ISLAMIZACIJA BONJAKA

Znade se da su prvi Bonjaci bili pogani po vjeri. To nam potvruje Ahmed ibn Fadlan koji
tvrdi da su imali etrnaest boanstva, za skoro svaku aktivnost. Veliki islamski geograf Ibn
Seid pie da su pogani i da svoje umrle spaljuju, ali i druge koje smrt zatekne u njihovoj
zemlji, jer ne doputaju da se itko ukopa u zemlju.

Prema pisanju Remzija u nekom sukobu u Zakavkazju Bonjaci su poetkom etvrtog stoljea
hidre zarobili grupu muslimana, meu kojima je bio i jedan ueni starina. Odveli su ih u svoj
kraj. Nedugo nakon zarobljavanja ueni musliman ponudi svojim gospodarima islam, to oni
nakon kraeg razmatranja i prihvatie. Oko dvanaest tisua Bonjaka prihvati islam, ali
mnogo vea grupa odlui ostati u poganstvu. Netrpeljivost meu dvjema grupama rasla je sve
dok nije dolo do otvorenog sukoba u kome malobrojnija grupa porazi brojniju i nametnu im
islam. Tako su Badanaki ve krajem etvrtog stoljea hidre uglavnom prihvatili islam.
Pretpostavlja se da su i prije etvrtog stoljea neke grupe Bonjaka primile islam, a naroito
oni koji su bili u bliem susjedstvu Turaka Selduka. Ugarski izvori i povjesniar Istahri
biljee da se 854. ili 855. godine grupa muslimana u Zakavkazju pridruila Ugarima i odselila
u Panoniju, sadanju maarsku dravu. I ovi podaci govore da je islamizacija Bonjaka bila
mnogo prije prodora Osmanlija na Balkan.

Da su Bonjaci bez ikakvih rezervi prihvatili vjeru islam i bili joj u cijelosti predani govori u
prilog injenica da su nazvani Halisijjama[10]. ak jedno vrijeme i Azovsko more se zvalo po
njima Bahrul-Halisijje. Meutim da su imali problema s izvravanjem islamskih odredbi
govori podatak da nisu bili redovni klanjai dnevnih namaza osim u a'banu i ramazanu. Taj
nam podatak prenosi poznati povjesniar Fahrud-din Bedi' ibn Mansur el-Kazvini u svom
djelu Tarihul-ibad vel-bilad. Slino tvrdi i Ebu Hamid u svom rukopisu tvrdei da su u
Ugarskoj bili skoro prekinuli klanjati dumu.

U spominjanom rukopisu Ebu Hamida el-Garnatija stoji da od Ugarske na jug trideset dana
hoda postoji narod po imenu Badanak. Meu njima je misionario Abdul Kerim ibn Fejruz iz
Bagdada i uspio vei broj njih islamizirati. Bilo je to polovicom 12. stoljea. O muslimanima
u Ugarskoj i zemlji Slavena, Ebu Hamid pie najpohvalnije. Kada je doao 1151. godine u
Ugarsku postojale su dvije grupe muslimana: Ismaeliani i Megaribci. Prvi su bili skoro
napustili islam. U svojim su kuama uvali samo neke muslimanske obiaje. Namaze, a
posebno dumu-namaz nisu uope klanjali, niti su se drugih islamskih propisa drali. Ugarske
vlasti su ih posebnim zakonom iz doba Kolomana prisiljavale jesti svinjetinu, a sve u cilju da
ih pokrste. Pili su alkohol i bili nezgodni u pijanstvu. Zajedno sa sinom Hamidom uloio je

goleme napore da ih vrati vjeri. Na odlasku iz Ugarske 1154. godine tvrdi da je duma-namaz
klanjana na deset tisua mjesta, a desetine ih je nauio arapskom jeziku i pismu. Zabiljeio je
i dijalog s kraljem Gejzom. Kada je kralj uo da Ebu Hamid nagovara muslimane da ne piju,
pozvao ga je sebi rekavi mu: To ti nije pametno, tvoja vjera nije dobra ako brani alkohol, jer
on jaa tijelo i daje nam hrabrost i snagu. Na kraljeve rijei, Ebu Hamid je odgovorio da to
vrijedi za Maare koji piju vino umjesto vode, a muslimani piju da se opiju, a ne to su edni.
Kad se napiju polude i prodaju sve da se i dalje opijaju: Ti im za rat kupuje konje i oruje, a
oni e ih prodati zajedno s opremom da se domognu alkohola. Ne preostaje ti nita drugo ili
da ih ubije, ili im kupi nove konje i oruje. Nakon razgovora kralj je pozvao savjetnike
rekavi: Ovaj je starac pametan i pravilno savjetuje svoje istovjernike. Nemojte ga ometati u
njegovom poslu. Ebu Hamid pie da je kralj u nekoliko navrata zbog muslimana doao u
sukob sa sveenicima i suradnicima.

Ostaje nerazjanjeno pitanje da li su ovi muslimani bili i'itskog mezheba ili su samo tako
nazivani (Ismaeliani) od krana koji muslimane inae nazivaju po njihovom osnivau
Ismailu alejhis-selam.

Povjesniar i istraiva El-Muruzi pie da su Turkmeni donijeli islam meu Bonjake i

proirili ga meu njima, ponajprije svojim islamskim i moralnim ponaanjem. El-Kadi elBolgari pie da uenu ulemu Bonjaci aste titulom mula.

Poznati geograf i putopisac Jakut el-Hamevi pie u svom djelu Mu'demul-buldan da je u

Halepu susreo grupu muslimana mladia iz Ugarske koji su doli u am studirati islamske
nauke. Na njegov upit tko ih je poslao, odgovorili su da je njihov narod vjeran islamu i da su
ih poslali da naue islam i vrate se u domovinu i ire ga u svom narodu. Na pitanje odakle
potjeu ti muslimani, rekli su mu da su islam donijeli Bolgari i proirili ga po Ugarskoj. Na
pitanje zato briju brade, rekli su da je to tamonji obiaj i da se oni pridravaju tih pravila.

Dio slavonskih i srijemskih muslimana polovicom 15. stoljea, na oko sedamdeset godina
prije provale Osmanlija, napustili su svoja vjekovna naselja i kod Rae preli Savu i odselili u
Bosnu. Kao dokaz da su otili tamo i da su bili i'iti govore imena naselja kod Doboja zvano
ije, kod Tuzle zvano ie, kod Prozora zvano it. Takoer je poznato da je grupa
muslimana iz srednjovjekovne Ugarske zbog stalnih pritisaka iz Vatikana i Budima napustila
zemlju i odselila u juni Egipat i sjeverni Sudan na obale Nila, gdje i danas ive njihove
potomci. Znade se takoer da su preci Peenega selili i u Alir, pa ak i panjolsku. O
muslimanskoj koloniji u panjolskoj postoje brojni podaci, ali jo povijesno nismo sigurni da
su to bili preci dananjih Bonjaka.

Peujski biskup i autor povijesti Peujske biskupije Koller kae da Cinamos pie da je narod,
koga crkva naziva poganima ili lanim kranima, bili su zapravo perzijske vjere. Zbog ovih
krivovjeraca, koji su navodno bili prijetnja kranstvu, papa je sredinom 15. stoljea
imenovao Ivana Rudolfa, starjeinu samostana u Moroviu, prepotom kako bi ove
krivovjerce priveo kranstvu. To je crkvena titula slina biskupu i prepoti su imali sve
ovlasti biskupa osim proizvoditi sveenike. Ubrzo nakon imenovanja, funkcija prepota je
ukinuta, jer Ivan nije poluio eljeni uspjeh, nije zaustavio irenje hereze. I povjesniar upe i
mjesta Morovi upnik Emerik Gai poput Kolera misli da to nisu bogumili nego
saraceni[11]. On opisuje jedno crkveno imanje na Bosutu u Moroviu koje se zove arkudin
ije ime datira mnogo prije dolaska Turaka. U tom kraju brojna mjesta, ukljuiv i Valpovo,
imali su imena koja su podsjeala na islam. Tako na primjer utvreno je da se Morovi u
davna vremena, prije Osmanlija, nazivalo Halidi, a Valpovo Sulejmani. Pisci djela Magyarra
lett keleti nepek Szombhaty i Gyula, objavljenoj u Peuhu 1988. godine piu da su od 10. do
12. stoljea u 83 mjesta u Ugarskoj ivjeli Biseni[12], to jest Bonjaci. Za vrijeme kralja Bele
III Biseni, idovi, Ismaeliani, Polovci i Kumani nazivani su kraljevskim slubenicima, ime
su stekli ne male privilegije. Taj podatak nalazimo u djelima Tadeja Smiiklasa i Ivana
Kukuljevia Sakcinskog pod naslovom Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae od 1102-1200 godine.