Funkcije

Sadraj:

Pojam funkcije, svojstva, operacija s funkcijama, zadavanje funkcije

Pregled osnovnih elementarnih funkcija:

Polinomi

Racionalne funkcije

Iracionalne funkcije

Potencije

Eksponencijalne funkcije

Logaritamske funkcije

Trigonometrijske funkcije

Arcus (ciklometrijske) funkcije

Hiperbolike funkcije

Area funkcije

Preslikavanja
Jedan od najvanijih pojmova u matematici je pojam preslikavanja.
Definicija: Neka su S1 i S2 dva neprazna skupa. Kaemo da je f preslikavanje
skupa S1 u skup S2, oznakom f : S1 S2, ako je svakom x S1 pridruen nekim
propisom f po jedan element y S2, oznakom f : x
y.

Element y pridruen elementu x oznaavamo krae s f(x) i zovemo slikom

elementa x, dok x zovemo originalom od f(x). Ponekad se kae da je x

nezavisna varijabla,
varijabla a f(x) zavisna varijabla.
varijabla
Skup S1 zovemo podrujem
preslikavanja f, oznakom D(f).

definicije,
definicije

domenom

ili

originalom

Skup S2 zovemo protupodrujem ili kodomenom

kodomenom preslikavanja f.
Skup f(S1) = {f(x) : x
S1} S2 zovemo podrujem vrijednosti (engl. range) ili
slikom (engl. image) preslikavanja f. Koriste se i oznake f(S1) = f(D ) = R (f) =
Im(f).
Preslikavanja kod kojih je S1 R, S2 = R zove se realna funkcija realne
R, D(f) R, f(D ) = {f(x) : x
D(f)}
R.
varijable. f : R
D
Ako je funkcija zadana nekim matematikim izrazom, onda podrazumijevamo
da je domena skup svih realnih brojeva na kojem je taj izraz definiran (tj. za
koje je slika takoer realan broj). Takvu domenu zovemo prirodna domena
ili prirodno podruje definicije
definicije.
inicije Mi emo u daljnjem promatrati upravo takve

funkcije.
Primjer: Nai prirodne domene i podruja vrijednosti sljedeih funkcija:
a)

f(x) = x ; D (f) = [0, +

), a takoer je f(D ) = [0, +
) (razlikujemo funkciju
x ),

b)

f(x) = x 2 + 1; D (f) = R, f(D ) = [1, +),

c)

f(x) = sin x; D (f) = R, f(D ) = [-1,1],

x i

Definicija: Neka je f : S1 S2, t.j. D (f) = S1, f(D ) S2.

a) Preslikavanje f je surjektivno (surjekcija) ili preslikavanje sa S1 na S2,
ako je f(D ) =S2, t.j. ako je svako y S2 slika nekoga x S1, dakle:
(yS2) (xS1) f(x) = y.
b) Preslikavanje f je injektivno (in
(injekcija)
injekcija),
jekcija) ako razliiti originali imaju
razliite slike, t.j. ako
(x1,x2S1) x1 x2 f(x1) f(x2),

to je ekvivalentno s
(x1,x2S1) f(x1) = f(x2) x1 = x2.
c) Kaemo da je preslikavanje f bijektivno (bi
(bijekcija)
bijekcija) ako je injektivno i
surjektivno, t.j. ako vrijedi
1. (yS2) (xS1) f(x) = y,
2. (x1,x2S1) f(x1) = f(x2) x1 = x2.

Primjer:
a)

y=x, ln x su injektivne funkcije na prirodnom podruju definicije.

b)

y=x2, sin x nisu injektivne funkcije.

Restrikcija preslikavanja. Neka je f : S1 S2, X S1. Onda je skup f(X) =

{f(x) : xX} f slika podskupa X. Oigledno je f(X) S2 . Ograniimo li se u
djelovanju f na podskup X, dobivamo novo preslikavanje koje zovemo
restrikcijom ili suenjem
suenjem preslikavanja f na X, oznakom f|X. Dakle za g
= f|X vrijedi D(g) = X, g(D
D) = f(X) i g(x) = f(x) za svaki x X.

