sagrijesio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?« (Iv 9, 2). Isusov odgovor je vrlo pouéan i vrlo vazan: »Nije sagrijeSio ni on ni roditelji njegovi — odgovori Isus — veé (je roden slijep) da bi se na njemu ofitovala Bogja djela« (Iv 9,3). Drugijedan problem, gotovo bismo rekli hereza, jest iluzija da moZemo razum- jeti Boze putove. Vrlo je pougan u tom smislu jedan detalj iz autobiografije sv. Terezije Avilske. Jednom je prigodom meditirala nad rijegima 119. psalma: »Pra- vedan si, Jahve, i pravi su sudovi tvoji« (r. 137). Tada se potela pitati kako je Bog mogao dopustiti da toliko vjernih slugu ostane bez onih velikih darova i milosti koje je Bog njoj dao. Cula je ovaj odgovor: » Nemoj htjeti to istrazivati, nego ti mi 339M, Szentmartoni: Lijecenje obiteliskog stabla Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 sluzi!« Mi ne moZemo niti razumjeti niti opravdati Bozje putove. Traziti osobno objainjenje za svaku stvar imat ée za posljedicu opsesiju i nepovjerenje prema Bo- gu. Ovakay stav ne nalazimo medu darovima Duha Svetoga. Neki oblici karizmat- ske prakse stvarno izgledaju kao nastojanje da se protumaci neprotumativo. Za- Sto se taj Govjek rodio slijep? ZaSto se ova djevojka rodila hendikepirana? ZaSto je ona dobra Zena umrla tako mlada od raka? Za8to u ovoj obitelji vise Canova boluje od mentalnih bolesti? Normalan odgovor bi bio: »Ne znamog, ili u vjer- nitkom smislu; »Dragi Bog zna.« Sve ove i ostale tajanstvene stvari ulaze u nama neshvatljivi BoZji plan. Za vrijeme lijegenja obiteljskog stabla preporuéuje se da osoba koja Zeli oz- dravijenje od obiteljskog prokletstva pripravi genogram, tj. grafitki prikaz svojih predaka, Zivih i preminulih. Nije pri tom vazno ako lista ostaje nepotpuna, jer se vjeruje da Bog poznaje osobite potrebe svakoga. Svrha je genograma s jedne stra- ne da se ustanovi je li je postojao neki predak s abnormalnim ponaSanjem sliénim ponaSanju osobe u pitanju, as druge strane da se vidi ne postoje li duhoviili glasovi koji govore pacijentu. Kao primjer McAll navodi sluéaj Zene koja se bojala vode, pa se analizom genograma pronailo da se njen stric utopio kod tragedije Titani- cad Je li generacijsko lijeenje u suprotnosti s katoli¢kim ugenjem? Nema ni¢ega u katolikom uéenju sto bi podrzavalo ideju o nugnosti »generacijskog lijegenja«. Naprotiv, ima puno éimbenika koji ukazuju na to da je ovdje rijeé samo o »magitnoj formuli«, koja upotrebljava liturgijske elemente Katolitke crkve kao Sto su sv. misa i molitve ne bi lina taj naéin stekla vjerodostojnost. $ druge strane ima €ak nekih izrazito teoloskih poteskoéa. 1. »Generacijsko lijeéenje« nespojivo je s katoli¢kim naufavanjem o sakra- mentima krStenja i ispovijedi. Za vrijeme kr8tenja djeteta sveéenik moli molitvu otklinjanja, odnosno roditeji, kumovi i itava zajednica se u ime djeteta javno odriéu sotone i svih djela njegovih. Nadalje, katoliéko uéenje dréi da je dijete u stanju nevinosti dok ne stigne do uporabe razuma, tj. kada ima oko osam godina, Ako bi prije toga umrlo, vjerujemo da bi ilo rayno u nebo jer je umrlo u stanju nevinosti Sto se osobnih grijeha tiée. Ako prihvatimo da je generacijsko lijeéenje nuéno jer su »zli dusi« predaka pre- Sli na potomke, onda moramo odbaciti sakrament kr8tenja kako to shvaéa Katolitka erkva, jer egzorcizam i odricanje sotone i svih njegovih zlih djela nemaju nikakvu uéinkovitost za vrijeme kr8tenja. 2. »Generacijsko lijeéenje« ukljuéno nijege slobodu volje. Ako osoba i protiv vlastite volje moze stajati pod utjecajem svojih predaka, a isto tako se moze osloboditi éak da za to zna — kako to na vie mjesta istiée knjiga McAlla — onda je to nijekanje osobne slobode, a posljedica toga jest da nije ni odgovorna za svoje tine i ponaSanje, jer je sve pod utjecajem vikih sila. 4 Usp. K. McAll, Fino alle radici,.. 19-20. 340Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 M, Szentmértoni: Lijedenje obiteliskog stabla 3. Ako dakle osoba nije odgovorna za svoje ponaganje, onda nije potreban ni sakrament ispovijedi. Da bi se osoba mogla osje¢ati krivom, mora slobodno odabratizlo. U sluéaju dominacije »generacijskog duha« takve slobode ne- ma. Predstavimo si ovakav sluéaj, koji bismo mogli nazvati apsurdnim da ga knjiga McA\lla ne navodi kao stvarnost: neka je obitelj bila pod utjeca- jem zlog duha jednog pretka kroz éetiri generacije. Postavija se pitanje: gdje je bio Isus za vrijeme tih generacija? Zar nije oslobodio nijednu duu od grijeha i opsjednuéa za Gitavo to vrijeme krétenjem i ispovijedi? Opasnost ezoterizma Ne nijeéuéi moguénost pravovjernog pristupa lijedenju obiteljskog stabla, Zita- juéi knjigu McAlla i mnoge druge napise o toj temi, ne moze se izbjeci dojmu da gotovo ne postoji granica izmedu duhovnoga i ezoteriénoga. U knjizi Mella su- steGemo ne samo andele koji se ukazuju u prvom redu njemu, ali i osobama koje trae lijegenje, nego i abortiranu djecu kako rastu i postaju mladiéi i djevojke, a na kraju se susreéu éak i famozni engleski duhovi koji urlaju u osamljenim dvorci- ma. Kao primjer moZemo navesti sljedeci sluéaj iz knjig Jedan americki turist patio je od niza problema i tieskoba. Iz njegova obite- Iiskog stabla moglo se saznati da potjece iz jedne od prvih kalvinistickih obitelji koje su emigrirale iz Engleske. Za vrijeme Euharistije koju smo slavili za bilo ko- jega od njegovih predaka koji bi webao molitava, ugledasmo djevojku