HRVATSKA POVIJEST U RANOM NOVOM VIJEKU

Bune u 17. stoljeu

Vugroveka buna 1610.
Biskupskim posjedima ovdje je upravljao upan ili katelan, osnovno je bilo
vinogradarstvo. Zgb biskup Mihajlo je oko 1300. izdao ispravu kojom su podijeljene
povlastice; pravo izbora svojeg suca za imovinske sporove meu graanima, pravo slobodnog
raspolaganja svojom imovinom i pravo seljenja, dozvolu odravanja slobodnog trga svakog
tjedna. Povelju su nakon toga viekratno potvrdili zgb biskupi (Kaoti, imun Erdody itd.).
Ali, Vugrovec je u 2/2 16.st bio selo, a stanovnici kmetovi. Zgb biskup Bratuli je na
zasjedanju hrv. Sabora 20.4. 1610. optuio Blaa Filipovia da potie na bunu vugroveke
kmetove. Sabor je donio odluku da se Filipovi privede i osudi. Kmetovi ele vratiti
povlasticu po kojoj su trgovite. Nakon to su tri kmeta otila u Be se aliti, optueni su da
su iskazali nevjeru i prekrili odredbu po kojoj se kmetovima zabranjuje aliti neposredno
vladaru. Kmetovi su osueni na gubitak svojih povlastica koje ionako nisu uivali i novanu
globu.
Buna u Brezovici 1610.
Brezovica se razvila u 14.st na velikokalnikom vlastelinstvu. Ludovik I im je 1367.
izdao povelju s gradskim povlasticama; sami su birali svog suca koji je upravljao opinom i
sudio graanima. Kasnije su dobili i povlasticu odravanja tjednih trgova. Povlastice im je
potvrdio igmund 1405. No, poetkom 17. st Brezoviane se smatra kmetovima, morali su
davati i tlaku. Na zasjedanju sabora 1610.g. vlastelini Velikog Kalnika optuuju Stjepana
Fortunu i Jurja Bienikija da potiu bunu meu kmetovima. Sabor je zakljuio da se pozovu na
sud. Brezoviani su u meuvremenu isposlovali potvrdu svojih povelja u Beu. Meuitm na
zahtjev zemaljske gospode Tome i Petra Erdodya, Petra Drakovia, F. Orehocija, kralj je u
kolovozu 1610 naredio provedbu istrage o stausu Brezoviana. Prije toga je Orehoci iz
sakristije crkve odnio povelje na koje su se pozivali. Kralj je naredio obustavu nasilja nad
Brezovianima, a sabor je u sijenju 1611. ponovo razmatrao zahtjeve Brezoviana. Odlueno
je da ih se, poto nisu mogli dokazati da gradske povlastice uivaju in continuo, vrati iz
graanskog u kmetski stale.
Bunama u Vugrovcu i Brezovici ta naselja su jedina u 17.st pokuala obnoviti svoje
stare povlastice koje su ukinute u 1/2 16 st. Pretvaranjem trgovita u sela jer vlastelinstva vie
nisu bila zainteresirana za novane dae i razvoj robno-novanih odnosa, nego su vlastelini
svoja vlastelinstva ukljuivali u trgovinu poljoprivrednim proizvodima.
Otpor poveanju feudalnih tereta stanovnika Varadinskih Toplica 1604-1612. g. Buna u V.
Toplicama 1655.g.
Feudalni gospodari V. Toplica bili su zgb kanonici. Ban Aleksije (1110-1116.) darovao je
Kaptolu predij (posebni vazalni posjed niih plemia, mala feudalna imanja koja je Kaptol
1

davao niim plemiima i svojim slubenicima) Toplice, koji je Kaptolu potvrdio Bela III
1181. Vlastelinstvo je ireno jo 1225 i 1500. Vanu ulogu u gospodarstvu imalo je
vinogradarstvo. Poetkom 17.st Kaptol je svojim podlonicima pokuao nametnuti poveane
radne obveze i nove dae. Ti su pokuaji izazivali sporove i seljake otpore. Tako je katelan
Makar javio krajem 1604 da seljaci odbijaju davati desetinu, 1608. kmetovi su od Kaptola
zahtijevali da ih se oslobodi ili tlake ili obrade vrtova. 1609. itava opina odbija prevoziti
vlastelinski med u Ptuj, pozivajui se na povlasticu iz 1420. u kojoj ne postoji obveza
podvoza na duge relacije. Isto i 1411.g. Kaptol je napokon tuio svoje podlonike
varadinskoj upaniji. Presudom od srpnja 1612. regulirani su feudalni odnosi meu njima.
Svi podlonici morali su i dalje davati jesensku i ljetnu desetinu, a Kaptol je odustao od
desetine svinja u naturi i podvoza meda za koji su podlonici umjesto toga plaali medvenu
dau od 26 forinti.
Krajem 1655. u V. Toplicama je izbila buna vezana uz zahtjeve toplikih purgara za
obnovom gradskih povlastica. Naime u proljee je u Toplice stigao ovjek iz Zaladske
upanije (Krpai) koji je predlagao purgarima da svoju povelju daju kralju na potvrdu i tako
se rijee naknadno nametnutih feudalnih tereta. Po povelji purgari nisu trebali davati medvenu
dau i obavljati neke radne obveze. U sijenju 1656. na vlastelinstvu je dolo do otvorenog
sukoba. Iz dostupnih izvora nije jasno kako je buna okonana.
Bune tibrenaca
tibra su bila sela istono i jugoistono od Zagreba, u neposrednom vlasnitvu zgb
Kaptola, kao dio velikog kaptolskog zagrebakog distrikta. Od sredine 14.st Kaptol je imao
dvije vrste posjeda; imanja, koja uivaju pojedini kanonici, i zajednika sela, kojima upravlja
jedan lan Kaptola, nazivan dekan ili stibrarius odakle i naziv za taj kraj. tibrenci su bili
stanovnici kraja od Medvednice do Bojakovine na istoku i do posavskih imanja Erdodya na
jugu, a u 16. i 17. st. inile su je opine Sesvete, Kraljevec, Dumovec i Kosnica.
Prva buna 1608-1610
Kaptol je 1592.g kmetove trgovita Kraljevec, sela Cerje i suije Dumovec oslobodio
tlake. Povod je bilo to su podlonici branili kaptolske posjede za napada Nikole Zrinskog 40ih godina, to su ostali vjerni za vrijeme seljake bune 1573. i to su 1591. za turskih napada
na Sisak bili spremni braniti sisaku tvravu i Kraljevec. Kaptol je je oslobaanje od tlake
uvjetovao odredbom da kmetovi ni ubudue ne iskazuju nevjeru i da trajno odustanu od seobe
s kaptolskih posjeda. Meutim, kanonici su kasnije pokuali nametnuti podvoze, zidarske i
vojnike obveze. To su bili glavni uzroci bune, a istovremeno se nezadovoljnim kmetovima
pruala mogunost da se presele na druga imanja jer ih je Nikola Zrinski zvao na svoje imanje
Bojakovinu i koji je zbog toga s Kaptolom otpoeo dugotrajnu parnicu. Ta buna nije urodila
oruanim otporom jer su kmetovi samo vodili sporove i pruali pasivan otpor, odbili su
plaati redovitu dau. Ako su se kmetovi eljeli iseliti morali bi retroaktivno platiti vrijednost
svih daa od kojih su 1592. bili osloboeni, to naravno nisu mogli platiti. Buntovnici su se
srpnja 1609. obratili kralju sa zahtjevom za obnovom starih povlastica jo od Bele III, ali je
kralj Matija II dao nalog banu da zatiti Kaptol, to je odluio i sabor. Otpor je ubrzo svladan i
petero voa je kanjeno smru u travnju 1610. Osnovno pitanje o potrebnoj radnoj snazi za
obradu kaptolske zemlje je ostalo neregulirano i stvaralo stalno neraspoloenje i Kaptola i
podlonika.
Druga buna 1633-1639.

Predstavnici Posavljaka iz Narta, Novaka, Otoka, Sopa i Otokog Novaka donijeli su

1629. protonotaru u Zagreb privilegij (vjerojatno iz 1571.) kojim je Kaptol obeao nekoim
posavskim selima da ih nee dijeliti na kanonske predije tj. petine (to su posjedi koje su
kanonici uivali doivotno). Povod je bila odluka Kaptola da se sela Posavske tibre podijele
na kanonske predije. 1633. je pak dolo do otvorene bune kojom su tibrenci traili da ih
Kaptol ne dijeli na petine, da ih oslobodi ribarije te da sami ubiru porez i predaju zemaljskom
porezniku (pagaduru). Pobunjenici su prisegli sve porodine glavare na zajedniki otpor
Kaptolu, uveli porez i zabranili da se itko obraa gospodi bez doputenja opine (comunitas).
Sami su preuzeli sudstvo i kompetencije kaptolskih dunosnika. Srpnja 1633. ban igmund
potvruje autentinost isprave iz 1571. i tada je Kaptol odustao od diobe na petine. Kaptol u
ljeti 1633. protiv pobunjenih kmetova u tibri i na sisakom vlastelinstvu podnosi tubu
kralju. Kralj potom u rujnu obavjetava bana igmunda Erdodya da je uzeo Kaptol u zatitu i
da ban pobunjenike natjera u pokornost. U listopadu je imenovana komisija nadlena za
istragu spora. U jesen su kmetovi poslali deputaciju u Be za koju je ban smatrao da bi mogla
loe utjecati na kmetove u Hrvatskoj, no deputacija se vratila praznih ruku. U predstavci od
prosinca 1633. kmetovi ele samo smanjivanje feudalnih tereta, ne i ukidanje, kralj je zatraio
kompromis na koji nije pristao Kaptol. Na banskom sudu tibrenci su traili da Kaptol
zauvijek odustane od podjele na petine i ukine ribariju, da daju samo pravu desetinu i da sami
pobiru i uplauju diku. Kanonici su se odbili zauvijek odrei prava diobe zajednikih kmetova
i ribarije. Banski sud odredio je da svi kuedomaini poloe gospodarima zakletvu vjernosti i
prihvate se svoje kmetske slube u roku od tri dana. Takoer se svi pobunjenici koji su
pobjegli na druga imanja mogu uloviti.
Bunu su vodila sela Nart i Kraljevec, u slonosti su vidjeli garanciju borbe, ali su
jedinstvenim zahtjevima za sve podlonike sami oteavali rjeenje spora. U nagodbi sa
kraljem Ferdinandom II kmetovima je osigurano pravo apelacije ostrogonskom nadbiskupu, a
u sluaju uvoenja novih dunosti pravo pritube na kralja. Poto Kaptol nije prihvatio
njihove prethodne uvjete dolo je do oruanog otpora, pa se ban u srpnju 1634. poeo
pripremati za vojni pohod. tibrenci su u kolovozu zauzeli kraljeveki katel, ime su izazvali
bana, koji je po kraljevom nalogu poslao vojsku. Neposredno prije napada 18.8. ban je od svih
feudalnih posjednika zatraio da da uhvate i predaju Kaptolu sve tibrence i njihove voe.
Vojska je rasprila pobunjenike koji su nali utoite na drugim vlastelinstvima i u umama
tako da banska vojska nije pohvatala voe. Odmah nakon toga poetkom rujna, tibrenci alju
u Be novu deputaciju. Iako je kralj 31.10 izdao nalog da se obustavi kanjavalje tibrenaca,
Kaptol i ban nisu pokazivali volju za obustavom represije. To je dovelo do etvrte deputacije
kralju krajem 1634. Kralj u veljai 1635 imenuje bana i zgb. biskupa svojim komesarima koji
imaju zadau razmotriti nove tube tibrenaca i traenje kompromisa sa Kaptolom. U sijenju
1636. ban i prisenici banskog suda donose odredbe o feudalnim teretima kmetova tibre.
Odreeno je da Kaptol moe pobirati samo onoliko zemaljskog poreza koliko odredi sabor,
prihvaeno je da tibrenci sami pobiru porez i predaju ga u dravnu blagajnu. Ribarija nije
ukinuta, ali je znatno olakana, pa je nametana samo na tri godine a ne kao stalni teret.
Kanonici ne mogu tibrence dijeliti na petine. Zagrebaki kanonici su se usprotivili banovoj
limitaciji, okomivi se najvie na odredbu o opoj amnestiji. Kaptol je uvidio da u svojem
nametanju vie ne moe raunati na potporu zemaljske vlasti, a da kmetove treba to prije, pa
i represijom, smiriti.
Zbog takve situacije ban je donio novu limitaciju u oujku. Prva je dopunjena
odredbom u treoj toki da Kaptol moe od svakog dima godinje pobirati forintu i pol, ribii
su umjesto riba mogli davati novac, ribarija je ostala kroz tri godine za vrijeme koje su bili
osloboeni svih podavanja osim desetine, poreza i nove takse za uzdravanje Siska. Kmetovi
iz druge i tree klase morali su davati runu tlaku ili podvoz. Dioba na petine je ostala
ukinuta, osim u sluaju novu pobune. Nova limitacija nije zadovoljila ni Kaptol ni kmetove

iako su ovi smatrali da je vie njima na korist. Nova deputacija poslana nakon ove limitacije
traila je od kralja da ih zatiti od nasilja koje je Kaptol poeo provoditi. U svibnju je kralj, uz
neke izmjene, praktiki potvrdio banovu limitaciju. Odreeno je da porez i dalje ubire
vlastelin, ribii su mogli birati ili tlaku ili ribarsku slubu. Usprkos ovoj limitaciji i nalogu
kojim kralj trai od zagrebakog biskupa i bana da zatite tibrence od nasilja Kaptola,
protjerivanjem ustanikih voa i svojom naoruanom jedinicom Kaptol je postupno uguio
ovu bunu.
Kmetovi su uspjeli u svojem osnovnom zahtjevu, a posavska sela su se rijeila
ribarenja. Kralj nije odobrio zahtjev buntovnika da se ukinu davno uobiajena podavanja.

Trea buna tibrenaca

Izbila je u vrijeme opeg otpora u Posavini, koji je vjerojatno i njih potaknuo.
tibrenci su u veljai 1654. predali svoje zahtjeve Kaptolu, u kojima su ponovo traili
dozvolu da sami pobiru porez i predaju ga u zemaljsku blagajnu, te ukidanje ribarije. Podvoz
se trebao ograniiti na drugi dio tjedna (od etvrtka), traili su da ih se oslobodi podavanja
laa do Siska i natrag, te da se ukinu novouvedene dae. Kaptol je samo prividno iskazao
spremnost za raspravu, spremajui se na vojni obraun. Vojne jedinice, koje je poslao ban
Nikola Zrinski, napale su 11. oujka 1654. tibru. Vojnici su spalili Kraljevec i okolna sela,
temeljito opljakali okolicu i uguili bunu. Dvojica voa su u svibnju pogubljeni a ostali
osueni na teke novane globe.
Sisake bune
Proces stvaranja sisakog vlastelinstva okonan je u 13.st i njegov posjednik je bio
Kaptol sve do 1848. U vrijeme osmanskih osvajanja u Slavoniji 40-ih 16.st. postalo je
podruje masovne migracije seljaka koji su bjeali pred Osmanlijama, to je dovelo do
podizanja novih sela na njemu. To se nastavilo i u 2/2 16.st. za vrijeme osmanskog osvajanja
podruja izmeu Une i Kupe. Naseljavanje sisakog vlastelinstva pratilo je usitnjavanje
seljakih dravina. Uvjeti ivota u 70-im 16.st postali su sve tei jer su osmanski odredi sad
ugroavali itavo Pokuplje. Nakon svih razaranja, sisako vlastelinstvo je 40-ih 17.st. imalo
jedva treinu od broja podlonika od 2/2 16.st. to je Kaptol nastojao popraviti kolonizacijom.
Tlaka je tu ukinuta jo u 15.st. ali su sisaki podlonici 40-ih 16.st. bili optereeni velikim
radovima na gradnji nove sisake tvrave. 1564. kanonici su zakljuili da svi podlonici
trebaju davati desetinu od selinih i od krevinskih zemalja. Takoer je od sredine 16.st. i na
sisakom vlastelinstvu porasla vanost naturalne rente. Sisaki kmetovi su u 16.st. bili
optereeni visokim novanim daama. I ovdje je uvoenjem novih naturalnih daa i
rekomutacijom desetine teite feudalnog izrabljivanja prenijeto na naturalnu rentu.
Uzroci sisakih buna
Nada Klai je smatrala da je glavni uzrok prve sisake bune bila vojna reorganizacija
sisakih vlasti ili donoenje kaptolske uredbe o umlijama 1628., kojom je broj stalnih
vojnika u utvrdi ogranien na 25 umlija. Ta reorganizacija potkopala je nadu kmetova da bi i
oni mogli na kaptolskoj zemlji postati krajinici. U sukobu sisakih kmetova i njihovih
feudalaca sredinje je mjesto ipak imala feudalna renta. Kaptol je novim kolonistima davao
olakice tako da su novi naseljenici poetkom 17.st davali samo desetinu.

1528. tlaka se smatrala openitim teretom sisakih kmetova i njoj su kmetovi pruali i
najvei otpor. Poteice iz 1633. zahtijevale su smanjivanje feudalnih tereta, meu njima i
radnih. Kaptol je u 2/2 16.st. dio svojih kmetova oslobodio nekih podavanja i obvezao ih na
slubu u vlastelinskoj vojsci. No, Kaptol 1628.g, nezainteresiran za vojni potencijal
podlonika, donosi uredbu kojom formira vlastelinsku jedinicu umlija i koju sainjava samo
25 podlonika. Temeljna obveza umlija bila je vlastitim sredstvima i orujem braniti sisaku
tvravu i vlastelinstvo. Vlastelinstvu su morali davati treinu ratnog plijena i dio zarobljenika.
Bili su osloboeni tlake, ali su morali davati desetinu i sva druga uobiajena podavanja.
Sisaki podlonici su od poetka bili nezadovoljni formiranjem jedinice haramija i teretima
koji su time nametnuti kmetovima. Straarenje umlija financirali su kmetovi, plaajui 60-70
forinti. Podlonici sisakog vlast. sudjelovali su i u utvrivanju granice i davali su nekoliko
straa te sudjelovali u nekim vojnim akcijama. Nastojanje Kaptola da se podlonicima
nametnu nove radne obveze te da ih se zatim povea, bio je glavni uzrok njihovih buna, koje
su bile zapravo otpor uvoenju drugog kmetstva.
Meu sisakim kmetovima je tijekom dvije bune oivjela ideja o starim poveljama
podlonika zagrebake crkve. Prema njoj je ugarski kralj prilikom osnivanja biskupije
darovao seljacima sisakog posjeda zagrebaku crkvu sv. Stjepana, po emu su oni podlonici
crkve. Sisani su sebe smatrali svojevrsnim krajinicima i bili su svjesni da ine dio
obrambenog krajikog sustava. Ciljevi koje su postavljali vlasteli nisu predviali radikalne
promjene u drutvenim odnosima.
Prva sisaka buna 1633.
Istovremeno sa drugom bunom tibrenaca izbila je i ova buna. Iako su snosili i
kmetski i vojniki teret, sisaki kmetovi se nisu bunili, jer je velikom broju bilo omogueno
koritenje ratne pljake. Njihovo se stanje razlikovalo od stanja obinih podlonika jedino po
tome to su u vrijeme vojne slube u gradu bili osloboeni tlake i to su sa Kaptolom dijelili
plijen. Organizacija krajikog vlastelinstva uvjetovala je i postojanje kmetskih obaveza jer je
Sisak hranilo sisako vlastelinstvo. O prvoj sisakoj buni je poznato malo podataka iz
dostupnih izvora, ali je izvan sumnje da su se pobunili zajedno sa tibrencima.
Druga sisaka buna 1653-1659.
Nakon prve sisake bune Kaptol je obnovio sve prijanje feudalne terete. Na poetak
bune sisakih podlonika znatno je utjecala buna Posavaca koja je izbila u ljeto 1653. Sa
Sisanima je u studenom pregovarao voa Posavaca Nikola Babi i oni su se obvezali za
pomo Posavcima. Otvorena buna je poela 22.12 1653. odravanjem seljake skuptine. U
predstavci su od kaptola traili povratak starih prava. Poetak bune su oznaavali dugi kolci
(palos infixos) zabijeni u zemlju u svakom selu. Zagrebaki kanonici su kao vou bune isticali
Petra kofaa, najautoritativniju osobu meu pobunjenicima. Poetkom 1654, kmetovi su bili
organizirani, te su vjerovali da bi po tobonjoj povlastici crkve sv. Stjepana podlonici
zagrebake katedrale trebali davati samo desetinu. Nezadovoljstvo pobunjenika je bilo
prvenstveno usmjereno na sisakog katelana Jantolkovia, kojem su u Sisku oplijenili
podrum, a imali su i pritube na kanonika-pana Filipaia. Poetkom veljae 1654. Ferdinand
III je naloio banu Nikoli Zrinskom, karlovakom generalu Lessliu i biskupu Petretiu da
pokore buntovnike. Ban je predlagao da se odmah upotrijebi oruana sila, a biskup se bojao
irenja bune na okolne posjede. U poteicama su se pobunjenici alili da moraju obavljati i
javne radove, iako su prihvaali desetinu nisu bili zadovoljni nainom njenog ubiranja. Na
pregovorima u Zagrebu krajem oujka traili su u svojoj suplikaciji poloaj krajinika, davne
povlastice dane zagrebakoj katedrali ili povlastice biskupskih kmetova u Gorici i Brestu.

Kanonici su tvrdili da na sisakom vlastelinstvu ne mogu vaiti nikakve stare pravice jer one
nisu vezane za mjesto bez ljudi, a Sisak nije bio naseljen u vrijeme osmanske okupacije.
Novim su naseljenicima odreena nova podavanja, koja se ne mogu povezivati s onima iz
prethodnog razdoblja. Na kraju rasprave je Kaptol predloio tri opcije rjeenja sukoba;
A) da prihvate stari nain sluenja, odnosno sa svim davanjima koja su kanonici dokazali na
temelju statuta i registara.
B) da prihvate sva podavanja koja su snosili do poetka svoje bune i
C) po kome bi svaki kmet tjedno davao tri dana tlake, desetinu i druga uobiajena podavanja.
Oni kmetovi koji ne bi prihvatili niti jedno od ponienih rjeenja mogli bi preseliti na neko
drugo vlastelinstvo. Sisani nisu pristali ni na jednu od opciju niti na odlazak sa vlastelinstva,
ve su izjavili da su spremni davati samo desetinu i poslove koje obavljaju kmetovi iz Duice.
Kraljevska komisija je pak donijela odluku da kmetovi iz sela uz obalu Kupe koja su najvie
ugroena od Osmanlija daju jedan dan tlake tjedno, a kmetovi ostalih sela tri dana. Tako su
pregovori zavrili neuspjehom, jer Kaptol nije ponudio nikakav kompromis.
Ferdinand III se izjasnio protiv guenja pobuna u Hrvatskoj oruanom silom, traei
od generala Lesslia da nastavi posredovati kako bi se sve mirno rijeilo. U travnju 1654.
imenovao je Lesslia i bana Zrinskog za komesare koji su trebali rijeiti spor. Zasjedanje
kraljevske komisije sazvano je u Varadinu u lipnju, no pregovori nisu pribliili stavove
pobunjenika (koji su pristali na desetinu svinja i itarica, plaanje poreza ali direktno u
blagajnu, te predloili dva dana tlake po domainstvu mjeseno) i vlastele o feudalnim
rentama. Ban je nato obavijestio kralja da se mirnim nainom nita ne moe postii, ve da
treba uhvatiti i kazniti voe bune.
Sisaka buna je poela kao dobro organiziran otpor feudalnim teretima, pa su tako
zaveli i blokadu sisake tvrave spreavajui dovoz namirnica u utvrdu u kojoj su bili
panovi, katelan i vlastelinska gospoda. Kaptol nije bio u stanju poduzeti oruanu akciju
protiv pobunjenika i tako obnoviti vlast. Kaptol u kolovozu 1654. smatra da bunu treba
uguiti orujem. Ferdinand III je u rujnu poslao Sisanima poruku kojom ih opominje da
moraju prihvatiti zakljuke nove kraljevske komisije (u kojoj je sad i biskup Petriti), u
suprotnom e ih ban pokoriti orujem i kazniti za prijestupe. Kanonici su traili da vojska
odmah intervenira i pohvata voe jer bi se tako ostali kmetovi smirili. Za podrku vojnoj
akciji Kaptol se obratio Ugarskom saboru u oujku 1655., istodobno s tubom grofa Emerika
Erdodya koji je traio guenje bune Posavaca. Tako je sabor 24. oujka 1655. odluio da od
kralja zatrai naredbu banu i slavonskim generalima o guenju bune vojnom silom, da se voe
kazne smru, a ostale prisili na pokornost. Ferdinand je u srpnju 1655. naloio banu Zrinskom
da prema predloenom vojnom planu provede odluke Ugarskog sabora. Ban je poeo s
pripremama koje su se otegle do jeseni, no pohod je propao jer se grof Erdody samostalno
sporazumio s Posavcima na miran nain i uspio nagovoriti karlovakog generala da povue
krajinike. U meuvremenu su se Siani od kolovoza pripremali za obranu, bacivi teite
obrane na podruje oko Duice, oekujui napad banske vojske iz toga pravca. Pod utjecajem
neposredne opasnosti ublaili su svoj stav prema feudalnoj renti, pa su i unato prestanku
opasnosti u listopadu 1655. ostali skloni sporazumu, a i odustali su od zahtjeva da se dravni
porez plaa bez posredovanja vlastele. Novi pregovori odrani u Zagrebu od oujka do
svibnja 1656. Sisani su predloili etiri dana tlake mjeseno, Kaptol trai dva dana tjedno za
sela uz Kupu, etiri dana tjedno za ostala sela. Na traenje posrednika Kaptol pristaje na
jedan/tjedno Kupa, dva/tjedno tlake ostala sela, no Siani ni to ne prihvaaju. U svibnju
kmetovi unutranjih sela prihvaaju pet dana tlake svaki etvrti tjedan uz uvjet da nije oranje.
Posrednici izdaju ispravu o feudalnim rentama kojom kmetovi uz Kupu daju etiri dana tlake
mjeseno, a svi ostali pet dana. Svi sisaki podlonici bili su obvezni davati desetinu svinja,
vina, itarica i konica pela, podlonici plaaju porez prema razrezu zemaljskom diktora.
Sisaki kmetovi su gotovo u cjelini prihvatili odluke o renti, meutim pregovori opet nisu

uspjeli jer je Kaptol traio da sisaki kmetovi plaaju vlastelinstvu novanu dau (collectam
in denariis) i slue u jedinici umlija. Ban Zrinski i Lesslie su 30.05.1656. zakazali nove
pregovore u Varadinu, na kojima su Siani i dalje ponavljali zahtjev za starim pravicama po
kojima su ostavljeni zagrebakoj katedrali. Sianima je na kraju nametnuta pogodba kojom
je odbijen zahtjev kmetova uz kupu da daju manju tlaku od ostalih, te je ponovo uvedena daa
za straare koju su Siani od poetka odbijali, a trebali su platiti i trogodinji zaostatak
poreza. Prvi pokuaji provoenja varadinske regulacije izazvali su opi otpor, pobunjenici su
tvrdili da su kanonici kasnije dopisali podavanja na koja oni nisu nikad pristali.
Selita kao kmetske dravine s odreenim brojem jutara i oranica i otkosa livada bile
su jedinice prema kojima su odreivana gotovo sva podavanja. O veliini selita ovisile su i
druge redovite ili seline dae, kao i visina poreza koji su kmetovi plaali. Siani su tek
poetkom 1654. zatraili da se na vlastelinstvo uvedu selita. Kanonici su u naelu prihvaali
da bogatiji kmetovi plaaju veu novanu dau nego siromani, meutim Kaptol je traio da
selite koje e snositi odreenu feudalnu rentu bude to manje, dok su kmetovi za istu rentu
traili to vee selite. Kanonici su predloili da selite iznosi 16 jutara dobre ili 24 jutra loije
zemlje, a sisaki kmetovi 20 jutara dobre ili 28 jutara loije zemlje. Varadinska pogodba
propisala je veliinu koju je traio Kaptol, to kmetovi nisu prihvaali, tako da od popisivanja
zemljita nije bilo nita.
Siani su u oujku 1657. prvi put pismeno zatraili da postanu krajinici, na to su
kanonici bili posebno osjetljivi. Biskup Petriti je u listopadu 1657. ponovo pregovarao s
pobunjenicima o prihvaanju regulacije, no kmetovi su ostali pri svome. Namjera pobunjenika
da se podvrgnu krajikim vlastima izazvala je uzbunu meu kanonicima. U 1657. i 1658.
Kaptol nije pokuavao ozbiljnije obnoviti svoju feudalnu vlast, pa je tek krajem 1658.
poduzeo korake da se buna rijei. Kralj Leopold I je u prosincu 1658. imenovao bana
Zrinskog i biskupa Petritia komesarima koji su imali zadatak revidirati sva sporna pitanja
izmeu kmetova i kanonika. Zrinski je izrazio svoju naklonost Kaptolu i elju da titi njegove
interese. Siani nisu eljeli nikakve pregovore prije nego to dobiju kraljev odgovor na tube
koje su podnijeli. Ban je u oujku 1659. sazvao sjednicu banskog stola na koju Siani, iako
pozvani, nisu doli. U odsutnosti su optueni za sve prekraje koje su poinili od poetka
bune, a posebno zbog uskraivanja tlake i daa. Voe bune na elu sa Petrom kofaem su
osuene na smrt zbog nevjere, no kazna im je preinaena u doivotnu robiju i zapljenu
cjelokupne imovine, a ostali kmetovi morali su snositi sve feudalne terete kao i prije bune, te
platiti estogodinji uskraeni porez i dvostruku desetinu za svaku godinu koju su ju
uskraivali. Nikola Zrinski je bio svjestan da se ovakva presuda moe sprovesti samo vojnom
silom. Cjelokupna teta koju je buna nanijela Kaptolu izmeu 1654-1658. iznosila je preko
50000 forinti. Ban je procijenio da njegove ete nisu dovoljne za guenje bune, pa je na
temelju prijanje saborske odluke naredio dizanje ope insurekcije. U namjeri da nakon
obrauna sa Sianima napadne Posavce pretekao ga je grof Erdody na ije su traenje
Posavce 2. travnja 1659. napali i porazili krajinici Karlovakog generalata.
Zaplaeni dogaajima u Posavini, kmetovi su 20.04.1659. u Donjoj Lomnici prihvatili
feudalnu rentu koju im je uz suglasnost kanonika propisao Zrinski. Donjolomnika pogodba
odredila je da sela na Kupi od svake kue daju jedan dan tlake tjedno, a ostala sela dva dana.
Siani su obavezani zemaljski porez plaati vlastelinstvu koje ga je predavalo u zemaljsku
blagajnu. Kmetovi su morali platiti i sav zaostali porez koji nisu plaali za vrijeme bune.
Odreena je desetina svinja, vina, konica i itarica. Nametnuta im je ponovno i sluba
umlija, te plaanje svih teta koje je pretrpio Kaptol. Sisaki podlonici su morali pred
banom poloiti zakletvu vjernosti i podlonosti zagrebakom Kaptolu. Tom je pogodbom
buna praktiki slomljena, iako je Kaptol neko vrijeme imao problema oko uvoenja feudalne
rente koja je propisana.

Posavska bune
Zapadni dio moslavakog vlastelinstva ostao je poslije pada tvrave Moslavine pod
Osmanlije 1545. u posjedu grofova Erdody. U vrijeme borbi oko Siska 1591. i 1593. i ti su
teritoriji opustoeni. Nakon to su Osmanlije napustile Sisak, Erdody su pozvali odbjegle
kmetove da se vrate, nudei im kolonizacijske povlastice po kojima su morali davati samo
poljoprivrednu desetinu. Obnova je poela gradnjom katela Novigrada, pa je prozvano
novigradsko vlastelinstvo. Dijelilo se na donje, blie granici, i ta sela su davala manju rentu,
dok su sela iz gornjeg dijela davala punu rentu. Feudalna gospoda nisu se drala obeanja o
povlasticama, ve su seljacima postepeno nametali veu tlaku. Emerik Erdody je unio velike
promjene u nain prodaje vlastelinskog vina, odredivi visoku prodajnu cijenu, pa to vino
nitko nije kupovao. Posavci su isticali da je glavni uzrok njihove borbe poveanje svih
feudalnih tereta. Nada Klai je bila miljenja da su Posavci teili poloaju krajinika, no to se
iz izvora ne moe zakljuiti. Posavci su bili svjesni da pokrivaju dio granice i da o njima
djelomino ovisi stabilnost itavog obrambenog sustava. Ban Nikola Zrinski takoer je
smatrao da posavski kmetovi ive na strateki znaajnom mjestu, pa je upozoravao da guenje
bune orujem nije prikladno. No, protonotar Ivan Zakmardy je na Erdodyev zahtjev ispitao
vojnike dunosti Posavaca i ocijenio da su zatieni od osmanskih pustoenja i nemaju
vojnih dunosti, pa to opravdava Erdodya da im namee feudalne terete koje snose kmetovi.
Osnovni uzroci seljakih buna na novigradskom vlastelinstvu bili su u stvarnim drutvenim
promjenama koje su ondje nastale. U doba Emerika Erdodya seljaku je nametnuta
svakodnevna tlaka (dakle pet dana u tjednu!). Neki od Posavaca sluili su kao plaeni vojnici
u zemaljskim i banskim etama, a ostali su ponekad etovali.
Prva posavska buna 1653.-1659.
Buna je zapoela okupljanjem naoruanih Posavaca oko Novigrada. Sabor se sastajao
u kolovozu 1653. u Zagrebu, a u grad je dolo ak 400 naoruanih Posavaca koji su Nikoli
Zrinskom i saboru predali predstavku u kojoj su opisali poveanje feudalnog tereta i nasilja
svog vlastelina. Stalei su, pod utjecajem bana, ipak odluili potraiti kompromisno rjeenje
sukoba. Sabor je oformio komisiju koja je pregovarala s Posavcima i Erdodyem 26. i 27.
kolovoza. Poslije dugog natezanja Erdody je neznatno smanjio radne obveze, to nije
zadovoljilo Posavce. On je predloio da sela donje Posavine tjedno daju tlaku dva dana, a
gornje i opet pet dana tjedno. Zbog neuspjeha, komisija je nove pregovore zakazala za
listopad 1653.
U Zakmardyjevom pismu biskupu Petretiu iz rujna 1653. prvi put se spominje Nikola
Babi kao voa i autoritet meu pobunjenim Posavcima. Pregovori poetkom listopada su
unaprijed propali zbog dranja grofa Erdodya i nasilnih postupaka Posavaca. Posavci su odbili
i Erdodyevu odluku o podavanjima koju je poslao uz prijetnje. Nakon toga zaotrili su se
odnosi na novigradskom vlastelinstvu, a Posavci su zatraili potporu krajinika ivanike
kapetanije. Ban Zrinski je tvrdio da je za rasplamsavanje pobune uvelike kriv sam Erdody.
Biskup Petreti je tree pregovore odrao u studenom 1653. u Zagrebu, na kojima je u ime
obitelji Erdody prijedlog rjeenja pitanja feudalnih tereta iznio Emerikov stariji brat Juraj. On
je Posavcima ponudio tri mogunosti; da prihvate stari urbar Tome Erdodya, da prihvate
prijanji sporazum s generalom Lessliem ili da se odsele s vlastelinstva. Posavci su odbili sve
tri opcije i pregovori su opet propali.
Posavci su uspjeli sklopiti obrambeni savez sa sisakim kmetovima na to su ih
potakle banove prijetnje da e ih pokoriti vojskom ako se odmah i u svemu ne pokore
vlastelinu. Posavci su se obratili i ivanikim Vlasima i pokupskim krajinicima, no nije
poznato kako su oni prihvatili prijedloge. Emerik se nakon propasti treih pregovora potuio

kralju, a zatim je odluio napasti vlastelinstvo i natjerati ih u pokornost. Zapovjednitvo nad

vojnom jedinicom sastavljenom od njegovih slubenika i skupine turopoljskih plemia
preuzeo je elinski vlastelin, grof Nikola Erdody mlai. Kad je ta jedinica dola do kua u
selu Zdencu, pobunjenika zasjeda je otvorila vatru, kaznena jedinica je razbijena, a grof
Nikola se spasio bijegom. Nakon pobjede u Zdencu, oko 20.12.1653., pobunjenici su ponovo
opsjeli Novigrad i krlec se sa 40 straara morao predati. Pod utjecajem njihove pobjede
buntovno raspoloenje poeli su iskazivati i drugi kmetovi u Pokuplju.
Ma zasjedanju sabora 29.12 1653. opirno se raspravljalo o posavskoj buni, zakljueno
je da ban i povjerenici zatrae od Posavaca prihvaanje prijedloga saborske komisije o
feudalnoj renti i u tom sluaju bi na snagu stupila opa amnestija. Takoer je Emerik bio
drugim zakljukom prisiljen pridravati se feudalne rente koju predloi komisija, a u
suprotnom ban i sabor su mu mogli oduzeti vlastelinstvo i uz naknadu predati nekom od
nasljednika. U sluaju da Posavci ne prihvate zakljuke komisije, ban je protiv njih mogao
pokrenuti vojsku. S novih pregovora u sijenju 1654. Posavci su otili ne sasluavi odluke
komisije, ban je na to zakljuio da vie ne postoje uvjeti da se Posavci smire mirnim putem i u
pismu kralju je predloio da se buna rijei pomou krajinika iz Karlovakog i Varadinskog
generalata. Meutim, kralj je osnovao novu, kraljevsku komisiju (Zrinski, Petriti, Lessli)
koja je trebala urediti odnose izmeu Posavaca i Erdodya. Iako je ban sumnjao u mogunost
sporazuma, komisija je poela s radom u veljai. Do tada su Posavci svoje dranje prema
feudalnim teretima potpuno radikalizirali, odbijavi sva podavanja i pristajui jedino na vojnu
slubu.
Kraljevska komisija je sredinom oujka pozvala predstavnike Posavaca na pregovore u
Varadin, ali tijek pregovora nije poznat. Nakon zavretka pregovora kraljevska komisija je
izdala ispravu o feudalnim teretima koju su Posavci morali prihvatiti, pa tako stoji da donja
sela daju tlaku od Jurjeva do Martinja etiri, a od Martinja do Jurjeva tri dana tjedno. Gornja
sela trebala su tlaiti pet dana tjedno. Vlastelin je i dalje mogao pobirati desetinu,
stanovnicima sela Hrastilnice priznat je status slobodnjaka. Vlastelinski sud je presude mogao
donositi samo u prisustvu upanijskog plemikog suca. Posavci su trebali poloiti zakletvu da
prihvaaju sve odredbe varadinske regulacije i da odustaju od bune.
Emerik Erdody nije prihvatio ovu regulaciju, kojom su mu prihodi bili umanjeni, niti
su ju prihvatili Posavci. Dolo je do podjele jer su seljaci gornjih sela prihvaali sve odredbe
komisije osim podavanja maslaca. Pobunjeni Posavci nisu tokom 1654. poduzimali oruane
akcije protiv vlastelina, ali nisu ni dozvolili obnavljanje njegove vlasti na vlastelinstvu, gdje
su stvorili svoju organizaciju koja je obavljala svu sudsku i upravnu vlast. Kraljevska
komisija je utjecala da Posavci odustanu od najradikalnijih zahtjeva, ali im nije uspjela
nametnuti svoju regulaciju, koju i tako nije prihvaao ni Erdody.
Ferdinand III je 24.03.1655. na traenje Kaptola i Erdodya predloio Ugarskom saboru
da prihvati prijedlog o tome da se ugue posavska i sisaka buna. Uoi zasjedanja izraen je
vojni plan, po kojem su u guenju trebali sudjelovati krajinici Slavonske krajine i banska
vojska. U srpnju je kralj naredio banu da podigne vojsku i napadne pobunjenike. No, pripreme
su propale jer je karlovaki general povukao svoje jedinice na traenje Erdodyja, izjavivi da
se nada brzom sporazumu sa svojim kmetovima. Ban je procijenio da preostale jedinice nisu
dovoljne za napad pa je odustao. U listopadu 1655. Erdody ponovo trai da se buna ugui
silom i hrvatski sabor u studenom trai da se protiv Posavaca i Siana povede vojni pohod.
Ban je dotle traio od kralja da revidira varadinsku regulaciju te na nju obvee i kmetove i
vlastelina. Na vlastelinstvu u 1656. nije bilo veih sukoba, a feudalna vlast nije obnovljena.
Poetkom 1657. grofovi Erdody su uhvatili Nikolu Babia kojega su smatrali glavnim voom
bune. Zbog toga su Posavci sve do rujna 1657. odbijali svake pregovore. Povodom
rasplamsavanja nemira u Posavini, kralj je imenovao mandat nove komisije, donesena je
odluka da se spor rijei pred kraljevskim sudom, no Ferdinand III umire i sudovanje je

odgoeno. Posavci su odbili mandat Leopolda I sve dok se ne pusti Babi. Banu su obeali da
e se pokoriti odlukama komisije im Babi bude puten, ali grof Juraj Erdody nije Babia
htio predati banu.
1658. u sporu nije postignut nikakav napredak. 4.12.1658. na pregovorima s
Posavcima u Beu donijet je dokument Beka transakcija, kojim su regulirana feudalna
podavanja na novigradskom vlastelinstvu. Odreeno je da svi Posavci moraju davati tlaku,
zadravi podjelu na gornja i donja sela. Donjim selima je nametnuta jo i obveza vojne
dunosti, te svim Posavcima vea radna renta nego Varadinskom regulacijom. Grof Erdody
je traio da Posavci plate dae uskraene od poetka bune. Njome je dokinuta prijanja
kraljeva odluka kojom su odnose izmeu vlastelina i Posavaca ureivali kraljevski komesari.
Posavci su odbili Beku transakciju, jer je sastavljena bez njihovog pristanka.
Odbijanjem transakcije, Emerik Erdody je zakljuio da ima odrijeene ruke za
poduzimanje vojne akcije, na to mu je transakcija dala pravo. Graniari Karlovakog
generalata i Erdody su napali Posavinu 2.4.1659. i porazili seljake, pri emu je poginulo 140
ustanika. Preivjeli opkoljeni ustanici su se pokorili i prihvatili tlaku. Ban je osudio Erdodyev
postupak, mnogi Posavci su prebjegli Osmanlijama i u Slavonsku krajinu. Erdody je
optuivao bana da je glavni krivac to je buna toliko trajala, a pobjedu je iskoristio kako bi
podlonicima nametnuo veu tlaku nego to je propisano Bekom transakcijom. elinskim
ugovorom od 17.4.1659. sela novigradskog vlastelinstva podijeljena su na tri skupine;kmetovi
iz gornjih sela morali su od proljea do jeseni davati tlaku est dana tjedno, srednji posavci
pet, a donja sela zimi tri, a ljeti etiri dana tjedno.
Druga posavska buna 1663-1664
U srpnju 1663. Posavci su digli novu bunu, otpoeli su je kmetovi iz srednjih
posavskih sela, otkazavi poslunost vlastelinu i njegovim slubenicima. U bunu su zatim
uspjeli privui i kmetove donjih sela. Grof Emerik Erdody se 1671. alio da mu pobunjeni
kemtovi sve do listopada 1664. nisu davali tlaku ni druga podavanja. Tada je grof Adam
Erdody, njegov sin, pristao na neke izmjene u nainu davanja tlake, pa su kmetovi donjih sela
osloboeni tlake svakog ponedjeljka, ljeti su bili osloboeni i etvrtkom, a zimi srijedom i
etvrtkom.
Trea posavska buna 1670-1671.
Posavci su se u srpnju 1670. tuili da se pogoralo njihovo stanje poslije smrti mladog
grofa Adama Erdodya, kada je Emerik preuzeo srednja i donja sela i poveao teret podvoza.
Njegovi slubenici poeli su zahtijevati od Posavaca da oni koji spreu volove daju i kola.
Osim toga, kmetovi su tvrdili da su izloeni potpunoj samovolji vlastelinskih slubenika. Grof
Erdody sam je rukovodio akcijom dokidanja svih olakica koje su kmetovi ostvarili bunom
1663/4. Krajem 1670. kmetovi su molili kraljevsku komisiju da im se vrate stare pravice, a
ako to nije mogue, da komesari odrede da daju samo desetinu, ime su se vratili na zahtjeve
iz prve bune.
Bunu su zapoeli krajem lipnja 1670. kmetovi iz donjih sela, a zaetnici su uspjeli
uvui i kmetove gornjih sela. Svi su odmah prestali davati tlaku i ostala podavanja. U rujnu su
poslali svoju deputaciju, koja je Gradakoj komori i Beu podnijela tube protiv Erdodya.
Banski namjesnik biskup Borkovi sazvao je 13. studenog specijalni sud protiv Posavaca, koji
je ustanovio da su Posavci na zakonit nain pozvani pred sud, ali se nitko od njih nije pojavio.
Na suenju u elinu 16. studenog Posavci se opet nisu pojavili, pa je sud donio presudu in
contumatiam. Biskup Borkovi i karlovaki general Ivan Herberstein predloili su 25.11. da
se buna ugui silom. Na suenju u elinu kao glavni voa bune optuen je Vuk Jeleni. U

10

studenom ili prosincu 1670. u Grazu i Beu je ponovo boravila deputacija Posavaca, gdje su
traili da se imenuje nova kraljevska komisija. U komisiju je kao trei lan imenovan general
Herberstein. Deputacija je utjecala na to da se protiv pobunjenih Posavaca ne upotrijebi
odmah vojska. U prvim mjesecima 1671. napisane su dvije predstavke Posavaca novoj
komisiji, u kojima su traili da im se vrate stare moslavinske pravice, koje je njihovim
precima podijelio Toma Erdody. Grof Erdody je uporno zahtijevao da se Posavci podvrgnu
svim teretima koje je propisivala Beka transakcija, to su oni odbijali. ini se da je trea
buna Posavaca u rujnu 1671. uguena silom, no o tome nema izravnih podataka.
Mara (Vretanijska eparhija)
Mara je selo 10 km. sjeverozapadno od azme. U njemu je zagrebaki biskup Domitrovac
izgradio manastir sv. Mihajla u kojem su sjedili svidniko-maranski grkokatoliki (unijatski)
biskupi od 1612. do 1735. kada je manastir izgorio. Maranska eparhija je crkveno podruje
koje je u 16. st. obuhvaalo sve pravoslavne Srbe pod austro-ugarskom vlau. Poslije bitke
na Mohau 1526. i pada Like i Obrovca pod Osmanlije 1528. poelo je snano iseljavanje
Srba, osmanskih krajinika i kmetova u slobodne hrvatske krajeve, u Kranjsku i tajersku. S
narodom su obino prelazili i njegovi sveenici i opati, te su oni odmah pristupili crkvenom
ureenju. U Hrvatskoj krajini, izmeu Senja i Ogulina, 1602. je podignut manastir Gomirje, a
u Slavonskoj krajini oko 1609. manastir Mara i manastir Lepavina 1636. izmeu Krievaca i
Koprivnice. Ti su manastiri ubrzo postali glavna crkvena i prosvjetna sredita svih Srba pod
austro-ugarskom vlau. Mara je izabrana zbog sredinjeg geografskog poloaja za
rezidenciju nove srpske eparhije, koju je 1609. osnovao peki patrijarh Jovan za sve
pravoslavce u Hrvatskoj, Slavoniji, Kranjskoj, tajerskoj i zapadnoj Ugarskoj. Patrijarh Jovan
je toj eparhiji dao ime Vretanijska, ali je zvana i maranska i uskoka. Prvi njezin episkop bio
je Simeon 1609-1630. Svi episkopi nastanjeni u Mari, pored pekog patrijarha, formalno su
priznavali papu za vrhovnog crkvenog poglavara, ali su posveenje primali od patrijarha.
Vlasi
Ratom 1593-1606. poinje novo razdoblje u povijesti Vojne krajine. Krajiki zapovjednici su
otpoeli pregovore s Vlasima u osmanskoj Slavoniji ubrzo poslije izbijanja rata, da bi pojaali
svoje vojne snage. Neto kasnije uspostavljena je veza i s Vlasima oko Une. Do masovnog
preseljenja iz osmanske Slavonije dolo je izmeu 1597 i 1600.g. Doseljenici su se nastanili
oko glavnih krajikih utvrenja i u pravcu osmanske granice i tako stvorili uvjete za
pretvaranje Varadinskog generalata iz vojnog zapovjednitva u teritorijalnu jedinicu. U
Hrvatskoj je do veeg naseljavanja dolo izmeu 1600. i 1605. g. kada naseljavaju Gomirje,
Vrbovsko, Moravice, Li.
Obeanja vojnih vlasti nisu mogla zaostajati za vlakim pravima, koja su krajinici
u pravilu uivali pod Osmanlijama. Zato je nadvojvoda Ferdinand poetkom 1597. izdao
zatitno pismo za slavonske Vlahe, kojim je garantirao osloboenje od svih nameta, rabota i
slinih tereta. Onima, koji su doli u Hrvatsku, obeane su uskoke slobotine. Opustjele
zemlje je bilo dovoljno u pograninom podruju. Feudalci se tako u prvi as nisu protivili, jer
im je obeano da je naseljavanje privremeno, a ta zemlja dotad ionako nita nije donosila.
Kako se to stanje nastavilo, postavili su zahtjev da od tih imanja uivaju feudalnu rentu.
U Slavonskoj krajini tim se obeanjima suprotstavio zagrebaki biskup Klement VIII.
On je 1599. traio od Vlaha da ga priznaju za zemaljskog gospodina i da se sa njim nagode o
podavanjima. On je predloio da kralj potvrdi slobotine, koje e biskup sam davati Vlasima, i
da ih oslobodi od dravnih tereta. Svim tim doseljenicima nudio se onaj privilegirani poloaj
na vlastelinstvima, to su ga uivale one grupe, koje su u 16. i 17. stoljeu pravile posebne

11

pogodbe s feudalcima, tzv. privatni Vlasi. Osnovna masa naseljenika nastojala je sauvati svoj
ekonomski poloaj, i pravo da kao politiko tijelo, kao zajednica Vlaha (communitas
Valachorum) brani svoju samoupravu, pa i vjersku slobodu, ako se radilo o pravoslavnim
krajinicima.
Osim biskupa, svoje zahtjeve poeli su postavljati i svjetovni feudalci. Usporedo s
traenjem da se Vlasi podloe svojoj zemaljskoj gospodi, ide i zahtjev za podvrgavanje tih
Vlaha jurisdikciji bana i sabora. Unutranja i vanjska politika situacija prisilila je vladara da
u principu prihvati zahtjeve hrvatskih feudalaca. No provoenje saborskih zakljuaka
zavravalo je u najboljem sluaju imenovanjem komisija, koje bi nakon nekog vremena
obustavile svoj rad bez rezultata. Nastojanja feudalaca lomila su se u prvom redu na
energinom otporu od vladara privilegiranih Vlaha. Oni su se smatrali ratnicima, koji su
vladaru duni vojnu slubu, a osim toga nita, jer je svaka zavisnost pojedinom feudalcu za
njih znaila prijelaz u poloaj seljaka tj. zavisnog neslobodnog ovjeka. Znatnu pomo
pruali su im vojni zapovjednici, veinom tajerski plemii, i Ratno vijee u Grazu, jer bi
podreivanje Vlaha hrvatskim feudalcima ugrozilo i poloaj tajerske gospode u Krajini. Kad
je 1623. komisija za restituciju Vlaha zemaljskoj gospodi stigla u Varadin i pozvala njihove
predstavnike, Vlasi su se sastali na zboru u Rovitu. Povodom itanja careve odluke i pisma
komisije zakleli su se da e radije izginuti, nego se podloiti popovima ili drugima. Ve
nekoliko dana kasnije Ferdinand II je naredio komisiji da obustavi rad.
Nakon to je postalo jasno da protiv ovog otpora ne pomau ni zakonski lanci, ni
vladareve odluke, budue komisije su dobile zadatak provoditi stanovita da se privilegija
odnose samo na pravoslavne Srbe i da se provede separacija i podreivanje zemaljskoj
gospodi bar katolikih krajinika, kao i onih Vlaha koji su ranije priznavali zemaljsku
gospodu. Separacija se meutim nije mogla provesti zbog jedinstvenog otpora krajinika, koji
su smatrali da se privilegije odnose na sve krajinike, bez razlike vjere i porijekla. Solidarnost
krajikih masa obiju vjera ostala je karakteristina crta krajike povijesti u 17. i 18. stoljeu.
Kako bi se zatitili od zahtjeva hrvatskih feudalaca, Vlasi su znali isticati svoju
privrenost njemakom zapovjednitvu. Oni su morali generalu plaati hara, koji su
obino plaali i Vlasi pod Osmanlijama, da ih krajinici ne pljakaju prilikom pohoda.
Meutim, iako su prilikom doseljenja osloboeni svih podavanja, generali su ubirali taj namet
i s ove strane granice. Nakon duge borbe Vlasi su napokon ishodili pismenu regulaciju
njihovih odnosa s vojnim zapovjednitvima i prava na unutranju autonomiju. Tako su nastala
Statuta Valachorum iz 1630. Ti statuti su podijeljeni Vlasima izmeu Save i Drave (dakle
samo Varadinski generalat!), a u njima se najprije regulira unutranja uprava. Na elu svakog
sela je knez, kojeg svake godine na urevdan bira zajednica njegovog sela. Njegov izbor
daje se na znanje generalu. Svaka od triju kapetanija (Krievaka, Koprivnika, Ivanika) ima
svog velikog suca s osam prisjednika, koje biraju na godinu dana svi knezovi iz dotine
kapetanije zajedno s dva ili tri starca ili prisenika iz svakog sela, a potvruje ih general. U
sluaju tekog kriminala uhienje vre knezovi, a veliki suci, nakon prethodne istrage,
upuuju krivce vojnoj upravi. Vojni sud moe kanjavati samo tjelesnim, a nikako novanim
kaznama ili konfiskacijom imovine. Knezovi vode katalog vojnih obveznika od 17. godine
navie. Novi doseljenici moraju imati dozvolu velikog kapetana. Zabranjeni su svi sastanci i
zborovi, osim zakonitih izbora i izvanrednih sastanaka po dozvoli generala. Graanske
sporove sudio je veliki sudac s prisjednicima i notarom. Presude, za koje nisu predvieni
sluajevi u statutima, donose se po zakonima kraljevine. Dozvoljena je apelacija na
generala. Vlasi mogu trgovati ivenim namirnicama slobodno, vodei rauna o obiaju
kraljevine i o kraljevskim dekretima, plaajui to moraju platiti. U vezi s odsjekom o
krivinim prijestupima odreuje se razgranienje kompetencija izmeu velikih sudaca i vojnih
valsti. Kazne su redovni zatvor, prisilni rad ili tjelesne kazne. Statuti zavravaju vojnim
propisima. Vojnoj disciplini podvrgnuti su plaeni i neplaeni krajinici. Vojvodama i

12

haramijama sudio je vojni sud u svim sluajevima, osim o sporovima oko nekretnina, koje je
sudio veliki sudac. U vojnom sudu sjedila su najmanje tri do etiri vojvode kao prisjednici.
Svi Vlasi obvezni su sudjelovati u izgradnji obrambenih postrojenja, a u sluaju opasnosti
moraju se staviti pod oruje svi, od 18 godina navie. Na poziv generala treba se skupiti 67000 ljudi. U Osmanskom Carstvu su duni sluiti bez plae 14 dana, a u ostalim zemljama 8
dana. Municijom ih je opskrbljivao general.
Statuta Valachorum daju pravo Vlasima na unutranju autonomiju, no pokuavaju joj
oduzeti patrijahalno-demokratski karakter zabranom narodnih zborova ili barem njihovim
stavljanjem pod kontrolu vojne oblasti. Odredbe statuta odaju karakter kompromisnog
rjeenja izmeu vlakih elja i tenji vojnih zapovjednika. S velikom sigurnou se moe
pretpostaviti da su Vlasi u biti zadrali ureenje koje su prenijeli iz Osmaskog carstva,
ukoliko to u statutima nije bilo izmijenjeno. Zaobilo se jedno krupno pitanje, a to je spor oko
vlasnitva na zemlju koju su okupirali Vlasi. S jedne strane Vlasima se uvijek moglo osporiti
raspolaganje zemljom, koja je de iure pripadala zemaljskoj gospodi. Za same Vlahe je ovaj
spor rijeen samim naseljavanjem, a pravno je rjeenje pokuano 1627. u privilegiju, kojim je
Ferdinand II podijelio narodu Vlaha sporne posjede. Te posjede je kralj jednim dijelom
uzeo u svoju neposrednu vlast na osnovi zakona o kaducitetu (tj. kao oasna imanja, za koja
nema zakonitih nasljednika pa ona zapadaju vladaru), a za druga je feudalcima obeao
zamjenu. Spor oko toga okonan je u 18. st. otvorenim proglaavanjem svih krajikih
zemljita carskim lenom. Faktiki je izdvajanje Vojne krajine iz Hrvatske i pretvaranje u
zaseban teritorij zapoelo masovnim naseljavanjem stanovnitva koje je odbilo priznati
jurisdikciju bana i sabora jo poetkom 17.st., i predstavlja dug, postepen proces koji je
dovren u 18. st. Premda su Statuta Valachorum vrijedila samo za Varadinski generalat, ipak
se i Karlovaki generalat postupno odvojio od Hrvatske.
Statuti ne samo sa nisu otklonili sporove izmeu vojnih zapovjednika i Vlaha, ve su
ih jo zaotrili. Poslije 1630. prestalo je plaanje generalova haraa, ali se veliki kapetani nisu
nikako mogli odrei globljenja Vlaha i mijeanja u unutranje stvari njihove zajednice, to je
izazvalo pobunu odmah iza podjeljivanja statuta. Kada je 1658. izbila buna zbog povrede
privilegija i prekomjernog tjeranja na rad oko obrambenih postrojenja, Vlasi su se naroito
alili na vojvode. Neposredni povod za tu bunu bio je u tome to su vojni zapovjednici
pronevjerili novac za generalni popravak utvrenja i putova i zato tjerali krajinike da rade
besplatno preko uobiajene mjere. General Lessli je ipak uspio stiati bunu. 1665. i 1666.
ponovo je izbila buna pod vodstvom krievakog velikog suca Stefana Osmokruovia zbog
krenja privilegija, zakidanja na plai i ratnom plijenu i drugih zloupotreba. Osmokruovi je
iao i za irim politikim ciljem, naime smatrao je sebe zapovjednikom Vlaha podreenim
izravno caru i traio je za Vlahe u vlasnitvo zemlje izmeu Save i Drave. Koristei se
razdorom meu samim Vlasima, vicegeneral Herberstein je oruanom silom uguio bunu.
Propau Osmokruovieve velike bune uniten je jedan od osnovnih stupova krajike
autonomije, iako su veliki suci, kao ustanova, na papiru ostali sve do 18.st. Mjesta velikih
sudaca nisu se vie nikada popunjavala. Veliki kapetani preuzeli su cjelokupno sudstvo i sve
vanije funkcije uprave, koja je u rukama krajinika ostala samo u malom okviru
kompetencije knezova. Svoju su pobjedu kapetani iskoristili za jo intenzivniju pljaku
krajinika. Osim njih, krajinike su eksploatirali i tajerski stalei kao cjeline. Krajinicima su
isplaivali plau djelomino u robi koja im nije bila potrebna i to po pretjeranim cijenama.
Umjesto plaa davani su bonovi, pa se njima razvila trgovina na tetu krajinika. Dok su se u
Slavoniji svi krajinici u svom otporu na ovaj ili onaj nain oslanjali na osnovnu privilegiranu
vlaku masu, u Hrvatskoj nije postojala takva jezgra okupljanja. Tu, za razliku od slavonskih
Vlaha koji su se masovno naselili u kratko vrijeme, Vlasi dolaze u valovima kroz dugo
vrijeme (Gomirje 1600. i 1604., Li 1605. okolica Ogulina, Modrua i Otarija 1609. i 1612.,
okolica Brinja, Brloga i Otoca 1611. i 1638-58., Vitunj 1639. Dubrave i Ponikve 1641, Dabar

13

1672.). Njihov se broj povremeno i smanjivao znatnijim iseljavanjem u Slavonsku krajinu, na

mletaki ili osmanski teritorij itd. U Hrvatskoj su tek u 2/2 17. st. Vlasi meu krajinicima bili
brojano isto toliko jaki.
Nove vlake grupe esto su dolazile u sukob s ranije naseljenim grupama, i to najee
zbog oranica i panjaka. umberaki uskoci takoer su se alili na te nove Vlahe koji su im
otimali plaena mjesta u krajikoj slubi. Za ovako razdrobljene i esto meusobno zavaene
krajinike borba protiv feudalaca u Hrvatskoj znaila je u stvari sukob sa Zrinskima i
Frankopanima. S obzirom na mo ovih velikakih porodica i slabost krajinika, nuno su se i
meusobni odnosi rjeavali na poneto razliit nain nego u slinim sporovima u Slavoniji.
albe Zrinskih i Frankopana, koje su upuivali vladarima, nisu uvijek ostajale bez uinka.
Nikola Zrinski sprijeio je 1607. u Pragu da car Rudolf II izda privilegije Vlasima u Liu.
Vjerojatno je upravo on iste godine zaustavio i izdavanje ve potpisanih gomirskih privilegija.
Vlasi Krmpoani naselili su se 1605. u Li s dozvolom Zrinskih i poloili mu zakletvu
vjernosti. No ve 1606. su se pobunili. Jedan dio gomirskih Vlaha preselio je u Slavonsku
krajinu, a preostali su 1617. morali priznati Zrinske kao zemaljsku gospodu. No priznanja su
uskoro povukli, i spor se nastavio sve do 1657. kada su od Frankopana otkupili zemljita na
kojima su obitavali. Tek poslije sporazuma s Frankopanima, Gomirci su 1660. dobili svoje
privilegije. Neke druge vlake grupe u Hrvatskoj oslobodile su se zemaljske gospode seobama
na druga zemljita, a neke pripojenjem Krajine poslije propasti Zrinskih i Frankopana. U
Hrvatskoj je esto otpadala mogunost da se krajinici u sporu s feudalcima oslone na vojne
zapovjednike, jer su Zrinski i Frankopanima zauzimali i vana krajika zapovjednitva, pa ak
i mjesto karlovakog generala (Vuk Frankopan 1626-1652.)
Rascjepkanost krajinika u Hrvatskoj slabila je ne samo njihov poloaj prema
zemaljskoj gospodi, nego i prema vojnim zapovjednicima. Zbog relativne prenaseljenost,
kasniji doseljenici su sve tee dolazili do slobodnog zemljita i sve su se tee probijali u
ogranieni broj onih koji primaju plau. Radi zemlje i plae pristali su zapovjednicima davati
darove. Jedan dio darova zadrao je oblik mita, a drugi se pretvorio u obvezna podavanja
od ratnog plijena i primljene plae, u korist vojnog zapovjednika. Zbog materijalne dobiti
generali su nastojali i kasnije naseljenike izuzeti iz kapetanija i podvri izravno svom
zapovjednitvu, a to znai i eksploataciji. Zbog toga je dolazilo do otrih sukoba izmeu
pojedinih kapetana i generala. ak su i privilegiji davali mogunost generalima da
kontroliraju unutranju upravu krajinika pa i da se upleu u nju. Po gomirskim privilegijama
od etiri izabrana suca dva su morala biti katolici (Hrvati ili Srbi). Kako su Gomirci bili
pravoslavci, tu dvojicu su morali birati izvan svoje sredine, tj. u praksi vojno lice iz
generalove okoline.
Jenjavanjem osmanske opasnosti poetkom 17.st kranjski i koruki stalei izgubili su
interes za Vojnu krajimu. Molbe nadvojvode i Ratnog savjeta u Grazu, kao i karlovakog
generala, da materijalno pomognu novonaseljenim Vlasima, stalei su gotovo sistematski
odbijali. Osim materijalnih razloga, u stavu stalea je i odreena politika pozadina. 1608.
kranjski su stalei odbili rjeavati pitanje organizacije gomirske uprave, jer se nisu eljeli nai
u suprotnosti s hrvatskim plemstvom, koje je trailo da se Vlasi podrede svojoj zemaljskoj
gospodi. Kada se moglo vidjeti da je samostalnoj politikoj djelatnosti stalea zauvijek
odzvonilo, kranjski i koruki stalei su pristali ozbiljno se pozabaviti Krajinom. 1625. su
pristali preuzeti izravno odravanje Karlovakog generalata. Tom je prilikom Graz ustupio
samostalno podjeljivanje krajikih slubi u Karlovakom generalatu od porunika nanie.
Pravoslavni Vlasi tj. Srbi kojih je bila veina meu Vlasima, bili su izloeni i vjerskim
progonima. Naseljavanjem srpskih masa dolo je do osnivanja pravoslavne episkopije sa
sjeditem u manastiru Mara, u Ivanikoj krajini. Ova je episkopija od svoga postanka bila u
vezi s Pekom patrijarijom. Ali episkopi, poevi od Simeona, su priznavali uniju s
katolikom crkvom i zagrebakog biskupa za svog crkvenog poglavara. Simeon se odluio na

14

taj korak iz vie razloga; prvo, jer bez pristajanja na crkvenu uniju ne bi mogao dobiti carsku
potvrdu, a u materijalnom pogledu ovisio je o zagrebakom biskupu koji mu je kao unijatu
ustupio maranski posjed. Zagrebaki biskup u prvo se vrijeme zadovoljio formalnim
priznanjem unije nadajui se da e zaobilaznim putem ostvariti svoja prava zemaljskog
gospodara nad Vlasima, koji su sjedili na njegovim imanjima. Meutim, Srbi su vrsto stajali
uz pravoslavlje. Krajike privilegije uvali su u manastiru Mari, pa krajinicima nije moglo
biti svejedno tko ih uva. Izbor vladika ovisio je od istaknutih svjetovnjaka i kaluera koji su
ga zajedniki birali. Unijat za vladara i biskupa morao je biti za opate i krajinike dobar
pravoslavac. Kroz vei dio 17. st. kandidati za vladiku izdavali su se za gorljive katolike, dok
im je bila potrebna vladareva potvrda. im bi koji stekao potvrdu, postao je shizmatik, iako
nije prekidao sve odnose sa zagrebakim biskupom. Zato je zagrebaki biskup Klement X
(1670-1676.) nastojao ukinutu tu episkopiju, to je nailo na otpor dvora, koji nije elio zbog
crkvenih stvari riskirati bunu u Krajini. Biskup Klement X uspio je dovesti pravog episkopa
unijata nakon razbijanja zrinsko-frankopanske urote. Od tada je maranskom stolicom
upravljao pravi unijat. Zato je narod 1672. podigao bunu. Iako je bila brzo uguena,
nezadovoljstvo nije nestalo.
Pokret Zrinsko-Frankopanski
Sve do sredine 17.st postojala je u odnosu prema Habsburgovcima vrlo velika razlika
izmeu habsburkog dijela Ugarske te Hrvatske i Slavonije. Budui da je Ugarska sama
podnosila oko polovice svih trokova za obranu, a ugarsko se plemstvo moglo u otporu protiv
centralnih ureda i dvorske politike osloniti na kneevinu Erdelj, to je poloaj toga plemstva
prema Habsburgovcima bio nezavisniji od poloaja hrvatskog plemstva. Ugarsko plemstvo
prvu je pobjedu ostvarilo 1606. kada im je vraena staleka samouprava i dana sloboda vjere.
Hrvatskom plemstvu preostala je mogunost da se uzaludnim protestima i tekoama obraa
na vladara. Ali u vezi sa smjetajem carskih najamnikih eta u pogranine utvrde u Ugarskoj
1650. i ugarsko je plemstvo postalo nezadovoljno. Plemstvo je pojavom apsolutistike
vladavine poelo opravdano strahovati za svoja staleka prava i dosad ouvan posebni poloaj
ugarskih zemalja. Sve se vie postavlja zahtjev za rat protiv Osmanskog carstva i za
osloboenje hrvatskih i ugarskih pokrajina od Osmanlija. Plemstvu se inilo da e ponovno
ujedinjenje zemalja krune sv. Stjepana biti najbolja obrana protiv namjera bekog dvora.
Zbog opasnosti od apsolutizma pojedini magnati poeli su ve pedesetih godina 17.st.
razmiljati o osloboenju zemlje od habsburke vlasti. 1659. vrhovni sudac Franjo Nadasdy
navodno je ponudio ugarsku krunu erdeljskom knezu Jurju Rakoczyju. Na elu urote bili su
odmah od poetka najvii predstavnici staleke dravne organizacije, ugarski palatin Franjo
Wesseleny, ostrogonski nadbiskup Juraj Lippay i hrvatski ban Nikola Zrinski. Bana su
smatrali svojim voom zbog njegova visokog poloaja i velikih posjeda, ali i zbog iskustva i
zasluga u pograninom ratovanju protiv Osmanlija. Ve je poetkom 1663. navodno postojao
plan o izboru Nikole Zrinskog za ugarskog kralja. Osim ove skupine urotnika postjalo je jo
arita nezadovoljnika meu niim plemstvom sjevernih ugarskih upanija i u protestantskim
gradovima. Tako je otpor protestanata posluio velikaima u zajednikoj borbi protiv
apsolutizma. Kneevina Erdelj je posluila kao najjai oslonac u toj borbi.
Za Habsburku monarhiju, a osobito za dinastiku politiku austrijske grane
Habsburgovaca predstavljalo je pitanje borbe protiv Osmanlija tek jedno od pitanja vanjskih
odnosa, to vie to se ve u to doba izmeu austrijskih Habsburgovaca i Francuske pripremala
borba za panjolsku batinu (1701-1714.). Suprotnost izmeu politike dvora i ugarskog i
hrvatskog plemstva jo se vie zaotrila za vrijeme rata protiv Osmanlija 1663-64. Jo prije
izbijanja rata austrijska pomona vojska sudjelovala je na strani Erdelja pri obrani Velikog
Varadina, koji su opsjele Osmanlije. Ona je u unutranjoj borbi za vlast nad Erdeljom nakon

15

smrti Jurja Rakoczyja pomogla kandidata austrijske stranke Kemenyja protiv Mihajla
Apafyja, kojeg su osmanske pristae izabrale za kneza. Ovaj sukob, kao i injenicu da je ban
Nikola Zrinski 1661. izgradio tvravu Novi Zrin na osmanskom teritoriju, iskoristile su
Osmanlije za povod ratu u Ugarskoj. Osmanlije su osvojili Nove Zamky, najznaajniju
tvravu za obranu sjeverne Ugarske, a jedine znaajne kranske uspjehe postigli su krajem
godine Nikola Zrinski suzbijanjem tatarske navale na tajersku i njegov brat Petar pobjedom
nad bosanskom vojskom. Tijekom zime 1663/4 Nikola je prodro na osmanski teritorij sve do
Osijeka i tamo spalio Sulejmanov most preko Dunava. Pad Novih Zamky i pribliavanje
Osmanlija na samo 130 km. od Bea odjeknulo je i u Europi, pa su njemake kneevine i
Francuska idue godine poslale Austriji pomone ete protiv Osmanlija. Carska vojska bila je
podijeljena u tri dijela: sjeverni je trebao vratiti ono to su Osmanlije osvojile prole godine,
juni je trebao osvojiti Kanjiu, a srednji odbiti navale protiv Bea. Sjeverni odredi pobijedili
su dio osmanske vojske kod Leve. Juni, najmanji odredi, morali su odustati od opsade
Kanjie pod pritiskom nadmone glavne osmanske vojske, koja je napala Novi Zrin tijekom
lipnja. Pad Novog Zrina Nikola Zrinski je shvatio kao osobnu uvredu od zapovjednika
srednjeg odreda, Montecuccolija, koji navodno nije htio braniti njegov posjed, te se povukao
iz daljnjih borbi. 1. kolovoza 1664. dolo je do bitke izmeu obje glavne vojske kod
Monotora (sv. Gotthard), gdje je carska vojska sprijeila osmanski prijelaz preko Raabe i
unitila znatan dio u borbi angairanih trupa. Pobjeda nije iskoritena zbog prevelike
opreznosti zapovjednika carske vojske protiv, jo uvijek, nadmonih Osmanlija i zbog
zahtjeva njemakih i francuskih zapovjednika da e sudjelovati u osvajanjima dotadanjeg
osmanskog teritorija jedino pod uvjetom da sudjeluju i u njegovoj okupaciji. Tako je 10.
kolovoza 1664. sklopljen mir u Vasvaru, koji je bio u suprotnosti s uspjesima carske vojske u
drugoj godini rata. Osmanlije su proirili svoju vlast na osvojeno podruje, car Leopold I je
priznao Apafyja erdeljskim knezom, a usto se obvezao na plaanje 200000 talira ratne odtete.
Tjenji dodir izmeu ugarskog plemstva i Francuza tijekom rata, kao i zahtjevi Francuza u
pogledu okupacije osvojenih osmanskih podruja, jo su vie ukazali Habsburgovcima na
opasnost od Francuske.
Sklapanje mira bez sudjelovanja predstavnika ugarskog dvora znailo je novu povredu
stalekih prava i upozorilo je na apsolutistike tendencije dvora. Kao odgovor pojavila su se
od samog poetka u Ugarskoj dva pravca otpora. Dok su protestanti u sjevernoj Ugarskoj
raspravljali o mogunosti prikljuenja Erdelju, ili ak prijelazu pod neposrednu osmansku
vlast, ugarski i hrvatski velikai udruili su se pod vodstvom Nikole Zrinskog s namjerom da
se u borbi i protiv dvora i protiv Osmanlija oslone na Francusku. Jo prije nego to se saznalo
za tajno sklopljen mirovni ugovor, Katarina Frankopanska, ena Petra Zrinskog, predloila je
u ime zavjerenika u rujnu 1664. u Veneciji francuskom poslaniku de Bonsyju da Luj XIV
preuzme protektorat nad Ugarskom, i da novcem i vojskom, koja bi mogla stii preko Bakra,
podupre ustanak protiv Leopolda I. Luj XIV pristao je na pregovore, ali je u samom poetku
pregovora, 8. 11. 1664. Nikola Zrinski smrtno stradao u lovu od vepra.
Smrt Nikole Zrinskog je zavjerenicima oduzela jedinu linost koja je prilazila pitanju
osloboenja od Habsburgovaca s jasnim politikim koncepcijama i koja bi mogla odrati
zavjerenike na okupu. Petar Zrinski, imenovan u sijenju 1665. banom, nastavio je pregovore
s francuskim poslanikom u Beu Gremonvilleom, ali uz njega su se javili i drugi centri urote,
a i drugaiji planovi o nainu njezina provoenja. Na elu urote stajali su osim Petra Zrinskog
Wesseleny a od kraja 1666. i Nadasdy. Prijedlozi zavjerenika francuskom kralju sadravali su
jo uvijek nacrt o osloboenju ugarskih i hrvatskih zemalja i od Osmanlija i od
Habsburgovaca i o njihovom ujedinjavanju s ciljem da se ouvaju stare slobode i prava
plemstva. Usporedo s ovim pregovorima, zavjerenici su uz pristanak Petra Zrinskog, a
posredstvom erdeljskog kneza, ve 1666. otpoeli pregovore s Osmanlijama o pomoi i o
ustanku protiv Leopolda. Ovi su pregovori postali to znaajniji, jer je Luj XIV odmah poslije

16

smrti Nikole Zrinskog namjeravao iskoristiti zavjerenike jedino da postigne od cara to

povoljnije uvjetu u pogledu panjolske batine. U meuvremenu se Petar povezao i s Franjom
Rakoczyjem, koji mu je 1666. postao zet, a 1667. pridobio je i tajerskog valstelina Erazma
Tattenbacha i njegovim posredstvom, 1668. i grofa Thurna iz Gorice. Smru Wesselenyja
1667. nestala je druga sredinja linost iz kruga zavjerenika, a Osmanlije su 1666. i 1667.
odbijale njihove ponude jer im je i Kandijski rat (1645-1669) postao preveliki teret. Usto su
vezir Koprulu i njegov tuma, austrijski plaenik, Panajotti, obavijestili beki dvor o
namjerama zavjerenika, ali zasad bez njihovih imena. U rujnu 1668. nakon sklapanja tajnog
ugovora s Habsburgovcima o podjeli panjolske batine, od daljnjih je pregovora odustao i
Luj XIV. U isto je vrijeme propao i pokuaj da se zavjerenici, posredovanjem predstavnika
francuske stranke u Poljskoj, Wojenskog, oslone na Poljake, a bez bez ikakva rezultata
zavrili su Petrovi pokuaji da dobije pomo od Mletaka. Na prijelazu 1668/9. stara zavjera je
doivjela slom. Ve tada je beki dvor saznao za urotnike planove, jer su se Zrinski i
Nadasdy, u namjeri da se operu krivice, meusobno optuivali na dvoru. Najvaniji materijal
o uroti, itav arhiv pokojnog palatina, predala je dvorskom povjereniku Rottalu
Wesselenyjeva udovica.
Karakter zavjere se od tada znatno promijenio. Glavna osoba je nesumnjivo postao
Petar Zrinski. On je krajem 1668. napokon postavljen za bana, pa se zaloio za smirenje
protestanata u sjevernoj Ugarskoj te se nadao da e kao nagradu za zasluge dobiti i
ispranjeno mjesto karlovakog generala. Imenovanje Herbersteina za generala u lipnju 1669.
toliko ga je ogorilo da je opet oivio stare planove i pridobio za njih i svog urjaka Franju
Krstu Frankopana, a glavni mu je saveznik u Ugarskoj bio zet Franjo Rakoczy. Petar je sam
pokuao dobiti potporu od Francuske, Poljske ili od Mletaka. Meutim, do poetka studenog
svi su ovi pokuaji propali, i tako je on na nagovaranje Rakoczyja i svoga kapetana Franje
Bukovakog pristao zatraiti potporu za ustanak u Osmanskom carstvu. Samo krajnjom
ogorenou na dvor moe se protumaiti posljednji Petrov oajni korak a to je savez s
Osmanlijama. On je borbu protiv Osmanlija smatrao svojim ivotnim ciljem. Zbog toga je
nagli preokret u njegovoj politici toliko zaprepastio suvremenike. Glavni razlog zato je poao
tim putem lei u postupku carevih ministara i samog cara prema njemu. I Frankopana je u
urotu vodila misao o osveti. On je dodue bio imenovan senjskim kapetanom, ali ga car nije,
iz istog razloga kao i Zrinskog, htio uvesti u ast. Frankopan je pokuao preko kardinala
Berberinija postii Karlovaki generalat no to mu nije uspjelo. estina koja ga je vodila u
borbu bila je tolika, da je ne samo savladao svoju dotadanju mrnju prema Petru, ve je
izgubio sposobnost procjene svoje stvarne snage. Petar je napokon dopustio kapetanu
Bukovakom da uz pratnju kapetana Pogledia i Berislavia u studenom 1669. poe u
Istanbul. Bukovaki je u Solunu sultanu Mehmedu IV u ime Zrinskog predao ove uvjete:
1) da sultan izabere i imenuje Petra i njegove potomke za vrhovnog vladara u svim
kranskim pokrajinama koje e u ratu osvojiti,
2) da e Hrvatska, ako izumre njegova porodica, moi izabrati nasljednika kojeg e sultan
potvrditi,
3) da sultan potvrdi slobodu vjere, pravo i povlastice u Hrvatskoj,
4) od Hrvatske i Ugarske i od drugih zemalja, koje u ratu osvoji, sultan nee traiti vie od
12000 carskih zlatnika,
5) da e uvijek braniti nae zemlje,
6) nikada nee traiti vojnike za rat u dalekim zemljama,
7) da e u znak ouvanja ovih uvjeta poslati hatierif (sveana sultanova isprava ili
zapovijed).
Petar se nadao u okviru Osmanskog carstva postii za habsburku Ugarsku i Hrvatsku
poloaj vazalne kneevine, slino poloaju Erdelja. Susretljivost, kojom je bio primljen na
Porti, zavela je Bukovakog da Petru javi povoljan rezultat pregovora. Veliki vezir Mehmed-

17

paa Koprulu (1661-78), kojem je sultan prepustio odluku, nije vjerovao Petru, ve je sultanu
savjetovao da bude oprezan. Od Zrinskog treba traiti jamstvo, ali mu ipak treba obeati
pomo. Kako se sultan nije sloio s prijedlogom, nije dao Bukovakom odgovor, a ovaj je
otiao iz Soluna uvjeren da su pregovori uspjeli. Nosio je jedino poruku da e Petar dobiti
odgovor preko bosanskog pae. Meutim, dvor je po svom poslaniku Casanovi saznao za ove
pregovore, pa je ve tada Casanova savjetovao da se Zrinski ukloni.
Zrinski je raunao i na potporu u zemlji, ali za sazrijevanje i podizanje veeg ustanka u
Banskoj Hrvatskoj nije bilo uvjeta. Meu velikaima i crkvenim dostojanstvenicima Petrove
ideje nisu naile na odaziv. Od malobrojnih velikaa uz Petra je na poetku pristao grof Ivan
Drakovi, Nadasdyjev zet. No i on je krajem oujka 1670. napustio Petra na sastanku u
akovcu, kamo je osim hrvatskog plemstva Zrinski pozvao i osmanske poslanike. Tada su ga
napustili i Erdody i Drakovi, izjavivi da s Osmanlijama ne mogu pregovarati. ini se da je
tek savez s Osmanlijama odbio i zagrebakog biskupa Borkovia od urotnika. Na Borkoviev
savjet zagrebaki je Kaptol takoer odbio Frankopanov zahtjev da se pridrui Zrinskom. Ako
su Kaptol i ostali velikai trebali birati izmeu cara i sultana, posve je razumljivo da su
odbacili mogunost osmanskog vrhovnitva pod koje ih je Zrinski htio dovesti. Nie plemstvo
se, poto je bilo veinom u krajikoj slubi pa je ovisilo o caru, takoer nije pridruilo uroti.
Velika veina Zrinskih posjeda bila je zaloena niem plemstvu. Brojne molbe nieg plemstva
upuene caru ili Komori pokazuju u kojoj je mjeri obitelj Zrinski bila zaduena upravo kod
svojih vazala. Rasko je Zrinskog dovela do prezaduenosti. Tako je urota na itavom
krajikom podruju ostala ograniena samo na Bansku krajinu, jer ni one kapetanije kojima je
u Hrvatskoj krajini zapovijedao Zrinski (Slunjska, umberaki uskoci) nisu pristale uz njega.
Usprkos realnim izgledima o prikljuenju krajinika Varadinskog generalata uroti, meu
ostalim i zbog otrog antagonizma izmeu krajinika i njihovih njemakih zapovjednika, do
do prelaska nije dolo. Od malobrojnih gradova u tadanjoj Hrvatskoj Zrinski se nije mogao
nadati velikoj pomoi. Gradovi Krievci, Koprivnica i Karlovac nisu mogli stati uz njega, te
ih je on odluio napasti. Zrinski se dakle mogao pouzdati jedino u vlastite snage. Obino se
pogreno pretpostavlja da je Zrinski onim kmetovima, koji e se na njegov poziv dii na
oruje, obeao osloboenje od kmetstva. O nekom opem osloboenju podlonika od
kmetskih dunosti ne moe biti govora. Zrinski je pozive upuene svojim podlonicima
osnivao na svom pravu da kao vlastelin pozove u sluaju rata podlonike na vojniku dunost.
On dakle nije trebao obeavati svojim podlonicima slobodu da bi ih pozvao u rat.
Osloboenje podlonika od kmetskih dunosti znailo bi potpunu propast za Petrova imanja.
Iako je Zrinski mogao meu svojim kmetovima skupiti prilian broj vojnika,
nedostajala su mu osnovna materijalna sredstva da tu vojsku opskrbi. Zbog toga je, traei od
Rakoczyja novac, istakao da je pothvat bez novaca unaprijed propao. im je Rakoczy po
Poglediu poslao odgovor, Zrinski je pozvao Frankopana u akovec da se dogovore o
ustanku. Istog dana 9. oujka 1671. N. Benak je u ime kapetana rnkocija zapovijedio svim
vojnicima u Banskoj krajini da budu pripravni za oruje. Iako uza sva pourivanja obeani
hatierif nije stizao, ipak je Zrinski poduzimao daljnje pripreme za ustanak. Gubernatorom
primorskih imanja imenovao je opata Bargiglia, dok je vrhovno vojno zapovjednitvo na
istom podruju povjerio svom roaku Orfeju Frankopanu. Franjo Frankulin je poslao po
nalogu gubernatora, u Petrovo ime, zapovijedi katelanima i oficijalima vinodolskih i
pokupskih imanja da doe svaki grad sa svojom zastavom na mutru tj. vojniku smotru. I
napokon, jo 8. travnja, dakle u doba kada su se Zrinski i Frankopan odluili na predaju,
Frankulin je, ne znajui za dogaaje u akovcu, pozvao sve soldate da se 10. travnja nau na
krljevu i da svaki sa sobom ponese brana za pet dana. Pripreme za ustanak su izvrene i u
jednom dijelu ozaljskog vlastelinstva, tamo su upnici pozvali puk na oruje.
Frankopan je poao iz Meimurja pridobiti za Zrinskog gradove i plemstvo. Doavi
na zagrebaki Gradec, dobio je obeanje graana da e uiniti ono to i drugi u zemlji.

18

Zagrebaki Kaptol nije otvoreno odbio zahtjev da se pokori banu, ve je zatraio tri dana za
odluku. Na temelju dobivene banove punomoi, Frankopan je sazvao sabor u Brezovici.
Tamo je pred okupljenim plemstvom otkrio i opravdao Petrov savez s Osmanlijama, te
nastojao pridobiti plemstvo i na taj nain to je ukazivao na nepravde krajikih zapovjednika
i iznio tvrdnju da e odsada plemstvo plaati isti porez kao i plemstvo u austrijskim
nasljednim zemljama. Narodna je veina prisutnog plemstva prisegla vjernost banu. Pokuaj
Frankopana da pridobije i turopoljsko plemstvo nije uspio. Uspjean rad kapetana
Bukovakog u Banskoj krajini prekinuo je dolazak Herbersteina, koji je razbio Frankopanovu
etu, a njega natjerao u bijeg. Tako je ve 28. oujka 1671. stvarni ustanak bio svladan. Sve
pripreme, izvrene na primorskim i pokupskim imanjima, nisu dovele do ustanka jer su
gubernatori i Orfej Frankopan prije okraja pobjegli. I Bukovaki se sa svojim vojnicima
povukao na osmanski teritorij. Zrinski, koji je itavo vrijeme priprema bio u akovcu, igrao
je dvostruku igru. Prije nego to je poslao Frankopana dignuti plemstvo na ustanak, poslao je
i biskupa Borkovia na dvor kao posrednika i time je sam potvrdio na dvoru sumnje u savez s
Osmanlijama. Uinio je na taj nain kobnu greku, jer je najprije upozorio dvor na svoj in, a
zatim dopustio da njegovi ljudi diu ustanak. Iako je Zrinski odluio traiti carevu milost,
ipak je istovremeno odravao veze s Osmanlijama i pourivao pomo. Jo dan prije nego to
je donio odluku o bezuvjetnoj predaji i poslao sina kao taoca u Be, poslao je posljednje
poslanstvo u Budim. Uzrok njegove propasti je u tome to uope nije shvatio da su careva i
Lotskovieva obeanja milosti s jedne, a osmanska o pomoi s druge strane samo varke.
Tajna konferencija, koja se sastala 20.oujka 1671. u Beu, donijela je zakljuak da Zrinskog
treba pomou Borkovia prevariti, jer tek kad padne glava, onda ostali dijelovi
pobunjenikog tijela gube pokret i ivot. Uzdajui se jo uvijek u osmansku pomo, Zrinski
je poslao po svome tajniku augustincu Forstallu u Be uvjete za izmirenje. Meu ostalim je
traio Varadinski generalat, isplatu dugova u visini 40000 forinti, dvije pukovnije, tonu
bansku plau, amnestiju za Vlahe itd. Nesumnjivo je da su upravo ti uvjeti, koje je dvor
smatrao previe drskima, naveli cara na konanu odluku. Uskoro je car izdao proglas kojim
skida Zrinskog kao nevjernika s banske asti. Na njegovo su mjesto, kao privremeni banovi,
zbog svoje vjernosti postavljeni N. Erdody i biskup Borkovi. Zrinski i Frankopan napustili
su 13. travnja akovec i uputili se u Be. Petrova nastojanja da skrene s puta sprijeio je
Frankopan, tako da su 18. travnja stigli u Be.
Njihovom predajom okonana je urota, koja se zasnivala u prvom redu na osobnim
interesima zavjerenika. Najstroa kazna nad voama urote posluila je dvoru kao zastraujui
primjer plemstvu za budunost, a konfiskacija njihovih posjeda bitno je oslabila stvarnu mo
hrvatskog plemstva u korist vladara u Banskoj Hrvatskoj. Sudbina urotnika bila je odluena
je i prije nego to je imenovan poseban sud (iudicium delegatum), koji ih je najzad osudio na
smrt i konfiskaciju itave imovine. Sastav suda i itav sudski postupak znaio je povredu
stalekih prava, jer je hrvatskim i ugarskim velikaima mogao suditi jedino ugarski dravni
sabor. U sastavu suda su, meutim, bili samo lanovi bekog dvora, pristae apsolutistike
vladavine. Smrtna osuda bila je za sud u prvom redu sredstvo da se ta vladavina lake uvede i
u ugarsko-hrvatske zemlje Habsburgovaca. Tako je smrtna kazna izvrena u Bekom Novom
Mestu 30. travnja 1671. Time je polovica, ionako male, Banske Hrvatske prela u izravni
carski posjed u upravi Komore, a vie od pola stoljea nije sudjelovala ni u plaanju
kraljevskih poreza ni u snoenju financijskih tereta ove zemlje. Uloga zavjerenika bila je
zasnovana na srednjevjekovnom shvaanju odnosa izmeu vazala i vladara, kao i na
zastarjelom feudalnom partikularizmu. Zrinski se nije borio za slobodu naroda, jer su leges
et constitutiones, u iju je nobranu ustao u borbi protiv apsolutizma, plemike povlastice.
Urotnici su ustali protiv apsolutizma koji je nastojao u Hrvatskoj unititi i posljednje ostatke
njene dravnosti i zbog toga to vie oslabiti ostatke ostataka i u vojnikom i politikom
pogledu. Ovaj jedini pokuaj otpora tada najjaih velikaa u Banskoj Hrvatskoj pokazuje

19

kakav je bio stvarni omjer snaga u zemlji. Habsburgovci su mogli pomou Krajine savladati
ne samo seljake bune, ve i otpor velikakih porodica. Nepromiljeno podizanje ustanka
omoguilo je upravo takvu pobjedu apsolutistikih tenji, kakva bi bez ustanka bila gotovo
nemogua.
Hrvatska poslije Zrinsko-Frankopanske urote
Neuspjeli pokuaj ugarskih i hrvatskih velikaa da dignu ustanak protiv bekog dvora
pruio je dvoru naroitu priliku da u Hrvatskoj i Ugarskoj uini svoju vlast to
neposrednijom. Kao to je ast palatina, predstavnik stalekog ureenja u Ugarskoj
zamijenjena komesarijatom, tako je i ast bana trebala zasada i privremeno ostati
nepopunjena. Umjesto bana zemljom su upravljali samo banski namjesnici, i to za vojne
poslove Nikola Erdody, a za civilne biskup Borkovi. Meutim, hrvatski se sabor, za razliku
od ugarskog, i dalje sastajao.
Karlovaki general Herberstein dva je desetljea (1669-1689.) radio na tome da oslabi
Bansku Hrvatsku. Ve krajem 1670. nastojao je pridobiti hrvatsko plemstvo za svoj plan
odvajanja Hrvatske od Ugarske i njezino pretvaranje u nasljednu zemlju Habsburgovaca.
Herberstein je prije svega elio da se oba generalata teritorijalno poveu pripajanjem Banske
krajine i tako od rijeke Mure do mora potpuno zaokrue Bansku Hrvatsku. Banu je pritom
trebalo oduzeti svaku vojnu vlast u Banskoj krajini i uope ga u vojnom pogledu podrediti
krajikim generalima. Herberstein je predlagao da se Hrvatska uredi po uzoru susjednih
nasljednih zemalja i da joj se na elo uprave stavi politiki gubernij (Zemaljsko vijee) s
predstavnicima pojedinih stalea. Za svoj plan o prikljuenju Hrvatske Austriji Herberstein je
pridobio neke plemie, odreda krajike asnike. Meu njima je bilo i sudionika zrinskofrankopanske urote, koji su pomilovanjem ponovo dobili i svoja zaplijenjena imanja.
Gradako ratno vijee se 1672. usuglasilo s vojnom stranom Herbersteinova plana, ali u
ocjenu njegovih politikih prijedloga nije ulazilo. Kako ni hrvatski sabor nije stvorio nikakav
zakljuak u duhu tih prijedloga, itav se pothvat ograniio na poveanje Karlovakog
generalata pomou zaplijenjenih zrinsko-frankopanskih imanja u Pokuplju i na privremeno
prisvajanje sisake tvrave (do 1681.). Na odlunom otporu Nikole Erdodyja propala je
zamisao o teritorijalnom povezivanju Krajina, pa je ban i dalje zadrao vlast u Banskoj
krajini. Primorski posjedi Zrinskih i Frankopana izdvojeni su pod upravom Dvorske komore
iz njezina podruja. 1674. beki dvor je imenovao Erdodyja za namjesnika s punom banskom
vlasti, a 1680. je obnovio ast ugarskog palatina i pristao na neke ustupke u vjerskom
pogledu.
Juraj Kriani i Pavao Ritter Vitezovi
Spoznaja o jezinom srodstvu slavenskih naroda, koja lei u podlozi svakog nastojanja za
njihovim kulturnim povezivanjem, nuno je upuivala i na njihovo zajedniko podrijetlo. To
se uvjerenje uvrstilo preuzimanjem drevne krajike legende o Hrvatskoj kao pradomovini
eha, Leha (Poljaka) i Meha (Rusa), koja se na osnovi jednog podatka u najstarijem ruskom
ljetopisu kroz stoljea izgraivala u ekih i poljskih pisaca. U hrvatskoj sredini prvi se put
pojavljuje 1525. u govoru hrvatskog dominikanca Vinka Pribojevia, a u Banskoj Hrvatskoj
poznatim ju je uinio Juraj Rattkay 1652. Da je ona u tom, za dalji politiki i nacionalni
razvitak najvnijem dijelu hrvatskih zemalja nala plodno tlo, dokazuje injenica da ju je ve
1643. protonotar Zakmardi stavio u obliku pjesme na sanduk (cista regni) u kojem je
ubudue trebao biti pohranjen arhiv kraljevstva.

20

Humanizam je svojom tenjom da suvremena imena naroda i zemalja zamijeni

antiknima, dao snaan poticaj primjeni slavenske misli, i u njegovom uem junoslavenskom
okviru. Juraj igori je prvi 1487. upotrijebio ilirsko ime u istom znaenju. Ta je izrazito
antikvarna crta pojaala stariju misao o autohtonstvu, koja se pojavila u 13.st. meu
glagoljaima. U 16. st. se nazivi Ilir, Slaven (Slovinac) i Hrvat, kao sinonimi, sve vie
udomauju ak i u dnevnom ivotu, premda se njihov konkretan sadraj i teritorijalni opseg
razliito shvaaju.
U jeku protureformacije, nastojei to vie proiriti svoj utjecaj na Balkanski
poluotok, Rimska kurija je obratila posebnu panju pitanjima jedinstvenog knjievnog jezika
i pisma za sve june Slavene. Nastojanje oko jedinstvenog knjievnog jezika urodilo je
sustavnim prouavanjem ivota narodnog govora i tenjom da se za taj jezik nae
najprikladniji nain pisanja. Taj pojaani interes za jezik jo je vie potaknuo proces
zbliavanja i stapanja tri narjeja. Kulturni slavenofilski pokret, koji se na toj podlozi,
usprkos svim osebujnostima, pojavio u 17.st. istodobno u svih katolikih Slavena, nije se vie
ograniavao iskljuivo na obradi jezinih pitanja, nego je zhvaao ire podruje filolokohistorijskih i srodnih studija u granicama svoje konkretne domovine i usto na razliite
naine proirivao taj interes na sve ostale slavenske narode.
itav splet pitanja znaajnih za to shvaanje, dobio je u hrvatskoj sredini svoj najjai
izraaj i individualno snano proivljenje oblike u neobino sloenoj linosti Jurja Kriania.
Juraj Kriani roen je 1618. blizu Ozlja. Gimnaziju je polazio kod isusovaca u Ljubljani,
filozofiju je uio u Grazu, a teologiju u Bologni i Rimu. Djelo A. Possevina Moscovia
(1586.) koje je proitao u Bologni, potaknulo je Kriania da se posveti radu na crkvenom
ujedinjenju Slavena. Radi toga je stupio u Rimu u Grki zavod gdje je uio grki jezik i
teoloku kontroverziju. 1641. podnio je tajniku Zbora za irenje vjere predstavku o svojoj
moskovskoj zamisli, kojoj je ostao vjeran do kraja ivota. U njemu su se najtjenjije povezale
dvije osnovne ideje razraena ideja o privoenju ruskog naroda crkvenom jedinstvu s
Rimom i nesistematski izloena ideja nekog, poblie neodreenog, jedinstva slavenskih
naroda pod vladavinom ruskog cara kao jedinog europskog vladara slavenske krvi. Stekavi
doktorat teologije, 1642. je otiao u domovinu da se, radei meu Vlasima na umberku,
pripremi za rad u Rusiji. 1646. otiao je preko Smolenska u Moskvu, gdje je u sklopu jednog
poslanstva boravio dva mjeseca. Iz Moskve je ponio tzv. Kirilovu knjigu, zbornik tekstova
protiv katolianstva i protestantizma, te se ponudio Zboru za irenje vjere u Rimu da e
knjigu prevesti i opovri. Kriani je proirio prvobitnu zamisao, pa je ukljuio i grke
teoloke pisce, te je izradio djelo Sveukupna knjinica raskolnika (Bibliotheca
schismaticorum universa), koje je trebalo samo biti kontroverzija sa pravoslavljem. Kriami
nije uspio u Rimu napisati i opovrgnue, jer ga je glas da su u Rusiji otvorene kole
filozofskog uenja potakao da mimo papine volje krene u Moskvu. Uz teoloki rad, Kriani
se u Rimu bavio i glazbenom teorijom, te je 1656. tiskao Asserta musicalia, a objavio je i
nekoliko pjesama na slavenskom i jednu na turskom. Kriani je smatrao da su Kranjska,
tajerska i Koruka u Ilirskoj pokrajini, nasuprot Svetoj rimskoj roti koja je odluila da se
pod Ilirskom pokrajinama podrazumijevaju samo Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna.
Stigavi u rujnu 1659. u Moskvu, zatraio je slubu. Bio je spreman biti u slubi
historiografa, pisati povijest Rusije, biti carski knjiniar i biti caru na pomo u strunim
knjigama. Predloio je da se pod njegovom redakcijom pripremi novi prijevod Biblije i bio je
spreman izdati slavensku gramatiku i leksikon. Nakon neto vie od godine dana Kriani je
prognan u Sibir te je boravio u Tobolsku od oujka 1661. Kriani je dovrio rad na
pravopisu i gramatici te je pripremio svoje glavno djelo Razgovori o vladateljstvu (Politika).
Djelo je trilogija ekonomike, strategike i politike a pisano je Krianievim sveslavenskim
jezikom i nije samo politiko-politoloki rad nego i jezini spomenik. On je nastojao uvjeriti
cara da Rusija treba iriti svoje granice prema jugu, tj. Crnom moru, kamo je upuuju njeni

21

trgovaki interesi. U svojoj gramatici, kojoj je predgovor napisao 1665., Kriani kae da je
na njoj radio dvadeset godina. On pie svoju gramatiku govorom razumljivim svim
Slavenima. Krianievo je djelo ispravljanje slavenskog jezika, odnosno misli, kojeg su
slavenski narodi pri seobi ponijeli sa sobom, ali su ga potpavi pod tuince iskvarili. Po
Krianiu, najizvorniji jezik je ouvan kod Hrvata.
Djelo O bojoj providnosti (De prudentia Dei, 1666/7.) je politiko, jer u vrijeme
poljsko-ruskog rata raspravlja o pitanjima pobjede i poraza, ali i bogoslovno, jer zbivanja
tumai i teoloki. Djelom Ob svetom kreenju Kriani je elio pobiti praksu prekrtavanja
Latina, koju je teorijski osudila i ruska crkvena hijerarhija. U tom djelu eli i sebe preporuiti
da bude izbavljen iz progonstva. U krnjem djeli Tolkovanje istorieskih proroesty (1674.)
Kriani je nastojao rusku situaciju iskoristiti za stvaranje svojih pravednih nauma. U vezi s
najezdom Osmanlija Kriani tumai da je doao trenutak njihove propasti.
Djelo Oblienje na Soloveckuju elobitnu (1675.) jedinstven je sluaj da jedan
katoliki teolog ustaje u obranu slubene pravoslavne crkve, kad se u njenom krilu pojavio
raskol. Ne vidjevi izgleda za osloboenje, Kriani je 1675. napisao svoju duhovnu oporuku
na dvjesto stranica. Mladi car Fedor Aleksejevi (1677-1682) amnestirao je Kriania, koji je
nakon petnaest godina napustio Tobolsk u oujku 1677. Car je izdao odluku kojom se
Krianiu doputa da napusti Rusiju. Otiao je u Vilnius i stupio u dominikanski red pod
uvjetom da mu omogue put u Rim. Meutim, poglavar ga, niti na intervenciju papina
nuncija, niti na traenje generala dominikanskog reda u Rimu, nije pustio. Kao dominikanac
je uzeo ime fra Augustin. Janu Sobjeskom je posvetio djelo Historia de Sibiria
Osnovna je Krianieva ideja bila da Slaveni ine jednu etniku obitelj koja je
dijelom pod osmanskom silom, dijelom pod njemakom vlau, a dijelom pod grkim
utjecajem. Rusija je duna poraditi na osloboenju porobljene brae, tj. drugih slavenskih
naroda, te im pomoi kako bi uspostavili svoja kraljevstva s vlastitim sinovima na prijestolju.
Kriani je kao katolik nastojao da se svi Slaveni udrue pod kapom Rimske crkve, ali ne i u
latinskoj disciplini i rimskom obredu. Kriani je bio i muziki naobraen, glavni njegov
muziki spis Asserta musicallia nova prorsus omnia et a nullo antehac prodita sastoji se od
dvadeset teza u kojima iznosi svoja gledita o teoretskim i praktikim muzikim problemima
svojega doba. Sauvano je jo poglavlje De musica iz neobjavljenog Krianievog djela
Politika. Ono se sastoji od dva dijela: Narratio, u kojem obrauje ope pojmove o glazbi te
govori o glazbenoj kulturi antikih Grka i Rimljana, zatim Osmanlija, Hrvata i Srba i
Questiones de musica, gdje rjeava probleme crkvene i svjetovne glazbe.
Kriani je umro 1683. za vrijeme bitke pod Beom gdje je stigao s poljskom
vojskom. U izmijenjenim prilikama koje su nastale nakon te bitke, slavenska je misao kod
Hrvata doivjela promjenu. U tom novom obliku, dalju fazu u njezinoj konkretizaciji, svoj je
izraaj doivjela u djelima Pavla Rittera Vitezovia.
Pavao Ritter Vitezovi roen je 1653. u Senju, a umro 1713. u Beu. Bio je
knjievnik, historiar i politiar. Vitezovi je prerastao dotadanju slavensku ideju po svom
izrazitom politikom naziranju i gotovo prosvjetiteljskim nastojanjima. Pohrvaeno prezime
Vitezovi prvi je put upotrijebio 1684. u djelu Odilenje Sigetsko. Dvije godine proveo je kod
J.V. Valavasora u Kranju, bavei se bakrorezbarstvom, povijesnim studijama i pjesnitvom na
hrvatskom i latinskom jeziku. Vrativi se u Senj, obavljao je razliite politike i vojne slube.
Za bekog rata je imenovan kapetanom regimente i vitezom, bio je zastupnik Senjana u
Sopronu, Beu i Pounu, zatim upravitelj Hrvatskog sabora osnovane zemaljske tiskare u
Zagrebu (1694.), te lan komisije za razgranienje izmeu Austrije i Osmanskog carstva
nakon Karlovakog mira 1699.
Izdajui Kroniku aliti spomen vsega svieta vikov 1696. nastojao je pravopis uiniti
jednostavnim, a latiniko pismo prilagoditi glasovnim potrebama jezika slovenskog. Time
je poloio temelje hrvatskom pravopisu iz kojih je znatnim dijelom proizala kasnije i Gajeva

22

reforma. Smatrao je da knjievni jezik treba oistiti od tuica i obogatiti rjenikim blagom
iz svih narjeja. U Pridavku svojoj Kronici, Vitezovi je poistovjetio slovensko (slovinsko),
tj. slavensko ime s ilirskim i prikazao itatelju golemo prostranstvo Illyrii, aliti
Szlovinskoga naroda.
Tenja Habsburgovaca da Osmanlijama preotmu junoslavenske zemlje i da usto
dokau i svoje pravo na njih, nesumnjivo je utjecala na to da je Vitezovi ideji o jezinom
srodstvu junih Slavena dao politiki sadraj. U djelu Oivjela Hrvatska za vladanja cara
Leopolda (Croatia rediviva regnate Leopold magno caesare) iz 1707. slavensko ime
zamijenio je hrvatskim. On je iz Hrvatske, tj. zemlje svih slavenskih naroda, izdvojio Junu
Hrvatsku i podijelivi je u Bijelu i Crvenu, dosudio dananje slovenske i hrvatske zemlje s
Bosnom prvoj, a srpske, makedonske i bugarske zemlje drugoj. Ova umjetna konstrukcija
trebala je posluiti dubljoj potrebi: da se u jednom narodnom imenu prevladaju brojna
pokrajinska imena, a u koja su Juni Slaveni pocijepani, a zatim i politikom ujedinjenju. U
vezi s tim pozvan je u Be, gdje je dobio titulu dvorskog savjetnika i baruna, ali daljih
posljedica njegov posjet nije imao. 1708. dobio je od kralja itarjevo, ali mu je na prosvjed
hrvatskog plemstva i zagrebakog Kaptola taj posjed oduzet 1709. Sklonio se u Be, gdje je
umro u bijedi.
Od njegovih historijskih djela tiskana su: Prijepisi iz Ivana Luia i jo nekih
provjerenih povjesnika o hrvatskim knezovima, koji bijahu od roda Guia (1681.),
Stematografija ili spis ilirskih obiteljskih grbova (Stemmatographia, 1701.), Porobljena
Bosna. U rukopisima su ostale: Banologija ili o banskoj vlasti u Hrvatskoj, Pobijene obmane
iz djela O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske Ivana Luia, Rasprava o tome kako je
Hrvatska potpala pod vlast Ugarske, Srbija u slikama (Serbia illustrata) i drugo. U
lamentaciji Dva stoljea uplakane Hrvatske govori u heksametrima o hrvatskim nevoljama
kroz dva stoljea osmanske najezde. U Senjici, pisanoj u osmerakim strofama, opjevao je
junatvo Senjana na moru. Pisao je i poslanice, prigodnice i neto ljubavnih pjesama
(Anagrami, Nova muza). Redaktor je i izdava pukih kalendara, pisac leksikona (Latinskoilirski leksikon). Vitezovievo svehrvatsvo, kako je tek mnogo kasnije prozvano, niklo je
iz konkretne historijske sredine, u kojoj je proces oblikovanja posebnih nacionalnih svijesti,
povezan s odreenim nacionalnim imenima, bio jo daleko od svog kraja. Njegova utopijska
koncepcija utjecala je na historijski razvitak samo u Hrvatskoj. Vitezoviu se s pravom
pridaje znaenje najistaknutije pretee Ilirskog pokreta, koji je u osnovi ispravno rijeio neka
temeljna pitanja, odluna za oblikovanje modernog hrvatskog naroda. Njegova je djelatnost
bila velikim dijelom usmjerena na prosvijeivanje naroda, koje utire put daljnjem
drutvenom osloboenju.
Granice krajine u 16. sStoljeu
1592. propale su Bihaka i Hrastovika kapetanija. Preostale kapetanije od mora do
Kupe, zajedno sa umberkom, inile su krajem 16. st. Hrvatsku krajinu sa sjeditem u
Karlovcu, pa se za tu krajinu uobiajio naziv Karlovaki generalat. Kraj od Kapele do mora je
Primorska krajina sa sjeditem u Senju, ali je ostala zavisna od Karl. generalata. Od okolice
Karlovca do Ivania protezala se Banska krajina, a dalje do Drave Slavonska krajina sa
sjeditem, od 1595. u Varadinu, po emu je kasnije nazvana Varadinski generalat. Petrinjska
kapetanija, osnovana 1595. smatrana je formalno dijelom Banske krajine. No Hrvatska nije
imala sredstava za uzdravanje petrinjske posade, pa je ona pripala Slavonskoj krajini i inila
dio Var. generalata sve do 18. st.
Vojna krajina u 17. stoljeu

23

Usporedo s borbom oko Vlaha hrvatski su feudalci pokuavali istisnuti tajerske,

kranjske i koruke stalee iz krajikih slubi koji, dakako, nisu namjeravali napustiti Krajinu
u trenutku kad je jenjavala osmanska opasnost i kad je bilo izgleda da e im se uloeni novac
dobro isplatiti. Oni su u principu pristajali na ustupanje Krajine, no uz uvjete da kralj ili
Hrvati isplate krajiku vojsku, da im se nadoknade svi trokovi za Krajinu i da oni, koji
preuzmu Krajinu, sami dalje vode brigu za nju. Hrvati nisu imali sredstava za financiranje
Krajine, pa je stvar propala. Sabor je nato 1619. postavio zahtjev da se krajike slube
popunjavaju po kljuu pola po pola izmeu Hrvata i Nijemaca. Unutranje i vanjske neprilike
prisilile su vladara da u tom pogledu uini i stvarne ustupke hrvatskom plemstvu. Vuk
Frankopan postao je 1626. karlovaki general, drugi Zrinski i Frankopani do tog vremena
dobili su vane krajike slube, a Erdody su postali nasljedni petrinjski kapetani. Propast
Zrinskih i Frankopana iskoristili su njemaki zapovjednici kako bi vratili svoje ranije
poloaje, to je svakako utjecalo i na konano odvajanje Krajine od Hrvatske.
Od tada su iz Osmanskog carstva provaljivali tek manji odredi, gotovo iskljuivo radi
sitne pljake. Sve te provale su redovito zavravale na krajikom podruju, dok je pozadina
bila sigurna. Kranski krajinici su na isti nain upadali u osmansko podruje i tamo
pljakali svoje istovjernike, kao i Turke. Posljedica relativnog mira na turskoj granici bila je i
krajnja zaputenost krajikih utvrenja s obje strane. U takvom je stanju Vojna krajina
doekala rat 1683-1699. kojm je otpoelo novo razdoblje krajikog razvitka. Nestajanje
turske pasnosti u 17. st. prouzrokovalo je promjene u politici dvora s jedne i hrvatskog
plemstva s druge strane. Posljedice ove obrane, koje su veoma oslabile poloaj hrvatskih
pokrajina u okviru dravne zajednice, ostale su na snazi ne samo u vrijeme jakog opadanja
turske opasnosti poetkom 17. st. nego i nakon njezinog potpunog prestanka.
Zbog promijenjenih odnosa s Turskom hrvatskom je plemstvu omogueno promijeniti
svoj odnos prema Habsburgovcima. Plemstvo se ekonomski oporavilo i na taj nain postupno
stvorilo osnovicu za samostalnu politiku koja je odvela u zrinsko-frankopansku urotu.
injenica da su i sami urotnici bili spremni priznati Habsburgovce pod uvjetom da dobiju
generalat u Hrvatskoj, pokazuje da je osnovni problem za hrvatsko plemstvo u 17. st.
predstavljala Krajina.
Promjene u politikom, ekonomskom i drutvenom ivotu hrvatskih pokrajina,
nastale su formiranjem Krajine kao posebnog teritorija. Nova podjela ostataka Hrvatske i
Slavonije pod Habsburgovcima stvarnim odvajanjem Krajine krajem 16. st. i poetkom 17.
st. predstavljalo je u mnogim pogledima jednu od najznaajnijih injenica u daljem razvitku
Hrvatske. Ovo odvajanje smanjilo je, kako opseg ve oskudnih ostataka hrvatskih
pokrajina, tako i vlast bana i materijalnu podlogu hrvatskog plemstva, u to doba jedinih
predstavnika hrvatskog pokreta u politikom ivotu. Naseljavanje velikih masa Vlaha,
veinom pravoslavnih Srba, povealo je razbijenost nekadanjih hrvatskih teritorija
prouzrokovanu turskim osvajanjem. Novi etniki odnosi usporili su tijek hrvatskog
nacionalno-politikog stapanja u jednu cjelinu. Unijeli su osim toga u taj proces na jedno od
najvidljivijih mjesta vjersku razliku izmeu katolika i pravoslavaca. Najprije odvajanje
Krajine, a zatim i njeno uvrivanje u 17. st. tj. stvaranje posebnog teritorija s posebnim
drutvenim razvitkom, slabilo je nadu hrvatskog plemstva da e uspostaviti stari opseg
Hrvatske i Slavonije. Suprotstavljajui se procesu formiranja Krajine, plemstvo se oslanjalo
na hrvatsko dravno pravo ili iura municipalia, koja su upravo od tog razdoblja u vezi s
tom borbom bila sve znaajnija za politiki razvitak hrvatskih pokrajina. Iura municipalia
su stvarno bili samo privilegiji samog plemstva. Od tada pa sve do ukinua feudalnih odnosa
plemstvo je formalno vodilo bitku za zakone i povlastice svoje kraljevine, a stvarno za
ouvanje svog stalekog poloaja. Hrvatsko je plemstvo u toj borbi bilo nemono, jer ostaci
Hrvatske i Slavonije nisu mogli sami preuzeti golemi financijski teret izdravanja Krajine.
Jaanje Krajine je Habsburgovciam donosilo dvostruku korist jer je Krajina u prvom redu