Graf funkcije. Funkcijom f je svakom realnom broju x iz domene pridruen

jedan realan broj f(x). Prema tome funkcijom je odreden skup svih uredenih
parova (x,f(x)) kad x prima sve mogue vrijednosti iz domene, tj. funkcijom je
odreen skup
G(f) = { ( x , y ) R R : x D { f ) , y = f ( x ) }
Kao to toka u ravnini u kojoj je zadan koordinatni sustav predstavlja sliku
uredenog para realnih brojeva u kojem je prvi element njezina apscisa, a drugi
ordinata, tako i skup G(f) predstavlja sliku funkcije f, i zove se graf funkcije f.
Prema tome graf funkcije moe se crtati kao skup toaka u ravnini. Elemente iz
domene crtamo na osi x, a pripadne vrijednosti funkcije f(x) crtamo na osi y.
Projekcija grafa na os x je domena funkcije a projekcija grafa na os y je slika
funkcije.

Svojstva realnih funkcija realne varijable

Promotrimo kvalitativna svojstva realnih funkcija realne varijable y = f(x), kao
to su parnost i neparnost, monotonost i periodinost. Sva ova svojstva e biti
lako geometrijski prepoznatljiva na grafu G(f).

Funkcije y = f(x) je parna ako vrijedi:
f(-x) = f(x), za sve x D (f).

Funkcije y = f(x) je neparna ako vrijedi:
f(-x) = - f(x), za sve x D (f).
Primjetimo da za ispitivanje parnosti ili neparnosti neke funkcije njena domena
D (f) treba biti simetrina oko x = 0.
Graf D (f) parne funkcije y = f(x) je osno simetrina krivulja s obzirom na os 0y
(vidjeti sliku lijevo dolje).

Primjeri

parnih

funkcija

Primjeri

neparnih
4

funkcija

10
8

6
x

-10

-5

10

2
-2

x
-10

-5

10

-2
-4

Graf D (f) neparne funkcije y = f(x) je centralno simetrina krivulja s obzirom na

ishodite (0,0). (vidjeti sliku desno gore).
Primjeri

funkcija

koje nisu ni parne ni neparne

7.5
5
2.5
x

-10

-5

5
-2.5
-5
-7.5

10

Tvrdnja:
a)

Ako je y = f(x) neparna funkcija i 0D (f), onda graf mora prolaziti

ishoditem (0,0) koordinatnog sustava 0xy. (Dokazati!)

b)

Ako je y = f(x) parna funkcija, a y = g(x) bilo kakva realna funkcija, onda je i
kompozicija g o f parna funkcija. (Dokazati!)

c)

Ako je y = f(x) neparna funkcija, a y = g(x) parna funkcija, onda je i

kompozicija g o f parna funkcija. Ako je y = f(x) neparna funkcija i y = g(x)
neparna funkcija, onda je i kompozicija g o f neparna funkcija. (Dokazati!)


Funkcije y = f(x) je monotono rastua na intervalu [a,b] ako:

za sve x1, x2 [a,b] takve da je x1 x2 vrijedi f(x1) f(x2).

Funkcije y = f(x) je monotono padajua na intervalu [a,b] ako:
za sve x1, x2 [a,b] takve da je x1 x2 vrijedi f(x1) f(x2).
Funkcije y = f(x) je monotona na intervalu [a,b] ako je ili rastua ili
padajua na tom intervalu. Pri tome, ako vrijede stroge nejednakosti, tada
kaemo da je y = f(x) je strogo monotona.
Primjeri

monotonih

funkcija

2
1
x
2
-1
-2
-3
-4

10

Tvrdnja:
a)

Ako je y = f(x) rastua funkcija na intervalu [a,b], a y = g(x) rastua funkcija

na R, onda je i kompozicija g o f rastua funkcija na intervalu [a,b].
(Dokazati!)

b)

Ako je y = f(x) rastua funkcija na intervalu [a,b], a y = g(x) padajua funkcija

na R, onda je i kompozicija g o f padajua funkcija na intervalu [a,b].
(Dokazati!)

c)

Ako je y = f(x) padajua funkcija na intervalu [a,b], a y = g(x) rastua funkcija

na R, onda je i kompozicija g o f padajua funkcija na intervalu [a,b].
(Dokazati!)

d)

Ako je y = f(x) padajua funkcija na intervalu [a,b], a y = g(x) padajua

funkcija na R, onda je i kompozicija g o f rastua funkcija na intervalu [a,b].
(Dokazati!)


