Pravni Lekovi I Skraceni Postupci

Visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine
Visoko sudbeno i tuiteljsko vijee Bosne i Hercegovine

High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina
Javna ustanova Centar za edukaciju sudija i tuilaca u F BiH
Javna ustanova Centar za edukaciju sudaca i tuitelja u F BiH

Public Institution Centre for Judicial and Prosecutorial Training of F BH
Javna ustanova Centar za edukaciju sudija i tuilaca u RS
Javna ustanova Centar za edukaciju sudaca i tuitelja u RS

Public Institution Centre for Judicial and Prosecutorial Training of RS
POETNA OBUKA
TREA GODINA
MODUL 2
Redovni i vanredni pravni lijekovi
Skraeni krivini postupci
PRIRUNIK ZA STRUNE SARADNIKE

U PRAVOSUU BIH
Sarajevo, 2009.
REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI
UVODNE NAPOMENE
Kategorije
Zakon o krivinom postupku

Redovni i vanredni pravni lijekovi;
alba i Ponavljanje postupka
Trajanje
2 dana trajanje seminara
Oblik
Predavanje, kurs, radionice, panel diskusije, kombinacija

predavanja i vjebi
Ciljevi edukacije
Cilj ovog modula je da sudijama i tuiteljima, u okviru

edukativnog programa, ponudi saet osnovni pregled sadrine
odredaba vaeih krivinoprocesnih zakona u Bosni i
Hercegovini te prui dodatne informacije i eventualno proiri
znanja u vezi sa pravnim lijekovima redovnim i vanrednim.
To e biti uinjeno na praktinim primjerima, kroz pitanja i
ponuene odgovore, upuivanjem na sudsku praksu, naroito
tamo gdje se ona eventualno razlikuje, a pogotovo e biti
ukazano na razliitu primjenu pojedinih zakonskih odredbi te
zauzeta sudska stajalita u vezi sa tim.
Kako se radi o znaajnoj, a istovremeno i veoma irokoj oblasti,
to e, u okviru ovog prvog modula, koji obrauje pravne
lijekove, u pogledu nekih odredaba biti date samo naznake, kao
osnova za budue daljnje razrade i dopune, koje e u okviru
istog programa, uslijediti. Takoe e uslijediti i dopuna sa
sudskom praksom koja e vie uporedno prikazati nain
primjene pojedinih odredaba iz ove oblasti.
Mogui predavai
edukatori
Dnevni red modula
Vodei ekspert
Vodei ekspert, konsultanti i ostali predavai/edukatori Centra.

Dnevni red modula se nalazi kao dio modula ili e biti kreiran
od strane Centra na bazi potreba za pojedinani modul.
Vesna Softi, sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine
UVOD
Pravni lijek je zakonom obezbijeeno sredstvo procesne zatite, kojim se
omoguava nezadovoljnoj stranci i drugim ovlatenim licima ( fizikim i pravnim), da
pobijaju odluku donesenu u krivinom postupku sa ciljem da izdejstvuju da se ona
ukune ili preinai novom sudskom odlukom.
Pravnim lijekom se postavlja zahtjev viem sudu ili drugom vijeu istog suda da
ispita pravilnost i zakonitost odluke te ako vii sud odnosno vijee apelacionog
odjeljenja ustanovi da je nepravilna i nezakonita, da istu ukine odnosno preinai.
Dakle, pored toga to omoguava nezadovoljnoj stranci i drugim ovlatenim
licima da izdejstvuju izmjenu ili ukidanje nepravilne odluke suda i to na taj nain
doprinosi jaanju zakonitosti, ustanova pravnih lijekova slui jo i jednoj drugoj svrsi.
Pomou nje sudovi vre kontrolu rada niih sudova i istovremeno daju im smjernice i
korisne upute za pravilno i jednoobrazno suenje, kada prilikom rjeavanja po pravnim
lijekovima ispravljaju greke u njihovim odlukama.
To znai da se institutom pravnih lijekova obezbjeuje:
jaanje zakonitosti
kontrola rada niih sudova
jednoobraznost suenja i ujednaenost sudske prakse
Istorijski gledano tek u rimskom pravu, kada su sudije postali inovnici drave,
zapravo imperatora, uvedena je mogunost da se odluka suda izmijeni intervencijom
vladara, kojemu su nezadovoljne stranke podnosile molbu za apellatio. Iz tih apelacija
razvio se sistem pravnih lijekova ( i to prvo u oblasti graanskog prava) koji je
recepcijom rimskog prava uao u pravne sisteme svih evropskih drava.
Danas, u pravilu, krivini postupci svih zemalja predviaju mogunost pobijanja
prvostepenih presuda pomou pravnih lijekova. To podrazumijeva preispitivanje
njihove ispravnosti i zakonitosti od strane drugog (vieg) suda kao drugostepenog suda
odnosno drugog vijea apelacionog odjeljenja istog suda.
Pravo na pravni lijek je jedno od osnovnih ustavom zagarantovanih prava
ovjeka i graanina i jedno od osnovnih ljudskih prava garantovanih Evropskom
konvencijom o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:
Konvencija).
U lanu II 2. Ustava Bosne i Hercegovine je propisano da se u BiH direktno
primjenjuju prava i slobode garantovane Evropskom konvencijom o ljudskim
pravima i temeljnim slobodama (EKLJP) kao i njezinim protokolima. Ovi akti
imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
Ovu ustavnu odredbu sudije moraju imati u vidu prilikom vrenja svoje sudijske
dunosti, jer je na ovaj nain EKJLJP postala dio naeg unutranjeg pravnog sistema.
Dunost je sudova, uvijek kada se utvrdi da je odreena zakonska odredba suprotna ili
ispod standarda kojeg garantuje konvencija, da se direktno pozovu na tekst i sudsku
praksu EKLJP i direktno ju primjene. Ovo je naroito znaajno u oblasti pravnih
lijekova. Potrebo je navesti da se EKLJP (potpisana u Rimu 4.11.1950. godine) u svojoj
pedesetogodinjoj praksi razvijala kako tumaenjem koje su njenom tekstu davali
Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu ESLJP), Evropska komisija za ljudska
prava 1 tako i Vijee Evrope. Vijee Evrope je usvojilo i dodatne protokole koji su
proirili njezin obim i kojima se dravama lanicama preporuuju standardi ponaanja a
istovremeno nameu i sankcije uloliko se konvencijske norme ne potuju.
Vano je napomenuti da se EKLJP, bez njene sudske prakse, ne moe tumaiti.
Konvencija funkcionira na osnovu sistema presedentnog prava. Presude Evropskog
suda za ljudska prava (SuD) objanjavaju i tumae tekst. One predstavljaju obavezujue
presedente, a po pravnom statusu predstavljaju obavezne pravne norme. Upravo zato,
kad se Konvencija ratificira, domae vlasti svih drava potpisnica, ukljuujui i one iji
se pravni sistem temelji na kontinentalnom pravu, moraju presude Suda tretirati kao
obavezujue pravo 2 .
Pravo na pravni lijek zajameno je lanom 13. EKLJP, ime se, uz Protokole
koji su uz nju doneseni, svakom fizikom (i pravnom licu) garantuju pravo na albu kao
cjelovit i djelotvoran pravni lijek, ne samo u krivinim nego i graanskim i upravnim
stvarima, koje pravo je garant zatite zakonitost i pravne sigurnosti graana jedne
zemlje, a koja odredba glasi:
Svako ija su prava i slobode, priznate ovom konvencijom, naruena, ima
pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, ak i onda kada su povredu
ovih prava i sloboda uinila lica u vrenju svoje slubene dunosti.
Ovo pravo, uz pravo na pravino suenje, propisano u lanu 6. Konvencije
obezbjeuju zakonitost, pravinost i jednakost stranaka u postupku, kroz kontrolu viih
sudova koju redovni sudovi vre u albenom postupku ili pak u posebnim postupcima
pred Ustavnim sudom.
lan 2. Sedmog protokola uz konvenciju garantuje pravo na albu u krivinim
predmetima, tako to:
(1) Svako ko je odlukom suda osuen za krivino djelo ima pravo na preispitivanje
osude ili kazne od strane vieg suda. Ostvarivanje ovog prava, ukljuujui i
osnov za njegovo korienje, ureuje se zakonom.
U skladu sa dodatnim protokolom br. 11, Evropska komisija i Evropski sud za ljudska prava su se
ujedinili u jedinstveno tijelo -Evropski sud za ljudska prava.
Monica Macovei, Prirunici o ljudskim pravima, br.2., izdanje 2002., str.
(2) Ovo pravo moe podlijegati izuzecima u odnosu na djela manjeg znaaja, koja
su odreena zakonom, ili u sluajevima kada je osobi u prvom stepenu sudio
najvii sud ili je bila osuena na osnovu albe protiv oslobaajue presude.
Bosna i Hercegovina je ratifikovala EKLJP u julu mjesecu 2002. godine i na taj
nain se pridruila dravama lanicama koje su kroz konvenciju izrazile svoj stav o
predanosti vrijednostima demokratije, mira i pravde potovanjem osnovnih prava i
sloboda pojedinaca koji u njihovim okvirima ive. :inom ratifikacije, a nakon to je
Bosna i hercegovina primljena u Vijee Evrope otvorena je obaveza u oblasti prava,
koja se Konvencijom tite, prema treim dravama, a naroito mogunost pojavljivanja
naih graana pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Pravo na efikasan krivini postupak je jedno od osnovnih prava koja se
garantuju i tite EKLJP, tako da se novim zakonskim rjeenjima u krivinim procesnim
zakonima nastoje obezbijediti standardi u zatiti ljudskih prava i sloboda koji su
propisani Konvencijom, i koji su odlika demokratskih drutava i pokazatelj pravne
sigurnosti graana u jednoj razvijenoj demokratskoj zajednici, kakvoj i mi teimo.
Ovi ciljevi su jezgrovito definisani na sljedei nain :
"Na ovom mjestu treba naglasiti da procesno krivino zakonodavstvo vrlo jasno
govori o presumpciji nevinosti, zatim o lienju slobode i pritvaranju, ograniavanju
prava na privatnost ili humanom postupanju u krivinom postupku, kao i o pravu na
pravian postupak. Zbog toga, sve ove prothodno opisane, 3 ali i druge promjene prate
odreena ope prihvaena naela, koja danas odreuju okvir pravne zatite graana od
neovlatenih postupaka. Polazno stajalite u izradi Zakona o krivinom postupku Bosne
i Hercegovine (ali i ostala tri procesna zakona u Bosni i Hercegovini) bilo je da
zakonski tekst mora odgovarati meunarodnim standardima zatite ljudskih prava
utvrenimu konvencijama Vijea Evrope i Ujedinjenih nacija, a posebno u Evropskoj
konvenciji o zatiti prava i sloboda ovjeka, kao i u odlukama Evropskog suda za
ljudska prava za koga se tvrdi da je uvar ljudskih prava 4 .
U daljnjim analizama konkretnih albenih instituta bit e rijei i o tome kako se
pojedina prava, garantirana navedenim konvencijskim normama tite u praksi kao i o
tome da li pojedini instituti odgovaraju standardima postavljenim Konvencijom ili su
pak njihova nedovoljna zatita.
3
4
Koje su predmet izlaganja Modula 1 i 2.- prim. aut.

Dr. Sijeri-oli,H.:The criminal justice system of Bosnia and Herzegovina in the process of
reform:lessons learned from the application of United Nations standards and norms in crime
prevention and criminal justice. U: The Application of the United Nations Standards and Norms
in Crime Prevention and Criminal Justice. Vienna, 2003, str.127-133.
Od pojma pravnog lijeka treba razlikovati, kao iri pojam, pravno sredstvo, pod
kojim se razumije svako zakonom doputeno sredstvo kojim se hoe da ostvari ili da
brani kakav zahtjev, ali koje ne mora biti upravljeno protiv odluke suda. U ovom smislu
su pravna sredstva i prigovor protiv optunice, prituba, molba za povraaj u preanje
stanje, zahtjev za ispravku presude i sl. 5
Klasifikacija pravnih lijekova

Pravne lijekove mogue je razliito klasifikovati, ve prema tome ta se uzima
kao kriterij za njihovo razlikovanje i razvrstavanje.
Tako pravni lijekovi mogu biti:
1. redovni i vanredni
2. devolutivni i remonstrativni
3. suspenzivni ( sa odgodnim dejstvom) i nesuspenzivni ( bez odgodnog djestva)
4. pravni lijekovi koji se ulau protiv presude i pravni lijekovi protiv ostalih odluka
sudova u krivinom postupku.
Osnovna podjela pravnih lijekova je na redovne i vanredne pravne lijekove.
Redovni pravni lijekovi su oni koji se mogu po pravilu uloiti protiv svake
odluke suda (presude ili rjeenja), a vanredni su takvi pravni lijekovi kojima se
moe samo izuzetno napadati sudska odluka i to uz ispunjenje odreenih
zakonskih uslova i pretpostavki.
Redovni pravni lijekovi se ulau protiv nepravosnanih sudskih odluka dok se vanredni
pravni lijekovi ulau samo protiv pravosnanih sudskih odluka.
Devolutivni su oni pravni lijekovi koje rjeava drugi vii sud od onoga koji je
donio pobijanu sudsku odluku. Pored toga devolutivan je i onaj pravni lijek o kojem se
rjeava u okviru istog suda ali od strane vieg tijela. Tako je alba protiv rjeenja sudije
za prethodni postupak o odreivanju pritvora devolutivan pravni lijek jer o njoj odluuje
izvanraspravno vijee istog suda.
Dr. Mihajlo Ili, Krivino procesno pravo, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje, priredila dr.
Hajrija Sijeri oli, Sarajevo 2001., str.252.
Remonstrativni je onaj pravni lijek koji moe da rijei isti sud koji je donio
pobijanu odluku. Jedini remonstrativni pravni lijek u naem procesnom sistemu je
zahtjev za ponavljanje krivinog postupka.
Suspenzivni pravni lijek odlae izvrenje pobijane odluke.
Nesuspenzivni pravni lijek ne odlae izvrenje pobijane odluke suda. Pri tome
treba naglasiti da postoji razlika u pogledu albe na presudu i albe protiv rjeenja.
alba protiv presude uvijek odlae njeno izvrenje dok alba protiv rjeenja odlae
njegovo izvrenje ako u zakonu nije drugaije odreeno.
Vaee krivino procesno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini predvia jedan
redovni pravni lijek albu i jedan vanredni pravni lijek zahtjev za ponavljanje
krivinog postupka. Na taj nain je dolo, u odnosu na ranija zakonska rjeenja, do
reduciranja vanrednih pravnih lijekova i do nemogunosti podnoenja zahtjeva za
zatitu zakonitosti, kojeg je, prema prethodno vaeem Zakonu o krivinom postupku
bilo mogue ulagati i koji je predstavljao esto koriten nain pobijanja pravosnanih
sudskih presuda.
1.2
Pravni lijekovi
Redovni pravni lijek
Vanredni pravni lijek
alba:
Zahtjev za ponavljanje
postupka
alba na prvostepenu
presudu
alba na drugostepenu
presudu
alba na rjeenje
PODMODUL I: REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Relevantni propisi 6 :
Glava XXIII, Odredbe l. 292-323. Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP BiH):
Glava XXIII, odredbe l. 307 -339. l. 17. Zakona o krivinom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP FBiH):
Glava XXIII l. 298-331. Zakona o krivinom postupku Republike Srpske (u daljem
tekstu: ZKP RS)
Glava XXIII, odredbe lanova 292-323. Zakona o krivinom postupku Brko
Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP BD BiH)
SADRAJ PODMODULA 1:
U ovom podmudulu e u nekoliko poglavlja biti obraen institut albe protiv
prvostepene presude.
Poglavlje I obuhvata:
- pravo na albu i rok za podnoenje albe,
- osobe ovlatene na podnoenje albe
- raspolaganje pravom na albu ( odricanje i odustajanje od albe).
-sadaj albe i otklanjanje nedostataka albe
Poglavlje II obuhvata:
- albeni osnovi (bitne povrede odredaba krivinog postupka, povrede krivinog zakona,
pogreno ili nepotpuno utveno injenino stanje)
Poglavlje III obuhvata:
- postupak po albi ( uloga sudije izvjestioca, sjednica vijea, odluivanje u sjednici
vijea ili pretresu, granice ispitivanja presude, zabrana reformatio in peus, proireno
U ovom modulu se vri pozivanje na relevantne odredbe Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine ( ZKPBiH), uz naznaku odgovarajue odredbe u Zakonu o krivinom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine (ZKPFBiH), Zakona o krivinom postupku Republike Srpske (ZKPRS) i Zakona o
krivinom postupku Brko Distrikta (ZKPBD). Ukoliko su pojedine odredbe u navedenim procesnim
zakonima razlikuju to e biti posebno naznaeno.
djelovanje albe, beneficium cohaesionis, odluke po albi, pretres pred vijeem

apelacionog odjeljenja)
Poglavlje IV obuhvata:
-alba na drugostepenu presudu ( uslovi za podnoenje albe, postupak po albi)
U prethodnim modulima je ve na vie mjesta, kroz konkretnu analizu i prikaz

pojedinih procesnih odredaba, ukazano koje su novine unesene u nae reformirano
krivino procesno zakonadavstvo. Posebno su prikazani i kroz praktine primjere su
analizirani novi procesnopravni instituti i pojedine, u odnosu na dosadanja zakonska
rjeenja izmijenjene odredbe, koje su posljedica uvoenja elemenata adversarnog
postupka. Upuujemo stoga na prethodne module koji se blie time bave. Ukazano je
takoe i na novine, koje su, kao rezultat uoene prakse, uvedene u cilju jaanja pravnog
poloaja stranaka i drugih uesnika krivinog postupka, jaeg garantovanja principa
zakonitosti i pravinosti ali i na novine koje su unesene sa izriitim ciljem ostvarenja
breg i efikasnijeg krivinog postupka.
Novine koje su unesene u zakonske odredbe kojima su regulisani pravni lijekovi
su takoe direktna ili indirektna posljedica sveukupnih novina proizalih iz preuzetih
elemenata adversarnosti krivinoga postupka i zahtjeva efikasnijeg i breg okonanja
krivinog postupka, uz sve mjere zatite prava stranaka i svih drugih uesnika
postupka, naroito optuenog, u cilju donoenja zakonite i pravilne sudske odluke.
Te novine, kojima se obezbjeuju pomenuti meunarodni standardi u zatiti ljudskih
prava i sloboda su:
pravo na produenje roka za izjavljivanje albe na prvostepenu presude, ukoliko
je strankama i branitelju potrebno due vrijeme za pripremanje i sastavljanje albe
reduciranje prava na albu oteenog u dijelu u kojem moe pobijati prvostepenu
presudu samo zbog odluke suda o trokovima krivinog postupka i odluke o
imovinskopravnom zahtjevu (a ne i u odnosu na krivinopravnu sankciju)
obavezu drugostepenog suda da o sjednici vijea uvijek obavijesti stranke i
branioca, ako je alba izjavljena protiv presude.
obavezu suda da prvostepenu presudu ispituje samo u granicama albenih navoda
podnosioca albe, na koji nain alilac odreuje granice (okvir) konkretne sudske
zatite koju zahtijeva i oekuje od drugostepenog suda (vijea apelacionog
odjeljenja tog suda) koji e o njegovoj albi odluivati. Ovim je uvedena potpuna
dispozicija volje stranaka u pogledu toga ta smatraju pogrenim ili nezakonitim u
odluci na koju se ale i potpuna dispozicija u odreivanju pravca i obima
preispitivanja pobijane sudske odluke. Izuzeci od ovog principa predstavljaju
princip beneficium cohaesionis i i princip proirenog dejstva albe izjavljene u
10
korist optuenog zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja ili
zbog povrede krivinog zakona.
obavezu drugostepenog suda, ukoliko uvai albu podnosioca albe, da presudu
ukine i odredi pretres pred tim sudom, odnosno vijeem apelacionog odjeljenja
tog suda i sam okona krivini postupak, bez mogunosti vraanja predmeta
niestepenom sudu na ponovno suenje i odluku.
pravo drugostepenog suda (vijea apelacionog odjeljenja tog suda) da u
obrazloenju rjeenja, u dijelu kojim se ukida prvostepena presuda ili rjeenje,
navede samo kratke razloge za ukidanje.
novine u pogledu odreivanja uvjeta za podnoenje albe protiv presude suda koji
rjeava u drugom stepenu, pri emu postoji razliita zakonska regulativa u ZKP
BiH, entiteskim zakonima meusobno, ukljuujui i Brko Distrikt.
O svim ovim novinama, a naroito ukoliko su one sadrajno drugaije propisane
u pojedinim vaeim krovinoprocesnim zakonima na podruju nae drave, bit e u
nastavku posebno ukazano.
11
1. ALBA PROTIV PRVOSTEPENE PRESUDE

- pravo na albu i rok za podnoenje albe,
- osobe ovlatene na podnoenje albe
- raspolaganje pravom na albu ( odricanje i odustajanje od albe).
- sadraj albe i otklanjanje nedostataka albe
Redovni pravni lijek u krivinom procesnom zakonodavstvu BiH je alba na
presudu ili rjeenje.
alba protiv krivine presude prvostepenog suda je jedini potpuni i sveobuhvatni
pravni lijek kojim se pobija pravilnost utvrenog injeninog stanja i iz njega izvedenih
injeninih zakljuaka i primjena prava.
Kako se zakonodavstva pojedinih zemalja razilaze po pitanju ta se sve u presudi
ili rjeenju moe pobijati albom, time postoji i razliitost u pogledu pravnih lijekova u
pojedinim krivinim postupcima. Tako zakonodavstva nekih drava doputaju ire
pobijanje presude, drugi ogranienije, a neka za poneke presude to ak i iskljuuju (npr.
Pravni sistemi na podruju opeg prava, (zemlje koje pripadaju common law sistemu)
ne predviaju mogunost izjavljivanja albe protiv liberatorne presude. Stoga, zbog
razlika u sistemima postoje i razlike u nazivima pravnih lijekova u pojedinim
postupcima: alba, prigovor (potpuni, nepotpuni), kasacija, revizija.
Krivini procesni zakoni u BiH omoguavaju pobijanje, a time i preispitivanje
prvostepene presude u pogledu svih nedostataka, dakle kako povrede odredaba
krivinog postupka, povrede materijalnog prava tako i zbog injeninog stanja te odluke
o krivinoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi, trokovima krivinog postupka,
imovinsko pravnom zahtjevu kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem javnog
informisanja. To u potpunosti dokazuje da je alba na presudu jedinstven i
sveobuhvatan pravni lijek. Njome se ostvaruje pravo na djelotvoran nacionalni pravni
lijek, to je u skladu sa zahtjevima koji proizilazi iz odredaba lana 13. i lana 6 (1)
Evropske konvencije, kojom je garantovan pristup sudu.
Mada se radi o jednostavnoj i optepoznatoj zakonskoj regulativi, koja je
pretrpjela veoma male izmjene i novine u odnosu na ranija zakonska rjeenja, znaaj
ovog dijela je u tome to se, ukoliko je uloena alba na prvostepenu odluku, u ovoj
prvoj fazi, od prvih koraka koje sudovi (i prvostepeni i drugostepeni) poduzimaju,
ogledaju brzina i efikasnost sudova i stvara dojam kod stranaka i ostalih lica ovlatenih
na podnoenje albe da se ulaganjem albe, ostvaruju upravo oni efekti, koji i ine
sutinu prava na albu ( jaanje zakonitosti i kontrola rada niih sudova).
12
1.1. Pravo na albu i rok za podnoenje albe

Odredbom lanova 292. ZKPBiH, ( lan 307. ZKPFBiH, l.298. stav 1
ZKPRS, l. 292. ZKPBD) ustanovljeno je pravo na albu protiv presude donesene u
prvom stepenu, koja se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u roku od 15
dana od dana dostavljanja prijepisa presude.
S obzirom na ustrojstvo redovnih sudova u Bosni i Hercegovini prema zakonima
o redovnim sudovima kojima su propisane nadlenosti sudova alba na presudu moe se
podnijeti protiv prvostepenih presuda opinskih i kantonalnih sudova u Federaciji BiH,
osnovnih i okrunih sudova u Republici Srpskoj, presude osnovnog i Apelacionog suda
Brko Distrikta kao i protiv prvostepene presude Suda BiH.
alba protiv drugostepene presude razliito je predviena u naim krivinim
procesnim zakonima.
ZKP BiH uopte ne predvia pravo na albu protiv presude donesene u drugom
stepenu.
Prema odredbi lana 333. ZKP FBIH protiv drugostepene presude doputena je
alba ako je drugostepeni sud preinaio presudu prvostepenog suda, kojim je optueni
osloboen od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava krivim. Na isti
nain je pravo na albu protiv drugostepene presude predvien odredbom lana 317.
ZKP BD.
Odredba lana 324. ZKP RS propisuje da je pravo na albu protiv presude
drugostepenog suda dozvoljena, pored sluaja koje predviaju ZKPFBiH i ZKPBD i u
sluaju ako je drugostepeni sud donio novu osuujuu presudu, to znai da protiv
svake osuujue presude prema ovom zakonu u RS, koja je donesena u drugom stepenu
postoji pravo na albu.
Stupanjem na snagu Zakona o sudovima u FBiH 7 Vrhovni sud FBiH je izgubio
prvostepenu nadlenost u krivinim stvarima tako da vie ne postoji mogunost
ulaganja albe na prvostepenu presudu Vrhovnog suda FBiH.
Vrhovni sud Republike Srpske takoe nema prvostepenu sudsku nadlenost.
Pravo na albu protiv presude donesene u prvom stepenu podrazumijeva da se
alba moe podnijeti protiv svake vrste sudske presude, kojom je okonan prvostepeni
krivini postupak.
Rok za podnoenje albe na presudu je 15 dana, i taj rok, u redovnom postupku,
prema svim vaeim procesnim zakonima u Bosni i Hercegovini je isti. Proputanjem
da se alba podnese u propisanom roku stranka, odnosno ovlaeno lice, gubi pravo na
albu.
Zakon o sudovima u FBiH ( Slubene novineF BiH br.38/05 od 04.07.2005. godine )
13
Prema ranijem zakonskom rjeenju ovaj rok od 15 dana je bio prekluzivan i nije
se mogao produavati. Novina je da u sloenim stvarima, na zahtjev stranaka i
branitelja, sud ovaj rok moe produiti najdue za jon15 dana.
Ocjena sloenosti preputena je sudu u svakom konkretnom sluaju. Do odluke
suda o zahtjevu za produenje roka za albu zakonom ustanovljeni rok od 15 dana ne
tee. To je propisano u stavu 3 navedene zakonske odredbe. To u praksi znai da
stranka, koja iz nekih razloga ne moe ili ne eli da uloi albu u roku od 15 dana, a
takoe ne eli da propusti rok za albu, moe samim podnoenjem zahtjeva dobiti na
vremenu i praktino ostvariti isti efekat kao da je zahtjevu za produenje roka
udovoljeno. Ukoliko sud prihvati zahtjev za produenje roka podnesen od strane jedne
stranke u postupku, produeni rok tada vrijedi i za stranku koja takav zahtjev nije
podnijela, ime se obezbjeuje jednak procesni poloaj svih stranaka u postupku.
U zakonu je odreeno kome se dostavlja presuda radi izjave albe. Rok za izjavu
albe se rauna od dostave presude licima ovlatenim na podnoenje albe.
Odredba lana 293. ZKP BiH (l. 308. ZKP FBiH, l. 299. ZKP RS, l. 293. ZKP DB)
propisuje da lica ovlatena na podnoenje albe, odnosno da su subjekti albe stranke
(optueni i tuitelj), branitelj i oteeni. Sva ova lica mogu izjaviti albu samo u okviru
svog neposrednog pravnog interesa.
Rok za albu osoba koje mogu podnijeti albu u korist optuenog, takoe iznosi
15 dana, a rauna se od dana kada je optueni, ili njegov branitelj, primio prijepis (
otpravak) presude, jer je ovo pravo izvedeno iz prava optuenog i zapravo su
predstavnici istog interesa.
Blagovremeno podnesena alba odlae izvrenje presude. Na taj nain se
ostvaruje suspenzivnost ovog pravnog lijeka. Isto suspenzivno dejstvo postoji i za
vrijeme dok tee rok za izjavljivanje albe, za vrijeme dok se ne donese odluka po albi,
kao i za vrijeme dok presuda, donesena po albi, ne bude dostavljena stranki.
Proputanje roka za albu, shodno stavu 4. naprijed navedenih zakonskih
odredbi, ima za pravnu posljedicu odbacivanje albe kao neblagovremene i nastupanje
njezine pravomonosti a time i izvrnosti presude. Neblagovremena i nedozvoljena
alba se odbacuje rjeenjem, protiv kojeg je mogue podnijeti albu ako je rjeenje
donio sudija odnosno predsjednik vjea prvostepenog suda, ali je presuda izvrna i ne
eka se da rjeenje o odbaaju bude pravomono, jer samo blagovremena i dozvoljena
alba ima odlono dejstvo.
Institutom povraaja u preanje stanje ( restitutio in integrum) je omogueno
optuenom da pod uslovima propisanim zakonom uloi albu samo protiv odreenih
sudskih odluka i nakon to je istekao zakonski rok za izjavljivanje albe. Ovo pravo je
rezervisano samo za optuenog i njime se ne mogu koristiti druga lica koja su ovlatena
na podnoenje albe u korist optuenog. Uslovi pod kojima se optueni moe koristiti
tim pravom propisani su lanom 160. ZKP BIH (l. 174. ZKP FBiH, l. 71. ZKP RS, l.
160. ZKP BD).
Optuenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu albe na presudu ili na
rjeenje o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske
14
koristi, Sud e dopustiti povraaj u preanje stanje radi podnoenja albe ako u roku od
od osam dana od dana prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za
povraaj u preanje stanje i ako istodobno s molbom preda i albu.
Ovom odredbom propisanom u stavu 1. odreen je relativni rok od 8 dana, od
prestanka razloga zbog kojeg je optueni propustio albu podnijeti u zakonom
propisanom roku od 15 dana. U tom roku od 8 dana se mora podnijeti molba za
povraaj u preanje stanje zajedno i sa samom albom. Rok za podnoenje molbe je
prekluzivan.
PITANJE:
Da li bi uslov iz stava 1. bio odran i ukoliko optueni u roku od 8 dana, od
prestanka uzroka zbog kojeg albu nije u roku podnio, podnese molbu za povrat u
preanje stanje zajedno sa zahtjevom za produenje roka za sastavljanje albe u smislu
lana 292. stav 2. ZKP BiH. (produenje roka za sastavljanje albe u sloenim
stvarima).
Smatramo da bi, jer i u ovom sluaju vrijedi pravo optuenog da u sluaju
sloenosti predmeta zatrai produenje roka za sastav albe. Dakle, ukoliko bi optueni
podnio zahtjev za povrat u preanje stanje i zahtjev za produenje roka od 15 dana za
sastav albe, smatramo da bi sudovi o ova dva zahtjeva trebala zajedno odluiti, te
ukoliko se optuenom dozvoli povrat u preanje stanje dozvoliti mu i dui rok za
sastav albe.
Odreivanjem da pravo na povrat u preanje stanje ima samo optueni, a ne i
osumnjieni, znai da se to pravo ne moe koristiti u toku istranog postupka. Da je to
zaista tako vidi se i po tome na koje odluke se moe dopustiti povraaj u preanje
stanje (presude, rjeenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili oduzimanju
imovinske koristi).
Odredba lana 288. ZKP BiH (l. 303. ZKP FBiH, l. 294. ZKP RS, l. 288.
ZKP BD) obavezuje sudiju, odnosno predsjednika vijea, da po objavljivanju presude,
poui optuenog i oteenog o pravu na albu, kao i pravu na odgovor na albu, dok je
u lanu 289. st.4. ZKP BiH (l. 304. st. 4. ZKP FBiH, l. 295. st. 4 ZKP RS, l. 289. st.
4. ZKP BD) propisana obaveza suda da optuenom i oteenom dostavi i pouku o pravu
na albu. Ova obaveza suda postoji i u odnosu na osobu iji je predmet oduzet tom
presudom, kao i prema pravnoj osobi kojoj je izreeno oduzimanje imovinske koristi
(stav 5. iste zakonske odredbe).
15
Pogrena pouka o pravu na albu protiv presude (pogreno oznaena duina roka
od 15 dana umjesto od 8 dana) ne moe dovesti u pitanje blagovremenost albe koju je
izjavio optueni preko svog branioca unutar tog roka za albu. 8
Pogreno uneseno uputstvo da je alba dozvoljena ne moe konstituisati pravo
optuenom da izjavi albu. 9
Primjer: Iz rjeenja Vrhovnog suda FBiH, broj K-580/03 od 23.12.2003. godine
***
Uz navedeno treba istaknuti i to da je pouka o pravu na albu koja je data na
kraju pobijanog rjeenja od strane Kantonalnog suda u Sarajevu, pogrena pravna
pouka i kao takva za stranke ne moe konstituirati jedno zakonsko pravo (pravo na
albu) koje im prema odredbama ZKP FBiH ne pripada. Zbog toga takva pogrena
pravna pouka u konkretnom sluaju nema nikakav pravni uinak.
______________________________________________________________________
Takoe pogrena pouka suda o pravu na albu, koju je sadravala pismeno
izraena presuda nakon ijeg objavljivanja su se stranke, u smisli lana (l. 309. ZKP
FBiH, lan 305. ZKP RS, l. 294 ZKP BD) odrekle prava na albu, ne uspostavlja
ponovo pravo tih stranaka na albu. 10
Uoeno je da ove odredbe u praksi ne izazivaju naroite tekoe u primjeni a
postoji i niz objavljenih stajalita drugostepenih sudova u vezi sa pitanjem
blagovremenosti i dozvoljenosti albe, kao i u vezi sa podnesenim zahtjevom za
povraaj u preanje strane zbog proputanja roka za albu.
1.2. Pravo na albu u postupku u kojem je zakljuen sporazum o priznanju krivnje
Uvoenjem instituta pregovaranje o krivnji, albeni postupak po presudi
kojom se sporazum prihvata, ima niz secifinosti koje su uvjetovane odredbom lana
231. stav 4. taka d) ZKPBiH (l. 246. stav 4. taka c) ZKPFBiH, lan 238. stav 4 taka
v) ZKP RS, l. 231. stav 4. taka c) ZKP BD ) da optueni razumije da ne moe
uloiti albu na krivinopravnu sankciju koja e mu se izrei.
Odluka Vrhovnog suda FBiH broj: K- 269/97 od 4.9.1997. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
FBiH 2/97
9
Odluka Vrhovnog suda FBiH br. K:520/97 od 27.10.1997. godine, Bilten sudske prakse Vrhovnog suda
FBiH 2/97
10
Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br.1/01
16
Stoga u okviru analiziranja odredaba koje propisuju pravo na albu je potrebno

posebno analizirati pravo na albu protiv presude donesene na osnovu sporazuma o
krivnji.
Institut sporazuma o krivnji posebno je obraen u modulu 2.
Izjava o priznanju krivnje je procesna radnja kojom se efikasno zavrava
krivini postupak bez provoenja dokaznog postupka. Nakon davanja izjave o priznanju
krivnje prelazi se na postupak izricanja krivinopravne sankcije. U anglosaksonskom
pravu nisu predviena ogranienja u primjeni ovog procesnog instituta s obzirom na
vrstu i teinu krivinog djela.
U zemljama kontinentalne pravne tradicije za tea krivina djela uvedena je
sudska kontrola datog priznanja pri emu sud cijeni dobrovoljnost davanja date izjave,
potpunost izjave i da li je prikupljeni dokazni materijal istinit.
Prema naem zakonskom rjeenju sudija provjerava da li je izjava data
dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem i da li postoji dovoljno dokaza o krivici
optuenog.
Dakle, predviena je sudska kontrola priznanja krivnje, a ne postoje zakonska
ogranienja primjene ovog instituta s obzirom na vrstu krivinog djela.
Ukoliko sud nakon izvrenih navedenih provjera prihvati izjavu o priznanju
krivice i izjavu unese u zapisnik, odmah odreuje termin pretresa za izricanje
krivinopravne sankcije.
Ovim je odluka suda o prihvatanju krivnje konana i ne moe na pretresu za
izricanje sankcije biti preispitivana ili promijenjena, ali postoji mogunost da optueni
do okonanja glavnog pretresa opozove izjavu o priznanju krivnje. Prema tome, takvu
izjavu optueni ne moe opozvati u albenom postupku. Meutim, ukoliko doe do
ukidanja prvostepene presude, optueni moe na pretresu pred drugostepenim sudom do
njegovog okonanja takoe opozvati izjavu o priznanju krivnje.
U poetku, u primjeni ovog pravnog instituta se u praksi, kao sporno pokazalo
pitanje ulaganja albe na ovakvu presudu i postupanje sudova nakon donoenja presude
po prihvatanju sporazuma. To je naroito bio sluaj kada se, po prihvatanju sporazuma
izricala zatvorska kazna, a optueni se do tada nalazio u pritvoru. Nedoumica je nastala
usljed razmiljanja sudija da optueni priznaje krivnju, da pristaje na posljedice vezane
za trokove krivinog postupka i naknadu tete, te da na krivinu sankciju svakako ne
moe izjaviti albu, pa su smatrali da je presuda postajala faktiki pravnosnana odmah
po njenom izricanju.
Kao posljedica ovakvog razmiljanja i prakse, postoje mnoge presude koje
uopte ne sadre pravnu pouku o albi (naprijed smo ukazali na obavezu suda da u
pismeno izraenoj presudi mora unijeti pouku o pravnom lijeku). Uoeno je na
pojedinim presudama da je umjesto pouke o pravnom lijeku stavljana klauzula da je
presuda u odluci o krivinoj sankciji pravosnana sa danom donoenja presude. Ovo je
posebno uoljivo kod presuda kojima su izreene zatvorske kazne u pritvorskim
predmetima, gdje se pismeni otpravak presude radio po objavi iste i optueni odmah
17
upuivao na izdravanje zatvorske kazne. Razlozi za ovakvu pogrenu praksu pravdali

su se potrebom da se optueni, po izricanju kazne zatvora, ne puta iz pritvora, jer
postoji bojazan da e pobjei i da je ukidanje pritvora bio jedan od motiva optuenom
da zakljui sporazum. Takoe se, u prilog navedenom tumaenju, iznosilo da je danom
presuenja odluka o krivinoj sankciji pravnosnana i da stoga ne bi bilo mjesta
primjeni lana 138. ZKP BiH. (l.152. ZKP FBiH, l.192. ZKPRS, l.138. ZKP BD)
kojim odredbama je regulisano odreivanje pritvora nakon izricanja presude koja nije
pravosnana, i da je jedino rjeenje izraditi pismeni otpravak presude, presudu potom
opravnosnaiti u odluci o krivinoj sankciji i optuenog odmah uputiti na izdravanje
kazne. Ne treba posebno obrazlagati koliko je ovakvo pogreno tumaenje u primjeni
tegobno za sudije.
Naime, dosljedno tumaei ovu zakonsku odredbu, kao i odredbe o redovnim
pravnim lijekovima, jasno je da je i na presudu, koja se donese na osnovu prihvatanja
sporazuma o priznanju krivnje, dozvoljena alba. Zakonodavac izriito zabranjuje
samo albu na odluku o krivino pravnoj sankciji, tj. iz albenog osnova propisanog
lanom 296. taka d) ZKP BiH (l.311. taka d) ZKPFBiH, l. 302. taka g) ZKPRS,
l. 296. taka d) ZKPBD), dok optueni ima pravo da izjavi albu iz svih drugih
albenih osnova.
Objavljivanjem Komentara zakona o krivinom / kaznenom postupku u Bosni i
Hercegovini 11 ( u daljnjem tekstu Komentar ZKP) ovakvo tumaenje da je i na presudu,
koja se donese na osnovu prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje, dozvoljena alba
je izriito dato, s tim to se u Komentaru ZKP navodi da eventualno izjavljena alba po
drugim albenim osnovama praktino teko moe uticati na promjenu odluke o glavnoj
stvari (postojanje krivinog djela, krivina odgovornost i krivinopravna sankcija).
Ovakav zakljuak proizilazi iz injenice da se optueni odrekao prava na suenje, a bez
suenja odnosno glavnog pretresa i dokaznog postupka kao njegovog kljunog dijela u
pravilu nema bitnih povreda odredaba krivinog postupka, povrede krivinog zakona ili
nepotpuno utvrenog injeninog stanja. Pored toga optueni je potpuno priznao
krivicu, krivina odgovornost je utvrena prihvatanjem sporazuma, pa predmet
preispitivanja vie ne mogu biti injenino stanje, pravna kvalifikacija krivinog djela,
uraunljivost i vinost optuenog. Ovo je najeefikasniji nain donoenja presude bez
odravanja glavnog pretresa koja izricanjem krivinopravne sankcije najee postaje
pravosnana.
Pored istaknutih argumenata ima i onih da shodno odredbi lana 293. ZKP BiH,
(l. 308. ZKP FBiH, l. 299. ZKP RS, l. 293. ZKP BD) pravo albe na presudu imaju
oteeni, koji presudu moe pobijati zbog odluke suda o trokovima krivinog postupka
i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, i osoba iji je predmet oduzet ili od koje je
oduzeta imovinska korist pribavljena krivinim djelom. Dakle, na osnovu prednjeg
11
Sijeri-oli,H., Hadiomeragi M., Jurevi M., Kaurinovi D., SimoviM.: Komentari zakona o
krivinom /kaznenom postupku u Bosni iHhercegovini, Sarajevo, 2005
18
tumaenja bi presuda u odnosu na te ovlaene subjekte ostalo samo deklarativno pravo

na albu bez stvarne mogunosti da se ona i uloi.
Takoe se u primjeni ovog krivinopravnog instituta kao sporno pitanje
pojavilo i pitanje sudbine albe optuenog i odluke drugostepenog suda povodom takve
albe, ukoliko se imaju u vidu svi elementi samog sporazuma o priznanju krivnje.
Naime, formalnopravno, presuda koja se donosi nakon prihvatanja sporazuma o
priznanju krivnje nije pravosnana, pa ak ni u odluci o krivinopravnoj sankciji
(npr. u sluaju ukidanja presude zbog bitnih povreda odredaba krivinog postupka), sve
do isteka roka koji je zakonom propisan za ulaganje albe, (izuzev naravno,
ukoliko se optueni odrekne prava na albu, koje odricanje pri tome mora biti dato u
skladu sa lanom 294. stav 1. ZKP BiH, (l. 309. ZKP FBiH, l. 300. ZKP RS i l.294.
ZKP BD). Ovo upuuje na zakljuak da se i pitanje pritvora u ovakvim predmetima,
nakon izricanja prvostepene presude, rjeava po odredbama lanova 138. ZKP BiH, (l.
152. ZKP FBiH, l. 195. ZKP RS, l.138. ZKP BD)
Dakle, nema dilema da e u sluaju ulaganja albe iz bilo kojih albenih osnova,
osim zbog odluke o krivinoj sankciji, na ovakvu presudu biti primjenjene sve odredbe
ZKP koje se odnose na albeni postupak. Ovakvo stanovite zastupljeno je u praksi
sudova FBiH i RS dok suprotno stanovite (po kome je iskljuena mogunost
podnoenja albe na presudu donesenu na osnovu sporazuma o priznanju krivnje)
proizilazi iz prakse Suda BiH.
PROTIV PRESUDE DONESENE NA OSNOVU SPORAZUMA O
PRIZNANJU KRIVNJE DOZVOLJENA JE ALBA IZ SVIH ALBENIH
OSNOVA,
OSIM
ALBENOG
OSNOVA
ODLUKE
O
KAZNENOPRAVNIM
SANKCIJAMA
AKO
JE
OPTUENOM
IZREENA KAZNENOPRAVNA SANKCIJA PREDVIENA U TOM
SPORAZUMU. ALBA JE DOPUTENA PROTIV TAKVE PRESUDE I
IZ OSNOVA ODLUKE O KAZNENOPRAVNIM SANKCIJAMA AKO SU
OPTUENOM
PRESUDOM
IZREENE
KAZNENOPRAVNE
SANKCIJE KOJE NISU PREDVIENE U SPORAZUMU O PRIZNANJU
KRIVNJE, UKLJUUJUI I ODLUKU O KAZNI KOJA JE STROA ILI
BLAA OD ONE PREDVIENE U SPORAZUMU. 12
Postavlja se pitanje ta ako optueni ili njegov branilac ipak uloe albu na
odluku o krivinopravnoj sankciji?
U situaciji kada je prvostepeni sud prihvatio dogovor o sankciji iz sporazuma o
priznanju krivnje, jedina mogua odluka drugostepenog suda je odbacivanje albe kao
nedozvoljene. ta ukoliko sud ne prihvati dogovor i izrekne stroiju ili blau sankciju
od dogovorene. Da li se na takvu odluku suda moe dosljedno primjeniti odredba lana
12
Iz Rjeenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj K-251/05 od 07.06.2005. godine,
stajalite objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj1/05
19
231. stav 4. taka c) ZKP BiH, ( l.246. st. 1. taka c) ZKP FBiH, l. 238. st.4. taka v)
ZKP RS, l. 231. stav 4. taka c) ZKP BD) i strankama i branitelju uskratiti pravo
albe, jer je izreena krivina sankcija na koju optueni / tuilac nije pristao. Naime,
zakonski uslov je da do sporazuma doe dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem. To
obuhvata u sebi i razumijevanje krivinopravne sankcije, kako po vrsti, tako i po visini
odnosno trajanju, to je pak, neophodna pretpostavka zakonske odredbe da optueni ne
moe ulagati albu po tom albenom osnovu.
Stoga je preovladavajue miljenja da drugostepeni sud u takvom sluaju
mora meritorno odluiti i o albi na krivinopravnu sankciju, jer je prvostepeni
sud izaao izvan zakonskog okvira u odluivanju.
Naime, sud je vezan injenicom da je prihvatio sporazum o priznanju krivnje a
time i krivinopravnu sankciju dogovorenu takvim sporazumom. Znai, obaveza
drugostepenog suda bi bila da preinai odluku o krivinoj sankciji i izrekne sankciju
koja je (i po vrsti i visini) jednaka krivinopravnoj sankciji navedenoj u sporazumu o
priznanju krivnje.
Izuzetak od obaveze suda da se kod izricanja krivinopravne sankcije, kree u
granicama dogovorene sankcije, postoji ukoliko sud utvrdi da je predloena sankcija
suprotna odredbama lana 2. stav 1. ZKP BiH i lana 39. taka d) KZ BiH. U tom
sluaju bi sud bio duan sporazum odbaciti.
U primjeni navedenih zakonskih odredbi otvoreno je bilo i pitanje poloaja
tuioca, kojeg zakon ne spominje u odredbi lana lana 231. stav 4. taka (c) ZKP BiH
(i naprijed pobrojanim identinim odredbama vaeih krivinoprocesnih zakona).
Meutim, potujui princip jednakosti stranaka pred sudom (direktna primjena lana 6.
Evropske konvencije), jasno je da ni tuilac ne moe uloiti albu na odluku o krivinoj
sankciji, ali miljenje je da se alba mora dozvoliti i tuiocu, ukoliko je izreena
krivinopravna sankcija drugaija od one koja je dogovorena sporazumom.
Da li je pak mogue, da u odreenoj procesnoj situaciji, stranke steknu pravo na
albu zbog odluke o krivinopravnoj sankciji i u sluaju da je izreena sankcija u skladu
sa sankcijom koja je predviene sporazumom?
Da, to bi bilo mogue kao direktna primjena odredbe lana 55. KZ BiH, (l. 56.
KZ FBiH, l. 43. KZ RS i l. KZ BD), kojima se propisuje odmjeravanje kazne
osuenom licu, ako je predmet pobijanja jedinstvena kazna koja je izreena na osnovu
ranije osude po kojoj nije zapoelo izdravanje kazne i krivinopravne sankcije
predviene sporazumom.
1.3. Osobe ovlatene na podnoenje albe
lan 293. ZKP BiH (308. ZKP FBiH; l. 299.ZKP RS, l. 293.ZKP BD)
definie subjekte albe. To su tuilac, optueni, branitelj i oteeni.
U korist optuenog albu mogu podnijeti zakonski zastupnik, brani odnosno vanbrani
drug optuenog, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i
20
hranitelj. Rok za albu i u tom sluaju tee od dana kad je optuenom ili njegovom
branitelju dostavljen prijepis presude.
Zakonom o izmjenama ZKP BiH, Zakona o izmjenama i dopunama ZKP FBiH,
i Zakona o izmjenama i dopunama ZKP RS, ogranien je broj srodnika po krvi u pravoj
liniji tako da u korist optuenog albu mogu izjaviti roditelj ili dijete i usvojitelj ili
usvojenik. Ovo pravo vie ne postoji za brata, sestru i hranitelja, kao ni za srodnike po
krvi u pravoj liniji osim roditelja i djece.
Tuitelj moe podnijeti albu kako na tetu tako i u korist optuenog.
Oteeni moe pobijati presudu samo zbog odluke suda o trokovima krivinog
postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
albu moe podnijeti i osoba iji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta
imovinska korist pribavljena krivinim djelom.
Branitelj i osobe iz stava 2.ovog lana mogu podnijeti albu i bez naroitog
ovlatenja optuenog, ali ne i protiv njegove volje - osim ako je optuenom izreena
kazna dugotrajnog zatvora.
Naprijed je ve spomenuto ko su ovlaeni subjekti na podnoenje albe. Novina
u ovoj zakonskoj odredbi, u odnosu na raniju je, da oteeni moe pobijati presudu
samo zbog odluke suda o trokovima krivinog postupka i odluke o imovinskopravnom
zahtjevu. To znai da oteeni nije vie ovlaten na ulaganje albe zbog krivinopravne
sankcije.
Kada optueni izjavi albe lino i preko svog branioca, ima se uzeti da su to
albe jednog procesnog subjekta (optuenog), s obzirom, da se u obe albe kao
podnosilac navodi optueni. O svakoj albi se odluuje posebno. Ako je ista odluka
suda u pogledu obiju albi tada bi izreka presude glasila :
Primjer:
**
PRESUDU
albe optuenog A. A. se odbijaju i presuda Kantonalnog suda u Zenici broj K100/05 od 10.10.2005. godine se potvruje.
Ukoliko su pak razliite odluke suda u odnosu na te albe tada se o svakoj albi
mora posebno odluiti i izreka bi glasila napr. ovako. 13 :
13
Odluka Vrhovnog suda FBiH broj K:269/97 od 4.9.1997. godine, Bilten Vrhovnog suda FBiH 2/97
21
Primjer:
***
PRESUDU
1. Odbacuje se kao nedoputena alba optuenog A. A. od 16.10.2001. godine
izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj
K-65/01 od 12.09.2001. godine.
2. Odbija se kao neosnovana alba optuenog A. A. i potvruje presude Vrhovnog
suda Federacije Bosne i Hercegovine broj K-65/01 od 12.09.2001. godine.
Optueni se moe aliti samo u vlastitu korist. Stoga se postavlja pitanje moe li
se optueni aliti i kada je donesena oslobaajua presuda. Ovo pitanje se rjeava
shodno postojanju neposrednog pravnog interesa, koji mora na strani optuenog
postojati. Oigledno je da se pravni interes optuenog moe sasvim drugaije
posmatrati ukoliko je oslobaajua presuda donesena na osnovu injeninog osnova ili
na temelju pravnog osnova, i da je u nekim situacijama pravni interes optuenog da
bude osloboen na osnovu injeninog osnova (lan 299. st.1. taka c) ZKP FBiH) (lan
290. taka (v) ZKP RS) (nije dokazano da je optueni poinio krivino djelo za koje
je optuen), u odnosu na pravni osnov iz kojeg je proizala oslobaajua presuda (npr.
da je postupao u nunoj odbrani, i sl.)
Ukoliko je pak sud donio odbijajuu presudu zbog odustanka tuitelja od
optube (lan 298. st.1. taka c) ZKP FBiH, lan 289. taka (v) ZKP RS) oigledno je
nepostojanje pravnog interesa da se optueni na takvu presudu ali. Takvu bi albu
naravno prvostepeni sud odbacio kao nedozvoljenu.
Branitelj i lica iz lana 308. stav 2. ZKP FBiH, lan 299.stav 2 ZKP RS mogu
podnijeti albu i bez posebnog ovlatenja optuenog, ali ne i protiv njegove volje,
izuzev ako mu je izreena kazna dugotrajnog zatvora.To pak znai da tuitelj moe
uvijek, i protiv volje optuenog izjaviti albu u njegovu korist, poto ga odredba lana
308. st. 6. ZKP FBiH, lan 299. stav 6 ZKP RS, ne ograniava u tom pravu.
1.4. Raspolaganje pravom na albu (odricanje i odustajanje od albe)

Relevantne zakonske odredbe lan 294. ZKP BiH, (l. 309. ZKP FBiH, l. 300.
ZKP RS i l. 294. ZKP BD).
U navedenim odredbama je propisano kada se stranke mogu odrei albe a kada
odustati od ve izjavljene albe.
Optueni se u redovnom postupku moe odrei prava na albu samo nakon to mu je
presuda dostavljena. To proizilazi iz stava 1. naprijed navedenih zakonskih odredaba
Dakle nije dovoljno da je presuda samo objavljena ve da je sud izradio pismenu
presudu i dostavio ju optuenom. Ovim se spreava brzopleto i nepromiljeno
reagovanje optuenog prije nego to se on upozna sa razlozima koji su prvostepeni sud
22
opredijelili za izricanje presude. Odricanje mora biti dato u vidu izriite izjave date na
sudu (pismeno ili usmeno na zapisnik).
Iznimno je u stavu 2. iste zakonske odredbe propisano da se optueni i prije
dostavljanja, to znai nakon usmenog objavljivanja, a nikako prije toga, moe odrei
prava na albu, pod uslovom da se tuitelj prije toga odrekao prava na albu, ali ukoliko
se pri tome ne radi o presudi po kojoj bi optueni imao da izdrava kaznu zatvora. Prvi
uvjet je ispunjen onda ako nakon izricanja presude tuitelj da izjavu da se odrie prava
na albu, a drugi ako je optuenom izreena novana kazna, uvjetna osuda ili je oglaen
krivim a osloboen od kazne. Drugi uvjet je ispunjen i u sluaju ako je optuenom
izreena kazna zatvora ija duina odgovara vremenu koje je optueni proveo u
pritvoru.
Tuitelj se moe odrei prava na albu od trenutka objavljivanja presude pa do
isteka roka za podnoenje albe
Nakon podnoenja albe a do odluke apelacionog vijea / drugostepenog suda, i
optueni i tuitelj mogu odustati od ve podnesene albe. Ukoliko je u ime optuenog
albu podnio njegov branilac i potom obavijesti sud da povlai uloenu albu,
neophodno je da se sa povlaenjem izriito saglasi i optueni. Dovoljno je da se
optueni na podnesku branioca o povlaenju albe lino potpie, to se smatra
njegovom saglasnou sa odustajanjem od albe.
Tada sud donosi odluku kojom se alba odbacuje kao nedoputena.
Odricanje i odustajanje od albe ne moe se opozvati
PRIMJER: Iz presude Vrhovnog suda FBiH K-I-22/01 od 13.03.2002. godine

***
PRESUDU
1.Odbacuje se kao nedoputena alba optuenog D.B. od 16.10.2001. godine
izjavljena protiv presude Vrhovnog suda Federacije bosne i Hercegovine broj K65/01 od 12.09.2001. godine
2.Odbija se kao neosnovana alba optuenog D.B. i potvruje presude Vrhovnog
suda Federacije bosne i Hercegovine broj K-65/01 od 12.09.2001. godine
23
Obrazloenje
Presudom Vrhovnog suda Federacije bosne i Hercegovine broj K-65/01 od
12.09.2001. godine optueni D.B. je oglaen krivim, da je na nain opisan u njenoj
izreci uinio krivino djelo neovlatene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih
droga iz lana 252. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
(KZFBIH) za koje je osuen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju mu
je na osnovu lana 48. KZFBiH uraunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16.07.
2001. godine pa nadalje a uz to mu je na temelju lana 252. stav 4. u vezi sa lanom
68. stav 1. KZFBIH oduzeta opojna droga, te je na osnovu lana 91. stav 3. ZKP
osloboen od plaanja trokova krivinog postupka.
Protiv navedene presude albe je izjavio optueni preko svojih branilaca zbog
povrede krivinog zakona, pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i
odluke o kazni, sa prijedlozima da se ista preinai tako da bude osloboen od
optube ili da mu se izrekne uvjetna osuda ili pak kazna zatvora kraa od one na
koju je osuen.
Na sjednici vijea odranoj u smislu lana 365. ZKP, zamjenik federalnog
tuioca je predloio da se alba optuenog odbije, dok je optueni odustao od albe
od 16.10.2001. godine, nakon ega su on i njegov branilac predloili da se uvai
alba od 15.10.2001. godine.
S obzirom da je optueni na sjednici vijea izjavio da odustaje od albe od
6.10.2001. godine, ovaj sud je analognom primjenom odredbe lana 376. ZKP istu
odbacio kao nedoputenu.
1.5. Sadraj albe

Odredbe lana 295. ZKP BiH (l. 310. ZKP FBiH, l. 301. ZKP RS, l. 295. ZKP
BD) propisuju da alba treba sadravati:
oznaenje presude protiv koje se podnosi alba
presude),
(naziv suda, broj i datum
osnov za pobijanje presude,

obrazloenje albe
prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelimino ukine ili preinai
potpis osobe koja podnosi albu.
Na ovaj nain su propisani sastojci albe da bi se ona smatrala urednom i
pogodnom za ispitivanje i odluivanje povodom nje. Sama formulacija, prema kojoj je
upotrijebljen glagol treba upuuje da svi sastojci albe nisu obligatorni. Naime, zakon
potom odreuje koji su to sastojci albe, koji ne moraju u albi biti sadrani a da se
alba ipak, bez posljedica za alitelja, moe uzeti na razmatranje. U stavu (2) i (3) su
24
propisane posljedice i odreen nain kako e sud postupiti, ukoliko u albi nedostaje
nekih od propisanih sastojaka. Iz tih odredaba proizilazi da su obligatorni sastojci albe
osnov za pobijanje presude, obrazloenje albe i potpis osobe koja podnosi albu.
Ukoliko je albu podnio optueni ili druga osoba iz lana 293. stav 2. ZKP BiH
(l.308. stav 2. ZKP FBiH, l. 299. stav.2.ZKP RS, l. 293. st.2. ZKP BD), a optueni
nema branitelja ili je albu podnio oteeni koji nema punomonika, a alba nije
propisno sastavljena sud e ih pozvati da u odreenom roku albu dopune.
alba odreuje smjer i granice ispitivanja pobijane presude. Stoga ona mora biti
osnov za sutinsko ispitivanje presude.
Svi procesni zakoni u BiH propisuju da vijee apelacionog odjeljena/
drugostepeni sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija albom.
Time je poloaj alitelja daleko nepovoljniji u odnosu na ranije zakonsko odreenje
gdje je, ( prema odredbi lana 370. ranijeg ZKP) drugostepeni sud po slubenoj
dunosti bio duan ispitati da li postoje odreene, striktno pobrojane bitne povrede
odredaba krivinog postupka. Na taj nain je zapravo bilo dovoljno uloiti albu, koja je
potom bila osnov za ispitivanje i po slubenoj dunosti.
alba koja sadri sastojke propisane u lanu 295. ZKP BiH (l.310. ZKP FBiH,
lan 301. ZKP RS, l.295. ZKP BD) je valjana osnova za odluivanje apelacionog
vijea odnosno vieg suda.
PITANJE:
Kako e postupiti prvostepeni sud ako je albu podnio optueni ili druga osoba
iz lana 293. stav 2. ZKP BiH ( l. 308. st. 2. ZKP FBiH, l. 299. st. 2. ZKP RS, l. 293.
st. 2. ZKPBD) optueni nema branitelja ili ako je albu podnio oteeni koji nema
punomonika, a alba nije sastavljena u skladu s odredbama lana 295. st 1. ZKP BIH (
l.310. ZKP FBiH, l. 301. ZKP RS, l. 295. ZKP BD)
ODGOVOR:
Sud e pozvati alitelja da u odreenom roku dopuni albu pisanim podneskom
ili usmeno na zapisniku kod suda. Ako alitelj ne postupi po ovom pozivu sud e
odbaciti albu ako ne sadri podatak iz lana 295. stav 1. take b, c, i e) ZKP BIH, ( l.
310. st. 1. take b,v,d, ZKP FBiH, l. 301. st.1. ZKP RS, l. 295. stav 1. take b) c) i e)
ZKP BD ), a ako alba ne sadri podatak iz take a) odbacit e je ako se ne moe
utvrditi na koju se presudu odnosi.
Ako je alba podnesena u korist optuenog, dostavit e se apelacionom
odjeljenju / drugostepenom sudu ako se moe utvrditi na koju se presudu odnosi, a
odbacit e se ako se to ne moe utvrditi.
PITANJE:
Kako e postupiti sud ako je albu podnio oteeni koji ima punomonika ili
tuitelj, a alba ne sadri podatak iz lana 295. stav 1. take b) c) i e) ZKP BiH (310.
25
stav 1. take b), c) i e) ZKP FBiH; l. 301. stav 1. take b) v) i d) ZKP RS; l. 295.
stav 1. take b) c) i e) ZKP BD) ili ako alba ne sadri podatak iz stava 1. take a)
navedenih odredaba, a ne moe se utvrditi na koju se presudu odnosi?
ODGOVOR:
albu e odbaciti.
Meutim, albu sa ovim nedostacima, koja je podnesena u korist optuenog koji
ima branitelja, dostavit e apelacionom odjeljenju / drugostepenom sudu, ako je
prvostepeni sud utvrdio na koju se presudu alba odnosi, a odbacit e albu ukoliko to
nije mogao utvrditi.
Vidljivo je da zakon razliito tretira nedostatke albe u zavisnosti ko je
podnosilac. Ukoliko su albu podnijeli optueni lino, a nema branitelja, potom
ovlatene osobe za podnoenje albe u njegovu korist, ili oteeni koji nema
punomonika, sud e pozvati alitelja i ostaviti mu rok da albu uredi ili dopuni, uz
upozorenje o pravnim posljedicama u sluaju nepostupanja. Tada e sud, ukoliko alba
ne sadra sastojke propisane u st. 1. ta. b), c) i e) ZKP FBiH (take (b), (v) i (d) ZKP
RS) odbacit albu, kao i u sluaju da ne moe identifikovati na koju se odluku alba
odnosi.
Ako su pak albu sa nedostacima iz stava 1. take b), c) i e) ZKP FBiH (take
(b), (v) i (d) ZKP RS) podnijeli oteeni, koji ima punomonika ili tuitelj, sud e albu
odmah odbaciti kao neurednu. Oigledno je da ovakvom sadrinom zakon titi neukog
optuenog, odnosno lica koja u ime njega podnose albu, i oteenog, dok te
tolerancije nema prema tuitelju, odnosno optuenom koji ima branitelja, i oteenom
koji ima punomonika.
Analizirat emo sastojke albe:
a) oznaka presude protiv koje se alba ulae (naziv suda, broj i datum presude).
Ovaj sastojak slui za identifikaciju ali moe i izostati ukoliko je mogue
utvrditi na koju se odluku alitelj ali, to najee u praksi ne predstava
problem.
b) osnov za pobijanje presude,
U smislu lana 295. stav 1. ZKP BIH ( l.310. ZKP FBiH, l. 301. ZKP RS, l.
295. ZKP BD ), alba mora da bude sastavljena tako da moe posluiti kao
osnovica za ispitivanje presude. To izmeu ostalog znai obavezu alioca da
konkretizuje albene osnove iz kojih pobija presudu, jer se bez toga ne zna koji
su njegovi albeni prigovori. Samo paualno oznaavanje albenih osnova nije
valjana osnova za ispitivanje albe.
26
Ovaj albeni sastojak e u nastavku biti predmet detaljne analize zakonskih

odredaba kojima se taksativno nabrajaju albeni osnovi.
c) obrazloenje albe
Samo navoenje zakonskog osnova za pobijanje presude je nedovoljno ukoliko
se ne dadnu razlozi za to. S obzirom na vezanost suda da presudu ispituje samo u
okviru albenih navoda alitelja, ine ovaj dio albe njezinim najznaajnijim
sastojkom. Samo jasni i konkretno izneseni albeni navodi daju jasan i
konkretan okvir vijeu apelacionog odjeljenja Suda / drugostepenom sudu, u
ispitivanju pobijane presude. Ukoliko albeni navodi nisu podvedeni pod
konkretni albeni osnov to ne predstavlja smetnju pri odluivanju, dok samo
navoenje albenog osnova, bez obrazloenja istog, spreava apelaciono
odjeljene/vii sud da albu ispita, s obzirom da se presuda ne ispituje po
slubnoj dunosti. Kadkada se kao albeni osnov istie jedan nedostatak a iz
obrazloenje albe proizilazi drugi.Sud e prilikom ocjenjivanja albe odluivati
o onme ta sutinski iz obrazloenja albe proizilazi.
Ovo je vidljivo iz sljedeeg primjera:
Prema navodima iz albe branilaca optuenog prvostepeni sud je poinio bitnu
povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav.1. taka k) ZKP FBiH time
to nije dao razloge o tome zato ne prihvata dio nalaza i miljenja vjetaka sudske
medicine, u kojem je naveo da povrede utvrene kod oteenog B. K. ne mogu da
potiu od nasilnog izvlaenja ruke iz lisice. Iz obrazloenja ovog albenog osnova
meutim proizilazi da se iznoenjem tog dijela nalaza i miljenja vjetaka sudske
medicine osporava pravilnost ocjene vjerodostojnosti itavog iskaza svjedoka oteenog B. K., te da se tim navodima ustvari pobija pravilnost utvrenog
injeninog stanja. Ovaj sud nalazi da taj dio nalaza i miljenja vjetaka sudske
medicine, s obzirom na sve dokaze na osnovu kojih je sud utvrdio odlune injenice,
koje se odnose na krivino djelo za koje je optueni oglaen krivim, a o emu je
prvostepeni sud dao potpune i odreene razloge, koje u cjelosti usvaja i ovaj sud, ne
moe dovesti u pitanje pravilnost utvrenog injeninog stanja. 14
d) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelimino ukine ili preinai,
je dio albe u kojem alitelj navodi smjer u kojem predlae donoenje odluke
vieg suda (u korist ili na tetu optuenog), dio na koji se odnosi albeni
prijedlog (injenini opis, pravna ocjena ili odluka o krivinoj sankciji) i nain
odluivanja vieg suda (djelimino ili potpuno ukidanje prvostepene presude ili
njezino preinaenje). Veoma esto je, iz bez posebnog isticanja ovog prijedloga,
iz sadrine albenih navoda i prigovora jasan i albeni prijedlog alitelja.
14
Iz presude Vrhovnog suda F BiH broj K-223/03 od 30.10.2003. godine
27
Katkada je meutim formulacija albenog prijedloga takva da se moe tumaiti

na dva sasvim suprotna naina. To je sluaj napr. kada tuilac, koji ima pravo
podnijeti albu kako na tetu tako i u korist optuenog, podnese albu na odluku
o kazni sa albenim prijedlogom koji ovako glasi:
Zbog svega navedenog:
PREDLAEM:
Da Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine prihvati ovu albu, te presudu
Kantonalnog suda u Bihau br. K-27/04 ukine i vrati na ponovno suenje, ili
preinai pobijanu presudu i izrekne odgovarajuu kaznu zatvora optuenom F.S.
primjerenu za uinjeno krivino djelo.
e) potpis osobe koja podnosi albu

je sastojak albe na osnovu kojeg sud utvruje legitimitet lica ovlatenog na
podnoenje albe kao i da li albu, ovlaeni subjekt na podnoenje albe,
podnosi lino ili putem branioca odnosno punomonika.
1.6. Podnoenje albe

