SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA KULTUROLOGIJU
PREDDIPLOMSKI STUDIJ- Medijska kultura

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA INTERKULTURALNA

KOMUNIKACIJA
NEDJELJKO FABRIO
VJEBANJE IVOTA

Student: Draen Dominkovi

Mentori: prof.dr.sc.Zlatko Kramari,
Mirta Bijukovi Mari,asistent

Osijek, veljaa 2015

Ako bismo eljeli promatrati povijesno-kulturne poveznice Hrvatske i Italije kao dvije
susjedne zemlje sa neospornom zajednikom povijeu, vjerojatno najbolje krianje tih
interkulturalnih odnosa je vidljivo na prostoru Rijeke, koja njeguje takve odnose kroz vie
stoljea. Upravo se roman Vjebanje ivota promie u ogledan primjer takvih veza.
Nije mogue praviti dublju analizu romana Vjebanje ivota bez govora o liku i djelu
njegova autora. Nedjeljko Fabrio svoj ivot zapoinje 1937.godine u Splitu, u kojeg su jo u
19. stoljeu majini roditelji Talijani uplovili iz Puglie. Diplomirao je talijanski jezik i
knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakon ega radi u rijekim ustanovama za
kulturu, neko vrijeme ureuje Rijeku reviju, pokree mjesenik Kamov te djeluje kao
dramaturg u Kazalitu Ivan pl. Zajc. Od 1971. ivi u Zagrebu te radi kao predava na
Akademiji za kazalite, film i televiziju, a bio je i predsjednik DHK (1989-95) te
potpredsjednik Matice hrvatske. Pie prozna djela velika opsega, s temama iz rijeke
prolosti, a preveo je i brojna djela sa talijanskog jezika.
Osim talijanskih korijena po majci, kao djeak Nedjeljko je svjedoio vanim
kulturno-povijesnim dogaajima, od talijanske okupacije do osloboenja Splita. Dakle,
neosporno je kako je od mladosti bio podvrgnut interkulturalnim interakcijama, a i sam je vie
puta izjavljivao kako su ga na pisanje romana nagnale kaotine slike postratne Rijeke,
odnosno egzodus Talijana. Cijeli roman tako dobiva novu dimenziju promatrajui ga iz
diskursa koji sadri i autobiografske elemente. Fabrio je iskoristio multikulturalno bogatstvo
Rijeke, predoivi ga u svoje brojne romane, a ak i u neke ranije drame i pripovijetke,
interpretirajui na orginalan nain njenu povijest
Roman Vjebanje ivota prati ivotne cikluse dviju obitelji doseljenike, talijanske i
domae,hrvatske. Ve na samom poetku ilustrirana su obiteljska stabla obje obitelji,
napominjui kompleksnost njihovih interakcija. Njihovi ivoti zaokrueni su vremenskim
okvirom koji poinje 1822. na talijanskoj obali Jadrana, a zavrava 1955. na hrvatskoj obali,
odnosno dolaskom u Rijeku prvoga lana talijanske obiteljske linije (Carla) te odlaskom iz
Rijeke najmlaeg potomka (Emilije). Fabrio pie roman iz pozicije sveznajueg pripovjedaa
te se nekim likovima ak i izravno obraa unosei autobiografske elemente. ivotni put
svakoga lika koji u odreenom segmentu preuzima ulogu glavnoga lika romana popraen je
pomnim opisom kulturnih i politikih zbivanja njegova vremena.
Grad Rijeka funkcionira kao svojevrsni okvir, ali i akter opisanih zbivanja koja
ukljuuju smjene ideologija i kulturalnih orjentacija. Zasiena oznakama multikulturalizma i

saimanjem razlika u kojem se sreu kulture, obiaji, jezici i ideologije uvijek je bila poprite
interkulturalne komunikacije. Rijetki su gradovi na Mediteranu sa takvom bogatom kulturnopovijesnom batinom koja se temelji na viestoljetnim politikim previranjima i prodiranjima.
Fabrio ivopisnom opisima rijekih kvartova i luke vjerno doarava atmosferu grada iz tog
vremena, a umetanjem talijanskih, maarskih i njemakih reenica donosi prilike
multijezinosti. Rijeka je ve tad bila simbol industrijskog razvoja pa u romanu moemo
prepoznati i obiljeja tadanjeg industrijskog procvata kroz prikaz izgradnje eljeznica, irenja
luke i otvaranja rafinerije nafte. Takoer, Fabrio spominje i brojne povijesne linosti koje su
indirektno ili direktno vezane uz fabulu pa tako govori o politikim djelovanjima Josipa Jurja
Strossmayera, bana Josipa Jelaia, Miroslava Krlee i brojnih drugih, dajui velik fakcijski
peat, i briui granice izmeu povijesti i malih ljudi. Kroz sve te opise upoznaje nas sa
simbolikim znaenjima pojedinih dijelova grada koji uskoro postaju i okvir za sama zbivanja
ime Rijeka postaje sredinji protagonist. Opisom razvoja grada ukazuje se na svojevrsnu
statinost povijesti (prikazom istih shema ponavljanja) i zaokruenu dinamiku vremena
(smjenom generacija).
Fabrio se pritom esto slui metaforama: Kad bi jednoga dana u povijesti prestali
puhati vjetrovi, ovjeku bi na zemljici moda bilo i dobro. A najgore je to to svaki as u
povijesti puu drugaiji vjetrovi: jedva namjesti lomna jedarca za jednu vrst jedra, a ve sa
boka zapue novi, drugaiji vjetar koji te rebne pod rebra. I tako brod od silne i uurbane i
stalne promjene jedara - stoji na mjestu , pa tako govorei o brodu koji se bori s vjetrovima
misli na sva ivotna iskuenja kroz koja ovijek prolazi u ivotu , a ta iskuenja ogledaju se u
socijalnim, ideolokim i kulturnim okolnostima koje izravno utjeu na ivot protagonista. On
zapravo govori o atmosferi koja je obiljeena kulturalnim raznolokostima koje predstavljaju
bogatstvo, no zbog ideolokih prepiranja uzrokuju stagnaciju.
Etnoacionalni identitet ostaje vana kategorija, pa je svakako zanimljiv lik Famula,
koji iako iz mjeovitog braka, u kulturolokom smislu sebe smjeta kao gorljivi Talijan, a s
druge strane imamo lik Jakova Despota koji njeguje hrvatstvo. Meutim, ideoloke okolnosti
ostavljaju glavni peat na sudbinama pojedinaca, pa tako Jakovljev sin imun stradati e od
faista, a nakon njega obiteljsku liniju nastavlja Vjenceslav Despot, kojemu se sudbina lomi u
previranjima nakon Drugog svjetskog rata. S talijanske strane, Fumulo umire u vrijeme
faistike uprave u Rijeci, a Amadeo pogiba kao talijanski vojnik na Soi. Roman zavrava
suprotno od poetka, pa tako Emilija i njena obitelj (posljednji potomci iz talijanske loze) na
poslijetku odleze na vlak za Italiju, u potrazi za boljim ivotom, a u isti vlak ulazi i Vjekoslav

Despot, ime je cijeli roman postao zaokruena cjelina, isprepletena interkulturalnim

interakcijama, koji se potencijalno nastavljaju u Italiji.
Govorei o fikciji i fakciji, iz postmodernistike perspektive, Fabrijeva proza se temelji na
uvjerenju o knjievnosti kao nadopuni povijesti, ali kroz sudbine malih i obinih ljudi koji su
akteri tih povijesti. Autorova nastojanja rekostrukcije povijesnih zbivanja potkrepljena su
intertekstualnim umetcima dokumentaristike naravi, svjesno naglaavajui fikciju i fakciju,
pri emu grafiki odvaja isprekidanim crtama citate povijesnih dokumenata.
Nedjeljko Fabrio ovim djelom nedvojbeno pridonosi koncepciji interkulturalne
knjievnosti. Donosi priu o obinim ljudima koji su na vjetrometini ivota uokvireni
povijeu, ije e ruilake posljedice osjeati i njihovi pretci. On pritom ne inzistira na
univerzalnosti povijesne istine, nego ju relativizira uvoenjem niza individualnih perspektiva.
Ipak, kao glavnog aktera izdvojio bih Rijeku, koja je zahvaljujui svojem geopolitikom
poloaju, kulturnom naslijeu i luko-industrijskom znaaju bila ali i jo uvijek je
multietnika, i sredite interkulturalne komunikacije. Na tom primjeru ogleda se vanost
urbanih prostora koji mogu biti glavni oslonci dananjih tenji za interkulturalnom
komunikacijom i razvojem otvorenih i interkulturalnih identiteta.

Ubrani prostor je

fleksibilan i otvara polje mogunosti mnogih individualnih kulturnih izvora, to moe dovesti
do kaotinog razvoja kao to nam to Vjebanje ivota pokazuje, ali i harmonizacije razliitih
kulturnih vrijednosti koja e biti protiv etnocentrizma, a okrenuta solidarnou,empatiji i
potivanju razliitosti, a to su vrijednosti koje moramo promicati.