Funkcije y = f(x) je periodika ako postoji realan broj T > 0, takav da je:
f(x + T) = f(x) za sve x R.

Najmanji takav broj T, ako postoji, zovemo temeljnim periodom za
funkciju y = f(x).
Primjer

periodi

nih

funkcija

1
0.5
x
-15

-10

-5

10

15

-0.5
-1

Tvrdnja:
Ako je y = f(x) periodika funkcija s temeljnim periodom T, te neka je y = g(x)
injektivna funkcija, tada je kompozicija g o f takoer periodika funkcija sa
istim periodom T.

Operacije s funkcijama

Funkcije se zbrajaju tako da se zbroje njihove vrijednosti. Zbroj funkcija f
i g je funkcija h takva da je h(x) = f(x) + g(x).

Funkcije se mnoe tako da se pomnoe njihove vrijednosti. Tako je
produkt funkcija f i g funkcija h takva da je h(x) = f(x) g(x).

Neka su S1, S2 i S3 skupovi, te f : S1 S2 i g : S2 S3. Kompozicija ili
sastavak g o f funkcija f i g je funkcija: g o f definirana ovako:
(x S1) ( g o f )(x) = g[f(x)].
Vidi se da je ova kompozicija mogua samo ako ima u domeni od f takvih x da
je f(x) u domeni od g.

Primjedba:
Kompozicija bijekcija je opet bijekcija. (Pokazati!)
b) Kompozicija funkcija je asocijativna, t.j. za f : S1 S2 , g : S2 S3 i h : S3
S4 vrijedi: h o (g o f ) = (h o g ) o f . (Pokazati!)
a)

- LINEARNE TRANSFORMACIJE GRAFA:

Posebno su interesantne kopozicije funkcije f s funkcijom g(x) = x - a i to
obzirom na graf. Tako je graf funkcije f o g (x ) = f(g(x)) = f(x-a) ustvari
translatirani graf funkcije f u desno za pozitivno a. Ako je a negativan, onda je
translacija u lijevo. S druge strane graf funkcije g o f (x ) = g(f(x)) = f(x) - a je graf
funkcije f translatiran za pozitivno a prema dolje, a za negativno a prema gore.

- -

Nadalje, toke grafa funkcije y = f(x), dobivaju se zamjenom toke

x0
(
, y0 ) . Mogunosti su sljedee:
( x0 , y0 ) f tokom

a) = -1 simetrija s obzirom na os y;
b) || > 1 skupljanje (suenje) grafa Gf || puta u smjeru osi x. U sluaju da je
negativan transformacija je praena i simetrijom s obzirom na os y;
c) || < 1, 0 rastezanje (proirenje) grafa Gf || puta u smjeru osi x. U
sluaju da je negativan transformacija je praena i simetrijom prema osi y.
- Slino prethodnom, za dobivanje grafa funkcije y = f(x), mogunosti su
sljedee:
a) = -1 simetrija s obzirom na os x;
b) || > 1 rastezanje (proirenje) grafa Gf || puta u smjeru osi y. U sluaju da
je negativan transformacija je praena i simetrijom s obzirom na os x;
c) || < 1, 0 skupljanje (suenje) grafa Gf || puta u smjeru osi y. U sluaju
da je negativan transformacija je praena i simetrijom prema osi x.

- Do grafa funkcije y = f(x+a)+b dolazimo kombinacijom gornjih postupaka.

- INVERZNA FUNKCIJA

Funkcija koja broju f(x)

pridruuje broj x zove se
inverzna funkcija funkcije
f, i oznaava f -1. Domena od
f -1 je slika funkcije f , a slika
od f -1 je domena od f .

Za funkciju f : S1 S2 postoji inverzna funkcija ako i samo ako je funkcija f

bijekcija. (Dokai!) Stoga je inverzna funkcija jedinstvena.