Odredba lana 301. ZKP BIH (l. 316. ZKP FBiH, l. 307. ZKP RS, l. 301.
ZKP BD) propisuje obavezu alitelja da albu dostavi prvostepenom sudu u dovoljnom
broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja radi davanja odgovora.
Mada po sistematici zakona ova odredba dolazi kasnije, ini nam se da je, u
obrazlaganju optih odredaba potrebno analizirati i ovu.
alba se uvijek podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu, mada to u
samoj odredbi izriito ne stoji, ali proizilazi iz drugih odredaba. U sluaju da je alba
podnesena direktno drugostepenom sudu, on e je vratiti prvostepenom. Ukoliko
optueni ima vie branilaca, dovoljno je da se alba dostavi u jednom primjerku za sve
branioce. Ukoliko je dostavljena alba u nedovoljnom broju primjeraka, pozvat e se
podnosilac da dostavi dovoljan broj primjeraka ili e se, na troak alitelja, alba
umnoiti.
Neblagovremenu (lan 311. ZKP BIH, l.326. ZKP FBiH, lan 317. ZKP RS, l.
326. ZKP BD), nedoputenu (lan 312. ZKP BIH, lan 327. ZKP FBiH, lan 318. ZKP
RS, l. 327. ZKP BD) i albu izjavljenu od neovlatene osobe ( l. 293. ZKP BIH, 308
ZKP FBiH, l. 308. ZPB BD, l. 299. ZKP RS) odbacit e rjeenjem sudija, odnosno
predsjednik vijea prvostepenog suda.
28
Dakle, nakon prijema albe sudija, odnosno predsjednik vijea mora da utvrdi da
li je alba blagovremena, doputena, te da li je podnesena od strane lica koja su
ovlatena na podnoenje albe. U protivnom duan je odbaciti ju rjeenjem. Protiv ovog
rjeenja dozvoljena je alba. U sluaju pak da je to propustio uraditi sudija odnosno
predsjednik prvostepenog suda, te spis zajedno sa albom dostavi vijeu apelacionog
odjeljenja / drugostepenom sudu, to e isto biti duno uiniti vjee apelacionog
odjeljenja odnosno drugostepeni sud. U tom sluaju je iskljuena mogunost ulaganja
albe na takvo rjeenje. Rjeenje se moe donijeti bez obavjetavanja stranaka i
branioca o sjednici vjea (lan 304. stav 7. ZKPBIH, lan 319. stav 7. ZKP FBiH , lan
310. stav 7. ZKP RS, l. 319. stav 7. ZKP BD)
Odredbom lana 312. ZKP BIH, (l. 327. ZKP FBiH, l. 318. ZKP RS , l. 327.
ZKP BD), je precizirano kada se smatra da je alba nedoputena. To je u sluaju da je
podnesena od strane osobe koja nije ovlatena na ulaganje albe ili ukoliko se
podnosilac albe prethodno odrekao prava na albu, ili je odustao od albe, ili je nakon
odustajanja alba ponovno dostavljena ili ukoliko po zakonu alba nije doputena.
PRIMJER: Rjeenje o odbacivanju nedoputene albe
****
RJEENJE
alba branioca osumnjienog A. A. izjavljena u odnosu na taku 1. rjeenja
Kantonalnog suda u Zenici broj Kri-xx od xx godine odbacuje se kao nedozvoljena.
Obrazloenje
***
Nakon to je ispitao pobijano rjeenje, ovaj sud je utvrdio da je, alba branioca
osumnjienog A.A, izjavljena u odnosu na taki 1. pobijanog rjeenja nedozvoljena,
usprkos suprotno datoj pouci o pravu na albu ovom sudu, jer pogrena pravna pouka o
pravu na pravni lijek ne konstituie pravo na isti.
Iz stanja spisa proizilazi, na ta i branilac osumnjienog A. A. ukazuje, da je na
prijedlog Kantonalnog suda u Sarajevu, rjeenjem Vrhovnog suda F BiH broj Kr-59/03
od 16.05.2003. godine, u predmetu protiv osumnjienih A.A. i B.B. za daljnje
postupanje odreen Kantonalni sud u Zenici. Razlog za delegiranje mjesne nadlenosti
sa Kantonalnog suda u Sarajevu na Kantonalni sud u Zenici, u smislu odredbe lana
31. stav 2. ranijeg Zakona o krivinom postupku (ZKP) je po ocjeni ovog suda bila
injenica to je jedan od osumnjienih A. K. u to vrijeme bio sudija Kantonalnog suda u
Sarajevu.
Takoe je iz stanja spisa vidljivo da je predmetni postupak jo u fazi istrage, to
znai da se prema odredbi lana 452. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine, koji je na snagu stupio 1.8.2004. godine, na daljnji postupak ima
primjenjivati taj zakon, koji u lanu 334. stav 2. propisuje da protiv rjeenja vijea
donesenog u toku istrage nije doputena alba, osim ako tim zakonom nije drugaije
29
odreeno. Kako se radi o rjeenju vijea Kantonalnog suda u Zenici donesenom u toku
istrage, to dakle alba protiv takvog rjeenja nije dozvoljena.
Osim toga, predmet odluivanja vijea Kantonalnog suda u Zenici je pozivanje
osumnjienih A.A. i B.B. na pravo na imunitet. Prema odredbi lana 2. Pravilnika o
nadlenosti i nainu rada sudova prilikom rjeavanja pitanja imuniteta u krivinom i
parninom postupku, za odluivanje o pravu na imunitet, nadlean je onaj sud koji je
stvarno i mjesno nadlean da vodi krivini odnosno parnini postupak, a protiv odluke
vijea dozvoljena je alba Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine. Kako je
navedenom odredbom propisana i stvarna i funkcionalna nadlenost suda, koji odluuje
o pravu na imunitet, kao i nadlenost Ustavnog suda FBiH da odluuje o albi protiv
odluke koju taj sud u tom postupku donese, to ni iz navedene odredbe ne proizilazi bilo
kakva nadlenost ovog suda da odluuje o albi na odluku toga vijea.
Stoga je na osnovu lana 327. ZKP FBiH valjalo albu branioca osumnjienog
A.A. odbaciti kao nedozvoljenu i odluiti kao u izreci rjeenja.
Jedan od kriterija za ocjenu doputenosti albe je i postojanje pravnog interesa

alitelja da albu uloi. U tom smislu bi se, kao nedoputena, odbacila alba
optuenog u dijelu gdje se on ali da mu uz kaznu zatvora nije izreena i mjera
sigurnosti. Optueni nema pravnog interesa da se u tom pravcu ali, jer izricanje bilo
koje krivinopravne sankcije, pa i mjere sigurnosti predstavlja primjenu pravne prinude
na optuenog. Stoga je Vrhovni sud FBiH u presudi broj K-281/05 od 22.06.2005.
godine ocijenio kao nedoputen dio albe optuenog da mu je prvostepeni sud trebao
izrei mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja iz lana 74. KZ FBiH, jer da
su za to bili ispunjeni uvjeti, onda alba u tom dijelu nije izjavljena u njegovu korist,
ve naprotiv na tetu optuenog.
1.7. Iznoenje u albi novih injenica i dokaza - beneficium novorum

U okviru iste zakonske odredbe, koja propisuje sadraj albe, u stavu (4) je
propisano da se u albi mogu iznositi nove injenice i novi dokazi koji, i pored dune
panje i opreza, nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu. alitelj je duan
navesti razloge zato ih ranije nije iznio. Pozivajui se na nove injenice, alitelj je
duan navesti dokaze kojima bi se te injenice imale dokazati, a pozivajui se na nove
dokaze duan je navesti injenice koje pomou tih dokaza eli dokazati. To je tzv.
beneficium novorum. Dakle, radi se o novim injenicama i novim dokazima, koji se po
prvi put prezentuju odnosno najavljuju u albi. U oba sluaja je obaveza alitelja da
navede razloge zato oni, i pored dune panje i opreza, nisu mogli biti predstavljeni na
glavnom pretresu, odnosno zato ih alilac nije ranije iznio. Takoe je alitelj duan da
navede dokaze kojima bi se te nove injenice imale dokazati, odnosno, ukoliko se
poziva na ove dokaze, mora navesti koje injenice pomoi tih dokaza eli dokazati.
30
Meutim, vidljivo je da zakon ne odreuje postupanje suda ukoliko alitelj u

albi ponudi nove dokaze ili ukae na nove injenice a pri tome ne obrazloi zato ih
nije ranije prezentirao sudu. Da li e sud, ukoliko je to jedini alben osnov ( pogreno i
nepotpuno utvreno injenino stanje) i jedini albeni navod, takvu albu odbaciti kao
neurednu? Praksa je pokazala da su sudovi i u takvim sluajevima takvu albu
razmatrali i da nisu koristili ovlaenja da albu odbace. Ovo prvenstveno iz razloga to
su nove injenice i novi dokazi osnov za podnoenje zahtjeva za ponavljanje
pravosnano okonanog krivinog postupka, odnosno ulaganje vanrednog pravnog
lijeka, tako da bi se odbacivanje albe u takvom sluaju esto ukazivalo kao
nesvrsishodno.
Ipak, opreznost suda u tom smislu je neophodna, jer je uvanje novih injenica i
novih dokaza katkada taktika, upravljena na odugovlaenje postupka. Svjesno
zatajivanje relevantnog dokaza je neprihvatljivo sa stajalita profesionalnog, zakonitog i
fer postupanja, ali je ono u praksi prisutno. U konanici, meutim, moe voditi
zloupotrebi prava u irem smislu. Naime, due trajanje krivinog postupka stvara veu
mogunost nastupanja zastarjelosti krivinog postupka, to sudovi moraju imati u vidu.
Takoe dui protek vremena od poinjenja djela do vremena presuenja moe da ima
efekat na izbor vrste i visine kazne. Takoe se takva procesna taktika alitelja moe
ogledati u oekivanju da, do odluivanja o albi, odnosno do ponovnog suenja, nestanu
ili da izgube dokaznu mo injenice i dokazi (oekivana smrt bolesna svjedoka,
nestanak tragova na licu mjesta, ili na oteenikovu tijelu i sl.). koji su mogli na
prijanjoj glavnoj rapravi uspjeno posluiti kao protudokaz injenicama i dokazima to
ih stranka iznosi tek u albi da ih je iznijela jo na toj raspravi. Dalje, takvom
taktikom moe se stranka koristiti da bi protivnika (koji je uvjeren, da prema
rezultatu provedenih dokaza i utvrenim injenicama, njegova alba ne moe nikako
uspjeti) navela da propusti sa svoje strane podnijeti albu, pa da ga iznenadi i zaskoi
novim injenicana i dokazima to ih iznese tek u albi i kojima se on vie ne moe
uspjeno suprotstaviti u odgovoru na albu.
Naprijed navedene situacije ( a ima ih sasvim sigurno jo) treba imati u vidu i u
tom kontekstu i tumaiti ratio legis navedenih ogranienja, jer se njima eli odrati
procesna disciplina i sprijeiti procesne zloupotrebe.
Zloupotreba ovog procesnog prava se, u svakom sluaju moe desiti samo onda
kada je stranka u postupku znala za te injenice ili dokaze noviter relata, a ne i u
sluaju kada se radi o novootkrivenim injenicama i dokazima noviter reperta.
31
2. ALBENI OSNOVI
Odredba lana 296. ZKP BIH ( l.311. ZKP FBiH, lan 302. ZKP RS, l. 296.
ZKPBD) propisuje da se presuda moe pobijati iz sljedeih albenih osnova:
a) zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka
b) zbog povrede krivinog zakona
c) zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja
d) zbog odluke o krivinopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi,
trokovima krivinog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog
odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informisanja.
Ovom odredbom albi je dato svojstvo potpunog pravnog lijeka. Osnove za
pobijanje presude, obrazloene konkretnim albenim navodima, ine najvaniji, ali i
najsloeniji i najosjetljiviji, sastojak albe, a time ujedno i osnovni predmet odluivanja
vijea apelacionog odjeljenja / drugostepenog suda. Od njihovog pravilnog i
obrazloenog isticanja u albi zavisit e i ishod albe.
albeni osnovi, prema vaeim procesnim zakonima u BiH u potpunosti odreuju
granice ispitivanja pobijane presude i odreuju pravac i sadraj odluke vieg suda.
To proizilazi iz odredaba lana 306. ZKP BIH, (l. 321. ZKP FBiH, l. 312. ZKP
RS i l 306. ZKP BD), koje propisuju da je vijee apelacionog odjeljenja ovlaeno
ispitivati presudu (samo) u onom dijelu u kojem se ona pobija albom. Od alitelja
iskljuivo zavisi koje e albene osnove istai, tako da u albenom postupku vlada
potpuna dispozicija stranaka. Ne postoji mogunost ispitivanja prvostepene presude
povodom izjavljene albe a po slubenoj dunosti, kao to je to u naoj dosadanjoj
pravnoj tradiciji bilo mogue. Postoje argumenti i za i protiv ovakvog zakonskog
rjeenja. U praksi se oni ve prepoznaju. ini se da bi glavna zamjerka ovakvom
zakonskom rjeenju mogla biti sadrana u konstataciji da loa alba potvruje lou
presudu, o emu se naravno da diskutovati.
Razlozi za pobijanje presude mogu se odnositi na njezine pravne ili injenine
nedostatke. Meutim i kada je pravni nedostatak u pitanju on je u sutini oslonjen na
injenino pitanje. Meutim, bez jasnog definisanja ta je pravo (pravno pitanje) a to je
injenica (injenino pitanje) ne mogu se pravilno niti primjenjivati niti tumaiti
zakonske odredbe vezane za albu i albene osnove. Ovo pravilno razumijevanje je
podjednako vano kako za sudije, tako i za tuioce i branioce, odnosno alioce uopte.
Analizirajui pravnu teoriju moe se zapaziti da neki pravni teoretiari podrazumijevaju
da ovim pojmovima nije potrebno davati nikava objanjenja, jer je razlikovanje pravnog
od injeninog pitanja neto po sebi razumljivo. Neki pak pravni teoretiari smatraju da
se opte pravilo za razlikovanje pravnog od injeninog ne moe postaviti i da je to
stvar svakog konkretnog sluaja. Trei meutim istiu da je njihovo definisanje i
razgranienje vrlo teko napraviti, jer ima sluajeva da se pravno od injeninog uopte
i ne razlikuje (questiones mixtae). Ovo razlikovanje nije samo svojstveno u
32
krivinopravnim ve i u graanskopravnim stvarima. U praksi je zapravo vidljivo da je

to preputeno sucima u rjeavanju konkretnih pitanja.
Ovo razlikovanje je, meutim, prvenstveno vano zbog toga to vijee
apelacionog odjeljenja / drugostepeni sud, u sjednici vijea moe izmijeniti rjeenje
pravnog pitanja na koje pravilno ukazuje alba ali ne i injeninog pitanja. Ako nae da
je injenino stanje pogreno utvreno iz razloga koji se navode u albi mora ukinuti
presudu, otvoriti pretres i ponovno suditi. Drugostepena rasprava se odreuje samo zbog
drugaijeg rjeenja injeninog pitanja i samo se na temelju nove rasprave ono moe
drugaije rijeiti.
Rjeavajui pravni spor sudovi utvruju odreene odlune injenice (injenino
stanje) i na tako utvreno injenino stanje primjenjuju odreeno pravno pravilo
(pravnu normu). Na taj nain sudovi prvo rjeavaju injenino a potom pravno pitanje.
Prilikom isticanja u albi nekog pravnog nedostatka i pri ispitivanju istog od strane
vijea apelacionog odjeljenja / drugostepenog suda, uvijek se mora poi od odreene
injenine osnove. To znai da se odreeni pravni nedostatak ne moe pobijati a da se
prethodno nije naisto da li je injenino stanje, na koje je primjenjeno pravo, pravilno
utvreno. alitelj mora jasno razgraniiti je li do nedostatka dolo usljed pogrene
primjene zakona na pravilno utvreno injenino stanje ili je na nepravilno utvreno
injenino stanje pravilno primjenjen zakon. Ovo mora razgraniiti i apelaciono vijee /
drugostepeni sud kada ispituje nedostatke presude.
Naravno, naprijed navedeno vrijedi pod uslovom da u presudi, koja se albom
napada, nije poinjena neka od bitnih povreda odredaba krivinog postupka, na koju se
u albi ukazuje. Ukoliko alba i to istie, tada je vijee apelacionog odjeljenja /
drugostepeni sud duan prvo ispititi te albene navode, pa ako utvrdi da su oni
osnovano istaknuti, nee se moi ni uputati u ocjenu injeninog i pravnog pitanja.
Dakle, prvo to je predmet ispitivanja po albi, koja to ukazuje, odnosi se na
postojanje bitnih povreda odredaba krivinog postupka.
2.1. Bitne povrede odredaba krivinog postupka

Procesnim odredbama se ureuje nain voenja postupka i to nain postupanja
sudova, u cilju jednakog tretiranja svakog pojedinog sluaja i osiguranja njegove
objektivnosti. Takoe se procesnim odredbama odreuju prava i dunosti stranaka, i
ostalih uesnika postupka, u cilju izricanja zakonite i pravine presude. Nepotivanje
procesnih odredaba moe izazvati dojam sudijske samovolje ili pak dovesti do
ogranienja u pravima stranaka i uesnika postupka a to u konanici izaziva sumnju u
ispravnost presude. Stoga nepotivanje procesnih formi zakon tretira kao bitne povrede
odredaba krivinog postupka. One imaju za posljedicu nitavost provedenog postupka te
ukidanje izreene presude na osnovu takvog postupka.
33
S obzirom na teinu i znaaj poinjenih povreda postupka, zakon pravi razliku

na one povrede, koje, ako se utvrdi da postoje, stvaraju neoborivu prepostavku da su
one negativno uticale na valjanost izreene presude, i povrede kod kojih se, u svakom
konkretnom sluaju ostavlja na ocjenu sudu da li je ustanovljena povreda postupka
imala ili mogla imati negativan uticaj na valjanost presude.
Dakle, u zavisnosti od toga kakav je njihov uticaj na valjanost sudske odluke ove
povrede se dijele na apsolutno bitne i relativno bitne povrede postupka
Bitne povrede odredaba krivinog

postupka
Apsolutno bitne
Relativno bitne
povrede
povrede
Kada vijee apelacionog odjeljenja / vii sud, ustanovi postojanje apsolutno bitne
povrede krivinog postupka, on tada ne ulazi ni u kakvo ocjenjivanje njezinog uticaja na
konkretnu sudsku odluku, jer samo njihovo postojanje iziskuje da se izreena presuda
ukine (osim u sluajevima povrede iz lana 297. ZKP BiH ( l. 312. stav 1. taka (f) i (j)
ZKP FBiH, lan 303. stav 1 ZKP RS, l. 312. st. 1. ZKP BD), kada zakon dozvoljava da
se presuda moe preinaiti.
Apsolutno bitne povrede krivinog postupka pobrojane su taksativno u odredbi
lana 297. ZKP BiH ( l. 312. stav 1. ZKP FBiH, lan 303. stav 1 ZKP RS, l. 297. st.
1. ZKP BD) i postoje:
a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude uestvovao
sudija koji nije uestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomonom
odlukom izuzet od suenja.
b) ako je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji se morao izuzeti
c) ako je glavni pretres odran bez bez osobe ija je prisutnost na glavnom
pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuenom, branitelju ili oteenom
protivno njegovom zahtjevu, uskraeno da na glavnom pretresu upotrebljava
svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa,
d) ako je povrijeeno pravo na odbranu
e) ako je protivno zakonu bila iskljuena javnost na glavnom pretresu
34
f) ako je sud povrijedio propise krivinog postupka o postojanju odobrenja

nadlenog organa,
g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadlean, ili ako je nepravilno
odbio optubu zbog stvarne nenadlenosti
h) ako sud svojom presudom nije potpuno rijeio predmet optube
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne
moe zasnivati presuda
j) ako je optuba prekoraena
k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrjena sama sebi ili razlozima
presude ili ako presuda uope ne sadri razloge ili u njoj nisu navedeni
razlozi o odlunim injenicama.
Apsolutno bitna povreda postupka je osnov za ukidanje pobijane presude ukoliko je
ta povreda postupka uinjena u toku glavne rasprave ili je poinjena u samoj presudi.
Meutim, kada vii sud ustanovi postojanje relativno bitne povrede postupka, on
prethodno mora ocijeniti je li ona u konkretnom sluaju uticala ili mogla uticati na
zakonito i pravilno donoenje presude i tek ako ustanovi takvu uzronu vezu izmeu
poinjene povrede i pobijane presudu, ukinut e presudu.
Relativne povrede nisu, kao apsolutne, u zakonu taksativno nabrojane. Prema 297.
ZKP BiH ( l. 312. stav 1. ZKP FBiH, lan 303. stav 1 ZKP RS, l. 312. st. 1. ZKP BD)
bitna povreda odredaba krivinog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja
glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa ili prilikom donoenja presude nije
primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo
biti od uticaja na zakonito i pravilno donoenje presude.
Relativno bitne povrede mogu biti poinjene na glavnom pretresu, u samoj presudi
ali i u fazi pripremanja glavnog pretresa. To je izriito i naglaeno u stavu 2. navedene
zakonske odredbe.
U nastavku emo analizirati koje su sve procesne radnje ili situacije, koje su
suprotne pravilima postupka koje je, krivinoprocesnim normama nametnuto kao
obavezno za sud i ije nepotivanje ili krenje ima za posljedicu pravnu nevaljanost tako
poduzetih radnji a time i apsolutnu nevaljanost donesene sudske odluke.
a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude
uestvovao sudija koji nije uestvovao na glavnom pretresu ili koji je
pravomonom odlukom izuzet od suenja.
lan 24. ZKP BiH; ( l. 25 ZKP FBiH, l. 24. ZKP RS, l. 23. ZKP BD) propisuje u
kojim sluajevima sudi koji sud i u kakvom sastavu ( stvarna nadlenost i sastav suda).
U svakom sluaju kada sastav suda ne odgovora onom kojeg odreuje navedena
35
zakonska odredba, postoji bitna povreda opdredba krivinog postupka, zbog koje se
presuda mora ukinuti. Ovo se u praksi esto deavalo kada tuilac, na glavnom pretresu,
koji se vodi pred jednim sudijom, izmijeni optunicu u injeninom pogledu, tako da to
ini obiljeje bia krivinog djela, za koje je propisana kazna zatvora vea od 5 godina.
Izmjena pravne kvalifikacije povlai za sobom obavezu da u tom predmetu sudi sud u
sastavu od trojice sudaca, kao to je to odreeno lanom 24. ZKP BiH; ( l. 25 ZKP
FBiH, l. 24. ZKP RS, l. 23. ZKP BD). Ukoliko bi pak, postupak nastavio da vodi
sudija pojedinac a ne vijee od troje sudija, nainjena je bitna povreda odredaba
krivinog postupka propisana u u taki a) navedene zakonske odredbe.
Meutim, kada postupak vodi sud u jaem sastavu od zakonom propisanog
sastava, mada se i tada radi o nepropisno sastavljenom sudu, to ne povlai ovu povredu
postupka, kao to je to obrnuto sluaj, jer je jai sastav suda u sutini jaa garancija
pravne zatite, a ratio legis navedene odredbe je upravo da se obezbjedi zakonom
dovoljna pravna zatita.
Povreda iz take a) postoji i u sluaju ako je u izricanju presude uestvovao
sudija koji nije neprekidno ili uopte uestvovao na glavnom pretresu. Potreba samo
privremenog izlaska sudije sa glavnog pretresa dovodi do obaveze njezinog prekida, i
po povratku sudije na glavni pretres isti se jednostavno nastavlja. Racionalno je, ukoliko
je u izgledu da e glavni pretres due trajati da se obezbijedi se dopunski sudija. Na
ovaj nain se onemoguava, da u sluaju nemogunosti nekog od sudija - lanova vijea
da do kraja prisustvuje na glavnom pretresu, da glavni pretres mora poeti ispoetka.
Taj dopunski sudija takoe mora neprekidno prisustvovati na glavnom pretresu, jer
jedino pod tim uslovom on moe uestvovati pri izricanju presude.
Nai krivinoprocesni zakoni ne dozvoljavaju dakle, da se stranke, zapravo prvenstveno
optueni, saglase sa tim da postupak nastavi drugi sudija a da se isti sa, do tada
provedenim dokazima i sadrajem izvedenih radnji, upozna posredno tj. uvidom u spis i
itanjem dokaza, a to je prema Pravilniku o postupku i dokazima Hakog tribunala
mogue. To je vidljivo iz sljedeeg primjera:
Primjer:
Iz Prakse Meunarodnog krivinog suda za krivino gonjenje osoba odgovornih za
teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive
Jugoslavije od 1991. godine ( Meunarodni sud) :
U predmetu koji se vodi pred Meunarodnim sudom protiv M. K., jedan od
sudeih sudija je najavio povlaenje iz navedenog predmeta. Predsjedavajui sudija je
pozvao optuenog da se u skladu sa pravilima postupka ( pravilo 15 bis (C) Pravilnika
o postupku i dokazima Meunarodnog suda) izjasni da li pristaje na nastavak postupka
s novim sudijom. Odbrana se usprotivila nastavku postupka pred novim sudijom traei
da postupak pone ispoetka. Kao obrazloenje su naveli da, imajui u vidu teinu
optubi protiv ovog optuenog, optueni treba biti uvjeren, ako je to uopte mogue, da
e, kada glavni pretres u njegovom predmetu pone, sva trojica sudija biti u mogunosti
da sasluaju i u, odgovarajuoj mjeri, proitaju sav dokazni materijal tokom cijelog
postupka i pod jednakim uslovima Interesi pravde i imperativ pravinog suenja
nalau, tvrdi odbrana, da naelo usmenog svjedoenja treba potovati i da sudijama
36
treba dati mogunost da vide i uju sve bitne svjedoke u sudnici kako bi ocijenili
njihovo dranje i kredibilitet. Sve kompromise u vezi sa tim treba svesti na najmanju
moguu mjeru.
______________________________________________________________________
Ukoliko je u izricanju presude uestvovao sudija koji je prethodno pravomono

izuzet, tada bi takoe postojala navedena bitna povreda postupka. Znai, samo ukoliko
je taj sudija izuzet na osnovu pravomonog rjeenja ( iz bilo kojeg razloga predvienog
u lanu 29. ZKP BiH, (l. 39. ZKP FBiH, l. 37. ZKP RS, l. 29. ZKP BD), poinjena
je navedena bitna povreda postupka.
b) ako je na glavnom pretresu uestvovao sudija koji se morao izuzeti
Uoava se u ovom dijelu razlika izmeu taaka a) i b) navedenih zakonskih
odredaba koje nabrajaju apsolutno bitne povrede krivinog postupka.
Prema taki a) stavu 1) ukoliko je sudija, koji je uestvovao u izricanju presude
prethodno pravomono izuzet, (to znai da je rjeenje o njegovom izuzeu postalo
pravosnano), postoji bitna povreda postupka.
Meutim, prema taki b) radi se o situaciji da rjeenje o izuzeu nije doneseno.
U praksi se najee radi o razlozima za izuzee predvienim u odredbi lana 29. taka
d) ZKP BiH (l. 39. taka d) ZKP FBiH , l. 37. taka g) ZKP RS, l. 29. taka d) ZKP
BD).
Analizirat emo neke situacije u kojima postoji obaveza sudije da se izuzme.
Jedna od novina vaeih procesnih zakona je uvoenje sudije za prethodni
postupak i sudije za prethodno sasluanje, koji postupaju u razliitim fazama postupka i
imaju razliita, zakonom odreena ovlatenja odnosno nadlenosti. Tako je sudija za
prethodni postupak nadlean da postupa u toku istrage i u postupku izruenja
osumnjienih, odnosno optuenih i osuenih osoba, a njegova ovlaenja se odnose prije
svega na odreivanje pritvora, nadzor nad izvrenjem pritvora, nadzor nad
komunikacijom pritvorenika sa spoljnjim svijetom, kao i za poduzimanje niza radnji
koje su vezane za izdavanje naredbi o poduzimanju posebnih istranih radnji,
odreivanje jemstva, postavljanje branioca po slubenoj dunosti i niza drugih,
konkretno odreenih ovlatenja.
Sudija za prethodno sasluanje je nadlean poslije podizanja optunice i ima
takoe konkretna zakonom odreena ovlatenja (odreuje pritvor nakon podizanja
optunice ukoliko osumnjieni po odluci sudije za prethodni postupak ve nije
pritvoren, kao i druga ovlatenja sudije za prethodni postupak ukoliko se te radnje nisu
od strane tog sudije, do podizanja optunice, ve poduzele-odreuje jemstvo, kontrolie
pritvor...).
Iako zakon posve konkretno, kako pojmovno tako i po nadlenosti i
ovlatenjima, pravi razliku izmeu sudije za prethodni postupak i sudije za prethodno
37
sasluanje, te u odredbama o izuzeu propisuje da sudija ne moe vriti sudijsku

dunost ako je u istom predmetu uestvovao kao sudija za prethodni postupak, sudija za
prethodno sasluanje..., u praksi su se poela pojavljivati razliita miljenja, koja su u
pojedinim sudovima rezultirala time da funkciju i sudije za prethodni postupak i sudije
za prethodno sasluanje obavlja jedan sudija i time praktino ova dva funkcionalno
nadlena suca spoji u jednu osobu. Prema nekim autorima, ovo pitanje, da li su sudija za
prethodni postupak i sudija za prethodno sasluanje jedan ili dvojica sudija, je postalo
najvanije pravno pitanje u primjeni novog krivinog procesnog zakonodavstva. Od
odgovora na ovo pitanje zavisi naravno da li e, ukoliko nakon postupanja jednog
sudije, kao sudije za prethodni postupak, biti poinjena bitna povreda odredaba
krivinog postupka iz ove take, ukoliko bi taj isti sudija, po podizanju optunice,
nastavio da postupa sada u ulozi sudije za prethodno sasluanje.
Da li se on, u smislu odredbe lana 29. taka d) ZKP FBiH (l. 39. taka d) ZKP
FBiH , l. 37. taka g) ZKP RS, l. 29. taka d) ZKP BD) morao izuzeti?
lanak pod nazivom Sudija za prethodni postupak i sudija za prethodno
sasluanje - jedan ili dvojica sudija 15 autora Obrena Buanina, sudije Vrhovnog suda
RS i Branka Peria, sudije Suda BiH, veoma detaljno iznosi argumente ovih
suprostavljenih pravnih stanovitava, ( od kojih se ono koje podrazumijeva da su to dva
suca, bazira i na odlukama Evropskog suda za ljudska prava) i zakljuuju da se iz same
definicije, logikim i gramatikim tumaenjem dolazi do jasne namjere
zakonodavca o povjeravanju ove dvije funkcije jednom sudiji u istom predmetu.
U navoenju argumenata za takvo svoje tumaenje naveden je i onaj, koji se u biti svodi
na pitanje ekonominosti sudovanja, jer bi, kako navode, u sluaju da se zauzme
stanovite da su to dva suca, tada bio potpuno blokiran rad sudova koji nemaju vie od
pet sudija, jer bi ve u strazi bilo iskljueno etvoro sudija ( sudija za prethodni
postupak i troje sudija vanraspravnog vijea).
Meutim u lanku pod nazivom Rasprava o pitanju: moe li sudija u istom
krivinom predmetu obavljati funkcije sudije za prethodni postupak i sudije za
prethodno sasluanje prof. dr. Hajrija Sijeri-oli 16 , izmeu ostalog kae: iz toga
je vidljiva vanost raspravljanja o postavljenom pitanju, kako za praktinu primjenu
odgovarajuih procesnih rjeenja, tako i za oblikovanje odgovarajue strategije u
razvijanju procesnih instituta. Radi se dakle, o vanom pitanju, u pogledu kojeg
zastupam stav da je odgovor na postavljeno pitanje negativan, dakle da ista osoba u
istom predmetu ne moe biti u fukciji sudije za prethodni postupak i funkciji
sudije za prethodno sasluanje. U argumentaciji tog miljenja prof. dr. Sijeri-oli
se pozvala na meunarodne standarde o pravima ovjeka povezanih, kako kae kroz
prizmu meunarodnih propisa, tako i kroz meunarodnu judikaturu, naroito na pravo
na pravino suenje ( l. 6. stav 1. Evropske konvencije i l. 14. Meunarodnog
ugovora o graanskim i politikim pravima), prema kojima je potrebno da se ispune
uvjeti da bi se odreeni postupak mogao oznaiti kao pravian. To su, kako obrazlae
15
Pravo i pravda, asopis za pravnu teoriju i praksu, Godina IV, broj 1, Sarajevo 2005. godina
16
Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, 2004,
38
prof. Dr. Sijeri-oli: - pravo svakog ovjeka da o krivinoj optubi protiv njega
odlui nezavisan i nepristrasan sud koji je ustanovljen zakonom, pravo na javno suenje
i javno objavljivanje presude, pravo na suenje u razumnom roku, naelo
ravnopravnosti stranaka ili jednakosti oruja, presumpcija nevinosti, minimalna prava
odbrane koja pripadaju osumnjienom odnosno optuenom, pri emu navodi konkretne
odluke Evropskog suda za ljudska prava, koje posredno ili neposredno potvruju stav
da u interesu pravinog postupka i potovanja prava u krivinom postupku ne
moe biti spajanja u istoj osobi i istom predmetu dviju, po svojoj sadrini,
razliitih funkcija, a kao to su to funkcija sudije za prethodni postupak i funkcija
sudije za prethodno sasluanje 17
Ovo pitanje, mada nam se ini da je zakonski posve jasno odreeno, i da ne bi
trebalo imati dilemu da se radi o dva suca, ipak je u praksi dovelo do razliitih
tumaenja i primjena. Kako se u dogledno vrijeme oekuju odreene izmjene i dopune u
oblasti krivinoprocesnih zakona, to je mogue oekivati i konkretno izjanjenje
zakonodavca o ovome.
c) ako je glavni pretres odran bez prisustva osobe ija je prisutnost na
glavnom pretresu po zakonu obavezna ili ako je optuenom, branitelju,
ili oteenom, protivno njegovom zahtjevu, uskraeno da na glavnom
pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog
pretresa.
ija je prisutnost na glavnom pretresu obavezna reguliu odredba lanova 238. i
lanova 245. do 249. ZKP BIH ( l. 253. i l. 260. do 264. ZKP FBiH, l. 245. i l. 252.
do 256. ZKP RS, l. 238. i l. 245. do 249. ZKP BD). Tu spadaju optueni, tuilac i
branilac u sluajevima obavezne odbrane, odnosno kada je optueni sebi angaovao
branioca, a potom tuma, kada to zakon odreuje. ( Ovo se detaljno obrauje u modulu
2).
Pretpostavka je da su te osobe uredno pozvane u skladu sa odredbama lanova
168. do 177. ZKP BIH ; l.182. do 191. ZKP FBiH; l.79. do 82. ZKP RS; l. 168. do
177. ZKP BD.
to se tie optuenog postupak se, prema vaeem krivinom zakonodavstvu
kod nas, ne moe ni u kom sluaju odrati u njegovoj odsutnost. Odredba lana 247.
ZKP BD, (l. 262. ZKP FBiH, lan 254. ZKP RS, l. 247. ZKP BD) izriito propisuje
da se optuenom ne moe suditi u odsutnosti. Iznimke, koje je raniji ZKP predviao,
sada su nedozvoljene.
Ista je procesna situacija i kada tuilac ne doe na glavni pretres (lan 245. ZKP
BIH, l. 260. ZKP FBiH, l 252. ZKP RS, l.245. ZKP BD). ( napominjemo da vie ne
17
o daljnjim argumentima ire u lanku Rasprava o pitanju: moe li sudija u istom krivinom predmetu
obavljati funkcije sudije za prethodni postupak i sudije za prethodno sasluanje, prof. Dr. Hajrija
Sijeri-oli, Godinjak Pravnog fakulteta 2004. godina
39
vrijede ni odredbe, koje je ranije nae procesno krivino zakonodavstvo doputalo, a

koje su se ticale supsidijarnog tuioca, odnosno oteenog kao tuioca).
Kada je u pitanju odsustvo branioca sa rasprave tada se to mora posmatrati sa
aspekta obavezne i fakultativne odbrane.
U sluaju obavezne odbrane, ukoliko branilac nije uredno pozvan rasprava se ne
moe nikako voditi u njegovoj odsutnosti.
Ukoliko je odbrana fakultativna i optueni predloi da se rasprava odri u
odsutnosti njegovog branioca, sud e to prihvatiti.
Inae, u sluaju fakultativne odbrane, ukoliko branilac izostane a uredno je bio
pozvan, i prema teoriji i praksi preovladavalo je stajalite da se rasprava mogla odrati.
Meutim, kako se radi o konvencijski zajamenom pravu na odbranu to se ta situacija
danas rjeava sa aspekta zatite ljudskih prava. Tako napr. i u sluaju da je branilac
obavijestio da je sprijeen i da ne moe prisustvovati glavnom pretresu, rasprava se
ipak ne moe voditi u njegovoj osutnosti. Ukoliko on pak nita o razlozima nedolaska
nije izvjestio sud, rasprava bi se mogla voditi u njegovoj odsutnosti, i to bi, prema do
sada zauzetim stavovima, predstavljalo relativno bitnu povredu postupka.
Pravo je optuenog da koristi besplatnu pravnu pomo tumaa ukoliko ne
razumije ili ne govori jezik koji je slubeni jezik na sudu. Ukoliko je, shodno odredbi
lana 8. ZKP BIH (l. 9. ZKP FBiH, l. 8. ZKP RS, l. 8. ZKPBD) neophodno da se
optuenom obezbijedi prisustvo tumaa, a on ne doe na glavni pretres, pretres se ne
moe odrati u njegovoj odsutnosti, bez obzira da li je tuma bio uredno obavijeten ili
pak nije. U protivnom bi bila poinjena apsolutno bitna povreda postupka iz take c).
Meutim, ako tuma dovoljno ne poznaje jezik sa kojeg prevodi, ili neto pogreno
prevede a to se negativno odrazi na presudu, radit e se o relativno bitnoj povrede
postupka.
Apsolutno bitna povreda postupka bila bi poinjena i u sluaju ako bi sud
optuenom i branitelju uskratio pravo na upotrebu vlastitog jezika. Ovo se meutim ne
odnosi na tuioca, to je u vezi sa zakonskim odredbama kojima se regulie pitanje
slubenog jezika koji je u upotrebi u sudu.
Odredbe koje propisuju pretpostavke za odravanje glavnog pretresa sadre i
odredbe o postupanje suda u sluaju nedolaska stranaka, branitelja i drugih uesnika
postupka, pozvanih od strane suda. Meutim, uoava se da vaei zakoni ne sadre ni
jednu odredbu koja se tie prisutnosti punomonika oteenog na glavnom pretresu.
Oigledno je da se radi o propustu zakonodavca, jer se, iz drugih zakonskih odredbi,
izvlai zakljuak kada je sud duan pozvati punomonika oteenog na glavni pretres i
kakve su pravne posljedice njegovog nedolaska.
40
d) ako je povrijeeno pravo na odbranu

Jedno od osnovnih procesnih prava optuenog je pravo na odbranu.
Optueni moe svoju funkciju odbrane ( kao skupa procesnih radnji kojima je
cilj utvrenje injenica u korist okrivljenika i primjena najpovoljnijih propisa) u
kaznenom postupku obavljati sam (tzv. materijalna odbrana) ili uz strunu pomo
branitelja (tzv. formalna odbrana) 18 .
(Pravo na branitelja je takoe obraeno u modulu 2).
Prema odredbi lana 7. ZKP BiH (l. 7. ZKP FBiH, l. 7. ZKP RS, lana 7. ZKP
BD) pravo na odbranu obuhvata pravo osumnjienog odnosno optuenog da ima pravo
braniti se sam ili uz strunu pomo branitelja kojeg sam izabere, a u sluaju da to sam
ne uini da mu se, kada je to zakonom odreeno, odredi branitelj po slubenoj dunosti,
kao i pravo da mu se osigura dovoljno vremena za pripremanje odbrane.
U ovo pravo spadaju :
- pravo da bude prisutan radnjama krivinog postupka
- na sasluanje prije sudske odluke,
-
na predlaganje i poduzimanje radnji u krivinom postupku s ciljem pobijanja

navoda optube i dokazivanja vlastitih tvrdnji,
na predlaganje dokaza i pravo na zavrnu rije
- pravo da ve na prvom ispitivanju, na jeziku kojeg razumije, bude obavijeten o

djelu za koje se tereti,
U okviru formalne odbrane spadaju sljedea prava:
- pravo na strunu pomo branioca po slobodnom izboru
- pravo na besplatnu pravnu pomo ukoliko trokove pomoi branioca ne moe da
podmiri iz vlastitih sredstava
- pravo da slobodno komunicira i korespondira sa svojim braniocem
- pravo da razgleda i prepisuje spise predmeta tokom itavog krivinog postupka
- pravo da mu se omogui dovoljno vremena i obezbijedi mogunost da pripremi
svoju odbranu
- pravo na albu i pravne lijekove
- pravo da zahtijeva izuzee sudija zbog sumnje u njihovu pristrasnost
18
Davor Krapac Kazneno procesno pravo, Informator, Zagreb, 2000. godine, str.127
41
Pored naprijed navedenih, koja bi se mogla nazvati aktivnim pravima optuenog,

postoje i takozvana pasivna prava u koja spada:
- pravo optuenog da ne iznosi svoju odbranu niti odgovara na postavljena pitanja
- pravo da uskrati iskaz (pravo na utnju)
Analizirajui pojedina od ovih prava, iz grupe prava na formalnu odbranu navest emo
neke sluajeve iz prakse, na koja je, ini nam se vano ukazati:
PRIMJER: Iz obrazloenja Presude Vrhovnog suda FBiH broj K-245/99 od
05.09.2001. godine
*****
Odredba lana 6.3.c. Evropske konvencije se odnosi na pravo odbrane
odnosno na pravo pojedinca da se brani sam (tzv. materijalna odbrana) ili putem
slobodno izabranog branioca ili branioca koji mu se besplatno stavlja na raspolaganje
radi pruanja pravne pomoi ( tzv. formalna odbrana). Takva prava na odbranu svake
optuene osobe su i nae ustavno naelo, a uz to su ona iskazana i u odredbama lana
7. stav 1. i 2. i 3. ZKP FBiH. S tim u vezi valja dodati da je i u ovom sluaju optuenom
S.Z. pored prava na tzv. materijalnu odbranu pripadalo i pravo na tzv. obaveznu
formalnu odbranu u smislu lana 66. stav. 2. i 3. ZKP, koja u sebe nuno ukljuuje
njegovo stvarno zastupanje u krivinom postupku. Iz naprijed izloenih navoda o
izabranom i postavljenim braniocima po slubenoj dunosti mora se zakljuiti da nisu
respektovana takva prava optuenog S.Z. u pogledu pruanja prave pomoi. Da je to
tako vidi se i po tome, to je predsjednik niestepenog suda bez razrjeenja izabranog
branioca optuenog S.Z.- D.S. , advokata iz Zenice, ovom prvo postavio branioca po
slubenoj dunosti E.., advokata iz Zenice, koji je zbog kratkoe vremena odbio
odbranu, nakon ega mu je postavio za branioca po slubenoj dunosti A.P., advokata
iz Zenice, te je voen glavni pretres i pored njegovih upozorenja da je imao kratak rok
za upoznavanje sa predmetom, i da nije spreman za uspjenu odbranu. Ovo sve
oigledno pokazuje ne samo da su napravljene pogreke u odnosu na postavljanja
branilaca po slubenoj dunosti, ve i na neprihvatljivo shvatanje prvostepenog suda
pojma tzv. formalne odbrane, ija sutina nije sadrana u tome to optueni S.Z. ima
branioca odnosno da mu je postavljen branilac po slubenoj dunosti, ve u tome dal on
ovome stvarno prua pravnu pomo. kako je u ovom sluaju oigledno izostala stvarna
formalna odbrana optuenog S.Z. zbog propusta niestepenog suda, mora se prihvatiti
da on nije imao adekvatna sredstva za pripremu svoje odbrane i konzekventno tome
pravedno suenje u smislu lana 6.(3)(b)(c) Evropske konvencije.
______________________________________________________________________
42
Prema odredbi lana 6. st.3. taka ( c) Evropske konvencije svako ima pravo na
besplatnog branitelja, kad to nalau interesi pravde. Praksa ESLJP tumai pojam
interesa pravde prema okolnostima svakog pojedinog sluaja, na kumulativnom
temelju od etiri kriterija:
- teina krivinog djela
- sloenost predmeta
- teina zaprijeene kazne
- osobne prilike okrivljenika
Tako je napr. u sluaju Quaranta c/a vicarske ( presuda od 24.5.1991. godine serija
A 205) Evropski sud za ljudska prava ocijenio da su vicarski sudovi pogreno uskratili
pravo na pomo branitelja iz budetskih sredstava suda optuenom koji j bio optuen za
djelo zaprijeeno kaznom zatvora od 3 godine pri emu se radilo o strancu koji je
poticao iz neprivilegovanog drutvenog sloja, k tome ovisniku o drogama i socijalnom
sluaju. 19
Osumnjienom, odnosno optuenom se mora osigurati dovoljno vremena za
pripremanje odbrane lan 7. stav 3. ZKP BiH, (l. 7. stav 3. ZKP FBiH i l. 7. stav 3.
ZKP RS lan, 7. stav 3. ZKP BD).
Adekvatno vrijeme za pripremanje odbrane moraju se dati i optuenom i
njegovom braniocu. Ovo pravo obuhvata i albeni postupak. U tom smislu je radi
garantovanja ovog prava za pripremu i izradu albe i uvedena mogunost produenja
roka za albu, o emu je naprijed bilo rijei. U principu, prema preporuci Komisije iz
Strasbura, trebaju se potovati zahtjevi odbrane za produenje roka za izradu albe.
Primjer: Iz prakse Doma za ljudska prava
U odluci Doma za ljudska prava, predmet ljivo protiv Republike Srpske, Dom
je ustanovio povredu lana 6.(3)(b), zajedno sa lanom 6.(1) Konvencije, poto se
advokat, kojeg je imenovao sud, tek na dan suenja sreo sa podnosiocem prijave i nije
komunicirao s njim nekom drugom prilikom. Povreda se posebno odnosi na nalaz da
podnosiocu prijave nisu osigurani adekvatni uslovi na odbranu. U tom smislu je
obrazloeno da, utvrivanje onoga ta predstavlja adekvatno vrijeme i uvjete
neophodne za pripremanje odbrane, u suenju u krivinom postupku zavisi od injenica
svakog pojedinanog sluaja. Meu faktorima koji su relevantni za takvo utvrivanje
svakako su sloenost predmeta, momenat kada je branilac imenovan, mogunost
komuniciranja izmeu branioca i optuenog koji se nalazi u pritvoru. Kod uvjeta za
19
Davor Krapac, Kazneno procesno pravo, Informator, Zagreb 2000. str.131. (Pravna miljenja visokih
sudova)
43
komuniciranje izmeu branioca i njegovog klijenta (osumnjienog/optuenog) za vijeme

dok se nalazi u pritvoru valja imati u vidu restrikcije ovog prava, koje su zapravo
izuzetak u odnosu na opte pravilo, a koje su opravdane posebnim okolnostima
predmeta.
______________________________________________________________________
Povreda prava na odbranu poinjena je i u sluaju postavljanja optuenom
branioca po slubenoj dunosti neposredno pred poetak glavnog pretresa na kojem je
donijeta presuda, bez ostavljanja mogunosti braniocu da se upozna sa spisima u
konkretnom predmetu i da sa svojim branjenikom obavi razgovor o nainu odbrane.
Ovim je uinjena, na glavnom pretresu, povreda prava optuenog na odbranu. Radi se
naime o povredi odredbe lana 6. stava 3. (b) Evropske konvencije o zatiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda, kojom je odreeno da svako ko je optuen za krivino djelo
ima, izmeu ostalih prava u okviru prava na odbranu, i pravo da mu se osiguraju
vrijeme i uslovi neophodni za pripremanje odbrane. To pravo osobe optuene za
krivino djelo mora se posmatrati zajedno sa pravom na branioca, koje je ustanovljeno
lanom 6. stavom 3. (c) Konvencije, tako da ovo pravo obuhvata i pravo da se i
braniocu osiguraju vrijeme i uvjeti neophodni za pripremanje odbrane. To svakako
podrazumijeva i pruanje braniocu mogunosti uvida u spise predmeta i razgovora s
njegovim branjenikom u cilju pripremanja odbrane.
Pravo na odbranu je obezbijeeno ukoliko branilac tu svoju funkciju vri
efikasno i djelotvorno. Postoje situacije da optueni, mada je izabrao branioca, nakon
izvjesnog vremena stavi primjedbu na njegov rad i angaman u njegovom sluaju.
Optueni ima pravo u svakom momentu otkazati punomo-ovlatenje takvom braniocu i
da izabere drugog. Postavljanje novog branioca i razrjeenje dotadanjeg regulisano je
odredbama lanova 53. do 64. ZKP FBiH. Meutim, ukoliko optueni propusti ili ne
eli da sam izabere drugog branioca tada e mu ga sud postaviti po slubenoj dunosti.
Pri tome e, meutim, voditi rauna da omogui optuenom da se ipak izjasni koga eli
da mu se postavi kao branilac po slubenoj dunosti, tako to e osumnjienom /
optuenom predoiti listu advokata sa podruja tog suda ili pak ireg podruja (kantona,
podruja okrunog suda i sl). Ukoliko ni tada osumnjieni/optueni sam ne izabere svog
branioca sud e, postavljajui mu branioca voditi rauna da branilac kojeg izabere, ima
dovoljno znanja i iskustva da optuenom u konkretnom predmetu prui efikasnu i
kvalitetnu odbranu.
Ako osumnjieni, odnosno optueni sam ne uzme branitelja postavit e mu se
branitelj po slubenoj dunosti kad je to odreeno ovim zakonom (lan 7. stav 2. ZKP
FBiH i ZKP RS).
Meutim, mogua je i suprotna situacija i to da se optueni usprotivi da ima
branioca i izjavi da eli izriito da se brani sam. Da li je i tada, u sluaju obligatorne
odbrane, obaveza da optueni, koji se tome izriito protivi, ima branioca. S pravom se
postavlja pitanje da li se i u tom sluaju, postavljanjem branioca po slubenoj dunosti,
44
u sluaju obavezne odbrane, usprkos njegovom izriitom protivljenju, vrijea pravo

optuenog da se brani sam i da li se time zadire u njegovo pravo na odbranu- (ovakva
situacija se pojavila pred Hakim tribunalom gdje je optueni S.M. izriito zahtijevao da
se brani sam, a Tribunal ocijenio da on, zbog zdravstvenog stanja to nije bio u
mogunosti, pa mu je, u jednoj fazi postupka, bila nametnuta slubena odbrana).
Postavljanje branioca je izmeu ostalog i u funkciji obezbjeenja uspjenog voenja
krivinog postupka. Stav je Evropskog suda za ljudska prava da se primjenjuje
nacionalni zakon (obavezna odbrana usprkos protivljenju optuenog) jer je nacionalnim
pravom optuenim dato vie prava nego to ga Evropska konvencija garantuje.
Pored prava optuenog da se njemu i njegovom braniocu osiguraju adekvatno
vrijeme i uslovi potrebni za pripremanje odbrane, proizilazi i pravo optuenog da on i
njegov branilac imaju pristup svim dokazima koje nadleni organi mogu prikupiti,
ukoliko su te informacije relevantne za odbranu.
U okviru prava na odbranu i obaveze suda da optuenom omogui adekvatne
uslove za pripremu svoje odbrane u albnom postupku, valja posmatrati razliitu praksu
prvostepenih sudova, koja se ogleda u tome da se na pojedinim sudovima na glavnom
pretresu ne vodi tzv. klasini zapisnik, ve da se o toku i sadraju glavnog pretresa vri
samo zvuno snimanje. S tim u vezi je i praksa tih sudova da optuenom, u okviru
njegovog prava, propisanog odredbom lana 61. stav 3. i 5. i lana 241. stav 2. ZKP
FBiH, (lan 55. stav 3. i 5. i lana 233. stav. 2 ZKP RS), na razmatranje i prepisivanje
spisa predmeta, uruuju CD na kojem se nalazi zvuni snimak glavnog pretresa. Iako
postoje razliiti argumenti u prilog i protiv voenja klasinog zapisnika, valja ukazati da
ni jedna zakonska odredba ne iskljuuje obavezu voenja pisanog zapisnika i da
injenica da optuenom, umjesto pisanog zapisnika bude uruen CD sa zvunim
snimkom za njega u praksi moe predstavljati objektivan problem, ako nema tehniku
mogunost za njegovo presluavanje (ta u naim ekonomskim prilikama nije uope
standard). Na taj nain je pravo optuenog na odbranu dovedeno u pitanje 20 .
Pravo je optuenog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optube i da
se prisustvo i sasluanje svjedoka odbrane odobri pod uslovima koji vae i za svjedoke
optube. Ova dva prava su nezavisna jedno od drugog i omoguavaju da se optueni
stavi u jednak poloaj sa tuiocem u vezi sa pozivanjem i ispitivanjem svjedoka.
Tako je Vrhovni sud FbiH u jednom predmetu zauzeo stav da je pravo na odbranu
povrijeeno i ukoliko je prvostepeni sud prihvatio prijedlog optuenog ili njegovog
branioca da se na glavnom pretresu saslua, kao dokaz odbrane, neki svjedok a onda
propusti da se taj dokaz izvede a niti u presudi navede razloge za to. To za posljedicu
20
pogledati o ovome ire u lanku Neki aspekti poloaja optuenog prema novom krivinoprocesnom
zakonodavstvu autorice mr. Ljiljane Filipovi, sudije Vrhovnog suda FBiH, objavljenom u asopisu
Pravo i pravda broj 1, izdanje 2005. godina
45
ima uticaj na pravilnost i zakonitost presude, ime je poinjena bitna povreda odredaba
krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d) ZKP FBiH.
Ovo pravo se odnosi na sve vrste svjedoka ukljuujui i vjetake. Pravo je
optuenog da vjetake, koje on predlae, sud tretira jednako kao bilo kojeg vjetaka
kojeg imenuje sam sud ili kojeg angauje tuilatvo u tom postupku. To obuhvata i
obavezu suda da prui jednaku mogunost objema stranama, i optubi i odbrani, da
dostave svoje pismene dokaze o bilo kojem navodu i da sud te dokaze jednako tretira.
Istina, ovo pravo nije bez ogranienja. Dozvoljeno je odbiti svjedoka odbrane
gdje bi dokazi koje bi taj svjedok dao bili irelevantni i gdje je sud poduzeo razumne ali
neuspjene korake da pozove takvog svjedoka odbrane.
PRIMJER:
Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda:
U obrazloenju albenih navoda branilac optuene je naveo da je prvostepeni
sud nainio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka d)
jer je odbrani onemoguio da izvri izbor vjetaka neuropsihijatra time to nije uvaio
prijedlog odbrane u pogledu izbora osobe koja e vjetaiti, ve je to sud uinio po
svom izboru. Iako je, kako se to u albi dalje istie, prvostepeni sud po svom izboru za
vjetaka odredio dr H. K., spec. neuropsihijatra, sud nije prihvatio njegov nalaz i
miljenje, prema kojem je optuena P. F., u vrijeme izvrenja krivinog djela bila
neuraunljiva osoba, sa obrazloenjem da se radi o vjetaku sa manjim profesionalnim
iskustvom u toj oblasti i da taj vjetak, u vrijeme davanja nalaza i miljenja nije imao na
raspolaganju svu dokumentaciju i dokaze, koje je na raspolaganju imao tim vjetaka
neuropsihijatara Klinikog centra Univerziteta u Sarajevu, koji su naknadno, na
prijedlog optube, odreeni za vjetaenje, a za iji se nalaz i miljenje prvostepeni sud
u pobijanoj presudi opredijelio.
Ispitujui iznesene albene prigovore, koji se odnose na postupak odreivanja
vjetaka, iji je zadatak bio da, kao dokaz odbrane, provede psihijatrijsko vjetaenje
na okolnosti uraunljivosti optuene, iz zapisnika sa glavnog pretresa ( dokaz broj 3.) je
vidljivo da je odbrana stavila prijedlog vjetaka neuropsihijatra i psihologa, ali da se,
nakon prigovora tuioca da su navedeni vjetaci lijeili optuenu, branilac optuene
saglasio da se to vjetaenje povjeri vjetaku, kojeg e sud odrediti sa spiska stalnih
sudskih vjetak. Naredbom od 5.10.2004. godine, datoj na osnovu lana 110. stav 1.
ZKP FBiH, prvostepeni sud je za vjetaka odredio neuropsihijatra K. dr H. Stoga ovaj
sud ne nalazi da je time to je to sud uinio, optuenoj povrijeeno njeno pravo na
odbranu, kako to branilac u albi tvrdi, jer se odbrana sa tim saglasila. Osim toga,
vjetak neuropsihijatar K. H., iako ga je, kako se u albi tvrdi, sud po svom izboru
odredio za vjetaka, oigledno je dao nalaz i miljenje kojeg odbrana prihvata kao
objektivan i struan, to pogotovo ne ukazuje da je takvim izborom povrijeeno pravo
optuene na odbranu.
Ovaj sud je potom ispitao albene tvrdnje branioca optuene P. F. u dijelu
kojima se prigovara to se prvostepeni sud, kada je odluivao o krivnji optuene,
46
opredijelio za dokaz optube odnosno za nalaz i miljenje tima vjetaka

neuropsihijatara. Naime, prema tom nalazu i miljenju optuena je tempore criminis
bila u stanju afektivne razdraenosti, ali ta razdraenost nije prelazila srednji stepen
izraenosti tako da je njena mogunost da shvati znaaj djela i da upravlja svojim
postupcima bila smanjena, ali ne i bitno. Iz stanja spisa vidljivo da je prvostepeni sud,
nakon to su vjetaci odbrane dali svoj nalaz i miljenje, prihvatio prijedlog optube da
se provede dodatno vjetaenje od strane tima vjetaka neuropsihijatara i to tako da se
optuena uputi na Psihijatrijsku kliniku radi posmatranja, a sve u cilju potpunijeg i
sveobuhvatnijeg utvrivanja stanja njezinog duevnog zdravlja a time i njezine
uraunljivosti.
Stoga, po miljenju ovoga suda, iako je neuropsihijatrijski tim, za svoj nalaz i
miljenje, pored injenica pribavljenih na bazi posmatranja optuene, imao na
raspolaganju sve druge do tada prikupljene injenice i dokaze ( a to vjetaci odbrane u
vrijeme vjetaenja nisu imali), iz spisa predmeta je vidljivo da je u u naredbi o
vjetaenju prvostepeni sud jasno naveo ta sve vjetaci odbrane, za sainjavanje svog
nalaza imiljenja imaju na raspolaganju. Odbrana tome nije prigovorila, niti je pak, na
glavnom pretresu, nakon ispitivanja ovih vjetaka, odbrana predlagala da se tim
vjetacima naknadno predoe injenice i dokazi do kojih je sud, u toku daljnjeg
postupka doao. Osim toga, vjetaci odbrane su se izriito na pretresu izjasnili da su
imali dovoljno osnova za vjetaenje, i sainjavanje svog nalaza i miljenja.
Prema tome, suprotno albenim tvrdnjama ovaj sud ne nalazi da je nainom
provedenog vjetaenja po vjetacima odbrane dolo do naruavanja pravinosti
postupka, a time ni prava na odbranu optuene P.F.
______________________________________________________________________
Povreda prava na odbranu, a time i bitna povreda odredaba krivinog postupka,
bila bi poinjena i ukoliko se optueni, ili njegov branilac, ne obavijeste o sjednici
vijea apelacionog odjeljenja / drugostepenog suda, koji razmatra albu na prvostepenu
presudu. Obaveza obavjetavanja tuioca, optuenog i njegovog branioca proizilazi iz
izriite zakonske odredbe svih vaeih krivinoprocesnih zakona kod nas. Navedena
obaveza obavjetavanja (u odnosu na raniju odredbu koja je obavezivala da se optueni
i njegov branilac obavijeste o sjednici samo ukoliko su oni u albi izriito zahtijevali da
prisustvuju sjednici vijea) je ugraena u vaee krivino procesno zakonodavstvo
upravo zbog obaveze koja proizilazi iz navedene konvencijeske norme.
Uvedene garancije optuenom, kada je u pitanju pravo na odbranu, su
istovremeno i obaveza braniocima da to pravo optuenih ne zloupotrebljavaju i da,
potujui obavezu brzog i efikasnog okonanja krivinog postupka, potuju i procesnu
disciplinu u pogledu obaveze tanog pristupa pred sud i pravovremenog obavjetavanja
suda o razlozima sprijeenosti da se odazovu pozivu suda. U tom smislu su uvedene
zakonske odredbe kojima se sankcionie nedisciplina stranaka, branioca, svjedoka ili
vjetaka na glavnom pretresu.( odredbe l. 260. 265. ZKP FBiH).
47
e) ako je protivno zakonu bila iskljuena javnost na glavnom pretresu

Glavni pretres javan. Iskljuenje javnosti mogue je u sluajevima i na nain
kako to predviaju odredbe lanova 234. 237. ZKP BIH, (l. 249. do 252. ZKP FBIH;
l. l. 242.-245. ZKP RS, 234.-237.ZKP BD. )
Ukoliko je javnosti sa glavnog pretresa iskljuena protivno naprijed navedenim
odredbama vaeih krivinoprocesnih zakona to predstavlja bitnu povredu postupka. Na
taj nain se titi jedno od naela krivinog postupka - naelo javnosti. To znai da
javnoj raspravi mogu prisustvovati graani i pratiti njezin tok. Svrha ovog naela nije
samo u tome da ira javnost bude upoznata o suenju ve se na taj nain, kroz praenje
javnosti toka suenja ostvaruje kontrola sudovanja u irem smislu. Na taj nain se
optuenom prua vea garancija potivanja njegovih procesnih prava.
Javnost suenja je u okviru prava na pravino suenja zagarantovano l. 6 (1)
Konvencije. To pravo, koje u sebi sadri pravo na javno sasluanje, obrazloeno je u
jednom izvjetaju Evropske komisije za ljudska prava na taj nain da javna priroda
postupka pomae da se pravinost suenja osigura zatitom uesnika u sporu od
svojevoljnih odluka i omoguavanjem da drutvo kontrolira provoenje pravde.
Kombinirana sa javnom objavom presude, javna priroda sasluanja slui da osigura
da javnost bude blagovremeno i propisno informisana putem tampe te da javnost
moe pratiti pravni proces. To e doprinjeti osiguravanju povjerenja u provoenje
pravde. 21
Dakle, osim prava na fiziku prisutnost javnosti na suenju, graani imaju
pravo da se sve to se na suenju ulo, iznese putem sredstava javnog informisanja, to
je dio ustavnih prava i sloboda ( sloboda izraavanja misli, sloboda informisanja), tako
da se predstavnicima tampe, odnosno sredstava informisanja, mora omoguiti pristup
suenju.
Svako iskljuenje javnosti, suprotno situacijama koje zakon predvia,
predstavlja bitnu povredu odredaba krivinog postupka.
Navedena povreda je poinjena i u sluaju kada se u toku cijelog glavnog
pretresa javnost iskljui a to je bilo potrebno samo u jednom dijelu glavnog pretresa, na
koji su se odnosili razlozi predvieni u odredbi lana 235. ZKP BiH,(l.250. ZKP FBiH,
l.243. ZK PRS, l. 250. ZKP BD).
Pravo na javno suenje u sebi obuhvata i pravo na javno sasluanje i javnu
objavu presude, i ono je zagarantovano u svim fazama postupka. Javno sasluanje, po
svojoj sutini, istovremeno je i segment prava na pravino suenje i prava na odbranu.
21
U predmetu Axen Komisija je sainila izvjetaj u kojem je ovo definisala
48
Zanimljivo je da je u okviru analiziranja prava na javno suenje iznesen sluaj u

predmetu Helmers, pri emu je u presudi Evropskog Suda za ljudska prava sud napravio
razliku izmeu suenja pred prvostepenim i suenja pred albenim sudom.
U toj presudi Evropski sud za ljudska prava je zakljuio da:
pod uslovom da je javno sasluanje u prvostepenom postupku odrano,
odsustvo takvog sasluanja pred drugostepenim i treestepenim sudom moe biti
opravdano specijalnim karakteristikama postupaka. Tako postupak dozvole na ulaganje
albe i postupak koji se bavi iskljuivo pravnim pitanjima, nasuprot utvrivanja
injenica, moe biti u skladu sa zahtjevima lana 6. iako podnositelj albe ne dobije
priliku da ga lino sasluaju albeni ili kasacioni sud.
______________________________________________________________________
Primjer: Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Republike Srpske K 120/04 od
25.11.2004.god.

