ODJECI SREDNJOVJEKOVNE KNTIEVNOSTI U

HRVATSKOM KAJKAVSKOM PJESNITVU DO PREPORODA

Nikica

Kolumbi

Za tzv. Prekomursku pjesmaricu iz 1593. ve je Franjo Fancev g. 1939.

primijetio da nam ona, kao zasada naj starij a poznata zbirka kajkavskih pjesama, uva
najstarije primjere hrvatske kajkavske poezije prolih vjekova. Dodue, potvreno
najranije vrijeme postanka nekog teksta u toj zbirci vezano je za jednu pjesmu u kojoj
se u zavrnoj strofi spominje kao autor Andrija Zaji i godina 1534, ali od preko
stotinu crkvenih pjesama u njoj ve sada se, kae Fancev, za njih dvadesetak moe
sigurno kazati da su Zbog jezikih arhaizama svakako mnogo starije. 1 S tim se
slae i Olga oj at, koj a za sve dosada poznate kajkavske pjesmarice 16. i 17. st. kae
da >>Zaista nepobitno dokazuju da se u kajkavskoj Hrvatskoj poezija njegovala mnogo
prije vremena postanja tih zbirki te malo dalje jo je odreenija kad veli da svi ti
zbornici doputaju da >>tragove kajkavske poezije nasluujemo ak prije 16. st. 2 i
Zvonimir Bartoli, bavei se pitanjem najranije knjievnosti u Meimurju ustvruje
kako odgovor na >>traenje poetaka hrvatske knjievnosti na tom tlu nije nimalo
jednostavan. 3 Ono to je Fancev rekao za hrvatsku crkvenu dramu moglo bi se
odnositi i na poeziju uope, to jest da je >>bila rairena ne samo na uem podruju
hrvatske glagolske crkve u Hrvatskom Primorju i Kvarnerskim otocima te u dva tri
znatnija knjievna centra primorske Dalmacije ve valjda jo od kraja 15. stoljea i
uzdu cijeloga prostranstva Hrvatskoga i Dalmatinskoga primorja i otoka od
K v arn era do Budve prodirui odatle jo u 16. stoljeu i dalje u dalmatinsko Zagorje,
Bosnu i banovinsku Hrvatsku. Razumije se da i na tom proirenom prostranstvu
dolaze u obzir gradovi s viim crkvenim vlastima i sa znatnijim samostanima<<. 4

14

Najavljena tema ovog rada imala bi odgovoriti na dva vana pitanja: koliko se
usporednom analizom do danas sauvanih kajkavskih, veinom anonimnih tekstova
sa slinim tekstovima na ostalim hrvatskim podrujima mogu ustvrditi njezini
vremenski zaeci i poeci, te, kao drugo, koliko ta sauvana kajkavska poezija
sudjeluje u razvojnom kontinuitetu hrvatskog pjesnitva uope?
Naravno da mnoge pjesme, zabiljeene u raznim zbirkama ili zapisima novijeg
vremena (npr. istraivanja Vinka ganeca poetkom 20-ih godina ovog stoljea), u
svom konanom oblikovanju pripadaju novijem vremenu, ali u mnogim elementima
- u tematici i motivici, u ritmikim formama ili pak u poetskim mikrostrukturama
upuuju na izravno naslanjanje na neke vrlo stare obrasce ili pak na postupno
prerastanje starih oblika i motiva u brojne preradbe tijekom vie stoljea.
Kao to se, raspravljajui o starijim razdobljima hrvalske knjievnosti, rado
govori o mnogim primjerima neraskidivosti te organskoj kulturnoj i duhovnoj pa i
knjievnoj povezanosti hrvatskog sjevera i juga, da spomenemo samo pjesnike
vezane za osobe obitelji Zrinski (Karnarutieva obrada sigetske tragedije, Zlatarieva
posveta Jurju Zrinskomu, Menetieva Trublja slovinska itd.), tako se i raspravljanje
o kajkavskoj folklorno -pukoj, i svjetovnoj i religioznoj poeziji mora usmjeriti
jednim dijelom na prouavanje veza s hrvatskom knjievnosti junijih, primorskih
krajeva.
Ali pri tome treba naglasiti da je fond danas poznate kajkavske poezije, i one
Hrvatskog zagorja i one Meimurja, i svjetovne i duhovne, i folklorn o-p uke i
umjetnike, tj . autorske, i prebogat da bi se moglo govoriti o tim vezama kao o
nekom dominantnom faktoru. Ta se crta u moru motivskih i ritmikih pa i glazbenih
raznolikosti, vjerojatno zbog ive razmjene s vie kultura, gubi i uoavamo je tek
pomniji m istraivanjem, posebno zato to je kajkavski duh u sve te proizvode unio
vrlo upeatljive posebnosti.
Dodiri kajkavske poezije sauvane u pjesmaricama 16. i 17. st. s hrvatskim
srednjovjekovnim pjesnitvom pa i dodiri poezije nekoliko kajkavskih autora starijeg
razdoblja mogu se utvrditi u nekoliko podruja . Ponajprije i najbrojnije u religioznom pjesnitvu, ali dobrim dijelom i u svjetovnoj lirici, posebno u tematskim i
motivskim elementima. Ne treba, meutim, izostaviti i neke dodire na podruju ritma
i organizacije stiha, to je esto neodvojivo od tematsko-sadrajne osnovice.Nije
nam ni izdaleka namjera raspravljati o svim vrstama takvih pojava, jer bi sistemalian pristup ovoj problematici zahtijevao opsene i dugotrajne predradnje. eljeli
bismo istai samo neke dosta vidljive i osebujne crte tih odnosa, dodira i odjeka te
samo openito utvrditi njihovo znaenje i njihovu ulogu u formiranju kajkavskog
pjesnitva kao dijela jedinstvene hrvatske knjievnosti.

*
15

Tradicija hrvatske osmerake Muke Isukrstove, koja se zaela u primorskim

krajevima negdje u 14. st., doprla je, kako nam svjedoi rbaieva pjesmarica iz
1687. i do kajkavskih podruja. U toj je pjesmarici, kako utvruje iF. Fancev, sauvana kajkavizirana varijanta dramske muke Pla blaene dive Marije po Ivani
Vanje/isti, to ju je _prema ranijim dramatizacijama sastavio i dva puta prepisao
poetkom 16. st. fra Simun Klimantovi iz Lukorana kraj Zadra. 5 U svojoj disertaciji
1964. u svezi s tim primijetio sam da ta kajkavska varijanta pokazuje kako su se
hrvatski srednjovjekovni tekstovi irili u sve nae krajeve i kako dijalekatske razlike
nisu bile prepreka za jezino-literarne dodire i proimanja. 6 Ve poetni stihovi te
kajkavske varijante:

Muka boga gospodina

i Kristu.a boja sina
upuuju

na

poetak Klimantovieva Plaa:

Muka boga gospodina

Isu hrista boja sina.
A tako se nastavlja i dalji tekst, pa

Klimantovievi

dvostihovi :

Posluajte ene i mui

g di pres/avna diva tui,
o preslavna boja mati
sad vas hoe na pla zvati.
Vas hrstjane na pla zove
jer u alosti ona plove.
O hrstjane, stante goru,
k Pilat ovu pojma dvoru ...
u kajkavskom tekstu glase:

Sveta Deva, boja mati

sad vas hoe na pla zvati.
Vas krani na pla zove
ar vu tuga h britke h plove.
O krani, stante gore,
vu Pilata pojte dvore. 7
I daljnji sc dijelovi kajkavskog teksta naslanjaju na Klimantoviev Pla, uz sitne
razlike (kad umjesto gdi preslavna u kajkavskoj varijanti stoji kako vam se ili

16

umjesto jer u alosti ona stoji ar vu tugah britkeh) koje je mogao unositi i sam
prepisiva rbai, ali je vjerojatnije da se on sluio nekom nama danas nepoznatom

varijantom koja je moda i prethodila Klimantovievu tekstu. Na to nas na primjer

upuuje i podatak da je ve spomenuti izraz kako vam se u kajkavskom tekstu blii
varijanti tzv. Picieva Plaa iz 1471, gdje stoji kako nan se, nego Klimantovievu
gore navedenom dijelu. 8 Zato se u svezi s tim odmah namee i pitanje kad je nastala
prva kajkavska obrada Plaa Marijina?
Da to nije bio tek rbaiev prijepis iz kraj a 17. st. vidimo i po odjecima
crkvenih pasionskih tekstova na irokom kajkavskom podruju . To nam najbolje
pokazuju zapisi Vinka ganeca koji donosi jednu kratku pjesmu Majka Boja je
zaspala (Dekanovci) koja u narodnoj obradi uva skraenu verziju Plaa, ne samo u
osnovnoj sadrajnoj liniji, nego i u osmerakom dvostihu , tradicionalnom srednjovjekovnom ritmikom obliku .9 tovie jednim dijelom, u kojem se prikazuju razni
majstori koji pripremaju Isusov kri, podsjea ta pjesma na jednu puku varijantu iz
17. st. iz Bola na otoku Brau . Njezin je predloak vjerojatno bio kakav srednjovjekovni tekst, a u njoj se kao akteri pripremane Isusove drame javljaju osobe iz
svakodnevice - metar koji dila kri, zatim kova koji kuje avle te lovik koji
plete krunu od draa . 1 0 A upravo je taj moti v i glavni sadraj narodne etrnaesterake
pjesme Marija je, Marija je po polju rajala, gdje Marija vodi dijalog s dva
grehaa koji prave kri, zatim s dva tilera, s dva kovaa i s dva kopaa, koji kopaju Za sinekajamu . U te odjeke ive srednjovjekovne tradicije spadaju i pjesme
Tu ni glasi od svih stran (Dekanovci i Mala Subotica) zatim Puna tuge i alosti
(Vratiinci). 11 U pjesmi Tuno pla e, uhko jave majka Marija sa silabikom
shemom 8+5 , ponajvie u osmerakom dijelu odjekuju vrlo stare sintagme i stihovi
srednjovjekovnih pasionskih tekstova, npr . kad Marija to zauje l trga si lasi ,
otprite mi tunoj vrata, po vsem svetu jako ranjen , ne plai se, Vie nego
muke moje ~ kad jedina ljubav moja itd. 12
Pa i u nekim pjesmama svjetovnoga karaktera nai emo odzvuke sintagmatskih
obrazaca stare crkvene poezije, npr. u pjesmi Posluajte mui, ene l kaj je bilo
pripeenje, 13 to podsjea na spomenuti poetak ))plaa . Posluajte ene i mui l
kako vam se diva tui. Slino poinje i zagorska pjesma o siro toj djeci: Ej, posluajte
vi ljudi l potene ene i mui. 14
Vjerojatno su odjeci srednjovjekovne poezije i u onim vie svjetovnim nego
religioznim pjesmama o Ivanu Krstitelju, o Judi, o zelenom Jurju, posebno u onima
gdje se uva osmeraki dvostih. 15 U nekim pjesmama zeleni Juraj javlja se kao vitez
koji je svladao pozoja (zmaja) i spasio djevojku, to podsjea na hrvatsku srednjovjekovnu Pisan svetago Jurja iz 14. st. 16 Narodna pjesma Jedna majka vumrla, gdje
mrtva majka svoje siroto dijete upuuje u crkvu jer e tu u istoj Djevici Mariji nai
novu mamicu, sigurno ima podlogu u nekom mirakulu o Djevici, omiljenom

srednjovjekovnom tivu. 17
17

Kojim su putem tragovi Marijina plaa doli u poetak kajkavske pjesme Vu

Bosni je grob kre groba plae mila za dragoga, a isto tako i u podruje Korduna
gdje su se za rakovike bune pjevali stihovi jo blii Marijinu Plau: Na Kordunu
grob do groba l tra i majka sina svoga, ne znamo . Dodue kajkavska je pjesma
obradila aktualni sadraj iz zadnjih dana turske vladavine u Bosni, pa su tu i stihovi:

Makar bu i treba vmreti,

Bosna na.fa mora biti,
Turski pa.fa glasoviti,
Iz Sarajeva mora iti.
ali osmeraki dvostih u ovoj pjesmi jaka je potvrda o stalno ivoj srednjovjekovnoj
tradiciji . 18 Uostalom i u ve spomenutoj narodnoj pjesmi Majka Boja je zaspala
nalaze se osmeraki dvostihovi u kojima Isus tjei majku:

Ne plai se, majka moja,

Ne tuguj za sinka tvoga.
Ne peu me rane moje
Neg me peu suze tvoje. 19
Slian

motiv

susreemo

i u pjesmi Tuno plae, uhko jave, samo u drugaijem

ritmu:

Ne plai se, ar me boli tvoj pla, javkanje,

Vie nego muke moje, ka se zavdaje. 20
Inae, taj je motiv uzet iz srednjovjekovnog Pla a Marijina iz 15. st.,
rasprostranjen na irokom hrvatskom podruju, bilo u svjetovnoj bilo u religioznoj
poeziji.2 1
Sustavnijim istraivanjima nalo bi se mnogo vie raznolikih elemenata koji
govore o dugoj i kontinuiranoj prisutnosti srednjovjekovnog pjesnikog supstrata u
kajkavskoj poeziji, na temelju ega se dade naslutiti da bi njezini poeci morali sezati
u mnogo ranija vremena nego to su godine vezane za pojedine poznate rukopise.
Zanimljivi su i u kajkavskim pjesmaricama primjeri prepjeva srednjovjekovnih
latinskih himni i sekvenci. Jedna od najranijih hrvatskih srednjovjekovnih prijevodnib pjesama jest latinska sekvencija - Dies irae, dies illa, koju u hrvatskoj prozi
nalazimo ve krajem 14. st., a u stihovima (osmerakim tercinama) poetkom 15. st.
Najvie sauvanih varijanata te pjesme poinje stihom - Sudac g njivan ho e pri ti,
a negdje i sudac straan. Najstarija kajkavska varijanta tog prepjeva nalazi se u
Pavlinskom zborniku iz 1644, i to u najstarijem hrvatskom obliku - Sudac srdit
hoe priti, koji je slian onom iz Berlinskog misala iz 1440. gdje stoji Sudac hoe
gnjevan p riti, a to je ujedno i najstariji poznati hrvatski stihovani zapis te pjesme.22

18

Da je naslanjanje kajkavske varijante na tekst varijante Berlinskog misala

se i u daljnjim stihovima. Tako u nastavku kajkavski stihovi:

oito

vidi

ves svet ognjem popaliti,

ne moi se pred njim skriti.
Kolik trepet teda bude,
g da se sveta pisma zbude,
a mrtvi se vs i ob ude ... ,
potpuno odgovaraju glagoljskom tekstu:

Vas svit ognjem popaliti,

ne moi se pred njim skriti.
Kolik trepet tada bude,
Kad se sveto pismo zbude,
a mrtvi se vs i probude.
Podudaranja izmeu berlinskoga i kajkavskoga teksta teku i dalje, iako se
zapaaju i neka nepodudaranja, pa pavlinski tekst ima tri kitice vie, a upravo nam
to i namee pitanje nije li pavlinski pisar imao pred sobom neki mnogo raniji, to jest
potpuniji tekst. Na temelju toga mogao bi se i kajkavizirani tekst smjestiti u vrijeme
dosta prije nastanka Pavlinskoga zbornika. Jedna se kajkavska varijanta nalazi i u
zborniku Cithara octochorda iz 1701, ali ona pripada drugoj verziji poznatoj iz
hrvatskog srednjovjekovnog fonda, gdje se u drugoj strofi spominje David i Sibila.
Meutim, kao to se u pisanim kajkavskim zbornicima nalaze dvije verzije, tako se
isto dvije kajkavske verzije uvaju i u narodnoj predaji, pa je jedna narodna pjesma
blia tekstu Pavlinske pjesmarice, a druga onom tekstu u Cithari. 23 Vjerojatno su
kajkavski tekstovi, sauvani u spomenutim pjesmaricama, imali i svoje ranije
kajkavske predloke koji su mogli nastati i prije najranijeg poznatog kajkavskog
teksta u Pavlinskoj pjesmarici. O tome nam svjedoe tekstovi usmenih verzija i to na
mjestima gdje su blii najstarijoj poznatoj hrvatskoj verziji iz 15. st. nego tekstovima
u poznatim kajkavskim pjesmaricama. Ali to ve zahtijeva detaljnije analize kojima
ovdje nema mjesta.
U Pavlinskom zborniku iz 1644. nalazi se i kajkavska verzija poznate srednjovjekovne boine himne In hoc anni circulo kojoj je prvi hrvatski prepjev u
adekvatnom ritmu strofe od etiri sedmerca sauvan u jednoj verziji Petrisova
zbornika iz 1468, a u drugoj verziji u prijepisu Rabljanina Matije Picia iz 147J.24
Ve Piciev lo prijepis upuuje na neki raniji predloak . Tekst Pavlinskog zbornika
pripada Picievoj verziji gdje su izostavljena tri kralja a uneseni su oci iz limba.
Tekstualne slinosti su oite i brojne, pa tamo gdje u Picievu inae loem prijepisu
stoji:

19

O polnoi se rodi,
nebo i zemlju prosvitli,
kako o poldne svitlo bi
od svete dive Marije,
pavlinski rukopis ima strofu:
O polnoi se je porodil,
nebo i zemlju presveti[:
kako o poldne svetlo be
od Device Marije.
Ali pavlinski je
stihove:

prepisiva

znao unositi i neke svoje izraze pa je

Picieve

Oci s limba zavapie,

kada glasa sliae
obliko.vao neto
izrazom:

drugaije,

ne

marei

za sedmerac, ali s ekspresivnijim kajkavskim

Oci z limbua kriahu,

gda te glase sliahu. 25
Poznata Jocoponeova pjesma Stabat mater dolorosa koja je u hrvatsku
prijevodnu knjievnost ula relativno kasno Uavlja se najranije u Div kovievu Nauku
iz 1616), ali kako se Divkovi, ija varijanta poinje stihomRascviljena majka stae,
u veini sluio hrvatskim srednjovjekovnim tekstovima to bi sigurno i ova verzija
mogla biti samo prijepis i manja prerada nekog mnogo ranijeg, moda i najranijeg
hrvatskog prepjeva. Jedna od vie varijanti nalazi se i u nekoliko kajkavskih verzija
od kojih je ona u Pavlinskom zborniku iz 1644, s poetnom strofom:

Stae mati kruto tuna,

polek kria jako suzna,
sinka svoga gledaju
- najblia tekstu koji je zapisan tek 1791, u glagoljskom zborniku s Krka (Omialj),
gdje poinje:

Stae mati kruto tuna,

polak kria s plaem runa,
muna sinka gledaju. 26

20

Isprepletanje elemenata kajkavskih i akavskih varijanti na svoj se nain ogleda u tekstu Nikole Krajaevia, koji ga je unio u svoje Molitvene knjiice 1640. 27
On je napravio nekakvu svoju originalnu verziju (ve drugi stih prve strofe glasi:
Poleg kria i alosna) zagledajui sada u neku akavsku varijantu, koja je u nekoliko
rukopisa poznata s poetnim stihom Stae mati bolizniva, sad opet u neki od njemu
poznatih kajkavskih tekstova od kojih nam je jedan poznat u Pavlinskom zborniku
iz 1644. Ali kako je Krajaevi svoj tekst objavio 1640. bit e da su se oba sastavljaa
sluila nekom ranijom kajkavskom v arij antom. Moda je tom nama sada nepoznatom
kajkavskom tekstu najblii onaj koji je zabiljeio V. ganec u Maloj Subotici, a koji
poinje poznatom strofom:

Stae mati kruto tuna

Polek kria jako suzna,
Sinka svoga gledajuc? 8
Sauvani kajkavski tekstovi prepjeva Jacoponeove pjesme ne slue nam samo
kao jo jedna potvrda o duhovnoj povezanosti hrvatskoga sjevera i juga, posebno
putem srednjovjekovne pjesnike tradicije, nego nam mogu pomoi i u traganju za
najranijem hrvatskom varijantom.

*
Kako smo vidjeli, srednjovjekovna religiozna poezija djelovala je plodotvorno
na hrvatsku poeziju kasnijih vremena bilo transformacijom u nove oblike, bilo
inkorporiranjem nekih dijelova u druge cjeline i religioznog i svjetovnog sadraja.
Ima, meutim, u najranijoj hrvatskoj lirici, sauvanoj u Zborniku Nike Ranjine
na poetku 16. st. nekoliko tzv. >>pjesama na narodnu, koje su zasigurno nastale
mnogo prije nego to su u danas poznatom obliku ule u taj Zbornik. Ve i po tome,
ali po svijetu koji opisuju one svakako pripadaju srednjovjekovnom razdoblju. Te su
pjesme pisane osebujnim ritmom, a openito obrauju motiv s djevojkom koja
susree viteza Uunaka, hrabra) na konju. Takav je viteko-pastoralni motiv poznat
primjerice u francuskoj i talijanskoj srednjovjekovnoj lirici od 13 . st. dalje pod
nazivom pastourelle. Nekoliko hrvatskih pjesama, u kojima se, za razliku od
gradskih, urbanih ugoaja u pjesmama ika i Dore, odraava svijet kopnenoga
zalea, u kojima se ne pjeva o gospoji nego o djevojci ili djevojici, vjerojatno je
izravan odjek tog tematskog kompleksa zapadnoeuropske poezije, samo u hrvatskim
varijantama neto pojednostavnjene. 29 Tako u pjesmi Djevojka hodi po zeleni travi,
pjesnik u ulozi mladog junaka ili hrabrog, moli djevojku da mu bude sklona, na to
ona na kraju i pristaje, dok ga u francuskim pastourelle djevojka obino odbija,
svjesna da ne pripada svijetu njegova stalea. U pjesmi Djevojka je podrani la, ruicu

je brala

djevojku budi slavuj pa ona sva sretna to

se udati za mlada, hrabra,

21

zahvaljuje. U pjesmi Djevojka je ruu brala hrabar na konju susree djevojku, a tu je

i vijenac cvijea kao obvezni, pa i simbolini element. Kajkavsku pjesmu, s
obveznim junakom na konju i s djevojkom i njezinim vijencem, zapisao je dvadesetih
godina Vinko ganec. Samo to je kajkavska pjesma mnogo kraa, a u nastavku se
sadrajno udaljuje od zapisane srednjovjekovne pasturele, u kojoj je djevojka zaspala
zadovoljna to ju je majka dala hrabrom. 30 U kajkavskoj varijanti djevojka prkosno
odgovara na vijest da ju je dragi ostavio . Slian motiv gdje se zaspala djevojka
poziva da ustane nalazimo u nekoliko do danas sauvanih zagorskih pjesama, u neto
drugaijem kontekstu. 31 Tako u pjesmi Kia pada trava raste, to je godina, tek se pri
kraju nalaze stihovi kojima mladi junak budi djevojku:

Stani gore, djevojica, to si zaspala?

Dragi ti se je oenio, koj si ljubila,
raa ti se je povela, koj si trgala. 32
Moda nije bez interesa i zamjenica to, a i neki drugi tokavizmi usred
kajkaviziranog teksta, jer nam to govori o putu kojim je pjesma dolazila u sjeverne
hrvatske krajeve. I pjesma Iz kamena voda tee koju donosi ganec, 33 a koja je neto
dua, ali s istim sadrajem, odnosno prkosnim odgovorom djevojke, takoer je bliska
srednjovjekovnom izvoru, posebno izrazom Ustaj, ustaj djevojica!
I neke posebne ritmike osnove, be z obzira na nepodudaranja u sadraju,
prenijele su se iz srednjovjekovnih pjesama u druge tekstove pa ih je njegovala i
kajkavska anonimna poezija. Zato i pjesma Stal sam se ja v jutro rano, malo pred
zorjum s odjekom pastoralno- vitekog motiva djevojke koja bere cvijee i s
mladiem koji trai dio cvijea, samim svojim ritmom podsjea na pjesmu Ranjinina
Zbornika Izrasla je vita jela na brijeg Dunaja.34 Ritmiki osebujna pjesma istog
dubrovakog zbornika Lovac lovei diklice, 35 svojim ritmikim rasporedom
slogovnih cjelina 3+2+3,

Lovac lovei diklice,

s kragujcem drobne ptiice,
bijee t' mi gorko sunace,
ter iska h hladne vodice ...
podsjea na pjesmu alosno vidim grlica, koja se nalazi u kajkavskoj Prekomurskoj
pjesmarici iz 1593:

alosno vidim grlica

mi motno vodico,
potlam jo vidim sedeo
na suhom dreivci vrhonci. 16

pija

22

Da su se takvi ritmovi u srednjovjekovno doba i ee njegovali pokazuje nam

u svojim Planinama, jer su zadarskom pjesniku bile dobro znane dvije, tada
vjerojatno iz starih vremena poznate pjesme A ti djevojko egljiva i Drazi mi goru
projdoe na iji se ZUk (napjev) imaju pjevati njegove dvije pjesme pastoralnog
ugoaja i iste ritmike osnove: Pasite drobne travice (Planine, kap. XIII) i B ite elje
ljuvene (kap . XIV) .37
Od est >>pjesama na narodnu u zborniku Nike Ranjine veini se mogu nai
usmene paralele na irokom hrvatskom prostoru - od dubrovakog podruja, od
Perasta do Novog Vinodola, Krka i Istre do Hrvatskog zagorja i Meumurja . U
znanosti, meutim, jo nije raieno pitanje pripadaju li Ranjinini tekstualni
primjeri narodnom, usmenom stvaralatvu ili su oni, uz petrarkistiko-pastoralnu
osnovu, nastali djelominim unoenjem elemenata narodne, usmene motivike i
poetske sintagmatike, pa su tako formirani uli i irili se usmenim putem sauvavi
se u veini do dananjih vremena. Za neke moglo bi se s vie sigurnosti rei da po
svojoj motivici, po junacima (djevojka i hrabar, junak, vitez) pripadaju psihi
kopnenog feudalnog svijeta, stanovitoj hrvatskoj varijanti kurtoaznog pjesnikog
anra, u francuskoj srednjovjekovnoj literaturi poznatoj pod nazivom pastourelle.38
Kao to je to bilo i s drugim srednjovjekovnim pjesnikim vrstama bilo religioznim
(kao onima o sv. Jurju, o roenju i muci Kristovoj i sl.), bilo svjetovnim (kao to su
Hektoroviu poznate bugarice) tako je i ova knjievna vrsta, lako prilagodljiva
seoskom kulturnom horizontu, rado prihvaena i usmenim putem prenoena od
nekog svog izvorita prema ostalim, pa i najudaljenijim krajevima gdje ive Hrvati.
Tako se pjesma Djevojka je cfitja brala i danas pjeva meu molikim Hrvatima u
Ita lij i. 39
Zorani

to se tie kajkavske usmene poezije sustavnija istraivanja u ovom smjeru dala

bi mnogo vie primjera, a usporedna analiza podudarnih pjesnikih tekstova iz raznih
govornih i dijalekatskih podruja i novih rezultata. Tako bi se moda neto sigurnije
moglo odgovoriti na pitanje gdje su zaeci bogatijeg razvoja poezije u kajkavskim
krajevima, koja je morala ivjeti mnogo prije nego to nam govore sauvane
pjesmarice. A time bi se moglo odgovoriti i na pitanja kakva je njezina uloga, koje
je njezino mjesto u viestoljetnoj izgradnji hrvatske pjesnike rijei.

23

BILJEKE
1
F. Fancev, Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16. vijeka, Ljetopis JAZU 48,
1935, str. 98.
2 Olga ojat: Prekomurska pjesmarica I (1693?). Hrvatski kajkavski pisci I (druga
polovina 16. st.). Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 15/I, 1977, str. 201-202.
3
Zvonimir Bartoli : Sjeverno hrvatske teme. Knjiga I, Studije, 1980, str. 99- 1OO.
4
Franjo Fancev: Graa za povijest hrvatske crkvene drame. l. >>Muka sv.
Margarite<<, zadarsko prikazanje od g. 1500. Graa za povijest knjievnosti hrvatske ll,
1932, str. 12- 13.
5 Tu kajkavsku pjesmaricu iz 1687. spominje F. Fancevu spomenutom radu (Graa
ll, str. 13, bilj. 5), a Klimantoviev >>Pla<< objavio je, s biljekama o varijantnim
tekstovima, takoer F. Fancev (Pla blaene dive Marije, Graa za povijest knjievnosti
hrvatske 13, 1938, str. 193-212). O kajkaviziranoj varijanti Plaa pie Fancev jo u svom
radu Hrvatska crkvena prikazanja (Narodna starina ll, 1932, str. 153).
6
N. Kolumbi: Postanak i razvoj hrvatske srednjovjekovne pasionske poezije i
drame, Zadar 1964, str. 60 (rukopis).
7
Tekst prema transkripciji F. Fanceva (op. cit., Narodna starina Il, str. 158).
8 Vidi u izdanju Picieva teksta koji je objavio C. Fiskovi (Rapska pjesmarica iz
druge polovice XV stoljea, Graa za povijest knjievnosti hrvatske 24, 1953, str. 45).
9
Donosi je V. ganec (Hrvatske puke popijevke iz Meumurja, II sv., Zbornik
jugoslavenskih pukih popijevaka, I knj., JAZU, Zagreb 1925, (str. 100- 101) i to sa 4
melodijske verzije - pod br. 170- 173.
10
Tekst je objavio J. Badali (Muka Isukrstova neobjavljena varijanta
starohrvatskog prikazanja, Mogunosti XX, 1973, br. 7, str. 695- 710). Vidi i rad N.
Kolumbia koji misli da je taj tekst naknadna dramatizacija jednog monolokog spjeva
slinog onom u bolskoj pjesmarici iz 1612 (v . Bolski pasionski tekstovi u okviru starije
hrvatske knjievnosti, Spomenica Dominikanskog samostana u Bolu, 1475- 1975,
Bol- Zagreb 1976, na str. 268).
11
Donosi ih ganec (Hrvatske puke popijevke iz Meumurja, sv. 2) pod br. 175,
176il79.
12
V. ganec, op. cit., pod br. 150, str. 88- 89.
13
To je pjesma iz Vrbanovca, pod br. 453. (V . ganec: Narodne popijevke
Hrvatskog zagorja. Tekstovi. JAZU 1952, str. 260)
14
Op. cit., pod br. 511, str. 284.
15 Op. cit., pod br. 558, 562 te 322- 324.
16
To su varijante pjesme o zelenom Jurju pod br. 322 d if (v. bilj. 15)
17
V. ganec: Hrvatske puke popijevke iz Meumurja l sv., pod br. 109, str. 75.
18
Tu kajkavsku pjesmu donosi V. ganec (Hrvatske puke popijevke iz Meumurja ,
I sv., 1924, str. 256- 257, pod br. 466).
19 V. ganec, bilj. 9, ovdje.

24

20

V. ganec, v. bilj. 12.

Vidi o tome u mojem radu Uloga zadarskog otoja u formiranju najstarije hrvatske
knjievnosti, Zadarsko otoje - Zbornik, Zadar 1974, na str. 127- 128.
22 Tekst iz Berlinskog misala donosi V. tefani (Hrvatska knjievnost srednjeg
vijeka, Zagreb 1969, str. 410- 411 ), ali ve se u najstarije vrijeme formiralo nekoliko
latinskih varijanti pa ih tako razlikujemo i meu hrvatskim tekstovima. Tekst iz
Pavlinskog zbornika objavila je O. ojat (Hrvatski kajkavski pisci l, str. 380- 381 ).
23
Tekst iz Cithare objavila je O. ojat (Hrvatski kajkavski pisci Il, 1977), a dvije
usmene verzije V. ganec (Hrvatske puke popijevke iz Meumurja, II, 1925, str. 151,
br. 248 i 249) .
24
Piciev rukopis objavio je C. Fiskovi (Rapska pjesmarica iz druge polovice XV.
stoljea, Graa za povijest knjievnosti hrvatske br. 24, 1953, tekst pjesme na str. 41 - 42).
25
Tekst Pavlinskog zbornika objavila je O. ojat (op. cit. knj. l, str. 369- 370).
26
O tekstu u Pavlinskom zborniku v. u radu J. Barlea (Sv. Cecilija god. XVII, 1923).
O hrvatskim varijantama v . u mojem radu Postanak i razvoj ... , op. cit., str. 90- 98. O
glagoljskom tekstu iz 1791. izvjeuje V. tefani (Glagoljski rukopisi otoka Krka, Djela
JAZU 51, 1960, str. 266) i donosi samo prvu strofu.
27
Tekst je objavila O. ojat (Hrvatski kajkavski pisci l, str. 321 - 322) .
28 V. ganec: Hrvatske puke popijevke iz Meumurja, 1925, sv. 2, str. 91 - 92.
29 Objavio ih je ve Jagi u prvom izdanju Starih pisaca hrvatskih (knj. 2, 1870)
oznaivi ih posebno kao >>pjesme na narodnu. Ovdje se sluimo drugim izdanjem koje
je priredio M. Reetar (1937), a pjesme o kojima je rije donesene su pod br. 571, 572,
573 , 591 i 596.
30
V. ganec: Hrvatske puke popijevke iz Meumurja, sv. l, 1924, str. 249, br. 453
i str. 279, br. 511.
31
V. ganec, Narodne popijevke iz Hrvatskog Zagorja, str. 268, br. 272 b.
3 2 Op. cit., str. 270, br. 475.
33
Op. cit., str. 368, br. 495a i 495b. Varijanta te pjesme poznata je i na otoku Krku
(v. M. Bokovi Stulli i D. Zeevi: Usmena i puka knjievnost, 1978, str. 162- 163).
34
V. ganec donosi kajkavsku pjesmu prema Kuhau (Hrvatske puke popijevke iz
Meumurja, sv. l, str. 60, br. 77), a pjesmu iz Ranjinin a zbornika v. u Stari pisci hrvatski,
knj. 2, drugo izdanje, 1937, str. 411, br. 591.
35 To je pjesma br. 596, na str. 416 Starih pisaca hrvatskih (op. cit.).
36
Objavila juje O. ojat (op. cit., str. 228- 230) . Ve i sadrajnom osnovom, gdje
junak tui za djevojkom, ali posebno arhainim rijeima (dreselje, luba) ta nas pjesma
vue u svoje davno podrijetlo.
37 Vidi o toj ritmikoj strukturi u M. Bokovi Stulli i D. Zeevi , op. cit., str. 164.
38 Vidi na primjer antologiju La pastourelle dans la poesie occitane du Mayen- Age
(priredio Jean Audiau) E. de Boccard ed ., Paris 1923 .
39 Pjesmu mi je otpjevao jedan Molianin, sudionik na jednom od seminara za strane
slaviste u Zadru .
21

25