Zalosnog ica koja je stajala pognute glave pred oltarom. Blizu nje bila je starija ena koju je jedan éovjek, koji je stajao iza njenih leda prisiljavao da se spusti na koljena. Bio je to visok covjek s dugackom crnom bradom, s okrutnim izrazom lica i aro- gantnog ponasanja.... Ameri¢ki pacijent je mogao promatrati s Cudenjem kako je Covjek prisiljavao djevojku Zalosnog izrazaja lica da napusti crkvu, ali je takoder vidio jednog andela koji ju je slijedio, vjerojatno da je utjesi. Toliko godina nakon njene smrti vjerojatno smo bili jedini koji smo uoéili da je trrebala molitava. Pono- vismo Euharistiju moleci oprostenje od Gospodina. Tada smo vidjeli da je i Covjek Kleknuo i skinuo Sesir. Saznali smo nadalje da je bilo clanova obitelji koji nisu umrli u kriéanskom duhu i cija se imena nisu smjela izustiti u obitelji. U ponov- nom euharistijskom slavlju njih smo na poseban nacin preporucili Gospodinu, U videnju koje je uslijedilo vidjeli smo éovjeka koji je bio obuéen u dugacku bijelu sveéeni¢ku albu a objema je rukama dréao krunu. Nije éak trebao da se priblizi oltaru, jer dva ga andela uzese i nestadose zajedno s njim u blistavom svjetlu. Ame- ricki pacijent i njegovi preci naili su svoj mirS Odakle ovo »oéijukanje« s ezoterizmom? Slozenost i ubrzani ritam suvreme- nog Zivota stvorili su potrebu da na neki naéin pojednostavimo stvamost te da na- demo relativno jednostavan kljué tumaéenja slozenih pojava. Uz to, znanost ime- 5 K.McAll, Fino alle radici..., 21-22. 341M. Szentmértoni: Lijecenje obitelskog stabla Obnov, Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 dicina su probudili mastanja o svemoguénosti, tj. da emo jednog dana sve mo¢i shvatiti putem znanosti, a sve bolesti lijeviti medicinom. Na vjerskom planu prim- jecuje se pojava »konzumistitke religije« koja nudi neposredna, lagana, bezbolna rjeSenja. U tu svrhu ne ustruéava se okrenuti ni ezoterijskim praktikama. Protiv ovakve »eklektiéne duhovnosti«, Koja se pribliZava sinkretizmu (mijeSa- nje razligitih religioznih tradicija), izjasnila se o8trim rijetima Sandra Schneiders, profesorica duhovnosti na Teoloskom fakultetu u Berkleyu, u SAD-u. Ona opa- snost Vidi u dramatiénom rascjepu izmedu Zivljene vjere i svagdanjeg Zivota. Na- kon jednog perioda eksperimentiranja mnogi vjernici, ali i sveGenici i redovnici, izgradili su sebi jednu »osobnu, eklektiénu duhovnost« unutar sluzbenog kr8éan- stva, éiji moralni zahtjevi ne znaée vise mnogo za njihov konkretan Zivot. Njihov Bog nije vise Otac Isusa Krista, nego neka neosobna kozmitka i sveopéa sil blija nije vie »Sveta Knjiga«, nego je samo jedno od remek-djela svjetske religioz~ ne literature; Isus ostaje jedan od povijesnih likova poput ostalih velikih proroka i religioznih genija drugih religija; sakramenti nisu vise sredstva da se dobije mi- lost, nego rituali snaznog simboliékog znaéenja pa se mogu usporediti sa sliénim ritualima u drugim religijama; molitvom se mogu smatrati sve one vjeZbe koje po- maiu da se stekne mir i opu&tenost kao Sto su joga, sluSanje glazbe, ritmiéka gim- nastika itd.6 Njemaéki publicist Hugo Stamm osobito se kriti¢ki izja8njava s obzirom na za- padni ezoterizam: njihovi predstavnici vjeruju da u kratkom vremenu mogu inte- grirati stoljetno iskustvo istotne mudrosti. Citaju knjige o jogi ili o budizmu, po- hadaju seminare o temama esktrasenzorijalne komunikacije i umiljaju si da su postigli superiornu spoznaju, dok su u stvari Zrtve samozavaravanja buduéi da se mistiéna iskustva niti mogu nauciti niti prenositi na druge. Vjerovanje da se izva- nosjetni fenomeni mogu shvatiti putem racionalnih i jeziénih kategorija predstav- Ija unutarnju kontradikeiju. Bit Ge korisno podsjetiti se koje su oznake ezoterizma. Ezoteriéne spoznaje ni- su pristupaéne osjetnim organima. U ezoterizmu Bog je samo sveopéa, sveprisut- na i neosobna sila koja sve prozima. Rijeé je o jednom obliku panteizma i holizma prema kojemu je sve bog.” Iz toga slijedi da Ijudi sudjeluju u boZanskoj sili. Za radikalni ezoterizam materijalni svijet je zapravo iluzija, istinska stvarnost se na- lazi u duhoynom, nadosjetnom, astralnom i kozmiékom svijetu. Za mnoge je ez0- terike svemir (kozmos) sustav polariteta, tj. sve ima svoj suprotni pol, a duhovna se ravnoteza postiZe putem trajnog dréanja energije u ravnotezZi. U svemiru sve je potpuno i vlada naravna ravnoteza. Rasvjetljenje, odnosno viga svijest, moze se 6 Usp.8.M. Schneiders, Congregational Leadership and Spirituality in the Postmodern Era, Review ‘for Religious, 57 (1998) 22-23. 7 Holizam je nauk koji je razvio J. C, Smuts, prema kojemu sveukupno ja posjeduje specifiéna svoj- stva koja nisu ista kao i svojstva pojedinin dijelova. U ovoj perspektivi uzrok evolucije mogao bi biti smjeSten u odgovor ejelokupnog organizma shvaéenog kao struktura. Usp. »Olismo« in W. Ar- nold, H. J. Eysenck, R. Meili, (edd.), Dizionario di Psicologia, Edizioni Paoline, Cinisello Balsamo (MI) 1986. 342Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 M, Szentmartoni: Lijecenje obiteliskog stabla posti¢i ritualima i tehnikama koje se primaju od duhovnih uéitelja. Plod ovih teh- nika koncentracije, kao u sluéaju joge, trebalo bi biti uranjanje u bozansku ener- giju. Spa’en je onaj koji je dovrsio preobrazbu, onaj koji poznaje »kozmitke zako- ne« i koji plovi u skladu s bozanskim energijama. Jedan svjetski utitelj, ili jedan novi Krist trebao bi doéi u svijet da povede ljude koji su veé duhovno razvijeni k jednoj vi8oj spoznaji. Mnogi ezoterici mole za dolazak takvog spasitelja.8 Jasno, u razliditim kr8éanskim pokretima gdje se moli za zdravlje ne ispovijeda se takav krajnji ezoterizam, ali osnovni stav moze odavati prisutnost ovakvih uv- jerenja. Sto se tide lije’enja obiteljskog stabla, elemente ezoterizma mozemo pre- poznati v uyjerenju da njihovi lideri imaju posebno znanje o uzrotniku nekog zla, mogu jasno prepoznati pretka koji je izvor zla, imaju videnja o njemu. De Grandis €ak govori o »novoj karizmi« koju zove »videnje«. No najotitiju zbrku izmedu lijeéenja obiteljskog stabla i ezoterizma naili smo u knjizi poznatog engleskog iscjelitelja Davida Furlonga, kako se to. moze na¢ina internetu. Umjesto bilo kakvog posebnog komentara, donosimo odlomke iz toga teksta koji jasno svjedoée o elementima ezoterizma.? Furlong govori o tome kako se u mnogim kulturama, ne samo u primitivnima nego iu vrlo razvijenima, velika pozornost posvecuje precima. Tako se u taoizmy, ali i u starom Egiptu, posebno vrijeme posvecivalo konzultaciji predaka, koje su smatrali izravnom vezom s du- hovnim svijetom, pa su stoga mogli biti u stanju dati pozitivan prinos obitelji. Im- plicitno su slutili i to da preci mogu takoder imati negativan utjecaj na potornke. Furlong navodi knjigu dr. Hiroshimija Motoyame, velikog sveCenika Sintoisti¢ke japanske sekte tamamitsu koji ovako tumaéi utjecaj predaka: Povezanost izmedu roditelja i djeteta pokazuje se kao jedna karika u duga’- kom lancu ancestralne karme i ide natrag u vremenu. Ova karika dopusta da se rodimo u taj odredeni lanac, pa je treba poznavati i postivati. Za dana’nje Ijude modernog znanstvenog doba te8ko je shvatljivo da su odgovorni za svoje pretke ako karma (ovdje veza) nije bila razrijeSena. Isto tako mnogima je te8ko vjerovati da djela nekog nepoznatog pretka jo8 imaju utjecaja na danaSnje ponaSanje poto- maka. Ancestralni modeli ponaxanja. — Ideja u pozadini lijegenja obiteljskog stabla je zapravo vrlo jednostavna: gdjegod se nalaze traume, problemi ili neobitni oblici ponasanja koji se ponavijaju vise puta kod predaka jedne obitelji, energija iz ovog, iskustva prelazi na buduée generacije. Obratno, ako se izlijeti neki ancestralni mo- del pona¥anja, to postaje djelotvorno neposredno i za djecu. Razlog za to jest u »rezonanciji«: mi na genetskom stupnju nosimo model ponaSanja nasih predaka s Kojima stojimo u sintonizaciji poput nekog radija na odredenoj valnoj duzini. Ancestraini mitovi. — Drugi natin na koji se vr8i utjecaj predaka na potomke jest preno8enje ancestralnih mitova. Autor ovdje spominje staroegipatski mit »Izis 8 Usp. H. Stamm, Achtung Esotertk, Zwischen Spiritualitat und Verfithrung, Pendo, Zérich 2000, 33~ 34 9D. Furlong, The Healer Within: How to Awaken and Develop Your Healing Potential, Piatkus Books, 1995, (Na internetu se moe pozvati i na: »Healing Your Ancestral Patterns«). 343M, Szentmértoni: Lijecenje obiteliskog stabla Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str, 337-353 i Oziris«, po kojemu je Set ubio svoga brata Ozirisa razrezavéi ga na 14 dijelova. Ovaj broj je zanimljiv jer je vrijedno pozornosti da je broj 14 zapravo zbroj predaka svakoga od nas unazad do pradjedovske generacije: roditelji (2), djedovi i bake (4), pradjedovi i prabake (8); ukupno 14. Ancestralna mapa. — Da bi se zapoéeo proces izljetenja obiteljskog stabla, po- trebno je prije svega konstruirati ancestralnu mapu. Ima razligitih vrsta programa kako se to radi i autori ga nude na internetu. Pouéno je zaustaviti se na predlo- Zenim natinima kako da se pronade »odgovorni« predak. Ako se obiteljsko stablo napravi u obliku dijagrama, onda se moze viskom prelaziti iznad imena ion ée vam naznatiti gdje treba traziti problem. Ili se moze zamisliti svjetlosna zraka kojom mentalno krufite nad razlititim imenima pa nad kojim imenom ona zablista, taj je izvor problema; ili se moze sastaviti paket od 14 karata s imenima predaka, pomi- jeSati ih i nasumce izvuéi jedan. Nakon dijagnoze prelazi se na uvjezZbavanje ancestralnog lijevenja. Vrijeme: i blokirane energije unutar vaseg obitel skog stabla. Evo kako to autor predlaze: »Zauzmite vaS normalni stav kao Sto obi- éavate za meditaciju, izvrsite predvjeZbu opuStanja i osjecaja povezanosti s vakim duhovnim ‘ja’. Sada pogledajte na obiteljsku kartu i zamislite kako ’zlatno syjetlo” blista nad onim pretkom koji najvige treba integraciju i ravnotezu va’ih unutarnjih energija. Postavite se na valnu duzinu to; osjeéati Sto je to Sto treba ozdravijenje te izvr8ite proces i éate da je potrebno oprostenje, poSaljite ovu energiju vaSem pretku. Kad ste zavrSili ovaj dio vjezbe, osjecajte ili zamislite kako se ovaj ozdravljeni model sada vraéa k vama. Proma- trajte kako se ova energija integrira u vaSe bie. PoSaljite misao zahvalnosti i pri- znanja prema vasem pretku.« Autor dodaje kako u nekim posebnim situacijama najsnaznija energija za po- moé u ovim sluéajevima jest »kristovski duh« i veli da je to vjerojatno zato najpri- Kladnije jer je to bio onaj cimbenik koji je bio najpoznatiji pretku. Vazno je uotiti da Krist ovdje nije osoba, nego energija — kao Sto to zastupa i New Age. Publicist H. Stamm analizirajuéi praksu duhovnog lijecenja u kontekstu ezote- rizma, izraZava sumnju da je ona za mnoge postalo surogat za religiju.!9 A Carlo Casalone, lijegnik i isusovac, upozorava na pojmovnu zbrku: »U razligitim studi- jama ne razlikuju se jasno religija i duhovnost, vjera i vjerovanja, vanjski Gini i unu- tarnji dodivljaji, molitva i tehnike meditacije.