Zbog toga to je f -1[f(x)] = x graf od f -1 je

G(f -1) = { (f(x),x) : x D( f ) },
pa je prema tome graf inverzne funkcije f -1
sime-trina slika grafa originalne funkcije f u
odnosu na simetralu prvog i treeg kvadranta,
t.j. u odnosu na pravac y = x.

Tvrdnja: Ako su f : S1 S2 i g : S2 S3
bijekcije, onda
(Dokazati!)

vrijedi:

(g o f ) 1 = f 1 o g 1.

Primjer: Promatrajmo funkciju f : R [0,+), f(x) = x2 i g = f|[0,+). Funkcija f nije

injektivna, jer je f(-x)=f(x) = x2, pa nema inverzne funkcije. Funkcija g = f|[0,+) je
surjektivna i injektivna (dakle, bijektivna), pa ima inverznu funkciju g 1( x ) = x ,
g -1 : [0,+) [0, +).

Zadavanje funkcije
1. Tablicom (tabelarno) - tablica sadri vrijednosti x i vrijednosti funkcije
f(x);
2. Grafom (grafiki) - graf prati promjenu neke veliine npr. o vremenu;
3. Formulom:
a) Eksplicitno;
b) Implicitno;
c) Parametarski.
a) Eksplicitno zadavanje funkcije: Ako je pravilo po kojem se vrijednosti npr.
od y dobivaju direktno za odbrani x, kaemo da je y zadan kao eksplicitna
funkcija od x. Zapis: y=f(x).
b) Implicitno zadavanje funkcije: Funkcija je zadana implicitno ako je dana
jednadba koja sadrava varijable x i y, pa se iz nje y odreuje rjeavanjem
jednadbe, za zadani x ili obratno. Prebace li se svi lanovi na lijevu stranu
jednadbe, ona prima oblik F(x,y)=0, gdje je lijeva strana neki izraz koji
sadrava x i y.

Primjer: Jednaba krunice

y = + 1 x 2 ,
x + y =1 x + y 1 = 0 y =1 x
y = 1 x 2 .
2

Skup K={ (x,y) | x2 + y2 = 1} nije funkcijski, ali se mogu izdvojiti skupovi

koji to jesu: K1 = { (x, 1 x ) | x2 + y2 = 1} i K2 = { (x, - 1 x ) | x2 + y2 = 1}.
c) Funkcije zadane parametarski: Funkcija zadana je u parametarskom
obliku, ako su x i y zadani u eksplicitnom obliku kao funkcije neke
pomone varijable t, koju zovemo parametrom, tj.
2

x = (t )
, tI R
y = (t )
Svakoj vrijednosti t I odgovara par vrijednosti (x, y), odnosno jedna toka
ravnine.
Primjer: Parametarska Jednaba krunice:

x = r cos t
y = r sin t

, t R.

Osnovne elementarne
elementarne funkcije
funkcije i njihova svojstva
Elementarne funkcije su funkcije koje se mogu dobiti iz osnovnih elementarnih
funkcija pomou konanog broja aritmetikih operacija (+,-,,:) i konanog broja
kompozicija elementarnih funkcija.
Algebarske funkcije su one elementarne funkcije koje su dane pomou
kompozicije racionalnih funkcija, potenciranja s racionalnim eksponentom i sa
etri osnovne raunske operacije.
Transcedentne funkcije su one elementarne funkcije koje nisu algebarske. Tu
spadaju eksponencijalne, logaritamske, trigonometrijske, ciklometrijske,
hiperboline i area funkcije.

Slijedi pregled osnovnih elementarnih funkcija i njihova svojstva

Polinomi.

Konstanta f(x) = c
y

domena D(f) = R;

slika funkcije f(D

D) = {c};

ako je c = 0 svaki realni broj

je nultoka, ako c 0 nema
nultoaka;

f(x) = c

graf G(f) je pravac u ravnini

prikazan na slici desno.

x
-100

-50

50
-2

100

Afina funkcija f(x) = a x + b

domena D(f) = R;

slika funkcije f(D

D) = R;

y
30
20

b
nultoka je x = , uz uvjet da je
a
a 0;

graf G(f) je pravac u ravnini

prikazan na slici desno.

f(x) = a x + b, a > 0

10
x
-4

-2

-10

f(x) = a x + b, a < 0

Kvadratna funkcija f(x) = a x2 + b x + c, gdje je a 0

domena D(f) = R;

slika funkcije

f(x) = a x2 + b x + c, a > 0

30

4 a c b2

f(D
D) =
,+ za a > 0, f(D
D)

4a

4
a
c

b
= ,
za a < 0;

4a

20
10

-4

nultoke su x1,2

b b2 4 a c
=
,
2a

uz uvjet da je b 2 4 a c 0 , inae
nema nultoaka;

-2

graf G(f) je parabola u ravnini

prikazan na slici desno.

2
-10

-20

f(x) = a x + b x + c, a < 0

Kubna funkcija f(x) = a x3 + b x2 + c x + d, gdje je a 0

domena D(f) = R;

slika funkcije f(D

D) = R;

ako je b=c=d = 0 nultoka je

x = 0, openito moe imati
najvie 3 realna korijena to
ovisi o predznaku njene
diskriminante D=p2+q3, gdje
3ac b 2
je 3 p =
,
2
3a
2b 3
bc
d
2q =

+ ;
3
2
a
27a
3a

primjer grafa G(f) za funkcije

f(x)=ax3 je krivulja u ravnini
prikazan na slici desno
(kubna parabola).

f(x) = a x3 , a > 0

0.1
0.05

-1

-0.5

0.5
-0.05
-0.1

f(x) = b x3 , b < 0

slika funkcije f(D

D) = R, ako je
stupanj n neparan broj;
ne postoji openita formula za
pronalaenje nultoaka
polinoma stupnja veeg od 4;
graf G(f) je krivulja u ravnini
iji oblik ovisi o stupnju
polinoma (broju n) i
koeficijentima an, an-1, , a1, a0.
Primjer grafa za funkcije
f(x)=xn (potencije) je krivulja u
ravnini parabolnog tipa
(parabola reda n).

y
20
15
10
5

-4

-2

2
-5
-10

f(x) = x5

domena D(f) = R, odnosno

polinomi nemaju uvjeta za
svoju domenu;

f(x) = x4

f(x) = x6

n--tog stupnj
stupnja
a f(x) = an xn + an-1 xn-1 ++ a1 x + a0, gdje je an 0
Polinom n

f(x) = x3

Grafovi nekih polinoma

fHxL = 2 x4 + 2 x2 x + 1

y=x x
1.5

1
0.5

x
-4

-2

-2

-1

-0.5

-1
-1
-1.5

-2

fHxL =

x5 2 x3 + x

fHxL = x6 + 66 x + 123

700
600

0.5

500
400

x
-3

-2

-1

300
200

-0.5

100

-1

x
-3

-2

-1

P( x )
, gdje su P(x) i Q(x) polinomi
Racionalne funkcije f ( x ) =
Q( x )

domena D(f) = {x R : Q(x) 0};

slika funkcije f(D

D) ovisi o polinomima P(x) i Q(x);

nultoake polinoma u brojniku su ujedno nultoke funkcije. Nultoke

nazivnika su toke u kojima funkcija nije definirana i zovu se polovi
funkcije;

graf G(f) je krivulja u ravnini iji oblik ovisi o polinomima P(x) i Q(x).

Opiimo kako se crta graf racionalne funkcije

f (x) =

Pn ( x )
Qm ( x ) ,

gdje je Pn(x) polinom stupnja n i Qm(x) polinom stupnja m. Pretpostavit emo

da je racionalna funkcija skraena tako da Pn(x) i Qm(x) nemaju zajednikih
nultoaka.

Vertikalne asimptote. Racionalna funkcija ima vertikalne asimptote u

nultokama nazivnika (koje zbog nae pretpostavke nisu nultoke

brojnika). Kratnost nultoke odreuje ponaanje funkcije s obiju strana

asimptote. Ako je nultoka neparne kratnosti, funkcija e biti razliitih
predznaka. Kaemo da graf funkcije dolazi s razliitih strana asimptote.
Ako je nultoka parne kratnosti, funkcija e biti istog predznaka i njen graf
dolazi s iste strana asimptote.

Horizontalne asimptote. Racionalna funkcija ima horizontalne asimptote

(istovremeno lijevu i desnu) onda i samo onda ako je stupanj brojnika
manji ili jednak stupnju nazivnika. Ako je stupanj brojnika manji od stupnja
nazivnika, onda je pravac y=0 horizontalna asimptota. Ako je stupanj
brojnika jednak stupnju nazivnika, onda je pravac y=an/bn horizontalna
asimptota, gdje su an i bn vodei koeficijenti polinoma u brojniku i
nazivniku.

Kose asimptote. Ako je stupanj brojnika za jedan vei od stupnja

nazivnika, racionalna funkcija ima kosu asimptotu (istovremeno lijevu i
desnu). Ako je stupanj brojnika barem za dva vei od stupnja nazivnika,
racionalna funkcija nema horizonatlnih i kosih asimptota.

Slijede primjeri grafova za neke racionalne funkcije:

a
obrnuta proporcionalnost: y =
x
4
fHxL = 
x

1
fHxL = 
x
30

100

20

50
10
x
-3

-2

-1

1
-10

x
-3

-2

-1

1
-50

-20

-100
-30

ax + b
razlomljena linearna funkcija: y =
cx +d
4 x+ 5
fHxL = 
5 x 10

4 x + 5
fHxL = 
5 x 10

10

40
5

20
x
-2

x
-2

-5

-20
-10

-40

funkcija: y =

1
a x2 + b x + c

1
fHxL = 

x2 + 2 x + 1

40

1
fHxL= 

2
x 5 x+6

600
500

20

400

300

-1

200

-20
100
x
-3

-2

-1

-40

b
c a x 2 + b x + c
funkcija: y = a + +
=
2

x x
x2

2 100
fHxL = 25 +  + 
x
x2

10 2
fHxL=1  + 

x x2

x
-400

120

-200

200
24.9

100

24.8
80

24.7

60
40

24.6

20

24.5

-10

-5

5
0

24.4

400

potencija: y =

a
x

, gdje je n prirodan broj

1
fHxL = 

x2
70

1
fHxL = 
x2

x
-10

60

-20

40

-30

30

-40

20

-50

10

-60

x
-5

5
-10

50

-10

-5

10

-70

10

1
fHxL = 
x5

1
fHxL = 
x3

20

20

10

10
x

-10

-5

10

x
-10

-5

5
-10

-10

-20
-20
3 x x2
fHxL=  , kosa asimptota
x 4
30

y=x1

20
10
x
-10

-5

5
-10
-20
-30
-40

10

10

Iracionalne funkcije definiramo kao inverzne funkcije polinoma

Funkcija kvadratni korijen f ( x ) = x je inverzna funkcija funkcije

g(x) = x2, x [0,+) (t.j. g(x) je restrikcija kvadratne funkcije x2 na interval
[0,+) ). Prema tome vrijedi:
x 2 = x,

( x )2 = x,

za sve x [0,+ ),
za sve x [0,+ );
fHxL = !!!
x!

domena D(f) = [0,+);

slika funkcije f(D

D) = [0,+);

nultoake je x = 0;

graf G(f) je krivulja u ravnini

prikazana na slici desno:

2
1.5
1
0.5
x
1

Funkcija kubni korijen f ( x ) = 3 x je inverzna funkcija funkcije g(x) = x3,

x R. Prema tome vrijedi:
3

x 3 = x,

(3 x )3 = x,

za sve x ( ,+ ),
za sve x ( ,+ );
3 !
fHxL = !!!
x

1.5

domena D(f) = R;

slika funkcije f(D

D) = R;

nultoake je x = 0;

graf G(f) je krivulja u ravnini

prikazana na slici desno:

1
0.5
x
-4

-2

2
-0.5
-1
-1.5

Grafovi nekih iracionalnih funkcija

3
fHxL = !!!!!
x2!
6

1
fHxL = 
3
!!!!
x
5

2.5

x
-4

-2

-2.5

-5

-7.5

x
-15

-10

-5

10

-10

15

1
fHxL = 

3
!!!!!!
x2
6
5
4
3
2
1
x
-10

-5

10

Opa potencija je funkcija oblika f(x) = xc, x>0, c R.

xc = (eln x)c = ec ln x;

domena D(f) =(0,+);

slika funkcije f(D

D) = (0,+);