303. 1. ,
, ,
.
, 03.06.2004.
243. -,
( 01.06.2004.
03.06.2004. ),
,

,
.
243. -
,
(
303. 1. ) ) ,
,
,
. ,
,
,
303. 1. ) -
.
( 270. 2. -)
, 296. 7. -,

, 4. 2. ,
49

.
______________________________________________________________________
f) ako je sud povrijedio propise krivinog postupka o postojanju odobrenja
nadlenog organa
Ovom odredbom je predvien jedan od izuzetaka od naela legaliteta krivinog
postupka. Naime, usprkos tome to postoji osnovana sumnja da je odreeno lice
poinilo krivino djelo koje s goni po slubenoj dunosti i to ne postoje smetnje za
njegovo krivino gonjenje, ipak je u javnom interesu da se krivino gonjenje ne
poduzme. To je sluaj kada je pokretanje krivinog gonjenja vezano uz prethodno
odobrenje odreenog dravnog tijela ( napr. krivino gonjenje osoba koje uivaju
krivinoprocesni imunitet po unutranjenm pravu, ili krivino gonjenje osobe koja je
krivino djelo uinila u inostranstvu.
Odobrenje nadlenog organa odnosi se na odobrenje od kojeg zavisi ovlatenje
odnosno uopte pravo na voenje krivinog postupka. Osnovi za navedeno odobrenje
mogu biti dati u krivinom zakonu, i tada se radi o materijalnopravnoj osnovi, ili u
procesnom zakonu, kada se radi o procesnopravnoj osnovi.
Prema odredbi lana 223. ZKP FBiH kad je zakonom propisano da je za
krivino gonjenje pojedinih osoba prethodno odobrenje nadlenog dravnog organa,
tuitelj ne moe provesti istragu niti podii optunicu ako ne podnese dokaz da je
odobrenje dato.
Ukoliko bi se pak u albenom postupku ustanovilo da je krivini postupak
pokrenut bez odobrenja nadlenog organa tada
vijee apelacionog
odjeljenja/drugostepeni sud shodno odredbi lana 329. stav 1. ZKP FBiH nee ukinuti
pobijanu presudu ve e donijeti presudu kojom se optuba odbija.
g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadlean ili ako je
nepravilno odbio optubu zbog stvarne nenadlenosti
Ukoliko sud pogreno ocijeni stvarnu nadlenost i donese presudu u predmetu za
koji nije bio stvarno nadlean, ili ukoliko je stvarno nadlean sud nepravilno odbio da
sudi (odbio optubu zbog stvarne nenadlenosti), ini apsolutno bitnu povredu
postupka.
lan 23. ZKP BiH i lan 13. Zakona o sudu Bosne i Hercegovine propisuju
stvarnu nadlenost Suda Bosne i Hercegovine. Odredbom lana 23. ZKP DB propisana
je stvarna nadlenost Osnovnog suda i Apelacionog suda Distrikta Brko.
Odredba lana 24. ZKP FBiH, propisuje da Vrhovni sud Federacije, kantonalni
sudovi i opinski sudovi sude u krivinim stvarima u granicama svoje stvarne
nadlenosti odreene zakonom Federacije, odnosno zakonom kantona. lan 23. ZKP
50
RS propisuje da sudovi sude u krivinim stvarima u granicama svoje stvarne nadlenosti

odreene zakonom.
lan 28. ZKP BiH (lan 36. ZKP FBiH, lan 34. ZKP RS, l.28. ZKP BD)
propisuju da je sud duan paziti na svoju nadlenost (stvarnu i mjesnu) i im primjeti
da nije nadlean oglasit e se nenadlenim i po pravomonosti rjeenja uputiti e
predmet nadlenom sudu. Ova obaveza proizilazi i iz lana 6. stav 1. Evropske
konvencije prema kojoj svako ima pravo da mu sluaj ispita zakonom ustanovljeni sud.
U fazi istrage sudija za prethodni postupak nema ovlatenje da ispituje
nadlenost suda.
Sudija za prethodno sasluanje e prilikom prouavanja optunice ispitati i
stvarnu i mjesnu nadlenost suda i ukoliko nae da sud nije nadlean uputit e
optunicu na potvrivanje stvarno i mjesno nadlenom sudu. Ukoliko propusti da to
uradi a nakon potvrivanja optunice ustanovi da sud nije stvarno nadlean, donijet e
rjeenje kojim se sud oglaava nenadlenim i predmet ustupa stvarno nadlenom sudu.
Meutim, nakon potvrivanja optunice sud se ne moe oglasiti mjesno nenadlenim.
Sud je duan paziti na svoju stvarnu nadlenost do poetka glavnog pretresa a
cijeni ju na osnovu injeninog opisa datog u potvrenoj optunici. Tada donosi rjeenje
kojim se oglaava nenadlenim. Ukoliko sud pak poslije zapoetog glavnog pretresa
ustanovi da nije stvarno nadlean za suenje, ne moe rjeenjem predmet ustuputi
nadlenom sudu nego e donijeti presudu kojom se optuba odbija.
Nakon pravosnanosti rjeenja kojim se oglaava nenadlenim, ili presude
kojom se optuba odbija zbog nenadlenosti, predmet se dostavlja nadlenom sudu na
postupak. ZKP BiH i ZKP DB ne sadre odredbe po kojoj bi sud, kojem se predmet
dostavi, mogao izazvati sukob nadlenosti, ve je duan je provesti postupak.
Meutim, entitetski procesni zakoni (l. 37. ZKP FBiH, l. 35. ZKP RS)
predviaju mogunost da doe do sukoba nadlenosti, ukoliko sud, kojem je predmet
ustupljen smatra da je nadlean sud koji mu je predmet ustupio, ili neki derugi sud,
pokrenut e postupak za rjeavanje sukoba nadlenosti. O sukobu nadlenosti odluuje
zajedniki neposredno vii sud.
Ukoliko bi postupak vodio i presudu donio stvarno nenadlean sud znailo bi da
je optuenom uskraeno pravo da mu sudi nadlean sud. Meutim, ova povreda je
nainjena samo u sluaju da je postupak vodio nii sud a radi se o postupku iz
nadlenosti vieg suda, a ne i obratno. Ovo jasno proizilazi iz odredbe stava (2) lana
36. ZKP FBiH i l. 34. ZKP RS, koji glasi:
(2)Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suenje nadlean nii sud nee
dostaviti predmet tom sudu, nego e sam provesti postupak i donijeti odluku
51
h) ako sud svojom presudom nije rijeio predmet optube

Tuilac optunicom odreuje predmet i obim suenja i obavezuje sud da u tom
okviru donese presudu. Sud dakle presudom mora rijeiti optubu u potpunosti, bilo
pozitivno ili negativno, odnosno bilo djelomino pozitivno ili djelimino negativno. Ni
jedan dio optube ne smije ostati nerijeen. Pri tome odluka suda o predmetu optube
mora biti u cijelosti sadrana u izreci presude koju sud povodom te optunice donese.
Smatrat e se da sud svojom presudom nije rijeio predmet optube i da je time
poinio apsolutno bitnu povredu krivinog postupka u slijedeim sluajevima:
Ako sud nije potpuno rijeio predmet optube time to nije donio nikakvu odluku,
ni pozitivnu ni negativnu.
To bi bilo napr. u situaciji ukoliko je optunica podnesena protiv vie optuenih
ili zbog vie djela, a sud u presudi propusti da odlui za nekog optuenog ili za neko od
tih djela.
Navedeni primjer treba razlikovati od situacije kada u presudi nedostaje odluka
o nekoj odlunoj injenici ili o nekoj od vie radnji to ulaze u sastav jednog krivinog
djela. Tada se nee raditi o nepotpuno rijeenom predmetu optube ve o pogreno ili
nepotpuno utvrenom injeninom stanju, ili pak o povredi krivinog zakona ukoliko
zbog nepostojanja neke injenice ili radnje ne moe opstati krivino djelo zbog kojeg je
optueni oglaen krivim., ili je pak samo pravna kvalifikacija takvog krivinog djela
pogrena.
Kod ovakvog primjera takoe se mora razlikovati sljedee:
Da li je takva injenica izostala jer:
a) se sud uopte nije izjasnio o njoj
b) sud nije utvrdio njezino postojanje tj. utvrdio je da ta injenica ne postoji
Primjer :
a) sud se o toj injenici nije uopte izjasnio
Protiv optuenog A. A. podignuta je optunica zbog krivinog djela nadripisarstvo iz
lana 377. KZ F BiH. Sud ga oglasi krivim a propusti utvrditi da se on tom djelatnou
bavio uz nagradu, te ta injenica bude izostavljena i u injeninom opisu u izreci
presude.
Za tuioca je na taj nain sud pogreno i nepotpuno utvrdio injenino stanje.
52
Za optuenog e to biti povreda krivinog zakona jer je oglaen krivim za neto to

nema konstitutivno obiljeje tog krivinog djela.
Primjer:
b)sud nije utvrdio postojanje injenice tj. utvrdio je da ta injenica ne postoji
Ukoliko je sud odlunu injenicu da li je optueni pravnu pomo, za koju nema
propisanu strunu spremu, obavljao uz nagradu, utvrdio negativno (znai da se nije
bavio uz nagradu) time se moe samo postaviti pitanje da li je ta injenica pravilno
utvrena, tj. da li je injenino stanje pogreno utvreno.
Dakle, u svakom pojedinom sluaju izostanka neke odlune injenice iz izreke
presude treba razlikovati da li je ona izostala jer je sud propustio da njezino postojanje
utvrdi, ili je ta odluna injenica od strane suda negativno utvena, znai sud je utvrdio
da ona ne postoji, pa je stoga i nije mogao unijeti u izreku presude.
Primjer:
Sud nije potpuno rijeio predmet optube ukoliko je povodom optunice da je
optueni napao oteenog i nanio mu laku tjelesnu povredu u namjeri da mu oduzme
mobitel, naavi da takve namjere nije bilo, oslobodio optuenog za krivino djelo
razbojnitva iz lana 289. stav 1. KZ FBiH, ne oglasivi ga pri tome krivim za krivino
djelo nanoenje lake tjelesne povrede iz lana 173. stav 1. KZ FBiH.
Ista je situacija i ukoliko sud propusti donijeti odluku o nekom od vie predmeta
(objekata) krivinog djela obuhvaenih optubom. To takoe nee predstavljati bitnu
povredu postupka iz lana 312. stav 1. taka h) ZKP FBiH. I ovdje e biti rije samo o
nepotpunom injeninom stanju u pogledu izostalog predmeta.
Primjer :
Protiv optuenog A. A. podnesena je optunica zbog krivinog djela nasilniko
ponaanje iz lana 362. KZ FBiH, kojom se optueni tereti za vie radnji kojima je
ispoljio svoje nasilniko ponaanje, pa sud propusti da utvrdi neku od radnji tog
nasilnikog ponaanja, ili pak utvrdi da optueni neku od tih radnji uopte nije ni
poinio, pa ih izostavi iz injeninog opisa u izreci presude. Nee se raditi o nepotpuno
rijeenoj optubi, niti o povredi krivinog zakona. Presuda se moe pobijati samo zbog
pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja.
53
Primjer:
Protiv optuenog A. A. podnesena je optunica zbog krivinog djela teka kraa
iz lana 287. KZ FBiH u kojoj mu je stavljena na teret kraa zlatnog nakita, novca,
umjetnike slike i kompjutera. Sud ga oglasi krivim ali u izreci presude ne navede
kompjuter. Tuilac se moe aliti, ukoliko ima interes za tim ( napr. da bi vea koliina i
vrijednost ukradenih stvari utjecale na visinu kazne), samo zbog pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja).
Meutim, izostavljanje kompjutera ima bitnog uticaja na ostavrivanje
imovinskopravnog zahtjeva oteenog. Oteeni bi u parninom postupku morao
dokazivati da je i kompjuter bio predmet krae. Izostavljanjem tog predmeta iz izreke
presude i nedavanje razloga o tome zato je to sud izostavio je na tetu oteenog. Sud
je stoga duan obrazloiti da nije utvrdio da je i kompjuter bio predmet krae i dati
razloge za to,(ak i u dijelu koji se tie odluke o imovinskopravnom zahtjevu), kako bi se
oteeni, koji ima pravo albe na imovinskopravni zahtjev, mogao aliti. Jednostavno
izostavljanje tog predmeta, ukoliko je isti dio postavljenog imovinskopravnog
zahtjeva oteenog, bez davanja ikakvih razloga o tome je, onemoguavanje oteenom
da bez dokazivanja u parnici osnova za naknadu tete i za kompjuter, sa tim dijelom
tubenog zahtjeva uspije.
Zadatak:
Sud je oglasio krivim za krivino djelo teke krae iz lana 287. KZ FBiH
jednog saizvrioca, kojem je sueno odvojeno u odnosu na ostale saizvroce, i u izreku
osuujue presude unese samo iznos novca oduzetog krivinim djelom, koji je tom
optuenom u podjeli plijena pripao nakon podjele, a ne cjelokupan iznos novca, koji
je naveden u optunici.
Pitanje :Da li je time injenino stanje ostalo nepotpuno utvreno ili pak sud nije u
cijelosti rijeio predmet optube?
Odgovor:
Optuba nije u potpunosti rijeena, i sud je poinio bitnu povredu odredaba krivinog
postupka iz lana 312. stav. 1. taka h) ZKP FBiH.
U okviru ovog razmatranja potrebno je razmotriti i pitanje sticaja krivinih
djela, ukoliko izostane odluka o nekom od tih djela koja su predmet optube. U takvom
sluaju bi bila ostvarena ova bitna povreda postupka. Naime, kada sud nae da optueni
nije uinio neko od vie krivinih djela za koje je optuen, ili da neka od njih nisu po
zakonu krivina djela, ili da postoje odreene procesne smetnje za njihovo gonjenje, sud
mora u izreci presude o tome odluiti. Znai da mora ili odbiti optubu ili donijeti
oslobaajuu presudu. Ukoliko o tome ne odlui u izreci presude bit e poinjena bitna
povreda postupka iz lana 297. stav 1. taka h) ZKP BiH;(l.312. stav 1. taka h) ZKP
FBiH; l.303. st.1. taka ) ZKP RS; l. 297. stav 1. taka h) ZKP BD)
54
Sljedea situacija je u sluaju da se radi o sticaju krivinih djela, a sud nae da je neko
djelo konzumiralo drugo djelo za koje je istovremeno optuen. Sud e u tom sluaju
oglasiti optuenog krivim samo za djelo koje je konzumiralo ostala. U tom sluaju, u
odnosu na djelo koje je kozumirano, nee donijeti oslobaajuu presudu ali je u
obrazloenju duan navesti razloge za svoju odluku.
PRIMJER:
A. A. je optuen za dva krivina djela: krivotvorenje isprave iz lana 373. KZ FBiH i za
kasniju upotrebu te krivotvorene isprave. Sud e ga oglasiti krivim samo za krivino
djelo krivotvorenje isprave, jer je ono prvo konzumiralo drugo djelo.
Ili A. A. je optuen za krivino djelo teke krae obijanjem blagajne i za oteenje tue
stvari ( blagajne) sud e ga oglasiti krivim samo za krivino djelo teke krae jer je ono
drugo, zbog naina izvrenja prvog, konzumiralo ovo drugo krivino djelo.
U svakom od tih sluajeva sud u odnosu na ovo drugo krivino djelo nee donositi
oslobaajuu presudu.
Krivini zakoni u BiH, osim KZ RS, poznaju institut produenog krivinog
djela. lan 55. u stavu 2. KZ FBiH definie da je produeno krivino djelo uinjeno kad
je uinitelj s namjerom uinio vie istih ili istovrsnih krivinih djela koja, s obzirom na
nain uinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih
povezuju ine jedinstvenu cjelinu.
Kako postupiti u sluaju da sud utvrdi da optueni nije poinio neko od djela iz
sastava produenog krivinog djela ( ili da ono po zakonu nije krivino djelo, ili da u
pogledu njega postoji neka procesna smetnja - zastarjelo, obuhvaeno amnestijom,
nema odobrenja nadlenog organa ili sl.). Da li e sud i tom sluaju za to djelo donijeti
oslobaajuu presudu ili e ga pak u izreci izostaviti a u obrazloenju dati razloge za to.
Praksa i pojedine teorije su u ovom sluaju razliiti. Praksa, vjerojatno jer je to
jednostavnije, ee zauzima drugi stav izostavlja to djelo iz izreke sa obrazloenjem
razloga za to.
Pojedini teoretiari smatraju da je ispravan prvi nain postupanja, to jest da sud
u tom sluaju mora donijeti oslobaajuu presudu (odnosno presudu da se optuba
odbija). Razlog za ovakvo shvaanje lei u tome to je svako djelo iz sastava
produenog krivinog djela samostalno krivino djelo, sposobno da samo opstoji.
Odluka o njemu stoga, i nije mogua njegovim jednostavnim izostavljanjem iz izreke
presude, ve se o njemu mora donijeti meritorna odluka. (bilo oslobaajua presuda ili
da se optuba obija). U prilog ovom shvatanju lei i to to je praksa na stanovitu da se
zastarjelost odvojeno posmatra za svako djelo iz sastava produenog krivinog djela.
55
i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog

zakona ne moe zasnivati presuda
Koji bi to dokaz, na kojem je sud zasnovao svoju presudu (osuujuu ili
oslobaajau) po odredbama procesnih zakona bio nevaljan dokaz, valja poi od
odredbe lana 10. ZKP BiH, l. 11. ZKP FBiH, l. l. 10. ZKP RS, l. 10. ZKP BD.
Ove odredbe, kao jedno od osnovnih naela na kojima poiva krivini postupak,
propisuju naelo kojim se garantuje zakonitost dokaza. Ovo naelo obuhvata:
-
zabranu da se od osumnjienog, optuenog ili bilo koje druge osobe koja

uestvuje u postupku iznuuje priznanje ili kakva druga izjava
-
zabranu da sud zasnuje svoju odluku na dokazima pribavljenim

povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i meunarodnim
ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima
koji su pribavljenim bitnim povredama ZKP, niti na dokazima koji su
dobijeni na temelju takvih dokaza.
lan 281. stav 1. ZKP BiH (l. 296. st. 1. ZKP FBiH, l. 287. stav 1. ZKP RS, l.
281. st.1. ZKP BD) propisuju da se presuda zasniva samo na injenicama i dokazima
koji su izneseni na glavnom pretresu.
Oigledno su brojne situacije iz kojih moe proizai da se odreeni dokaz smatra
nezakonitim dokazom i da zasnivanje odluke na takvom dokazu vodi njezinoj
nevaljanosti i ukidanju. U tom smislu neophodno je poi od odredaba vaeih
krivinoprocesnih zakona u BiH u kojim su propisane radnje dokazivanja i posebne
istrane radnje.
PRIMJER: Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Republike Srpske K-28/05 od
26.04.2005. god

303. 1. ) -
.
,

,
( )
,
,
1.7.2003. (
, 50/03 27.6.2003. ).
,
56
.

,

,
, .
,
,
, ,

(
) ,

, 442. 1. 3.
.
______________________________________________________________________
___
Primjer:
Na glavnom pretresu, uz saglasnost stranaka u postupku, proitani su dokazi koji su
prikupljeni po proceduri pred sudskim i policijskim organima SR Njemake, s obzirom
da je krivino djelo, za koje je A.D. bio optuen, izvreno na teritoriji SR Njemake.
A.D. je u toku postupka, u svojoj odbrani, osporio dokaze prikupljene po krivinoj
proceduri SR Njemake, navodei da su neprihvatljivi u smislu Zakona o krivinom
postupku, te zatraio od suda donoenje rjeenja o izdvajanju takvih dokaza u smislu
lana 79. ZKP.
Primjer: Iz albe branilaca optuenog A.D.
***
albom branilaca optuenog A.D. pobija se prvostepena presuda zbog bitnih
povreda odredaba krivinog postupka iz lana 358. stav 1. tala 8. ZKP, jer se zasniva
na dokazima na kojima se, po odredbama tog zakona ne moe zasnivati. To obrazlau
time da su dokazi, koji su pojedinano pobrojani na stranama 6-9 pobijane presude,
pribavljeni protivno odredbama lana 8. stav 2. ZKP, poto su pribavljeni po krivinoj
proceduri SR Njemake. Kako Bosna i Hercegovina i SR Njemaka nisu do sada
zakljuile bilateralni meunarodni ugovor o pruanju pravne pomoi u graanskim i
krivinim stvarima, to se, smatraju ni prvostepeni sud a ni Vrhovni sud FBiH, nisu u
obrazloenju svojih odluka mogli pozvati na primjenu Meunarodnog ugovora o
pruanju pravne pomoi zakljuenog izmeu SFRJ i SR Njemake od 1.10.1971. godine
a koji je objavljen u Sl. Listu SFRj 33/72. Smatraju da primjena tog bilateralnog
meunarodnog ugovora od bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini predstavlja grubo
krenje ustava, meunarodnog prava i relevantnog zakona.
57
***
Iz obrazloenja Presude Vrhovnog suda FBiH broj K-223/03 od 30.10.2003. godine
Ispitujui ovaj albeni prigovor ovaj sud je naao da je isti neosnovan jer je Zakonom
o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao
republiki zakoni (Sl. List RBiH, broj 2/92 i 13/94) preuzet i Zakon o postupku
zakljuivanja i izvravanja meunarodnih ugovora (SL. List SFRJ broj 55/78, 2/89 i
47/89) kao i savezni zakoni koji se odnose na ratifikaciju meunarodnih ugovora i
sporazuma. Na taj nain preuzeti su svi meunarodni ugovori iz oblasti pruanja
meunarodne pravne pomoi, koje je biva SFRJ zakljuila sa drugim dravama, a
meu kojima je i navedeni ugovor zakljuen izmeu bive SFRJ i tadanje SR Njemake
(objavljen u Sl. listu SFRJ broj 33/72, stupio na snagu 8.1.1975. godine).
Ovdje valja istai i to da je Bosna i Hercegovina dana 22.07.1993. godine postala
potpisnica Beke Konvencije o sukcesiji drava prema Ugovorima ( zakljuena u Beu
23. 8. 1978. godine), koja se odnosi na efekte sukcesije drava u pogledu ugovora
izmeu drava, ime je primjena navedenog meunarodnog ugovora u potpunosti
osnovana.
Dakle, u konkretnom sluaju, primjenjujui ovaj meunoradni ugovor u smislu
meunarodne krivino pravne saradnje, SR Njemaka je ustupila krivino gonjenje
Bosni i Hercegovini, kao dravi iji je optueni dravljanin i na taj nain se zapravo
odrekla izvravanja svoje jurisdikcije koja proistie iz jednog od osnovnih principa
krivinog zakonodavstva a to je da je za suenje mjesno nadlean sud na ijem je
podruju krivino djelo izvreno ili pokuano. To znai da je SR Njemaka umjesto da
sama krivino goni optuenog ustupila krivino gonjenje naoj zemlji koja je to
preuzela, poto naa zemlja kao i druge zemlje kontinentalne pravne tradicije ne
izruuje vlastite dravljane, tako da je po tzv. personalnom naelu sadranom u odredbi
lana 132. ranijeg KZ FBiH optuenom sueno u BiH.
Prema tome, neosnovano se albom istie da su pobijanom presudom
povrijeene ustavne odredbe i odredbe Zakona o postupku zakljuivanja i izvravanja
meunarodnih ugovora kao i Evropska konvencija o prenosu postupka u krivinim i
kaznenim stvarima i da je postupanje prvostepenog suda u ovoj krivinoj stvari
suprotno principu pacta sunt servanda izraenom u odredbi lana 26. Konvencije o
ugovornom pravu od 23.05.1969. godine, iji je i naa zemlja potpisnik, jer je
prvostepeni sud postupio upravo na nain kako ga navedena odredba obavezuje a to
znai da meunarodni ugovor, koji je na snazi, dobronamjerno izvrava.
Kako je prvostepeni sud pobijanu presudu donio na osnovu dokaza provedenih
neposredno na glavnom pretresu, kao i dokaza prikupljenih u skladu sa njemakom
krivino pravnom procedurom koji, prema naprijed obrazloenom imaju
formalnopravnu vanost i u Bosni i Hercegovini, to je albeni prigovor bitne povrede
odredaba krivinog postupka iz lana 358. stav 1. taka 8. ZKP u potpunosti
neosnovan.
______________________________________________________________________
58
j) ako je optuba prekoraena

lan 280. ZKP BiH, l. 295. ZKP FBiH, lan 286. ZKP RS, l. 280. ZKP BD,
propisuju da se presuda moe odnositi samo na osobu koja je optuena i samo na djelo
koje je predmet optube sadrane u potvrenoj, odnosno na glavnom pretresu
izmijenjenoj optunici.
Ukoliko bi sud oglasio krivom osobu koja nije obuhvaena optubom, dakle
koja nije navedena u optunici, optuba je prekoraena i to predstavlja bitnu povredu
zbog koje takva presuda ne moe opstati. Problem subjektivnog identiteta optunice i
presude u praksi se nije pokazao izraenim.
Meutim pitanje objektivnog identiteta je katkada sloeno pravno pitanje.
Objektivni identitet se titi naelom akuzatornosti. Tuioevim navoenjem u optunici
vremena, mjesta, sredstva, naina izvrenja i prouzrokovane zabranjene posljedice, kao i
drugih okolnosti potrebnih da se krivino djelo to blie i preciznije opie (lan 227.
stav 1. taka (c) ZKP BiH; lan 242. stav 1. taka (c) ZKP FBiH; lan 234. stav 1 taka
(v) ZKP RS, lan 227. stav 1. taka (c) ZKP BD) stavlja do znanja optuenom ta mu se
stavlja na teret. Na taj nain optueni moe da pripremi svoju odbranu i da se na
glavnom pretresu o tim injenicama i dokazima izjasni i da iznese istovremeno sve
injenice i dokaze koji mu idu u prilog.
Kada postoji identitet izmeu optube i presude?
Identitet optube i presude postoji ukoliko je sud u odnosu na injenini opis iz
optunice izvrio odreene intervencije tako da je u izreci presude dolo:
-
do izmjena nebitnih okolnosti u opisu djela
preciziranja uoptenog opisa
izmjena oznaka koje nisu potrebne u injeninom opisu
usklaivanja opisa krivinog djela iz optunice i unoenjem nebitnih ali

pojanjavajuih i precizirajuih okolnosti te isputanje takvih nejasnih i
nepotpunih okolnosti u cilju usklaivanja injeninog opisa sa
zakonskim obiljejima krivinog djela
ako je optueni oglaen krivim za dio radnje iz cjeline opisa krivinog

djela u optunici, a taj dio sadri obiljeje krivinog djela
59
ako je optunicom stavljeno na teret optuenom produeno krivino

djelo, a sud nae da se radi o sticaju krivinih djela ( jer nije vezan za
pravnu ocjenu djela) i obrnuto 22
ako je sud u izreci presude povodom krivinog djela krae oznaio veu
koliinu ukradenih stvari, od one oznaene u optunici
ako sud lice optueno za pronevjeru oglasi krivim za poslugu23
Iz naprijed navedenih primjera da se zakljuiti da je identitet optube i presude

ouvan ukoliko se radi o istoj radnji ili u bitnim elementima o istom dogaaju iz
prolosti o kojem se sudi. injenice koje nisu bitne za radnju i dogaaj ne mijenjaju
identitet djela pa time ni identitet optube i presude. Vano je da se u presudi ne izae
izvan granica opisa djela kojeg je dala optuba.
Hipotetiki sluaj:
Optunicom Kantonalnog tuilatva u XX optuenom AA stavljeno je na teret
izvrenje krivinog djela teki sluajevi razbojnike krae i razbojnitva iz lana
277. stav 1. u vezi sa lanom 276. ranijeg KZFBiH. injenini opis djela za koje se
optueni tereti ne sadri injenice i okolnosti iz kojih proizilazi da je prilikom
konkretnog dogaaja oteeni B B zadobio teku tjelesneu povredu. Prema stanju
spisa, na glavnom pretresu, tuilac je izvrio odreene izmjene injeninog opisa
djela, ali ne i u pogledu toga da li je oteeni BB prilikom konkretnog dogaaja
zadobio teku tjelesnu povredu. Prvostepeni sud je, oglaavajui optuenog krivim,
u injenini opis djela u izreci presude unio okolnost da je optueni prilikom
izvrenja krivinog djela razbojnitva nanio oteenom BB teku tjelesnu povredu,
jer je to u toku krivinog postupka vjetaenjem po vjetaku medicinske struke
nesumnjivo utvreno.
Nanoenje nekoj osobi sa umiljajem teke tjelesne povrede pri izvrenju krivinog
djela razbojnitva je kvalifikatorna okolnost, koja uinjenom krivinom djelu
razbojnitva daje oblik teeg krivinog djela krivinog djela teki sluajevi
razbojnike krae i razbojnitva iz lana 277. stav 1. ranijeg KZ FBiH.
Da li je djelo za koje je optueni AA oglaen krivim presudom Kantonalnog suda u
XX predmet optube sadrane u podnesenoj odnosno na glavnom pretresu
izmijenjenoj optunici?
Ukoliko se u toku glavnog pretresa pravnorelevantne injenice iz optunice
mijenjaju tada tuilac mora optunicu izmjeniti i uskladiti ju sa tim injenicama. To
podrazumijeva naravno da sud ostavi optuenom dovoljno vremena da se sa tako
22
23
Berislav Pavii, Komentar zakona o kaznenom postupki, etvrto izdanje, Rijeka 2003, str. 433.
Dr Tihomir Vasiljevi i dr Momilo Gruba, Komentar Zaakona o krivinom postupku, savremena

administracija, tree izdanje, str. 625.
60
izmjenjenom optunicom upozna i pripremi svoju odbranu to znai da se u nastavku

glavnog preresa moraju ispitati sve injenice vane za novo optuenje. Ukoliko bi to sud
propustio da uradi povrijedio bi optuenikovo pravo na odbranu i time poinio bitnu
povredu postupka, o emu je naprijed bilo rijei.
Primjeri: Iz Presude Vrhovnog suda RS, K-28/03 0d 27.05.2003. godine.
***

346. 1. -

127. 1.

135. 5. 3. 2.
,
, ,
346.
1. -.
:

346. -
364.
1. 9. -.
,
,
,
346. -,

,
.
127. 1.
,

135. 5. 3. 2.
,

, ,
, ,
, .
______________________________________________________________________
61
Primjer: Iz Rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli broj K-181/04 od 18.08.2004. godine

Osnovano se albom tuioca i branioca optuenog S.H. ukazuje da je prvostepeni sud
uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 358. stav 1. taka 9. ZKP,
koja je apsolutno bitna povreda odredaba krivinog postupka zbog koje se prvostepena
presuda mora ukinuti. Naime, prema oderdbi lana 341. stav 1. ZKP presuda se moe
odnositi samo na osobu koja je optuena i samo na djelo koje je predmet optube
sadrane u podnesenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj ili proirenoj
optunici, a odredbom stava 2. istog lana je propisano da sud nije vezan za prijedloge
tuioca u pogledu pravne ocjene djela. Dakle, predmet presude moraju biti optueni i
njegovo djelo koje je predmet optube ili na glavnom pretresu proirene ili izmijenjene
optunice, s tim da identitet postoji ako se radi o istoj radnji i o istom dogaaju o kojem
se sudi, i to u njihovim bitnim dijelovima, a identitet nije izmijenjen ako su u presudi
izmijenjene okolnosti koje se odnose na blia svojstva krivinog djela, okolnosti koje
konkretizuju krivino djelo, ali nisu pravno relevantne za izmjenu predmeta optube,
tako da e objektivni identitet presude i optube biti sauvan sve dok izmjene u presudi
dovode samo do drugaijeg djela, a im izmjene preu tu granicu i dovedu do drugog
djela prestaje taj identitet i optuba je prekoraena. U konkretnom sluaju prvostepeni
sud je prkoraio optubu, jer je optunicom nadlenog tuioca, koja je izmijenjena na
glavnom pretresu od 21.5.2004. godine S.H. optuen da je radnjama opisanim pod
takom 1. dispozitiva optunice uinio krivino djelo zloupotrebe poloaja ili ovlasti iz
alan 358. stav1. KZFBiH tako to je dana 21. januara 1999. godine, u Klokotnici,
opina Doboj Istok, u svojstvu naelnika opine, prekoraio granice svojih slubenih
ovlaenja, jer je postupajui suprotno odredbama lana 28. stav 1. taka 11. Satuta
opine Doboj Istok ( Slubeni glasnik opine Doboj Istok br. 4/98) narudbenicom br.
108/ 99 od DOO Siporex Tuzla izvrio narudbu 55,3m3 siporeks bloka razliitih
dimenzija ukupne vrijednosti od 5.058,00 KM i na taj nain zaduio opinu Doboj Istok,
iako shodno navedenoj odredbi Statuta o zaduenju opine odluuje opinsko vijee, da
bi, a nakon to je siporeks dopremljen iz Tuzle po otpremnicama DOO Siporex broj
005153, 005154, 005583, isti bio uskladiten u neposrednoj blizini skladita DOO
Babi Trgovina, vlasnitvo Babi Nusreta, bez ikakve propratne dokumentacije, koje
preduzee je po njegovom usmenom nalogu vrilo prodaju i donacije, a da novac od
prodaje nije polagan na blagajnu opine Doboj Istok, niti su rauni DOO Siporex
Tuzla broj 86. od 26.1.1999. godine, na iznos od 4.374,00 KM i broj 267 od 16.3.1999.
godine na iznos od 684,00 KM plaeni, na koji nain je budet opine Doboj Istok
otetio za ukupan iznos od 5.058,00 KM, dok je pobijanom presudom optueni Subai
Hasib oglaen krivim zbog krivinog djela-nesavjestan rad u slubi- iz lana 366. stav
1. KZ FBiH, koje je prema injeninom opisu pod takom 1. izreke prvostepene presude
poinio tako to je krajem mjeseca marta 1999. godine u Klokotnici, opina Doboj
Istok, u svojstvu naelnike opine, nakon to je narudbenicom broj 108/99 od
21.1.1999. godine od DOO SiporexTuzla izvrio narudbu 55,3 m3 siporeks bloka
razliitih dimenzija, ukupne vrijednosti od 5.058,00 KM i nakon to je siporex
dopremljen iz Tuzle po otpremnicama broj 005153,005154,005583 i istovaren u
neposrednoj blizini skladita DOO Babi Trgovina koja je knjigovodstveno se ne
zaduujui, po njegovom usmenom nalogu prodavala ga raznim licima, a novac od
prodaje nije polagan na blagajnu opine Doboj Istok, ve je zadran kod vlasnika DOO
62
Babi Trgovina otetivi na taj nain budet opine Doboj Istok za iznos od 5.058,00
KM. Iz izloenog proizilazi da je prvostepeni sud u izreci prvostepene presude u opisu
krivinog djela dodao na tetu optuenog okolnosti koje optuba ne sadri, a koje znae
dalje povrede propisa, jer je u injeninom opisu navedeno da je optueni postupio
suprotno Zakonu o raunovostvu, koja povreda propisa optunicom optuenom nije
stavljena na teret, pa je time prvostepeni sud prekoraio optubu bez obzira to je
radnje optuenog pravno kvalifikovao kao krivino djelo nesavjestan rad u slubi iz
lana 366. stav 1. KZFBiH, koje jelake krivino djelo od krivinog djela zloupotrebe
poloaja ili ovlasti iz lana 358. stav 1. KZ FBiH., koje je optunicom Subai hasibu
stavljeno na teret.
Iz iznijetih razkoga ovaj sud je uvaavajui albu tuioca i branioca optuenog
na osnovu lana 378. stav 1. ZKP ukinuo prvostepenu presudu u cijelosti i predmet je
vratio prvostepenom sudu na ponovno suenje.
______________________________________________________________________
Ukoliko je djelo iz presude tee za optuenog od onog iz optube, ili je pak u
presudi oglaen krivim za drugo djelo, pa makar i lake od onog iz optube, optuba je
prekoraena. Drugo djelo postoji ukoliko je ono u posebnom dijelu krivinog zakona
smjeteno u drugu glavu, jer se u tom sluaju radi o drugom zatitnom objektu.
Napr:
Optunica protiv A.A. je podnesena zbog krivinog djela izrada lane bilance iz lana
249. KZ FBIH, za koje je propisana kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, a sud ga
oglasi krivim zbog krivinog djela prevara vjerovnika iz lana 299. stav 2. KZFBiH za
koje je propisana novana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Optuba je
prekoraena mada je krivino djelo za koje je A.A. oglaen krivim lake. Zatitni
objekat krivinog djela iz lana 299. KZF BiH je imovina, a zatitni objekat iz lana
249. KZ FBiH su privreda, poslovanje i sigurnost platnog prometa.
U sljedeim situacijama e se takoe smatrati da je optuba prekoraena:
-
ako je lice optueno za krivino djelo ugroavanja javnog saobraaja

zbog nepravilne vonje, osueno za to krivino djelo zbog upotrebe
neispravnog vozila
ukoliko sud u dispozitiv presude u opisu krivinog djela doda na etu

optuenog okolnosti, koje optunica ne sadri, a koje znae daljnje
povrede propisa ili pravila o javnom saobraaju
ukoliko je sud okrivljenog za krivinog djelo opisano u optunici kao

pomagaa u primanju mita, izostavljanjem nekih dijelova optunice i
dodavanjem novih, oglasio optuenog krivim zbog krivinog djela
pronevjere .
63
U praksi je primjeeno da se u albama tuilaca esto prigovara da je

prvostepeni sud prekoraio optubu kada, nakon to je utvrdio postojanje nune
odbrane ili prekoraenja nune odbrane, injenini opis optunice izmijenio
unoenjem u izreku presude injenica i okolnosti iz kojih proizilazi nuna
odbrana ili pak njezino prekoraenje. Meutim sasvim je pogreno takvo
shavatanje. Naime, prvostepeni sud je upravo duan da prilagodi injenini opis
izreke presude ( bilo one kojom se zbog postojanja nune odbrane optuba
odbija, ili pak osuujue usljed prekoraenja nune odbrane) i da u skladu sa
istim donese odgovarajuu presudu, a da potom u obrazloenju takve presude
iznese razloge za takvo svoje utvrenje. U protivnom, ukoliko bi sud u
obrazloenju presude naveo da je optueni postupao u nunoj odbrani, ili pak u
prekoraenju nune odbrane, ato ne bi bilo sadrano i u injeninom opisu
izreke presude, tada bi takvo obrazloenje bilo proturjeno izreci presude i to bi
inilo bitnu povredu odredaba krivinog postupka i take k), o kojoj e u
nastavku biti rijei.
k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrjena sama sebi ili razlozima
presude ili ako presuda uope ne sadri razloge ili u njoj nisu navedeni
razlozi o odlunim injenicama
Ova povreda, koju zakon takoe tretira kao apsolutno bitnu povredu odredaba
krivinog postupka, mogue je da bude poinjena u izreci ili u obrazloenju
prvostepene presude.
Manjkavosti koje se tiu izreke prvostepene presude ogledaju se u njezinoj
nerazumljivosti ili pak u proturjenosti sa samom sobom ili pak obrazloenjem te
presude.
Izreka presude je nerazumljiva ukoliko injenini opis djela u izreci presude ne sadri
sve to je potrebno da se djelo okrivljenog odredi.
Primjer:
Odredbom lana 300. ZKP FBiH st. 1 .taka 1. ZKP propisano je da e sud u
presudi u kojoj se optueni oglaava krivim izrei za koje se djelo oglaava krivim uz
naznaenje injenica i okolnosti koje ine obiljeje krivinog djela, kao i onih od kojih
ovisi primjena odreene oredbe krivinog zakona.
Ukoliko je u presudi kojom je optueni oglaen krivim za krivino djelo krivotvorenje
isprave iz l. 351. st. 1. ranijeg KZ FBIH, koje ini onaj ko napravi lanu ispravu ili
preinai pravu ispravu u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava ili ko lanu
ili preinaenu ispravu upotrijebi kao pravu, injenini opis djela u izreci presude morao
je, u skladu sa l. 300.st.1. taka 1. ZKP sadravati injenice i okolnosti iz kojih
proizilazi da je okrivljeni napravio lanu ispravu ili preinaio pravu ispravu u namjeri
da je upotrijebi kao pravu ili da je lanu ispravu ili preinaenu ispravu upotrijebio kao
64
pravu. Meutim, injenini opis djela u izreci pobijane presude sadri injenice i
okolnosti iz kojih proizilazi da je okrivljeni preinaio pravu ispravu, ali ne i injenice i
okolnosti iz kojih proizilazi da je to uinio u namjeri da da takvu isopravu upotrijebi
kao pravu. Kada je pak u pitanju upotreba upotreba preinaene isprave kao prave,
kao drugi oblik krivinog djela iz l. 351. st. 1. KZFBiH, injenini opis djela u izreci
pobijane presude ne sadri odreenu naznaku da je okrivljeni preinaenu ispravu
dostavio Volksbank BH nego samo naznaku da je preinaena isprava navedenoj banci
dostavljena putem faxa iz DOO Solar Graanica.
______________________________________________________________________
U sljedeem primjeru drugostepeni sud je utvrdio da je prvostepeni sud poinio ovu
bitnu povredu na taj nain to je izreka presude proturjena samoj sebi i razlozima
iznesenim u obrazloenju te presude:
Primjer:
Pobijanom presudom optueni A.K. i R.M. oglaeni su krivim za krivino djelo
teke krae iz lana 274. stav 1. u vezi sa lanom 23. ranijeg KZFBiH. Navedeno
krivino djelo, prema odredbi lana 274. stav 1. taka 1. ranijeg KZFBiH, ini onaj ko
poini krau ( lan 273. stav 1.) obijanjem, provaljivanjem ili drugim savladavanjem
veih prepreka da doe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, blagajna, ormara ili
drugih zatvorenih prostorija. Ovo krivino djelo predstavlja dakle kvalificirani oblik
krae i za njegovo postojanje je neophodno da su ostvarena zakonska obiljeja
osnovnog krivinog djela krae iz lana 273. stav 1. ranijeg KZFBiH, pa, izmeu
ostalog, i namjera pribavljanja sebi ili drugom protivpravne imovinske koristi. Po ovom
svom zakonskom obiljeju krivino djelo krae iz lana 273. stav 1. ranijeg KZFBiH
razlikuje se od krivinog djela oduzimanje tue pokretne stvari iz lana 279. stav 1.
ranijeg KZFBiH.
Odredbom lana 300. stav 1. taka a) ZKP FBiH propisano je da e u presudi u
kojoj se optueni oglaava krivim sud izrei za koje se djelo oglaava krivim uz
naznaenje injenica i okolnosti koje ine obiljeja krivinog djela,kao i onih od kojih
ovisi primjena odreene odredbe Krivinog zakona. Meutim, iako su pobijanom
presudom optueni A.K. i R.M. oglaeni krivimza krivino djelo teke krae iz lana
274. stav 1. taka 1. ranijeg KZFBiH, injenini opis djela u izreci presude ne sadri
naznaku da su oni oduzimanje tuih pokretnih stvari navedenih u izreci prvostepene
presude izvrili u namjeri pribavljanja sebi ili drugom protivpravne imovinske koristi.
Nasuprot tome, prvostepeni sud u obrazloenju svoje presude konstatuje da su optueni
A.K. i R.M. pri preduzimanju radnji za koje su oglaeni krivim tom presudom postupali
u namjeri pribavljanja sebi protivpravne imovinske koristi. Usljed toga, u pogledu te
odlune injenice od koje zavisi primjena krivinog zakona na uinitelje i njhova djela
izreka pobijane presude je protivrjena njezinim razlozima, te je time uinjena bitna
povreda odredaba krivinog postupka iz lana 312. stav 1. taka k) ZKP FBiH, na kjoju
je branilac optuenog A.K. u albi ispravno ukazao.
Iz navedenog razloga ovaj sud je na osnovu lana 330.stav 1. taka a) ZKPFBiH
donio rjeenje kojim je uvaio albu branitelja optuenog A. K. i presudu Kantonalnog
suda u Zenici broj XX/XX od XX u njenom osuujeem dijelu koji se odnosi na
65
optuenog A. K. ukinuo. Primjenom odredbe lana 324. ZKPFBiH (beneficium

cohaesionis) ovaj sud je povodom albe branioca optuenog A. K. a po slubenoj
dunosti, ukinuo navedenu presudu i u odnosu na optuenog R. M., koji nije podnio
albu u tom pravcu, jer su utvreni razlozi zbog kojih je donio odluku u korist
optuenog A. K. od koristi i za optuenog R. M. te odredio odravanje pretresa pred
ovim sudom
______________________________________________________________________
U praksi je uoeno da se ova bitna povreda od strane niestepenih sudova
najee ini na taj nain to izreka presude, kojom se optueni oglaava krivim, pored
objektivnih radnji koje su optuenom kao poiniocu stavljene na teret ne sadri i
subjektivni elemenat, dakle odnos optuenog prema radnji izvrenja i nastupjeloj
posljedici. Usljed takvih nedostataka izreka takve presude je nerazumljiva a esto uz to i
proturjena njezinom obrazloenju. To je vidljivo iz sljedeeg primjera:
Primjer:
Prvostepeni sud je, kako se to vidi iz izreke prvostepene presude, oglasio krivim
optuenog M. V., to je, kako se to poblie u izreci opisuje, nakon krae prepirke sa
svojom punicom V. .-K., otiao do svoje sobe, uzeo pitolj marke CZ kalibra 7,65 mm,
vratio se ponovno do ljetne kuhinje, u kojoj se nalazila njegova punica, koja je u tom
trenutku sjedjela, pribliio joj se na oko 2 m i u istu ispalio dva metka, zadavi joj na taj
nain ozljede od kojih je trenutno preminula. Ovo djelo, prvostepeni sud je pravno
ocijenio kao krivino djelo ubojstva iz lana 171. stav 1. KZ FBiH.
Meutim, iz izreke pobijane presude vidljivo je da je opisana samo realna
radnja optuenog koja je prouzrokovala smrt oteene, a to znai samo objektivne
injenice i okolnosti bia navedenog krivinog djela. Istovremeno u obrazloenju
pobijane presude prvostepeni sud navodi da je optueni postupao sa umiljajem i
namjerom da oteenu lii ivota.
Poto u konkretnom sluaju sama izreka presude sadri samo injenini opis
djela, dakle samo objektivne injenice i okolnosti a ne i injenice i okolnosti subjektivne
prirode, koje bi ukazivale da je optueni pucao iz pitolja u oteenu kako bi ju liio
ivota, ovaj sud smatra da je izreka takve presude nerazumljiva. Mada prvostepeni sud
u obrazloenju presude navodi da je naao utvrenim da je optueni postupao sa
umiljajem i namjerom da oteenu lii ivota, prednji nedostatak iz izreke, prvostepeni
sud nije mogao nadomjestiti ovakvim navodima u obrazloenju
Naime, kod krivinog djela ubojstva ( a tako je i kod svakog drugog djela) u
izreci osuujue presude, moraju biti navedene injenice i okolnosti, kako objektivne
tako i subjektivne prirode, koje sadre sve bitne elemente toga krivinog djela koje ga
jasno razlikuje od svakog drugog djela. U suprotnom bi moglo imati za posljedicu da
se radnje optuenog, za koje je oglaen krivim, pravno ocijene kao krivino djelo teke
tjelesne povrede kvalifikovane smru iz lana 177. st.5 u vezi sa stavom 1. KZ FBiH.
Meutim, poto je nasuprot tome prvostepeni sud takve radnje pravno kvalifikovao kao
krivino djelo ubojstva iz lana 171. stav 1. KZ FBiH i takvo pravno shvatanje ponovio
66
u obrazloenju presude, onda je jasno da ta presuda u cjelini zastupa tezu da se radi o

naprijed pomenutom krivinom djelu za koje je optueni oglaen krivim. Zbog toga je
izreka pobijane presude nepotpuna i nerazumljiva, radi ega se ne moe ni ispitati.
Time je prvostepeni sud poinio bitnu povredu odredaba ZKP iz lana 312. stav 1.
taka k) ZKPFBiH a na koju se u albi branioca optuenog pravilno ukazuje.
Osim toga, iz obrazloenja prvostepene presude proizilazi da prvostepeni sud,
obrazlaui subjektivni elemenat bia krivinog djela, isti svodi na uraunljivost tj.
mogunost optuenog da shvati znaaj i posljedice djela i da upravlja postupcima, to
je pogreno, usljed ega su nejasni izneseni razlozi o odlunim injenicama.
______________________________________________________________________
Iz sljedeeg primjera je vidljivo da je bitna povreda iz ove odredbe nainjena na
taj nain to prvostepena presuda ne sadri razloge o odlunim injenicama ( o tome
koje su to odlune injenice bit e rijei u nastavku izlagamja u okviru albenog osnova
pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja):
Primjer:
Iz Odluke Vrhovnog suda FBiH broj K-409/03 od 08.04.2004. godine
U konkretnom sluaju optueni je oglaen krivim zbog krivinog djela djelo teko djelo
protiv sigurnosti javnog prometa iz lana 320. stav 2. u vezi sa lanom 316. stav 1. KZ
FBiH, koje ima blanketnu dispoziciju, to dalje znai da njegova radnja (radnja
krivinog djela) proizilazi iz zabrana i uputstava datih u odgovarajuim saobraajnim
propisima. Ovo jasno ukazuje na zavisnost blanketne dispozicije krivinog djela i
materijalnopravnog propisa koji je ventualno povrijeen. Dosljedno tome je uvijek
potrebno da su u obrazloenju presude, pored injenica i okolnostikoje predstavljau
obiljeja krivinog djela za koje je optueni oglaen krivim ukae i na povredu
odgovarajuih saobraajnih propisa. Kako se to vidi iz obrazloenja pobijane presude,
niestepeni sud tako nije postupio, pa je ostalo nejasno u emu se sastoji radnja
izvrenja predmetnog krivinog djela, odnosno koji su saobraajni propisi pvrijeeni u
dinamici nastanka ove saobraajne nezgode, u kojoj su smrtno nastradale dvije osobe.
Istina, u izreci i obrazloenju pobijane presude prvostepeni sud ukazuje da je optueni u
vrijeme izvrenja krivinog djela upravljao vozilom sa koncentracijom alkohola u krvi
od 2,94 promila i da je time, kako se to navodi, grubo prekrio odredbu lana 183.
Zakona o bezbjednosti saobraaja na putevima (ZOBS-a), usljed ega da je bio
oigledno nesposoban za bezbjednu vonju. Meutim, po ocjeni ovog suda, krenje
naprijed navedene zakonske odredbe i oigledna nesposobnost za bezbjednu vonju,
same po sebi ne mogu uspostaviti direktnu uzronu vezu sa posljedicom ovog krivinog
djela, kako to pogreno smatra niestepeni sud u obrazloenju pobijane presude. U
stvari, kod ovakvih krivinih djela radi se o tome da optuena osoba sa reduciranom
sposobnou za bezbjednu vonju mora u dinamici nastanka saobraajne nezgode
uiniti daljnji propust u vonji krenjem nekog saobraajnog propisa u kome se sa jedne
strane manifestuje oigledna nesposobnost za bezbjednu vonju, a sa druge strane
neposredno dovodi do saobraajnog udesa. Kako u smislu prednjih navoda prvostepeni
67
sud nije tako postupio, odnosno u obrazloenju pobijane presude nije nije naveo i
konkretizovao materijalnopravni propis od kojeg zavisi postojanje ovog krivinog djela
sa blanketnom dispozicijom uinio je bitnu pvredu odredaba krivinog postupka iz
lana 358. stav 1. taka 11. ZKP, poto takva presuda nema razloga kojima se
rukovodio niestepeni sud prilikom rjeavanja pravnih pitanja.
Slijedei primjer ukazuje da je bitna povreda iz ove take poinjena na taj nain to je
izreka pobijane presude proturjena razlozima iznesenim u njenom obrazloenju.
Primjer:
Iz Presude Vrhovnog suda FBiH broj K-18/04 od 18.03.2004. godine
***
Ispitujui albu javnog tuioca na oslobaajui dio pobijane presude, kojom
su, na osnovu lana 345. stav1. taka 1. ZKP osloboeni od optube ime Peji i
Drago ulija, da su kao saizvrioci, zajedno sa Dominom Poplaenom i Josipom
imunoviem, izvrili krivino djelo ubojstva iz lana 36. stav 2. taka 4. KZ RBiH u
vezi sa lanom 22. preuzetog KZ SFRJ, ovaj sud je utvrdio da je alba tuitelja
djelimino osnovana. Naime, javni tuilac u albi tvrdi da je u oslobaajuem dijelu
prvostepeni sud poinio bitne povrede odredaba krivinog postupka i to time to je
povrijedio objektivni identitet optube i to je nainio bitne povrede odredaba krivinog
postupka iz lana 358. stav 1. taka 11. ZKP, jer je izreka pobijane presude u tom
dijelu proturjena razlozima datim u njoj.
I po miljenju ovog suda izreka pobijane presude u oslobaajuem dijelu je
proturjena razlozima zbog kojih je prvostepeni sud optuene imu Pejia i Dragu
ulija oslobodio od optube. Naime, osnov za osloboenje od optube prema izreci
pobijane presude je da djelo za koje su optueni po zakonu nije krivino djelo. S druge
strane, prvostepeni sud u razlozima navodi da nije utvreno postojanje prethodnog
dogovora, to upuuje na to da prvostepeni sud nalazi da nema dokaza da su optueni
ime Peji i ulija Drago uinili krivino djelo koje im je optunicom stavljeno na
teret. Naime, iako nalazi utvrenim da su optueni ime Peji i ulija Drago doli sa
Poplaen Dominom i Josipom imunoviem do kue oteenog, i da su nakon to je
Domin Poplaen pucao i usmrtio oteenog, uestvovali u inu podmetanja poara radi
prikrivanja tragova, a koje radnje su njima optunicom stavljene na teret, zakljuuje da
u tim radnjama nema obiljeja saizvrilatva, jer nije utvren prethodni dogovor, a niti
pomaganja poto je za postojanje pomaganja u smislu lana 24. preuzetog KZ SFRJ
neophodno da je uklanjanje tragova bilo unaprijed obeano. Kako je prvostepeni sud
utvrdio da nema dokaza u pogledu tih odlunih injenica ( prethodnog dogovora) to
opet ukazuje da prvostepeni sud u stvari nalazi da nema dokaza da su optueni ime
Peji i ulija Drago uinili krivino djelo za koje su optueni ( lan 345. taka 3.
ZKP), onda je oigledno suprotno tome u izreci pobijane presude nevedeno da se isti
oslobaaju od optunbe na osnovu lana 345. taka 1. ZKP., ime je poinjena bitna
povreda odredaba krivinog postupka iz lana 358. stav 1. taka 11. ZKP.
Isto tako, po ocjeni ovog suda, je izostala ocjena dijela iskaza optuenog ime
Pejia da su par dana poslije navedenog dogaaja doli njegovoj kui Domin Poplaen
68
i Drago ulija, kojom prilikom mu je Domin Poplaen dao 800 DEM, kao i dijela
iskaza da mu je nakon odreenog vremena optueni Josip imunovi zaprijetio da e
ako propjeva biti u pitanju njegova glava i glave njegove obitelji, a sve sa aspekta
postojanja ili nepostojanja eventualnog prethodnog dogovora za izvrenje krivinog
djela za koje su Domin Poplaen i Josip imunovi oglaeni krivim, to takoe
predstavlja bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 358. stav 1. taka 11.
ZKP.
Stoga je valjalo prema odredbi lana 378. ZKP pobijanu presudu u
oslobaajuem dijelu ukinuti i vratiti prvostepenom sudu na ponovno suenje. U
ponovljenom postupku prvostepeni sud e, u odnosu na optubu protiv ime Pejia i
ulija Dragu, ponoviti ve provedene dokaze a po potrebi izvest e i nove, otklonit e
bitne povrede odredaba krivinog postupka na koje je ukazano ovom presudom, te
cijeniti i ostale albene navode javnog tuioca iznesene protiv oslobaajueg dijela
presude, nakon ega e biti u stanju donijeti zakonitu odluku. Pri tome e prvostepeni
sud, koji je vezan injeninim opisom radnji sadranim u optunom aktu, a nije vezan
pravnom kvalifikacijom djela koju je optuba dala, ukoliko nae da nema dokaza za
postojanje prethodnog dogovora izmeu optuenih, niti unaprijed obeanog
prikrivanja, ocijeniti da li u radnjama optuenih ime Pejia i Drage ulija, ima
elemenata nekog drugog krivinog djela.
Imajui u vidu sve izloeno valjalo je na osnovu odredbi lanova 377. i 378.
ZKP odluiti kao u takama I i II ove presude.
Primjer : Iz Rjeenja Vrhovnog suda FBiH broj K-513/01 od 12.03.2002. godine
Iz obrazloenja pobijane presude se vidi da je prvostepeni sud u toku
dokaznog postupka izmeu ostalog sasluao svjedoke A.L. i M. ., ali nije naveo
sadrine njihovih iskaza i ocijenio ih u vezi sa ostalim izvedenim dokazima. Pri ovome
valja dodati, da kantonalni tuilac u Bihau pravilno ukazuje ne samo na takve
propuste niestepenog suda, ve uz to i opravdano tvrdi, da se iskazi svjedoka A.L. i M.
. odnose na odlune inejnice u pogledu kojih su u obrazloenju pobijane presude
izvedeni injenini zakljuci da one ne postoje. Dakle, u odnosu na postojanje odlunih
injenica na kojima kantonalni tuilac u Bihau zasniva svoju optubu, niestepeni sud
je potpuno zanemario iskaze svjedoka A.L. i M. . , odnosno u obrazloenju pobijane
presude nije naveo bilo kakve razloge zbog ega ih nije uzeo u obzir i cijenio zajedno sa
ostalim dokazima. Time je prvostepeni sud uinio bitnu povredu odredaba krivinog
postupka iz lana 358. stav 1. taka 11. ZKP, na ije je postojanje kantonalni tuilac u
svojoj albi ispravno ukazao
______________________________________________________________________
S tim u vezi, smatra se da je propust obrazloenja iz kojih razloga nije prihvaen
dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka apsolutno bitna povreda jer presuda nema
razloga o odlunim injenicama.
69
Meutim, po nekim stajalitima se izostanak obrazloenja o razlozima

neuvaavanja dokaznih prijedloga stranaka tretira kao reletivno bitna povreda postupka.
Tako ima primjera gdje se navodi da postoji relativno bitna povreda odredaba
postupka kada sud nije dao razloge zbog kojih nije proveo dokaz sasluanjem dvojice
svjedoka, o ijem je sasluanju svojim rjeenjem pozitivno odlluio, prihvativi takav
dokazni prijedlog optuenog, to je svakako moglo uticati na zakonito i pravilno
donoenje presude.
Meutim, po nekim sudovima odbijanje prijedloga stranaka da se izvede neki
dokaz ne predstavlja bitnu povredu postupka, ve to moe biti uzrok da injenino
stanje u postupku ostane nepotpuno i nepravilno utvreno. Da li e ili nee izvesti neki
dokaz, po pristalicama ovog stajalita, pitanje je ocjene suda u svakom pojedinom
sluaju koja, dakako, moe biti i pogrena, te stoga moe predstavljati albenu osnovu
pogreno ili nepotpuno utvenog injeninog stanja, ali ne i albenu osnovu povrede
zakona.
Iz ovoga proizilazi da sudska praksa zauzima tri stava o tome kakvu povredu
predstavlja izostanak obrazloenja o odbijanju dokaznih prijedloga:
- prvi stav da se radi o apsolutno bitnoj povredi
- drugi stav da je rije o relativno bitnoj povredi
- trei stav smatra da samo odbijanje dokaznih prijedloga nije niti apsolutno niti
relativno bitna povreda, ve bi moglo biti rijei o pogreno ili nepotpuno
utvrenom injeninom stanju.
ta je opteprihvaen stav u naoj sudskoj praksi?
Sud ima ovlatenje da ne provede sve predloene dokaze, ali smatramo da u
obrazloenju presude mora navesti razloge odbijanja provoenja predloenih dokaza.
Naime, samo odbijanje provoenja nekog dokaza ne predstavlja bitnu povredu, jer
nigdje u zakonu nije propisano da je sud duan provesti svaki predloeni dokaz.
Tanije, odredbom lana 278. stav 2. ZKP FBiH sudija, odnosno predsjednik vijea,
ukoliko zakljui da okolnosti koje stranka ili branitelj eli dokazati nemaju znaaja za
predmet ili da je ponueni dokaz nepotreban, odbit e izvoenje takvog dokaza. Takvu
istovjetnu odredbu sadre i ostali krivinoprocesni zakoni. To znai da odbijanje
dokaznog prijedloga stranaka i branitelja nije povreda procesnih odredaba. Povreda bi
mogla postojati ukoliko bi stranke i branitelj bili onemogueni da svoje dokazne
prijedloge stave. To znai da stranke imaju pravo da stave prijedloge a sudija, odnosno
predsjednik vijea, ima pravo da te prijedloge odbije, i da time ne povrijedi ni jednu
procesnu odredbu. Meutim, u odredbi lana 305. stav 1. taka 7. ZKP FBiH je
propisano da e sud u pisano izraenoj presudi navesti iz kojih razloga nije uvao
pojedine prijedloge stranaka, iz kojih razloga je odluio da se ne saslua neposredno
svjedok ili vjetak iji je iskaz proitan, zbog ega smatramo da je izostavljanje razloga
70
o ovome relativno bitna povreda odredaba krivinog postupka i da e sud tu povredu

cijeniti sa aspekta da li je to bilo ili moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno
donoenje presude.
2.2. Relativno bitna povreda odredaba krivinog postupka
Odredbe lanova 297. stav 2. ZKP BiH; (l. 312. st.2. ZKP FBiH; l. 303. st. 2.
ZKP RS i l. 297. st. 2. ZKP BD), govore o relativnim povredama krivinog postupka,
koje takoe trebaju da bude bitne. Naime, ukoliko sud za vrijeme pripremanja glavnog
pretresa ili u toku glavnog pretresa ili prilikom donoenja presude nije primjenio ili je
nepravilno primjenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na
zakonito i pravilno donoenje presude, poinio je bitnu povredu odredaba krivinog
postupka.
Zakon ove povrede ne nabraja jer to moe biti svaka povreda na koju alilac
ukae, i one se cijene da li su bitne ili ne prema okolnostima svakog konkretnog sluaja.
PRIMJER: Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Republike Srpske K-K 1/05 od
24.06.2005. god

260. -,
( ),
66. 1. -
,
( )
. ,

, 303.
2. -, ,

. ,
(
,
) ,
, ,
.
Primjer:
Iz obrazloenja Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kvl-z
120/03 od od 07.04.2005. godine
***
71
Protiv presude Kantonalnog suda u Bihau, broj K-22/03 od 10.09.2003. godine

odbijena je kao neosnovana alba branioca optuenog .B. i potvrena presuda
Opinskog suda u Sanskom Mostu broj K86/02 od 02.10.2002. godine. Protiv ove
presude branilac optuenog je podnio zahtjev za zatitu zakonitosti u kojem je naveo da
je drugostepeni sud, suprotno odredbi lana 365. ZKP pripustio da njega i optuenog
obavijesti o sjednici vijea na kojoj se odluivalo o nejgovoj albi, mada je on izriito
zahtijevao da o sjednici vijea drugostepenog suda budu obavijeteni.
Ispitujui osnovanost podnesenog zahtjeva za zatitu zakonitosti ovaj sud je na
osnovu stanja spisa predmeta utvrdio da u spisu nedostaje zapisnik o sjednici vijea tog
suda, mada se isti, shodno odredbi lana 365. stav 6. ZKP prikljuuje spisima
prvostepenog i drugostepenog suda, to znai da je zapisnik sastavni dio spisa
predmeta. Na osnovu zapisnika o sjednici vijea ovaj sud bi, na najrelevantniji nain
utvrdio ko je sve prisustvovao sjednici vijea, na kojoj je odluivano o albi branioca
optuenog. Meutim, u spisu predmeta takoe ne postoji ni jedan drugi objektivan
dokaz (napr. naredba o zakazivanju sjednice vijea, dostavnica o obavjetavanju
optuenog ili njegovog branioca o sjednici vijea i sl.), iz kojeg bi proizalo da je
drugostepeni sud o sjednici vijea obavijestio optuenog i njegovog branioca. Osim
toga, iz same pobijane presude oigledno proizilazi da je vijee Kantonalnog suda u
Bihau, sjednicu odralo bez prisutnosti optuenog i njegovog branioca, jer bi se, u
suprotnom, to iz uvoda i obrazloenja presude vidjelo. Stoga je ovaj sud zakljuio da
optueni i njegov branilac nisu bili obavijeteni o sjednici vijea drugostepenog suda,
iako su to u albi izriito zahtijevali. Stoga se po nalaenju osnovano u zahtjevu za
zatitu zakonitosti ukazuje da je time povrijeeno pravo optuenog da prisustvuje
sjednici drugostepenog vijea, zasnovano na temelju odredbe lana 365. stav 1. ZKP.
Kako su navedeni propusti mogli uticati na pravilnost i zakonitost drugostepene
presude, jer je povrijeeno pravo optuenog na odbranu, time je poinjena bitna
povreda odredaba krivinog postupka iz lana 358. stav 2. u vezi sa lanom 365. stav 1.
ZKP.
Primjer:
Iz obrazloenja presude Vrhovnog suda Republike Srpske K-134/04 od 22.02.2005.
god.
28.4.2004. ,
, ,
.
,

.
.

72
, .

.

.

, .

,
,
.

238.
.