« Zatim autor upozorava na opasnost od napasti da se »religija« upotrijebi kao nadmoéno sredstvo za viastite svrhe i za lijegenje bolesti. Religija se svodi na skup tehnika, a Boga se drZi sredstvom da se postigne zdravlje ili dulji Zivot. Na taj natin ne samo da se nijege Ijudska smrtnost nego se radi io poku8aju da se Boga ukalupi u znanstveno-tehnologku logiku. To je krajnje iskrivljenje slike o Bogu jer znagi da ga se smjeSta u istu kategoriju s kemijskim lijekovima. Svaki neuspjeh lijetenja i molitve u ovakvom pristupu ne- 10 Usp. H. Stamm, Achtung Esoterik..., 149 eve. 344Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353, M. Szentmértoni: Lijecenje obiteliskog stabla minovno dovodi do pitanja poput ovih: »Modda je moja molitva bila krivo postav- jena? Mozda Bog ne slua? Moéda je Bog nemoéan ili €ak zlonamjeran?«!! Da postoji stvarna opasnost od ezoterizma u nekim skupinama u Kojima se prakticira molitva za ozdravijenje, upozorava snaznim rijetima P. Zimmerling, do- cent teologije na Sveutiligtu u Heidelbergu, te tradi jasne kriterije izmedu lijegenja u ime Duha Svetoga i ezoteritne prakse. Evo nekih: 1) Onaj koji moli za ozdrav- Ijenje u ime Duha Svetoga, mora biti oprezan da njegove akcije budu takve da se ne mogu niposto pobrkati s modernim mirakulisti¢nim iscjeliteljima. 2) Molitva za bolesne treba biti vidljivo drukéija od molitve mirakulisti¢kih izljetitelja u smi- slu da se ne stekne ni po emu dojam da ima vige Sanse za ozdravljenje onaj koji vise plaéa. 3) Molitva za izljeenje mora ostati slobodna od bilo kakvog pritiska da izvanjsko, fizi¢ko ozdravljenje mora nuéno uslijediti, 4) Ozdravijenje se ne smije pobrkati sa spasenjem, jer bi to znatilo spasenje bez ikakve suradnje osobe. (Moj je dojam da se upravo to dogada u lijetenju obiteljskog stabla: odjednom osoba dozivi oslobodenje, srecu, bez ikakve viastite suradnje, bez truda i napora, bez as- ketskih vjeZba, itd. McAll, a i De Grandis, govore Zak o »lijetenju na udaljenost«, te o lijeéenju osoba koje nisu ni svjesne da se nad njima vrki molitva ili ritual lijece- nja.) 5) Molitva za ozdravijenje ne smije se svesti samo na ozdravljenje od tjelesnih bolesti, jer svako ozdravijenje ima za svrhu jaanje osobnog adnosa prema Bogu. 7) Smisao i znagenje kr8anske sluzbe ozdravijenja ovisi o kulturalnom ambijentu u kojem se vr8i, tj. ima razlitito znagenje za afri¢ku, za latinoameritku, za sjever- noameriéku i za europsku kulturu.!2 Veé citirani H. Stamm upozorava i na opasnost koja proizlazi iz tzv. pozitivnog misljenja. Rijeé je o jednom mentalnom stanju koje iskrivijuje stvamnost. MoZemo navesti Josepha Murphyja kao tipiéan primjer »pozitivnog misljenja«, On smatra da je uspio otvoriti vrata prema nadosjetnom svijetu, a u svojoj knjizi »Snaga pod- svjesnog« razvio je doktrinu koja se moze ovako sazeti: mi moZemo korjenito pro- mijeniti svijet promjenom nageg nagina razmi8ijanja.!3 Pozitivno mi8ijenje znagi uvjerenje da svatko od nas vlastitom voljom moze oko sebe stvoriti jednu stabilnu stvarnost uvjerenja, vizija i imaginacije. Prema Mur- phyju sudbina nije niSta drugo doli produkt na’eg duha, Nesreéa je izrazaj jednog Joe programiranog podsvjesnog; restrukturiranje se ostvaruje putem razlititih tehnika, npr. meditacijom o svjetlu. Sredi8nji problem pozitivnog miljenja nalazi se u ciljevima za kojima se teZi: Zivot bez ikakve tjeskobe, savr8ena harmonifja, savrseno zdravije i materijalna do- brobit. Sve su to neostvarive i nezrele Zelje jer samo psihigki nezrele osobe mogu sanjariti o takvom stanju koje je karakteristiéno za ono u zemaljskom raju. 11 Usp. C. Casalone C., »La preghiera é terapeutica? — Una questione controversa che va oltre fa medicinaw, Aggiomamenti Sociali, 9~10/2000 647-655. 12 Usp. P. Zimmerling, Die charismatischen Bewegungen. Theologie, Spiriualitat, Anstofie zum Ge- spricl, Vandenhoeck & Ruprecht, Gottingen 2001, 155-157. 13. J. Murphy, J! potere del subconscio. { segreti dell'armonia, della salute e della feliciti, Mediterrance, Roma 1992, 345M, Szentmértoni: Lijecenje obiteljskog stabla Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 Dapate, nastojanje da se uvijek mora misliti samo pozitivno spada pod psihopa- tologkim vidikom u kategoriju kompulzivnog ponaanja. Ono bi se moglo uspore- ditis totalitaristickim sustavom viadavine, samo Sto je ovdje rijeé o diktaturi ideala i uspjeha. Drugi poznati predstavnik pozitivnog misljenja jest Norman Vincent Peale (1898.