24

sluila kao stalan vojniki tabor i kao njihovo sve vre uporite u Hrvatskoj. Borba protiv
Krajine i njezine teritorijalizacije u 17. st. bila je to otrija to su vojne vlasti teile jedino za
poveanjem ive ratne sile, koja je tada bila mnogo vie potrebna za udaljena bojita Europe,
nego za obranu Hrvatske od Turaka. Najpoznatija borba vodila se u Varadinskom
generalatu, i to za zemlje u Ivanikoj, Koprivnikoj i Krievakoj kapetaniji, gdje su se na
teritorij hrvatske vlastele i zagrebake crkve naselili Vlasi. Kralj je poetkom 17. st. nastojao
taj postupak opravdati obeanjima da e vratiti otuene zemlje. Kako veina plemstva nije
imala pismene potvrde o posjedovanju spornih podruja, to je kralj 1627. proglasio te zemlje
svojima. Sabor je stajao na stajalitu starih pravica i nije bio spreman na poputanje, dok bi
se pojedinci, kao to je bio sluaj u Hrvatskoj krajini, lake nagodili s kraljem. Kao jedini
prihvatljivi uvjet sabor je postavio zahtjev da bi narod u Krajini u znak pripadnosti
kraljevini davao malu godinju svotu. Upravo zbog takvog stava i dvora i krajikih
zapovjednika prema vraanju zemlje nekadanjim vlasnicima mogli su i naseljenici na
krajikom teritoriju, koji su priznali hrvatsku vlastelu, prelaziti na krajiki teritorij. Jedini
znaajni izuzetak u tom pogledu je postupak s posjedima zagrebakog biskupa. Crkvene
zemlje nisu mogle biti proglaene oasnima i pretvorene u vlasnitvo fiska, a osim toga
biskup je bio najuglednija linost u zemlji.
Stvarni gubitak teritorija u Hrvatskoj i Primorskoj krajini vrio se obino uz manje
tekoe i ponajvie u zakonitim oblicima. S jedne strane nesumnjivo zbog toga to su imanja,
na koja su se naseljavali Vlasi, pripadala veinom Zrinskima i Frankopanima, tada uz
Erdodyje najjaim i jedinim kneevskim porodicama u hrvatskim zemljama. S druge strane
je broj Vlaha bio znatno manji, jer su zbog otpora Zrinskih i Frankopana protiv naseljavanja i
kraljevske odredbe o naseljavanju imale vie uinka. Od osnutka Senjske kapetanije 1469.
pojavio se za Frankopane novi problem na njihovim primorskim imanjima. Od tada su morali
braniti svoj posjed i prava od presizanja ne samo kralja, nego i nadvojvode, dapae i od
senjskih kapetana. Otkad su Habsburgovci doli u posjed Rijeke i postupno preuzimali na
Jadranu borbu proiv Mleana, trebali su sve vie uporita na obali. Do njih su mogli doi
samo na raun gospodara Vinodola, knezova Frankopana. Kako se Senjska kapetanija
stvarala i iz nekadanje pripadnosti Vinodola i senjske opine, knezovi Frankopani su
pokuavali u 1/2 17.st. doi do svojih nekadanjih posjeda. Vodila se ogorena borba izmeu
karlovakog generala Vuka Frankopana (1626.-1652.) i senjskog kapetana za posjed Jablanca
i Starigrada. Iako je Vuk Frankopan tada bio general i Hrvatske i Primorske krajine, borba je
okonana u korist kapetana, iza kojih je stajao Ratni savjet u Grazu.
Poveani krajiki teritorij imao je u povijesti hrvatskih zemalja u 17. st. i svoju
pozitivnu ulogu. Poveani obrambeni pojas u Varadinskom generalatu stvorio je sigurnost
vlastelinstava u zaleu. Zbog toga se upravo u 1/2 17. st. poveao broj novih naseljenika, to
je vlasteli omoguilo vee prihode. Svakako je pozitivno bilo i to to je Krajina omoguavala
znatnom dijelu domaeg stanovnitva da doe do poloaja slobodnog krajinika. Zato je,
istodobno s formiranjem Krajine, kmetsko stanovnitvo bjealo na krajiki teritorij, usprkos
zabrani sabora.
Banska krajina bila je jedino podruje na kojem su Hrvati vrili sve vojnike funkcije,
a protezala se od Ivania do Karlovca. Najvee trokove obrane snosio je Kaptol, koji je
drao vojnike u Sisku i obje Drenine, te strae na Kupi kod Siska.
Budui da se smanjivao teritorij, smanjivali su se i prihodi Kraljevine Hrvatske i
Slavonije. Porezne jedinice (dimovi ili portae ili fumi) nisu u 17. st. bile jednake kao u 16. st.
dok je istovremeno teret obrane, to ga je hrvatski kmet snosio u 16. st. na svojim leima,
ostao isti. Jo uvijek su kmetovi davali jedinu radnu snagu u Banskoj krajini i katkad i u
ostalim Krajinama.

25

Reforme u Krajini
Postepeno osvajanje podruja izmeu Kupe, Une i Save krajem 17. st. omoguilo je
poveanje Banske krajine i postepeno prebacivanje teita obrane s Kupe na Unu. Na
novoosvojenom podruju postepeno su stvarane kapetanije: Kostajnika kao najvanija,
zatim Glinska, Zrinska i Jasenovaka. Te se kapetanije esto nazivaju krajinama, tako da
sabor 1700. razlikuje pod banskom vlau etiri krajine: krajinu na Uni, Kupi, Glini i u
Dragotini. Na novoosvojenom podruju Banske krajine uskoro su se javili sukobi
pretendenata koji su isticali svoje pravo na novoosvojeno podruje. Prema kraljevskoj
odredbi plemstvo i crkva su mogli doi do svojih nekadanjih posjeda samo u sluaju ako su i
dokazali svoje pravo na njih. Kaptol i biskup su bez tekoa dokazali svoje pravo na neke
posjede preko Gline, pa su im oni kao zemaljskoj gospodi vraeni.
Ako je na takvom vraenom vlastelinstvu trebalo zbog ratne potrebe organizirati vee
obrambeno sjedite, onda je vlastelin morao ustupiti jedan dio posjeda. No jo uvijek je
preostalo mnogo niije zemlje, osobito na podruju izmeu Save i Une i zatim od
Kostajnice ka Petrinji, za koju je nastala velika jagma. Nain naseljavanja pustih zemalja
ostao je isti kako i ranije, dakle naseljavali su se ponajvie Vlasi. Tenja Vlaha da odbace
podlomitvo vlastele i crkve bila je razumljiva, jer je poloaj Vlaha na crkvenim i
svjetovnim vlastelinstvima bio mnogo tei nego na podruju na kojem su ih kao na niijoj
zemlji naseljavali petrinjski i kostajniki kapetani i sam ban. Bitnu razliku u poloaju
krajinika na krajikim vlastelinstvima i na podruju pod neposrednom vlau bana
uvjetovala je struktura vlastelinstava. Tako je eksploatacija u unutranjosti bila vea. Kako
vlastelin nije trebao vojnike, ve samo kmetove, on je nastojao taj vojniki element, koji ga
je samo formalno priznavao za vlastelina i odbijao obeana podavanja, maknuti sa svog
vlastelinstva, a osobito nakon 1699. kad je nestalo neposredne opasnosti od rata. Suparnitvo
izmeu bana i varadinskog generala, odnosno kostajnikog i petrinjskog kapetana, bilo je
glavni razlog da je i meu Vlasima na krajikom podruju krajem 17. st. dolo do pobune.
Sredite pobune bila je Kostajnika kapetanija iz dva razloga: zbog toga to je veina Vlaha
bila naseljena upravo u njoj, a zatim i zbog toga to je jo od osvojenja u samoj Kostajnici
sjedila uz banske ete i petrinjska posada. Kad se od 1695. poelo postavljati pitanje tko e
preuzeti vrhovno zapovjednitvo nad Kostajnikom kapetanijom, da li ban ili vrhovni
petrinjski kapetan, onda je meu suparnicima nastalo nadmetanje tko e pridobiti krajinike.
Kako su Erdody istodobno, tj. 1695. izgubili ast kostajnikog kapetana, postali su najei
protivnici banske vlasti nad ovim dijelom Krajine. Prema banovoj odluci istodobno je i
petrinjska posada morala napustiti Kostajnicu. Petrinjski zapovjednici su uspjeli nagovoriti
neke knezove u kostajnikoj kapetaniji da podignu Vlahe protiv bana Nikole Erdodyja.
Druga skupina pobunjenih Vlaha bili su prikoglinski Vlasi, koji su se okupili na tabor oko
Sraice i u utvrdi zarobili kapetana i haramije. Otpor Vlaha stiao se tek 1703. kad je kralj
donio konanu odluku o Banskoj krajini. Tada je odredio da sav novoosvojeni teritorij
izmeu Une i Kupe, ako nije pripadao vlasteli i crkvi, ili nije bio upotrebljen za potrebe
Krajine, pripadne Dvorskoj komori, a to se tie jurisdikcije i duhovnih poslova Kraljevskoj
Hrvatskoj, odnosno banu.
Iste je godine itav valachorum gens, kao i zemlju, podredio banskoj jurisdikciji, a
to se vojnikih poslova tie Ratnom vijeu, odnosno banu. Car je ukinuo i Petrinjsku
kapetaniju, koja je bila previe udaljena od granice da bi mogla uspjeno vriti svoju zadau.
Na odredbu o ukidanju Petrinjske kapetanije (stvarno je ukinuta 1753.), Vlasi su se ponovo
digli. No kako je carska odluka o Banskoj krajini bila konana, to se i otpor krajinika
pomalo smirio. Drutveno ureenje u Banskoj krajini od 17. st. nosilo je u sebi u mnogo

26

veoj mjeri nego ranije klice drutvenog razdora. Budui da sve do rata za osloboenje na
teritoriju Banske krajine nije bilo pravih krajinika, kmetovi-vojnici su se povezivali s
krajinicima u Slavonskoj krajini. No tada je neposredni dodir kmeta i krajinika na istom
podruju pod banskom vlau predstavljao za vlastelu znatno veu opasnost. U svom
nastojanju da olaka kmetski teret, kmet se najprije obratio na krajinike na istom podruju,
ali je tek obostrano nezadovoljstvo dovelo do zajednikih buna u Banskoj krajini u 18. st.
Premda je pitanje pripadnosti novoosloboenih krajeva izmeu tijeke Kupe i Une rijeeno
1703. u priog Banske Hrvatske, prava i dunosti tamonjih krajinika nisu jo dugo poslije
toga bili poblie odreeni. Tek su regulamentom od 15. travnja 1728. donijeti neki propisi za
Kostajniku kapetaniju, ali je njihova primjena dovela do daljnjih nesuglasica izmeu
asnika i krajinika, koje su 1730. dosegle vrhunac u otvorenoj pobuni.
Iz sauvanih molbi krajinika se razabire da je svaki krajiki zapovjednik u Banskoj
krajini bio neka vrsta zemaljskog gospodara. asnici su Banskoj krajini zahtijevali od
krajinika tlaku, podvoz, podavanje riba, ljude za lov i drugo. Za robu, koju su krajinici
izvozili u primorje ili Karlovaki generalat, naplaivali su mitniarinu. Regulament je povrh
toga nametnuo krajinicima i neke novosti u vojnikoj slubi. Zahtijevao je od njih da svi
nabave jednako oruje, to ih je teko pogaalo, jer su bili siromani. Spreavao ih je da se
iseljavaju, iako je Kostajnika kapetanija bila prenaseljena.
Kada su se krajem 1730. pobunili, oni su sa regulamentom upoznali i kmetove
izmeu Kupe i Petrove gore, uvjeravajui ih da se krajike slobode odnose i na njih. Prema
sauvanim podacima pobunili su se kmetovi na imanjima prepota (glavara) zagrebakog
Kaptola, Gori i Meureu. a pridruili su im se i biskupski kmetovi u susjedstvu. Podigavi
se na Ivanje 24. lipnja 1730. seljaci su odmah odbili ispunjavati svoje kmetske dunosti.
Zajedno s krajinicima su uputili u Be poslanstvo, o emu se nisu sauvale pojedinosti.
Biskup Juraj Branjuga se obratio molbom na gradako Ratno vijee, a zacijelo i na banskog
namjesnika grofa Ivana Drakovia. Prema nalogu Ratnog vijea vojska od 10000 vojnika
zatvorila je 5. lipnja sa svih strana ustaniko podruje. Vojska je spalila katolika sela
Pavlovec, Glinu, uti Potok i Budrovec, kao i pravoslavna sela Moenicu i istoimeni
Budrovec. Tek tada je otpor kmetova potpuno slomljen. Kakvu su kaznu za tu bunu pretrpjeli
krajinici nije poznato, ali se u njihovom poloaju nita nije promijenilo nabolje.
Hrvatsko je plemstvo, kao i zagrebaki Kaptol, koji je na novoosvojenom teritoriju
posjedovao utvrdu Dubicu, gledalo u Banskoj krajini sredinom 18. st. prije svega vaan izvor
svojih materijalnih probitaka. Zbog njih se ono u etrdesetim godinama estoko obaralo na
kaptolski udio u iskoritavanju krajine, nastojei prisvojiti Dubicu. itava plemika klasa
bila je jednoduna u tenji da se zemljini posjed crkve podvrgne oporezivanju kao i
svjetovni posjed, i da se uz to njezin utjecaj u politikom ivotu to vie ogranii. Plemstvo
se odluno suprotstavljalo dvoru, koji je bansku vlast desetljeima sustavno oslabljivao time
to je banu povjeravao razliite zadatke izvan zemlje. Pogotovo se odupiralo ve uvrijeenoj
praksi da kralj imenuje namjesnikom banske asti zagrebakog biskupa. Suparnitvo izmeu
crkve i plemstva osobito je dolo do izraaja u vezi s regulacijom Banske krajine 1749.
kojom su tamonje krajike ete trebale biti ukljuene u openitu reformu austrijske vojske.
U nadi da e dvor uglavnom snositi i znatno poveane trokove u tako ureenoj krajini,
podban Ivan Rauch je s nekolicinom drugih plemia podupro ovu reformu. Oni su pritom
imali na umu prije svega novu mogunost za stjecanjem unosnih asnikih slubi, a
pouzdano su raunali s time da e pravo postavljanja asnika moi osigurati iskljuivo
hrvatskom saboru. Meutim, poetkom 1750. Marija Terezija je odredila da se na posruju
Banske krajine uvedu dvije pukovnije, kostajnika i glinska, s osam tisua ljudi sposobnih za
rat i s dvanaest konjanikih satnija, a da troak za izdravanje padne iskljuivo na kraljevinu.
Dika je poviena s 19 rajnskih forinti, koliko je iznosila 1748. na 22, a 1751. i na 30

27

forinti.Kraljica je udovoljila starom zahtjevu stalea da se oporezuju i nekadanji primorski

posjedi Zrinskih i Frankopana, koji su tada pripadali dravnom fisku.
Ban je, prema elji stalea, postao vlasnikom obiju pukovnija, ali je kraljica zadrala
svoje pravo da sama imenuje pukovnika na njegov prijedlog. Postavljanje svih ostalih
asnika bilo je preputeno banu, koji je morao pogodna lica odabrati samo meu
pripadnicima kraljevine. Kako su stalei svoj pristanak na uvoenje Banske krajine
uvjetovali s nekoliko vanijih zahtjeva, carica je neke od njih uzela u obzir. Priznala im je
pravo da biraju vrhovnog kapetana, uz pretpostavku da e uvijek biti ban, i obeala im je da
e uvaavati njihovu elju o spajanju podbanske asti s au upana u dvjema upanijama i
naredila da se kmetovi, koji su prebjegli u Krajinu, vrate svojim gospodarima. Uza sve to,
regulacija Banske krajine je u svom konanom obliku primljena od sabora preko volje, jer je
podvostruila trokove kraljevine. Osim toga, novoimenovane asnike postavljalo je
dekretom Ratno vijee.
Buna Todora Kijuka 1751.
Uvoenje novih odredaba u Bansku krajinu uznemirilo je same krajinikem jer su im
odjednom nametnuti datad nepoznati treti i dunosti. To su u prvom redu izdaci za nove
odore, to ih je primoralo da stoku prodaju uz najniu cijenu. Morali su ustupati asnicima
bolje estice zemlje i podizati kue za njihovo stanovanje. Krajinici su 1750. uputili na dvor
poslanstvo koje je uhvaeno i u Zagrebu baeno u zatvor, a poetkom lipnja 1571. digli su i
otvorenu bunu pod vodstvom kneza Todora Kijuka. Otjeravi sve asnike, koji su se sklonili u
tvrave, oni su se okupili na zbor u Komogovini i poslije osam dana su se razili kuama,
spremni da se opet po potrebi okupe. Svoje zahtjeve predloili su jednom saborskom
poslanstvu i uz ostalo istaknuli takoer potrebu da se tono odredi veliina zemljita, koje
zbog vojnike slube treba biti osloboeno svakog podavanja. Krajinici su odbili primiti
natrag otjerane asnike i izruiti Kijuka. Tek ih je dolazak znatnih odreda iz drugih krajina
primorao na poputanje, i tijekom rujna dolo je do nagodbe. Protiv asnika je provedena
istraga i krivci su kanjeni, a krajinicima je dana mogunost da njihovo poslanstvo bude
primljeno na dvor. Meutim, est buntovnika je pogubljeno, a Kijuk baen na robiju.
Karlovakim mirom 1699. vei dio dotadanje Vojne krajine prestao je biti
neposredno pogranino podruje. Stare krajike teritorije trebalo je na osnovi ranijih
vladarevih obeanja vratiti jurisdikciji bana i sabora, a krajiko ureenje premjestiti u nove
pogranine krajeve. No i tom je prilikom dolo do izraaja jaanje sredinjih vlasti.
Varadinski i Karlovaki generalat uli su 18. st. pod upravom gradakog Ratnog vijea,
odnosno korukih, tajerskih i kranjskih stalea. Nestankom turske opasnosti stalei su
potpuno izgubili interes za Krajinu kao obrambeni sistem. Krajina ih je zanimala samo kao
izvor prihoda te su se zbog toga i protivili svim promjenama koje bi mogle njihov prihod
umanjiti. Dokle god je u Krajini postojala takva uprava, sredinja vlast nije mogla raunati da
e sa u tim podrujima moi stvoriti materijalna baza za poveanje broja ljudstva
raspoloivog za europska ratita. Ope jaanje sredinje vlasti u to vrijeme omogulo je
najprije ograniavanje, a onda i potpuno uklanjanje gradake uprave iz Krajine. U Beu je
prevladavalo miljenje da nema razloga da se novosteena podruja organiziraju po
gradakom uzoru. Sredinja vlast vrila je ozbiljan pritisak i tjerala je najprije Petrinjce iz
Kostajnice, a zatim je 1703. predala cijeli predio izmeu Kupe i Une pod jurisdikciju bana.
Time je dvor pokuao djelomino zadovoljiti hrvatsko plemstvo i uinio je korak naprijed u
centralizaciji krajina. Umjesto gradakog, beko Ratno vijee postalo je tda vrhovna vlast u
novoj Banskoj krajini, a tek pod njegovim zapovjednitvom je tu zapovijedao hrvatski ban.
Iste godine je ukinut Varadinski generalat, ali ta odluka nije provedena u djelo, jer je u to

28

vrijeme izbio Rakoczyjev ustanak. No, samo gradako Ratno vijee nije moglo izmai opoj
centralizaciji i 1705. podloeno je bekom Ratnom vijeu.
Kao neposredni povod za pojedine bune krajinicima su obino sluile zloupotrebe i
nasilja asnika. To je dobro dolo sredinjoj vlasti da pod vidom uklanjanja zloupotreba
provede ne samo reforme, koje su nakraju dovele do formiranja regimenti (1737. u
Varadinskom, a 1746. u Karlovakom generalatu), nego i da 1743. ukine gradako Ratno
vijee, a 1748. ukinulo je i dotadanji sistem financiranja starih krajikih generalata.
Sredinja vlast preuzela je na sebe financijsku brigu za Krajinu, a tajerski, kranjski i koruki
stalei ubudue su morali svoj doprinos za obranu davati u opu dravnu blagajnu. Stare
krajine su ostale, ali se njihovo ureenje nije uvodilo u nove. Kako je u novoosvojenim
krajevima zemaljski gospodar postala carska Komora, ona je pokuavala krajinike podvri
svojim zapovjednicima jedino u vojnom pogledu, a u sudsko-upravnim i ekonomskim
Komori, odnosno onome kome Komora proda odreenu zemlju. taj se sistem pokuao uvesti
u Liku i Krbavu, no pokuaj nije uspio. Komora je uvidjela da od Like i Krbave ne moe
oekivati materijalnu korist, pa je te dvije pokrajine 1712. prepustila Karlovakom
generalatu, a to je tamonji narod i elio.
Na slian nain otpoela je i organizacija krajina u novoosvojenim krajevima
Slavonije i Srijema, gdje su 1702. osnovana Posavska i Podunavska krajina. Stanovnitvo je
podijeljeno na aktivnu policiju, ardaklije i isluene graniare, te na prekobrojno
stanovnitvo. Prvi su potpadali pod vojnu jurisdikciju, a drugi pod provincijal. Vojna lena
smatrala su se kao zamjena za plau i trebao ih je naslijediti nasljednik u slubi. Za krivine
prijestupe sudio je general, koji je iz Osijeka zapovijedao u obje krajine. Civilne sporove
rjeavale su civilne vlasti. Zajednika jurisdikcija vojske, Komore i gospotija na istom
podruju stvarala je este sukobe i nerede u upravi. Krajinici su morali ii na rabotu radi
popravaka utvrenja. Kako je ova rabota koila rad u poljoprivredi, krajinici su rado pristali
plaati prirez za izgradnju utvrenja, da se na taj nain oslobode rabote. No vlasti su prirez
poveale i pretvorile ga u kontribuciju, a usto su ponovo traile rabotu. Na taj je nain
krajinik bio vie optereen nego drugi seljak, jer je uz tolike obveze morao vriti i vojnu
slubu. U krajini je postojao obiaj da krajinici u raznim prilikama daju svojim asnicima
dobrovoljne darove. Tako su krajinici postali neka vrsta kmetova svojih asnika. Ovakvo
stanje potaklo je slavnog generala Khevenhullera da predloi nadlenima reforme radi
poveanja vojne snage krajine. Khevenhuller je ustanovio da je zemlja zaputena,
stanovnitvo preoptereeno davanjima u novcu, naturi i raboti. Stoga je predloio da se
Posavska krajina regulira tako da treina krajinika odlazi u rat, treina uva granicu, a
treina da se bavi gospodarskim poslovima kod kue i da se krajinici sasvim oslobode
kontribucije. usto je nastojao tonim propisima ograniiti rabotu koju su vojnici bili duni
niim asnicima. Khevenhullerov prijedlog iz 1734. car je odobrio idue godine, ali su ratne
prilike omele njegovo provoenje. Nezadovoljstvo u krajini primirio je za neko vrijeme tek
Khevenhuller, kada se 1737. vratio iz rata i proveo oprost od kontribucije i ograniio davanje
darova asnicima. Veina Khevenhullerovih odredba u korist krajinika ostala je ipak samo
na papiru. U praksi su asnici i dalje vrili stare zloupotrebe rabotom i tako nanosili teku
tetu krajikim domainstvima.
Ukidanje vojno-komorske zajednike uprave u Slavoniji 1745. pruilo je priliku za
nove pokuaje reformi u onom dijelu koji je ostao pod vojnom upravom. Osnovni cilj
reforme je bilo formiranje slavensko-srijemskih regimenti. Taj posao je 1746. povjeren
feldmarallajtnantu baronu Engelshofenu. Krajinici su se upotrebljavali sve vie izvan
krajina, na svim moguim europskim ratitima. Formiranje regimenti imalo je za cilj krajiku
policiju pretvoriti u redovnu vojsku. Da bi krajinici lake prihvatili te reforme, vlast je
poduzimala mjere koje su imale za cilj ukloniti terete i zloupotrebe na koje su se krajinici
alili. No dok se formiranje regimenti odmah ostvarivalo, propisi u korist krajinika esto se

29

nisu provodili u ivot. Engelshofen je otpoeo regulaciju 1747. u Slavonskoj i Srijemskoj

krajini, dodavi i izmijenivi neke propise. Regulacijom je ukinuta dotadanja podjela na
Podunavsku, Srijemsku te Donju, Srednju i Gornju Posavsku krajinu. Umjesto toga je
predloeno formiranje Petrovaradinske, Brodske i Gradike pjeadijske regimente, te na
istom podruju Srijemske i Slavonske konjanike (husarske) regimente. Regimente su
podijeljene u kompanije. Stanovnitvo krajine razdijeljeno je na etiri jednakobrojne klase.
Prve tri klase predviene su za ratnu i pograninu slubu i bile su osloboene kontribucije i
rabote. etvrta je bila klasa kontribuenata, koji su plaali glavarinu od gotovo pet forinti,
bili obavezni na rabotu, primanje na konak i davanje podvoza. Dok su se prve tri klase
izmjenjivale u vrenju vojne dunosti, etvrta je zbog svoje privredne djelatnosti, odnosno
podavanja, trebala biti glavna osnova za izdravanje krajine. Izvan klasa je ostalo ono neto
malo obrtnika i trgovaca to je boravilo u krajini. Oslobodivi veinu krajikog stanovnitva
rabote i kontribucije, Engeshofen ga je na drugoj strani opteretio plaanjem destine u naturi i
novanog doprinosa za izdravanje asnika. Osim toga nije bilo ni dovoljno ni zemljita ni
ljudstva za formiranje svih pet regimenti. Slavonski krajinici su se pobunili protiv toga da
oni plaaju desetinu i novani doprinos, pa su zato 1749. ta podavanja ukinuta. Ujedno se
odustalo od formiranja dviju husarskih regimenti, pa je osnovana samo jedna. Stvaranjem
klase kontribuenata ono je zapravo znatan dio stanovnitva uinilo kmetovima, to se
protivilo ne samo osnovnim principima krajikog ureenja, nego je ujedno smanjivalo broj
ljudi potrebnih za popunjenje predvienih vojnih formacija. Austrija je u 18. st. u Vojnoj
krajini pokuala teko izvedivu stvar. svojom vojnom slubom obuhvatiti gotovo svakog
sposobnog mukarca, a da krajinici u isto vrijeme svojim radom izdravaju sebe i Krajinu.
U 18. st. otpala je pljaka u Tursku kao izvor prihoda, a gotovo stalni ratovi na
udaljenim ratitima nanosili su znatne gubitke mukom stanovnitvu ili su ga odvajali od
poljoprivrede za dugo vrijeme. Krajina nije bila kadra snositi takav dvostruki teret. Ve se od
1752. poelo raspravljati o izmjeni neuspjele Engelshofenove organizacije. Rezultat
raspravljanja je olien u Serbellonijevom regulamentu iz 1753. On je pokuao poboljati
materijalno stanje krajinika na taj nain to je poveao krajiki posjed tamo gdje je zemlja
bila loa, dok je brojano stanje vojske snizio na 7560 ljudi. Ujedno je ukinuo i kontribuciju.
Krajinici su podijeljeni na one u slubi i na one izvan slube. Meu prve su se ubrajali
oni koji su stvarno vrili slubu i rezerva. U one izvan slube ubrajali su se za slubu
nesposobni ili osloboeni. Mukarci sposobni za slubu , koji nisu uzeti u aktivnu slubu
(Beihelfer), morali su se brinuti za hranu i monduru onih koji su sluili. Konjanika je
davala pojedina kua samo jednoga, jer se smatralo da njegovo izdravanje stoji koliko i tri
pjeaka. U rat se polazilo u tri smjera, tj. uvijek po treina momadi, kao i u drugim
krajinama. Zemljita dodijeljena krajinicima proglaena su nasljednima, a krajinicima su
izdana lenska pisma.
Na krajinicima su ipak ostali znatni tereti i to: nabavljanje jednoobrazne uniforme,
podvoz, ukonaivanje, gradnja ardaka i asnikih kua, popravljanje cesta i mostova. Za
radove na utvrenjima bar su u naelu trebali dobiti novanu odtetu. Jedino su konjanici i
njihovi pomagai bili osloboeni rabote. Niim asnicima se zemljite jo uvijek raunalo
kao pola plae, a dokle god asnici nisu dobili cijelu plau, tjerali su krajinike da im
rabotaju, bilo to propisano ili ne. Serbellonijev regulament znai posljedni krupniji
organizacijski zahvat u okviru posebnog razvitka slavonskih regimenti. Uskoro je sredinja
vlast tako vrsto izgradila svoje poloaje i u ostalim krajinama da je mogla prii postepenom
ujednaivanju krajike organizacije s konanim ciljem, da se krajinici pretvore u rezervu
stajae vojske za itavu monarhiju. No da bi stare krajine izjednaila s novosteenima,
sredinja vlast je morala voditi upornu borbu da se afirmira na starom krajikom podruju sve
do 1755. Toj su se tenji najvie odupirali krajinici u Varadinskom generalatu, koji su jo
uvijek traili samoupravu u onom obliku kako im je bili zagarantirano u Statuta

30

Valachorum iz 1630. Nie asnike slube poele su sve vie dijeliti strancima. Zbog toga
se osjetio ugroenim upravo onaj sloj krajinika koji je davao nie vojne starjeine i koji je
ranije razbijao krajike pobune. Nezadovoljstvo je jo pojaano upornim nastojanjem dvora u
1/2. 18. st. da onemogui prikljuenje pravoslavnih krajinika u Varadinskom i
Karlovakom generalatu srpskoj crkvi u Habsburkoj monarhiji, tj. karlovakoj mitropoliji.
Unijatski vladika je i dalje zahtijevao prihode i pokornost od pravoslavnih sveenika i
naroda. Car je zabranio karlovakom mitropoliti vriti crkvenu jurisdikciju u Var. generalatu,
napominjui da se mitropolitove privilegije odnose na Ugarsku, Hrvatsku i Slavoniju, od
kojih je generalat odijeljen. Krajinici i jedne i druge vjere su traili da se uklone unijati. Da
bi se u Var. generalatu uspostavio red, grof Cordua ga je 1732. pokuao reorganizirati. Snizio
je plau obinim vojnicima, a povisio je zapovjednicima, ali nije uspio nagovoriti tajerske
stalee da krajinicima isplate trogodinji dug u pravom iznosu. Cordua je podnio caru nove
promijenjene statute kojima se i formalno ukida stara krajika samouprava. Kad se idue
godine pojavio sa svojim statutima u generalatu, nije ih se usudio javni proglasiti. Kako je
iste godine izbio rat sa panjolskom i Francuskom, krajinici su znali da e biti potrebni
vlastima, pa su se suprotstavili pokuajima pokuajima Cordue da provede izmjene u
generalatu. Vlast je popustila pa je zavladao potpun nered. Stare uredbe su ukinute, a
Corduove reforme nisu stupile na snagu. 1735. vlasti su dopustile da narod svake godine bira
osmoricu sudaca, kojima je pridodan pisar. Njihov je zadatak bio rjeavati sporove i brinuti
se za red i mir. Ujedno su vojnicima vraene stare plae, i obeano je da stranci nee biti
namjetani za nie asnike.
Tada je car povjerio smirivanje generalata vojvodi Hildburgshausenu, koji je dobio
zadatak: -pronai i kazniti krivce za nerede, istraiti krajike tube protiv zapovjednika,
predloiti novo ureenje generalata. Vojvoda je stigao u Krievce krajem 1736.
Hildburgshausen je zakljuio da su glavni krivci za nerede tajerski stalei. On je smatrao da
ti stalei potiu nerede kako bi ukinuli Krajinu, a da su krajinike potpuno pretvorili u
seljake i kontribuente. Hildburgshausen je sebi postavio kao osnovni zadatak stvoriti to
jeftiniju i bolju krajiku vojsku. Stoga je brzo napustio istraivanje krivaca za nerede te se
posvetio organizaciji regimenti. Sitnije tube rijeio je sam, a pitanje Mare prepustio na
rjeavanje dvoru. Napokon je sveano proglasio nove statute. Vjetim postupkom je uspio da
krajinici s oduevljenjem prime statute, koji su ozakonjivali krnjenje njihove autonomije.
Prema Statuta Valachorum iz 1630. novi statuti su bitno ograniili raspolaganje imovinom.
Prodaja, zalaganje i darovanje zemljita mogli su se vriti samo uz odobrenje zapovjednika.
Nema vie velikih sudaca ni po imenu, a umjesto njih se javljaju vojni auditori. Uvedene su
mnoge globe u korist blagajna generalata. Pravo kraljevstva su zamijenili carski zakonski
propisi. Ovim statutima vlast je prvi put pokuala regulirati zadruni ivot u Krajini.
Ekonomski razlog djelovao je u pravcu raspadanja kune zadruge u Krajini, no zbog vojnih
potreba vlast je nastojala sprijeiti taj proces. Hildburgshausen je prokrijumario u Statute i
postavljanje stranih asnika usprkos odredbi iz 1735. koju su krajinici s mukom izborili.
Kao uvjet za stjecanje asnikog ina postavio je pismenost i znanje njemakog jezika. Taj je
propis bio naroito uperen protiv domaih ljudi, tada slabo vjetih jednom i drugom umijeu.
Ti statuti ne daju se vie Vlasima ako dotada, nego krajinicima, a Vlasima se od tada u
statutima nazivaju pravoslavni krajinici, kojime zabranjuju dirati u vjeru svoje ene
katolkinje ili posluge.
Karlovaki generalat nije imao privilegije kao Varadinski. No nasilja asnika i teak
ivot primoravali su i ovdje krajinike na otpor. Po posebnim karakteru istie se Brinjskolika buna 1746. Te je godine Hildburgshausen izvrio reorganizaciju Karlovakog generalata
i oformio regimente.
1754. Marija Terezija je izdala Militar Graenitz-Rechten, tj. krajika prava, na
osnovi kojih je izjednaeno ustrojstvo Var. i Karl. generalata, a ujedno su ukinuti posljedni

31

ostaci krajike samouprave. U ovim se krajikim pravima jo spominju knezovi, ali im se ne

daje nikakav samostalni djelokrug, ve nastupaju samo kao pomonici vojnih organa i to za
neke sporedne poslove. Pretvaranje u regularnog vojnika, stalno ratovanje po stranim
zemljama, uvoenje novih uniformi, akumuliralo je nezadovoljstvo meu krajinicima.
Definitivno ukidanje privilegija i izjednaavanje s ostalim krajinama potaknulo je krajinike
u Var. generalatu na akciju. Na elo pokreta stao je kapetan Petar Ljubojevi. Krajinici su se
dogovorili sa susjednim seljacima, koji su imali svojih razloga za bunu, a ini se i s drugim
generalatima. Neposredan povod za izbijanje bune je pokuaj vojnog zapovjednitva da silom
utjera novac za nove uniforme. Buna je izbila u sijenju 1755., pobunjenici su zagospodarili
Var. generalatom, osim urevake kompanije, koju je umirio major Brentano. Veliki broj
buntovnika okupio se u srcu generalata, u Severinu, gdje su u skrivnici pravoslavne crkve
uvane privilegije. Tu je proglaena severinska opina Var. generalata, kao politika
organizacija pobunjenika. Poetkom veljae 1755. krajinici su sastavili svoje pritube, koje
je deputacija pod Ljubojevievim vodstvom 20. 02. 1755. ponijela carici u Be. Dvor je
dobio na vremenu i odmah je poduzeo protumjere. Koncentrirao je vojsku u tajerskoj i
poslao gradikog pukovnika Becka i potpukovnika Mokainovia u generalat, kako bi
osobnim utjecajem smirili krajinike. Ljubojevi se uzdao u svoje prijateljstvo s
Hildburgshausenom i traio je u Beu da vojvodu odrede za komesara koji e ispitivati
krajike tube. Ljubojevi i ostali asnici raunali su da e odigrati ulogu neophodnog
posrednika izmeu dvora i krajike mase i tako vratiti izgubljene pozicije. Otuda neodluna
politika rukovodstva bune. Zahtjevi krajinika izneseni u njihovim Poteicama mogu se
grupirati u nekoliko skupina. Kao osnovni zahtjev postavljaju da se ne izjednauju s novim
krajinama donje i gornje Slavonije i Hrvatske, ve da se ostave da uivaju ranije darovane
privilegije. Traili su da se ozakoni njihovo predstavnitvo opina ili depurtira, koje bi
njihove interese zastupalo kod svih institucija sve do vladara. Traili su uspostavu slobodnog
raspolaganja nekretninama, slobodnog lova i uzgoja koza i neogranienog koritenja
umama. Traili su da im se olakaju novani tereti i podvoz te se alili na razliite usluge
asnicima. Nastojali su da im s olaka vojna obveza smanjivanjem kontigenata vojnika koji
su duni dati. Posebna je grupa zahtjeva koji se odnose na razliite zloupotrebe. Tu su i
vjerski zahtjevi pravoslavnih krajinika, iako su u buni sudjelovali i katolici. Uz ope
krajike zahtjeve asnici su traili da se okona favoriziranje stranaca, tj. nejednake plae i
napredovanje u slubi, kao i pritisak na stare domae asnike da se odreknu svojih kompanija
u korist mladih stranih porunika. Knezovi su traili da njihove kue budu slobodne od
davanja vojnika, kao to je to bilo ranije.
Ratno vijee je donijelo zakljuak da se Poteice u cjelini ne mogu uvaiti. U
vrijeme kad je centralna vlast svim silama nastojala izjednaiti civilnu upravu i vojnu
organizaciju u habsburkim zemljama, Var. generalat nije mogao biti izuzetak. Zato je Ratno
vijee predloilo da se usvoje samo oni zahtjevi koji su bili u skladu s opom politikom
vlasti. Istraga je pomogla vlastima da pojaaju disciplinu meu asnicima i da tako pod
vidom ustupaka krajinicima zapravo provedu svoje namjere. Kako se krajiko izaslanstvo
nije dugo vraalo iz Bea, ponovo se poeo iriti nemir u generalatu. Krajinici nisu sluali
asnike i uveli su izdavanje zapovijedi na narodnom jeziku, umjesto na njemakom.
Sredinom travnja 1755. javljeno je da stie istrano povjerenstvo u pratnji dva bataljuna i pet
kompanija grenadira, no u isto su vrijeme stigle vijesti da je 50000 vojnika spremno pokoriti
generalat. Kad je krajem travnja gradiki pukovnik Beck stigao u Krajinu, stiglo je i
povjerenstvo na elu s grofom Neippergom u Kanjiu. Neipperg je poslao Ljubojevia u
Krajinu, gdje je ovaj sazvao krajinike u Severin, gdje im je rekao da je stigla komisija i
preporuio im je da s povjerenjem dou u Kanjiu. No im je izvrio tu misiju i vratio se u
Kanjiu, Neipperg ga je strpao u zatvor. Uhienjem Ljubojevia nastala je opa malodunost
u generalatu. Nitko vie nije mislio na bunu i svi su gledali kao se izvui, svaljujui krivnju

32

na Ljubojevia i potkazujui druge. Neippergu je bilo stalo da to prije smiri generalat i zato
uope nije sudio zbog sudjelovanja u buni, nego se ograniio na kanjavanje sudionika u
ubojstvima asnika. To je bilo dovoljno da se u generalatu uspostavi autoritet vlasti i osigura
krajika vojna snaga za predstojee borbe.
U vezi sa dranjem knezova u buni konano je ukinuta ustanova kneza. Svako selo je
dobilo asnika i doasnika, koji su preuzeli sve upravne i sudske kompetencije u prvoj
instanci. To je bio kraj krajike autonomije. Od tada vie nije bilo znaajnijih krajikih buna.
Neto ranije, 1749-1751. provedeno je osnivanje banskih regimenti. Osim specijalnih
prava bana, vrhovnu upravu je zadralo Dvorsko ratno vijee. Banske regimente nisu
polagale zakletvu kraljevstvu, nego kralju i kruni. Tako je sredinom 18. st. sredinja vlast
postigla svoj cilj, da bez ikakva ogranienja raspolae cjelokupnom vojnom silom Krajine.
1765. osnovan je generalni krajiki inspektorat sa zadatkom da unapreuje privredu i vojni
razvoj. Djelokrug generalnog krajikog inspektorata obuhvatio je Karl., Var., Bansku i
Slavonsku krajinu. 1783. ujedinjene su banska i varadinska generalkomanda sa sjeditem u
Zagrebu, a 1786 osnovana je jedinstvena generalkomanda za Karlovaku, Bansku i
Varadinsku krajinu. U 2/2 18. st. vrene su zamjene zemljita radi povlaenja tone granice
izmeu Hrvatske i Vojne krajine. Ta granica ostala je do razgranienja Vojne krajine u 19. st.
1787. uveden je tzv. kantonski sistem, ija je svrha bila da je upravo uprava odvojena
od vojnikih poslova. Regimenta je postala iskljuivo vojna jedinica, a na njezinom
dotadanjem teritoriju osnovan je kanton kao teritirijalno-upravna jedinica, koji se dalje
dijelio na manje jedinice koje su odgovarale bataljunu odnosno kompaniji. Uprava kantona
bila je u rukama tzv. kantonskog asnika. Taj je sistem ukinut 1800.
Izvan regimenti, odnosno kantona, bili su slobodni vojni komuniteti, osnovani s
ciljem da budu sredita neophodne trgovine i obiteljske djelatnosti u Vojnoj krajini. Stara
Gradika je prva, 1748. proglaena za vojni komunitet. Slobodni vojni komuniteti bili su
osloboeni vojne obaveze i rabote. Stanovnitvo se dijelilo na graane (trgovci i imuniji
obrtnici) i kontribuente (siromaniji obrtnici, zemljoradnici, nadniari).
Veliki osmanski (beki) rat
Nakon smrti Fazil Ahmeta Koprulu 1676. za velikog vezira imenovan je Kara
Mustafa-paa (1676-1683). Njegova vanjska politika pokazala se promaenom, te je za
Osmansko carstvo imala katastrofalne posljedice. Ono to je planirao Kara Mustafa
Osmanlije nisu uspjele postii ni pod Sulejmanom Kanunijem, kada je carstvo bilo u zenitu
moi-osvajanje Bea. Kara Mustafa nije vodio rauna o privrednoj i drutvenoj mijeni koju
su drave Habsburgovaca i Njemakog carstva doivjele. Potcijenio je znatno poveani
gospodarski potencijal i nije spoznao oruano-tehniku i taktiku nadmo habsburke vojne
sile. Veliki je vezir imao opravdane razloge za rat s Habsburgovcima. U tzv. kraljevskoj
Ugarskoj se zbog dugotrajnog opeg nezadovoljstva, osobito teko ugnjetavanih protestanata,
sjeverni dio, Gornja Ugarska, odvojio od Bea 1680. i pod Imrom Thokolyjem,
predvodnikom kuruca (lat. cruciatus=kriari), protuhabsburkih ustanika u kraljevskoj
Ugarskoj, osnovana je posebna kneevina. Oslonac u borbi protiv Habsburgovaca pronaao
je u Osmanlijama. Priznat je za osmanskog vazala i Porta ga je 1682. proglasila ugarskim
kraljem. Thokoly je odbio kraljevski naslov, zadravi samo naslov kneza Gornje Ugarske.
Zbog ekspanzivne politike Louisa XIV (1643.-1715.), beki je dvor bio spreman na
poputanje kraljevini Ugarskoj, nato je stanovnitvo Gornje Ugarske veinom otpalo od
Thokolyja. Kako je to za Portu znailo gubitak nove vazalne drave, otpoeo je rat protiv
Austrije. U kolovozu 1683. Kara Mustafa je sa 200000 vojnika okruio Be. No Be je
uspjeno obranjen carskim snagama, uz pomo poljskog kralja Jana Sobjeskog te jedinica
Karla Lotarinkog, zpovjednika carskog odreda. 12. rujna 1683. osmanska vojska je

33

pretrpjela potpuni poraz na Kahlenbergu kraj Bea. Car Leopold I (1657.-1705.) je odmah
ponudio mir, to je veliki vezir odbio. Shvaajui sve veu osmansku slabost, Leopold I je
odluio izbaciti Turke iz Ugarska.
Osmanski ekspanzionizam je porazom kraj Bea doivio svoj neopozivi kraj.
Ubudue je drava Osmanlija definotivno potisnuta u defanzivu. Posvuda u Europi je
shvaeno da Turci vie nisu nepobjediva sila. U tu svrhu je u proljee 1684. na poticaj pape
Inocenta XI nastala Sveta Liga, u koju su stupili Habsburka monarhija, Poljska i Venecija.
Ve u listopadu 1683. otpoele su borbe i protjerivanje Turaka s podruja sjeverne Dalmacije.
Ali tek u proljee 1684. poslije sklapanja Svete lige, Mleani su poeli otvoreno pomagati
ustanike u Dalmaciji. Kao i za vrijeme Kandijskog rata (1645-1669.) i sada su osnovani
odredi hajduka, koji su pod zapovjednitvom mletakih zapovjednika ili predvoeni svojim
starjeinama, prelazili tursku granicu i napadali Turke. Hajduki su odredi 1684. provalili u
zapadni dio Bosanskog paaluka, opljakali Glamo, Graac i okolicu Knina, a zatim napali
Sinj. Istovremeno su se vodile borbe u Hercegovini i Boki Kotorskoj.
Poljski kralj Sobjeski nije uspio Osmanlijama preoteti Podoliju i Moldavsku, a
Venecija je sa svojom flotom izvela opi napad na Peloponez, koji je obeavao uspjeh. U
takvom ratu na tri fronte Porta nije bila kadra pruati uspjean otpor u Ugarskoj. Turci su
polagano uzmicali, pa su napustili nekoliko jakoh utvrenja u pograninim oblastima i na
Dunavu, gdje su Austrijanci 1684. privremeno prodrli do Budima. 1685. austrijska vojska je
zauzela gotovo itavu Gornju Ugarsku, a hrvatski i slavonski ustanici prodrli su do Osijeka.
1686. zauzeli su Peuh, Segedin i Budim. Iste godine zauzeta je i Kostajnica. Uspjesi Austrije
snano su utjecali na dranje Srba u Ugarskoj. Neki od njih preli su na podruje koje su
zauzeli Austrijanci. Muslimansko stanovnitvo na teritoriju Ugarske poelo se masovno
povlaiti duboko u unutranjost, prvenstveno na teritorij Bosanskog paaluka. 1686. su
Mleani, uz pomo domaih odreda, osvojili Sinj, a u ljeto su odlunije nastupili i na
Crnogorskom primorju, gdje su odbili napadeTuraka. U listopadu 1687. osvojili su HercegNovi. Od tada su pojaane hajduke akcije u blizini Dubrovake republike. Venecija je
planski radila da presjee svaku vezu Dubrovnika s turskom pozadinom, osobito kako bi
omela njegovu kopnenu trgovinu.
U Ugarskoj je austrijska vojska 1687. teko porazila Turke kod Hasanyja, a iste
godine osvojila je Osijek, Vukovar i akovo. Turci su se tada povlaili iz Ugarske na
irokom frontu, tako da im je ostalo jo samo nekoliko odsjeenoh utvrda u zapadnoj
Ugarskoj i itav Banat. Osmanski posjedi u Ugarskoj i vazalna kneevina Erdelj izgubljeni su
u korist Habsburgovaca. Rusija je 1687. napala Krimski kanat. Kako je osmanska vojska bila
koncentrirana na toj fronti, tako su Habsburgovci mogli osvojiti cijelu Srbiju i prodrijeti do
Vidina. Kako bi spasio osmansko carstvo od sloma, carski je divan odluio za vezira postaviti
sposobnog Fazil Mustafu uprilia (1689-1691). On je pokuao iznutra konsolidirati dravu,
najprije je reformirao porezni sustav, ponovo je u optjecaj pustio valjani novac, uspio je
nagovoriti sultana da mu na raspolaganje stavi dio riznice carske palae, svoj osobni imetak i
primanja takoer je stavio na raspolaganje i uveo je disciplinu u vojsku. Prekidu niza
osmanskih poraza od Habsburgovaca pogodovalo je i to to je francuski kralj Luj XIV napao
habsburke posjede. Habsburgovci su dio vojske morali prebaciti na to ratite, pa je Fazil
Mustafa 1690. uspio ponovo zadobiti Srbiju i Erdelj. Fazil Mustafa poginuo je 1691. u bici
kod Slankamena protiv trupa vrhovnog zapovjednika habsburke vojske Ludviga Badenskog.
Ahmed II (1691.-95.) elio je iskoristiti teak poloaj habsburke vojske na dvije fronte za
osvajanje posjeda u Ugarskoj. U tome su ga sprijeili ruski car Petar Veliki, koji je 1696.
zauzeo jaku tvravu i trgovako sredite Azov, te princ Eugen Savojski, novi habsburki
vrhovni vojni zapovjednik koji je 1697. nanio Osmanlijama poraz kod Sente. Porta je nakon
toga povukla svoje odrede. Posredovanjem Engleske i Nizozemske sklopljen je 1699. mir u
Sremskim Karlovcima kojim Turska gubi sve posjede do Temivara, Venecija se mogla

34

uvrstiti na Jadranu, a Poljska je dobila Podoliju i zaoadnu Ukrajinu. S Moskovom je 1700.

sklopljen mir po kojem je Turskoj morala prepustiti Azov, a Rusi su dobili pravo slobodne
plovidbe Crnim morem i kroz sredozemne tjesnace.
Poslije osvojenja Budima i velike pobjede nad Turcima kod Mohaa, izvanredni sud
poeo je ponovo progoniti Thokolyjeve pristalice i protestante. Ugarski sabor u Bratislavi
priznao je 1687. nasljedno pravo Habsburgovaca na Ugarsku i ograniio svoje izborno pravo
jedino u sluaju da izumru obje loze dinastije u mukom koljenu. Kralju je priznao pravo
revizije stalekih prava. Jedino je Erdelj, koji je habsburkim zemljama pridruen 1688. kao
zasebna zemlja, dobio potvrdu svojih stalekih prava i vjerske slobode. Sabor je ponitio
lanak Zlatne bule koji je omoguavao plemiima da se pobune protiv bilo kojeg vladara koji
je povrijedio dravna prava (ius resistendi). Zakljucima sabora u Bratislavi ponovo se
pokuala uspostaviti apsolutistika vladavina u Ugarskoj, a osim toga sve se vie ispoljavala i
tenja za to vrim povezivanjem habsburkih zemalja u stvarnu cjelinu. 1711. uveden je
termin Austrijska Monarhija (Monarchia Austriaca) u slubene dokumente.
ubieva Sirena
Nikola Zrinski je na maarskom napisao Adriai tengernek Syrenai (Sirena jadranskog
mora, tiskana 1651.). U tom djelu je sadran i ep o opsadi Sigeta i pogibiji Nikole Zrinskog
1566. 1660. Petar Zrinski je objavio djelo Adrinszkoga mora Syrena, parafrazu djela svoga
brata Nikole, u kojem je pokazao svoje duboko neprijateljstvo prema Nijemcima.
Marko Antun de Dominis
Marko Antun de Dominis, was born on the Adriatic island of Rab, in north-west
Croatia, in 1560. He studied at the University of Padua, and subsequently taught mathematics,
logic and philosophy at Verona, Padua and Brescia. In 1596 he left the Society of Jesus to
become administrator of the diocese of Senj, and was appointed bishop of the city in 1600. In
1602 de Dominis was appointed Archbishop of Split, a position which automatically made
him Primate of Dalmatia and Croatia.
De Dominis became involved in the struggle between the papacy and Venice during
the interdict controversy, when the Pope tried to break the resistance of the Venetian clergy to
the supreme authority of Rome. His writings on behalf of Venice were censured in Rome,
especially when he wrote against the papal secular prerogatives and refuted the secular power
of the Church In 1616, he fled to England, where he was hospitably received. When de
Dominis first arrived in England, King James I asked Lancelot Andrewes, Bishop of
Winchester, whether the Bishop of Split was a Protestant or not. Bishop Andrewes replied:
"Truly, I know not; but he is a Detestant of divers opinions of Rome" (Granger, A
Biographical History of England, 1824, vol. II, p. 63). Regarding de Dominis as a convert to
Anglicanism, James I appointed him Dean of Windsor, and gave him the rich living of West
Ildesley in Berkshire. He was also made a Doctor of Divinity by Cambridge University.
In 1617 the first part of de Dominis's main theological work De republica
ecclesiastica. . . was published in London. Immediately, after publication, it became the first
book on the Roman "Index". In it de Dominis asserted that the Pope did not have jurisdiction
over bishops, but was primus inter pares, and he urged the unity of all Christian churches, and
their commitment to exclusively spiritual ends and peace among nations. He also favoured the
rights of national churches, and developed a vision of world peace which he opposed to
Roman centralism. In De republica ecclesiastica, de Dominis represented himself as a
Catholic universalist, bearing the parallel titles of Archbishop of Split and Dean of Windsor.

35

According to his own words, his main concern during his stay in England was to reconcile the
Anglican and Roman churches.
When his friend and fellow countryman Gregory XV became Pope, de Dominis decided to
leave England, and went to Brussels. While waiting for the Pope's permission to proceed to
Rome, de Dominis published Sui reditus ex Anglia consilium (1623), in which he denounced
the Church of England as a wretched schism and a degraded body. This was a complete
recantation of his former tract Consilium profectionis . . . (Heidelberg, 1616), in which he
explained the reasons of his departure for England and his "flight from Babylon". In 1623 he
returned to Rome, formally made his recantation, and reconverted to the Church of Rome.
After Gregory XV's death, de Dominis was imprisoned as a relapsed heretic in the Castel
Sant' Angelo, where he died soon afterwards. He was posthumously found guilty of heresy.
His body and theological books were burned on the Campo di Fiore in Rome on 21 December
1624, and the ashes were thrown into the Tiber. Eight years later, de Dominis's successor at
Padua University, Galileo, was also put on trial as a heretic and condemned by the same
judge, Cardinal Barberini, who became Pope Urban VIII.
Marko Antun de Dominis (1560-1624), while teaching mathematics at Padua, wrote two
works on physics. The first one, De radiis, visus et lucis in vitris perspectivis et iride (Venice,
1611), deals with geometrical optics and the theory of the rainbow. It is apparently the first
treatise to point out that in the phenomenon of the rainbow the light undergoes two refractions
and an intermediate reflection in each raindrop. In the second, Euripus seu de fluxu et refluxu
maris sententia (Rome, 1624), de Dominis is concerned with tides. He believed that the moon
and the sun influence the sea in a manner analogous to a magnet. He adopted and corrected
Grisogono's theory of a second daily tide caused by the influence of both bodies in any
position.
Bune muslimana u 18. stoljeu
Zbog povienog poreza, taksita (obrok) i kuluka, muslimanski seljaci tuzlanskog
kadiluka digli su 1747. bunu. Seljaci su, osim desetine i drugih raznovrsnih daa, morali
dvaput godinje davati tzv. taksit, ljetni i zimski, za izdravanje vezirova dvora. Taksit je
uveden poetkom 18. st. Takav taksit su u tuzlanskom sandaku davali jo i u zvornikom
mutesarifu. Kadija bi pozvao ajane, age i druge ljude iz naroda, pa bi se taksit razrezivao na
sva sela, i prema tome bi se onda sakupljao. Ovaj danak za izdravanje vezirova dvora bio je,
uz mnoge druge dae, vrlo teak. U to doba u Tuzli je sruena palanka i fermanom je
nareeno da se sagradi grad, a na pojedina sela je raspisano koliko koje treba dovui kamena.
To je prevrilo mjeru seljacima i oni su se pobunili. U toj buni poticao ih je kapetan Tuzle i
imam jedne damije. Poinili su mnogo tete i u Tuzli i onima koji nisu pristajali uz njih.
Zbog istih i slinih razloga do bune je dolo i u selima oko Tenja. Glavni podstreka
te bune bio je Abdurahman Muharemija, kojeg je bosanski paa izazvao naredivi da se spali
njegova kua u Sarajevu za vrijeme nerede 1750. Do manje bune je dolo i u Mostaru 1748.
zbog vojnikih plaa. Buna je okonana s manje rtava.
Muhamed-paa Kukavica imenovan je kao Portin komesar, sa zadaom da stane na
kraj bezvlau, a krajem 1752. postavljen je za vezira. Sredinom 1753. osobno je doao u
Teanj. Teanjci su mu izjavili da se odriu voe Abdurahmana Muharemije i da e njega i
njegove pristae progoniti, pa je ovaj zaista i ubijen kod Zvornika. Mehmed-paa i sam je
vrio nasilje i poeo je ucjenjivati narod. Zbog toga je 1760. dolo do pobune u Mostaru, a
kada je Mehmed-paa doao uguiti bunu, Mostarci su ga porazili. Na tubu Mostaraca lien
je svih asti i prognan na Kretu, gdje je i umro. Za svog vezirovanja podigao je u Bosni preko
80 razliitih graevina. 1777. dolo je do bune u Ostroakoj kapetaniji zbog plaa i nekog

36

novog poreza pod imenom jeil ake. arite bune je bio Cazin, a u njoj je sudjelovalo do
4000 muslimana. Plae su na kraju isplaene.
Reforme Marije Terezije I Josipa Ii.
Dolaskom Marije Terezije na prijestolje 1740. otpoeo je osmogodinji rat za
austrijsku batinu. U tom je ratu krajinika i banderijalna vojska iz hrvatskih i slavonskih
krajeva dala razmjerno najvie boraca od svih habsburkih zemalja. Oni su sudjelovali u
borbama na svim europskim ratitima, od Italije do leske i od eke do Nizozemske i
sjeverne Francuske. Odred koji se najvie prouo zbog svog junatva i usto divljakih
nastupa, sastojao se od dobrovoljaca koje je na svoj osobit nain po slavonskim selima
skupljao barun Trenk. On je na osnovi kraljiine povlastice iz veljae 1741. novaio seoske
novake i pomilovane hajduke, a kako je nastojao u svojoj eti uvijek imati 1000 do 2000 ljudi,
nije su ustruavao u novaenju ni nasilnih sredstava. Trenkovi panduri ili crveni kapucini
trebali su, prema njegovoj zamisli, ulijevati strah ve samim svojim izgledom, poneto
udeenim na turski nain. Umjesto zastava nosili su konjske repove, a preko njih je u sve
moderne vojske prela i turska banda skromna pretea dananjih vojnih muzika.
U neposrednoj vezi s ratom 1745. je obnovljeno upanijsko ureenje u Slavoniji, koju
je Marija Terezija navijestila ve 1741. izlazei u susret eljama ugarskih i hrvatskih stalea.
Slavonski seljak nije mogao poeljeti da plemstvo na taj nain jo vie uvrsti svoju vlast.
Pogotovo su se tome usprotivili stanovnici Male Vlake u susjedstvu Varadinskog generalata.
arite toga pokreta nalazilo se u distriktima Podborju (danas Daruvar), Sirau i Subocki, ali
je on zahvatio i krajeve oko Poege, Cernika, Pleternice i Virovitice. Poetkom 1743. pod
orujem je bilo vie od 4000 seljaka, koji su rjeenje svojih nevolja traili u prikljuenju
Varadinskoj krajini. Predvodili su ih Mato Lui, Ilija Romi i Ilija Paleganovi. Prvo
poslanstvo, kojem je na elu bio Todor Milankovi, nije postiglo nita osim odluke da se stvar
temeljitije ispita. Ono je nakon svog povratka objavilo narodu da je njegovim eljama
udovoljeno. lanovi plemstva proglasili su se na to kapetanima, a njihovi pisari su sastavili
tobonju ispravu kojom ih kraljica oslobaa poreznog optereenja. Meutim, Ratno je vijee
naredilo da se buna odmah silom ugui. Ustanici su se tijekom oujka 1743. odrekli dalje
borbe, ali su ipak jo jednom uputili svoje poslanstvo na dvor. Istraga, koja je provedena
protiv njih, zavrila je osudom Luia, Romia i Paleganovia te petorice lanova drugog
poslanstva na smrt, a jo trideset i troje drugih na galiju. Konana odluka o obnovi slavonskih
upanija donijeta je u travnju 1743. pa je vijest o tome ponovo uznemirila narod.
Poto je osim starije Posavske krajine izluen i teritorij za novoosnovane krajien,
Podunavsku i Srijemsku, pristupilo se krajem 1745. obnovi triju nekadanjih slavonskih
upanija; Virovitike, po opsegu najvee. Poeke i Srijemske, koje su bile ureene po uzoru
na ugarske upanije. Uz velikog upana iz velikakog stalea, kojeg je vladar imenovao i ija
se dunost uglavnim sastojala u predsjedanju upanijskim skuptinama, nalazilo se
dvadesetak inovnika, biranih u tim skuptinama. Najvaniji od njih je bio podupan kao
predstavnik domaeg plemstva. On je upravljao svim upanijskim poslovima. Teritorij
upanije se u upravnom pogledu dijelio na okruja (processus) i kotareve (districtus), na elu
s velikim i malim sucima (judices et vicejudices nobilium), a kotari su se sastojali od
vlastelinstava (dominia, spahiluci), koja su predstavljala osnovne upravne i sudske zajednice.
upanije su u upravnim i provincijalnim poslovima bile podreene vlasti hrvatskog bana i na
taj nain doista pridruene Hrvatskoj, ali su u poslovima kontribucije bile podvrgnute
neposredno Ugarskom namjesnikom vijeu. Kontribucija, koja je u to vrijeme postala
redoviti i osnovni dravni porez, razrezivala se u tim upanijama u istoj visini i na isti nain
kao i u Ugarskoj. Banska Hrvatska je i nadalje zadrala staru povlasticu da po jednoj poreznoj
jedinici (dimu) plaa tek polovicu iznosa utvrenog na ugarskom saboru. Slavonija ni tada

37

nije bila teritorijalno povezana s Hrvatskom i njezina se plemika klasa znatno razlikovala od
plemstva u Hrvatskoj po tome to se gotovo iskljuivo sastojala od najvieg sloja
aristokracije. Nedostajala je svaka unutranja, idejna ili tradicijom posveena veza, koju je u
tadanjim drutvenim odnosima moglo oivjeti samo nie plemstvo hrvatskog porijekla. No
njega u Slavoniji uope nije bilo.
Labave veze izmeu Hrvatske i Slavonije nepovoljno su utjecale na njihov daljnji
odnos. 1748. su Virovitika i Poeka upanija primorane predloiti Ugarskom namjesnikom
vijeu raune svoje blagajne za 1745. i 1746. jer je hrvatski sabor propustio primiti te raune,
predloene prvo njemu. Tom politikom grekom okoristio se virovitiki podupan Antun
pii, koji je na ugarskom saboru 1751. predloio da slavonske upanije ubudue budu po
svojim predstavnitvima neposredno zastupane i u ugarskom saboru. lanak 23. iz 1751.
kojim je piiev prijedlog ozakonjen s dodatkom da pritom ostane nepromijenjena vlast
kraljevine Ugarske i bana, nije Slavoniju formalno pridruio Ugarskoj, niti je izdvojio ispod
banske vlasti. Slavonija je i dalje ostala nominalno pod banskom sudbenou, a njezini su
zastupnici, kako i virilisti, sudjelovali u radu hrvatskog sabora.
15. oujka 1756. Marija Terezija je propisala svoju urbanu regulaciju, koja je
slavonskom kmetu odredila minimum njegova posjeda i maksimum vlastelinskih tereta. Tek
tada je utvrena jedinstvena mjera za veliinu jedne sesije-24 do 40 jutara oranice, prema
kakvoi zemljita i osam kosaca livade. Kmet je od sesije morao davati tri forinte umjesto
zemljarine i 24 vozna ili 48 runih teaka. Vlastelin je mogao tlaku promijeniti u novano
podavanje, po danu sprene tlake 20, a rune tlake 10 krajcara. Kmetovi su, po potrebi, bili
duni davati i vie tlanih dana, ali su u tom sluaju trebali dobiti nadnicu od 24 krajcara za
sprenu i 12 za runu tlaku po danu. Urbar je u pojedinostima odredio osnovne dunosti
kmeta i prava vlastele i tako, u interesu osiguranja poreznih prihoda i ouvanju postojeeg
drutvenog poretka, ograniio samovolju vlastele.
Slavonskom urbaru Marije Terezije iz 1756. i hrvatskom urbaru iz 1780. zajedniko je:
da se u klasne odnose kmeta i feudalnog gospodara mijea vladar, pa ureenje tih odnosa vie
nije privatna stvar pripadnika tih dviju klasa. Druga je znaajka da vladarski urbari vrlo
podrobno odreuju odnos izmeu kmetova i feudalaca, tako da je preostalo malo prostora za
posebno sporazumijevanje. Odnos je preteno reguliran tim propisom, ime je poloaj kmeta
u odnosu prema gospodi znatno poboljan. Vladarski su urbari tono utvrdili kmetska
podavanja i tako kmetove oslobodili samovolje feudalne gospode, ali nema razlika izmeu
slavonskog i hrvatskog urbara. Osnovna je crta reforme da se svakom seljakom kmetskom
gospodarstvu odmjeri odreena koliina zemlje na kojoj moe ivjeti jedna kmetska obitelj i s
koje e moi davati odreenu mjeru kmetskih podavanja u naturi, novcu i radu. Ta je mjera s
obzirom na plodnost zemlje odreena razliito u razliitim upanijama, a kretala se izmeu 14
i 22 jutra oranice u Hrvatskoj, a izmeu 24 i 40 jutara u Slavoniji. Prosjeno je jedno selite u
Hrvatskoj iznosili oko 11 hektara oranice i 3 hektra livade, a u Slavoniji 32 hektra oranice i 6
hektara livade. Od takvog je posjeda svaka kmetska kua u Hrvatskoj morala davati jednu
forintu novane rente, devetinu naturalne rente od prirode i desetinu crkvi. U Hrvatskoj je bilo
zabranjeno pretvarati naturalnu rentu u novac, dok je u Slavoniji bilo zabranjeno davati
naturalnu rentu. U Hrvatskoj je feudalni posjednik bio zainteresiran dobiti od kmeta proizvod
koji mu je bio potreban za vlastite potrebe, jer ih na tritu nije mogao jeftino podmiriti. U
Slavoniji je sam kmet morao snositi rizik prodaje i feudalnom posjedniku davati novanu
rentu, dok je u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru novana renta ve ranije bila razvijena.
No glavni je oblik podavanja bila tlaka. U Hrvatskoj je svako puno selite davalo godinje 52
vozna teaka s jednim ili dva jarma volova u kolima ili za plugom, ili po izboru gospodara
umjesto voznih 104 runa teaka, rasporeena na jedan odnosno dva dana svakog tjedna.
Kmet je morao davati i podvozne teake za dua putovanja, voziti drva i sjei ih za gospodara
u umi, plaati gospodinu dnevnice za sabor i jo neka manja podavanja. Kako vidimo

38

slavonski je urbar propisivao upola manju tlaku, kao i da se za svaku prekobrojnu tlaku
gospodar morao pogaati s kmetom koji bi za takav rad dobio urbarom jedinstveno uvrenu
nadnicu.
Bitna je posljedica terezijanskih urbara to spreavaju razvoj feudalnih odnosa u
pravcu poveanja novane rente i to utvruju kao glavni oblik feudalnih podavanja tlaku.
Urbarijalna reforma uklonila je tendencije poveanja feudalne eksploatacije, koja bi mogla
dovesti do kritine situacije sam sistem. Tim je ogranienjima ona zapravo uvrstila feudalni
sistem i produila ga do 1848. Od uvoenja urbara poloaj kmetova se poboljao. Od tada je
zaustavljen proces bjeanja u Vojnu krajinu, a krajinici su poeli bjeati u padriju.
Kmet je svoja prava mogao traiti od svog gospodara na osnovi urbara. Da je takvih
parnica bilo, pokazuje kao se poloaj kmeta popravio. No stvarni je poloaj kmeta bio mnogo
gori, nego to se iz urbara moe zakljuiti, pa je to zadavalo veliku brigu dravnim vlastima
koje su se bojale novih seljakih buna. Ve je sami proces ustanovljavanja urbarskih prava i
odmjerivanja selita uvelike predstavljao eksploataciju seljaka. Kmetovima je oduzimana
dobra zemlja, a davana loija. Umjesto vinograda, koji su sami podigli, dobili bi komad
ikare, a vinograd bi prisvojio feudalac. Zemlja je ponovo raspodjeljivana tako da je
premjerom od strane zemljomjernika svakoj kmetskoj obitelji posjed zaokruen na najbliu
jedinicu cijelog, polovice, etvrtine ili osmine selita. Terezijanska reforma samo je
djelomino dijelila zemlju, tj. nadopunjavala je zemljini posjed do veliine itavog selita ili
dijela selita, koja je odreena kraljevskim naredbama, i to tako da se u prvom uzimala
slobodna, niija zemlja, zatim izvanselina zemlja i napokon i sama domenijalna zemlja da bi
se nadopunila kmetska zemlja do propisane norme. Odnos izmeu veliine domenijalne i
urbarijalne zemlje bio je na taj nain fiksiran, te se jedna vrsta zemljita nije smjela pretvarati
u drugu. Drava je bila zainteresirana da se urbarijalne povrine ne smanjuju jer su jedino one
plaale porez. Domenijalne zemlje je bilo znatno vie u Slavoniji nego u uoj Hrvatskoj, koja
je bila gue naseljena kmetovima, a plodne je zemlje bilo manje. I posjedi su bili mnogo vei
u Slavoniji, gdje je prevladavao tip latifundija, koje su od vladara dobili pojedini stranci za
zajmove to su ih dali za vrijeme ratova, za usluge na dvoru ili su ih kupili od vladara za
novac.
U ljeto 1767. osnovano je kraljevsko vijee (Consilium regium in regnis Dalmatiae,
Croatiae et Sclavoniae), koje je bilo ogranieno samo na podruje Banske Hrvatske i
Slavonije. Ova reforma je bila izraz dublje potrebe za prilagoavanjem uprave zadaama
razvijenije moderne drave. Vijee se sastojalo od petorice vijenika (trojice plemia, jednog
prelata i velikaa) i bana kao njegova predsjednika, a sjedite mu je do poara 1776. bilo u
Varadinu. Vijeu je pripadalo i devet stalno namjetenih inovnika. Djelokrug njegova rada
obuhvatio je sve javne poslove i nije se ograniio samo na to da bdije nad provoenjem
naredaba s dvora. Osobito je Nikola krlec, u svojoj referadi za narodno gospodarstvo, razvio
ivu djelatnost, punu plodnih poticaja. Kraljevsko vijee predstavlja prvi oblik uvoenja
inovnike uprave u Hrvatskoj. Ono nije samo ojaalo utjecaj dvora i sredinje vlasti u Beu,
nego je bilo i znaajan organ za nadzor plemstva i njegova odnosa prema kmetovima, koji je
stajao izvan dohvata sabora i feudalaca.
Jedna od glavnih zadaa Vijea bilo je provoenje novog poreznog sistema, koje su
omoguile tek urbarijalne regulacije. Vijee je ve 1768. izdalo nalog i upute za nove porezne
propise. Kraljica je 1770. izdala odluku o nainu oporezivanja, prema kojoj se ono trebalo
ubudue obavljati na ugarski nain po portama, koje se sastoje od etiri sesije, a ne vie po
dimovima. 1772. proveden je novi popis bez sudjelovanja sabora, i to na osnovi potpuno
izgraenog sistema, u kome su svi predmeti oporezivanja bili razvrstani u razrede prema
visini prihoda koje odbacuju. Visina poreza po dimu bila je u vrijeme Marije Terezije u
postepenom, ali stalnom porastu. Promjena izvrena 1770. bila je prije svega posljedica

39

ukidanja posebnog poreznog ureenja u Hrvatskoj. Otada se ondje porez plaao u istoj visini
kao u Ugarskoj, a ne vie u polovinom iznosu.
Sve do 1770. Banska Hrvatska je imala svoj proraun, u kojem su glavni prihodi
otpadali na diku i dio carina. Dika se u naelu troila iskljuivo za potrebe kraljevine. 1770.
sabor se morao odrei i toga prava i od udvostruene svote dike odobriti 70000 forinti kao
doprinos za uzdravanje kraljevske vojske. im je to postigla, kraljica je odredila da se itav
kraljevinski porez, prozvan kontribucijom, ubire uime dravnog erara i da ga upanije
neposredno predaju vojnoj blagajni u Varadinu. Od 1772. Hrvatska vie uope nije imala
svoj proraun. Sredstva, koja su bila potrebna za kole i slino, dodjeljivala su se iz vojne
blagajne, a organe kraljevinske uprave od 1773. je isplaivala Ugarska komora. Sabor je tako
izgubio svoje najvanije pravo, i upravo je ta promjena zadala najtei udarac njegovu
dotadanjem znaenju. Postanak Vijea obiljeio je duboku promjenu i u razvitku kolstva u
Hrvatskoj i Slavoniji. Ono je tek tada postalo jedno od osobitih briga dravne vlasti, pri emu
se osobita panja pridavala osnovnom kolstvu, do tada zanemarenom. Za razvitak kolstva u
cjelini bilo je od presudne vanosti ukidanje isusovakog reda 1773. Isusovci su dotada imali
u rukama itavo visoko kolstvo-Akademiju u Zagrebu i gimnazije u Varadinu, Krievcima,
Rijeci, Poegi, Osijeku i Rumi. Tek je ukinue reda omoguilo reformu zastarjele nastave i
usto u zaplijenjenoj imovini tog bogatog reda, pretvorenoj u tzv. naukovnu zakladu, pruilo
daljoj izgradnji kolstva potrebnu materijalnu osnovu. Kraljiinim reskriptom od 5. kolovoza
1776. briga za kolstvo u Hrvatskoj i Slavoniji (districtud studiorum zagrabiensis) stavljena je
u dunost posebne, kolske komisije, sastavljene od predsjednika, dvojice savjetnika,
vrhovnog ravnatelja nauka i kola i inspektora narodnih tj. osnovnih kola. Vrhovnim
ravnateljem imenovan je krlec, koji je do 1785. uloio mnogo truda u razvitak kolstva.
Premda je nastavi u gimnazijama, kao jedna od njezinih naroitih zadaa, namijenjeno i
uenje njemakog jezika, ipak je narodnom jeziku bilo u njoj dodijeljeno dosta vano mjesto,
pa je on bio i nastavni jezik u niim razredima gimnazije.
Odgoj uitelja za osnovne kole tek je tada postao predmet sustavne brige prosvjetnih
vlasti, a isusovaka akademija je 1776. pretvorena u Kraljevsku akademiju s tri fakulteta;
teolokim, filozofskim i pravnim. Nova je akademija trebala obiljeiti prekid s dotrajalom
skolastikom prolou i omoguiti slobodan razvitak nauka, u tijesnoj vezi sa ivotom.
Reforma osnovnog kolstva, kojoj plemiki sabor do tada nije obraao nikakvu panju, utirala
je put postepenoj demokratizaciji drutva. Tim se promjenama pogotovo okoristilo
graanstvo. Potrebe ureene nastave dale su jak poticaj pisanju udbenika na narodnom
jeziku, a to je nametalo razliita pitanja knjievnog jezika i pravopisa. U istom je pravcu
utjecalo i prevoenje stranih udbenika, osobito prirunika iz razliitih grana gospodarstva. U
vezi s izdavanjem gramatika oivio je dublji interes za jezina pitanja. Javila se potreba da se
nae najprikladniji put prema jedinstvenom knjievnom jeziku za sve stanovnike Hrvatske i
Slavonije, koje su razliita narjeja jo uvijek odvajala ne samo u ivotu, nego i u
knjievnosti.
Vijee jo nije slubeno ulazilo u pitanja jezika i pravopisa. Ono je ionako poslije
reforme kolstva prestalo postojati. Hrvatsko plemstvo se nikada nije moglo pomiriti s tim
organom centralne vlasti. Kako ni ugarsko nije rado gledalo da Hrvatska u Vijeu ima svoju
vladu, nezavisnu od Ugarske, Marija Terezija je 1779. ukinula Kraljevsko vijee i Hrvatsku
podredila Ugarskom namjesnikom vijeu. Hrvatska je na taj nain prvi put dola pod
neposrednu vlast ugarske vlade, u kojoj ju je trebao zastupati njezin ban. Neposredni poticaj
za ukidanje Kraljevskog vijea dao je otpor sabora da udobrovolji zahtjevu dvora o
izvlatenju vlastelinskih imanja juno od Kupe iz teritorija Banske Hrvatske i njihovu
potpunom ukljuivanju u nedavno formiranu Bansku krajinu. To sporno pitanje bilo je najue
povezano s vraanjem Primorja Hrvatskoj, pa je povratak nekadanjih zrinsko-frankopanskih
imanja na neki nain bio uvjetovan spomenutim izvlaenjem, iako su njegovi uzroci bili

40

uglavnom ekonomske prirode. 9. kolovoza 1776. grad i rijeka luka, kao i teritorij od Kupe do
mora s desne strane ceste Karoline, neposredno su utjelovljeni Kraljevini Hrvatskoj, a 5.
rujna 1777. uinjeno je to s oblinjim lukama Bakrom, Bakarcem i Kraljevicom. itavo to
podruje, od kojega je samo primorski pojas od Senja do Karlovca ve u poetku bio odvojen
za Krajinu, ureeno je kao nova, Severinska upanija, prozvana po naselju Severinu na Kupi,
iako joj je sjedite bilo u Mrkoplju. Hrvatska je vlada predloila da se Rijeka sa svojim
kotarom ubudue smatra kao posebno, svetoj kruni ugarskog kraljevstva pridrueno tijelo.
Te rijei su ule u kraljiinu diplomu od 23. travnja 1779. kojom je Rijeka dobila samoupravu,
osobito u trgovakim poslovima, ali je u politikim, sudbenim i kolskim poslovima ostala i
dalje pod Hrvatskom. Meutim, ukinuem hrvatskog Kraljevskog vijea iste godine, Rijeka je
dola pod vlast ugarske vlade. Maarsko plemstvo nastojalo je kasnije tu okolnost iskoristiti
za potpuno politiko otkidanje Rijeke od njezinog prirodnog zalea. Proces izjednaavanja
svih Krajina, koji je osobito doao do izraaja u uvoenju novih graniarskih prava 1754.,
trebalo je zavriti izuzimanjem Banske krajine ispod vlasti bana i izvlaenjem svih
vlastelinstava juno od Kupe u korist te krajine. Kraljica je odluno zatraila od hrvatskog
sabora da pristane na ekskorporaciju Banske krajine i odredi delegate za popis izvlatenih
vlastelinstava. Taj je zahtjev teko pogodio mnogu vlastelu, od zagrebakog biskupa i Kaptola
do nekih velikaa i plemia, koji su kao naknadu za izgubljena imanja trebali dobiti posjede u
Banatu ili odtetu u novcu. Sabor, sazvan u tu svrhu 1777. pristao je tek poslije estokog
otpora udovoljiti kraljiinom zahtjevu, ali je to i tada uinio s nekom ogradama. ini se da je
upravo zbog toga poetkom 1778. rasputen, a kasnije ga Marija Terezija nije sazivala.
Prema patentu Josipa II od 22. kolovoza 1785. zavisni seljak je dobio osobnu slobodu,
pa se mogao po volji eniti i seliti, a svoju djecu slati u kolu ili u nauk. Reforme cara Josipa
II su prijetile da u osnovi izmjene dotadanji sistem vlastelinstava, svodei prihode plemstva
na odreenu novanu rentu. Poslije ukidanja osobne zavisnosti kmetova trebalo je slijediti
oporezivanje plemstva i obvezatna zamjena radne i naturalne rente novanom. Podlogu za sve
to imao je pruiti katastar, koji je prvi put obuhvatio sve zemljine posjede bez razlike.
Katastarska izmjera je i na selu pobudila opravdanu bojazan od novih poreznih tereta, a meu
plemstvom je taj plan izazvao ei otpor nego sve dotadanje reforme.
Josip II je ediktom od 28. veljae 1782. ukinuo itav niz razliitih redova i samostana,
koji nisu sluili nekoj drutveno korisnoj svrsi. Meu njima se nalazio i pavlinski red sa
svojim glasovitim samostanom u Lepoglavi. Car je dekretom o centralnim sjemenitima od
30. oujka 1783. oduzeo biskupima mogunost da neposredno odluuju o odgoju sveenikog
podmlatka. Upravu nad takvim sjemenitem u Zagrebu povjerio je Maksimilijanu Vrhovcu,
koji je uskoro postao upravitelj petanskog sjemenita, zajednikog za cijelu Ugarsku i
Hrvatsku. Tako je zapoeo uspon toga slobodoumnog sveenika iz vojnike porodice, koji je
kao pristaa jozefinistikih ideja 1787. postao zagrebaki biskup.
Od brojnih carevih reformi na podruju crkvenog i vjerskog ivota, na dalji razvitak
hrvatskog drutva osobito je utjecao edikt o toleranciji od 21. prosinca 1781., na osnovi
kojega su nekatolici dobili pravo ispovijedati svoju vjeru. Otada su i izvan krajikog teritorija,
na tlu Banske Hrvatske, pravoslavci mogli osnivati svoje vjerske opine, pa je ona 1786.
osnovana i u Zagrebu. Ta reforma omoguila je idovima trajno naseljavanje u Hrvatsku, gdje
su 1785. osnovali u Varadinu svoju opinu. Taj edikt unio je u nastajanje graanske klase u
Hrvatskoj neke znaajnije crte i poneto ubrzao taj proces. Reforme, koje su se za vrijeme
Josipa II provodile u kolstvu, nisu u tom pogledu donijele neku promjenu na bolje. Teite
reformi je lealo u promicanju osnovnih kola. Njihov je broj znatno uvean, a posebne su
naredbe trebale polaenje kole uiniti doista obaveznim. Meutim, uvoenje dosta visoke
kolarine u gimnazijama 1785/6. nepovoljno se odrazilo na broj njihovih uenika. itav
sistem kolovanja je bio zasnovan da seljaku djecu, u interesu poljoprivrede, zadri u to
veem broju na selu.

41

Na unapreenje kolstva nije se povoljno odrazila ni politika germanizacije javnog

ivota, koju je Josip II od 1784. dosljedno provodio u najirim razmjerima. Naredbom od 26.
travnja 1784. njemaki je jezik trebao u roku od tri godine postati iskljuivim jezikom
dravne uprave i javnog ivota, a jo iste godine zabranjen je upis u gimnaziju bez poznavanja
njemakog. Poetkom 1787. uvedena je nastava njemakog jezika ak i u drugi razred
osnovne kole. Takva jezina politika nuno je proizlazila iz careve tenje da dokraja izgradi
sistem svoje apsolutistike vladavine. To dokazuje i nastojanje da se zbog potrebe kolske
nastave ujednai pravopis u Hrvatskoj i Slavoniji. U komisiji, kojoj je 1783. bila povjerena
dunost da to uradi, prevladalo je miljenje da se za podlogu jedinstvenog pravopisa uzme
pravopis slavonskih pisaca. Otpor, s kojim su upanije, osobito ugarske, doekale njegove
jezine naredbe, potaknuo je Josipa II da napokon uini kraj upanijskom ureenju, u kojem
je ugarsko i hrvatsko plemstvo imalo svoje najjae uporite. Car je 1784. dao krunu sv.
Stjepana prebaciti u dvorsku riznicu i na taj je nain jasno izrazio svoje stajalite prema
ugarskom stalekom ustavu. Kako ga krunidbena prisega ni na to nije obvezivala, a sabor
nije uope sazivao, upanijska je samouprava preostala kao jedina prepreka za provoenje
njegove politike. Poto je tu samoupravu u proljee 1785. ukinuo, i upanije zadrao samo
kao administrativna podruja, car je razdijelio Ugarsku i Hrvatsku na deset okruja
(districtus), kojima je na elo postavio svoje komesare. upanije Zagrebaka, Krievaka,
Varadinska i Poeka spojene su za Zaladskom u Zagrebaki okrug, a upanije Virovitika i
Srijemska s tri susjedne ugarske upanije u Peujski okrug. Severinska upanija je ukinuta
1786. i pripojena Zagrebakoj, a njezini primorski dijelovi, od Rijeke do neto nie od Novog,
izdvojeni su pod imenom Ugarskog primorja kao posebno upravno podruje, kojim je
upravljao rijeki gubernator. Od 1783. do 1786. vrhovna zapovjednitva stare Slavonske,
Hrvatske i Banske krajine spojena su u jedinstveno vrhovno zapovjednitvo
(Generalkomandu) sa sjeditem u Zagrebu. Kako je banu time oduzeto vrhovno
zapovjednitvo nad Banskom krajinom, to je ona izgubila posljednju vezu koja ju je preko
osobe bana kao zapovjednika spajala s Banskom Hrvatskom.
Rat protiv Turaka, u koji je Josip II uao 1787. kao saveznik Katarine II, bacio je
zemlju u najveu materijalnu bijedu. Dalje voenje rata ovisilo je otada o uspostavi stalekog
ustava i o sredstvima, koje e ugarski sabor u tu svrhu moi namaknuti. Car je 28. sijenja
1790. vratio Ugarskoj i Hrvatskoj ustav i od svojih vanijih reformi zadrao samo dvije,
patente o toleranciji i ukidanje osobne zavisnosti.
Hrvatska pragmatika sankcija
Budui da je Karlo III kao car Karlo VI u asu stupanja na prijestolje 1711. bio jedini
muki lan vladajue porodice, postojala je mogunost da se u Ugarskoj i Hrvatskoj u skoroj
budunosti primijeni zakon iz 1687. prema kojem mogu u sluaju izumiranja muke loze
Habsburgovaca pristupiti izboru druge dinastije. To dinastiko pitanje imalo je izvanredno
poitiko znaenje za dalji opstanak Austrije. Zato je razumljiva bila tenja dvorskih krugova
da se prijestolje za svaki sluaj osigura i enskoj lozi. Poticaj za to dala je careva majka
Eleonora, koja je do Karlova povratka iz panjolske upravljala kao regent dravnim
poslovima. Pritom se posluila zagrebakim biskupom Emerikom grofom Esztehazyjem, koji
je u odsutnosti bana tada bio jedan od dva namjesnika banske asti.
To pitanje nije bilo samo unutranje austrijsko, nego i meunarodno, ali je s obzirom
na ugarsko prijestolje bilo zacijelo najosjetljivije. Maarsko plemstvo se i poslije
Szatmarskog mira teko odricalo prava koje mu je pruao zakon iz 1687. Kao jedini mogui
politiki forum preostao je u tu svrhu hrvatski sabor. Hrvatsko nie plemstvo bilo je u to doba
iz vie razloga nezadovoljno postupcima maarskog plemstva prema Hrvatskoj. Nije bilo
sporno samo pitanje autonomnog zakonodavstva, nego je ugarski sabor 1711. ponovo

42

nastojao Hrvatskoj oduzeti povlasticu, prema kojoj je jo od 1492. plaala ratnu kontribuciju
diku samo u polovinom iznosu.
Biskup Eszterhazy je na saboru odranom u Zagrebu u oujku 1712. predloio da
Hrvatsko kraljevstvo prizna ensko naslijee. Uinio je to poslije govora protonotara, koji je
pritisku s maarske strane suprotstavio potrebu neposrednog dodira s vladarom. Prema njemu
je carski dvor trebao jednom diplomom zajamiti prava hrvatskih stalea tj. kraljevsko
prvobitno osnovano poslanstvo trebalo je Karlu priopiti zakljuak Hrvatskog sabora o
priznavanju prava enske loze Habsburgovaca na hrvatsko prijestolje a da usto dobije od
njega pismeno jamstvo (diploma securitatis perpetuae) za sva dotadanja prava i povlastice
kraljevstva. Tome se suprotstavio samo senjski biskup Adam barun Rattkay, opravdavajui
svoje stajalite banovom odsutnou i odsutnou velike veine magnata. No, sabor je 11.
oujka 1712. prihvatio spomenuti prijedlog kao zakonski lanak 7. Priznajui ensku lozu
Habsburgovaca, sabor je svome priznanju dodao uvjet da ona posjeduje ne samo Austriju,
nego i pokrajine tajersku, Kranjsku i Koruku. Taj uvjet posvjedoio je odluku sabora da se
to vre povee s austrijskom nasljednim zemljama.
To je bio akt politikog rauna s iskljuivim ciljem da se njime postigne izrazito
politika svrha. U lanku 29. istaknuto je da poslanstvo treba ishoditi od kralja dalju pomo za
potrebe Krajine, jamstvo s obzirom na povlasticu o oporezivanju, povratak Varadinskog
generalata i pravo na slobodno dovoenje soli rijekom Savom. Zakljuak o priznanju enske
loze, poznat pod imenom Hrvatska pragmatika sankcija, donijet je u hrvatskom saboru sa
svim glasovima osim biskupa Rattkaya. Nie plemstvo je estoko napalo velikae, optuujui
ih da izbjegavaju hrvatski sabor i da se u svim svojim pitanjima obraaju iskljuivo ugarskom
saboru. Ono je lankom 14. zabranilo ubudue svaki takav postupak, proglaavajui
prekritelja nepodobnim da uiva prava kraljevstva i navjeujui mu mogunost da bude
kanjen i osuen na plaanje globe. U adresi kralju izraena je elja da se samostalnost
Hrvatske u odnosu prema Ugarskoj to vie uvrsti.
Otpor, na koji je Hr. pragmatika sankcija naila u Ugarskoj, imao je za posljedicu
privremeni uzmak dvoru. Pismom od 16. svibnja 1712. Karlo III se za sebe i svoje nasljednike
obvezao da e nepovrijeenima sauvati prava, privilegije i slobotine Hrvatskog
kraljevstva. Ve je u kolovozu 1712. ugarski sabor udovoljio hrvatskom saboru da se prizna
valjanost svim zakljucima hrvatskog sabora koje je kralj dotada sankcionirao i da potvrda
novih ovisi nadalje samo o njegovom slobodnom nahoenju. Taj lanak je priznat kao lanak
120. iz 1715.
Kada je dvor napokon 1722. uspio ishoditi priznanje enskog naslijea i od ugarskog
sabora, morao je na sebe preuzeti obavezu koja je u osnovi pogaala sav dublji smisao Hr.
pragmatike sankcije. Zakonskim lancima I i II iz 1723. koji su u povijest uli pod imenom
Ugarske pragmatike sankcije, izriito je u okviru zajednikih habsburkih zemalja
ozakonjena nerazdruivost zemalja krune sv. Stjepana, pa je prema tome Hrvatskoj naelno
osporeno pravo da se po svojoj volji odvoji od Ugarske. Hrvatsko plemstvo nije se
suprotstavilo ovako sastavljenom zakljuku, u kojem je poloen temelj buduem dualistikom
ureenju Habsburke monarhije iz 1867.
Turski porezni sustav
Osmanski su zakoni razlikovali poreze i podavanja koje je davala raja na erijatske
(hukuk seriye) i neerijatske ili kanunske (rusumi orfye). U pogledu poreza i podavanja
vladalo je veliko arenilo, jer je mnogo mjesnog ulo u sistem turskog dravnog poreza i
feudalnih podavanja. U europskom dijeli Turske u tom su pogledu postojale dvije velike
oblasti, Balkan, gdje su primljene mnoge slavensko-bizantske institucije i neki porezi i
podavanja, i bive ugarske zemlje, gdje su primljene ugarske institucije, porezi i neka

43

podavanja. S obzirom na poreze i podavanja, poloaj kranske i muslimanske raje nije bio
isti. Muslimanski seljaci nisu plaali hara, a novana podavanja feudalcu plaali su od
iftluka (resmi cift) u iznosu od 22 ake, odnosno manje za polovicu ifta. U balkanskim
zemljama kranski seljaci plaali su gospodaru zemlje 25 aki ispende od svake harake
glave, osim vlaha filurdija, koji nisu plaali ispendu ako su drali rajinsku zemlju. U
bivim ugarskim zemljama seljaci su umjesto ispende davali resmi kapu, porez na vrata.
Osnovno podavanje seljaka bio je uur (desetina), obrok u naturi od proizvodnje, koji je sa
salarijom od itarica i nekih drugih proizvoda iznosio sedminu i osminu, a od ostalih
proizvoda samo desetinu. Od vinograda je spahija uzimao od krana desetinu (i salariju) od
vina, a od muslimana pristojbu na dunum u novcu. Zavisni seljaci davali su spahiji jo itav
niz podavanja u novcu, kao to je podavanje od mlina, konica, vrta, svinja i slino, a
ponegdje i porez na ovce, gdje ga nisu davali sultanu. Spahijama su svake godine morali
davati kola drva, kola sjena ili to podavanje platiti u novcu, raditi nekoliko dana na
spahijinom hasu vinograda, pokositi travu na spahijinom hasu livada itd. Spahija je imao
prihode od tapija i drugih slinih pristojbi, kao to je uzimao i polovicu od globa, koje su
izreene njegovim seljacima. Te su se pristojbe zvale baduhava, i polovicu od njih uzimao je
sandakbeg, osim na timarima vojnih zapovjednika, koji su se zvali slobodnim timarima
(serbest timar).
Rekomutacija
Od 40-ih 16. st. poinju rasti cijene svih poljoprivrednih proizvoda. Taj opi porast
cijena obezvrijedio je novanu rentu, jer su novane dae bile fiksirane i feudalci ih nisu
mogli mijenjati. Ali feudalce je privukla situacija na tritu poljoprivrednih proizvoda, gdje se
pokazalo da se prodajom tih proizvoda moe brzo i lako doi do novca, te se zbog toga
zemaljska gospoda poinju baviti prodajom poljoprivrednih proizvoda, a i drugim oblicima
trgovine. Plemstvo je u uvoznoj i izvoznoj trgovini uivalo povlasticu da bez carine moe
izvoziti proizvode sa svojih aloda i uvoziti robu za vlastite potrebe, to su oni proirili na sav
svoj uvoz i izvoz, te je njihova roba postala konkurentnija od one koju su izvozili seljaci i
graani. Teke udarce seljakoj trgovini poela je nanositi primjena vlastelinskog prava
prvootkupa. Feudalci su imali to pravo na sve proizvode svojih kmetova, koji su prema tom
pravu sve to su imali za prodaju prvo morali ponuditi svom vlastelinu. Uvoenje tog prava
postalo je najvanije sredstvo ograniavanja seljake trgovine i dopunsko izrabljivanje
zavisnih seljaka, jer su seljaci tako proizvode moraali prodavati po cijenama koje odrede
vlastelinstva, a one su naravno bile simboline, jer su feudalci otkupljene proizvode prodavali
po 4 do 5 puta viim cijenama. Prema tome, ukljuivanjem feudalne gospode u trgovinu
poljoprivrednim proizvodima, poelo je ograniavanje i potiskivanje seljake trgovine, ali se
izmijenio i interes feudalaca za pojedine oblike feudalne rente. Tlaka se do kraja 16. stoljea
nije osjetno poveavala. Novana rrenta je zbog pada realne vrijednosti novca izgubila svoje
znaenje. Ukljuivanje vlastelinske privrede u trine odnose obnovilo je interes za naturalnu
rentu. Poljoprivredni prouzvodi mogli su se lako prodati po visokim cijenama. Feudalci su se
pobrinuli i za uvoenje novih naturalnih daa, tj. za poveanje daa koje su se ubirale i ranije
(gornica ili vinska daa, seline itarice i dr.). Najvaniji oblik poveanja naturalne rente je
rekomutacija desetine iz novanih u izvorna naturalna podavanja. Tako su se naturalna
podavanja na mnogo mjesta udvostruila.
Kadiluci i kadije
Kadiluk je u turskom carstvu bio sudsko i upravno podruje. Vie nahija sainjavalo je
kadiluk, a vie kadiluka sandak. Na elu kadiluka stajali su kajmekam u upravnom, kadija u

44

sudskom i muselim u izvrnom pogledu. Kadija (arap. qadiar:sudac), je bio erijatski sudac.
erijatsko, tj. feudalno islamsko pravo sadrava ova naela o ureenju erijatskih sudova i o
nadlenosti kadija:
A) u erijatskim sudovima sude kadije kako suci pojedinci.
B) kadija ima pravo ope nadlenosti, presuuje u svim graanskim i krivinim sporovima, a
nadlean je i za vanparnine poslove, kao to su sastavljanje i ovjeravanje ugovora, obavljanje
vjenanja, postavljanje skrbnika, nadzor nad upravom vakufa.
C) kadija sudi po pravilu u prvom i posljednjem stupnju. Protiv njegove odluke moe se
zatraiti obnova postupka i uloiti neka vrsta albe. D) kadija je duan suditi po propisima
erijata i presuivati pravedno.
Turska je osim erijata ustanovila i nekoliko vrsta posebnih sudova: vojni, rudarski, duhovni,
konzularni i izabrani sud. Kadija je i dalje zadrao ope nadlenosti i bio je duan suditi po
propisima erijata i po kanunima, uredbama koje je izdavao sultan.
Janjiari
Janjiari su isprva bili sultanova stajaa pjeaka vojska, koju je u 1/2 14. st. osnovao
sultan Orhan. eik Hadi Bekta, osniva dervikog reda, izvrio je nad njima vjerski obred i
tom ih prilikom nazvao yeniceri. Janjiari su najprije formirani od poturenih zarobljenika, a
poslije od poturene djece kranske raje (danak u krvi). Sultan je sebe smatrao hraniteljem
janjiara, pa zbog toga nazivi janjiarskih inova imaju veze s pripremanjem hrane:
orbadibai (glavni sprematelj juhe)=vii zapovjednik, aibai (glavni kuhar)=kapetan,
sakabai (vodonoa)=porunik. Simbol janjiarskih odreda je bio veliki kotao. Prepustiti ga
neprijatelju je bila najvea sramota, a prevrnuti ga znak za uzbunu. Janjiari su se kao
kolektiv (tur. odak=ognjite) dijelili na taktike jedinice, zvane orta (100-3000 ljudi u
razliita vremena), a te su se dijelile na ode (tur. oda=soba, eta) i desetine. Janjiarski
zapovjednik bio je i ef policije glavnog grada. Na elu orte je bio orbadibai, a njegov
pomonik odabai. Sredinom 15. st. sultan Murat II dao je janjiarima vrstu organizaciju i
velike povlastice, Sulejman Kanuni pravo da se ene, a njegov nasljednik Selim II pravo da
uvrste svoje sinove u janjiarsku vojsku. Murat III dopustio je da se i Turci primaju u
janjiarske odrede, a Murat IV ukinuo je 1638. praksu danka u krvi. U 17. st. janjiara je bilo
oko 100000. Kao pjeaci, oni su bili jezgra turske vojske i njezine elitna udarna jedinica. U
vrijeme mira vrili su policijsku slubu u Carigradu gdje su ivjeli u vojarnama, a ponekad su
se bavili i graanskim poslovima. U ratu su janjiari nosili visoku bijelu pustenu kapu, a u
mirno doba turbane. Privilegirani poloaj davao im je istaknutu ulogu i u unutranjoj politici
Osmanskog carstva. esto su izazivali krize i obarali Sultane (Mehmed IV je zbaen u
janjiarskoj pobuni 1687.). Sjeom knezova 1804. u Srbiji dali su povod za prvi srpski
ustanak. Kada je, poslije svih njihovih zuluma, Mahmud II odluio tursku vojsku organizirati
na europski nain, digli su bunu u kojoj je poginula itava sultanova porodica, a na tisue
janjiara je sasjeeno. Tada je 1826. Mahmud II potpuno ukinuo janjiarsku vojnu
organizaciju.
Raja, askeri i ajani
Raja je u Turskom carstvu naziv za radnu klasu, preteno seljake koji su bili obavezani
na feudalna podavanja. U 18. st. rajom su u balkanskim zemljama pod turskom vlau
nazivali krane (dauri), pripadnike pokorenih naroda. U pogledu poreza i davanja haraa,
ispende (novanog davanja gospodaru zemlje za zemljite), uura (desetina, glavni davanje u
naturi) i brojnih drugih obaveza, kranska je raja bila u nepovoljnijem poloaju od
muslimana. Od vremena do vremena ona je morala davati i danak u krvi. Postepeno se

45

ekspoatacija raje poveavala, a unutranje nezadovoljstvo i gibanje masa bili su pojaani

procesom iftluenja u 18. st. koje je znailo potpuno razvlaenje raje
Askeri su bili vojniki red u turskoj dravi.
Ajani su bili ugledni ljudi. U starim arapskim, perzijskim i turskim povijesnim i
knjievnim spisima taj izraz nalazi se kao epitet uz imena najbogatijih i najuglednijih
stanovnika nekog grada, visokih dravnih funkcija i vojnih dunosnika kao najviih
predstavnika povlatenih stalea. U prvom desetljeu 18. st. ajan postaje upravno-pravni
dunosnik. Od tada, pa sve do etvrtog desetljea 19. st. tim je pojmom preteno oznaavan
vrilac upravne funkcije u kadilucima i nahijama, koje su se zvale ajanluci. Ajanluk je nastao
u procesu raspadanja klasnih osmanskih ustanova koje vie nisu mogle zadovoljiti potrebe
ostvarivanja raznovrsnih dravnih poslova u provincijama bez angairanja najutjecajnijih
pojedinaca u provincijama, tzv. vilajeta ajana. U poetku su ajani bili birani. U izboru su od
strane muslimanskog stanovnitva sudjelovali gradski i seoski muhtari, a od krana
kodobae, knezovi i sveenici. Najmoniji velikai nastojali su ajanluk uiniti nasljednim u
svojim porodicama.
U kadilucima u kojima su postojale kapetanije ajanluk se u veem dijelu Bosne ve od
poetka naao u posjedu nasljednih kapetana. Spoj kapetanske i ajanske funkcije uinio je
kapetane neospornim gospodarima u kadilucima i politikom snagom koja je znatno
ograniavala vlast bosanskog vezira. Uloga ajana u 18. st. u Bosni postala je sve vanija,
naroito u onim mjestiam gdje nije bilo tvrava. Ajani su i u politikom ivotu Bosne 18. st.
igrali vanu ulogu, a nekad i odluujuu ulogu u ajanskom vijeu.
Kad je ta dunost prvi put uvedena za vrijeme bekog rata, ajan je bio gradski
dunosnik koji je odgovarao za red i zakon, izabran izmeu spahija, janjiarskih asnika i
drugih uglednika. U Bosni je ta titula zadrala svoje prvobitno znaenje upravnih slubenika.
U mnogim provincijskom dijelovima Bosne kapetan je ujedno obavljao i funkciju ajana. Ali
ajani su posebnu ulogu imali u veim gradovima, gdje su ih stvarno birali u veem dijelu 18.
st. predstavnici graana-i krani i muslimani. Sami ajani bili su, naravno, muslimani, a i u
Sarajevu i u Mostaru janjiarske su organizacije imale veliki utjecaj na njihov izbor. U
Sarajevu su i obini graani mogli postati ajani, a u Mostaru su mjesni zemljoposjednici
Komljenovii zauzeli te poloaje i na kraju ih feudalizirali, tako da su izbori bili puka
formalnost.
Sandaci
Poslije konanog pada Bosne 1463. osnovan je Bosanski sanak sa sjeditem u
Sarajevu, kojem je temelje godinu dana ranije postavio Isa-beg na zemljitu dotadanjeg
trgovita Vrhbosna. Tek se 1470. zna za prvog hercegovakog sandakbega, ije je sjedite u
15. st. bilo u Foi. Moda desetljee kasnije osnovan je Zvorniki sandak koji nije postojao
prije 1477. kada se Zvornik s okolicom jo nalazio u sastavu Smederevskog sandaka.
Najranija vijest o Zvornikom sandaku potjee iz lipnja 1483. Osim Zvornika, tvrave i
sjedita sandakbega, u tom se sandaku isticao poznati rudnik Srebrenica. Hasovi (feudalni
posjedi koji donose vie od 100000 aki godinje, dodjeljivani su spahijama kao slubeni
posjedi za trajanja slube, dijele se u sultanske, hasove lanova sultanove porodice i hasove
visokih vojnih i upravnih dunosnika) upravnika tog sandaka bili su na teritoriju bosanskog
sandaka. Zvorniki sandak imao je samo jednog spahijskog zapovjednika-eribau.
Poslije osnivanja Hercegovakog sandaka, granice Bosanskog sandaka na jugu i
jugozapadu obuhvatile su Neretvu i Ramu. Na zapadu je u Bosanski sandak ulazila nahija
Uskoplje, a najistaknutija toka bilo je Livno, koje se 1468. spominje kao turska tvrava.
Obuhvaajui nahiju Lavu i Brod, granica je skretala u srednji tok rijeke Bosne, pa je u turski
teritorij ukljuivala tvrave Vranduk, Maglaj i Teanj. Odatle je ila prema jugoistoku

46

obuhvaajui rudnik Olovo u oblasti Kovaevia i Pavlovia. Bosanskom sandaku jo je

pripadala i oblast Jele s Novim Pazarom.
Bosanski, Hercegovaki i Zvorniki sandaci bili su podreeni rumelijskom
beglerbegu. Umjesto ukinutih subailuka (vojno-teritorijalnih jedinica u koje su se isprva
dijelili sandaci) kao osnovna upravno-teritorijalna jedinica uvedena je nahija. Na elu jedne,
dvije ili rjee vie nahija stajao je zapovjednik spahija toga kraja, serasker ili eribaa, a u 15.
st. bio je izravno podreen sandakbegu. Tek je u 16. st. uspostavljen poloaj alajbega (izravni
vojniki zapovjednik spahija u sandaku), koji je bio neposredno odgovoran sandakbegu.
U Bosanskom sandaku nalazili su se ovi kadiluci: jeleki, sarajevski, bobovaki,
neretljanski, drinski, blagajski i kadiluk oblasti Pavlovia i Kovaevia. Osnivanjem
Hercegovakog sandaka drinski i blagajski kadiluci pripali su tom sandaku.
U 1/2 16. st. u Bosni je dolo do naglog irenja osmanske vlasti. Od veeg dijela
novoosvojenog teritorija i jednog dijela Bosanskog sandaka stvoren je, nakon osvajanja
Klisa 1537. Kliki sandak, koji je prema zapadu obuhvatio veliki dio dalmatinskog zalea sa
slivovima rijeke Cetine, Krke i Zrmanje i s Likom i Krbavom. Zvorniki je sandak proiren
teritorijem Srebrenike banovine (pala 1512.), a neto kasnije s Mavom i nekim krajevima
oko nje.
1533. sjedite Bosanskog sandaka prelo je iz Sarajeva u Banja Luku. Daljnja turska
osvajanja na raun hrvatskog teritorija dovela su do stvaranja sandaka Zaazma 1557.
Daljnje proirenje Klikog sandaka u 2/2 16. st dovelo je do stvaranja Krkog ili Likog
sandaka krajem 80-ih 16. st. sa sjeditem u Kninu. Poslije osvajanja Bihaa 1592. osnovan je
Bihaki sandak na teritoriju izmeu donjeg toka Une, Kupe i Korane.
Osnivanjem Budimskog ejaleta (najvia vojna i upravna jedinica u Turskoj, sastavljena
od vie sandaka) 1541. Zvorniki je sandak vezan uz taj ejalet. Kasnije se poela osjeati
potreba za osnivanjem novog ejaleta, pa je 1580. osnovan Bosanski ejalet u koji su uli
Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Zaazmanski, Krki i kasnije Bihaki sandak.
Od 1580. do 1600. u sastavu toga ejaleta bio je i Poeki sandak, koji je poslije osnivanja
Kanjikog ejaleta pripao tom ejaletu. Sjedite Bosanskog ejaleta bilo je u Banja Luci sve do
1639. kada je premjeteno u Sarajevo. Dotada su ti sandaci spadali u Rumelijski ejalet.
U ljeto 1536. smederevski i bosanski sandakbegovi provalili su u sredinju Slavoniju
i zauzeli mnoga dobra i gradove slavonske vlastele. Smederevski sandakbeg Mehmed-beg
Jahjapai osvojio je Poegu, Turci su odmah, na prijelazu 1537/8. osnovali vojnoadministrativnu jedinicu, koja je po svom sreditu nazvana Poeki sandak. Gradovi Koba,
Dubica i Stara Gradika pripojeni su Bosanskom, a Brod Poekom sandaku. Poslije pada
Budima 1541. Poeki je sandak pripojen Budimskom paaluku. Do jeseni 1544. Turci su
zavladali cijelom Slavonijom do Virovitice i azme. Gradovi Voin, Orahovica, Valpovo,
Brezovica, Petrovina i Moslavina prikljueni su Poekom, a Stupanica, aklovac, Bijela
Stijena, Daruvar, Pakrac i Velika Bosanskom sandaku. U ljeto 1552. Virovotica je pripojena
Poekom sandaku, a azma, Dubrava i Ustilonja Bosanskom.
1557. na prijedlog bosanskog sandakbega Mehmed-pae, osnovan je novi sandak,
kojem je pripojen teritorij izmeu Save i Drave, zapadno od Poekog sandaka, uz rijeku
Ilovu i Pakru, koji je pripadao dotad Bosanskom sandaku. Prvotno sjedite mu je bilo u
azmi, pa je nazvan azmanski sandak, a prvi sandakbeg je bio Ferhad-beg Vukovi. Turci
su sumnjali da e moi dugo zadrati azmu, pa su zato 1559. razorili azmansku tvravu i
sjedite prenijeli u Pakrac.
Odnosi Ferdinand I. I Ivan Zapolja
Ekspanzija Turaka u hrvatske zemlje odredila je dalji pravac njihovom politikom
razvoju. Prevlast ugarsko-hrvatskog plemstva i potpuna nemo vladara kao nosioca sredinje

47

vlasti stvorile su 1525. teku financijsku krizu. Ekonomske tekoe jo su vie zaotravali
drutveni sukobi meu plemstvom i nepremostivi jaz koji je plemie dijelio od kmetova. To je
znaio kraj srednjovjekovne hrvatske dravne zajednice. Ona se raspala na tri dijela: turski,
mletaki i ostatke ostataka (tako je 1557, hrvatski sabor nazvao one zemlje koje su ostale pod
njegovom ingerencijom)koji su ostali u vezi s Ugarskom. Ovaj dio hrvatskih zemalja morao
se, zbog nadiranja Turaka, ve i prije Mohake bitke oslanjati na Habsburgovce, a poslije nje i
prijei pod njihovu vlast. Osobito historijsko znaenje Mohakoj bici 29. kolovoza 1526. daje
pogibija posljednjeg Jagelovia Ludovika II s ijom je smru ovoreno pitanje nove dinastije
na ispranjenom prijestolju. Iako su Habsburgovci drali da im je na osnovu ranijih ugovora
osigurano prijestolje, ugarsko je plemstvo na temelju zakljuaka iz 1505. (donijeti na saboru
na Rakom polju nastojanjem Ivana Zapolje) po kojima je svaki stranac iskljuen iz prava
stupanja na prijestolje, izabralo za svoga kralja 11.11. 1526 Ivana Zapolju. Zapolja je bio
domai ugarski velika koji je 1514. spasio ugarsko srednje i nie plemstvo od pobunjenih
seljaka (Doszin ustanak- nakon guenja kojeg je donijeta saborska odluka o vezivanju seljaka
za zemlju). Zapolja je bio zet poljskog kralja igmunda I, a Poljska je tada bila na vrhuncu
svoje moi i vjerojatno dobar saveznik protiv Turaka. Tek je manji dio ugarskog plemstva,
uglavnim velikaa, koje je vodio palatin Istvan Bathory izabrao 16.12 1526. Ferdinanda za
kralja. Budui da su i esi, 20.11., izabrali Ferdinanda za kralja, tradicija zajednikog vladara
eke i Ugarske bi se nastavila. Takav razvoj prilika u Ugarskoj podijelio je i hrvatsko
plemstvo. Plemstvo juno od Kupe, jae izloeno udarima Turaka, ostalo je privreno
Ferdinandu.
1. sijenja 1527. sabor hrvatskog plemstva u Cetinu (7 velikaa, meu njima knezovi
porodica Karlovia, Zrinskih, Frankopana i Blagajskih i 17 niih plemia) izabrao je
nadvojvodu Ferdinanda za hrvatskog kralja. Plemstvo u Slavoniji pristalo je uz Ivana Zapolju.
Sredinja linost u Slavoniji bio je Krsto Frankopan kojega je slavonsko plemstvo 23. rujna
1526. na saboru u Koprivnici izabralo za brania i zatitnika kraljevstva. Krsto Frankopan
traio je od Ferdinanda vrhovno zapovjednitvo nad vojskom i povratak imanja koja su mu
oduzeta, s osobitim naglaskom na Senj, ali ga je Ferdinand odbio. Frankopanu se pridruio zg.
biskup imun Erdody (1518.-1543.)
6.sijenja 1527. slavonsko plemstvo je na saboru u Dubravi za kralja izabralo Zapolju
(1527-1540), koji je imenovao Krstu Frankopana banom Hrvatske i Slavonije, vrhovnim
kapetanom izmeu Dunava i Drave, vratio mu Senj, povjerio kraljevski grad Biha i vransku
prioriju, iako je prior Ivan Tahi bio uz Ferdinanda. To je dovelo do graanskog rata izmeu
tzv. njemake i turske stranke, a istovremeno su nastavljena turska osvajanja. 1527/8.
pala je Jajaka banovina, 1527. Krbava i Obrovac i 1528. Lika.
1528. Krsto Frankopan je, zbog neopreznosti, smrtno ranjen pod Varadinom a
istovremeno je Zapolja poraen kod Tokaja od njemake i eke vojske, pa su zapoljevci
poloili prisegu vjernosti Ferdinandu. Zapolje je protjeran iz zemlje pa je pobjegao u Poljsku.
Zapolja je, iako pobijeen, opet okupio vei broj pristaa, meu kojima mu je najbolji
savjetnik bio Juraj Martinui, Hrvat iz Kamica u Dalmaciji. Nakon uzaludne opsade
Zagreba, sredita zapoljevaca u Slavoniji, Ferdinand je bio prisiljen opozvati ete zbog obrane
Bea, kojeg je 1529. opsjedao Sulejman Kanuni (koji je na pohodu zauzeo Budim i predao ga
svom vazalnom kralju Zapolji). To je uvrstilo Zapolju. 1530. sklopljen je sporazum u Novim
Dverima o povratku svih otetih imanja i slobodi trgovanja za sve stanovnike Slavonije. 1532.
Sulejman Kanuni odluio se na treu vojnu na Ugarsku, s namjerom da zauzme Be.
Meutim, tursko napredovanje zaustavljeno je herojskim naporima Nikole Juriia, branitelja
tvrave Kiseg (Koszeg). 1536. Turci su osvojili Poegu i pet utvrda poeke upanije, a nakon
pada upanije bosanski se sandakbeg Husrev-beg vratio u Bosnu u namjeri osvajanja Klisa,
to mu je i uspjelo 1537. ime je izgubljena posljednja tvrava juno od Velebita. Pad Poege
i Klisa trgnuo je slavonsko plemstvo, pa je krievaki sabor proglasio opi zemaljski mir i

48

imenovao etiri velikaa za upravu zemlje i kao pomo kraljevskom vrhovnom kapetanu
Katzianeru u obrani.
Kraljevska vojska prodrla je 1537. do Osijeka, u namjeri da Turcima preotme
Slavoniju, a zatim je pretrpjela katastrofalan poraz kod Gorjana 9. listopada. Ferdinand je
Katzianera zamijenio Nikolom Juriiem i pozvao poslanike svih pokrajina u Graz na
dogovor. Poslanici sabora u Dubravi u Grazu su mu predloili da se nagodi sa Zapoljom i
neka samo povede vojsku u rat. Iste godine nagodio se s Petrom Kegleviem (1537.-1542.) i
Tomom Nadasdyjem (1537.-1540.) o visini banske plae, pa su obojica uvedeni u ast. 1538.
posredovanjem cara Karla V. sporazumom u Velikom Varadinu Zapolji je ostao Erdelj i naslov
ugarsko-hrvatskog kralja, a Ferdinand je konano dobio zapadnu Ugarsku, Hrvatsku,
Slavoniju i Dalmaciju. Nakon Zapoljine smrti njegov je dio Ugarske trebao prijei
Ferdinandu, a umro je 1540.
Uskoci
Otkako se prodajom Dalmacije 1409. poremetila ravnotea sila na Jadranu, hrvatskougarskim kraljevima postavljena je kao ponovna zadaa borba za Jadran. Iako je jo kralj
Matija Korvin osnutkom Senjske kapetanije poslije 1469. stvorio osnovice za dalju borbu,
tek su senjski uskoci omoguili Habsburgovcima da u stoljetnoj borbi s Mleanima prue
otpor. Uskoci su bili prebjezi koji su od 2/2 15. st. bjeali pred Turcima ili iz krajeva pod
njihovom vlau u susjedne hrvatske krajeve i nastavljali borbu protiv Turaka. Istaknutu
historijsku nulogu odigrali su uskoci koji su oko 1530. prebjegli iz Hercegovine u Klis, odakle
su neprekidno upadali i pustoili susjedno tursko podruje, to je potaklo Turke na zauzimanje
Klisa 1537. Tada su se preostali uskoci preselili u Senj, gdje su kao vojnici Hrvatske krajine
vie od 80 godina bili gradska posada. Tada je Senj bio pod zapovjednitvom ljubljanskog
Ratnog vijea, a od 1564. gradakog dvora. Uskoci su, prije svega, imali zadau boriti se i na
kopnu i na moru protiv Turaka. Otada se ime uskoka proirilo na sve vojnike Senjske
kapetanije. Broj uskoka je brzo rastao, jer su im se pridruivali novi bjegunci s turskog
podruja, a poslije i iz mletake Dalmacije (venturini), tako da je poetkom 17. st. u Senju
bilo 1200 uskoka. Zajedno s domaim Senjanima i venturinima uskoci su osnivai uskoke
mornarice, koja se sastojala od brzih brodova s posadom od 25-50 veslaa. Na protivniki
teritorij su upadali iznenada, a na moru su gotovo redovito upadali nou. Uskoci su u poetku
ratovali protiv Turaka zbog osvete, a poslije radi plijena.
Kako su pruli otpor ne samo Turcima nego i Mleanima, a usto su jedan dio plijena
davali svojim vojnim zapovjednicima i samim Habsburgovcima, to su ih Habsburgovci drali
dokle god im je to vanjska i unutranja politika situacija doputala. Venecija je u poetku sa
simpatijama gledala na borbu uskoka protiv Turaka, ali je poslije zakljuenja mira s Turskom
1540. poela progoniti uskoke i tako zapoela bespotednu borbu koja je trajala preko 70
godina. Habsburgovci su u Hrvatskom primorju uklijetili posjede Zrinskih i Frankopana, pa
se uz mletako-habsburko suparnitvo javlja i trgovaki antagonizam izmeu habsburke
Rijeke i zrinskog Bakra. Zrinski su u toj konkurenciji kao saveznika traili Mleane, tim vie
to su oni dolazili u obzir kao kupci njihove robe. To ipak nije spreavalo Zrinske da i na
svom teritoriju naseljavaju uskoke, koji su se kasnije borili protiv Venecije. Mleci su morali
suzbijati i nastojanje Turske koja je vlastitom mornaricom eljela zaustaviti uskoke upade.
Za razliku od hrvatsko-ugarskih vladara, Venecija je u 2/2 16. st., osim u vrijeme ciparskog
rata (1570-1573), bila u prijateljskim odnosima s Turcima. Ve je sama ta injenica
iskljuivala mogunost prijateljskih odnosa s uskocima, no do sukoba nije dolazilo sve dok
Mleani nisu tursku robu poeli prevoziti svojim brodovima kako bi je zatitili od uskoke
pljake. Upravo su mletako-turski odnosi uvjetovali mletako-uskoke sukobe. U obrani
dominium maris mletaki poslanici su na europskim dvorovima na najrazliitije naine

49

nastojali rijeiti problem. Senj je tada imao dva gospodara: kao slobodni grad i dio Hrvatske
pripadao je izravno pod kralja, dok je u vojnikim poslovima jo od Ludovika II bio podreen
nadvojvodi. Ako bi mletaki poslanici i uspjeli neto postii na carskom dvoru, naili bi na
otpor kod nadvojvode.
Padom Klisa 1537. i preseljenjem klike posade u Senj poelo je samo novo razdoblje
u mletako-habsburkoj borbi za Jadran, pozitivnije za Habsburgovce, zbog toga to su se
dotadanji krajinici pretvarali u pomorce. Padom Klisa se neposredna turska granica
pomaknula sve do Senjske kapetanije, pa je time Senj preuzeo neposrednu borbu protiv
Turaka, a kasnije i protiv Mleana. Posadi su se uskoro pridruili venturini, koji su poslije
1540. protjerani s mletakog teritorija. Oni nisu bili lanovi posade, ve su se na svoju ruku
pridruivali uskocima kad bi ovi ili u pljaku. Sve do ciparskog rata nije bilo znaajnijih
mletako-uskokih sukoba, zato to su hrvatsko-ugarski vladari vodili borbe protiv Turaka, pa
su sami branili pljakanje mletaki laa i zato to prije 1563. pitanje slobodne plovidbe
Jadranom nije bilo postavljeno. Kad su Habs. te godine to zatraili, Mleani su to odbili
pozivajui se na svoje pravo vlasnitva nad morem, iz kojeg izvire i pravo ubiranja pristojbi
i vrenja policijske kontrole. To je pridonijelo zaotravanju odnosa i neprijateljstvu koje je
preraslo u 70-im godinama u otvorene sukobe. Kronoloki se mletako-uskoki sukobi dijele
na dva razdoblja: od ciparskog rata do Rabattine smrti (1573-1601.) i od 1605-1615.
Posljednja faza u borbi za slobodu mora je tzv. Gradiki ili uskoki rat od 1615-1617. koji se
vodio u mletakom zaleu (uvod u 30-godinji rat).
Mleani su najprije progonili uskoke lae, zatim su esto zatvarali Hrvatsko primorje
od Rijeke do Planinskog kanala? i napokon pustoili istarska mjesta i napadali Rijeku. Uskoci
bi na izriite zapovijedi obustavljali neprijateljstva prema Mleanima. Postupak generala
Josipa Rabatte natjerao je uskoke na to da odstupe od svoje uobiajene poslunosti prema
kapetanima, jer je Rabatta, kao i njegov pomaga senjski biskup Dominis, bili u slubi
Mleana, pa su u njihovu korist primjenjivali neljudske i predtroge mjere. Zbog toga su
Senjani, osvojivi gradski katel, ubili Rabattu. U vezi s tim, Dominisov prijatelj nadbiskup
Minuci, proirio je iskrivljene i lane vijesti o okrutnosti i divljatvu senjskih uskoka.
Poetkom 17. st. uskoko se pitanje nalo u centru europske diplomacije, jer je od
njega zavisio mir ili rat izmeu Austrije i Venecije. Sve mletake intervencije kod Austrije da
protjera uskoke iz Senja su ostale bez rezultata, to je dovelo do rata 1615. Posredovanjem
Francuske i panjolske, Madridskim mirom 1617. Austrija se obvezala da e uskoke protjerati
iz Senja, a njihove brodove spaliti. Te odredbe su provedene 1618. pa su uskoci napustili more
i naselili se na umberku i oko Otoca, te djelomino kod Pazina i ispod Uke. Ali glavno
pitanje slobodne plovidbe Jadranom ostalo je potpuno otvoreno.
Seljaka buna 1573.
Zahtjevi i namjere pobunjenika bili su uvjetovani opim ekonomskim prilikama u zemlji, a ne
samo kmetskim poloajem u okviru vlstelinstva. Sredite bune bila su stubiko i susedgradsko
vlastelinstvo, jedno od najveih u Hrvatskoj u 16. st. te oko Jastrebarskog i Okia, gdje su
nekadanji plemii Draganii spali na poloaj kmetova Erdodyjevog vlastelinstva Okia.
Poetak bune je povezan s borbom meu feudalcima oko vlastelinstava Susjeda i Donje
Stubice i posjeda Stattenberg u tajerskoj (kupio ga je 1556.). Franjo Tahi, koji je 1564. kupio
dio ova dva vlastelinstva, to je uinio na nezakonit nain, jer prodava, Andrija Bathory, nije
potovao pravo prvokupa plemia vlasnika ostalih dijelova vlastelinstva. Planuo je sukob i
oformljena su dva suparnika plemika tabora: Tahi, Erdody, Alapii, Keglevii i Rattkayi
protiv Hennyngovaca, Urule Mekniyzer,Gregorijanaca, Sekelija i kasnije Zrinskih. Do 1569.
Tahi je doao u posjed polovice vlastelinstava, a Ugarska komora mu je dala drugu polovicu u
zakup na tri godine. Tahi se poeo osveivati kmetovima koji su redom bili protiv njega za

50

vrijeme parnice, pa je glavno arite bune bilo upravo ovdje zbog nasilja nad kmetovima, iako
nasilje nije bilo iznimka ni na drugim posjedima. Tahi je oduzimao kmetovima bez naplate ili
simbolinom naplatom stoku, vino, ito, traio teku tlaku, te iznuivao novac od njih, poslije
1569. stanje se pogorava primjenom nasilnih sredstava i nasiljem nad seljakim enama i
kerima.
Krajem 1571. stubiki su kmetovi napali Tahijeve slubenike prilikom ubiranja dike, a
u travnju 1572. osnovan je seljaki pobunjeniki savez. Zauzimaju donjostubiki katel.
Istraga komisije u ljeto 1572. u cjelosti je potvrdila navode buntovnika, a hrvatsko plemstvo
nije moglo nasilno uguiti bunu. Poetkom 1573. dolo je u vezi s raspravama u hrvatskom
saboru i rjeenjem spora izmeu Tahija i Hennyngovaca do preokreta, koji je izazvao opi
ustanak. U prvim danima 1573. dolo je do otvorene pobune u Stattenbergu, koji su osvojili
pobunjeni kmetovi. U to vrijeme vraena je polovica Susjeda i Donje Stubice
Hennyngovcima. Oni su promijenili svoj odnos prema kmetovima, koje su ranije poticali na
bunu protiv Tahija i pozivali ih na pokornost. Kraljevska komisija dola je u Susjed s nalogom
da rijei spor izmeu Tahija i kmetova, ali su seljaci jo jedanput odbili Tahija kao svog
vlastelina. Sabor, koji je prije toga zakljuio da se treba zaloiti kod nadvojvode Karla za
vraanje Stattenberga Tahiju, 18. sijenja 1573. proglasio je kmetove veleizdajnicima.
Kmetovi su odgovorili pozivom na oruje, a prikljuili su im se kmetovi tajerske i Kranjske.
Seljaci su namjeravali ukinuti namete, dae i druge terete, a nakon to svladaju
gospodu osnovati u Zagrebu carsko namjesnitvo, sami ubirati dae, godinja podavanja i
poreze. Osnovni uzrok seljake bune bilo je pogoravanje poloaja zavisnih seljakapotiskivanje seljaka iz robno-novanih odnosa i zbog poveavanja naturalne rente. Njihova je
borba bila usmjerena na ukidanje feudalnog poretka, a u Hrvatskoj i veem dijelu slovenskih
pokrajina osnovale bi se seljake drave. Vojni program ratovanja sastavio je vrhovni vojvoda
pobunjenika Ilija Gregori. Borba protiv Tahija prerasla je u ustanak protiv plemstva uope i
protiv feudalnih prepreka seljakoj trgovini. Ostala je, meutim, jo uvijek vjera u cara i
carsku pravdu. Ustanici su priznavali potrebu poreza, ali su traili pravo odluivanja o
njima i njihovoj upotrebi za novu seljaku vladu.
Buntovnici su s jedne strane nastojali preuzeti vlast na odreenom, kako u
ekonomskom pogledu, tako i u obrani od Turaka vrsto povezanom teritoriju, a s druge strane
su nastojali to bre prikupiti snage sjeverno od Zagreba, strateki vanom poloaju. Novi
potez u organizaciji ustanka plod je vojnikog iskustva i gotovo stogodinje zajednike borbe
hrvatskih i slovenskih pokrajina protiv Turaka, kao i ivlje trgovine u vezi s opskrbom
pograninih utvrenja i brojnih drugih dodira. Zbog toga je ratni plan obuhvatio tako irok
prostor hrvatskih i slovenskih pokrajina pod Habsburgovcima. Meu samim pobunjenicima
znaajna uloga nije pripadala samo imunijim seljacima ve i neagrarnim elementima,
pobunjenici su imale veza i s pravim gradskim i inovnikim elementom na vlastelinstvima
(npr. dvorski sudac Horvat u Susjedu, zaetnik sve bune po Gregoriu, pa provizor u Legradu
kao suuesnik pri padu tamonjeg zamka, kod upnika Babia u Brdovcu je bila smjetena
kancelarija pobunjenika, a on im je sastavljao i njihove molbe caru).
Pobunjenici su velike nade polagali u sklapanje veze sa umberakim i metlikim
uskocima, pa je njihovo ukljuivanje u redove pobunjenike vojske bila jedna od osnovnih
toaka Gregorievog ratnog plana. Tu je leala i temeljna greka plana koji se zasnivao na
uskokoj pomoi, a ne na vlastitoj snazi kmetova, koji su bili inferiorni zbog nedostatka
konjice. Ta nada u uskoku pomo bila je teka pogreka jer ih njihove povlastice i
ukljuenost u carsku vojsku u to doba veu s organizacijom feudalne drave. Uskoci su
kmetove smatrali niima od sebe i mnogo puta su ili meu njih i u pljaku, tako da su odnosi
izmeu uskoka i kmetova bili stalno vrlo napeti.
Vrhovno vodstvo bune satjalo se od trojice iz Stubice: Ambroza Gupca, Ivana Pasanca
i Ivana Mogaia. S Ilijom Gregoriem oni su sainjavali i vrhovni pobunjeniki sud. Gregori

51

je bio iz okolice Ozlja, no naselio se pod Lenkoviem u Susjedu i ondje kao kmet i vojnik
stekao znatan imetak. Pod njegovim je vodstvom stajalo 11 kapetana, predstavnika pojedinih
suija susjedskog imanja.
Sve pripreme i napori nisu urodili plodom iz tri razloga: 1. njihov je uspjeh sprijeila
neosnovana nada u uskoku pomo, zbog ega su ostali bez konjice. 2. Gospoda su, pouena
iskustvom brojnih seljakih buna tijekom 16. st. ovaj puta reagirala brzo, vrsto i odluno. 3.
Pri tome su gospoda uivala punu potporu cara Maksimilijana i nadvojvode Karla.
27. sijenja 1573. Gregori je pozvao seljake na ustanak, koji je izbio dva dana kasnije
i to istodobno s obje strane hrvatsko-tajerske granice. Odmah je osvojen Cesargrad i buna se
proirila na okolicu Breica i juno od Save. Pobunjenici su u Zagorju bili podijeljeni u tri
grupe: Gregorievu kod Cesargrada, drugu kod Susjeda i treu kod Stubice. Jo jedno arite
bilo je oko Kunperka pod vodstvom bravara terca. Gregori se naao sa mokrikim
pobunjenicima, no u napadu na Breice 3. veljae uspjeli su zauzeti samo varo, ne i grad.
Pripojivi i breike kmetova Gregori je na elu 2500 pobunjenika poslije zauzimanja
Rajheburga doao do Videma nasuprot Krkom, gdje su preli Savu, a 5. veljae je veina
vojske pod vodstvom Nikole Kupinia otila prema Novom Mestu. Sve dotada napredovanje
pobunjenika imalo je izvanredno irok odjek meu seljaciam. Gdje god bi doli prikljuio bi
im se vei broj kmetova, a oni sami bi traili da svaka kua da po jednog vojnika.
Meutim, u sreditu pobune brzo prikupljene feudalne ete zadale su od 5. do 9.
veljae pobunjenicima odluujue poraze. Kupiniev odred je ve 5. veljae kod Krkog
potpuno poraen. Njih je unitio Josip Thurn, uskoki kapetan, sa 500 uskoka. Podban Alapi
je 6. veljae rasprio pobunjenike kod Kerestinca, dok je jastrebarsku skupinu porazila
banderijalna konjica obitelji Zrinski. Gregori je nakon vijesti o porazu kod Krkog krenuo
prema pobunjenikoj jezgri u Lisci, gdje je terc proirio bunu meu svim kmetovima od
Kunperka do vlastelinstva Planine, no zarobio ga je upravnik tog vlastelinstva. Gregoria su
8. veljae potukle manje ete tajerskih feudalaca pod kapetanom Schrattenbachom kod
Kunperka. Gregori je uspio pobjei, no kod Ivania, nadomak turske granica, uhvatile su ga
haramije i poslali u beki zatvor.
Nakon tih poraza preostala je jo jedino glavna skupina pod Gupcem u Stubici. Ban
Drakovi je na njih poslao podbana Alapia s pojaanjima iz krajikih utvrenja. 9. veljae je
kod Stubikih Toplica dolo do etverosatne bitke u kojoj je feudalna vojska odnijela konanu
pobjedu. 15. veljae je Gubec pogubljen u Zagrebu. Tako je za 14 dana svladana buna, a
nakon nje je povean feudalni pritisak na kmetove, osobito na posjedima Tahija i Erdodyja.
Minijaturisti
Juraj Klovi, roen 1498 u Griinima kod Crikvenice, umro 1578. u Rimu. Slikarstvo
je uio kod Giulija Roamna u Mantovi, gdje je poeo slikati minijature (slika malog formata,
raena finom preciznom tehnikom u akvarelu na bjelokosti, pergameni, papiru ili matalnoj
ploici, obino ovalnog formata, preteno portret, ali ima i mitolokih i pastoralnih motiva).
Od 1524-1526. boravio je kao minijaturist na dvoru Ludovika II. Poslije mohake katastrofe
vratio se u Rim i zaredio. Odrekavi se redovnitva u Mantovi i Padovi, otiao je u Peruggiu.
1538. na poziv pape Pavla III dolazi u Rim. Od 1551. u Firenzi radi za Cosima Medicija.
Nakon boravka u Coreggiu i Veneciji, 1561 se vratio u Rim, gdje je kasnije i umro. Djela su
mu Stanze di Eurialo d'Ascoli, Missale 3807, Towneley lectionary, te komentar poslanice
apostola Pavla Rimljanima. Pripisuje mu se niz minijatura u Misalu azmanskog prepota
Jurja i zg. biskupa Erdodyja. Jedno od njegovih najljepih ostvarenja su minijature u kodeksu
Horae beatae Mariae Virginis, dovrenom 1546, koji se uva u Pierpoint Morgan Library. El
Greco ga jo za ivota 1570. stavlja uz bok Michellangelu, Tizianu i Raffaelu po vrijednosti
njegovih minijatura.

52

Feliks Petani, diplomat i minijaturist, roen je 1455. u Dubrovniku, gdje je i umro

poslije 1517. Za vladavine Matijaa Korvina vodio je budimsku sitnoslikarsku radionicu do
1490. i iluminirao razliite kodekse. Zatim je stupio u slubu Vladislava II kojem je posvetio
dvije, u renesansnoj maniri, ilustrirane spomenice. U djelu Rasprava o putevima kojima treba
napasti Turke, 1522. daje obavijesti o putevima kojima se moe upasti u Tursku. U
Genealogiae Turcicae je ispriao porijeklo o porodinu historiju turskih sultana. Napisao je i
ilustrirao raspravu o historiji Turaka i njihovih sultana od Osmana do Bayazita u Historia
imperatorum regni Turcici.
Dalmatinski knjievni krug u mletakoj dalmaciji
Dubrovnik
Ekonomski i drutveni razvitak Dubrovnika omoguio je veliki napredak njegove
kulture krajem 15. i 16. st. Vii slojevi dubrovakog drutva pokazivali su iv interes za
knjievnost i umjetnost. U Dubrovniku je bio i mnogo privatnih biblioteka, s dosta rukopisnih
i tiskanih djela klasinih i modernih pisaca razliitog sadraja, a bilo je i nekoliko
pasioniranih bibliofila, koji su imali bogate zbike skupocjenih i rijetkih djela.
Renesansa se najjae manifestirala u dubrovakoj knjievnosti, osobito u djelima
nekih pisaca. poslije prva dva poznata lirika, ika Menetia i Dore Dria, s kojima je
poela kola dubrovakih petrarkista, gotovo u cijelom 16. st. bio je aktivan Mavro
Vetranovi (1486-1576.). On je sav svoj dugi ivotni vijek proveo po benediktinskim
samostanima, jedan je od najplodnijih dubrovakih pisaca. U mladosti je pisao ljubavne
pjesme, a kasnije vjerske, misaone i rodoljubne stihove, politike i drutvene satire, crkvena
prikazanja, pastirske igre, maskerate (pjesniko-muziko djelo izvoeno za vrijeme
karnevala) i poslanice. Njegov najopseniji alegoriko-filozofski spjev Pelegrin, pisan pod
Danteovim utjecajem, ostao je nedovren. U Remetama je otro napao izopaen, nemoralan i
raskoan ivot svojih suvremenika, osobito njihovo klanjanje zlatu. U pjesmama s politikim
tendencijama (Pjesanca slavi carevoj, Tuba grada Budima, Pjesanca Latinom itd.) jadikuje
nad zlom sudbinom kranskih naroda na jugoistoku Europe, koje su pritisli Turci, a kojima
neslone kranske drave ne mogu pomoi, jer meusobno ratuju. Ne nalazei drugog izlaza,
u starijim se godinama posvetio misticizmu i pustinjatvu. Od njegovih dramskih tekstova
naznaajniji su Posvetilite Abramovo i Orfej.
Nikola Naljekovi (1510-1587.) bavio se trgovinom, astronomijom i matematikom.
Autor je pobonih, ljubavnih i pokladnih pjesama, poslanica, nekoliko pastirskih igara i tri
komedije, zapravo farse iz graanskog ivota. U njima realistiki, ponekad i vulgarno slika
svoje suvremenike i njihove odnose, dajui vjernu sliku o ivoti srednjevjekovnog
Dubrovnika, uz tipino renesansne elemente zabavnosti i razuzdanosti. Djela: Pjesni
bogoljubne, Maskerate, Dijalog o zemaljskoj kugli.
Marin Dri roen je 1508. u Dubrovniku, a umro 1567. u Veneciji. Dri predstavlja
najvei uspon dubrovake knjievnosti 16. st. Zavrio je licej (tip srednje kole, ime prema
antikoj gimnaziji u kojoj je predavao Aristotel i peripatetici) u Dubrovniku, a kolovanje
nastavio u Sieni. Po povratku u Dubrovnik 1541. postao je pratilac austrijskog grofa
Regendorfa, s kojim je putovao u Be i Carigrad. Vrativi se u Dubrovnik postaje sveenik, te
pisar u solani. Nezadovoljan prilikama u rodnom gradu, odlazi 1562. u Veneciju, pa u Firenzu.
Od toskanskih knezova je traio pomo za obaranje oligarhije u Dubrovniku, ali u tome nije
uspio, te se vratio u Veneciju, gdje je i umro.
Drieva kultura temeljila se na klasinim rimskim i talijanskim renesansnim
autorima. Pisao je pjesme, pastorale i komedije. Napisao je vie od 11 kazalinih djela, od
kojih su samo neka sauvana (odlomci iz Pjerina, Duho Krpeta). Dri je spajao pastirsku

53

igru i seljaku lakrdiju, mijeajui tako idilike ugoaje i drastinost svakodnevnice. Njegove
pastirske igre (Tirena i Griula) morale su snano djelovati na suvremenike efektnim
ispreplitanjem svijeta mate i podataka iz neposredne realnosti. O drutvenim prilikama
svojega doba i grada Dri govori i u pastirskim igrama. Ve njegova scenska farsa Novela od
Stanca pokazuje vjetaka pukog govora, koji e Dri majstorski orkestrirati u njegovom
komadu Dundo Maroje. Dri tu okuplja likove razliitih jezika, zanimanja i orijentacija,
tuince i strance. Dok je u Dundu krtac formalno sredinji lik, djelo Skup je svo posveeno
kozmikoj prezentaciji krtosti, ali je usto i otra poruga bogatog dubrovakog stalea. I u
ostalim komadima, Mande, Tripe de Utole, Arkulin, Dri pokazuje svoju nepresunu
duhovitost, lokalpatriotuzam i snagu dramske karakterizacije. Djela: pastorale Tirena, Venera i
Adon, Griula; komedije Dundo Maroje, Skup, Arkulin, Mande, Nos. Poslije Marina Dria
dubrovaka knjievnost u 16. st. nije vie dala niti jednog znatnijeg predstavnika. Javilo se
vie lirika, veinom slabijih, meu njima su istaknutiji Savko Bobaljevi. Dinko Ranjina i
Dinko Zlatari.
Mletaka Dalmacija
U vezi s humanistikim pokretom u Italiji gotovo u svim dalmatinskim gradovima se javlja
ivo zanimanje za klasinu starinu. Na vie mjesta u Dalmaciji prepisivala su se klasina
djela, a u bogatim bibliotekama privatnika i samostana nalazile su se knjige poznatih rimskih i
grkih filozofa, povjesniara i knjievnika. Pod tim raznovrsnim utjecajima javio se itav niz
dalmatinskih pisaca, koji su poeli pisati ne samo na latinskom i talijanskom, ve i svom
jeziku.
U poetku je najvaniji kulturni centar meu dalmatinskim gradovima bio Split, a
glavni predstavnik Marko Maruli (1450-1524). Maruli se kolovao u Splitu u koli T.
Acciarinija i u Padovi. Pisao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom i u svoje je vrijeme bio
u svijetu veoma itani pisac. U nekim djelima, poput Dobri nauci, O poniznosti i slavi
Kristovoj, otro je ibao svoje suvremenike. Latinski, uglavnom moralistiki spisi O dobrom i
blaenom ivljenju prema primjerima svetaca (1506.), Evangelistarium, 50 parabola i drugi
prevedeni su na mnoge europske jezike i doivjeli veliki broj izdanja. U Poslanici Hadrijanu
VI u kojoj poziva na otpor protiv Turaka, u spisima Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim
Talijan, Stari solinski natpisi, kao i u latinskom prijevodu prvog dijela Ljetopisa popa
Dukljanina, dolazi vie do izraaja njegova veza s ljudima i zemljom. najvei Marulievi
dometi su njegovi hrvatski stihovi, u prvom redu hrvatski ep Judita (Historija svete udovic
Judit u verskih Hrvatski sloena), u kojoj Maruli potie Spliane na borbu protiv Turaka. U
ostalim hrvatskim spisima Historija od smrtnih grihov i drugima Maruli je moralist.
Znaajan je i njegov prijevod djela De imitatione Christi od Tome Kempenskog pod naslovom
Od naslidovanja Isukrstova. Maruli se zanimao i za klasinu starinu, pa je skupljao latinske
natpise na rimskim ruevinama u Solinu.
Juraj igori, roen u ibeniku 1420. jedan je od naih prvih humanista. Njegova
latinska pjesnika zbirka Tri knjige elegija i ilirskih pjesama (Veneciaj 1477.) prva je naa
tiskana publikacija. U proznom spisu O smjetaju Ilirije i gradu ibeniku, koji je ouvan u
rukopisu, igori je u Ilirik uklopio sve junoslavenske zemlje.
Teke prilike u kojima se , pritisnuta turskim provalama, nalazila Dalmacija,
zabrinjavale su dalmatinske intelektualce i kulturne djelatnike, a utjecale su i na njihov javni
rad. Jedan od njih bio je i Maruliev prijatelj Toma Niger (oko 1450-1531.), porijeklom iz
splitske hrvatske obitelji Crnota. Bio je vikar splitske nadbiskupije i zatim tajnik bana Petra
Berislavia (1513-1520). Sudjelovao je u ustanku splitskih puana, a kao Berislaviev
suradnik i poslije papin legat, bio je u vie diplomatskih misija po europskim dvorovima,

54

traei pomo protiv Turaka. Ostavio je vie govora i epistola i sastavio spis o splitskom i
solinskim biskupima.
Dubrovanin Lucije Crijevi-Tuberon (1459-1527.) studirao je u Parizu filozofiju,
teologiju i matematiku. Zaredio se u benediktince i posvetio studiju latinskih historiara i
istraivanja domae povijesti. Njegovo glavno djelo Commentaria suorum temporum
(Komentar svoga vremena), prvi put objavljeno 1603. obuhvaa period od smrti kralja
Korvina do smrti pape Leona X 1521. i prvorazredan je izvor za razdoblje Jagelovia u
Ugarskoj, ali je i u vezi s Turskom, Italijom i Dubrovnikom. Djelo je pisano klasinim
latinskim, otro kritizira visoki kler i vatikansku politiku, zbog ega je Rim 1734. to djelo
stavio na indeks zabranjenih knjiga.
Antun Vrani (1504. ibenik-1573. Preevo), crkveni prelat, diplomat i pisac.
kolovao se u ibeniku, Padovi, Beu. Bio je tajnik kralja Zapolje, za ugarski je dvor
godinama obvljao povjerljive diplomatske misije u Rimu, Beu, Veneciji, Turskoj i drugdje.
1549. preao je u slubu Habsburgovaca. Postao je puujski pa jegarski biskup, zatim
ostrogonski nadbiskup i primasom Ugarske, a krajem ivota i kardinal. Dopisivao se s
Erazmom Roterdamskim i bio je blizak protestantizmu. Bio je latinski pjesnik (zbirka Otia),
putopisac, arheolog (otkrio Monumentum Ancyranum) i biograf (ivotopis Petra Berislavia).
Na hrvatskom jeziku sauvana je samo jedna molitva objavljena u Mrnavievom Nauku
kranskom. Vranieva sabrana djela i korespodenciju izdala je Maarska akademija u 12
svezaka.
Trogiranin Franjo Trankvil Andreis (1480-1571), humanist, pisac i diplomat, bio je u
slubi Francuske, Zapolje i Habsburgovaca, iao je u brojne diplomatske misije, a na kraju se
zalagao za rat protiv Turske.
Hvaranin Vinko Pribojevi, dominikanac, teolog, odrao je 1525. u Hvaru govor O
podrijetlu i zgodama Slavena, tiskan 1532. u Veneciji. To je zanosan panegirik slavnoj
prolosti Slavena. Uz kratak pregled geografije, etnografije i historije slavenskih naroda,
govor donosi opis i historijat naih primorskih gradova, posebice Hvara.
Otok Hvar je u to doba bio najvanije knjievno sredite u Mletakoj Dalmaciji. Tu je
Hanibal Luci (1485-1553.), plemi i sudac u Hvaru, koji je za za vrijeme bune puana bjeao
u Trogir, ispjevao jednu od najboljih zbirki stare hrvatske lirike, kao i prvu hrvatsku svjetovnu
dramu s aktualnom tematikom (borbe s Turcima). Prepjevao je Ovidijevu heroidu Pari
Heleni. Pjevao je pod utjecajem petrarkistike i hrvatske narodne poezije sluei se dvostruko
rimovanim dvanaestercima i osmercima. Samokritian, unitio je znatan dio svojih stihova.
Petar Hektorovi roen je 1487. u Hvaru, umro 1572 u Starigradu. Bio je hrvatski
vlastelin, pjesnik na hrvatskom i latinskom, zapisiva naih prvih narodnih pjesama. Od
njegovih stihova sauvan je odlomak prijevoda Knjige Ovidijeve, od lika ljubenoga (u
rukopisu niz 1528.), etiri poslanice (Naljekoviu, Vetranoviu, Bartueviu i Lovrinevoj),
spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje (1556.). Ribanje, po vanjskom okviru ribarska ekloga
(pjesma iz prirode), je pisano u obliku poslanice Bartueviu. To je izvoran spjev u kojem je s
puno realizma opisao svoj trodnevni ribolov u drutvu ribara Paskoja i Nikole. Hektorovi je
u Ribanju iznio toliko realistikih elemenata, toliko svakodnevnice i osobne vezanosti za
zaviaj, da se djelo smatra jednim od najoriginalnijih u starijoj hrvatskoj knjievnosti.
Hektorovi je tipian renesansni erudit (klasika, srednjovjekovna filozofija, prevodilac i
pionir nae folkloristike), ali s izvanrednim smislom za pojedinosti iz svakodnevnog ivota.
Mika Pelegrinovi (Hvar 1500.-Zadar 1562.), pravnik, defenzor komune u Hvaru,
pjesnik, autor Jeupke koja se ubraja u najljepa djela starije hrvatske knjievnosti.
Pelegrinovi je izvoran pjesnik koji se odlikuje vjetom versifikacijom, duhovitou i
bogatstvom izraza, a mjestimino i osebujnom lirinou.
Zadranin Petar Zorani (1508.-prije 1569.), knjievnik, notar i sudbeni inovnik. Od
1543. zameo mu se svaki trag pa se pretpostavlja da je negdje stradao od Turaka. 1536.

55

napisao je prvi hrvatski izvorni roman Planine (tiskan 1569.), pastirski roman koji je nastao
pod utjecajem Sannazzara, Dantea, Petrarke, Vergilija, Ovidija, Boccacia te Biblije i nekih
patristikih pisaca. Po osnovnoj zamisli i onosu prema ivotu, Planine znae prodor u novo.
Brne Karnaruti (1515.-1572.), sudac i odvjetnik u Zadru, konjaniki kapetan, je u
epskoj pjesmi Vazetje Sigeta grada dosta nevjeto opisao jednu herojsku epizodu iz borbe
protiv Turaka, istiui junako djelo Nikole ubia Zrinskog, to upuuje na patriotski
karakter pjesme.
imun Kozii Benja (oko 1460.-1536.), govornik i pisac, koa modruki biskup je
1530-31. osnovao na Rijeci glagoljaku tiskaru, gdje su tiskani Misal Hrvatski, itija rimskih
arhijerejov i cesarov, na hrvatskom, akavskom redakcijom staroslavenskog jezika. Na
lateranskom koncilu 1513. i 1516. odrao je latinske govore u kojima je iznio teko stanje
Hrvatske (De Croatiae desolatione) i traio da se povede rat protiv Turaka.
BARTOL KAI
Gramatiar i knjievnik, 1575. Pag, umro 1650 u Rimu. Bio je isusovac, osniva i prvi
prior jezuitske rezidencije u Dubrovniku, misionar u slubi katolike kongregacije De
propaganda fide. Boravio je u Beogradu, Smederevu, Temivaru, Osijeku. Autor je raznih
katehetskih i obrednih djela (Zrcalo nauka krstjanskoga, Ritual rimski) i prijevoda Biblije koji
je ostao u rukopisu. Za potrebe Ilirske akademije u Rimu (Academia lingua Illyricae) sastavio
je 1604. prvu hrvatsku gramatiku (Institutiones linguae Illyricae). Zalagao se za tokavtinu
kao zajedniki knjievni jezik.
Bruck nNa Muri
Od 30-ih 16. st. financijski teret za obranu pograninih utvrenja od mora do Drave
preuzimale su sve vie unutranje austrijske pokrajine. Povremena pomo pretvorena je s
vremenom u stalno izdravanje. Njihovu obranu sve vie su u financijskom pogledu
preuzimale slovenske pokrajine. Do 1540. udruile su se prije svega u obrani Kranjske i
Hrvatske, a ve sredinom 16. st. udruile su se na tak nain to je tajerska preuzela trokove
za Slavonsku, a Kranjska i Koruka za Hrvatsku krajinu. U trokove su bile uraunate gradnje
utvrda, njihovo naoruavanje, osiguravanje trupa i njihova plaa. Velika veina ovih novanih
trokova pokrivala se porezima Unutranje Austrije. Takav nain financiranja nije mogao
ostati bez posljedica. Rudolf II prepustio je upravu Slavonske i Hrvatske krajine nadvojvodi
Karlu, zemaljskom knezu tajerske, Kranjske i Koruke. Nadvojvoda Karlo je u Grazu
osnovao svoj Ratni savjet kao vrhovni organ za obranu svojih pokrajina, kao i careve
Hrvatske i Slavonije. Ratnom vijeu u Grazu u vojnim stvarima bili su podvrgnuti ban i
hrvatski, odnosno, slavonski stalei. Na sastanku u Brucku na Muri 1578. stalei Karlovih
zemalja priznali su potrebu da se zaloe za obranu od Turaka, no ujedno su traili efikasniju
organizaciju Vojne krajine. Naroito su inzistirali na obrani linije Une, jer su se nadali velikoj
dobiti od rudnika u Gvozdanskom. Stalei su uspjeli u obliku usmene deklaracije dobiti prava
koja je Karlo obeao na skuptini u Grazu 1572.: da lanove stalea gospode i vitezova,
njihove obitelji i sluge nee optereivati vjerskim stvarima, da doputa slobodu bogosluja,
vlastite kole i crkve i da nee ograniavati patronatska prava. Ta prava su dobili za sve tri
pokrajine, a i graanstvu u pokrajinama je priznao slobodu ispovijesti. To je bio rezultat
ustrajne borbe plemstva da se graanstvo ne odvoji od njih u vjerskim pitanjima. Granskoplemika reformacija time je postigla svoj vrhunac.
Povratak Klisa 1596., pPodruje Klisa iI Vilajet Hrvati

56

Klis je bio dobro utvren, gotovo neosvojiv, a kontrolirao je glavnu prometnu vezu
Dalmacije s Bosnom. Od turskog osvajanja 1537. Klis je predstavljao veliku opasnost za
mletake posjede u Dalmaciji. Za vrijeme tursko-mletakog rata 1572. mletaki odredi su, uz
pomo domaih ljudi, prodrli u Klis, ali ga nisu zadrali. U sijenju 1583. to isto su pokuali i
senjski uskoci, ali su Turci na vrijeme saznali za njihove planove i suzbili ih. 1593. izbio je
tursko-austrijski dugi rat, a uskoro i ustanci krana u mnogim dijelovima Turske. Tada se
javljaju naki Dalmatinci, koji su izlagali svoje planove o borbi protiv Turaka. U Splitu je
aktivan bio Ivan Albert s jednom skupinom habsburgovaca. Oni su smatrali da e im
osvajanje Klisa lako uspjeti, jer su raunali na pomo uskoka, carske vojske i pape, a bili su u
vezi i s nekom lanovima turske posade u samoj tvravi. Osloboenje Klisa trebalo je
potaknuti ustanak krana u Bosni, pa da se odatle zapone s prodiranjem na Balkan. Ova
skupina Spliana pripremila je napad i uz pomo uskoka i Poljiana 7. travnja 1596.
oslobodila Klis. Turci su odmah reagirali i iz Bosne poslali vojsku kako bi napala Klis i omela
organiziranje njegove obrane. Novi gospodari Klisa obraali su se za pomo na sve strane.
Meutim, pomo nije bila dovoljna. Turci su odmah i odluno istupili i dobro organizirali
napad, a izostao je iri pokret krana u Bosni. Turcima su stalno stizala pojaanja, dok su se
u Klis probili samo mali odredi dalmatinskih seljaka i uskoka s neto hrane i oruja. Krajem
svibnja iz Senja je stigao vei odred uskoka i vojske s usputnim dalmatinskim dobrovoljcima.
Pokuali su se probiti do Klisa, ali su naili na estok otpor Turaka, koji su ih pred samom
tvravom 27. svibnja potukli. Poslije pregovora s Turcima, klika posada nesmetano je
napustila Klis 31. svibnja 1596.
Mletake su vlasti bile iznenaene ovakvim istupanjem Dalmacije, jer dok su uskoci, a
i drugi, ovo radili u ime cara Maksimilijana, Dalmatinci su otvoreno izjavljivali da ele
osloboenje od mletake gospode i stupanje pod carsku vlast. Slian stav prema Veneciji i
Turcima zauzimali su i dalmatinski seljaci, za koje su Mleani tvrdili da su doli ne samo pod
jaki utjecaj plemia, nego i agitacije svojih sveenika, koji su pozivali narod na borbu protiv
Turaka. Meutim, puani Splita i Trogira, a vjerojatno i drugih opina, bili su veinom
protivnici svakoj politikoj promjeni, jer su se bojali eventualnog preuzimanja puke vlasti od
strane plemia, pa su smatrali da ih mletako prisustvo uva od samovolje plemia. Prilike u
Dalmaciji nisu se umirile niti poslije ponovnog pada Klisa u turske ruke 31.05. jer se strana
agitacija meu Hercegovcima nastavila i stalno su se oekivali ustanci u pograninim turskim
oblastima. Klis su 1648. osvojili Mleani i drali ga do 1797. kada je pripao Austriji.
Vilajet Hrvati je bio privremena vojno-upravna jedinica, krajite 20-ih 16. st. na
podruju izmeu Cetine i Zrmanje sa irim planinskim zaleem. Vilajet Hrvati, kao dio
Bosanskog sandaka, nakon pada Klisa 1537. prerastao je u Kliki sandak.
Bitka kod Ssiska
Nakon postavljanja Hasan-pae Predojevia za bosanskog namjesnika 1591. ponovo je
oivjelo tursko napredovanje. On je na utoku Petrinjice u Kupu izgradio utvrdu Petrinju, a
jo je za vrijeme gradnje zauzeo posljednje gradove Hrastovike kapetanije juno od Kupe,
kao i Ripa i Izai u Bihakoj kapetaniji, a naposljetku i sam Biha. Za vrijeme prvih borbi
oko Siska osjeaju se u hrvatskom taboru posljedice nesuglasica izmeu vrhovnih krajikih
generala i bana. Prvu opsadu Siska 1591. odbio je zagrebaki Kaptol, vlasnik utvrde, sam.
1592. podignut je opi ustanak, ali zbog oklijevanja kapetana kraljevstva Andrije Auersperga
vojska se razila bez ikakvog uspjeha.
Hasan se za borbu pripremao itavu zimu 1592/3. doveo je teku artiljeriju i ponovo je
izgradio most preko Kupe, koji je odnijela poplava. Zauzevi po putu Dreninu, doao je pod
Sisak i utaborio se na desnoj obali Kupe. Ne vjerujui u smjelost kranske vojske, koja se
okupila kod elina u Turopolju, Hasan je napustio tabor sa samo 10000 vojnika, ostavivi

57

drugi dio eta s desne strane Kupe. Za nepuni sat borbe 22. lipnja 1593. turske ete su
razbijene i natjerane u smrt u Kupu i Odru. Zajedno s Hasanom utopila su se i etvorica
sandakbegova. Kao odgovor na ovaj poraz dolo je do rata, u kojem je 29. kolovoza 1593.
Sisak pao u ruke Turaka.
Protestantizam
Protestantizam u Hrvatskoj i Slavoniji, na teritoriju koji je spadao pod kompetenciju
bana i sabora, nikada se nije razvio u samostalni pokret. Jedino je vre korijene uhvatio u
razdoblju graanskog rata izmeu Ferdinanda I i Ivana Zapolje. Politike prilike nakon
Mohake bitke pogodovale su irenju protestantizma ne samo u Ugarskoj nego i u Slavoniji.
Prestanak graanskog rata i smirivanje unutranje situacije u zemlji s jedne, a pojaana
osmanska opasnost s druge strane, negativno su utjecali na irenje nove vjere u tolikoj mjeri,
da do sredine 16. st. o protestantizmu u hrvatskim zemljama nema vijesti. Protestantizam je
do tada ostao meu sveenstvom zagrebake biskupije ogranien na neke pojedince. U svrhu
prodora reformativnih ideja na hrvatskom teritoriju, potporom njemakih stalea i gradova
osnovana je hrvatska tiskara u Urachu kraj Tubingena u kojoj su od 1561. do 1568. tiskani
vjerski spisi na glagoljici, latinici i irilici. Glavni djelatnici na tim djelima bili su Stjepan
Konzul Istranin i Antun Dalmatin. Meutim, njihov rad nije izazvao trajniji pokret meu
Hrvatima, iako su Hrvati dali njemakom protestantizmu uvenog Matiju Vlaia (Flacius
Illyricus) iz Labina. Prijevodi hrvatskih protestanata zauzimaju vano mjesto u historiji
hrvatske proze. To su bili nai prvi knjievnici, kojima se nametalo pitanje izjednaenog
hrvatskog jezika. O uspjenom radu protestantskih propovjednika moe se govoriti prije svega
u utvrenjima Hrvatske i Slavonske krajine, koje nisu potpadale pod jurisdikciju hrvatskog
sabora. Propovjednici su veinom propovijedali na njemakom jeziku, stranom domaim
stanovnicima. Protestantizam nije mogao naii na odaziv meu domaim gradskim
stanovnitvom i zbog antagonizma izmeu njih i njemakih posada.
Karlovac je bio prvi grad gdje su postignuti neki uspjesi, jer su u gradu jo od osnutka
bila dva propovjednika. U ostalim gradovima nije bilo nekih uspjeha jer bi propovjednici
boravili prekratko vrijeme u njima ili bi njihov rad ometao domai gradski karakter. Nakon
dolaska isusovaca na Kaptol 1606. zavreno je s protestantizmom u ovom gradu.
Protureformacijski stav hrvatskog plemstva moe se objasniti tekim stanjem hrvatskih
zemalja u 16. st. i borbom izmeu hrvatskih plemia i plemia iz susjednih zemalja za unosne
vojnike poslove u krajikim utvrenjima. Slabom napredovanju protestantizma u Hrvatskoj i
Slavoniji ima se pripisati i injenica da je katolika protureformacija zapoela svoj rad na
teritoriju zagrebake biskupije 1563. kada je zg biskupom imenovan Juraj Drakovi, kasniji
hrvatski ban. Doavi na biskupsku stolicu, Drakovi je pristupio poduavanju sveenstva te
je kao najbolje sredstvo za to smatrao dijecezanske sinode.
Velikai (Petar Erdody, Ivan Ungad, Zrinski) imali su svoje posjede osim u Hrvatskoj i
Slavoniji i u Ugarskoj, ali i u slovenskim zemljama tj. zemljama u kojima je protestantizam
bio doputen. Shvatljivo je, dakle, nastojanje nekih velikaa da i na svoje posjede prenesu
novu vjeru. To je samo djelomino uspjelo porodicama Erdody i Zrinski i to na cesargradskim
i okikim imanjima Erdodyja i pokupskim imanjima Zrinskih, a koja su se naslanjala na
protestantsko sredite u Metliki u Kranjskoj. Drakovievo biskupovanje je otealo rad
propovjednika.
Meimurje je od 1546. bilo veim dijelom u vlasnitvu knezova Zrinskih. Etniki i
crkveno bilo je sastavni dio Hrvatske, ali politiki dio Zaladske upanije, to je pridonijelo
irenju protestantizma. Hrvatsko plemstvo kao cjelina, dakle hrvatski sabor, nije u politikim
dogaajima poetkom 17. st. zauzelo jednaki stav kao ugarsko plemstvo, koje je nakon 1604.
prelo u oruani otpor i nalo vou u erdeljskom vojvodi Stjepanu Bokaju. Hrvatsko

58

pelmstvo, odbivi sudjelovati u buni, trailo je da se u tzv. bekoj pacifikaciji tj. miru
izmeu Bokaja i cara Matije, sloboda vjere ogranii samo na Ugarsku. Hrvati su na taj nain
1608. dobili svoj posebni vjerski zakon.
Inkvizicija je jo od sredine 16. st. podvrgavala svome sudu svakog optuenog
Dalmatinca. U vezi s pojavom najpoznatijeg dalmatinskog protestanta, Markantuna de
Dominisa, protestantizam je dobio nove snage. U osmanskom dijelu Slavonije protestantizam
je biljeio uspjehe iz razloga to Osmanlije nisu inile zapreke irenju nove vjere, koja im je
iz politikih razloga bila milija od katolicizma, a i protestantizam je lake prodirao iz susjedne
Ugarske, osobito iz podruja bive peujske biskupije.
Dubrovnik do 1667.
Poetkom 16. st. Dubrovaka republika je ivjela u vrlo dobrim odnosima s dvije
najjae drave na Sredozemlju, Osmanskim carstvom i panjolskom. Od 1481. Dubrovnik je
Osmanskom carstvu plaao 12500 dukata u ime godinjeg haraa i njegovi su ljudi imali na
osmanskom teritoriju punu zatitu uz razliite povlastice. Kroz itavo 16. st. a i kasnije,
Dubrovnik je u panjolskoj dobivao nove povlastice ili potvrdu starih. Posve sreeni i
uvreni odnosi s ove dvije glavne sile na Sredozemlju znatno su utjecali na privredni i
politiki ivot Dubrovnika. Dubrovani su uvijek uspijevali, kao neutralni, slobodno i u
velikom opsegu trgovati sa svima.
Za vrijeme dva velika rata, koja je 16. st. Venecija vodila protiv Osmanlija,
Dubrovniku je zaprijetila mletaka opasnost. Prvi put je to bilo za vrijeme rata u kojem su
sudjelovali panjolska, Venecija, Vatikan i Ferdinand I od 1538 do 1540. Prilikom sklapanja
saveza Mleani su traili da im se pridrui i Dubrovnik, kako bi onemoguili njegovu
trgovinu s istokom. Dubrovani su ipak uspjeli ostati neutralni, pa su tijekom rata znatno
pojaali svoje trgovake veze s Osmanskim carstvom, jer je tada znatan dio njegove trgovine
prelazio preko Dubrovnika.
Mnogo vea opasnost Dubrovniku je prijetila od Mleana u vrijeme drugog velikog
kransko-osmanskog rata 1570. do 1573. Venecija je tada, uz suglasnost svojih saveznika
panjolske i pape, eljela zauzeti Dubrovnik, kako ga, toboe, ne bi zauzeli Osmanlije. Tome
su se odluno suprotstavili najprije sami Dubrovani, a na njihovu molbu i saveznici. Naroito
su se estoke borbe vodile na papinom dvoru izmeu mletakih poslanika i Frana Gundulia,
koji je predstavljao Dubrovnik. Dubrovani su uspjeli u savezniki ugovor unijeti novi lan,
po kojem su saveznici bili obavezni uvati teritorijalni integritet Dubrovake republike i
imovinu njenih ljudi, ime su koristili svoju neutralnost za jaanje trgovinskih veza s
Osmanlijama. Zato su Mleani i njihovi suradnici uskoci sistematski nanosili tete
Dubrovanima, ometali promet s njihovom lukom, uznemiravali dubrovaki teritorij i preko
njega esto upadali u Hercegovinu.
U 16. st. je dubrovaka kopnena trgovina dosegla najvei opseg u svojoj povijesti.
Tome je pridonio prestanak ratovnja na Balkanskom poluotoku i stvaranje za Dubrovane
jednog carinskog podruja u prostranom Osmanskom carstvu. S druge strane, talijanske i
ostale zapadne drave ba su tada razvijale svoje obrte i manufakture, pa su bile prisiljene
uvoziti velike koliine sirovina, a istodobno traiti trita za svoju robu. I jedno i drugo
pruao im je europski dio Osmanskog carstva i Prednji Istok, preko kojeg su u 16. st. primali
znatne koliine razliitih zaina i druge istonjake robe. Posrednici u ovoj velikoj trgovini
izmeu zapadnih zemalja i Osmanskog carstva znatnim su dijelom bili Dubrovani. Izvoznu
carinu Dubrovani su plaali osmanskim carinicima ili pred vratima svoga grada ili na drugim
mjestiam pri izlasku iz Osmanskog carstva. Ovako organizirana carinska sluba, iroki
privilegiji i puna zatita osmanske vlasti znatno su pridonijeli jaanju dubrovake trgovine s
Istokom. Dubrovani su u 16. st. imali svoje kolonije u skoro etrdeset mjesta u europskom

59

dijelu Osmanskog carstva. U svojim veim kolonijama imali su katolike crkve, koje su sami
odravali i njima upravljali, a svaka jaa naseobina imala je svoju upravu i skuptinu svojih
lanova.
Dubrovnik je u 16. st. po nosivosti ukupne trgovake mornarice zauzimao jedno od
prvih mjesta na Sredozemlju. Na svim dubrovakim brodovima bila je i veinom domaa
posada, tako da se oko 4000 Dubrovana stalno bavilo pomorstvom. Trgovaka mornarica
Dubrovnika samo je jednim dijelom prevozila dubrovaku robu, dok je preostali brodski
prostor iznajmljivala stranim trgovcima.
Obrti su u Dubrovniku u 16. st. bili brojni i raznovrsni, a zadrali su svoju raniju
organizaciju i znaenje. Najbrojniji su bili obrtnici koji su izraivali tkanine, a kojih je bilo do
200 do 250. Za njima su dolazili obuari (oko 100), zatim brodograditelji i ostali. Ekonomsko
jai Dubrovani odravali su poslovne veze s velikim trgovakim i bankarskim kuama
Venecije, Napulja, Firenze, Istanbula, pa sve do Madrida i Londona.Svi ovi poslovi, kao i
trgovina i pomorstvo, donosili su znatnu dobit jednom dijelu dubrovake vlastele i graana.
Svoje kapitale su onda mnogi od njih ulagali u talijanske banke i druga novana poduzea, to
se nepovoljno odrazilo na trgovinu i poslovanje, za koje Dubrovani vie nisu bili
zainteresirani, jer su takva ulaganja predstavljala mrtvi kapital, bez obzira na velike kamate.
Poljoprivreda je i dalje ostala glavni zanimanje veine stanovnika Dubrovake
republike, ali nijedna kultura nije mogla podmiriti potrebe drave, osim vina i ponekad
maslinovog ulja. Uvoeno je ito iz june Italije, Grke, Albanije i Osmanskog carstva. Za
Dubrovnik je bila osobito vana proizvodnja morske soli, koja se dobivala u stonskim
solanama. Poslije dovoza velikih koliina srebra iz Amerike, u Europi je od polivice 16. st.
dolo do padanja vrijednosti kovanog novca, a do naglog dizanja cijena robe. To se gotovo
odmah osjetilo i u Dubrovniku, pa su bile zahvaene sve grane njegove privrede i svi slojevi
dubrovakog drutva. Najosjetljivije su bile cijene penice i drugih itarica, pogotovo to je
pedesetih godina uzastopce uslijedilo nekoliko nerodnih godina, koje su izazvale glad u
sredozemnim zemljama. Stari dubrovaki tkalaki obrti bili su pogoeni konkurencijom
zapadnih tkanina, a dubrovako pomorstvo pak pojavom sve veeg broja zapadnih brodova.
Potkraj 16. st. poinje slabiti ekonomska snaga i trgovinsko znaenje Dubrovnika, a tada se
ve i na itavom Mediteranu poinju osjeati nepovoljne posljedice otkria Novog svijeta i
ekonomskog jaanja drava na atlantskim obalama. Dubrovani su poduzimali razliite mjere
kako bi se tome suprotstavili. Vlada je poticala zajmovima razvoj tekstilnih manufaktura,
kovala noac sa slabijom smjesom srebra, zavodila tednju u dravnim financijama i provodila
strogu kontrolu rashoda itd. Meutim, mnogi Dubrovani su se povukli iz aktivnog
privrednog ivota, naputali su trgovinu i kupovinu brodova, a steeni kapital ulagali na dobit,
pretvarajui se sve vie u rentijere.
Veliki ekonomski napredak Dubrovnika od 15. st. snano je utjecao na njegov
drutveni i kulturni ivot. Ve od kraja 15. st. vlastela se gotovo potpuno povlae u Dubrovnik
i odatle vode svoje poslove. Drali su i dalje svu vlast u republici i nikom nisu doputali
ulazak u svoje redove. Sasvim su se zatvorili u uski krug porodica i potpuno odvojili od svih
ostalih. Dubrovaki graani, antunini, nisu ni ekonomski, ni po nainu ivota zaostajali za
vlastelom. ak su im se jo vie pribliili zahvaljujui svom bogatstvu i poslovnim vezama s
njima. Po nainu ivota, radu, odgoju i kolovanju postali su potpuno jednaki vlasteli.
Od kraja 15. st. postepeno se iz redova gradskog puka izdvajao jo jedan sloj imunijih
ljudi, koji se obogatio trgovinom. To su veinom bili seljaci ili lanovi niih drutvenih
slojeva,koji su se bavili trgovinom u Dubrovniku ili inozemstvu, osobito na Balkanu. Oni su
osnovali zasebnu bratovtinu sv. Lazara, kojeg su uzeli za svog zatitnika i njegovu malenu
crkvu za mjesto svojih sastanaka, a nazivali su se lazarinima. Po svom drutvenom poloaju
lazarini su bili neto nie od antunina. Poetkom 18. st. dubrovaka vlada je preuzela pravo
imenovanja lanova bratovtine sv. Antuna i sv. Lazara, meutim, nisu imali nikakva politika

60

prava. Ekonomske promjene u 2/2 16. st. nepovoljno su utjecale i na gradsko stanovnitvo.
Nepovoljne posljedice krize osjetili su i neka vlastela, u prvom redu ona koja se nisu mnogo
bavili trgovinom ili kod koje su bile brojnije ene.
Bitka kKod Gorjana
Padom Klisa u turske ruke, hrvatsko kraljevstvo izgubilo je posljednje uporite juno
od Velebita. Situacija u ostatku Hrvatske i Slavonije je takoer bila zabrinjavajua. Po
Ferdinandovom nalogu sazvan je sabor u Krievcima kamo je uputio vojnog zapovjednika
Katzianera s vojskom iz nasljednih pokrajina, kojom bi zajedno sa slavonskim staleima
pokrenuo vojni pohod kojim bi se Turci potisnuli iz zemlje. Sabor je odran tek 15. travnja
zog slabog odaziva i na njemu je proglaen opi zemaljski mir do idueg Boia. Kako kralj
jo nije bio imenovao bana, biraju se etvorica za upravu zemlje: imun Erdody, Ludovik
Pekri, Franjo Baani i Petar Keglevi. Njihova je dunost brinuti se za obranu kraljevine.
Odreeno je da se podigne eta od 800 konjanika i 200 pjeaka za obranu zemlje, a u itavoj
kraljevini nametnuta je izvanredna daa od 1 forinte za uzdravanje eta. Okupljena vojska
utaborila se kod Koprivnice. Vojsku je inolo do 24000 vojnika, konjanici (oko 8000) su bili
preteno iz Hrvatske i Slavonije. Poetkom rujna vojska je krenula prema Virovitici. Od
poetka ju prate meusobni sukobi zapovjednika, nedostatak hrane i loe vrijeme koje je
usporilo kretanje tolike vojske. 10. rujna doli su do Virovitice, od 13. do 29. rujna vojska je u
Valpovu, od kuda su namjeravali napasti Osijek, ijim bi zauzimanjem zaustavili tursko
napredovanje u zapadnoj Slavoniji. Osijek je branio smederevski sandakbeg Mehmed
Jahjapai sa 5000 vojnika. Katzianer nije mogao otpoeti opsadu Osijeka, a Turci nisu htjeli
zametnuti bitku na bojnom polju. Ne mogavi nita postii pod Osijekom, Katzianer se
poetkom listopada poeo povlaiti, no Turci su presjekli odstupnicu prema Valpovu i
kranska vojska je bila primorana na povlaenje kroz movarna podruja na jugozapadu. Tu
je vojska bila izloena stalnim turskim prepadima, te je moral naglo opadao zbog gladi i
bolesti. 9. listopada vojska je stigla do Gorjana nedaleko od akova, gdje su zapovjednici
odluili ostaviti sva kola i topove i krenuti na sjever prema Valpovu. Vojska je trebala krenuti
na Katzianerovu zapovijed u toku noi, no vojska se osipala i Ludovik Pekri i biskup Erdody
su na svoju ruku otili sa svojim odredima. Katzianer je nakon toga i sam pobjegao, ostavivi
veinu vojske bez zapovjednika. Vodstvo je preuzeo grof Ladron. Mehmed Jahjapai je
iskoristio pomutnju i napao glavninu vojske te zadao katastrofalni poraz kranima. Ladron se
kasnije teko ranjen predao, svejedno su mu odsjekli glavu. Turci su zarobili cjelokupni vojni
tabor i topove, meu njima i kacijanericu, teki top koji su kasnije koristili kroz pola
stoljea. Najvie su stradali esi, od njih pet tisua, gotovo nitko se nije vratio iz pohoda.
Slavonija i Hrvatska ostale su potpuno otvorene turskim prodorima. Ferdinand je nakon toga
imenovao Nikolu Juriia kao Katzianerovog nasljednika.
Turske provale u Hhrvatsku
1414. do Zagreba, 1415. do Trogira, 1416. do Zadra.
1432. prodrli su u zalee Zadra, nakon ove provale, koliko je poznato, ponovo dolaze tek
1468.
Nakon pada Bosne kralj Matija vodi pohod u Bosnu i osniva Jajaku (porjeje Vrbasa s
Jajcem) i Srebreniku banovinu (izmeu donje Bosne, Drine, Save i planine Majevice).
Turci u valovima prodiru u Hrvatsku. Prvi takav val je od 1468. do 1483. kada hrvatski ban
Matija Geber i hrvatska gospoda pobjeuju Turke na povratku iz Kranjske i Koruke. Nakon
toga je kralj Matija sklopio sedmogodinje primirje.

61

Drugi val je od 1490. do 1520. U te provale spada i upad bosanskog pae Jakuba s kojim je
dolo do bitke na Krbavskom polju 9. rujna 1493. i potpunog poraza kranske vojske pod
vodstvom bana merika Derenina. Sve do smrti bana Petra Berislavia 1520. sve provale
imaju karakter pljakakih pohoda, bez osvajanja teritorija. Nakon 1520. poinje trea etapa,
osvajanje podruja.
1522. Pad Knina i Skradina. 1523. Ostrovica. 1524. Sinj. 1526. Mohaka bitka, pad Osijeka.
1527. Obrovac. 1528. Jajce, Lika, Krbava, Banja Luka. 1532. Kiseg. 1537. Poega i Klis.
1592. Biha. 1593. bitka kod Siska, zaustavljanje turskih osvajanja
Reforme marije terezije i josipa ii
Marija Terezija 1740.-1780.
-prestaje sazivati hrvatski sabor
1754.-reforme u Krajini-svaki vojnik morao je kupiti uniformu i oruje, ustanak Petra
Ljubojevia, njemaki postaje slubeni jezik u Krajini.
1755. Generalni statut-obnova magistrata svih gradova.
1756. izdaje Slavonski urbar kojim prepolovljava tlaku na 104 dana u godini i nsmanjuje niz
drugih kmetskih obveza ime smanjuje i prihode plemstva. Dvor je elio poboljati poloaj
seljaka kako bi ovi mogli plaati nove, poveane dravne namete. Kmetovima se odreuje
minimum posjeda i maksimum tereta koji su duni obavljati za vlastelina.
1767. osniva Hrvatsko kraljevsko vijee sa sjeditem u Varadinu do1776., ije predstavnike
imenuje dvor. Vijee ima pet vijenika i bana. Kasnije devet inovnika upravlja svim javnim
poslovima.
1772. izvodi se novi porez bez sudjelovanja sabora, a od te godine Hrvatska vie nema svoj
proraun, u Hrvatskoj se dika od sada plaa u punom iznosu.
1773. ukida se isusovaki red, uvodi se osnovno kolovanje.
1776. Isusovaka akademija postaje Kraljevska akademija s tri fakulteta; teolokim,
filozofskim i pravnim. Udbenici su pisani na narodnom jeziku. Iste godine Rijeka postaje dio
Ugarske.
1779. Ukida se Hrvatsko kraljevsko vijee, a Hrvatska se podreuje ugarskom namjesnikom
vijeu zbog otpora hrvatskog plemstva oko posjeda Zrinskih i Frankopana. Plemstvo je bilo
nezadovoljno i zog potrebe traenja dozvole od dvora za otvaranje manufakture.
JOSIP II
1781. edikt o vjerskoj toleranciji
1782. crkvu podreuje dravi, ukida veliki broj crkvenih redova i samostana. Uvodi poreze
plemstvu i crkvi.
1784. zapoinje s intenzivnom germanizacijom: u itavoj dravi slubeni jezik je njemaki, u
upravi mogu raditi samo slubenici koji govore njemaki. Nije sazivao sabore, niti se krunio
krunom sv. Stjepana.
1785. ukida osobnu zavisnost kmeta o plemiu, kmet se moe slobodno seliti, otii u grad
uiti zanat. Zemlja koju kmet uzima u zakup postaje nasljedna, smiju se slobodno eniti,
dijete kmeta nije automatski kmet. Tako plemii gube radnu snagu i raste nezadovoljstvo. Iste
godine ukida upanijsku samoupravu i Ugarsku i Hrvatsku dijeli na deset okruga s
komesarima na elu. Ujedinjuje vrhovno zapovjednitvo Slavonske, Hrvatske i Banske
krajine sa sjeditem u Zagrebu.
Prije smrti Josip II je ponitio sve svoje reforme osim onih o vjerskoj toleranciji i osobnoj
slobodi kmetova.
Reforme U Krajini

62

1732. Grog Corda reorganizira Varadinski generalat, smanjuje plau vojnicima i poveava
asnicima. Pokuava ukinuti staru krajiku samoupravu, ali car ipak ostavlja krajinicima
pravo na osmoricu sudaca,a zbog rata s Francuskom ostavlja im i plae na prijanjoj razini.
1735. Khevenhiller odreuje da treina krajinika slui u ratu, treina za obranu granica, a
treina postaju poljoprivrednici. Ograniava davanje rabote asnicima i davanje kontribucija.
1736. Hildburgshausen trai bolju i jeftiniju vojsku. Ograniava raspolaganje imovinom,
uvodi globe i ukida visokog vojnog suca kojeg zamjenjuje vojnim auditorom, uvjet za
asniku slubu je znanje njemakog. eli regulirati zadrun ivot. Ovi su zakoni kraj krajike
autonomije.
1747. Engelshofen ukida dotadanju podjelu i predlae pukovnije; Petrovaradinsku, Brodsku,
Gradiku, Slavonsku kao pjeake i Srijemsku kao husarsku. Krajinike dijeli na etiri klase:
prve tri za ratnu i pograninu slubu, osloboene kontribucije i rabote, dok je etvrta klasa
klasa kontribuenata koja plaa glavarinu od pet forinti, daje rabotu i ukonaivanje.
1753. Serbelloni ukida podjelu na etiri klase i uvodi dvije: krajinici u slubi i oni
nesposobni ili osloboeni slube. Zemlja se dijeli krajinicima i postaje nasljedna. Smanjuje
se broj vojnika, ali ostaju tereti (kupnja uniformi, rabote). To je posljednji krupniji
organizacijski zahvat u okviru posebnog razvoja slavonskih regimenti.
1754. Krajikim pravima izjednauju se ustrojstva Karlovakog i Varadinskog generaleta,
ukidaju se i posljedni ostaci samouprave. Svi moraju imati nove uniforme, ratovanje po
stranim zemljama. Krajinici se tako pretvaraju u regularnu vojsku i poveavaju im se tereti.
Granice Krajine
16. stoljee
Hrvatska krajina ili Karlovaki generalat-od mora do Kupe, obuhvaa sinjsku, ogulinsku i
umberaku kapetaniju
Primorska kapetanija-sjedite u Senju, od Kapele do mora, podreena Karl. generalatu.
Banska krajina-od okolice Karlovca do Ivania.
Slavonska krajina ili Varadinski generalat-od Kupe do Drave + petrinjska kapetanija.
17/18. stoljee
Krajina se dijeli na pukovnije: lika, otoka, ogulonska, slunjska, krievaka, urevaka,
gradika, brodska i petrovaradinska, te dvije banske pukovnije: petrinjska i glinska. Sjedita
generalata su Karlovac, Osijek, Zagreb i Bjelovar.
Neki osmanski pojmovi
ZIMIJA (tur. zimi=tienik)
Nemusliman, podanik islamske drave, pripadnik jedne od priznatih neislamskih vjera. Jami
im se ivot, vjeroispovijest i imovina ukoliko plaaju glavarinu i pridravaju se ostalih
odredbi zimijskog statusa. Ubiranje glavarine provodilo se dosta strogo, sve do ukinua 1856.
Druge odredbe nisu se striktno provodile, posebice na selu i u manjim gradovima.
DIZIJA
Osnovna erijatska dadbina i preduvjet za status zimije. esto se zamjenjuje izrazom hara,
no hara u naelu znai zemljarinu koju mora davati i musliman, a hara je jo ktomu i danak
vazalnih drava. Dizija se u hrvatskim krajeviam ubirala na nain haraa, po domainstvima,
sve do reforme 1691. kada se uvodi prava glavarina. Visina dizije se neprestano poveavala,
ali je dvojbeno da li je time poveavan i realni porez (zbog inflacije). Diziju su morali plaati
punoljetni i zdravi mukarci koji nisu pripadali skupini posebnog statusa s punim imunitetom

63

(sveenici, knezovi, Vlasi). Neke su skupine raje imali djelomini imunitet pa su davali
smanjenu diziju (npr. mostari).
FILURIJA
1. Vlaki porez od jednog zlatnika po obitelji bez obzira na veliinu u 15. st.
2. Vlaki porez u akama realne vrijednosti 1.5, 2, 2.5, ili 3 dukata u drugoj polovici 16.
st. zavisno od tipa gospodarskih aktivnosti Vlaha, te veliine obitelji.
3. Osnovni dravni namet obine raje u Srijemu i Slavoniji od jednog dukata po kui u
16. st. a zapravo predstavlja glavarinu. U 17. st. slubeno se naziva dizija, u narodu
hara i plaa prema novoj definiciji kue (2-3 doma).
4. Podavanje dravi raje s posebnim statusom osim Vlaha, manje od jednog dukata
uvari puteva oko 40 aki, veina Poljiana u 17. st. jedan srebrni gro (oko 80 aki) i
slino.
DEMAT
Maziv za profesionalne, drutvene, vjerske i etnike skupine, npr. demat Vlaha, demat
topnika tvrave, demat muslimana u varoi (novodoseljenih) i slino.
VAKUF
Vjerski motivirane zadubine, u nasljednopravnom smislu mrtva ruka. U uvjetima
nepostojanaj komunalnog ureenja i autonomnih ustanova u islamskim gradovima u najirem
smislu, vakufi su stvarali bitne pretpostavke za funkcioniranje gradskog ivota.
Utemeljiteljem zaklade mogao je postati svaki musliman koji je raspolagao nekom imovinom
u privatnom vlasnitvu. Uz prave vakufe sultana i lanove njegove obitelji, postojali su i vrlo
brojni vakufi utemeljeni vladarskom odredbom kojom dravno dobro postaje vakuf, tzv.
dravni vakufi. Dokument o utemeljivanju upisivan je u sudsku knjigu protokola i dobivao
sultanovu potvrdu. Objekti uvakufljenja mogle su postati njve, livade, trgovine, gotov novac,
ak i knjige, sve to moe donijeti prihod. Osim javnih postojali su i privatni vakufi s ciljem
osiguravanaj posjeda u rukama jedne obitelji i spreavanja podjele na temelju erijata.
Zaklade tog tipa svojim su irenjem stvarale gospodarski nepoeljne posljedice. Sredstvima
vakufa podizani su i odravani gotovo svi objekti vitalnog znaaja damije, hame, karavanseraji, kole, esme, javne kuhinje i slino. U Bosni, Hercegovini, Slavoniji i Dalmaciji pod
osmanskom vlau posebno su se isticali vakufi najviih dostojanstvenika, poput pripadnika
obitelji Sokolovi, Gazi-Husrev bega i drugih, te dravni vakufi, osobito u podizanju i
odravanju damija i drugih kompleksa (osjeki sajam). Utemeljitelj je morao odrediti
namjenu zaklade, uvjete i modalitet upravljanja, te imenovati upravitelja.
ULEMA
Skupni naziv za one koji vladaju islamskim znanostima, poznaju vjeru i zakon te predstavljaju
garante poretka koji Bog hoe. Ulema nadzire i ograniava svjetovnu vlast, ali je i uvruje i
podupire. Pod ovim pojmom najee se podrazumijevaju kadije, muftije i muderisi
(upravitelji medrese). Dio osmanskih dravnih ustanova kojima upravlja ulema (vjera, pravo i
odgojno-obrazovno podruje) naziva se ilmiyye.

64