Professional Documents
Culture Documents
Mislav Ježić - Kršćanstvo I Indijske Religije
Mislav Ježić - Kršćanstvo I Indijske Religije
207
Mislav Jei
mjezic@ zg.hr
208
Ako pogledamo na poetke tih religija, s jedne strane u vedskoj religioznosti, najstarijem sloju svetih spisa u hinduizmu, to ne znai da je taj korpus u
svijesti dananjih hinduista najprisutniji, nalazi se zbirka himana bogovima
koja pripada u najdragocjenija djela svjetske knjievnosti. Ima indologa koji
smatraju da je to poezija koja ima mnogo formalizama, koja slui obredima,
ali ja pokuavam, itajui sa studentima, pokazati kako je ta poezija istanano
sroena i na koje naine prenosi svoje poruke. U toj se poeziji slave i bogovi
ija se prisutnost osjea u prirodi, Sunce, Vjetar, Grom, Oganj, Zora, No. ali
i bogovi koji uvaju udoredni poredak, ditye, kao to su: bog zadane rijei
Varun.a i bog koji uva savez i ugovor Mitra, a za nas moe biti zanimljivo
da on uva i savez ljudi s Bogom. Katkad se misli da se ta zamisao pojavila
samo na Bliskome Istoku, ali se iz tekstova vidi da nije ba tako. Drugi su
ditye bogovi gostoprimstva, mirne diobe imutka drijebom ili sveenike
vjetine, i oni uvaju udoredne ustanove u starom drutvu vedskih Arijaca,
koji su u 2. tisuljeu doli iz Srednje Azije na Indijski potkontinent. Najvei
je broj himana, meutim, posveen bogovima Indri, Agniu i Somi, jer je na
njih usredotoen obred, kao na boga koji prima rtvu, boga koji je prinosi i
boga koji se rtvuje. Osim toga se u vedskoj poeziji mogu razlikovati nebesnici (deva), kojih je mnogo, i jedan, vrhovni bog, koji se zove Asura (takav je
Indra), u kasnijim se tekstovima zove vara ili Bhagavant, pa to, dakle, nije
politeizam kako obino zamiljamo, nego da se radi o nazoru koji nije strogo
monoteistian kao abrahamske religije, ali koji razlikuje jednoga Boga i brojne
nebesnike, koji su mu na neki nain podreeni i koji svojom blagotvornou
ine na ivot moguim.
Osim himana, u Vedama se nalaze obredni tekstovi, brhman.e, i oni se
mogu usporediti s Levitskim zakonikom ili Ponovljenim zakonom u Bibliji,
te postoje misaoni tekstovi upaniadi, slini mudrosnim tekstovima u Bibliji,
samo to su ti indijski tekstovi na kraju Veda znatno lozonije formulirani
i na njima se uvelike utemeljio bitan dio kasnije indijske lozoje.
to se tie obreda, vedski obredi poznaju rtve, kao i mnoge druge religije,
ali su sauvali uspomenu na neto to je moda vrlo duboka poruka, a to je
da, kada ovjek rtvuje ivotinju, tada sebe otkupljuje; to jest, pravi smisao
rtve jest rtvovati sebe, sve drugo je samo privremeno otkupljivanje sebe. Iako
se implikacija takve zamisli moe nai u Starome zavjetu, nigdje nije ovako
eksplicitno izreena, i moe se ustvrditi da je vedska teorija rtve kranstvu
izrazito bliska.
Zatim dolaze u 1. tisuljeu pr. Kr. novi duhovni pokreti, buddhizam i
jinizam, koji stvaraju nove oblike duhovnoga ivota, u prvome redu redovnike
zajednice, a koji se posveuju traganju za duhovnom slobodom i duhovnim
smislom ivota. Dakle, redovnitvo se sigurno javlja u Indiji sredinom 1. tisuljea pr. Kr., i mogue je da je to indijsko redovnitvo nalo kroz helenistiku
tradiciju put kako bi posluilo kao primjer redovnitvu u drugim dijelovima
209
svijeta, pa tako i kranskomu redovnitvu. Postoji jo jedna osobina svojstvena tim religijama, a to je da se kao poticaj za duhovno traenje uzima
susret sa zlosreom ili patnjom u svijetu, tako da onaj koji se nije susreo s
patnjom nee vjerojatno osjetiti nikakav duhovni zov ili poticaj na traenje
duhovne slobode. U vezi s time moe se spomenuti da je za indijski odnos
prema svijetu karakteristino shvaanje posebnoga poloaja ljudi meu biima u svijetu u odnosu na iskustvo zlosree ili patnje. Dakle, nije naglasak na
umu i razumu koji odvaja ljude od ostalih bia, nego na osjeaju, pa time i
osjeaju boli. Odatle prirodnije slijedi i suosjeanje s drugima. Ljudi pri tome
nisu najnesretnija bia na svijetu, ali opet ima i sretnijih, kakvi su nebesnici
koji ne trpe kao ljudi i ive u sretnijim svijetovima, no ta je mjera nesree za
ljude dobra jer ih moe potaknuti na duhovno traenje i promiljanje. Drugim
rijeima, ak se i stvarnost svijeta za nas na neki nain utemeljuje na tome
to to je svijet tako dugo stvaran i toliko smo vezani za njega dokle god smo
podloni patnji i dok ugodu i uitke elimo postii, a patnje izbjei. Zato je put
osloboenja i u buddhizmu i u jinizmu shvaen kao osloboenje od udnje i
od straha. Onaj koji se oslobodio udnje i straha, a put se do toga ne smatra
jednostavnim, vie nije podloan patnji, i taj je osloboen u ovome svijetu.
Termin u indijskoj duhovnosti za vezanost za ovaj svijet jest sam.sra, a naziv
za osloboenost u buddhizmu je najee nirvn.a, ali i moka. Kada sljedbenik
buddhizma polazi Buddhinim putom, tada nema nito suprotnije za njega od
svijeta sam.sre, svijeta u kojem se trpi, i nirvn.e, onoga osloboenoga stanja
u kojem je bie prosvijetljeno i nije vie podlono patnji. Ali, kada se postigne
stanje u kojem vie nismo podloni udnjama ni strahu, tada, bili mi u ovome svijetu ili na samrti, vie nema razlike izmeu svijeta potpunoga mira i
prosvijetljenja, nirvn.e, i ovoga svijeta, sam.sre, jer prosvjetljenik vie nije u
njem uhvaen u mreu patnje pa to vie nije sam.sra. To je duhovni put koji
moe biti vrlo pouan svakomu tko se eli s njime susresti.
Jo bih rekao da se u poslijevedskome razdoblju iz vedske religije razvija
poslijevedski brahmanizam (ili hinduizam) u kojem se religijski oblici bitno
mijenjaju. Naime, u vedsko vrijeme nisu postojali niti hramovi niti kipovi
nebesnika, no u poslijevedskoj se duhovnosti razvijaju danas prepoznatljivi
izrazi religije: grade se hramovi, postavljaju kipovi bogova, razvijaju se obredi
u hramovima. Nebesnici postaju zorniji i antropomorfniji, vjerski tekstovi
pripovjedniji.
S vremenom se razvija odnos ljubavi i predanosti prema bogu, bilo da se
on zove Vin.u, iva ili Dev (Boica), a ta se predanost naziva na sanskrtu,
a kasnije i na novoindijskim jezicima, bhakti. Ona je obiljeila religioznost
hinduizma u 2. tisuljeu n. e. i do danas. Stvorila je veliku vjersku i duhovnu
poeziju, od ranih tamilskih pjesma u posljednjim stoljeima 1. tisuljea pr.
Kr., sve do modernih pjesnika poput Rabndrantha T.hkura.
210
Naravno, svaka religija ima svoju obrednu stranu, kulturoloku, socioloku, tako bi se o hinduizmu moglo poeti govoriti opisujui nadugo obredno
ponaanje Indijaca, ali ini mi se, ako govorimo o hinduistikoj duhovnosti,
da bi to skrenulo panju na manje bitne aspekte vjere. Ako obratimo panju
na ono to je u indijskim religijama duboko, onda bih rekao da je oito da su
to religije koje mogu stvarati velike lozofske i teoloke sustave, usporedive
s velikim sustavima na Zapadu, i koje mogu stvarati svete ljude koji mogu
postajati uzor drugima.
Moda je najjednostavnije rei da pravi vjernik nije u opasnosti da postane
nevjeran svojoj vjeri ako se upoznaje s drugim religijama, i da slobodno moe
otvoriti oi i uvidjeti kako Bog progovara drugim ljudima na druge naine.
Mogli bismo se zamisliti, na primjer, nad time da nam je Bog dao iskustvo da
jedan ovjek koji je ivio u 20. stoljeu i koji je bio najsliniji Kristu nije bio
kranin, nego hinduist. ovjek koji je u svijetu moda napravio razmjerno
vie od svih drugih i vie irio ljubav te nam moe svima biti uzorom, a to
je Mahtm Gndh. To je nain na koji Bog djeluje, i to nas moe otvoriti
duhovnosti drugih vjerskih tradicija.
211