, .
,
.
2.3. Povreda krivinog zakona
Povreda Krivinog zakona postoji ukoliko su povrijeene materijalnopravne
odredbe koje se tiu samog krivinog djela, krivice ili krivine sankcije. Sve povrede
krivinog zakona smatraju se apsolutnim. Isto tako, ovakve povrede postoje ukloiko je
sud prethodno utvrdio da je injenino stanje pravilno i potpuno utvreno, s tim to je
sud pogreno, takvo injenino stanje podveo pod odredbe krivinog zakona.
Pojedine procesne odredbe, koje su takoe sadrane u navedenim krivinim zakonima,
nemaju karakter ovih povreda.
Sve ove povrede krivinog zakona treba da proizilaze iz injeninog stanja koje je
prvostepeni sud utvrdio bez povrede odredaba krivinog postupka. Naime inejice treba
da su pravilno utvrene ali nisu pravilno podvedene pod materijalni zakon.
Odredbama lanova 298. ZKP BiH, (l. 313. ZKP FBiH, l. 304. ZKP RS. l.
BD propisuju da povreda krivinog zakona postoji ako je krivini zakon povrijeen u
pitanju:
a) da li je djelo za koje se optueni goni krivino djelo
b) postoje li okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost
c) postoje li okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje, a naroito da li je
nastupila zastarjelost krivinog gonjenja ili je gonjenje iskljueno usljed
amnestije ili pomilovanja ili je stvar ve pravomono presuena
d) da li je u pogledu krivinog djela koje je predmet optube primjenjen zakon
koji se ne moe primjeniti
73
e) da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri

sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoraeno ovlatenje koje sud
ima po zakonu,
f) da li su pravilno primjenjene odredbe o uraunavanju pritvora i izdrane
kazne
a) Da li je djelo za koje se optueni goni krivino djelo?
Naelo zakonitosti, prema kojem su krivina djela i krivinopravne sankcije
samo oni / one koji su propisani krivinim zakonima odreene zemlje, jedno je od
osnovnih tekovina savremenog civiliziranog drutva i jedan od najjaih garanta
vladavine prava i potivanja ljudskih prava i sloboda. Dakle, ako je sud, suprotno
principu nullum crime sine lege oglasio optuenog krivim za djelo koje nije odreeno
zakonom kao krivino djelo poinit e navedenu povredu.
Moe biti situacija da je djelo, za koje se optueni goni graanskopravni ili
upravnopravni odnos, ili disciplinski prekraj, administrativno pravni ili privredni
prekraj, privredni prestup ili pravno indiferentan odnos i da ne predstavlja krivino
djelo. Ukoliko sud to ne vidi, ne prepozna, moe povrijediti zakon uzimajui pogreno
da je jedna radnja krivino djelo, koja u stvari to nije, i obrnuto da nije krivino djelo
jedna radnja koja u stvari to jeste. 24
Povreda krivinog zakona u odnosu na postojanje krivinog djela moe se
pojaviti u tri oblika 25
a) kao pogrena pravna ocjena djela da neko djelo jest ili nije krivino djelo
b) kao pogrena pravna ocjena postojanja , odnosno nepostojanja nekih
zakonskih obiljeja krivinog djela
c) kao pogrena pravna ocjena postojanja ili nepostojanja razloga iskljuenja
protupravnosti
b) postoje li okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost

Koje su to okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost poropisuju odredbe
lanova (l. 36. stav 1. i l.39. st.1.KZFBiH)
Ovu povredu sud e poiniti ukoliko nae da ima okolnosti koje iskljuuju krivinu
odgovornost iako ih u stvari nema, pa je pogreno oslobodio ili pogreno primjenio
24
Komentar zakona o krivinom postupku, tree izdanje, dr Tihomir Vasiljevi i dr Momilo Gruba, str.
634
25
Berislav Pavii, Komentar Zakona o kaznenom postupku, etvrto izdanje, Rijeka 2003. str. 471.
74
odredbe kojima se provodi postupak u sluaju neuraunljivosti optuenog, ili pak je

pogreno utvrdio da tih okolnosti nema iako ih u stvari ima, pa je optuenog pogreno
oglasio krivim.
c) postoje li okolnosti koje iskljuuju krivino gonjenje, a naroito da li je
nastupila zastarjelost krivinog gonjenja ili je gonjenje iskljueno usljed
amnestije ili pomilovanja ili je stvar ve pravomono presuena
U ovom sluaju se radi o postojanju procesnih smetnji za krivino gonjenje
poinitelja. Ukoliko u toku postupka po albi nastupi zastarjelost gonjenja tada e vijee
apelacionog odjeljenja / drugostepeni sud, morati donijeti presudu kojom se optuba
odbija.
Prema Aneksu 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma postoji obaveza svih strana za
sprovoenje ire amnestije u pogledu krivinih djela poinjnih na njihovoj teritoriji u
preiodu od 1.1.1991. godine pa do 22.12.1995. godine, osima za ona koja predstavljaju
ozbiljno kreenje meunarodnog humanitarnog prava, kao to je definisano Statutom
meunarodnog tribunala za bivu Jugoslaviju, odnosno za krivina djela koja nisu
povezana sa konfliktom. U vezi sa takvim odreenjima iz Dejtonskog mirovnog
sporazuma FBIH je stvorila pravne uslove za ispunjenje takve svoje obaveze
donoenjem Zakona o amnestiji (Sl. List RbiH br. 6. od 23.2.1996. godine.) na osnovu
kojeg je data amnestija odreenom broju osoba za krivina djela navedena u lanu 1.
tog zakona. Meutim, nakon toga se ispostavilo da izbor krivinih djela za koja je data
amnestija nije bio paljivo razmotren, pa je uslijedilo donoenje novog zakona o
amnestiji koji je na sveobuhvatniji nain, u odnosu na naprijed pomenuti, ustanovio
nove pravne temelje za amnestiju. Tako je donesen novi Zakon o amnestiji (Sl. Novine
FBIH br. 48. od 3.12.1999. godine) kojim su stvoreni pravni uslovi da se amnestiraju i
neke druge osobe koje nisu bile obuhvaene prethodnim zakonom.
Prema odredbi lana 239. ZKPFBiH tuilac e naredbom obustaviti istragu
ukoliko se ustanovi da je djelo obuhvaeno amnestijom, pomilovanjem, zastarom ili
postoje druge smetnje koje iskljuuju krivino gonjenje.
Ukoliko drugostepeni sud/apelaciono vijee u albenom postupku ustanovilo da
je albom osnovano ukazano da je krivino djelo obuhvaeno amnestijom (a tuitelj nije
izjavio da odustaje gonjenja) vijee apelacionog odjeljenja / drugostepeni sud e ukinuti
prvostepenu presudu i sam primjeniti ukaz o amnestiji.
75
d) da li je u pogledu krivinog djela koje je predmet optube primjenjen

zakon koji se ne moe primjeniti
Primjer :
PRVOSTEPENI SUD JE POGRENO OCIJENIO DA JE OPTUENI VREI
ISPRAVKE U TOVARNIM LISTOVIMA U SVRHU NAPLATE ISTIH, PORED
RADNJI KOJE JE KVALIFIKOVAO KAO KRIVINO DJELO PRIJEVARE U
SLUBI IZ LANA 385. STAV. 1. KZ FBIH, POINIO I KRIVINO DJELO
KRIVOTVORENJA SLUBENE ISPRAVE IZ LANA 389. STAV 1. ISTOG
ZAKONA, JER SLUBENA ILI ODGOVORNA OSOBA KOJA KRIVOTVORI
ISPRAVU, A ZATIM JE UPOTRIJEBI SA CILJEM PRIBAVLJANJA
PROTIVPRAVNE IMOVINSKE KORISTI I TIME DOVEDE U ZABLUDU
OVLATENU OSOBU DA MU ISPLATI IZNOS NA KOJI GLASI KRIVOTVORENA
SLUBENA ISPRAVA, KAO TO JE OPTUENI POSTUPIO, UINIO JE SAMO
KRIVINO DJELO PRIJEVARE U SLUBI A NE I KRIVINO DJELO
KRIVOTVORENJA SLUBENE ISPRAVE. OVO ZBOG TOGA JER SU RADNJE
KRIVOTVORENJA SLUBENE ISPRAVE PO ZAKONSKOM OPISU IZ LANA
389. STAV 1. KZFBIH OBUHVAENE I INE DIO RADNJE KRIVINOG DJELA
PRIJEVARE U SLUBU IZ LANA 385. STAV 1. TOG ZAKONA, BEZ KOJIH SE
ONO NE BI MOGLO UINITI 26 .
e) da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri

sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoraeno ovlatenje koje
sud ima po zakonu,
Povreda krivinog zakona iz ove take postoji ako je sud primjenio vrstu
sankcije koja ne postoji, ili kombinaciju sankcija koja nije propisana, sankciju koja je
vea ili manja od propisane za taj sluaj, izvrio pretvaranje ili ublaavanje kazne
koje nije dozvoljeno, primjenio uslovnu osudu gdje to zakon iskljuuje odnosno bez
ispunjavanja uslova koje zakon za to formalno zahtijeva, odluio o mjeri sigurnosti
mimo uvjeta zakonom za to propisanih, bez zhtjeva oteenog odluio o imovinskom
zahtjevu i ga prekoraio
26
Iz Presude Vrhovnog suda FBiH broj K-312/04 od 08.11.2004. godine, sentenca objavljena u Biltenu
sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj
76
f) da li su pravilno primjenjene odredbe o uraunavanju pritvora i izdrane

kazne
Vrijeme provedeno u pritvoru i svako oduzimanje slobode u vezi sa krivinim
djelom, uraunavaju se u kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zakona, kaznu
maloljetnikog zatvora ili novanu kaznu. Ovo je propisano svim vaeim Krivinim
zakonima u Bosni i Hercegovini kao i nain uraunavanja tog vremena.
Ukoliko sud odbije da vrijeme provedeno u pritvoru urauna u izreenu kaznu
zatvora tada ini povredu krivinog zakona iz ove take. Ako pak sud uopte ne utvrdi
injenicu da je optueni neko vrijeme proveo u pritvoru tada se radi o pogreno i
nepotpuno utvreno injeninom stanju a ne o navedenoj povredi krivinog zakona.
Primjer:
O prigovoru optuenog da mu u izreenu kaznu zatvora nije uraunato vrijeme
koje je proveo u ekstradicionom pritvoru u Beogradu a po ekstradicionom zahtjevu
prvostepenog suda, ovaj sud nije odluivao, s obzirom da u spisu ne postoji dokaz, niti
ga je optueni priloio, a iz kojeg bi se nesumnjivo moglo utvrditi da li su ti njegovi
navodi tani. U sluaju da se naknadno utvrdi da optuenom u izreenu kaznu zatvora
nije uraunato vrijeme provedeno u ekstradicionom pritvoru u Beogradu, o tome e u
skladu sa odredbom lana 129. ZKP posebnim rjeenjem odluiti predsjednik vijea
prvostepenog suda 27
2.4. Pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje

Prema odredbama lana 299. ZKPBiH, (l. 314. ZKP FBiH, l. 305. ZKP RS i
l. 299. ZKP BD) presuda se moe pobijati zbog pogreno ili nepotpuno utvreno
injeninog stanja, kada je sud neku odlunu injenicu pogreno utvrdio ili je nije
utvrdio. Nepotpuno utvreno injenino stanje postoji i kada na to ukatuju nove
injenice ili novi dokazi.
U krivinom postupku se ne utvruju sve injenice koje mogu biti u vezi sa
nekim krivinim djelom.
injenino stanje je skup injenica koje su materijalnopravno i formalnopravno
relevantne i na koje, kada sud utvrdi da postoje, materijalno krivino pravo nadovezuje
odreenu pravnu posljedicu.
27
Iz Presude Vrhovnog suda FBiH broj K-223/03 od 30.10.2003. godine
77
Znai sud u krivinom postupku utvruje samo pravno relevantne injenice,

koje se razlikuju kao materijalnopravno i procesnopravno relevantne injenice.
Skup svih tih injenica naziva se pravno relevantno injenino stanje. To su
dakle one injenice koje su vane za utvrenje u krivinom postupku i stoga se nazivaju
jo i odlunim injenicama.
Meutim, pored tih odlunih injenica, postoje i injenice koje su naizgled
irelevantne ali su vane za spoznaju suda kada utvruje postojanje ili nepostojanje neke
odlune injenice. Takve se injenice u teoriji krivinog prava nazivaju injenicama indicijama 28 .
Rije indicija potie od latinske rijei indicium i znai znak, okolnost koja
nagovjetava mogunost postojanja neke pojave.
tako naprimjer injenica da je okrivljenik bio na mjestu poinjenja kaznenog
djela u vrijeme njegovog poinjenja sama po sebi nije pravno relevantna injenica, jer
kazneno pravo na nju ne navezuje nikakve pravne posljedice (svatko, naime, prema
svom temeljnom pravu na slobodu kretanja, moe dolaziti na svako mjesto i odlaziti s
njega osim iznimno, ako to posebnim propisima nije ogranieno); no ta injenica (koju
npr. Moemo utvrditi nespornom identifikacijom okrivljenikovih otisaka prstiju na
predmetima pronaenim na tom mjestu) omoguuje nam da na temelju logike
argumentacije izvedemo zakljuak o postojanju pravno relevantne injenice. Slino
postupamo npr. U sluaju kad iz injenice da su kod neke osobe pronaene ukradene
stvari zakljuujemo da je ona poinila krau, kad iz injenice da je okrivljenik dao na
hemijsko ienje svoju koulju na kojoj je nesporno identificirana krv ubijene osobe
zakljuujemo da je usmrenjem te osobe poinio krivino djelo ubojstva, kad iz
injenice da je osiguranik za neku stvar kod osiguravatelja ugovorio vrlo visoku
osigurninu zatim prijavio tetu zbog njezina nestanka zakljuujemo da je poinio
krivino djelo zloupotrebe osiguranja itd 29
Pored pravno relevantnih injenica i injenica indicija u krivinom postupku
ponekad se utvruje i trea vrsta injenica, tzv. pomone injenice. U teoriji se nazivaju
jo i kontrolnim injenicama.Ni ove injenice, u naprijed navedenom smislu nisu
pravno relevantne injenice, ali se one utvruju jer se na osnovu njih ponekad moe
provjeriti pouzdanost pojedinih izvora saznanja o pravno relevantnim injenicama ili
injenicama indicijama.
PRIMJER:
I: Svjedok tvrdi da je sa odreene udaljenosti vidio optuenog da sa mjesta
provalne krae izlazi sa torbom u ruci i urno se udaljava a sud utvrdi da je svjedok
kratkovidan.
28
rije potie od latinske rijei indicum; okolnost koja nagovjeuje mogunost postojanja neke pojave
29
D.Krapac Kazneno procesno pravo, prva knjiga, str. 238.
78
II: Oteena tvrdi da ju je okrivljeni pokuao silovati a sud utvrdi da je ona

njegova biva supruga koju je okrivljeni napustio.
Dakle sud u krivinom postupku utvruje tri vrste injenica:
- materijalno i procesnopravno relevantne injenice (odlune injenice)
- injenice indicije
- pomone injenice
Ovaj albeni osnov se odnosi na nepravilnosti u pogledu utvrenog injeninog
stanja. Nepravilnosti u pogledu injeninog stanja postoje ukoliko je ono pogreno ili
nepotpuno utvreno.
Pogreno utvreno injenino stanje postoji kada je u presudi neka odluna
injenica pogreno utvrena. Do pogrenog utvrenja najee dolazi zato to je sud
pogreno i povrno ( nekritino) ocijenio izvedene dokaze. pa se presuda mora ukinuti i
predmet vratiti na ponovno suenje.
Nepotpuno utvreno injenino stanje postoji onda kada sud nije utvrdio
postojanje kakve odlune injenice. Do toga obino dolazi zato to sud nije prikupio ili
izveo sve raspoloive dokaze. Odlune injenice se utvruju neposredno pomou
dokaza ili posredno iz drugih injenica, injenica indicija ili kontrolnih injenica, o
kojima je naprijed bilo rijei.
Samo one odlune injenice koje su utvrene u presudi mogu se smatrati da
postoje. Bez obzira to odlune injenice jasno proizilaze iz izvedenih dokaza, sud mora
izvesti injenine zakljuke o njihovom postojanju ili nepostojanju, jer u suprotnom
nema utvrenog injeninog stanja. Ovo se deava onda kada prvostepeni sud provede
odgovarajue dokaze, a potom u presudi njihovu sadrinu samo reprodukuje bez ocjene
tih dokaza i bez navoenja razloga koje injenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane.
Na ovaj nain je prvostepeni sud propustio da utvrdi injenino stanje.
Dakle, mada neke injenice proizilaze iz izvedenih dokaza, samo njihovo
navoenje nema pravnog znaaja ukoliko u obrazloenju presude nisu navedeni razlozi
na osnovu ega je prvostepeni sud izveo injenine zakljuke o tome koje injenice iz
kojih dokaza i iz kojih razloga uzima utvrenim ili neutvrenim, zbog ega takva
prvostepena presuda sadri nedostatke u pogledu injeninog stanja zbog kojih se mora
ukinuti. 30
30
Odluka Vrhovnog suda FBiH br.259/97 od 9.9.1997. godine.
79
Primjer:
Iz Rjeenja Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine br. K.436/91 od 31.1.1991. godine
***
Pod pojmom utvrivanje injeninog stanja podrazumijeva se ocjenjivanje rezultata
izvedenih dokaza i zakljuivanje (na temelju tih rezultata) koje odlune injenice treba
smatrati da postoje ili ne postoje. Prema tome, utvreno injenino stanje je samo ono
za koje je sud zakljuio da postoji, pa se ne mogu smatrati kao utvrene i druge odlune
injenice, ma koliko one proizilazile iz sadraja izvedenih dokaza. Tako sa aspekta
pravne kvalifikacije krivinog djela, prema obrazloenju pobijane presude, prvostepeni
sud nije uopte utvrivao injenice, koje bi posluile za zakljuak da je optueni
postupao protivno navedenim odredbama lanova 164. i 50. ZOBSP-a (radnja izvrenja
djela). Umjesto toga, sud je nakon reproduciranja izvedenih dokaza samo konstatovao
da je optueni postupio protivno navedenim saobraajnim propisima. Isto tako, sud se
nije bavio utvrivanjem injenica koje bi eventualno mogle posluiti za izvoenje
pravnog zakljuka, da je optueni bio oigledno nesposoban za bezbjednu vonju, za
ije postojanje nije dovoljno utvrditi da je bio u alkoholisanom stanju, jer je to samo
jedan od injeninih osnova na kome se moe temeljiti ovakav zakljuak. Uz to je
trebalo utvrditi da li je vonja optuenog (ukoliko je krio saobraajne propise) zbog
njegovog alkoholisanog stanja bitno odstupala od vonje, koja bi se u konkretnoj
saobraajnoj situacijimogla oekivati od vozaa prosjenih psihomotorikih
sposobnosti. Tek nakon svega toga bi se moglo ocijeniti, da li postoji ovo bitno obiljeje
krivinog djela. Sve ovo upuuje na zakljuak, da su osnovani prigovori optuenog da je
injenino stanje u pobijanoj presudi ostalo nepotpuno utvreno.
U krivinoprocesnim zakonima se u pravilu ne odreuje koje su to materijalnopravno
relevantne injenice koje sud mora utvivati. To su u stvari sve injenice koje proizilaze
iz obiljeja nekog krivinog djela, dakle one na koje se primjenjuje odreena
krivinopravna norma i njom propisana sankcija, injenice od kojih zavisi utvrenje
suda da li je neka osoba uinila krivino djelo, kao i relevantne injenice koje
iskljuuju protupravnost (napr. nuna odbrana). Meu njih spadaju i injenice od kojih
zavisi izbor vrste i visine krivinopravne snakcije (olakavajue i oteavajue
okolnosti), kao i injenice vezane za prijedlog ovlatene osobe u vezi sa postavljenim
imovinskopravnim zahtjevom lan 197. stav 2. ZKP BiH (lan 211. stav 2. ZKP FBiH,
l. l. 107. stav 2. ZKP RS, l. 197. st. 2 ZKP BD).
Meutim, postoje injenice koje se u krivinom postupku ne dokazuju (ovdje ne
mislimo na situaciju kada optueni prizna krivnju, ve na situaciju kada se optueni
izjasnio da nije kriv i kada se u kontradiktornom postupku, na glavnom pretresu,
provode dokazi predloeni od strane optube i odbrane)
Krivinoprocesni zakoni u principu na negativan nain odreuju injenice koje
sud ne smije ili pak ne treba dokazivati.
80
injenice koje sud ne smije utvrivati su one koje je:
vaeim krivinim zakonodavstvom zabranjeno utvrivati
injenice ije utvrivanje zabranjuju propisi procesnog krivinog zakonodavstva

(tu spadaju injenice vezane za ranije seksualno ponaanje oteene strane i
njezine seksualne predispozicije (lan 264. ZKP BiH, l. 279. ZKP FBiH, l.
271. ZKP RS, l. 264. ZKP BD)
injenice ije utvrenje zabranjuju drugi pravni propisi
injenice koje sud ne treba utvrivati su:
optepoznate ili notorne injenice. To su injenice koje su poznate irem krugu

ljudi u sredini gdje se vodi krivini postupak ( napr. konkretni optepoznati
dogaaji kao to su napr. poetak rata) ili odreena stanja (napr. poloaj neke
ulice u sjeditu suda, geografske udaljenosti meu pojedinim mjestima). Takve
injenice sud samo konstatuje, bez njihovog utvrivanja.
oigledne injenice (napr. punoljetstvo starije osobe)
presumpcije (pretpostavke) su injenice koje ne treba utvrivati nego se one

uzimaju kao unaprijed utvrene. One se naravno mogu obarati utvrivanjem
suprotnog. Presumpcija je da je optueni uraunjiv, to znai da sud ne mora za
svakog okrivljenog utvrivati je li bio uraunljiv u trenutku krivinog djela ve
samo u u sluaju da se pojavi sumnja da je iskljuena ili smanjena
uraunljivost osumnjienog, odnosno da je optuenog.
Jedna od najvanijih presumpcija je presumpcija nevinosti koja proizilazi i iz
jednog od osnovnih ustavnih i konvencijski zagarontavanih ljudskih prava, koja
polaze od toga da se svatko smatra nevinim dok mu se pravosnanom sudskom
presudom ne dokae krivica. Pretpostavka nevinosti uz princip in dubio pro reo
su i jedno od osnovnih krivinoprocesnih naela. Naelo presumpcije nevinosti
sadri dva pravila:
- pravilo o teretu dokazivanja (prema pravilu o teretu dokazivanja
okrivljeni nije pravno duan iznositi svoju odbranu niti je dokazivati i
teret dokazivanja je na tuitelju)
- pravilo o raspodjeli rizika nedokazanosti injenica krivinog djela i
krivice (rizik nedokazanosti injenica krivinog postupka i krivice znai
da ne samo kada je sud potpuno uvjeren u nedunost okrivljenog ve i
kada nije potpuno uvjeren u njegovu krivnju, ali niti u njegovu nevinost,
mora donijeti oslabaujuu presudu. Krivinoprocesni zakoni sadre
izriitu odredbu da e sud donijeti oslabaajuu presudu ako nije
dokazano da je optueni poinio krivino djelo za koje se optuuje).
81
Primjer:
U sluaju Barbera, Messegue i Jabardo Evropski sud za ljudska prava je naveo:
da pretpostavka okrivljenikove nedunosti, uz ostalo trai da obavljanje svoje
dunosti suci ne zaponu s preduvjerenjem da je optuenik poinio djelo koje mu
je stavljeno na teret; da je teret dokazivanja na tuitelju te da se svaka sumnja (u
postojanje injenica) mora odraziti u optuenikovu korist. Iz toga slijedi da e
pretpostavka okrivljenikove nedunosti biti povrijeena, ako sudska odluka o
optueniku odraava neko sudako miljenje o krivnji premda krivnja nije
prethodno bila dokazana u skladu sa zakonom.
Znaajno je osvrnuti se na pitanje do kojeg stepena uvjerenosti injenice u
krivinom postupku moraju biti utvrene da bi injenino stanje bilo potpuno i pravilno
utvreno. Prema nekim procesnim sistemima ovaj stepen uvjerenja se izraava kao
iskljuenje svake razborite sumnje. U naim krivinoprocesnim zakonima uvjerenje
suda u postojanje ili nepostojanje odreene odlune injenice, na kojoj zasniva svoju
presudu, sud utvruje na osnovu savjesne ocjene svakog dokaza pojedinano i u vezi
sa ostalim dokazima izvodi zakljuak je li neka injenica dokazana ili ne. Zakljuak o
ovome bazira se u osnovi na psiholokom uvjerenju suda da li je neka injenica na
temelju odreenih dokaza utvrena ili ne. Savjesno, prema pravnim teoretiarima znai
potivanjem svih odredbi kaznenog procesnog prava koje se odnose na djelatnost
stranaka i suda u pogledu predlaganja i prikupljanja dokaza i naina njihova
izvoenja 31
ta, ukoliko i pored savjesne ocjene dokaza u opisanom smislu, sudija ne mogne izvesti
zakljuak da je neka injenica dokazana? U toj situaciji, ukoliko tuilac ne uspije
dokazati navode optunice, polazei od naela presumpcije nevinosti, sud e donijeti
oslobaajuu presudu.
Stoga moemo zakljuiti: sud, da bi donio presudu, mora sve pravno relevantne
injenice konkretnog sluaja utvrditi s potpunom uvjerenou, koju moe stei samo
nakon savjesne ocjene svakog dokaza posebno i u svezi sa ostalima; ako to ipak
ne uzmogne i u asu izricanja presude ostane u dvojbi u pogledu postojanja ili
nepostojanja neke ili nekih pravno relevantnih injenica mora, primjenom pravila in
dubio pro reo, ipak donijeti presudu, uzevi kao da dvojbena injenica postoji ili ne
postoji, prema tome to je povoljnije za okrivljenika. 32
31
Davor Krapac, kazneno procesno pravo, prva knjiga
32
Davor Krapac, kazneno procesno pravo, prva knjiga
82
Osnova svake sudske presude je injenino stanje. Samo na pravilno i potpuno utvreno
injenino stanje moe se pravilno primjeniti krivini zakon. S obzirom na ogranienje
drugostepenog suda/vijea apelacionog odjeljenja da presudu preispituje samo u okviru
istaknutih albenih navoda, namee se pitanje u kojem obimu e drugostepeni sud
preispitati presudu ukoliko se injenino stanje albom napada odreenim konkretnim
albenim tvrdnjama. Da li je vezanost drugostepenog suda da u tom sluaju presudu
ispituje samo u okviru ispitivanja samo onih injenica kojima se presuda napada ili je
pak vii sud ovlaten da ispituje istinitost svih injenica sadranih u pobijanom dijelu
presude.
Smatramo da se, u ovakvom sluaju, navedena zakonska odredba, koja propisuje
granice ispitivanja presude, ne smije previe usko tumaiti. Ukoliko poemo od odredbe
da sud na osnovu savjesne ocjene dokaza i to svakog pojedinano i u vezi sa ostalim
dokazima, izvodi zakljuak da li je neka injenica dokazana, onda se namee zakljuak
da se drugostepeni sud ne moe ograniiti samo na konkretne injenice koje se u albi
napadaju ve ih mora sagledati i ispitati i u kontekstu ostalih dokaza i na njima
utvrenih injenica. To smatramo podrazumijeva da drugostepeni sud ispituje istinitost
svih odlunih injenica sadranih u pobijanom dijelu presude, na osnovu kojih je sud
utvrdio odreeno injenino stanje koje se albom napada.
2.5. Pobijanje presude zbog odluke o krivinopravnim sankcijama, trokovima
postupka, imovinskopravnom zahtjevu kao i o objavljivanju presude putem sredstava
javnog informisanja
Presuda se moe pobijati zbog krivinopravne sankcije: odluke o kazni i
uvjetnoj osudi, i to kad tom odlukom nije prekoraeno zakonsko ovlaenje ( inae bi se
radilo o povredi krivinog zakona, dakle o drugom albenom osnovu) ve kada alitelj
smatra da sud nije pravilno odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiu da kazna
bude vea ili manja ili zbog toga to je sud primijenio (ili nije primijenio) odredbe o
ublaavanju kazne, o osloboanju od kazne, ili uvjetnoj osudi, iako su za to postojali
zakonski uslovi.
Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi moe se pobijati
ako ne postoji povreda zakona iz lana 298. taka (e) ZKP BiH, l.313. taka (e)
ZKPFBiH, l. 303. taka (d) ZKP RS, l. 298. tala (e) ZKP BD, ( da nije prekoraeno
ovlaenje koje sud prilikom izricanja ima po zakonu), ali je sud nepravilno donio ovu
odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su
za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga moe se pobijati odluka o trokovima
krivinog postupka.
83
Primjer:
Iz Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj K-94/05 od 8.9.2005.
godine
Poto su bili ispunjeni uvjeti da prvostepeni sud optuenog obavee na plaanje
trokova krivinog postupka, onda je pravilno postupio kada je i pored toga to su
nedostajali podaci o njihovoj visini u presudi kojom ga je oglasio krivim, izrekao da je
optueni obavezan da naknadi trokove i da e predjednik vijea naknadno donijeti
posebno rjeenje o njihovoj visini kada se ti podaci pribave. Ovakva odluka o obavezi
plaanja trokova krivinog postupka, treba uvijek prethoditi naknadnom donoenju
odluke o visini trokova kada se ti podaci pribave. U protivnom da je prvostepeni sud
propustio da u presudi izrekne odluku o tome da je optueni obavezan da nadoknadi
trokove krivinog postupka, onda predsjednik vijea ne bi mogao naknadno donijeti
odluku o njihovoj visini. Stoga su neosnovani albeni prigovori da je prvostepeni sud
uinio bitnu povredu odredaba krivinog postupka iz lana 312. st.2 u vezi sa l. 202.
st.1. i 200. st.2. ZKPFBiH, kada je u izreci pobijane presude donio odluku kojom se
optueni obavezao na plaanje trokova krivinog postupka.
______________________________________________________________________
Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude

putem sredstava javnog informisanja moe se pobijati kad je sud o ovim pitanjima
donio odluku protivno zakonskim odredbama.
O albi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu bilo je rijei naprijed prilikom
razmatranja situacije kada je krivini postupak okonan zakljuivanjem sporazuma o
krivnji. Interesante su i sljedee procesne situacije, koje emo analizirati kroz
hipotetiki sluaj:
Hipotetiki sluaj 1:
Presudom Kantonalnog suda u ... broj K-../.. od .... godine optueni K. S. je
oglaen krivim za krivino djelo razbojnitva iz lana 289. st.2 u vezi sa satvom 1. i u
vezi sa lanom 31. Krivinog zakona Federacije Bosne i hercegovine., za koje je uz
primjenu odredbe lana 246. stav 5. ZKPFBiH osuen na kaznu zatvora u trajanju od
3 ( tri ) godine i 6 ( est ) mjeseci. Istom presudom optueni je na osnovu lana 200.
stav 1. ZKPFBiH obavezan da snosi trokove krivinog postupka, a na osnovu lana
212. stav 3. ZKP FBiH je oteena Raiffeisenbank d.d. Bosne i Hercegovine sa svojim
imovinskopravnim zahtjevom upuena na parnicu.
Protiv navedene presude je oteena Raiffeisenbank d.d. Bosne i Hercegovine
izjavila albu zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja te odluke o imovinskopravnom zahtjevom.
Odluujui o albi oteene drugostepeni sud je utvrdio sljedee:
84
-optueni K.S. ima branitelja i sa tuiteljem je zakljuio sporazum o priznanju

krivnje
-sporazum o priznanju krivnje je prihvaen od strane sudije za prethodno
sasluanje
-optueni je priznao krivnju za djelo opisano optunici kao i o iznosu
pribavljene protupravne imovinske koristi te je bio upoznat da moe biti
obavezan da ju nadoknadi
-optueni je izjavio da je upoznat o posljedicama zakljuenog sporazuma,
ukljuujui i posljedice vezane za imovinskopravni zahtjev
-branitelj optuenog je pouio optuenog o svim moguim posljedicama
priznanja krivnje i zakljuenog sporazuma
-oteena je odreeno postavila imovinskopravni zahtjev u visini pribavljene
protupravne imovinske koristi.
Kako je odluio drugostepeni sud?
U okviru odredaba o odgovornosti pravnih osoba za krivina djela ( a to je
posebno obraeno u okviru Modula br. ) propisano je, u lanu 142. KZ FBiH ovlatenje
sudu da pravnoj osobi izrekne sigurnosnu mjeru objave presude, kada sud utvrdi da bi to
bilo korisno da javnost sazna za osudu pravnog lica, naroito onda kada to nalae
potreba za otklanjanje opasnosti za ivot ili zdravlje ljudi ili za sigurnost prometa ili za
privredu. Sud e pri tome ocijeniti putem kojeg medija e presudu objaviti (tampanog
medija ili pak na radiju, televeziji, ili u vie ovih medija istovremeno) kao i da li e
presudu objaviti u cijelosti, ili u izvodu, imajui pri tome u vidu da se tako omogui
obavijetenost sviju u ijem je interesu objava presude. S obzirom da je krivina
odgovornost pravnih osoba novina u naem krivinoprocesnom zakonodavstvu i sudska
praksa u tom dijelu uopte nije zaivjela, te da ne postoji do sada ni jedna presuda koja
sadri odluku o ovoj sigurnosnoj mjeri, pa stoga niti alba protiv takve odluke, to e o
ovoj temi biti mogue govoriti kada takva praksa uslijedi. Za sada je preuranjeno.
85
3. POSTUPAK PO ALBI
Relevantne odredbe lanovi 302.- 305. ZKP BiH (l. 309.-312. ZKP RS;
l.302.-305. ZKP BD)
U ovom poglavlju e biti obraeno postupanje drugostepenog suda od momenta
kada tom sudu pristigne spis sa albom/albama i eventualno sa odgovorom na albu.
Predsjednik vijea tog suda odreuje sudiju izvjestitelja koji prouava predmet i
priprema ga za raspravu i odluivanje. Ukoliko je prvostepeni sud propustio da albu
dostavi suprotnoj strani na odgovor, spisi predmeta e se vratiti prvostepenom sudu da
taj propust otkloni. U suprotnom bi druga strana, koja nije imala mogunost da se
upozna sa sadrinom albe i dadne svoj odgovor na albu, mogla podnijeti apelaciju
Ustavnom sudu FBiH zbog povrede prava na odbranu.
Uloga sudije izvjestitelja definisana je odredbom lana 303. ZKP BiH (l. 318.
ZKP FBIH, l. 310. ZKP RS, l. 303. ZKP BD) (pribavlja po potrebi izvjetaja o
povredama odredaba krivinog postupka, ili pak provjera navoda albe u pogledu novih
dokaza i novih injenica ili pribavlja potrebne izvjetaje ili spise).
Napr:
Tuitelj u albi o odluci o kazni navede da je optueni bio osuivan a sud tu
injenicu, prilikom odmjeravanje kazne optuenonom nije uzeo u razmatranje.
Sudija izvjestitelj e navedenu tvrdnju provjeriti, ukoliko tuitelj nije uz albu
dostavio navedenu presudu ve samo naveo njezine oznake.
Nakon prouavanja spisa predmeta pri emu se sudija izvjestilac uvjerava da li su
ispunjeni uslovi za zakazivanje sjednica vijea, te ako utvrdi da jesu, spise predmeta
dostavlja predsjedniku vijea da zakae sjednicu.
U pogledu redosljeda i termina zakazivanja sjednice vijea mora se imati u vidu
odredba lana 137. stav 3. ZKPBiH (l. 151. stav 3. ZKP FBiH, l. 194. st.3. ZKP RS,
l. 137. ZKP BD) koja propisuje da poslije izricanja prvostepene presude pritvor moe
trajati najdue jo 6 mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izreena drugostepena presuda
kojom se prvostepena presuda preinauje ili potvruje, pritvor e se ukinuti i optueni
pustiti na slobodu. Ova odredba je fukciji obezbjeenja da pritvor to krae traje i
nalae obavezu vijea apelacionog odjeljenja/drugostepenog suda, da taj predmet
prioritetno uzme u rad, jer bi u protivnom moglo doi do toga da se optueni mora
pustiti iz pritvora ukoliko u navedenom roku ne bi bilo odlueno po albi i ne bi bila
donesena drugostepena odluka.
Prilikom zakazivanja sjednice vijea, obavezno se obavjetavaju tuitelj,
optueni i njegov branitelj. Za optuenog, koji se nalazi u pritvoru, osigurat e se
njegovo prisustvo, putem privoenja od strane sudske policije uz obavjetavanje
86
kaznenopopravne ustanove o tome. Nedolazak uredno obavijetenih pozvanih uesnika

ne spreava odravanje sjednice vijea.
Procesne pretpostavke za odravanje sjednice vijea su ispunjene ukoliko su
stranke i branitelj pismeno ili usmeno na zapisnik, obavijeeteni o datumu i vremenu
odravanja sjednice vijea. Ukoliko nedostaje dokaz ( uredno potpisana dostavnica,
slubena zabiljeka ili neko drugi pismeni dokaz) prema ustaljenoj sudskoj praksi
sjednica vijea e se odrati ukoliko branilac izjavi da je njegov branjenik uredno
obavijeten i predloi odravanje sjednice u njegovoj odsutnosti. Isti je sluaj i ukoliko
ne doe izabrani branilac, a optueni izjavi da je njegov branilac upoznat i predloi da
se sjednica odri u njegovoj odsutnosti.
Mogua je procesna situacija da optueni ne doe na javnu sjednicu a nije
uredno obavijeten usljed promjene adrese, niti je stupio u kontakt sa svojim braniocem,
tako da se ni branilac ne moe izjasniti u pogledu toga da li je optueni saglasan da se
sjednica vodi bez njegove prisutnosti. Meutim, miljenja smo da i u tom sluaju
postoje uslovi za odravanje sjednice vijea, ukoliko se obavjetenje optuenom izvri u
skladu sa odredbom lana... ZKP (oglaavanjem na oglasnoj tabli suda) jer je optueni u
toku postupka bio upozoren da ja duan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese.
U sluaju kada branilac, kao podnosilac albe ne doe na sjednicu vijea
nametnulo se pitanje da li tada treba zatraiti od optuenog da obrazloi albu, odnosno
da li, ukoliko je albu podnio tuilac, a branilac nije doao na javnu sjednicu, od
optuenog zatraiti da se o albi tuitelja optueni izjasni. Postoje razliita miljenja u
vezi sa ovim pitanjem. Prema jednom mogu se od optuenog zatiti objanjenja i
izjanjenje u vezi sa albom koju nije on podnio, ukoliko to optueni eli. Prema
suprotnom miljenju ne bi se moglo traiti od optuenog da daje ikakva objanjenja u
vezi sa albom koju nije on podnio, jer bi se na taj nain mogao dovesti u situaciju da
kae neto na svoju tetu. Smatramo da bi trebalo dozvoliti optuenom da se lino
izjasni u pogledu albe koju nije on podnio i da je nepotrebna bojazan da bi optueni
mogao na javnoj sjednici rei neto, u vezi sa tom albom, to bi moglo biti na njegovu
tetu, s obzirom da drugostepeni sud, a na ta ga zakon obavezuje, jer je u tom sluaju
optueni duan da se kree u njezinim okvirima, a drugostepeni sud albu razmatra
izriito samo u okviru navoda koji su u podnesenoj albi istaknuti.
Sjednica vijea, koja faktiki poinje kratkim uvodnim rijeima sudije
izvjestitelja, formalnopravno zapoinje izlaganjem podnositelja albe, a potom
odgovora na albu, ukoliko je podnesen. Stranke i branitelj imaju pravo zatraiti da se
itaju pojedini dijelovi spisa, na koji se odnose albeni navodi. Prilikom izlaganja albe
podnosilac je duan da se kree u njezinim okvirima i ne moe ju neogranieno izlagati.
Mogue su procesne situacije kada se sjednica vijea mora prekinuti i odrediti
nova. Jedna od takvih je prikazana u slijedeem primjeru.
87
Primjer:
Rjeenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj K-223/03 od
1.10.2003. godine
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, sudija Ljiljana
Filipovi kao predsjednica vijea, u krivinom predmetu protiv optuenog D. A., zbog
krivinog djela iz lana 184. stav 1. Krivinog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,
povodom albi Kantonalnog tuioca u Sarajevu i branilaca optuenog D. A. protiv
presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj:K-15/01 od 19.02.2003. godine, dana
1.10.2003. godine donijela je sljedee:
RJEENJE
U krivinom predmetu ovog suda broj K 223/03 protiv optuenog D. A., zbog
krivinog djela otmice iz lana 184. stav1. Krivinog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine, ima se ponovo odrati sjednica albenog vijea.
Obrazloenje
Na sjednici albenog vijea ovog suda a povodom razmatranja albi optuenog
D. A. i Federalnog tuioca iz Sarajeva na presudu Kantonalnog suda u Sarajevu, broj
K-15/01 od 19.2.2003. godine, optueni D. A.je, obrazlaui albu, izjavio da je ga je
lan albenog vijea sudija J. A., u postupku rjeavanja po zahtjevu SR Njemake za
njegovu ekstradiciju ispitao, iz kojih razloga je vijee u nejavnom dijelu sjednice
odluilo da se izvre provjere kako bi se utvrdila tanost tih navoda optuenog D. A. i
ocijenilo da li je eventualno ranije postupanje sudije J. A. razlog za njegovo izuzee u
smislu odredbe lana 35. taka 4. Zakona o krivinom postupku (ZKP).
Nakon to je pribavljen zapisnik o ispitivanju okrivljenog sainjen u
Kantonalnom sudu u Sarajevu u predmetu Kri:29/98 dana 06.02.1998. godine, utvreno
je da je ispitivanje okrivljenog D. A. obavio sudija A. J. u svojstvu istranog sudije tog
suda i da je D. A. povodom istog krivinog djela, koje je predmet ovog krivinog
postupka, dao svoju izjavu.
albeno vijee je miljenja da je ranije postupanje sudije J. A. u smislu odredbe
lana 35. taka 4. ZKP razlog za njegovo izuzee.
Poto je sudija J. A. prekinuo svaki rad u navedenom predmetu to je valjalo
odluiti da se javni dio sjednice ponovo odri i to uz uee drugog lana vijea koji e
biti odreen shodno odredbi lana 36. stav 1. ZKP.
______________________________________________________________________
3.1. Granice ispitivanja prvostepene presude
88
Jedna od najznaajnijih novina u sadanjem krivinoprocesnom zakonodavstvu

je sadrana u odredbi lana 306. ZKP BiH, (l.321. ZKP FBiH , l. 312. ZKP RS, l.
306. ZKP BD, kojom je propisano da vijee apelacionog odjeljenja/drugostepeni sud
ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija albom. U tom smislu je
neophodno albu tretirati kao cjelinu, tj. prema cjelokupnoj njezinoj sadrini kako u
pogledu albenih navoda tako i u pogledu albenih prijedloga. Naime, u situaciji kada
albeni osnovi i albeni prijedlozi nisu jasno konkretizovani tada je neophodno iz
sadrine albe izvui i albene osnove i albene prijedloge prijedloge.
Prema vaeim procenim zakonima dakle, ispitivanja presude po slubenoj
dunosti nema. Izuzetak gdje apelaciono vijee ipak, mimo albenih osnova i navoda
intervenie po slubenoj dunosti je u sluajevima predvienim odredbama lana 308.
ZKP BiH (l. 323. ZKP FBiH, l. 312. ZKP RS, l. 308. ZKP BD), (proireno
djelovanje albe) i lana 309. ZKP BiH (l. 324. ZKP FBiH l. 315. ZKP RS, l.
l.309. ZKP BD) (primjena principa beneficum cohaesionis).
3.2. Zabrana preinaenja na gore (reformatio in peius)
Ovo je ustanova procesnog prava prema kojem vii sud, odluujui o bilo kojem
pravnom lijeku podnesenom u korist optuenog nema pravo donijeti odluku na tetu
optuenog. Jednostavna formulacija ovog principa je data od prof. Vasiljevia koji
kae: okrivljenik nikada svojom albom ne moe pogorati svoju situaciju, va da
takvo pogoranje moe poticati samo iz albe izjavljene protiv njega. 33 , i direktno je u
slubi ostvarenja principa pravinosti.
Njime se garantuje da povodom albe izjavljene u korist optuenog sud ne moe
optuenog osuditi po stroijem krivinon zakonu niti na stroiju krivinu sankciju niti
smije promjeniti pravnu kvalifikaciju na stroiju uz tu krivinu sankciju. Naime, i sama
stroija pravna kvalifikacija je osuda na tetu optuenog iako je krivina sankcija ostala
ista.
Ocjena koji je zakon stroiji cijeni se prema propisima materijalnog krivinog prava.
Ovaj princip se primjenjuje samo ukoliko je jedino uloena alba u korist
optuenog. Meutim, ne primjenjuje se ukoliko postoje dvije albe-u korist i na tetu
optuenog. U tom sluaju drugostepeni sud moe albu optuenog oditi kao neosnovanu
a uvaiti albu tuioca i optuenog stroije osuditi.
Hipotetiki sluaj:
33
T.Vasiljevi, Sistem krivinog procesnog prava, izdanje 1981. godina, str. 584.
89
Optunicom kantonalnog tuioca u Z. optuen je A.B. iz Z. da je pod takom 1. i

2. optunice poinio krivino djelo nesavjestan rad u slubi iz lana 387.KZ FBiH.
Presudom Kantonalnog suda u Z. sud je oglasio optuenog A.B. zbog krivinog djela
nesavjestan rad u slubi i to za djelo opisano pod takom 1. optunice i osudio ga na
kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a za krivinopravne radnje opisane pod takom 2.
optunice ga je, usljed nedostatka dokaza, oslobodio od optube.
albu protiv presude je uloio kantonalni tuilac u Zenici i to zbog odluke o
kazni u osuujuem dijelu a zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja u
oslobaajuem dijelu.
Vrhovni sud FbiH je povodom albe a po slubenoj dunosti, usljed poinjenih
bitnih povreda odredaba krivinog postupka, ukinuo presudu Kantonalnog suda u Ze u
cijelosti i predmet vratio tom sudu na ponovno suenje.
U ponovljenom postupku kantonalni tuilac je promijenio injenini opis
krivinopravnih radnji iz take 1. optunice i pravnu kvalifikaciju djela te ga optuio za
krivino djelo zloupotreba poloaja ili ovlasti iz lana 383. KZFBIH.
Prvostepeni sud je na osnovu tako izmijenjene optunice oglasio krivim
optuenog A.B. za krivino djelo iz lana 383.KZFBiH.
Da li je na ovaj nain prvostepeni sud povrijedio princip zabrane reformatio in
peus?
Odgovor:
Da, prvostepeni sud je povrijedio princip zabrane reformatio in peus jer se
tuilac na osuujui dio presude alio samo na odluku o kazni. Tuilac u
ponovljenom postupku nije mogao izmijeniti injenini opis optunice i optuiti ga za
tee djelo, jer se, alei se samo na odluku o kazni saglasio sa pravnom ocjenom
djelom a ne i sa vrstom ili visinom izreene krivine sankcije.
3.3. Odluke po albi
Relevantne zakonske odredbe lanovi 310.-315. ZKPBiH (l.
Odluujui o albi protiv prvostepene presude vijee apelacionog odjeljenja /
drugostepeni sud moe:
odbaciti albu kao neblagovremenu
odbaciti albu kao nedoputenu
odbiti albu kao neosnovanu
preinaiti prvostepenu presudu
ukinuti prvostepenu presudu i odrediti odravanje pretresa pred apelacionim
vijeem.
90
Navedene odluke moe donijeti u sjednici vijea ili na osnovu odranog pretresa.
U formi rjeenja e odbaciti albu kao neblagovremenu ili nedoputenu i to samo u
situaciji kada je to propustio uiniti prvostepeni sud.
Rjeenjem e takoe odluiti kada uvaava albu. Tada e ukinuti prvostepenu presudu
i odrediti odravanje pretresa. To e biti sluaj ukoliko:
- utvrdi da postoji bitna povreda odredaba krivinog postupka, osim sluajeva iz
lana 329. stav 1. ZKP FBIH
-
ili ako smatra da zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja treba
izvesti nove dokaze ili ponoviti ve izvedene dokaze uusljd kojih je injenino
stanje ostalo pogreno ili nepotpuno utvreno.
U primjeni navedenih odredaba ula su se miljenja da bi, u sluaju bitne povrede

odredaba krivinog postupka, koja je poinjena na taj nain to u obrazloenju
prvostepene presude nedostaju razlozi o odlunim injenicama, taj nedostatak trebalo
otkloniti tako to bi odgovarajue obrazloenje dao drugostepeni sud, i da se ovakva
povreda treba tretirati kao relativn o bitna povreda. Meutim, na ovaj nain bi se
odstupilo od naela neposrednosti kao i dunosti suda, koji je dokaze proveo, da na
osnovu savjesne i slobodne ocjene istih izvede zakljuak da li je neka injenica
dokazana ili ne. Osim toga, prema vaeoj odredbi kojom se propisuje koji su to
dokazi na kojima se presuda zasniva ( l. 296. ZKP FBiH) proizilazi izriita obaveza
suda da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima i na
osnovu takve ocjene izvede zakljuak je li neka injenica dokazana ili ne.
Takoe su se u primjeni naprijed navedene odredbe ula miljenja da bi
svrsishodno zakonsko rjeenje bilo ukoliko bi drugostepeni sud imao ovlaenje da
preinai prvostepenu presudu, bez otvaranja pretresa, ukoliko je injenino stanje
pogreno i nepotpuno utveno zbog pogrene ocjene dokaza. Protiv takvog miljenja
smatramo da stoje isti naprijed istaknuti razlozi koji se tiu naela neposrednosti
dokaza.
Drugostepeni sud / vijee apelacionog odjeljenja u formi presude odluuje
ukoliko nae da je alba neosnovana, tako to albu odbija i prvostepenu presudu
potvruje.
Isto tako ukoliko vijee apelacionog odjeljenja / drugostepeni sud uvai albu ( u
potpunosti ili djelimino), presudom e preinaiti prvostepenu presudu ako smatra da
su odlune injenice u prvostepenoj presudi pravilno utvrene i da se, s obzirom na
utvreno injenino stanje, po pravilnoj primjeni zakona, ima donijeti donijeti drugaija
presuda, a prema stanju stvari i u sluaju poinjene bitne odredaba krivinog postupka (
ako je sud povrijedio propise krivinog postupka o postojanju odobrenja nadlenog
organa i ako je optuba prekoraena). U ovom sluaju je obaveza vijea apelacionog
odjeljenja/ drugostepenog suda da odredi ili ukine pritvor na osnovu lana 152. st. 1. i
91
2., ako su se zbog preinaenja stekli uslovi za to. O pritvoru e odluiti posebnim
rjeenjem.
3.4. Pretres pred vijeem apelacionog odjeljenja
Kada vijee apelacionog odjeljenja odlui da uvai albu i ukine prvostepenu
presudu, duno je u skladu sa odredbom lana 316. ZKP BiH (l.331. ZKP FBiH, l.
322. ZKP RS, l.316. ZKP BD) dati kratke razloge za ukidanje presude i navesti koje e
dokaze u ponovljenom postupku izvesti ili ponoviti. To znai da se navedenim
rjeenjem odreuje ta e biti predmet raspravljanja i dokazivanja pred tim vijeem.
Istovremeno vijee odluuje koga e sve (pored lica ije je prisustvo obavezno) pozvati
na pretres ( svjedoci, vjetaci, tuma).
Na pretresu vijee drugostepenog suda, u skladu sa tim rjeenjem, izvodi sve
procesne radnje i raspravlja sva sporna pitanja na koja je tim rjeenjem ukazao.
Zakon izriito propisuje da se odredbe, koje se odnose na glavni pretres u
prvostepenom postupku, shodno primjenjuju i na pretres pred vijeem apelacionog
odjeljenja.
Pretres se vodi na temelju iste optunice po kojoj je voen prvostepeni postupak.
Na pretresu tuilac moe izmijeniti optunicu ako na temelju izvedenih dokaza
pred apelacionim odjeljenjem ocijeni da se injenino stanje opisano u optunici
izmijenilo. Pri tome naravno vrijedi naelo zabrane reformatio in peius. To znai da
tuilac ima pravo izmijeniti optunicu unoenjem u njezin injenini opis onih injenica
i okolnosti koje krivinom djelu daju tei oblik, samo ako se pretres vodi po uvaenoj
albi tuioca.
Sve ostale odredbe, koje se odnose na voenje glavnog pretresa, u pogledu
provoenja dokaznog postupka, vrijede i pred ovim vijeem. Ukoliko je vijee odluilo
da ne provodi neke dokaze, ve da proita ranije provedene, mora voditi rauna o
izuzecima od neposrednog provoenja dokaza. ( lan 288. ZKP FBiH).
U okviru ovog razmatranja potrebno je ukazati na razliitu praksu drugostepenih
sudova u izradi drugostepene presude. Tako je napr. iz odluka Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hrecegovine vidljivo da sud polazi od toga da je prethodna,
prvostepena presuda po albi rjeenjem toga suda ukinuta, dakle vie ne postoji. 34 tako
da obrazloenje navedene presude sadri sve to zakon propisuje da pismeno izraeno
presuda mora da sadri (bez pominjanja u obrazloenju te prethodne, po albi ukinute
prvostepene prvostepene presude, niti pak albe, jer to nije vie albeni postupak).
Ovo je, smatramo, u potpunosti u skladu odredbom lana lan 315. stav 1. ZKP
BiH (l.329. ZKP FBiH, l. 321. stav 1. ZKP RS, lan 315. stav 1. ZKP DB) iz koje
nesumnjivo proizilazi da je prvostepena presuda ukinuta, jer navedena odredba glasi:
34
Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne iHercegovine broj Kk-4/05 od 21.10.2005 godine
92
Vijee apelacionog odjeljenja e, uvaavajui albu, rjeenjem ukinuti

prvostepenu presudu i odrediti odravanje pretresa.
Dakle, presuda, koju donese drugostepeni sud / apelaciono vijee, rezultat je
provedenog pretresa pred tim sudom/ vijeem apelacionog odjeljenja, i pismeno
izraena presuda, koju taj sud donese po odranom pretresu, mora da sadri sve sastojke
propisane odredbom lana 290. ZKP BiH (l. 305. ZKP FBiH, l. 296. ZKP RS, l. 290.
ZKP BD) a to znai i ono to je propisano u taki (7) navedene odredbe. Naime u
odredbi take 7. stoji da e u obrazloenju presude sud odreeno i potpuno iznijeti
injenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajui naroito ocjenu
vjerodostojnosti protivrjenih dokaza, iz kojih razloga nije uvaio pojedine prijedloge
stranaka, iz kojih razloga je odluio da se ne saslua neposredno svjedok ili vjetak iji
iskaz je proitan, kojim razlozima se rukovodio pri rjeavanju pravnih pitanja a naroito
pri utvrivanju da li postoji krivino djelo i krivina odgovornost optuenog i pri
primjenjivanju odreenih odredaba Krivinog zakona na optuenog i njegovo djelo.
Meutim, iz pismeno uraenog otpravka presude 35 , prema praksi Vrhovnog
suda RS, koju nakon odranog pretresa donese taj sud, vidljivo je da se u obrazloenju
presude polazi od prethodne prvostepene presude i da se, prilikom iznoenja razloga za
novu presudu poziva na tu, po albi ukinutu, presudu. Navoenje ranije ukinute presude,
kao osnova u davanju razloga drugostepenog suda za svoju presudu, koju nakon
uvaenja albe po odranom pretresu taj sud donese, smatramo da nema uporita u
odredbama kojima se propisuje postupak pred drugostepenim sudom, bez obzira to se u
prilog takvoj praksi, kao argument istie to to se, drugostepeni sud na pretresu,
pridrava samo onoga to je rjeenjem o ukidanju prvostepene presude navedeno da e
biti na pretresu provedeno, zbog ega i smatraju da pri tome drugostepeni sud iz
ranije presude uzima sve to je ispravno i zakonito te da se u obrazloenju
drgostepene presude ograniava na obrazloenje samo onog dodatnog to je na pretresu
provedeno i utvreno.
35
Presuda Vrhovnog suda republike Srpske broj K-K-1/04 od 17.03.2005. godine
93
4. ALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU

Relevantne odredbe: lan 333. ZKP FBiH, lan 324. ZKP RS i lan 317. ZKP BD.
Kao to je u uvodu reeno, jedna od najvanijih razlika u vaeim
krivinoprocesnim zakonima u BiH tie se prava na albu protiv drugostepene presude.
ZKP BiH albu protiv drgostepene presude uopte ne poznaje, dok to pravo
krivini procesni zakoni u entitetima i Brko Distriku razliito propisuju.
lan 333. ZKP FBiH glasi:
(1) Protiv presude suda koji rjeava u drugom stepenu doputena je alba ako je sud,
koji rjeava u drugom stepenu preinaio prvostepenu kojom je optueni osloboen
od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava krivim.
(2) O albi protiv drugostepene presude iz stava (1) ovog lana rjeava Vrhovni sud
Federacije u sjednici vijea u skladu sa odredbama koje vae za postupak pred
drugostepenim sudom.
Iz stava (1) citirane zakonske odredbe u F BiH (i BD) proizilazi da je pravo na albu
protiv drugostepene presude u ovim zakonima predvieno ukoliko je drugostepeni sud
utvreno injenino stanje prihvatio kao tano i potpuno a na osnovu drugaije pravne
ocjene preinaio tu presudu i optuenog (umjesto ranije oslobaajue presude) oglasio
krivim. To je dakle situacija koju predviaju odredba lana 329. ZKP FBiH i l. 329.
ZKP BD (preinaenje prvostepene presude).
lan 324. ZKP RS daje ire mogunosti za ulaganje albe protiv drugostepene presude,
jer je u toj zakonskoj odredbi propisano:
(1)Protiv presude drugostepenog suda dozvoljena je alba sudu koji odluuje u
treem stepenu samo u sluaju ako je drugostepeni sud donio novu osuujuu
presudu ili ako je drugostepeni sud preinaio presudu prvostepenog suda kojom je
optueni osloboen od optube i izrekao presudu kojom se optueni oglaava
krivim.
(2)O albi protiv drugostepene presude rjeava sud treeg stepena , shodno
odredbama koje vae za postupak u drugom stepenu.
(3)Odredba lana 315. ovog zakona primjenie se i na saoptuenog koji nije imao
pravo da izjavi albu protiv drugostepene presude.
94
Navedene zakonske odredbe interesantno je uporediti sa odrebom lana Evropske

konvencije, kojom se, svakom ko je oglaen krivim garantira pravo na albu, kao i sa
odredbom lana 2. sedmog Protokola uz Evropsku konvenciju, koji propisuje izuzetke.
Naprijed je citirana navedena odredba lana 2. sedmog protokola prema kojoj svako ko
je odlukom suda osuen za krivino djelo, ima pravo na preispitivanje osude ili kazne
od strane vieg suda, te da se ostvarivanje ovog prava, ukljuujui i osnov za njegovo
korienje, ureuje zakonom.
Stav 3. iste odredbe omoguava da se nacionalnim zakonima predvide izuzeci za
djela manjeg znaaja, ili u sluajevima kada je osobi u prvom stepenu sudio najvii sud
ili je bila osuena na osnovu albe protiv oslobaajue presude.
U praksi se meutim postavilo pitanje prava na albu protiv drugostepene presude
donesene nakon odranog pretresa pred drugostepenim sudom u Federaciji Bosne i
Hercegovine i Distriktu Brko, ukoliko je poslije odranog pretresa donesena osuujua
presuda ( a ranija prethodna bila oslobaajua).
Naime, iz odredaba lna na 333. ZKP FBiH i lana lan 317. ZKP BD jasno proizilazi
da je pravo na albu navedenim odredbama predvieno samo u sluaju preinaenja
prvostepene presude u sjednici vijea, kada prilikom odluivanja drugostepenog suda o
albi (tuioca) na presudu kojom je optueni osloboen od optube, drugostepeni sud, u
smislu odredbe lana 329. ZKP FBiH i l 314. ZKP BD preinaio tu oslobaajuu
presudu u osuujuu tj. i optuenog oglasio krivim.
Da li pravo na albu postoji i kada drugostepeni sud, na sjednici vijea, odluujui o
albi tuioca na oslobaajuu presudu prvostepenog suda, uvai albu, prvostepenu
presudu ukine, otvori pretres a potom donese umjesto ranije oslobaajue osuujuu
presudu?
Smatramo da iz odredaba lana 333. ZKP FBiH i lana 317. ZKP BD jasno proizilazi da
je alba na drugostepenu presudu dozvoljena samo kada drugostepeni sud preinai
prvostepenu presudu a da u sluaju kada ukine presude, odri pretres i osudi optuenog,
koji je ranije bio osloboen od optube, nije dozvoljena alba na tu drugostepenu
prsudu.
Da li je optuenom, koji se sada prvi puta susree sa osuujuom presudom (koji se na
prethodnu oslobaajuu presudu nije ni alio, nego samo tuilac) uskraeno osnovno
ljudsko pravo da se na ali na presudu kojom je oglaen krivim za krivino djelo?
lan 2. sedmog Protokola uz Evropsku konvenciju dozvoljava da u sluaju
preinaenja oslobaajue ne osuujuu presudu nacionalni zakoni iskljue pravo na
albu. To znai da su navedene odredbe lana 333. ZKP FBiH i l. lan 317. ZKP BD u
95
skladu sa standardom konvencijski zagarantovanih prava, jer je taj izuzetak, prema

navedenoj odredbi iz Protokola mogu ukoliko to iz nacionalnog zakona proizilazi.
To znai da se ni direktnom primjenom konvencije ne bi moglo optuenom priznati
pravo na albu u tom sluaju, jer su navedene zakonske odredbe u skladu sa lanom 2.
sedmog protokola uz Evropsku konvenciju, koji dozvoljava izuzetke od prava na albu,
te da ni ZKP BiH, ZKP FBiH niti ZKP BD, u naprijed navedenom sluaju ne daju
optuenom manje prava nego mu to Evropska konvencija garantuje.
ZKP RS predvia pravo na albu na drugostepenu presudu svaki put kada je
donesena osuujua presuda, bilo preinaenjem bilo nakon odranog pretresa pred tim
sudom, to je oigledno vie nego to Evropska konvencija predvia, ali to ni u kom
sluaju ne predstavlja problem, i ini nam se da takva zakonska regulativa ima vie
opravdanja.
O ovom znaajnom pitanju jo uvijek ne postoji izriiti stav drugostepenih
sudova u FBiH i Distriktu Brko, mada je vidljivo da su neki drugostepeni sudovi u
FBiH, u pouci o pravu na albu, navodili da stranke imaju pravo na albi i protiv takve
presude kojom se nakon odranog pretresa optueni, koji je ranijom prvostepenom
presudom bio oslobaen od optube oglaava krivim. S obzirom da pogrena pouka o
pravu na albu, kao to je naprijed reeno, ne konstituie pravo na albu, smatramo da
bi, u skladu sa naprijed izloenim takvu albu u prema ZKP FBiH i ZKP DB trebalo
odbaciti kao nedozvoljenu.
Postupak u pogledu albe protiv drugostepene presude takoe podrazumijeva da
se alba podnosi sudu prvog stepena. Meutim, ovaj sud albu, zajedno sa spisima
predmeta, dostavlja drugostepenom sudu. Drugostepeni sud je taj koji ocjenjuje
doputenost i blagovremenost tako podnesene albe. Nakon to utvrdi da je alba
doputena i blagovremena dostavlja ju sudu treeg stepena vijeu apelacionog
odjeljenja Vrhovnog suda FBiH/ RS, odnosno Apelacionog suda BD. Postupak se
odvija na isti nain kao i postupak pred drugostepenim sudom.
Ukoliko treestepeni sud, tanije vijee apelacionog odjeljenja, nae da je alba
osnovana tada e ukinuti samo drugostepenu presudu ne dirajui pri tome prvostepenu
presudu. Vano je jo napomenuti da sudije, koje su uestvovale u donoenju
drugostepene presude ne mogu biti lanovi trolanog sudskog vijea koje odluuje o
albi na tu presudu.
96
4.1. alba protiv rjeenja

Relevantne odredbe: lanov 318.- 323. ZKP BiH, (l. 334.- 339. ZKP FBiH; l. 325.330. ZKP RS; l. 318-323. ZKP BD)
alba na rjeenje je takoe redovan pravni lijek. U pravilu je devolutivan i
suspenzivan ali izuzetno moe biti i remonstrativan i nesuspenzivan pravni lijek.
U zavisnosti ko je funkcionalno nadlean da donese rjeenje razlikujemo:
- albe protiv rjeenja koje donosi sudija za prethodni postupak i sudija za

prethodno sasluanje.
- albe protiv rjeenja koja donosi vijee nadlenog drugostepenog suda za vrije
istrage.
Ovo su rjeenja kojima se meritorno odluuje.