-1984.) koji je, istina, poneSto relativizirao metode, ali je dodao jednu novu varku pomijeSavéi pozitivno mi8ljenje s krCanskim nauéavanjem o spase- nju.!4 U lijeGenju obiteljskog stabla nije te’ko prepoznati pozitivno misljenje, oso- bito infantilno, nezrelo mastanje 0 Zivotu bez boli, tjeskobe, patnje i nesigurnosti. Ako éitamo knjige McAlla i De Grandisa, svaka od navodno tako izlijecenih osoba odjednom, bez truda i napora, postaje sretna, bez bolesti i brige za buducnost. ZavrSavajuéi ovaj odsjek, moZemo jo’ jednom istaknuti da gubitak osjeéaja za stvarnost moZe prouzrokovati psihitke poreme¢aje. Ma8tanja o nekom idilitnom stanju poput zemaljskog raja jest znak gubitka osjecaja za stvarnost. Ezoteritna obe¢anja da se takvo stanje moZe postici, bez iznimke ostavljaju jude razoéarani- ma. Stoga ako neki izljecitelj obeéava siguran uspjeh, ne priznavajuGi svoje viastite granice, onda neminovno upada u zatarani krug: neuspjeh nikad ne¢e pripisati sebi, nego nedostatku vjere i povjerenja sa strane svog »klijenta«, pa ée od njega traziti uvijek nove znakove i gine povjerenja.!5 Opasnosti krive duhovnosti Svaka bolest ima velike psihiéke posljedice za osobu jer izaziva tjeskobu zbog tjelesnih promjena, zbog samoée i zbog straha od smrti. Katekizam Katolicke crkve takoder isti¢e ovu dimenziju bolesti: »Bolest i patnja vazda su se brojili medu naj- teza pitanja koja stavijaju na kuSnju Ijudski Zivot. U bolesti ovjek dozivijava svoju nemoé, svoju ogranigenost i privremenost. U svakoj bolesti moZemo nazreti smrt« (br. 1500). Ali istodobno bolest moze potaknuti na traganje za Bogom, stoga po- staje dragocjeni pastoralni moment (usp. br. 1501). Kad je rije’ o patnji, vjernik moze zauzeti barem tri razlidita stava. Ponajprije, vjernik Ge moliti za one koji pate. I to je slu¢aj kad Bog najrjede ¢ini éudesa. Dovo- Ijno se samo prisjetiti Lurda, koliko se tamo moli za bolesnike, ali fizi¢kih ozdrav- Jjenja ima vrlo malo. Ako u ovom velikom svijetu i u ovom moru bolesti i patnje Bog ozdravija samo malen broj ljudi, tada ovi treba da hvale Boga, ali se ne smiju zavaravati da ¢e time obratiti mnoStvo, nego ée njihov slucaj biti ohrabrenje samo za malen broj inaée vjernih. Vecina ¢e reci, moZda ne bez svake zavisti, da je oz- dravljeni sretan govjek, ili da je dijagnoza bila zapravo kriva, ili da se radi samo 0 subjektivnom dozivijaju. Cudesa ostaju dvosmislena za druge i onda ako su ona sasvim jasna za ozdravljene, kao Sto se to dogadalo veé u Evandelju u sluéaju oz- 14. Usp. H. Stamm, Achtung Esoteri 15. Usp. H. Stamm, Achtung Esoteri 346Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353, M. Szentmartoni: Lijecenje obiteliskog stabla dravljenja slijepca od rodenja koga je Isus izlijegio, a ipak nitko nije htio vjerovati u njega.!6 Paul Murray, profesor duhovnosti na Angelicumu u Rimu, polazeéi od éinje- nice da postoji neobiéno mnogo publikacija o duhovnom izljeéenju, izraZava sum- nju da smo modda svjedoci radanja jednog novog kulta: kulta zdravlja. Radi se 0 gotovo opsesivnoj zabrinutosti za viastito fizi¢ko i duhovno zdravlje. U sredistu duhovnosti onda neizbjeZno stoji tjelesno zdravije. No, i sam taj stav moze postati bolest. Kod ove toéke autor navodi misao teologa Jiirgena Moltmanna koji pie: »Moderni kult zdravlja proizvodi upravo ono to bi htio odstraniti: strah i bolest. Unmijesto da se suoti s bole8éu i nemoéi, ovaj stav okrenut je prema jednom stanju dobrobiti koje iskljuéuje bolesnika, nosioca hendikepa, starce i umiruée. U kraj- njoj analizi ovakav stav gubi u potpunosti osje¢aj za tajnu patnje. Stovise, ovakav stav gubi iz vida pravu narav i samog zdravlja.«!7 Ovaj bismo stav mogli nazvati »kompleksom lijevog razbojnika« koji jedino rjeSenje za svoje patnje vidi u fizié- kom silaZenju s kriza, dok je desni razbojnik sposoban dati novi smisao svojoj pat- nji gledajuéi na Isusove patnje. Leon Pereira, lijetnik i dominikanac, analizira pojam zdravlja i zakljuéuje da holisti¢ko poimanje zdravlja, kako to predlade Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), premda na prvi pogled izgleda kao dobra stvar, u biti ostaje nedohvatljiv ideal ovdje na zemlji.!8 Definicija zdravlja predstavlja problem jer se temelji na ograniéenom gledanju na ljudsku narav. Covjek se bori da bude osloboden od uv- jetovanosti unutar kojih moze postati bolestan, ali to ne znaéi da moze promijeniti svoje naravno stanje. Spasenje prema kréanskoj vjeri ne znagi spasenje od Ijudske naravi. Vjernik ne teZi tome da postane nesto drugo od onoga Sto jest, tj. Covjek Gija je narav ranjena isto¢nim grijehom, pa i onda kad vapissa sv. Pavlom: »Tko Ge me osloboditi od ovog smrtnog tijela?« Vjernik znade da ne moze pobjeci od stvarnosti svoje naravi koja je podlozna trpljenju, ali istodobno takoder znade da je Ijudski Zivot mnogo vise nego ovaj zemaljski Zivot, on je povrh svega i smrt. Nadalje, prema holisti¢kom gledanju svaka bolest je proma¥aj. Suvremeni je éovjek u napasti da te¥i za tim da postane rasa nadljudi, neka vrsta superljudi koji radaju superdjecu. Vjerojatno ova zbrka izmedu zdravlja i uspjeha stoji u pozadini eufemizma »terapeutski abortus«, koji se zapravo upotrebljava za eugenetski abortus: bolest je ne8to éega ne bi trebalo biti pa je uvijek treba lijeviti, uéiniti sve da je se izbjegne, au sluéaju genetske i nasljedne deformacije unistiti je u klici, u majéinom krilu.29 Ako je bolest promagaj, onda je smrt neizbjezno najveci promasaj pa neizljetivi bolesnici ne bi trebali imati mjesta u svijetu koji bi trebao biti pun zdravih i sretnih 16 Usp. P. R Parker, Suffering, Prayer, and Miracles, Journal of Religion and Health 36 (1997) 20S— ee 17. Murray, Bad health — good news?, Priests and People 15 (2001) N° 3, 87-92. 18. L. Pereira, What is health?, Priests and People, 15 (2001) N° 3, 99-100. 19 L, Pereira, What is health? ..., 99. 347M, Szentmértoni: Lijecenje obiteljskog stabla Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 judi, Mozda je to raziog zbog kojega se neki bore za eutanaziju: ona bi trebala eliminirati »ruznoéu« patnje i smrti, Otac Pereira zakljuduje svoje razmisljanje jednom anegdotom o sveéeniku i lijegniku koji su putovali zajedno i dotivjeli tesku prometnu nesreéu. Dok su tamo leZali umiruéi, posljednje rijeéi svecenika su bile: »Zovite mi lijegnika« — dok je lijetnik, koji je u ovoj situaciji bio pametniji, vapio: »Zovite mi svecenika!