LIRSKO-EPSKE VRSTE

- knjievne vrste u kojima dolazi do ispreplitanja elemenata lirske poezije (subjektivni elementi)
i elemenata epske poezije (objektivni, pripovjedni elementi)
- tu spadaju:
POEMA: lirsko-epska vrsta u kojoj se iznosi neki dogaaj, ali sadri i elemente lirskog izraza i
dramskog izraza
ROMANCA: lirsko-epska vrsta ljubavnog sadraja, ubrzanog ritma i ivog opisivanja dogaaja
BALADA: lirsko-epska vrsta tunog raspoloenja, pjeva o patnjama i stradajima traginog
zavretka
- elementi epske poezije: prolo vrijeme, pripovijedanje, radnja, likovi, epska scena, epski
dijalog i monolog
- obiljeja epske poezije:
a) stalni epiteti; uvijek se pridaju odreenim predmetima ili osobama bez obzira na
konkretnu situaciju (npr. rujno vino, bijeli dvori)
b) slavneska antiteza; vrsta antiteze koja se esto pojavljuje u pjesnitvu slavenski
naroda, a sastoji se od PITANJA, NEGACIJE PITANJA I ODGOVORA
c) formulaian nain izraavanja; znaajan za usmenu epsku poeziju, to je utvren
nain izraavanja koji se koristi u istim ili slinim situacijama
d) epski deseterac; karakteristian stih epske poezije, stih od 10 slogova sa stalnom
cenzurom (stalna granica meu rijeima iza nekog sloga) nakon 4. sloga ( 4+6 )
- lirski deseterac -> cenzura nakon 5. sloga ( 5+5 )

EPIKA ili PROZA

- proza je jedan od 4 knjievna roda; pripovijedno izraavanje podrijetlom u usmenoj
knjievnosti
- UMJETNIKA PROZA obuhvaa pripovjedaku knjievnost u stihu (lirsko-epske vrste, epske
pjesnike vrste: ep, epska pjesma, epopeja) i u prozi
- znaajke proze: pripovijedanje (naracija), opisivanje (deskripcija), objektivnost, likovi, fabula,
duina vanjske forme
- znaajnu ulogu ima pripovjeda koji pripovjeda odreenim redom o sudbinama likova,
organizira tijek prie
- on moe pripovijedati u 1. licu (subjektivan pripovjeda) i u 3. licu (objektivan, neutralan
pripovjeda)
- on moe biti pouzdan u njegove iskaze itatelji vjeruju i pouzdaju se; nepouzdani
pripovjeda njegovo pripovijedanje je odreeno njegovim gleditem, vjerujemo mu koliko i
bilo kojem liku
- sveznajui pripovjeda ima ulogu osobe koja sve zna o dogaajima i likovima; autorski
poistovjeuje se s autorom
- esto se tei usporavanju radnje ili RETARDACIJI to se ostvaruje:
1. digresijom -> unoenjem pripovjedaevih komentara o postupcima likova; lirska
digresija je prisutna kad pripovjeda unosi svoje misli i osjeaje u tok radnje
2. epizodom -> dogaaj koji se moe izdvojiti iz cjeline djela
3. ponavljanjem -> slui prisjeanju i povezivanju radnje
- strukturu epskog dijela ine: DOGAAJI odabire ih pripovjeda; LIKOVI nositelji zbivanja i
ideja; PRIA (fabula) slijed dogaaja
- teme u prozi: drutvene (socijalne), povijesne, nacionalne, politike, intimne

PROZNE VRSTE
I.

JEDNOSTAVNI PROZNI OBLICI naziv jednostavni je upotrijebio njem. teoretiar

Andre Jalles, to su knjievne vrste koje izvorno pripadaju usmenom stvaralatvu; to su:
a) mit: prenosi priu utemeljenu na narodnoj tradiciji koja govori o postanku svijeta,
ovjeka, naroda
- mitologija je temelj svake kulture i bez nje nema razumijevanja knjievne
pojave; neutemeljeno-nedokazivo vjerovanje, suprotstavljeno znanosti
b) legenda: temelji se na narodnom vjerovanju, najee izmiljena pria o ivotu
neke osobe ili nekom dogaaju obogaenom matom
c) bajka: udesnog, nadnaravnog sadraja
d) basna: u njoj se preko ivotinja govori o ljudskim karakterima
e) saga: nordijska pria o neobinim, fantastinim dogaajima iz ivota kraljeva i
junaka; prie o dogaajima iz obiteljskog ivota

f) zagonetka: slikovita pitalica koja trai jednoznaan odgovor

g) poslovica: saeta izreka koja donosi ivotne misli
h) vic: aljive otroumne dosjetke
II.

SLOENI PROZNI OBLICI

a) novela: kratka, saetog izraza ograniena na prikazivanje jednog dogaaja s
najvie dva temeljna lika, zavrava poantom
b) pripovijetka: prozna vrsta srednja duine; razlika prema noveli: najtemeljitija
karakterizacija likova, prisutnost sporednih likova
c) roman: dua vrsta s radnjom koja obuhvaa velik broj dogaaja i likova
- roman je zamijenio ep, razliit je prema epu u tome to mu je polazite uvijek
pojedinac i njegova svrha u svijetu (a ne cjelokupni ivot malog nekog naroda)

HOMER: ILIJADA
- nema pouzdanih podataka o Homeru, ivio je oko 800. g. pr. Kr., najvjerojatnije je iz Smirne u
Maloj Aziji, prikazan kao slijepi pjeva
HOMERSKO PITANJE pitanje autorstva Ilijade i Odiseje koje se pojavljuje krajem 18. st.;
znanstvenici zastupaju dva miljenja:
a) unitaristi njihovo miljenje prevladalo autor tih epova je jedan ovjek, Homer
b) pluralisti ti epovi su skup razliitih pjesama poteklih od raznih pjevaa
- epske tehnike:
A. "IN MEDIAS RES" (u sredite zbivanja, odmah najavljuje temu) pripovjeda nas uvodi u
situaciju neke ve razvijene radnje emu prethodi samo kratak uvod
B. INVOKACIJA pjesniki postupak zazivanja bogova ili muza da pjesnika nadahnu kako bi
ispjevao to uspjenije djelo
C. RETARDACIJA uvoenje sporednih motiva i dogaaja, neprestano odgaanje
razrjeenja radnje
-> sve te epske tehnike ima i Ilijada + stalni epiteti
ILIJADA = starogrki ep u 24 pjevanja, ispjevan oko 8. st. pr. Kr., a opisuje Trojanski rat iz 12.
st. pr. Kr. -> povijesni junaki ep
- ime je dobio prema gradu Ilijiu (Troji); grae za ep: mitologija, povijesne legende
- ep prikazuje samo dogaaje koji su se zbili oko 50 dana u posljednjoj, desetoj godini ratovanja
Grka i Trojanaca
- glavni motiv koji povezuje radnju: SRDBA AHILEJA (najveeg grkog junaka) jer mu je
Agamemnon (vrhovni zapovjednik grke vojske) oteo ropkinju Briseidu
- Ahilej zato vie ne eli sudjelovati u ratu, ali se kasnije vraa u boru zbog elje da osveti svog
prijatelja Patrokla kojeg je ubio Hektor
- na kraju u dvoboju Ahilej ubija Hektora i vraa njegovo tijelo ocu Prijamu
- likovi:
GRCI (Ahejci, Danejci)
Ahilej najvei grki junak, nacionalni uzor Grcima
Agamemnon glavni zapovjednik grke vojske
Menelaj spartanski kralj
Patroklo Ahilejev prijatelj
TROJANCI
Hektor vojskovoa Trojanaca
Prijam trojanski kralj
Paris trojanski kraljevi, sin od Prijama i brat od Hektora
Andromaha Hektorova ena
- Trojanski rat je zapoeo zbog najljepe ene u Grkoj Helene koju je Paris oteo njezinom
muu Meneleju, nakon njezine otmice Grci su skupili vojsku i krenuli na opsjedanje Troje kako bi
Helenu vratili iz Troje u Grku, borbe su trajale 10 godina, a onda su tek Grci skriveni u
golemom drvenom konju, uli u Troju, zapalili je i Helenu vratili Menelaju
- u epu Ilijada javlja se i mnotvo sporednih likova, meu kojima i bogovi na elu sa Zeusom ->
njima su pridane ljudske osobine (razliiti su od ljudi jer su besmrtni), mijeaju se u rat
pomaui Trojancima (npr. Zeus i Apolon) ili Grcima (Hera, Atena)
- stih Homerovih epova:
heksametar (estomjer) sastoji se od 5 daktila i 1 troheja
- ulomci:
RASTANAK HEKTORA I ANDROMAHE: epizoda s lirskim elementima koja prikazuje dirljiv
rastanak trojanskog junaka Hektora sa enom Andromahom i sinom -> oni su tuni zbog