O albi protiv rjeenja sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno
sasluanje odluuje vijee istog suda, osim ako tim zakonom nije drugaije odreeno.
alba protiv ovih rjeenja je uvijek doputena, ukoliko zakonom to izriito nije
iskljueno.
Treu grupu rjeenja predstavljaju ona koja se donose u svrhu pripreme, rukovoenja i
upravljanja krivinim postupkom, tako i nakon okonanja krivinog postupka.
-albe protiv rjeenja koja se donose u cilju pripremanja glavnog pretresa i

presude.
Za razliku od albe na presudu ( prvostepenu), koja je uvijek doputena, albu na

rjeenje nije mogue uvijek uloiti. Zakon izriito propisuje na koja rjeenja nije
mogue izjaviti albu. Tako napr. protiv rjeenja donesenih u drugom stepenu, ili protiv
rjeenja vijea iz lana 24. st.6. ZKPBiH (izvanraspravnog vijea) alba nije
dozvoljena, kada ovo vijee postupa kao drugostepeni organ ali kada postupa kao
prvostepeni organ tada je alba doputena. To je u sluaju kada sudija za prethodni
postupak ili sudija za prethodno sasluanje ne prihvate prijedlog tuioca o odreivanju
pritvora pa tuilac zatrai da o tome odlui vijee iz lana 24. st.6. ZK PBiH. Vijee
tada postupa kao prvostepeni organ i protiv rjeenja tog vijea, kojim se odreuje
pritvor pritvorena osoba moe podnijeti albu. alba tuioca, ukoliko vijee ne bi
prihvatillo njegov prijedlog nije doputena.
Postoje i rjeenja protiv kojih nije dozvoljena posebna alba. To su rjeenja koja se
donose u cilju pripremanja glavnog pretresa i donoenja presude, i na njih se moe aliti
samo okviru albe na presudu.
97
Meutim i ovdje je predvien jedan izuzetak, propisan u lanu 242. stav 4. ZKP BiH
(l. 257. st.4. ZKP FBiH, l. 249. ZKP RS, l. 242. st.4. ZKP BD). Naime, protiv
rjeenja kojim se braniocu ili punomoniku oteenog, koji i nakon to je kanjen
nastavi da naruava red u sudnici, uskrati pravo daljnjeg zastupanja i izrekne novana
kazna do 30 000 KM, doputena je posebna alba. Ovo rjeenje koje se unosi u zapisnik
o glavnom pretresu, mora biti obrazloeno.
Odredba lanova 260. do 264. ZKP FBiH propisuju sankcionisanje neopravdanog
nedolaska stranaka, branilaca, svjedoka ili vjetaka na zakazani glavni pretres o kojem
su bili uredno obavijeteni. Pravo na albu protiv rjeenja kojima im od strane
predsjednika vijea izrekne novana kazna nije posebno propisano. Kako se radi o
rjeenjima koja se donose u toku glavnog pretresa, proizilazilo bi da se na takvo rjeenje
kanjeni uesnik krivinog postupka moe aliti tek uz presudu. To je nelogino
rjeenje jer svjedok napr. i ne dobija prsudu, a prema odredbi lana 264. ZKP FBiH
moe biti kanjen novanom kaznom i do 5000 KM. U praksi je primjeeno da sudovi
ovakba rjeenja obrazlau i u pismenom otpravku daju pouku o pravu na albu, to je
smatramo ispravna praksa. O ovome govori sljedei primjer:
PRIMJER: Odluka Vrhovnog suda FBiH o albi branioca na Rjeenje o izricanju
novane kazne zbog nedolaska na glavni pretres
***
RJEENJE
alba advokata B.. iz Sarajeva, branioca optuenog A.A. se odbija kao
neosnovana.
OBRAZLOENJE
Rjeenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj K XX-/05 od XX- godine izreena
je novana kazna u iznosu od 500,00 KM B.. advokatu iz Sarajeva, koji je branilac
optuenog A.A., a zbog neopravdanog izostanka sa glavnog pretresa zakazanog za dan
17.3.2005. godine, na koji je bio uredno pozvan.
Protiv ovog rjeenja albu je izjavio branilac B.. u kojoj je naveo da je dana
17.3.2005. godine, kada je bio zakazan glavni pretres u krivinom predmetu njegovog
branjenika A.A., zbog krivinog djela razbojnitva iz lana 289. stav 1. i krivinog djela
teke krae iz lana 287. stav 1. taka b) Krivinog zakona Federacije Bosne i
Hercegovine( KZ FBiH), bio objektivno sprijeen da doe u zakazano vrijeme, ali je
telefonskim putem predsjednici sudeeg vijea izloio razloge zakanjenja i zamolio
doputenje da kasni na pretres do 20 minuta. Razloge kanjenja je obrazloio time to je
navedenog dana morao postupati u KPZ Zenica u nunom sluaju, jer je bio ugroen
ivot njegovog klijenta, s obzirom da je no ranije dolo do fizikog napada na
njegovog branjenika M.G., to su prenijela i sredstva informisanja. Takoe je naveo da
njegovo zakanjenje nije usmjereno ka nepotivanju suda, i da je njegovo ponaanje
98
bilo dovoljno sankcionisati opomenom, jer je navedene prilike pod pritiskom radio svoj
posao. Takoe je naveo da treba imati u vidu i slabo imovinsko stanje njegovog
branjenika, jer e isti biti prinuen da u trokovima odbrane snosi trokove i izreene
novane kazne. Predloio je da se njegova alba usvoji i pobijano rjeenje ukine.
Nakon to je ispitao pobijano rjeenje u granicama albenih navoda ovaj sud je
naao da je alba neosnovana a iz sljedeih razloga:
Rjeenje o novanom kanjavanju branitelja optuenog A. A. zbog
neopravdanog izostanka sa glavnog pretresa zakazanog za dan 17.3.2005. godine, o
kojem je branilac bio uredno obavijeten, prvostepeni sud je donio u smislu odredbe
lana 263. stav 1. Zakona o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP
FBiH). Prema navedenoj odredbi predsjednik vijea pozvat e branitelja da objasni
razloge svog nedolaska te e na osnovu takve izjave utvrditi da li branitelj treba biti
kanjen. Iz obrazloenja pobijanog rjeenja i stanja spisa proizilazi da je prvostepeni
sud postupio po navedenoj zakonskoj odredbi, jer je predsjednica vijea zatraila od
branitelja optuenog da se pismeno izjasni i obrazloi razloge svog nedolaska na
zakazani glavni pretres u zakazano vrijeme. U tom smislu sve razloge koje je naveo
prvostepeni sud prilikom ocjene da li je nedolazak branitelja optuenog na zakazani
glavni pretres u zakazano vrijeme opravdan ili ne, ovaj sud prihvata u potpunosti.
Naime, iz obrazloenja pobijanog rjeenja i stanja spisa vidljivo je da se njegov
branjenik nalazi u pritvoru poev od 3.11.2004. godine, i da je branjenik A.A. u tri
navrata slao podneske molbe predsjednici vijea da to prije zakae glavni pretres i
ubrza njegov postupak, jer mu boravak u pritvoru teko pada. Takoe iz obrazloenja
pobijanog rjeenja i iz stanja spisa proizilazi da prethodna dva zakazana glavna
pretresa nisu odrana i to prvi put, takoe zbog nedolaska branitelja optuenog (koje
razloge nedolaska je prvostepeni sud prihvatio objektivnim) a drugi put, zbog loeg
zdravstvenog stanja branjenika. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, ispravan zakljuak
prvostepenog suda da branilac optuenog oigledno nije imao sluha da se njegov
branjenik nalazi u pritvoru i da je potrebno u takvom sluaju omoguiti sudu da se
takva vrsta spisa prioritetno vodi. Naime, pored injenice da je svaki pritvorski
predmet po svojoj prirodi hitan i i injenica da se njegov branjenik vie puta lino
obraao predsjednici vijea sa molbom da se zakae glavni pretres, dovoljno ilustruju
potrebu branitelja ne samo da ocijeni interese ovog svoga branjenika i stavi ih u
kontekst svojih branilakih obaveza drugih klijenata, ve da sve svoje advokatske
aktivnosti usmjeri i organizuje tako da ne dovede u pitanje svoj dolazak na glavni
pretres u zakazano vrijeme. Naime, opredjeljenost branitelja, da umjesto da doe na
vrijeme na zakazani glavni pretres, koji je po prirodi hitan i koji je dva puta odlagan (
jedan puta na njegov zahtjev) ode u KPZ Zenica radi interesa svog drugog branjenika
oigledno je, po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenjen kao neopravdan razlog za
nepristupanje na glavni pretres u ovoj krivinoj stvari.
Osim toga, iz dokaza ( novinski lanak), kojeg je branilac N.N. priloio kao opravdanje
za svoj nedolazak na zakazani glavni pretres, proizilazi da se dogaaj zbog kojeg je
iao u KPZ Zenica, desio u utorak 15. marta oko 20 sati. Njegova tvrdnja da je nuno
postupao i otiao u Zenicu, radi dokumentovanja materijalnih dokaza i medicinskog
zbrinjavanja osuenika je neprihvatljiva iz dva razloga. Prvi razlog je to to je obaveza
slubenih lica KPZ-a da u vezi dogaaja u KPZ, koji reuzultira nanoenjem povreda
nekom osueniku, prikupe kako medicinsku dokumentaciju tako i druge dokaze, kako bi
se utvrdili razlozi i okolnosti pod kojima je do toga dolo. Drugo, branilac tog
99
osuenika je za potrebe tog branjenika, koji se nalazi na izdravanju zatvorske kazne,

oigledno imao 16. mart kao dan da, kako on to navodi, nuno postupi u interesu tog
branjenika. Osim toga, injenica da je branilac B.. dana 17.3.2005. godine odputovao
u Zenicu, a znao je da ima zakazan glavni pretres u 10 sati ujutro, ukazuje, po
miljenju ovog suda, da se svjesno doveo u situaciju da zakasni na glavni pretres, ako
se imaju u vidu udaljenost Sarajeva i Zenice, pravila kunog reda o vremenu ulaska u
krug KPZ-a, nepredviene saobraajne okolnosti i sl.
Prema tome, sve navedeno, i po ocjeni ovog suda, nesumnjivo ukazuje da
razlozi, koje je branilac naveo, nisu takve prirode da opravdavaju njegov nedolazak na
glavni pretres u zakazano vrijeme. Stoga je, po nalaenju ovog suda, prvostepeni sud
pravilno postupio kada je glavni pretres odloio, zatraio pismeno izjanjenje branitelja
o razlozima njegovog nedolaska a potom ocijenio da ti izneseni razlozi ne opravdavaju
njegov izostanak, zbog ega mu je izrekao novanu kanu.
albeni navod da se albom eli ukazati na slabo imovno stanje optuenog, koji e, kako
se to u albi navodi u krajnjem biti prinuen da u trokovima odbrane snese i ovu
kaznu je u potpunosti bez uticaja na zakonitost pobijanog rjeenja. Novana kazna je
izreena branitelju, te s tim ni u kakvoj vezi nije slabo imovno stanje optuenog. U
trokove odbrane, osim toga, prema odredbi lana 199. i 201. ZKP FBiH, ni u kom
sluaju ne spada novana kazna izreena branitelju, zbog krenja onih procesnih
odredaba zakona za koje je propisano novano kanjavanje, a odredbom lana 201.
stav 1. ZKP FBiH branitelj, kao i ostala, u toj odredbi nabrojana lica, snose trokove
postupka koje su prouzrokovali svojom krivnjom.
Prema tome, imajui sve naprijed u vidu, valjalo je odluiti kao u izreci
rjeenja.
______________________________________________________________________
___
Subjekti albe na rjeenje su isti kao i subjekti albe na presudu, a sadraj albe je
analogan sadraju albe na presude.
Pravilo je takoe da alba odgaa izvrenje rjeenja a postoje izuzeci koji su izriito
zakonom propisani ( najee u sluajevima da se sprijei odugovlaenje postupka ili
kad je zbog prirode stvari na koju se rjeenje odnosi rjeenje neophodno odmah izvriti.)
Opti rok na albu protiv rjeenja iznosi tri (3) dana od dana dostavljanja
rjeenja.
Meutim postoje rjeenja na koje je mogue albu uloiti u roku od 24 sata.
Radi se o takvim rjeenjima gdje je hitnost postupanja naroito naglaena. Meutim, u
100
nekim sluajevima zakonodavac je propisao i dui rok za albu od optepropisanog i on

iznosi 8 dana.
O albi protiv rjeenja donesenog u prvom stepenu odluuje vijee apelacionog
odjeljenja vieg suda, ako ivim zakonom nije drugaije odreeno. O albi protiv rjeenja
donsenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom Federacije, odluuje apelaciono
odjeljenje tog suda.
Iako je zakonodavac propustio da izriito propie granice ispitivanja albe na
rjeenje, analogno odredbi koja propisuje granice ispitivanja albe na presudu je da se
alba na rjeenje ispituje samo u granicama istaknutih albenih osnova, navoda i
prijedloga. Nema dileme da se rjeenje, povodom uloene albe ne moe ispitivati po
slubenoj dunosti i zbog injenice da ni jedna odredba krivinih procesnih zakona ne
daje pravo ispitivanja pobijane odluke po slubenoj dunosti, pa samim tim ni rjeenja.
Svi procesni zakoni predviaju shodnu primjenu odredaba o albi na
prvostepenu presudu i kada je u pitanju alba na rjeenje.
Odluujui o albi vijee apelacionog odjeljenja/drugostepeni sud moe:
rjeenjem albu odbaciti kao neblagovremenu ili nedoputenu
odbiti albu kao neosnovanu
uvaiti albu i rjeenje preinaiti
uvaiti albu, rjeenje ukinuti i po potrebi predmet uputiti na ponovno odluivanje
( za razliku od odluke povodom albe na presudu gdje je iskljuena mogunost
vraanja predmeta prvostepenom sudu na ponovno odluivanje).
I kod odluivanja o albi na rjeenje sud je vezan zabranom preinaenja rjeenja na gore
( zabrana reformatio in peus) kao i primjenom principa beneficium cohaesionis.
101
PODMODUL II - VANREDNI PRAVNI LIJEK

Relevantne zakonske odredbe: l. 324. - 333. ZKP BiH (l. 340. 349. ZKP BiH,
l. 351. 339. ZKP RS, l.324. 333. ZKP BD ).
Iscrpljivanjem zakonom dozvoljenog redovnog pravnog lijeka presuda postaje
pravomona. lan 178. ZKP BiH (l. 192. ZKP FBiH, l. 89. ZKP RS, l.178. ZKP
BD) definie pravomonost presude. Presuda postaje pravomona kad se vie ne moe
pobijati albom ili kada alba nije doputena. Pravnosnanost poiva na pretpostavci da
je takva presuda istinita, zakonita i konana, i da se ona valja izvriti. Kad je presuda
izvrna regulie ista odredba u stavu (2). Pravomona presuda je izvrna nakon to bude
dostavljena strankama u smislu odredaba kojima je propisano dostavljanje i kada za
izvrenje ne postoje zakonske smetnje. Ako se stranke ( i branilac) nisu alili ili su se
stranke odrekle ili odustale od albe, presuda je izvrna istekom roka za albu, odnosno
od dana odricanja ili odustanka od albe koja je ve podnesena. S toga, najee i
pravomonost i izvrnost presude nastupaju istoga dana.
Presuda mora biti u potpunosti pravosnana da bi bila izvrna. Djelimina
pravosnanost ne povlai za sobom izvrnost presude. I to je jedan od razloga zbog
kojeg, a o emu je naprijed bilo rijei, nije bilo mogue, nakon zakljuivanja sporazuma
o krivnji presudu djelimino opravosnaiti i optuenog uputiti na izdravanje kazne
zatvora po takvoj djelimino opravosnaenoj presudi, kao to su to pojedini sudovi u
poetku inili To je u praksi izazvalo konkretne probleme. Uoeni su i oni koji su se
pojavili usljed podnoenja albe oteenog, vezano za dosuivanje/nedosuivanje
imovinskopravnog zahtjeva.
Ukoliko je sud stavio klauzulu izvrnosti na odreenu presudu, a poslije se
ispostavi da za to nije bilo uslova, prema dosadanjoj sudskoj praksi, sud koji je sudio u
prvom stepenu, donosi rjeenje kojim se klauzula izvrnosti stavlja van snage.
Ono to je pravosnanom presudom utvreno postaje presuena stvar res
iudicata.
Meutim i pored navedenih pretpostavki da je presuda koja je postala
pravosnana istinita, zakonita i konana, nemogue je u potpunosti iskljuiti
preispitivanje i pravosnane sudske presude. Greke nisu iskljuene.
Pravosnana sudska odluka moe biti nepravilna - zato to je zasnovana na
netano utvrenom injeninom stanju ili zato to je odlukom suda povrijeen zakon.
Pravni sistemi u pravilu predviaju iznimne sluajeve u kojima je mogue
otkloniti takve nedostatke u sudskim odlukama.:
To se ostvaruje vanrednim pravnim lijekovima.
Naprijed je reeno da se vanredni pravni lijek izriito podnosi protiv
pravosnanih odluka.
Nai procesni zakoni poznaju samo jedan vanredni pravni lijek. To je
ponavljanje postupka.
102
Ako je pak krivini postupak rjeenjem pravomono obustavljen ili je presudom

optuba pravomono odbijena zato to nije bilo potrebnog odobrenja, postupak e se na
zahtjev tuitelja nastaviti im prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke.
Dakle u ovom sluaju se ne radi o ponavljanju postupka, jer pravosnano rjeenje kojim
je obustavljen krivini postupak ili pravosnana presuda kojom se optuba odbija zbog
nepostojanja potrebnog odobrenja ne mogu se podvesti pod presuenu stvar ( res
iudicata) u materijalnopravnom smislu. Krivini postupak se u ovim sluajevima
nastavlja u onoj fazi u kojoj je bio prekinut.
Krivini postupak koji je dovren pravomonim rjeenjem ili pravomonom
presudom moe se na zahtjev ovlatene osobe ponoviti samo u sluajevima i pod
uslovima predvienim ovim zakonom. (lan 340. ZKP FBiH). Uvjeti koji su propisani
da bi se dozvolilo ponavljanje postupka ukazuju dakle da se zakonodavac opredijelio da
se pravomona sudska odluka moe pobijati samo iz osnova pogreno ili nepotpuno
utvenog injeninog stanja.
Ponavljanje postupka dozvoljeno je i u posebnim postupcima: ponavljanje
krivinog postupka prema maloljetnicima, prema pravnim licima i ponavljanje u
pogledu mjere oduzimanja imovinske koristi.
Zakon dakle razlikuje ponavljanje postupka zavrenog pravomonim rjeenjem
(lan 342. ZKP FBiH) i ponavljanje postupka koji je dovren pravomonom presudom
(lan 343. i 344. ZKP FBiH).
1.1. Ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravomonim rjeenjem
Ukoliko je krivini postupak pravomono obustavljen prije poetka glavnog
pretresa (a izvan sluajeva predvienih za nastavljanje krivinog postupka), moe se, na
zahtjev tuitelja, dopustiti ponavljanje krivinog postupka ako se podnesu novi dokazi
na osnovu kojih se sud moe uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje
krivinog postupka. To je sluaj kada je sudija za prethodno sasluanje potvrdio
optunicu a tuilac ju nakon toga povue, usljed ega se postupak rjeenjem sudije za
prethodno sasluanje obustavlja. U tom sluaju bi vijee tog suda dozvolilo ponavljanje
postupka, ukoliko tuilac podnese nove dokaze, na osnovu kojih se vijee uvjerilo da su
se stekli uslovi za ponavljanje postupka.
U ostalim procesnopravnim situacijama kao napr. kada se obustavi istraga
(povlaenje optunice od strane tuioca - lan 232. ZKPBiH) ili kada sudija za
prethodno sasluanje ne potvrdi sve ili neku od taaka optunice (odluivanje o
optunici -lan 228. stav 4. ZKP BiH) tuilac, iako doe do novih dokaza, ne bi morao
podnijeti ovaj vanredni pravni lijek, ve e u skladu sa odredbama lana 228. stav 5.
ZKP BiH podnijeti novu ili izmijenjenu optunicu na potvrivanje.
Krivini postupak, koji je pravomono obustavljen do poetka glavnog pretresa,
zbog odustanka tuioca od gonjenja, a naknadno se dokae da je do odustanka dolo
usljed krivinog djela zloupotrebe slubenog poloaja od strane tuioca, moe se
ponoviti. U pogledu dokazivanja krivinog djela tuioca zakon upuuje na primjenu
103
odredbe lana 327. stav 2. tog zakona. To podrazumijeva da tuilac mora pravomonom
presudom biti oglaen krivim za odnosna krivina djela.
1.2. Ponavljanje krivinog postupka zavrenog pravomonom presudom
Krivini postupak dovren pravosnanom presudom moe se, u zavisnosti od
razloga zbog ega se ponavljanje zahtijeva odnosno u zavisnosti od razloga nastalih u
prethodnom postupku i na glavnom pretresu, ponoviti:
-
u korist osuenog
na tetu optuenog
Ponavljanje postupka u korist osuenog mogue je u zakonom taksativno

odreenim situacijama lan 327. stav 1. take a-f ZKP BiH, (lan 343. stav 1. take a-g
ZKP FBiH, l.333. st.1. take a-e ZKP RS, l. 327. st.1. take a-f ZKP BD). Navedene
odredbe su sutinski istog sadraja tj. propisuju iste uslove za ponavlajnje postupka.
(uoava se neznatna razlika u odredbi taaka b) i d) ZKP RS). U svim ovim sluajevima
radi se o tzv. pravom ponavljanju krivinog postupka, koje se dozvoljava po
osnovu.postojanja novih injenica i novih dokaza: - pravomona presuda koja dokazuje
izvrenje krivinog djela od strane procesnih subjekata a u vezi je sa donoenjem
osuujue presude, nove injenice i novi dokazi koji ranije nisu bili poznati ili, iz drugih
objektivnih razloga koji (i pored dune panje i opreza) nisu mogli biti predstavljeni na
glavnom pretresu ili naknadno donoenje odluke Ustavnog suda BiH, Doma za ljudska
prava ili Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), kojima je utvreno krenje ljudskih
prava i osnovnih sloboda a ranija presuda je zasnovanama na krenju navedenih prava.
S obzirom da je Dom za ljudska prava prestao da postoji (31.12.2003. godine) sve
predmete koji su u Domu zaprimljeni rijeit e Komisija za ljudska prava pri Ustavnom
sudu BiH.
Ovlatene osobe za podnoenje zahtjeva su stranke i branitelj, a poslije smrti
osuenog, zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti i tuitelj i osobe, koje su ovlatene u
korist optuenog izjaviti albu.
Zahtjev za ponavljanje postupka u korist osuenog se moe podnijeti i nakon
to je osueni kaznu izdrao, i bez obzira da li je nastupila zastarjelost, amnestija ili
pomilovanje.
Zanimljiva je odredba po kojoj inicijativu za podnoenje zahtjeva, ukoliko sazna
da postoje razlozi za ponavljanje krivinog postupka, moe uiniti i sud i to tako to e
o o tom razlogu obavijestiti optuenog, to je u sluaju postojanja razloga iz lana 343.
stav 1. take a), b),c) f) i g) ZKPFBiH posve razumljivo rjeenje kojim se ostvaruje
jednakost u postupanju kada su u pitanju injenice koje terete optuenog tako i injenice
koje mu idu u korist.
Najee istican razlog za ponavljanje postupka je pojavljivanje novih
injenica i novih dokaza ime osuene osobe pokuavaju izdejstvovati ponavljanje
pravosnano okonanog krivinog postupka. Meutim, kumulativan uslov, kojeg zakon
u sluaju novih injenica i novih dokaza propisuje, je i taj da se te injenice i ti dokazi, i
104
pored dune panje i opreza nisu mogli ranije istai, odnosno biti predstavljeni na
glavnom pretresu a imaju takav znaaj sami za sebe ili u vezi sa ostalim provedenim
dokazima, da su podobni da prouzrokuju oslobaanje osuene osobe ili pak njezinu
osudu po blaem zakonu.
Ovo vai i za pismeni nalaz i miljenje strune ustanove ako se u nalazu iznose
nove injenice i novi dokazi koji direktno utiu na novo, razliito miljenje od onog iz
pravosnano okonanog krivinog postupka.
Ranije, po odredbama vaeeg ZKP zahtjev za ponavljanje postupka gotovo
redovito su podnosili osueni kojima je sueno u odusutnosti. Kako prema vaeim
odredbama krivinoprocesnih zakona optuenom nije mogue, ni u kojem sluaju, suditi
u odsutnosti, u praksi se to vie nee pojavljivati kao razlog, koji je uvijek uspjeno
istican i koji je redovito dovodio do ponavljanja postupka.
1.3. Ponavljanje postupka na tetu optuenog:
Presuda kojom se optuba odbija je presuda donesena u korist optuenog.
Zahtjev za ponavljanje postupka je automatski na tetu optuenog. Ponavljanje bi bilo
dozvoljeno ukoliko bi se pravosnanom presudom dokazalo da je do odustanka tuioca
dolo usljed krivinog djela korupcije ili krivinog djela protiv slubene i druge
dunosti tuioca. Ponavljanje postupka je u funkciji obezbjeenja naela zakonitosti,
kao jednog od temeljnih naela na kojima se krivini postupak zasniva i kojeg direktno
titi EKLJP. Meutim, naelo ne bis in idem iskljuuje mogunost ponavljanja
krivinog postupka na tetu osuenog izuzev u navedenom sluaju.
Naprijed je reeno da je zahtjev za ponavljanje postupka remonstrativan pravni
lijek, jer o njemu odluuje isti sud pred kojim je postupak pravosnano okonan.
Funkcionalno je nadleno vijee iz lana 24. stav 4. ZKP BiH (l. 25. stav 4. ZKP
FBiH, l. 24.st.6. ZKP RS, l.23. st.4. ZKPBD) Sudija koji je uestvovao u donoenju
presude u ranijem postupku je izuzet od rjeavanja po zahtjevu za ponavljanje postupka,
tj. ne moe biti lan trolanog vijea. Ovo je izriito propisano jedino u lanu 23. stav 6.
ZKP BD (u postupku odluivanja po vanrednim pravnim lijekovima nee uestvovati
sdija koji je uestvovao u donoenju odluke koja se pobija albom), dok obaveza
izuzea sudije u drugim krivinoprocesnim zakonima u BiH proizilazi iz odredbe kojom
su propisani razlozi izuzea (sudija ne moe vriti sudijsku dunost ako je u istom
predmetu uestvovao u donoenju odluke koja se pobija pravnim lijekom).
Zakon nalae obavezu podnosioca zahtjeva da navede po kojem zakonskom
osnovu trai ponavljanje postupka i kojim to dokazima i injenicama potkrepljuje.
Ukoliko ti podaci i injenice u zahtjevu nisu navedeni sud e pozvati podnosioca da u
odreenom roku zahtjev dopuni. Ako to ne uini sud e zahtjev na temelju odredbe
lana 347. stav 1. rjeenjem odbaciti. To e uiniti i u sluaju da je zahtjev podnijela
neovlatena osoba (lan 345. ZKP FBiH), ili da nema zakonskih uslova za ponavljanje
105
postupka, ili pak da su injenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva ve bili izneseni
u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomonim rjeenjem suda
ili ako injenice i dokazi oigledno nisu podobni da se na osnovu njih dopusti
ponavljanje ( lan 343. stav 1. taka c) ZKPFBiH).
Zahtjev e se odbaciti i ukoliko ne sadri podatke o tome po kojem se
zakonskom osnovu trai ponavljanje postupka i kojim se dokazima se potkrepljuju
injenice na kojima se zahtjev zasniva, a podnosilac i nakon ostavcljenog roka od strane
suda da te podatke u zahtjevu dopuni, to ne uini (lan 331. stav 1. u vezi sa lanom
330. stav 2. ZKP BiH, lan 347. stav 1. u vezi sa lanom 346. stav 2 ZKP FBiH; lan
337. stav 1. u vezi sa l. 336. stav 2. ZKP RS, l. 331. stav 1. u vezi sa l. 330. stav 2.
ZKP BD).
Ako sud zahtjev ne odbaci, tj. ako ocijeni da je zahtjev podoban za odluivanje,
dostavit e ga protivnoj stranci na izjanjenje. Rok za odgovor je 8 dana. Po isteku ovog
roka predsjednik vijea moe, po potrebi, odrediti da se izvide injenice i pribave
dokazi na koje se podnosilac u zahtjevu poziva, nakon ega se stiu uslovi da sud o
zahtjevu odlui.
Odredba lana 332. stav 2 ZKP BiH (l.348. st. 2. ZKP FBiH, l. 338. st. 2.
ZKP RS, l. 332. stav 2. ZKP BD) propisuje obavezu suda da primjeni princip
beneficium cohaesionis, ukoliko dopusti ponavljanje postupka u korist jednog
optuenog a ti razlozi idu u korist i saoptuenog koji nije podnio zahtjev za ponavljanje
postupka. Tada e sud, po slubenoj dunosti, dozvoliti ponavljanje postupka kao da
takav zahtjev postoji i od odrugog /ih saoptuenih.
Takoe e sud, shodno odredbi stava 3. navedene zakonske odredbe odluiti da
li se odmah zakazuje novi glavni pretres ili se predmet ima vratiti u stanje istrage.
Sud e takoe, ukoliko smatra da iz ponuenih dokaza proizilazi da bi optueni
u ponovljenom postupku mogao biti osuen na takvu kaznu, da bi se uraunavanjem ve
izdrane kazne, osueni imao pustiti na slobodu, ili pak da moe biti osloboen od
optube ili da optuba moe biti odbijena, odrediti da se izvrenje kazne odloi ili
prekine.
Po pravosnanosti rjeenja da se postupak ponavlja, obustavit e se izvrenje
kazne, ali e sud, na prijedlog tuitelja odrediti pritvor ukoliko postoje pritvorski razlozi
iz lana 132. ZKP BiH (146. ZKP FBiH, l.189. ZKP RS, l. 132. ZKP BD)
Na ponovljeni postupak, koji se vodi na osnovu rjeenja kojim je doputeno
ponavljanje, primjenjuju se iste odredbe kao i na prethodni postupak.
Ako se ponovljeni postupak obustavi do poetka glavnog pretresa, sud e
rjeenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu.
Kada sud u ponovljenom postupku donese presudu izrei e da se prethodna
presuda djelimino ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. Ukoliko to
ne uini, poinjena je bitna povreda odredaba krivinog postupka iz lana 297. stav 1.
taka k ZKP BiH (l. 312. st.1. taka k ZKP FBiH; l.303. st.1. taka j ZKP RS; l. 297.
st. 1. taka k ZKP BD)- izreka presude nerazumljiva.
106
U kaznu koju odredi novom presudom sud e optuenom uraunati izdranu

kaznu, a ako je ponavljanje odreeno samo za neko od djela za koje je osueni bio
osuen, sud e izrei novu jedinstvenu kaznu, s tim to je sud u ponovljenom postupku
vezan zabranom iz lana 322. ZKP FBiH (zabrana reformatio in peius). Inae zabrana
reformatio in peius vai u ponovljenom postupku i primjenjuje se svaki put kada je
zahtjev za ponavljanje postupka podnesen u korist osuenog, bez obzira ko je
podnosilac. Vidljivo je takon ne iskljuuje u ponovljenom postupku primjenu bilo kojeg
naela krivinog ili krivinoprocesnog zakona. Ponovljeni postupak se ne moe
obustaviti zbog nastupanja apsolutne zastarjelsti ali moe nastupiti zastarjelost izvrenja
kazne u ponovljenom postupku.
Vano je spomenuti i to da vaei krivinoprocesni zakoni ne poznaju vie tzv.
nepravo ponavljanje krivinog postupka. ta je zakonodavca rukovodilo da ukine
mogunost da se optuenom, kojem je istovremeno izreeno vie presuda i kojim mu je
izreeno vie zatvorskih kazni, koje nisu izvrene, onemogueno objedinjavanje kazni
primjenom odredbi o odmjeravanju kazni u sticaju. Odgovor na ovo nalazimo u
injenici da je u optem dijelu Krivinih zakona, kroz odmjeravanje kazne osuenom
licu (lan 55. KZFBiH) ovo djelimino rijeeno, kao i u injenici da je suenje u
odsutnosti iskljueno.
107
PRILOG: ALBA
Rechtsanwalt/Advokat/Lawyer
Mustafa A . Brakovi
Sutjeska 18/II, 71000 SARAJEVO
Tel.:+387 (0) 33 21 81 21
Fax:+387 (0) 33 65 29 64 GSM: +387 (0) 61 13 71 52 ;

e mail: alanno12@hotmail.com
Sarajevo, 09.06.2005. godine
KANTONALNI SUD
SARAJEVO
na broj: K-105/03
Protiv presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj: K-105/03 od

04.04.2005.godine, primljene dana 27.05.2005.godine, branitelj treeoptuenog R. A.,
Brakovi Mustafa, advokat iz Sarajeva, ul. Sutjeska br.18, u zakonskom roku iz lana
353. stav 1. ZKP FBiH, a temeljem lana 354. stav 1. u vezi sa lanom 357. stav 1.take
1.) do 4.), ZKP FBiH izjavljuje sljedeu:
A L BU
- zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka
- zbog povrede krivinog zakona
- zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injaninog stanja
- zbog odluke o krivinoj sankciji ( kazni )
te trai da se ista sa cjelokupnim spisom dostavi Vrhovnom sudu Federacije Bosne i
Hercegovine kao drugostepenom, kome se predlae da albu uvai, te uz primjenu
Krivinog zakona FBiH (Slubene novine FBiH, broj: 36/03 od 29.07.2003.godine):
pobijanu presudu preinai u smislu lana 374. stav 1. u vezi sa lanom 380.stav 1.
ZKP FBiH, a isti u vezi sa lanom 345. stav 1. taka 1. ZKP FBiH i lanom 26.
stav 1. u vezi sa stavom 2. KZ FBiH ( lan 10. stav 1. u vezi sa stavom 2.ranijeg
KZ FBiH ) i treeoptuenog oslobodi od optube,
ili da pobijanu presudu preinai u smislu lana 374. stav 1. u vezi sa lanom
380.stav 1. ZKP FBiH, a isti u vezi sa lanom 345. stav 1. taka 2. ZKP FBiH i
108
lanom 39. stav 1. i 2. KZ FBiH (lan 17. stav 1. i 2. ranijeg KZ FBiH) i

treeoptuenog oslobodi optube,
pobijanu presudu preinai u smislu lana 374. stav 1. u vezi sa lanom 380.stav 1.
ZKP FBiH, a isti u vezi sa lanom 26. stav 3. KZ FBiH ( lan 10. stav 3. ranijeg
KZ FBiH ) i treeoptuenog oslobodi od kazne zbog prekoraenja nune odbrane
usljed jakog straha izazvanog neposredno prestojeim napadom,
pobijanu presudu preinai u pravnoj kvalifikaciji u smislu lana 374. stav 1. u vezi
sa lanom 380.stav 1. ZKP FBiH, tako to e radnje optuenog okvalifikovati kao
krivino djelo teke tjelesne povrede opasne po ivot nanesene iz nehata iz lana
172. stav 3. u vezi sa stavom 6. KZ FBiH (lana 177. stav 3. u vezi sa stavom 6.
ranijeg KZ FBiH),
ili pak pobijanu presudu preinai u smislu lana 374. stav 1. u vezi sa lanom
380.stav 1. ZKP FBiH u dijelu odluke o kazni, te optuenom R. A. izrekne blau
krivinu sankciju ili pak blau kaznu od one izreene,
ili pak da pobijanu presudu ukine u cijelosti i cio predmet vrati na ponovno
suenje Kantonalnom Sudu Sarajevo,
i to na nain da razmatrajui prijedloge onim redom kako su postavljeni, sud usvoji prvi
za koji nae da je osnovan.
Pobijana presuda je donesena uz brojne bitne povrede odredaba krivinog
postupka ( kako apsolutne, tako i relativne) koje se ogledaju kako u nerazumljivosti
izreke pobijane presude i njenoj proturjenosti sa razlozima pobijane presude u odnosu
na treeoptuenog R. A., tako i u nedostatku razloga o odlunim injenicama i njihovoj
medjusobnoj proturjenosti gdje su oni izneseni, kao i u proturjenosti izmeu onoga
to se navodi u razlozima presude o sadrini isprava ili zapisnika, to je imalo za
posljedicu pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje nastalo i kao rezultat
pogreno izvedenih injeninopravnih zakljuaka iz analize i ocjene dokaza u spisu,
usljed ega se pobijana presuda uope ne moe ispitati, to je u krajnjoj konsekvenci
rezultiralo povredom krivinog zakona i krenjem prava optuenog iz lana 6. Evropske
konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja se saglasno lanu II/2.
Ustava BiH primjenjuje direktno u Bosni i Hercegovini.
Obzirom na injenicu, da su bitne povrede odredaba krivinog postupka brojne i
da su neposredno generirale pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje, tako da bi
navode o istim bez nepotrebnog ponavljanja bilo nemogue izloiti po posebnim
odjeljcima, to e i alba ukazujui samo na najznaajnije bitne povrede odredaba
krivinog postupka, albene razloge o istim izloiti interpolirano u jednu cjelinu.
Prva i najoitija bitna povreda odredaba krivinog postupka u smislu lana 358.
stav 1. taka 11. ZKP FBiH na koju e ova alba ukazati proizilazi iz krenja i pogrene
primjene odredbe lana 346. stav 1. taka 1. u vezi sa lanom 351. stav 4. ZKP FBiH, a
sastoji se u nerazumljivosti izreke pobijane presude u odnosu na treeoptuenog R.A.
Naime citiranim odredbama lana 346. stav 1. taka 1. i 351. stav 4. ZKP FBiH
propisano je da izreka presude kojom se optueni oglaava krivim mora sadravati za
koje se djelo optueni oglaava krivim, uz naznaenje injenica i okolnosti koje ine
obiljeja krivinog djela, kao i onih od koji zavisi primjena odreene odredbe krivinog
zakona. S tim u vezi injenini opis djela u izreci pobijane presude je u odnosu na
optuenog R. A.kao pomagaa u krivinopravnom smislu, morao sadravati
109
konkretizaciju radnji koje ine krivino djelo za koje se tereti optueni R., uz navoenje
svih injenica i okolnosti koje potvruju da je ovaj optueni uinio predmetno krivino
djelo, kao i injenica i okolnosti od kojih zavisi primjena odredaba materijalnog
krivinog prava. Naime, saglasno sudskoj praksi i krivinoprocesnoj teoriji, izreka
kondemnatorne presude ( osuujue ) pored opisa objektivnih elemenata ( radnja +
posljedica ), treba sadravati i opis s u b j e k t i v n i h elemenata krivinog djela tj. da
li je optueni radnje koje mu se stavljaju na teret ( tj. krivino djelo) uinio umiljajno
ili iz nehata, pri emu je sud duan da u izreku presude unese injenice i okolnosti iz
kojih nedvojbeno proizilazi oblik vinosti ( culpae) sa kojim je djelo uinjeno.
Preneseno in concreto to znai da je izreka pobijane presude kojom je optueni R.
oglaen krivim kao pomaga, morala sadravati injenice i okolnosti iz kojih proizilazi
pomagaka radnja optuenog R., tj. da je on bio svjestan i djela izvrioca, kao i toga da
svojim radnjama podupire djelo izvrioca ( Kantonalni sud u Tuzli, K-154/97 od
03.09.1997.godine; Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bopsne i
Hercegovine, broj: 1, januar april 1998.godine, strana 9. i 10., Komentar zakona o
krivinom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Savjet/Vijee Evrope
2005.godine, strana 750.). Meutim, kako izreka pobijane presude uope ne sadri bilo
kakve navode u tom smislu, to je evidentno postojanje bitne povrede odredaba
krivinog postupka u smislu lana 358. stav 1. taka 11. u vezi sa lanom 346. stav 1.
taka 1. i lanom 351. stav 4. ZKP FBiH.
Identino postupanje suda i nedostatak presude je i u odnosu na injenice i
okolnosti iz kojih je vidljivo da se radi o pokuaju ubistva prvooptuenog, pa iz tog
razloga takoe postoji ranije opisana bitna povreda odredaba krivinog postupka. U
kontekstu prednjeg takoe istiemo da pobijana presuda ne sadri razloge iz kojih je
obzirom na zabranjenu posljedicu bilo vidljivo da se radi o pokuaju ubistva, a ne o
krivinom djelu teke tjelesne povrede nanesene iz nehata u smislu lana 177. stav 3. u
vezi sa stavom 6. KZ FBiH, kao to su to pledirale odbrane drugooptuenog i
treeoptuenog. Naime, kako iz izreke, a tako ni i iz razloga pobijane presude nije
vidljivo ni htjenje ni pristajanje drugooptuenog na zabranjenu posljedicu u smislu
lienja ivota prvooptuenog Terze. To tim prije to su povrede koje je zadobio optueni
Terzo ispod pasa, dakle u dijelu tijela gdje ne postoje vitalni organi ( srce, plua, jetra,
bubrezi i sl.). S tim u vezi, a s obzirom na kolsku naobrazbu ( frizer ) drugooptuenog,
koji nije vian rukovanju orujem ( nije sluio vojsku ) i koji oigledno paljbu u cilju
odbijanja napada usmjerava pod noge prvooptuenog Terze, pri emu usljed
nestrunosti u rukovanju, a pod djelovanjem sila akcije i reakcije usljed opaljenja i
pritiska barutnih gasova dolazi do podizanja pitolja i povreivanja prvooptuenog T.
u predjelu stranjice i lijeve natkoljenice moe se raditi samo o krivinom djelu teke
tjelesne povrede nanesene iz nehata iz lana 172. stav 3. u vezi sa stavom 6. KZ FBiH (
lan 177. stav 3. u vezi sa stavom 6. ranijeg KZ FBiH), budui da je ope poznato da se
vitalni organi ne nalaze u nogama, pri emu se nastupanje posljedice u smislu kidanja
zrnom femoralne arterije ( inae skrivene iza vene) kod prvooptuenog T., moe
pripisati samo svjesnom nehatu drugooptuenog. Kako se krivino djelo u pokuaju
moe izvriti samo umiljajem, to se obzirom na istaknute injenice in conreto, sve i da
ne postoje okolnosti koje iskljuuju postojanje krivinog djela ( nuna odbrana) na koje
e alba ukazati u daljem slijedu, ne moe ni raditi o krivinom djelu ubistva u
pokuaju, nego o krivinom djelu teke tjelesne povrede nanesene iz nehata iz lana
172. stav 3. u vezi sa stavom 6. KZ FBiH .
110
Istovrsna bitna povreda odredaba krivinog postupka u smislu lana 358. stav 1.
taka 11. ZKP FBiH, postoji i proizilazi iz pogrene primjene odredbe lana 351. stav 7.
ZKP FBiH, a ogleda se u injenici da izmeu izreke i razloga pobijane presude postoji
proturjeje. Naime kako iz stava/take 2. pobijane presude proizilazi da radnje u
navodnoj namjeri da prvooptuenog T. lii ivota poduzima samo drugooptueni G., to
injenicom da sud na strani 15. ( pasus I, trei red odozdo ) navodi da optueni R. daje
pitolj drugooptuenom G. u z a j e d n i k o j n a m j e r i l i e n j a ivota
prvooptuenog T., postoji proturjeje izmeu izreke i ovo proturjeje koje predstavlja
bitnu povredu u smislu lana 358. stav 1. taka 11. ZKP FBiH. Ovo proturjeje se u
presudi implicira na nain da sud optuenog R. via facti smatra saizvriocem ( u
zajednikoj namjeri ), a to ima i svoju neizostavnu latentnu refleksiju prilikom
odluivanja suda pri izboru vrste i mjere krivinopravne sankcije u odnosu na
optuenog R., te obzirom na opisane nedostatke u injeninom opisu izreke pobijane
presude, ostavlja nejasnim za to treeoptueni zapravo odgovara, za pomaganje ili
saizvrilatvo. Naime, pomaga nema zajedniku namjeru nego umiljaj da podupire
djelo drugoga, kod koga ve postoji stvorena odluka da to djelo izvri.
S druge strane, ostaje krajnje nejasno i presuda ne sadri razloge o tome, na
osnovu ega je sud utvrdio da je drugooptueni od optuenog R. traio pitolj, jer takvo
to ne proizilazi niti iz jednog dokaza u spisu. Ono to je istina, jeste to da je optueni
Redeepovi u momentu kada drugooptueni G. panino viui trai bilo ta da ih brani
od T., optueni R. i sam u strahu poduzima radnju saobraenu strahu koji je osjeao, te
G. daje pitolj koji ima kod sebe da ih brani od prvooptuenog T. Naime, niti iz jednog
dokaza ne proizilazi da je drugooptueni znao da optueni R. kod sebe ima pitolj i da je
traio ba pitolj. S tim u vezi, a kako ni u odnosu na tu opredjeljujuu injenicu
pobijana presuda uope ne sadri razloge o odlunim injenicama, to i u tom smislu
postoji bitna povreda u smislu lana 358. stav 1. taka 11. ZKP FBiH.
U kontekstu prednjeg istiemo da je i u odnosu na zajedniku namjeru , koja
direktno implicira oblik vinosti ( direktni umiljaj ) sa kojim je optueni R. navodno
uinio krivino djelo koje mu se stavlja na teret, sud u pobijanoj presudi bio duan
iznijeti razloge ( injenice i okolnosti ) zasnovane na injenicama utvrenim u
postupku, a iz kojih proizilazi zajednika namjera optuenih R. i G. da lie ivota
optuenog T. injenicom da pobijana presuda u odnosu na tu in peius injenicu, koja
direktno implicira oblik vinosti u postupanju optuenog R. (direktni umiljaj) i
predstavlja conditio sine qua non za postojanje radnje pomaganja i krivine
odgovornosti optuenog R., uope ne sadri razloge o odlunim injenicama,
nedvojbeno je da posljedicom toga postoji bitna povreda odredaba krivinog postupka u
smislu lana 358. stav 1. taka 11. ZKP FBiH. Obzirom na injenicu da se za
pomaganje u krivinopravnom smislu trai umiljaj pomagaa tj. optuenog R., to je
pobijana presuda imala sadravati jasne, konkretne i sadrajne razloge o odlunim
injenicama, kao rezultat logiko-psiholoke analize dokaza i njihove ocjene u tom
smislu, koji bi nedvojbeno ukazivali da je postupanje optuenog R. bilo umiljajno (
bilo sa direktnim ili eventualnim umiljajem ). S tim u vezi, sud je u pobijanoj presudi
bio duan dati razloge o odlunim injenicama, na osnovu ega je nedvojbeno utvreno
da je u momentu kada optueni R. dodaje pitolj drugooptuenom G., kod G. ( ije djelo
optueni R. kao pomaga navodno umiljajno podupire) ve stvorena odluka da lii
ivota optuenog T. ili pokua isto, kao i razloge o tome koji ukazuju na injenicu da je
111
optueni R. bio svjestan djela i namjere G. i htio ili suglasio se sa nastupanjem

zabranjene posljedice.
U kontekstu prednjeg, sud je u smislu lana 351. stav 7. ZKP FBiH na ove
okolnosti bio duan konfrontirati objektivne dokaze (prije svega nalaz i miljenje
vjetaka balistiara, te nalaz i miljenje vjetaka neuropsihijatra) kojima ( strana 13,
pasus III, 4,5, red odozgo) poklanja punu vjeru i koji niim nisu dovedeni u pitanje.
Sljedstveno tome sud je bio duan dati razloge o tome, na osnovu kojih injenica je
utvreno da je optueni R. bio svjestan ili znao da e drugooptueni znati otkloniti
oteano ubacivanje metka u cijev koje je registrirano na konkretnom pitolju ( vjetak
balistiar Nijaz Smaji, strana 11, 27-28 red odozgo), prije svega to je drugooptueni
osoba koja in tempore criminis, a ni danas, nije odsluila vojni rok, pa kao takva nije
bila ni vina rukovanju orujem. U smislu prednjeg presuda je morala sadravati i
razloge o tome, na osnovu ega je optueni R. koji dodaje pitolj, koji nije repetiran,
znao i bio svjestan da e drugooptueni (koji nije sluio vojni rok) znati staviti metak u
cijev ( repetirati pitolj ), to je preduslov da bi uope dolo do opaljenja ( vjetak
balistiar Nijaz Smaji strana 11, 27-32 red odozgo ), a onda i upotrijebiti pitolj na
nain da kod prvooptuenog T. izazove nastupjele povrede.
Radnje poduzete po optuenom R. sud je bio duan cijeniti i u kontekstu cjeline
nalaza i miljenja vjetaka neuropsihijatra dr. Kuukalia i njegove konfrontacije sa
nalazom i miljenjem vjetaka balistiara, a ne samo selektivno u smislu nebitno
smanjene uraunljivosti. Vjetak dr. Kuukali u taki 3. Zakljuka navodi da radnje
koje poduzima optueni R., poduzima u strahu, u stanju produbljenog osjeaja
ugroenosti i neposredne ivotne opasnosti, to ima za posljedicu da su njegove reakcije
impulzivne i uslovljene snanim afektom straha, a sa ciljem to bolje line zatite.
Dakle, saglasno datom nalazu, optueni R. radnju poduzima impulzivno i iskljuivo u
situaciji u koju je doveden od strane drugog ( optuenog T. koji se pribliava vozilu sa
pitoljem u rukama usmjerenim prema vozilu, nakon to je pucao u B., pri emu ga u
svijesti o postojanju opasnosti po ivot i pojaanju intenziteta straha, dodatno utvruje i
opredjeljuje i panino vikanje G. koji osjea istu ivotnu ugroenost), a koja za njega
predstavlja opasnost za ivot ili u krajnjem sluaju za koju dri da je opasna po njegov
ivot, pa u cilju to bolje line zatite, impulzivno dodaje pitolj optuenom G. S tim u
vezi sud je bio duan cijenei ove injenice i okolnosti koje su nepobitne, dati razloge o
odlunim injenicama iz kojih proizilaze elementi umiljaja optuenog R. tj. svijest i
volja u odnosu na zabranjenu posljedicu, odnosno po opeprihvaenoj tzv. Frankovoj
formuli ( krivinopravni teoretiar Rajnhard Frank op. aut.) iznijeti logine i
zdravorazumske razloge da se optueni R. ne bi uzdrao od poduzete radnje sve i da je
nastupjelu posljedicu predvidio kao sigurnu ( izvjesnu ). No, kako i u odnosu na te
odlune injenice presuda ne sadri razloge, nedvojbeno je da i u odnosu na tu odlunu
injenicu postoji bitna povreda odredaba krivinog postupka u smislu lana 358. stav 1.
taka 11. ZKP FBiH.
Istovrsna bitna povreda odredaba krivinog postupka, postoji i u odnosu na
odlunu injenicu, tj. na pokuaj i namjeru drugoptuenog G. da lii ivota
prvooptuenog T. Na te okolnosti, iako odlune, pobijana presuda osim paualnog
obrazloenja da postoje i analizirani su svjedoci (????!!!) koji vide njegov trk ( misli se
na G.) u pokuaju da lii ivota prvooptuenog T., ne sadri niti jedan navod. S tim u
112
vezi, a kako sud ( strana 8., 24-26 red odozgo ) navodi da svjedoci ne vide i ne
prepoznaju aktere dogaaja i uglavnom su uli pucanje ili nisu uope oevici dogaaja,
ostaje krajnje nejasno i presuda ne sadri razloge o tome koji su to svjedoci vidjeli taj
trk i pucanje drugooptuenog G. u namjeri da lii ivota prvooptuenog T. Naime, kada
je u pitanju utvrivanje odlunih injenica, nije dovoljno da se sud pozove samo na
iskaz svjedoka ( ovom prilikom ostaje ak nejasno koji svjedok ) dat na glavnom
pretresu, nego je isti duan navesti na odgovarajui nain i dati ocjenu njegove sadrine,
ukljuujui njegovu logiku i psiholoku ocjenu u vrijednosnom smislu, zasnovanu na
citiranoj analizi istog i njegovoj konfrontaciji sa drugim dokazima (prije svega
objektivnim), budui da u protivnom presuda nema razloga o odlunim injenicama.
(SS. Kzs.47/82, Bilten 18/83 - Komentar Zakona o krivinom postupku, Dr.Hajrija
Sijeri-oli, Drako Vuleta, Malik Hadiomeragi, OSCE-Ured za demokratizaciju,
Sarajevo 1999., Komentar lana 358. ZKP FBiH, strana 474. pasus II).
U kontekstu prednjeg istiemo da jedini svjedok koji je imao priliku da neto vidi,
svjedok ( sada rahmetli ) Beirevi Enes ( strana 8, 39-41 red odozgo) koji u svom
iskazu navodi da je vidio atletski graenu osobu u majici kratkih rukava, koja dri
revolver i puca u pravcu suprotno od sebe. Dakle, ovaj svjedok da bi mogao vidjeti i
osobu (sa opisom koji daje) i pitolj koji ova ima ( ak ga struno naziva revolverom),
morao je biti u takvoj situaciji da je okrenut licu te osobe. Istina, ovaj svjedok nije
mogao prepoznati u sudnici ko je od optuenih ta osoba, ali imajui u vidu prethodno
istaknuto i injenicu da svjedok ( inae bivi oficir JNA i osoba vina u postupanju
orujem, a po vlastitim navodima i vrhunski strijelac iz vatrenog oruja) u postupanju i
radnjama te osobe vidi opasnost za nazone u agenciji Guliver, te nalae im da
zalegnu, to i sam ini, nesporno je da je ta osoba prvooptueni M. T., koji u toj situaciji
puca na drugooptuenog G., koji se povlai u pravcu agencije Guliver i u bijegu puca
na prvooptuenog T. Navedeno potvruje i nalaz i miljenje vjetaka balistiara koji sud
interpretira u pobijanoj presudi (strana 11., 18-20 red odozgo), iz kojeg proizilazi da
obzirom na koncentraciju ahura kalibra 9 mm koja ide po jednoj liniji, upuuje da je
strijelac ( tj. drugooptueni G.) bio u pokretu, koji pokret zapravo nije nita drugo nego
bijeg od hitaca ispaljenih od strane prvooptuenog T.
Bitna povreda odredaba krivinog postupka u smislu lana 358. stav 1. taka 11.
ZKP FBiH, postoji i iz razloga proturjenonosti razloga pobijane presude nastalih kao
rezultat pogreno izvrene analize i ocjene objektivnih dokaza u spisu. Naime, na strani
13. (pasus III, 4. i 5. red odozgo) sud navodi da u smislu potpunog i pravilnog
utvrivanja injeninog stanja poklanja vjeru i isto bazira na nalazima i miljenjima
vjetaka. U tom smislu istiemo da proturjenost izmeu razloga presude postoji kada je
u pitanju konfrontacija nalaza i miljenja vjetaka sudske medicne i vjetaka balistiara,
a ija je potpuna saglasnost potrebna da bi se injenino stanje moglo smatrati potpuno i
pravilno utvrenim. Naime, ako sud poklanja punu vjeru nalazu i miljenju vjetaka
sudske medicine koji je kao jedini struan da precizira ulazno-izlazne otvore kod
povreda prvooptuenog T. bio decidan da ne moe da precizira ulazno izlazne otvore (
strana 12, pasus II, 19-21 red odozgo), onda u odnosu na tu injenicu sud nije mogao
prihvatiti nalaz i miljenje vjetaka balistiara Nijaza Smajia, koji na bazi ulazno
izlaznog otvora ( strana 12., pasus I, 5-ti red odozdo) odreuje poloaj optuenog T. u
momentu povreivanja, budui da je odreivanje ulazno-izlaznih otvora kod
povredjivanja vatrenim orujem ( karakteristini prsten na ulaznom otvoru kao
posljedica djelovanja zrna na tkivo i slino) u domenu sudske medicine i conditio sine
113
qua non za davanje tanog nalaza i miljenja vjetaka balistiara. Obzirom da se vjetak
sudske medicine nije mogao na decidan nain izjasniti o prednjim injenicama, ostaje
krajnje nejasno temeljem ega je vjetak balistilar utvrdio koji je ulazni, a koji izlazni
otvor, kao polazna taka za davanje nalaza i miljenja u odnosu na te okolnosti.
Sljedstveno izloenom, to osim istaknute proturjenosti razloga presude, bitna povreda
odredaba krivinog postupka u smislu lana 358. stav 1. taka 11. ZKP FBiH postoji i iz
razloga to i u odnosu na tu odlunu injenicu presuda ne sadri razloge.
Kako opisane bitne povrede odredaba krivinog postupka neminovno imaju za
posljedicu pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje, to u pogledu injenino
pravne argumentacije i iznoenja albenih razloga u vezi sa albenim osnovom iz lana
357. stav 1. taka 3. ZKP FBiH ( pogreno i nepotpuno utvreno injenino stanje), a
koje proizilaze iz opisanih bitnih povreda odredaba krivinog postupka, upuujemo na
prethodno iznesenu argumentaciju koja se tie bitnih povreda odredaba krivinog
postupka.
Meutim, osim pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja nastaloga
kao posljedica opisanih bitnih povreda odredaba krivinog postupka, isto prima facie
proizilazi prije svega iz injenice to sud u pobijanoj presudi via facti, a unato injenici
to je ista opovrgnuta dokazima objektivne priprode, prije svega nalazom i miljenje
vjetaka sudske medicine Hamze dr. uje ( strana 13., pasus I, 1-2 red odozgo ), izvodi
pogrene injenine i pravne zakljuke, te ih selektivno i in peius samo u odnosu na
odbrane drugooptuenog i treeoptuenog slijedi kako temporalno-prostorno, tako i
injeninu verziju dogaanja in tempore criminis, ne prihvatajui postupanje optuenog
R. i drugooptuenog G. kao postupanje u nunoj odbrani. U situaciji kada se
prvooptueni T. sa r e p e t i r a n i m i uperenim pitoljem pribliava vozilu u kojem se
nalaze drugo i treeoptueni, po miljenju suda nije logino da u tim okolnostima (
strana 15. I pasus, 6-9 red odozgo ) obzirom da optueni R. koji ima oruje, nije taj koji
brani njih obadvojicu nego dodaje oruje mlaem Gariboviu. Medjutim, ovakav
zakljuak suda je do kraja pogrean, jer upravo bi bilo nelogino da treeoptueni koji
se nalazi na suvozaevom sjeditu, unato tome to je temeljem ratnog iskustva vian
rukovanju orujem, napusti vozilo i bez zaklona ( T. ide prema vozilu i neposrednoj
blizini suvozaevog sjedita) pokua poduzeti bilo kakvu odbrambenu radnju, jer bi to
bilo ravno samoubistvu, pogotovo u situaciji kada prvooptueni T. ima oruje koje je
spremno za ispaljenje zrna (repetirano tj. metak u cijevi), a treeoptueni R. uz to jo
mora raunati i na mogunost oteanog ubacivanja metka u cijev ( vjetak balistiar
Nijaz Smaji, strana 11, 27-28 red odozgo) i neophodnost otklanjanja toga zastoja, a sve
to u okolnostima neposredne blizine optuenog T. (sa repetiranim pitoljem spremnim
za ispljenje) i u situaciji u kojoj o ivotu i smrti ( ili najblae teem povreivanju)
odluuju stotinke sekunde. Za poduzimanje svih ovih radnji, poev od naputanja
vozila, repetiranja pitolja, zauzimanja stava podobnog za pucanje iz pitolja i
svrsishodnu odbranu, potrebno je vrijeme koje jednostavno ne postoji, pri emu se iste
moraju poduzeti u neposrednoj blizini naoruanog T. koji se pribliava vozilu, u
kontekstu ega se ne moe i ne smije zanemariti fizika konstitucija optuenog R. koji
je visok skoro dva metra, izrazito atletski graen, to bi se u narodu reklo k'o gora,
tako da bi ga ( R.) sa razdaljine u kojoj bi se nalazio nakon izlaska iz vozila u odnosu na
optuenog T., bilo tee promaiti, negoli pogoditi i po najloijem strelcu vatrenim
orujem.
114
U kontekstu prednjeg sud je prilikom ocjene dokaza objektivne prirode, prije

svega nalaza i miljenja vjetaka neuropsihijatra i vjetaka balistiara, zanemarujui
utvrenu i nespornu injeninu, vremensku i prostornu podlogu dogaanja in tempore
criminis, iste cijenio selektivno i iskljuivo u smislu potvrde injeninih navoda
optuenja. Meutim upravo nalaz i miljenje vjetaka neuropsihijatra iskljuuju
zakljuak suda o neloginostima u postupanju optuenog R., obzirom da iz take 3.
zakljuka vjetaka nedvojbeno proizilazi da radnje koje poduzima optueni R.,
poduzima impulizivno i sa snanim afektom straha, sa ciljem to bolje line zatite,
dakle svrsishodno. Da je optueni Redepovi, a sa njim i drugooptuenim G., postupao
u nunoj odbrani, pored krajnje defanzivnog dranja optuenog R. koji zalijee pod
sjedite, upravo potvruje nalaz i miljenje vjetaka balistiara ( strana 11., 18-20 red
odozgo), iz kojeg proizilazi da obzirom na koncentraciju ahura kalibra 9mm koja ide
po jednoj liniji upuuje da je strijelac ( tj. drugooptueni G.) bio u pokretu, koji pokret
zapravo nije nita drugo nego bijeg G. u pravcu agencije Guliver od hitaca ispaljenih
od strane prvooptuenog Terze. injenica da optueni G. udaljavajui se od mjesta
dogaanja, u pokretu ( bijegu), branei se puca na prvooptuenog T., krajnja je potvrda
defanzivnog ( odbrambenog ) postupanja optuenog R. i optuenog G.. Sasvim se
razlono postavlja pitanje, zato R. onda uope zalijee pod sjedite kada G. u
okolnostima opisanim u izreci pobijane presude izlazi iz vozila sa namjerom da lii
ivota T. M. i da li je logino da u tim okolnostima optueni R. uope zalijee pod
sjedite. injenicu da optueni R. zalijee u svom iskazu u cijelosti potvrdjuje i
prvooptueni T. i to nekoliko puta u toku trajanja glavnog pretresa.
S tim u vezi, ako smo ve kod pravila logikog i zdravorazumskog
promiljanja i istaknutog uvjerenja suda o nepostojanju neposredno predstojeeg napada
na drugooptuenog i treeoptuenog R. od strane prvooptuenog, sud je razlozima
pobijane presude bio duan odgovoriti na pitanje, zato se prvooptueni T. unato
injenici to je jasno vidio da su optueni R. i G. parkirani sa vozilom i ekaju
oteenog B., odluuje za kretanje prema vozilu u kojem se nalaze lica koja su ga po
zakonu u smislu lana 183. stav 4. ZKP FBiH nakon to je pucao u oteenog B., imala
pravo na licu mjesta liiti slobode ( tzv. citizen's arrest). Naime, puno lake i sigurnije je
bilo pobjei u pravcu Marijin Dvora, te zamai odmah iza kue kod koje se desio
predmetni dogaaj. Ono to sud u svjetlu prednjeg takoe zanemaruje, jeste injenica da
u momentu kada se pribliava vozilu, optueni T. se nalazi u bjekstvu sa lica mjesta,
odluan u namjeri da isto napusti, prikrije tragove i sredstva krivinog djela i uini se
nedostupnim organima gonjenja. S tim u svezi, sasvim je logino postupanje T. kao
bjegunca koje opisuju drugo i treeoptueni, tj. uperen pitolj u pravcu vozila i
optuenih R. i G., koji pitolj koristi da bi sprijeio svakog onoga koji bi ak i pokuao
da se koristi svojim ex lege pravom i u smislu lana 183. stav 4. ZKP BiH
prvooptuenog kao uinioca krivinog djela koje se goni ex officio, zateenog na licu
mjesta, lii slobode. Da je optueni T. bio zainteresiran za postupanje drugo i
treeoptuenog u okolnostima njegovog naputanja lica mjesta nakon pucanja u
oteenog B., te da je s tim u vezi tana odbrana ovih optuenih koji navode da se
prvooptueni T. sa pitoljem uperenim u njih pribliavao vozilu u kojem su se nalazili,
potvruju navodi odbrane prvooptuenog T. u odnosu na optuenog R. koji na strani 8.
pasus IV, Zapisnika sa glavnog pretresa od 17.03.2004. godine navodi:
Ctt: ..dakle bio je u autu i bio svo vrijeme u autu i ja sam tako i ranije rekao.
115
Ako je jedina namjera optuenog T. bila da se udalji sa lica mjesta nakon to je

pucao u oteenog B., pri emu se u datim okolnostima fizikog obrauna i pucanja
prvooptuenog T. u oteenog B. i po utvrenjima presude optueni G. i R. nalaze u
vozilu, postavlja se pitanje zato prvooptueni T. u bijegu sa lica mjesta, a pribliavajui
se predmetnom vozilu sa pitoljem u rukama, prati ponaanje i poloaj osoba koje se
nalaze u vozilu i ne poduzimaju bilo kakvu radnju prema njemu. Da li su razlozi takvog
postupanja prvooptuenog T., njegova namjera da sprijei i osujeti ak i u odluci
optuene G. i R. da ak i pokuaju da se slue svojim pravom u smislu lana 183. stav 4.
ZKP BiH ili pak njegova namjera da puca i u njih, ostae nerazjanjeno budui da isto
nije mogue provjeriti temeljem objektivnih dokaza u spisu. Meutim, ove injenice i
okolnosti, u koneksitetu sa injenicom da se sve deava netom nakon to je T. u sred
bijela dana pucao u B., predstavljaju objektivne injenice na osnovu kojih su drugo i
treeoptueni mogli zakljuiti da predstoji neposredni protivpravni napad na njih
dvojicu od strane prvooptuenog T.
Posljedicom opisanih bitnih povreda krivinog postupka i pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog stanja nastalog kao rezultat istih, te selektivne tj. in peius ocjene
objektivnih dokaza, sud je uinio i povrede krivinog zakona koje se ogledaju u
sljedeem:
Prva povreda krivinog zakona, jeste u smislu lana 359. stav 1. taka 1. ZKP
FBiH, a ogleda se u tome to radnje koje je in tempore criminis poduzimao optueni R.
ne predstavljaju krivino djelo budui da su poduzimane u nunoj odbrani u smislu
lana 10. KZ FBiH. S tim u svezi u pogledu injenino pravne argumentacije i
obrazloenja albenih razloga ovog albenog osnova, ekonominosti i izbjegavanja
nepotrebnih ponavljanja radi, upuujemo na odgovarajua obrazloenja iz prethodnog
odjeljka albe, a u pogledu prvog albenog prijedloga, treeoptueni R., shodno lanu
5. stav 2. u vezi sa lanom 26. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH (Slubene novine
FBiH, broj: 36/03 od 29.07.2003.godine), trai da se ovaj zakon primjeni kao blai,
budui da je citiranom odredbom lana 26. stav 2. tog zakona izravno predstojei napad
propisan kao zakonski osnov za postojanje nune odbrane, za razliku od odredbe lana
10. stav 2. KZ FBiH (Slubene novine FBiH, broj: 43/98 od 20.11.1998.godine) koja
ovu okolnost ne propisuje kao zakonski osnov za priznavanje prava na nunu odbranu.
Druga povreda krivinog zakona postoji u smislu lana 359. stav 1. taka 2.
ZKP FBiH, a odnosi se na drugi alternativni albeni prijedlog. Naime, ako sud nije
prihvatio da se in concreto radilo o nunoj odbrani, onda nije smio ni prenebregnuti
injenicu da iz nalaza i miljenja vjetaka neuropsihijatra ( taka 3. zakljuka nalaza i
miljenja vjetaka neuropsihijatra) nedvojbeno proizilazi da radnje in tempore criminis
treeoptueni poduzima u stanju produbljenog osjeaja ugroenosti, impulzivno i sa
snanim afektom straha, sa c i l j e m t o b o l j e l i n e z a t i t e, a sve to u
situaciji i okolnostima u kojoj je doveden bez svoje krivnje i vrstom uvjerenju
proizalom iz date situacije u kojoj vjeruje da je neposredno doveden u opasnost njegov
ivot, da predstoji napad na njega, to u izostanku uslova za koritenje nunom
odbranom ( sve i da drugostepeni sud nae da nije bilo uslova za nunu odbranu),
ukazuje na postojanje tzv. putativne nune odbrane tj. na postojanje stvarne zablude u
smislu lana 39. KZ FBiH (lan 17. starog KZ FBiH) na strani optuenog R. Shodno
prednjem, ako se in concreto nije radilo o nunoj odbrani, onda je obzirom na nalaz i
miljenje vjetaka neuropsihijatra ( koji sud prihvata kao struan i neupitan)
nedvojbeno da se optueni R. in tempore criminis nalazio u neotklonjivoj i neskrivljenoj
116
stvarnoj zabludi u irem smislu, da se nalazi u nunoj odbrani ( putativna nuna odbrana
), te da je s tim u vezi njegovo postupanje dozvoljeno. Na neotklonjivost i neskrivljenost
stvarne zablude po optuenom R. ukazuje prije svega injenica da je u datu situaciju
doveden krivnjom drugog tj. optuenog T. koji se sa repetiranim i uperenim pitoljem
nakon to je pucao u B., pribliava vozilu u kojem se nalazi optueni R., to je uslovilo
impulzivnu i u strahu i ivotnoj ugroenosti poduzetu radnju optuenog R., posljedinu
pretrpljenom oku, obuzetosti strahom i ivotnom ugroenosti, te brzini i iznenadnosti
toka dogaanja. Obzirom na citirane navode nalaza i miljenja vjetaka neuropishijatra,
prvostepeni sud je primjenom procesnopravnog osnova iz lana 345. stav 1. taka 2.
trebao osloboditi od optube treeoptuenog, jer stvarna zabluda predstavlja
materijalnopravni osnov koji iskljuuje postojanje krivine odgovornosti.
U kontekstu prednjeg, ak i za sluaj da se radilo otkonjivoj stvarnoj zabludi
nastaloj kao posljedica nehata optuenog R. tj. nastaloj kao posljedica toga da je
optueni R. unato svim istaknutim injenicama i okolnostima mogao i bio duan da
ima svijest o tome da ne postoje okolnosti koje iskljuuju postojanje krivinog djela,
injenicom da se krivinopravna radnja pomaganja moe poinit samo umiljajno, to je
sud primjenom procesnopravnog osnova iz lana 345. stav 1. taka 2. ZKP FBiH, a
temeljem lana 39. KZ FBiH (lan 17. ranijeg KZ FBiH) u vezi sa lanom 33. stav 1. u
vezi sa lanom 34. stav 1 KZ FBiH ( lan 25. stav 1. u vezi sa lanom 26. stav 1. ranijeg
KZ FBiH ), optuenog R. trebao osloboditi od optube.
Ne prihvati li sud naprijed istaknute albene prijedloge, a za sluaj da nae da
iz radnji drugooptuenog proizilazi prekoraenje granica nune odbrane u smislu lana
26. stav 3. KZ FBiH ( odnosno iz lana 10. stav 3. ranijeg KZ FBiH ), injenicom da je
obzirom na nalaz i mjiljenje vjetaka neuropsoihijatra utvreno da je optueni R.
radnje poduzimao sa jakim uticajem straha, ukazujemo da se cijenei sve okolnosti in
tempore criminis, te obzirom da je dogaajem sam oteen jer je izgubio dobrog
prijatelja, kao i obzirom na injenicu da sud na strani ovog optuenog ne nalazi nijednu
oteavajuu okolnost, svrha kanjavanja u odnosu na ovog optuenog moe ostvariti i
oslobaanjem od kazne u smislu lana 26. stav 3. KZ FBiH ( lan 10. stav 3. ranijeg KZ
FBiH ) ili izricanjem kazne u visini vremena koje je optueni R. proveo u pritvoru (
skoro 8 mjeseci).
Na kraju, opreza radi, za sluaj da ne budu usvojeni prednji albeni razlozi i
prijedlozi, smatramo da je sud zanemarivi prije svega nalaz i miljenje vjetaka
neuropsihijatra, optuenom R. izrekao prestrogu kaznu, uz istovremeno isticanje da bi
se blaom kaznom ili drugom krivinom sankcijom mogla u cijelosti ostvariti svrha
kanjavanja. Naime, iz razloga pobijane presude u dijelu odluke o kazni sasvim je
razvidno da sud u odsustvu oteavajuih okolnosti na strani optuenog R., kao
olakavajue okolnosti cijeni sve one koje je cijenio i optuenom G., zanemarujui u
cijelosti injenicu da je radnje za koje se tereti poduzimao pod jakim uticajem straha (
prepasti ), koja okolnost sve i da se ne prihvate prednji albeni prijedlozi, ne moe ostati
bez uticaja prilikom odluivanja o vrsti i mjeri krivine sankcije, odnosno kazne u ovom
sluaju. S tim u vezi alba ukazuje da je ova okolnost od izuzetnog znaaja i da se ista
u koneksitetu sa injenicom da je kritine zgode izgubio dobrog prijatelja, te da je vidio
kako prvooptueni T. puca u istog, ima cijeniti kao osobito olakavajua okolnost,
budui da je posljedicom iste, nastale krivnjom drugog, radnje koje je poduzimao,
poduzeo impulzivno. Nadalje, sud takoe ne cijeni injenicu da je zapravo zahvaljujui
ovom optuenom dolo do razjanjavanja nekih bitnih pojedinosti u ovom predmetu.
117
Naime, optueni R. je imao mogunost da negira da je on dodao pitolj, da je isti

njegov, jer to optueni T. nije vidio i nikada na sudu istakao, meutim on je kao astan i
poten ovjek, a nadasve istinski vjernik, ipak to priznao pred sudom. Prilikom
odluivanja o visini kazne sud je u cijelosti zanemario vrijeme koje je optueni R.
proveo u pritvoru. Naime, obzirom na injenicu da je optueni Redepovi u pritvoru
proveo skoro 8 mjeseci, a da mu je sud izrekao kaznu u trajanju od jedne godine ( tj.12
mjeseci), to se u odnosu na injenicu da treba da odlei neto vie od 4 mjeseca, sa
aspekta svrhe kanjavanja i izricanja krivinopravnih sankcija postavlja pitanje
svrhovitosti izricanja ovakve kazne, pogotovo s toga to obzirom na stanje u spisu
nesporno proizilazi da je optueni R. n e o s u i v a n, da nakon spornog dogaaja nije
dolazio u sukob sa zakonom, kao i to da se radi o ovjeku vjerniku koji je kao svoj
kodeks ponaanja prihvatio najvie pricipe religije i vjere koju prakticira. Kako vjera ne
ui zlu, to albu dodatno utvruje u uvjerenju da se od optuenog R. ne mogu ni u
budunosti oekivati drutveno devijantna ponaanja.
Kako je optueni R. u cijelosti socijalizirana osoba, u kontekstu prednjeg
posebno istiemo, da bi obzirom na savremena penoloka shvatanja o kratkotrajnim
kaznama lienja slobode, ponovni odlazak optuenog u zatvor mogao imati i negativne
posljedice i biti protivan svrsi kanjavanja, pa makar se radilo i o ostatku kazne koji
treba da se odslui.
Obzirom na istaknuto, oigledno je da sud kaznu koju je izrekao poima
prevshodno kao sredstvo r e t r i b u c i j e prema optuenom, pa s tim vezi slijedi i
penoloki zastarjelo shvatanje suda o neophodnosti izolacije optuenog iz drutva kao
bitnom elementu realizacije ciljeva specijalne prevencije, preko kojeg se trebaju
ostvariti i ciljevi generalne prevencije. Naime, retributivni element kazne, kao i svake
druge krivine sankcije, jeste nunost koja izvire iz potrebe zaite drutva od
kriminaliteta, ali isti osim neodobravanja i prijekora drutvene zajednice prema
delikventu, mora biti podoban da reuzultira r e s o c i j a l i z a c i j o m delikventa. U
tom smislu pobijana presuda zanemaruje penoloke aspekte izricanja i izvrenja kazne,
zasnivajui se pritom na u penolokoj teoriji prevazienim shvatanjima generalne i
specijalne prevencije. Iz pobijane presude nepobitno proizilazi da sud generalnu
prevenciju shvata prevashodno kao oblik zastraivanja i pasivne represije, koje
shvatanje je u savremenoj penolokoj praksi i teoriji, naputeno pod uticajem aktivnog
drutvenog sprijeavanja kriminaliteta i tenjom za resocijalizacijom delikvenata. U tom
kotekstu navodimo stajlite svjetski poznatog penologa Paula Cornila koji kae da je
pedagoki dokazano da se vaspitno ne moe djelovati na ovjeka koji se istovremeno
eli zastraiti ( Osnovi penologije, Dr. Rajka Mlaenovi-Kupevi, str.68 ). Na tragu
tih shvatanja o sutini i ciljevima krivinih sankcija na Prvom kongresu UN za
suzbijanje zloina i za postupanje sa delikventima, ( eneva 1955 ), formulirana su i
savremena shvatanja o generalnoj i specijalnoj prevenciji.
S tim u vezi, a prema stajalitima savremene teorije drutvene odbrane ( inae
dominantne penoloke doktrine u teoriji i praksi ), n a j e f i k a s n i j a zatita
drutvenih dobara i vrijednosti moe se postii r e s o c i j a l i z a c i j o m pojedinca.
Sljedstveno tome, ova doktrina ne negira znaaj kazne kao sredstva resocijalizacije
delinkventa, ali istovremeno kaznu tretira kao nunost, u sluaju da se in concreto
resocijalizacija ne moe postii primjenom krivinih sankcija koje ne obuhvataju
izolaciju delikventa (lienje slobode) u odgovarajuu ustanovu i primjenu mjera
zavodske penitensijerne administracije. Meutim pobijana presuda bez ikavog kritikog
118
osvrta i analize u postupku utvrenih injenica, kao jedini mogui nain resocijalizacije
drugooptuenog, vidi u njegovoj pa makar i kratkotrajnoj i z o l a c i j i iz drutvene
zajednice. U tom kontekstu oigledno je da sud, izolaciju ( lienje slobode ) optuenog
R. shvata kao conditio sine qua non specijalne prevencije, preko kojeg treba da se
ostvare i ciljevi generalne prevencije. Stavljajui znak jednakosti izmeu izolacije i
specijalne prevencije, sud ne samo da pogreno tumai sutinu i ciljeve specijalne
prevencije ( resocijalizacija ), nego zanemarujui linost treeoptuenog i nauno
dokazanu kriminogenu prirodu zatvora ( pogotovo kod relativno kratkotrajnih kazni
lienja slobode, imajui u vidu ostatak kazne koji bi trebao da odslui R. ), odluku o
izboru vrste i mjere krivine sakcije zasniva iskljuivo na penoloki prevazienoj ideji
s e g r e g a c i j e. S tim u vezi sud je prilikom izbora vrste i mjere krivine sankcije
zanemario savremene penoloke postavke prema kojima se resocijalizacija delikventa
treba ostvarivati krivinim sankcijama koje se sastoje u ogranienju slobode delikventa
( uvjetna osuda sa duim vremenom provjeravanja, ista u kombinaciji sa zatitnim
nadzorom ili obavezama utvrenim uz uvjetnu osudu i sl.), dok se ista putem krivinih
sankcija koje ukljuuju lienje slobode ( izolaciju ) treba ostvarivati s a m o u
sluajevima kada se obzirom na raniji ivot i linost delikventa i okolnosti sluaja ( to
u odnosu na treeoptuenog nije sluaj ), ne moe oekivati da e se svrha krivinih
sankcija i kanjavanja ostvariti krivinim sankcijama koje obuhvataju samo ogranienje
slobode.
Dovodei u vezu prednje navode sa linou optuenog R., njegovim linim i
porodinim prilikama, iskrenim dranjem pred sudom, kao i svim utvrenim
injenicama i okolnostima na strani treeoptuenog na koje je ukazala ova alba, a i
sama presuda, a koje u svojoj ukupnosti i odsustvu oteavajuih okolnosti na strani
ovog optuenog imaju karakter osobito olakavajuih okolnosti, namee se zakljuak da
se svrha krivinih sankcija i svrha kanjavanja u odnosu na ovog optuenog mogu
ostvariti i krivinom sankcijom koja se sastoji samo u ograniavanju slobode ili u
krajnjoj konsekvenci ( kao krajnja nunost ) krivinom sankcijom koja obuhvata lienje
slobode u znatnom kraem trajanju od onog utvrenog pobijanom presudom, odnosno u
trajanju vremena provedenog u pritvoru.
Imajui u vidu prednje alba je osnovana i na zakonu utemeljena pa se predlae
kao u uvodu iste.
Odbrana predlae da se o sjednici vijea drugostepenog suda obavijeste branitelj i
optueni R. A., kako bi prisustvovali sjednici vijea i uestvovali u obrazlaganju
uloene a
branitelj
A.R.
SKRAENI KRIVINI POSTUPCI
UVODNE NAPOMENE
Kategorije
Zakon o krivinom postupku,

Skraeni krivini postupci,
Priznanje krivnje,
Sporazum o priznanju krivnje,
Kazneni nalog,
Izjanjenje o krivnji,
Razmatranje izjave o priznanju krivnje,
Pregovaranje o krivnji,
Odluke suda o sporazumu,
alba na odluku suda o prihvatanju ili odbacivanju sporazuma,
Odluke suda o optunici sa kaznenim nalogom,
Izdavanje kaznenog naloga,
Dostavljanje kaznenog naloga,
alba na presudu kojom se izdaje kazneni nalog,
Sudska praksa,
Test pitanja, provjerite sebe.
Trajanje
Trajanje seminara kojim bi se u potpunosti obradio ovaj modul

je dva dana.
Oblik
Seminar je zamiljen da se obavi na jedan od slijedeih naina:

Predavanje, radionice, diskusije ili kombinacije.
Ciljevi edukacije
Opis
Upoznavanje korisnika modula sa postojeom

zakonskom regulativom koja obrauje priznanje krivnje,
sporazum o priznanju krivnje i kazneni nalog.
Upoznavanje sa osnovnim razlozima za uvoenje ovih
instituta, kao i osnovnim pojanjenjima zakonskog teksta
u primjeni ovih instituta
Upoznavanje sa spornim pitanjima koja se pojavljuju u
praksi, i razliitim rjeenjima ovih pitanja sa pravnom
argumentacijom i stavovima pravnih strunjaka u
zastupanju razliitih stavova.
Upoznavanje korisnika modula sa primjerima obrazaca
za primjenu ovih instituta koji e pomoi pravnicima
koji se prvi put susreu sa ovim institutima u lakem
razumjevanju istih, kao i unifikaciji obrazaca kod njhove
primjene u praksi, naravno potujui specifinosti
svakog predmeta pojedinano.
Upoznavanje korisnika modula sa aktuelnom sudskom
praksom.
Radi se o novim krivinio pravnom institutima uvedenim

stupanjem na pravnu snagu novih zakona o krivinom postupku
koji su na snazi u Bosni i Hercegovini, koji nisu dosad postojali
u naem procesnom zakonodavstvu, a uvedeni su iz zemalja sa
primjenom adversarnog sistema prava.
Osnovna svrha uvoenja ovih instituta je ubrzanje krivinog

postupka koji je zajednika karakteristika za ove institute sa
specifinostima svakog od njih.
Razlog da se uradi ovaj modul je da se pojasne pojedine
zakonske odredbe, postave prava pitanja koja se pojavljuju u
praksi koja su sporna i da se ponude mogui odgovori sa
pravnom argumentacijum za zastupanje razliitih pravnih
miljenja po ovim pitanjima, to bi sve doprinjelo pravilnom
sagledavanju problema i ujednaavanju sudske prakse.
Mogui
predavai/edukatori
Dnevni red modula
Vodei ekspert
Vodei ekspert, konsultanti i ostali predavai/edukatori Centra.