« Katkada se stjeée dojam da su se danas uloge zamijenile: religija je za neke postala medicina — svakako u onim molitvenim skupinama gdje se moli iskljutivo za zdravlje, a nikad za snagu da se podnosi patnja ili za milost dobre smrti! Ovamo spada i lije¢enje obiteliskog stabla. Psiholoske opasnosti Nije jasno Sto se zapravo dogada za vrijeme jednog duhovnog izljeéenja. Go- tovo svaki izljeditelj ima svoje viastito tumatenje, ali Gini se da je zajednitki ele- ment neka vista izmjene energije izmedu iscjelitelja i bolesnika, Medutim, bez ob- zira na tumavenje naravi stvari, sredignju ulogu u procesu lijeéenja igra sama 050- ba iscjelitelja. Nije bolesnik sredi8nja figura, nego iscjelitelj i njegove udotvorne moéi. (Kod lijegenja obiteljskog stabla dr. McAlll je onaj koji ima »videnja«, koji organizira molitve i euharistije, koji postavija dijagnoze i nalazi »terapije«.) Iscje- litelji Gesto istiéu vaznost prijateljskih odnosa izmedu njih i pacijenata, dapate, vecina od njih zahtijeva slijepo, bezuvjetno povjerenje. NaglaSavaju da energija prolazi samo onda ako je bolesnik otvoren pa mnogi nine prihva¢aju pacijente za koje sumnjaju da nemaju takvo slijepo povjerenje u njih i njihove moéi. Ovakav stav mote stvoriti dvostruku nehumanu situaciju: neuspjeh je iskljuéivo stvar sa- mog bolesnika pa se zbog toga mora jo8 osje¢ati i krivim, John R. Belcher, profesor na Sveudilistu Maryland, i Steven M. Hall, prote- stantski pastor i direktor Obiteljskog Instituta u Severnu, u Marylandu, uodili su da se u nekim pentekostalnim grupama istiée vaznost molitve i osobne vjere do te mijere da se postavija ovakva formula: »Kad bi ljudi dovolno molili, sigurno bi bili izlijeéeni.« Jedan autor (Charles Finney) i8ao je tako daleko da je ustvrdio da se sv, Pavao nije oslobodio svog trna zato Sto »nije molio u vjeri«.29 Velika popularnost duhovaih iscjelitelja nalazi svoje tumacenje upravo u &i- njenici §to Ijudi od njih mnogo ogekuju. Kad je netko bolestan, osobito od neiz- Ijedive bolesti gdje klasitna medicina ne pruza vige nikakvu nad, tada se bolesnik hvata svake, i najmanje nade, vjeruje svakome onome koji autoritativno obe¢ava iscjeljenje, pa je spreman vjerovati i u Gudesa. Gotovo infantilno povjerenje bole- snika prema duhovnom iscjelitelju u ovom sluéaju predstavija psiholoski obram- beni mehanizam pred tjeskobom bolesti2! 20 Usp. J.R. Belcher and S. M. Hall, Healing and Psychotherapy: The Pentecostal Tradition, Pastoral Psychology, $0 (2001) 2, 63-74, 21. Usp. H. Stamm, Achtung Esoterik.... 160-161. 348Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 M, Szentmértoni: Lijecenje obiteljskog stabla H. Stamm upozorava i na moralne probleme povezane s praksom duhovnog li- jeGenja. Naime, najradikalniji iscjelitelji zastupaju mi8ljenje da npr. rak ili druge te&ke bolesti nisu nuzne, jer se ne radi o sudbini, nego o posljedici nezdravog, neu- rednog Zivotnog stila. Bolest u ovom smislu nije vise u prvom redu izrazaj loSeg funkcioniranja organizma, nego je manifestacija pogresnog duhovnog stava. Oda- tle uvjerenje da se i najteze bolesti mogu ili izbjeci ili lijetiti. Bolesnik treba samo padljivo sluSati i slijediti sve upute o zdravom Zivotu, izlijetiti svoj »duhg, elimini- rati stres iz svog Zivota, ne uzimati nikakav otrov (lijekove!), osloboditi blokirane energije, staviti se u harmoniju s »univerzalnim zakonima duha« te ojaéati volju za Zivotom (»pozitivno mi8ljenje«). »Ti se mora odlutiti za Zivot!« — glasi slogan i zapovijed mnogih iscjelitelja. Tko umire, sam je kriv jer se predao, No ovakav stav ima dalekoseZne negativne posljedice, jer u konaénoj analizi znadi da ée obo- Ijeti samo onaj koji je »duhovno defektan« ili koji »odbacuje superiomni reds. Vje~ rovanje da je Covjek neogranigeno odgovoran za svoje zdravije i bolest, osim sto jeu osnovi krivo, moze se pretvoriti u nesnosljiv psihiéki i moralni teret 2 Danas postoje mnogi uznemirujuéi znakovi koji daju naslutiti da se razvija je- dan model koji je reakcija na psihologijski redukcionizam,23 a mogli bismo ga naz~ vati »psiholo’ka svemoé« koja ignorira éovjekovu biolosku stvarnost i Zeli svaku patologiju svesti na psiholoske faktore. Posljedice ovakvog tumacenja bolesti su vrlo te8ke za bolesnika koji pati od neke te8ke bolesti (primjerice raka), jer ga se zapravo smatra moralno odgovornim za viastitu bolest te za buduéi ishod lijegenja. Vise ili manje jasno daje mu se na znanje da se razbolio jer nije bio u stanju rje- Savati stresove na pozitivan natin, jer se nije branio na adekvatan nagin od va- niskih Stetnih utjecaja, jer nije na vrijeme znao prepoznati svoje psihiéke proble- me, jer se nije hranio ispravno, jer se nije kretao, jer nije 8ao redovito na lijetnigku kontrolu, itd. Ovakvo tumagenje neizbjeéno stvara u bolesniku stanje tjeskobne nemosi uz pojatani osje¢aj krivnje. Ovaj model zaboravija Ginjenicu da izmedu tijela i psihe postoji trajan dijalog. Ali upravo ovaj dijalog upozorava na to da se ne radi o ut- jecaju nekakve svemoéne psihe koja bi bila neovisna o svim bioloskim i fizi¢kim zakonitostima. Drugim rijetima, nisu sve bolesti psihitkog, jo’ manje duhovnog karaktera, kako bi to netko mogao pomisliti itajuéi knjige o duhovnom lijeéenju, ukljuéujudi i lijecenje obiteljskog stabla.24 Posljednjih godina uotava se slabljenje mede izmedu psihoterapeutskih meto- da i alternativnih lijegenja. Neki duhovni iscjelitelji primjenjuju psihoterapiju kad se radi o psihitkim problemima, ali se i neki psihoterapeuti znaju sluziti ezote- rignim metodama kod svojih pacijenata, Ovakva konfuzija ideja s obzirom na me- tode nije bez svake opasnosti, buduéi da psihologija i duhovnost slijede dvije ra- 22 Usp. H. Stamm, Achtung Esoterik... 1T2-173, 23. O psiholoskom redukcionizmu opiirnije se moze vidjeti: M. Szentmértoni, Covjek i njegova psiha — ita ili protagonist?, Obnovijeni Zivot 55 (2000) 221-232, 24 Usp. S. Bonino, L’onnipotenza della psiche, Psicologia Contemporanea 26 (1999) N° 152, 26-27. 349M. Szentmértoni: Lijecenje obiteliskog stabla Obnov, Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 zligite dinamike. Ili psihitki problemi imaju nadosjetni uzrok pa ih treba lijeciti alternativnim metodama, ili imaju psihi¢ke uzroke pa ih treba lijetiti psihotera- peutskim metodama. Duhovni iscjelitelji koji upotrebljavaju psihoterapeutske metode nisu vjerni viastitim principima; isto tako i psihoterapeuti koji se sluze na- dosjetnim metodama lijegenja. Jedan psihitki fenomen ne moze se protumaditi napola psiholo’kim, a napola nadosjetnim uzrocima.25 MijeSanje psihologije i duhovnog lijetenja osobito je prisutno upravo u lijece- nju obiteljskog stabla, De Grandis se izravno poziva na Junga ina kolektivno pod- svjesno kako bi opravdao moguénost utjecaja predaka na potomke. $ druge strane moramo spomenuti i to da se genogram (graficko prikazanje obiteljskog stabla) upotrebljava iu normalnoj kliniékoj praksi kod obiteljske terapije. Charlotte Dou- ghhetee, profesor na Montevallo Sveuéiligtu u Alabami, polazi od pretpostavke da genogram moze postuziti u savjetovanju kao vizualno sredstvo koje je u stanju po- ticati opazanje klijenta, Studija se odnosila na studente koji se moraju suotitis vise ih poteSkoéa. Pritom se ne radi ni o kakvim nesvjesnim, jo manje demon- skim utjecajima predaka, nego jednostavno o skupljanju podataka o obiteljskim odnosima, 0 povijesti obitelji — 8to moze pomoéi klijentu da postane svjesniji ne- kih sustavnih dogadanja unutar svog rodoslovija. Autor navodi primjer jednog stu- denta koji je ispitujuéi svoj genogram, naSao da se unutar obitelji sustavno javlja alkoholizam koji se ponavlja iz generacije u generaciju, aline u smislu da se tu radi o nekakvim nesvjesnim, genetskim, jo manje dijabolignima kontrolama, nego ta- kav model pona¥anja jednostavno se usvaja putem uéenja od modela. Kad osoba toga postane svjesna, tada to moze posluziti kao polaziste da se suodi s viastitim alkoholizmom.2 Poloma i Hoelter govore o holistiékom lijetenju kakvo prakticiraju neke pro- testantske karizmatske grupe, pa primjecuju da lijeSenje sjecanja, memorije, od- govara psihoanaliti¢kom pojmu potisnutih emocionalnih odgovora. U ovom kon- tekstu treba spomenuti neobignu okolnost da je veéina sluéajeva izlijetena McAl- lovom metodom patila od shizofrenije! Nije nam jasno za8to upravo shizofrenija ima nadosjetne uzroke?27 K. I. Pargament, profesor psihologije na Bowling Green State University, upo- zorava na opasnost od trazenja simplicisti¢kih rjeSenja u jednom vremenu koje se slobodno moze nazvati »tjeskobno vrijeme«, u kojem su mnoge tradicionalne vrednote nestale. Ali jednostavna rjesenja, bilo da se ona prizivaju na rjesenje gla- di u svijetu ili bolesti, bilo za smisao Zivota, postaju destruktivna, dapaée demon- ska ako povlaéi sa sobom éitavu osobu. Problem nije u snazi Zelje, nego u njenoj jednostranosti. A jednostranost se moze naéi iu svijetu religije. Opasnost je ovdje 25 Usp. H. Stamm, Achtung Esoterik..., 177-178. 26 C. Doughhetce, Using genograms as a tool for insight in college counselling, Journal of College Counseling 4 (2001) 1. 27 M.M. Poloma —L. F. Hoelter, The Toronto Blessing: a Holistic Model of Healing, Journal for the Scientific Study of Religion, 37 (1998) 257-273. 350Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 M. Szentmértoni: Lijedenje obiteliskog stabla rascjep izmedu Ijudskoga i duhovnoga. Opasnosti unilateralne religioznosti mogu se ovako sazeti: Ignorirati negativnu stranu Zivota. Jedan od naéina da se netko suoti s proble- mima patnje i bolesti jest da se oni minimaliziraju ili dapate nijeéu. Izraéaj takvog stava jest tvrdnja da je svaka bolest posljedica nedostatka ljubavi (a upravo to su- gerira lijegenje obiteljskog stabla). Takav stav ofito ne moze dati nikakvu utjehu i potporu osobi u trenucima bolnih Zivotnih iskustava. Nijekanje otkuplienja. Covjek je odgovoran za svoje ine, no svako zlo, bolest ilivlastita nesreéa ne mote se pripisati da je rezultat Covjekovog slobodnog izbora, jer tada ne bi bilo mjesta za otkupljenje; osoba ne bi bila sposobna gledati s onu stranu osobnog smisla odnosno besmisla patnje. Razjedinjena religioznost. Danas religija postaje sve vie privatna stvar te gubi kaulturni utjecaj. U takvoj perspektivi raste sloboda izbora religioznih vrednota ko- jim se stvara vlastiti sustav vjerovanja, prakse, motivacija i institucionalne prisut- nosti. Konatni produkt ovakvog usmjerenja jest »religion a la carte«, tj. eklektié- na, po Viastitom ukusu probrana religioznost.?8 Osobito je snadna osuda V. L. Castelazzija, sve¢enika, profesora dubinske psi- hologije na Salezijanskom papinskom sveuéilistu u Rimu, s obzirom na opasnost psiholoske regresije koja se dogada u nekim molitvenim skupinama.29 Autor polazi od pojave ovisnosti dlanova grupa o karizmatskom vodi. Psiholo’ke analize upu- uju na éinjenicu da se pripadno¥éu nekoj skupini postupno preuzima i mentalitet dotitne grupe, odnosno da se preuzimaju takozvane »bazitne postavke« koje se mogu se svesti na tri: a) postavka ovisnosti po kojoj éanovi smatraju vodu dobrim isvemoguéim do te mjere da mu se podvrgavaju slijepom poslusno’éu; b) postavka borba-bijeg, po kojoj se skupina sastaje da se bori protiv nekog zla, nekog vanj- skog neprijatelja te da izradi strategije bijega od njega; c) postavka udruzenja, po kojoj je sama Ginjenica sto su zajedno u o&ckivanju osloboditelja ili nekog buduéeg dogadanja veé jamstvo da su élanovi skupine za8tieni od svake opasnosti. U gru- pama gdje se moli za ozdravijenje, ukljuéujuéi lijetenje obiteljskog stabla, prepoz- najemo sve gore spomenute elemente. Neprijatel} je bolest, odnosno hereditarna optereéenost od grijeha nekog pretka, osoba nije u stanju osloboditi se sama, po- treban je intervent karizmatskog lidera. Oslobodenje se obitno dogada pripad- no&éu nekoj grupi ili skupini ljudi istog uvjerenja. Zakljuéak prof. Castellazzija je priligno obeshrabrujui: »Sudionici molitvenih skupina za ozdravijenje, pomo¢u karizmatskog lidera ustvari preusmjeruju svoj destruktivni poticaj od unutra8njeg prema vanjskom pa imaju osje¢aj da su ozdra- Vili, ali u stvari radi se samo 0 sugestiji.« Nadalje, tvrdi Castellazzi, ako i dopustimo da molitvene grupe za zdravije imaju neke pozitivne uéinke, u biti one podrzavaju 28 K.I. Pargament, The Psychology of Religion and Coping. Theory, Research, Practice, The Guilford Press, New York 1997, 317-319; 345-346, 29. Usp. V. L. Castellazzi, I gruppi di preghiera di guarigione, Un'interpretazione psicoanalitica, Ori- entamenti Pedagogici 46 (1999) 26-37. 351M, Szentmartoni: Lijecenje obiteljskog stabla Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 nezrelu religioznost koja je funkcionalna, tj, u sluzbi ozdravijenja, buduéi da se upotrebljava za zadovoljavanje nekih potreba ili Zelja uz zazivanje bozanske po- moti. Na istu crtu se smje8ta Vergottinijevo upozorenje da s vjerniékog motri8ta sva- kako treba paziti na to da se ne iskori8tava psihitka fragilnost bolesne osobe. Um- jesto da se obe¢avaju éudesa i laka izljeéenja, pacijentu treba pomoéi da izide iz funkcionalnog odnosa s Bogom jer ga treba za ozdravijenje.22 Zakljucak Prikazali smo niz moguéih rizika, zloporaba i opasnosti prakticiranja duhovnog, Iijegenja, Na poseban smo naéin istaknuli opasnost da se olako pobrka duhovno i ezoteri¢no. Rije¢ je o opasnosti da se krivotvore neke osnovne postavke krs¢anske duhovnosti te da se bolesna osoba uéini jo8 ranjivijom pred stvarnostima Zivota. Na¥e analize, medutim, niposto ne Zele nijekati moguénost éuda ili izvanredno djelovanje milosti, Kad je rijeé 0 lijegenju obiteljskog stabla, kao »lice« ove prakse ostaje kao sigurna totka orijentacije ono Sto nautava Katekizam Katolicke crkve 0 postojanju Cistilista te o na’oj moguénosti da pomognemo dugama navih dragih pokojnika: »Crkva je, od prvih vremena, éastila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, poglavito misnu Zrtva, da bi, o&i8¢eni, mogli prispjeti k blaZenom gledanju Boga. Crkva takoder preporutuje milostinju, oproste i djela pokore u korist po- Kojnika: ...« (br. 1032). Sve ostalo u teoriji i praksi lijeenja obitelfskog stabla spa- dau »naligje« ove vjere Crkve i potreban je duzan oprez da se ne upada u zamku ezoterizma, Lijegenje obiteljskog stabla moze biti shvaéeno kao posvje8civanje ne- kih obiteljskih stilova ponaSanja, a ne kao ¢udesni Bo2ji zahvat. Da takvom po- svje&ivanju moze pomo¢i odredeni religiozni okvir, spada u opéenite zakone du- hovnog Zivota. HEALING OF THE FAMILY TREE Two Facets of One »Charism« Mihaly SZENTMARTONI Summary Healing of the family tree is based on the assumption that one’s predecessors can influence the behaviour of their descendents either through family dynamics, or in the form of pathology itself: when death occurs without a person’s reconciliation with God, his descendents must »surrender him to Gods, This paper examines, from sev- 30. Usp. M. Vergottini, Esperienza della malattia e coscienza religiosa, Rivista del clero italiano, 74 (1993) 503-515. 352Obnov. Zivot (59) 3 (2004) str. 337-353 M. Szentmartoni: Lijedenje obiteliskog stabla eral different points of view, the basic tenets of this teaching and its praxis and warns also of certain dangers. The difficulty from the theological viewpoint lies in its incom- patibility with the teaching on personal responsibility. There is a very real danger also of the infiltration of esoteric elements as is evident in McAll’s book. On the level of spirituality, one must warn of the health cult and of the possiblity of maintaining false expectations from religion. On the psychological level there is the danger of reverting to childhood fantasies of a life without hardship. The author concludes that the correct stance to take regarding the dead is stated in the »Catechism of the Catholic Church« and consists in offering prayers for them. However, their influence on the living, as propounded by the aforementioned healing theories, belongs to the sphere of esoteric belief. 353