rastanka, ali sudbina je ratnika da se mora boriti za svoju zemlju, a njegova obitelj to mora
prihvatiti bez obzira na osobnu rtvu
- Hektor je idealni trojanski junak hrabar ratnik koji se ide boriti za svoj kolektiv, dok se Ahilej
bori zbog individualne osvete (da osveti Patrokla)
- umetnuta digresija o Andromahinoj traginoj sudbini Ahilej joj ubio oca i brau, a ubit e joj i
mua
AHILEJEV TIT: boginja Tetida nagovorila je boga vatra i obrta Hefesta da izradi novo oruje za
njezina sina Ahileja kojim e ubiti Hektora i mnoge Trojance
- detaljno se opisuje Hefestova izrada Ahilejeva tita sastavljen od 5 ploa na kojima je u
potpunosti oslikan ivot antikog ovjeka -> sredinji krug prikazuje nebeski svod; 1. prsten
ivot u gradu, 2. prsten ivot na selu, 3. prsten pastirski ivot, a na obodu tita Ocean
- Hefest je Ahileju nainio tit, oklop i ljem
OTKUP HEKTORA: Hektorov otac Prijam dolazi Ahileju otkupiti sinovljevo tijelo
- traginost Prijamova poljubio je ruke Ahileju, a te iste ruke ubile su puno Prijamovih sinova
- Ahilej, koji suosjea s oinskim osjeajima, poto ga sam Prijam podsjea na njegova oca, i u
strahu je pred bogom Zeusom (koji je odluio da se tijelo mora vratiti ocu), daje Prijamu mrtvo
Hektorovo tijelo uz odtetu koju plaa Prijam
- Ilijada pripada knji. vrsti epa, a EP: veliko epsko djelu u stihu, obrauje znaajne dijelove iz
ivota nekog naroda, nacionalno je odreen
- ovaj ep nas upoznaje sa ivotom starih naroda (Grka i Trojanaca), ali govori i o univerzalnim
ljudskim osjeajima -> osobito boli, eljama, ljutnji, nadama i pratanju
- Ilijada i Odiseja = najstarija djela grke i europske knjievnosti
- ep -> sredinja knjievna vrsta od gr. knji. do 19. st. -> tada njegovu ulogu preuzima roman
MIT
- jednostavni prozni oblici nastali su jo u vrijeme prije pojave pismenosti, prenosili su se
sluanjem
- mit -> jednostavni oblik u kojemu se oblikuje pria koja objanjava ovjeku neto nepoznato,
neobjanjivo (postanak svijeta, zagrobni ivot i sl.), nevjerodostojan prikaz nekog dogaaja
utemeljen na narodnom vjerovanju
SIZIF
- ovaj mit govori o sudbini mitolokog bia Sizifa (prema mitologiju najmudriji, najlukaviji ljudi,
kralj grkog grada Korinta) kojeg je Zeus kaznio zbog izdaje i jer je htio pobijediti smrt
- kazna: u podzemnom svijetu mora gurati kamen na visoko brdo i kad doe do vrha, kamen se
skotrlja u dolinu te Sizif mora stalno gurati kamen ispoetka -> vjena kazna
- SIZIFOV POSAO: teak, mukotrpan, besmislen posao
PIRAM I TIZBA
- prikazana je tragina ljubavna pria Pirama i Tizbe (prema mitologiji najljepi mladi i
najljepe djevojka u Babilonu) -> podsjea na Shakespearovu tragediju "Romeo i Julija"
- objanjava zato je plod duda (murve) crne boje = u spomen smrti Pirama i Tizbe (to je i
sama Tizba prije smrti zamolila drvo) dud ima plodove tamne, alosne boje -> neutemeljeno
objanjenje
- uoljiva povezanost ovjeka i prirode priroda postaje uvarica uspomena na njihovu ljubav i
nesreu
BAJKA
- naziv dolazi od glagola bajati = arati, vraati; prozna vrsta u kojoj se prikazuju nadnaravni,
nestvarni dogaaji i likovi
- bajka se dri konvencionalnog, ustaljenog naina izraavanja: uobiajni poredak ("Bili jednom
davno..."), neodreenost vremena i prostora, udesno koje nikog ne zauuje i plai, polarnost
dobra i zla, pobjeda dobra
- poznati pisci bajki: braa Grimm, Hans Christian Andersen, Ivana Brli-Maurani
H. C. Andersen: Carevo novo ruho
- prisutna ironija u bajci, na ironian, podrugljiv nain se govori o caru i njegovim podanicima
koji, ne elei ispasti glupi ili nesposobni za svoju slubu, hvale ono ega nema
- glas nevinog djeteta vraa ih u stvarnost, ali oni nastavljaju i dalje s pretvaranjem
- alegorijsko (preneseno) znaenje bajke: ljudi su prijetvorni, misle samo na svoju korist, dok su
djeca iskrena i nemaju skrivenih motiva
- znaajke bajke: uobiajan poetak, neodreenost vremena i prostora, likovi se uivljavaju u
izmiljene (nestvarne) situacije: tkanje nevidljivog odijela, nema otre razlike izmeu stvarnog i
nestvarnog
BASNA

-> prozna vrsta koja preko likova ivotinja prikazuje ljudske karaktere, nosi sa sobom poantu
koju itatelj mora sam otkriti, prosuditi koji je poeljan model ponaanja
- pisci basni: Ezop (grki pisac), Ivan Andrejevi Krilov (ruski pisac), Jean de la Fontaine
(francuski), Gustav Krklec (hrvatski)
- primjer: Ezop "Starac i smrt"
- poanta: svaki ovjek voli ivot, makar mu ivot bio teak i nesretan
VJEKOSLAV KALEB: GOST
- novela hrv. pripovjedaa Kaleba, a on u svojim novelama obrauje seosku sredinu
Dalmatinska zagore
- gost = gospodin pas (lovaki pas prepeliar) koji dolazi u skromnu Marinu i Franinu kuu
- dolazak psa je znaajan za ukuane, oni se sa strahopotovanjem odnose prema psu (oekuju
da e progovoriti, smatraju mudrim pogled psa, njegov miris usporeuju s gospodskim, Mare
mu govori "oni")
- skromni ukuani su suprotstavljeni psu koji je mudar i miran
- Kaleb je time elio prikazati stvarnost ivota Dalmatinske zagore te naglasiti primitivnost,
zaostalost, uplaenost, siromatvo te teko izraavanje stanovnika tog kraja, u strahu od
nepoznatog
- obiljeja novele: prikazan jedan dogaaj koji kratko trane (nekoliko sati), nema sporednih
epizoda i karakterizacije sporednih likova, zavrava naglo i spontano -> pas je obian pas:
pomokrio se na prag kao i svaki drugi pas
- lat. novellus = nov, knjievni oblik novele ustaljuje se u 14. st., osnivaem europske novele
smara se tal. pisac Giovanni Boccaccio, autor zbirke novela Decameron koja postaje uzorom
novela
ANTUN GUSTAV MATO: CVIJET SA RASKRA
- modernistika novela: novela koja u prvi plan stavlja pojedinca i njegov unutranji svijet
- likovi u noveli:
SOLUS (lat. solus=sam) putnik koji putuje po svijetu i to je jedino to zna, razoaran svijetom i
ljudima slobodan vuk koji ne eli ivjeti s ljudima, lacima
IZABELA slijepa djevojka neoekivane ljepote koja je prvi put izala iz dvorca svoga oca
- prisutan samo jedan dogaaj: Solus stie u francuski gradi gdje pored zaputenog izbora
susree djevojku Izabelu s kojom zapoinje ljubavni razgovor, a prekida ih njezin otac koji je
odvodi
- naglaen lirski opis pejsaa pri emu se Mato slui epitetima, poredbama, personifikacijom,
sinestezijom (zeleni san)
- cvijet postaje simbol ljubavi kao sree u ivotu koja ispada nedostina i nesuena Solusu
- Izabela je takoer simbol ljubavi, njezine ljepote, iskrenog i nevinog osjeaja
- Solusu ljubav nije suena jer je njegovo mjesto u prirodi, uz vilu avanturu
- naglaeno proimanje jave i sna -> namee se pitanje je li to samo Solusov san kojeg
naruava korak dvorjana i lave psa
PAVAO PAVLII: DOBRI DUH ZAGREBA
- Pavlii je suvremeni hrvatski pripovjeda, roen u Vukovaru 1946.
- glavni lik ove suvremene pripovijetke je Valentin Knez koji se bavi statistikom, vodi evidenciju
zloina
- uoava pravilan ritam dogaanja zloina, ali se poinju dogaati nedosljednosti u njegovu
predvianju zloina i eli ih se rijeiti
- njegovo bavljenje statistikom zloina pretvara se u opsesiju, grozniavu elju da otkrije
pravilan ritam zloina
za njega je ritam zloina = ivotni ritam Zagreba i svijeta, na kraju taj ritam ubrzava tako to
sam poinje ubijati prema vlastitom zacrtanom ritmu
- pria zavrava ostvoreno, daje itatelju mogunost da prema svome vienju zavri sluaj
- pisac oblikuje lik kroz njegovu nesvakidanju drutvenu djelatnost i kroz njegovo unutranje
stanje njegov oaj i zbunjenost zbog poremeaja ritma zloina
- pripovjeda 3. lice, prividno se stapa s likom, kao da je i sam upuen u Valentinov projekt i
dijeli s glavnim likom zanimanje za njega
- naglasak na pripovijedanju
VJENCESLAV NOVAK: U GLIB
- pripovijetka sa socijalnom tematikom iz zagrebakog ivota
- naglaen problem socijalne nepravde: Artur Kranji, kao sin imunog oca dobija stipendiju
koju je trebao dobiti najsiromaniji molitelj stipendije Jakov Kosovi
- Jakov se sam pita: Kako smije bogat ovjek uzeti ono to je namijenjeno siromahu?

- Artur je inae dobar lik i pie pismo ocu u kojem se eli odrei stipendije, ali Arturov otac
svojim odgovorom vodi svog sina u moralni glib (blato) -> daje mu savjet kako u ivotu
moramo biti bezobzirni ne osvrui se na druge ljude (i bogatiji ljudi od Arturove obitelji uivaju
stipendiju)
- Artur polazi u ivot i kree oevim putem -> preko Arturova oca naglaeni moralni i etiki
(meuljudski) problemi

ROMAN RAZVOJ I VRSTE

- u prvotnom znaenju roman je oznaavao svaki knjievni tekst na romanskom (francuskom),
tj. pukom ili narodnom jeziku za razliku od spisa napisanih na uenom, slubenom lat. jeziku
- danas roman oznauje veliko prozno djelo koje zahvaa irok opseg drutvenih zbivanja i
likova
- u tradicionalnom (realistikom, klasinom) romana (do 20. st.) fabula je bila u prvom planu,
dok e u modernom romanu to biti sam lik
- vrste romana:
a) PREMA TEMI: ljubavni, drutveni ili socijalni, povijesni, pustolovni, viteki
b) PREMA NAINU PRISTUPANJA: sentimentalni, humoristiki, satiriki, tendenciozni,
didaktiki (koji nas eli neemu pouiti)
c) PREMA NAINU OBLIKOVANJA: roman lika (likovi dominiraju strukturom romana), roman
prostora (prostor ini bitnu vezu izmeu svih dogaanja), roman struje svijesti (prati se
unutarnja svijest lika), roman-esej (pojedini dijelovi romana postaju zasebni eseji)
d) PREMA EPOHI: srednjovjekovni, renesansni, barokni, prosvjetiteljski, realistiki,
romantiarski, modernistiki i suvremeni
AUGUST ENOA: ZLATAREVO ZLATO
- "Zlatarevo zlato" (1871.) prvi je cjeloviti povijesni roma u novijoj hrvatskoj knjievnosti
- povijesni roman je tip romana u kojem se povijesna graa oblikuje na umjetniki nain
- izvor za roman preuzet je iz ouvanih sudskih spisa, tj. spisa o parnici izmeu Stjepka
Gregorijanca i zagrebakih graana
- radnja romana smjetena je u 2. pol. 16. st. povijesni okvrir svih zbivanja je teak poloaj
Hrvatske koja je u opasnosti od Turaka
- dvije teme se isprepliu u romanu:
1. DRUTVENA (POVIJESNA): sukob Zagrepana i Stjepka Gregorijanca, feudalca i
hrvatskog podbana, oko vlasnitva Medvedgrada i pripadnih sela tom radnjom enoa
prenosi ideju o potrebi zajednitva svih hrv. stalea radi uspjenog odupiranja vanjskom
neprijatelju
2. LJUBAVNA TEMA: ljubav izmeu Dore Krupi i Pavla Gregorijanca kojima je osnovna
prepreka u ostvarivanju ljubavi razliita staleka pripadnost te Pavlov otac Stjepko koji
mrzi sve graansko; tom radnjom enoa eli pridobiti, animirati itatelje za itanje
- likovi Dore (olienje ljepote, ednosti, nevinosti) i Pavla (olienje viteke hrabrosti i potenja)
su idealizirani, enoa im je dao iskljuivo pizitivne osobine
- likovi uglavnom imaju iskljuivo pozitivne ili negativne karakterne osobine te ih enoa dijeli na
dobre i zle crno-bijela tehnika prikazivanj alikova
- u romanu je uoljiva urota zlih (Grga, Klara, Stjepko Gregorijanaec) protiv dobrih (Magda,
Dora, Pavao, Zlatar Krupi)
- etiri sloja enoinih junaka:
a) stvarni povijesni likovi (trebaju prenijeti pievu ideju o potrebi sloge hrv. stalea)
b) nositelji ljubavne fabule (trebaju pribliiti djelo itateljima)
c) spletkari (Grga, Klara stvaraju napetost u djelu)
d) mali graanski svijet (upotpunjavaju opu sliku drutvenog ivota)
- ovaj roman je TENDENCIOZAN pisan s namjerom da itatelji upoznaju svoju nacionalnu
prolost i da na temelju nje ue i o svojoj sadanjosti
- TRADICIONALAN roman fabula u prvom planu (nizanje dogaaja), sveznajui i pouzdani
pripovjeda koji pripovjeda u treem licu, dogaaji su poredani kronolokim redoslijedom
- enoa je domoljubni pisac, ovim romanom je htio pozvati Hrvate na slogu i mnotvo u
ratovima protiv Turaka jer e u protivnom Turci iskoristiti neslogu hrv. ljudi u svoju korist
JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ITU
- glavni lik romana, ujedno i pripovjeda je tinejder Holden Caufield, problematian
sedamnaestogodinjak kji se trenutno lijei od tuberkuloze, a pripovijeda o vremenu nakon to
je izbaen iz kole Pencey Prep kad je imao 16. godina te pripovijeda o svijem lutanju New
Yorkom

- ulomak: Holden je ironian, odnosno kritizira svoje djetinjstvo, roditelje, brata D.B.-ja, film,
kolu, uenike u koli -> kritizira se ivo i ironian je prema tradicionalnim ivotnim
vrijednostima, obitelji, potrebi kolovanja
- suvremeni roman obrauje svakodnevnicu, dio Holdena koji govori o licemjerju odraslih i
suprotstavljanju mladih tome licemjerju i zlu
- primjer modernog romana; znaajke modernog romana:
a) u prvom planu je lik (ne dogaaji), tei se otkrivanju ljudske unutranjosti, njegovih
osjeaja
b) dogaaji se povezuju asocijacijama i razmiljanjima gl. lika
c) nepouzdani pripovjeda u prvom licu (u tradicionalnom romanu pouzdani u treem
licu)
d) pripovjedaka tehnika UNUTARNJI MONOLOG postupak u kojem izlaganje misli slijedi
struju svijesti, sve ono to liku padne na pamet bez odreenog redoslijeda
e) spontani, svakodnevni govor argon
- ovaj roman je promjer PROZE U TRAPERICAMA proza u kojoj se pojavljuje mladi pripovjeda,
koristi argone, buntovan je i ima ironian odnos prema svim tradicionalnim vrijednostima, on
ih osporava, kritizira
- Holden -> tipian primjer junaka u modernom romanu: lik koji ne djeluje, nego sam promatra
svijet oko seba, nema odreenih ciljeva, pasivan je i ironijski se odnosi prema drutvu
- moe se usporediti s lovcem koji lovi zeca u itu trai neto, a sam ne zna to, izgubljen je
-> mogui uzorak njegovih problema i tmurnog pogleda na svijet je smrt njegova brata
- na kraju pronalazi osjeaj ljubavi: osjea toplinu i sreu u srcu dok gleda sestru Phoebe kako
se vrti na vrtuljku

DRAMA I KAZALITE
- gr. drama = radnja
- drama se razvila iz sveanosti u ast boga Dioniza u staroj Grkoj -> samo za dionizijskih
sveanosti izvodile su se kazaline predstave kao i natjecanja dramskih pisaca i glumaca
- drama danas oznauje knjievni rod ili pak knjievni tekst u dijalokom obliku namijenjen
izvoenju na pozornici, ali i itanju i sluanju
- drama je neodvojiva od kazalita ili teatra u kojem djeluje vie vrsta umjetnosti (gluma,
glazba, ples)
- za kazalinu predstavu potrebni su: redatelj, glumci, scenograf, kostimograf, kazalina kua
KAZALITE: zajednitvo gledatelja i ive predstave
- u drami se rijetko javljaju opis i pripovijedanje jer publika vidi glumce i scenu tako da nije
potrebno opisivanje likova i prostora
- glavna sredstva knjievnog oblikovanja drame:
1. DIJALOG razgovor izmeu likova
2. MONOLOG izlaganje jednog lika
3. DIDASKALIJE upute u zagradama redatelju i glumcima o izgledu sene, izgledu i
ponaanju likova
- DRAMA: prikazivanje odreene radnje koja ima svoj poetak, sredinu, zavretak -> takvu
tvrdnju o jedinstvu radnje u drami izredao je prvi teoretiar drame Aristotel, a kasnije su
teoretiari tome dodali jedinstvo mjesta i vremena
- kompozicija ili struktura drame sastoji se od 5 dijelova:
i.
ekspozicija uvod u radnju
ii.
zaplet nastaje pojavljivanjem motiva koji pokreu radnju
iii.
kulminacija vrhunac napetosti, ali jo je nepoznat prizor kojim e krenuti razrjeenje
iv.
peripetija preokret radnje
v.
rasplet konano razrjeenje svih suprotnosti
- dramski tekst podijeljen je i na:
1) inove zaokruene dramske cjeline
2) slike ili prizore manji odsjeak radnje unutar ina
- osnovne karakteristike drame:
a) dramska napetost proizlazi iz suprotnosti likova
b) dramski sukob opreni odnosi izmeu likova, sukobi elja i stavova
- dramske vrste:
1. TRAGEDIJA nuan tragini zavretak
2. KOMEDIJA smijeni zapleti i likovi to proizlaze iz mana likova

3. DRAMA U UEM SMISLU temi pristupa ozbiljno, likovi su prosjeni ljudi, nije nuan
tragian zavretak
TRAGEDIJA
- gr. tragos = jarac + ode = pjesma -> tragedija (tragodija) = jareva pjesma
- pretpostavlja se da se razvila u Staroj Grkoj i korske (zborne) pjesme u ast boga Dioniza ->
izdvajanjem prvog glumca iz kora nastaje oblik kazaline pjesme
- antika tragedija procvat je doivljela u 5. st. pr. Kr., a njeni osniva je TSEPIS -> izdvojio
prvog glumca iz kora, drugog glumca je uveo ESHIL, a treeg SOFOKLO
- danas je tragedija vrsta dramskog djela u kojem sukob izmeu glavnog junaka (nositelja ideje)
i okoline, drutva zavrava smru gl. lika
- gl. lik je tijekom cijele radnje nepokolebljiv, dosljedan, svjestan veliine svoga cilja (ideala)
- obiljeja tragedije:
1. TRAGINI JUNAK rtva vlastite nesretne sudbine, bori se za neki ideal sa silama jaim
od sebe, u borbi stradava, ali ostaje moralni pobjednik
2. KATARZA tragina sudbina gl. lika kod gledatelja izaziva strah i uzvieno saaljenje ta
na taj nain tragedija proiuje i oplemenjuje osjeaje gledatelja -> to proiavanje
osjeaja = KATARZA
3. TRAGINA KRIVNJA GLAVNOG LIKA sudbinom je odreena i ne moe se izbjei, uvjetuje
ju sukob ideala gl. lika sa zakonima drutva
4. TRAGIAN ZAVRETAK tragina rtva gl. lika
5. UZVIEN STILA uzvien, svean govor
- grka tragedij ai komedija imale su presudan utjecaj na razvoj drame u svim europskim
knjievnostima
- najznaajniji grki tragiari: ESHIL, SOFOKLO, EURIPID
SOFOKLO (496. 406. pr. Kr.): ANTIGONA
- jedan od trojice velikih grkih tragiara, cijenjen za ivota
- od 123 drame, sauvano ih je 7: Antigona, Kralj Edip, Elektra ...
- radnja tragedije: Antigoni i sudbinski predodreena tragina krivnja, temelji se na mitu o
Edipu
- mjesto radnje: Teba (kraljevski dvor)
- Kreont (predstavnik vlasti) svojom zapovijedi da se Polinik ne smije sahraniti kri stariji zakon
koji se pripisuje bogovima po kojem se svaki pokojnik mora sahraniti, a Antigona zastupa
boanske zakone
- tema: sukob pojedinca z azakonima drutva
- Antigona hrabro priznaje strarima i Kreontu svoj in, ne ali to e umrijeti, vie bi alila da
nije pokuala sahraniti brata
KREONT tvrdoglav, brzo donosi vane odluke, ohol, tiranin, uiva u vlasti, kri boanski zakon
i zbog toga je kanjen smru ene i sina, ivotom sa spoznajom da je sam skrivio svoju
tragediju
ANTIGONA hrabra, odluna, dosljedna, voena bratskom ljubavi, unato smrti ostaje moralni
pobjednik
IZMENA blaga, nesposobna za pobunu i akciju
AEMON razgret izmeu ljubavi prema Antigoni i tovanja prema ocu
- ideali za koje strada Antigona: ljubav ("Ja za ljubav amo na taj dooh svijet")
- Kreont: "I mrtvog dumanina mrzim srcem svim"
- djelo poblematizira odnos pojedinca i vlasti, samu vlast vladara te ljubav i donos prema
boanskim zakonima, odnosno vjeri
KOMEDIJA
- gr. komikos = smijean, aljiv; a naziv komedija dolazi od gr. rijei: komos = veseli ophod +
ode = pjesma -> vesela pjesma
- danas je komedija vrsta dramskog djela u kojem se prikazuju smijene i aljive strane ivota,
ismijavaju se nedostati (mane) ljudi
- najvie se razvila u staroj Ateni, najznaajniji rimski komediografi: TIT MAKCIJE PLAUT,
TERENCIJE ARISTOPAN (grki)
- vrste komedija (prema elementu na kojem je zasnovan komini uinak):
a) komedija karaktera naglaava negativne karakterne osobine
b) komedija intrige zaplet koji je obino rezultat nesporazuma
c) komedija konverzacije duhoviti razgovori, jezine dosjetke i slino
d) komedija situacije neoekivene situacije u kojima se nau likovi

- u komedijama se obino javljaju svi navedeni oblici, ali u razliitim kombinacijama

- ljudskim slabostima i negativnim drutvenim pojavama moemo pristupiti razliito:
humorom se ismijavaju neke osobine ili negativne drutvene pojave, ali se prema njima
odnosi s razumijevanjem
ironijom se podrugljivo ismijavaju ljudi i pojave jer se govori suprotno od onoga to se
misli
satirom se otro ismijavaju i kritiziraju ljudske slabosti i drutvene negativnosti
sarkazmom se ruga i komentira zlobno, zajedljivo i pakosno
groteskom se prikazuju osobe ili predmeti u izoblienim, nakaznim i neprirodnim
kominim oblicima pa cjelina djeluje istovremeno i tragino i smijeno
MARIN DRI: SKUP
- Dri je najznaajniji hrv. komediograf iz Dubrovnika (1508. 1567.)
- njegova komedija "Skup" je preradba komedije "Tvrdica" rimskog komediografa Plauta
- Plaut je takoer razvio lik krca u svojoj komediji, a u komediji se javljaju neki tipini likovi (od
Plautovih komedija nadalje), a to su: krci ili zaljubljni starac, lukavi sluge koji pokreu radnju,
mladi zaljubljenici, hvalisavi vojnici, kurtizane i drugi
- Dri je, koristei se tim zadanim okvirom komedije, prilagodio ovu komediju svojoj
suvremenosti, "ponaio" je Plauta prilagodivi ga dubrovakim prilikama
- za razliku od Plautova predloka pie prozom i likovi nose lokalne govorne osobine, govore
svakodnevnim govorom Dubrovnika u 16.st.
- likovi: SKUP stari krtac, ANDRIJANA njegova ki, VARIVA Skupova sluavka, ZLATI KUM
Kamilov ujak, MANUO Kamilov sluga, KAMILO mladi zaljubljen u Andrijanu, DOBRE
Kamilova mati, GRUBE slukinje
- Skup je naao mungiklu (posudu sa zlatom), sakrio ju je u ognjite te ivi u stalnom strahu da
netko ne sazna za njegovo blago i ne okrade ga, sumnja u sve oko sebe i osuen je na vjeno
nepovjerenje prema blinjima
- pored zlata jedina mu je briga ostaviti dojam da je siromaan ak i posuuje novac kako nitko
ne bi mislio da ima novca
- motivi: Skupova krtost, ljubav Andrijane i Kamila kojoj na putu stoje stari krtac i mladieva
rodbina
- Skup je bolesno krt, zlato mu predstavlja sve ("amor nije amor, zlato je amor") -> zlato =
njegova najvea srea i ljubav, vanije mu je i od sree vlastite keri eli je udati za starijeg
Zlati Kuma (iako ona voli Kamila), kako ne bi trebao dati miraz
- javlja se komini nesporazum, odnosno postupak "qui pro quo" koji za koje; zamjena osoba i
pojmova -> jedan od likova misli jedno, dok drugi, mislei da govore o istom, misli na neto
drugo
- ovdje: Skup i Kamilo razgovaraju o Skupovu blagu pri emu Kamilo misli na Andrijanu, a Skup
na zlato
- na kraju je Skup okraden, Zlati Kum odustaje od pira, a zavretak komedije je zapravo
izgubljen
- mogu zavretak: Kamilo e dobiti Andrijanu, Manuo Grubu, a Skup svoje zlato
- ismijana mana: Skupova pretjerana krtost
- ostvareni tipini likovi za komediju: krtac, mlai zaljubljeni par, lukavi sluge
- vrsta komedije: komeidja karaktera i komedija intrige (stvaraju je sluga Manuo i Dobre)
MIRO GAVRAN: KREONTOVA ANTIGONA
- primjer moderne drame
- moderna verzija Sofoklove Antigone
IVO VOJNOVI: EKVINOCIJO
- Vojnovi je dramski pisac koji je stvarao u razdoblju moderne, Dubrovanin
- Ekvinocijo je drama u 4 ina -> poinje opisom dubrovake obale, a radnja se dogaa oko
1860.
- ulomak: Pojava trea
- tema prizora: nasilna udaja
- dramska napetost se postie ljubavlju sa socijalnim zaprekama, prikazuje se Aniina
podlonost ocu koji je eli udati za bogatog Niku kojeg ona ne voli
- didaskalije prikazuju izgled, nain govora i osjeaje likova (bijes oca...)
- meuljudski problemi: oeva nepravda prema keri
FRANO strog, nepravedan, nagle naravi
ANICA osjeajna, podlona ocu, boji se oevih reakcija
- drama prikazuje obine ljude: pomorce, radnike, ene, djecu...

- radnja: ljubav Ive Ledinia (siromanog radnika u brodogradilitu) i djevojke Anice koju otac
eli udati za bogatog i starog domaeg iseljenika "Amerikanca" Niku Marinovia
- Ivo je vezam uz majku Jele -> imao je prilike ii u inozemstvo, ali je ostao uz nju (smatra da
mu je to dunost jer je ona sve radila za njega)
- Frano (Aniin otac) protivi se ljubavi Anice i Ive zbog Ivinog siromatva -> socijalna
predrasuda
- zaplet: Nikin povratak iz Amerike, taj povratak unosi nemir u Jelin ivot jer je Niko prije
odlaska u Ameriku obeastio Jele, on je Ivin otac
Frano = Niko -> misle samo na novac i udobnost u ivotu (Frano govori Niku: "nala slika
priliku")
- dramski sukobi: Frano Anica; Jele Niko; Ivo Niko; Frano Jele
- u bijesu i da spasi sina Jele ubija Nika
- Jele: lik muenice, cijeli ivo je ivjela u kajanju zbog svojeg grijeha, u strahu, jadu, tuzi,
sramoti, na kraju umire radi tuge zbog sina koji je pobjegao s Anicom u Ameriku
- Niko: umiljen i ohol se vraa iz Amerike, cinian odnos prema Jeli
- Frano: autoritativni, beutni otac, materijalist
- ekvinocijo = ravnodnevnica, oluja, meava
- u drami je prikazano obiteljsko razraunavanje, svuda je pristuno uzburkano raspoloenje,
borba izmeu ivota i smrti -> ekvinocijo: oluja u duama likova