Dnevni red modula se nalazi kao dio modula ili e biti kreiran
od strane Centra na bazi potreba za pojedinani modul.
Miodrag Baji, Okruno tuiteljstvo Banja Luka
UVOD
Stupanjem na pravu snagu zakona o krivinim postupcima u Bosni i
Hercegovini, Republici Srpskoj, Federaciji BiH i Brko Distriktu uvedene su znaajne
izmjene u institutima u odnosu na ranije vaee procesno zakonodavstvo.
Uvedeni su novi instituti: priznanje krivnje, sporazum o priznanju krivnje i
optunica sa kaznenim nalogom, instituti koje do sada nije poznavalo nae procesno
zakonodavsvo, nego su isti bili u upotrebi u zemljama sa primjenom adversarnog
sistema prava, iako moemo rei da su isti i u primjeni u zamljama okruenja, sa
primjenom kontinetalnog sistema prava, sa svojim specifinostima, kao odgovor na sve
sloeniju situaciju u oblasti kriminaliteta; porast kriminaliteta, organizovani kriminal, te
stvaranje stratekih ciljeva u suzbijanju kriminaliteta.
Veinu krivinih djela prestavljaju jedostavnija i manje znaajna krivina djela
koja optereuju organe pravosua, iscrpljuju ljudske i materijalne resurse, u kojim
situacijama najee nije opravdano i racionalno za svakog izvrioca krivinog djela, i
za svako krivino djelo provesti potpuni krivini postupak i nepotrebno troiti kako
ljudske tako i materijalne resurse, kao i nepotrebno odugovlaiti krivini postupak, te na
taj nain gubiti vrijeme koje bi trebalo iskoristiti za sloena krivina djela i predmete
koji su sporni meu srankama.
Postizanje kompromisa izmeu stranaka oko zavretka krivinog postupka
poznaju npr. SAD, Italija, Njemaka, Hrvatska, Francuska, i druge zamlje, to je takoe
i sluaj sa kaznenim nalogom, naravno sa svim svojim specifinostima ali i slinostima
sa naim procesnim rjeenjima ovih instituta.
Predmet ovog Modula je da se obrade tri nova instituta sa njihovom primjenom
u praksi, sa razliitim rjeenjima sudske prakse, te da se pokua dati ocjena ovih
rjeenja, odnosno miljenja o spornim pitanjima koja su se pojavila u praksi.
Tema ovog Modula su skraeni krivini postupci, tri novouvedena instituta u
nae procesno zakonodavstvo, a koji e biti obraeni kao samostalne cjeline u okviru
modula Skraeni krivini postupci, kao tri podmodula, i to:
-
Priznanje krivnje,
Sporazum o priznanju krivnje,
Kazneni nalog
Bilo da se radi o priznanju krivnje, sporazumu o priznanju krivnje ili kaznenom

nalogu svi ovi instituti su uvedeni u zakone o krivinom postupku koji su na snazi u
Bosni i Hercegovini, s ciljem da maksimalno ubrzaju postupak, to doprinosi veoj
aurnosti sudova u rjeavanju predmeta, veoj efikasnosti i ekonominosti, a
osumnjienima, odnosno optuenima omoguava pravo na suenje bez odlaganja u
razumnom roku, bez ikakvog odugovlaenja i neizvjesnosti od duine trajanja postupka,
te nepotrebno dokazivanje injenica koje nisu sporne, a to je bio raniji sluaj kada je
vaio iskljuivo princip utvrivanja materijalne istine, gdje su se i nesporne injenice
meu strankama morale dokazati, kao naprimjer; priznanje optuenog da je uinio
krivino djelo sud nije mogao prihvatiti bez provoenja dokaza i utvrivanja
injeninog stanja koje potkrepljuje ovo priznanje, to je u veini sluajeva nepotrebno
komplikovalo, poskupljivalo i odugovlailo krivini postupak.
Da ne bi bilo problema i nejasnoa, u primjeni u praksi, zabluda u pogledu

primjene naela istine , potrebno je ukratko objasniti ovo naelo jer postoji zakonska
obaveza suda, tuioca i drugih organa koji uestuju u postupku da utvruju injenice
koje terete osumnjienog, odnosno optuenog kao i one koje mu idu u korist i iz ove
zakonske obaveze proizilazi i jedno od osnovnih naela krivinog postupka, naelo
Istine.
U pravnoj teoriji postoji materijalna i formalna istina.
Materijalna istina poznata jo kao stvarna ili prava istina, je takva istina koja sa
potpunom sigurnou pokazuje objektivnu svarnost nekog dogaaja, tako da ne ostavlja
ni najmanju mogunost da se dogaaj drugaije desio.
Sudovi su do stupanja na snagu citiranih zakona o krivinim postupcima u Bosni
i Hercegovini imali obavezu da utvrde ovakvu istinu bez obzira da li je okrivljeni
priznao djelo, i da li je injenina situacija nesporna meu strankama, jer u protivnom
su morali primjeniti naelo In dubio pro reo.
Slina je situacija i danas nakon stupanja na snagu novih zakona o kriviim
postupcima u Bosni i Hercegovini, jer i dalje postoji obaveza utvrivanja istine i sudovi
na glavnom pretresu nakon provoenja dokaznog postupka, ocjenujui svaki dokaz
pojedinano i u vezi sa ostalim dokazima, izvode zakljuak da li je neka injenica i
dokazana.
Meutim, i pored ovakve obaveze suda da utvrdi istinu, u postupcima priznanja
krivnje, sporazuma o priznanju krivnje i kaznenog naloga, sud pored odluke da li e
prihvatiti izjavu optuenog o priznanja krivnje, utvruje i da li postoji Dovoljno
dokaza, koji upuuju na zakljuak da je optueni uinio krivino djelo.
U ovom sluaju ne provodi se glavni pretres gdje stranke mogu izvoditi
dokaze, kao i sam sud ukoliko smatra da je isto neophodno, te na osnovu provedenih
dokaza na glavnom pretresu donosi presudu, ve sud odluku donosi na osnovu dokaza
koji su dostavljeni uz optunicu od strane tuioca.
Kad optueni prizna krivnju po optunici, sudija prihvati izjavu o priznanju
krivnje optuenog i utvrdi da postoji dovoljno dokaza, donijee presudu na osnovu
dokaza koji su mu u tom trenutku bili dostupni i prezentovani, ne uputajui se u dalje
dokazivanje i utvrivanje injeninog stanja.
Kako priznanje krivnje od strane optuenog u ovom sluaju onemoguava sud
da provodi glavni pretres, i utvruje i druge dokaze koji moda postoje u ovom sluaju,
a za koje sud ne zna, a koji bi moda ukazivali na drugaije injenino stanje od onog u
optunici, i bez obzira na to donese presudu na osnovu dokaza koji su mu predoeni, za
koje utvrdi da su dovoljni da se zadovolji zakonom potreban standard Dovoljno
dokaza, jer su ispunjeni svi uslovi za prihvatanje, bilo priznanja krivnje, sporazuma o
priznanju krivnje ili kaznenog naloga, tad ne moemo govoriti o materijalnoj ve o
formalnoj istini.
Formalna istina je istina koja ispunjava zakonom predviene uslove, odnosno
koja ispunjava propisanu formu za prihvatanje iste, to je upravo sluaj kod primjene
ovih instituta.
Iako u svojoj prirodi i priznanje krivnje, sporazum o priznanju krivnje i kazneni
nalog imaju za isti cilj ubrzanje postupka oni su po svojoj pravnoj prirodi razliiti sa
svojim specifinostima, prednostima i manama, a svrha ovog modula upravo i jeste da
objasni razlike, slinosti i prednosti ovih instituta.
S obzirom da su priznanje krivnje, sporazum o priznanju krivnje i kazneni nalog
instituti koji su tema ovog modula uvedeni relativno skoro, ne postoji praksa u njihovoj
primjeni, odnosno ne postoji ujednaena praksa, i postoje razliita tumaenja u pogledu

primjene ovih instituta, iako treba naglasiti da kako vrijeme prolazi i kako se ovi
instituti primjenjuju, postepeno se stvara i praksa u pogledu primjene istih.
S obzirom da se radi o novim institutima, sudije i tuioci ih jo uvijek veoma
oprezno ili ogranieno primjenjuju, plaei se vjerovatno greaka koje mogu nastati
prilikom njihove primjene zbog nedostatka prakse i nedoreenosti zakona o krivinom
postupku, upravo zanemarujui injenicu da su oni uvedeni iz razloga da bi se izbjegla
nepotrebna suenja, i da upravo treba iscrpiti sve mogunosti primjene bilo kaznenog
naloga, sporazuma o priznanju krivnje ili priznanja krivnje, pa ukoliko ovi instituti ne
daju prihvatljivo rjeenje tek onda ii u suenja koja su obino duga, skupa i
iscrpljujua pogotovo ako se radi o sloenim predmetima.
Sudije i tuioci zaboravljaju da moda upravo oni primjenom ovih instituta,
novih ili razliitih rjeenja stvaraju praksu koja e se primjenjivati u budunosti.
Postoji etiri zakona o krivinim postupcima u Bosni i Hercegovini koji su

u upotrebi u BiH i koji reguliu ove institute i to:
- Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine,
(objavljen u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, Broj 36/03, dana
21.novebra. 2003.godine, stupio na snagu 01.marta 2003.godine),
- Zakon o krivinom postupku Republike Srpske,
(objavljen u Slubenom glasniku Republike Srpske, Broj 50/03, dana 27. juna.
2003.godine, stupio na snagu 01. jula. 2003.godine),
- Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine,
(objavljen u Slubenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, Broj 35/03,
dana 28. jula. 2003.godine, stupio na snagu 01.avgusta. 2003.godine), i
- Zakon o krivinom postupku Brko Distrikta,
(objavljen u Slubenom glasniku Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, Broj
10/03, dana 2003.godine, stupio na snagu 01. jula. 2003. godine),
Iako moemo rei da postoje etiri zakona o krivinom postupku u sutini oni se
ne razlikuju u zakonskoj regulativi ovih instituta.
Kako ovo ne bi ostalo Mrtvo slovo na papiru, potrebno je ujednaiti sudsku
praksu u primjeni istih, kako ne bi dolazilo da na relativno malom geografskom prostoru
u Bosni i Hercegovini, u kraem vremenskom periodu, u vie istih sluaja, bude
doneseno vie razliitih odluka u primjeni ovih instituta, to ne bi sigurno doprinosilo
pravnoj sigurnosti, jaanju sudskih i drugih dravnih institucija, a otvorilo bi i druga
brojna pitanja na koja ne bi bilo loginog odgovora, posmatrano sa gledita obinog
ovjeka, osim da je pravo suda, tuioca ili drugih organa koji uestvuju u krivinom
postupku, da ocjenjuje postojanje ili nepostojanje injenica, i da isto nije vezano ni
ogranieno posebnim formalnim dokaznim pravilima i da su sudije i tuioci nezavisni u

svom radu i miljenjima koja izraavaju u odluci.
Ovaj Modul trebao bi doprinjeti ujednaenju sudske prakse, unifikaciji obrazaca
prilikom njihove primjene u praksi, kao i ukazivanju na sporna pitanja do kojih dolazi u
primjeni, te argumentaciju praktiara i teoretiara u branjenju razliitih stavova.
PODMODUL I - PRIZNANJE KRIVNJE
1. ZAKONSKA REGULATIVA
Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine ovaj institut obradio je u

lanovima 229 i 230.
lan 229.
1. Izjavu o krivnji optueni daje sudiji za prethodno sasluanje u prisustvu
tuioca i branioca.
Izjava o krivnji unosi se u zapisnik.
Ukoliko se optueni ne izjasni o krivnji, sudija za prethodno sasluanje e po
slubenoj dunosti unijeti u zapisnik da optueni porie krivnju.
2. Ako se optueni izjasni da je kriv, sudija za prethodno sasluanje e uputiti
predmet sudiji odnosno vijeu radi zakazivanja roita na kome e se utvrditi postojanje
uslova iz lana 230. ovog zakona.
3. Ukoliko se optueni proglasi krivim nakon zavretka glavnog pretresa ili
promjeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivnje i naknadno prizna krivnju, njegova
izjava o poricanju krivnje nee biti uzeta u obzir kod odmjeravanja sankcije.
4. Nakon unoenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik, sudija za prethodno
sasluanje e proslijediti predmet sudiji, odnosno vijeu kojom je predmet dodjeljen u
svrhu zakazivanja glavnog pretresa i to najkasnije u roku od 60 dana od dana
izjanjavanja o krivnji.
Ovaj rok se moe izuzetno produiti za jo 30 dana.
lan 230.
Razmatranje izjave o priznanju krivnje
1.Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivnje, Sud provjerava:
a. da se do izjave o priznanju krivnje dolo dobrovoljno, svjesno i sa
razumjevanjem, kao i nakon upoznavanja o moguim posljedicama, ukljuujui i
poljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i trokove krivinog postupka.
b. da postoji dovoljno dokaza o krivnji optuenog.
2. Ako Sud prihvati izjavu o priznanju krivnje, izjava optuenog e se unijeti u
zapisnik. Istovremeno odreddie se datum odravanja pretresa za izricanje
krivinopravne sankcije i to u roku od najkasnije 3 dana.
3. Ako Sud odbaci izjavu o priznanju krivnje, o tome e obavjestiti stranke
branioca i to konstatovati u zapisnik.
Izjava o priznanju krivnje ne moe se koristiti kao dokaz u krivinom postupku.
Zakon o krivinom postupku Republike Srpske ovaj institut obradio je u

lanovima 236 i 237.
Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ovaj institut
obradio je u lanovima 244 i 245.
Zakon o krivinom postupku Brko Distrikta ovaj institut obradio je u
lanovima 229 i 230.
2. IZJANJENJE O KRIVNJI
Citirajui bilo koji zakon o krivinom postupku ako zanemarimo jezike i

numerike razlike, radi se o potpuno identinom zakonskom rjeenju a ovaj institut
razraen je kroz zakonski tekst na sljedei nain:
Kada sudija za prethodno sasluanje potvrdi opunicu, nakon to je prethodno
prouio svaku od taaka optunice i dokazni materijal koji mu je dostavio tuilac da bi
utvrdio postojanje osnovane sumnje, osumnjieni dobija status optuenog.
Potvrena optunica dostavlja se bez odlaganja optuenom i njegovom braniocu,
uz obavjetenje da e u roku od 15 dana od dana dostavljanja optunice biti pozvan da
se izjasni da li priznaje ili porie krivnju, da li namjerava podnijeti prethodne prigovore,
te da navede prijedloge dokaza za koje smatra da ih treba provesti na glavnom pretresu.
Sudska praksa
Obavjetenje optuenom uz dostavljanje optunice
OKUNI SUD U BANJA LUCI

Broj:KPS-14/05
Dana:15.06.2005.godine.
OPTUENI: Dragoljub Karamarkovi iz Banja Luke ul. Kordunaka broj 3.
Okruno tuilatvo u Banja Luci podiglo je i podnijelo ovom sudu optunicu
broj KT -100/05 od 01.06.2005.godine protiv Dragoljuba Karamarkovia zbog
krivinog djela Teke krae iz lana 232. stav 3. KZ RS.
10
Nakon prouavanja optunice i materijala dostavljenih uz istu, nakon to je

utvrdio da postoji osnovana sumnja da je uinjeno krivino djelo iz optunice od strane
optuenog, sudija za prethodno sasluanje potvrdio je gore navedenu optunicu dana
08.06.2005.godine.
U prilogu ovog obavjetenja dostavljamo Vam potvrenu optunicu broj KT100/05 i ujedno obavjetavamo da je roite za izjanjenje o krivnji zakazano za dan
01.07.2005.godine u 12 asova u Okrunom sudu u Banja Luci u sobi 117 sprat prvi,
tako da ovo obavjetenje ujedno smatrate i pozivom jer vam se drugi poziv nee slati.
Na zakazanom roitu izjasniete se, da li priznajete ili poriete krivnju, da li
namjeravate podnijeti prethodne prigovore, te navesti prijedloge dokaza koje treba
izvesti na glavnom pretresu.
Ukoliko ne doete na zakazano roite, a uredno ste obavjeteni, a ne opravdate
svoj izostanak moete biti prinudno dovedeni.
Sudija za prethodno sasluanje

Marko Markovi
Izjavu o krivnji, optueni daje sudiji za prethodno sasluanje u prisustvu tuioca

i branioca, (ukoliko optueni ima izabranog branioca ili branioca odreenog od strane
suda).
Optueni se moe kratko izjasniti, da li priznaje krivnju po podigutoj i
potvrenoj optunici ili porie krivnju, a sudija za prethodno sasluanje e u zapisnik
unijeti kratku izjavu optuenog u zavisnosti da li priznaje ili porie krivnju:
- Kriv sam ili,
- Nisam kriv.
-
Postoji i trea mogunost koja se moe pojaviti u praksi, ukoliko se optueni

ne izjasni o krivnji, bilo da uopte ne eli da se izjasni ili nije siguran kako
da se izjasni u datom momentu, ili istie da u injeninom opisu optunice
nije obuhvaen itav dogaaj i sl., tada e sudija za prethodno sasluanje po
slubenoj dunosti unijeti u zapisnik da optueni porie krivnju.
Ako se optueni izjasni da je kriv sudija za prethodno sasluanje e predmet

uputiti sudiji, odnosno vijeu radi zakazivanja roita na kojem e sud odluiti da li e
prihvatiti ili odbaciti izjavu o priznanju krivnje.
Ukoliko optueni ne eli da prizna krivnju, odnosno porie krivnju, sudija za
prethodno sasluanje e predmet uputiti sudiji, odnosno vijeu radi zakazivanja glavnog
pretresa, najkasnije u roku od 60 dana od dana izjanjenja o krivnji.
Ovaj rok se moe izuzetno produiti za jo 30 dana.
11
Vano je napomenuti, da ukoliko se optueni proglasi krivim nakon zavretka

glavnog pretresa, pa promijeni svoju prvobitnu izjavu o poricanju krivnje i naknadno
prizna krivnju, njegova izjava o poricanju krivnje nee biti uzeta u obzir kod
odmjeravanja sankcije, to znai da sud ranije poricanje krivnje ne moe uzeti u obzir i
to upotrijebiti na tetu optuenog, ve mu izrei kaznu pod istim uslovima kao da je
optueni priznao krivnju pred sudijom za prethodno sasluanje kad se prvi put o krivnji
izjanjavao.
Praktina primjena gore navedenog moe se vidjeti u slijedeem primjeru:
Zapisnik o izjanjenju o krivnji optuenog
OKRUNI SUD U BANJA LUCI
Broj:KPS-100/05
Dana: 01. 07. 2005.godine.
ZAPISNIK
o izjanjenju o krivnji optuenog,sainjen u smislu lana 236. Zakona o
krivinom postupku Republike Srpske.
Prisutni:
Od Suda:
Od stranaka:
Sudija za prethodno sasluanje:
Optueni:
Zapisniar:
Branilac optuenog:
Okruni tuilac:
Izjanjenje o krivnji po optunici broj KT-100/05 od 01.06.2005.godine, u

prisustvu stranaka zapoeto u 12,00 asova.
Sudija za prethodno sasluanje od optuenog u smislu lana 142. ZKP-a RS
uzima line podatke da bi utvrdio njegov identitet.
Ime i prezime:
Nadimak:
Ime i prezime roditelja:
12
Djevojako prezime majke:

Gdje je roen:
Gdje stanuje:
Dan, mjesec i godina roenja:
Narodnost:
Dravljanstvo:
Jedinstveni matini broj graana:
ta je po zanimanju:
Porodine prilike:
Da li je pismen:
Kakve kole je zavrio:
Da li je i gdje sluio vojsku, ima li in:
Vodili se u vojnoj evidenciji i gdje:
Da li je odlikovan:
Kakvog je imovnog stanja:
Da li je osuivan i da li je izreenu kaznu izdrao:
Da li se protiv njega vodi postupak za drugo krivino djelo:
Ukoliko je maloljetan ko mu je zakonski zastupnik:
Sudija za prethodno sasluanje pouava optuenog o slijedeim pravima:
-
Da nije duan iznijeti svoju odbranu, niti odgovarati na postavljena pitanja,

Da moe uzeti branioca po svom izboru, kao i da ima pravo na branioca bez
naknade u sluajevima predvienim lanovima 53. i 54. KZ RS,
Da se moe izjasniti o djelu koji mu se stavlja na teret i iznijeti sve injenice
i dokaze koje mu idu u korist na glavnom pretresu,
Da ima pravo na besplatne usluge prevodioca ako ne razumije ili ne govori
jezik koji se koristi prilikom ispitivanja,
Sudija za prethodno sasluanje dalje provjerava:

- Da li je optueni dobio optunicu broj KT-100/05 od 01.06.2005. godine,
- Da li razumije za koje krivino djelo je optuen,
- Da li zna koliko se moe kazniti za krivino djelo zbog kojeg se tereti,
Oprueni izjavi:
Primio sam optunicu, razumijem za koje krivino djelo sam optuen, upoznat
sam i sa kaznom koja mi se moe izrei za ovo krivino djelo.
Sudija za prethodno sasluanje upoznaje optuenog kako se moe izjasniti o
krivnji kao i dalji postupak u sluaju priznanja krivnje ili poricanja krivnje:
Da se moe po optunici izjasniti da je kriv ili da nije kriv, da se o istom prije
davanja izjave moe savjetovati sa braniocem.
U sluaju da se izjasni da je kriv i da izjava o priznanju krivnje bude prihvaena,
da se odrie prava na suenje i da e se pretres provesti samo za izricanje krivinopravne sankcije na zakonom predvien nain, ali da e njegovo priznanje uzeti kao
olakavajua okolnost prilikom odmjeravanja kazne.
Takoe da e u tom sluaju biti obavezan da snosi trokove krivinog postupka
koji su nastali u toku istrage, i trokove pauala koji e mu odrediti Sud, kao i da
13
pravosnana presuda prestavlja pravni osnov za potraivanje imovinsko pravnog

zahtijeva u parninom postupku od strane oteenog, jer o istom nee biti odluivano u
krivinom postupku iz razloga jer takav zahtjev nije postavljen, to ne spreava
oteenog da ovo pravo ostvari u redovnom parninom postupku.
U sluaju da se izjasni da nije kriv, da e predmet biti proslijeen drugom sudiji,
odnosno vijeu, u svrhu zakazivanja glavnog pretresa, te da ima pravo iznositi dokaze u
svoju korist, da ima pravo vidjeti i ispitati svjedoke.
Da se smatra nevinim za krivino djelo, dok se pravosnanom presudom ne
utvrdi njegova krivica.
U sluaju nesigurnosti ili zbunjenosti da treba da se izjasni da nije kriv.
U sluaju da odbije da se izjasni o krivnji, po slubenoj dunosti e se unijeti u
zapisnik da optueni porie krivnju.
U sluaju da promjeni svoju izjavu o poricanju krivnje i naknadno prizna
krivnju, njegova izjava o poricanju krivnje nee biti uzeta u obzir kod odmjeravanja
sankcije.
Na pitanje sudije za prethodno sasluanje da li je optueni razumio svoja prava,
da li ima neto nejasno, optueni izjavi:
Razumio sam sva prava i razliku izmeu priznanja krivnje i poricanja krivnje.
Moj branilac je izabrani advokat koji e me braniti u ovom postupku i isti mi je
ve objasnio sva moja prava, prednosti i rizike priznanja, odnosno poricanja krivnje.
Na pitanje sudije za prethodno sasluanje da li je optueni mentalno i fiziki
sposoban da se izjasni o krivnji, da li je pod uticajem alkohola, droge, lijekova ili bilo
ega drugog to bi moglo uticati na njegovu slobodnu volju, da li je bolovao od kakve
mentalne bolesti, da li je prisiljen od koga da prizna ili porekne krivnju.
Optueni izjavi:
Mentalno sam i fiziki zdrav, nisam pod uticajem alkohola, droge ili lijekova,
nisam bolovao od mentalnih bolesti, niti sam prisiljavan od bilo koga da priznam ili ne
priznam krivnju.
Na pitanje sudije za prethodno sasluanje da se izjasni, da li priznaje ili porie
krivnju ili e se koristiti svojim pravom na utnju, odnosno da se uopte ne izjanjava o
krivici:
14
U sluaju da optueni priznje krivnju
Optueni izjavi:
Kriv sam, za krivino djelo za koje se teretim po optunici.
Nakon izjanjavanja optuenog o krivnji Sudija za prethodno sasluanje donosi:
RJEENJE
Predmet e se uputiti sudiji, odnosno vijeu, radi zakazivanja roita o
razmatranju izjave o priznanju krivnje, radi utvrivanja uslova za prihvatanje izjave o
priznanju krivnje iz lana 237. stav 1. take a. i b. ZKP-a RS.
Na upozorenje sudije za prethodno sasluanje da optueni moe proitati
zapisnik i staviti primjedbe na isti ukoliko u zapisniku nije navedeno sve ono to je
rekao sam optueni.
Optueni izjavi:
Paljivo sam sluao glasno diktiranje zapisnika, nemam primjedbi na zapisnik.
Branilac izjavi:
Okruni tuilac izjavi:
Konstatuje se da je roite o izjanjenju krivnje zavreno u 13,00 asova.
Zapisniar:
Sudija
za prethodno sasluanje:
Optueni:
Branilac:
Okruni tuilac:
15
U sluaju da optueni porie krivnju
Osumnjieni izjavi:
Nisam kriv, za krivino djelo za koje se teretim po optunici.
Na pitanje sudije:
Namjeravate li podnijeti prethodne prigovore protiv optunice, te prijedlog
dokaza koje treba izvesti na glavnom pretresu
Optueni izjavi:
Neu ulagati prethodne prigovore, niti trenutno predlaem izvoenje drugih
dokaza.
Nakon izjanjavanja optuenog o krivnji Sudija za prethodno sasluanje donosi:
RJEENJE
Predmet e se uputiti sudiji, odnosno vijeu, radi zakazivanja glavnog pretresa u
roku od 60 dana od dana izjanjavanja o krivnji.
Na upozorenje sudije da stranke i branilac mogu proitati zapisnik i staviti
primjedbe na isti ukoliko u zapisniku nije navedeno sve ono to je reeno.
Paljivo sam sluao glasno diktiranje zapisnika, i nemam primjedbi na zapisnik.
Branilac izjavi:
Optueni izjavi:
Konstatuje se da je roite o izjanjenju krivnje zavreno u 13,00 asova.
Zapisniar:
Sudija
za prethodno sasluanje:
Optueni:
Branilac:
Okruni tuilac:
Analizirajui gore navedene primjere, u sluaju da se optueni izjasni da

priznaje krivnju ili pak da istu porie, vano je naglasiti da je neophodno detaljno
optuenom dati pouku o njegovim pravima, na nain kako je to predvidio zakon o
krivinom postupku, tako da optueni stvarno razumije sva svoja prava, razlike u datim
16
izjavama o priznanju ili poricanju krivnje, prednosti i nedostake priznanje krivnje, kao i
rizike poricanja krivnje, uz maksimalo profesionalan pristup istom, da se ne bi stekao
utisak da sudija nagovara optuenog da prizna ili porekne krivnju, u kom sluaju bi bila
dovedena u pitanje nepristrasnost suda.
Takoe roite za izjanjenje o krivnji ne bi se smjelo svesti na puko itanje
prava optuenog, pogotovo u sluajevima kad isti nema branioca, kad optueni ne bi
shvatio, bilo potpuno ili djelomino svoja prava, prednosti i rizike bilo priznanja ili
poricanja krivnje.
Takoe treba imati na umu da su optueni uglavnom neuke stranke, te da im je u
veini sluajeva neophodna sruna pomo branioca, osim naravno u jednostavnim
predmetima, kad i svaki razuman ovjek moe shvatiti sutinu krivinog djela i krivini
postupak.
Kako se radi o veoma specifinim institutima u kojima se krivini postupak
zavrava bez provoenje dokaza na glavnom pretresu, branilac bi bio veoma koristan
veini optuenih za procjenu situacije u kojoj se optueni nalazi, imajui u vidu dokaze
koji su prikupljeni u istrazi protiv njega, kako one koji mu idu u korist, tako i one koji
mu idu na tetu. U veini sluajeva optueni e jedino braniocu rei istinu o samom
dogaaju koji se desio, ko su uesnici dogaaja, koji dokazi postoje i slino, na osnovu
kojih saznanja e branilac optuenog procjeniti, da li moe sa dokazima koje predloi
odbrana izdejstovati oslobaajuu presudu, ili svi dokazi idu na tetu optuenog, gdje e
u sluaju poricanja krivnje optueni dobiti veu kaznu nego u sluaju da krivnju prizna.
U ovakvim sluajevima bilo bi idealno da svaki optueni ima branioca, bilo
izabranog ili branioca po slubenoj dunosti postavljenog od strane suda, tako da
optuenom treba prilikom ispitivanja, pored formalnog isitavanja o pravu na branioca
objasniti sutinu i ulogu branioca u krivinom postupku, pogotovo kad optueni ne
razumije bilo potpuno, bilo djelimino zbog ega je osumnjien i kako se treba ponaati
u nastaloj situaciji, npr. da se brani utanjem, da prizna ili porekne krivnju, koje dokaze
da predloi i slino.
Na osnovu iznesenog moemo zakljuiti da je priznanje krivnje institut koji je
neizostavan u krivinom postupku, da se ni jedan krivini postupak ne moe zavriti da
se optueni ne izjasni o krivnji, odnosno da mu se omogui izjanjenje o krivnji, jer je
mogua situacija kad optueni ne eli da se izjasni o krivnji. U primjeni ovog instituta u
praksi bilo najmanje problema, i isti e sigurno doprinijeti znatnom ubrzanju krivinog
postupka u sluaju da optueni prizna krivnju to e istovremeno pozitivno uticati i na
aurnost sudova u rjeavanju krivinih predmeta. Optuenom e biti sueno bez
odlaganja, to je jedno od osnovnih naela zakona o krivinom postupku, a sam
optueni e odluivati da li e priznati ili porei krivnju i na taj nain preuzeti na sebe
krivinu odgovornost, naravno pod uslovom da sud prihvati priznanje krivnje uz
postojanje dovoljno dokaza da je krivino djalo uinjeno od strane optuenog, to
istovremeno znai da e u sluaju priznanja krivnje od strane optuenog pravda biti
zadovoljen, a krivini postupak efikasan i ekonomian, dok e istovremeno oteena
lica krivinim djelom moi da brzo ostvare imovinsko pravni zahtjev bilo u krivinom
ili parninom postupku, to do sad nije bio est sluaj.
Priznanjem krivnje optueni sebi olakava poloaj, u smislu da e dobiti manju
kaznu nego u suenju, imati manje trokove krivinog postupka, izraziti stvarno kajanje
za uinjeno krivino djelo i slino, to su sve razlozi koji mogu uticati na optuenog da
prizna krivino djelo za koje se tereti.
17
Primjedbe u primjeni ovog instituta mogu odnositi iskljuivo na formalna

objanjenja prednosti ovog instituta od strane sudije prema optuenom, odnosno kad
sudija za prethodno sasluanje optuenom ne objasni njegova prava, bilo da ih ne
proita ili da radi pukog zadovoljenja forme proita prava optuenom bez sutinskog
objanjenja ovih prava, u kom sluaju veina optuenih, koji nemaju pravniko
obrazovanje ili lino iskustvo, nee razumjeti sutinsko znaenje ovog prava.
Na kraju moemo rei, da bez obzira to se primjenom ovog instituta u sluaju
priznanja krivnje od strane optuenog ne provodi dokazni postupak koji garantuje
optuenom potpuno i pravilno utvrivanje injeninog stanja i izricanje krivine
sankcije pod uslovima koje predvia zakon o krivinom u redovnoj proceduri, ipak
ovaj institut zauzima znaajno mjesto u novom zakonu o krivinom postupku i ima
svojih prednosti u odnosu na redovni krivini postupak.
Moemo rei da maksimalno ubrzava postupak, jer se ne provodi nepotrebno
dokazni postupak, kad injenino stanje nije sporno, a pravilnom primjenom ovog
instituta, provjeravanjem da li su kumulativno ispunjeni uslovi za prihvatanje izjave o
priznanju krivnje od strane suda, rizici od greaka se svode na prihvatljiv minimum, koji
inae postoji i u sluaju provoenja dokaznog postupka u redovnom krivinom
postupku, tako da bi u budunosti trebalo nastojati da se veina krivinih postupaka koji
se vode ili koji e se tek voditi kod sudova zavravaju na ovaj nain.
PROVJERITE SEBE
Nakon to ste se upoznali sa osnovnim karakteristikama ovog instituta itanjem
gore navedenog zakonskog teksta i potrebnim objanjenjima za postupanje u razliitim
situacijama provjerite svoje znanje i razumjevanje ovog instituta kroz pitanja i
ponuene odgovore.
TEST PITANJA
1.Optueni priznaje da je uinio krivino djelo iz optunice u injeninom i

pravnom opisu.
U zapisnik o izjanjenju o krivnji unijeete da je optueni:
a. KRIV
b. NIJE KRIV
2. Optueni ne priznaje da je uinio krivino djelo iz optunice mada svi dokazi
upuuju na suprotan zakljuak.
18

a. KRIV
b. NIJE KRIV
3.Optueni po potvrenoj optunici priznaje da se dogaaj desio kako je to

navedeno u injeninom opisu optunice ali smatra da to nije krivino djelo.
a. KRIV
b. NIJE KRIV
4. Po potvrenoj optunici optueni priznaje da je poinio krivino djelo na nain
kako se navodi u optunici ali smatra da je je tuilac pogreno kvalifikovao krivino
djelo i da to djelo ne moe priznati ali da priznaje drugo krivino djelo istiui da
sud nije vezan pravnom kvalifikacijom i da moe istu promjeniti.
a. KRIV
b. NIJE KRIV
5. Optueni nije siguran kako treba da se izjasni o krivnji. Zna da je poinio
krivino djelo ali smatra da tuilac nema dokaze koji bi doveli do osuujue presude
ali ukoliko ipak grijei rizikuje da bude osuen na kaznu zatvora, sto mu je branilac
rekao, izjavljuje da priznaje krivnje ukoliko e mu sud izrei uslovnu osudu a ne
kaznu zatvora.
a. KRIV
b. NIJE KRIV
19
TANI ODGOVORI:
Pitanje broj 1.
Taan odgovor je pod: ( a. )
Pojanjenje odgovora:
Ova situacija nije sporna jer optueni priznaje i injeninu i pravnu kvalifikaciju
krivinog djela.
Pitanje broj 2.
Taan odgovor je pod: ( b. )
Bez obzira na to to dokazi upuuju nedvsmisleno da je optueni kriv za krivino djelo
za koje se tereti, postoji jedno od osnovnih naela Zakona o krivinom postupku In
dubio pro reo, koje govori da se svako smatra nevinim za krivino djelo dok se
pravosnanom presudom ne utvrdi njegova krivnja, tako da je odgovor pod b jedino
ispravan.
Pitanje broj 3.
Priznanje krivnje i krivinog djela mora biti nedvosmisleno i ne moe se uzeti pod
uslovom, bez obzira to optueni priznaje injenine navode.
Pitanje broj 4.
Tano je da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom, ali priznanje krivnje se ne moe
dati pod uslovom i u zapisnik se mora unijeti izjava da optueni porie krivnju, a
priznanje optuenog u vezi sa ijeninim navodima iz optunice sud e cijeniti kod
odmjeravanja kazne.
Pitanje broj 5.
Kao to je ve isticano, priznanje krivnje se ne moe dati pod uslovom a pregovaranje o
uslovima za priznanje krivnje regulie drugi institut Sporazum o priznanju krivnje,
tako da u ovoj fazi postupka sud nema ovlatenja da pregovara o kazni, pa ne moe
optuenom ni rei koju e mu kaznu izrei i na taj nain prejudicirati rjeenje krivinog
postupka, na koji bi nain bilo dovedeno u pitanje nepristrasnosti suda.
20
3. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE
Nakon to sudija za prethodno sasluanje predmet u kom se optueni izjasnio da

je kriv dostavi sudiji ili vijeu, u zavisnosti od zaprijeene kazne, koji bi rok trebao da
bude sveden na to je mogue krae vrijeme, potujui prava optuenog ali i vrijeme
suda, zapoinje druga faza ovog postupka.
U zavisnosti od zaprijeene kazne za krivino djelo navedeno u potvrenoj
optunici koja je predmet razmatranja, sudija pojedinac za krivina djela gdje je
zaprijeena novana kazna ili zatvor do 5 godina, odnosno vijee za krivina djela gdje
je zaprijeena kazna zatvora preko 5 godina, kroz izjanjenje optuenog provjerava vie
kumulativno postavljenih uslova:
Prvo,
-da li je do izjave dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem,
to znai da sud mora utvrditi, da li je priznanje krivnje dao uraunjljiv uinilac
krivinog djela, jer je to jedan od elemenata krivine odgovornosti, da li je prisiljen od
koga da da ovakvu izjavu, da li je sposoban da prati pretres, da li je pod uticajem
alkohola, droga ili lijekova koji mogu da utiu na njegovu volju, da li se i kada lijeio
od ovisnosti, da li trenutno boluje od neke bolesti koja bi mogla uticati na njegovo
rasuivanje, a kad se uvjeri u mentalno zdravlje optuenog, sud e ga pitati da li je
primio optunicu, paljivo proitao, da li je razumio koje krivino djelo mu se stavlja na
teret, da li zna koja kazna je predviena za to krivino djelo, da li razumije da e se
ukoliko sud prihvati izjavu o priznanju krivnje odrei prava na suenje i da e se
pretres odrediti samo za izricanje krivino pravne sankcije, te da li je upoznat sa
moguim posljedicama, ukljuujui posljedice vezane za imovinsko pravni zahtjev i
trokove krivinog postupka.
Izjave koje su dvosmislene, djelomine, sporne u bilo kom pogledu, date pod
prijetnjom, iz neznanja ili nerazumjevanja ovog instituta sud nee prihvatiti, ve e iste
odbaciti.
Ukoliko sud pak utvrdi da su ispunjeni gore navedeni uslovi dalje provjerava:
-da li postji dovoljno dokaza o krivnji optuenog.
Zakon upotrebljava termin Dovoljno dokaza.
Postavlja se pitanje ta je standard koji moe prihvatiti sud da bi utvrdio da li
postoji dovoljno dokaza.
Da li su to dokazi koji su neophodni da bi se utvrdila osnovana sumnja kao kod
pritvora, vei stepen vjerovatnoe da je uinjeno krivino djelo, ili dokazi koji van
svake sumnje ukazuju da je uinilac krivinog djela isto djelo i uinio.
Ako bi to bio standard za dokazivanje Osnovana sumnja, postavlja se pitanje
zato je zakonodavac upotrebio termin Dovoljno dokaza, a ne Osnovana sumnja, a
ukoliko bi to bio standard Dokazi van svake sumnje, onda zakonodavac ne bi
upotrebio termin Dovoljno dokaza, ve da postoje dokazi koji nesumnjivo ukazuju da
je uinjeno krivino djelo od strane optuenog ili nekakvu slinu formulaciju, tako da
21
termin Dovoljno dokaza, treba tumaiti kao dokaze koji upuuju na zakljuak da je
uinjeno krivino djelo.
Koji dokazi prestavljaju Dovoljno dokaza, cjenie se od strane suda u svakoj
konkretnoj situaciji, i ukoliko dokazi nisu dovoljni da se uspostavi ovaj standard sud
izjavu o priznanju krivnje treba odbaciti.
U ovom suaju priznanje krivnje dato od strane optuenog ne moe se koristiti
kao dokaz u krivinom postupku na glavnom pretresu.
U sluaju da sud utvrdi da su ispunjeni ovi kumulativno postavljeni uslovi,
prihvatie izjavu o priznanju krivnje, izjavu optuenog unijeti u zapisnik i istovremeno
odrediti datum odravanja pretresa za izricanje krivino pravne sankcije odmah, a
najkasnije u roku od tri dana.
Na pretresu za izricanje krivino pravne sankcije sud e optuenom, imajui u
vidu svrhu kanjavanja i pravila o odmjeravanju kazne, izrei kaznu ili upozoravajuu
sankciju, mjeru bezbjednosti, odluiti o trokovima krivinog postupka i odluiti o
imovinsko pravnom zahtjevu ukoliko postoje uslovi za isto, a ukoliko podaci ne pruaju
pouzdan osnov za presuenje sud e oteenog uputiti da imovinsko pravni zahtjev
moe osvariti u parninom postupku.
PRIMJERI IZ SUDSKE PRAKSE

Praktina primjena gore navedenog moe se vidjeti u slijedeem primjeru:
Zapisnik o razmatranju izjave o priznanju krivnje optuenog.
Okruni sud u Banja Luci
Broj:K-100/05
Dana:08. 07.2005.godine
ZAPISNIK
O razmatranju izjave o priznanju krivnje optuenog,sainjen u smislu lana
237.stav 1. ZKP-a Republike Srpske.
Prisutni:
Od Suda:
Od stranaka:
Sudija:
Optueni:
Zapisniar:
Branilac optuenog:
Okruni tuilac:
22
Predsjednik vijea konstatuje su da su pristupila sva pozvana lica, stranke i branilac tako
da su ispunjene procesne pretpostavke za odravanje ovog roita.
Zapoeto u 12,00 asova.
Predsjednik vijea u smislu lana 142. ZKP-a RS uvruje identitet optuenog
uzimanjem njegovih generaliski podataka.
Optueni daje o sebi generaliske podatke.
Konstatuje se da su generaliski podaci optuenog istovjetni kao na zapisniku o
izjanjenju o krivnji broj KPS-100/05 sainjen dana 01.07.2005.godine, sastavljenog od
strane sudije za prethodno sasluanje te se isti u cilju efikasnosti postupka nee
nepotrebno ponavljati.
Konstatuje se da se optueni na zapisniku o izjanjenju o krivnji broj KPS100/05 sainjen dana 01.07.2005.godine,izjasnio da je kriv.
Vijee donosi
RJEENJE
Provee se postupak razmatranja izjave o priznanju krivnje u smislu lana 237. ZKP-a.
Na upit Predsjednika vijea:
Da li ste sposobni da pratite dananje roite, da li ste pod uticajem
alhohola,droga ili lijekova koji mogu uticati na Vau svijest, da li ste lijeeni od kakve
mentalne bolesti.
Optueni izjavi:
Sposoban sam da pratim roite, nisam pod uticajem alhohola, droga ili lijekova
i nisam lijeen od mentalnih bolesti.
Da li ste izjavu o priznanju krivnje dali dobrovoljno ili ste prisiljeni ili
nagovarani da priznate krivnju ili Vam je nesto obeeno ukoliko priznate krivnju, da li
ste svjesni posledica ukoliko Sud prihvati vau izjavu i da li Vam je objanjena razlika i
postupak i u sluaju priznanja i u sluaju poricanja krivnje:
Optueni izjavi:
Izjavu o priznanju krivnje dao sam dobrovoljno, nisam prisiljen niti nagovaran
od bilo koga, niti mi je ta obeano, razgovarao sam sa braniocem prije davanja izjave
koji mi je objasnio prednosti i nedostatke prihvatanja i poricanja krivnje a to isto mi je i
objasnio sudija za prethodno sasluanje, tako da znam razliku izmeu priznanja i
poricanje krivnje i svjestan sam posledica koji iz istog mogu nastupiti, da se odriem
prava na suenje, da u morati platiti trokove krivinog postupka, kao i da od strane
23
oteenog moe uslijediti imovinsko pravni zahtijev i ostajem kod svoje izjave da sam
kriv.
Vijee donosi
RJEENJE
Vri se uvid u dokaze dostavljene uz optunicu navedene od rednog broja 1 do 20.,
Predsjednik vijea:
Da li ima primjedbi na dokaze koji su dostavljeni uz optunicu.
Branilac izjavi:
Nema primjedbi na dokaze koji su dostavljeni uz optunicu.
Optueni izjavi:
Saglasan sam sa svojim braniocem i nemam primjedbi na dokaze koji su
dostavljeni uz optunicu.
SITUACIJA A
U suaju da vijee smatra da treba prihvatiti izjavu o priznanju krivnje
Vijee donosi
RJEENJE
Prihvata se izjava o priznanju krivnje data od strane optuenog, jer je do iste
dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem, a postoji dovoljno dokaza o krivnji
optuanog, tako da su kumulativno ispunjeni uslovi za prihvatanje izjave.
Predsjednik vijea:
Optueni da li se izjanjavate da ste krivi ili poriete krivnju.
Optueni izjavi:
Kriv sam.
Vijee donosi
RJEENJE
Pretres za izricanje krivino pravne sankcije odrae se dana 09.07.2005.godine u 9
asova, o emo se prisutne stranke obavjetavaju te im se pozivi nee slati, jer vjee nije
u mogunosti da isti odri odmah zbog zakazanog pretresa u drugom predmetu u 13
asova.
24
Predsjednik vijea:
Da li elite da vam se proita zapisnik .
Optueni izjavi:
Traim da se zapisnik proita.
Konstatuje se da se ita zapisnik od strana predsjednika vijea.
Predsjednik vijea:
Da li imate primjedbi na zapisnik.
Optueni izjavi:
Nemam primjedbi na zapisnik.
Branilac izjavi:
Roite o razmatranju izjave o priznanju krivnje je dovreno u 13,00 asova.
Zapisniar
vijea
Predsjednik
Optueni
Branilac
Okruni tuilac
SITUACIJA B
U suaju da vijee smatra da ne treba prihvatiti izjavu o priznanju krivnje
Vijee donosi
RJEENJE
Odbacuje se izjava o priznanju krivnje, jer ne postoji dovoljno dokaza da je
optueni uinio krivino djelo koje mu je stavljeno na teret optunicom.
Izjava o priznanju krivnje ne moe se koristiti kao dokaz u krivinom pastupku.
25
(uz ovakvo rjeenje bilo bi neophodno prilagoditi i zapisnik u smislu da se vidi jasno
ta je rukovodilo vijee da odbaci izjavu optuenog o priznanju krivnje, da li je utvrdilo
da do priznanja krivnje nije dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem, u smislu da
je priznanje optuenog iznueno, da se radi o mentalno bolesnoj osobi, odnosno
neuraunljivoj osobi, da se radi o ovisniku koji nije bio sposoban da shvati znaaj
priznanja krivnje jer ja bio pod uticajem narkotika i slino, ili da dokazi nisu pribavljeni
na zakonit nain, ili da nema dovoljno dokaza za krivnju optuenog i slino.)
Treba napomenuti da ovako postavljen koncept prihvatanja izjave o priznanju
krivnje prestavlja i kontrolni mehanizam od strane suda, ukoliko se desi da sudija za
prethodno sasuanje potvrdi optunicu ne anlizirajui dovoljno dokaze, u smislu da da
postoji vei stepen vjerovatnoe koji upuuje na zakljuak da je uinjeno krivino djelo
ili u smislu da li postoji dovoljno dokaza.
Nakon to Sud prihvati izjavu o priznanju krivnje prelazi se na slijedeu fazu
postupka, pretres za izricanje krivino pravne sankcije.
Zapisnik sa pretresa za izricanje krivino pravne sankcije
OKRUNI SUD U BANJALUCI

Broj: K-100/05
Dana, 9.7.2005.godine
ZAPISNIK
sa pretresa za izricanje krivino-pravne sankcije
Od Suda prisutni:
Od sranaka
prisutni:
Optueni:
Predsjednik vijea:
Branilac:
Sudija:
tuilac:
Sudija:
Zapisniar:
Zapoeto u 9,00 asova.
Okruni
Vijee donosi
RJEENJE
26
Provee se pretres za izricanje krivino-pravne sankcije optuenom po

potvrenoj optunici broj KT-100/05 od 1.6.2005.godine, imajui u vidu da je izjava o
priznanju krivnje optuenog prihvaena rjeenjem donesenim na zapisniku broj K100/05 od 8.7.2005.godine.
Na pitanje predsjednika vijea optuenom a posto mu je prethodno proitao
generaliske podatke :
Da li su Vai generalijski podaci isti kao u optunici i na zapisniku?
Optueni izjavi:
Moji generalijski podaci su istovjetni kao na optunici i na zapisniku.
Predsjednik vijea:
Molim stranke da se izjasne o krivino-pravnoj sankciji koju smatraju da treba
izrei optuenom imajui u vidu pravila o odmjeravanju kazne.
S obzirom da je optueni priznao krivnju, da nije osuivan, da izraava iskreno
kajanje za uinjeno krivino djelo, da je oenjen, otac etvoro malodobne djece i jedini
nosilac egzistencije porodice, loeg imovnog stanja, da je nadoknadio tetu oteenom
koja je nastala provaljivanjem u vozilo, a kako nema oteavajuu okolnosti predlaem
Sudu da optuenom izrekne kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine zatvora, da ga
obavee na plaanje trokova krivinog postupka.
Branilac izjavi:
Tani su navodi tuioca da postoje sve olakavajue okolnosti koje je tuilac ve
iznio da nema oteavajuih, s tim da treba naglasiti da je optueni veoma siromaan, da
nema nikakvih redovnih primanja, da je supruga domaica koja se stara o kui i
porodici, dok optueni radi teke fizike poslove da im obezbijedi osnovna sredstva za
egzistenciju, da bi sa zatvorskom kaznom bila ugroena prvo egzistencija njegove djece,
a s obzirom da sve ove olakavajue okolnosti uz priznanje optuenog i obeteenje
oteenog predstavljaju osobito olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i sa
ublaenom kaznom moe postii svrha kanjavanja predlaem da Vijee optuenom
utvrdi kaznu zatvora i izrekne uslovnu osudu sa duim vremenom provjeravanja jer i
sama prijetnja kaznom e ostvariti svrhu kanjavanja, posebno kada se ima u vidu motiv
optuenog da je na ovaj nain elio da obezbedi egzistenciju svoje porodice.
Optueni izjavi:
U potupnosti sam saglasan sa zavrnom rijei mog branioca i nemam drugo ta
dodati.
Pretres za izricanje krivino-pravne sankcije zavren u 10,00 asova.
Presuda e se objaviti u 11,00 asova istog dana.
Nakon vijeanja i glasanja vijee donosi:
U IME REPUBLIKE SRPSKE
27
PRESUDU
Optueni: Dragoljub Karamarkovi sa generalijama kao na zapisniku
Kriv je:
to je:
Dana 31.01.2005 godine u Banja Luci u ulici Branka Radievia br.15 oko 01,30
asova na parking prostoru oduzeo tuu pokretnu stvar, u namjeri da sebi pribavi
protivpravnu imovinsku korist, na nain to je obio bravu lijevih prednjih vrata
putnikog vozila marke Audi A-8, registarski broj 321-A-552, gdina proizvodnje 2004,
vlasnitvo oteenog Petra Petrovia, vrijednosti oko 100.000,00 KM, na nain da je
podesnim specijalnim alatom tkz.loma slomio uloak brave na vratima, uao u
unutranjst vozila, te uz pomo istog specijalnog alata slomio kontakt bravu na volanu,
zatim izvadio dio instrument table iza kojeg se nalazi Elektronska upravljaka jedinica
koja onemoguava paljenje vozila baz odgovarajueg Kod-kljua, istu zamjenio drugom
Elektronskom upravljakom jedinicom, stavio vozilo u pogon i ovezao u pavcu
Prjedora, kojom prilikom je u mjestu Ramii, Grad Banja Luka zaustavljen od strane
saobraajne patrole Policijske stanice za bezbijednost saobraaja Banja Luka, kojom
prilikom je optueni lian slobode a navedeno vozilo privremeno oduzeto, a zatim
vraeno oteenom.
Dakle,
Obijanjem zatvorenog prostora, oduzeo tuu pokretnu stvar u namjeri da njenim
prisvajanjem pribavi sebi protivpravnu imovinsku korist, a vrijednost ukradene stvari
prelazi iznos od 50.000,00 KM.
ime je,
Poinio krivino djelo teke krae iz lana 232. stav 3. a u vezi sa stavon 1,taka
1. KZ RS,
pa ga Sud primjenom lanova 28, 29, 31, 32,33, 37, 38, 39, . KZ RS
OSUUJ E
Na kaznu zatvora u tarjanju od 2 (dvije) godine.
Na osnovu lana 96 ZKP-a optueni je obavezan da plati na ime trokova
krivinog postupka, vjetaenja plati iznos od 150,00 KM, i na ime pauala iznos od
150,00 KM u roku od 15. dana po pravosnanosti presude.
Zapisniar,
Marta Martinovi
Predsjendik vijea,
Petar Petrovi
28
Nakon objavljivanja presude Predsjednik vijea pouava optuenog u smislu

odedbe lana 294 ZKP-a RS, o pravu na albu i obavezi obavjetenja suda o promjeni
adrese.
Primjer iz sudske prakse u sluaju kad optueni priznaje krivnju a zatim

izjavljuje albu po svim albenim osnovama.
OKRUNI SUD U BANjALUCI

Broj: K-167/05
Dana, 22.09.2005. godine
Okruni sud u Banjaluci, u vijeu sastavljenom od sudija: Milorada Novkovia kao
predsjednika vijea, Marije Anii-Zgonjanin i Srana Force, kao lanova vijea, uz
uee zapisniara Dragice Lovre, u krivinom predmetu protiv optuenog Marjanovi
Marinka, sina Borislava iz Novog Grada, zbog krivinog djela teke tjelesne povrede iz
lana 135. stav 1. Krivinog zakonika Republike Srpske, odluujui o albi branioca
optuenog, advokata M. G iz Banjaluke, izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u
Mrkonji Gradu K-114/03 od 08.11.2003. godine, u sjednici vijea odranoj dana
22.09.2005.godine, u prisutnosti optuenog i njegovog branioca, a u odsutnosti uredno
obavjetenog Okrunog tuioca iz Banjaluke, donio je
PRESUDU
Odbija se kao neosnovana alba branioca optuenog Marjanovi Marinka i potvruje
presuda Osnovnog suda u Mrkonji Gradu K-114/03 od 08.11.2003. godine.
Obrazloenje
Presudom Osnovnog suda u Mrkonji Gradu K-114/03 od 08.11.2003. godine (u daljem
tekstu: pravostepena presuda), optueni je oglaen krivim, zbog krivinog djela teke
tjelesne povrede iz lana 135. stav 1. Krivinog zakonika Republike Srpske (Slubeni
glasnik Republike Srpske broj 22/00 od 31.07.2000.godine) - u daljem tekstu: KZ RS,
pa ga je sud, na osnovu istog zakonskog propisa, uz primjenu lanova 38 i 39 istog
zakona, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Na osnovu lana 96 stav 2
taka g) Zakona o krivinom postupku (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 50/03
od 27.06.2003.godine) u daljem tekstu: ZKP, optueni je obavezan da plati sudu na
ime pauala iznos od 150 (stotinu pedeset) KM.
Protiv prvostepene presude, u zakonskom roku, albu je izjavio branilac optuenog,
zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka i krivinog zakona, te zbog
29
odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostepena presuda preinai i da se optuenom

izrekne uslovna osuda.
Odgovor na albu nije podnesen.
Sjednica vijea odrana je dana 22.09.2004.godine. Na istu su pristupili optueni i
njegov branilac, dok Okruni tuilac nije pristupio, pa kako je uredno obavjeten, ista
je odrana u njegovoj odsutnosti, shodno odredbi lana 310 stav 4 ZKP-a.
Ispitujui prvostepenu presudu u granicama albenih navoda, u smislu lana 312 ZKPa, odlueno je kao u izreci ove presude iz slijedeih razloga:
Uvidom u krivini spis, utvreno je da je Osnovno javno tuilatvo Banjaluka (u daljem
tekstu: tuilatvo) podiglo optunicu protiv Marjanovi Marinka, pod brojem KT-72/02
dana 25.02.2004.godine, zbog krivinog djela teke tjelesne povrede iz lana 135 stav 1
KZ RS, injenino opisanog u dispozitivu navedene optunice. Optunica je potvrena
dana 04.03.2004.godine. Na glavnom pretresu od dana 08.11.2004.godine, nakon
itanja optunice i izlaganja pribavljenih dokaza od strane tuilatva, optueni se
izjasnio da je razumio navode iz optunice i da priznaje krivnju za izvrenje
predmetnog krivinog djela, navodei da se u meuvremenu izmirio sa oteenim,
koji mu je bivi punac. Optueni je tom prilikom izjavio da je njegova izjava o
priznanju krivnje dobrovoljna, da je svjestan posljedica priznanja i da je spreman da
snosi trokove postupka i postavljenog odtetnog zahtjeva, pa je sud prihvatio izjavu o
priznanju krivnje, obzirom da je u spisu bilo dovoljno dokaza o istoj, i odredio da se
odmah odri i roite za izricanje krivino-pravne sankcije. Na istom roitu oteeni je
izjavio da ne postavlja odtetni zahtjev prema optuenom, jer mu je poznata njegova
materijalna situacija, te da ne trai njegovo krivino gonjenje. Shodno lanu 272 ZKP-a,
na navedenom roitu su provedeni samo oni dokazi koji se odnose na odluku o
krivinoj sankciji. Dakle, u prvostepenom postupku ispotovana su sva pravila
procesne procedure, tako da nisu poinjene povrede odredaba krivinog postupka, a ni
povrede materijalnog prava, na koje se albom ukazuje, tako da su neosnovani albeni
prigovori po ovim albenim osnovima.
Neosnovan je i albeni prigovor u pogledu odluke o krivinoj sankciji. Naime, za
predmetno krivino djelo propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Prilikom
donoenja odluke o krivinoj sankciji, prvostepeni sud je pravilno zakljuio da na strani
optuenog nije bilo oteavajuih okolnosti, a da su olakavajue okolnosti za istog
njegova ranija neosuivanost, porodinost, injenica da je otac dvoje mldb. djece i da
oteeni prema njemu nije postavio imovinsko-pravni zahtjev, niti je traio njegovo
krivino gonjenje. Utvrene olakavajue okolnosti i po ocjeni ovog vijea,
predstavljaju u svojoj ukupnosti osobito olakavajue okolnosti, pa je opravdana odluka
suda o ublaavanju kazne ispod posebnog zakonskog minimuma za predmetno krivino
djelo, shodno odredbi lana 39 KZ RS. Kazna zatvora od 3 mjeseca nuna je, ali i
dovoljna mjera kazne za poinjeno djelo, jer e se upravo sa istom postii svrha
kanjavanja iz lana 31 KZ RS, u okviru opte svrhe krivinih sankcija iz lana 5 stav 3
istog zakona. Suprotno prijedlogu alitelja, svaka druga kazna, a naroito uslovna
osuda, kao upozoravajua sankcija, ne bi bila adekvatna svim okolnostima predmetnog
sluaja. Naime, po ocjeni ovog vijea u konkretnom sluaju nisu se ispunili uslovi za
30
izricanje uslovne osude, kao upozoravajue sankcije, jer se ista, shodno odredbama
lanova 46, 47 i 48 KZ RS, izrie samo u sluaju kad obzirom na prirodu i teinu
krivinog djela i na okolnosti pod kojima je djelo poinjeno, primjena kazne nije nuna
i a kad se svrha kanjavanja moe postii samo upozorenjem uz prijetnju kaznom, pod
uslovom da sud ocijeni da se od uinioca sa osnovom moe oekivati da ubudue nee
vriti krivina djela, iako kazna kojom mu se prijeti ne bude izvrena. Priroda, teina i
drutvena opasnost poinjenog djela, cijenjeni izmeu ostalog i kroz visinu zaprijeene
kazne, iskljuuju opravdanost izricanja uslovne osude, bez obzira na stav oteenog
prema optuenom, koji je oigledno posljedica samo jedne injenice - da je optueni
bivi zet oteenog i da je otac njegove unuadi, pa se njegov stav mora cijeniti kroz
prizmu te okolnosti, a ne kroz bilo kakve "zasluge" optuenog, koje bi se ogledale u
ponaanju istoga i njegovom odnosu prema oteenom nakon izvrenog krivinog djela.
Na takav zakljuak upuuje izjava oteenog: "Ja sa optuenim ne kontaktiram, mi se
pozdravimo, on je oenio moju kerku i meni je u svemu ovome ao djece". injenica
da je samom izvrenju djela prethodio verbalni sukob optuenog sa oteenim ni u kom
sluaju ne znai da se u konkretnom sluaju moe primjeniti odredba lana 135 stav 5
KZ RS, kako se to albom predlae. Naime, iz opisa predmetnog krivinog djela,
utvrenog na bazi injeninog stanja, po kom osnovu se presuda albom ne pobija, ne
proizilazi da je djelo uinjeno na mah, od strane lica dovedenog bez svoje krivice u jaku
razdraenost napadom, tekim zlostavljanjem ili tekim vrijeanjem od strane
povreenog, to su zakonske predpostavke za primjenu pomenute odredbe. Insistiranje
alitelja da se pomenuti verbalni sukob kvalifikuje kao vreanje, irelevantno je, jer
zanemaruje injenicu da je primjena navedenog zakonskog propisa mogua, ne u
sluaju vreanja, nego u sluaju utvrenja "tekog vreanja od strane povreenog", a
takvo se ak ni u albi ne navodi, to potpuno iskljuuje primjenu lana 135 stav 5 KZ
RS. Po ocjeni ovog vijea, ni tazbinsko srodstvo sa oteenim ne umanjuje odgovornost
optuenog, naroito ako se cijene vrijednosni kriterijumi po kojima bi se lica koja
vezuje srodstvo, makar i tazbinsko, naroito morala meusobno potovati u uvaavati.
Mora se dati znaaj ivotnoj dobi oteenog koji je pune 33 godine stariji od optuenog,
zbog ega je njihov odnos bio naroito neravnopravan, pa navedene okolnosti, uz ve
nabrojane ne bi moglo opravdati osudu optuenog na kaznu blau od tri mjeseca, a
naroito ne izricanje uslovne osude. Priznanje krivnje, naroito nakon prezentiranih
dokaza, takoe nije dovoljno za izricanje optuenom jo blae kazne, ili uslovne osude,
ni uz postojanje drugih, pravilno utvrenih olakavajuih okolnosti, pa dilema branioca
optuenog o tome kakva kazna bi istome bila izreena da nije priznao krivnju, moe
samo umanjiti znaaj tog priznanja, jer bi to znailo da nije u pitanju odnos optuenog
prema poinjenom djelu, nego samo radnja usmjerena ka umanjenju sopstvene krivine
odgovornosti u cilju ishodovanja to blae kazne.
Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija podnesenom albom, ista je
odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda je potvrena, na osnovu lana 319
ZKP-a RS.
Zapisniar
Dragica Lovre,s.r.
Predsjednik vijea
Milorad Novkovi,s.r
31
Imajui u vidu sve gore izneeno kroz zakonski tekst i hipotetike primjere u
praksi, pokuao sam maksimalno pojednostaviti i objasniti institut priznanja krivnje, na
nain da je razumljiv za one koji se prvi put sa istim susreu, kao i za sve one koji ga
primjenjuju u praksi, u smislu da e im pomoi da idetifikuju probleme sa kojim se
susreu, postave prava pitanja i pronau prave odgovore u konkretnim situacijama pred
kojim se nau u praksi.
Svi primjeri koji su sadrani u ovom modulu su iz stvarnih dogaaja ali su
prilagoeni ovom modulu u smislu da su sva imena optuenih izmiljena dok su
dogaaji realno prikazani radi boljeg razumjevanja ovog instituta i problema koji se
javljaju i njihovoj primjeni tako da je svaka slinost sa stvarnim linostima i njihovim
generaliskim podacima sluajna.
Imena sudija, tuilaca su u veini sluajeva stvarna, ali miljenja sam da to ne bi
trebalo da bude problem, jer su to njihova miljenja izraena kroz odluke i kao takva su
mogu biti izloena kritici u strunim radovima.
32
PODMODUL II - PREGOVARANJE O KRIVNJI

1. SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE
1.1. Zakonska regulativa

lanu 231.
lan 231.
Pregovaranje o krivnji
1. Osumnjieni, odnosno optueni i njegov branilac mogu pregovarati sa
Tuiocem o uslovima priznavanja krivnje za djelo za koje se osumnjieni,
odnosno optueni tereti.
2. Prilikom pregovaranja sa osumnjienim, odnosno optuenim i braniocem o
priznanju krivnje u skladu sa stavom 1.ovog lana, Tuilac moe predloiti
izricanje kazne ispod zakonom odreenog minimuma kazne zatvora za to
krivino djelo, odnosno blau sankciju za osumnjienog, odnosno optuenog.
3. Sporazum o priznanju krivnje sainjava se u pismenom obliku i sudija za
prethodno sasluanje, sudija, odnosno vijee moe ga usvojiti ili odbaciti.
4. Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje , Sud provjerava:
a. da se do sporazuma o priznanju krivnje dolo dobrovoljno, svjesno i sa
razumjevanjem, kao i nakon upoznavanja o moguim posljedicama, ukljuujui i
poljedice vezane za imovinskopravni zahtjev i trokove krivinog postupka,
b. da postoji dovoljno dokaza o krivnji osumnjienog, odnosno optuenog,
c. da osumnjeni, odnosno optueni razumije da se sporazumom o priznanju
krivnje odrie prava na suenje i da ne moe uloiti albu na krivinopravnu sankciju
koja e mu se izrei.
5. Ako Sud prihvati izjavu o priznanju krivnje, izjava osumnjenog, odnosno
optuenog e se unijeti u zapisnik.
Istovremeno e se odrediti datum odravanja pretresa za izricanje
krivinopravne sankcije, predviene sporazumom iz stava 3. ovog lana i to u roku od
najkasnije tri dana.
6. Ako Sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, o tome e obavjestiti stranke i
branioca i to konstatovati u zapisnik.
33
Priznanje dato pred sudijom za prethodno saluanje, sudijom, odnosno vijeem

ne moe se koristiti kao dokaz u krivinom postupku.
7. O rezultatima pregovaranja o krivnji, Sud e obavjestiti oteenog.
Zakon o krivinom postupku Republike Srpske ovaj institut obradio je u
lanovima 238 i 239.
S obzirom na postojanje razlike u odnosu na ostale zakone, citirau lan 238.
stav 1., radi lake analize zakonskog teksta, jer je to i jedina bitna razlika zakonskih
tekstova.
lan 238.
Pregovaranje o krivnji
1. Osumnjieni, odnosno optueni i njegov branilac mogu prije glavnog pretresa
pregovarati sa tuiocem o uslovima priznavanja krivnje za djelo za koje se
osumnjieni, odnosno optueni tereti...
Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ovaj institut
obradio je u lanu 246 .
Zakon o krivinom postupku Distrikta Brko Bosne i Hercegovine ovaj
institut obradio je u lanu 231.
Sporazum o priznanju krivnje je novi institut u naem procesnom
zakonodavstvu, nepoznat naoj dosadanjoj pravnoj regulativi, iako je veoma zastupljen
i u upotrebi u zemljama sa primjenom adversarnog sistema prava, gdje u primjeni istog
mogu nastupiti razliiti problemi, naroito kad se imaju u vidu nejasnoe u zakonskim
rjeenjima, te argumenti koje iznose pravni strunjaci koji osporavaju primjenu ovog
instituta, to sve moe dovesti do ograniene primjene istog, zbog nedovoljnog
poznavanja i svrhe uspostavljanja ovog institutau u naem procesnom zakonodavstvu.
Svrha ovog modula je upravo da se ukae na sve prednosti koje ovaj institut
prua, kao i na mogui nain rjeavanja problema i nedoumica koje postoje u praksi.
U Zakonu o krivinom postupku Republike Srpske ovaj institut obraen u dva
lana,dok je u Zakonu o krivinom postupku Bosne i Hercegovine , Zakonu o
krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonu o krivinom postupku
Brko Distrikta obraen u jednom lanu.
Analizirajui nain na koji je obraen institut pregovaranja o krivnji, odnosno
sporazum o priznanju krivnje zanemarujui jezike i numerike razlike moe se rei da
se radi o gotovo identinom zakonskom rjeenju.
Postoji vie faza kroz koje bi se mogao posmatrati ovaj institut prilikom
njegovog provoenja u praksi, iako se to na prvi pogled ne vidi jasno iz zakonskog
34
teksta, mada paljivom analizom istog ipak se moe zakljuiti da se pregovaranje o

krivnji moe podijeliti u tri faze:
1. Pregovaranje o krivnji
2. Zakljuenje sporazuma o priznanju krivnje i
3. Prhvatanje ili odbacivanje sporazuma o priznanju krivnje od strane
suda.
1.2. Pregovaranje o krivnji

Da bi uopte dolo da primjene ovog instituta neophodno je da osumnjieni,
odnosno optueni, njegov branilac i tuilac otponu sa pregovorima o uslovima
priznanja krivnje za djelo za koje se osumnjieni, odnosno optueni tereti.
Pitanje koje se namee u ovoj fazi postupka jeste:
Kad mogu zapoeti pregovori o krivnji od strane osumnjienog, odnosno
optuenog, njegovog branioca i tuioca, i do kad se moe zakljuiti sporazum o
priznanju krivnje?
Pokuavajui da damo odgovor na ovo pitanje trebalo bi prvo poi od razlike
koja se moe vidjeti u Zakonu o krivinom postupku Republike Srpske i ostalih Zakona
o krivinom postupku u Bosni i Hercegovini, gdje moemo vidjeti i jedinu razliku u u
odnosu na zakonski tekst koji regulie ovaj institut.
U Zakonu o krivinom postupku Republike Srpske u lanu 238.stav 1. navedeno
je da, citiram: Osumnjieni, odnosno optueni i njegov branilac mogu prije glavnog
pretresa pregovarati sa tuiocem o uslovima priznavnja krivnje za djelo za koje se
osumnjieni odnosno optueni tereti.
Na identian nain regulisan je i zakonski tekst Zakona o krivinom postupku
Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Brko Distrikta s tim da su u
ovim zakonskim tekstovima izostavljene rijei Prije glavnog pretresa,pa se namee
i logino pitanje:
Da li se o Republici Srpskoj, sporazum o priznanju krivnje moe zakljuiti
samo do otpoinjanja glavnog pretresa ili se moe zakljuiti i u kasnijim fazama
postupka?
U ostalim zakonima o krivinim postupcima ne postoji ovakvo ogranienje iako
je ista formulacija zakonskog teksta postojala u Zakonu o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine, objavljenog u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 32/03, u
lanu 231.stav 1., dok nije donesena ispravka zakonskog teksta od strane Kancelarije
Visokog prestavnika u Bosni i Hercegovini, objavljena u Slubenom glasniku Bosne i
Hercegovine broj 36, od 21.novebra 2003. godine, gdje su u lanu 231.stav 1. brisane
rijei Prije glavnog pretresa pa se moe izvui jasan zakljuak da se sporazum o
priznanju krivnje moe zakljuiti i nakon otpoinjanja glavnog pretresa, odnosno u svim
fazama krivinog postupka do zakljuenja glavnog pretresa.
35
Jezikim tumaenjem lana 238. stav 1. Zakona o krivinom postupku

Republike Srpske u uem smislu, ne uputajui se sutinu i svrhu uspostavljanja ovog
instituta, tumaei samo ono to je napisano u zakonskom tekstu Prije glavnog
pretresa, doli bi do rjeenja da se sporazum o priznanju krivnje moe zakljuiti prije
glavnog pretresa, a ne i na glavnom pretresu kako istiu zagovornici ovog rjeenja.
Pravni strunjaci kako teoretiari tako i praktiari zagovornici ovog rjeenja
istiu, da nakon to se optueni izjasni o krivnji, i prizna krivnju u bilo kojoj fazi
postupka, da li prilikom izjanjenja o krivnji ili na glavnom pretresu, nema vie niti
jednog razloga da se pregovara o krivnji, zakljuuje sporazum o priznanju krivnje, ve
se direktno odrava pretres za izricanje krivine sankcije, u kom sluaju sud izrie
krivinu sankciju u skladu sa zakonom, odnosno sa pravilima o odmjeravanju kazne.
Ipak postoji i drugaije miljenje tumaenja ove zakonske norme.
Naime, pravni strunjaci kako teoretiari tako i praktiari, protivnici gore
navedenog rjeenja istiu da citiranu zakonsku normu treba tumaiti takoe u okviru
jezikog tumaenja, ali u irem smislu citiranog zakonskog teksta, i primjenom logikog
i sistematskog tumaenja ove zakonske norme.
Imajui u vidu razloge i sutinu ovog novouspostavljenog instituta, iste ciljeve
radnih grupa koje su uestovale u izradi zakona o krivinim postupcima u Bosni i
Hercegovini, ravnopravan poloaj graana u Bosni i Hercegovini kao jedno od ustavnih
naela, kao i injenicu da nije predviena izriita zabrana u Zakonu o krivinom
postupku Republike Srpske da se sporazum o priznanju krivnje ne moe zakljuiti
nakon otpoinjanja glavnog pretresa, a u cilju da bi se izbjegne odugovlaenje postupka,
ako bi sud pokuao da formalno zadovolji formu, da se sporazum o priznanju krivnje
moe zakljuiti samo prije glavnog pretresa, na nain da bi odlagao pretres na period od
preko 30 dana, mjenjao sastav vijea i slino, to je mogua ali potpuno nepotrebna
radnja koja ne bi nikom koristila ve samo nepotrebno odugovlaila postupak, miljenja
sam kao i veina prvnih strunjaka da se sporazum o priznanju krivnje moe zakljuiti i
nakon otpoinjanja glavnog pretresa, a to se i primjenjuje u praksi sudova u Republici
Srpskoj.
Ipak moram istai da je ova zakonska odredba: Prije glavnog pretresa,
nepotrebno otvorila raspravu po ovom pitanju i podjelila miljenja pravnih strunjaka, i
da bi se ovo prevazilo nepohodno je u Zakona o krivinom postupku Republike Srpske
u lanu 238. stav 1. brisati rijei Prije glavnog pretresa, na koji nain bi ovo pitanje
bilo nesporno, a zakoni o krivinim postupcima u Bosni i Hercegovini identini u
pogledu primjene ovog instituta.
Slijedee pitanje koje se moe postaviti u primjeni ovog instituta je:
Ko treba inicirati pregovore o krivnji?
Postoje razliita miljenja o ovom pitanju, od miljenje da pregovore o krivnji
treba inicirati iskljuivo branilac ili osumnjieni, odnosno optueni, mada za ovakav
stav nema nikakvog uporita u zakonu, niti bi ovakvo miljenje bilo opravdano u
odnosu na cilj i svrhu uspostavljanja ovog instituta, tako da je jedino ispravno
tumaenje da pregovore o krivnji moe inicirati: Tuilac, odbrana, odnosno optueni
36
kad jedna ili druga strana smatraju da imaju o emu pregovarati, o uslovima priznanja
krivnje, koji pregovori imaju za cilj samo jedno: Zakljuenje sporazuma o priznanju
krivnje, to je i miljenje koje preovladava kod veine pravnih srunjaka.
Zakon ne propisuje uslove pod kojima se odvija pregovaranje o krivnji, tako da
se moe rei da je strankama, odnosno tuiocu, osumnjienom, odnosno optuenom i
njegovom braniocu ostavljena potpuna sloboda prilikom pregovaranja o uslovima
priznanja krivnje.
Potpuno je nepotrebno insistiranje da prijedlog za iniciranje pregovora o
priznanju krivnje mora biti predan u pismenom obliku, na emu esto insistiraju tuioci,
naroito ako inicijativa polazi od branioca ili osumnjienog, odnosno optuenog.
Razlozi koji mogu rukovoditi stranke da pristupe pregovaranju o krivnji, i
eventualno zakljue sporazum o priznanju krivnje su viestruki, jer tuilac, optueni i
njegov branilac mogu imati interas za zakljuenje sporazuma o priznanju krivnje.
Tuilac ima interes da brzo zavri istragu, zatvori sam sluaj, utedi novac koji
bi bio potroen prilikom voenja krivinog postuka, nezavisno da li u fazi istrage ili u
fazi suenja, kao i da utedi ostale ljudske resurse koje je neophodno angaovati na
jednom sluaju, bilo da se radi o ljudskim (ovlaenim slubenim licima,vjetacima ili
samim nosiocima pravosudnih funkcija), ili materijalnim, kao i da doe do kvalitetnih
dokaza protiv drugih uinioca krivinih dijela, do kojih ne bi mogao doi na drugi
nain, a koji mogu dovesti do optuenja i kanjavanja drugih izvrioca krivinih djela,
to je naroito vano kod razliitih oblika organizovanog kriminala.
Na drugoj strani, optueni takoe ima interes da zakljui sporazum o priznanju
krivnje kako bi dobio manju kaznu od one koju bi dobio u suenju, da izbjegne trokove
krivinog postupka koji bi nastali zbog suenja, da se ne izlae javnom suenju, da
priznanjem krivnje izrazi stvarno kajanje za uinjeno krivino djelo i slino.
Imajui u vidu da se sporazum o priznanju krivnje moe zakljuiti i prije
glavnog pretresa, kao i nakon otpoinjanja glavnog pretresa iz razloga koji su ve
objanjeni namee se slijedee pitanje:
Da li se sporazum o priznanju krivnje moe zakljuiti i u fazi istrage?
Imajui u vidu razloge za uspostavljanje ovog instituta, kao i zakonski tekst koji
u lanu koji regulie pregovaranje o krivnji koristi pojam osumnjieni, odnosno
optueni kada znamo da je osumnjieni lice za koje postoje osnovi sumnje da je uinio
krivino djelo, a optueni lice protiv kojeg je jedna ili vie taaka u optunici potvrena
od strane sudije za prethodno sasluanje, moemo doi do zakljuka da se sporazum o
priznanju krivnje moe zakljuiti i u fazi istrage, jer pojam osumnjieni je
karakteristian samo za isragu, a volja zakonodavca nije bila da termin osumnjieni
koristi u periodu od 8 dana od prijema optunice u sud po do njenog potvrivanja, jer
u ovom roku optueni i ne zna da je optunica predana u sud, jer ne postoji obaveza bilo
tuioca, bilo suda, da o predaji optunice obavjeste tad jo uvijek osumnjienog.
37
Takoe treba istai da postoji i drugaije miljenje da se sporazum o priznanju

krivnje ne moe zakljuiti u fazi istrage, jer u toj fazi postupka nema potvrene
osnovane sumnje da je izvreno krivino djelo, do koje se dolazi tek nakon predaje
optunice sudu i njenog potvrivanja u zakonskom roku od strane sudije za prethodno
sasluanje, odnosno da ne postoji inenini ni pravni identitet optunog akta, ime bi
bilo dovedeno u pitanje i naelo, Ne bis in idem, odnosno da niko ne moe biti
ponovo suen za djelo za koje je ve bio osuen i za koje je donesena pravosnana
sudska odluka, a sam osumnjieni ne bi znao ta u stvari priznaje, na koji nain bi bi
mogao biti doveden u zabludu.
Kao suprotno miljenje i argumenti koji mu idu u prilog, moe se navesti a to je
ve u primjeni u praksi, da se sporazum o priznanju krivnje moe zakljuiti i u fazi
israge.
U tom sluaju bi sporazum o priznanju krivnje pored ostalih obaveznih
elemenata morao sadravati injenini opis i pravnu kvalifikaciju krivinog djela,
kojim bi se rijeile sve nedoumice, da li optueni zna koju radnju priznaje i koje
krivino djelo.
Ukoliko sporazum o priznanju krivnje ne bi sadravao injenini opis i pravnu
kvalifikaciju krivinog djela, kako u fazi istrage jo uvijek nema optunice, a sporazum
o priznanju krivnje ne sadri injenini i pravni opis krivinog djela, isti se ne bi mogao
prihvatiti od strane suda, jer optueni ne bi znao sa sigurnou ta priznaje, to znai da
ne bi bili ni formalno ispunjeni uslovi za prihvatanje sporazuma, kad sud provjerava da
li je do sporazuma o priznanju krivnje dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem.
Ukoliko bi se zakljuio sporazum o priznanju krivnje u fazi istrage bez navoenja
injeninog opisa i pravne kvalifikacije krivinog djela, ne bi se moglo utvrditi da li je
optueni sporazum zakljuio svjesno i sa razumjevanjem, pa ak i u sluaju da optueni
insistira da se prihvati sporazum o priznanju krivnje, govorei kako mu je sve
objanjeno i kako zna ta priznaje.
Ovakav sporazum sud bi morao odbaciti.
Sasvim drugo pitanje u kojem momentu se moe razmatrati sporazum o
priznanju krivnje od strane suda o kojem e kasnije biti rijei.
Ukoliko tuilac, osumnjieni, odnosno opotueni i njegov branilac u
pregovorima o krivnji postignu dogovor o priznanju krivnje i uslovima pod kojim e
optueni priznati krivnju pristupa se drugoj fazi ovog instituta:
1.3. Zakljuenje sporazuma o priznanju krivnje

Sporazum o priznanju krivnje sainjava se u pismenom obliku i mora sadravati
sve zakonske elemente da bi se o njemu moglo odluivati.
Sporazum o priznanju krivnje mora sadravati :
Ime i prezime tuioca, branioca kao i osnovne generaliske podatke za
osumnjienog, odnosno optuenog, datum kad je zakljuen, mjesto gdje je zakljuen,
injenini i pravni opis krivinog djela ukoliko se sporazum o priznanju krivnje
38
zakljuuje u fazi istrage, a ukoliko se sporazum o priznanju krivnje zakljuuje nakon to

je potvrena optunica, naziv tuilatva koje je podiglo optunicu, broj i datum iste,
prijedlog da se optuenom izrekne krivino pravna sankcija, mjera bezbjednosti, da se
obavee na trokove krivinog postupka, da se usvoji imovinsko pravni zahtijev ukoliko
postoje podaci za potpuno ili djelimino presuenje, da je do sporazum o priznanju
krivnje dolo svjesno, dobrovoljno i sa razumjevanjem, da je osumnjieni, odnosno
optueni upoznat sa posledicama o imovinsko pravnom zahtijevu i trokovima
krivinog postupka, da optueni razumije da se sporazumom o priznanju krivnje odrie
prava na suenje i da ne moe uloiti albu na krivino pravnu sankciju koj e mu se
izrei, uslove za svjedoenje u drugim krivinim predmetima ako je to razlog za
zakljuenje sporazuma, kao i potpise stranaka i branioca.
Prilikom zakluenja sporazuma o priznanju krivnje pored optih uslova za
zakljuenje istog, sa kojima ne bi trebalo biti veih problema mislei na samu formu
sporazuma, vrijeme zakljuenja, upoznavanja osumnjienog, odnosno optuenog sa
znaenjem ovog instituta, potpisima stranaka i slino, moe se realno pojaviti slijedei
problem:
ta ukloliko sporazum o priznanju krivnje treba zakljuiti sa vie izvrioca
krivinih djela i za vie uinjenih krivinih djela i kako postupiti kod utvrivanja
kazne za svako krivino djelo?
U praksi e se esto deavati da tuilac vodi istragu protiv jednog ili vie
uinilaca, za jedno ili vie krivinih djela, tako da ukoliko postigne sporazum o
priznanju krivnje sa svim uiniocima krivinih djela, napravie jedan sporazum o
priznanju krivnje sa dva ili vie osumnjienih, odnosno optuenih lica i kao takav
dostaviti sudu na odluku o prihvatanju ili odbacivanju sporazuma, i sa ovim ne bi
trebalo da bude problema u praksi.
Problemi mogu nastati kad se sporazum o priznanju krivnje zakljui za vie
krivinih djela u pogledu kazne, odnosno naina utvrivanja kazni.
S obzirom da su tuilac i sud duani da vode rauna o zakonitosti sporazuma o
priznanju krivnje, tuilac bi se morao pridravati i odredaba o odmjeravnju kazne u
sticaju, da bi sporazum o priznanju krivnje bio prihvaen od strane suda, to znai da bi
morao utvrditi kaznu za svako od krivinih djela koja je osumnjieni, odnosno optueni
uinio u idealnom ili realnom sticaju pa zatim utvrditi jedinstvenu kaznu po pravilima
koja vae za sticaj krivinih djela.
Ne bi se moglo prihvatiti suprotno miljenje da sporazum moe da sadri samo
jedinstvenu kaznu, a sudu ostaviti da utvrueju pojedinane kazne u okviru dogovorene
kazne u sporazumu o priznanju krivnje, odnosno u presudi, nakon prihvatanja
sporazuma o priznanju krivnje, ili da prihvati jedinstvenu kaznu bez utvrivanja
pojedinanih kazni, jer to ne bi bilo u skladu sa krivinim zakonom, kada bi u pitanje
bilo dovedeno naelo zakonitosti i takav sporazum bi trebalo odbaciti.
Slijedee pitanje kod odmjeravanja kazne koje se namee je:
Da li kaznu u sporazumu o priznanju krivnje treba odrediti okvirno ili
fiksno?
39
Postoje dva pravna miljena o ovom pitanju sa razlozima za i protiv ovog

rjeenja.
Ukoliko polazimo od miljena pravnih strunjaka koji navode da kaznu treba
odrediti okvirno, odnosno da se u sporazumu o priznanju krivnje treba odrediti okvir za
kaznu, npr. od 1-3 godine zatvora, tad preputamo sudu aktivniju ulogu u odreivanju
kazne i kreiranju kaznene politike, kao i smanjujemo rizik od neprihvatanja sporazuma,
ukoliko bi sud smatrao da je kazna u sporazumu o priznanju krivnje prenisko ili
previsoko odmjerena uiniocu krivinog djela i da nije u skladu sa pravilima o
odmjeravanju kazne, odnosno da se istom ne ostrvaruje svrhu kanjavanja, da se u
suprotnom uvodi administrativna pravda od strane tuilaca, koja moe povlaiti
zloupotrebu prava na zakljuenje sporazuma, odnosno utvrivanja manje kazne samo u
cilju da se zavri sluaj, a ne i da se ostvari svrha kanjavanja, te da se sud liava
izvornog prava da odmjerava i izie kazne uiniocima krivinih djela.
Na drugoj strani pristalice preciznog ili fiksnog odmjeravanja kazne ukazuju da
se u sluaju okvirnog odreivanja kazne optueni nalazi u neizvjesnosti koju kaznu e
mu sud odmjeriti, pogotovo kad zna da nee moi uloiti albu na krivino pravnu
sankciju koja e mu se izrei, i na taj nain preispitati odluku prvostepenog suda u
pogledu kazne, a jo vei problem moe nastati kad je okvir dogovorene kazna ispod
zakonom predvienog minimuma kazne zatvora za uinjeno krivino djelo, a gornja
okvirno dogovorena kazna u granicama propisane kazne za uinjeno krivino djelo, kad
se sa pravom moe postaviti pitanje, postoje li osobito olakavajue okolnosti ili ne, i
zato je kazna okvirno dogovorena ispod zakonom propisanog mimimuma kazne za to
krivino djelo.
Odgovor na isto moe se nai u zakonskom tekstu, gdje se govori da sud moe
uiniocu krivinog djela odmjeriti kaznu ispod granica propisane kazne kad zakon
predvia da se uinilac moe blae kazniti, odnosno kad utvrdi da postoje osobito
olakavajue okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaenom kaznom moe postii svrha
kanjavanja, ali rije Moe, ne znai i da mora, ve se to cijeni u svakom
konkretnom sluaju.
Istovremeno se otvara i pitanje, u kom momentu sud odluuje o krivino
pravnoj sankciji primjenjujui pravila o odmjeravanju kazne, kad zakonski tekst ukazuje
na injenicu da sud odreuje pretres za izricanje krivino pravne sankcije predviene
sporazumom o priznanju krivnje.
Jo vei problemi se mogu pojaviti kad treba odrediti blau vrstu kazne, uslovnu
osudu ili sudsku opomenu kao i mjere bezbjednosti.
Takoe istiu i injenicu da onaj ko dogovara kaznu najbolje zna koja kazna je
odgovarajua za uinioca krivinog djela, da tuilac moe dogovoriti kaznu ispod
zakonom odreenog minimuma kazne zatvora za uinjeno krivino djelo, da mu je
ovlaenje dato zakonom upravo u lanu koji regulie ovaj institut, tuilac ima
zakonska ovlaenja dati i imunitet od krivinog gonjenja, pa je nelogino da ne moe
dogovoriti kaznu koja nije u okvirima sudske prakse za to krivino djelo, pogotovo kad
se sporazum o priznanji krivnje zakluuje uz uslov da optueni svjedoi u drugim
predmetima protiv drugih uinioca krivini djela, kao i argument da zakon o krivinom
postupku nije predvidio da sud razmatra kaznu koja je dogovorena u okviru sporazuma
o priznanji krivnje, nago samo da li je do sporazuma o priznanji krivnje dolo
40
dobrovoljno, svijesno i sa razumijevanjem i da li postoji dovoljno dokaza o krivnji

optuenog.
Mora se poi od pretpostavke da svi moraju zakonito, savjesno, nepristrasno
raditi, jer ma koliki rizik postoji da tuilac zloupotrebljava pravo na zakljuenje
sporazuma o priznanju krivnje, taj isi rizik postoji i kod sudije koji odluuje da li e
prohvatiti sporazumu o priznanju krivnje, jer sud moe odbacititi sporazum o priznanju
krivnje a da pri tom ne navede ni jedan razlog zato je to uradio, bez ikakve kontrole ili
bar procesnih sankcija, to takoe moe dovesti do zloupotrebe prava, odnosno
samovolje sudije da bez injenine i pravne argumetacije odbaci sporazum o priznanju
krivnje, i u sluaju kad su ispunjeni svi uslovi za prihvatanje takvog sporazuma.
Iako se mora priznati da za oba miljenja postoji argumentacija koja im ide u
prilog, lino sam miljenja da pristalice fiksnog odreivanja kazne imaju vie
argumenata na svojoj strani i da su blii izvornoj koncepciji i razlozima uvoenja ovog
instituta. Ne treba zanemariti i olako prei preko injenice, da zakon o krivinom
postupku nije predvidio da sud razmatra kaznu koja je dogovorena u okviru sporazuma
o priznanji krivnje ako je ona u zakonskim okvirima, nago samo da li je do sporazuma
o priznanji krivnje dolo dobrovoljno, svijesno i sa razumijevanjem i da li postoji
dovoljno dokaza o krivnji optuenog, tako da bi kazna u sporazumu o priznanju krivnje
trebala biti u veini sluajava precizno odreena, to bi za optuenog bilo mnogo
povoljnije, a i sud bi rasteretilo odmjeravanja kazne i isti bi samo odluivao da li je
sporazum o priznanji krivnje sainjen na zakonom predvien nain te isti prihvatao ili
odbacio ukoliko je u suprotnosti sa zakonom.
Nije sporno da sud ne bi mogao prihvatiti sporazum o priznanju krivnje ukoliko
utvena kazna ne bi bila u skladu sa zakonom, bilo da je ublaena kazna mimo pravila o
ublaavanju kazne, bilo da je izreena upozoravajua sankcija kad nisu bili ispunjeni
uslovi ili da je izreena kazna koja se nije mogla izrei za konkretno krivino djelo koje
je predmet sporazuma i slino.
U tom sluaju sud bi morao da se bavi i krivino pravnom sankcijom kao
sastavnim dijelom sporazuma o priznanju krivnje, jer isti ne bi bio sainjen u skladu sa
zakonom ime bi bilo narueno naelo zakonitosti o emu sud vodi rauna po slubenoj
dunosti.
Bilo da smo pristalice jednog ili drugog pravnog miljenja, ne smijemo
zaboraviti jednu injenicu, a to je da na osnovu zakona o krivinom postupku do
njegove izmjene ili preciziranja zakonske odredbe u pogledu da li treba sud odluivati
i o krivinoj sankciji, odluku da li e prihvatiti ili odbaciti sporazum o priznanju krivnje
donosi sud, i da se tu konano zavrava postupak ukoliko sporazum bude odbaen i da
na tu odluku nema pravo ulagati albu tuilac, optueni ili negov branilac.
Gledano u naelu miljenja sam da bi sporazum o priznanju krivnje u veini
sluajeva trebao da ima precizno odreenu kaznu, mada ne iskljuujem mogunost da
ista bude i okvirno odreena, naroito kad je jedino sporna kazna izmeu optube i
odbrane o kojoj stranke ne mogu postii konaan dogovor, a sporazumjeli su se oko
svega drugog, a optueni pristaje na ovakav sporazum o priznanju krivnje.
Takoe miljenja sam da bi u veini sluajeva sporazum o priznanju krivnje
trebao biti prihvaen od strane suda, ako ispunjava sve kumulitavno postavljene uslove,
a samo izuzetno da se odbaci ukoliko sud smatra da se kaznom predvienom u
sporazumu o priznanju krivnje ne postie svrha kanjavanja, ali to ne bi smijelo biti
41
pravilo, da sud sporazum o priznanju krivnje cijeni prvenstveno prema dogovorenoj

kazni, a ne prema zakonskim uslovima za prihvatanje sporazuma to je u dosadanjoj
praksi est sluaj.
Ukoliko bi poli od tumaenja koncepcije Da Sud moe sve, da moe u
potpunosti apsolutno odluivati o sporazumu o priznanju krivnje, kako o uslovima za
prihvatanje sporazuma predvienim u zakonu o krivinom postupku, tako i o kazni koja
je odreena sporazumom nezavisno od volje stranaka, bez ikavog ogranienja, ova
koncepcija iako mogua u praksi zbog ve svih gore iznijetih razloga, a prvenstveno iz
razloga jer na ovu odluku suda nije dozvoljena alba, niti je sud u obavezi da ovakvu
odluku posebno obrazlae, moemo doi i do apsurdnih situacija, da se odbaci
sporazum koji ispunjava sve uslove za prihvatanje, da sudija smatra da je npr. kazna
predviena u sporazumu o priznanju krivnje previsoko odmjerena, a da pri tom nije
imao u vidu okolnosti koje su rukovodile tuioca, branioca i optuenog da potpiu
upravo ovakav sporazum, jer nije provodio glavni pretres kad bi imao u vidu cjelokupnu
sliku o samom dogaaju, olakavajue ili oteavajue okolnosti koje iznosi optuba i
odbrana, koje mogu uticati da kazna bude manja ili vea, niti pretres za izricanje
krivino pravne sankcije kao to je sluaj kod priznanja krivnje, to nije identina
situacija, jer ukoliko sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, pretres za izricanje
krivino pravne sankcje je kazna predviena sporazumom o priznanju krivnje, ukoliko
je kazna precizno odreena ili u okviru odredive kazne predviene sporazumom o
priznanju krivnje.
Ovako ekstezivno tumaenje ovlaenja suda, dovelo bi do situacija da sud
moe prihvatiti sporazum o priznanju krivnje i optuenom izrei kaznu koja nije
predviena sporazumom, to je nedopustivo jer to nije svrha i cilj ovog instituta, ali u
tom sluaju tuiocu i odbrani bi bila dozvoljena alba, ali ne na krivino pravnu
sankciju koju je izrekao sud, jer alba se ne moe uloiti zbog odluke o krivinoj
sankciji, nego zbog povrede krivinog zakona, kada je sud prekoraio ovlaenja koja
ima po zakonu u pogledu odluke o kazni, uslovnoj osudi, sudskoj opomeni, mjerama
bezbjednosti ili o oduzimanju imovinske koristi, ili npr. u drugoj situaciji da ne prihvati
sporazum o priznanju krivnje koji ispunjava sve uslove da se prihvati.
Sedei uslov da bi se zakljuio sporazum o priznanju krivnje je da postoji
dovoljno dokaza o krivnji osumnjienog odnosno optuenog.
Postavlja se pitanje ta je standard koji se moe postaviti da bi utvrdio da li
postoji dovoljno dokaza ?
Da li su to dokazi koji su neophodni da bi se utvrdila osnovana sumnja, vei
stepen vjerovatnoe da je uinjeno krivino djelo ili dokazi koji van svake sumnje
ukazuju da je uinilac krivinog djela isto djelo i uinio.
Slino kao i kod priznanja krivnje:
-ako bi bio standard za dokazivanje osnovana sumnja, postavlja se pitanje
zato je zakonodavac upotrebio termin dovoljno dokaza, a ne osnovana sumnja,
-a ukoliko bi to bio standard dokazi van svake sumnje, onda zakonodavac
ne bi upotrebio termin dovoljno dokaza, ve da postoje dokazi koji nesumnjivo
42
ukazuju da je uinjeno krivino djelo od strane optuenog ili nekakvu slinu

formulaciju,
- tako da termin dovoljno dokaza, treba tumaiti kao dokaze koji upuuju na
zakljuak da je uinjeno krivino djelo,
to je isti onaj standard koji se koristi i prilikom potvrivanja optunice.
Treba napomenuti da ovako postavljen koncept prihvatanja sporazuma o
priznanju krivnje prestavlja i kontrolni mehanizam od strane suda, ukoliko se desi da
sudija za prethodno sasuanje potvrdi optunicu ne anlizirajui dovoljno dokaze u
smislu da li postoji vei stepen vjerovatnoe koji upuuje na zakljuak da je uinjeno
krivino djelo.
Imajui u vidu navedeno razlikujemo dvije situacije.
Ukoliko se sporazum o priznanji krivnje zakljui prije potvrivanja optunice,
tuilac e morati voditi rauna da li ima dovoljno dokaza da je osumnjieni uinio
krivino djelo, da bi sporazum bio prihvaen od strana suda.
Takoe treba naglasiti da sud ne moe razmatrati sporazum o priznanju krivnje
prije potvrivanja optunice, bez obzira u kojoj fazi krivinog postupka je isti zakljuen
jer bez optunice nema ni presude. Presuda je vezana za optunicu i moe se odnositi
samo na lice koje je optueno i samo na djelo koje je predmet optube, sadrane u
potvrenoj, odnosno na glavnom pretresu izmjenjenoj optunici, mada je u praksi bilo i
situacija da se sporazum o priznanju krivnje sa injeninim i pravnim opisom krivinog
djela smatra optunicom i da se isti razmatra i prihvati od strane suda i donese presuda,
a da optunica nije bila podignuta i potvrena, to je prema pogrena praksa, koja nema
uporite u zakonu.
Ukoliko se sporazum o priznanji krivnje zakljui poslije potvrivanja optunice,
osnovana sumnja je ve potvrena od strane suda, ali bez obzira na tu injenicu sudija,
odnosno vijee e ponovno utvrivati, da li postoji dovoljno dokaza zajedno sa ostalim
uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni kada se bude odluivalo da li treba da
prihvati ili odbaci sporazum o priznanji krivnje.
Koji dokazi prestavljaju dovoljno dokaza, cjenie se od strane suda u svakoj
konkretnoj situaciji, i ukoliko dokazi nisu dovoljni da se uspostavi ovaj standard
sporazum o priznanju krivnje sud treba odbaciti.
43
PRIMJER IZ SUDSKE PRAKSE

Sporazum o priznanju krivnje zakljuen u fazi istrage.
OKRUNO TUILATVO BANJA LUKA
KT-II-100/04.
Banja Luka, 01.07.2005.godine
Okruno tuilatvo u Banja Luci, Okruni tuilac Miodrag Baji, osumnjiena
Milica Markovi, ki uraa i majke Stane ro.12.10.1966.godine u Banjaluci,
nastanjena u Banjaluci, ulica Trive Amelice broj 5, nakon pregovora o uslovima
priznavanja krivnje na osnovu lana 238. ZKP-a Republike Srpske, zakljuili su:
Sporazum o priznanju krivnje

Ovaj sporazum o priznanju krivnje zasniva se na potpunom slaganju Okrunog
tuioca Okrunog tuilatva u Banja Luci Miodraga Bajia i osumnjiene Milice
Markovi, a kako slijedi:
lan 1.
Osumnjiena Milica Markovi priznaje da je:
Tano neutvrenog dana u oktobru mjesecu 2003.godine, od nepoznatog lica
koje se predstavljalo kao Milo u Banja Luci nabavila lanu jedinstvenu carinsku
ispravu broj C 3297 od 21.10.2003.godine, sa upisanim mjestom izdavanja Carinska
ispostava (CI) Kozarska Dubica, sa podacima da je izvreno carinjenje teretnog
dostavnog vozila marke Opel Vektra 20 I, godina proizvodnje 1998.godina, broj asije
WOLOOOO52P2534049, broj motora RQ0400045, da bi istu upotrijebila kao pravu
prilikom registracije ovog vozila kod CJB Banjaluka, podnosei zahtjev za registraciju
motornog vozila dana 29.10.2003.godine zajedno sa lanom JCI, na osnovu koje lane
JCI je dobila saobraajnu dozvolu BH 1256100 i reg.tablice 100-K-500, a provjerom u
CI Kozarska Dubica utvreno je da JCI broj C 3297/03 ne postoji u slubenoj
evidenciji, jer zadnji dokument u 2003.godini izdat u CI Kozarska Dubica nosi broj C
2978/03.
Dakle, lanu javnu ispravu upotrijebila kao pravu prilikom registracije
putnikog motornog vozila kod CJB Banja Luka.
ime je uinila krivino djelo Falsifikovanja isprave iz lana 377. stav 2. KZ
RS.
44
lan 2.
Okruni tuilac i osumnjiena su saglasni da Osnovni sud u Banja Luci kao
stvarno i mjesno nadlean sud osumnjienoj Milici Markovi po podignutoj optunici
za krivino djelo iz lana 1. ovog Sporazuma izrekne krivino-pravnu sankciju:
Kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Osumnjiena se obavezuju na plaanje trokova krivinog postupka, u iznosu od
500,00 KM a koji se odnose na trokove vjetaenja vozila i jedinstvene carinske
isprave kao i pauala u iznosu koji odredi Sud.
lan 3.
Potpisujui ovaj sporazum osumnjiena potvrdjuje da je nakon to je upoznata
sa sadrajem sporazuma o priznanju krivnje, izjavu o priznanju krivnje iz lana 1. ovog
sporazuma dala dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem i da na potpisivanje ovog
sporazuma nije prisiljena od bilo koga te da je svjesna i razumije znaenje priznanja
krivnje po ovom sporazumu, kao i da se sporazumom o priznanju krivnje odrie prava
na sudjenje i da ne moe uloiti albu na krivino-pravnu sankciju koja e joj se izrei.
Takodjer osumnjiena je upoznata i sa moguim posljedicama ukljuujui
posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev, kao i trokove krivinog postupka koje
je duana nadoknaditi po odluci suda.
lan 4.
Osumnjiena se obavezuje da e iznijeti istinito svjedoenje o licu koje je
upotrijebilo linu kartu osumnjiene i na osnovu iste napravilo lanu JCI ukoliko
tuilatvo ili sama osumnjiena naknadno utvrde identitet ovog lica.
Ukoliko osumnjiena na bilo koji nain prekri ovaj sporazum o priznanju
krivnje isti e se staviti van snage, a prvenstveno se odnosi na svjedoenje protiv lica
koje je napravilo Jedinstvenu carinsku ispravu na osnovu line karte Milice Markovi.
lan 5.
Ovaj sporazum o priznanju krivnje zakljuen je u Banja Luci dana
01.07.2005.godine i sastoji se od 5 (pet) istovjetnih primjeraka od kojih osumnjiena
zadrava jedan primjerak, dok preostale primjerke zadrava okruni tuilac za potrebe
krivinog postupka.
Optuena,
Okruni
tuilac
Milica Markovi
Miodrag Baji
45
Sporazum o priznanju krivnje zakljuen nakon podizanja i potvrivanja

optunice.
OKRUNO TUILATVO BANJA LUKA

KT-II-100/04.
Banja Luka, 01.02.2005.godine
Okruno tuilatvo u Banja Luci, Okruni tuilac Miodrag Baji, optuena
Jovana Jankovi, ki Milana i majke Joke ro.12.05.1969.godine u Banjaluci,
nastanjena u Banjaluci, ulica Milana Brankovia broj 5, nakon pregovora o uslovima
priznavanja krivnje na osnovu lana 238. ZKP-a Republike Srpske, zakljuili su:
SPORAZUM
O PRIZNANJU KRIVNJE
Ovaj sporazum o priznanju krivnje zasniva se na potpunom slaganju Okrunog
tuioca Okrunog tuilatva u Banja Luci Miodraga Bajia i optuene Jovane
Jankovi, a kako slijedi:
lan 1.
Optuena Jovana Jankovi priznaje da je poinila krivino djelo Pronevjere iz
lana 348. stav 1. KZ RS, za koje je optuena optunicom Okrunog tuilatva u
Banjaluci broj: KT-II-100/04 od 03.11.2004.godine, potvrenu od strane Sudije za
prethodno sasluanje Osnovnog suda u Banjaluci dana 07.12.2004.godine, pod brojem
KPS-36/04.
lan 2.
Okruni tuilac i optuena su saglasni da Osnovni sud u Banja Luci kao stvarno
i mjesno nadlean sud optuenoj Jovani Jankovi po podignutoj optunici za krivino
djelo iz lana 1. ovog sporazuma izrekne krivino-pravnu sankciju:
Kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Optuena se obavezuju na plaanje trokova krivinog postupka i pauala u
iznosu koji odredi Sud.
lan 4.
Optuena Jovana Jankovi je izvrila uplatu novanog iznosa od 10.000,00 KM
za koje je tereti optunica broj:KT-II-100/04 od 03.11.2004.godine, na raun oteenog
o emu postoje uplatnice koje je optuena predala tuilatvu prije zakljuenja ovog
sporazuma, tako da je oteeni sa imovinsko pravnim zahtjevom u potpunosti namiren o
46
emu postoji i izjava oteenog Telekom, Republike Srpske, data u formi podneska
koji je dostavljen Okrunom tuilatvu u Banjaluci pod internim brojem 5842/04 od
30.12.2004.godine.
lan 5.
Potpisujui ovaj sporazum optuena potvrdjuje da je nakon to je upoznata sa
sadrajem sporazuma o priznanju krivnje, izjavu o priznanju krivnje iz lana 1. ovog
sporazuma dala dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem i da na potpisivanje ovog
sporazuma nije prisiljena od bilo koga te da je svjesna i razumije znaenje priznanja
krivnje po ovom sporazumu kao i da se sporazumom o priznanju krivnje odrie prava na
sudjenje i da ne moe uloiti albu na krivino-pravnu sankciju koja e joj se izrei.
Optuena je upoznata i sa moguim posljedicama ukljuujui posljedice vezane
za imovinsko pravni zahtjev, kao i trokove krivinog postupka koje je duana
nadoknaditi po odluci suda.
lan 6.
Ukoliko optuena na bilo koji nain prekri ovaj sporazum o priznanju krivnje
isti e se staviti van snage.
lan 7.
Ovaj sporazum o priznanju krivnje zakljuen je u Banja Luci dana
01.07.2005.godine i sastoji se od 5 (pet) istovjetnih primjeraka od kojih optuena
zadrava jedan primjerak, dok preostale primjerke zadrava okruni tuilac za potrebe
krivinog postupka.
Optuena,
Okruni
Jovana Jankovi
Miodrag
tuilac
Baji
1.4. Prihvatanje ili odbacivanje sporazuma o priznanju krivnje od strane suda

Ukoliko se zakljui sporazum o priznanju krivnje prije potvrivanja optunice u
fazi istrage koji mora u tom sluaju da sadri injenini opis i pravnu kvalifikaciju
krivinog djela, odnosno kad tuilac u toku istrage smatra da postoji dovoljno dokaza iz
kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjieni uinio krivino djelo, pripremie
optunicu sa injeninim opisom i pravnom kvalifikacijom krivinog djela kao u
sporazumu o priznanju krivnje, a zatim istu zajedno sa sporazumom o priznanju krivnje
i dokazima uputiti sudiji za prethodno sasluanje.
47
Ukoliko se sporazum o priznanju krivnje zakljui nakon potvrivanja optunice

tad isti mora da sadri broj i datum optunice koja je podignuta od strane tuilatva, kao
i druge potrebne podatke da bi se znalo tano za koje krivino djelo se zakljuuje
sporazum o priznanju krivnje sa optuenim, a naroito u sluaju da se protiv optuenog
vodi vie krivinih postupaka, za vie krivinih djela kod istog suda.
Ukoliko doe do zakljuenja sporazum o priznanju krivnje bilo u fazi istrage ili
nakon potvrivanja optunice zapoinje trea faza ovog instituta, prihvatanje ili
odbacivanje od strane suda sporazum o priznanju krivnje.
Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje sud provjerava:
- da li je do sporazuma o priznanju krivnje dolo dobrovoljno, svjesno i sa
razumjevanjem, kao i nakon upoznavanja o moguim posljedicama koje
proistiu iz zakljuenog sporazuma o priznanju krivnje, ukljuujui
posljedice vezane za trokove krivinog postupka i imovinsko pravni zahtjev
oteenog.
-
da li postoji dovoljno dokaza o krivnji osumnjienog odnosno optuenog.
da li osumnjieni odnosno optueni razumije da se sporazumom o priznanju

krivnje odrie prava na suenje i da ne moe uloiti albu na krivino pravnu
sankciju koja e mu se izrei.
Ukoliko sud smatra da su kumulativno ispunjeni uslovi za prihvatanje

sporazuma o priznanju krivnje, prihvatie isti, a zatim unijeti u zapisnik izjavu
osumnjienog da je kriv, istovremeno e odrediti datum odravanja pretresa za izricanje
krivino pravne sankcije predviene sporazumom, po mogunosti odmah, a najkasnije u
roku od tri dana.
Na pretresu za izricanje krivino pravne sankcije predviene sporazumom o
priznanju krivnje, sud e ukoliko smatra da su ispunjeni svi uslovi za prihvatanje
sporazuma o priznanju krivnje isti prihvatiti zajedno sa krivino pravnom sankcijom
predvienu sporazumom o priznanju krivnje, izrei presudu, optuenom za krivino
djelo predvieno optunicom i izrei krivino pravnu sankciju predvienu sporazumom
o priznanju krivnje.
Ukoliko sud smatra da ne postoje uslovi da se prihvati sporazum o priznanju
krivnje, isti e odbaciti sa kratkim obrazloenjem i to konstatovati u zapisniku.
U tom sluaju priznanje dato pred sudijom za prethodno sasluanje ili Vijeem
ne moe se koristiti kao dokaz u krivinom postupku.
S obzirom da postoji neodreena zakonska formulacija kojom odlukom to sud
prihvata ili odbacuje sporazum o priznanju krivnje, a imajui u vidu da se odluke u
krivinom postupku donose u obliku presude, rjeenja i naredbe, znajui u kom sluaju
se donose presude, a u kom sluaju naredbe, prihvatanje ili odbacivanje sporazuma o
priznanju krivnje od strane suda mogue je uiniti jedino rjeenjem koje se donosi na
zapisnik.
48
U rjeenju u kojem se odluuje o sporazumu o priznanju krivnje navodi se da li

se sporazum o priznanju krivnje prihvata ili se odbacuje sa kratkim razlozima za ovakvo
postupanje suda.
Na rjeenje o odbacivanju sporazuma o priznanju krivnje alba nije dozvoljena,
jer se radi o procesnom rjeenju koje se donosi na zapisnik na koje stranke nemaju
prava ulagati albu.
O rezultatima pregovanja o krivnji sud e obavijestiti oteenog.
Postavlja se pitanje da li e sud obavijestiti oteenog u sluaju ako prihvati
kao i u sluaju ako ne prihvati sporazum o priznanju krivnje ?
Imajui u vidu zakonsku formulaciju, iz iste proizilazi da e sud obavijestiti
oteenog bilo u sluaju da prihvati sporazum o priznanju krivnje, kao i u sluaju da isti
odbaci, mada gledano sa praktinog aspekta ukoliko sud odbaci sporazum o priznanju
krivnje isti ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, bilo u krivino pravnom ili graansko
pravnom smislu, tako da je u ovom sluaju obavjetenje oteenom nepotrebno, za
razliku ukoliko sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, kada je ovakvo obavjetenje
neophodno da bi oteeni znao ishod krivinog postupka, postavio imovinsko pravni
zahtjev, odnosno isti rjeavao u parninom postupku.
1.5.
alba na odluku suda o prihvatanju ili odbacivanju sporazuma o priznanju

krivnje
Kao to je ve gore iznijeto alba na odluku suda o odbacivanju sporazuma iz

bilo kojeg razloga nije dozvoljena pa se namee logino pitanje, da li je alba
dozvoljena u sluaju da sud prihvati sporazum o priznanju krivnje i donese presudu na
osnovu istog.
Ukoliko sud smatra da su ispunjeni svi uslovi za prihvatanje sporazuma o
priznanju krivnje prihvatie isti, to e konstatovati rjeenjem na zapisniku i odrediti
pretres za izricanje krivino pravne sankcije predviene sporazumom u zakonski
predvienom roku. Nakon odravanja pretresa donijee presudu sa injeninim i
pravnim opisom krivinog djela iz optunice, i izrei krivino pravnu sankciju
predvienu sporazumom o priznanju krivnje.
Imajui ovo u vidu moemo zakljuiti slijedee:
alba na krivino pravnu sankciju predvienu sporazumom nije dozvoljena, o
emu postoji izriita zakonska zabrana, o emu se optueni pouava jo prilikom
zakljuenja sporazuma o priznanju krivnje.
U sluaju da optueni uloi albu na krivino pravnu sankciju ista bi se morala
od strane suda odbaciti kao nedozvoljena.
Postavlja se pitanje da li optueni moe uloiti albu po drugim osnovama:
Zbog bitne povrede odredaba krivinog postupka, zbog povrede krivinog
zakona, zbog pogreno ili nepotpuno utvrenog injeninog stanja, zbog oduzimanja
49
imovinske koristi, trokovima krivinog postupka, imovinsko pravnom zahtjevu, kao i

zbog odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informisanja.
Ukoliko je sporazum o priznanju krivnje regulisao i oduzimanje imovinske
koristi, objavljivanje presude putem sredstava javnog informisanja, odluku o imovinsko
pravnom zahtjevu kao i o trokovima krivinog postupka, pa sud prihvati ovakav
sporazum po ovom osnovu ne moe se uloiti alba, odnosno u sluaju da ista ipak bude
uloena istu bi trebalo odbiti kao neosnovanu.
Takoe, optueni ne bi mogao uloiti albu ni zbog pogreno ili nepotpuno
utvrenog injeninog stanja, jer je optueni nedvosmisleno priznao krivnju i svjesno se
odrekao prava na suenje, a bez suenja i provoenja dokaznog postupka kao njegovog
bitnog dijela, nema ni utvrivanja injeninog stanja niti pobijanja presude po ovom
albenom osnovu.
S obzirom da alba po ostalim osnovama nije izriito iskljuena, gdje je pravo
na albu zagarantovano i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, albu zbog bitne
povrede odredaba krivinog postupka kao i zbog povrede krivinog zakona je mogue
uloiti, mada ovakva alba teko moe uticati na promjenu odluke suda o postojanju
krivinog djela i krivinoj odgovornosti.
Bez provoenja krivinog postupka u pravilu nema ni bitnih povreda odredaba
krivinog postupka mada nije nemogue, da je npr. sud bio nepropisno sastavljen, ili je
u izricanju presude uestvovao sudija koji nije uestvovao na glavnom pretresu ili je
izuzet od suenja ili sudija koji se morao izuzeti, ukoliko je pretres odran bez lica ije
je prisustvo na glavnom pretresu obavezno, ako je povrijeeno pravo na odbranu, ako je
sud povrijedio propise krivinog postupka o postojanju odobrenja nadlenog organa, i
slino.
Slina je situacija i kad postoje povrede krivinog zakona:
Da li je djelo za koje se optueni goni krivino djelo, da li postoje okolnosti koje
iskljuuju krivinu odgovornost ili krivino gonjenje, da li je nastupila zastarjelost, da li
se radi o presuenoj stvari, da li je pogreno primjenjen zakon, da li je odlukom o kazni,
mjeri bezbjednosti ili oduzimanje imovinske koristi prekoraeno ovlaenje koje ima
sud po zakonu, i da li su pravilno primjenjene odredbe o uraunjavanju pritvora i
izdrane kazne.
Takoe ne treba zanemariti da je izjavljivanje albe mogue i u sluaju
odmjeravanja kazne osuenom licu kada je predmet pobijanja kazne jedinstvena kazna
koja je izreena osuenom licu po osnovu ranije presude a po kojoj nije zapoelo
izdravanje kazne.
Iako u zakonu postoji odredba da optueni ne moe uloiti albu na krivino
pravnu sankciju ovo pravo nije nijednom zakonskom odredbom uskraeno tuiocu pa se
postavlja pitanje da li tuilac moe izjaviti albu zbog odluke o krivino pravnoj
sankciji.
Imajui u vidu jednakost stranaka u postupku kao i pravo na pravino suenje,
koje je regulisano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja bi se u ovom
sluaju morala direktno primjeniti i koja ima prednost u odnosu na sve zakonske propise
50
doli bismo do jasnog zakljuka, da tuilac poto je prethodno zakljuio sporazum o

priznanju krivnje na odreenu kaznu, pa sud zatim prihvatio ovakav sporazum, ne bi
mogao izjaviti albu zbog odluke o krivino pravnoj sankciji, tako da bi ovakvu albu
ukoliko bi bila uloena od strane tuioca, kao i u sluaju kada to uini optueni, trebalo
odbaciti kao nedozvoljenu.
SUDSKA PRAKSA
Presuda na osnovu prihvaenog sporazuma o priznanju krivnje
OSNOVNI SUD U PRNJAVORU

BROJ: K-79/05.
Dana: 14.6.2005.godine
Osnovni sud u Prnjavoru, po sudiji Sablji Milanu, kao sudiji pojedincu, uz
sudjelovanje zapisniara Njei Vesne, u krivinom predmetu protiv optuenog
Mirkovi Miroslava, zbog krivinog djela, Pronevjere iz l. 348. stav 1 Krivinog
zakona RS, pokrenutom optunicom Okrunog tuilatva Banja Luka broj Kt-II-87/05
od 16.5.2005.godine, nakon odranog pretresa za izricanje krivino pravne sankcije, u
prisustvu optuenog Mirkovi Miroslava i tuioca Sali Slobodana, dana
14.6.2005.godine, donio je i javno objavio slijedeu
PRESUDU
OPTUENI MIRKOVI MIROSLAV, sin Ivana i Janje Kava, rodjen
17.7.1981.godine u Prnjavoru, stalno nastanjen u Hrvaanina, optina Prnjavor, po
nacionalnosti Ukrajinac, dravljanin RS i BiH, sa zavrenom srednjom poljoprivrednom
kolom, po zanimanju veterinarski tehniar, oenjen, otac jednog mldb. djeteta, vojsku
sluio 2000/2001.godine na Manjai, vodi se u VE MO Prnjavor, loeg imovnog stanja,
neosudjivan, ne vodi se drugi krivini postupak.
KRIV JE
to je,
U vremenskom periodu od 1.1.2004.godine do 1.4.2005.godine u Pnjavoru
radei u AD Veterinarska stanica II Prnjavor, Ambulanta Ilova Gornja, na poslovima i
zadacima veterinarskog tehniara, a materijalno zaduen veterinarskim lijekovima, u
51
namjeri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist uzeo i prisvojio lijekova i novca
u iznosu od 2.155,80 KM, a koliko je oteena AD Veterinarska stanica Prnjavor.
Dakle, protivpravno prisvojio novac i pokretne stvari koje su mu povjerene u radu,
ime je, poinio krivino djelo pronevjere iz l. 348. stav 1 KZ RS,
Pa mu sud na osnovul. 348 stav 1 KZ RS, a uz primjenu l. 5, 28, 31, 37, te l.
46 i 47 KZ RS, izrie:
USLOVNU OSUDU
Kojom mu se utvrdjuje kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci i
istovremeno se odredjuje da se kazna zatvora nee izvriti ako optueni u roku od 1
(jedne) godine ne poini neko novo krivino djelo.
Obavezuje se optueni da na ime trokova krivingo postupka, u korist
Budetskih sredstava uplati iznos od 150,00 KM, u roku od 15 dana po pravosnanosti
presude.
Obrazloenje
Okruno tuilatvo Banjaluka je podnijelo optunicu broj Kt-II-87/05 od
16.5.2005.godine protiv optuenog Mirkovi Miroslava, zbog krivinog djela
pronevjere iz l. 348. stav 1 KZ RS, poinjenog na nain opisan u izreci presude.
Optueni i tuilac zakljuili su dana 14.6.2005.godine sporazum o priznanju
krivnje, kojim je optueni priznao izvrenje navedenog krivinog djela, a tuilac
prihvatio da se optuenom izrekne uslovna osuda, kojom e se optuenom utvrditi
kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci, te odrediti vrijeme provjeravanja od jedne
godine.
Razmatrajui sporazum o priznanju krivnje, sud je utvrdio da je optueni isti
prihvatio dobrovoljno, svjesno i s razumjevanjem, da je prethodno upoznat sa
zapreenom kaznom za ovo krivino djelo, da je prije potpisivanja sporazuma upozoren
na posledice prihvatanja sporazuma, koje se odnose na imovinsko pravni zahtjev,
trokove postupka, odricanje od sudjenja i nemogunosti ulaganja albe u odnosu na
krivino pravnu sankciju. Sud je takodje utvrdio da tuilac raspolae sa dovoljno dokaza
o krivnji optuenog zbog ega je sporazum u cjelini prihvatio.
U skladu sa sporazumom sud je optuenom izrekao uslovnu osudu kojom mu je
utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci i istovremeno odredio da se ista nee
izvriti ako optueni u roku od 1 godine ne uini novo krivino djelo.
Imajui u vidu injenice koje se odnose na linost optuenog, te njegovo
ponaanje nakon izvrenog krivinog djela, da je optueni priznao izvrenje krivinog
djela, da je izrazio iskreno kajanje zbog izvrenog krivinog djela, te da je u cjelosti
namirio tetu oteenom, da u dosadanjem ivotu nije pokazao sklonost ka vrenju
52
krivinih djela jer do sada nije osudjivan, sud smatra da nije neophodno njegovo
bezuslovno kanjavanje i da e visina utvrdjene kazne sa odredjenim rokom
provjeravanja uticati na optuenog da vie ne ini krivina djela, te da e se sa ovakvom
krivinom sankcijom ostvariti svrha kanjavanja, kako sa aspekta generalne tako i sa
aspekta specijalne prevencije a u skladu sa l. 28 KZ RS.
lanom 99 stav 1 ZKP-a RS je odredjeno da e sud kada optuenog oglasi
krivim u presudi izrei da je optueni duan da naknadi trokove krivinog postupka.
Trokovi krivinog postupka odnose se na paualni iznos, koji je sud u smislu l.
96 stav III ZKP-a RS odredio s obzirom na trajanje i sloenost krivinog postupka i
imovno stanje optuenog, tako da je obavezao optuenog da plati trokove krivinog
postupka u iznosu od 150,00 KM.
Zbog navedenih razloga sud je odluio kao u izreci presude.
Zapisniar
Vesna Njei
Sudija
Milan Sablji
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude optueni ne moe izjaviti albu na krivino
pravnu sanciju (l. 238 stav IV taka v, ZKP-a RS).
PROVJERITI SEBE
TEST PITANJA:
1. Tuilac i optueni zakljuili su sporazum o priznanju krivnje zbog krivinog

djela Pronevjere, u kom su dogovorili krivinu sankciju, uslovnu osudu kojom je
utvrena kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci i vrijeme provjeravanja od 2
(dvije) godine. Prije zakljuenja sporazuma o priznanju krivinje optueni je vratio
oteenoj pronevjereni iznos novca.
Postoji dovoljno dokaza o krivnji optuenog, a sud se uvjerio da je do sporazuma
dolo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem.
a) Sud e prihvatiti sporazum o priznanju krivnje,
b) Sud nee prihvatiti sporazum o priznanju krivnje,
2. Tuilac i optueni su zakljuili sporazum o priznanju krivnje ali prilikom
razmatranja sporazuma od strane suda optueni izjavljuje da nije razumio pravnu
prirodu sporazuma i da sa istim odrie prava na sudjenje iako je pristao na krivinu
sankciju predvidjenu sporazumom.
53

b) Sud nee prihvatiti sporazum o priznanju krivnje,
3.Tuilac i optueni su zakljuili sporazum o priznanju krivnje.
Prilikom razmatranja sporazuma optueni izijavljuje da ne pristaje na krivinu
sankciju, kaznu zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci i da je spreman ostati kod
priznanja krivinje i prihvatiti sporazum o priznanju krivnje ako bi ova kazna zatvora
bila zamijenjena uslovnom osudom, gdje bi se utvrdila kazna zatvora u trajanju od 1
(jedne) godine i vremenom provjeravanja od 4 (etiri) godine
b ) Sud nee prihvatiti sporazum o priznanju krivnje
Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje optueni izjavljuje i dalje da je
kriv i da pristaje na krivinu sankciju predvidjenu sporazumom, ali istie da injenino
stanje navedeno u sporazumu ne odgovara u potpunosti onom kako se dogaaj desio, jer
ne sadri opis dogaaja da je oteeni prvo napao optuenog a zatim ne spori da se
dogaaj odigrao onako kako se to opisuje u sporazum.
b) Sud nee prihvatiti sporazum o priznanju krivnje
Sud je prihvatio sporazum o priznanju krivnje poto je prethodno utvrdio da za to
postoje svi uslovi.
Optueni je uloio albu na presudu na krivino-pravnu sankciju koja mu je
izreena.
a) Sud e odbaciti albu kao nedozvoljenu.
b) Sud e odbiti albu kao neosnovanu.
54
TANI ODGOVORI:
1. Na pitanje broj 1.
Taan odgovor je pod: ( a.)
Ukoliko je sporazum zakljuen dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem i postoji
dovoljno dokaza o krivnji optuenog sud e prihvatiti sporazum o priznanju krivnje
ukoliko smatra da su ispunjeni svi zakonski uslovi za prihvatanje istog.
Taan odgovor je pod:( b.)
Da bi sud prihvatio sporazum o priznanju krivnje isti mora od strane optuenog biti
zakljuen dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem.
U konkretnoj situaciji optueni nije razumio da se zakljuenjem sporazuma odrie
prava na sudjenje to je dovoljan razlog da se sporazum ne prihvati od strane suda.
Taan odgovor je pod:( b.)
Priznanje krivnje mora biti jasno i nedvosmisleno i ne moe biti dato pod odreenim
uslovima, kakve ovde postavlja optueni da e priznati krivinju, ali pod uslovom da mu
se umjesto zatvorske kazne izrekne uslovna osuda, a u protivnom porie krivnju bez
obzira to je potpisao sporazum, tako da u ovom sluaju ne postoji volja optuenog da
zakljui ovakav sporazum o priznanju krivnje kakav je dostavljen sudu te iz istog
razloga sud ga ne moe prihvatiti.
Taan odgovor je pod: ( b.)
Priznanje krivnje mora biti nedvosmisleno, ne smije ostavljati sumnju u opis
injeninog dogadjaja, pogotovo kao u konkretnom sluaju kada bi se moglo raditi o
nunoj odbrani od strane optuenog, tako da u ovom sluaju nema dovoljno dokaza o
krivnji optuenog u kojem sluaju sud ne moe prihvatiti sporazum o priznanju krivnje.
5.Na pitanje broj 5.
Taan odgovor je pod: ( a.)
Na krivino pravnu sankciju ne moe se uloiti alba to je izriito propisano zakonom
tako da albu treba odbaciti kao nedozvoljenu.
55
PODMODUL III - KAZNENI NALOG

1. ZAKONSKA REGULATIVA

lanovima: 334, 335, 336, 337, 338 i 339.
lan 334.
Opta odredba
1.
Za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora do pet godina ili

novanom kaznom kao glavnom kaznom, a za koje je prikupio
dovoljno dokaza koji pruaju osnov za tvrdnju da je osumnjieni
uinio krivino djelo, Tuilac moe u optunici zatraiti od Suda da
izda kazneni nalog u kom e optuenom izrai odreenu
krivinopravnu sankciju ili mjeru bez provoenja glavne rasprave.
2.
Tuilac moe da zatrai izricanje jedne ili vie od sljedeih

krivinopravnih sankcija ili mjera : novane kazne, uslovne osude i
oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom ili
oduzimanja predmeta.
3.
Izricanje novane kazne moe se zatraiti u visina koja ne moe biti

vea od 50.000 KM.
lan335.
Neprihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
1.
Sudija e odbaciti zahtjev za izdavanje kaznenog naloga ako ustanovi

da postoji osnov za spajanje postupka iz lana 25.ovog zakona, ako se
radi o krivinom djelu za koje se takav zahtjev ne moe postaviti ili
ako je Tuilac zatraio izricanje krivinopravne sankcije ili mjere koja
po zakonu nije doputena.
2.
O albi Tuioca protiv rjeenja o odbaaju odluuje vijee iz lana 24.

stav 6. ovog zakona u roku od 48 asova.
3.
Ako sudija smatra da podaci u optunici ne pruaju dovoljno osnova

za izdavanje kaznenog naloga ili da se prema tim podacima moe
oekivati izricanje neke druge krivine sankcije ili mjere, a ne one
koju je zatraio Tuilac, postupit e sa optunicom kao da je podnijeta
na potvrdu i proslijediti je u dalji postupak, u skladu s ovim zakonom.
56
lan 336.
Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga
1.
Ako se sloi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija e

potvrditi optunicu i zakazati sasluanje optuenog.
2.
Prilikom sasluanja sudija e:

a. utvrditi da li je ispotovano pravo optuenog da ga zastupa
branilac,
b. utvrditi da li je optueni razumio optunicu i zahtjev Tuioca
za izricanje krivinopravne sankcije ili mjere,
c. upoznati optuenog sa dokazima koje je prikupio Tuilac i
pozvati ga na davanje izjave o predoenim dokazima,
d. pozvati optuenog da se izjasni o krivnji,
e. pozvati optuenog da se izjasni o predloenog krivinopravnoj
sankciji ili mjeri.
lan 337.
Izdavanje kaznenog naloga
1.
Ako optueni izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optunicu, sudija
e zakazati glavni pretres u roku od 30 dana ili proslijediti optunicu
na dalji postupak, u skladu sa ovim zakonom.
2.
Ako optueni izjavi da je kriv i da prihvata krivinopravnu sankciju ili

mjeru predloenu u optunici, sudija e prvo utvrditi krivnju i onda
presudom izdati kazneni nalog u skladu s optunicom.
lan 338.
Sadraj presude kojom se izdaje kazneni nalog i pravo na albu
1.
Presuda kojom se izdaje kazneni nalog sadri podatke iz lana 285.

ovog zakona.
2.
U obrazloenju presude iz stava 1. ovog lana ukratko se navode

razlozi koji opravdavaju izricanje presude kojom se izdaje kazneni
nalog.
3.
Protiv presude iz stava 1. ovog lana doputena je alba u roku od

osam dana od dana dostavljanje presude .
57
lan 339.
Dostavljanje presude kojom se izdaje kazneni nalog
1.
Presuda kojom se izdaje kazneni nalog dostavlja se optuenom,

njegovom braniocu i Tuiocu.
2.
Plaanje novane kazne prije isteka roka za podnenje albe ne smatra

se odricanje od prava na albu.
- Zakon o krivinom postupku Republike Srpske

ovaj institut obradio je u lanovima 340, 341, 342, 343, 344 i 345.
- Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
ovaj institut obradio je u lanovima 350, 351, 352, 353, 354 i 355.
- Zakon o krivinom postupku Brko Distrikta
ovaj institut obradio je u lanovima 334, 335, 336, 337,338 i 339.
2. OPTA ODREDBA
Kazneni nalog je novi institut u naem procesnom zakonodavstvu svrstan u

posebne postupke, koga poznaju svi zakoni o krivinim postupcima koji su na snazi u
Bosni i Hercegovini, a osnovna svrha uvoenja ovog instituta kao i kod priznanja
krivnje i sporazuma o priznanju krivnje, je ubrzanje krivinog postupka, iz razloga jer
se ne provodi glavni pretres, postupak se maksimalno pojednostavljuje, a istovremeno
se od strane suda provjerava da li su ispunjeni uslovi za prihvatanje kaznenog naloga,
tako da je ovaj postupak jednako dobar kao i redovan krivini postupak.
Postoje i odreene razlike u odnosu na priznanje krivnje i sporazum o priznanju
krivnje koje su karakteristine za ovaj institut.
Kazneni nalog se moe predloiti u sluaju da je za krivino djelo propisana
kazna zatvora do pet godina ili novana kazna kao glavna kazna, to znai da postoje
zakonska ogranienja za koja krivina djela se moe predloiti izricanje kaznenog
naloga, a to su manje opasna, odnosno laka krivina djela iz nadlenosti sudije
pojedinca.
Pored ovog uslova potrebno je de postoji dovoljno dokaza koji pruaju osnov za
tvrdnju da je osumnjieni uinio krivino djelo.
ta prestavlja dovoljno dokaza?
58
Standard Dovoljno dokaza, treba tumaiti kao dokaze koji upuuju na

zakljuak da je uinjeno krivino djelo, to je isti onaj standard koji se koristi i prilikom
potvrivanja optunice, a to je ve preciznije objanjeno kod priznanja krivnje i
sporazuma o priznanju krivnje kada je bilo rijei o standardu Dovoljno dokaza.
Ukoliko su ispunjena ova dva uslova tuilac u optunici moe zatraiti od suda
da izda kazneni nalog u kojem e optuenom izrei odreenu krivinu sankciju ili mjeru
bez provoenja glavnog pretresa.
U optunici kojom se trai izdavanje kaznenog naloga, tuilac moe zatraiti
izricanje jedne ili vie krivinih sankcija ili mjera s tom razlikom da postoje odreena
ogranienja za primjenu istih.
U optunici se sa prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga moe se predloiti
izricanje jedne od slijedeih krivinih sankcija:
Novane kazne, uslovne osude, sudske opomene i oduzimanje imovinske koristi
ili oduzimanje predmeta.
Prilikom predlaganja novane kazne postoji zakonsko ogranienje u pogledu
maksimalne visine kazne. Izricanje novane kazne moe zatraiti u visini koja ne moe
biti vea od 50.000,00 KM, dok se u pogledu minimalne novane kazne primjenjuje
opti minimum za izricanje novane kazne.
Kaznenim nalogom ne moe se traiti izricanje kazne zatvora jer za isto ne
postoji zakonski osnov, a svrha ovog instituta je da sud i tuilatvo rasterete suenja u
manje sloenim, jednostavnijim postupcima i manje drutveno opasnim krivinim
djelima, to nije sluaj kad se izrie kazna zatvora uiniocima krivinih djela.
O optunici sa prijedlogom da se izda kazneni nalog odluuje sudija pojedinac
to je takoe jedna od karakteristika ovog instituta, tako da pored toga to se izbjegava
provoenje glavnog pretresa i maksimalno ubrzava krivini postupak, tede se i ljudski
resursi, jer ovaj postupak zavrava jedan sudija, jer sudija pojedinac u prvom stepenu
sudi u krivinim postupcima za krivina djela za koja je propisana novana kazna kao
glavna kazna ili kazna zatvora do pet godina.
59
SUDSKA PRAKSA
Optunica sa kaznenim nalogom za izricanje novane kazne i mjere bezbjednosti

oduzimanje predmeta.
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
KANTON SARAJEVO
KANTONALNO TUILATVO
KANTONA SARAJEVO
Broj: KT-223/04
Sarajevo, 23.03.2005.godine
OPINSKOM SUDU SARAJEVO

- Sudiji za prethodno sasluanje
SARAJEVO
Na osnovu l.45. st.2 ta.g). i l.241. i l.242. ZKP-a F BiH, podiem:

OPTUNICU
Protiv:
AHMI DENISA, sin Ahmeta i majke Vasvije roene Nuhi, roen
04.11.1978.godine u Sarajevu, opina Centar, stalno nastanjen u Sarajevu,
ul.Hendek broj 13, opina Stari Grad, po zanimanju grafiki tehniar, zaposlen,
JMBG 0411978173526, Bonjak, dravljanin BiH, oenjen, otac troje djece,
ranije osuivan.
to je:
Dana 15.09.2004.godine oko 17,50 sati u Sarajevu ul. Fra Grge Matia br.22,
opina Stari Grad, neovlateno posjedovao tri PVC price i jednu metalnu nagorjelu
kaiku sa tragovima materije koja sadri psihoaktivne komponente, opojne droge
heroin, koji je pod meunarodnom kontrolom opojnih droga.
60
Dakle, neovlateno posjedovao opojnu drogu.

ime je poinio krivino djelo posjedovanja i omoguavanja uivanja opojnih
droga iz l.239. st.3 KZ-a F BiH.
U smislu l.350. st.1 ZKP-a F BiH, stavljam sudu zahtjev da izda slijedei:
KAZNENI NALOG
Osumnjienom AHMI DENISA, zbog krivinog djela posjedovanja i
omoguavanja uivanja opojnih droga iz l.239. st.3. KZ F BiH, a uz primjenu odredaba
l.47. i l.50 st.1 i 51. ta.f.) KZ F BiH, se izrie:
NOVANA KAZNA
U iznosu od 350,00 KM (tristotinepedesetkonvertibilnihmaraka), koju je duan
platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomonosti presude.
Ukoliko novana kazna ne bude plaena u roku od 15 (petnaest) dana, ista se
ima zamijeniti kaznom zatvora, tako to e se za svakih zapoetih 50 (pedeset) KM
novane kazne odrediti 1 (jedan) dan zatvora.
Na osnovu lana 239. stav 4. a u vezi sa lanom 78. KZ-a F BiH, od
osumnjienog se oduzimaju tri PVC price sa tragovima opojne droge heroin i jedna
metalna nagorjela kaika sa tragovima opojne droge heroin.
Na osnovu l.202. st.1. ZKP F BiH, optueni je duan nadoknaditi trokove
krivinog postupka, na ime pauala koji odredi sud.
REZULTATI ISTRAGE:
Rezultati istrage su potvrdili navode iz optunice, da je osumnjieni AHMI
DENIS, poinio krivino djelo posjedovanje i omoguavanje uivanja opojnih droga iz
l.239. st.3. KZ F BiH, a to proizilazi iz: iskaza osumnjienog, iskaza svjedoka abi
Emila, pismenog nalaza vjetaenja n.n.materije MUP-a Kantona Sarajevo broj:12/9-204-5-5518 od 16.10.2003., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta I PU
broj:05/1-201/03 od 15.09.2004.godine, zbog ega nalazim osnovanim da se prihvati
ova optunica, ista potvrdi, te izda predloeni kazneni nalog.
Dokazi koji potkrepljuju navode iz optunice su:
-
Slubeni izvjetaji MUP-a Kantona Sarajevo, Odjeljenje za narkomaniju,

br.02/2-4-KU-6643/03 od 12.12.2003.godine,
61
Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br.05/1-201/03 od

15.09.2004.godine,
Slubena zabiljeka I Policijske uprave br.05/1-1612/03 od
15.09.2004.godine,
Izvjetaj o vjetaenju MUP-a Kantona Sarajevo, Odjeljenje kriminalistike
tehnike br.12/9-2-04-5-5518 od 16.10.2003.godine,
KANTONALNI TUILAC
Omerovi Dika
Optunica sa kaznenim nalogom za izricanje uslovne osude i mjere bezbjednosti

oduzimanje predmeta sa prijedlogom za produenje pritvora.
62
BOSNA I HERCEGOVINA
PRITVOR
KANTON SARAJEVO
KANTONALNO TUILATVO
KANTONA SARAJEVO
Broj: KT-4138/04
Sarajevo, 10.01.2005.godine
OPINSKOM SUDU SARAJEVO

Sudiji za prethodno sasluanje
SARAJEVO
Na osnovu l.45.st.2.ta.g.). i l.241. i l.242. ZKP-a F BiH, podiem:

OPTUNICU
Protiv:
TRIFUNOVI MIROSLAVA, sina Dragoljuba i majke Biserke, roene
Kidemet, roen 10.08.1978.godine u Osijeku Hrvatska, JMBG 1008978104135, po
zanimanju trgovac, bez zaposlenja, po nacionalnosti Srbin, dravljanin DZ S i CG,
neoenjen, nema djece, po izjavi dosad ne kanjavan, nastanjen u mjestu Letene SO
Grocka-DZ S i CG, nalazi se u pritvoru od 22.12.2004.godine od 15,20 sati, a po
rjeenju Opinskog suda u Sarajevu broj: Kpp-870/04 od 24.12.2004.godine.
to je:
Dana 22.12.2004.godine oko 14,05 sati u Sarajevu, ovlatenim slubenicima
JDGS Aerodrom Sarajevo, prilikom pasoke kontrole na izlazu iz BiH na letu
kompanije Malev, na relaciji Sarajevo-Budimpeta-Amsterdam, predoio kao pravu
krivotvorenu ispravu SR Jugoslavije ser.br.111606512, izdatu dana 07.10.2000.godine
od strane Ambasade SRJ u Beu, na ime Pere Katanovia sa rokom vaenja do
07.10.2010.godine i krivotvoreni stiker stalnog boravka Austrije br.A90078334, izdat
dana 29.10.2000.godine u Beu, koji se nalazio u putnoj ispravi.
Dakle, lanu ispravu upotrijebio kao pravu.
ime je poinio krivino djelo krivotvorenja isprave iz l.373. st.2 a u vezi st.1.
KZ-a F BiH.
63
U smislu l.350. st.1. ZKP-a F BiH, stavljam sudu zahtjev da izda slijedei:
KAZNENI NALOG
Osumnjienom TRIFUNOVI MIROSLAVU, zbog krivinog djela
krivotvorenje isprave iz l. 373. st.2 a u vezi st.1. KZ-a F BiH, a uz primjenu odredaba
l.62. KZ F BiH, se izrie:
USLOVNA OSUDA
Kojom se osumnjienom za krivino djelo krivotvorenje isprave iz l.373. st.2. u
vezi st.1. KZ-a F BiH, utvruje kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci, koja se nee
izvriti ukoliko osumnjieni u roku od 2 (dvije) godine ne poini novo krivino djelo.
Na osnovu lana 78. KZ F BiH, od osumnjienog se oduzima paso (putna
isprava) SR Jugoslavije, serijskog broja 111606512 na ime Pere Katanovia.
Na osnovu l.202. ZKP-a F BiH, osumnjieni je duan nadoknaditi trokove
krivinog postupka, na ime vjetaenja iznos od 220,00 KM, te na ime pauala koji
odredi sud.
REZULTATI ISTRAGE:
Rezultati istrage su potvrdili navode iz optunice, da je osumnjieni
TRIFUNOVI MIROSLAVA poinio krivino djelo krivotvorenje isprave iz l.373.
st.2. a u vezi st.1. KZ-a F BiH, a to proizilazi iz: odbrane osumnjienog, potvrde o
privremenom oduzimanju predmeta DGS Terenski ured kancelarija aerodrom JDGS
Sarajevo Aerodrom broj:15-4-6/1-03-80/04 od 22.12.2004.godine, Izvjetaja o
izvrenom preliminarnom pregledu i ispitivanju pasoa SRJ ser.br.111606512 na ime
Pere Katanovia DGS JGS Aerodrom Sarajevo broj:15-4-6/1/04 od
22.12.2004.godine, strune ekspertize putne isprave (pasoa) SR Jugoslavije
ser.br.111606512 na ime Pere Katanovia od strane prof. Esada Bilia, stalnog sudskog
vjetaka grafologa, zbog ega nalazim osnovanim da se prihvati ova optunica, ista
potvrdi, te izda predloeni kazneni nalog.
Materijal koji potkrepljuju navode iz optunice su: slubeni izvjetaj DGS
Terenski ured Aerodrom, Jedinica granine slube Aerodrom Sarajevo broj:KU-41/04
od 22.12.2004.godine.
Predlaem da se osumnjienom shodno lanu 242.stav 3. ZKP-a F BiH, produi mjera
pritvora, shodno odredbama lana 146. st.1.ta.a) ZKP-a F BiH, s obzirom da je
osumnjieni strani dravljanin, a prema izjavi nema stalno ni privremeno boravite u
BiH, to ukazuje da bi putanjem na slobodu optueni se mogao dati u bijeg, a time bi
64
bio nedostupan dravnim i sudskim organima, to bi odugovlailo ovaj krivini

postupak, pa stoga postoje uslovi iz odredbe lana 146. st.1 taka a) ZKP-a FBiH da se
produi pritvor.
KANTONALNI TUILAC
Omerovi Dika
3. ODLUKE SUDA O OPTUNICI SA ZAHTJEVOM ZA IZDAVANJE
KAZNENOG NALOGA
3.1. Neprihvatanje zatjeva za izricanje kaznenog naloga
O optunici sa zahtjevom da se izda kazneni nalog odluuje sudija pojedinac kako
je to ve navedeno.
Sudija e odbaciti zahtijev za izdavanje kaznenog naloga ukoliko ustanovi da da
postoji osnov za spajanje postupka, u sluaju da je isto lice optueno za vie krivinih
djela, da postoji vie sauesnika u izvrenju krivinog djela, da je oteeni istovremeno
uinio krivino djelo prema optuenom, na nain regulisan lanom koji regulie
spajanje postupka.
U drugom sluaju sudija e odbaciti zahtijev za izdavanje kaznenog naloga ako se
radi o krivinom djelu za koje se takav zahtijev ne moe postaviti, odnosno sudija e
odbaciti zahtijev za izdavanje kaznenog naloga ako utvrdi da je za krivino djelo za
koje se trai izdavanje kaznenog naloga propisana kazna zatvora vea od pet godina,
odnosno kad za krivino djelo, novana kazna nije propisana kao glavna kazna.
U treem sluaju zahtijev za izdavanje kaznenog naloga e se odbaciti ukoliko je
tuilac predloio izricanje krivine sankcije ili mjere koja po zakonu nije dozvoljena,
bilo da je postavio zahtijev za izricanje kazne zatvora, novane kazne u iznosu preko
50.000,00 KM, uslovne osude sa utvrenom kaznom zatvora preko dvije godine ili
vremenom provjeravanja ispod jedne ili preko pet godina, ili drugu mjeru, osim
oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivinim djelom ili oduzimanje predmeta.
Ukoliko je ispunjen jedan ili vie od gore navedenih uslova sudija e rjeenjem
odbaciti zatijev za izdavanje kaznenog naloga na koje rjeenje tuilac ima pravo uloiti
albu.
Zakon nije predvidio rok u kom se alba moe uloiti od strane tuioca pa se
smatra da tuilac moe postupiti u skladu sa optim rokom za izjavljivanje albe na
rjeenje koja se podnosi u roku od tri dana od dana dostavljanja rjeenja.
O albi tuioca protiv rjeenja o odbaaju zahtjeva odluuje vijee sastavljeno od
trojice sudija, u roku od 48 sati.
65
Ukoliko ne postoji osnov za odbacivanje optunice koja sadri zahtijev za

izdavanje kaznenog naloga iz formalnih razloga a sudija smatra da podaci u optunici
ne pruaju dovoljno osnova za za izdavanje kaznenog naloga, bilo da su sporni dokazi
na kojima se temelji optunica za predloeno krivino djelo, da dokazi nisu dovoljni da
se prihvati kazneni nalog, bilo da je sporno da li su dokazi pribavljeni na zakonit nain
ili da da se prema podacima iz optunice moe oekivati izricanje neke druge krivine
sankcije ili mjera, a ne one koju je predloio tuilac, odnosno kazne zatvora ili novane
kazne preko 50.000,00 KM, ili neke druge mjere koju ne propisuju zakoni o krivinim
postupcima u lanovima koji regoliu ovaj institut, postupie sa optunicom kao da je
podnesena na potvrivanje i proslijediti je u dalji postupak u skladu sa zakonom o
krivinom postupku.
SUDSKA PRAKSA
Primjer iz prakse kad je odbaena optunica sa prijedlogom da se izda kazneni
nalog.
OPINSKI SUD U BOSANSKOJ KRUPI
Broj: K.32/04
Dana: 21.Maj 2004.g.
Opinski sud u Bosanskoj Krupi po sudiji Komi Seadu, uz sudjelovanje
zapisniara Razija Kurtovi, u krivinom predmetu protiv optuenog Medi Devada,
sina Mustafe iz Dalekog Sela, zbog krivinog djela umske krae iz l.316 st.2 KZ
FBiH, rjeavajui o zahtjevu Kantonalnog tuilatva USK Biha KT.54/03-BU od
19.05.2004.g. za izdavanje kaznenog naloga prema optuenom, donio je dana
21.05.2004.godine, sljedee:
RJEENJE
Zahtjev Kantonalnog tuilatva USK Biha za izdavanje kaznenog naloga prema
optuenom Medi Devada, sinu Mustafe iz Dalekog Sela izricanjem novane kazne u
iznosu od 1.500.-KM, zbog poinjenog krivinog djela umske krae iz l.316 st.2. KZ
F BiH, postavljen u Optunici KT.54/03-BU od 19.05.2004.godine, ODBACUJE SE.
Sa Optunicom KT.54/03-BU od 19.05.2004.g. Kantonalnog tuilatva USK
Biha postupiti kao da je podnijeta na potvrdu i proslijediti je u dalji postupak u skladu
sa ovim zakonom, u smislu l.351 st.3.KZ F BiH.
OBRAZLOENJE
Kantonalno tuilatvo USK Biha ovom sudu dostavilo je Optunicu KT.54/03BU od 19.05.2004.g. protiv optuenog Medi Devada, sina Mustafe iz Dalekog Sela,
zbog krivinog djela umske krae iz l.316 st.2 KZ FBiH, s prijedlogom-zahtjevom da
se izda kazneni nalog, da se istom izrekne novana kazna u iznosu od 1.500,00KM koju
66
je duan platiti u roku od 30 dana od dana izdavanja kaznenog naloga, te ako se ista ne
plati u navedenom roku, da e je sud zamijeniti kaznom zatvora, raunajui svaki
zapoetih 50,00 KM jedan dan zatvora.
Rjeavajui o zahtjevu Kantonalnog tuilatva USK Biha za izdavanje
kaznenog naloga prema optuenom sud je donio rjeenje kao u dispozitivu iz sljedeih
razloga.
Optuenom Medi Devadu navedenom Optunicom stavlja se na teret izvrenje
krivinog djela umske krae iz l.316 st.2 KZ FBiH, za koje krivino djelo je
propisana kazna zatvora od jedne do pet godina.
Prema optuenom imajui u vidu propisanu kaznu za krivino djelo koje se
optuenom stavlja na teret, novana kazna optuenom se ne moe izrei ni primjenom
odredaba o ublaavanju kazne, jer se i primjenom odredaba o ublaavanju kazne
propisana kazna zatvora moe ublaiti do tri mjeseca zatvora.
Imajui ovo u vidu, a u smislu l.351 st.3 ZKP-a F BiH za oekivati je izricanje
druge krivine sankcije, a ne one koju je zatraio tuitelj izazivanjem kaznenog naloga.
Kako se u konkretnom sluaju za krivino djelo koje se optuenom stavlja na
teret ne moe ni pod kojim uslovima izrei novana kazna izdavanjem kaznenog naloga,
sud je u smislu l.351 st.1 ZKP-a odbacio zahtjev tuitelja za izdavanje kaznenog
naloga izricanjem novane kazne.
Stoga je odlueno da se sa Optunicom Kantonalnog tuilatva USK Biha br:
KT.54/03-BU od 19.05.2004.godine postupi kao da je podnijeta na potvrdu i proslijedi
u dalji postupak u skladu sa Zakonom o krivinom postupku u smislu l.351 st.3.KZ F
BiH.
Zapisniar:
Razija Kurtovi
Sudija
Sead Komi
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rjeenja dozvoljena je alba KV-vijeu ovog suda u roku od 48.sati.
67
Odluka Krivinog vjea po albi tuioca na rjeenje o odbaaju optunice sa

kaznenim nalogom i dalje postupanje sa optunicom.
OPINSKI SUD BOSANSKA KRUPA
Broj: Kv.96/04
Dana, 26.05.2004.godine
Opinski sud u Bosanskoj Krupi u vijeu sastavljenom od sudije Alijanovi
efika kao predsjednika vijea, Berberovi Asima i Rajli Milana kao lanova vijea, uz
sudjelovanje zapisniara Vrani Sadije, u krivinom predmetu protiv osumnjienog
Medi Devada, sina Mustafe iz Dalekog Sela, Opina Buim, zbog krivinog djela
umske krae iz lana 316. st.2. KZ-a F BiH, rijeavajui o albi zamjenika kantonalnog
tuioca Vojislava Puca, uloena na rjeenje ovog suda broj K.32/04 od
21.05.2004.godine, u sjednici vijea odranoj dana 26.05.2004.godine u 14,00 asova,
donio je slijedee:
RJEENJE
alba zamjenika kantonalnog tuioca uloena na rjeenje Opinskog suda u
Bos.Krupi broj K.32/04 od 21.05.2004.godine, sa rjeenjem da zahtjev Kantonalnog
tuilatva USK Biha za izdavanje kaznenog naloga prema optuenom Medi Devada,
sina Mustafe iz Dalekog Sela, izricanjem novane kazne u iznosu od 1.500,00 KM,
zbog poinjenog krivinog djela umske krae iz lana 316. st.2 KZ-a FBiH, postavljen
u Optunici Kt.54/03-BU od 19.05.2004.godine, je odbaen, ODBIJA SE KAO
NEOSNOVANA.
Obrazloenje
Opinski sud u Bos.Krupi postupajui po optunici Kantonalnog tuilatva USK
Biha broj Kt.54/03-BU je 19.05.2004.godine, protiv Medi Devada, sina Mustafe iz
Dalekog Sela, Opina Buim, zbog krivinog djela umske krae iz lana 316. st.2. KZa F BiH, kojom optunicom Kantonalno tuilatvo trai od suda da se izda kazneni
nalog te da se optuenom izrekne novana kazna u iznosu od 1.500,00 KM, je dionio
rjeenje broj K. 32/04 od 21.05.2004.godine, kojim rjeenjem je zahtjev Kantonalnog
tuilatva USK Biha za izdavanje kaznenog naloga prema optuenom Medi Devada,
sina Mustafe iz Dalekog Sela, izricanjem novane kazne u iznosu od 1.500,00 KM zbog
poinjenog kriv.djela umske krae iz lana 316.st.2.KZ-a FBiH je odbaen.
Na navedeno rjeenje Opinskog suda Bos.Krupa, zamjenik glavnog
kantonalnog tuioca Vojislav Puac je uloio albu.
alba je blagovremena.
U albi se navodi da je prvostepeni sud prilikom donoenja citiranog rjeenja bio
u dilemi da li se moe zahtjevati novana kazna u konkretnom sluaju, te da li je
odredba iz lana 350. st.1. ZKP-a F BiH lex specijalis u odnosu na odredbu lana 51.
KZ-a F BiH, jer prema odredbi lana 350. st.1.ZKP-a FBiH navodi se da tuilac moe
68
za krivina djela za koja je predviena kazna zatvora u trajanju do pet godina ili
novana kazna kao glavna, zatraiti od suda izdavanje kaznenog naloga prema
uinitelju, u kojem e prema odredbi iz lana 350. st.2. ZKP-a F BiH zatraiti izricanje
jedne ili vie krivino pravnih sankcija ili mjera, gdje je navedeno na prvom mjestu
novana kazna. Smatra da je na ovaj nain reguliran kao poseban postupak, postupak za
izdavanje kaznenog naloga i ne odreuje se pri tome kao uvjet postojanje donje granice
predviene granice.
Takoer smatra da je odredba lana 350. ZKP-a F BiH u svakom sluaju lex
specijalis u odnosu na odredbu iz lana 51. KZ-a F BiH.
Na kraju predlae da vijee ovog suda donese rjeenje, kojim rjeenjem e
uvaiti albu Kantonalnog tuilatva iz Bihaa.
Vijee ovog suda nakon to je razmotrilo cjelokupan spis broj K. 32/04 i broj
Kps.66/04, na sjednici odranoj dana 26.05.2004.godine smatra da je alba uloena od
strane zamjenika glavnog kantonalnog tuioca Vojislava Puca neosnovana i rijeenje
kao dispozitivu doneeno je iz slijedeih razloga:
Optuenom Medi Devada, sina Mustafe iz Dalekog Sela optunicom Kt. Broj
54/03-BU od 19.05.2004.godine Kantonalnog tuilatva USK Biha stavlja se na teret
izvrenje krivinog djela umske krae iz lana 316. st.2. KZ-a F BiH, za koje krivino
djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina.
Po miljenju vijea, imajui u vidu propisanu kaznu za krivino djelo koje se
optuenom stavlja na teret, novana kazna se optuenom ne moe izrei ni primjenom
odredaba o ublaavanju kazne, jer se i primjenom odredaba o ublaavanju kazne
propisana kazna zatvora moe ublaiti do tri mjeseca.
U smislu lana 351. st.3. ZKP-a F BiH za oekivati je izricanje druge krivine
sankcije, a ne one koju je zatraio tuitelj optunicom Kt.54/03-BU od
19.05.2004.godine izdavanjem kaznenog naloga.
Kako se u konkretnom sluaju za krivino djelo koje se optuenom stavlja na
teret ne moe ni pod kojim uslovima izrei novana kazna izdavanjem kaznenog naloga,
sud je u smislu lana 351. st.1. ZKP-a odbacio zahtjev tuitelja za izdavanje kaznenog
naloga izricanjem novane kazne, te da se sa optunicom Kantonalnog tuilatva USK
Biha Kt. 54/03-BU od 19.05.2004.godine postupi kao da je podnijeta na potvrdu i
proslijeena na dalji postupak shodno odredbama Zakona o krivinom postupku a u
smislu l.351.st.3.
Zbog gore navedenog vijee smatra da je ovaj sud izdavanjem rjeenja broj
K.32/04 od 21.05.2004.godine u cijelosti postupio u skladu sa odredbama ZKP-a i da je
pravilno primjenio odredbe pomenutog zakona zbog ega je alba zamjenika glavnog
tuioca na rjeenje ovog suda K.32/04 od 21.05.2004.godine odbio kao neosnovanu i
donio rjeenje kao u dispozitivu.
Zapisniar:
Predsjednik vijea
Sadija Vrani
Alijanovi efik
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rjeenja nije dozvoljena alba.
69
Sporna pitanja u vezi ovih odluka su sijedea:

1. Ukoliko se primjenjuje odredba ZKP-a FBiH, lana 351.stav 3., postavlja se
pitanje, da li optunicu sa prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga treba formalno
odbaciti ili samo formalno donijeti odluku da se ista proslijeuje na potvrivanje i dalji
postupak u skladu sa zakonom.
2. Da li je ispravna odluka suda bila da ne prihvati kazneni nalog iz razloga jer se kazna
ne moe ublaiti ispod tri mjeseca zatvora kao uslov za prihvatanje istog, ne soporei
mogunost da sud moe da ne prihvati kazneni nalog iz razloga jer se prema podacima
iz optunice moe oekivati izricanje kazne zatvora a ne novane kazne koju je
predloio tuilac.
3. Da li je odreeni rok za ulaganje albe od 48 sati odreen u rjeenju u skladu sa ZKPom, ili treba primjeniti opti rok od 3 dana, imajui u vidu da rok za albu nije odreen,
ve samo rok od 48 sati u kom vjee mora odluiti o albi tuica protiv rjeenja o
odbaaju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga.
U Zakonu o krivinom postupku Federacije Bosne i Hercegovine u lanu 351, a
i o ostalim zakonima izriito je propisano postupanje suda u sluaju da smatra da nisu
ispunjeni uslovi za prihvatanje zatjeva za izdavanje kaznenog naloga, a to je
odbacivanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga.
Ukoliko sud smatra da da se moe oekivati izricanje neke druge krivine
sankcije ili mjere, a ne one koju je zatraio tuilac, kao to je sluaj u gore navedenom
primjeru, postupie se sa optunicom kao da je podnijeta na potvrivanje i proslijediti
na dalji postupak u skladu sa zakonom, tako da sam miljenja da je sud u ovom sluaju
donio ispravnu odluku kada je odbacio zahtjev za izdavanje kaznenog naloga.
U pogledu drugog pitanja takoe sam miljenja analizirajui Krivini zakon
Federacije BiH da je Sud ispravno postupio, jer se u gore navedenom sluaju ni
primjenom odredaba o ublaavanju kazne, kazna ne moe ublaiti ispod tri mjeseca
zatvora, tako da se u konkretnom sluaju mogla oekivati drugaija krivina sankcija od
one koju je predloio tuilac.
Ipak ovdje treba istai i razlike u zakonskom rjeenju u Krivinom zakonu
Republike Srpske, u odnosu na Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine koje
dovode do razliitog rjeenja istog problema, kako bi se izbjegle nejasnoe u razliitim
postupanjima sudova po istom pitanju.
U Krivinom zakonu Republike Srpske u lanu 39. stav 1. taka 4. je propisano:
ako je za krivino djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor ispod tri godine,
kazna se moe ublaiti do trideset dana zatvora, a moe se umjesto zatvora izrei
novana kazna., koja odredba je razliita u odnosu na odredbe o ublaavanju kazne u
Krivinom zakonu Federacije Bosne i Hercegovine, tako da bi u Republici Srpskoj u
identinoj situaciji kao u gore navedenom primjeru Sud mogao prihvatiti zahtjev za
izdavanje kaznenog naloga.
Miljenja sam da bi ova razliita zakonska rjeenja trebalo uskladiti, odnosno
promjeniti jedno ili drugo kako bi se izbjegla razliita postupanja sudova u slinim
situacijama to bi doprinjelo ujednaavanju sudske prakse.
70
Prihvatljivije je rjeenje dato u Krivinom zakonu Republike Srpske, jer na

navedenom primjeru vidljivo je da je u konkretnoj situaciji bilo mogue predloiti
uslovnu osudu u kaznenom nalogu, kao blau upozoravajuu krivinu sankciju i da ista
bude prihvaena od strane suda, a nije mogue predloiti novanu kaznu koja je tea u
odnosu na uslovnu osudu, to je trenutno jedina mogua ali nelogina situacija koju u
praksi sada primjenjuju sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine.
to se tie roka za ulaganje albe na rjeenje isti je pogreno naveden u
navedenom primjeru.
Opti rok za albu na rjeenje je tri dana u sluaju da isti nije ordreen u zakonu,
i ovaj rok je trebalo navesti u pouci o pravnom lijeku na rjeenje, a ne rok od 48 sati.
Rok od 48 sati koji je protumaen od strane suda kao poseban rok za albu, je rok u
kom je vjee duno odluiti o albi tuioca na rjeenje o odbacivanju kaznenog naloga,
a to proizilazi iz odredbe lana 351.stav 2. Zakona o krivinom postupku Federacije
Bosne i Hercegovine.
3.2. Prihvatanje zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga

Ukoliko sud smatra da ne postoje razlozi da se odbaci zahtijev za izdavanje
kaznenog naloga, odnosno da se kazneni nalog moe prihvatiti, sudija e potvrditi
optunicu i zakazati sasluenje optuenog.
U ovom sluaju sudija primjenjuje odredbe koje vae za odluivanje o optunici.
Potvrenu optunicu dostavlja optuenom i njegovom braniocu u zakonom
predvienom roku, uz istovremeno obavjetenje da e biti pozvan u roku od 15 dana od
dana dostavljanja optunice da se izjasni da li priznaje ili porie krivnju, da li namjerava
podnijeti prethodne prigovore, da navede prijedloge dokaza koje treba provesti na
glavnom pretresu, kao i da e se ukoliko prizna krivnju izjasniti o krivino pravnoj
sankciji ili mjeri.
Prilikom sasluanja optuenog sudija e:
- utvrditi da li je ispotovano pravo optuenog da ga zastupa branilac,
- utvrditi da li je optueni razumio optunicu i zahtijev tuioca za izricanje
krivine sankcije ili mjere,
- upoznati optuenog sa dokazima koje je prikupio tuilac i pozvati ga na
davanje izjave o predoenim dokazima,
- pozvati optuenog da se izjasni o krivnji,
- pozvati optuenog da se izjasni o predloenoj krivinoj sankciji ili mjeri.
Da li je ispotovano pravo optuenog da ga zastupa branilac sudija provjerava na
taj nain to upoznaje optuenog o pravu na branioca, kojom prilikom provjerava da li
je isti upozoren na ova prava ve prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjienog i
da li ih je razumio .
Takoe utvruje, da li je optueni razumio optunicu kako u injeninom opisu
tako i u pravnoj kvalifikaciji krivinog djela, kao i da li zna koliko je zaprijeena kazna
za to krivino djelo i koju krivinu sankciju ili mjeru je predloio tuilac.
71
Upoznaje optuenog sa dokazima koje je prikupio tuilac na kojima je zasnovao

optunicu, i iste dostavio sudu na nain da mu predoava dokaze kako bi optueni
razumio koji dokazi ga terete za krivino djelo, i da bi se optueni mogao izjasniti na
svaki dokaz pojedinano ukoliko to eli ili da se izjasni u pogledu svih predoenih
dokaza.
Nakon to utvrdi da je ispotovano pravo na odbranu optuenog, da je optueni
razumio optunicu i dokaze koji ga terete za krivino djelo, pozvae optuenog da se
izjasni o krivnji tako to e dati kratku izjavu na zapisnik:
Kriv sam ili Nisam kriv.
Takoe u sluaju da optueni ne eli da se izjasni o krivnji sudija e po
slubenoj dunosti unijeti u zapisnik da optueni porie krivnju..
Ukoliko se optueni izjasnio da je kriv, sudija poziva optuenog da se izjasni o
predloenoj krivinoj sankciji ili mjeri prdloenoj od strane tuioca u optunici za
zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, u smislu da li prihvata ili ne predloenu
krivinu sankciju i izjavu optuenog unosi u zapisnik.
3.3. Izjava o krivnji optuenog i izdavanje kaznenog nalog
Situacija u kojoj se optueni izjanjava da nije kriv
Ukoliko optueni izjavi da nije kriv, sudija u ovom sluaju ne moe da prihvati
zahtijev za izdavanje kaznenog naloga, ve je u obavezi da proslijedi predmet na dalji
postupak u skladu sa zakonom, u kom sluaju se glavni pretres zakazuje u roku od 30
dana, gdje e biti proveden redovan krivini postupak, identino kao u sluaju da se
optueni izjasni da nije kriv po redovnoj optunici bez kaznenog naloga.
U zakonskom rjeenju postoji jedna nelogina jezika greka iz koje proizilazi,
ukoliko se optueni izjasni da nije kriv, sudija e zakazati glavni pretres u roku od 30
dana i proslijediti optunicu na dalji postupak u skladu sa zakonom, to je teoretska
mogua ali teko izvodljiva praktina primjena ovog rjeenja, da jedan sudija zakazuje
glavni pretres drugom sudiji, tako da bi bilo ispravno da zakonski tekst glasi: Ako
optueni izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optunicu, sudija e proslijediti
optunicu na dalji postupak, u skladu sa ovim zakonom, a sudija e zakazati glavni
pretres u roku od 30 dana od dana izjanjenja o krivnji. U ovom sluaju ovaj zakonski
rok od 30 dana se odnosi na sudiju pojedinca kojem je dodjeljen predmet i koji e suditi
na glavnom pretresu, a ne na sudiju koji je potvrdio optunicu pred kojim se optueni
izjasnio da nije kriv, koji je u ovom sluaju sudija za prethodno sasluanje.
U ovom sluaju nee se primjenjivati odredbe zakona koje reguliu postupanje
suda prilikom odluivanja o optunici, izjanjenjnju o krivnji i razmatranju izjave o
priznanju krivnje jer je optuenom ve dostavljena optunica na koju je imao pravo
uloiti prethodne prigovore u roku od 15 dana, a optueni se ve izjasnio o krivnji kod
saluanja pred sudijom koji je odluivao o optunici sa zahtjevom za izdavanje
kaznenog naloga, tako da je ponovno sasluenje nije potrebno jer bi prestavljalo
nepotrebno dupliranje izjanjenja o krivnji.
72
Takoe ukoliko je optueni je uloio prethodne prigovore na optunicu sa

zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga sudija e odluiti o istim u skladu sa zakonom,
gdje e donijeti rjeenje o istom.
Protiv ovog rjeenja nije doputena alba.
Sudija koiji je odluivao o prethodnim prigovorima protiv optunice ne moe
uestovati u suenju na glavnom pretresu.
Situacija u kojoj se optueni izjanjava da je kriv
Ukoliko optueni izjavi da je kriv i da prihvata krivinu sankciju ili mjeru
predloenu u optunici, sudija e prvo utvrditi krivnju, na osnovu izjave o priznanja
krivnje i ocjenom dokaza na kojim je zasnovana optunica utvrujui da postoji
dovoljno dokaza, a zatim presudom izdati kazneni nalog u skladu sa optunicom.
Zakonska formulacija koja govori: ..., sudija e prvo utvrditi krivnju i onda
presudom izdati kazneni nalog u skladu sa optunicom, ne ostavlja mogunost sudiji
da u presudi kojom izdaje kazneni nalog izrekne krivinu sankciju ili mjeru drugaiju
od one koju je predloio tuilac i koju je prihvatio optueni.
Ukoliko bi sud izrekao drugaiju krivinu sankciju ili mjeru od one koju je
predloio tuilac u optunici prekoraio bi ovlaenje koje ima po zakonu, ime bi
povrijedio Krivini zakon, to bi dovelo do ukidanja ovakve presude povodom albe
stranaka..
73
SUDSKA PRAKSA
Zapisnik povodom sasluanja optuenog po optunici sa zahtjevom za izdavanje
kaznenog naloga
OPINSKI SUD U ZENICI

BOSNA I HERCEGOVINA
ZENIKO-DOBOJSKI KANTON
Broj: KPS-67/05
Zenica, 10.03.2005.godine
ZAPISNIK
Sainjen kod Opinskog suda u Zenici povodom sasluanja optuenog Filipovi
Mehmeda zbog krivinog djela teke tjelesne povrede iz l. 172. stav 1. KZ FBiH,
a po optunici Kantonalog tuilatva u Zenici br. Kt-3807/04 od 9.2.2005.godine,
potvrdjena dana, 21.2.2005.godine.
Od suda prisutni:
Anelko Marijanovi: sudac za prethodno sasluanje
Zapisniar: Ankica Mari
Pristupili su:
Kantonalni tuilac Devad Zahirovi
Optueni Filipovi Mehmed, osobno
Optueni Filipovi Mehmed potvrdjuje svoj identitet kao u optunici i izjavi da
je rodjen u Orahovici, Opina Zenica nastanjen u Orahovici, Spahii broj kao u
optunici.
Konstatira se da je prilikom ispitivanja optuenog Filipovi Mehmeda tuilatvo
u Zenici ispotovano pravo na odbranu, a optueni izjavi da e i u daljem toku postupka
braniti se sam bez profesionalnog branitelja.
Na dalji upit izjavi primio sam optunicu Kantonalnog tuiolatva istu u
potpunosti razumio pa nemam nikakvih prigovora na istu.
Na dalji upit izjavi razumio sam zahtjev Kantonalnog tuitelja u pogledu
izricanja krivino-pravne sankcije i slaem se sa uvjetnom osudom.
Sud predoava dokaz optuenom i to:
74
Zapisnik o ispitivanju svjedoka Sergast Zikreta, svjedoka Polovina Sifeta, nalaz i

miljenje vjetaka Dr. Belme Kavezi, kopije ljekarskog uvjerenja, na ime Polovina
Sifeta, kao i otpusnicu iz bolnice na ime Sifeta Polovina KB Zenica br. 523/04, a koje
kopije je Kantonalni tuilac neposredno na roitu uloio u spis.
Kantonalni tuilac izrie da e prihvatiti da optueni nije osuivan obzirom da
izvod iz kaznene evidencije za imenovanog nije pribavljen.
Nakon to su optuenom predoeni dokazi izjavi:
Nemam nita primjetiti.
Na poziv suda da se izjasni o krivnji:
Optueni izjavi:
Osjeam se krivim za navedeno krivino djelo te se izjanjavam da sam kriv
obzirom da je to tako bilo.
Kantonalni tuilac u zavrnoj rijei izjavi:
Tuilatvo je dokazalo da je optueni poinio krivino djelo koje mu se stavlja iz
optunice a na osnovu dokaza koji su ovdje predoeni optuenom te smatram i
predlaem sudu da prihvata izdavanje kaznenog naloga sa izricanjem kaznenog naloga
sa utvrdjenom kaznom zatvora u okviru odredbe l. 172. st. 1. KZ-a FBiH imajui u
vidu prilikom odmjeravanja visine kazne da optueni do sada nije kanjavan, da je
porodian ovjek te da nije zaposlen.
Optueni Filipovi Mehmed u zavrnoj rijei izjavi:
ao mi je to se ovo sve desilo. Obzirom na injenicu da smo ja i oteeni neki
rodjaci, i ja obeavam da se ovo vie nee ponoviti. Ja sam se oteenom ispriao, bio
sam i u posjeti, ali eto alkohol je uinio svoje, tako da smo sada u dobrim odnosima.
Navodim i to da su mi djeca malodobna, starosti 3,5 godina, i 15 mjeseci drugo dijete.
Nisam u radnom odnosu, supruga mi nije u radnom odnosu, a izdravamo se to
povremeno radim ljeti na dnevnice.
Kantonalni tuilac dodaje da je sud odluio o trokovima u smislu postavljenog
i priloenog trokovnika u spisu. Optueni izjavi spreman sam platiti trokove.
Obzirom da je optueni priznao krivnju i prihvatio predloenu krivino-pravnu
sanciju pristupa se donoenju i objavi presude.
75
Nakon toga sud donosi

U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDU
Optueni FILIPOVI MEHMED, ostali podaci kao u spisu.
Kriv je
to je,
Dana, 03.06.2004.godine u Zenici, ispred ugostiteljskog objekta Terc koji se
nalazi u ul. I Zenike brigade, nakon prethodne prepirke i svadje sa Polovina Sifetom,
zbog toga to isti nije platio raun za bilijar i pie u tom objektu, pesnicom zadao
Polovina Sifetu jedan snaan udarac u predjelu lica, nanijevi mu time teku tjelesnu
poverdu u vidu prijeloma donje eljusti sa desne strane i prijeloma jagodine kosti s
desne strane,
ime je,
poinio krivino djelo teke tjelesne povrede iz lana 172. st. 1 KZ FBiH,
Pa sud primjenom utvrdjenog zakonskog propisa te odredaba iz lana 62. KZ FBiH i
lana 353. ZKP FBiH, izdaje
KAZNENI NALOG
Optuenom Filipovi Mehmedu izrie se UVJETNA OSUDA, kojom se
utvruje kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci, koja kazna se nee izvriti, ukoliko
optueni u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomonosti presude ne poini novo
krivino djelo.
Oteeni Polovina Sifet sa imovinsko pravnim zahtjevom se upuuje na parnicu.
Na temelju lana 202. stav 1. a u vezi sa lankom 199. st 2. taka A i G
optueni je duan platiti trokove krivinog postupka, i to: za trokove medicinskog
vjetaenja iznos od 215,25 KM te na ime pauala iznosa 20,00 KM.
ZAPISNIAR
SUDAC ZA RPETHODNO SASLUANJE
Ankica Mari
Anelko Marijanovi
76
Presuda objavljena u 11,35 sati u prisutnosti Kantonalnog tuioca i optuenog

lino.
Zatim sudac pouava optuenog na pravo na albu
Zapisniar,
Ankica Mari
SUDAC ZA PRETHODNO SASLUANJE

Anelko Marijanovi
3.4. Sadraj presude kojom se izdaje kazneni nalog

Presuda kojom se izdaje kazneni nalog po svom sadraju ista je kao i presuda koja
se donosi po odranom glavnom pretresu u redovnom krivinom postupku, to je
izriito propisano odgovarajuim lanovima u zavisnosti o kojem se zakonu o
krivinom postupku radi, i to u stavu 1. lana koji govori o tom ta presuda mora da
sadri, a koji se poziva na odredbe lana kojim je regulisan sadraj presude kojom se
optueni oglaava krivim koja se donosi nakon provedenog glavnog pretresa.
U presudi u kojoj se optueni oglaava krivim sud e izrei, za koje se djelo
oglaava krivim uz navoenje injenica koje ine bitna obiljeja krivinog djela, kao i
onih kod kojih zavisi primjena odreene odredbe zakona, zakonski naziv krivinog djela
i odredbe krivinog zakona koje su primjenjene, kakva se kazna izrie optuenom ili se
po odredbama ovog zakona oslobaa od kazne, odluku o uslovnoj osudi, sudskoj
opomeni, mjerama bezbjednosti i to oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje
predmeta, odluku o trokovima krivinog postupka i odluku o imovinsko pravnom
zahtijevu.
Ukoliko je optuenom izreena novana kazna u presudi se odreuje i rok u kojem
se novana kazna ima platiti, kao i posledice ako se ista ne plati, odnosno nain zamjene
novane kazne kaznom zatvora.
Pored ovih obaveznih elemenata u presudi kojom se izdaje kazneni nalog trebao
bi da se navede da se prihvata zahtjev za izdavanje kaznenog naloga mada ovakva
odredba nije izriito navedena u zakonu ali se ovakav zakljuak moe izvui
tumaenjem odredbi zakona koje reguliu ovaj institut.
S obzirom da se radi o skraenom postupku u kom se ne provodi glavni pretres i
dokazni postupak i postupak izrade presude je jednostavniji i obrazloenje presude se
svodi na razloge koji opravdavaju prihvatanje kaznenog naloga.
77
SUDSKA PRAKSA
Presuda kojom se izdaje kazneni nalog
BOSNA I HERCEGOVINA
ZENIKO-DOBOJSKI KANTON
BROJ: K-96/905
ZENICA, 10.03.2005.godine
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Opinski sud u Zenici, po sucu Anelku Marijanovi, sa zapisniarem Ankicom
Mari, u krivinom predmetu protiv optuenog Filipovi Mehmeda, zbog krivinog
djela teke tejelsne povrede iz lana 172. stav 1. KZ FBiH, po optunici Kantonalnog
tuilatva u Zenici broj: KT-3807/04 od 09.02.2005.godine, na javnom sasluanju
optuenog Filipovi Mehmeda, odranog dana 10.03.2005.godine, u prisutnosti
optuenog Filipovi Mehmeda i Kantonalnog tuitelja Zahirovi Devada, donio je i
javno objavio dana 10.03.2005.godine
PRESUDU
Optueni FILIPOVI MEHMED, sin Halida i majke Munevere, roene
Salihovi, roen 05.01.1977.godine u Zenici, gdje i nastanjen u Ulici Spahii br. 34/a,
po zanimanju mesar, bez zaposlenja, po nacionalnosti Bonjak, dravljanin BiH,
oenjen, otac dvoje djece, do sada neusudjivan, JMBG: 0501977190110,
Kriv je
to je,
Dana, 03.06.2004.godine u Zenici, ispred ugostiteljskog objekta Terc koji se
nalazi u ul. I Zenike brigade, nakon prethodne prepirke i svadje sa Polovina Sifetom,
zbog toga to isti nije platio raun za bilijar i pie u tom objektu, pesnicom zadao
Polovina Sifetu jedan snaan udarac u predjelu lica, nanijevi mu time teku tjelesnu
poverdu u vidu prijeloma donje eljusti sa desne strane i prijeloma jagodine kosti s
desne strane,
ime je, poinio krivino djelo teke tjelesne povrede iz lana 172. st. 1 KZ FBiH,
78
Pa sud primjenom utvrdjenog zakonskog propisa te odredaba iz lana 62. KZ

FBiH i lana 353. ZKP FBiH, izdaje
KAZNENI NALOG
Optuenom Filipovi Mehmedu izrie se, UVJETNA OSUDA, kojom se
utvruje kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci, koja kazna se nee izvriti, ukoliko
optueni u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomonosti presude ne poini novo
krivino djelo.
Oteeni Polovina Sifet sa imovinsko pravnim zahtjevom se upuuje na parnicu.
Na temelju lana 202. stav 1. a u vezi sa lanom 199. stav 2. taka A i G
optueni je duan platiti trokove krivinog postupka, i to: za trokove medicinskog
vjetaenja iznos od 215,25 KM te na ime pauala iznosa 20,00 KM.
O b r a z l o e nj e
Kantonalno tuilatvo u Zenici, podnijelo je ovom sudu optunicu broj: KT3807/04, od 09.02.2005.godine, protiv optuenog Filipovi Mehmeda zbog krivinog
djela teke tjelesne povrede iz lana 172. stav 1. KZ FBiH, te na osnovu lana 350. ZKP
FBiH predloilo da sud izda kazneni nalog, kojim e se optuenom izrei uvjetna osuda.
Postupajui po navedenoj optunici ovaj sud je istu potvrdio dana
21.02.2005.godine, te u skladu sa lankom 352. stavak 1. ZKP FBiH zakazao
sasluanje optuenog.
Optuenom su na sasluanju predoeni dokazi koje je prikupo Kantonalni
tuitelj na koje nije bilo primjedbi. Optueni se izjasnio da priznaje krivicu, i da
prihvaa predloenu krivino pravnu sankciju.
Od predloenih dokaza po Kantonalnom tuiocu, optuenom su predoeni:
-zapisnik o sasluanju svjedoka Settgast Zikreta od 20.08.2004.godine,
-zapisnik o sasluanju svjedoka Polovina Sifeta od 16.08.2004.godine,
-nalaz i miljenje vjetaka Dr. Belme Kazazi
-kopija ljekarskog uvjerenja na ime Polovina Sifet,
-otpusnica iz bolnice na ime Polovina Sifeta, KB Zenica br. 523/04.
Iz predoenih dokaza, kao i priznanja optuenog da je poinio krivino djelo sud
je na nesumnjiv nain utvrdio da je optueni Filipovi Mehmed poinio krivino djelo
teke tjelesne povrede iz lana 172. stav 1. KZ FBiH, a na nain injenino i pravno
opisan kao u dispozitivu optunice.
U pogledu krivino pravne sankcije sud nalazi da se sa uvjetnom osudom kojom
je utvrdjena kazna zatvora u trajanju od 6 (est) mjeseci sa rokom provjere od 2 (dvije)
godine moe postii svrha kanjavanja, da je sud uzeo u obzir da je optueni priznao
79
krivino djelo, da je prodian ovjek, te da je bez zaposlenja kao i injenicu da tueni

do sada nije kanjavan, dok oteavajue okolnosti sud nije naao.
Temeljem lana 212. stav 1. ZKP-a FBiH
imovinskopravnim zahtjevom se upuuje na parnicu.
oteeni Polovina Sifet sa
Temeljem lana 202. stav 1. a u vezi sa lanom 199. stav 2. taka 1 G optueni
je duan platiti trokove krivinog postupka i to: trokovi medicinskog vjetaenja iznos
od 215,25 KM na ime pauala iznos 20,00 KM:
ZAPISNIAR:
Ankica Mari
SUDAC:
Anelko Marijanovi
PRAVNA POUKA.
Protiv ove presude moe se izjaviti alba u roku od 8 dana, Kantonalnom sudu u Zenici,
a putem ovog suda.
3.5. Dostavljanje presude
Protiv presude dozvoljena je alba u roku od osam dana od dana dostavljanja
presude.
Presuda kojom se izdaje kazneni nalog dostavlja se kao i svaka druga presuda
donesena u redovnom krivinom postupku strankama, odnosno optuenom njegovom
braniocu ako je isti angaovan od strane optuenog ili odreen od strane suda ukoliko su
ispunjeni zakonom propisani uslovi, kao i tuiocu.
Dostavljanje se vri prema odredbama koje reguliu dostavljanje pismena i to
lino dostavljanje.
3.6. Pravo na albu na presudu kojom se izdaje kazneni nalog
Zakon nije iskljuio mogunost ulaganja albe optuenom, ni tuiocu, kao to
nije ograniio po kom osnovu se alba moe izjaviti, pa se moe izvui zakljuak da
obe stranke mogu izjaviti albu po svim albenim osnovima propisanim zakonom.
Ipak, analizirajui ovaj institut, u sluaju da se donese presuda kojom se izdaje
kazneni nalog, to istovremeno znai da je ista donijeta nakon priznanja krivnje bez
provoenja glavnog pretresa, a bez provoenja istog nema pogreno i nepotpuno
utvrenog injeninog tako da alba po ovom osnovu teko moe imati izgleda na
uspjeh, jer je optueni priznao krivnju i svjesno se odrekao prava na suenje i
80
provoenje dokaznog postupka, bez kojeg u pravilu i nema pogreno i nepotpuno

utvrenog injeninog stanja.
S obzirom da alba po ostalim osnovama nije iskljuena, alba zbog bitne
povrede odredaba krivinog postupka kao i zbog povrede krivinog zakona je mogua
mada ovakva alba teko moe uticati na promjenu odluke suda, jer bez provoenja
krivinog postupka u pravilu nema ni bitnih povreda odredaba krivinog postupka,
mada nije nemogue da je npr. sud bio nepropisno sastavljen, ili je u donoenju presude
uestovao sudija koji je izuzet od suenja ili sudija koji se morao izuzeti, ukoliko je
pretres odran bez lica ije je prisustvo na glavnom pretresu obavezno, ako je sud
povrijedio propise krivinog postupka o postojanju odobrenja nadlenog organa i sl.,
kao i kad postoje povrede krivinog zakona, da li je djelo za koje se optueni goni
krivino djelo, da li postoje okolnosti koje iskljuuju krivinu odgovornost ili krivino
gonjenje, da li je nastupila zastarjelost, da li se radi o presuenoj stvari, da li je pogreno
primjenjen zakon, da li je odlukom o kazni, mjeri bezbjednosti ili oduzimanje
imovinske koristi prekoraeno ovlaenje koje ima sud po zakonu i da li su pravilno
primjenjene odredbe o uraunjavanju pritvora i izdrane kazne.
Govorei dalje o mogunosti pobijanja presude albom, kojom je izdan kazneni
nalog postavlja se logino pitanje:
Da li je alba mogua zbog odluke o krivinoj sankciji trokovima krivinog
postupka i imovinsko pravnom zahtjev ?
Kad sud prihvati zahtijev tuioca za izdavanje kaznenog naloga i krivinu
sankciju ili mjeru koju je predloio tuilac i optueni prihvati ovako predloenu
krivinu sankciju ili mjeru postavlja se pitanje da li i ko istu moe pobijati albom i iz
kojeg razloga.
Kako je udovoljeno zahtijevu tuioca isti bi ulagao albu pobijajui presudu
zbog odluke o krivinoj sankciji ili mjeri koju je sam predloio u svojoj optunici sa
zatjevom da se izda kazneni nalog, pobijajui na taj nain i vlastiti prijedlog za
izdavanje kaznenog naloga, to bi bila zloupotreba prava koja se ne bi smjela dozvoliti i
ovakvu albu treba odbiti kao neosnovanu, jer ne postoje procesne smetnje za
podnoenje takve albe, ali sutinski takva alba ne moe ni u kom sluaju nai svoje
opravdanje.
Slina je situacija kad optueni uloi albu pobijajui presudu zbog odluke o
krivinoj sankciji ili mjeri koju je sam prihvatio, jer sud nije provodio glavni pretres i
nije mogao utvrivati drugaije injenino stanje drugaije od onog navedenog u
optunici, niti okolnosti pod kojim je djelo uinjeno, tako da bi albu optuenog kao i
albu tuioca trebalo odbiti kao neosnovanu, ukoliko su postojali svi drugi uslovi, i nisu
uinjeni propusti suda kad je odluivao o optunici sa zahtjevom za izdavanje
kaznenog naloga.
alba je takoe mogua zbog odluke suda o trokovima krivinog postupka i
imovinsko pravnom zatjevu kad stranke mogu traiti od vieg suda da po ovom osnovu
preispita odluku nieg suda.
81
PROVJERITE SEBE
Nakon itanja gore navedenog zakonskog teksta sa potrebnim objanjenjima za

postupanje u razliitim situacijama provjerite svoje znanje i razumjevanje ovog instituta
kroz pitanja i ponuene odgovore.
TEST PITANJA
1. Tuilac je podnio sudu optunicu sa kaznenim nalogom zbog krivinog djela

Falsifikovanja isprave iz lana 377. stav. 2. KZ RS, sa zahtjavom da se optuenom
izrekne krivinopravna sankcija, novana kazna u iznosu od 20.000 KM,
oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivinim djelom u iznosu od 10.000 KM,
i oduzimanje predmeta, srestava za izvrenje krivinog djela, peata i 10 bjanko
obrazaca saobraajnih dozvola.
Ukoliko su ispunjeni svi drugi uslovi za prihvatanje optunice sa kaznenim
nalogom na osnovu gore navedenog,
Sudija e:
a. Prihvatiti optunicu sa kaznenim nalogom i izrei presudu optuenom
b. Odbaciti optunicu sa kaznenim nalogom
2. Tuilac je podnio sudu optunicu sa kaznenim nalogom za krivino djelo za koje
je zaprijeena kazna zatvora do pet godina, sa zahtjevom da se izrekne
krivinopravna sankcija kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, istiui da
optueni ima mogunost da da podnese zahtjev za zamjenu kazne zatvora u novanu
kaznu, to je slina situacija i kad se optuenom izekne novana kazna pa je isti ne
plati u odreenom roku kada se ista pretvara u kaznu zatvora.
Sudja e:
a. Prihvatiti optunicu sa kaznenim nalogom
3. Sudija je potvrdio optunicu sa kaznenim nalogom i zakazao sasluanje
optuenog, na kojem roitu je optueni izjavio da nije kriv.
Sudija e:
a. Prihvatiti optunicu sa kaznenim nalogom
b. Proslijediti optunicu na dalji postupak.
4. Tuilac je podnio sudu optunicu sa kaznenim nalogom za krivino djelo Teke
krae za koje je zaprijeena kazna zatvora preko pet godina, sa zahtjevom da se
izrekne krivinopravna sankcija, Uslovna osuda kojom se utvruje kazna zatvora od
jedne godine i vrijeme provjeravanja od dvije godine.
82
Sudija e:
a. Prihvatiti optunicu sa kaznenim nalogom i izrei presudu optuenom
5. Sudija je potvrdio optunicu sa kaznenim nalogom i zakazao sasluanje
optuenog, na kojem roitu je optueni izjavio da je kriv, ali da ne prihvata
predloenu krivinu sankciju novanu kaznu, ve da bi prihvatio uslovnu osudu.
Sudija e:
a. Prihvatiti optunicu sa kaznenim nalogom, tako to e utvrditi krivnju a zatim
izdati presudom kazneni nalog.
b. Proslijediti optunicu na dalji postupak u skladu sa zakonom.
TANI ODGOVORI
1. Pitanje broj 1.
Taan odgovor je pod: (a.)
Ukoliko su ispunjeni svi uslovi za prihvatanje kaznenog naloga sud e isti i prihvatiti jer
ponueno rjeenje je u skladu sa odredbama ZKP-a, jer predvia novanu kaznu i mjere
koje se mogu izrei za predmetno krivino djelo.
2. Pitanje broj 2.
Zakonom je izriito propisano koje se krivine sankcije ili mjere mogu predloiti u
optunici sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, gdje nije predviena kazna
zatvora ni pod kojim uslovom, to ne ostavlja sudu drugu mogunost nego da odbaci
optunicu sa kaznenim nalogom.
3. Pitanje broj 3.
Ukoliko optueni izjavi da nije kriv, sud ne moe prihvatiti optunicu sa kaznenim
nalogom, i u tom sluaju zakon izriito propisuje dalje postupanje po istoj.
4. Pitanje broj 4.
Zakon propisuje uslove pod kojim se moe predloiti izricanje kaznenog naloga a to je
izmeu ostalog i propisana kazna zatvora do pet godina, tako da je tuilac zatraio
83
izricanje kaznenog naloga za krivino djelo za koje se isti ne moe postaviti, jer je za
isto predviena kazna preko pet godina.
5. Pitanje broj 5.
Taan odgovor je pod: (b.)
Ukoliko optueni izjavi da je kriv i prihvati predloenu krivinu sankciju ili mjeru u
optunici sud moe utvrditi krivnju optuenog i presudom prihvatiti kazneni nalog, to
u konkretnoj situaciji nije sluaj, jer se izjava o krivnji i predloenoj krivinoj sankciji
ne moe uslovljavati.

Pravni Lekovi I Skraceni Postupci

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Pravni Lekovi I Skraceni Postupci

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pravni Lekovi I Skraceni Postupci

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine

Visoko sudbeno i tuiteljsko vijee Bosne i Hercegovine

PRIRUNIK ZA STRUNE SARADNIKE

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Zakon o krivinom postupku

2 dana trajanje seminara

Predavanje, kurs, radionice, panel diskusije, kombinacija

Cilj ovog modula je da sudijama i tuiteljima, u okviru

Vodei ekspert, konsultanti i ostali predavai/edukatori Centra.

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

kontrola rada niih sudova

jednoobraznost suenja i ujednaenost sudske prakse

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Monica Macovei, Prirunici o ljudskim pravima, br.2., izdanje 2002., str.

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Koje su predmet izlaganja Modula 1 i 2.- prim. aut.

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Klasifikacija pravnih lijekova

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Redovni pravni lijek

Vanredni pravni lijek

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

PODMODUL I: REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

djelovanje albe, beneficium cohaesionis, odluke po albi, pretres pred vijeem

U prethodnim modulima je ve na vie mjesta, kroz konkretnu analizu i prikaz

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. ALBA PROTIV PRVOSTEPENE PRESUDE

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1.1. Pravo na albu i rok za podnoenje albe

Zakon o sudovima u FBiH ( Slubene novineF BiH br.38/05 od 04.07.2005. godine )

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Bilten sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br.1/01

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Stoga u okviru analiziranja odredaba koje propisuju pravo na albu je potrebno

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

upuivao na izdravanje zatvorske kazne. Razlozi za ovakvu pogrenu praksu pravdali

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

tumaenja bi presuda u odnosu na te ovlaene subjekte ostalo samo deklarativno pravo

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1.4. Raspolaganje pravom na albu (odricanje i odustajanje od albe)

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

PRIMJER: Iz presude Vrhovnog suda FBiH K-I-22/01 od 13.03.2002. godine

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1.5. Sadraj albe

(naziv suda, broj i datum

osnov za pobijanje presude,

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Ovaj albeni sastojak e u nastavku biti predmet detaljne analize zakonskih

Iz presude Vrhovnog suda F BiH broj K-223/03 od 30.10.2003. godine

REDOVNI I VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI