Mr.

Ahmed Adilovi

VELIKANI TEFSIRSKIH.
ZNANOSTI

Travnik, 2003.

UKRATKO O TEFSIRU
Definicija tefsira
Najkrae

reeno,

Etimoloki gledano, rije

jeserejefsirufesrun,

tefsir

tefsir

je

nauka

tumaenju

Kur'ana.

u arapskom jeziku dolazi od glagola:

to znai: otkriti neto to je skriveno, objasniti,

protumaiti. To znaenje odnosi se kako na materijalne - fizike stvari

(otkriti neki predmet) , tako i na stvari intelekta (otkriti znaenje

pojasniti). 1 Ipak, kada se hoe naglasiti da se radi o tumaenju

odreenih znaenja, naroito kur'anskih, koriste se oblici druge vrste
tog glagola:

jesserejufessiru-tefsirun

glagola prve vrste. 2 Dakle, rije

glagola

tefsir, ime se pojaava

tefsir jeste glagolska imenica
=

jesserejujessiru, pa bi njeno znaenje bilo:

znaenje
(masdar)

objanjenje, tumaenje,

komentar. J
Terminoloki,
tumaenjem Kur'ana.

rije

tefsir

oznaava

znanost

koja

se

bavi

U tefsirskoj literaturi navodi se vie definicija

tefsira, od kojih izdvajamo slijedee:

1)

"To je nauka pomou koje se razumijeva Allahova Knjiga

objavljena Muhammedu, s.a.v.s, kojom se pojanjavaju njena znaenja

i izvode mudri savjeti i propisi. " Tu definiciju navodi uveni Sujuti u

djelu EI-Itkanufi

2)

'ulumii-Kur'an a preuzima je od Zerkeija.4

"To je nauka koja se bavi prouavanjem kur'anskog teksta sa

ciljem otkrivanja - shodno ljudskim mogunostima - onog to je

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-mu.fo.rsinme, I tom, str. 1 3. Veoma
blisko objanjenje znaenja rijei tefsir moe se nai u bilo kojem djelu o tefsirskim
znanostima.
2 Menna' el-Kattan, Mebahi.rft 'ulumii-Knr'an, Rijad, 1981. god, VIII izd, str. 324
3 Teufik Mufti, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo 1 997, str. 1 1 20.
4 Delaluddin es-Sujuti, EI-Itleanft 'ulumii-Knr'an, Kairo, bez god. izd, IV dio, str. 1 69.
1

13

lAk..-atko o tefslt'M
Uzvieni Allah htio rei." Tu definiciju navodi dr. Zehebi u svom
poznatom djelu: Et-Tefsiru vel-mufessirun.5

3) "To je nauka koja se bavi prouavanjem: objave kur'anskih

ajeta, kazivanja navedenih u Kur'anu, povoda objave, mekkanskog i
medinskog dijela objave, jasnih i manje jasnih ajeta, derogirajuih i
derogiranih ajeta, opih i posebnih ajeta, neogranienih i specificiranih
ajeta, konciznih i ajeta koji ih pojanjavaju, ajeta kojima je neto
dozvoljeno ili zabranjeno, ajeta kojima se obeava nagrada ili prijeti
kaznom, ajeta kojia se neto nareuje ili zabranjuje, te ajeta u kojima
se navode pouke i pouni primjeri." 6

4) To je "nauka o tumaenju Kur'ana na temelju arapskog jezika

i drugog potre.bnog znanja".7
Ima jo. definicija tefsira, ali nema potrebe za njihovim
navoenjem, jer sve one, u sutini, govore o istoj stvari: tefsir je nauka
koja se bavi prouavanjem i tumaenjem Ku r'ana na osnovu svega to
je potrebno poznavati za taj asrii zadatak, ponajprije na osnovu
izvanrednog poznavanja arapskog jezia i njegovih disciplina, te,
, openito, poznavanja islamskih a posebno kur'anskih znanosti.
Rije te'vil za prve generacije islamskih uenjaka imala je skoro
isto znaenje kao i rije tefsir, to se npr. vidi iz naziva tefsira uvenog
komentatora Kur'ana Ibn Derira et-Taberija: Dami'ul-bejan ji te'vili
ajii-Kur'an. Uenjaci kasnijih generacija poeli su razlikovati upotrebu ta
dva termina. Razlika se, uglavnom, ogleda u slijedeem: a) tefsirom se
tumae pojedine kur'anske rijei a te'vilom cijeli ajeti, b) tefsirom se
ukazuje rta osnovno znaenje kur'anskih rijei, dok se te'vilom ukazuje
pa rjee koriteno znaenje kur'anskih rijei, kada na njega upuuje
odreeni dokaz, 8 e) tefsir podrazumijeva tumaenje Kur'ana na osnovu
tradicije, a te'vil na osnovu vlastitog razumijevanja. 9 U svakom sluaju,

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 1 5. Tu definiciju on preuzima
iz djela: Mmhedui-FIIrlean.
6 Delaluddin es-Sujuti, nav. djelo, IV dio, str. 1 69.
7 Handi Mehmed, Uvod 11 tefsirskll i hadiskll na11k11, Sarajevo 1972, III izd, str. 44.
s Isto, str. 44, 45.
9 To miljenje preferira i dr. Zehebi. Vidjeti: Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav.
djelo, I tom, str. 22.
5

14

i jedan i drugi termin spominju se i u Kur'anu sa vrlo bliskim ili istim

znaenjem.10

Potreba za tefsirom
Moda e neko upitati: Ima li potrebe za tumaenjem Kur'ana,
budui da je on objavljen na jasnom arapskom jeziku, pa ga Arapi
mogu razumjeti, a to se drugih naroda tie, Kur'an je preveden na
skoro sve jezike u svijetu, a na mnoge od nj ih i vie puta? Odgovor na
to pitanje je: Ne samo da ima potrebe, nego je ak neophodno
tumaiti Kur'an, iz vie razloga:

1)

Kur'an, kao Boija rije, ima visok stil, pa ga u nekim

sluajevima nije lahko razumjeti.

2) U Kur'anu ima odreenih rijei koje se rjee koriste i koje ni

mnogi ashabi, pa ak ni oni najistaknutiji, nisu mogli razumjeti, pa im

je bila potrebna pomo da bi shvatili njihovo znaenje. Tipian primjer
za to jeste sluaj sa Ibn Abbasom, najistaknutijim mufessirom meu
ashabima, koji.nije znao znaenje rijeifetare, spomenute u Kur'anu.11

3) Uzvieni Allah stavlja u obavezu Svom Poslaniku, s.a.v.s, da

tumai Kur'an: "A tebi objavljujemo ;Kur'an da bi objasnio ljudima
ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili." 12 On je to za ivota i
radio. Nakon njega ta obaveza prela je na islamske uenjake, kao
nasljednike poslanika.

ilo je sluajeva pogrenog rzumij'evanja dreenih

kur'anskih ajeta, od vremena Po_slanika, s.a.v.s, pa sve do danas. Poznat
je npr. sluaj ashaba Adijja ibn Harima, koji je mislio da se rijeima
Uzvienog: ''Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit
od crne niti zore; od tada postite do noi," 13 doslovno misli na bijeli i
crni konac. Poslanik, s.a.v.s, objasnio mp je da se time misli na bjelinu
dana i tamu noi. Drugi karakteristian primjer desio se u" vrijeme
Omc:rova hilafeta, sa jednim ashabom koji je pio vino mislei da je
dozvoljeno, jer je tako razuinio rijei Uzvienog: "Oa koji vjeruju i

4)

10 Vidjeti 33. ajet sure EI-Furkan i 7. ajet sure Alu 'Imran.

11 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 335. -preneseno iz !tkana.
12 En-Nahl, 44.
13 EI-Bekare, 1 87.

15

tAkl"ao o tef-i
dobra djela ine nema nikakva grijeha u onome to pojed u i popiju kad
se klone onog to im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra dtela ine,
zatim se Allaha boje i vjeruju i onda se grijeha klone i dobro ine. A
Allah voli one koji drugima dobro ine."14 Omer i ostali ashabi
odgovorili su mu da se taj ajet odnosi na one koji su pili vino dok je
jo bilo dozvoljeno- dakle, takvima to nije bio grijeh a svima ostalima
'

jeste.15

5)

Govorei o obavljanju namaza, Allah, d., izmeu ostalog,

kae: "A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa- tamo je
Allahova strana.- Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna." 1 6
Ko ne zna povod objave ovog ajeta, vrlo lahko bi mogao zakljuiti da
se u namazu moe okrenuti u bilo kojem pravcu i tako bi se dolo do
potpuno pogrenog zakljuka. Da bi neko ispravno shvatio ovaj ajet
potrebno je da se upozna sa njegovim tefsirom, u kojem stoji da je
povod njegovoj objavi bio povratak grupe ashaba u Medinu tokom
mrkle noi, kada nisu mogli odrediti u kom pravcu je kibla. Dakle, taj
ajet se odnosi na situaciju kada se ne moemo orijentisati u prirodi i ne
znamo u kojem pravcu se okrenuti radi klanjanja namaza. Takvih
sluajeva ima vie u Kur'anu.

6)

Kur'anski tekst, budui da je objavljen na arapskom jeziku, u

odreenim sluajevima je vieznaan, pa i pored mnogih prijevoda na

nearapske jezike (pa tako i na), nisu obuhvaena ta znaenja, nego je
potreban tefsir, ija je zadaa da ih pronae i ukae na njih.

7)

Kur'an je objavljen da bude uputa ovjeanstvu na svim

prostorima i u svim vremenima sve do smaka svijeta. On u sebi nje dri

upute i rjeenja za sve ivotne situacije, ali ih u mnogim sluajevima
mogu otkriti samo istaknuti islamski uenjaci, odnosno mufessiri, koji
ih zatim izlau u svojim tefsirskim djelima. Tome u prilog ide i
injenica da se i danas piu brojni tefsiri, iako ve postoji ogroman broj
komentara Kur'ana koje su napisali uenjaci iz prethodnih generacija.

14
15
.

EJ-Maide, 93.

Oba sluaja vidjeti u: Dr. Jusuf el-Kardavi, Kdft nete'amelu me'ai-KHr'anil-a:dm, Kairo
2000, II izd, str. 200, 201.
16 E J-Bekare, 1 1 5.

16

Dakle, nema sumnje da je za ispravno razumijevanje Kur'ana

bilo, a i danas je, potrebno da ga tumae kvalifikovane osobe,
mufessiri.
Poseban znaaj tefsira

Strunjaci koji su se specijalizirali u odreenoj islamskoj znanosti

istiu njenu vrijednost i posebnu vanost, to se moe uzeti kao tano,
jer je velik znaaj svake od njih u ivotu muslimana. Me utim,
strunjaci u tefsiru s pravom istiu da je tefsir najznaajnija od svih tih
znanosti, jer su sve ostale znanosti nastale iz potrebe da se bolje shvati
i ispravno protumai kur'anski tekst, tj. sve one su, na odre eni nain,
u slubi tefsira. Pored toga, hadiskim disciplinarna se npr. prouavaju
hadisi, odnosno rijei Poslanika, s.a.v.s, a tefsirom rijei Uzvienog
Allaha. Akaidom se npr. tumai samo jedan dio kur'anskih ajeta a
tefsirom svi ajeti, itd. U tom smislu, uveni Sujuti u svom Itkanu
navodi rijei Asbihanija:
" Najasnije zanimanje kojim se ovjek bavi jeste tumaenje
Kur'ana. Naime, vrijednost odreenog zanimanja odreuje se po tri
osnova. Prvi je sam sadraj tog zanimanja (...), drugi je namjena posla
(...), a trei je potreba za odreenim zanimanjem (...). Uzevi to sve u
obzir, moe se zakljuiti da tefsir ima izuzetnu vrijednost po sva tri
osnova: Kada je o sadraju rije, tefsir se bavi rijeima Uzvienog
Allaha, koje su izvor svake mudrosti i svakog dobra. 'U Kur'anu se
nalaze vijesti o narodima prije vas, najava onog to e se desiti nak on
vas i propis o onome to se deava meu vama. On se ne troi estim
ponavljanjem a njegove ljepote su neprolazne.' 17 Kada je rije o
namjeni, cilj tefsira jeste odravanje najrve veze i postizanje
istinske, neprolazne sree. to se potrebe tie, postizanje bilo kojeg
dobra - i vjerskog i svjetskog, i sadanjeg i budueg - ovisi o
islamskim znanostima i uputama, a sve se one naslanjaju na
poznavanje Allahove Knjige." lS
Imam Kurtubi, istiui posebnu vrijednost tefsira, u uvodu u
svoj komentar Kur'ana navodi predaje od ashaba i tabi'ina o
vrijednosti tefsira, od kojih izdvajamo:
17 Poslanikov, s.a.v.s, hadis.
ts Delaluddin es-Sujuti, nav.

djelo, IV dio, str. 173.

17

fAkMfko O t-f-itoM

"Mudahid je rekao: 'Allahu je najdrai ovjek onaj koji najbolje

poznaje ono to je On objavio.' Hasan je rekao: 'Tako mi Allaha, nema
ni jednog ajeta kojeg je On objavio a da On ne voli da se sazna
povodom ega je objavljen i ta je On njime htio.' a'bi je rekao:
'Mesruk je otputovao u Basru da bi saznao tumaenje samo jednog
ajeta, pa kada mu je reeno da je ovjek koji poznaje njegovo
tumaenje otiao u am, on se spremio i na stavio put do ama, sve
dok nije saznao tumaenje tog ajeta!' Ijas ibn Muavija je rekao: 'Oni
koji ue Kur'an a ne znaju njegovo tumaenje slini su ljudima kojima
u toku noi doe pismo od njihova vladara a oni nemaju nikakve
svjetiljke, pa ih qbuzme strah jer ne znaju ta se nalazi u pismu.

A onaj

ko poznaje tumaenje Kur'ana je poput ovjeka koji im donese

svjetiljku, pa proitaju to pismo."'t9
Koliko je Kurtubi lino cijenio tefsir vidi se iz uvoda u njegov
komentar Kur'ana, u kojem on, izmeu ostalog, kae: "Budui da je
Allahova Knjiga izvor svih erijatskih znanosti, da ona jedina sadri i
sunnet i farz i da je nju povjerenik Neba (Dibril) dostavio povjereniku
Zemlje (Muhammedu, s.a.v.s.), odluio sam da cijeli svoj ivot i snagu
posvetim njoj, tako to u joj napisati saet komentar (...). To djelo bit
e mi podsjetnik na ovom svijetu, zaliha u smrtnom asu i dobro djelo
na ahiretu . "20
.

Imajui sve to u vidu, moe se zakljuiti da tefsir, kao znanost o

Allahovoj rijei, zasluuje posebno mjesto i izuzetnu panju. Zato ne
udi to su mnogi islamski uenjaci uloili veliki trud u prouavanju i
komentarisanju Kur'ana, tako da niko sa sigurnou ne moe tvrditi
koliko je napisanih djela iz oblasti tefsira. Ono to je nesporno jeste da
ih sigurno ima vie desetina hiljada (to objavljenih, to u rukopisu), te
da se svake godine toj bogatoj riznici dodaje jo po nekoliko tefsirskih
djela!

19

Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, EI-Dzami'u li ahkamii-Kllr'an, Kairo 1996, Il

izdanje, I dio, str. 41 .
2o Isto, str. 1 4, 1 5.
18

N as tanak i razvoj tefsira

1) U vrijeme Poslanika, s.a.v.s, i ashaba
Prvi tuma Kur'ana bio je sam Muhammed, s.a.v.s, s hodno ve
citiranom ajetu: "A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima
ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili." 2 1 Naime, ashabi su
prilino dobro poznavali arapski jezik i prije poetka objave, tako da su
veinu kur'anskih ajeta razumjeli s ami od sebe. Meutim, odreene
izraze ili ajete nisu mogli razumjeti, pa su se obraali Poslaniku, koji im
je onda tumaio ono to im nije bilo jasno, ili bi on sam u nekim
sluajevima, bez njihova upita, objanjavao odreene ajete. to se tie
koliine kur'anskog teksta koji je protumaio Poslanik, s.a.v.s, neki
misle da je protumaio veoma mali broj ajeta, drugi da j e protumaio
cijeli Kur'an, ali najispravnijim se ini stav, koji zastupa i dr. Zehebi, da
je on protumaio veliki broj ajeta, ali, ipak, nij e bilo potrebe i nije
protumaio cijeli Kur'an. 22
Nakon njegove smrti, ulogu tumaa Allahove rij ei preuzeli su
najueniji ashabi, shodno svom znanju i mogunostima. Najistaknutiji
meu njima bio je Abdullah ibn Abbas, amidi Poslanikov, s.a.v.s,
kojem je

on jo kao djeaku uio dovu da mu Allah podari

razumijevanje vjere i da ga nadahne tumaenju Kur'ana

( l

J.ub.JI .J 1).23 Pored njega, u tefsiru su se naroito istakli slijedei

ashabi: etverica halifa, Abdullah ibn Mes'ud, Ubejj ibn Ka'b, Zejd ibn
Sabit, Ehu Musa el-E'ari, Abdullah ibnuz-Zubejr, Enes ibn Malik,
Abdullah ibn Omer, Dabir ibn Abdullah, Abdullah ibn 'Amr ibnul
'As i Aia, r.a.24
Odgaj ani i obrazovani u koli Poslanika, s.a.v.s, oni su tumaili
Kur'an onako kako su od njega nauili, slijedeim sredstvima:
- Kur'anom, jer u dosta sluajeva kur'anski ajet je protumaen
drugim ajetima. Takvo tumaenje ajeta sigurno j e najispravnije i
najbolje.

2 1 En-Nabi, 44.
22 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 53, 54.

23 Ferid Mustafa Selman, EJ-Mustafa min tefsiri ajatil-ahkam, Rijad 1992, I tom, str. 24, 25.
24 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 336.

19

Ukt"atko o tef-if'M

- Hadisom, u onim sluajevima kada postoji hadis kojim se

tumai odreeni ajet ili koji se moe dovesti u vezu sa tim ajetom.
- Vlastitim znanjem. Kada tumaenje nekog ajeta ne bi pronali
ni u drugim ajetima ni u hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s, onda bi
ga ashabi tumaili na osnovu vlastitog poznavanja arapskog jezika,
predislamske poezije, dogaaja i naina ivota, te na osnovu vlastitog
shvatanja dotinog ajeta.
- Predajama od jevreja i krana, tj. israilijjatima. Ipak, treba rei
da su se oni malo koristili ovim izvorom pri tumaenju Kur'ana, jer su
bili oprezni u prihvatanju tih predaj a, shodno Poslanikovim, s.a.v.s,
uputama.25

2)

U vrijeme tabi'ina
Po ugledu na svoje prethodnike - ashabe, istaknuti tabi'ini

preuzeli

su

obavezu

tumaenja

Allahove

rijei u svoje

vrijeme,

preuzimajui grau za tefsir najvie od samih ashaba. Za pojedine

tabi'ine navodi se da su po nekoliko puta prelazili cijeli Kur'an sa
nekim od ashaba, pitajui ih za tumaenje svakog ajeta pojedinano.
Oni su koristili iste metode pri tumaenju Kur'ana, s tim to su na
kraju dodavali i vlastito shvatanje pojedinih kur'an skih izraza ili ajeta.
Interesovanje tabi'ina za tefsir bilo je veliko, pa dolazi do
grupisanja oko pojedinih ashaba radi izuavanja tefsira, to se na
odreeni nain moe nazvati kolom, ili centrom tefsira. Takvi centri
formirali su se oko najuenijih ashaba, a naroito u slijedea tri mjesta:
-U Mekki su se oko Ibn Abbasa okupljali slijedei tabi'ini: Se'id
ibn Dubejr, Mudahid ibn Debr, 'Ikrime, Tavus ibn Kejsan i 'Ata'
ibn Ebi Rebbah.
- U Medini se formirao centar oko Ubejj ibn Ka'ba, a posjeivali
su ga najvie: Ebul-'Alije, Muhammed ibn Ka'b el-Kurezi i Zejd ibn
Eslem.
-U Iraku, odnosno Kufi, oko Abdullaha ibn Mes'uda okupljali
su se najvie slijedei tabi'ini, koji su poslije postali poznati mufessiri:
25 O metodama tumaenja Kur'ana od strane ashaba opirnije vidjeti: Dr. Muhammed
Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 37-62.
20

'Alkame ibn Kajs, Mesruk, El-Esved ibn Zejd, Murre el-Hemedani,

'Amir e-a'bi, Hasan el-Basri i Katade.26
Svi oni su sa panjom preuzimati tefsirsku grau od spomenutih
ashaba, pa su poslije postali uveni u tumaenju Kur'ana. Meu njima
naroito se istiu: Se'id ibn Dubejr i Mudahid ibn Debr, obojica
uenici Abdullaha ibn 'Abbasa.
Islamski uenjaci kasnijih generacija nemaju jedinstven stav o
tome da li je obaveza prihvatiti tUmaenje Kur'ana koje je zasnovano
na shvatanjima tabi'ina, ali preovlauje miljenje da je to obaveza samo
u sluaju kada odreeni kur'anski izraz ili ajet tumae podudarno, tj.
kada je meu njima postignut konsenzus o odreenom pitanju.27

3) Period kompilacije tefsirske grae

U prvom, pa donekle i u drugom stoljeu po Hidri, sve
islamske znanosti bile su u uskoj vezi sa hadisom, jer su prenoene
putem

seneda,

tj. precizno pamenog lanca prenosilaca, u okviru

hadiske znanosti. Takav je sluaj bio i sa tefsirom, ija se graa

zvanino poinje zapisivati krajem prvog stoljea po Hidri, kao
posebno poglavlje u hadiskim zbirkama. Taj proces biljeenja predaja
pokrenuo je uveni halifa Omer ibn Abdul-Aziz.
Glavne odlike tefsira tog perioda jesu: a) poklanjanje velike
panje senedu, tj. lancu prenosilaca, b) predaje nisu biljeene samo od
Poslanika, s.a.v.s, nego i od ashaba i tabi'ina,

e) u tefsir je ulo neto od

israilijjata, tj. judeo-kranske tradicije, i d) poinju se biljeiti i neke

predaje istaknutih ashaba i tabi'ina koje se temelje na njihovom
vlastitom razumijevanju Kur'ana,28 to je na odreeni nain zaetak
racionalnog tefsira. Dodue, taj nain tumaenja nije izlazio iz okvira
dozvoljenog racionalnog tefsira.

26

Isto, str. 101-127.

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 339.
28 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, Menhedul-medresetil-'aklijjetil-hadi.teti ftt-tef.rir, Rijad
1407. hidr. god, III izd, I dio, str. 22.

27

21

IAkratko o tef'sl!"t.t

4) Poetak pisanja zasebnih tefsirskih djela

U drugom stoljeu po Hidri tefsir se poinje odvajati od hadisa
kao zasebna znanost, jer se piu posebna tefsirska dje la, u kojima se
Kur'an tumai od poetka do kraja, ajet po ajet. Teko je precizno
utvrditi ko je autor prvog pisanog tefsira, budui da ni jedno od tih
djela nije sauvano do naih dana. Kao mogui prvi autori spominju

90. h. god.), Zejd ibn Eslem

136. h. god.), Isma'il ibn Abdurrahman es-Sudejj (umro 127. h.
god.), Abdul-Melik ibn Durejd (umro 150. h. god.), itd.29 Jedan od

se: Se'id ibn Dubejr, Ebul-'Alije (umro

(umro

najranijih a ujedno i najvanijih tefsira jeste djelo Muhammeda ibn

Derira et-Taberija (umro

310. h. god.), pisano krajem treeg stoljea

po Hidri. Ono se s pravom i danas smatra pravom enciklopedijom

tefsirske grae.30
Glavne odlike tefsirskih djela tog perioda su: a) veinom su to
bile predaje od Poslanika, s.a.v.s, ashaba i tabi'ina, s a neto malo
vlastitih stavova o tumaenju pojedinih ajeta, b) sened je navo en
kompletan, odnosno lanac prenosilaca biljeen je u nizu, sve do autora
stava koji se navodi,

e) navoene su i vjerodostojne i slabe predaje, i d)

rairila se upotreba israilijjata, tako da su mnogi od njih nali mjesto u

tefsirskim djelima.3t

5) Period zapostavljanja seneda

Nakon prve generacije tefsirskih djela, u kojima su senedi
predaja navoeni kompletno, mnogi mufessiri nastoje skratiti svoja
djela tako to izbacuju lanac prenosilaca, pa samo navode ko je autor
odreenog stava, bez navoenja imena ljudi preko kojih je taj stav
prenesen, ili ak navode miljenja a da uope ne ukazuju na njihove
autore. Uz to, u ovom periodu se zalazilo u detaljne rasprave o
nevanim stvarima u tefsiru (npr. imena i broj stanovnika Peine, vrsta
drveta od kojeg je bio Musaov tap, ptice koje je Allah oivio pred
Ibrahimom, a.s, itd.), pri emu se vrlo esto pozivalo na israilijjate. Sve
to doprinijelo je da se u tefsirska djela uvue ono to ni je smjelo:

29 Isto,
30
31

str. 23, 24.

Ferid Mustafa Selman, nav. djelo, I tom, str. 28.
Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, I dio, str. 24, 25.
22

neprovjereni israilijjati, slabe i patvorene predaje, proizvoljna miljenja,

itd.32

6) Period pristranosti mezhebima i frakcijama

To je najdui period u povijesti tefsira. Poinje, otprilike,
formiranjem mezheba i akaidskih pravaca i traje sve d o poetka
renesanse i reformizma u islamskom svijetu, krajem devetnaestog
stoljea. Glavna karakteristika tefsira u ovom periodu jeste pojava vie
smjerova, koji su, uglavnom, nastali kao rezultat nastanka brojnih
mezheba u fikhu i pravaca u akaidu. Naime, uenjaci svakog mezheba
nastojali su tumaiti kur'anske ajete u skladu sa svojim mezhebom,
kako bi dokazali ispravnost svojih stavova. Malo je izuzetaka iz tog
pravila. Tako su nastali tefsiri koji su okarakterisani kao "hanefijski",
"afijski", "malikijski", itd. Isti sluaj bio je sa pravcima islamskog
vjerovanja, pa su npr. pisani "mu'tezilijski", "sufijski", i dr. tefsiri.
Sve to doprinijelo je irenju racionalizma u tefsiru - i pohvalnog
i pokuenog - tako da u tom periodu racionalni tefsir uzima pri mat u
odnosu na dotada vladajui, tradicionalni tefsir. Tipian primjer te
pojave jeste Razijev tefsir, koji su kasnije mnogi islamski uenjaci
kritikovali govorei da sadri puno vie prirodnih znanosti, ilmul
kelama i logike, nego tefsirske grae. Uz sve to, bitna karakteristika
veine tefsirskih djela tog perioda jeste taklid, odnosno slijepo
slijeenje stavova uenjaka iz prethodnih generacija, bez mogunosti
davanja linog doprinosa u tefsiru, shodno razvoju situacije, odnosno,
shodno vremenu i prostoru.33

7) Period preporoda i obnove

Nauno-tehnolokim napretkom na Zapadu i kolonizacijom
veine muslimanskih zemalja muslimani cijelog svijeta nali su se u
potpuno novoj situaciji. S jedne strane, uvidjeli su da u njihovom
dotadanjem nainu ivota, pa i u pristupu islamskim znanostima i
tefsiru, neto nije u redu, a s druge strane, raspravljali su o pitanjima
poput ovih: ako smo mi na pravom putu, kako je Allah dozvolio da
32 Isto, str. 25-27.
33 Isto, str. 27-29.

23

Ukratko

tlt'14

naim prostorima ovladaju nevjernici; ako smo sljedbenici Istine, kako

to da su nas zapadnjaci pretekli u nauno-tehnolokom razvoju, itd.
Svi mufessiri novijeg doba kroz svoje tefsire odgovaraju na takva
pitanja, pokuavajui dokazati da islam nije kriv za takvo stanje, da
nauka i Kur'an idu zajedno i da je takvo stanje muslimana rezult at
. njihova

zapostavljanja

islamskih

principa,

neispravnog

pristupa

Kur'anu i tefsiru, te uahurenosti vjerske misli i zatvaranju vrata

idtihada.
Zato oni odbacuju neke do tada ustaljene norme i prave reforme
u islamskim znanostima openito, u tefsiru posebno, nastojei oistiti
tefsirsko

naslijee

od

neprovjerenih

israilijjata

neutemeljenih

miljenja, te pokuavajui povezati kur'anske upute sa tadanjim

stanjem u drutvu, na svim poljima. Iako i u tom periodu postoje

razliiti smjerovi u tefsiru, ipak sve ih karakteriu te osobine, poevi
od Tantavija Devherija, preko Abduhua, Ridaa, Mustafe Meragija,
Ibn Badisa, Sejjida Kutba i Se'ida Havve, pa sve do mufessira koji i
danas piu i objavljuju svoje tefsire, kao to su npr. Vehbe ez-Zuhajli,
Muhammed Ali es-Sabuni, Ehu Bekr el-Dezairi, i drugi.

Uvjeti koje mufessir mora ispunjavati

Tumaiti Allahovu rije objavljenu u Kur'anu sigurno je jedan od
najteih i najodgovornijih poslova, budui da od tumaenja Kur'ana
zavisi hoe li se znatan broj ljudi, u vezi sa odreenim brojem pitanja,
ponaati ispravno ili pogreno. Zato, tumaiti Kur'an ne moe bilo ko,
nego osoba koja to eli mora ispunjavati odreene uvjete. Islamski
uenjaci detaljno su navodili i obrazlagali te uvjete, mada ih jedni
navode u veem a drugi u manjem broju. Meutim, sutinske razlike
nema, jer su neki uenjaci pod jednim uvjetom podrazumijevati jo
neke, a drugi uenjaci su ih navodili pojedinano. Naprimjer, neki
samo kau da mufessir mora odlino poznavati arapski jezik i sve
njegove discipline, a drugi navode te discipline kao posebne uvjete.
Uglavnom, da bi neko bio mufessir mora ispunjavati slijedee uvjete:

1.

Da bude ispravnog islamskog, ehli-sunnetskog vjerovanja i da

se pridrava islamskih principa u svom ivotu. 34 Naprimjer, neki

34

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 329.

24

orijentalista moe dobro ovladati islamskim znanostima i protumaiti

odreene ajete, ali on ne moe biti prihvaen kao mufessir.

2.

Da

ima

ispravan

nijjet,

odnosno

da

mu

je

namjera

tumaenjem Kur'ana postii Allahovo zadovoljstvo i objasniti ljudima

ta im Allah poruuje. Naalost, bilo je i onih koji su zbog pripadnosti
odreenom mezhebu ili frakciji (pa ak i potpuno zalutaloj) pokuavali
cijeli Kur'an protumaiti u skladu sa njihovim uvjerenjima, to je
sigurno pogreno i neprihvatljivo. Mufessir mora biti spreman da
prihvati ono to uvidi da je tano, bez obzira sa kojim pravcem se to
slagalo.

3.

Da Kur'an najprije tumai samim Kur'anom, tamo gdje je to

mogue, budui da je Allahova rije najbolji tuma samoj sebi. Naime,

u nekim ajetima neto je spomenuto ukratko, koncizno, a u drugim
ajetima je izloeno detaljnije i pojanjeno, pa je obaveza mufessiru da
prvo pokua pronai takvo tumaenje.

4.

Da izvanredno dobro poznaje Sunnet Allahova Poslanika,

s. a.v. s, zajedno sa svim disciplinama te znanosti, te da mu Sunn et,

odnosno Hadis, bude drugi izvor za tumaenje ajeta. Poznato je da je
Uzvieni poslao Muhammeda, s.a.v.s, da objasni Kur'an i da ga u
praksi primijeni, pa upravo zbog toga ni jedan tefsir ne bi mogao biti
prihvaen ako se ne bi oslanjao na taj izvor.

5.

Da mu, nakon Kur'ana i Sunneta, slijedei izvor za komentar

ajeta budu rijei ashaba, budui da su oni ivjeli u vrijeme objave

Kur'ana, da najbolje poznaju povode objave pojedinih ajeta, te da su
imali priliku, druei se sa Poslanikom, s.a.v.s, lspravno sh vatiti
znaenje kur'anskih ajeta. 35

6.

Da izvanredno dobro poznaje islamsko vjerovanje (akaid),

ukljuujui sve akaidske pravce, kako bi sam mogao biti na pravom

putu i druge ka njemu usmjeravati, te kako bi mogao prepoznati greke
pojedinih frakcija i odgovoriti na njih.

7.

Da izvanredno dobro poznaje metodologiju fikha (usuli-fikh),

kako bi mogao na odgovarajui nain izvoditi propise iz kur'anskih

35

Isto, str. 329, 330.

25

fAkMfko O tefsi""

ajeta. Takoer, on mora dobro poznavati fikhske propise, kako bi ih

mogao potvrditi ili ispraviti na osnovu kur'ans kih ajeta.36

8. Da bude izvanredan poznavalac arapskog jezika, ukljuujui

sve njegove discipline (nahv, sarf, itikak, belaga = me'ani, bejan i
bedi'), pa i arapsku knjievnost, budui da je Kur'an objavljen na
arapskom jeziku. U tom smislu Mudahid, jedan od najistaknutijih
mufessira meu tabi'inima, kae: "Nikome ko vjeruje u Allaha i ahiret
nije dozvoljeno da tumai Allahovu Knjigu ukoliko ne poznaje
discipline arapskog jezika!"37
9. Da potpuno vlada znanostima koje se odnose na Kur'an, a to
su: kiraeti, povodi objave, nain objave, mekkanski i medinski ajeti,
derogacija u Kr
u 'anu, podjela ajeta (opi i posebni, jasni i manje jasni,
koncizni i oni koji ih pojanjavaju...), kur'anska kazivanja, pisanje i
sabiranje Kur'ana... , te tefsir i sve njegove discipline.

1 O. Da dobro poznaje vrijeme i prilike u kojima ivi, ukljuujui

razne naune discipline, bez kojih se ne moe dobro shvatiti trenutno
stanje i razvoj drutva. 38
1 1. Da bude pametan i otrouman, kako bi mogao razluiti istinu

od neistine, te kako bi mogao precizno odrediti na ta se odnosi

odreeni kur'anski ajet ili hadis. 39

12. Da ima uroeni dar (ilmul-mevhibe) za tumaenje, to Allah

daruje onima koji se pridravaju Njegovih propisa. U tom smislu

Uzvieni kae: "Bojte se Allaha, pa e vas Allah poduiti."40 A
Poslanik, s.a.v.s, kae: "Ko radi u skladu sa onim to zna, Allah e mu
podariti da sazna i ono to ne zna." 41
Vrste

tefsira

ivei u razliitim vremenskim periodima i razliitim uslovima,

te pod utjecajem odreene sredine, pravca ili ideje, komentatori
Ferid Mustafa Selman, nav. djelo, I tom, str. 31, 32.
37 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 266.
38 Isto, str. 270, 271 .
39 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 331.
40 EI-Bekare, 282. Vlastiti prijevod.
41 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 268.
36

26

Kur'ana nisu imali jedinstven pristup tefsiru, odnosno nisu uvijek

koristili iste metode u tumaenju Kur'ana. Ako se tome jo doda da
nisu bili istog nivoa znanja i da su jedni bili struniji u jednim a drugi u
drugim

znanostima,

onda

je

razumljivo da

postoji

v ie

naina

tumaenja Kur'ana. Naprimjer, logino je da je mufessir koji je bio

istaknut u disciplinama arapskog jezika najvie panje u svom tefsiru
posveivao tumaenju Kur'ana sa tog aspekta, da je mufessir koji je bio
strunjak u islamskoj tradiciji tumaio Kur'an sa svog aspekta, da je
strunjak u fikhu najvie komentarisao Kur'an sa aspekta erijatskog
prava, itd. S obzirom na to koja disciplina preovladava kod odre enog
mufessira, njegov tefsir je svrstavan u odreeni smjer u tumaenju
Kur'ana. Dva glavna pravca u tumaenju Kur'ana jesu: tradicionalni i
racionalni tefsir, a pored njih postoje i slijedei: jeziki, fikhski, sufijski,
dogmatski, znanstveni, reformatorski, tematski, itd.

Tradicionalni tefsir (et-tefsiru bil-me'suri; et-tefsiru bin

nakli) najstariji je i jedan od najvanijih pravaca u tumaenju Kur'ana.
On podrazumijeva tumaenje Kur'ana tradicijom, tj. onim to je
preneseno

od

prvih

generacija

muslimana:

Kur'anom,

hadisima,

rijeima ashaba i donekle tabi'ina. 42 Mufessiri tog smjera nisu se

usuivali donositi vlastite sudove o znaenju kur'anskih ajeta, nego su
se oslanjali samo na predaje iz spomenutih izvora. 43 Zaetke djela te
vrste tefsira imamo ve u prvim hadiskim zbirkama, gdje su njihovi
autori predaje o tumaenju Kur'ana od Poslanika, s.a.v.s, ashaba i
tabi'ina biljeili u posebna poglavlja, koja su uglavnom nazivali:

tefsir.

Takav

je

npr.

bio

sluaj

sa Buharijem,

kitabut

Muslimom,

Ehu

Davudom, Tirmizijem, Ibn Maddom, Nesaijom, Ibn Hibbanom,

Hakimom, i drugim. 44 Prve generacije mufessira pripadale su tom
smjeru tefsira, kao i mnogi iz kasnijih generacija, sve do dananjeg
vremena. Najistaknutiji meu njima su: Muhammed ibn Derir et
Taberi, Husejn ibn Mes'ud el-Begavi, Ibn 'Atijje el-Endelusi, Ibn Kesir
ed-Dimeki i Delaluddin es-Sujuti.
Tradicionalni tefsir ima veliku vrijednost i mnogi su ga prihvatili
kao najprei i najvaniji nain tumaenja Kur'ana, 45 jer se oslanja na

Muhammed es-Sabbag, Lemhatfi u'lumii-KHr'ani vettidahalit-tefsir, Bejrut 1974, str. 177.

el-Kattan, nav. djelo, str 347.
44 Jusuf el-Kardavi, Kejft nete'ame/11 me'ai-KHr'anil-'a!ljm, Kairo 2000, II izd, str. 206.
45 Subhi es-Salih, Mebahisfi 'ulumii-KHr'an, Bejrut 2000, XXIV izd, str. 298.
42

43 Menna'

27

LM.<,.afko o te{siJ"e.t
najjae dokaze, pa se njime dolazi do ispravne spoznaje o znaenju
kur'anskih ajeta.46 Meutim, mufessiri ovog smjera, naroito oni iz
kasnijih generacija, pravili su odreene propuste u tumaenju Kur'ana,

koji se navode kao negativne pojave u tradicionalnom tefsiru. Radi se,

,

uglavnom, o slijedeim stvarima: a) navoenje slabih (da'it), odbaenih

(munker) i apokrifnih (mevdu') predaja od Poslanika, s.a.v.s, ashaba i

tabi'ina,

b)

kontradiktornost

meu

nekim

predajama,47

neselektivno navoenje israilijjata, tj. predaja od jevreja i krana.

Racionalni tefsir (et-tefsiru bir-re'ji; et-tefsiru bil-'akli).

Nasuprot

tradicijom,

tradicionalnom
stoji

racionalni

tefsiru,

tefsir,

koji

koji

podrazumijeva

podrazumijeva

tumaenje

tumaenje

Kur'ana vlastitim razumom. Dr. Kardavi ovaj nain tumaenja Kur'ana

definie

na

slijedei

nain:

"Racionalnim

tefsirom

oznaava

se

angaovanje vlastitog razuma i intelekta u razumijevanju asnog

Kur'ana,

zasnovano

na

poznavanju

arapskog

jezika,

nakon

to

mufessir ispuni odreene naune i moralne kvalitete."48 Po pitanju da li

je dozvoljeno na taj nain tumaiti Kur'an, islamski uenjaci zauzimaj u

tri stava: a) jedni ga u potpunosti zabranjuju, b) drugi ga dozvoljavaju,

) a trei postavljaju odreene uslove za njegovu dozvolu.

Uenjaci prvih generacija drali su se tradicionalnog tefsira a

izbjegavali su racionalni, bojei se da e u tom sluaju potpasti pod

znaenje hadisa: "...a ko neto o Kur'anu rekne po svom miljenju,

neka pripremi sebi mjesto u Vatri!"49 U tom smislu prenosi se i izreka

Ehu Bekra, kada je upitan o znaenju jednog ajeta: "Koje nebo e mi

hlad pruati i koja zemlja e me nositi ako o Kur'anu kaem ono to

ne znam?!"50
Oni koji smatraju da racionalni tefsir nije dozvoljen, pozivaju se

na: a) ajete kojima se zabranjuje govoriti o onome o emu se nema

znanja, b) ajet:

"A tebi objavljujemo Kur'an da bi

objasnio ljudima ono

to im se objavljuje..."51 -dakle, tumaenje Kur'ana ogranieno je na

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str 350.
nav. djelo, str. 207.
48 Isto, str. 208.
49 Hadis biljei Tirmizi (br. 4023) i kae da je dobar (hasen) a navodi ga i Taberi u svom
tefsiru.
5 0 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 352. Predaju biljee: Ibn Ehi ejbe i Taberi.
46

47 Jusuf el-Kardavi,

51

En-Nahl, 44.

28

Poslanika, s.a.v.s,

e)

navedeni hadis, kao i drugi slini hadisi o zabrani

tumaenja Kur'ana na osnovu vlastitog miljenja, d) izreke ashaba -

kao npr. navedena Ehu Bekrova - iz kojih se vidi da su se oru

ustruavali tumaiti Kur'an vlastitim razumom, itd. 52
Meutim, oni koji dozvoljavaju racionalni tefsir te dokaze

objanjavaju na slijedei nain: a) racionalni mufessir ne tumai bez

znanja, nego na osnovu raspoloivih podataka i naunih disciplin a

kojima vlada, b) Poslanik, s.a.v.s, protumaio je samo neke ajete, pa je

mufessirima dozvoljeno da tumae one ajete koje on nije protumaio,

e) rim hadisima zabranjuje se tumaiti muteabih, odnosno manje jasne

ajete, ije se tumaenje moe saznati samo putem jakog tradicionalnog

dokaza, a mogue je d,a se oni odnose na one koji su slabi poznavaoci

islamskih znanosti, d) neki istaknuti ashabi su se ustruavali tumaiti

Kur'an iz pobonosti i bogobojaznosti, ali su to zato radili drugi,

takoer istaknuti ashabi.53
Uz sve to, oni koji smatraju racionalni tefsir dozvoljenim

pozivaju se i na slijedee dokaze: a) ima mnogo ajeta koji poriu ljude

na razmiljanje i izvoenje zakljuaka iz kur'anskih ajeta, kao to je

npr. ajet: "Kako oni ne razmisle o Kur'anu, il i su im na srcima

katanci!"54, b) kada racionalni tefsir ne bi bio dozvoljen, onda ni

idrihad u fikhu ne bi bio dozvoljen, jer i on podrazumijeva tumaenje

ajeta i hadisa na osnovu vlastitog razumijevanja,

e)

i sami ashabi su

pojedine ajete razliito tumaili, to ukazuje na to da su se i oni koristili

vlastitim razumom pri tumaenju Allahovih rijei, d) kad bi tumaenje

Kur'ana podrazumijevalo samo oslanjanje na predaje, onda ne bi imala

smisla dova koju je Poslanik, s.a.v.s, uio Ibn Abbasu: "Allahu! Daj mu
da razumije vjeru i podui ga tumaenju Kur'ana!", itd. 55
Ako se uzmu u obzir oba stava, moe se rei da ona ne moraju

biti potpuno kontradiktorna, jer ne podrazumijevaju i jedni i drugi pod

pojmom

re'j

potpuno istu stvar.56 Isto tako, moe se zakljuiti da je

najispravniji stav onih koji smatraju da se racionalni tefsir dijeli na dva

S2

Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 256-261 .

Isto.
54 Muhammed, 24.
ss
Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 261 -263.
S6 Isto, str. 264.
SJ

29

t..\kf'atko o tefsil"\4
dijela: a) dozvoljeni, ili pohvalni i b) zabranjeni, ili poku eni.S7 Da bi
racionalni

tefsir

bio

dozvoljen,

njegov

autor

mora

ispunjavati

spomenute uslove a njegov tefsir ne smije biti u kontradikciji sa

vrstim dokazima iz tradicionalnog tefsira. "Racionalno tumaenje

Kur'ana mora biti u skladu sa vjerostojnom tradicijom. Ukoliko to nije,

onda ono gubi svojstvo valjanosti." 58 To je logino, budui da

"racionalni tefsir ima status idtihada a poznato je da nema mjesta

idtihadu tamo gdje postoji kur'ansko-sunnetski tekst. Meutim, u

sluaju

kada

nema

kontradiktornosti

izmeu

racionalnog

tradicionalnog tefsira onda oni jedan drugog potvruju i pojaavaju, a

upravo takvi sluajevi su najzastupljeniji u tefsirskim djelima." 59
Racionalni tefsir dolazi do izraaja nakon nekoliko stoljea po

Hidri, da bi poslije uzeo maha, tako da je do danas napisan veliki broj

tefsirskih

djela

racionalnog

smjera.

Nedozvoljeno

racionalno

tumaenje Kur'ana zastupljeno je uglavnom u tefsirima raznih frakcija,

a najpoznatiji dozvoljeni su racionalni tefsiri slijedeih mufessira:

Fahruddina er-Razija, Abdullaha ibn 'Umer el-Bejdavija, Abdullaha ibn

Ahmed en-Nesefija, Ali ibn Muhammed el-Bazina, Nizamuddina

ibnul-Hasan el-Hurasanija en-Nejsaburija, Delaluddina el-Mehallija i

Delaluddina es-Sujutija (fefsirul-Delalejn), ihabuddina Mahmud el

Alusija el-Bagdadija, i dr. 60

Jeziki tefsir

je tumaenje Kur'ana pri kojem autor najvie

panje poklanja jezikom aspektu, najee kroz tri segmenta: a)

tumaenje manje jasnih kur'anskih rijei

(garibui-KNr'an), b) gramatika
(en-nahv vel-i'rab), i e) stilistiko tumaenje
ljepote kur'anskog izraza (el-belaga). 61 Najpoznatiji pisci te vrste tefsira i
njihova djela su: Ibn Kutejbe: Garibui-KNr'an, Ragib el-Asbihani: EI
Mujredat, El-Ferra': Me'anii-KNr'an, Ehu Hajjan el-Endelusi: EI-Bahrul
muhit, Ez-Zeddad: I'rabui-KNr'an, Sejjid Kutb: Fi iflalii-KNr'an, i
analiza kur'anskog teksta

dru . 62
gl.

S7 Isto, str. 265.

Jusuf Rami, Tefsir- historija i metodologija, Sarajevo 2001, str. 160.
S9 Subhi es-Salih, nav. djelo, str. 293.
60 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 289-362.
61 Muhammed es-Sabbag, nav. djelo, str. 144.
62 Isto, str. 1 45-176.
ss

30

Fikhski tefsir (et-tefsirul-fikhi) je tumaenje Kur'ana kojim

mufessir posebnu panju obraa na ajete iz kojih se izvode erijatski
propisi. Neki od tih mufessira tumaili su samo ajete sa fikhskom
tematikom (npr. Dessas), dok su drugi tumaili cijeli Kur'an, ali su
najvie tumaili ajete koji u sebi sadre propise (npr. Kurtubi). Ta vrsta
tefsira javlja se sa pojavom razliitih fikhskih pravaca i prisutna je sve
do danas, s tim to su, uglavnom, u vezi sa odreenim mezhebom.
Najpoznatiji mufessiri i njihova djela tog smjera u tumaen ju Kur'ana
jesu: Ehu Bekr er-Razi el-Dessas: Ahkamui-Kur'an (hanefijski), Ahmed

Et-tefsiratul-ahmedijje fi btjanil-ajatif-fer'ijje
(hanefijski), Ebul-Hasan et-Taberi el-Kija el-Herrasi: Ahkamu/-Kuran
(afijski), Delaluddin es-Sujuti: El-Ik/ilji istinbatit-ten:dl (afijski), Ehu
Bekr ibnul-Arebi: Ahkamui-Kur'an (malikijski), Ehu Abdullah el
Kurtubi: EI-Dami'u li ahkamii-Kur'an (malikijski), Muhammed es-Sajis:
Tefsiru ajatil-ahkam, Menna' el-Kattan: Tefsiru ajatil-ahkam, Muhammed
e-enkiti: Adva'ul-btjan.63
ibn Ehu Se'id Mulla Dujun:

Sufijski

ili

aluzivni tefsir (et-tefsirus-sufi evil-iari) jeste

pokuaj pronicanja u dubine kur'anskog teksta i izvo enje dodatnih

znaenja i uputa. Zastupnici te vrste tefsira smatraju da svaki ajet ima
svoje vanjsko (zahir) i unutarnje (batin) znaenje, a neki vjeruju da
kur'anski tekst ima i vie slojeva. "Seneda i predaja uglavnom nema i
nastoji se, uvoenjem metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta.
Sufijsko tumaenje Kur'ana obino je vezano za mistinu praksu i
pobonost. Zerkei ak sufijsko tumaenje Kur'ana i ne smatra
tefsirom ve tvrdi da se tu radi o inspiraciji koju je sufija ili mistik
dobio nakon itanja kur'anskog teksta." 64 Budui da i u toj vrsti tefsira
ima tumaenja koja se ne mogu prihvatiti, islam ski uenjaci postavili su
uvjete za prihvatanje takvog tefsira: a) da ne bude u kontradiktornosti
sa vanjskim tekstom Kur'ana, b) da ima potvrdu u kur'ansko
sunnetskom tekstu,

da ne bude u kontradiktornosti sa nekim

erijatskim ili razumskim dokazom, i

d) da priznaje i vanjsko

tumaenje kur'anskog teksta. 65 Najpoznatiji mufessiri sufijskog pravca

Tefsiru/
Hakaikut-tefsir, Ehu

u tefsiru i njihova djela jesu: Sehl ibn Abdullah et-Tusteri:

Kur'anil-'a:dm,

Ehu

Abdirrahman

63

es-Sullemi:

Menna' d-Kattan, nav. djelo, str. 377-381.

Kari Enes, UIIOd ll lejsirske znanosti, Sarajevo 1988, str. 160.
65 Muhammed Husejn ez..Zehebi, nav. djelo, II tom , str. 377, 378.
64

31

(Ak..G'fko o te

Muhammed e-irazi:

Ibn Arebi i tefsir koji se njemu

Hakaikui-Kur'an,

pripisuje, i drugi. 66

Dogmatski

racionalno

tefsir

tumaenje

(tefasirul-firek)

Kur'ana,

kojim

jeste

pripadnici

nedozvoljeno

raznih

sekti

pokuavaju protumaiti kur'anske ajete i podvrgnuti ih principima svog

vjerovanja. Da bi opravdali neka svoja uvjerenja, uenjaci tih sekti

odstupaju od opeprihvaenih pravila tumaenja Kur'ana, zbog ega se

njihovo tumaenje ne moe prihvatiti. Najpoznatije od tih sekti jesu:

mu'tezile, murdije, iije i haridije. 67 Neke od tih sekti imaju tefsire

kompletnog

Kur'ana

skladu

sa

njihovim

uvjerenjima

a neke

tumaenje samo odreenih ajeta, na osnovu kojih baziraju svoje

uenje. Najpoznatiji tumai Kur'ana i njihova djela te vrste tefsira jesu:

Zamaheri:

EI-Keffaju 'an hakaikit-tenli ve 'ujunul-ekavili fi vuduhiMe'vil

(mu'tezilijski),
Kadi
Abduldebbar:
Tenhui-Kur'ani 'anil-meta'in
(mu'tezilijski), El-Hasan el-Askeri i njegov tefsir (iitski), Tabersi:

Medme'ul-bejan li 'u/umiJ-Kur'an (iitski), Tabatabai: EI-Mizan fi teftirii

Kur'an (iitski), Itfej.ji: Himjanuz-zad ila daril-me'ad (haridijski), i drugi. 68
Znanstveni tefsir (et-tefsirul-'ilmi)

jeste tumaenje Kur'ana na

osnovu novih naunih otkria i spoznaja. Zaeci tog tefsira mogu se

nai jo kod Fahruddina Razija (umro

655.

60 6.

h. god.) i Mursija (umro

h. god.), ali pravi zamah doivljava u devetnaestom i dvadesetom

stoljeu, u periodu muslimanske dekadence i, istovremeno, velikog

naunog napretka na Zapadu. Pristalice te vrste tefsira pokuavaju sve

naune pronalaske povezati sa kur'anskim tekstom i dokazati da

Kur'an na njih aludira prije trinaest ili etrnaest stoljea. Me utim, u

njihovom

konteksta,

tumaenju

nategnuto

primijetno

tumaenje,

je

trganje

ishitreno

kur'anskih

povezivanje

rijei

iz

naunih

pretpostavki, ukljuujui i nedokazane, sa kur'anskim tekstom, itd,

zbog ega ga mnogi osuuju i postavljaju odreene uslove da bi

mogao biti prihvaen. Najizrazitiji predstavnik ovog smjera u tefsiru

jeste Tantavi Devheri sa svojim djelom:

66

EI-Devahiru fi teftirii-Kur'anil-

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 358.

Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 366.
68 Opirnije o dogmatskom tumaenju Kur'ana vidjeti: Muhammed Husejn ez-Zehebi,
nav. djelo, I tom, str. 363-482, te II tom, str. 3-336.
67

32

kerim,

a istom smjeru pripadaju i: Muhammed Ahmed el-Gamravi,

Hanefi Ahmed, Ahmed Izzet paa, i drugi.69

Reformatorski tefsir (et-tefsirul-islahi)

se

oznaava

nain

na

koji

Kur'an

to je sintagma kojom

tumae

islamski

pokreti

reformatorske kole, prije svega dobro poznata reformatorska kola

Muhammeda Abduhua. Naime, u devetnaestom i dvadesetom stoljeu
dolazi do ope letargije, dekadence i zaostalosti u muslimanskom
svijetu, to je posljedica udaljavanja od osnovnih islamskih principa,
uvoenja neislamskih normi ponaanja i obiaja u muslimanskim
drutvima, koje su obini muslimani smatrali vjerskim i koje nisu dali
mijenjati.

druge

strane,

Zapad

je

doivio

nauno -tehnoloki

napredak, zahvaljujui emu je kolonizirao veinu islamskog svijeta.

Odgovore na pitanje zato je nastupilo takvo stanje davali su mnogi,
naroito voe spomenutih pokreta i reformatorskih kola. Oni su
naglaavali da je problem u samim muslimanima, te da je izlaz u
vraanju povjerenja u osnovne islamske izvore, te pristupu tim
izvorima bez optereenosti kojekakvim obiajima i neutemeljenim
uvjerenjima.

Znaajan

doprinos

na

tom

planu

dala

je

kola

Muhammeda Abduhua, za koju su zasluni i: Demaluddin Afgani,

Reid Rida, Mustafa Meragi, i drugi. Abduhu i Rida autori su uvenog
tefsirskog djela

Teftirui-Kur'anil-hakim,

koje se drugim imenom zove:

Teftirui-Menar.70
Tematski tefsir (et-tefsirul-mevdu'i)

jeste tumaenje svih

kur'anskih ajeta koji govore o istoj temi, npr. o poloaju ene, o islamu
i kamati, o islamu i ljudskim pravima, itd . Pozitivna strana tog smjera u
tefsiru jeste to se uzimaju u obzir svi ajeti koji govore o odreenoj
temi - to je neophodno za kompletno sagledavanje odreenog
pitanja, a negativna - to se autori takvih djela poesto, skoro u
potpunosti, oslanjaju na kur'anske ajete a zapostavljaju npr. povode
objave, derogirane i derogirajue ajete, itd. 71 Bilo je i prije pokuaja
takvog tumaenja Kur'ana, ali se ono najvie razvilo u zadpje vrijeme,
odnosno u dvadesetom stoljeu. Radi se o djelima koja tumae samo
odreen broj kur'anskih ajeta, bez namjere da se protumai kompletan
Kur'an.

69

Muhammed es-Sabbag, nav. djelo, str. 203-21 2.

toj vrsti tefsira vidjeti: Isto, str. 213-225.
Kari Enes, Uvod u tefsirske anosti, Sarajevo 1 988, str. 1 62.

70 Opirnije o
71

33

ll\ki"Gtko o tefw,t""

Ostali naini tumaenja Kur'ana.

Strunjaci za kur'ansko

tefsirske znanosti nisu jedinstveni u stavu koliko ima vrsta tumaenja

Kur'ana, jer neki odreeni pravac svrstavaju pod drugi smjer u tefsiru,

dok ga drugi uenjaci navode kao poseban smjer. Zato emo u

razliitim djelima o tefsiru naii na razliit broj vrsta tefsira. Pored

toga, ima sluajeva da odreeni tefsir neki uenjaci svrstavaju u jedan a

drugi u neki drugi pravac u tefsiru. Razlog tom lei u injenici da nema
ni jednog tefsira kojim se Kur'an u potpunosti tumai samo jednom
metodom, nego su svi tefsiri, u stvari, nastali koritenjem raznih
metoda tumaenja Kur'ana, pa ih uenjaci svrstavaju u onu vrstu

tefsira za koju procijene da u njima preovlauje. Dakle, ne postoji

stopostotni tradicionalni, racionalni, jeziki, niti tefsir nekog drugog

smjera. ak i najpoznatiji tradicionalni tefsiri u sebi imaju dozu

racionalnog, kao to se i u najpoznatijim racionalnim tefsirima,

donekle, koristi tradicija za tumaenje Kur'ana.

U svakom sluaju, u tefsirkoj literaturi mogu se nai podaci i o

slijedeim pravcima tumaenja Kur'ana:

historijski metod

kojim se

nastoji doi do to vie historijskih podataka o kur'anskim kazivanjima

i uslovima objave,

filozofski metod

kojim se kur'anski ajeti nastoje

dovesti u vezu sa filozofskim pojmovima,

politiki metod

kojim se

kroz tumaenje ajeta obrauju savremene politike teme, itd. "Svi

metodi u tumaenju Kur'ana pokazuju da je Kur'an neisc rpna Boija

Rije koja e se uvijek

prevoditi

kroz tefsire, ali nee nikada biti

iscrpljena. Otuda su klasini komentatori Kur'ana govorili da nakon

svega ostaje ovjekova dunost da kae da "Bog najbolje zna" (Allahu

a'lemu) ta je rekao."72

Najbolji nain tumaenja Kur'ana

Ve je istaknuto da su tradicionalni i racionalni tefsir dva

najistaknutija pravca u tumaenju Kur'ana, to znai da najvei broj

tefsirskih djela pripada jednom ili drugom pravcu. Meutim, budui da

sva ta djela, iz oba pravca, imaju, donekle, i odlike onog drugog smjera,

te imajui u vidu izriito izjanjavanje mnogih islamskih uenjaka o

potrebi spajanja pozitivnih karatkeristika i jednog i drugog smjera,

moemo zakljuiti da je najbolji nain tumaenja Kur'ana: spoj

12

Isto.

34

pozitivnih karakteristika tradicionalnog i racionalnog tefsira, uz

potivanje naprijed navedenih uvjeta kojih se mufessir mora
pridravati. O tome dr. Jusuf Kardavi izriito kae: "Naime, poto u
metodologiji tumaenja Kur'ana ima onih koji uzimaju u obzir
naslijee i tradiciju, te onih koji posveuju panju razmiljanju i raciju,
najispravniji nain jeste spoj tradicionalnog i racionalnog, spoj
vjerodostojnih predaja i racionalnih dostignua, te zbliavanje naslije a
prvih generacija sa spoznajama kasnijih generacija." 73
On potom navodi niz mufessira koji su preferirali taj metod u
tumaenju Kur'ana: Muhammed ibn Derir et-Taberi, Ibn Kesir ed
Dimeki, Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, Muhammed ibn Ali e
evkani i dr. On ak tvrdi da je nepravda Taberija - najizrazitijeg
predstavnika tradicionalnog tefsira - smatrati samo tradicionalnim
mufessirom, jer on, nakon navoenja predaja, donosi svoj stav i
komentarie koje predaje su ispravnije, ili navodi i lini stav o pitanju
znaenja odreenog ajeta, to sve spada u racionalni tefsir. Kao
posebno interesantan primjer ejh Kardavi navodi i tefsir uvenog
evkanija, iz ijeg se naslova vidi da je i on zagovarao spoj te dvije
vrste tefsira: Fethui-K.adir, el-dami'u bejne fennejir-rivajeti ved-dirajeti min
'ilmit-tefsir (Otkrovenje Svemogueg - spoj tradicionalne i racionalne metode u
tefsiru).14
U prilog tome mogu se navesti brojna imena drugih istaknutih
islamskih uenjaka i mufessira. Naprimjer, ve u generaciji ashaba
neto od racionalnog tefsira moemo nai kod Ibn Abbasa,
najistaknutijeg mufessira meu njima. Poznato je da je on kur'anske
ajete, donekle, tumaio onako kako ih je razumio, odnosno svojim
racijem. Isti sluaj je i sa najistaknutijim mufessirima u generaciji
tabi'ina, to se moe potvrditi njihovim razliitim tumaenje m istih
ajeta, za ta ima puno primjera. :pored toga, zagovornika spoja
tradicionalnog i racionalnog tefsira ima i me u velikanima tefsirskih
znanosti kao to su: Zerkei, Sujuti, Alusi, Abduhu, Rida, Sejjid Kutb,
itd.

73

Jusuf el-Kardavi, nav. djelo, str. 217.

str. 217, 218.

74 Isto,

35

TRADICIONALNI TEFSIR

IBN ABBAS
'

u-a4-'- '
3. (prije Hidre) /619.-68/687.

Abdullah ibn Abbas bio je najistaknutiji mufessir meu

ashabima. Kao amidi Poslanika, s.a.v.s, odrastao je i
obrazovao se uz njega. Imao je fascinirajuu sposobnost
pamenja i cijeli ivot proveo je uei i poduavajui druge.
Pored poznavanja Kur'ana i kur' anskih znanosti, istakao se i u
poznavanju hadisa, fikha, arapskog jezika, historije Arapa i
predislamske poezije.

Jbn .Abbas

Puno ime mu je: Abdullah ibn Abbas ibn Abdulmuttalib el

Kurei el-Haimi.1 Iz samog imena vidi se da je iz plemena Kurej,
preciznije iz ogranka Haimovia. On je amidi Allahova poslanika
Muhammeda, s.a.v.s.
Roen je u Mekki, tree godine prije Hidre, odnosno 619.
godine, u svojevrsnom logoru, u periodu dok su muslimani i njihovi
zatitnici Haimovii bili izolovani na posjedu u'ab, iji je vlasnik bio
Ebu Talib.2 Odrastao je uz Poslanika, s.a.v.s, zato to mu je bio blizak
roak i zato to je Mejmuna, njegova tetka po majci, bila jedna od
Poslanikovih ena. 3

Poslanikova dova
Ve u djetinjstvu pokazivao je znake izuzetnog talenta i
nadarenosti, te velike otroumnosti i sposobnosti pamenja. Pored
toga, Muhammed, s.a.v.s, prouio mu je dovu, obraajui se
Uzvienom: "Allahu! Daj mu da razumije vjeru i podui ga tumaenju
Kur'ana!" (Jui:JI .J 0:1.lll 1)4 Povod uenju te dove bio je
slijedei: Kada je jedne noi Poslanik, s.a.v.s, bio kod Mejmune, Ibn
Abbas se probudio prije njega i pripremio mu vodu da bi se mogao
abdestiti i klanjati nonu nafilu. Kada je abdestio, upitao je: "Ko mi je
ovo pripremio?" Ona mu je odgovorila da je to uinio Ibn Abbas, pa
je on prouio za njega tu dovu. 5 Prema drugoj verziji, ta dova je glasila:
"Allahu! Podui ga Knjizi i mudrosti!" (I.J yt:i.S..ll 1)6 Na
osnovu raznih predaja na tu temu, najvjerovatnije je da je njemu
Muhammed, s.a.v.s, u nekoliko navrata prouio nekoliko dova sline
sadrine.' U svakom sluaju, plod Poslanikove dove jeste to to se on
1

U pogledu njegova imena nema nikakvog razilaenja i ono njega u istom obliku koriste
svi uenjaci koji su pisali o Ibn Abbasu. Pogledati npr: Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam,
Bejrut 1989, VIII izd, IV tom, str. 95.
2 Prema nekima, on je roen pete godine prije Hidre, ali ipak veina onih koji su se
bavili ivotopisom Ibn Abbasa navode da je on roen tree godine prije hidre. Vidjeti:
Ibn Hader el-Askalani, EI-Isabehft temji:(js-sahabeh, Bejrut, bez god. izd, II tom, str. 322.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tejsint vel-mlljessintne, I tom, str. 65.
4 Ovu dovu spominju skoro svi uenjaci koji su pisali o Ibn Abbasu. Vidjeti npr:
Muhammed Es-Sabbag, Lemhatft 'ulumii-Knr'an, Bejrut 1974, str. 1 33.
5 Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 322,323.
6 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 67.
7 O tome vidjerii opirnije: Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 322, 323.

40

meu ashabima istakao u raznim disciplinama a pogotovu u tumaenju

Kur'ana.
Poto je bio izuzetno nadaren a odrastao je faktiki uz Poslanika,
s.a.v.s, provodei puno vremena uz njega, pomno je posmatrao
njegove postupke i pamtio njegove rijei, tako da je dosta hadisa
zapamtio i prenio na slijedee generacije. Iako je imao svega trinaest
godina kada je Muhammed, s.a.v.s, preselio na ahiret, ve do tada
istakao se svojim znanjem. Pored toga, nastavio se druiti sa
istaknutim ashabima koji su bili stariji po godinama, tako da je od njih
zapamtio ono to nije mogao lino uti od Poslanika. U nekim
predajama navodi se kako je, nakon Poslanikove smrti, vrlo
otroumno predlagao nekim mlaim ashabima da obilaze poznatije
ashabe i pitaju ih o hadisima koje su oni lino uli od Vjerovjesnika
s.a.v.s, dok ih je jo bio znatan broj ivih. Navodi se tako da je on bio
uporan u obilasku ashaba i sluanju hadisa od njih. Kada bi npr. uo da
neko zna odreeni hadis, on bi mu otiao kui, pa ako bi taj ashab
spavao popodne (kajlula), on bi ga ekao pred vrati ma sve dok se ne
probudi. Poesto bi mu ashabi prigovarali to tako dugo eka, te mu
govorili da on samo treba poruiti pa da e oni njemu doi, ali on je
uvijek govorio da je on prei da njima do e na noge.8 Zato Buhari,
Muslim i ostali autoriteti u hadiskoj znanosti navode od njega 1660
hadisa9, ime se svrstava meu ashabe koji su prenijeli najvei broj
hadisa.

Izuzetna sposobnost pamenja

Ibn Abbasovi biografi navode vie sluajeva iz kojih se vidi da je
imao zapanjujuu sposobnost pamenja skoro svega to bi uo. Tako
se npr. navodi da bi skoro uvijek zapamtio ajet im bi ga uo, te da bi,
takoer, skoro uvijek zapamtio i shvatio hadis im bi ga uo. 1 0 Kada
mu je Ibn Ehi Rebi'a izrecitovao jednu svoju kasidu od osamdeset
distiha (bejtova) on ju je odjednom zapamtio. Pored toga, navodi se da
je znao zaepiti ui kada bi se desilo da uje narikae, da ne bi

Isto, str. 323.

9 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 95.

to Abdul-Mun'im Kandil, Hajatus-salihin, Kairo,

41

bez god izd, str. 1 59.

Jbl'\ .Abbas

zapamtio njihove rijei, jer bi mu ostajale u pamenju u potpunosti

onakve kako bi ih uo. l l

Razlozi njegove izuzetne uenosti

Ibn Abbas dokazao se kao jedan od najuenijih ashaba, ne samo
u pogledu islamskih znanosti, nego i u pogledu poznavanja arapskog
jezika, predislamske poezije i historije Arapa. Objanjavajui tu
zauujuu sposobnost pamenja i izuzetnu uenost, dr. Muhammed
Husejn ez-Zehebi navodi slijedee razloge:
1. Dova koju je Poslanik, s.a.v.s, nekoliko puta prouio Ibn
Abbasu u kojoj je traio od Allaha da mu podari znanje u vjeri,
poznavanje Kur'ana i mudrost.
2. Odrastanje uz Vjerovjesnika, s.a.v.s, i prisustvovanje brojnim
dogaajima, pogotovu sluajevima koji su bili povod objave pojedinih
ajeta.
3. Druenje Ibn Abbasa sa uenijim i poznatijim ashabima, ime
je nadoknadio ono to nije mogao uti direktno od Muhammeda,
s.a.v.s.
4. Odlino poznavanje arapskog jezika, zajedno sa svim
njegovim disciplinama, te poznavanje predislamske poezije. Da bi
pojasnio znaenje neke kur'anske rijei, nerijetko je navodio poetske
citate.

Izuzetna sposobnost uoavanja stvari, te sposobnost

samostalnog iznalaenja erijatskih rjeenja (idtihad). Navodi se da je
bio hrabar u iznoenju miljenja, jer je bio siguran da je to istina, pa se
nije bojao niijeg prigovora. Abdullah ibn Omer, tako der jedan od
istaknutih ashaba, znao ga je kritikovati zbog slobodnog iznoenja
stavova o nekim pitanjima, ali bi poslije i sam priz navao da je Ibn
Abbas bio u pravu. Tako je jednom prilikom Ibn Omer poslao nekog
ovjeka, koji ga je upitao za znaenje jednog ajeta, Ibn Abbasu da
njega o tome upita, pa kada se vratio od Ibn Abbasa i obavijestio ga o
tumaenju dotinog ajeta, Ibn Omer je rekao: "Do sada sam znao
S.

11

Isto.
42

govoriti da mi se ne svia odvanost Ibn Abbasa u tumaenju Kur'ana,

ali mi je sada jasno da je njemu dato znanje!" 1 2
Koliko je Ibn Abbas bio uen vidi se, izme u ostalog, iz
slijedeeg sluaja: Poto su mu se ljudi obraali traei odgovor na
razliita pitanja, jednog dana desilo se da ljudi koji su do njega doli
nisu mogli stati u njegovu kuu, nego su zakrili i ulice koje su vodile
do nje! Kada je obavijeten o tome, on je zatraio da prvo u du oni koji
ga hoe pitati o Kur'anu i nainu uenja Kur'ana, te ih je ulo toliko da
su napunili njegovu kuu. Svima je odgovorio na postavljena pitanja,
pa kada su izali, zatraio je da uu oni koji ga ele pitati iz tefsirske
znanosti. I njih je bilo toliko da su mu napunili kuu, pa je i njima
odgovorio na svako postavljeno pitanje. Kada su i oni izali, zatraio je
da uu oni koji su doli da ga pitaju o halalu i haramu, pa su mu i oni
napunili kuu. I njima je odgovorio na sva postavljena pitanja. Zatim je
isti sluaj bio sa onima koji su eljeli pitati iz oblasti nasljednog prava i,
na kraju, sa onima koji su doli da ga pitaju o arapskom jeziku i poeziji.
Nakon toga, on je dredio poseban dan za svaku od tih disciplina, pa su
mu ljudi dolazili u odreenim danima, shodno tome ta ih je
interesovalo i ta su htjeli uti od njega. 13

Ibn Abbas kao mufessir

Nema nikakve dvojbe da je Ibn Abbas bio najistaknutiji tuma
Kur'ana meu ashabima. Zbog toga je dobio i poasne nazive: "Tuma
Kur'ana" (ferdumanul-Kur'ani), "More znanja" (El-Bahr) i "Uenjak
cijelog ummeta" (Hibrul-ummeti).14
Ibn Mes'ud, takoer jedan od istaknutijih ashaba u tefsiru, za
njega je rekao: "Divan li je Ibn Abbas tuma Kur'ana!" Mudahid,
jedan od najistaknutijih tabiina u tefsiru i Ibn Abbasov uenik, za njega
je rekao: "Ibn Abbasa su nazvali 'More' zbog njegova ogromnog
znanja."1S Pored toga, Mudahid je za njega rekao: "Kada bi on neto

12

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 67, 68.

Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, S11ver min hajatis-sahabeh, Bejrut 1992. god, str. 1 81 ,
1 82.
14 Delaluddin es-Sujuti, El-Itkanfi '11/Nmii-K
m'an, IV dio, str. 205.
IS
Menna' el-Kattan, Mebahisfi 'NINmii-Kllr'an, Rijad, 1 981 . god, VIII izd, str. 382.
13

43

Jbn .Abbas

tumaio, na njemu bi se vidjelo svjetlo!" 16 Alija r.a, opisujui nj egov

nain tumaenja Kur'ana, rekao je: "Kao da gleda u gajb kroz tanahn i
zastor! " A Abdullah ibn Omer jednom prilikom za nj ega je rekao: "Ibn
Abbas je meu svim pripadnicima Muhammedova ummeta najbolji
poznavalac onog to je objavljeno Muhammedu!" 17
Ibn Abbasovi savremenici esto su mu se obraali kada ne bi
razumjeli neto iz Kur'ana i imali su povjerenje u ono to bi im on
kazao. Dakle, Ibn Abbas je, jo kao vrlo mlad, postao poznat i uven
islamski uenjak. Bio je savjetnik sve etverice prvih halifa. Posebno
mnogo je predaja koje govore o tome da ga je Omer, iako stariji i
halifa, mnogo cijenio, pozivao u svoje drutvo i pitao za savjete. Tako
se prenosi da bi Omer, r.a, kada bi iskrsla neko teko pitanje, pozivao
Ibn Abbasa i govorio mu: "Ti si dostojan ovog i slinih pitanja!" Kada
bi, zatim, Ibn Abbas rijeio to pitanje, on bi prihvatio njegovo
obrazloenje, bez pozivanja i pitanja ikog drugog. t s
Pored toga, Buharija navodi da ga je on esto pozivao kada bi se
sastajao sa uesnicima bitke na Bedru. Jednom prilikom Omer je
primijetio da se jedan od veterana Bedra udi zato on stalno poziva
Ibn Abbasa u drutvo sa njima, kada oni imaju djecu njegovih godina.
Zato je

Omer upitao sve prisutne ta misle o

znaenju rijei

Uzvienog: "Kada Allahova pomo i pobjeda do u... "19, pa je jedan od

uesnika

bitke

na

Bedru

rekao:

"Time

nam

se

nareuje

da

zahvaljujemo Allahu i traimo oprosta od Nj ega kada nam On da

pomo i pobjedu". Tada je Omer upitao Ibn Abbasa o znaenju te
sure, pa je on odgovorio: "Time se najavljuje smrt Allahova Poslanika
s.a.v.s. Allah mu time poruuje: 'Kada Allahova pomo i pobjeda
dou' - to je znak da ti se pribliio smrtni as, pa - 'ti veliaj
Gospodara svoga hvalei Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek
pokajanje primao."' Na to je Omer dodao: "I ja o toj suri znam upravo
to!"2 Time je pokazao starijim i poznatim ashabima da Ibn Abbas
posjeduje znanje koje poesto ni oni sami nisu znali.

16

D r. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str.

17

Isto.

18
19

Hajruddin ez-Zirikli,

nav.

djelo, str.

95.

Kompletna sura En-Nasr.

20 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 383.

44

69.

Ibn Abbas, kao veliki autoritet u islamskim znanostima, imao je

veliki broj uenika, tj. tabiina koji su uili pred njim i preuzimati znanje
od njega. Strunjaci za oblast te fsira navode podatak da su se meu
tabiinima oformile tri kole tefsira: mekkanska, medinska i iraka, te da
je Ibn Abbas bio osniva mekkanske kole, jer su mufessiri tabiini u
Mekki upravo od njega preuzimati islamske znanosti, a prije svega
tumaenje Kur'ana. Tako er navode da su uenjaci mekkanske kole
bili najueniji, upravo zato to im je uitelj bio Ibn Abbas. Kao njegovi
najistaknutiji uenici navode se slijedei tabiini: Se'id ibn Dubejr,
Mudahid, Ikrime, Tavus ibn Kejsan El -J ernani i Ata' ibn Ebi
Rebbah.21
Koliko
pokazuju

je Ibn Abbas bio cijenjen

rijei Tavusa kojima

je

meu samim ashabima

odgovorio

na prigovor

zato

zapostavlja ostale ashabe i najvie se drui sa Ibn Abbasom: "Vidio

sam sedamdeset ashaba Allahova poslanika, s.a.v.s, koji bi se, ako bi se
razili u vezi sa odreenim pitanjem, priklanjati stavu Ibn Abbasa. " 22
Od Ebu Vaila se prenosi da je jednom prilikom Ibn Abbas uio i
tumaio suru

En-Nur,

pa se to njemu toliko dopalo, da je rekao: "Da

su ga uli Perzijanci i Bizantinci, sigurno bi primili islam!"23 Ibn Abbas

bio je kompletna osoba, jer je postupke usklaivao sa svojim znanjem.
esto je danju postio a noi bi provodio u ibadetu i nonom namazu.
Puno je plakao iz straha od Allaha, tako da su mu se na licu ucrtale
dvije crte.24 Koliko je Ibn Abbas bio popularan u narodu i u periodu
nakon etverice hatifa, svj edoi slijedei sluaj : Desilo se da je on
obavljao hadd iste godine kada i hatifa Muavija. Iako je Muavija kao
hatifa imao svoju zvaninu pratnju i pomonike, ipak je Ibn Abbasov a
pratnja bila vea, mada tada nije imao nikakvog udjela u vlasti. Nj ega
su okruivali ljudi eljni nauke. 25

Ibn Abbasov tefsir

Ibn Abbas nije napisao tefsir, ali je

svojim ueruc1ma,

istaknutim tabiinima, po nekoliko puta tumaio Kur'an, ajet po ajet, od

21

Isto, str. 338, 339.

Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 324.
23 Isto, str. 325.
24 Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, nav. djelo, str.1 74.
25 Isto, str. 1 85.
22

45

.:Ybn .Abbas

poetka do kraja, to su oni pomno pamtili i prenosili na slijedee

generacije. Te je predaje uveni filolog Muhammed ibn Ja'kub El
Firuzabadi sabrao i objavio kao jedno djelo, odnosno kao kompletan
tefsir, pod nazivom: Tenvirnl-mikjas min tefsiri Ibni Abbafl6 koji se i danas
moe nai kao tampano djelo. Njegov je tefsir karakteristian po
tome to je kratak, a njegove rijei dopunjuju znaenje kur'anskih
rijei, tako to se njima proiruje iskaz.
Njegov tefsir svrstava se u tradicionalne tefsire, to z nai da on
Kur'an

tumai

prije

svega

samim

Kur'anom,

zatim

hadisima

Muhammeda, s.a.v.s, pa onda miljenjima istaknutih ashaba. Pored

toga,

poto

je

bio

izvanredan

poznavalac

arapskog

jezika

predislamske poezije, on je poznat i po tome to se pri tumaenj u

Kur'ana koristio i tim disciplinama. I konano, on se donekle koristio
israilijjatima, predajama jevreja i krana. Neki su mu prigovarali
zbog toga, zamjerajui mu da je puno koristio israilijjate, ali ga zato
drugi brane, iznosei injenicu da on te predaje nije koristio u
temeljnim stvarima vjere, pogotovu akaida, nego u nekim manje
vanim momentima, kao to su kazivanja o bivim narodima, pazei,
opet,

da

ne

budu

kontradiktornosti

sa

kur'ansko -sunnetskim

tekstom.27
Kada je u pitanju pojanjavanje odreenih kur'anskih termina
citatima iz predislamske poezije, treba rei da su to radili i ostali ashabi
mufessiri, s tim to je to Ibn Abbas inio vie od drugih. On je takav
postupak smatrao

neophodnim za razumijevanje manje poznatih

kur'anskih izraza, jer je Kur'an obj avljen "na jasnom arapskom jeku".28
U tom smislu prenosi se njegova izreka: "Ako me pitate za znaenje

manje jasnih rijei u Kur'anu, potraite ih u poeziji, jer je poezija

arapska antologija." Nakon nekoliko generacija pojavili su se ne ki
uenjaci islamskog prava koji su kritikovali takav nain tumaenja
Kur'ana, govorei da predislamska poezija ne moe biti osnova
kur'anskom znaenju. Meutim, to je ostalo miljenje manjine, budui
da se u ovom sluaju ne radi o davanju prednosti poezij i nad

26

360. Naziv tog tefsira donekle se razlikuje, zavisno

ga tako neki navode kao Tenvirul-mikbasft tiftiri Ibni Abbas (kao to je
sluaj kod dr. Zehebija), a neki kao: Tenvirul-iktibas min tiftiri IbniAbbas.
27 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 70-73.
28 Ef-N'ara', 195.
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str.

od mufessira, pa

46

kur'anskim tekstom, nego se poezijom samo poJaSnJavaju manje

poznati kur'anski izrazi. Zato se mufessiri, sve do dananjih dana, nisu

ustruavali koristiti predislamskom poezijom u tumaenju pojedinih

kur'anskih izraza. 29

Izmiljanje i pripisivanje Ibn Abbasu rijei koje nisu njegove

U hadiskoj nauci dobro je poznat sluaj izmiljanja hadisa i

pripisivanja istih Poslaniku, da bi se na taj nain ojaalo odre eno

miljenje i stekla neka ovosvjetska korist. Neto slino deavalo se i u

oblasti tefsira, prije svega sa Ibn Abbasom. Naime, budui da je on

imao veliki ugled kao mufessir i da je priznat kao najbolji tuma

Kur'ana meu ashabima a da njegov tefsir nije zapisan za njegova

ivota, neki ljudi iz kasnijih generacija izmiljali su na njega, govorei

da je on protumaio odreene ajete onako kako on ustvari nije radio.

Zato je nastao problem kako pristupiti njegovom tefsiru, s obzirom na
to da je dosta stvari izmiljeno i njemu pripisano. Taj problem islamski

uenjaci eavali su kao i problem izmiljanja hadisa, tj. provjerom

lanca prenosilaca hadisa, odnosno, u ovom sluaju, provjerom lanca

prenosilaca rijei koje se pripisuju Ibn Abbasu. Tako se u strunoj

literaturi mogu nai lanci sa pouzdanim prenosiocima, kojima se moe

vjerovati i ije se predaje mogu prihvatiti kao rijei Ibn Abbasa, kao i

lanci sa prenosiocima koji nisu pouzdani i ije se predaje ne mogu

uzeti kao vjerodostojne. Kao potvrdu da su neki lanci pouzdani navodi

se i to to ih Buhari koristi u svom Sahihu. Mnogi mufessiri, kao npr.

Taberi, prilikom citiranja Ibn

Abbasovih

stavova razluivali

su

vjerodostojne od nevjerodostojnih predaja. Ipak, za tefsir koji je

sakupio Firuzabadi ne moe se rei da je potpuno vjerodostojan, poto

ima jedan broj slabih predaja, tj. onih koje se ne mogu uzeti kao
sigurne.30

Ibn Abbasov angaman u drutvu

Iz Ibn Abbasovih biografija moe se vidjeti da je on veliki dio

svog ivota proveo bavei se naukom, tj. uei i poduavajui druge i

to mu je bilo osnovno zanimanje. Trei halifa, Osman, r.a, odredio ga

29 Dr.

Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 74-77.

30 Opirnije o tome vidi: dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 77-83.

47

Jbn ..Abbas

je da predvodi muslimane u obredima hadda one godine kada je

Osman ubijen, to je on i uinio. Kratko vrijeme bio je namjesnik

Basre, na koje mjesto ga je postavio etvrti halifa, Alija, r.a. Tu dunost

je obavljao do Alijine smrti. Iako je bio istaknut i uenjak i profesor,

ipak mu to nije bila prepreka da se lino angauje u dihadu. Preivio

je teka vremena smutnje meu ashabima i tabiinima (titna), ali se nije

sklanjao pred velikim iskuenjima kao neki drugi, nego se priklanjao

onoj strani za koju je smatrao da je bila uz istinu. Tako je npr.

uestvovao na Alijinoj strani i u bici na devi protiv Aie i njenih

pristalica, kao i u bici na Siffinu protiv Muavije i njegovih pristalica,

gdje je bio komandant desnog krila vojske. 31 Takoer je uestvovao na

Alijinoj strani u borbi protiv haridija. Pored toga, uestvovao je u

osvajanju Sjeverne Afrike, dvadeset sedme godine po Hidri. 32
Koliko je Ibn Abbas bio hrabar, uen i ubjedljiv u razgovoru

dobro pokazuje primjer njegova razgovora sa haridijama kada su s e

okrenuli protiv Alije, r.a. Naime, dvadeset etiri hiljade Alijinih

pristalica odmetnulo se od njega, zamjerajui mu to je dozvolio

arbitrau izmeu njega kao halife i Muavije koji se borio za vlast, to

nije uzeo ratnog plijena niti robinja u bitkama s a Aiom i Muavijom i

to

je

dozvolio

da

se

za . njega

ne

upotrijebi

naziv

"Vladar

pravovjernih" (emirul-mu'minin). Ibn Abbas zatraio je dozvolu od

Alije da razgovara sa haridijama, to mu je on dozvolio, iako je izrazio

bojazan za njega. Ibn Abbas tada je otiao direktno haridijama i

podue razgovarao sa njima o stvarima koje su zamjerali halifi, tj. Aliji,
r.a. Budui da je bio izuzetno otrouman i uen, on je, na osnovu
Kur'ana i Sunneta, opravdao sve Alijine postupke i dokazao im da je

postupao ispravno. Nakon toga, dvadeset hiljada kolebljivaca vratilo se

u redove Alijine vojske a etiri hiljade ih je ostalo iz inata pri svojim
stavovima, pravei i dalje veliku smutnju. 33

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 382; Ibn Hader el-Askalani, nav. djelo, str. 325.
Ebul-Fida' Hafiz Ibn Kesir, EI-Bidaje ven-nihaje, Kairo 1 994. god, VIII dio, str. 284.
33 Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, nav. djelo, str.1 76-179.

3!

32

48

Ibn Abbasova smrt

Pred kraj ivota Ibn Abbas je oslijepio i povukao se u Taif, gdje
je i umro.34 Najispravnije miljenje je da je umro ezdeset osme godine
po Hidri, odnosno

687.

godine, u sedamdesetoj godini ivota. 35

Denazu mu je klanjao veliki broj ashaba i tabiina a u kabur ga je

spustio i denazu imamio Muhammed ibnul-Hanefijja, jedan od

Alijinih sinova. Tom prilikom je rekao: "Tako mi Allaha, danas je

umro uenjak cijelog ummeta!"36

***

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 95.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 65.
36 Dr. Abdurrahman Re'fet el-Baa, nav. djelo, str.1 85; dr. Muhammed Husejn ez
Zehebi, nav. djelo, str. 65.
34
35

49

MUDtAHID IBN DtEBR

21 /642.-1 04/722.
Mudahid ibn Debr bio je najpoznatiji mufessir meu
tabiinima a istakao se i u ostalim islamskim znanostima. Svi ga
stavljaju na pijedestal kada je u pitanju uenost i pobonost.
Uenik je uvenog Ibn Abbasa a znanje je prenio mnogima iz
naredne generacije. ivio je sa Kur'anom i za Kur'an, te je i
umro sa Kur'anom, na seddi.

M&..\dahid ibn Debt4

Mudahid ibn Debr Ebul-Haddad el-Mekki el-Mahzumi

roen je

god. po Hidri,

21.

642.

god. po lsau, a.s, u vrijeme

vladavine Omera ibnul-Hattaba, r.a.1 ivio je najvie u Mekki, putovao

je u razne krajeve a jedno vrijeme ivio je i u Kufi. Jedan je od

najistaknutijih

tabiina

meu

poznavaocima

islamskih

znanosti,

pogotovu u poznavanju Kur'ana i znanostima u vezi sa Kur'anom tj.

tefsirom. Umro je u Mekki, na seddi,

722.

1 04.

god. po Hidri, odnosno

god. po lsau, a.s, u osamdeset treoj godini ivota. 2 Mudahidovi

biografi

tu

godinu uzimaju za najvjerovatniju godinu njegove smrti,

iako manji broj njih navodi i neke druge godine, kao npr:

1 02, 1 03,

1 07. ili 1 08. godinu po Hidri.3

Mudahidova uenost i pobonost
U vrijeme tabiina postojala su tri centra ili kole u kojima su

tabiini izuavali tefsir, preuzimajui ga od istaknutih ashaba. U Medini

su se istaknuti tabiini okupljali oko Ubejj ibn Ka'ba, u Kufi (Iraku) oko

Abdullaha ibn Mes'uda, a u Mekki oko Abdullaha ibn Abbasa.4 Ibn

Abbas slovi kao najpoznatiji mufessir meu ashabima, pa je logino

to se i titula najboljeg mufessira meu tabiinima pripisuje njegovom

ueniku,

Mudahidu. Neki strunjaci u tefsiru daju prednost

njegovom kolegi Se'id ibn Dubejru, takoer Ibn Abbasovom ueniku,

ali ipak veina Mudahida smatra najveim strunjakom u tefsiru meu

tabiinima.5
Budui da je Ibn Abbas bio enciklopedista, Mudahid je od njega

primao svestrano znanje, ne zanimajui se samo za jednu naunu

disciplinu. Tako se navodi da je bio strunjak u fikhu i hadisu, ali da je

ipak najbolji bio u tefsiru. Svoje znanje stjecao je, osim Ibn Abbasa,

pred slijedeim ashabima: Alijom, Ebu Hurejrom, Aiom, Sa'd ibn Ebi

Vekkasom, Abdullahom ibn Amrom, Abdullahom ibn Omerom,

1

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, V tom, str. 278; Menna' el-Kattan, Mebahis fi 'ulumii

KNran, str. 384.

2

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 278; Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsim

ve/-mufessimne, I tom, str. 104.

Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, Sijem e'lamin-nubela', Bejrut 1 996. god. XI izd. IV
tom, str. 455,456.
4 Muhammed Es-Sabbag, Lemhatfi 'ulumii-KNran, Bejrut 1974, str. 1 37, 138.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 103-105.

52

Dabirom ibn Abdullahom, Ehu Se'idom el-Hudrijem i dr. Od njega

se prenosi izreka da je tefsir izuavao i preuzimao od vie od deseterice
ashaba.6 Znanje koje je stjecao pred ashabima prenosio je na tabi
tabiine, pa i neke tabiine, a prije svega na: Ata'a, !krimu, Amra ibn
Dinara, Katadu, Sulejmana el-Ahvela, Sulejmana el-A'mea, Abdullaha
ibn Kesira i mnoge druge. Ovaj Abdullah ibn Kesir el-Mekki jedan je
od deseterice imama u kiraetu, a znanje je stekao ponajvie od
Mudahida.7
O vrijednosti Mudahida kao uenjaka i o njegovoj sposobnosti
govore mnoge izreke prenesene od uenjaka koji su ga poznavali i
izuavali njegov ivotopis. Tako ga npr. strunjaci u disciplinama
provjere vjerodostojnosti prenosilaca hadisa, meu kojima i uveni
Jahja ibn Me'in, smatraju povjerljivim i pouzdanim, tj. da se od njega
moe preuzimati sve znanje koje prenosi. Pored toga, A'me, Katade i
Husajf za njega su rekli da je bio u svoje vrijeme najbolji strunjak u
kur'anskim i tefsirskim znanostima. Od Ibn Durejda prenosi se
slijedea izreka: "Drae mi je da neto ujem od Mudahida pa da
onda mogu rei da sam to od njega lino uo, nego li moja porodica i
imetak." 8
Mudahid se nije istakao samo u znanju nego i u praksi, u
primjeni znanja, maksimalno se trudei da svoja djela uskladi sa
znanjem. U tom smislu u Mudahidovom ivotopisu navodi se vie
predaja koje ukazuju na njegovu izuzetnu pobonost. Tako npr.
navodi se da bi se on potpuno predao i uivio u namazu, obavljajui ga
krajnje skrueno. Toliko dugo bi se zadravao na ruku'u da bi oni koji
bi ga vidjeli kako klanja pomislili da nee nikako ustati sa ruku'a. Isto
tako, kada bi ga vidjeli na seddi, pomislili bi da nikada nee podii
glavu sa sedde. Stalno bi se sjeao Uzvienog Allaha, uei odreeni
zikr, pa je o tome rekao: "ovjek nee biti jedan od onih koji puno
spominju Allaha sve dok Ga ne bude spominjao uei zikr i stojei i
sjedei i leei!"9

Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, nav. djelo, str. 450; Dr. Muharnmed Husejn ezZehebi, nav. djelo, str. 1 07.
7 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 384.
8 Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, nav. djelo, str. 451 , 454.
9 Abdul-Mun'im Kandil, Hajatus-salihin, Kairo, bez god izd, str. 275, 276.
6

53

Mt-dahid ibn Debi"

Jo u mladosti bio je spreman na smrt i iekivao ju je svake

noi. Zato je svake noi, leei u postelji, sve dok ne zaspi uio: La

i/ahe il/el/ah.
Uzvienog:

Kada je upitan o tom postupku, on je prouio rijei

On va.r nou uspavlJuje (umrtv!Ju.Je) ... 10

Poto je bio izuzetno

uen i poboan, te poto je vrlo lijepo i teno govorio, mnogi su hrlili

na njegova predavanja i nastojali da budu to ee u njegovoj blizini.
Puno su alili i smatrali bi da ih je mailo veliko dobro ako bi izostali
samo sa jednog njegova predavanja. 1 1

Mudahid kao mufessir

U vrijeme tabiina preovladavao je tradicionalni tefsir a bilo je
vrlo malo pokuaja racionalnog tumaenja Kur'ana. Zato se mufessiri
koji su tada ivjeli ubrajaju meu tradicionalne mufessire, meu kojima
je,

svakako,

sam

Mudahid.

Slino

ostalim

tradicionalnim

mufessirima, Mudahid je kur'anske ajete tumaio na slijedei nain:

1. drugim kur'anskim ajetima koji govore o istoj temi - to

spada u tumaenje Kur'ana Kur'anom,

2. hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s,

3. rijeima istaknutih ashaba a ponajvie Ibn Abbasa,
4. vlastitim razumom na osnovu poznavanja arapskog jezika,

islamskih znanosti i drugog potrebnog znanja, i

5. israilijjatima, tj. predajama od jevreja i krana.

Koliko je cijenio Ibn Abbasa, koliko se druio s njim i koliko je
nauio od njega moe se vidjeti iz izreke u kojoj kae da je lino pred
Ibn Abbasom trideset puta prouio Ku'ran, ili iz njegovih rijei: "Tri
puta sam detaljno preao Kur'an sa Ibn Abbasom, zaustavljajui se
kod svakog ajeta i pitajui ga o njemu, povodom ega je objavljen i
kakvo je njegovo znaenje. "12
S obzirom na njegovo izuzetno interesovanje za znaenjima
kur'anskih ajeta i izvanrednu sposobnost pamenja, moe se slobodno
rei da je on zapamtio kako je Ibn Abbas protumaio svaki kur'anski
1 0 EIEn'am, 60.
l l Abdul-Mun'im Kandi!, nav. djelo, str. 276.
1 2 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 384, 385.

54

ajet i da je to njegovo tumaenje prenio slijedeim generacijama. Zato

je njegovo ime jedno od glavnih kada se govori o lancima prenosilaca

(sened) preko kojih je prenesen Ibn Abbasov tefsir do vremena kada je

zapisan u tefsirima kasnijih mufessira. I zato su se, kako kae ejhul

islam Ibn Tejmije, mnogi uenjaci oslanjali na njegovo tumaenje

Kur'ana, meu kojima se istiu afija i Buharija. Piui poglavlje o

tefsiru u

Sahihu,

Buhari mnoge predaje navodi upravo od Mudahida.

Zbog toga je i Sufjan es-Sevri rekao: "Ako ti doe Mudahidov tefsir,

on ti je dovoljan!"1 3 Ibn Hajjan je za Mudahida rekao: "On je bio
strunjak u fikhu, poboan, odan ibadetu i vrlo precizan." Zehebi je za
njega rekao: "Sav ummet sloio se u tome da je on velikan i da se

njegove rijei uzimaju kao dokaz. Autori svih est najpoznatijih

hadiskih zbirki navode predaje koje on prenosi."14
Svi ti citati potvrda su Mudahidove izuzetne uenosti i njegove

velike vrijednosti kada su u pitanju islamske znanosti a posebno tefsir.

Meutim, i pored toga postoji A'meova predaja da su neki uenjaci

oprezno prihvatali njegov tefsir zato to je imao kontakta sa ehli

kitabijama i to je njih pitao o odreenim stvarima. To je ipak jedna od

rijetkih primjedbi na Mudahida, a dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi

na to odgovara slijedeim rijeima: "To je jedini prigovor koji je

upuen njegovom tefsiru. Ipak, ne znamo ni za koga da mu je

prigovorio u pogledu njegove pouzdanosti i pravednosti. Ukratko

reeno, Mudahid je bez ikakve dvojbe, pouzdana osoba. A ako je

tano da je pitao ehli-kitabije o nekim stvarima, ne vjerujem da je u

tome prelazio granice dozvoljenog, pogotovu ako se ima u vidu da je

bio Ibn Abbasov uenik, uenik uenjaka cijelog ummeta, koji je

energino osuivao preuzimanje i vjerovanje u predaje ehli-kitabija

koje prelaze granice onog to je zabranio Allahov Poslanik, s.a.v.s."1 5
U vrijeme tabiina znanje se uglavnom prenosila usmenim putem

i vrlo malo se zapisivala na papir. Sve islamske znanosti prenoene su

usmenim putem, s generacije na generaciju, do kraja drugog i poetka

treeg stoljea po Hidri, kada se poinje ozbiljnije raditi na njihovom

sakupljanju i zapisivanju u knjige. Zato ni Mudahid nije napisao svoj

tefsir i on ne postoji kao zasebno djelo, nego samo kao pojedinane
13
t4
ts

Isto, str. 385; Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str.104.
Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 385; Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo,
str. 1 05.
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str.105.

55

M"'dahid ibn Debi'

predaje zapisane u djelima kasnijih islamskih uenjaka, prije svega

mufessira.
Budui da njegov tefsir nije zapisan u njegovo vrijeme a da je
imao veliki ugled kao mufessir, sa Mudahidom se desila slina stvar
kao i sa Ibn Abbasom. Naime, odreene osobe iz kasnijih generacija
znale su nekada, radi nekih svojih linih dunjalukih interesa i radi
potvrde svojih stavova, pripisati Mudahidu neke rijei koje on nije
rekao. Na taj je nain dolo do pojave da se o jednom ajetu od
Mudahida prenose dva razliita tumaenja. Meutim, to se sa
Mudahidom ipak rjee deavalo nego sa Ibn Abbasom a i pored toga
islamski uenjaci su ukazivali na ljude koji su prenosili njegove rijei,
ukazujui na lance prenosilaca kojima se moe vjerovati, kao i na one
koji nisu vjerodostojni.

obzirom na to, sa poprilinom sigurnou

moe se tvrditi koje su rijei preneene od Mudahida a koje su

izmiljene.16

Primjeri Mudahidova tumaenja Kur'ana

Rijei Uzvienog

nevidive. "17,

"

... i On vam je upotpunio Svoje blagodati, i vidive i

Mudahid je protumaio: "Vidljive blagodati su: islam,

Kur'an, Poslanik i nafaka, a nevidljive se ogledaju u pokrivanju

sramota i grijeha." Zatim, rijei Uzvienog:

stojtel"1 8,

on

je

protumaio:

".,.i pred Allahom pokorno

"Pokornost

(kunut)

sastoji

se

od

skruenosti, obaranja pogleda i poniznosti iz straha od Allaha."19

Rijei Uzvienog:

Njegova!"20,

"

...i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje odputa

on je protumaio: "... tj. nemojte slijediti puteve novotarija i

sumnjivih stvari!" U pogledu rijei Uzvienog:

grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli. .

" Oni koji budu :do finili i

"21, on je rekao: "Grijesi okruuju

srca kao to zid okruuje ono oko ega je izidan. Kad ovjek uini neki
.

16

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 385

LNkman, 20.
1 s EI-Bekare, 238.
19 Abdul-Mun'im Kandi!, nav. djelo, str. 277.
20 EI-En'am, 1 53.
2 1 EI-Bekare, 81.
17

56

grijeh, grijesi se gomilaju i zaklanjaju srce, sve dok ono ne postane

ovako! " - zatim je zatvorio svoju aku.22
Tumaei Allahove d.. rijei:

"Zatim ete tog dana sigurno bitipitani

za uvanje!"23, on je rekao: "tj. za svaku slast." Tumaei Allahove, d.,

rijei: "Zaista onima koji kazu: 'Na! gospodar je Allah' a zatim budu
ustrajni..."24, on je rekao: "tj. zatim budu ustrajni i ne budu inili irk sve
do smrti." Tumaei Njegove rijei: "A ako se u nelemu ne slaete, obratite
se Allahu i Poslaniku .. "25, on je kazao: "Obratite se Allahovoj Knjizi i
.

Njegovom poslaniku dok bude iv, a kada on umre onda njegovom

sunnetu!"

A tumaei Njegove rijei: " ... a ne zaboravi ni svoj udio na ovom

svfjetu!"26, on je rekao: " Odvoji od ovog svijeta za ahiret, tako to e

biti pokoran Uzvienom Allahu."27
Tumaei ajete o polaganju rauna na ahiretu, Mudahid je
naveo slijedei primjer: "Na kijametskom danu bit e dovedena tri
ovjeka: bogata, bolesnik i rob, pa e Uzvieni Allah upitati bogataa:
'ta te je udaljilo od ibadeta Meni, radi ega sam te stvorio?' On e
odgovoriti: 'Gospodaru, dao si mi veliko bogatstvo, pa me je ono
zavelo.' Tada e mu biti pokazan Sulejman, a.s, sa svim svojim
bogatstvom, pa e bogatau biti reeno: 'Jesi li ti bio imuniji i sa vie
obaveza od nj ega?' 'Ne, on je bio imuniji od mene, Gospodaru.' - rei
e on, pa e mu Allah kazati: 'Sva vlast, obaveze i bogatstvo koje mu je
dato nisu ga sprij eili od ibadeta Meni!' Zatim e biti doveden
bolesnik, pa e i njega Uzvieni upitati: 'ta j e tebe sprijeilo da Mi
ini ibadet radi kojeg sam te stvorio?' On e odgovoriti: 'Gospodaru,
bolest moga tijela sprijeila me je od toga.' Tada e mu biti pokazan
Ejjub a.s. sa svojom boleu i belajem, pa e bolesniku biti reeno: 'Jesi
li ti bio bolesniji i na veem iskuenju ili on?' 'On je bio.' - rei e
bolesnik, pa e mu Allah kazati: 'Njega bolest i iskuenje u kojem je
bio nije sprijeilo da Mi ini ibadet!' Zatim e biti doveden rob, pa e
ga Allah upitati: 'ta je tebe sprijeilo da Mi ini ibadet radi kojeg sam
te stvorio?' On e odgovoriti: 'Gospodaru, odredio si mi na dunjaluku
gospodare, pa su oni imali vlast nada mnom i oni s me sprijeili da
22

Abdul-Mun'im Kandil, nav. djelo, str. 277.

Et-Teka.r11r, 8
24 FN.r.tilet, 30.
25 En-Ni.ra', 59.
26 EI-Ivua.r, 77.
27 Ebul-Fida' Hafiz Ibn Kesir, EI-Bidaje ven-nihaje, Kairo 1994. god, IX dio, str. 231-235.
23

57

Mdahid ibn Debi"

Tebi inim ibadet.' Tada e mu biti pokazan Jusuf a.s. u stanju

podanika i roba, pa e tog roba Allah upitati: 'Da li si ti bio u teem

stanju kao rob ili on?' 'On je bio, Gospodaru.' -odgovorit e, pa e

mu Allah rei: 'To to je on bio rob nije ga sprijeilo da Meni ini

ibadet!"'28

***

2s

Isto, str. 232, 233.

58

IBN DERIR E T- TABERI

c5..) J h 1\ ..)-;...)-+ (.H

J..o ,

224/839.-310/923.
Taberi je bio strunjak u svim islamskih disciplinama,
historiji i arapskom jeziku. Posebno se istakao kao mufessir,
napisavi komentar Kur' ana koji mnogi i danas smatraju
najboljim tefsirom ikada napisanim. To je najstariji tefsir koji je
kompletno sauvan do danas i smatra se uzorom svim
tradicionalnim tefsirima.

Jbl'l Det'it' et-Tabet'i

Puno ime mu je: Ehu Da'fer Muhammed ibn Derir ibn Jezid

ibn Kesir ibn Gali b et-Taberi. Roen je

odnosno

839.

224.

godine po Hidri,

godine po Isau, a.s, u Amulu u pokrajini Taberistan, po

kojoj je dobio i ime. Taberi navodi san svoga oca, kao iaret dok je jo

bio dijete, da e biti istaknuti uenjak: "Moj otac me je usnio ispred

Allahova Poslanika, s.a.v.s, sa sepetom punim kamenja, kako bacam to

kamenje pred njega. Ispriao je to tumau snova, pa mu je on rekao:

Ako odraste, tvoj sin e dati veliki doprinos islamu i odbrani erijata."

To je potaklo oca da mi pone pomagati u traganju za znanjem, iako

sam tada jo bio dijete."1 Zatim, Ibn Derir o svojim poecima u nauci

kae: "Kur'an sam nauio napamet sa sedam godina, ljude sam u

namazu predvodio sa osam, a hadise sam zapisivao sa devet godina. "2

Sa dvanaest godina naputa svoj rodni kraj u potrazi za znanjem. Sa

tim ciljem boravio je u mnogim pokrajinama: kao npr. u Egiptu (Misr),

Siriji (am) i Iraku, te se na kraju nastanio u Bagdadu.3 Tu provodi

ostatak ivota. Umire

310.

godine po Hidri, odnosno

923.

godine po

Isau, a.s.4

Njegovi uitelji i uenici

Kada je prvi put dolazio u Bagdad,

241 .

h.g, imao je elju da

doe do Ahmeda ibn Hanbela i pred njim stekne odreeno znanje, ali
je Ahmed ibn Hanbel umro malo prije njegova dolaska.s Ipak, sreo se
sa velikim brojem istaknutih uenjaka tog doba, od kojih je uio razne

znanosti. Njegovi profesori bili su: Muhammed ibn Abdulmelik, Ismail

ibn Musa es-Sudejj, Ishak ibn Israil, Muhammed ibn Humejd er-Razi,

Ahmed ibn Meni', Hennad ibnus-Serijj, Muhammed ibn Abdul-A'la es

San'ani, Sufjan ibn Veki', Fadl ibnus-Sabbah, Bir ibn Mu'az el-Akadi,

Mudahid ibn Musa, Harun ibn Ishak el-Hemedani, Ibrahim ibn Se'id
el-Devheri, Se'id ibn Jahja el-Emevi i dr.6

1 Halil Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taberi (faberijev ivotopis, naveden na poetku njegova

tefsira: Muhammed ibn Derir et-Taberi, Dami'ul-byan an te'vili ajii-Km'an, Bejrut 1 988,
I tom, str. 3).
2 Isto.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teftim vel-muftssimne, I tom, str. 205.
4 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, VI tom, str. 69.
s Hali! Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taberi . . str. 3.
6 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Sijem e'lamin-nubela', XIV tom, str. 268, 269.
.

60

Meu njegovim uenicima posebno su se istakli: Abdullah ibnul

Hasan el-Harrani, Ebul-Kasim et-Taberani, Ahmed ibn Kamil el-Kadi,

Ehu Bekr e-afi'i, Ehu Ahmed ibn Adijj, Muhammed ibn Ahmed ibn

Hamdan, Ehu Da'fer Ahmed ibn Alijj El-Katib, Abdul-Gaffar ibn

Ubejdullah el-Hudajbi, Muhammed ibn Abdullah e-ejbani i mnogi

drugi.7

Ibn Derir et-Taberi kao uenjak

za

Ibn Derir od malena se isticao marljivou, upornou i eljom

napredovanjem

znanju.

Pored

toga,

Allah

ga

je

nadario

inteligencijom, tako da je na naunom planu napredovao toliko da je, u

svoje vrijeme, bio jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka. Posebno

se istakao u tefsiru, kiraetima, hadisu, fikhu, arapskom jeziku i

historiji.8 Mnogi uenjaci izuzetno pohvalno su se izraavali o njegovoj

vrijednosti kao istaknutog uenjaka. Tako npr. uveni Hatib el-Bagdadi

za njega kae: "On je bio jedan od najistaknutijih uenjaka. Njegov

stav je presudan i ljudi dre do njegova miljenja zato to je bio

izuzetno vrijedan i poznat. On je ovladao velikim brojem znanosti da

mu u tome nije bilo ravna u njegovo vrijeme!"9 Ibn Huzejme za njega

kae: "Na cijeloj Zemlji ne znam nikog uenijeg od Muhammeda ibn

Derira!"1 0 A Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi za njega, izmeu

ostalog, kae: "On je mnogo putovao i uio od najodlinijih uenjaka.

Bio je izuzetan u svoje vrijeme: po znanju, inteligenciji i mnogim

pisanim djelima. Rijetko e oi vidjeti takvoga!"11
U fikhu je dostigao stepen apsolutnog idtihada, tako da je

mogao,

ne

samo

davati

prednost miljenjima jednih

erijatskih

pravnika nad drugim, nego je esto donosio i vlastita fikhska rjeenja.

Zbog toga se i izdvaja iz afijskog mezheba, kojem je jedno vrijeme

pripadao, i postaje nosiocem posebnog mezheba, odnosno fikhske

kole. Po njemu su, oni koji su slijedili taj mezheb, dobili ime

deririje.

Taj mezheb samostalno je egzistirao neko vrijeme, a poslije se utopio u

Isto, str. 269.

Muhammed es-Sabbag, L.embatft 'ulumii-K.ur'an, Bejrut 1 974, str. 1 85.
9 Isto; Halil Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taberi. . str. 3.
1 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Bubusft usulit-teftiri ve menabid:ijbi, Rijad 1 41 3. h.g, str.
1 45.
11
Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, XIV tom, str. 267.
7
8

61

Jbn Del"il" et-Tabel"i

druge, rairenije mezhebe.1 2 U hadisu je, takoer, svojevremeno bio

jedan od najveih strunjaka, tako da je mogao, shodno metodologiji
hadiske nauke, razluivati dobre od loih predaja i na taj nain
odabirati rijei uenjaka iz prethodnih generacija, prije svega ashaba i
tabiina, te hadise Muhammeda, s.a.v.s.
U historiji, i opoj i islamskoj, dao je toliki doprinos da ni jedan

ozbiljan historiar ne moe bez njegovih djela. Neki ga nazivaju ocem

historiografije meu arapsko-islamskim uenjacima. Iz te oblasti
napisao je uveno djelo Tarihul-umem vel-mu/uk, koje je poznato i kao
Taberijeva historija a tampano je u jedanaest tomova.13 To djelo
posebno je interesantno zato to navodi dogaaje od poetka stvaranja
i Adema, a.s, pa sve do vremena pisanja samog djela. Navodi se da je
on, prije poetka pisanja tog djela upitao svoje prijatelje da li imaju
volju za historijom od Adema, a.s, do njihova vremena. Tada su ga
upitali koliko bi to djelo bilo veliko, pa im je on odgovorio: "Oko
trideset hiljada listova." "Treba puno ivota da bi se to djelo napisalo!"
- rekli su oni, a on je uzvratio: "Svi pripadamo Allahu! Nestalo je
upornosti!" Zatim je to djelo skratio na oko tri hiljade listova. Slian
sluaj se navodi i u vezi sa njegovim tefsirom.14

Bio je izuzetno poboan i skroman. Nije se ustruavao rei

istinu, pa makar ga to i kotalo. Zbog takvih stavova imao je odreenih
problema, prije svega od strane tvrdokornih hanbelija, koji su ga
optuivali govorei ak i da je bio blizak rafidijama, zbog ega su sve
koje su mogli odvraali od njega.1 5 Jednom je jedan namjesnik od njega
zatraio da napie djelo iz oblasti fikha, pa je on napisao EI-Hajij Ovaj
mu je za to ponudio hiljadu zlatnika, to je on odbio, poto se drao
principa da ne pie djela za materijalnu naknadu. 1 6 Drugom prilikom
halifa Muktedir htio je da se napie djelo o vakufu ali da bude u skladu
sa stavovima svih strunjaka u fikhu. Sugerisano mu je da to moe
uraditi samo Taberi, pa je zatraio od njega da to i uradi. Nakon toga
pozvao ga je sebi i htio da ga nagradi, ali je Taberi i to odbio.17
12

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, l tom, str. 206.

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VI tom, str. 69.
14 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 274, 275.
15 Ebul-Fida' Hafiz Ibn Kesir, EI-Bida
je vtn-nihaje, XI dio, str. 156, 1 57.
1 6 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 270.
17 Ebul-Fida' Hafiz Ibn Kesir, EI-Bidaje vtn-nihaje, XI dio, str. 156.
13

62

ivio je od prihoda iz jednog sela u Taberistanu, od onog to je

naslijedio od svoga oca, te se posvetio izuavanju nauke i pisanju

naunih djela. Nekoliko puta mu je nueno da radi u domenu

erijatskih sudova, ali je i to odbio. Kada su mu prijatelji rekli da bi to

trebalo da prihvati, on ih je zastidio rijeima: "Bio sam ubijeen da

biste mi, da sam to ja zaelio, vi to zabranili!"1 8 Uenici i prijatelji koji
su prisustvovali zadnjim trenucima njegova ivota upitali su ga za
savjet, ta da rade to bi im pomoglo na Sudnjem danu, pa im je on

odgovorio da rade u skladu sa onim to je napisao u svojim djelima.

Zatim je vie puta izgovorio kelimei-ehadet a onda potro lice rukom,

zatvorivi njome oi, nakon ega je spustio ruku i izdahnuo.19

Djela koja je napisao

Ibn Derir et-Taberi bio je izuzetno plodan pisac, pa se malo ko

u povijesti ovjeanstva moe mjeriti sa njim. Donekle se to moe

vidjeti iz podatka da su njegovi uenici izraunali da je on od svog

punoljetstva pa sve do smrti u prosjeku pisao etrnaest listova

dnevno!20 Drugi navode podatak da je on etrdeset godina proveo

piui svaki dan po etrdeset listova!21 Naalost, jedan dio tih djela je
zagubljen, jedan dio je jo u rukopisu a samo jedan dio je tampan do

sada. Pored ve navedenog historijskog djela i njegova tefsira, uenjaci

koji piu o njemu posebno navode slijedea djela:

1 . Tarihur-ridal

istaknutim

uenjacima do njegova vremena.

ashabima

2. Latiful-kavl ji ahkami erai'il-islam -

izloen njegov mezheb sa dokazima.

tabiinima,

te

to je djelo u kojem Je

3. EI-Hajifuji ahkami erai'il-islam - saetak prethodnog djela.

4. EI-Kiraatu vet-tenlu vel-adedu - o kiraetima.

5. Ihtilafu ulemail-emsar uenjacima.

razilaenjima

Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 275.

Isto, str. 276.
20 Halil Muhjiddin el-Mejjis, Et-Taberi... str. 4.
21 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 272.
18

19

63

meu

islamskim

Jbn D:et'it' et-Tabet'i

6.

Tehbul-asar

- nedovreno hadisko-fikhsko djelo u kojem

opirno izlae i komentarie sve predaje od pojedinih ashaba.

7. erhus-sunne.
8. EI-Fedail, itd.22
Taberijev tefsir
Djelo po kojem je Ibn Derir et-Taberi najvie poznat jeste
njegov uveni tefsir

Dami'ul-byan fi te'vi/il-Kur'an/J

tampan u trideset

dijelova. To je najstariji tefsir koji je u potpunosti prenesen do

dananjih dana. Interesantno je da je stoljeima bio zagubljen i da se o
njemu znalo samo kroz kasnije tefsire, koji su navodili neke citate iz
njega, sve dok nije pronaen jedan primjerak u rukopisu u privatnoj
biblioteci jednog emira u Neddu, na osnovu kojeg je to djelo
tampano.24 Taberijev tefsir zasigurno je jedan od najvrednijih i
najpoznatijih tefsira uope. On se ubraja u tradicionalne tefsire i glavni
je izvor svim tradicionalnim tefsirima pisanim nakon njega. Nema
nijednog starijeg tefsira da je preivio do danas, a budui da je to
svojevrsna enciklopedija tefsirskog naslijea u njemu se navode mnoga
tumaenja prethodnih mufessira, pogotovu ashaba i tabiina. Iako
tradicionalan, znaajan je izvor i za racionalne mufessire, zbog davanja
prednosti

miljenjima

odreenih

mufessira

nad

drugim

zbog

navoenja vlastitih stavova.25 Zbog takvih odlika, neki uenjaci - meu

kojima je i dr. Jusuf el-Kardavi - smatraju da je nepravedno Taberija
svrstati meu tradicionalne mufessire, nego da ga treba ubrojati meu
one

koji

su pokuali

spojiti

tradicionalni

i racionalni metod u

tumaenju Kur'ana.26
O vrijednosti Taberijeva tefsira postoji mnogo pohvalnih ocjena
uvenih mufessira. "Ako pratimo ono to su rekli istaknuti uenjaci o
tefsiru Ibn Derira, nai emo da se istraivai i na Istoku i na Zapadu
22
23

Isto, str. 273, 274.

Taj naziv negdje je naveden kao: Dami'ul-bqan 'an te'vili ajii-KNr'an, a negdje i kao:
Dami'ul-bqan ft teftirii-KNr'an. Pored toga, nije rijetko da se navede samo kao: Teftimt

Taberi (Taberijev teftir).

24 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 207, 208.
25 Muhammed es-Sabbag, nav. djelo, str. 191.
26 Vidjeti: Dr. Jusuf el-Kardavi, Kejfe nete'amelu me'ai-KNr'anil-am, str. 217.

64

slau u ocjeni da je on izuzetno vrijedan i da je neophodan izvor

svakom ko se bavi prouavanjem tefsira. "27 Tako npr. Sujuti za njegov
tefsir kae: "Njegov tefsir je najbolji i najvredniji meu tefsirima. On
navodi razliite stavove i daje prednost jednima nad drugim, slui se
jezikim tumaenjem i izvodi erijatske propise. U tome njegov tefsir
nadmauje po vrijednosti i najstarije tefsire."28 Zatim, uveni Nevevi za
njegov tefsir kae: "Cijeli ummet slae se da nema ni jednog tefsira
poput Taberijevog!"29 Ahmed ibn Ebi Tahir el-Isferajini o njegovoj
vrijednosti kae: "Kada bi neko i u Kinu otiao samo da doe do
tefsira Muhammeda ibn Derira, to ne bi bilo puno!"30 Ibn Tejmije,
upitan o tome koji tefsir je najispravniji, odgovorio je: " to se tie
tefsira dostupnih ljudima, najispravniji od njih je tefsir Muhammeda
ibn Derira et-Taberija. On navodi izreke prethodnih uenjaka sa
vjerodostojnim lancem prenosilaca i u tom tefsiru nema novotarija.
On ne prenosi nita od onih za koje nije sigurno da su povjerljivi, kao
npr. od Mukatila ibn Bukejra i Kelbija".31 A Ehu Muhammed el
Fergani kae: "Kada bi iz tog djela neki uenjak htio izdvojiti deset
posebnih djela i u svakom opirno izloiti po jednu zasebnu znanost,
to bi mogao uiniti!"32
Karakteristike Taberijeva tefsira

Na samom poetku tefsira Taberi daje opiran uvod u kojem,

izmeu ostalog, obrauje slijedee teme: stil kur'anskog izraza, objava
Kur'ana na sedam harfova, zabrana tumaenja Kur'ana vlastitim
razumom, prethodni mufessiri koji su se istakli u tumaenju Kur'ana i
oni koji zasluuju odreene kritike, obaveza ummeta u pogledu
poznavanja tumaenja Kur'ana, imena kur'anskih sura kako ih je zvao
Poslanik s.a.v.s, tumaenje imena Fatihe itd. Prije svakog ajeta, ili
nekoliko ajeta, Taberi navodi rijei: "Tumaenje rijei Uzvienog . " (el
kav/u ft te'vili kavlihi tea/a.. ). Zatim shodno misaonoj cjelini navodi
kur'anske rijei i tumai ih. Pri tome navodi tumaenja istaknutih
.

TT

Isto, str. 208.

Menna' el-Kattan, Mebahisfi 'ulumii-Knr'an, str. 363.
29 Isto.
30 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, XIV tom, str. 272.
3t ejhul-Islam Ahmed Ibn Tejmije, Medmu'ufttava, Medina 1 995, tom 13. str. 385.
32 Isto, str. 273.
28

65

Jbn De ..i .. et-Tabe ..i

ashaba i tabiina, citirajui ih zajedno sa lancem prenosilaca. Ako o

jednom ajetu ima vie miljenja, on ih navodi i obrazlae ih, dajui na
kraju prednost onome koje smatra najispravnijim. Pored toga, na
mjestima gdje osjeti potrebu za vlastitim zakljukom, on ga i navede,
izvlaei na taj nain erijatske propise na osnovu vlastitog idtihada.
Isto tako, na mjestima gdje ima potrebe za jezikom analizom
odreenih rijei ili reenica, on se uputa i u to.
Pristalica je tradicionalnog tefsira i smatra da je uslov ispravnosti
tefsira oslanjanje na tradiciju prenesenu putem lanaca prenosilaca. Nije
rijedak sluaj da u svom tefsiru otvoreno kritikuje one koji neki ajet
protumae na osnovu svog miljenja, bez uporita u odreenom
dokazu. Tako npr., tumaei ajet: "Vama je poznato ono to se
dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrijeili, kao i to da smo
im Mi rekli: 'Budite majmuni prezreni!"'33, on navodi predaju sa lancem
prenosilaca od Mudahida, da je on rekao: "Oni nisu pretvoreni u
majmune, nego su njihova srca izmijenjena. To je samo primjer koji im
Allah navodi, poput primjera magarca koji nosi knjige." Zatim Taberi,
komentariui taj stav, kae: "Te Mudahidove rijei u suprotnosti su
sa oitim znaenjem na koje ukazuju kur'anske rijei (...) Pored toga,
njegove rijei u suprotnosti su i sa ostalim provjerenim dokazima."34
Pri navoenju seneda (lanaca prenosilaca) postupao je kao i
muhaddisi, tj. uglavnom nije analizirao sam sened, jer ga samim
navoenjem izlae kritici strunjaka. Meutim, ponekad je to ipak
radio. Tako npr. za jednu predaju koja se prenosi od Ikrime on kae:
" to se tie predaje od Ikrime o tom pitanju, od Ejjuba nju prenosi
Harun a ono to on prenosi je diskutabilno. Pored toga, nije
potvreno da je preko pouzdanih prenosilaca takvo neto preneseno
od Ejjuba. "35 Slino je i sa israilijjatima, tj. sa predajama od jevreja i
krana. On ih u ne malom broju navodi u svom tefsiru, prenosei ih
od uenih jevreja i krana koji su prihvatili islam, bez kritikog
komentara. Mogue je da se u tome poveo za historijskim predajama
koje je navodio u svojim opirnim historijskim djelima, ali i pored
toga, tu se takoer moe primijeniti pravilo muhaddisa da samim
33

El-Beka", 65.
Muhammed ibn Derir et-Taberi, Dami'ul-bdan an te'vili t!Jii-Klir'an, Bejrut 1988, I dio,
str. 332.
35 Muhammed ibn Derir et-Taberi, nav. djelo, XVI dio, str. 15.

34

66

navoenjem lanca prenosilaca on izlae odreenu predaju analizi

ocjeni strunjaka.36

Budui da je dobro poznavao kiraete i da je bio jedan od

istaknutih strunjaka u toj oblasti, on se u svom tefsiru esto osvre i
na tu problematiku, prihvatajui vjerodostojne (mutevatir) kiraete.
Navodi se da je on, samo iz te oblasti, napisao djelo od osamnaest
tomova, u kojem je uz vjerodostojne naveo i ostale (azz) kiraete i dao
prednost jednom kiraetu, kojim nije izaao iz granica vjerodostojnosti.
Naalost, to djelo je nestalo, kao to je sluaj i sa mnogim drugim
njegovim djelima. 37
Jedna od odlika njegova tefsira jeste i to to je pokuavao izbjei
bespotrebne rasprave. Tako npr. pri tumaenju 112-114. ajeta sure EI
Maide u kojima se govori o sofri (trpezi) koja je sputena sa neba za
vrijeme Isaa, a.s, on kae da su pojedini mufessiri nagaali koje su
vrste jela i pia bile na toj sofri, ali da je to bespotrebno poto nema
odgovarajueg dokaza za ta miljenja, te da poznavanje tih jela ne
koristi, niti njihovo nepoznavanje teti. Isto tako, tumaei 20. ajet
sure Jusuf u kojem se kae da su Jusufova braa prodali Jusufa za
nekoliko dirhema (groa), on navodi miljenja nekih mufessira o tom
pitanju o koliko groa se radilo, pa kae da bilo koje od tih miljenja
moe biti tano ali da od poznavanja tog nema nikakve koristi za vjeru,
niti tete od nepoznavanja, te da je obaveza vjerovati u ono to je
jasno iz kur'anskih rijei.
Taberi je "dobro poznavao discipline arapskog jezika i poeziju
nita manje nego to je poznavao vjeru i historiju",3B tako da je i na
tom planu dao znaajan doprinos u svom tefsiru. Kada neke kur'anske
rijei tumai sa jezikog stanovita, on daje prednost onom znaenju
koje je uobiajeno u arapskom jeziku, osim ako postoji jak dokaz za
suprotno stanovite. Zatim, on je dobro poznavao i stavove basranske
i kufanske jezike kole, pa se pozivao na njih kada se za to ukazivala
potreba. Uz sve to, on je, po ugledu na Ibn Abbasa, esto navodio i
stihove iz predislamske poezije, da bi potkrijepio odreeno znaenje
neke rijei. Treba istai da se on u jezike analize i rasprave nije

36

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 215.

str. 214.
38 Isto, str. 219.

37 Isto,

67

Jbn Del"i l" et-Tabel"i

uputao radi samih njih, nego mu je to uvijek bilo samo sredstvo da bi

to bolje protumaio kur'anske rijei.39
koji

Kao izvanredan strunjak u oblasti fikha Taberi, tumaei ajete

govore

erijatskim

propisima,

navodi

razliita

miljenja

erijatskih pravnika i njihove dokaze. Zatim ih ocjenjuje i daje

prednost jednim nad drugim, a ponekad, kao samostalan mudtehid,

donosi i vlastiti sud. On se uputa i u problem derogacije odreenih

kur'anskih propisa, te ukazuje na derogirane i derogirajue ajete.

Uz sve to Taberi se u svom tefsiru pokazuje i kao izvrstan

poznavalac akaidske tematike. Naime, on stoji vrsto na stanovitu ehli

sunneta vel-dema'ata i brani te stavove a kritikuje stavove drugih, kao
npr. kaderija, mu'tezilija i drugih. Kaderije je npr. kritikovao u vezi sa

njihovim poznatim stavovima o slobodnoj volji (indeterminizmu) i

pripisivanju ljudskih djela ljudima a ne Allahu, d.. Posebno otar bio

je protiv mu'tezilija, kritikujui njihov racionalistiki pristup ajetima i

akaidskim temama, kao to je npr. nijekanje vienja Uzvienog Allaha

na ahiretu.

U nekim djelima navodi se da je Taberi sedam godina pisao svoj

tefsir, odnosno da ga je citirao svojim uenicima, te da je dovren

290.

godine po Hidri.40 Nakon navoenja karakteristika Taberijeva tefsira,

dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi kae: "Mislim da sam opirno i

detaljno opisao taj tefsir. Razlog tome je to se to djelo smatra prvim i
najvanijim izvorom tradicionalnog tefsira, a to je karakteristika koju
ne moemo navesti za druge tradicionalne tefsire. "41

***

Isto, str. 218, 21 9.

Isto, str. 224.
41 Isto, str. 224.

39

40

68

HUSE]N IBN MES'UD EL-BEGA VI

."

'-H u J J " ,

436/1 044.-510/ 1 1 1 7.
Begavi je dobro poznavao sve islamske discipline. Posebno
se istakao u tefsiru, hadisu i fikhu. Napisao je veliki broj djela,
od kojih se mnoga i danas koriste. Begavijev tefsir spada meu
najbolje tradicionalne tefsire i u njemu je Begavi pokazao svoju
uenost u vie islamskih disciplina i sposobnost pisanja tefsira
na originalan nain. Uz to to je bio veoma uen, bio je uzor i u
skromnom ivotu i pobonosti.

Ht.tsejt\ ibn Mes't.td ei-Beg avi

Puno ime mu je: Husejn ibn Mes'ud ibn Muhammed el-Ferra' el

Begavi. Roen je 436/1 044. godine u Horasanu, u mjestu Bega, po
kojem je Begavi nazvan, izmeu Herata i Merva.1 Umro je 510/ 1 1 17.
godine u Merveruzu, gdje je i ukopan, pored svog glavnog ejha i
uitelja, Kadi Husejna. Prema jednom miljenju, on je umro 51 6.
hidretske godine, ali se vjerodostojnijim smatra prvi podatak.2
1

Begavi je secao znanje pred vie tada poznatih islamskih

uenjaka, prije svega pred uvenim afijskim uenjakom Kadi Husejn
ibn Muhammedom Merveruzijem. Uitelji su mu bili i: Ehu Umer
Abdulvahid ibn Ahmed el-Melihi, Ebul-Hasan Muhammed ibn
Muhammed e-ejrezi, Abdurrahman ibn Muhammed ed-Davudi,
)akub ibn Ahmed es-Sajrefi, Ebul-Hasan Ali ibn Jusuf el-Duvejni,
Ebul-Fadl Zijad ibn Muhammed el-Hanefi, Ahmed ibn Ehu Nasr el
Kufani, Hassan el-Meni'i, Muhammed ibn Ebul-Hejsem et-Turabi i
drugi.3
Od njega su mnogi prihvatali znanje, meu kojima se posebno
istiu: Ehu Mensur Muhammed ibn Es'ad El-Attari, Ebul-Futuh
Muhammed ibn Muhammed et-Tai, Ebul-Mekarim Fadlullah ibn
Muhammed en-Nevkani i mnogi drugi.4
Begavi kao uenjak

Husejn ibn Mes'ud el-Begavi bio je jedan od najuenijih ljudi

svog vremena. Istakao se u raznim islamskim disciplinama. Bio je hafiz
Kur'ana i dobro je poznavao kiraete. Autor je uvenog tefsira, koji
spada u tradicionalne komentare Kur'ana. Bio je struan i u fikhu, to
pokazuju i napisana djela iz te oblasti. Istakao se i u hadiskoj znanosti.
S pravom je dobio naziv: "onaj koji oivljava sunnet" (muhjis-sunne).
Dobro je poznavao predaje ashaba i tabiina u vezi sa tefsirom i
fikhom, te prvaka hadiske nauke u svojoj struci, a takoer i tekstove

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, II tom, str. 259.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-mufessirune, I tom, str. 235.
3 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Sijem e'lamin-nubela', XIX tom, str. 440.
4 Isto, str. 441 .
l

70

hadisa, lance prenosilaca i biografije uesnika u lancima prenosilaca.

Uz sve to, bio je vanredan strunjak i u poznavanju arapskog jezika.5
Bio je poznat po izuzetnoj skromnosti, asketizmu, pobonosti i
iskrenom i odanom radu.6 Koliko je bio skroman vidi se i po tome to
je jedno vrijeme jeo samo hljeb, koji je, nakon mnogih
dobronamjernih prigovora, poeo prismakati. Nosio je skromnu i
grubu odjeu, a po ugledu na dobre uenjake prethodnike, nosio je i
mali turban na glavi. Navodi se da ni jedan ders, odnosno lekciju, ne bi
odrao bez abdesta.7 Odrastao je u sredini gdje je vladao afijski
mezheb a i veina uenjaka od kojih je uio bili su afije, tako da je i
on sam pripadao tom mezhebu. Meutim, za njega je karakteristino
da nije bio pristran zbog svoje mezhebske pripadnosti tj. nije po svaku
cijenu nastojao dokazati da je samo taj mezheb ispravan, nego je
nekada, vidjevi da je jai dokaz nekog drugog mezheba, davao, u vezi
sa odreenim pitanjem, prednost tom mezhebu. Pozivao je Kur'anu i
Sunnetu, kao glavnim izvorima erijata, te traio da se strunjak u
islamskom pravu ne ograniava na jedan mezheb, nego da, nakon to
postigne odreeni stepen - idtihad - samostalno izvlai erijatske
propise, bez obzira na pripadnost odreenom mezhebu. 8
Budui da je, ipak, u najveem broju pitanja slijedio afijski
mezheb, ubraja se meu uenjake tog mezheba, a njegova djela
sljedbenici tog pravca i danas koriste. Djela su mu, inae, nailazila na
dobar prijem, to mnogi pripisuju njegovoj iskrenosti i lijepom nijjetu.
Napisao je veliki broj djela, od kojih su, pored tefsira, najpoznatija:

1 . .erhus-Sunne; to je veliko hadisko djelo, tampano u etrnaest

tomova, koje se i dan-danas koristi. U tom djelu vidi se Begavijevo
dobro poznavanje hadisa i hadiskih znanosti, te predaja ashaba i
tabiina. Poglavlja tog djela poredao je na lijep i interesantan nain, tako
da se njime lahko koristiti, pogotovu to izvlai odreene zakljuke iz
navedenih hadisa.9

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhusfi usulit-tifsiri ve menahid!{jhi, Rijad 1413 h.g, str.
1 47.
6 Ebul-Fida' Hafiz Ibn Kesir, EI-Bidaje ven-nihaje, XII dio, str. 208.
7 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, nav. djelo, str. 441.
8 Isto.
9 Isto, str. 439.
s

71

H"'sejn ibn Me.s'"'d e.I-Be.gavi

2. Mesabihus-Sunne; to je djelo u kojem je Begavi sakupio hadise

koje su prethodni uenjaci navodili bez lanca prenosilaca. Hadise je
podijelio na sahlh (vjerodostojne) i hasen (dobre), podrazumijevajui
da su sahlh hadisi oni koje navode Buhari i Muslim, ili samo jedan od
njih, a hasen hadisi oni koje navode autori sunena. Djelo je tampano
nekoliko puta. to
3. EI-Dem'u bejnes-sahihcgn; ovim djelom, poput jo nekolicine
islamskih uenjaka, Begavi je analizirao hadise koje navode Buhari i
Muslim u svojim sahlhlma, posebno obraajui panju na one koje
prenose obojica, jer takvi hadisi spadaju meu one koji imaju najveu
vjerodostojnost kod ehli-sunneta.

4. Et-Tehifb; to je fikhsko djelo, koje afije i danas u dobroj mjeri

koriste i oslanjaju se na stavove u njemu iznesene. uveni islamski

uenjak Nevevi dosta se koristio tim djelom pri pisanju nekih svojih
djela, prije svega: Revdatut-talibin. I u tom djelu pokazala se njegova
otvorenost za sve stavove i rjeenja, samo ako imaju uporita u
Kur'anu i Sunnetu. Djelo obuhvata etiri velika toma. t t

5. EI-Erbe'une hadisen; i ovo djelo je hadisko, a kroz njega je

Begavi doprinio popularisanju etrdeset odabranih hadisa, koji su
izuzetno vani i obuhvataju mnoge islamske teme - kao to su uradili
jo neki islamski uenjaci.
Begavijev tefsir

Djelo po kojem je Begavi najpoznatiji, jeste njegov tefsir, koji se

zove: Me'alimut-tenifl Ubraja se meu tradicionalne tefsire i mnogi ga
smatraju jednim od posebno vrijednih tefsira koji su ikada napisani.
Hazin u uvodu svog tefsira za Begavijev tefsir kae: "On spada meu
najvrednija, najbolja, najistaknutija i najkorisnija djela iz oblasti tefsira.
U njemu se navode vjerodostojne predaje, bez sumnjivih i iskrivljenih
navoda. Okien je i ukraen hadisima, erijatskim propisima i
zanimljivim i interesantnim kazivanjima o bivim narodima. Protkan je
najljepim zakljucima i napisan najljepim izrazima i na najjasniji

tO
ll

Isto, str. 440.

Isto, str. 440, 441.

72

nain."1 2 Kada je ejhul-Islam, Ibn Tejmije, upitan koji od tri tefsira je

najblii Kur'anu i Sunnetu: Zamaherijev, Kurtubijev ili Begavijev, ili
moda neki etvrti, on je odgovorio: " to se tie ta tri tefsira, najii
od novotarija i slabih hadisa jeste Begavijev tefsir, s tim to je on
skraena verzija Sa'lebijeva tefsira. Prilikom skraivanja nisu uvrteni
patvoreni hadisi, novotarije i jo neke stvari, koje se nalaze u
Sa'lebijevom tefsiru."13 Pored Sa'lebijevog, takoer tradicionalnog,
tefsira, Begavi se svakako koristio i Taberijevim tefsirom, koji je
nezaobilazan izvor za sve tradicionalne mufessire nakon njega.
Kao i ostali tradicionalni mufessiri, Begavi je Kur'an tumaio na
slijedei nain: Kur'anom (kada jedan ajet pojanjava drugi), hadisom,
stavovima istaknutih ashaba, miljenjima tabiina, predajama ostalih
islamskih uenjaka, jezikom analizom itd. Begavijev tefsir nije velik
po obimu, ali ne samo zbog svog sadraja, nego i zbog preciznijih
autorovih navoda. Naime, prethodni mufessiri znali su navoditi sve
hadise i predaje prethodnih generacija zajedno sa lancem prenosilaca,
svaki put prilikom navoenja. Meutim, Begavi je to skratio tako to je
u uvodu svog tefsira naveo senede koji se najee koriste u djelu, a
koji se veu do ashaba i tabiina. Tako npr. kada navodi citat Ibn
Abbasa ili nekog drugog ashaba u samom djelu, on nema potrebe da
ponovo navodi taj sened, nego samo kae da se od njega prenosi to i
to, to automatski znai da je preneseno lancem prenosilaca
navedenim u uvodu tefsira. Samo kada bi bio u pitanju neki drugi
lanac prenosilaca, on bi ga naveo u tekstu tefsira. Time je Begavi
pokazao preciznost i dobru organizaciju rada na navedenom djelu, to
je nova odlika u odnosu na do tada napisane tefsire.1 4
Budui da je bio izuzetan strunjak u svim disciplinama hadiske
znanosti, pazio je da u tefsiru navodi samo vjerodostojne, odnosno
sahih i hasen hadise. U uvodu u tefsir, o tome on kae: "Kada sam
navodio hadise Allahova Poslanika, s.a.v.s, u svom djelu, koji su u
skladu sa odreenim ajetom ili pojanjavaju neki propis, to je bilo u
sluaju kada je trebalo dodatno pojanjenje kroz hadis i kada je on
osnova erijatskom propisu i ostalim stvarima u vjeri. Sve su to hadisi
koje prenose najvei autoriteti (hafizi) i prvaci hadisa, a nisam navodio
12

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 236.

ejhul-Islam Ahmed Ibn Tejmije, MedWtu'11fttava, XIII tom, str. 386.
14 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 236, 237.
13

73

Hse.jl'\ ib"' Me.s'd

ei-Begavi

hadise sa slabom ocjenom i ono to ne prilii tefsiru" . t s To se moe

uoiti i u samom tefsiru. Meutim, ponekad ipak navodi predaje od
Kelbija i drugih prenosilaca, koji se ne mogu svrstati u pouzdane
izvore, to neki mufessiri smatraju manjkavou. t 6
Inae, Begavi ima koncizan, ali i precizan i jasan stil izraavanja,
to je olakica onima koji se koriste njegovim tefsirom. Donekle se
bavi i kiraetima, ali ne opirno, kao to je bio obiaj mnogih mufessira
prije njega. On, takoer, umjereno ulazi u jezike i stilistike rasprave,
a pogotovu u znanosti koje imaju malo ili nemaju veze sa samim
tefsirom. Dodue, on se ponekad uputa i u odreene jezike analize,
ali samo sa ciljem da se otkrije pravo znaenje odreenog kur'anskog
izraza. Uz odreene ajete on navodi i povode za njihovu objavu, a pri
tumaenju fikhskih ajeta, on navodi erijatske propise koji se iz njih
mogu izvui ili su u vezi sa njima. U nekim sluajevima navodi i
poneke israilijjate, bez vlastitog komentara. Takav je npr. sluaj sa
navoenjem kazivanja o Harutu i Marutu.17 Kada navodi predaje
mufessira iz prethodnih generacija, on ne daje prednost jednima nad
drugim, iako se iznose razliiti stavovi istaknutih mufessira u prvim
generacijama. On na taj nain ostavlja itaocu da sam odabere kojem
miljenju treba dati prednost. On ne navodi ni stepen vjerodostojnosti
tih predaja, t s ali je logino da ih je selektirao, budui da je bio izuzetan
strunjak i u toj oblasti. Kada doe do ajeta koji govore o akaidu i
Allahovim svojstvima, on ne ulazi u akaidske rasprave, nego samo
ukratko navodi stav uenjaka iz prvih generacija (selef) o datim
pitanjima.19
Ukratko, Begavijev tefsir jedan je od najboljih i n priznatijih
tefsira uope, pogotovu meu tradicionalnim tefsirima. S tampan je
nekoliko puta, od kojih jednom uz Ibn Kesirov, drugi put na margini
Hazinova tefsira a trei put samostalno, u etiri toma. Za Begavijev

15 Isto,
1 6 Isto,

str. 237.
str. 236, 237.
17 Isto, str. 237.
1 8 Safet Halilovi, Et-Ttjsim bil-me'suri - ehemmijjelllhu ve davabit11h11, dirase fatbiki
jjefi suretin
Nisa', Kairo 1999, str. 57.
1 9 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. dj elo, str. 1 48.
74

tefsir kau da nije prevtse opiran i dosadan, a ni prevtse kratak i

isprazan.20 Strunjaci za oblast tefsira i danas se njime puno koriste. 21

***

2o
21

Isto, str. 147.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 236-238.
75

IBN A TI]]E EL-ENDEL USI

J..a\ a ; h l
s-

48 1/1088.-542/1 148.

Ibn Atijje dobro je poznavao sve islamske discipline, a

posebno se istakao u tefsiru, hadisu, fikhu i jeziku. Potekao je iz
ulemanske porodice i radi stjecanja znanja proputovao je cijeli
Endelus, odnosno paniju. Njegov tefsir jedan je od najboljih
tradicionalnih tefsira. Koristio se naslijeem prethodnih
mufessira, kritiki valorizirao i preispitivao miljenja drugih,
esto iznosei i vlastite stavove. Originalnom metodologijom u
oblasti tefsira utro je put kasnijim generacijama mufessira.
Pored velikog doprinosa u oblasti nauke, znaajne su i njegove
zasluge u poticanju na dihad i linom ueu u dihadu.

,J'bn AtiJle el-&delt.\si

Puno ime mu je: Ehu Muhammed Abdul-Hakk ibn Galib ibn

Abdirrahman ibn Atijje el-Muharibi el-Endelusi.1 Roen je 481 / 1 088.
godine u blizini Granade, u paniji, pa se zato i zove El-Endelusi (na
arapskom jeziku naziv za paniju je Ende/us). Istakao se u tefsiru,
hadisu, fikhu, brojnim disciplinama arapskog jezika i pjesnitvu.2
Dugo je bio kadija u gradu Almeriji i prouo se po pravednosti i
istinoljubivosti.3 Pored doprinosa u raznim naunim disciplinama
istakao se i u dihadu, pomaui i na taj nain odbranu svoje
domovine od uestalih napada neprijatelja. Uestvovao je u brojnim
bitkama i radi borbe na Allahovom putu puno je odsustvovao od kue.
Prenosi se da mu je otac jednom prilikom napisao pismo u stihovima
u kojima je opisao elju da ga vidi i traio od njega da se vrati sa ratita.
Ipak, ni takvi pozivi nisu ga odvratili od bereketa dihada na
Allahovom putu.4 Umro je 542/ 1 1 48. godine u gradu Lorci.s
Endelusijevi uitelji i uenici

Ibn Atijje potie iz ulemanske porodice. Njegovi otac i djed bili

su veoma ueni i poznati kao alimi. Prva znanja stekao je od oca Ehu
Bekra Galiba, koji je bio izvanredan strunjak u oblasti hadisa - zbog
ega je dobio naziv hafiz hadisa u fikhu, arapskom jeziku i drugim
znanostima. Proputovao je cijelu tadanju paniju da bi doao do
najistaknutijih uenjaka i uio pred njima a kada nije bio u mogunosti
doi do nekog od njih, odgovore je traio piui im pisma u kojima bi
traio objanjenje pojedinih pitanja.6 Pored oca, uitelji su mu bili
-

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, III tom, str. 282. U pogledu njegova rodoslova postoje
razliita miljenja.Uzeli smo ono koje navodi Zirikli, smatrajui da je on to pitanje
ponajbolje obradio. Dr. Zehebi ukazuje na isti problem i odabire miljenje Ebu
Hajjana, koje je vrlo blisko naem, s tim to se u rodoslovu ne navodi Abdurrahman.
O tome opirnije vidi: dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsim vel-muftssimne, I
tom, str. 238.
2 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 239.
3 Isto, str. 238.
4 Predgovor tefsiru Ibn Atijj e: EI-Muharreml-vedifjz.ft teftirii-Kitabil-a Doba 1 977. god,
Str. B-5,6.
5 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 282. Zirikli navodi da i u pogledu godine njegove
smrti, pored ovog postoje jo dva miljenja: 541 . i 546. godina. Drugu spomenutu
godinu uzimaju kao najvjerovatniju i dr. Zehebi (vidjeti njegovo djelo) i Mehmed
Handi (vidjeti njegov Uvod 11 teftirsku i hadisku nauku, str.54.)
6 Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. B-5.

78

slijedei ucenJacl: Ehu Ali el-Gassani, Ehu Ali es-Sadfi, Ehu

Muhammed Abduldebbar ibn Sulejman, Ehu Muhammed el
Kajrevani, Ehu Da'fer ibnul-Kulej'i, i drugi.7
Jo za ivota postao je uven i za njega se znalo nadaleko, tako
da su i od njega mnogi preuzimati znanje, pa je imao veliki broj
uenika. Meu njima najistaknutiji su: Ebul-Kasim Abdurrahman ibn
Hubej, Ehu Bekr Muhammed ibn Ehi Hamza el-Mursi, Ehu Da'fer
Ahmed ibn Meda' el-Lahmi, Ehu Bekr Muhammed Hajr el-lbili, Ehu
Bekr ibn Tufejl el-Kajsi i mnogi drugi.8 Posljednji spomenuti je uveni
filozof, autor poznatog djela livi sin Budnog (Hajj ibn ]akzan).
Ibn Atijje kao uenjak
Naziv Ibn Atijje potie od njegova djeda, tako da je po imenu Ibn
Atijje poznat i njegov otac, kojem je bilo ime Galib. Zbog istog imena
deava se da ih ponekad i zamijene. Meutim, Ibn Atijje autor je
uvenog tefsirskog djela i bio je kadija samo u Almeriji, dok je njegov
otac bio kadija u Granadi.9 injenica da je neko vrijeme radio kao
kadija govori o njegovoj velikoj uenosti, jer se toj dunosti u to
vrijeme pridavala velika vanost, tako da su je mogli obavljati samo oni
koji su je bili dostojni, odnosno koji su se isticali svojim znanjem,
ponaanjem, vrijednou i radom. 10 Ibn Atijje pripadao je
tradicionalnom krugu ehlisunnetskih uenjaka. To znai da je cijenio
naslijee prethodnih generacija i koristio se njime u svojim radovima.
Uz to, poznat je i po izuzetnoj umnoj nadarenosti i sposobnosti
razumijevanja, tako da nije tek tako preuzimao naslijee prethodnih
uenjaka, nego mu je kritiki prilazio. Odabirao je ono to je
vjerodostojno, a esto je donosio i vlastite stavove.
Bio je izvanredan poznavalac vie naunih disciplina. Neki
uenjaci navode da je bio struan u svim disciplinama koje su se tada
izuavale. Najpoznatiji je po obimnom tefsiru, koji je nazvao: EI
Muharreml-vedzft tefsirii-Kitabil-az. Za njega kao mufessira mnogi su
izrekli pohvale, tvrdei da je meu najboljim mufessirima ili da je ak i
Isto, str. B-5.
Isto, str. B-9, 1 0.
9 Isto, str. B-7.
10
Isto, str. B-6.
1

79

.::n,., .Ati.Ve et-Gndell.4si

najbolji komentator Kur'ana uope. Tako npr. Ehu Hajjan u uvodu u

svoj tefsir za Endelusija kae: "On je najistaknutiji od svih mufessira i
najbolji od svih koji su se bavili pisanjem i revizijom tefsirske grae." 1 1
uveni Sujuti, pak, kae: "On je istaknuti imam i uzor ostalim
mufessirima. (...) Bio je izuzetno estit, iz ugledne ulemanske porodice,
krajnje otrouman, bistar i vrijedan."12 Pored tefsira istakao se i u
fikhu, pogotovu malikijskom, tako da ga mnogi smatraju jednim od
velikana malikijskog fikha. Zbog toga i jeste dugo godina radio kao
kadija. U hadisu se takoer istakao, to se moe vidjeti po navoenju
hadisa u tefsiru. Znanje iz te oblasti mogao je stei jo u ranoj
mladosti, od svoga oca koji je, takoer, bio istaknuti muhaddis. Sve
discipline arapskog jezika dobro je poznavao i to je znanje obilno
koristio u svom tefsiru. Pored toga, izuzetno je cijenio pjesnitvo,
esto se pozivajui na njega, a i sam je pisao poeziju.
Pored tefsira, do danas je preivjelo samo jedno njegovo
kompletno djelo, koje se zove EI-Bernamedt To djelo vrijedno je jer
sadri njegova knjievna ostvarenja i podatke o njegovim uiteljima, ali
do danas nije tampano.13 Ostala njegova djela nisu sauvana, osim
neto poezije koju su zabiljeili neki drugi uenjaci.14 Glas o njemu i
njegovoj uenosti brzo se proirio, tako da su za njega znali i mnogi
namjesnici i vojskovoe. On je to iskoristio da im, kada god je za to
osjetio potrebu, uputi pisma u kojima ih je nukao na dihad i na
oslobaanje tada osvojenih predjela panije od neprijatelja, te na
zatitu nedunog stanovnitva koje se zadesilo na tim prostorima.15
Svojom uenou, poticanjem na dihad i linim ueem u dihadu
proslavio se jo za ivota, a pisanim djelima, prije svega tefsirom,
postao je uven i od koristi i kasnijim generacijama. "Ukratko, kadija
Ehu Muhammed ibn Atijje islamski je uenjak koji je stekao slavu u
vie naunih disciplina. Ibn Ferhun ga u djelu Dibad ubraja u velikane
malikijskog mezheba a Sujuti ga u djelu Bugjetul-vu'at ubraja u prvake i
najistaknutije gramatiare arapskog jezika." t 6

11

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 239.

Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. B-7,8.
13 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 282.
14
Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. B-9.
15 Isto, str. B-6.
16
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 239.
12

80

Endelusijev tefsir

Ibn Atijjev tefsir EI-Muhamrul-vedi(jzft tefsirii-Kitabil-aifz ubraja se

u tradicionalne tefsire a mnogi strunjaci za tefsir smatraju ga jednim
od najboljih komentara Kur'ana uope. Neki ak kau da je najvredniji,
uzimajui u obzir sve vrste tefsira. Tako npr. Ibn Duzijj, panjolski
alim iz Granade, za njega kae: "Tefsir Ibn Atijje ljepi je i ispravniji od
svih drugih tefsira. On je uzeo tefsirsku grau do tada napisanu i
preistio je i skratio, inei to lijepim stilom, razumno i pazei na
sunnet. "17 Dakle, njegov tefsir je donekle saetak cjelokupne do tada
napisane tefsirske grae, s tim to on nije pasivno preuzimao
dostignua prethodnih uenjaka, nego je nastojao da ih studiozno
obradi, odabirui ispravnije meu njima, podupirui one koji imaju
jae dokaze i donosei esto vlastite sudove i rezultate svojih
istraivanja. O tome uveni Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi kae:
"Zatim se meu kasnijim mufessirima na Magrebu pojavio Ehu
Muhammed Abdulhakk ibn Atijje, koji j e napravio saetak svih tih
tefsira, tragajui uvijek za najispravnijim meu njima. On je to na lijep
nain nanizao u svom djelu, kojim se koriste uenjaci Magreba i
panije." 1 8
Meu onima koji su se pohvalno izrazili o njegovom tefsiru jeste
i ejhul-islam Ibn Tejmije, koji je, poredei njegov i Zamaherijev
tefsir, izmeu ostalog, rekao: "Ibn Atijjev tefsir bolji je i vjerodostojniji
u prenoenju tradicije i istraivakom radu od Zamaherijeva tefsira.
Njegov tefsir manje je podloan novotarijama, iako ih i u njemu,
donekle, ima. On je puno bolji od Zamaherijeva tefsira a moda je
najmeritorniji od svih tefsira."19 Poredei ta dva tefsira, Ehu Hajjan
kae: "Tefsir Ibn Atijje. kompletniji je i preieniji a Zamaherijev

tefsir je saetiji i tei za razumijevanje. "20 Dr. Zehebi za njegov tefsir

kae: "Ibn Atijje je uistinu dobro uradio svoj tefsir i unio neke korisne
novine, tako da se prouo nadaleko. Taj tefsir je najbolji dokaz da je
njegov autor prvak u disciplinama arapskog jezika, kao i u ostalim
naunim disciplinama. Ipak, i pored toga to je toliko poznato, to djelo
17

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhus ft usulit-teftiri ve menahid:(jhi, Rijad 1413 h.

godina, str. 1 48.
1 8 Predgovor Tefsiru Ibn Atijje, str. D -14.
19 ejhul-Islam Ahmed Ibn Tejmije, MedW!u'ujetava, XIII tom, str. 388.
20 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Menhed:{NI-medresetil-endeiNsijjeftt-tef
sir, Rijad 1997, str.
1 2.
81

.Jbn ,Atijje el-endel&.tsl

do danas je ostalo u rukopisu... "21 Zaista je interesantno da taj tefsir

toliko dugo nije tampan, iako je tako poznat i iako su se njime mnogi
koristili i koriste. Ipak, ovoj informaciji dr. Zehebija treba dopuna, jer
je oko godinu i po dana nakon pisanja njegova djela o tefsiru i
mufessirima tefsir Ibn Atijje ugledao svjetlo dana, jer je tampan u
Dohi. Naime, u decembru 1 977. godine donacijom emira Katara taj
tefsir je tampan, i to u vrlo lijepom i kvalitetnom izdanju, u petnaest
tomova. Pored toga, Ministarstvo vakufa u Maroku tampalo je
vlastito izdanje tog tefsira u esnaest tomova. Posao u vezi sa njegovim
izdavanjem trajao je vie godina, a zadnji tom izaao je iz tampe 1412.
hidretske, odnosno 1 991 /92. godine po gregorijanskom kalendaru. 22
Endelusijeva metodologija tumaenja Kur'ana

Endelusijev tefsir velik je po obimu i spada meu najdue tefsire.

U samom uvodu u tefsir Ibn Atijje naglaava da ga je pisao dugi niz
godina.23 I pored toga, on je ostao dosljedan metodologiji rada koju je
zacrtao jo na samom poetku rada na komentaru Kur'ana. Prije nego
je poeo da komentarie Kur'an napisao je uvod u kojem objanjava
ta ga je navelo da pone sa tim radom, ta je postavio sebi za cilj i na
koji nain namjerava doi do cilja. Nakon toga, pie nekoliko poglavlja
iz kur'anskih i tefsirskih znanosti za koje smatra da ih je potrebno
poznavati prije nego se pristupi itanju tefsira, te istie da su i
prethodni mufessiri, uglavnom, obraivali te teme kao uvod' u svoje
tefsire.24 Rije je o slijedeim poglavljima:
- Hadisi i izreke ashaba i ostalih uenjaka o vrijednosti asnog
Kur'ana,
- Vrijednost tumaenja Kur'ana,
- O hadisu: "Kur'an je objavljen na sedam harfova... " ,
- Sakupljanje i zapisivanje Kur'ana, te postavljanje dijakritikih
znakova,

2t

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 240.

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhusfi usulit-tifsiri. . . , str. 149.
23 Ibn Atijje, EI-Muhamrul-ved:fjtft tif
sirii-Kitabil-a'{j Uvod u tefsir, str. 7.
24 Isto, str. 1 2.
22

82

- O kur'anskim izrazima koji postoje i u drugim jezicima,

- Izreke islamskih uenjaka o nadnaravnosti Kur'ana,
- Tumaenje raznih naziva za Kur'an,
- Tumaenje Euze i Bismille, itd.2S
"Ibn Atijje nije se odlikovao samo po tome to je zacrtao
kompletnu metodologiju rada, odnosno precizan plan tumaenja
Kur'ana, prije nego to mu je pristupio, nego i po tome to je na tom
planu uinio pionirske korake. Naime, on je trasirao put generacijama
mufessira, zacrtavajui preciznu metodologiju rada i inei od tefsira
nauku koja se zasniva na temeljima i osnovama koje poivaju na
preciznosti, temeljitom istraivanju, lijepom rasporedu i metodu
izlaganja. " 26
Glavne odlike njegova rada na planu tumaenja Kur'ana mogu se
saeti u slijedeem:
1 . U samom uvodu u svoj tefsir Ibn Atijje istie da je tumaenje

Kur'ana velika stvar, te da svako ko hoe da se bavi tefsirom treba da

bude upuen u sve naune discipline, kako bi mogao na odgovarajui
nain pristupiti tom odgovornom i znaajnom poslu. Kako to nije
posao za prosjenog ovjeka i kako to mogu postii samo rijetki, on
dalje tvrdi da onaj ko hoe da postigne taj nivo mora minimalno
spavati, zabraniti sebi odmor i rahatluk i uporno i ustrajno stjecati
znanje, sve dok ne doe do odreenog nivoa. Zatim istie da je on
potroio puno vremena dok to nije primijenio na samome sebi.27
2. Slijedee to, po njemu, svaki ozbiljan uenjak treba da uradi,
jeste da odabere jednu islamsku znanost i da se u nju maksimalno
uputi, a da mu ostale znanosti budu pomone. On istie da je sebi
odabrao tumaenje Allahove Knjige, zato "to je to temeljna erijatska
znanost a sve ostale su u odnosu na nju pomone. Ona svim ostalim
znanostima udara temelje i odreuje propise, tako da se prihvata ono u
njima to je u skladu sa tom znanou, a to nije, odbija se. Ta znanost
svim ostalim je izvor i porijeklo, blistava svjetiljka i mjesec koji svijetli.
Uvjerio sam se da je to znanost koja na najbolji nain pribliava
Vidjeti: Isto, str. 13-98.
Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. DZ-2.
27 Ibn Atijje, EI-MNhamrul-vedz. . , str. 7.
25

26

83

.J'lm

.Atijle el-.ndelc.tei

Uzvienom Allahu, preiava nijjete, udaljava od onog to ne valja i

potie na ono to valja - jer to nije jedna od dunjalukih znanosti... " 28
3. Pri tumaenju Kur'ana sluio se najvjerodostojnijim i
najvanijim djelima iz svih oblasti. Meutim, on nije bio samo puki
prenosilac stavova njihovih autora, nego se esto uputao u raspravu
sa njima, ukazujui na ono to je ispravnije od onog to je slabo i
neprimjereno. Dakle, u svim detaljima vidi se njegova linost i njegov
doprinos datoj temi. Iz oblasti tefsira najvie se koristio tefsirom Ibn
Derira et-Taberija, koji je prihvaen kao najvjerodostojniji
tradicionalni tefsir, te ostalim poznatim tefsirima. Iz disciplina
arapskog jezika koristio se djelima najveih autoriteta: Halila ibn
Ahmeda, Sibevejha, Ferraa, Zeddada, Muberrida i dr. Iz fikha
koristio se prije svega Malikovim Muvettaom, te ostalim priznatim
djelima malikijskog mezheba - jer je i sam pripadao tom pravcu - pa i
djelima iz ostalih mezheba. Iz oblasati akaida koristio se djelima
uvenih uenjaka: Bakillanija, E'arija, Duvejnija i drugih. Isto tako je
postupao i sa znanou o kiraetima, kao i ostalim znanostima. 29
Vrlo bitna odlika njegova tefsira jeste to to on tefsir ne stavlja
u ravan ostalih znanosti, nego je smatra kompendijem svih drugih
znanosti. Budui da je Kur'an objavljen kao pojanjenje svake stvari,
on kroz tefsir ukljuuje sve potrebne znal?-osti, ne zapostavljajui ni
jednu od njih. Istovremeno, kritikuje postupke dotadanjih mufessira
koji su, u najveoj mjeri, tumaili Kur'an samo sa jednog aspekta i po
mjerilima samo jedne znanosti. Onaj ko je bio struan u arapskom
jeziku tumaio ga je samo sa aspekta te znanosti, a isto su inili i
poznavaoci fikha, akaida, kur'anskih kazivanja, itd. Na taj nain Ibn
Atijje uvodi bitnu novinu u tumaenju Kur'ana, pristupajui njegovom
tumaenju sa raznih aspekata.
4.

5. I kada su u pitanju israilijjati i prie prethodnih naroda

zapaena je uloga Ibn Atijje. Naime, mnogi dotadanji mufessiri u
svojim djelima navodili su veliki broj takvih pria i kazivanja, ne
provjeravajui poesto njihovu vjerodostojnost i osnovanost. Na taj
nain u tefsir su se uvukla razliita shvatanja pojedinih ajeta, koja
nemaju utemeljenja u islamu. On je kritikovao takve postupke
prethodnih mufessira, pa ak i Ibn Derira et-Taberija. On sam vrlo
2B
'1!J

28. Isto, str. 8,9.

Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. D-3,4.
84

rijetko je navodio takve prie, i to "onda kada se dotini ajet ne bi

mogao razumjeti bez njih. "3 Nakon navoenja nekih od tih kazivanja,
on bi obino istakao da o toj temi ima jo puno pria, ali ih nee
navesti zato to nisu vjerodostojne. S obzirom na to, za njega se
slobodno moe rei da je naunik u pravom smislu te rijei, jer ne
prihvata ono to nije provjereno, proiava i provjerava, za ta
zasluuje pohvalu, pogotovu ako se imaju u vidu vrijeme i okolnosti u
kojima je ivio i radio.
6. Isto tako, kada se radi o stavovima prethodnih islamskih
uenjaka, Ibn Atijje ne prihvata stavove koji im se pripisuju sve dok ne
provjeri lanac prenosilaca, pogotovu ako su u pitanju neki stavovi koji
odudaraju od poznatih stavova nekih uvenih alima. Pri tome, on
posebno naglaava

pitanje

simbolike

skrivenog znaenja odreenih ajeta

kur'anskih

(batin) .

izraza

(rumur()

On istie da se na ta dva

naina moe lahko skrenuti sa ispravnog tumaenja kur'anskih ajeta i

openito

zagovara

to

vie

doslovnog

prenesenog znaenja kur'anskih izraza

shvatanja

(meda.31

to

manje

Zbog toga on se

malo slui disciplinama stilistike arapskog jezika, za razliku od nekih

drugih mufessira, kao npr. Zamaherija.

7.

Prilikom tumaenja pojedinih ajeta i rijei u njima, on pazi da

ih tumai po redu, a ne napreskok, kao to su neki radili, ime su

oteavali koritenje njihovim tefsirima. On sam takav nain kritikuje,
istiui da je strogo pazio na red rijei i ajeta, te da je, gdje god je to
bilo mogue, ajet tumaio slijedeim redoslijedom: izvlaenje propisa
iz ajeta, gramatika, jezika analiza, znaenje rijei i kiraeti. 32 Kada je
jezik

pitanju,

treba

istai

da

se

esto

koristio

poezijom

knjievnou, te da se, nerijetko, koristio disciplinama arapskog jezika

da bi dao prednost jednom znaenju u odnosu na drugo.33 Kada su u
pitanju razliita shvatanja meu strunjacima za arapski jezik, on je
gotovo uvijek davao prednost Sibevejhu.34

8.

Kada bi doao do rijei koja se razliito ui u pojedinim

kiraetima, on navodi sve njene varijante, ukljuujui i vjerodostojne

30 Isto, str. D :-6.
3t Ibn Atijje, E/-Muharreml-ved:fjz. . . , str. 1 0, 1 1 .
32 Isto, str. 1 1 .
33 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 240.
34 Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. D:-9.

85

.:1b"' AttUe el-&dc.lldl

(mutevatii) kiraete i one koji to nisu (fazi). On sam navodi da je time

htio ukazati na sva mogua znaenja pojedinih rijei, te da se ne
zaboravi nijedan kiraet, pa makar on bio i Jazz. Ali, kada navede kiraet
koji je fa on onda ukazuje na razloge njegove slabosti i dokaze i sa
jezike strane da nije odriv.35
9. Ibn Atijje bio je malikijskog mezheba, ali ne po svaku cijenu,

odnosno on nije bio pristran. Naime, kao i veliki broj drugih islamskih
uenjaka, pogotovu onih koji su stekli stepen idtihada, i on je u
fikhskim pitanjima tragao za najispravnijim rjeenjem, bez obzira
kojem mezhebu to rjeenje pripadalo. Za to ima vie primjera u
njegovom tefsiru. Inae, on nije opirno izlagao fikhska pitanja i nije
ulazio u sve detalje. 36
l O. Kao dosljedni tradicionalni mufessir, Ibn Atijje Kur'an prvo
tumai samim Kur'anom, ako je to ikako mogue. On naglaava da
nijedan mufessir ne bi smio donijeti zakljuak i izvesti bilo koji propis
dok ne provjeri da li dotini ajet moe biti protumaen nekim drugim
ajetom.37 Nakon tumaenja samim Kur'anom, on ajete tumai
slijedeim redoslijedom: hadisima, rijeima ashaba i tabiina, te rijeima
ostalih uvenih islamskih uenjaka. Prilikom navoenja njihovih
stavova on ne navodi lance prenosilaca tih rijei, elei da ne odulji
puno sa svojim tefsirom.38 Jasan primjer tumaenja Kur'ana Kur'anom
imamo u sluaju tumaenja zadnjeg ajeta iz sure EI-Fatiha. Naime,
poznato je da postoji vjerodostojan hadis da su jevreji oni na koje se
Allah rasrdio a krani oni koji Sll zalutali. Meutim, i pored toga, u
nekim tefsirima moe se nai desetak razliitih miljenja na koga se
odnose te rijei. Ibn Atijje uporite za taj hadis nalazi i u samim
ajetima, pa nakon to sam iznese da se te rijei odnose na jevreje i
krane, on kae: "To je jasno iz samog Kur'ana, jer se u njemu na vie
mjesta spominje Allahova srdba naspram jevreja, kao npr. u ajetu: ' .. .i
Allahovu srdbu na sebe navukoe'39 (. . ), a to se tie krana: ' .. .i ne
.

Isto, str. D-9.

D-9,10.
37 Ibn Atijje, EI-MNharrerul-vedtjz. . . , str. 4.
38 Predgovor tefsiru Ibn Atijjc, str. D -10.
39 EI-Bekare, 61.
35

36 Isto, str.

86

povodite se za prohevima ljudi koji su jo davno zalutali, i mnoge u

zabludu odveli, i sami s pravoga puta skrenuli!'40 ... "4t
1 1 . Neki uenjaci, meu kojima su i Ibn Tejmije i dr. Zehebi,
prigovarali su Ibn Atijji da je u nekim pitanjima blii mu'tezilijama
nego ehlisunnetskim stavovima. Za to, donekle, povod imaju u
njegovom tumaenju nekih ajeta. Meutim, ako se to pitanje temeljito
proui, doi e se do zakljuka da to nije tano i da je on bio na pravcu
ehli-sunneta u svim pitanjima koja su poznata kao take razilaenja
mu'tezilijskog i ehlisunnetskog pravca. Tako npr. on potvruje sva
Allahova svojstva i otvoreno kritikuje mu'tezilije zbog njihovih stavova
u vezi s tim pitanjem, decidno iskazuje uvjerenje da e vjernici vidjeti
lice Uzvienog Allaha u Dennetu, itd. Stvar je samo u tome to je on
prihvatao stavove ehli-sunneta iz ubjeenja a ne slijepim oponaanjem,
pa je ulazio u rasprave o tim pitanjima. 42
Utjecaj na kasnije mufessire

Budui da je Ibn Atijje ustanovio odreene principe u tefsiru i

trasirao pravac i nain vjerodostojnog tumaenja Kur'ana, nije udo da
je mnogim mufessirima njegova metodologija bila urnek prilikom
pisanja tefsirskih djela. To govori i o vrijednosti njegova tefsira.
Budui da je, uglavnom, ivio i radio u paniji, logino je da su se na
njega najvie ugledali mufessiri iz panije i zemalja Magreba, a meu
najpoznatijim su:
1 . Muhammed ibn Ahmed ei-Kurtubi iz Kordove u paniji (umro
671 .h.g.). To se lahko moe uoiti ako se uporede ta dva tefsira, to
svjedoe i mnogi uenjaci. Tako Ibn Haldun kae da je Kurtubi skoro
u potpunosti slijedio metod Ibn Atijje, s tim to je vie poklanjao
panju vjerodostojnosti hadisa, ali je navodio vie israilijjata.
2. Ebu Hajjan ei-Garnati iz Granade u paniji (umro 745.h.g.).
On, u uvodu u svoj tefsir, istie da se posebno koristio tefsirima Ibn
Atijje i Zamaherija.

40

EI-Maide, 77.
Ibn Atijje, EI-MNhamrul-ved!fjz. . , str. 126.
42 Opirnije o tome vidjeti: Predgovor tefsiru Ibn Atijje, str. D-19, 20.
41

87

.::1lm .AtiJle

-del&.\si

Abdurrahman ibn Muhammed es-Sealibi iz Alira (umro 875.h.g.).

On u uvodu i na kraju svog tefsira istie da je za osnovu uzeo tefsir
Ibn Atijje, te da ga je skratio i dopunio korisnim detaljima iz nekih
drugih tefsira. Dakle, njegov tefsir je, ustvari, saetak Endelusijeva
tefsira, a nazvao ga je: El-Devahiru-1-hisan.ft tefsiri-1-l.Vir'an. 43
3.

***

43

Isto, str. D-16.

88

IBN KESIR
701 /1 302.-774/ 1 373.

Hafiz Ismail ibn Umer ibn Kesir jedan je od najistaknutijih

tradicionalnih mufessira a istakao se i u hadisu, fi.khu i historiji.
Veinu ivota proveo je u Siriji i Damasku, a znanje je stjecao
pred tada najveim islamskim uenjacima, meu kojima je bio i
uveni ejhul-islam Ibn Tejmije. Strunjaci za tefsir jedinstveni
su u ocjeni da njegov tefsir spada u sami vrh tefsirskih djela
inae a pogotovu kada se radi o tradicionalnim tefsirima. Neki
ga rangiraju odmah iza uvenog Taberijeva tefsira, a neki, opet,
za njega kau da je to najvredniji tefsir ikada napisan! Ono to se
sa poprilino sigurnosti moe tvrditi jeste da je to tefsir koji je
najvie puta do sada tampan i koji je najvie itan od svih
tefsira.

Jbn Kesil"

Puno ime mu je: Ismail ibn Umer ibn Kesir ibn Davv ibn Dir' el

Kurei el-Busrevi ed-Dimeki Ebul-Fida' Hafiz Imaduddin.1 Roen je

701 / 1 302. godine u Busri, sjeverno od Damaska (am - Sirija) .z Otac
mu je bio poznati hatib u Busri. Umro je u etvrtoj godini Ibn

Kesirova ivota. Brigu o njemu potom je preuzeo stariji brat, ejh

Abdulvehhab, pred kojim je stekao prvo obrazovanje.3 U petoj godini

ivota, tj. 706. hidretske godine, sa bratom seli u Damask, gdje

nastavlja izuavanje temeljnih islamskih znanosti.4 U nj egovom punom

imenu navodi se titula:

Ha.ftt

koja ukazuje na njegove izvanredne

zasluge u hadiskim znanostima, te poasni naziv:

Imaduddin

(Stub

Vjere), koji mu je dat zbog izrazitog doprinosa u vie islamskih

znanosti. Mnogo je putovao u potrazi za istaknutim uenjacima radi

postizanja novih saznanja. Ipak, najdui period ivota proveo je u

Damasku, gdje je i umro, 774/ 1 373. godine.5 Pred kraj ivota je

oslijepio. Ukopan je pored svog najistaknutijeg ejha i uitelja -

uvenog Ibn Tejmije. 6

Uitelji i uenici
Od ranog djetinjstva Ibn Kesir se obrazovao pred istaknutim

islamskim uenjacima tadanjeg vremena, to je svakako rezultiralo i

njegovim

briljantnim

znanjem.

uiteljima, a neki od njih su:

Znanje

je

stekao

pred

brojnim

1.

Burhanuddin Ibrahim ibn Abdirrahman ei-Fezzari - Ibnui-Ferkah

2.

Isa ibnui-Mut'im,

(umro 729.h.g.),

t Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, I tom, str. 320.

2 Isto, str. 320. Istina, manji broj uenjaka tefsira navodi da je roen sedamstote godine
po Hidri. Taj stav je preuzeo i Mehmed Handi u svom djelu Uvod u tefsirsh i hadish
na11h, str. 58.
3 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Terdemetul-haftz Ibn Kesir (ivotopis Ibn Kesira,
naveden u predgovoru njegovom hadiskom djelu: EI-Ba'isul-hasis - Jerh ihtisari 'Niumil
hadis), Kuvajt 1 994, str. 23.
4 Abdulkadir Arnaut, Terdemellli-mNellif (ivotopis Ibn Kesira, naveden u predgovoru
njegovom komentaru Kur'ana: Teftirui-Knr'anil-'am), Kuvajt 1994, I tom, str. 1 5.
s Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 320.
6 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-muftssirune, I tom, 242.

90

3.

Ahmed ibn Ebi Talih - Ibnuf-ehine}

4. Behauddin el-Kasim ibn Muzaffer ibn Asakir (umro 723.),

5.

IbnuJ-ira}

6. Ishak ibn Jahja el-Amidi A.ftfuddin (umro 725.),

7.

Muhammed ibn Zerrad,

8. Demaluddin Jusuf ibnuzzekki el-Mi

(umro

742.) -

pored

dosta znanja koje je pred njim stekao, oenio se i njegovom

kerkom,
9.

Ahmed ibn Abdulhalim ibn Abdusselam ibn Tejmije Tekijjuddin ejhul-islam (umro 728.) - za nj ega je bio posebno vezan a Ibn
Kesir openito se smatra j ednim od njegovih najistaknutijih

uenika; Ibn Tejmije je pred kraj ivota bio proganjan, pa je i

sam Ibn Kesir imao problema zbog svoje vezanosti za njega,

1 O.

emsuddin Muhammed ibn Ahmed ibn Kajmaz eZehebi

748.)

1 1.

(umro

Ebu Musa ei-Kara.ft i

1 2. Ebui-Feth ed-Debusi.7
Budui da je cijelog ivota uio i druge poduavao, nije udno da

je iza sebe ostavio veliki broj uenika. Mnogi od njih postali su vrsni

alimi i autori mnogih djela. Meu njima najistaknutiji su: Ibnul-Imad

el-Hanbeli, autor veoma poznatog djela:

ezeratuz-zeheb,

Ibn Haddi i

Ibn Hubejb. B

Uenost
Ibn Kesir je od rane mladosti pokazivao znakove izuzetne

inteligencije i moi pamenja. kolovan na tradicionalni nain, on je

vrlo mlad nauio napamet ne samo Kur'an, nego i jedan broj priznatih
djela iz raznih islamskih znanosti.9 Autor djela

ezeratuz-zeheb za

nj ega,

izmeu ostalog, kae: "Izuzetno dobro j e pamtio, vrlo malo je

7 Abdulkadir Arnaut, Terdzemetul-mueliif. . str. 1 5.

8 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Terdemetul-hafiz Ibn Kesir. str. 25.
9 Ahmed Abdulvehhab Futejh, El-Mu'el/if (O ivotu Ibn Kesira, u sklopu predgovora
njegovom historijskom djelu: EI-Bidaje ven-nihaje), Kairo 1993, I tom, str. D.
.

. .

91

Jlm Kesi r

zaboravljao

odlino

je

razumijevao."10

Poslije

je

nastavio

usavravanje u raznim oblastima, tako da mu svi odaju priznanje za

postignute rezultate u vie znanosti, a posebno u tefsiru, hadisu, fikhu i
historiji. Pored ostalih pohvala, za njega Ibn Hubejb kae da je, u svoje

vrijeme, bio bez premca u historiji, hadisu i tefsiru. 1 1 J edan od njegovih

uenika, Ibn Haddi, o svom uitelju, izmeu ostalog, kae: "Od svih

uenjaka koji su ivjeli u nae doba on je bio najbolji poznavalac teksta

hadisa i njegove vjerodostojnosti, to su posvjedoile i njegove kolege i

njegovi uitelji. Iako sam puno puta bio njegov gost, uvijek sam se

okoristio njegovim znanjem. "1 2 uveni Zehebi u svom djelu

Mu'demul-muhtess

njemu

kae:

"Bio

je

najistaknutiji

EI

muftija,

izvanredan muhaddis, temeljiti poznavalac erij atskog prava i mufessir

koji je mnogo navodio stavove prethodnih uenjaka. Napisao je

mnoga vrijedna djela."t3

uveni islamski historiar Ebul-Mehasin Demaluddin Jusuf ibn

Sejfuddin - Ibn Tagriberdi, govorei o Ibn Kesirovoj izvanrednoj

uenosti, izmeu ostalog, kae: "Istakao se u fikhu, tefsiru i hadisu.

Mnogo je sakupljao i pisao a bavio se i poduavanjem i prenoenjem

znanja na druge. Bio je izvanredan strunjak u hadisu, tefsiru, fikhu,

arapskom j eziku i drugim znanostima. Izdavao je fetve i poduavao je

druge sve do svoje smrti - Allah mu se smilovao! Postao je uven po

preciznosti u pisanju i bio je bez premca u historiji, hadisu i tefsiru."14

Cuveni Davudi u svom djelu

Tabekatul-muftssirin,

za njega, izmeu

ostalog, kae: "Bio je uzor svim ostalim uenjacima i hafizima hadisa i

oslonac strunjacima prenesenog i doslovnog znaenja rijei. . . " t s Na

kraju, sam dr. Zehebi za njega kae: "U svakom sluaju, Ibn Kesirovo

znanje postaje jasno svakom ko proita nj egov tefsir ili njegovu

historiju. Ta dva djela spadaju meu najbolja ostvarenja i najvrednija

djela koja su ljudi ikada napisalil"t6

10 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 243.

Isto, str. 243.
12 Isto, str. 243.
13 Abdulkadir Arnaut, Terdeme/111-mNellif. . . str. 1 5.
1 4 Isto, str. 15.
IS
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 242.
1 6 Isto, str. 243.

ll

92

Ibn Kesirova djela

Napisao je veliki broj djela, od kojih se mnoga i danas tampaju i

njima se uenjaci koriste. uveni Ibn Hader el-Askalani u djelu Ed
Durernl-kamine, izmeu ostalog, kae: "Njegova djela su se rairila jo
za njegova ivota a ljudi su se njima koristili jo vie nakon njegove
smrti. "17 Zaista, rijedak je sluaj da je neko napisao vie djela iz
razliitih oblasti koja se smatraju strunom literaturom. Od velikog
broja njegovih djela posebno treba istai:
1 . Tefsirni-Kur'anil- 'a'{jm - uveni tefsir.
2. EI-Bidaje ven-nihaje (Poetak i krcy)
izvanredno historijsko
djelo, tampano, najee, u etrnaest velikih tomova. Autor na
osnovu kur'ansko-sunnetskih dokaza govori o stvaranju svijeta, o svim
poslanicima poevi od Adema pa do Muhammeda, s.a.v.s. Na osnovu
priznate historijske grae Ibn Kesir govori o prohujalim vremenima
sve do vremena pisanja tog djela - tj. do 767. hidretske godine; a
onda, na osnovu kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa govori o
buduim dogaajima (eratus-sa'a), smaku svijeta, proivljenju i ulasku
u Dennet i Dehennem. To djelo nezaobilazna je historijska graa za
period do polovine 1 4. stoljea a dio o buduim dogaajima i dan
danas slui kao jedan od glavnih izvora za saznanja u tom pogledu.
Dio tog ogromnog djela koji govori o poslanicima pod nazivom:
Ka'{jvanja o tjerovjesnicima, preveden je prije nekoliko godina i na
bosanski jezik,
-

3. Et-Tekmil ft ma'rifetis-sikati ved-du'afa'i vel-medahil - hadisko

djelo koje govori o prenosiocima hadisa.

EI-Hetfju ves-senenu ji ehadisil-mesanidi ves-sunem - u ovom djelu
Ibn Kesir je sakupio est najpoznatijih hadiskih zbirki, te musnede:
Ahmeda, Bezzara, Ehu Ja'la i Ibn Ehi ejbeta i poredao sve hadise po
poglavljima.
5. erhu Sahihii-Buhari (Komentar Buharijeva sahiha) - takoer
hadisko djelo, ali ga nije uspio dovriti.
4.

6. Ihtisarn 'ulumil-hadis - saetak Ibn Salahova djela iz oblasti

hadiskih znanosti.
17

Muhammed Abdurrezzak Hamza, Terdemetul-hajiz Ibn Kesir

. . .

93

str. 24.

Jb"' Kesi ..

7. Musneduf-fdhajn - zbirka haclisa koje prenose Ehu Bekr i

Omer, r.a.18
8. Tabekatulfukaha'if-faji'ijjin - djelo o ivotopisima istaknutih

erijatskih pravnika afijskog mezheba. Naime, i Ibn Kesir bio je

pristalica afijinog mezheba,
9. Risa/eftl-dhad - djelo o dihadu.

1 O. EI-Idtihadft talebil-dhad- takoer o dihadu.

skraeni ivotopis Muhammeda,

s.a.v.s, tampano pod imenom: EI-Fusulft ihtisari siretir-Resu/. 1 9
1 1 . Ihtisarus-siretin-nebevijje

veliko fikhsko djelo; nije ga uspio dovriti,

doao je do poglavlja o haddu.
1 3. Menakibuf-aji'i
djelo o ivotu i pohvalnim osobinama
afije.
12. Kitabul-ahkam

1 4. EI-Ahkamul-kebire - fikhsko djelo.

1 5. EI-Kevakibud-derari - historijsko djelo.2o
Ibn Kesirov tefsir

Ibn Kesirov tefsir Tefsirui-Kur'anil-'aifm (Tumaenje velianstvenog

Kur'ana) jedno je od njegovih najznaajnijih djela. Svi uenjaci tom
tefsiru daju izuzetno velike ocjene i svrstavaju ga meu najbolja
tefsirska djela openito, a pogotovu u tradicionalnom tefsiru. Mnogi su
skloni rei da je po vrijednosti odmah iza Taberijeva tefsira21 a neki mu
ak daju i prvo mjesto meu tradicionalnim komentarima Kur'ana, pa i
openito. Tako npr. uveni evkani za Ibn Kesirov tefsir kae da je
jedan od najboljih tefsira uope, ako nije i najbolji.22 Razlike u tim
ocjenama nastaju kada se gleda priroda Taberijeva i Ibn Kesirova
tefsira. Naime, Taberijev tefsir je znatno opirniji i sadri puno vei
broj predaja, te je s te strane, sigurno, vredniji. Meutim, Ibn Kesirov
18

Isto, str. 25-27.

Hajrudclin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 320.
20 Ahmed Abdulvehhab Futejh, Ei-MN'ellif. . str. H,V.
2 1 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 243.
22 Mehmed Handi, Uvod u teftirskll i hadisleu naukll, str. 58.
19

94

tefsir j e tefsir srednje veliine - zbog ega je za mnoge prihvadjiviji i

preieniji, budui da j e u njemu manje slabih i nepouzdanih predaja.

Zato je on omiljen kod italaca, tampan je mnogo puta, vjerovatno do

sada najvie tampan, itan i izuavan! Doivio je puno izdanja i to

najvie u etiri toma, osim kada je u poetku tampan na margini

drugih tefsira, pa je tada obuhvatao itavih deset tomova. O njegovoj

vrijednosti govori i injenica da je do sada doivio i vie izdanja u

skraenom obliku i da su ga skraivali istaknuti mufessiri, kao to su:

Ahmed akir, Muhammed Nesib er-Rifa'i23 i Muhammed Ali es

Sabuni. U skraenom obliku obino je tampan u tri toma. uveni

islamski uenjak Sujuti, govorei o Ibn Kesirovom tefsiru, izmeu

ostalog, kae "da nije napisan ni jedan tefsir te vrste koji je ravan

njemu. "24 A ejh Abdulkadir Arnaut, savremeni islamski uenjak, kae

"da je to najbolji tefsir od svih koje treba konsultovati i kojima treba

vjerovati ... "25

U uvodu u svoj tefsir Ibn Kesir ukazuje na glavne momente

vezane za Kur'an i tefsirku znanost, navodei dosta stvari od svog

uitelja ejhul-islama Ibn Tejmije.26 Govorei o potrebi za tumaenj em

Kur'ana, on izmeu ostalog kae: "Obaveza j e islamskih uenjaka da

otkrivaju znaenja Allahovih rijei, da ih tumae, da ih izuavaju i da

druge njima poduavaju, imajui u vidu rijei Uzvienog: 'A kada je

Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurno

ljudima objanjavati da nee iz nje nita kriti, oni su je, poslije, za lea
svoja bacili i neim to malo vrijedi zamijenili; a kako je runo to to

su u zamjenu dobili!'27, te Njegove rijei: 'Oni koji obavezu svoju

prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju neim to malo vrijedi - na

onom svijetu nikakva dobra nee imati, Allah ih nee ni osloviti, niti e

na njih, na Sudnjem danu, panju obratiti, niti e ih oistiti - njih bolna

patnja eka.'28 Dakle, Uzvieni Allah kori ehli-kitabije - koji su ivjeli

prije nas - zato to su se okrenuli od Allahove Knjige koja im je bila

23 Dr. Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman Er-Rumi, Usulut-tefsiri ve menahiduhu, Rijad
1416. h.g, III izd, str. 1 51 .
24 Muhammed Abdurrezzak Hamza, Terdemetul-haftz Ibn Kesir. . . str. 26.
25 Abdulkadir Arnaut, u predgovoru Ibn Kesirova tefsira: Tefsimi-KNr'anil-'am. str. S.
26 Dr. Abdullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, Et-teftim bil-eseri ver-rr'ji ve efhem
kulllbit-teftiri fihima, rad objavljen u: Medelletul-buhusil-islamijje, br. 7, Rijad, redeb
evva1 1403. h.g, str. 21 9.
27 Alu 'Imran, 1 87.
28 Alu 'Imran, 77.
95

Jbn Kesil"

objavljena i zato to su se posvetili dunjaluku i njegovom gomilanju, te

to su se bavili neim drugim a ne onim to im je bilo nareeno,

slijeenjem Allahove Knjige. Zato je naa obaveza, o muslimani, da se

klonimo onog zbog ega je njih Uzvieni Allah korio i da se

prihvatimo onog to nam je nareeno: izuavanja i razumijevanja

Allahove Knjige koja je nama objavljena, te poduavanja i prenoenja

tog shvatanja na druge .. "29

.

Nakon toga on govori o nainu na koji treba tumaiti Kur'an, iz

ega se jasno vidi da je pravi predstavnik tradicionalnog tefsira: "Ako

neko upita koji je najbolji nain tumaenja Kur'ana, odgovor je:

Najispravniji put za to jeste tumaenje Kur'ana samim Kur'anom, jer

ono to je na jednom mjestu u Kur'anu spomenuto na koncizan nain

na drugom je mjestu opirnije izloeno. Ako to ne bude dovoljno,

onda se treba obratiti Sunnetu, jer Sunnet tumai i poj anj ava Kur'an.
tavie, imam Ehu Abdillah Muhammed ibn Idris e-Safi'i - Allah mu
se smilovao - rekao je da je svaki propis koji je Poslanik, s.a.v.s, donio,

ustvari, on razumio iz samog Kur'ana. (...) A ukoliko neto ne moemo

protumaiti ni na osnovu Kur'ana ni na osnovu Sunneta, onda emo

se obratiti na rijei ashaba, jer to oni najbolje poznaju. Naime, oni su

bili prisutni povodima i situacijama u kojima je silazila objava, oni su

imali potpuno i ispravno razumijevanje i djelovanje - naroito

istaknuti uenjaci i velikani meu

njima,

kao

to

su:

etverica

pravednih halifa, koji su bili upueni i imami na pravom putu, te

Abdullah ibn Mes'ud (...) i Poslanikov amidi Abdullah ibn Abbas (...)
- Allah bio zadovoljan sa njima."30 Ako se ni u rijeima ashaba ne bi
nalo tumaenje za neke ajete, onda Ibn Kesir - istiui time i svoj
lini stav - ukazuje na to da se veliki broj islamskih uenjaka u toj

situaciji obraao na miljenja istaknutih ashaba, kao to su: Mudahid

ibn Debr, Se'id ibn Dubejr, Ikrime, Ata' ibn Ehi Rebbah, Hasan

Basri, Mesruk, Se'id ibnul-Musejjeb, Ebul-'Alije, Rebi' ibn Enes,

Katade, Dahhak ibn Muzahim i dr. 31
Zatim se osvre na racionalistiko tumaenje Kur'ana, iznosei

jasan stav da takvo tumaenje nije dozvoljeno: "A to se tie tumaenja

Kur'ana

na

osnovu

samog razuma, ono

29

je

zabranjeno,

Isma'il ibn Kesir el-Kurei ed-Dimeki, Tefsimi-K.Jir'anil-'a:dm, I tom, str. 19.

30 Isto, I tom, str. 1 9, 20.
Jt Isto, I tom, str. 21.

96

jer

je

Muhammed ibn Derir - Allah mu se smilovao - zabiljeio: Priao

nam je Muhammed ibn Bear (...) od Ibn Abbasa, da je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, rekao: 'Ko kae neto o Kur'anu na osnovu svog razuma ili ono
to ne zna, neka pripremi sebi mjesto u Vatri!"'32 Zatim on navodi i
druge verzije tog hadisa, objanjavajui njihovu vjerodostojnost, da bi
onda naveo miljenja Ehu Bekra i ostalih ashaba i tabiina o tom
pitanju, iz ega se vidi da su bili istog miljenja. Pri tome on se,
nerijetko, poziva na Ibn Derira et-Taberija, to pokazuje da ga je
izuzetno cijenio i da je njegov tefsir u dobroj mjeri koristio pri pisanju
svog tefsira.33 Nakon toga on govori o slijedeim temama: koje sure su
objavljene u Mekki a koje u Medini, koliki je broj sura, ajeta, rijei i
harfova u Kur'anu, na kojoj je rijei sredina Kur'ana, koliko u Kur'anu
ima duzova, koliko hizbova, dokle su tano pojedine treine i
sedmine Kur'ana, da li je rije "sura" izvedenica ili rije posebnog
znaenja, da li u Kur'anu ima rijei iz drugih jezika, itd. 34 Dakle, on je u
uvodu u svoj tefsir obradio znaajan dio kur'ansko-tefsirskih tema, za
koje je smatrao da je potrebno znati ih prije nego to se pone sa
itanjem i izuavanjem samog komentara Kur'ana. Sam taj uvod mnogi
smatraju znaajnim i vanim, te ga hvale zbog toga to ga je napisao. 35
Onako kako je naveo u uvodu, on je, stvarno, i napisao svoj
tefsir. Naime, nakon navoenja ajeta - ili dijela ajeta - koji eli
protumaiti, on kratko, jednostavnim stilom ukae na njegovo
znaenje i odmah zatim navodi drugi ajet koji govori o istoj temi ili u
kojem se spominje ista rije. Na taj nain odreena kur'anska rije ili
ajet bivaju pojanjeni citatom iz samog Kur'ana, to daje posebnu
teinu takvom tumaenju. Taj nain u tefsiru je poznat kao tumaenje
Kur'ana Kur'anom i Ibn Kesir se zaista trudio da ga u velikoj mjeri
primijeni u svom djelu. Njegov tefsir jedan je od najpoznatijih po toj
karakteristici.36 Nakon toga on citira hadise Muhammeda, s.a.v.s, koji
su bliski ili na bilo koji nain pomau tumaenju tih kur'anskih rijei.
Ni tu nije alio vremena ni truda, tako da navodi poveliki broj hadisa,
to sigurno doprinosi boljem tumaenju ajeta. elei istai tu
karakteristiku u njegovom tefsiru, neki su ga skloni okarakterisati i kao
32

Isto, I tom, str. 22.

Isto, I tom, str. 23, 24.
34 Isto, I tom, str. 24-26.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 243.
36 Isto, I tom, str. 244.
33

97

Jbn Kesil"

"hadiski tefsir". Kao vrstan strunjak u svim hadiskim disciplinama, on

se nije zadovoljavao samo citiranjem hadisa, nego je ukazivao i na
stepen njihove vjerodostojnosti, te na autoritete hadisa koji su ih
biljeili u svojim zbirkama, to takoer doprinosi vrijednosti samog
tefsira.37
Nakon toga on navodi rijei ashaba u vezi sa kur'anskim ajetima
koje tumai, ako takvih rijei ima. Pri tome, on je davao prednost
miljenjima istaknutijih ashaba i onih koji su bili posebno zasluni u
oblasti tefsira. Kada iscrpi te predaje, onda on navodi predaje tabiina u
vezi sa ajetima koje tumai, kao i miljenja ostalih islamskih uenjaka.
Pri svemu tome on nije puki prenosilac i biljeniar, nego tim
predajama kritiki pristupa, birajui one koje su vjerodostojnije i dajui
im prednost, te ukazujui na one koje su manje vjerodostojne. 38
.Normalno je da se on koristio i djelima mufessira koji su prije njega
ivjeli i to je oito iz samog njegova tefsira. Najvie je konsultovao
tefsir Ibn Derira et-Taberija, a onda tefsire Ibn Ebi Hatima, Ibn Atij je
i drugih. 39 Sve navedene karakteristike idu u prilog ocjeni da je njegov
tefsir pravi primjer tradicionalnog pristupa tumaenju Kur'ana.
To se moe vidjeti npr. i iz uvoda u tumaenje sure EI-Fatiha.
Nakon navoenja i drugih imena kojima se ta sura naziva, te dokaza za
ta imena, on govori o tome da li je ona objavljena u Mekki ili Medini.
U nekoliko reenica, bez opirnog izlaganja, on daje sve relevantne
informacije o toj temi, navodei ak i svoje miljenje o pitanju koji od
tih stavova je najispravniji, te ukazujui i na ono miljenje koje nema
realnu potporu. Naime, on to izlae na slijedei nain: "Ibn Abbas,
Katade i Ebul-Alije smatraju da je ova sura objavljena u Mekki, Ehu
Hurejre, Mudahid, Ata' ibn J esar i Zuhri smatraju da je objavljena u
Medini, a neki stoje na stanovitu da je objavljena dva puta: jednom u
Mekki a drugi put u Medini. Prvi stav je blii rijeima Uzvienog: 'Mi
smo ti objavili sedam ajeta koji se ponavljaju .. .'40, a Uzvieni Allah
najbolje zna. Ebul-Lejs es-Semerkandi navodi miljenje da je prva

Isto, I tom, str. 244.

Isto, I tom, str. 244.
39 Isto, I tom, str. 245.

37

38

40 EI-Hidt!, 87.

98

polovica te sure objavljena u Mekki a druga u Medini. Meutim, to je

vrlo udno miljenje, a Kurtubi ga prnosi kao Semerkandijev stav."41
Jedna od znaajnih odlika njegova tefsira jeste to to on osuuje
nekritiko navoenje israilijjata, tj. predaja od krana i jevreja, od
strane nekih mufessira, pogotovu tradicionalnih. On to nekada ini
uopeno, dajui smj ernice za odnos naspram takvih predaja, a nekada
to ini konkretno, ukazujui na pojedine konkretne israilijj ate.42 Tako
npr. tumaei

67. i nekoliko narednih ajeta iz sure EI-Bekare - u kojima

se govori o tome kako j e Musa, a.s, prenio svom narodu nareenje od

Allaha, d., da zakolju kravu - on navodi nekoliko takvih predaja i
onda za njih kae: "Postoji odreeno razilaenje u pogledu ovih
predaja koje se prenose od Ubejde, Ebul-Alije, Sudejja i drugih. Jasno
je da su one preuzete iz knjiga sinova Israilovih i one se mogu navoditi, s
rim da se ne trebaju ni potvrivati a ni negirati. Zato se na njih ne moe

oslanjati, osim u onoj mjeri u kojoj se slau sa istinom koja je kod nas. A
Allah najbolje znal"43 Slino je i u sluaju tumaenja prvog ajeta sure Kaf

Naime, on ukazuje na predaje nekih islamskih uenjaka iz prvih generacija,

pa

samog Ibn Abbasa, u kojima se govori kako cijelu Zemlju okruuje

more a to more okruuje planina koja se zove Kaf.. Odmah zatim on istie
da te predaje nemaju vjerodostojan lanac prenosilaca do tih islamskih
uenjaka, te da su one, ustvari, izmiljotine nekih otpadnika meu ehli
kitabijama i da se takvim predajama ne smije vjerovati.44
Kada doe do ajeta koji govore o fikhskim propisima, Ibn Kesir
ulazi u fikhske rasprave, navodei stavove islamskih uenjaka i njihove
dokaze, te analizira te dokaze i ukazuje na one koji su jai. Pored znanja iz
fikha, od velike pomoi bilo mu je izvanredno poznavanje svih hadiskih
disciplina, pogotovu, sposobnost razlikovanja vjerodostojnih od slabih
hadisa i onih koji su vie vjerodostojni od onih koji su manje. Ipak, moe se
rei da je to inio umjereno, bez detaljisanja, za razliku od nekih prethodnih
mufessira koji su bili dobro upueni i u discipline fikhske nauke, pa su ta
pitanja preopimo izlagali u svojim tefsirima.45 To se moe vidjeti iz
njegova tumaenja vie ajeta koji govore o propisima. Kao primjer moe se

Ibn Kesir, TifsinI-Knr'anil-'am, I tom, str. 26.

Isto, I tom, str. 245.
43 Ibn Kesir, TifsinI-Knr'anil-'am, I tom, str. 1 53-1 56.
44 Isto, IV tom, str. 282, 283.
45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 246.
4t

42

99

Jbn Kesil"

uzeti

196. ajet sure EI-Bekare. Tumaei sami poetak tog ajeta: "Allaha radi,

hadd i

umru

u potpunosti obavljajte... " on navodi razliite stavove

islamskih uenjaka, analizirajui ih i ocjenjujui. Izmeu ostalog, navodi i

stav nekih, koji se pozivaju ak i na Omera, r.a, da se umra ne moe obaviti
kada i hadd, te da se ne moe obavaljati u "svetim" mjesecima (d
ehurul-hurum). Meutim, on odmah istie da je taj stav diskutabilan, " ...

jer je sigurno utvreno da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, etiri puta inio

umru,

te da je to svaki put bilo u mjesecu zul-ka'detu: este, sedme i osme

godine po Hidri - kada je obavljao samo umru, te desete godine - kada je,
takoer u mjesecu zul-ka'detu, obukao ihrame sa nijjetom da obavi i umru i

hadd. Mimo toga nije obavio vie ni jednu umru..

"46 A ope poznata je

stvar da i mjesec zul-ka'de spada u "svete" mjesece. Ipak, moe se rei da

on, iako je bio pripadnik afijskog mezheba, nije bio pristran svom

mezhebu po svaku cijenu - kao to su to inili pojedini mufessiri - nego je i

u tome imao mjeru.

Na kraju, moe se rei da Ibn Kesirov tefsir sigurno spada u sami vrh

djela koja se bave tumaenjem Kur'ana. Poput Abdullaha Mahmuda ihate,

mnogi su skloni ustvrditi da je "Ibn Kesirovo djdo jedan od najglasovitijih

tefsira, ako nije apsolutno i najglasovitiji. "47 Zato nije udno to i danas

mnogi islamski uenjaci, pa i odreene ustanove, od svih tefsira ikada

napisanih prvo prepouruuju iitavanje Ibn Kesirova tefsira, pa tek onda
ostalih, izdvajajui ga kao najbolji tefsir - uzimajui u obzir sve njegove

aspekte. Na tragu toga jete i podatak da je skraeni oblik tog djda

preveden i objavljen i na naem jeziku, sredinom

2000.

godine, kao drugi

tefsir ikada preveden na bosanski jezik. Naime, samo nekoliko mjeseci prije

toga zavreno je objavljivanje cjdokupnog prijevoda tefsira Sejjida Kutba,

to je uraeno u organizaciji Fakulteta islamskih nauka iz Sarajeva. Saetak

Ibn Kesirova tefsira koji je preveden na na jezik priredio je Muhammed

Nesib er-Rifa'i, a izdao ga je Visoki saudijski komitet za pomo BiH. Treba

rei da u njemu nije izostavljeno puno teksta kompletnog tefsira, tako da su

i kroz saetak protumaene sve sure i on moe egzistirati i posluiti kao da

je kompletno i samostalno djdo.

***
46
47

Ibn Kesir, Tejsimi-Knlanil-'ajm, I tom, str. 312.

Jane Dammen Mcauliffe, Hermeneutika Knr'ana:pogledi Taberija i Ibn Kesira, rad objavljen
u djelu: Knlan u savremenom dobu, dr. Enes Kari, Sarajevo 1 997, I tom, str. 191.

1 00

SE 'ALIBI

u,

" (.H

.;J'

786/1 384.-875/ 1 470.

Abdurrahman ibn Muhammed es-Se'alibi spada meu
najistaknutije islamske uenjake Alira i Magreba u devetom
stoljeu po Hidri. Od najranijih dana svoje mladosti pokazivao
je elju za stjecanjem znanja, pa je radi toga putovao raznim
krajevima islamskog svijeta. Tako je izrastao u velikana
islamskih znanosti, pogotovu tefsira i hadisa. Napisao je veliki
broj korisnih djela iz raznih znanosti, a najpoznatiji je njegov
tefsir, koji se ubraja meu istaknute tradicionalne tefsire. lako je
taj tefsir, veim dijelom, skup citata prethodnih mufessira, ipak
ga islamski uenjaci veoma cijene.

Se'alibi

Njegovo puno ime je: Abdurrahman ibn Muhammed ibn Mahluf

es-Se'alibi el-Dezairi Ehu Zejd.1 Roen je 786/ 1 384. godine u Aliru,
gdje je proveo vei dio ivota.2 Od rane mladosti pokazivao je elju za
znanjem, pa je, radi secanja znanja, izvjesno vrijeme proveo obilazei
islamski svijet. Kako sam pie u svom tefsiru,3 na samom kraju osmog
stoljea po Hidri krenuo je na jedno due putovanje u potrazi za
znanjem. Tako je, poetkom devetog stoljea, stigao u Buddaju, grad
na sjeveru Alira, gdje je uio pred istaknutim uenjacima tog grada.
Zatim je nastavio putovanje do Tunisa, gdje je takoer studirao pred
najistaknutijim uenjacima. Nakon tog produio je za Egipat i Mekku,
stupivi opet u kontakt sa vrhunskim uenjacima radi usavravanja u
raznim znanostima. U povratku se opet zadrao u Egiptu i Tunisu, iz
istog razloga. Nakon dolaska u Alir poeo je sa pisanjem i
poduavanjem onih koji su eljeli znanje, to mu je bila preokupacija
sve do kraja ivota. Umro je 875/1470. godine4 u rodnom gradu
Aliru, gdje je i ukopan.5
ejhovi i profesori pred kojima je uio
U svom tefsiru Se'alibi poimence navodi samo neke od ejhova
pred kojima je secao znanje.6 Radi se o slijedeim uenjacima:

Ali ibn Usman ei-Mandlati - uenjak iz Buddaje,

Abdurrahman el-Vaglisi - uenjak iz Buddaje,
Isa ei-Gabrini - uenjak iz Tunisa,
EI-Ubejj - uenjak iz Tunisa,
S. EI-Berzeli - uenjak iz Tunisa,
6. Velijjuddin ei-Iraki - uenjak iz Egipta kod kojeg je uio razne

1.
2.
3.
4.

znanosti, a naroito hadis,

7. Ehu Abdillah Muhammed ibn Merzuk
Tunisu.
1

pred njim je uio u

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, III tom, str. 331.

Isto, III tom, str. 331 .
3 Abdurrahman ibn Muhammed es-Se'alibi, EI-Devahirul-hisanfi tefsirii-IVIr'an, Bejrut, bez
god. izd, IV tom, str. 1 1 9, 120.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 331 . Pored te godine, Zehebi navodi i
miljenje prema kojem je Se'alibi umro naredne, tj. 876. hidretske godine.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-mNftssirune, I tom, str. 248.
6 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, IV tom, str. 1 19, 1 20.

1 02

\.

Se' alibijeva uenost

Svi koji su pisali o Se'alibiju istiu njegovu uenost, te pobonost

i asketizam. Izmeu ostalih, dr. Husejn ez-Zehebi, na samom poetku
pisanja o njemu, ukazuje na to, koristei brojne epitete za njegovo ime.
Tako npr. kae da je bio " ... prvak meu uenjacima, dokaz u vjeri,
islamski uenjak koji je znanje primjenjivao u praksi, asketa, poboan,
jedan od istaknutih, Allahu bliskih robova koji su Ga istinski spoznali i
koje ovosvjetski uici nisu interesovali. Ukratko, bio je jedan od
najboljih Allahovih robova."7 Ibn Selame el-Bekri za njega kae: "Na
ejh Se'alibi bio je izuzetno dobar ovjek, asketa, istaknuti uenjak,
produhovljen, jedan od istaknutih Allahovih robova. Ukratko, svi se
slau da je bio izuzetno pozitivan i jedan od prvaka meu uenjacima.
Brojni njegovi uitelji, meu kojima su i El-Ubejj i Velijjuddin el
Iraki, pohvalili su njegovu uenost, pobonost i ispravno usmjerenje."8
Koliko se npr. usavrio u hadiskim disciplinama svjedoi i to to su mu
tuniski uenjaci, odmah nakon povratka sa putovanja po Istoku,
posvjedoili da je u tim disciplinama ueniji od njih, pa su utali i
sluali ga dok bi on govorio, te preuzimati znanje koje im je nudio. Po
povratku u Alir, neki su ga uenjaci prozvali "dokazom u hadiskim
znanostima".9 I sam Zirikli, pored ukazivanja na to da je Se'alibi bio
mufessir, za njega kae da je bio jedan od "prvaka u Aliru". 1 0 Dakle,
Se'alibi se vrlo brzo dokazao kao izvrstan poznavalac svih islamskih
znanosti, a naroito tefsira i hadisa, to su mu posvjedoili i neki od
njegovih ejhova i profesora.
Djela

Pored toga to se dokazao kao izuzetan poznavalac raznih

islamskih znanosti i izvanredan uitelj, Se'alibi se pokazao i kao
izuzetno plodan pisac. Napisao je veliki broj djela iz raznih islamskih
znanosti. Istiemo slijedea:

7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 247.

8 Isto, I tom, str. 247.
9 Isto, I tom, str. 247.
lO Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 331 .

103

Se'alibi

1 . EI-Devahirul-hisanft teftirii-Kur'an - njegov uveni tefsir,

2. Ez-Zehebul-ibrizft garibii-Kur'anil-a:dz - takoer
tefsira,

djelo iz oblasti

3. Tuhfetul-ihvanft i'rabi ba'di ajatii-Kur'an - tefsirsko djelo,

4. Dami'ul-ummehatift ahkamil-ibadat,1 1
S.

fikhsko djelo,

EI-Envar - o mu'dizama Muhammeda, s.a.v.s,

6. Revdatul-envar ve nuzhetul-ahjar,
7. EI-Irfadft mesalihil-'ibad,
8. Rijadus-salihin,12 i
9. El-'Ulumulfahireftn-nezarift umuril-ahire.13
Tefsir
Se'alibijev tefsir,

EI-Devahirul-hisan ft teftirii-Kur'an, spada u

U uvodu svog tefsira,

tradicionalne i veoma je cijenjen tefsir.

obraajui se itaocu, on o razlogu pisanja tog djela kae: "Ovaj

skraeni tefsir priredio sam i sebi i tebi, kako bi nam svima Allah, radi

njega, priredio radost na oba svijeta."14 Zatim on ukazuje na nain

pisanja tefsira, odnosno na koje se autoritete oslanjao i od koga je

preuzimao citate za svoje djelo:

"U

svoj tefsir ukomponovao sam,

zahvaljujui Allahu, najvanije dijelove tefsira Ibn Atijje, dodajui na to

brojne vrijedne citate iz djela najistaknutijih i najpouzdanijih uenjaka

naeg ummeta - bilo da sam to lino proitao ili preuzeo od drugih

pouzdanih uenjaka - to ukupno iznosi skoro stotinu djela. Sve su to

djela dobro _poznatih islamskih uenjaka, koji se ubrajaju meu istinske

autoritete. Sto god sam preuzeo od nekog mufessira, preuzeo sam

direktno iz njegova djela, doslovnim citatom. Nita od toga nisam

11

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 247, 248.
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 331 .
1 3 Mustafa ibn Abdillah el-Kustantini er-Rumi, Ke!fuz-zunun 'an esamel-kutubi velfunun,
Bejrut 1 992, II tom, str. 1 1 63.
1 4 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, I tom, str. 3.
12

104

prenio po znaenju, bojei se da ne pogrijeim, tako da se uvijek radi o

doslovnom citatu samog autora. " l S
Iz navedenog, jasno se vidi da je Se'alibijev tefsir, ustvari,
skraeni Ibn Atijjev tefsir, sa dodatnim citatima iz drugih tefsira i djela
islamskih uenjaka. Ako se pogledaju imena tih islamskih uenjaka,
onda se moe zakljuiti da se Se'alibi pozivao na najpoznatija imena u
tefsiru i ostalim islamskim znanostima. Veinom su to bili tradicionalni
islamski uenjaci, kao npr. Taberi, Begavi, Nevevi, a donekle i autori
"fikhskih tefsira", kao npr. Ibnul-Arebi i Kurtubi, te neki racionalni
mufessiri, kao to su bili Zamaheri i Fahruddin er-Razi. Se'alibi nije
htio prepriavati stavove tih uenjaka, nego je obavezno doslovno
navodio njihove rijei. Dakle, to je tefsir koji je nastao kao skup
odabranih citata iz drugih tefsira, sa vrlo malo Se'alibijevih rijei i
originalnih stavova.16 Meutim, to ne umanjuje puno njegovu
vrijednost, budui da je ne mali broj mufessira svoje tefsire preuzeo od
prethodnih mufessira, s tim to su poesto prepriavali njihove
stavove, izlaui se tako mogunosti da nekada ne budu interpretirani
u skladu sa intencijama autora.
Upravo to je Se'alibi htio izbjei, pa je zato sve stavove
prethodnih uenjaka navodio doslovno. Koliko je Se'alibi pri tome bio
precizan, vidi se i po tome to on ukazuje i na sluajeve kada koristi
neiji tefsir u skraenom obliku: "Taberijeve navode preuzimao sam iz
skraenog oblika njegova tefsira, koji je saeo ejh Ehu Abdillah
Muhammed ibn Abdillah ibn Ahmed el-Lahmi, jer se on potrudio da
ga preisti i skrati."17 Pokuavajui da, i pored toga, izbjegne bilo
kakvu moguu greku, on savjetuje itaoca da se, u sluaju
nedovoljnog razumijevanja nekog citata, obrati na izvorno djelo: "Ako
bilo kome bude problem razumijevanje pojedinih citata u ovom dj elu,
neka se obrati na djela iz kojih su preuzeti, kako bi ih razumio iz
izvornika. Neka ih ne pokuava interpretirati vlastitim miljenjem i
razumom, jer tako moe upasti u greku a da to i ne osjeti. "18 Zatim on
govori o skraenicama koje je koristio u svom tefsiru, to je logino,
jer ima puno citata. Tako npr. kae da je koristio harf ajn da oznai Ibn
ts

Isto, I tom, str. 3.

Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 250.
1 7 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, I tom, str. 3.
ts
Isto, I tom, str. 3.
t 6 Dr.

1 05

Se'alibi

Atijjev citat, harf sad da oznai Sifaksijev citat, harf ta - kao skraenicu
od kultu (ja kaem; moj stav je) - da bi dao do znanja da se radi o
njegovim rijeima i vlastitom stavu.19
Nakon toga, on govori o hadisima koje navodi u svom tefsiru,
ukazujui na to da se radi o provjerenim hadisima, te da ih je
preuzimao iz najpoznatijih hadiskih zbirki: Buharijeve, Muslimove,
Ehu Davudove i Tirmizijeve, te iz djela poznatih islamskih uenjaka i
hadiskih strunjaka, kao to su: Nevevi, Kurtubi, Begavi. Se'alibi
navodi i imena djela iz kojih je preuzimao hadise. Nastavljajui govor o
hadisima koje navodi u svom tefsiru, on kae: "Ukratko, ovo moje
djelo obogaeno je dragocjenim mudrostima i draguljima
vjerodostojnih i dobrih hadisa, prenesenih od naeg prvaka,
Muhammeda, s.a.v.s. "20 Da bi potvrdio potrebu navoenja veeg broja
hadisa on se poziva na jednog od prethodnih uenjaka koji kae da je,
uz poznavanje Kur'ana, ovjeku najpree da poznaje hadise, jer hadisi
pojanjavaju ono to je u Kur'anu ukratko reeno, pa se tako moe
ispravno postupati i zasluiti srea i na onom svijetu, emu svi pametni
i mudri tee. I, kona,no, navodi ime koje je sam odabrao za svoj tefsir:
EI-Devahirul-hisan fi teftirii-K.ur'an, te upuuje dovu Uzvienom Allahu
da to djelo bude od koristi svima koji se njime budu sluili. 21
Nakon toga slijedi uvod u kur'ansko-tefsirske znanosti, navodei
osnovne stvari koje treba poznavati da bi se Kur'an mogao ispravno
razumjeti. Dodue, on sam kae da je to, ustvari, skraeni oblik onog
to Ibn Atijje navodi u uvodu u svoj tefsir. Tako on, skrativi njegove
rijei, govori o slijedeim poglavljima:
- Vrijednost Kur'ana,
- Vrijednost tumaenja Kur'ana i analiziranja njegova teksta,
- Slobodoumno tumaenje Kur'ana,
- Vrste mufessira,
- Hadis: "Kur'an je objavljen na sedam harfova... " ,
19
20
21

Isto, I tom, str. 3, 4.

Isto, I tom, str. 4.
Isto, I tom, str. S.

106

- Kur'anski izrazi koji postoje i u drugim j ezicima,

- Druga imena Kur'ana i njihova znaenja, i
- Znaenje izraza

sura i ajet. 22

Nakon toga, on tumai

Euzu, Bismillu

i suru

EI-Fatiha,

pa onda

cijeli Kur'an, suru po suru, odnosno ajet po ajet. "itajui njegov tefsir,

primijetio sam da se on pridravao onog to je naveo u uvodu,

navodei citate onih koj e j e spomenuo i ukazujui na njih kraticama

koje j e sam naveo. Takoer sam primijetio da ponekad zalazi u

materiju kiraeta, te da se uputa i u j eziko tumaenje, preuzimajui

citate od ve spomenutih uenjaka ili dajui vlastiti doprinos. Isto tako,

primijetio sam da se na nekim mjestima poziva na arapsku poeziju da

bi ukazao na znaenje rijei koje navodi. Pri navoenju predaja i hadisa

on ne navodi lanac prenosilaca niti prvog raviju. " 23 Zehebi to navodi

samo kao konstataciju, a ne kao kritiku, jer za lancem prenosilaca

nema potrebe, pogotovu u kasnijim generacijama, koje su pazile na to

da im djela ne budu preduga. Takav j e sluaj i sa Se'alibijem, jer je on

bio izvanredan strunjak u hadiskim znanostima, pa je hadise i predaje

od prvih generacija navodio bez seneda, ali je zato za svaki hadis i

predaju naveo u kojem djelu su zabiljeeni. Pored toga, on nerijetko

navodi i ocjenu odreenog hadisa, pogotovu ako ju je zabiljeio

sakuplja hadiske zbirke, kao to je to radio npr. Tirmizi.

Odlike Se'alibijeva tefsira

Jedna od odlika Se'alibijeva tefsira jeste i to to ponekad navodi

israilijjate, tj. predaje od jevreja i krana. Meutim, odmah iza tih

predaj a on daje njihovu ocjenu, ukazujui na to koje od tih predaja
nisu vjerodostojne, te za koje nije sigurno da li se na njih moe

osloniti. Tako npr. tumaei ajet: "I on izvri smotru ptica, pa ree:

'Zato ne vidim pupavca, da nije odsutan?"'24, Se'alibi ukratko navodi

predaje o udnim mogunostima hudhuda, odnosno pupavca, koji je

bio u sastavu Sulejmanove, a.s, vojske ptica, a onda kae: "Allah

22

Isto, I tom, str. 6-19.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 250.
24 En-Nem/, 20.
23

1 07

Se'alibi

najbolje zna koliko su te predaje vjerodostojne."25 Slino tome,

tumaei rijei Uzvienog: "Vidio sam da jedna ena njima vlada i da
joj je svega i svaega dato, a ima i prijesto velianstveni... "26, on
pojanjava da se radi o kraljici Belkisi, a onda dodaje: "Neki su navodili
brojne prie o njoj, ali mislim da je najbolje ne navoditi ih, jer nisu
vjerodostojne. Ono to se da razumjeti iz samog ajeta jeste da je ona
bila kraljica Jemena, da j e imala veliku vlast i da su i ona i njen narod
bili nevjernici. "27
Pri tumaenju ajeta koje neke sekte tumae na svoj nain, kako
bi njima poduprli svoje stavove, Se'alibi ih tumai u skladu sa
ehlisunnetskim stavovima i ukazuje na neispravnost stavova tih sekti.
Tako npr. u sluaju tumaenja rijei Uzvienog: "Pogledi do Njega ne
mogu doprijeti, a On do pogleda dopire... "28, Se'alibi istie da je stav
svih pripadnika ehli-sunneta da e vjernici moi vidjeti Uzvienog
Allaha na ahiretu, ali da nain i sutina tog vienja nije poznata. Za
potporu tom stavu on navodi i Allahove rijei: "Toga dana e neka lica
blistava biti, u Gospodara svoga e gledati ... "29, te istie da ima vie
hadisa, koji su dostigli stepen tevatura (u koje zbog velikog broja
prenosilaca nema nikakve sumnje), u kojima se izriito navodi da
vjernici nee imati smetnje pri vienju Allaha na ahiretu, kao to ljudi
na ovom svijetu, kada nema oblaka, normalno mogu vidjeti pun
mjesec, te navodi neke od tih hadisa.
Kao i velika veina islamskih uenjaka sa podruja
sjeverozapadne Afrike i panije, i Se'alibi je bio malikijskog mezheba.3o
Zato i jeste kao osnov za svoj tefsir uzeo djelo Ibn Atijje, jednog od
najistaknutijih islamskih uenjaka i mufessira sa podruja panije.
Pored toga, kada komentarie ajete koji govore o fikhskoj tematici, on
se esto poziva i na Ibnul-Arebija, takoer istaknutog panjolskog
mufessira, koji je naroitu panju posvetio izvlaenju erijatskih
propisa iz samih ajeta, pa je u svom tefsiru protumaio samo ajete koji
govore o fikhskim propisima. Budui da se njihovim djelima koristio,
25 Abdurrahman

ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, III tom, str. 1 58, 1 59 .

En-Nem/, 23.
27 Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, III tom, str. 1 59.
zs EI-En'am, 1 03.
29 EI-Kijame, 22, 23.
30 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 247.
26

1 08

logino je onda to Se'alibi, iako govon 1 o prop1S1ma i drugih

mezheba, ipak najvie panje posveuje svom, odnosno malikijskom

mezhebu.

Interesantno je navesti jedan detalj koji Se'alibi citira u svom

tefsiru, koji govori o udnim stvarima koje su se deavale sa pojedinim

primjercima Kur'ana, a koji je preuzeo od Sa'lebija i drugih mufessira:

Zabiljeeno je jednom prilikom da je jedan Mushaf u potpunosti

izgorio, te da je od njega ostao samo dio ajeta: "I, eto, Allahu e se sve
vratiti!"31 To je kraj posljednjeg ajeta sure

Ef-ura.

Drugom prilikom,

jedan Mushaf je pao u vodu, pa kada su ga izvadili, sva slova su se

istopila, osim upravo tih istih rijei: "I, eto, Allahu e se sve ratiti!"32

To su samo dva sluaja od mnogih interesantnih dogaaja koji su se

desili sa nekim primjercima Mushafa, a kojima Allah, d., daje

odreene poruke!

Na kraju tefsira Se'alibi ponovo ukazuje na to da je u svoje djelo

ukomponovao "brojne bisere", uzevi za osnovu Ibn Atijjev tefsir i

navodei iz njega najinteresantnije detalje, ali izbjegavajui ponavljanje

koje je kod njega prisutno i stavove koji su usamljeni i koji nemaju

uporita. Uz to je, kako sam kae, dodao brojne druge dragulje i

izuzetno korisne i neophodne stvari iz drugih tefsira, elei time doi

do istine i onog to je ispravno.33 Nakon toga on ukazuje na

mogunost da se i njemu mogla potkrasti greka, te poziva svakog

itaoca koji primijeti greku u navodima iz prethodnih tefsira, da je,

nakon provjere, ispravi odmah u samom djelu. 34 I, na samom kraju, on

ukazuje na datum zavretka svog djela:

1 5.

rebi'ul-evvel

833.

hidretske

godine, te izraava elju da svaki onaj ko se bude koristio tim djelom

uputi iskrenu dovu Allahu, d., i 'za sebe i za autora tog djela, tj.
Se'alibija.35

31

El-11ra, 53.
Abdurrahman ibn Muhammmed es-Se'alibi, nav. djelo, IV tom, str.
33 Isto, IV tom, str. 454.
34 Isto, IV tom, str. 454, 455.
35 Isto, IV tom, str. 455.
32

109

1 1 9.

Se'alibi

Drugi o Se'alibijevom tefsiru

Se'alibi kae da je jednput, nakon to je zavrio svoj tefsir, put

nanio njegova ejha, Muhammeda ibn Merzuka kroz grad Alir, pa mu
je pokazao svoje djelo. Uitelj je pomno pregledao tefsir, obradovao se
njegovim kvalitetom i uinio Se'alibiju hajr-dovu.36 Zavravajui prikaz
Se'alibijeva tefsira, dr. Husejn ez-Zehebi kae: "Ukratko, njegovo djelo
ima svoju vrijednost. Tu su sakupljeni probrani dijelovi mnogih
vrijednih djela, a za razliku od nekih drugih, u njegovom tefsiru nema
bespotrebnih navoda i dosadnih detaljisanja. "37 O vrijednosti njegova
tefsira svjedoe i rijei nekolio strunjaka u islamskim znanostima, koji
su, u pogovoru o tom djelu izrekli najljepe rijei. Tako oni npr. kau
da je tim tefsirom Kur'an protumaen na najljepi nain, da je od
prethodnih uenjaka u njemu sabrano ono najvrednije kada je
tumaenje Kur'ana u pitanju, te da je neophodan svakom ko eli
istraivati znaenje Allahovih rijei. U tu svrhu naveli su i vei broj
stihova.38 Njegov tefsir do sada je doivio nekoliko izdanja, uglavnom
u etiri toma. Spada u tefsire srednje veliine.

***

Isto, IV tom, str. 120.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 251 .
38 Pogovor Se'alibijevom tefsiru, I V tom, str. 45S-462.
36

37

1 10

DiELAL UDDIN ES-SU]UTI

JJ l" u ..U\
849/1 445.-91 1 /1 505.
Od rane mladosti Sujuti je briljirao u svim znanostima koje
je izuavao. Posebno se istakao u: historiji, arapskom jeziku i
svim islamskim znanostima, naroito u hadisu i hadiskim
disciplinama u kojima je, u svoje vrijeme, bio neprikosnoveni
strunjak. Pravi je primjer klasinog islamskog enciklopediste,
koji je pisao struna djela iz raznih oblasti. Vjerovatno nijedan
ovjek na Zemlji nije napisao toliki broj djela kao on, jer je autor
najmanje 600 kvalitetnih naunih djela. Napisao je jedan dui
tefsir, pa ga je skratio i tako dobio drugi, uestvovao je u pisanju
treeg tefsira, a poeo je i sa pisanjem najveeg tefsira ikada
napisanog. Napisao je komentare na najpoznatije zbirke hadisa:
el-kutubus-sitte, te Ahmedovu i Malikovu zbirku hadisa. Bio je
istaknuti tradicionalista, afijskog mezheba, a ponekad je svojim
fetvama izlazio iz okvira tog mezheba.

Delah.tddit'\ es-S&.tti

Njegovo puno ime je: Abdurrahman ibn Ehu Bekr ibn

Muhammed ibn Sabikuddin el-Hudajri Delaluddin es-Sujuti1 Ebul
Fadl.2 Roen je poetkom redeba 849/1445. godine3 u Kairu.4 Dio
imena Sujuti ukazuje na to da mu je porijeklo iz Asjuta, grada koji neki
uenjaci nazivaju Sujut, pa shodno tome i ovog velikana nazivaju Sujuti
ili Asjuti. Ipak, moe se rei da je poznatiji kao Sujuti. Ime Delaluddin
(Veliina Vjere) je, u stvari, poasni nadimak, kojim ga je nazvao
njegov otac,5 to su kasniji uenjaci prihvatili zbog njegovih ogromnih
zasluga u islamskih znanostima, tako da je poznatiji po tom imenu,
nego po stvarnom: Abdurrahman. Ime Ebul-Fadl je kun'ja (ime koje se
kod Arapa dobije najee po najstarijem mukom djetetu), a Sujutija
je tako nazvao njegov uitelj Izzuddin Ahmed ibn Ibrahim el-Kinani.6
Sujuti je odrastao u Kairu, kao jetim, jer mu je otac umro kada je
imao svega pet godina.7 Jo iz vremena djeatva pokazivao je izrazitu
elju za izuavanjem raznih naunih disciplina, pa je radi toga
poduzimao putovanja u razne krajeve tadanjeg islamskog svijeta, prije
svega u am, Hidaz, Jemen, zemlje Magreba, pa ak i Indiju. 8 Vrlo
rano je poeo pisati djela i poduavati druge ljude, a od etrdesete
godine ivota povlai se u samou i pie brojna djela, sve do kraja
'
ivota.9 Neki bogatai i ljudi na visokim poloajima, pa ak i sam
sultan, slali su mu skupocijene nagrade i poklone, ali ih je on odbijaoP 0
Umro je u svom stanu u kairskoj etvrti, na adi Nila, koja se zove:

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, III tom, str. 301 .

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-mtifessirune, I tom, str. 2S1 .
3 Predgovor Sujutijevom tefsiru: Ed-Durul-mensur.ftt-tefsiri bil-me'sur, Bejrut 1 990, I tom,
str. S.
4 Neki navode da je roen u Asjutu, gradu u centralnome dijelu Egipta, pored Nila.
Meutim, iz biografije njegova oca jasno se vidi da je preselio iz Asjuta u Kairo prije
Sujutijeva roenja, to znai da je Sujuti roen u Kairu, a da je samo porijeklom iz
Asjuta.
5 Predgovor Sujutijevom djelu: Et-Tahbir ft 'ilmit-tefsir, (napisao: Dr. Zuhejr Usman Ali
Nur), Katar 1 99S, str. 27.
6 Isto, str. 27.
7 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 301 .
8 Predgovor Sujutijevom tefsiru: Ed-Durul-mensur.ftt-tefsiri bil-me'sur, I tom, str. S.
9 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 301 .
10
Isto.
2

1 12

Revdatul-Mikjas, uoi petka, devetnaestog dumadel-ula, 91 1 / 1 505.

godine.1 1
Drutveno-politike prilike u kojima j e ivio
Sujuti je ivio u vrijeme vladavine Mameluka- erkeza, koji su
preuzeli vlast nad Egiptom od Mameluka-Turaka i vladali Egiptom u
periodu: 784-923/1 382-1 517. godine.tZ Oni su upravljali Egiptom i bili
njegovi stvarni vladari a samo formalno su priznavali abasijske halife,
koji su se, nakon pada Bagdada, preselili u Egipat.13 Godine 923/ 1 5 1 7.
Javuz sultan Selim, osmanlijski vladar osvaja Egipat, nakon ega
Egipat postade osmanlijskom pokrajinom. 14 Vladavina Mameluka
erkeza prostorima Egipta bila je karakteristina po politikim
nemirima i previranjima, te estim smjenama vladara. Dovoljan
pokazatelj za to je injenica da su se, u periodu njihove vladavine,
smijenila 22 vladara, i to veinom nasilno. 1 5 Pored toga, zabiljeeno je
npr. da su se samo u jednoj godini na prijestolju smijenila trojica
sultana!
Prvi relativno mirniji period njihove vladavine bio je za vrijeme
sultana Zahira Hakmaka, (vladao 842-857. h. godine) za ijeg vremena
je roen i Sujuti.16 Drugi period u kojem je, donekle, bilo mirno stanje
i dolo do napretka na raznim poljima bio je za vrijeme sultana Kajt
beja, koji je vladao najdue od svih mamelukih sultana: 872-901 . h.
godine, tj. dvadeset devet godina.17 On je bio poboan vladar i
pomagao je razvoj naunih centara, tako da je period njegove
vladavine iao na ruku i samom Sujutiji. 1B
Pouen iskustvom sa nekim prethodnim vladarima, Sujuti je bio
oprezan, nije im se pribliavao i nije dolazio u kontakt sa njima, osim u
izuzetnim sluajevima. Neki od njih su mu upuivali zvanine pozive,
11

Predgovor Sujutijevom djelu: Katfol-ezhar ft kefjil-esrar, (napisao: Dr. Ahmed ibn

Muhammed el-Hammadi) , Katar, 1 994, I tom, str. 49.
12 Isto, I tom, str. 17.
1 3 Isto, I tom, str. 1 7.
14 Korkut Besim, Istorija islama, Sarajevo 1935, str. 1 1 0, 1 1 1 .
1 5 Sujuti, KatjNI-ezharft kefjil-urar, I tom, str. 17.
16
Sujuti, Et-Tahbirft 'ilmit-tejsir, str. 19.
17 Isto, str. 1 9.
18 Sujuti, Katful-ezharft kefjil-esrar, I tom, str. 1 7, 1 8.

1 13

Delal"ddl"

es-S-tJc.di

ali on se na njih nije odazivao. Isto tako, kada bi mu neki od njih slali
odreene poklone, on bi ih vraao i odgovarao da mu je Allah dao
dovoljno, tako da nema potrebe za tim poklonima. Tako j e jednom
prilikom sultan Kansuh Guri poslao Sujutiji poklon. U sastavu
poklona bio je i j edan evnuh i hiljadu zlatnika. On je uzeo evnuha i
oslobodio ga, dok je zlatnike vratio, rekavi sultanovom ovj eku:
"Nemojte mi nikako donositi poklone, jer mi je Uzvieni Allah dao da
budem neovisan od tog!" Isti sultan je vie puta traio od Sujutija da
mu doe, ali se on nije odazvao.t9 Za vrijeme vladavine njegova sina,
sultana Tuman-beja, Sujuti je preivaljavao teke trenutke, jer mu je
sultan inio veliku nepravdu, tako da ga je ak htio i ubiti! Zato se
Sujuti, za vrijeme njegove vladavine, morao kriti (905-906. god.).20
Pored politike, i ekonomska situacij a za vrij eme vladavine
Mameluka-erkeza bila je vrlo nestabilna i nesreena. Poloaj vladara i
veinu svih ostalih vanih poloaja u dravi zauzimali su erkezi, dok
su manje vani poloaji i poslovi najobinijih radnika i zemljoradnika
pripadali: Arapima, Turcima i pripadnicima drugih vjera: jevrejima i
kranima.21 U takvoj situaciji ekonomsko stanje bilo je vrlo slabo i
nerijetko su se j avljali glad i neimatina. Historiari tako nekoliko puta
bilj ee pojavu pogoranja ekonomskog stanja i enormnog poveanja
cijena, to je imalo utjecaja ak i na opadanje broja stanovnika, putem
prodaje u roblje u druge zemlj e! U isto vrijeme, bila j e oita sve vea
razlika izmeu obinog naroda vladajueg sloja ljudi, koji su se ve
tada poprilino bili odali raskoi i raznim uivanjima.22 To je, donekle,
bio razlog povlaenju, samoizolaciji nekih ljudi od ostalog svijeta, to
j e u odreenoj mjeri ilo na ruku jaanju sufij skih redova. Uz to, treba
rei da je odnos prema vjeri ipak zauzimao vidno mjesto, to svjedoe
brojne damije tada izgraene, za koje uveni Kalkaendi kae da "su
toliko brojne da se ne mogu prebrojati niti istraiti, te da svaka ima
imama i da se u njoj klanja. "23
Za razliku od politike i ekonomske situacije, stanje na planu
obrazovanj a bilo je potpuno drugaije. Neki mameluki sultani bili su

1 9 Sujuti, Et-Tahbirft 'ilmit-tefsir, str. 20.

Isto, str. 21.
21
Isto, str. 21.
22 Sujuti, Katf
NI-ezharft lee!ftl-e.rrar, I tom, str. 20, 21 .
23 Isto, str. 21.
20

1 14

dobro obrazovani, pa su cijenili nauku, otvarali razne kole i nauno

obrazovne centre, pomagali uenjake, doputali i poticali dolazak
uenjaka iz raznih krajeva islamskog svijeta, te su i sami lino,
nerijetko, pozivali istaknute uenjake na dvor radi naunih rasprava.24
Uz mnoge kole i damije osnivane su i biblioteke sa velikim brojem
knjiga, kroz koje su prolazili brojni islamski uenjaci. U to vrijeme
ivjeli su brojni velikani islamskih znanosti, kao to su npr. Ibn Hader
el-Askalani, Sehavi, Subki, Makrizi, koji su napisali na stotine djela iz
raznih naunih disciplina. Sam Sujuti, govorei o razlogu procvata
znanosti u Egiptu, ukazuje na injenicu prihvatanja abasijskih halifa u
Egiptu, te istie da je to najvjerovatniji razlog poveanja znaaja
Egipta, vreg prihvaanja ehlisunnetskog uenja, smanJenJa
novotarija i poveanja broja uenih i pobonih ljudi.25
Sujutijeva uenost

Normalno je da je takva pogodna intelektualna klima odgovarala

razvoju naunih disciplina, te da je pogodovala onima koji su se nauci
posvetili. Meu njima je, svakako, bio ne samo Delaluddin es-Sujuti,
nego i njegov otac. Ocu mu je bilo ime: Ehu Bekr ibn Fahruddin
Usman el-Hudajri es-Sujuti. I on je uio pred istaknutim uenjacima i
moe se uvrstiti meu njih. Napisao je vie djela iz raznih oblasti,
drao je katedru fikha a izvjesno vrijeme bio je i kadija u Asjutu. Umro
je 855. h. godine, kada mu je bilo etrdeset i osam godina.26 Za roenje
Sujutija i knjige njegova oca vezana je jedna anegdota: Jednom
prilikom njegov otac zatraio je od $Voje ene da mu donese jednu
knjigu, to je ona i pokuala, ali su je u njihovoj parodinoj biblioteci
snali poroajni bolovi, tako da je Sujutija rodila meu knjigama! Zato
su ga njegovi u porodici imali obiaj zvati: Sin knjiga (Ibnul-kutub)P
Sam Sujuti od najranije mladosti opredijelio se za izuavanje nauke, to
pokazuje i podatak da je sa svega osam godina nauio Kur'an napamet,
tj. da je postao hafiz, te da je ve u tom dobu poeo uiti napamet
odreena djela iz raznih islamskih znanosti.28 Tako je npr. vrlo brzo
24

Sujuti, Et-Tahbirfi 'ilmit-tefsir, str. 23, 24.

Sujuti, KatjNI-ezharfi lee!.ftl-esrar, I tom, str. 24, 25.
26
Sujuti, Et-Tahbirfi 'ilmit-tefsir, str. 31-34.
27 Sujuti, KatjNI-ezharfi lee!fil-esrar, I tom, str. 27.
28 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsim vel-mNftssimne, I tom, str. 251.
25

1 15

Delo.l"'ddi"' es-S"'j"'ti

nauio

napamet

fikhsko djelo

'Umdetu/-ahkam od Ibn Kudame,

komentar istog djela od Ibn Dekika, Minhad od Nevevija, gramatiko
djelo E!ftjju od Ibn Malika, usulsko djelo Minhad od Bejdavija, itd.

Zatim je iz svega toga proao odreene testove i dobio pohvale i

svjedoanstva od istaknutih uenjaka, kao to su: Bulkini, E-eref el

Menavi, El-'lzz el-Hanbeli, El-Aksaraji i dr.29

Nakon toga, on je nastavio izuavati razne znanosti pred

istaknutim uenjacima, zadravajui se kod nekih dui niz godina.

Naprimjer, pred ejhom Muhjuddinom el-Kafidijem proveo je itavih

etrnaest godina u izuavanju: tefsira, akaida, arapskog jezika sa svim

njegovim disciplinama itd. Posebno se istakao u slijedeim znanostima:

tefsiru, hadisu, fikhu, arapskom jeziku i njegovim disciplinama, te

historiji. Matematici nije pridavao puno panje, jer, kako sam kae, to
mu je bila najtea znanost. Pored toga, ni logiku nije htio posebno

izuavati, jer je - kako to sam navodi - nakon to je proitao jedno

djelo iz logike, uo da lbnus-Salah

tu

znanost smatra zabranjenom, pa

je odustao od bavljenja njome, ali mu je zato Allah dao sklonost za

hadis, koji je "najdragocjenija znanost".30 Do koje mjere je Sujuti stigao

u mnogim znanostima, prije svega u hadisu, svjedoi i priznanje

mnogih islamskih uenjaka da mu u njegovo vrijeme nije bilo ravnog!

Tako npr. lbnul-lmad el-Hanbeli za njega kae: "Sujuti je, u svoje

vrijeme, bio najvei poznavalac hadisa i hadiskih disciplina: prenosilaca

hadisa, rijetkih hadiskih predaja, teksta i lanca prenosilaca, te izvlaenja
erijatskih propisa iz hadisa. "31 Sam Sujuti napisao je da je znao

napamet dvije stotine hiljada hadisa, te "da sam doao i do veeg broja
hadisa, i njih bih nauio!"32 Ukazujui na njegovu uenost, posebno na

planu hadiske nauke, Handi kae da "ga smatraju jednim od

posljednjih sposobnih hafiza hadisa. "33 On je klasini primjer izuzetno

nadarenog i svestrano obrazovanog islamskog uenjaka, tj . pravog

enciklopediste, ne
znanostima.

29

30

samo

u islamskim, nego i u nekim drugim

Sujuti, Katful-ezharft ke!ftl-esrar, I tom, str. 27.

Isto, str. 27-29.

Sujuti, Et-Tahbirft 'ilmit-tefsir, str. 38.

Isto, str. 38.
33 Handi Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, str. 59.
3t

32

1 16

Poto je Sujuti u odreenim znanostima jo kao mladi dostigao

zavidan stepen, poeo je dobijati diplome i dozvole za poduavanje
drugih, tako da je i sa tim poslom poeo poprilino rano. Tako npr.
ve poetkom 866. godine, tj. kada nije imao ni punih sedamnaest
godina, dobio je dozvolu za poduavanje arapskog jezika! Godine 870,
dakle, sa dvadeset i jednom godinom ivota, dobio je dozvolu da
poduava i ostalim znanostima, tako da je ve od te godine poeo
poduavati hacliske znanosti u ejhuni, to je bila visoka ast i to su
mogli obavljati samo najistaknutiji meu muhadclisima! Ubrzo nakon
poetka njegovih dersova mnogi su poeli dolaziti da ga sluaju: i
poetnici u tim znanostima, kao i oni koji su ve niz godina drali
predavanja iz hacliskih znanosti!34 Slijedee godine, tj . 871 , .nekoliko
uenjaka mu je dalo dozvolu da moe samostalno izdavati fetve, to je
on i inio, sve do pred kraj svog ivota. Za to vrijeme izdao je veliki
broj fetvi, a clio njih sam Sujuti sabrao je u nekoliko tomova. 35
On je bio afijskog mezheba i drao ga se skoro u potpunosti
cijelog svog ivota. Meutim, budui da je bio izvanredan strunjak u
svim islamskim znanostima, te da je zasigurno dostigao stepen
"apsolutnog idtihada" - kada se vie nije morao vezati za odreeni
mezheb - on je pred kraj ivota u jednom manjem broju fikskih
pitanja donio vlastite fetve - izlazei iz okvira afijskog mezheba, ali je
naiao na osudu mnogih drugih islamskih uenjaka. 36 Posebno se u
osudama isticao njegov savremenik, uveni uenjak Sehavi, koji je bio
izvanredan strunjak u hacliskim znanostima. Meutim, injenica je da
se on bez opravdanog razloga okomio na Sujutija, pa su na njegove
optube - kao i optube drugih - odgovarali neki Sujutijevi uenici, te
drugi islamski uenjaci.37
Vjerovatno su takvi napadi donekle utjecali na osamljivanje u
zadnjoj treini ivota, iako, naravno, glavni razlog treba traiti u
nestabilnosti i neredu na politikom planu, te neslaganju sa nainom
vladanja od strane veine tadanjih sultana. Time je, izmeu ostalog,
uenjacima kasnijih generacija dao primjer kako se islamske znanosti
moraju izuavati u ime Allaha, d., a ne radi nekakvih dunjalukih
34

Sujuti, Et-Tahbirft 'ilmit-teftir, str. S 1-53.

Isto, str. 53, 54.

36 Isto, str. 30, 31.

35
37

Sujuti, Katfol-ezharft leefjil-esrar, I tom, str. 41 -44.

1 17

Delal"""'d in es-S"'j"ti

interesa, podvrgavajui ih kratkovidim politikim potezima pojedinih

nepromiljenih vladara. Interesantno je da je on napisao i jedno
zasebno djelo o pokuenosti pribliavanju vladarima! Govorei o
razlozima Sujutijeva povlaenja od ljudi, Handi kae: "Mnogi su ga
njegovi savremenici mrzili i kritikovali, jedno iz zavisti, a drugo to je
tvrdio da je on samostalan mudtehid koji slijedi argumente, a slijepo
ne oponaa nikoga od uenjaka. Umro je u Kairu, povuen od ostalog
svijeta, 91 1 . godine. "38 O tekom stanju i o zavidno sti koja je vladala
kod mnogih u njegovo vrijeme, sam Sujuti kae: " ivim u vremenu u
kojem je Allah ispunio ljudska srca zavidnou i u kojem preovlauje
zloba kod ljudi do te mjere da ona kola njihovim srcima kao to krv
kola njihovim tijelima. (...) Ljubav prema poloaju ljude je zaslijepila i
zagluila, pa su zapostavili i zaboravili na erijatsko znanje a pohrlili su
za filozofijom i predali se njenom izuavanju, elei na taj nain da
uznapreduju - meutim, Allah e takve samo unazaditi!"39
Neki kao razlog njegovom izolovanju od svijeta vide i utjecaj
tesavvufa na njega, budui da je bio sufija i da je jedno vrijeme bio ejh
sufizma u Hanikahu Bajbersa, tadanjem najveem kairskom hanikahu.
Na to ga je mjesto imenovao abasijski halifa el-Mutevekkil 'alellah
Abdulaziz, 89 1 . godine i tu je dunost obnaao do 905. godine. Jedan
nemio dogaaj desio mu se u tom hanikahu, 903. godine: nakon to je
tamonjim sufijama uskratio njihova materijalna primanja radi loeg
ponaanja, oni su se digli protiv njega, istukli ga i bacili u fontanu
hanikaha, te skoro da su ga ubili!40 Nakon vladavine Tuman-beja, 906.
godine sultan Guri mu je nudio da ponovo prihvati voenje tog
hanikaha, ali je Sujuti to odbio. Zatim mu je ponudio da vodi njegovu
kolu, ali je i to odbio.41
Kao vrstan poznavalac islamskih znanosti, Sujuti je u raznim
institucijama poduavao mlade talente tim znanostima. Izmeu
ostalog, zabiljeeno je da je on zvanino poduavao hadis u ejhuna
hanikahu od 877. godine, te da je u damiji Ibn Tuluna izdavao fetve i
takoer poduavao hadis. Navodi se da mu je halifa el-Mutevekkil

Handi Mehmed, nav. djelo, str. 60.

Delaluddin Abdurrahman es-Sujuti, EI-Itkanfi 'NiNmii-KNr'an, IV dio, str. 258, 259.
40 Sujuti, Katj
NI-ezharfi ke!fil-esrar, I tom, str. 29, 30.
4 1 Isto, str. 30.
38

39

118

'alellah htio dodijeliti poloaj glavnog kadije u Egiptu, ali je nakon

negodovanja drugih kadija ipak odustao od te namjere. 42
Sujutijevi ejhovi i profesori

Sujuti je poznat i po tome to je uio pred izuzetno velikim

brojem profesora i uenjaka. Njegovi biografi istiu da je stjecao
znanje pred veinom tadanjih uenjaka u islamskom svijetu, te da
njihov broj iznosi ak oko tri stotine! Dodue, Sujutijev uenik i
biograf Davudi poimence navodi samo pedeset i jednog uenjaka, ali
ostali biografi kau da se radi samo o onima sa kojima je on proveo
dui period zajedno. J er, prema onom to je zabiljeeno od Sujutija,
samo u nekim disciplinama imao je oko sto pedeset profesora, dok
njegov uenik a'rani u djelu Et-Tabekatus-sugra biljei Sujutijevu izjavu
da je znanje stjecao pred est stotina uenjaka!43 elei da zapie
njihova imena i da iznese o njima osnovne podatke napisao je ak pet
djela: 1) Hatibu /ej/ ve darifu seji, 2) Zadul-mesirfil-fihristis-sagir, 3) Fihristul
mervijjati, 4) EI-Munteka, 5) EI-Mendemfil-mu'dem.44
Najistaknutiji i oni od kojih se Sujuti najvie okoristio bili su:

1. Hafiz Ibn Hader el-Aska/ani (umro 852. h. godine). Bio je

jedan od velikana meu islamskim uenjacima u raznim disciplinama,
pogotovu u oblasti hadisa. Autor je brojnih djela, meu kojima je i
komentar Buharijeve zbirke hadisa. Iako ga je Sujuti viao u svojoj
ranoj mladosti, idui kod njega uz svoga oca, ipak je El-Askalani na
njega izvrio veliki utjecaj i Sujuti se mnogo koristio njegovim djelima.
Navodi se da je Sujuti 869. godine, obavljajui hadd, pio vodu
zemzem i inio dovu da u fikhu dostigne stepen Siraduddina el
Bulkinija a u hadisu hafiza Ibn Hadera el-Askalanija.45
2 .emsuddin Muhammed ibn Musa ibn Mahmud es-Sirami (umro 871 .
god.). Bio je ugledni hanefijski uenjak, istaknut u vie islamskih
.

Isto, str. 29, 30.

Isto, str. 31.
44 Isto, str. 32.
45 Isto, str. 33.
42

43

1 19

Velal...ddin es-S14j14ti

disciplina. Sujuti je pred njim itao djela i studirao: fikh, usuli-fikh,

hadis, arapski jezik, akaid, itd.46

3. Salih ibn Umer 'Aiemuddin el-Bu/kini (umro 868.

god.), istaknuti

afijski uenjak, bio j e dobro upuen u vie islamskih znanosti. Autor

je brojnih djela. Sujuti je pred njim najvie izuavao fikh i on mu je dao

diplomu da moe druge poduavati iz oblasti fikha. 47

4. Jahja ibn Sa'duddin erefuddin ei-Menavi (umro 871 . god.) .

Bio je

istaknuti islamski uenjak u raznim disciplinama. Napisao je brojna

djela. Posebno se istakao u fikhu, pa je izvjesno vrijeme poduavao
afijski fikh a bio je i vrhovni kadija za cijeli Egipat. Sujuti j e od njega

uio sve do njegove smrti.48 Pred njim je najvie nauio iz oblasti fikha
i tefsira. 49
S.

872.

Ebui-Abbas Tekijjuddin Ahmed ibn Muhammed ef-umunni (umro

god.) . Bio je istaknuti strunjak u hadisu, tefsiru i gramatici

arapskog jezika. Napisao je brojna djela. Jedan je od uenjaka od kojih

je Sujuti ponajvie nauio hadis, tefsir i gramatiku. Kontinuirano je

pred njim uio pune etiri godine.

so

6. Muhjuddin ehu Abdillah Muhammed ibn Sulejman er-Rumi ei-K.aftdtf

879. god.) . Bio j e, svojevremeno, najistaknutiji hanefijski

(umro

uenjak u Egiptu. Napisao je brojna djela. Sujuti je pred njim uio

etrnaest godina, najvie tefsir, fikh i usuli-fikh, te gramatiku i ostale

discipline arapskog jezika. On je bio prijatelj jo sa Sujutijevim ocem.

Zajedno su predavali u ejhuna medresi. Poznanstvo Sujutija i

Kafidija produbilo se kada je i sam Sujuti poslije poeo poduavati u

istoj medresi. Govorei o njegovoj velikoj pomoi i samilosti koju je

prema njemu pokazao, Sujuti kae da ga je smatrao drugim ocem,

nakon oeve smrti. Takoer je za njega rekao: "etmacest godina sam

bio uz njega, ali svaki put kada bih doao do njega on bi me upoznao

sa nekim interesantnim temama i injenicama koje nikada prije nisam

uo!"51

46

Isto, str. 34.

str. 34.

47 Isto,
48

49
so
st

Sujuti, Et-Tahbirji 'ilmit-tefrir, str. 43.

Sujuti, Ka![NI-ezharji kefjil-e.rrar, I tom, str. 34.

Isto, str. 35.

Isto, str. 35, 36.

1 20

7. Abdulkadir ibn Ebii-Kasim ei-Ensan el-Mekki (umro 880.

god.) .

Bio je istaknuti malikijski uenjak, ivio je u Mekki, gdje je neko

vrijeme radio kao kadija. Posebno se istakao u: flkhu, usuli-flkhu,
gramatici, tefsiru i hadisu. Napisao je brojna djela. Sujuti istie da se u
Mekki od svih uenjaka on prema njemu najpravednije ponio, te da je
u Mekki samo pred njim uio. 52

Sujutijevi uenici
Imajui u vidu Sujutijevu izuzetnu nadarenost i uenost, iako se
skoro u potpunosti povukao iz javnog ivota od svoje etrdesete
godine, ipak je iza sebe ostavio veliki broj uenika. Tome u prilog idu i
injenice da

je vrlo rano poeo poduavati, te da su mu dolazili uenici

eljni znanja iz raznih krajeva tadanjeg islamskog svijeta. Od njegovih

uenika slijedei bi se mogli izdvojiti kao najistaknutiji i najpoznatiji:
1.

945.

Hafiz emsuddin Muhammed ibn Ali ibn Ahmed ed-Davudi

(umro

god.) . Bio j e strunjak u vie islamskih znanosti a posebno se

istakao u hadisu, tako da je u svoje vrijeme smatran najveim

strunj akom hadisa. Napisao je brojna djela, meu kojima j e opirna
biografija njegova ejha, Sujutija.53 Od svih Sujutij evih uenika on je
bio najvie sa njim u kontaktu. Mnoga njegova djela prepisao je
svojom rukom a trudio se i da svoja djela pie po metodu svog
uitelja. 54

2. Hafiz Muhammed ibn Jusuf ef-ami es-Salihi ed-Dimefki (umro 942.

god.). Roen je u Damasku, pa se poslije nastanio u Kairu. Autor j e
brojnih djela.55

3. Muhammed ibn Ali ibn Ali ibn Ahmed ed-Dimefki, Ibn Tu/un
(umro 953. god.), uveni islamski uenjak, hanefijskog mezheba.56
Pored toga to je svojom rukom prepisao brojna Sujutijeva djela, on je
napisao i nekoliko komentara na neka njegova djela.57

S2
S3

Sujuti, Et-Tahbirfi 'ilmit-tef.rir, str. 42, 43.

Isto, str. 44.

54 Sujuti, Katful-ezharfi ke!fil-esrar, I tom, str. 37.
ss Sujuti, Et-Tahb
irfi 'ilmit-tef.rir, str. 44, 45.
56 Isto, str. 45.
S7
Sujuti, Katful-ezharfi ke!fil-esrar, I tom, str. 38.
121

De.lolt.tddit\ es-St.tjt.tti

4. Abdulkadir ibn Muhammed ibn Ahmed ef-a:dli (umro 935. god.),

istaknuti afijski uenjak. Izmeu ostalog, napisao je i biografiju svog
ejha, Delaluddina Sujutija. 58
S.

emsuddin Muhammed ibn Abdurrahman el-A/kami (umro 961 .

god.). Istakao se u raznim znanostima a napisao je vie djela, meu
kojima su i komentari nekih Sujutijevih djela. Sujuti mu je dao diplomu
da moe izdavati fetve i druge poduavati, pa je imao svoju halku
uenika koje je poduavao na uvenom Azharu. 59
6. Ebu Muhammed Ahmed ibn ijas (umro oko 930. god.). Istakao se
u vie znanosti, a naroito u historiji. Bio je istaknuti egipatski uenjak
hanefijskog mezheba.60
Iz popisa Sujutijevih profesora i uenika lahko se moe uoiti da
mezhebi u to vrijeme nisu bili prepreka za stjecanje znanja, te da su
ljudi birali najuenije i najsposobnije islamske uenjake da bi pred
njima uili, bez obzira na to kojem su mezhebu pripadali. Ta
tolerantnost meu pripadnicima razliitih mezheba krasila je, a i danas
krasi, one koji su svjesni ta su mezhebi i koji u ime Allaha nastoje
stei islamsko obrazovanje. Problemi i sukobi meu sljedbenicima
razliitih mezheba znali su se javljati kao rezultat neznanja, ili pak kao
rezultat slijepe pristranosti i glorificiranja samo svog mezheba.
Djela

Sujuti je u dvadesetoj godini ivota, dakle jo u mladosti, poeo

pisati razna nauna djela. Imajui u vidu njegovu zadivljujuu
memoriju, strunost u svim vjerskim i nekim drugim znanostima,
izuzetno veliku brzinu pisanja i osamljivanje zadnjih godina ivota radi
pisanja djela, ne iznenauje to je napisao ogroman broj djela, tako da
ga, vjerovatno, do dananjih dana u tome niko nije nadmaio! Neki
biografi navode da je napisao oko pet stotina, drugi oko est stotina, a
trei tvrde da je napisao i preko sedam stotina raznih, to manjih to
veih, djela! Tako npr. njegov uenik Davudi kae da je napisao oko
pet stotina djela, nekoliko njegovih biografa - meu kojima je i Hadi
58 Sujuti, Et-Tahbirfi 'ilmit-tef
nr, str. 45.
59 Sujuti, Katjlll-ezharfi kel.ftl-esrar, I tom, str. 37, 38.
60 Isto, str. 39.

122

Halifa u svom djelu: Ke!f

uz-zunun - istiu da je napisao est stotina
djela, dok npr. Ahmed erkavi Ikbal u djelu: Mektebetui-Dzelalis-Sujuti
tvrdi da je napisao ak

njegovih djela,

725

djela. On istie da je to preieni broj

bez ponavljanja, te da su do sada tampana

Sujutijeva djela. On navodi da se

173

234

Sujutijeva rukopisa nalaze u

raznim bibliotekama, te da ostala imaju status izgubljenih djela. Imajui

u vidu da je Ahmed erkavi nekoliko godina izuavao tu problematiku,

te da je pretraio mnoge biblioteke, nj egovi navodi trebalo bi . da su

najpouzdaniji. 61

Koliko je Sujuti bio sposoban brzo pisati djela, a da pri tome

zadre nauni nivo i aktuelnost, svjedoe npr. rijei njegova uenika

Davudija: "Lino sam posmatrao ejha kako u jednom danu pie i

provjerava cijela tri sveska, poduavajui uz to i hadisima i dajui

adekvatne odgovore na pitanja u vezi sa prividnom kontradiktomou

u hadisu!" 62 I pored izuzetne brzine kojom je pisao, njegova djela su

struna i nezaobilazna u svim znanostima o kojima je Sujuti pisao, pa

su naila na izuzetno dobar prijem diljem islamskog svijeta. "Skoro je

nemogue pronai islamsku znanost ili oblast u arapskom jeziku i

historiji a da Sujuti u njoj nije napisao neko izuzetno znaajno djelo!

Njegova djela toliko su poznata da nema potrebe troiti vrijeme na

njihovo nabrajanje. " 63 O vanosti i raznovrsnosti njegovih djela

dovoljno je navesti npr. podatak da je on sam napisao jedan

kompletan tefsir, polovicu drugog tefsira (a njegov uitelj je napisao

drugu polovicu), nezaobilazna djela iz kur'ansko-tefsirskih znanosti, te

komentare svih est najpoznatijih hadiskih zbirki, kao i komentare

zbirki hadisa imama Ahmeda i imama Malika!64

Ovom prilikom ukazaemo na neka njegova najistaknutija djela,

navodei ih po oblastima koje tretiraju:

Tefsirska djela:

1 . Ed-Durrnl-mensur.ftt-teftiri bil-me'sur - njegov uveni

2. Teftirui-Dzelakjn -

tefsir.

tefsir koji je napisao zajedno sa svojim

uiteljem Delaluddinom Mehallijem.

61

Sujuti, Et-Tahbirfi 'iJmit-tefnr, str. 46-49.

Isto, str. 46.
63
Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Usulut-tefnri ve menahidhu, str. 151.
64 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 60, 61.
62

123

Delal"'ddt"' es-Stotjti

3. Hafijeh ala tejsirii-Bejdavi - komentar Bejdavijeva tefsira.

4. EI-Itkan ji 'ulumii-Kur'an -

djelo koje obrauje kur'ansko

tefsirske znanosti. To djelo bilo je zamiljeno kao uvod u

jedan veliki tefsir, u kojem bi bili sakupljeni svi dotadanji

tefsiri. Sujuti taj tefsir nije uspio napisati, ali je

!tkan do danas

doivio veliki broj izdanja i predstavlja nezaobilazno djelo iz

oblasti kur'anskih i tefsirskih znanosti.
S.

Et-Tahbir ji 'ulumit-tefsir znanosti.

drugo djelo iz kur'ansko-tefsirskih

6. EI-E!fijjejil-kira'atil-'afr- djelo o deset vjerodostojnih kiraeta.

7. Lubabun-nukulji esbabin-nuzul - djelo
kur'anskih ajeta.

8.

iz oblasti povoda objave

El-Ik/ilji istinbatit-teniil.

9. Terdumanui-Kur'anjit-tefsiril-musned.
1 0. Tenasukud-durer ji tenasubis-suver sura.

o povezanosti i skladu

1 1 . Hamailuz-zuherjiftdailis-suver- o vrijednosti sura.

1 2. Katful-ezharji kefjil-esrar.
1 3. Mu'terekul-akranji mufterekii-Kur'an.
1 4. Mujhamatul-akranji mubhematii-Kur'an.
1 5. El-]edul-bustajis-salatil-vusta. 65
1 6. Mutefabihui-Kur'an - o

"manje jasnim" ajetima u Kur'anu.66

Hadiska djela:

1 7. EI-Dami'us-sagir -

zbirka hadisa u koju je, abecednim

redom, Sujuti uvrstio oko

1 1 .000

dopunio sa jo nekoliko hiljada hadisa.

hadisa. Poslije ju je

1 8. Erbe'une hadisenjifadlil-dhad - etrdeset hadisa o vrijednosti

dihada.

65

Sujuri, Katful-ezharji ke!fil-esrar, I tom, str. 45.

ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 302.

66 Hajruddin

1 24

1 9. Tedribur-ravi fi ferhi Takribin-Nevavi djela.

komentar Nevevijeva

20. Et-Terfih alei-Dami'is-sahih.

21 . Kefjul-mugattafi ferhii-Muvetta.
22. Mirkatus-su'ud ila Sunen Ebi Davud

Davudove zbirke hadisa.

komentar

Ehu

23. Tevdihud-derekfi tashihii-Mustedrek.

24. EI-Hafru vel-ifa'a li efratis-sa'a - o predznacima Smaka svijeta.
25. Ed-Dibad 'ala Sahihi Muslim ibn Haddad Muslimove zbirke hadisa.

26.

Ed-Durerul-muntesire fil-ehadisil-mutehire
hadisima.

komentar
uvenim

27. Sihamul-isabefid-da'vatil-mudabe - o dovama koje se primaju.

28. 'Ajnul-isabefi ma'rifetis-sahabe - ivotopisi ashaba.
29. Et-Tibbun-nebevi - o medicini Poslanika, s.a.v.s.
30. EI-Le'ali el-masnu'a fil-ehadisil-mevdu'a hadisima.

31 . EI-Mu'dzatu vel-hasaisun-nebevijje s. a.v. s.

patvorenim

o mu'dizama Poslanika,

32. Miftahul-dennefil-i'tisami bissunne - o pridravanju Sunneta. 67

33. Misbahuz-zudade - komentar zbirke hadisa Ibn Madde.
34. 'Ukuduz-zeberded 'ala Musnedi imami Amed -

komentar

35. Tenvirul-havalik fi ferhi Muvetta'il-imami Malik

Malikova Muvetta'a.

komentar

Ahmedove zbirke hadisa.

36. Zehrur-riba 'alel-mudeba.6B

67
68

Sujuti, Katjlll-ezharft ke!ftl-esrar, I tom, str. 46, 47.

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 301 , 302.

1 25

Dla1&4ddln es-S".J&di

Fikhska djela:

EI-Ebahu ven-nezair.
38. Dem'ul-devami'i.
39. .erhur-rehabijjeftl-feraid - o nasljednom pravu.
40. El-Kaji.
4 1. Muhtesarul-ahkamis-sultanijje lii-Maverdi.
42. El-]enbu'ftma zade aler-revda minelfuru'.69
37.

Djela iz oblasti arapskog jezika:

49.

EI-Behdetul-mudi'e ft ferhii-E!ftjje - komentar Ibn Malikove

E!ftjje.
Et-Tevfih 'alet-tevdih.
Durrut-tadft i'rabi mufkilil-minhad
.erhu Banet Suadu - komentar poezije.
.erhu Kafijeti Ibni Malik.
EI-Feridetuftn-nahvi vet-tasrift vel-hatti.
EI-Mesa'idul-'alijjeftl-kava'idin-nahvijje.

50.

Hem'ul-hevami'i me'a ferhi Dem'il-devami'i. 70

43.
44.
45.
46.
47.
48.

Historijska djela:

51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.

Tarihul-hulefa' (Historija balija).

Tarihu Misr (Historija Egipta).
Tarihu Sujut (Historija Aguta).
Hatibu /ej/ ve darinft seji- biografije Sujutijevih profesora.
Er-Rihletulfejjumijje (Putovanje u Fejjum).
Er-Rihletul-mekk.Jjje (Putovanje u Mekku).
Refu ilhas an Benii-Abbas - o Abbasijama.
Tabekatul-huffaz
biografije najpoznatijih strunjaka
-

hadis.
69

Sujuti, &tjlli-ezharfi let!fti-esrar, I tom, str. 47, 48.

70

Isto, str. 48.

1 26

za

59. Tabekatun-nuhat - biografije arapskih gramatiara.

60. Tabekatul-mufessirin - biografije mufessira.
61. Er-Resail ila ma'rifetil-eva'il.
62. EI-Mudmelftr-reddi 'alel-muhmel.
63.
64.
65.
66.

EI-Munteka.7t
Menakibu Ebi Hanife (Vrline Ebu Hanife).
Menakibu Malik (Vrline imama Malika).
Husnul-muhadareft ahbari Misre vei-Kahire - o historijatu
Egipta i Kaira. n

Sujutijev tefsir Ed-Durrul-mensur fit-tefsiri bil-me'sur

Sujuti je zapoeo ili dovrio pisanje nekoliko tefsira.

mensur ftt-teftiri bil-me'sur njegov

Ed-Durrul

je najpoznatiji tefsir a ubraja se meu

istaknuta djela tradicionalnog tefsira. To je, ustvari, jedini tefsir koji je

on u cijelosti napisao a koji je preivio do dananjih dana. Iako je

tampan u est velikih tomova, to je, ipak, samo skraeni oblik jednog
dueg tefsira koji je Sujuti bio napisao, pa ga je, zbog pomanjkanja elje

za itanjem opirnih djela, odluio skratiti. O tom prvobitnom tefsiru

on na kraju svog djela

EI-Itkan ft 'ulumii-Kur'an

kae: "Priredio sam

jedno djelo u kojem sam naveo ono to je Vjerovjesnik, s.a.v.s,

protumaio. Tu se nalazi preko deset hiljada predaja, to od Poslanika,

to

od

ashaba.

( )

Nazvao

sam ga:

Terdumanui-Kur'an (Tuma
Kur'ana)."73 A u uvodu u svoj tefsir Ed-Durrul-mensur ftt-teftiri bil-me'sur
on, izmeu ostalog, kae: "Nakon to sam dovrio djelo Terdumanui
Kur'an
koje je u stvari bilo tefsir sainjen od predaja Allahova
...

Poslanika, s.a.v.s, i njegovih ashaba, r.a, i koje je obuhvatalo vie

tomova, a u kojem sam uz same predaje navodio i lance prenosilaca iz

djela u kojima su zabiljeena - primijetio sam da veina onih kojima je

namijenjen nema dovoljno jaku elju za njegovim itanjem i da ele da

im se to djelo skrati na tekstove predaja, bez lanaca prenosilaca i

opimog izlaganja, pa sam iz njega napravio ovaj izbor, navodei samo
citate predaja i djela iz kojih su preuzete, te sam mu dao naziv:

Isto, str. 48, 49.

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 301 , 302.
73 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 252.
7'

72

1 27

Ed-

Dulal...ddi"'

...-s"'l"'ti

Durrul-mensur.ftt-tifsiri bil-me'sur (Prosuti biseri tradicionalnog tejsira). Molim

Allaha da udvostrui nagradu njegovom autoru i da ga sauva od
greke ... "74
Upravo kako je Sujuti naveo, kompletan tefsir se sastoji od hadisa
Muhammeda, s.a.v.s, i predaja ashaba i u njemu nema stavova kasnijih
islamskih uenjaka, pa ni samog Sujutija! Zato je taj tefsir jedan od
rijetkih primjera istog tradicionalnog tefsira u punom smislu te rijei.
Naime, veoma je teko nai tefsir koji u potpunosti odgovara
karakteristikama tradicionalnog tefsira, ili karakteristikama samo
racionalnog tefsira. Velika veina tefsira u sebi sadri odlike i jedne i
druge vrste tefsira, s tim to se na osnovu karakteristika koje
preovlauju u pojedinim tefsirima, ubrajaju u jednu ili drugu vrstu
tumaenja Kur'ana. I sam Taberijev tefsir, koji se smatra glavnim
predstavnikom tradicionalnog tefsira, sadri, donekle, odlike
racionalnog tefsira. Sujuti je, dakle, za razliku od mnogih drugih, moda
i jedini, uspio napisati klasini traicionalni tefsir, navodei u njemu
samo predaje od Poslanika, s.a.v.s, i ashaba. On je te hadise i predaje
preuzimao iz djela slijedeih autora: Buhari, Muslim, Nesai, Tirmizi,
Ahmed, Ehu Davud, Ibn Derir et-Taberi, Ibn Ehi Harim, Abd ibn
Humejd, Ibn Ebid-Dunja, i dr.75 Govorei o prvobitnom, duem
obliku tefsira, Sujuti ukratko ukazuje i na posebno interesantnu i vanu
podrku koju je doivio u toku njegova pisanja: "Dok sam pisao to
djelo, jednom prilikom sam u snu vidio Vjerovjesnika, s.a.v.s. Bio je to
dui san koji je u sebi nosio lijep nagovjetaj. "76
Da bismo stekli sliku o formi tog tefsira, navest emo nekoliko
hadisa koje Sujuti navodi na poetku tumaenja sure EI-Fatiha: 1)
Ahmed, Buhari, Darimi, Ehu Davud, Nesai, Ibn Derir, Ibn Hibban,
Ibn Mirdevejh i Bejheki biljee da je Ehu Se'id ibnul-Mu'alla rekao:
"Vjerovjesnik s.a.v.s. me je zovnuo, ali sam ja bio u namazu, pa mu se
nisam odazvao. Zatim mi je rekao: 'Zar Allah nije rekao: - Odazovite se
Allahu i Poslaniku kad od vas zatrai.. .!?'77 Zatim me je uzeo za ruku i
rekao mi: 'Sigurno u te poduiti najvrednijoj suri u Kur'anu prije nego
to izae iz damije!' Kada smo heli izai, rekao sam mu: 'Allahov
-

Delaluddin es-Sujuti, EdDurul-mensurftt-tejfiri bil-me'sur, I tom, str. 17.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 254.
76 Delaluddin es-Sujuti, Ed-Durul-mensurftt-teftiri bil-me'sur, I tom, str. 14.
77 El-Enja/, 24.

74
75

128

Poslanie, rekao si da e me poduiti najvrednijoj suri u Kur'anu.' Na

to mi je on rekao: 'El-hamdu lillahi rabbil alemin! Ona je sedam ajeta
koji se ponavljaju i ona je velianstveni Kur'an koji mi je dat.'"7B 2)
Ovaj hadis biljee: Darimi, Tirmizi - koji ga ocjenjuje kao hasen Nesai, Abdullah ibn Ahmed ibn Hanbel u djelu Zevaidui-Musned, lbnud
Daris u djelu Fedaiiui-Kur'an, Ibn Derir, Ibn Huzejme, Hakim - koji ga
ocjenjuje kao sahih u verziji koju prenosi Ala' od svoga oca, on od Ehu
Hurejre, a on od Ubejj ibn Ka'ba - da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
rekao: "Ni u Tevratu, ni u Indilu, ni u Zeburu, pa ni u Furkanu Allah
nije objavio neto slino Ummui-Knr'anu (Fatiht)! Ona je sedam ajeta koji
se ponavljaju i ona je velianstveni Kur'an koji mi je dat.. .''79 3) - Sa'lebi
biljei hadis koji prenosi Mu'avija ibn Salih od Ehu Sulejmana: "Ashabi
Allahova Poslanika, s.a.v.s, u toku jedne od bitaka u kojima su
uestvovali naili su na ovjeka koji je imao glavobolju, pa mu je jedan
od njih prouio Ummui-Knr'an na uho, te je on ozdravio! Poslije je
Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: 'To je Ummui-Knr'an, ona je lijek od
svake bolesti.'"BO 4) - Darekutni i Hakim biljee da je Ubade ibnus
Samit rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Ummui-Knr'an je
zamjena za sve ostalo, a nju nita drugo ne moe zamijeti!"' 81
-

I taj je tefsir primjer koliko je Sujuti volio sakupljati tradiciju,

odnosno predaje od Poslanika, s.a.v.s, i prvih generacija islamskih
uenjaka. Meutim, ono to mu se moe prigovoriti jeste da, iako je
zbog svoje izvanredne strunosti mogao, u znatnom broju sluajeva
nije oznaavao stepen vjerodostojnosti tih predaja, a meu njima ima i
dio onih koje nisu dostigle stepen vjerodostojnosti. Zato se tim
tefsirom na pravi nain mogu okoristiti samo oni koji mogu razluiti
ispravne predaje od neispravnih i zato bi trebalo uiniti dodatan napor,
izanalizirati ih sve i razdvojiti vjerodostojne predaje od onih koje to
nisu.B2

***

78 Delaluddin es-Sujuti, Ed-Duml-mensnrfit-tefsiri bil-me'sur, I tom, str. 21.

79 Isto, I tom, str. 21, 22.
80 Isto, I tom, str. 23.
st
Isto, I tom, str. 25.
82 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 254.

129

SE VKANI
LS\

6-: J.A "

1 172/1 759.-1250/ 1 834.

Muhammed ibn Ali e- evkani istaknuti je islamski
uenjak: fakih, mufessir i muhaddis iz Jemena. Pored Kur'ana, u
ranoj mladosti nauio je brojna djela napamet, uio je pred
najistaknutijim ejhovima i do kraja ivota bavio se itanjem
djela, izdavanjem fetvi, poduavanjem uenika i pisanjem djela.
Napisao je preko stotinu vrijednih djela, meu koje svakako
spada i njegov tefsir, koji je pokuaj spoja tradicionalnog i
racionalnog tumaenja Kur'ana, ali se ipak ubraja u
tradicionalne tefsire. Odrastao je kao pripadnik zejdijskog
mezheba, ali je poslije, postigavi stepen idtihada, nadiao
pripadnost odreenom mezhebu pa je prihvatio ehlisunnetski
pravac i zagovarao otvaranje vrata idtihada, zbog ega su ga
neki estoko kritikovali.

evka n i

Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Ali ibn Muhammed ibn
Abdillah e-evkani.1 U jednom od svojih djela napisao je da je roen
u mjesecu zul-ka'detu

1 1 72.

hidretske godine,2

u julu 1759. godine.

Roen je u mjestu Hidret evkan u Jemenu, po kojem je i dobio

naziv: evkani, a odrastao je u Sani, glavnom gradu Jemena. 3 I otac mu

je cijenio nauku i dobro poznavao islamske znanosti, tako da je

odrastao u porodici koja mu je pomogla da se zainteresuje i napreduje

u izuavanju islamskih znanosti.

Vrlo brzo je napredovao u nauci i postao poznat u naunim

krugovima. Uio je, uglavnom, pred uenjacima zejdij skog mezheba,

ali je, dostigavi stepen idtihada, prihvatio i bio gorljivi zagovornik

ehlisunnetskog pravca.4 Godinama je bio kadija u Sani (poevi od

1229.

godine) . Sve do smrti bavio se pisanjem djela, izdavanjem fetvi i

poduavanjem mlaih generacija.5 Umro je u mjesecu dumadel

ahiretu

1 250. godine,6 tj .

u oktobru

1 834. godine.

Uenost
Shodno tradicionalnom nainu kolovanja, evkani je, jo kao

djeak, nauio Kur'an napamet, te nastavio sa izuavanjem i uenjem

napamet drugih djela.

Pored vjerskih znanosti, posebnu panju

posveivao je historiji i knjievnosti.7 to se islamskih znanosti tie, jo

za rane mladosti, iz svake oblasti nauio je najmanje po jedno djelo

napamet. Tako npr. njegovi biografi biljee da je napamet nauio,

pored ostalih, slijedea djela:

1) EI-Ezhar

(fikh) imama Mehdija,

2)
Muhtesarul-ftraid (Usaj firijevo djelo o erijatskom nasljednom pravu), 3)
Haririjevo djelo EI-Mulihha, 4) lbnul-Hadibova djela Kajija i 5) afija,
6) Taftazanijev Tehb, 7) Te/hisfi 'ulumil-belaga (Kazvinijeva stilistika), 8)
El-Gaje lbnul-Imama, 9) dio Muhtesarul-munteha (usuli-fikh) IbnulHajruddin ez-Zirikli, El-A 'lam, VI tom, str. 298.
Muhammed ibn Ali ibn Muhammed e-evkani, Ndlul-evtar Jerh munteleal-ahbar, Kairo
1 993, I tom, str. 5 (predgovor). Neki kau da je roen godinu dana kasnije, kao npr. u
ve navedenom djelu EI-A 'Iam.
3 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VI tom, str. 298.
4 Handi Mehmed, Uvod u teftirsleu i hadisleu nau/eu, str. 61.
5 Isto.
6 Predgovor djelu: Ndlul-evtar ferh munteleal-ahbar, str. S.
7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teftiru vel-mufessirune, II tom, str. 285.
t

1 32

Hadiba,

1 O)

Dezerijeva

Menzuma

(kiraet),

1 1) Menzumetui-Dezzar

(metrika, metodologija naunog rada i diskusije) Imama Aduda, te

njegovo drugo djelo

1 2) Risaletu-vad'i, itd.8

Dakle, uz znanje Kur'ana i velikog broja hadisa napamet, te vie

djela iz raznih oblasti islamskih znanosti, moe se rei da je evkani u
svojoj glavi imao jednu pozamanu biblioteku. Pored toga, on je do
kraja ivota itao i upotpunjavao svoje znanje, kako iz pojedinih djela,
tako i od pojedinih istaknutih islamskih uenjaka. Zato se glas o
njegovoj uenosti pronio nadaleko. Dok je bio jo relativno mlad pred
njim su poele uiti generacije uenika, a dolazile su mu i delegacije iz
raznih krajeva islamskog svijeta da bi pred njim stjecale odreeno
znanje. Tako za njega mnogi kau da je bio "jedinstven islamski
uenjak u svoje vrijeme, da mu nije bilo ravnog, da je bio uzor svima
ostalima, da je bio more znanja koje se nije moglo preplivati i tuma
Kur'ana kojega se nije moglo nadmaiti, da je bio strunjak u hadisu
kojem se nije imalo ta prigovoriti i mudtehid u fikhu kojeg niko nije
mogao pobijediti!"9
Mnogi uenjaci izrekli su brojne pohvale na raun evkanija i
njegove uenosti, a jedan od uenika, piui evkanijevu biografiju,
izmeu ostalog kae da je on "uenjak nad uenjacima, muftija svih
muslimana, more znanosti i sunce spoznaje... jedinstveni i nenadmani
uenjak u svoje vrijeme, vrhovni autoritet u islamu, uzor svim ljudima,
poseban znak svog vremena, tuma hadisa i kur'anskih ajeta ... autor
djela kakva prije nisu napisana, kadija nad kadijama ehli-sunneta vel
dema'ata, prvak u tradicionalnim i

racionalnim

znanostima . " 1 0
.

Moemo razumjeti da je taj uenik donekle bio pristran prema svom

uitelju, te da je neke epitete naveo u pojaanom obliku, ali, ipak,
injenica je da mnogi islamski uenjaci odaju priznanje njegovoj
izvanrednoj uenosti i ne tede epitete kada ga opisuju.

evkani i zejdijski mezheb

Kao to je ve reeno, evkani je odgojen i obrazovan u sredini
koja je njegovala tradiciju zejdijskog pravca. To je iitski pravac najblii
Predgovor djelu: Nejlul-evtar ferh muntekal-ahbar, str. 6.
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 285.
10 Predgovor djelu: NejiNI-evtar ferh muntekal-ahbar, str. 5.

1 33

evka"'i

ehli-sunnetskom. Zejdije se vrlo malo razlikuju od ehli-sunnija, tako da

ta razlika "skoro da nije vrijedna spomena."11 Naime, oni - kao i ostale
iije - smatraju da je etvrti halifa, Alija, r.a, bio vredniji i prei u
odnosu na svoje prethodnike da bude na elu islamske drave nakon
smrti Muhammeda, s.a.v.s, ali - za razliku od ostalih iija - oni cijene
prvu trojicu halifa i ne govore o njima pogrdne rijei. Pored toga, oni
ne smatraju da su imami nepogrjeivi i ne zagovaraju princip
prikrivanja svog vjerovanja (tukja) . 12 Takoer, oni priznaju i koriste
hadiske zbirke koje su napisali ehli-sunnetski uenjaci.
evkani je, dakle, obrazovan na principima zejdijskog mezheba,
ali se, nakon postizanja stepena idtihada - tj. sposobnosti da izvlai
erijatske propise iz ajeta i hadisa - odrekao taklida, odnosno
pripadanja odreenom mezhebu i postao je samostalni mudtehid. To
znai da j e napustio zejdijski mezheb, te da je vlastitim naporima,
shodno erijatskim dokazima, dolazio do fikhskih rjeenja i propisa
koji nisu bili vezani za odreeni mezheb. Kao podrku takvim
stavovima, on je napisao nekoliko djela, izmeu kojih treba izdvojiti:
EI-Kavlul-mufid fi edilletil-idtihadi vet-taklid.13 Budui da je nekoliko
stoljea unazad, a pogotovu u to vrijeme, idtihad bio zamro i da su se
islamski uenjaci, skoro u pravilu, drali stavova prethodnih uenjaka,
te da su zvanino bili proglasili da su vrata idtihada zatvorena, takav
evkanijev stav naiao je i na ogoreno protivljenje. Tako su i u samoj
Sani, a i u drugim predjelima, mnogi ueni ljudi raspravljali o tome, od
kojih su ga neki podravali a neki estoko kritikovali. 14 U svakom
sluaju, on se time distancirao od zejdijskog mezheba - iako je vrlo
blizak ehlisunnetskom pravcu - i prihvatio pravac veine muslimana,
ehlisunnetski pravac.
evkanijevi ejhovi i uitelji
evkani je islamske znanosti izuavao pred brojnim uenim
ljudima i ejhovima. Uglavnom je pred jednim uiteljem savladavao
odreenu disciplinu, a nekada i samo jedno djelo iz odreene
11

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 280.

Isto.
1 3 Isto, II tom, str. 285.
14
Isto.
12

1 34

discipline. Navest emo samo neke od velikog broja njegovih

profesora:
1. Ali ibn_ Muhammed ibn Abdillah ef-evkani - njegov otac, koji je
bio uen i pred kojim je obraivao djela: erhul-ezhar i erhun

na:dri li muhtesarii-'Usajfiri,
2. Abdurrahman ibn Kasim ei-Medaini,

3. Ahmed ibn Amir ei-Hidai,

4.

Ahmed ibn Muhammed ei-Harra:d - pred njim je najvie uio

fikh i

uz njega je boravio oko trinaest godina,

5.

Ismail ibnui-Hasan ibn Ahmed ibnui-Hasan ibnui-Imam el-Kasim ibn

Muhammed,

6.

Abdullah ibn Ismail en-Nehmt

7.

El-Kasim ibn Jahja ei-Havlani,

8.

Abdullah ibnui-Husejn ibn Ali ibnui-Imam ei-Mutevekkil 'alel/ah

Ismai4

9. El-Hasan ibn Ismail ei-Magribi - pred njim je izuavao Ebu

Davudov Sunen, dio Nevevijeva komentara Muslimove
zbirke hadisa i neka druga djela,
1 O. Abdulkadir ibn Ahmed - pred njim je izuavao Muslimov
Sahih, Tirmizijev Sunen, dio Malikova Muvettaa, dio
Nesaijeva Sunena, dio Ibn Maddetova Sunena i dr.
hadiska djela,
11. Abdurrahman ibn Hasan ei-Ekve',
12. Ali ibn Ibrahim ibn Ahmed ibn Amir - pred njim je preradio
kompletan Buharijev Sahih sa komentarom, itd.1 5

Uenici
Kao to je ve reeno, evkani je do kraja ivota, izmeu
ostalog, poduavao mlae generacije, tako da je veliki broj i onih koji
se ubrajaju meu njegove uenike. Mnogi od njih su se istakli u
ts

Predgovor djelu: NgM-evtar !erh mNnteleal-ahbar, str. 6-8.

135

evkal'li

poznavanju razliitih islamskih znanosti a neki su napisali vrijedna

djela iz odreenih oblasti. Izdvojit emo samo neke:

1 . Ali ibn Muhammed ef-evkani - njegov sin, koji se od najmlaih

dana istakao u elji za stjecanjem znanja i koji je vrlo brzo, po
uzoru na oca, postao istaknuti islamski uenjak,
2. Husejn ibn Muhsin es-Seb'i ei-Ensan el-]emani
istakao u poznavanju stilistike arapskog jezika,
3.

Muhammed ibn Hasan ef-edeni ez-Zimari,

4.

Abdulhakk ibn Padi el-Hindi,

S.

Muhammed ibn Nasir ei-Hazjmi, i drugi. t6

posebno se

Djela
evkani je bio izuzetno plodan pisac. Napisao je veliki broj djela
iz razliitih islamskih znanosti, najvie iz oblasti fikha. Mnoga od tih
djela tampana su i koriste se u naunim krugovima i izuzetno su
cijenjena. Njegovi biografi kau da je napisao 1 14 djela,17 od kojih
navodimo samo neka:
l.

Fethui-Kadir el-dami'u bejne fennejir-rivajeti ved-dirajeti min 'ilmit

teftir - njegov uveni tefsir,

2. Nejlul-evtar ferh Muntekal-ahbar - komentar hadisa u kojima se

nalaze fikhski propisi poredani po fikhskim temama; djelo je
izuzetno cijenjeno i moda najpoznatije i danas iz te oblasti,
3. EI-Bedmt-tali' bi mehasini men ba'del-karnis-sabi',
4. Ithaful-ekabir,
S.

EI-Feva'idul-medmu'a ftl-ehadisil-mevdu'a

hadisima,
6. Ed-Dureml-behijjeftl-mesaililfikhijje - fikhsko djelo,

7. Irfadulfuhul- djelo iz oblasti usuli-fikha,

16 Isto, str. 8
1' Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VI tom, str. 298.
1 36

patvorenim

8. Irfadus-sikat ila ittifakif-fera'i'i 'alet-tevhidi vel-me'adi ven-nubuvvat

odgovor jevrejskom uenjaku iz panije Musau ibn Mejmun
el-Endelusiju,

9. Tuhfetuz-zakirin,
1 0. Et-Tuhefft mezhebis-selef,
1 1 . Ed-Dumm-nedidft kelimetit-tevhid,tB
1 2. erhus-sudur ft tahrimi rej'i/-kubur

o zabrani zidanja

uzdizanja kaburova,

13. El-Kav/us-sadik ft hukmil-imamilfasik,

1 4. Tefnijus-sem'i bi ibtali edi//etil-dem'i

djelo kojim opovrgava

stav dijela zejdija, koji smatraju da se namazi mogu spajati i

kod kue, kada ovjek nije putnik.

1 5. Risa/etu/-bugje ft mes'eletir-ru'je

djelo

kojim

potvruje

ehlisunnetski stav vienja Allaha u Dennetu i pobija

mu'tezilijsko miljenje koje zastupaju i zejdije.

1 6. EI-Kavlu/-makbulft reddi haberi/-medhu/ min gajri sahabetir-Resu/

-

djelo iz ue hadiske oblasti,

stav o

1 7. Umnijjetu/-mutefevvik ila ma'rifeti hukmi 'ilmil-mentik logici,

1 8. Risa/etun ft vudubi tevhidillahi 'azze ve delle -

o obaveznosti

vjerovanj a u Allahovu jednou,

1 9. Refur-ribe ft ma jedzu ve ma la jeduzu minei-gibe

djelo o

sluajevima dozvolj enog i nedozvoljenog ogovaranja,

20. Risa/e ft mesa'ili- 'av/ -

djelo iz oblasti erijatskog nasljednog

prava,

21 . Et-Tevdih ft tevaturi ma dae fti-Mehdil-muntezan ved-Deddali

vel-Mesto
djelo o vjerodostojnim predajama o pojavi
-

Mehdij e, Deddala i Isaa, a.s, pred kraj svijeta,

22. Risa/etu bugjeti/-musteftd ftr-reddi ala men enkere/-idtihade min

eh/it-tak/id odgovor onima koji zagovaraj u taklid i nijeu
-

idtihad, itd.19
18

Isto.

1 37

evka"' i

Tefsir
Jedno od najpoznatijih evkanijevih djela jeste njegov uveni
tefsir:

Fethui-Kadir el-dami'u bejnefennejir-rivajeti ved-dirajeti min 'ilmit-teftir.

U samom nazivu stoji da je to spoj tradicionalnog i racionalnog tefsira,

ali ga strunjaci u tefsirskim znanostima ipak najee ubrajaju u
tradicionalne tefsire. Mnogi uenjaci izrekli su brojne pohvale tom
djelu, a dr. Zehebi, izmeu ostalog, kae: "Taj tefsir smatra se jednim
od najvanijih tefsirskih
tumaenje

Kur'ana.

djela i izuzetno vrijednim izvorom za

evkani

je

napravio

spoj

tradicionalnog

racionalnog tefsira, pri emu je izuzetno uspjean u sluaju racionalnog

a poprilino je opiran u navoenju predaja u sluaju tradicionalnog
tefsira. "20 Dr. Ekar za taj tefsir kae da je to "jedno od najboljih djela
to su ih iznjedrili genijalni islamski umovi na polju tumaenja
znaenja asnog Kur'ana".21
Nakon zahvale Allahu, d., i salavata na Poslanika, s.a.v.s,
evkani u uvodu u Tefsir istie da se islamski uenjaci slau da je tefsir
najvrednija i najcjenjenija od svih znanosti,22 zatim ukazuje da je to
jasna injenica i da je nema potrebe dokazivati. Ipak, on navodi hadis u
kojem Muhammed, s.a.v.s, kae: "Prednost Allahova u odnosu na sav
ostali govor jeste poput prednosti Allaha u odnosu na Njegova
stvorenja. "23 On potom navodi podatak da je veina mufessira,
prilikom tumaenja Kur'ana, slijedila jedan od dva pravca: tradiciju ili
vlastiti razum. On ukazuje na vanost oba pravca, iznosei pohvalne
osobine i jednog i drugog, da bi misao zaokruio rijeima: "Shodno
tome, jasno je da je neophodno napraviti spoj izmeu ta dva pravca,
ne ograniavajui se na bilo koji od njih. To je cilj za kojim moja dua
tei i put kojim sam naumio hoditi - ako Allah da - s tim to u, u
sluaju razlika meu tefisirma, davati prednost pojedinim od njih, kada
god to bude mogue i koliko god budem shvatao, koji su ispravniji.
Moje polazite, koliko god je to mogue, bit e znaenje rijei u
arapskom jeziku, te gramatika i stilistika a trudit u se da navodim
1 9 Predgovor

djelu: Ny/11/-evtar Jerh m11ntekal-ahbar, str. 9-1 1.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 286.
21 Dr. Muhammed Sulejman Abdullah el-Ekar, Z11bdet11t-tej.rir min Fethii-Kadir, Kuvajt
1994, V izd, predgovor.
22 Muhammed ibn Ali ibn Muhammed e-evkani, Feth11/-Kadir el-dami'll be
jne ftnnyir
rivajeti ved-dirajeti min 'ilmit-tef.rir, Bejrut 1 983, I tom, str. 1 1 , 12.
23 Hadis biljei Tirmizi i ocjenjuje ga kao "hasen" hadis.
2

138

vjerodostojne predaje o tome kako su ajete tumaili Poslanik, s.a.v.s,

ashabi, tabiini, tabi-tabiini i drugi priznati islamski uenjaci."24

iz tog

citata vidi se da se evkani trudio da tumai Kur'an i pomou

tradicionalnog ali i pomou racionalnog tefsira.

Govorei o tradicionalnom tefsiru, on ukazuje na injenicu da je

manjina ajeta za koje postoje vjerodostojni hadisi o tome kako ih je

Muhammed, s.a.v.s, protumaio, te da ne treba uzimati u obzir sve to

se prenosi, kao npr. tumaenje pojedinih ajeta preneseno slabim

predajama.25 Tu se vidi njegov zdravi kritiki duh, bez kojeg bi se

moglo doi u opasnost da se navodi sve to je nekada reeno, bez
obzira

koliko

je

to

ispravno,

kao

to

se

deavalo

pojedinim

tradicionalnim mufessirima. Kada je u pitanju tradicionalni tefsir, on se

veoma pohvalno izraava o Sujutijevom tefsiru:

tefsiri bil-me'sur.

Ed-DuTTUI-mensur .ftt

"To djelo sadri skoro sve predaje u kojima se navodi

Poslanikove, s.a.v.s, tumaenje ajeta te tumaenja ashaba i onih koji su

ivjeli poslije njih. Malo je takvih predaja koje Sujuti ne navodi. "26

Autor potom govori o svom tefsiru, ukazujui na to da je

obiman, ali i da u njemu ima mnogo znanja i koristi, te da sadri

mnoge, ne ba este vrij ednosti, i lijepa tumaenja iz raznih tefsira.

Zatim se obraa itaocu, traei od njega da provjeri tu tvrdnju: "Ako

eli provjeriti istinitost tih rijei, prihvati se svih moguih tefsira na

Zemlji. Prostudiraj tefsire onih koji se oslanjaju na tradiciju, zatim se

obrati na tefsire onih

koji

se oslanjaju na racio i nakon toga,

prostudiraj moj tefsir, pa e progledati i bit e ti jasno da je to djelo

sama sutina tefsira, najdivnije udo, blago tragaocima za znanjem i

krajnja elja pametnih ljudi. "27

Nakon toga on navodi ime koje je dao svom tefsiru i ukazuje na

to da ima mnogo hadisa koji govore o vrijednosti Kur'ana, ali da pravu

korist ovj ek nee postii sve dok ne razumij e znaenje kur'anskih

ajeta.

tom smislu on navodi Kurtubijeve rijei da ovjek koji ui

Kur'an mora raditi na tome da razumije kur'anske propise, kako bi se

mogao pridravati naredbi a kloniti zabrana, te nastavlja sa citatom:

"Kako je runo da ovjek ua Kur'ana tokom uenja citira kur'anska

24

Muhammed ibn Ali e-evkani, Fethui-Kadir . , I tom, str. 12, 1 3.

Isto, I tom, str. 12.
26 Isto, I tom, str. 13.
27 Isto, I tom, str. 13.
. .

25

1 39

evkani

nareenja i propise a uope ne razumije ono to ui! Kako e tek raditi

u skladu sa onim to ne razumije?!!..."28 Zatim on navodi Kurtubijeve
rijei o tome koje discipline ua Kur'ana treba poznavati da bi

ispravno razumio Kur'an, te preuzima od njega predaje od ashaba i

tabiina o vrijednosti tefsira. U jednoj od njih ukazuje se na trud koji su

ashabi ulagali da bi saznali tumaenje samo jednog ajeta: "a'bi kae da

je Mesruk otiao u Basru da bi saznao tumaenje jednog ajeta, ali mu je

tamo saopeno da je ovjek koji to zna otiao u am (Sirija sa

okolinom). On se tada spremio i otiao u am, naao tog ovjeka i

saznao tumaenj e eljenog ajeta. "29 Dakle, bili su spremni danima i

danima putovati da bi saznali tumaenje samo jednog ajeta!

ahiru

U uvodu evkani kae da je Tefsir poeo pisati u mjesecu rebi'ul

1 223.

h. godine

hidretske godine (tj .

(1 808. god.), te da ga je zavrio u redebu 1 229.

1 814. god.) ,30 to znai da ga je pisao oko est

godina. Pored toga, on kae da se najvie koristio tefsirima slijedeih

poznatih mufessira i islamskih uenjaka: Sujuti, Ibn Atijje ed-Dimeki,

Ibn Atijje el-Endelusi, Kurtubi, Zamaheri, Ehu Da'fer en-Nehhas i

dr.31
Nakon navoenja odreenih dijelova iz nj egova uvoda, dr.

Zehebi kae: "Iz navedenog jasno se vidi nain na koji je autor pisao

taj tefsir. Uzeo sam ga i dobrim dijelom proitao, pa sam zakljuio

slijedee: On prvo navodi ajete a odmah iza toga navodi njihovo

tumaenj e, za koje se moe rei da je logino i prihvatljivo. Nakon

toga

on

navodi

tefsirske

predaje

prenesene

od

uenjaka

prvih

generacija, preuzimajui veinu njih iz djela mufes sira koje je naveo

kao izvore za svoj rad. Pored toga, on navodi vezu izmeu ajeta (el

munasebe). Mnogo se oslanja na pravila arapskog jezika i citira

poznate strunjake u toj oblasti, kao to su Muberrid, Ehu Ubejde i

Ferra'. Ponekad navodi i razlike u kiraeti.ma, u okviru sedam poznatih

kiraeta. Uz sve to, on ne proputa ni jednu priliku da iznese stavove

islamskih uenjaka razliitih mezheba, da navede u emu se razlikuju,

te navede dokaze u vezi sa odreenim pitanjima, kao i da iznese i

vlastito miljenje. Pri tom, on daje prednost odreenim stavovima,

28

Isto, I tom, str. 13.

Isto, I tom, str. 1 4.
30 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 286.
31 Isto.
29

1 40

ukazuje na miljenja koja su ispravnija i linim naporom dolazi do

fikhskih propisa, dajui sebi pri tom veliku slobodu, jer sebe je smatrao
mudtehidom koji nimalo ne zaostaje za ostalim mudtehidima."32

Kritika mukallida i osuda taklida

evkani je u taklidu, tj . slijepom slijeenju drugih uenjaka, vidio
veliku opasnost i jedan od uzroka tekog stanja muslimana. Zato se i u
svom tefsiru maksimalno trudio, prilikom tumaenja odreenih ajeta,
dokazati da je taklid nepoeljan i da treba ponovo pruiti ansu
idtihadu. Dr. Zehebi mu zbog toga malo i zamjera, jer kae da j e
prenaglaena kritikovao taklid, dovodei u vezu svaki ajet koji govori
protiv slijeenja predaka u njihovom pogrenom vjerovanju sa slijepim
slijeenjem

odreenog

uenjaka

odreenog

pravca,

odnosno

mezheba.33
Tako npr. prilikom tumaenja rijei Uzvienog: "A kada urade
neko runo djelo, govore: 'Zatekli smo pretke nae da to rade, a i Allah
nam je to zapovjedio.' Reci: 'Allah ne zapovijeda da se rade runa djela!
Zato o Allahu govorite ono to ne znate?34, on kae: "Zaista se u
ovom asnom ajetu nalazi najvea osuda i najbolji savjet onima koji
slijepo slijede svoje pretke u onom to je u suprotnosti sa istinom.
Takvo ponaanje spada u oponaanje nevjernika a ne sljedbenika
Istine! (...) Slijedei taj princip, jevreji ustrajavaju u jevrej stvu, krani u
kranstvu a ljubitelji novotarija u svojim novotarijama! ta ih je
navelo da ostanu u svojim zabludama ako ne to to su zatekli svoje
pretke u j evrejstvu, kranstvu ili pri novotarijama, pa su mislili lijepo
o njima, vjerujui da je to u to oni vjeruju Istina koju je Bog naredio
da se slijedi? Oni nisu lino istraivali, nisu traili Istinu - to je
obaveza, i nisu tragali za Allahovom vjerom - kao to treba. To je
slijepo slijeenje i krajnja neodgovornost!"35 Nastavljajui kritiku
taklida, on kae da je krajnja nemarnost postupak onih koji slijede
rijei pojedinih ljudi, iako imaju ajete i hadise, te ljude koji bi mogli iz
tih ajeta i hadisa za njih izvui ispravne erijatske propise. Iz toga se
vidi da je i njeinu bilo jasno da ne moe svaki ovjek lino derivirati
Isto, II tom, str. 288.
Isto, II tom, str. 289.
34 El-A 'raf, 28.
35 Muhammed ibn Ali e-evkani, Fethui-Kadir . , II tom, str. 1 98.
32

33

. .

141

evkani

propise i z ajeta i hadisa, te da to treba da rade istaknuti uenjaci, ali da

oni, takoer, treba da ukau na sluajeve gdje su prethodni uenjaci
odstupili od izvornog pravca.
Drugi primjer evkanijeve estoke osude taklida jeste tumaenje
rijei Uzvienog, u kojima se navodi dijalog izmeu Ibrahima, a.s, i
njegova naroda: "Kad on ocu svom i narodu svom ree: 'Kakvi su ovo
kumiri kojima se i dan i no klanjate?' oni odgovorie: 'I nai preci su
im se klanjali.' 'I vi ste, a i preci vai bili su u oitoj zabludi' - ree."36
Tumaei te ajete, evkani, izmeu ostalog, kae: "Oni su se posluili
tim odgovorom, koji je tap na koji se oslanja svaki slabi i ue za koje
se hvata svaki utopljenik. To je prihvatanje slijepog slijeenja predaka,
pa time oni kau: Mi smo zatekli nae pretke da ih oboavaju pa ih i mi
oboavamo, ugledajui se na njih i slijedei njihov pravac. Na isti nain
odgovaraju i pristalice taklida meu muslimanima, jer kada ih uenjak
koji poznaje Kur'an i Sunnet upozori da ne smiju postupati na osnovu
miljenja

onog ovjeka

dokazom,

oni

ije

odgovaraju:

miljenje
'To

je

je

opovrgnuto

stav naeg imama

erijatskim
(osnivaa

mezheba), a mi smo zatekli nae pretke da njega slijede i za njegovim

se miljenjem povode.' (...) Pristalice taklida meu muslimanima
umjesto Kur'ana i Sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s, prihvatile su
knjigu u kojoj su sakupljena miljenja nekog islamskog uenjaka, koji
tvrdi da nije naiao na erijatski dokaz koji je u suprotnosti s njima. On
ga nije naao zato to nije bio u stanju da ga nae, ili zato to ga nije
dovoljno traio, ali ga je zato naao neko drugi i jasno ga pokazao,

poput svjetiljke!"37 Zehebi mu prigovara zbog tih rijei i kae da jedan

islamski uenjak ne bi smio tako govoriti o drugom islamskom
uenjaku.38

evkani i muteabih ajeti

evkani je u akidi, tj. islamskom vjerovanju, bio selefijskog
pravca. Dakle, on nije zapao u greku pojedinih islamskih frakcija koje
su muteabih ajete i ajete koji govore o Allahovim svojstvima
pokuavali protumaiti onako kako je to njima odgovaralo. Naime,

36

EI-Enbija', 52-54.

37

Muhammed ibn Ali e-evkani, Fethui-Kadir . , III tom, str. 41 1 , 412.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 292.

38

. .

142

jedni su ih tumaili u formi metafore, drugi su Allahovim svojstvima

pripisivali slinost sa ljudskim svoj stvima, itd. On je, u skladu sa
stavom ehlisunnetskih uenjaka od najstarijih dana, sve takve ajete

potvrivao onakve kakvi jesu, bez ulaenja u rasprave i bez pokuaja

da se odgovori "kako" se neto deava,39 npr. kako se Allah sputa na
najnie nebo, kako to da On ima lice i ruke, itd. U tom smislu, pri
tumaenju rijei Uzvienog: "Gospodar va je Allah, koji je nebesa i
Zemlju u est dana stvorio, a onda se na Ar postavio ... "40 On kae: "U
vezi s tim pitanjem uenjaci zauzimaju etrnaest razliitih stavova a
najprei i najispravniji jeste stav ispravnih prethodnih uenjaka (es
selefus-salih), da se Uzvieni postavio na njega, bez pitanja 'kako'. To
se desilo na nain koji dolikuje Njemu. (. . .) Lalekai navodi predaju
imama Malika da mu je jednom prilikom doao neki ovjek i upitao ga
o nainu tog postavljanja, pa mu je on odgovorio: 'Nain nam nije
poznat, ali je poznato da se postavljanje desilo i da je obaveza vjerovati
u to, te da je pitati o tome novotarija. "41

evkani i stavovi mu'tezilija

"Iako su zejdije prihvatile mnoge mu'teziljiske principe i usvojile
njihove stavove i vjerovanje u veini akaidskih tema, zakljuili smo da
evkani ne tei njihovim stavovima. Naprotiv, on opovrgava njihove
stavove i nerijetko im se estoko suprotstavlja."42 Tako npr. pri
tumaenju rijei Uzvienog: "I kad ste uglas rekli: 'O Musa, mi ti
neemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!' - munja vas je oinula, vidjeli
ste."43, on kae: "Oni su kanjeni udarom munje zato to su traili ono
to Allah nije dozvolio, tj . da Ga vide na ovom svijetu. Mu'tezilije i oni
koji se povode za njima negiraju vienje Allaha i na ovom i na onom
svijetu, dok ostali smatraju da je to vienje mogue na oba svijeta, ali
da e

se ono ipak desiti

samo na ahiretu. Postoji veliki broj

vjerodostojnih hadisa u kojima

stoji da e vjernici vidjeti svog

Gospodara na ahiretu i to je kategoriki dokaz, tako da iskrenom

39 Isto, II tom, str. 295.

40 El-A 'raf, 54. Ovdje smo naveli vlastiti prijevod, jer Korkutov odstupa od izvornog
znaenja.
41 Muhammed ibn Ali e-Sevkani, Fethui-Kadir. . . , II tom, str. 21 1, 212.
42 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 295, 296.
43 EI-Beleart, 55.

143

evkani

ovjeku nema potrebe da, nasuprot tim hadisima, prihvati pravila

ilmul-kelama koja su uspostavile nekadanje mu'tezile . "44 Na slian
nain evkani reaguje protiv mu'tezilijskih stavova: da e ovjek ui u
Dennet samo na osnovu svojih djela, bez udjela Allahove milosti
(tumaenje 43. ajeta sure EI-Ea'raJJ , da sihr ne postoji i da ne postoji
urok putem ljudskog pogleda (67. ajet sure Jusujj , da Allah nee
oprostiti nikom ko se ne pokaje za odreeni grijeh (53. ajet sure Ez
Zumery, itd.
. .

Pitanje stvorenosti ili vjenosti Kur'ana

Pitanje koje je jedno vrijeme bilo gorue u islamskom svijetu i

zbog kojeg su nastajali brojni problemi, jeste: Da li je Kur'an vjean ili
je stvoren. Poznato je da su mu'tezilije smatrale da je on stvoren, te da
su, ne samo putem naune rasprave, nego i putem prisile, hele takav
stav naturiti svim ostalim pravcima. Poznato je takoer da su uenjaci
ehli-sunneta vrsto stali na stavu da Kur'an, kao Allahov govor, nije i
ne moe biti stvoren, nego da je vjean, tj. oduvijek. Dobro je poznat
je i sluaj Ahmeda ibn Hanbela, koji je proveo dugi niz godina u
zatvoru zbog tog pitanja. Interesantno je da se evkani u vezi s tim
pitanjem ne opredjeljuje ni na jednu stranu, nego se uzdrava od
odgovora na njega. On, s jedne strane, kritikuje mu'tezilije zbog
represije koju su sprovodili povodom tog problema, ali, s druge strane,
kritikuje ehlisunnetske uenjake to su prihvatili suprotan stav u vezi s
tim, a naroito to su proglaavali nevjernicima one koji su smatrali da
je Kur'an stvoren. On smatra da je najpravednije bilo ne uputati se u
tu raspravu, jer se do vremena pojave tog pitanja ne prenosi da je iko
od ashaba ili tabiina rekao neto na tu temu. Time bi se izbjeglo
proglaavanje nevjernicima grupacija koje su pogrijeile u vezi sa datim
pitanjem. 45
Navoenje slabih i patvorenih predaja

Ono to se realno moe prigovoriti Tefsiru jeste to to evkani,

iako strunjak u hadiskim disciplinama, u svom tefsiru navodi predaje i
44

Muhammed ibn Ali e-evkani, Fethui-Kadir . , I tom, str.

45 Opirnije o tome: Isto, III tom, str. 397.
. .

144

87.

hadise koje su hadiski strunjaci ocijenili kao slabe, ili ak i patvorene,

odnosno izmiljene.46 Primjere za takvo navoenje imamo u sluaju

55. i 67.
se izraz

ajeta sure

raki'un

EI-Maide. U prvom sluaju on

sam ukazuje na to da

ne odnosi na namaz, jer se spominje u kontekstu

davanja zekata, ali, ipak, nakon toga on navodi predaju u kojoj stoji da
je Alija, r.a, dao prsten kao zekat dok je bio na ruku'u u namazu, s tim
to uope ne navodi da je ta predaja patvorena.47

drugom sluaju on

navodi predaju po kojoj je taj ajet objavljen povodom navodnog

obeanja Poslanika, s.a.v.s, Aliji u mjestu Gadir Ham da treba biti
halifa iza njega, ne navodei da je i ta predaja takoer izmiljena,
prema konsenzusu ehli-sunnetskih uenjaka.48 Neki, za navoenje
takvih predaja nalaze, donekle, opravdanje u tome to su na slian
nain postupali mnogi prethodni mufessiri, na to on sam ukazuje u
svom uvodu, istiui da e on navoditi samo odakle predaje preuzima,
bez ulaenja u njihovu vjerodostojnost.49

evkani i zejdije
Ve smo naveli da je evkani odrastao u sredini gdje je bio
zastupljen zejdij ski mezheb, te da je i on jedno vrijeme bio njegov
pristalica, ali da se poslije, postigavi stepen idtihada, osamostalio i
nije slijedio ni jedan mezheb. I pored toga, Zehebi njegov tefsir ubraja
u zejdijske tefsire, mada, s pravom, na kraju prikaza tog tefsira on
zakljuuje: "To djelo ima vrijednost i svoje mjesto, iako nam ne daje
jasnu sliku o tefsiru kod imamija zejdija . . . "50 To nije udno, budui da
njegov tefsir veina uleme i ne ubraja meu zejdijske tefsire. Tako npr.
dr. Abdullah el-Vuhejbi o tome kae: "Zehebi evkanijev komentar
Kur'ana ubraja u zejdijske tefsire. Meutim, injenica je da nije tako i
onaj ko iitava njegov tefsir nee nigdje nai da je evkani prihvatao
stavove zejdija. Njegovo vjerovanje (akida) jeste selefijsko i on
opovrgava mu'tezilijske stavove - a da je zejdija, on bi ih prihvatao, jer

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 288.

Vidjeti: Muhammed ibn Ali e-evkani, Fethui-Kadir . , II tom, str. 51, 52.
48 Vidjeti: Isto, II tom, str. 60.
49 Vidjeti: Abdullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, Et-tef!iru bil-eseri ver-reJi ve efheru
kulllbit-tef!irifihima, objavljeno u: Medelletul-buhu!il-islamijje, Rijad 1 413. h.g, br. 7, str.
46

47

so

. .

230.
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 299.

145

evka ni

zejdije preuzimaju stavove mu'tezilija po pitanju Allahovih svojstava,

po pitanju pravde i po drugim pitanjima u kojima su se razili ehli
sunnije i mu'tezilije. Pored toga, u fikhskim pitanjima on ne prihvata
zejdijske stavove, nego ih samo navodi, kao to navodi i stavove
drugih, da bi se znalo za njih . . . "51 O tome jasno kae i Mehmed
Handi: "Isprva bijae zejdijskog mezheba koji kasnije napusti i poe
se ivo zalagati za ehlisunnetski mezheb. U fikhu se ne drae ni
jednog mezheba nego se oslanjae na ono to bi sa sobom razumio iz
Kur'ana i Hadisa."S2
Moemo zakljuiti da je evkanijev tefsir jedan od posebno
vrijednih tefsira, zbog ega je doivio brojna izdanja i zbog ega se i
danas puno koristi. Najee je tampan bez ikakve izmjene, dok je
nekada izdavan sa odreenim dopunama i preradama, kao to se to
desilo sa izdanjem uvenog indijskog uenjaka Muhammeda Siddika
Hasana hana, koji je roen 1248. h. godine a umro je 1 307. h. godine.sJ
Pored toga, tampan je i u skraenom izdanju, kao to je sluaj sa
izdanjem koje je skratio dr. Muhammed Sulejman Abdullah el-Ekar i
nazvao ga: Zubdetut-teftir min Fethii-Kadir.

***

Sl

Abdullah ibn Ibrahim ibn Abdillah el-Vuhejbi, nav. djelo, str. 231 .
Handi Mehmed, Uvod H tefsirskN i hadiskH naHkH, str. 61.
5 3 Isto.
52

146

RA CIONALNI TEFSIR

cJ \ _;.l

_) J

l"

i i 1\

A) JEZI KO - STILSKI TEF S I R

($ ,Joi..l.ll >J t" ii "

MAHMUD IBN UMER

v

EZ-ZAMAHSERI
467/1075.-538/ 1 1 44.

Zamaheri je istaknuti mufessir, koji se pored tefsira

istakao i u hadisu i fikhu, a posebno u stilistici i disciplinama
arapskog jezika. Njegov tefsir jedan je od najznaajnijih
racionalnih tefsira, a glavni nedostatak su mu'tezilijski stavovi
koje Zamaheri u njemu iznosi. Ipak, i danas je izuzetno
cijenjen zbog jezika-stilistike analize kur' anskih ajeta, u emu
je ostao neprevazien. U fikhu Zamaheri je bio hanefijskog
mezheba.

Mal-v"'""d ibn lAmet' ez-Zamahet"i

Puno ime mu je: Mahmud ibn Umer ibn Muhammed ibn

Ahmed el-Huvarizmi ez-Zamaheri. Roen je
odnosno

1075.

467.

god. po Hidri,

god. po Isau, a.s, u Zamaheru u pokrajini Horezm

(Huvarizm) .1 Nakon stjecanja znanja odlazi u Mekku, gdje boravi

izvjesno vrijeme, zbog ega je dobio naziv

Darullah,

kojim se ukazuje

na to da je puno vremena proveo u blizini Allahove kue, tj. asne

Kabe. Tu se susretao sa brojnim uenjacima a

tu

je i napisao svoj

uveni tefsir.2 Putovao je i boravio u raznim mjestima, da bi se skrasio

u Durdanu, u pokrajini Horezm, gdje je i umro

538/1 1 44. godine. J

Zamaherijeva uenost
Zamaheri je

stjecao znanje pred brojnim uenJactma tog

vremena, od kojih se posebno istie Ehu Mudar,4 koji je na njega

izvrio najvei utjecaj i o kojem on pjeva, oplakujui njegovu smrt:

Mnogi mi kau: "Kakavje to biser,

Ito se u dva niza iz tvojih oiju prosipa?"
Ja im velim: "Toje biser Ito mije njime Ehu Mudar
uJi napunio, eto se sada prosipa na oi. " s
Zamaheri se istakao u brojnim znanostima, a naroito vrstan
strunjak bio je u tefsiru, hadisu, fikhu i svim disciplinama arapskog
jezika. 6 Njegova prepoznatljiva karakteristika jeste originalnost. Poto
je bio vrstan znalac, esto je donosio vlastite stavove i miljenja. Nije
bio poput mnogih koji su sakupljajui stavove drugih pisali djela. Svoju
samostalnost naroito je iskazivao u disciplinama arapskog jezika, tako
da je rijetko citirao druge uenjake, ali su zato mnogi poslije njega
citirali, budui da su njegovi stavovi u tim disciplinama nezaobilazni.7
t
2

Hajruddin ez-Zirikli, El-A 'lam, VII tom, str. 1 78.

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Buhusfi Nsulit-tefsiri ve menahit/ijhi, Rijad 1413 h. g, str.

1 53.
3 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 1 78.
4 Njegovo ime je: Mahmud ibn Derir el-Isbihani. Bio je istaknuti strunjak u arapskom
jeziku. Umro je 507. godine po Hidri, u Mervu.
5 Handi Mehmed, Uvod u tefsirsleu i hadisku nauku, str. 52.
6 Menna' el-Kattan, Mebahisfi 'ulumii-KJir'an, Rijad 1 981. god, VIII izd, str. 369.
7 Isto, str. 388.

1 50

Vijesti o njegovoj uenosti brzo su se irile, tako da, gdje god bi

dolazio, oko njega su se okupljali uenjaci sa eljom da neto naue od
njega. S kim god je raspravljao, taj bi mu priznavao uenost i
sposobnost i iskazivao mu potovanje. S obzirom na sve navedeno, on
je, u islamskom svijetu, u svoje vrijeme vaio za najistaknutijeg
uenjaka.8
U fikhu je bio hanefijskog mezheba, ali je u akaidu slijedio
mu'tezilijski pravac, zbog ega mu se do danas upuuju prigovori.
Naime, njegova djela najvie su cijenjena zbog vanredno lijepog stila i
zbog originalnosti u arapskom jeziku, pogotovu kada su u pitanju stil i
nadnaravnost kur'anskog izraza, zbog ega mnogi za njegov tefsir kau
da do tada slian nije napisan.9 I danas se njegov tefsir smatra
nenadmanim kada je u pitanju jeziko tumaenje Kur'ana i ljepota
kur'anskog izraza. Islamski uenjaci ukazuju na injenicu da se sa te
strane njegov tefsir moe i treba koristiti, ali da treba paziti na
mu'tezilijske stavove koje on iznosi.
Djela

Zamaheri je napisao veliki broj djela, iz raznih oblasti, od kojih

su mnoga tampana i doivjela vie izdanja. Posebno su vana slijedea
njegova djela:
1 . EI-Keffaju an hakaikit-te'vili ve ujunul-ekavili ft vudhit-te'vili. To
je njegov uveni tefsir, o kojem e poslije biti vie govora.
2. El-Faik djelo iz oblasti hadisa, odnosno iz posebne hadiske
discipline, koja se zove garibul-hadis.1D
-

3. EI-Mufessal
djelo koje se ubraja meu najbolja djela o
arapskoj sintaksi.11 tampano je vie puta. Zboj njegove vanosti, vie
uenjaka je pisalo komentare na to djelo. Sam Zamaheri, htijui ga
pribliiti poetnicima, skratio ga je i njegov saetak je nazavao: El-

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tejsir11 vel-mNje.t.rir1,1ne I tom, str. 430.

9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 430.
to
Handi Mehmed, nav. djelo, str. 52.
1 1 Isto.

151

Mahmt.\d ibn ll\mel" ez-Zamahel"i

Unmuzedu fin-nahvi. I na to djelo neki uenjaci su pisali SVOJe

komentare.12
4. Esasui-beiaga - djelo pisano u formi rjenika, koje naroitu
panju poklanja upotrebi rijei u prenesenom znaenju.13
5. EJ-Mukaddima - arapsko-perzijski rjenik, u dva toma.
6. Mukaddimetui-edeb - djelo iz oblasti arapskog jezika
Povod pisanju tefsira
U uvodu Zamaheri navodi ta je bio razlog da pone pisati
tefsir: Kada bi protumaio neki ajet i time pokazao kakve sve ljepote,
mudrosti i koristi dotini ajet sadri, mnogi bi od njega traili da na taj
nain protumai cijeli Kur'an. Meutim, on se u tome ustruavao, zato
to je smatrao da ima i drugih koji to mogu uraditi, te da bi svaki
ovjek trebalo samostalno da istraiva ljepote kur'anskog izraza. Kako
su sluaoci bili uporni, on je protumaio na taj nain Fatihu i jedan dio
sure EJ-Bekare, opirno izlaui sve ono do ega je svojim naunim
radom doao. Meutim, tek tada mnogi su poeli hvaliti takav vid
tumaenja Kur'ana i uporno ga moliti da ga dovri do kraja. Posebno
se u tome istakao Ebul-Hasan ibn Hamza ibn Vehhas, koji je govorio
da zamalo nije prekinuo sve svoje obaveze u Hidazu i doao za
Zamaherijem u Horezm, kako bi od njega sluao tumaenje Kur'ana.
Tada Zamaheri vie nije mogao nai opravdanja i izgovora, pa je
poeo pisati cjelovit komentar Kur'ana, za boravka u Mekki i u haremu
asne Kabe. On sam kae da je tefsir napisao u skraenoj formi, te je
njegovo pisanje potrajalo koliko i period hilafeta Ehu Bekra, to iznosi
preko dvije godine i etiri mjeseca, a da je htio opirno da ga pie, to bi
potrajalo vie od trideset godina. Nakon toga, on kae: "To je samo
jedan od mnogih znakova ovog asnog Hrama i jedan od njegovih
brojnih bereketa koji se izlio na mene. Molim Allaha da taj moj trud
bude razlog moga spasa i svjetlo na sirat-upriji, koje e ii ispred
mene i sa moje desne strane. A divan li je On onaj od koga se moli!"14

12

Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Sijem e'lamin-nubela', Bejrut 1 996, XI izd.

str. 1 52.
1 3 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 53.
14 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 431-433.

1 52

XX

tom,

Vrijednost Zamaherijeva tefsira

Uz kritiku zbog iznoenja mu'tezilijskih stavova u svom tefsiru,
Zamaheriju se mora odati priznanje zbog pisanja

Keffaja,

kako ga

skraeno zovu, jer je nenadmaan u pristupu kur'anskim ajetima sa

j ezike strane i otkrivanju kur'anske nadnaravnosti i ljepote stila. Tako
dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, o njegovom tefsiru kae: "to se
tie vrijednosti ovog tefsira, uprkos mu'tezilizma koji se u njemu
nalazi, njemu nema premca, zato to je autor u njemu objelodanio
mnoge vidove kur'anske nadnaravnosti u vie ajeta, zato to je u njemu
pokazao ljepotu kur'anskog stila i sklad njegova rasporeda. Ne postoji
neko ko bi poput Zamaherija mogao otkriti ljepotu Kur'ana i
fascinantnost nj egova stila - zato to je na vrlo vjet nain u njega
utkao mnoge znanosti, a naroito je ukazivao na arapski jezik i poeziju,
te to se koristio njegovim disciplinama: stilistikom, govornitvom,
j ezikom analizom i knjievnou. Tim talentom za jezik i knjievnost
on je

Ke!!af ogrnuo

u novo i lijepo ruho, ime je skrenuo panju

uenjaka i stekao naklonost mufessira. " t s

U uvodu Zamaheri naglaava da uenjak ne moe biti pravi
mufessir, bez obzira na to koliko poznavao fikh, hadis i ostale islamske
znanosti, sve dok ne bude vanredno struan u disciplinama arapskog
j ezika a naroito u dvije discipline stilistike arapskog j ezika, koje su
usko vezane za Kur'an:

me'ani i bejan.

Pri tome, on mora puno

vremena potroiti u istraivanju ljepota kur'anskog izraza, poznajui i

ostale discipline arapskog jezika, te posebno se trudei da otkrij e
skrivene ljepote i nadnaravnosti kur'anskih ajeta. 16 Budui da je sve to
primijenio u svom tefsiru, Zamaheri u stihu hvali svoj komentar
Kur'ana:

Bezbroj tefsira ima na svijetu, ali, Allaha mi,

nema meu njima kao Itoje moj Keffaj.
Ako tra!praviput, ti ga trajno !itaj, jerje
neznanje kao bolest, a Ke!!afje kao lijek. t7

15 Isto, str. 433.

Isto, str. 434.
1 7 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 52.
16

1 53

Mahmt.\d ibn lAmet" e.z-Zamahel"i

"Razumijemo Zamaherija i ne kritikujemo ga zbog zadivljenosti

i ponosa svojim Keffajom do te mjere da kae ono to je rekao u
njegovu pohvalu, jer zaista je to djelo jedinstveno i u oima strunjaka
i izuavalaca tefsira je od neprocjenjive vrijednosti. ak mu i protivnici
odaju priznanje za izuzente rezultate i zadivljujue djelo, iako mu
upuuju i odreene kritike, koje se uglavnom odnose na mu'tezilijske
stavove. " 1 8
Mnogi islamski uenjaci isticali su pozitivne osobine njegova
tefsira, ali isto tako i ono to je za kritiku. Tako npr. ejh Hajdar el
Herevi, jedan od komentatora, kae: "Zaista je Keffajizuzetno vrijedno
i cijenjeno djelo. Njemu ravnog nema meu djelima prethodnih
uenjaka, niti se sa njim moe porediti ijedno djelo kasnijih uenjaka.
(...) Ni jedno tefsirsko djelo nakon njega - i ako se uzme u obzir da se i
njemu u nekim stvarima moe prigovoriti - kada se uporedi sa njim,
nema ni izbliza njegove ljepote i drai, makar se autor tog djela koristio
Keafom i slijedio njegov pravac. Koji god bi od njih makar malo
izmijenio njegovu formulaciju i izraze, pao bi u greku i apsurd."t9
Meutim, ubrzo iza te pohvale, slijedi Herevijeva kritika: "Kada god
doe do tumaenja ajeta iji sadraj i znaenje ne odgovara njegovim
stavovima i onom to on hoe, on ga hladnokrvno, nategnutim
tumaenjem i konstrukcijama, tumai drugaije od njegova osnovnog
znaenja. (...) Zato u njegovom djelu ima puno oitih mu'tezilijskih
stavova, koji se odmah mogu uoiti, kao i onih skrivenih, koji se ne
mogu lahko primijetiti i ije zamke i klopke mogu otkriti samo rijetko
nadareni uenjaci koji to pomno istrauju. To je zaista velika nevolja i
krupni nedostatak tog djela. "ZO
uveni Ibn Haldun u svojoj Mukaddimi, govorei o
Zamaherijevom tefsiru, kae: "Jedno od najboljih djela te vrste tefsira
jeste Keffaj Zamaherija iz Horezma, s tim to je njegov autor
mu'tezilija u akaidu, pa donosi dokaze koji idu u prilog njihovim
neispravnim stavovima, pokuavajui to uraditi pomou stilistike. U
tom pogledu uenjaci ehlisunneta ga ne slijede, nego upozoravaju na te
zamke, mada Zamaheriju odaju priznanje za veliki doprinos na planu
jezika i stilistike. Ako onaj ko ita to djelo poznaje ehli-sunnetske
18

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 435.

Isto, str. 436.
20 Isto, str. 437.
19

1 54

stavove i dokaze, on je siguran od tih zamki i neka se okoristi

njegovim itanjem radi drugih vrijednosti koje ima. Danas ve imamo
jedno djelo erefuddina et-Tibija iz Iraka, koje je komentar
Zamaherijeva djela, u kojem je on detaljno komentarisao nj egove
rijei i dokazao da njegovi mu'tezilij ski stavovi nisu ispravni, te da
stilistika kur'anskih ajeta ide u prilog ehlisunnetskim a ne mu'tezilijskim
stavovima. On je to izuzetno dobro uradio zato to je dobro upuen u
sve discipline stilistike arapskog jezika. Dakle, od svakog uenog
ovjeka postoji jo uenijif"2t
Zamaherijev tefsir bio je interesantan i privlaan mnogim
mufessirima, tako da je dobio veliki broj komentara. Jedan od
najznaajnijih jeste komentar erefuddina et-Tibija, na koji ukazuje Ibn
Haldun. Tibi je umro 734. godine po Hidri, a njegovo djelo se zove:
"Futuhul-gajb fll-keffi an kina'ir-rejb" i tampano je u est velikih
tomova. Nakon ukazivanja na injenicu da su mnogi komentarisati
Kef!af, dr. Zehebi istie da je to, samo po sebi, jasan dokaz da taj tefsir
spada u sam vrh tefsirskih djela, a potom dodaje: "Nije udno da
Ke!!afu pripada takvo mjesto, jer je to prvo tefsirsko djelo koje nam
otkriva

tajne

kur'anske

stilistike,

pokazuje vidove

nadnaravnosti

Kur'ana i ukazuje na najsitnije detalje znaenja koje se moe razumjeti

iz kur'anskog izraza, a sve to izlae u zadivljujuoj knjievnoj formi i
izvanrednom jezikom izrazu. (...) Nakon toga, nemamo pravo, zato
to smo ehlisunnetskog pravca i to nam se ne svia mu'tezilijski
smjer, odustati od tog tefsira, jer je injenica da su se mnogi
ehlisunnetski uenjaci pohvalno izrazili o njemu - sa izuzetkom onog
to je mu'tezilijsko i da se veina ehlisunnetskih mufessira oslanjala i
koristila Ke!!afom.22
to se tie ajeta koji govore o fikhskim pitanjima, Zamaheri
posveuje neto prostora njihovom tumaenju, ali bez opirnosti i
detaljnog izlaganja. Bio je hanefijskog mezheba, ali ne po svaku cijenu,
pa se ponekad opredjeljivao i za stav iz drugog mezheba, ako bi
smatrao da je ispravniji. To se moe vidjeti npr. iz tumaenja 222. ajeta
sure EJ-Bekare:

"I pitaju te o mjesenom pranju. Reci: 'To je

neprijatnost.' Zato ne opite sa enama za vrijeme mjesenog pranja, i

ne prilazite im dok se ne okupaju... ", ili 237. ajeta iste sure: " ... osim ako

21
22

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 370.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str.

1 55

442.

MahW\1..\d ib"' UW\e,. e2-LaW\aheri

se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju

braka... "23
Slijedea odlika njegova tefsira jeste da on malo navodi
israilijjate, predaje od jevreja i krana. I kada ih navodi, ini to na
jedan od tri naina: 1 . na poetku kae: "Prenosi se ... " (ruvije), bez
navoenja izvora, ime ukazuje na njihovu slabost, 2. na kraju predaje
kae da Allah najbolje zna njenu vjerodostojnost, i 3. kada se predaja
odnosi na stvari vjere, on donese ocjenu njene vjerodostojnosti, makar
i ukratko. U svakom sluaju, on nije pao u greku u koju su pali druge
mu'tezilije koje su tumaile Kur'an, jer su oni navodili mnogo takvih
predaja, zbog ega su njihovi tefsiri manje vrijedni.24
Stilistiki i jeziki aspekt Zamaherijeva tefsira

Keffaj se ubraja meu racionalne tefsire i tu zauzima visoko

mjesto. Njegova glavna karakteristika jeste da Zamaheri u njemu
pristupa tumaenju Kur'ana sa jezika-stilistikog aspekta, to je vrlo
vana strana kur'anskog izraza. Naime, poznato je da su predislamski
Arapi izuzetno cijenili svoj jezik, a naroito pjesnitvo, u emu su
dostigli veoma visok stepen, zbog ega je njihova poezija i dan-danas
predmetom raznih studija. Objavljivanjem Kur'ana oni su ostali
zapanjeni ljepotom njegova stila, unutarnjim rasporedom i nainom
izraavanja, to je i bio razlog da dio njih primi islam. Na vie mjesta u
Kur'anu Uzvieni Allah ukazuje na taj aspekt kur'anskog izraza i
poziva one koji ga ne priznaju da napiu neto slino Kur'anu, ili
nekoliko sura, ili makar samo nekoliko ajeta! Takoer se zna da je bilo
nekih pokuaja da se odgovori tom izazovu, ali su ostali bez uspjeha.
Glavni akcenat u svom tefsiru Zamaheri usmjerava upravo na
taj segment, dokazujui, na bezbroj primjera, ljepotu kur'anskog stila i
nenadmanost i nadnaravnost njegova izraza. To su izuzetno privlani
detalji za onog ko se bavi prouavanjem Kur'ana i trajna su inspiracija
za otkrivanje detalja koji ukazuju na nepogreivost Kur'ana i njegovo
boansko porijeklo. Moe se slobodno ustvrditi da ne postoji nijedan
drugi tefsir koji posveuje toliko panje spomenutom aspektu i koji to
ini na tako upeatljiv i uvjerljiv nain. Zbog toga su se skoro svi
23

Isto, str. 474, 475.

str. 476-482.

24 Isto,

156

mufessiri koji su se pojavili nakon Zamaherija koristili njegovim

dostignuima na tom

planu, navodei njegove rijei

stavove,

pogotovu kada su u pitanju metafora, prenesena znaenja i druge

discipline stilistike arapskog jezika, emu, u mnogo sluajeva, uope ne

bi posveivali panju da nije bilo Zamaherija. Svi oni priznaju da je

Zamaheri do danas neprevazien na tom planu.25
Ukazujui na te detalje i kur'ansku preciznost, Zamaheri istie

da svaka rije u Kur'anu ima svoje mjesto i da je sa odreenim

razlogom ba ona objavljena, te da bi sasvim drugaiji efekat bio kada

bi se upotrijebila neka druga rije. Tako npr. tumaei kur'anske rijei

Ve d'tuke min Sebe'in bi nebe'injekin (Iz Sabe ti donosim pouzdanu vt}esl)26

on ukazuje na efektnost i sklad tih rijei po zvunosti (dinas -

paranomazija) . Zatim, istie injenicu da bi sa stanovita znaenja

umjesto rijei

nebe'

mogla biti upotrijebljena i rij e

haber,

jer obadvij e

znae: vijest, ali bi se u tom sluaju izgubio sklad rijei po zvunosti!

Pored toga, Zamaheri sline aplikacije navodi u sluaju drugih ajeta,

kao to je npr:

Ve kile ja erduble'i maeki ve ja sema'u akli'i (I bi reeno: "O

ZemlJo, gutaj svoju vodu a ti, o nebo, prestani/',27, Ve kaleja eseja 'ala Jusufe (I
refe: "O Jusufe, tugo moja/',28, Ve hum jenhevne anhu ve jen'evne 'anhu (Oni
zabranjuju da se u Kur'an tjeruje, i sami se od njega uda!favaju.)29 itd.
Pored zvunih efekata, Zamaheri izvanredno dobro ukazuje i na

efekte znaenja poj edinih kur'anskih rijei i ajeta. Tako npr. tumaei

Allahove rijei: "I oni koji e u vatri biti govorit e straarima

dehennemskim "30 on postavlja pitanje: "Zato ovdje nije reeno: 'I
...

oni koji e u vatri biti govorie straarima njenim ... "', a zatim

odgovara: "Zato to samo spominjanje Dehennema izaziva zebnju i

strah!" Dakle, on time ukazuje na injenicu da bi se umjesto rijei

Dehennem u ovom ajetu mogla upotrijebiti lina zamjenica, ali je

namjerno u istom ajetu, vrlo blizu, spomenuta i vatra i Dehennem, da

bi bio jai efekat i da bi se izazvao jai strah od njega! Tumaei rijei

Uzvienog: "A ako vam one od svoje volje od toga to poklone . "31, u
.

25 Isto, str. 443, 444.

En-Nem/, 22.
27 HNd, 44.
28 NJIIj, 8 .
4
J
29 EI-En'am, 26.
30 EI-Mt'min, 49.
31 En-Ni.ra', 4.
26

1 57

Mahmt.\d ibn V\mel' e:z-Zamahel'i

kojima se govori o mehru, on ukazuje na dvije injenice: Prvo, da se

tim rijeima smanjuje mogunost manipulacije, te da u tim sluajevima
treba postupati oprezno, jer se to poklanjanje, odnosno vraanje dijela
mehra muu, uslovljava dragovoljnou od strane supruge. Tu nije
reeno samo: "ako vam one poklone... " ili: "ako se one sloe .. ", nego je
dat naglasak na rijeima: "drage volje" . I drugo, rijeima "od toga to",
upuuje se na to da bi to ene trebalo rjee praktikovati, jer nije
reeno: "ako vam one to poklone", tj. upuuje se na davanje dijela a ne
kompletnog mehra. To je svakako u funkciji zatite ena i njihove
imovine.
Primjeri mu'tezilijskih stavova u njegovom tefsiru

Da bi stvari bili jasnije kada su u pitanju mu'tezilijski stavovi

zastupljeni u Zamaherijevom tefsiru, navest emo nekoliko primjera.
Jedna od bitnih taaka u kojima se mu'tezilije razlikuju od ehlisunnija
jeste pitanje vienja Allaha na ahiretu. Budui da se u Kur'anu jasno
kae: "Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e
gledati,"32 ehlisunnetski uenjaci smatraju da e vjernici u Dennetu
moi vidjeti Uzvienog Allaha. Mu'tezilijiski uenjaci uzimaju slijedee
rijei Uzvienog: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do
pogleda dopire... "33 kao osnovu u toj diskusiji, tvrdei na osnovu njih
da niko ni na ahiretu nee moi vidjeti Allaha, d.. Meutim,
ehlisunnetski uenjaci odgovaraju na to rijeima da se taj ajet odnosi
samo na ovaj svijet, a ajeti iz sure EI-Kijame na ahiret, jer je to u tim
ajetima jasno i reeno. Tumaei ta dva ajeta iz sure EI-Kzjame
Zamaheri se povodi za svojim prethodnicima mu'tezilijama i tvrdi da
nee biti mogue vienje Allaha na onom svijetu. Za dodatno
pojanjenje tog stava on uzima drugo znaenje glagola nezare,
upotrijebljenog u tim ajetima: "iekivati", a ne njegovo osnovno:
"gledati". Da bi taj stav potvrdio, poziva se na neke stihove iz
predislamske poezije.34
Za Zamaherija mnogi islamski uenjaci navode da je svaku
priliku koristio da istakne svoje mu'tezilijsko opredjeljenje i za njega se
32

EI-Kijame, 22, 23.

EI-En'am, 103.
34 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 446.
33

158

maksimalno zalagao. Stoga, on nastoji iz svih ajeta iz kojih moe da

izvue dokaz za takve stavove, a ako to ne moe, onda bar pokuava
da protumai odreeni ajet tako da ne bude protiv tih stavova. J edan
od takvih sluajeva jeste i primjer tumaenja ajeta o vienju Uzvienog
Allaha na ahiretu.
Drugo bitno pitanje po kojem se mu'tezilije razlikuju od
ehlisunnija jeste pitanje oprosta poiniocu velikog grijeha ako se ne
pokaje na ovom svijetu i duine njegova boravka u Dehennemu na
onom svijetu. Ehli-sunnije vjeruju da e Allah u nekim sluajevima,
zbog Njemu znanih razloga i zato jer On ima pravo na to, oprostiti
odreeni grijeh ovjeku za koji se nije pokajao na ovom svijetu i da
poinilac velikog grijeha nee vjeno boraviti u Dehennemu, za to
postoje dokazi i u ajetima i u hadisima. Meutim, mu'tezilije tvrde da
takvom ovjeku Allah nee oprostiti i da e on vjeno boraviti u
Dehennemu. Isti taj stav zastupa i Zamaheri, tumaei ajet: "Onome
ko hotimino ubije vjernika kazna e biti - Dehennem, u kome e
vjeno ostati, Allah e na njega gnjev Svoj spustiti i proklet e ga i
patnju mu veliku pripremiti. "35 Za potvrdu tog stava on se poziva i na
odreene hadise i miljenja istaknutih ashaba i tabiina, a prije svega na
Ibn Abbasove rijei.36 Meutim, s obzirom na druge ajete i brojne
vjerodostojne hadise koji govore na tu temu, jasno je da je stav ehli
sunnija ispravniji.
Na kraju, moe se zakljuiti da je Zamaherijev tefsir jedan od
najboljih tefsira, te da je nenadmaan kada su u pitanju jeziko
stilistika analiza i tumaenje Kur'ana. Glavni nedostatak su
mu'tezilijski stavovi koje zastupa, pa ih ne treba ni prihvatati.
Uostalom, nema ni jednog tefsira bez greke, tj. da je u cjelosti
ispravan. Treba rei i to da je oito da je Besim Korkut, prilikom
prijevoda Kur'ana na bosanski jezik, koristio Zamaherijev tefsir, to
se vidi iz veeg broja primjera.

***

35

En-Nisa', 93.
Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 457, 458.

36 Dr.

1 59

EB U HA]JAN

J..a'

u '

654/1 256.-745/1 344.

Ehu Hajjan el-Endelusi jo jedan je izvanredan plod
nekadanje islamske panije, odnosno Endelusa. U potrazi za
naukom proputovao je cijelu paniju, zemlje sjeverne Mrike,
Hidaz, Siriju i Egipat. Svojevremeno je bio bez premca u
poznavanju arapskog jezika, kao i u skoro svim islamskim
znanostima. Autor je tefsira koji se smatra jednim od
najistaknutijih dozvoljenih racionalnih tefsira. Bio je
malikijskog, pa zahirijskog i na kraju afijskog mezheba.
Odgojio je itavu plejadu istaknutih islamskih uenjaka.

b" Hajic:u'
Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Jusuf ibn Ali ibn Jusuf
ibn Hajjan el-Garnati el-Endelusi el-Dejjani en-Nefzi Esiruddin Ehu
Hajjan.1 Roen je 654/ 1 256. godine2 u paniji - zbog ega je i nazvan:
EI-Endelusi, odnosno u Granadi, ili prema nekima u okolici Granade zbog ega u njegovom punom imenu stoji i: EI-Garnati. Nazive EI
Dwani i En-Nef:(j je dobio po gradovima Dejjanu i Nefzetu u paniji,
u kojima je jedno vrijeme boravio.3 Prozvan je Esiruddin (koji je
zasluan za islam) zbog svojih velikih zasluga u svim islamskim
znanostima, a najpoznatiji je po nadimku Ebu Hajjan (Hajjanqv otac),
po imenu svog sina Hajjana.
Odrastanje i izuavanje nauke

Dva su bitna faktora da bi se neko istakao u bilo kojoj grani

nauke: inteligencija i, Allahovom voljom, predisponiranost za
izuavanje odreenih naunih disciplina, te odgovarajua sredina u
kojoj odreena osoba odrasta. U ivotu Ehu Hajjana oba faktora bila
su prisutna, to mu je pomoglo da uspije na polju izuavanja nauke.
Naime, on je bio izuzetno inteligentan i volio je nauku, tako da je u
ranoj mladosti, pored Kur'ana, napamet nauio i veliki broj hadisa, te
neka djela iz raznih islamskih znanosti a naroito iz oblasti arapskog
jezika i poezije.4 U tome mu je, svakako, bilo od pomoi to to mu je i
otac bio uveni islamski uenjak, koji se posebno istakao u tefsiru.
Njega Ehu Hajjan spominje u svom tefsiru, pri tumaenju sure EI-Kehf
i govori o njegovoj uenosti.5 Granada, kao i ostali centri u tadanjoj
paniji, bila je poznata po velikom broju islamskih uenjaka,
obrazovnih centara i uope procvatu nauke, pogotovu islamskih
naunih disciplina.6
Prema rijeima samog Ehu Hajjana, on je od rane mladosti
cijenio nauku i uenjake, tako da mu je glavna preokupacija bila
upoznati najbolje meu njima i okoristiti se njihovim znanjem. Pri
1

Hajruddin ez-Zirikli, El-A 'lam, VII tom, str. 1 52.

Isto, str. 1 52. U svim nama dostupnim djelima kao godina njegova roenja navodi se
samo ova, bez ikakvog razilaenja.
3 Predgovor Ehu Hajjanovom Tefsiru: EI-Bahrul-muhit, Bejrut 1993, I tom, str. 27.
4 Isto, str. 30.
5 Isto, str. 28.
6 Isto, str. 28.

1 62

tome nije alio uloenog truda, vremena i sredstava i sve ostalo mu je

bilo u drugom planu, pa ak i imetak i porodica. 7 Radi usavravanja u
raznim naunim disciplinama puno je putovao i boravio u raznim
krajevima tadanje panije. Stalnog odredita nije ni imao, jer je
boravio tamo gdje su bili njegovi ejhovi i uitelji.
U potrazi za naukom nije se zadovoljio samo panijom, nego je
svoje znanje usavravao i u brojnim drugim predjelima tadanjeg
islamskog svijeta. Tako je npr. jedno vrijeme boravio u Maroku,
Tunisu, Sudanu, Siriji, Hidazu i Egiptu (Misr), gdje se na kraju
skrasio.s Dodue, iz panije ga nije izvela samo elja za stjecanjem
znanja, nego i odreena neslaganja i rasprave sa nekim od tamonjih
uenjaka. Naime, on se trudio da uvijek zastupa i brani istinu, bez
obzira na to koliko e takav nain odgovarati istaknutim ljudima,
uenjacima, pa i vladarima. Tako je, izmeu ostalog, napisao i jedno
djelo kao odgovor jednom od svojih uitelja, Ahmedu ibn Aliju et
Tabba'u, u kojem je pokuao ukazati na neke njegove neispravne
stavove. Meutim, taj ejh bio je blizak sa namjesnikom u toj pokrajini,
to je iskoristio i poalio mu se na Ehu Hajjana, nakon ega je on
morao otii iz panije, poetkom 670. godine po Hidri. 9 injenica da
se to desilo u vrijeme kada je imao svega esnaest godina, govori
koliko je do tada stekao znanja, koliko je bio principijelan u borbi za
istinu i koliko se zalagao za slobodoumnost i raspravu meu
uenjacima putem nauno valjanih argumenata i dokaza.
U svim krajevima gdje je boravio dolazio je u kontakt sa
najistaknutijim uenjacima, kako bi se okoristio njihovim znanjem, ali
su istovremeno mnogi traili njegovu blizinu, kako bi i oni od njega
preuzeli odreena saznanja. Na kraju svojih naunih putovanja Ehu
Hajjan se 680. godine nastanio u Egiptu, 10 gdje ostaje sve do smrti,
745/ 1 344. godine. Pred kraj ivota je oslijepio. l l

Isto, str. 29.

Isto, str. 35-38.
9 Isto, str. 36.
t o Isto, str. 38.
t t Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 152.
s

1 63

b"' Ha.J1an
Uitelji
Ehu Hajjan je mnogo cijenio svoje uitelje i mnoge od njih je po
lijepom spominjao u svojim djelima a u pohvalu nekih od njih pisao je
i stihove. Upravo zbog toga zna se za mnoge njegove uitelje a on sam
istie da je izuavao razliite znanosti u svim predjelima u kojima je
boravio od ak 450 ejhova i uitelja!12 Ovdje emo spomenuti samo
neke od njih:
1 . Abdulhakk ibn Ali - istaknuti uenjak u Granadi, za kojeg
Ehu Hajjan kae da je dvadeset puta pred njim prouio cijeli
Kur' an na sedam kiraeta,
2. Ahmed ibn Ali ebu Da'fer ibnut-Tabba' uenjak Granade,
posebno se istakao u kur'anskim znanostima,
3. Hafiz Husejn ibn Abdul'a!(jz ebu Ali ibn Ebii-Ahves - istaknuti
uenjak Granade u fikhu, hadisu, kiraetima, gramatici i
knjievnosti,
4. Ebu Tahir Ismail ibn Abdi/lab ei-Muiidifj - istaknuti uenjak u
kur'anskim znanostima,
S.

Behauddin ibnun-Nehhas1 3
tadanji prvak cijelog Egipta u
poznavanju disciplina arapskog jezika,
-

6. Ahmed ibn Ibrahim ibnuz-Zubejr es-Sekaft

uveni uenjak
Granade, istakao se u hadisu, gramatici, usuli-fikhu,
knjievnosti, tefsiru, historiji ... ,
-

7. Ali ibn Muhammed ibn Muhammed ei-Hafeni ei-Eb!(j - za njega je

Ehu Hajjan napisao da je bio najvei strunjak i poznavalac
disciplina arapskog jezika,
8. Muhammed ibn Ali ibn jusuf ei-Ensari ef-atibi - istakao se u
raznim disciplinama arapskog jezika i poznavanju kiraeta,
9.

12

13

Muhammed ibn Mustafa ibn Zekerijja ibn Havada - hanefijski

uenjak koji se posebno istakao u poznavanju gramatike
arapskog jezika a Ehu Hajjan navodi da je odlino poznavao i
turski i perzijski jezik,

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-mlljessirune, I tom, 317.

Isto, str. 317.

1 64

1 O. Abdullah ibn E bi Amir el-Es"'ari el-Kurtubi, Ibn Fereh - istaknuti

uenjak Kordove u jeziku, knjievnosti, pjesnitvu, fikhu,
usuli-fikhu, kiraetima... 1 4

Uenost
Jo

u ranoj

mladosti Ehu Hajjan istakao

rezultatima u izuavanju vie naunih disciplina. Svi

se izvanrednim
mu

priznaju da je

bio izvanredan strunjak u svim disciplinama arapskog jezika, tefsira,

hadisa i poznavanju ivotopisa istaknutih uenjaka, naroito onih koji
su ivjeli na prostorima panije, Maroka, Alira i Tunisa. 1 5 "On je
neprikosnoveni prvak u poznavanju morfologije i sintakse - kojima je
posvetio veinu svog ivota - u kojima se toliko istakao da pored
njega u cijelom svijetu nije bilo potrebe nikoga spominjati u te dvije
discipline. " 1 6 Pored toga, istakao se u stilistici arapskog jezika, fikhu,
usuli-fikhu, akaidu, kiraetima, pa ak i u medicini i astronomijiP7 "Ehu
Hajjan - Allah mu se smilovao - temeljito je poznavao razne znanosti,
istiui se, u svim predjelima u kojima je boravio u odnosu na sve
ostale uenjake.

to vrijeme nije bilo nikoga ko mu je bio blizu po

uenosti i temeljitom poznavanju razliitih znanosti. "18 Iz njegovih

djela, a pogotovu tefsira, moe se zakljuiti da je dobro poznavao i
druge religije, te njihove svete knjige, naroito Tevrat, Zebur i Indi1.19
Mnogi uenjaci, bilo da su ivjeli u njegovo vrijeme i imali priliku
lino ga upoznati ili da su ga upoznali preko njegovih brojnih pisanih
djela, izrekli su brojne rijei pohvale za njega. Tako npr. uveni Davudi
u svom djelu

Tabekatul-mufessin'n

za njega kae da je "u svoje vrijeme

bio najistaknutiji poznavalac sintakse arapskog jezika, tefsira, hadisa,

kiraeta, historije i knjievnosti."20 Ibn Hader el-Askalani, jedan od
najistaknutijih strunjaka hadiskih znanosti uope, za njega kae da je,
u svoje vrijeme, bio najbolji poznavalac hadisa i arapskog jezika, te da
Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 33-35.
Menna' el-Kattan, Mebahisfi 'ulumi/-Kllr'an, str. 368.
16
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 317.
17 Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 38, 39.
18
Isto, str. 38.
19 Isto, str. 39.
2 Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Usulut-tef.riri ve menahidtfihH, str. 1 55,
'4

ts

1 56.

1 65

ebw Han
mu u tim disciplinama niko nije bio ni blizu!21 uveni Zehebi kae:
"Pored izvanrednih zasluga u arapskom jeziku, on se istakao i u fikhu,
hadisu i kiraetima. Napisao je vrijedna djela iz oblasti kiraeta i sintakse
arapskog jezika; on j e ponos Egipana u nauci. Pred njim su se
ikolovati brojni istaknuti islamski uenjaci... "22 uveni evkani kae:
"Istaknuti strunjak i izvanredni poznavalac arapskog jezika i tefsira, u
emu je u svoje vrijeme nadmaio sve ostale uenjake u svim
predjelima, tako da mu niko nije bio ravan u tim znanostima. "23
Iznosei svoje utiske o njemu, Safedi istie: "Kada god sam ga
vidio, ili je sluao druge ejhove, ili je obavljao neke dunosti, ili je
pisao, ili je itao neko djelo. Nikada ga nisam vidio da je radio neto
drugo! "24 Ibn Kadi uhbe u djelu

Tabekatuf-faji'ijje

o njemu kae: "On

je bio hafiz hadisa, mufessir, strunjak u sintaksi i ostalim disciplinama

arapskog jezika. Svojevremeno, bio je najvei poznavalac sintakse a
jedan je od najistaknutijih uenjaka svih vremena na tom planu. Bio je
prvak svim mufessirima u svoje vrijeme. Napisao je mnoga uvena
djela, koja su se rairila i na Istok i na Zapad. "25 Hvalei njegove
pozitivne osobine, Edfevi kae da je bio pouzdan i povjerljiv, uenjak
na koga se drugi pozivaju, "ispravnog vjerovanja - bez primjesa
fllozofskih novotarija i mu'tezilijskih stavova... Bio je izuzetno skruen
i mnogo je plakao uei Kur'an."26

Uenici
Pored toga to je, prema rijeima mnogih, jo za svog ivota
stekao slavu prvaka svog vremena u mnogim islamskih znanostima,
Ehu Hajjan je uspio izvesti generaciju uenika od kojih su mnogi jo za
njegova ivota, postali istaknuti uenjaci i ejhovi. 27 Zaista je izuzetno
veliki broj njegovih uenika koji su poslije postali istaknuti islamski
uenjaci, tako da uveni Ibnus-Subki istie "da je veina islamskih

Predgovor Ebu Hajjanovom Tefsiru, str. 45.

Isto, str. 45.
23 Isto, str. 45.
24 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 317.
25 Predgovor Ebu Hajjanovom Tefsiru, str. 45.
26 Isto, str. 45.
27 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 317.
21

22

166

uenjaka tog vremena stj ecala znanje i obrazovala se pred njiml"28 Nije
onda udno to to se npr. u predgovoru njegovom tefsiru navode
imena i kratke biografije pedeset islamskih uenjaka koji su bili njegovi
uenici, s tim to se ukazuje na injenicu da to nije konana cifra, nego
samo jedan dio njegovih uenika.29 Meu njima bi naroito trebalo
istai slijedee:

1 . Ali ibn Abdulkaft ibn Ali es-Subki Tekijjuddin - istaknuti uenjak

u

afijskom fikhu, tefsiru,

hadisu, usuli-fikhu, arapskom

jeziku,

kiraetima itd. Neki ga zovu i ejhul-islamom. Autor je oko stotinu

pedeset, to duih to kraih djela.

2. Ahmed ibn Ali ibn Abdulkafi Behauddin -

sin prethodno

navedenog Alija, posebno se istakao u disciplinama arapskog j ezika,

autor je brojnih djela.

3. Muhammed ibn Abdulbe" ibn Jahja Behauddin ebui-Beka' es-Subki

- istaknuti strunjak u afij skom fikhu i arapskom jeziku, i njega mnogi
nazivaju poasnom titulom: ejhul-islam.

4. Ahmed ibn Jusuf ibn Abduddaim ei-Halebi .ihabuddin - istakao

se

u fikhu, arapskom jeziku, kiraetima, akaidu, knjievnosti, napisao je

tefsir i mnoga druga djela.

5. Abdullah ibn Abdurahman ibn Abdullah ei-Kurei ei-Haimi ei

Ukajli Kadil-kudat Behauddin - istakao se meu egipatskim strunjacima
u fikhu i arapskom jeziku.
6.

Muhammed ibn Ahmed ibn Muhammed E bu Abdi/fah et-Tilimsani

istaknuti malikij ski uenjak, posebno zasluan u arapskom jeziku,

knjievnosti, akaidu i fikhu.

7. Ahmed ibn Abdulkadir ibn Ahmed ibn Mektum ei-Kajsi Tadtfiddin

-

hanefijski uenjak, posebno se istakao u fikhu, sintaksi i ostalim

disciplinama arapskog jezika.

8. El-Hasan ibn Kasim ibn Abdullah ibn Ali ei-Muradi -

egipatski

uenjak, posebno se istakao u fikhu, sintaksi i ostalim disciplinama

arapskog jezika, autor je brojnih djela.

28 Predgovor Ebu Hajjanovom tefsiru, str. 47.

29 Vidjeti: isto, str. 47-53.
1 67

b"' HaJlan
9. Muhammed ibn Muhammed ibn Ali el-Gumari emsuddin malikijski uenjak iz Egipta, posebno se istakao u arapskom j eziku,
knjievnosti, kiraetima, usuli-fikhu, fikhu i tefsiru.

1 O. Muhammed ibn Mahmud ibn Ahmed ei-Baberti Ekmeluddin istaknuti hanefijski uenjak, posebno zasluan na polju fikha i tefsira,
napisao vlastiti tefsir i brojna druga djela.3o
Ako

se makar letimino

baci

pogled

na imena njegovih

istaknutih uenika, lahko se moe uoiti da su bili iz raznih krajeva

mada veinom iz Egipta - te da su bili razliitih fikhskih pravaca, bez
obzira na to to im je Ehu Hajjan bio glavni uitelj, te to j e i sam u
Egiptu prihvatio i slijedio afijski mezheb.

Djela
Ehu Hajjan je napisao veliki broj djela, od kojih je veina jo za
njegova ivota postala poznata i prihvaena diljem islamskog svijeta, a
takoer i nakon njegove smrti.

U predgovoru njegovom

tefsiru navodi

se etrdeset est djela, s tim to to opet nije konaan broj, nego samo
ona koja su postala najuvenija.31 To su djela iz razliitih naunih
disciplina, s tim to je najvei broj iz sintakse i ostalih disciplina
arapskog jezika. Od njih posebno izdvajamo:

1 . EI-Bahrul-muhit - njegov uveni tefsir,

2. En-Nehrul-madd - saetak njegova tefsira, koji
3. Medanil-asr -

je sam napisao,

ivotopisi istaknutih linosti u njegova doba,

djelo kojim se i sam Ibn Hader el-Askalani sluio pri pisanju

nekih svojih djela,

4. Tabekatu nuhatii-Endelus -

djelo o ivotopisima istaknutih

strunjaka za arapski jezik sa podruja panije,

S.

Zehvul-mulkji nahvit-turk - djelo o gramatici turskog jezika,

6. Mentikul-hursji lisanilfurs - djelo o perzijskom jeziku,32

30 Isto, str. 47-49.

Vidjeti: isto, str. 40-45.
32 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 1 52.

31

1 68

7. 'Ikdul-leali ftl-kiraatis-seb'il-avali - djelo o sedam priznatih

kiraeta napisano u formi stihova; za njega Zehebi kae da je
krae i sadrajnije od poznate atibijje, ali da ipak nije nailo
na prijem na koji je naila atibijja,33
8. Er-Revdul-basimft kiraeti Asim - djelo o Asimovom kiraetu,
9.

En-Naft'fi kiraeti Na.ft' - djelo o Nafi'ovom kiraetu,

10. EI-Esirft kiraeti Ibni Kesir- djelo o Ibn Kesirovom kiraetu,

1 1 . El-!'lam bi erkanil-islam - fikhsko djelo,
1 2. El-Vehhad fi ihtisarii-Minhad - komentar Nevevijeva
fikhskog djela,
1 3. Ithaful-en'b bima .fti-K.ur'ani minel-garib - jeziko djelo o
tumaenju manje razumljivih izraza u Kur'anu,
1 4. I'rabui-K.ur'an
.

djelo iz oblasti sintakse kur'anskog teksta,

1 5. Gajetul-ihsan ft 'ilmil-lisan - djelo iz oblasti sintakse arapskog

jezika.34
Ehu Hajjanov tefsir

Ehu Hajjanov tefsir EI-Bahrul-muhit jedan je od duih tefsira i do

sada je doivio nekoliko izdanja, uglavnom u osam velikih tomova.
"Taj tefsir strunjaci smatraju prvim i najvanijim izvorom onome ko
se interesuje za jeziku analizu kur'anskih termina, jer je gramatika
strana najizrazitiji aspekt njegova doprinosa tumaenju kur'anskih
ajeta. "35 Iako Ehu Hajjan najvie panje posveuje j ezikom tumaenju
Kur'ana, ipak se moe rei da on ne zapostavlja ni ostale aspekte
tefsirske znanosti, kao to su: povodi objave, derogacija propisa
sadranih u kur'anskim ajetima, kiraeti, fikhski propisi, tumaenje
pojedinih kur'anskih termina itd.36 On esto iznosi vlastite stavove i
daje svoj originalan doprinos, to je jedan od razloga da ga strunjaci u
tefsirskim znanostima svrstavaju meu istaknute dozvoljene racionalne

33

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 318.

Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 40-44.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 318.
36 Isto, str. 318.
34

1 69

 H
tefsire. O svom nainu tumaenja kur'anskih ajeta on u uvodu u Tefsir
kae:
"Moj

metod i nain izlaganja u ovom djelu ogleda se u

slijedeem: Prvo sam govorio o pojedinim terminima u ajetu koji

tumaim, ukazujui na pravila sintakse i ostalih disciplina arapskog
jezika (...) Zatim sam tumaio dotini ajet, navodei povod njegove
objave - ako ga ima, derogaciju, vezu sa prethodnim ajetom, navodei
kiraete, kako one koji su vjerodostojni tako i one koji nisu, dajui
prednost jednima nad drugima, shodno pravilima arapskog jezika. Uz
to sam navodio rijei prethodnih i kasnijih islamskih uenjaka u
pogledu razumijevanja tog ajeta, ukazujui na njegova i vidljiva i
skrivena znaenja. Svaku rije, koliko god da je poznata, ja sam
pojanjavao, iznosei sve tajne njene analize i detalje iz oblasti nauke o
uljepavanju

(bedi)

i nauke o izraavanju

(bejan). Pri tome

sam se trudio

da ne ponavljam ono to sam jednom ve rekao o nekom kur'anskom

terminu, niti o sintagmi ili ajetu koji sam ve protumaio, nego sam
ukazivao na mjesto na kojem sam ve govorio o dotinom terminu,
sintagmi ili ajetu. (...)
Kada bih naiao na ajete u kojima su sadrani fikhski propisi,
navodio sam stavove etverice imama fikha, pa i nekih drugih,
ukazujui na dokaze koji se nalaze u fikshkim djelima. (...) Zatim sam
proznim stilom pojanjavao sadraj

tih ajeta.

(...) Ponekad sam

navodio rijei nekih sufija, kada bi one bile u vezi sa znaenjem

kur'anskih termina, izbjegavajui mnoge njihove rijei i znaenja koja
su pripisivali kur'anskim terminima. A u potpunosti sam izostavljao
rijei batinij skih krivovjernika, koji su nekim kur'anskim terminima
nijekali znaenja koja imaju u arapskom jeziku i pripisivali im druga,
izmiljena znaenja, ime su inili potvoru na Allaha i na Aliju - Allah
prosvijetlio njegovo lice - te na njegove potomke .. "37
.

U uvodu u Tefsir, pored izlaganja metoda tumaenja Kur'ana,

Ehu Hajjan govori o:
-

vrijednosti i doprinosu uenjaka panije tumaenju Kur'ana,

svom

traganju

za

naukom

mnogim

putovanjima,

nastanjivanju u Egiptu,

37

Uvod u Ehu Hajjanov tefsir: EJ-Bahml-muhit, Bejrut 1993, I tom, str. 103, 1 04.

170

te

znanostima koje treba poznavati onaj ko hoe da tumai

Kur'an,

uvjetima koje treba ispuniti osoba da bi bila mufessir,

.
pohvali Zamaheriju i Ibn Atijji, te njihovim tefsirima,

vrijednosti uenja i izuavanja Kur'ana,

poticaju na tumaenje Kur'ana,

istaknutim mufessirima meu ashabima,

istaknutim mufessirima meu tabiinima,

nainu tumaenja Kur'ana u prvim i kasnijim generacijama, i

definiciji tefsirske znanosti - jeziki i terminoloki.38

Budui da je Ehu Hajjan dosta panje u svom tefsiru posvetio

jezikoj strani, logino je da je odreene stavove preuzimao od

Zamaherija i Ibn Atijje. Naime, on u uvodu u Tefsir hvali njih dvojicu

i njihove tefsire i istie ih kao posebno zaslune u oblasti tumaenj a

Kur'ana, pogotovu

kada

je

u pitanju jezika

strana

tumaenja.

Meutim, to ga nije navelo da slijepo preuzima njihova miljenja, nego

ih je kritikovao kada god je smatrao da su zauzeli pogrene stavove.

Zbog velikog broja takvih kritika, Ehu Hajjanov uenik Ahmed ibn

Abdulkadir ibn Ahmed ibn Mektum el-Kaj si Taduddin, skratio je

njegov tefsir, navodei skoro samo ona pitanja u kojima se Ehu Hajjan
raziao sa Zamaherijem i Ibn Atijjom. To djelo je nazvao:

lekit minei-Bahril-muhit (Biseri pronaeni u ei-Bahrul-muhitu) .39

Ed-Durrul

Pored toga,

ejh Jahja e -avi el-Magribi je napisao posebno djelo u kojem je naveo

sva Ehu Hajj anova suprotstavljanja Zamaheriju i nazvao ga:

Hajjan vez-Zamahferi (!eu Ebu Hajjana i Zamahferija).40

Bo/ne Ebi

lako Ehu

Hajjan hvali Zamaherija i iznosi njegove pozitivne osobine i doprinos

u tumaenju Kur'ana, on se ne ustruava otvoreno ukazati na njegove

greke, prije svega kada su u pitanju discipline arapskog j ezika. Uz to,

38 Isto, str. 99-121.

39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 320.
40 Isto, str. 320.
171

 jian
on vrlo otro kritikuje Zamaherija kada god je ajete protumaio na
mu'tezilijski nain.41
Kada je u pitanju navoenje stavova prethodnih mufessira i
islamskih uenjaka, Ehu Hajjan istie da se najvie koristio tefsirom
svog ejha Demaluddina Muhammeda ibn Sulejmana el-Makdisija,
poznatijeg kao Ibnun-Nekiba. Taj tefsir se zove

li akva/i eimmetit-tefsir i,

Kitabut-tahrir vet-tahbir

prema rijeima Ehu Hajjana, to je bio najvei

tefsir do tada napisan - imao je oko stotinu tomova.42

Pored pravila arapskog jezika, Ehu Hajjan izvanredno dobro je
poznavao kiraete, to je u uskoj vezi. On se koristio svakom prilikom
da u svom tefsiru navede kiraete i da ih analizira i sa jezike strane.
Budui da je dostigao visok stepen u poznavanju svih disciplina
arapskog jezika, nije se slijepo drao ni jedne kole u jeziku: basranske,
kufanske, bagdadske ili panjolske, nego je esto navodio njihove
razliite stavove i, na osnovu vlastitog znanja, prihvatao rjeenja koja
su mu izgledala najispravnija.43 Kada je u pitanju navoenje israilijjata,
moe se rei da se Ehu Hajjan njima vrlo malo koristio u svom tefsiru,
te da esto ukazuje na njihovu neispravnost i na apsurdnost njihova

prihvatanja. Takav je npr. u sluaju ajeta o Harutu i Marutu, o znaku

koji je vidio Jusuf a.s, o ivotu Sulejmana a.s, o povodu Ejjubova
iskuenja boleu itd. 44
to se tie mezheba Ehu Hajjana, djela koja govore o njegovom
ivotopisu ukazuju na to da j e on proao kroz tri faze: bio je sljedbenik
malikijskog, zatim zahirijskog i na kraju afijskog mezheba. Naime, u
paniji je preovlaujui mezheb bio malikijski, pa je i sam Ehu Hajjan
odrastao kao njegov pripadnik. Meutim, pouzdano se zna da j e
prihvatio zahirijski mezheb prije nego to je napustio prostor panije.
Na odreenim mjestima u svojim djelima on donekle hvali i pravda
zahirijski mezheb. Ipak, nakon dolaska

Egipat i upoznavanja sa

afijskim mezhebom, on ga prihvata i ostaje njegov pristalica do kraja

ivota, prihvatajui, u najveem broju sluajeva, rjeenja tog mezheba.

4t Isto, str. 320, 321 .

42 Isto, str. 321 .
43 Opirnije o tome vidjeti: Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 61-68.
44 Isto, str. 56.

1 72

On je inae puno pisao i stihove, pa je tako napisao i jednu duu

kasidu u pohvalu imama afije.45
Glavni prigovor koji se upuuje Ehu Hajjanovom tefsiru jeste to
to se u njemu preopimo obrazlae gramatika arapskog jezika, tako da
to djelo, prema nekima, "vie lii na neko gramatiko djelo nego na
tefsir".46 Odnosno, tumaenje Kur'ana sa jezikog stanovita u njemu
baca sjenu na sve ostale naine tumaenja Kur'ana.47 Ipak, nema
sumnje da je taj tefsir izuzetno vrijedan, pogotovu kada je u pitanju
tumaenje Kur'ana sa jezikog aspekta. U nekim djelima ak se navodi
da ga mufesiri smatraju "prvim i najvanijim izvorom onome ko hoe
da se upozna sa jezikom analizom kur'anskih termina" .48 Pored toga,
prema mnogima, "jedan je od najboljih tefsira kada je rije navoenja
kiraeta, njihovoj analizi i opravdavanju. "49

***

45

Isto, str. 57.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 320.
47 Isto, str. 321 .
48 Predgovor Ehu Hajjanovom tefsiru, str. 3.
49 Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Menhedtfil-medresetil-endelusijje fit-tefsiii.,
Rijad 1997, str. 16.
46

1 73

EBU SU'UD
J,J-!

"

l\ .J-:\

J..o ,

J.,.Q ,

898/1493.-982/1574.

Jo u ranoj mladosti Ehu Su'ud je stekao izvanredno

islamsko obrazovanje, pa je predavao u vie medresa, obavljao
dunost kadije u raznim mjestima, a dugo je bio i glavni muftija
u Istanbulu. lako mu je maternji jezik bio turski, te i pored toga
to je boravio na prostorima turskog govornog podruja,
ravnopravno se koristio i arapskim i perzijskim jezikom. Na
arapskom jeziku pisao je stihove koji ne zaostaju ni za najboljim
stihovima arapskih pjesnika a njegov tefsir sigurno je jedan od
najboljih tefsira iz oblasti stilistike i ostalih disciplina arapskog
jezika. Ubraja se meu najznaajnije racionalne tefsire.

66.- S .-'.-d

Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Muhammed ibn Mustafa

el-'Imadi Ehu Su'ud.1 Iako mu je vlastito ime Muhammed, 2 puno je
poznatiji po svom nadimku: Ehu Su'ud. Prema veini njegovih
biografa, roen je 898/1493. godine,3- u nekim djelima se moe nai i
896,4 pa i 893. godina5 - u blizini Istanbula (Carigrad). Odrastao je u
porodici koja je znanju poklanjala izuzetnu panju, budui da mu je i
otac Muhammed ibn Mustafa el-'Imadi, bio istaknut u poznavanju
islamskih znanosti. Jedno vrijeme predavao je u vie medresa, zatim je
obavljao dunost kadije u Brusi, zatim Istanbulu, pa onda osam godina
kao vojni kadija u Rumeliji. Na kraju, 952. godine prihvata se dunosti
izdavanja fetvi, to je sa uspjehom radio oko trideset godina, sve do
svoje smrti.6 Umro je u mjesecu dumadel-ula 982/1 574. godine u
Istanbulu i ukopan je kod mezara uvenog ashaba Ehu Ejjuba el
Ensarija.7
Ljubav prema nauci
Budui da se i njegov otac istakao kao strunjak u islamskih
znostima, Ehu Su'ud je od najmlaih dana zavolio nauku i, pod
nadzorom svoga oca, marljivo i brzo napredovao u raznim
znanostima, naroito islamskim. Pored toga, imao je priliku da ui
pred tada najuvenijim islamskim uenjacima, jer je odrastao u
Istanbulu, tadanjem stjecitu znanja i prosvjete Naime, on je ivio u
vrijeme uspona Osmanlijskog hilafeta, kada su nauka i ueni ljudi bili
izuzetno cijenjeni i kada se mnogo ulagalo u nauku i obrazovanje. Jo
u ranoj mladosti stekao je zavidno znanje iz raznih oblasti, tako da nije
udno to je bio veoma traen, te to je predavao u brojnim turskim
medresama. 8 erijatsko pravo izuzetno je dobro poznavao, pa je zato

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, VII tom, str. 59. Iako je njegov nadimak Eb11s-S11'11d,
opredijelili smo se da ga piemo kao Eb11 S11'11d, radi lakeg izgovora na naem jeziku.
2 Mehmed Handi navodi da mu je bilo ime Ahmed, meutim, u veini djela gdje se
navodi njegova biografija, stoji da mu je bilo ime Muhammed.
3 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
4 Ahmed ibn Muhammed el-Edinrevi, Tabekat11i-mlljessirin, Medina 1997, str. 398.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsirn vel-mlljessirnne, I tom, str. 345.
6 Isto, I tom, str. 345, 346.
7 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
8 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 345.

176

postavljan za kadiju u nekoliko mjesta, to je sa uspjehom dugo godina

obavljao.
Poto se nadaleko ulo za njegovu uenost i sposobnost,

952.

godine biva postavljen za vrhovnog muftiju. Ta dunost prije njega

nije obavljana na zadovoljavajui nain, pa su njegovi prethodnici bili
esto smjenjivani. Meutim, svojim briljantnim znanjem i marljivim
radom on je uspjeno obavljao tu dunost sve do smrti, punih trideset
godina. Tu je pokazao fascinantno poznavanje fikha i ostalih islamskih
znanosti, te zadivljujuu vjetinu i brzinu u izdavanju fetvi, to
svjedoe njegovi brojni biografi, a to mu je dodatno povealo ugled i
potivanje. Tako se npr. navodi da je vie puta u toku samo jednog
dana napisao odgovore na fikhska pitanja, izdao fetve, na oko
hiljadu listia, i to na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku zavisno od toga na kojem je jeziku bilo napisano pitanje!9 Imao je
obiaj fetvu pisati na istom papiru na kojem je bilo napisano pitanje,
tako to bi odgovor stilski potpuno uskladio sa pitanjem. Naime, ako
bi pitanje bilo u stihu i odgovor bi bio u stihu, sa potpuno istom
rimom! Ako bi pitanje bilo u obliku rimovane proze i odgovor bi bio u
istom obliku, sa istom rimom i istim brojem slogova! Dr. Husejn ez
Zehebi kae da ga je to zainteresovalo, da je provjeravao tu stvar i
ustanovio da je to tano.10 Dodatnu teim. tome daje podatak da mu je
maternji jezik bio osmanski (turski) , te da se nije kolovao u arapskom
svijetu.
Normalno je da je za takvo neto bilo potrebno imati izuzetno
obrazovanje, vjetinu i dar pjesnitva. On ga je, nesumnjivo, imao,
tako da neki meu glavnim njegovim karakteristikama, navode i to da
je bio pjesnik.lt O tom njegovom daru i vjetini Mehmed Handi
kae: "Iako nearap koji nikada nije imao priliku da ivi meu rjeitim
Arapima, ipak j e Ehu Su'ud znao pjevati i lijepe pjesme arapskim
jezikom,

koje

ne

zaostaju iza pjesama roenih Arapa. Njegova

najpoznatija pjesma je 'Mimijja'."12 Postao je toliko uen i uven da mu

ravnog nije bilo meu tadanjim islamskim uenjacima, to svjedoe
mnogi. Tako ga neki njegovi biografi nazivaju npr. "sultanom svih

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 346.
11 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
12 Handi Mehmed, Uvod u tefsirsku i hadisku naJiku, str. 61.
10

177

E.bCA S eA,CAd

mufessira" i "muftijom svih ljudi".13 Sam Handi za njega kae da je

bio "jedan od najpoznatijih osmanlijskih uenjaka",14 a dr. Zehebi kae
da ne misli da je pretjerao jedan njegov potovalac, kada ga je, nakon
smrti, u stihu oplakivao: "Stvarno znanje bijae kod tebe, a znanje
ostalih ljudi je poput fatamorgane!"ts
Kao takav uenjak bio je potovan i cijenjen i kod samih sultana,
naroito kod Sulejmana Prvog Zakonodavca, kojeg mnogi smatraju
najveim osmanlijskim sultanom.16 Neki navode da je Ehu Su'ud
napisao svoj tefsir na zahtjev sultana Sulejmana lino,l7 On ga je
godine napisao do kraja sure

Sad,

973.

pa poto ga zbog obaveza nije

mogao dovriti, u toj formi ga je poslao sultanu Sulejmanu Prvom. On

ga je sa divljenjem prihvatio, iitao i nagradio Ehu Su'uda dodatnom
plaom od SOO srebrenjaka (dirhema) dnevno. Kada je Ehu Su'ud,
nakon godinu dana, konano uspio dovriti svoj tefsir, ponovo ga je
poslao sultanu, u integralnom obliku, pa ga je on opet dodatno
nagradio.18

uvodu tefsira on istie da ga posveuje tom velikom

sultanu i izrie za njega najljepe rijei pohvale.19 Dodue, ponegdje se

mogu

nai

rijei kritike
dodvo'ravanje sultanu.2o

za njegov blizak odnos

navodno

Djela
Zbog brojnih obaveza (poduavanje, sudstvo, izdavanje fetvi i
uestvovanje u vojnim pohodima), on nije stigao napisati puno djela.
Ipak, koristio je pauze izmeu obaveza, tako da je napisao nekoliko
zapaenih djela. Najpoznatija su:

1 . Irfadul-'aklis-selim ila mezajei-Kitabil-kerim - njegov uveni tefsir,

13

Ahmed ibn Muhammed el-Edirnevi, nav. djelo, str. 398.

Isto.
15 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 346.
16 Vladao 926-974 (1 520-1 566) godine. (Korkut Besim, Istorija islama, Sarajevo 1 935, str.
1 38, 1 39.)
1 7 Handi Mehmed, nav. djelo, str. 6 1 .
1 8 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 347.
19 Muhammed ibn Muhammed el-Imadi Ehu Su'ud, lr!adul-'aklis-selim ila mezajei-K.itabil
kerim, Bejrut, bez god. izd, I dio, str. 4.
20 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 59.
14

1 78

2.

Tuhfetut-tullab- o nainu voenja rasprave,

3.

Risa/eftl-meshi 'alel-hujpjn- o meshu po mestvama,

4.

Risa/eft mesa'ilil-vukuf- o pitanju vakufa,

5.

Risa/eft tesd!fjlil-evkaf- takoer o vakufu,

6.

Kissatu Harute ve Marul- kazivanje o Harutu i Marutu,21

7.

Hafije 'alel-ina;'e minei-Hidaje- djelimian komentar na djelo EI

Hida;'e.22

8.

Me'akidun-nezar-

komentar Zamaherijeva tefsira zakljuno

sa surom El-Feth,23

Tefsir

Ehu Su'udov tefsir Irfadul-'aklis-selim ila mezajei-Kitabil-kerim

(Usmjeravanje zdravog razuma odlikama asnog Kur'ana) ubraja se meu
istaknute racionalne tefsire. Imajui u vidu njegove odlike, mnogi za
njegov komentar Kur'ana kau da je najbolji tefsir te vrste.24 Naime,
njegov tefsir pisan je izuzetno lijepim stilom i preciznim izrazima, pri
emu je posebnu panju obraao na stilistiku i rjeitost Kur'ana, u
emu mu, prema ocjenama mnogih, nije bilo ravna.25 Autor djela

'Ikdul-menzum ft !{jkri efadilir-rum,

EI

hvalei Ehu Su'uda i njegov tefsir,

izmeu ostalog, kae: "Za ono to je on naveo u svom djelu potrebno

je nekoliko ivota i za te stvari mnogi nisu ni uli. "26 Autor djela

Feva'idul-behiife ft terad!fjmil-hanef!ife

EI

o njegovom tefsiru kae: "Proitao

sam njegov komentar i okoristio se njime, jer je to dobar tefsir. Nije

dugaak i dosadan a ni kratak i bezvrijedan. U njemu ima mnogo
lijepih detalja, pouka, korisnih stvari i savjeta. "27 A autor djela

zunun

Ke!fuz

za njegov tefsir je rekao: "Pronio se glas o tom tefsiru i

omasovilo

se

njegovo

prepisivanje

svim

krajevima.

Istaknuti

strunjaci su ga izuzetno dobro prihvatili zato to je lijepim stilom i

21

Isto.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 346.

399.
24 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 347.
22

23

25
26
27

Ahmed ibn Muhammed el-Edimevi, nav. djelo, str.

Isto.

Isto.
Isto.

179

cSbl.\ 51.\11.\d

vjerodostojnim rijeima napisan, tako da su njegova autora poeli

zvati: 'Najrjeitiji mufessir'. A dobro je poznata injenica da nakon
Zamaherijeva i Bejdavijeva tefsira, ni jedan drugi tefsir nije tako
dobro prihvaen i poznat. "28
Kao

to

je ve

reeno,

zbog velikih obaveza na

raznim

poslovima, Ehu Su'ud svoj tefsir nije napisao odjednom, nego je to

uradio u dva navrata, sa odreenom pauzom. U uvodu u svoj tefsir on
hvali napore prethodnih generacija mufessira, koji su objanj avali
kur'anske ajete i otkrivali skrivena znaenja kur'anskih rijei, te na taj
nain pomagali ljudima da ive ispravno i zaslue dobro i ovog i onog
svijeta. Pri tome on istie posebno dva tefsira: Zamaherijev
Bejdavijev

Envarut-tenifl ve esrarut-te'vil,

EI Keffaji
-

istiui ih kao najkorisnije

tefsire u tom pogledu, te nastavlja: "Unazad mnogo dana i godina i u

toku dugog perioda vremena, tokom itanj a i istraivanja ta dva djela,
stalno, i danju i nou, javljala mi se misao da lijepo naniem njihove
bisere i precizno i skladno rasporedim njihove dragulje, te da na to sve
dodam najvrednije drago kamenje i najljepe rue na koje naiem u
dubinama ostalih najcjenjenijih pisanih djela, te da tako naniem
izvanrednu nisku bisera i dragulja, na izvanredno lijep nain - onako
kako to i dolikuje veliini Objave i kako zahtijeva njen neponovljivi
sklad i raspored . "29 Samo iz tog citata uoljiva je njegova izvanredna
..

rjeitost i veliki fond rijei kojim je raspolagao u arapskom jeziku, tako

da se treba dosta potruditi da bi se razumjeli svi njegovi izrazi. Ako se
na to doda i podatak da je taj uvod napisao sloenom rimovanom
prozom, onda se donekle moe stei utisak o njegovoj sposobnosti
izraavanja i ljepoti njegova djela.
Uglavnom, i iz samog uvoda jasno je da se on pri pisanju svog
tefsira najvie sluio Zamaherijevim i Bejdavijevim tefsirom, te
djelima jo nekih mufessira koji su mu prethodili. Kada je govor o
njegovom preuzimanju nekih dijelova iz Keafa, treba naglasiti da je
to logino, budui da je posebnu panju posveivao stilistici i ljepoti
kur'anskog izraza, ali isto tako da je izostavljao Zamaherijeve i'tizalske
stavove, jer je bio klasini islamski uenjak ehlisunnetskog pravca.
Samo ponekad ih je navodio, ali sa namj erom da ukae na njihovu
28

Mustafa ibn Abdullah el-Kustantini er-Rumi, Ke!fuz-!?Jinlln 'an esamel-kutubi wlfllnun, I

tom, str. 65.
29 Ehu Su'ud, Irfadul-'aklis-selim ila mezajei-Kitabil-kerim, str. 4, 5.

180

neispravnost.30 Ono to se Ebu Su'udu moe prigovoriti jeste to to se

poveo za Zamaherijem i Bejdavijem, pa je na kraju sura navodio
hadise o njihovoj vrijednosti i o velikoj nagradi koju e dobiti onaj ko
ih

ui,

iako

su

hadiski

strunjaci

veinu

tih

hadisa

ocijenili

nepouzdanim ili patvorenim.31

Okrenutost stilistici i vezama izmeu ajeta

Jedna od glavnih karakteristika njegova tefsira jeste to to
posebnu panju pridaje stilistici kur'anskog teksta, nastojei uoiti
momente koji ukazuju na nadnaravnost i vanrednu ljepotu njegova
stila. U tom smislu, naroito je obraao panju na: poetak i kraj
izraza, konciznost i opirnost, spominjanje odreenih izraza prije ili
kasnije u odnosu na njihovo uobiajeno mjesto, umetanje odreenih
dijelova teksta, itd. Uz to, on je pokuavao otkriti skrivena znaenja i
ukazati na precizne detalje i momente koji se nalaze u kur'anskim
izrazima, to mogu uoiti samo oni koji su izvanredno dobro upueni
u sve discipline arapskog jezika a naroito stilistiku. Dr. Zehebi za
njega kae da je on, ba u tom pogledu, moda najistaknutiji
najzasluniji od svih mufessira.32
Uz to je vezana i druga karakteristika njegova tefsira: puno
panje on je posveivao vezi izmeu ajeta

(el-munasebe), koja

nerijetko nije vidljiva na prvi pogled.33 Ta karakteristika moe biti vrlo

vana, jer se na taj nain uoava izvanredan sklad i raspored ajeta, te se
otkrivaju razlozi navoenja odreenih ajeta jednih iza drugih. Isto
tako, na taj nain se uoava veza izmeu tematskih cjelina u jednoj
suri, koje, na prvi pogled, mogu izgledati nepovezane i ratrkane.
Slino je i sa samim redoslijedom i rasporedom sura u Kur'anu. On
donekle obrauje i pitanja kiraeta, odnosno razliitih naina uenja
pojedinih rijei u Kur'anu. Pri tome ne ulazi u sve detalje, kao to to
rade neki mufessiri, nego ih navodi umjereno, onoliko koliko je
potrebno da pojasni znaenje odreene rijei ili izraza.34 Uz to, kao
vrstan poznavalac svih disciplina arapskog jezika, on sa stanovita
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 349.
Isto.
32 Isto, str. 349, 350.
33 Isto, str. 350.
34 Isto.
30

31

18 1

t:b"' S"''"'d

gramatike analizira dijelove ajeta koji se mogu protumaiti na razliite

naine, navodei te naine a onda dajui prednost jednom od njih i
navodei dokaz da je taj nain najispravniji.35

Fikhska pitanja i israilijjati

Iako je bio izvanredan strunjak u fikhu, Ebu Su'ud u svom
tefsiru nije detaljno obraivao fikhska pitanja. Naprotiv, on ih je
rijetko spominjao, pri emu bi samo navodio stavove mezheba, bez
ulaenja u raspravu meu mezhebima i navoenja dokaza za svaki od
njih posebno.36 Tako npr. prilikom tumaenja rijei Uzvienog: "Allah
vas nee kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali e vas kazniti ako pod
zakletvom neto namjerno uinite... '',37 on kae: "O ovom pitanju
postoji vie stavova. Prema naem mezhebu, tu se radi o sluaju kada
se ovjek zakune u pogledu neega, mislei da je to zaista tako, pa se
poslije pokae da to nije bilo tano - dakle, on time nije imao namjeru
slagati. A prema afiji - Allah mu se smilovao - tu se radi o
uobiajenom izrazu kod Arapa: 'Ne, Allaha mi!', ime oni ele potvrditi
svoje rijei, bez stvarne namjere da se zakunu." Zatim on dodaje da je
ispravnije prvo,

miljenje uenjaka hanefijskog mezheba i ukratko ga

objanjava.38
U svom tefsiru Ebu Su'ud malo je navodio israilijjate,

predaje

od jevreja i krana. Prilikom njihova navoenja, on kae: "Prenosi

se... "

(ruvije),

ili: "Pria se... "

(kile),

ne objanjavajui njihov stepen

vjerodostojnosti, ali i sam takav postupak govori o tome da je na taj

nain ukazivao na njihovu slabost.39 Tako npr. prilikom tumaenja
rijei kraljice Belkise, koje su navedene u Kur'anu: "Poslat u im jedan
dar i vidjet u sa ime e se izaslanici vratiti."40, on navodi predaju od
jevreja, na ijem poetku kae: "Prenosi se .
.

" ('Rnvije.

..

). Zatim navodi

tu predaju, u kojoj stoji da je ona poslala Sulejmanu, a.s, hiljadu

mladia obuenih u ensku odjeu i hiljadu djevojaka obuenih u

35

Isto, str. 352.

Isto, str. 351.
37 EI-Bekare, 225.
38 Ehu Su'ud, Ir!adul-'aklis-selim . , I dio, str. 224.
39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 350.
40 En-Nem/, 35.
36

. .

1 82

muku odjeu, kao i druge neobine i udne stvari - a nije posebno

ukazao na slabost i nevjerodostojnost te predaje.41
Pored toga, ono to takoer neki uenjaci prigovaraju Ehu
Su'udu jeste navoenje predaja u nekim sluajevima od ljudi koji su
poznati po lai, kao to su npr. predaje Kelbija od Ehu Saliha. Naime,
Sujuti u svom tefsiru navodi sluaj Kelbija, kojeg su neki optuili za
izmiljanje predaja, pa je on, kada se ozbiljno razbolio, priznao tu
stvar, slijedeim rijeima: "Sve to sam vam prenio od Ehu Saliha jeste
lal"42 Tako npr. nakon tumaenja rijei Uzvienog: "Stanovnici Sabe
su imali dokaz u mjestu u kom su ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva... " ,43
Ebus-Su'ud navodi takvu predaju: "Ono to se desilo sa njima, shodno
onom to je Kelbi prenio od Saliha, jeste: ... "44 Dodue, nakon
navoenja takvih predaja, Ebus-Su'ud kae: "A Uzvieni Allah najbolje
zna", to aludira na to da i on sam sumnja u njihovu vjerodostojnost.45

Komentari i zavrna rije

Interesantno je da taj tefsir nije doivio puno komentara. Razlog
tome, vjerovatno, lei u injenici to je on srednje veliine, tako da nije
ni bilo velike potrebe da se komentarie, kao to je to sluaj sa manjim
tefsirima. U svakom sluaju, u literaturi se navode dva djelimina
komentara na taj tefsir:
1. Komentar ejha Ahmeda er-Rumija el-Akhisarija (umro 1041.
h. god.), kojim su obuhvaene sure od Er-Rum do Ed-Duhan.
2. Komentar ejha Redijjuddina ibn Jusufa el-Kudsija, kojim je
prokomentarisana otprilike polovina Ehu Su'udova tefsira. On je tu
najvie poredio stavove Zamaherija, Bejdavija i Ehu Su'uda, te
pomou dokaza pokuavao presuditi iji je stav najispravniji.46

Na kraju, moe se rei da je Ebus-Su'udov tefsir izuzetno

znaajno i cijenjeno djelo. Ubraja se meu najistaknutije racionalne
Ehu Su'ud, Ir!adul-'aklis-selim. .. , VI dio, str. 284, 285.
Delaluddin es-Sujuti, Ed-Durul-mensurjit-tefsiri bil-me'sur, VIII tom, str. 700.
43 Sebe', 1 5-1 9.
44 Ehu Su'ud, Irfadul-'aklis-selim . . . , VII dio, str. 129, 130.
45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 351.
4 6 Mustafa ibn Abdullah el-Kustantini er-Rumi, &lfuz-zunun
. , I tom, str. 65.
41

42

. .

1 83

cSbiA s lA 11.-\d

tefsire. Iako je dosta stvari u tom tefsiru preuzeto iz prethodnih djela,

ipak je to sve izloeno na posebno interesantan nain i ne manjka ni
rijei

stavova

samog

Ebu-Su'uda. Uz mnogobrojne, zasluene

pohvale tom djelu, ipak treba rei da su mu upuene i odreene

zamjerke, ali ih nema mnogo. Puno puta je prepisivan i tampan a
koristili su ga i danas ga koriste brojni islamski uenjaci, tako da je
zastupljen diljem islamskog svijeta. Po veliini, ubrajaju se meu tefsire
srednje veliine a tampan je najee u pet i devet tomova. Sumirajui
govor o njemu, dr. Zehebi kae: "Ukratko, to je djelo krajnje preciznog
stila i u njemu nema stvari koje nemaju veze sa tefsirom, niti
pretjerivanja pri navoenju detalja o nekim znanstvenim temama. Ono
je znaajan nauni izvor na koji su se oslanjali mnogi mufessiri koji su
ivjeli poslije

...

"47

***

47 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 352.

1 84

B) OPI ANALITIKI TEFSIR

';' " ;" .Jo+a'rliil\
"

NASIRUDDIN EL-BE]DA VI
'-i J' .;., ; 1 t' u.;J.J\ w
--

--

-685 l 1286.

Bejdavi se istakao u vie naunih disciplina, naroito u

fikhu, tefsiru, hadisu, usuli-fikhu, ilrnul-kelamu, gramatici
arapskog jezika, historiji i logici. Iako mu je maternji jezik bio
perzijski, skoro sva svoja djela napisao je na arapskom jeziku. I
pored toga to je koncizan, njegov tefsir jedan je od
najistaknutijih i najvie koritenih racionalnih tefsira. Pri pisanju
tefsira najvie se koristio Zamaherijevim i Razijevim tefsirom.
Bio je afijskog mezheba u ftkhu a e ' arijskog pravca u akaidu.

Nasit"'ddin ei-Bejdavi

Njegovo puno ime je: Abdullah ibn Umer ibn Muhammed ibn

Ali Ehu Se'id ev Ebul-Hajr Nasiruddin el-Bejdavi e-irazi.l Roen je

u mjestu El-Bejda' u blizini iraza (Perzija), ali nije poznato koje
godine. Roen je u porodici koja je generacijama njegovala izuavanje
islamskih znanosti, tako da je prva znanja stekao od svoga oca Umera,

koji je takoer bio struan u vjerskim znanostima. Istakao se u raznim

znanostima, posebno islamskim. U fikhu je bio afijskog mezheba a u
akaidu je slijedio e'arijski pravac. Zastupao je i branio ehlisunnetske
stavove. Naime, u njegovo vrijeme u pokrajini Pars veina stanovnika
bili su sunnije (afije i hanefije), a bilo je i neto iija. Meu njima nisu
bili dobri odnosi, tako da ne udi to to je Bejdavi otro kritikovao iije
i mu'tezilije.2 Bio je izuzetno uen, poboan i potovan. Njegov otac
dugo godina obavljao je dunost glavnog kadije za cijelu pokrajinu
Pars, sa sjeditem u glavnom gradu irazu. Nakon njegove smrti, 673.
godine po Hidri, Bejdavi preuzima tu dunost, obavljajui je vie
godina.3 Poslije se preselio u Tibriz, gdje je i umro,
Neki uenjaci navode da je umro

685/1 286.

godine.4

691 . godine po Hidri.5

Bejdavi kao uenjak

Bejdavi se istakao u vie disciplina: fikhu, tefsiru, hadisu, usuli
fikhu, ilmul-kelamu, gramatici arapskog jezika, historiji i logici. Zbog
svestranog obrazovanja mnogi ga nazivaju:

'allameh,

to bi se moglo

prevesti kao: enciklopedista. Pored toga, mnogi ga nazivaju i

El-Kadi,

to znai: kadija, zbog dugogodinjeg obavljanja kadijske funkcije.

Budui da je njegova nadlenost kao kadije bila cijela pokrajina, moe
se zakljuiti da je bio izuzetno uen i sposoban, jer za takav poloaj u
to vrijeme traeni su i postavljani samo najueniji. Zbog svojih velikih
zasluga na polju islamskih zanosti gotovo redovno daju mu i nadimak

Nasiruddin,

to znai: pomaga islama. Po tom nadimku toliko je

poznat da se on ee koristi nego njegovo vlastito ime: Abdullah.

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, IV tom, str. 1 10.

Lutpi Ibrahim, iivot i djela EI-Bqdavija, lanak u djelu: Kur'an 11 savremenom dob11, priredio:
Enes Kari, Sarajevo 1997, I tom, str. 200, 201.
3 Isto, str. 202.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 1 10.
5 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsim vel-mlljessimne, I tom, str. 297.
2

1 86

Mnogi kasniji islamski uenjaci pohvalno su se izraavali o

njegovoj uenosti i pobonosti. Tako npr. uveni Subki za njega kae:
"On je bio istaknuti islamski uenjak, izrazito otrouman, estit i
poboan. "6 Ibn Kadi uhbe o njemu kae: "On je autor brojnih djela,
bio je najistaknutiji uenjak i autoritet Azerbejdana.7 A Ibn Hubejb o
njegovim djelima kae: "Svi islamski uenjaci pohvalno se izraavaju o
njegovim djelima. Da nije nita drugo napisao do svog Minhada bilo
bi mu dovoljnol"8 Dakle, samo jedno njegovo djelo, prema rijeima
Ibn Hubejba, dovoljno bi bilo da bude istaknut meu ostalim
uenjacima, a dovoljno govori injenica da se i danas koriste mnoga
njegova djela.
Mehmed Handi, ukazujui na Bejdavijevu uenost, navodi
jedan dogaaj iz njegova ivota: "Pria se da je Bejdavija, iako je bio
vrlo uen, ostao dugo vremena zapostavljen i nepoznat. Jedanput se
uputi u Tibriz radi nekih svojih poslova i ba kada je bio u Tibrizu,
neki tamonji odlinjak bijae sakupio veliki broj uenjaka da u
njegovoj prisutnosti raspravljaju o naunim pitanjima. Na tom
sastanku bio je jedan od uenih ljudi iznio jedno teko pitanje i traio
od prisutnih da ga samo razglobe, jer je bio uvjeren da niko na to
pitanje ne moe odgovoriti. Kada zbilja niko nije mogao tog pitanja ni
razglobiti, a kamoli na njega odgovoriti, ustane Bejdavija koji je tu
sluajno bio i u pozadini sjedio, te lijepo to pitanje razglobi i na njega
odgovori. Vezir veseo odredi mjesto Bejdaviji u proelju, nagradi ga i
poto je zapitao radi ega je doao, udovolji njegovoj elji. Od tog
vremena Bejdavija uivae meu uenima vrlo lijep glas. "9 Prema
drugoj verziji tog dogaaja, Bejdavi je nakon odgovora na pitanje
postavio kontra pitanje uenjaku koji je prvo pitanje postavio, ali on
nije znao na njega odgovoriti. To jo vie govori o njegovoj velikoj
uenosti.10

Isto, str. 297.

Isto, str. 297.
8 Isto, str. 297.
9 Mehmed Handi, Uvod u tefsinleu i hadisleu nauku, str.
10
Lutpi Ibrahim, iivot i djela EI-Bejdavija . str. 203.
7

. .

187

56.

Nasi..-tddln .e.I-Beldavi
Bejdavijeva djela
Kao svestrano obrazovan uenjak, Bejdavi je pisao djela iz
raznih oblasti, tako da se vodi kao autor brojnih djela. Pisao je,
uglavnom, na arapskom jeziku, a na svom maternjem, perzijskom
jeziku, napisao je samo jedno historijsko djelo. Znatan dio tih djela
tampan je i doivio je nekoliko izdanja, a neka se i danas tampaju. To
ukazuje na njihov kvalitet i vanost, te na potrebu i dananjih uenjaka
da se obraaju na njegova djela.
Kao najistaknutija mogu se navesti njegova slijedea djela:

1 . Envarut-tenli ve esrarut-te'vili - uveni komentar Kur'ana.

2.

EI-Minhadu -

veoma cijenjeno djelo iz oblasti usuli-fikha.

Vie uenjaka ga je komentarisalo, pa ak i sam Bejdavi.

3. EI-Gajetul-kusva fi dirajetilfetva

fikhsko

djelo

afijskog

mezheba.
4.

.erhul-muntehab.

5. EI-Kajije - djelo iz oblasti logike.

6. Et-Tavali'- djelo iz oblasti ilmul-kelama.11
7. Lubbul-lubabfi 'ilmil-i'rab - jeziko djelo.
8. Risa/efi mevdu'atil-'ulumi ve te'arifiha - djelo u rukopisu.
9. Nizamut-tevarih -

historijsko djelo, pisano na perzijskom

jeziku.12

10. Muntehel-muna- djelo u rukopisu.

1 1. .erhut-Tenbih.
12.

.erhui-Mahsul- komentar Razijeva djela.

13. Mirsadul-ejhamfi mebadi'il-ahkam.13

ll

Ibn Kesir, EI-Bidaje ven-nihaje, XIII dio, str. 344

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, IV tom, str. 1 10.
1 3 Lutpi Ibrahim, tivo/ i djela EI-Bgdavija. str. 206.
12

. .

1 88

Bejdavijev tefsir
Njegov tefsir

njenog tumaenja)

Envarut-teniJii ve esrarut-te'vili (S1!fetla Objave i tajne

srednje je veliine i ubraja se u racionalne tefsire. U

samom uvodu u tefsir, nakon zahvale Uzvienom Allahu i salavata na

Poslanika, s.a.v.s, Bejdavi hvali tefsir kao znanost, istiui da je on
najvrednija i najcjenjenija znanost, te da je ona temelj svim ostalim
islamskim znanostima. Zatim tvrdi da se tefsirom smije baviti samo
onaj ko je dobro upuen u sve islamske znanosti, te sve discipline
arapskog jezika i knjievnosti. Nakon toga, on iznosi da je podugo
ramiljao o tome da napie tefsir i da je, na kraju, nakon klanjanja
istihare namaza, odluio da to i uini. O tom tefsiru on u uvodu kae:
"On e sadravati najodabranije rijei koje su do mene doprle od
istaknutih ashaba, najuenijih tabiina i ostalih pobonih prethodnika.
U njemu e takoer biti divni zakljuci i izvanredne pouke, do kojih
smo doli ja i jo neki vrijedni uenjaci iz kasnijih generacija ... "14 A na
samom kraju tefsira, oznaavajui da je zavren, on kae: "Ovo djelo
sadri rijetke pouke umnih ljudi, te sie rijei najistaknutijih islamskih
uenjaka i probrana miljenja velikana ummeta o tumaenju Kur'ana,
utvrivanju njegovih znaenja, otkrivanju znaenja teih termina i
nadnaravnosti njegova stila - sve to na saet i koncizan nain, koji
nita ne remeti i u kojem nema pogrenih pravaca."lS
Te rijei prilino dobro ocrtavaju karakteristike njegova tefsira,
koji se odlikuje konciznim ali i jasnim i preciznim stilom, tako da se
neke stvari mogu shvatiti tek kada se sa panjom i razmiljanjem ita.
Mnogi hvale njegov stil, jer saetim rijeima govori mnogo, tako da ga
u nekim detaljima mogu razumjeti samo dobro upueni u tefsirsku
nauku.16 Kao to je i sam rekao, on navodi stavove istaknutih
islamskih uenjaka, poevi od ashaba, pa sve do uenjaka svog
vremena. Meutim, treba navesti da je on ipak najvie koristio dva
tefsira: Zamaherijev i Razijev. Na

tu

injenicu ukazuju svi koji piu o

njegovom tefsiruP Naime, dosta grae uzeo je iz Zamaherijeva

tefsira, s tim to ga je pokuao oistiti od mu'tezilijskih stavova. On je
znao za vrijednost

Keffaja,

pa je dosta pozitivnih stvari iz tog djela

14 Nasiruddin Ehu Se'id Abdullah ibn Umer el-Bejdavi, Envarut-tenli ve esrarut-te'vili,

Bejrut 1988, I tom, str. 3.
1 5 Isto, II tom, str. 635.
1 6 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 298.
1 7 Vidjeti npr: Isto, str. 297, 298.

1 89

Nasit"Mddit'l ei-Bejdavi

uvrstio u svoj tefsir, ne navodei stavove mu'tezilija, koji su od strane

ehlisunnetskih uenjaka ocijenjeni kao pogreni, ili ih navodi da bi ih
mogao odgovarajuom argumentacijom pobiti. Opi je zakljuak da je
u dobroj mjeri u tome i uspio.
Uz

to,

Zamaherijevih

on

na

nekim

mjestima

mu'tezilijskih

"Zamaherijev koncept

ihbata

stavova
i

tekfira,

otvoreno
i

pobija

govori
ih.

protiv

Tako

npr.

to jest da e dobra djela biti

ponitena smrtnim grijesima i nevjerovanjem, te da je Bog obavezan

da oprosti onda kad se ovjek ustruava od injenja smrtnih grijeha,
izloen je El-Bejdavijevom napadu jer El-Bejdavi smatra da se koncept

ihbata treba primijeniti samo na ovjeka kad je on u stanju nevjere, dok

tekfir El-Bejdavi smatra da nije nuno da Bog oprosti ovjeku koji

za

se ustruava injenja smrtnih grijeha, jer opratanje je, u cjelini ovisno

o Boijoj volji."18 To se da jasno vidjeti iz Bejdavijeva tumaenja
trideset prvog ajeta sure
dvadeset petog ajeta sure

En-Nisa', sedmog
Alu 'Imran. Pored

pisanju svog tefsira koristio i Razijevim

ajeta sure

EI-Ankebut

toga, oito je da se pri

Mefatihul-gajbom,

jer pri

tumaenju ajeta koji govore o kosmosu i nebeskim tijelima, navodi

komentare koji se mogu ocijeniti kao utjecaj i saetak Razijevih
komentara. Takav je npr. sluaj kod tumaenja desetog ajeta sure

Es

Saffat, u kojem se spominje izraz "ihab".t9

Uz ta dva tefsira, moglo bi se jo rei da je Bejdavi donekle
koristio i trei, tefsir Ragiba el-Isfahanija. Ta tri autora bitno su utjecala
na njegovo djelo, ali sigurno je da se on koristio i ostalim tefsirskim
djelima.20 Ipak, on je donekle i originalan, budui da navodi i svoje
stavove i zakljuke do kojih je doao vlastitim trudom, na osnovu
znanja koji je posjedovao. Zbog koritenja Zamaherijevim i Razijevim
tefsirom, koji su ocijenjeni kao racionalistiki, te zbog donoenja
vlastitih stavova, Bejdavijev tefsir ubraja se u racionalne tefsire.
Meutim, zbog svih njegovih pozitivnih karakteristika, on se svrstava u
grupu dozvoljenih i poeljnih racionalnih tefsira, to je navelo mnoge
uenjake irom islamskog svijeta da ga sve do ovih dana izuavaju i
njime se koriste. Takav sluaj bio je i sa uenjacima naih krajeva, jer je
Bejdavijev tefsir na naim prostorima bio jedan od najrairenijih i
18

Lutpi Ibrahim, Pojam ihbata i tekfira, str. 213.

Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str.

19 Dr. Muhammed
20 Isto, str. 298.

1 90

300.

najvie koritenih tefsira. Ono to doprinosi njegovoj vrijednosti jeste i

injenica da je Bejdavi pri tumaenju nekih ajeta koristio druge ajete i
hadise Muhammeda s.a.v.s. Ta karakteristika je sigurno cijenjena od
pripadnika razliitih islamskih pravaca, pogotovu od tradicionalista.
Na odreenim mjestima, gdje smatra da je to potrebno, Bejdavi
navodi razliite naine uenja pojedinih kur'anskih rijei, shodno
razliitim

kiraetima.

Meutim,

on

se

ne

zadrava

uvijek

na

vjerodostojnim (mutevatir) kiraetima, kao to rade mnogi mufessiri,

nego nekada navodi i one kiraete koji uivaju manje povjerenje
(azz).21 Kada naie na rijei koje je potrebno protumaiti sa jezikog
stanovita, on to radi, ali umjereno, ne uputajui se u detaljiziranje.22
Isto tako, kada doe do ajeta koji govore o fikhskim propisima, on ih
tumai sa fikhskog stanovita, ali opet kratko, bez ulaenja u opirne
komentare. Meutim, vidljivo je da on pri tome esto daje prednost
svom, afijskotn, mezhebu, iskazujui na taj nain svoju pripadnost
njemu i populariui ga. Takav je npr. sluaj tumaenja rijei

228.

ajetu sure

EI-Bekare. 23

kar'

Naime, on iznosi stav i afijskog i

hanefijskog mezheba o tom pitanju a onda istie da je afijski ispravan

a hanefijski pogrean.24
Budui da je izraziti ehlisunnetski uenjak, Bejdavi na vie
mjesta, tumaei odreene ajete, navodi stavove ehli-sunnija i nekih
sekti, a onda potvruje da je ispravan ehlisunnetski stav. Tako npr. pri
tumaenju rijei Uzvienog: "Ova Knjiga, u koju nema nikakve
sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji
u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od
onog to im Mi budemo udjeljivali ... "25 on objanjava sutinu imana i
nifaka (iskrenog vjerovanja i licemjerstva) kod ehli-sunnija, mu'tezilija i
haridija i na kraju daje prednost ehli-sunnetskom stanovitu.26 Naime,
u vezi sa pitanjem sutine i definicije imana miljenja nisu jedinstvena,
ali sigurno je da je najpotpunije miljenje ehli-sunnija, po kojem iman
obuhvata tri komponente: srano ubjeenje, izgovor jezikom i potvrdu

21

Isto, str. 298.

Isto, str. 298.
23 Isto, str. 298, 299.
24 Nasiruddin el-Bejdavi, Envarut-tenli ve esrarut-te'vili, I tom, str. 1 22, 1 23.
2s EI-Bekare, 2, 3.
26 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 299.
22

19 1

Nasi ....ddin
..
eiBdavi
djelima.27 Isto tako, tumaei termin
treem ajetu sure

EI-Bekare,

rizk

(opskrba), spomenut u

on navodi i ehlisunnetski i mu'tezilijski

stav, dajui opet prednost stavu ehli-sunnija.2s

Slijedea pozitivna karakteristika Bejdavijeva tefsira jeste to to
se u njemu vrlo malo spominju predaje od jevreja i krana, tj.
israilijjati. Naime, poznato je da su neki mufessiri dosta panje
posveivali tim predajama, to je umanjivalo vrijednost njihovih tefsira.
Svjestan tog nedostatka, Bejdavi ih je rijetko navodio u svom tefsiru, a
kada bi to i inio, on bi to poinjao izrazima: "Prenosi se. . "
.

"Kau... "

(kile),

ime

je

automatski

ukazivao

na

(ruvije), ili:

opreznost

prihvatanju takvih predaja.29 Takav je npr. sluaj pri tumaenju 22.

ajeta sure

En-Nem/,

u kojem se govori o Sulejmanu, a.s, Hudhudu i

Belkisinom kraljevstvu.30 On navodi neke detalje tih dogaaja, kojih

nema ni u ajetima ni u hadisima, ali poinje rijeima: "Prenosi se... "31
Ono to se uglavnom prigovara Bejdavijevom tefsiru jesu dvije
stvari. Prva je to to nije u potpunosti uspio odstraniti sva mu'tezilijska
miljenja koja Zamaheri navodi, pa se u nekim sluajevima, mada
rijetko, povodi za njima. Tako npr. tumaei rijei Uzvienog: "Oni
koji se kamatom bave dii e se kao to e se dii onaj koga je dodirom
ejtan izbezumio ... "32, on preuzima Zamaherijev stav, odnosno stav
mu'tezilija,33 po kojem ejtan moe djelovati samo putem vesvese,
ubacivanja misli i nagovaranja, a ne i fizikim dodirom.34 Druga stvar
jeste to to Bejdavi, nakon tumaenja kompletne sure, u veini
sluajeva, navodi hadise o vrijednosti uenja tih sura, kojima se za mali
trud obeava velika nagrada. Takvi hadisi su ili slabi (da'if) ili patvoreni
(mevdu'), pa se ne bi smjeli koristiti. I tu se poveo za Zamaherijem,
jer je te hadise Zamaheri navodio u svom tefsiru, takoer na kraju
tumaenja veine kur'anskih sura.35 Neki su ga u tome pokuali

27 Nasiruddin el-Bejdavi, Envarnt-tenli ve esrarnt-te'vili, I tom, str. 18, 19.

28 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 299.
29

Isto, str. 299.

Isto, str. 229, 230.
31 Nasiruddin el-Bejdavi, Envarnt-tenli ve esrarnt-te'vili, II tom, str. 174.
32 EI-Bekare, 275.
33 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 297,298.
34 Nasiruddin el-Bejdavi, Envarnt-lenli ve e.rrarnt-te'vili, I tom, str. 142.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 298.
JO

1 92

opravdati, govorei kako se oni ne odnose na erijatske propise, nego

se njima potie uenje kur'anskih sura. To spada u
injenje dobrih

tergib,

poticaj na

djela, a poznato je da su islamski uenjaci bili

tolerantniji kada su u pitanju hadisi takve vrste.36

U svakom sluaju, Bejdavijev tefsir je izuzetno vrijedno djelo i
nezaobilazno je pri ozbiljnom izuavanju komentara kur'anskog teksta.
uveni Delaluddin es-Sujuti napisao je komentar na taj tefsir, koji je
nazvao

Nevahidul-ebkar ve fevahidul-efkar,

i u njemu o Bejdavijevom

tefsiru izmeu ostalog kae: "Kadi Nasiruddin el-Bejdavi je na

izvanredan nain skratio (Zamaherijev) tefsir, navodei sve ono to je
smatrao vrijednim a odstranjujui mu'tezilijske i ostale sumnjive
stavove, te potvrujui ono to je ispravno i dopunjujui ono to je
proputeno u njemu. Tako je dobio djelo koje je zablistala poput
istog zlata i koje je postalo vidljivo poput Sunca za vedrog dana, pa
mu se posvetie oni koji ude za znanjem, od sveg srca ga hvalie oni
koji ga opisivahu i ljepote njegovih prefinjenih detalja kuae posebni
strunjaci, a uenjaci ga vrlo brzo prihvatie i marljivo prionue
njegovom iitavanju i poduavanju drugih. "37
Mustafa ibn Abdillah, autor uvenog djela

Kefjuz-zunun,

Bejdavijevom tefsiru, izmeu ostalog, kae: "Njegov tefsir je izuzetno

vrijedno djelo, tako da to nema potrebe posebno objanjavati. On je u
njega iz

Keffaja,

u skraenoj formi, uvrstio ono to je vezano za arapski

jezik, iz Razijeva tefsira ono to je u vezi sa filozofijom i ilmul

kelamom a iz Ragibova tefsira ono to se odnosi na izvlaenje pouka,
dubljih smislova i izvanrednih aluzija. (...) Allah je odredio da to djelo
bude

vanredno lijepo prihvaeno od strane veine

znaajnih

uenjaka,

pa

su

posvetili

posebnu

istaknutih i

panju

njegovom

izuavanju i pisanju komentara na njega. Neki su tako pisali komentar

na njegovo tumaenje samo jedne sure, neki na tumaenje odreenih
dijelova, a neki su opet pisali kompletan komentar njegova tefsira. "38
Zatim on navodi da je broj takvih komentara preao cifru od etrdeset
i onda ih pojedinano nabraja. Najpoznatija. su tri komentara, od
slijedeih autora: Kadi Zade, ihaba el-Hafadija i El-Kunevija.39

36

Isto, str. 303.

Isto, str. 301, 302.
38 Isto, str. 303.
39 Isto, str. 303.
37

1 93

Nasit"t4ddit\ ei-Be.jdavi

I na kraju, vrijedi navesti miljenje dr. Zehebija, kojim on

dovrava prikaz Bejdavijevog tefsira: "Ukratko, ovo djelo spada u
temeljna tefsirska djela i ono je nezaobilazno za svakog onog ko hoe
da razumije rijei Uzvienog Allaha i da dokui tajne koje one kriju i

znaenje koje nose."

***

1 94

N E S EFI
(JI

j u ; 1\

M"\ {.H\
--

--

7 1 0/131 0

Abdullah ibn Ahmed en-Nesefi je, u svoje vrijeme, bio

jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka. Posebno se istakao
u tefsiru, fikhu i usuli-fikhu. U svom tefsiru on proteira
hanefijski mezheb, pa je posebno omiljen kod pripadnika te
pravne kole, zbog ega je taj tefsir mnogo koriten i na naim
prostorima. Odlikuje se konciznim ali jasnim stilom, srednje je
veliine i spada u dozvoljene racionalne tefsire. Pri pisanju tog
djela Nesefi se najvie koristio Zamaherijevim i Bejdavijevim
komentarima Kur'ana.

N!!S!
Njegovo puno ime je: Abdullah ibn Ahmed ibn Mahmud en
Nesefi Ebul-Berekat.l Roen je u mjestu Ejzed,2 u blizini Isfahana a
godina njegova roenja nije poznata.3 Naziv

Nesefu u

Neseft dobio

je po gradu

pokrajini Sind, izmeu rijeke Amu-darja i grada Semerkanda.4

Vrlo su turi podaci o njegovoj biografiji, ali je, na osnovu tog naziva,
sigurno da je neko vrijeme ivio u gradu Nesefu. Zbog velikog
doprinosa na polju islamskih znanosti dobio je poasni naziv:

din (uvar tjere), koji mnogi navode uz njegovo ime.5 Umro

Hajizud

je i ukopan

u svom rodnom mjestu, s tim to se biografi u potpunosti ne slau

kada je rije o godini njegove smrti. Prema veini, radi se o 7 1 0.
hidretskoj, odnosno 1 3 1 0. godini po gregorijanskom kalendaru,6 dok
neki navode 701 . godinu po Hidri kao godinu njegove smrti.7

Nesefi kao uenjak

Nesefi je znanje stjecao pred istaknutim uenJaCima svog
vremena, kao to su bili: emsul-e'imme el-Kurdi i Ahmed ibn
Muhammed el-'Attabi,8 pa je i sam izrastao u vrsnog uenjaka u vie
disciplina, naroito u hanefijskom fikhu, usuli-fikhu i tefsiru.9 Njegovi
biografi istiu mnoge pozitivne osobine i zasluge kojima se isticao.
Tako npr. dr. Zehebi, nakon ukazivanja na injenicu da je bio
hanefijskog mezheba, o Nesefiju kae: "On je bio jedan od skromnih i
pobonih a istovremeno i istaknutih uenjaka kasnijih generacija. Bio
je kompletan islamski uenjak, bez premca u svoje vrijeme. Bio je
prvak u fikhu i principima dolaska do fikhskih rjeenja (usuli-fikh) a
istakao se i u hadiskim disciplinama i poznavanju Knjige Uzvienog

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A'Iam, IV tom, str. 67.

Ili, prema nekim historiarima, to mjesto se zove: Ized.
3 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, IV tom, str. 67.
4 Isto.
5 Isto.
6 Tu godinu npr. navode: Zirikli u djelu EI-A 'Iam i Mehmed Handi u Uvodu u teftirsku i
hadisku nauku, str. 57.
7 Npr: dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsiru vel-muftssirune, I tom, 304.
8 Isto.
9 Mehmed Handi, nav. djelo, str. 56.
2

1 96

Allaha. "to Pored svega toga, iz naziva njegovih djela moe se zakljuiti
da je takoer bio struan u akadu i ilmul-kelamu.

Djela
Nesefi je napisao brojna djela iz raznih oblasti, meu kojima su
najpoznatija:
1.

Medarikut-tenli ve hakaikut-te'vili - komentar Kur'ana,

2.

Kenzud-dekaik - djelo iz oblasti fikha,

3.

EI-Menar - djelo iz oblasti usuli-fikha,

4. Ke!ful-esrar- komentar djela El-Menar,

S.

El-Vaji - djelo iz oblasti hanefijskog fikha,

6. El-Kaji - komentar djela E/-Vaji,

7.

EI-Musaffa - komentar djela Ehu Hafsa En-Nesefija,

8. 'Umdetul-'akaid - iz akaidske oblasti,l l

9 . Kitabul-menaji'ft ferhin-Naji' - fikhsko djelo,
10.

Kitabu ferhii-Hidaje. t 2

Njegov tefsir
Nesefi
postupao

je

slino

svom

tefsiru

Bejdaviji.

Medarikut-tenli ve hakaikut-te'vili

Naime,

on

je

uvidio

vrijednosti

Zamaherijeva tefsira pa se pri pisanju svog komentara Kur'ana u

dobroj mjeri koristio njegovim djelom, s tim to, kao ehlisunnetski
uenjak, nije preuzimao one dijelove koji idu u prilog racionalistikim
mu'tezilijskim stavovima.13 Na nekim mjestima koje mu'tezilije tumae
na svoj nain on samo navodi stav ehli sunnija 14 a na mnogim drugim
10
ll

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo,

I tom, str. 304.

IV tom, str. 67-68.
Takubrizade, Miftahus-se'ade ve misbahus-sijade ft mevdu'atil-'ulum,

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo,

1 2 Ahmed ibn Mustafa

Bejrut 1 985,

II tom, str.

167, 168.

13 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo,

I tom, str. 304.

14 Kao npr. kod tumaenja 22. i 23. ajeta sure EI-Kifame: "Toga dana e neka lica blistava

biti, u Gospodara svoga e gledati. "

1 97

Neseft
mjestima otvoreno ukazuje na neispravnost mu'tezilijskih stavova i
demantuje ih odgovarajuim argumentima. Tako npr. tumaei rijei
Uzvienog: "Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda
dopire ... "ts on donekle odstupa od svoje konciznosti i neto due nego
to je njegov stil, obrazlae ispravnost ehlisunnetskog stava da e
vjernici na ahiretu moi vidjeti Uzvienog Allaha, te neispravnost
mu'tezilijskog ubjeenja da to nee biti mogue.16
Isto tako, tumaei etvrti ajet sure EI-Felek: "i od zla onih koje
puu u uzlove, "1 7 on istie da se ovdje govori o enama (ili osobama)
koje se bave sihrom tako to izgovaraju odreene rijei i puu u
vorove dok ih vezuju, te nastavlja: "To je oiti dokaz neispravnosti
mu'tezilijskog stava kojim nijeu postojanje sihra i mogunost njegova
djelovanja."tS A na kraju tumaenja sure En-Nas on navodi poznati
sluaj, potvren vjerodostojnim hadisom, - koji mu'tezilije nijeu kada je samom Poslaniku, s.a.v.s, podmetnut sihr putem vezanja
vorova, pa mu je Dibril u snu otkrio o emu se radi, te je to
pronaeno i to je bio povod objavi posljednje dvije sure u Kur'anu.
Dok je Dibril uio ajete tih sura, uzlovi su se odvezivali i
Vjerovjesnikovo, s.a.v.s, stanje se popravljalo a onda je, na kraju,
Dibril prouio i jednu kratku dovu. Na osnovu tog sluaja Nesefi
zakljuuje da je dozvoljeno lijeiti onog kome je napravljen sihr, ali
samo kur'ansko-sunnetskim rijeima a nikako nekakvim nerazumljivim
formulama i izrazima na stranim jezicima.t9
Pored Zamaherijeva djela, Nesefi se donekle koristio i
Bejdavijevim tefsirom Envarut-tenli ve esrarut-te'vili,20 na to ukazuje i
samo ime tefsira, jer ima slinosti sa imenom Bejdavijeva djela. Uz to,
Nesefi je svom djelu dao i vlastiti peat, proirujui ga stavovima
15

EI-En'am,

103.

1 6 Abdullah ibn Ahmed ibn Mahmud en-Nesefi,

Medarik.nt-tenr(jli ve hakaik.nt-te'vili, Bejrut

1 995, I tom, str. 381 , 382.

17

Ovo je doslovan i taan prijevod ajeta, a u ovom sluaju morali smo odstupiti od
Korkutovog prijevoda: "i od zla smutljivca kad smutnje sije," jer ne odgovara znaenju
ajeta na arapskom jeziku. I to je jedan od pokazatelja da je Korkut pri prevooenju
Kur'ana bio pod utjecajem racionalistiko-mu'tezilijskih stavova, prije svega samog
Zamaherija.

18 Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, nav. djelo, II tom, str. 843.

1 9 Isto, II tom, str. 845.
20

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 305.

198

drugih uenjaka, kao i vlastitim stavovima. Pri tumaenju Kur'ana on

dosta panje poklanja arapskom jeziku i svim njegovim disciplinama,
sa posebnim akcentom na stilistiku arapskog jezika i otkrivanje na prvi
pogled skrivenih znaenja kur'anskog teksta.21 Kao i Zamaheri i on je
navodio odgovore na odreena pitanja, ali ne u formi klasinih pitanja
i odgovora, kao to je to Zamaheri radio: "Ako neko upita: ...
odgovor je: ... ", nego je to on ukomponovao u sami tekst komentara
Kur'ana. Za razliku od Zamaherija, on nije na kraju kur'anskih sura
navodio patvorene i hadise sumnjive vjerodostojnosti u kojima se
govori o vrijednostima pojedinih sura.22 Na osnovu tih karakteristika
jasno je da Nesefijev tefsir spada u dozvoljene racionalistike tefsire.
Srednje je veliine i do sada je doivio vie izdanja, izlazei uglavnom u
dva ili etiri toma.
O razlogu i nainu pisanja tefsira Nesefi u kratkom uvodu u
svoje djelo veli: "Zamolio me je jedan od onih koji zasluuju da se
udovolji njihovoj molbi da napiem djelo srednje veliine iz oblasti
tefsira, koje bi obraivalo jeziku analizu kur'anskog teksta i kiraete,
koje bi obuhvatalo znanosti o stilskim figurama (bedi') i aluzijama
(iarat), koje bi sadravalo stavove ehli-sunneta vel-dema'ata i bilo
isto od izmitljotina onih koji slijede novotarije i zabludu - ali da ne
bude dugo i dosadno, niti kratko i isprazno. Vie puta sam htio poeti
pisanje tog djela pa bih onda odustajao, zato to nisam bio siguran da
to ja kao ovjek mogu uiniti i to sam se pribojavao prihvatiti se tog
izuzetno vanog i odgovornog posla. Ipak sam, na kraju, uz Allahovu
pomo, poeo sa pisanjem tog djela i zavrio ga, i pored brojnih
prepreka, u kratkom intervalu. Nazvao sam ga

hakaikut-te'vili

...

Medarikut-ten:dli ve

"23

Prilikom itanja tog tefsira moe se primijetiti da se Nesefi drao

principa koje je naveo u uvodu u svoj tefsir. Naime, pitanjima jezike
analize kur'anskog teksta on posveuje panju, ali sa mjerom, kako ne
bi previe prostora poklanjao toj strani tefsirske znanosti, kao to je
bio sluaj sa ne malim brojem mufessira.24 Pored toga, on se uputa i u
problematiku kiraeta, tj. razliitog naina itanja (uenja) pojedinih

21

Isto.
Isto.
23
Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, nav. djelo, I tom, stt. 3.
24 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 306.
22

199

Nesa
kur'anskih rijei. Pri tome on ne obraa panju na nevjerodostojne
predaje u kiraetu (azz), nego se ograniava samo na one koje su
provjerene i pouzdane (mutevatir). ak, nije ni sve vjerodostojne
kiraete (kojih ima deset) uzimao u obzir, nego se ograniio na sedam
poznatih kiraeta, navodei razliite naine itanja pojedinih rijei i
oznaavajui kojem kiraetu, odnosno kojem imamu u kiraetu
pripadaju.25
Tumaenje ajeta o erijatskim propisima
Prilikom tumaenja fikhskih ajeta, tj. ajeta koji govore o
erijatskim propisima, Nesefi kao vrstan strunjak u fikhu tumai te
ajete sa fikhskog stanovita, navodei ukratko stavove mezheba koji
imaju vezu sa znaenjem tih ajeta. Sve to uspijeva uraditi konciznim i
preciznim stilom, tako da sa malo rijei kae mnogo. To je vidljivo u
tumaenju veeg broja ajeta, kao npr. kod slijedeeg: "I pitaju te o
mjesenom pranju. Reci: 'To je neprijatnost.' Zato ne opite sa enama
za vrijeme mjesenog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A
kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah
naredio... "26 U par reenica Nesefi obrauje pitanje kada mu smije
prii svojoj eni nakon mjesenog pranja. Prvo ukazuje na to da se
rije jathurne u ovom ajetu prema vjerodostojnim kiraetima moe itati
i kao jettahherne, ali se onda znaenje mijenja. U prvom sluaju misli se
na prestanak oticanja krvi iz materice a u drugom na kupanje nakon
zavretka mjesenog pranja. Zatim on navodi stav hanefijske pravne
kole, po kojoj treba uzeti u obzir obadva kiraeta, tako to mu ima
pravo opiti sa enom i prije nego to se okupa kada krv prestane
nakon najdueg perioda menstruacije, a nema na to pravo kada krv
prestane oticati prije isteka tog roka, sve dok se ne okupa. Nakon toga
on navodi stav afijskog mezheba, po kojem ovaj ajet obavezno
ukazuje na to da se ena nakon menstruacije mora prvo okupati pa tek
onda imati intimni odnos sa muem.27

25 Isto.
26

EI-Bekare, 222.

27 Oito je iz samog prijevoda ovog ajeta da je Korkut prihvatio ovo drugo miljenje i

preveo ajet u skladu sa njim, iako to nije u skladu sa Hafsovim rivajetom, po kojem

mi, a i veina muslimana u svijetu, ui Kur'an.

200

Uz sve to, on je u par reenica uspio objasniti i povod objave

ovog ajeta, gdje je ukazao na to da su se predislamski Arapi u
potpunosti odvajali od svojih ena u periodu menstruacije, tako da sa
njima nisu ni jeli, ni pili, ni spavali u istoj postelji. To je bio razlog da
neko upita Poslanika, s.a.v.s, o islamskom propisu u vezi s tim, pa je
objavljen navedeni ajet. Jevreji su prema svojim enama postupali na
isti nain kao i predislamski Arapi a krani nisu uope obraali panju
na menstruaciju, pa su intimne odnose sa enama imali i u tom
periodu. Zatim, islam dolazi sa srednjim i ispravnim rjeenjem, po
kojem se u tom periodu treba imati normalan odnos prema enama,
osim to se sa njima ne smije polno opiti dok ne proe period
menstruacije.28
Na vie mjesta u svom tefsiru Nesefi podrava stav hanefijskog
mezheba a nastoji argumentom pobiti dokaz druge pravne kole, zbog
ega je rado itan od strane pripadnika hanefijskog mezheba. Takav je
npr. sluaj kod 228. i 237. ajeta sure EI-Bekare. U prvom ajetu Uzvieni
kae: "Rasputenice neka ekaju tri mjesena pranja... ", a Nesefi,
tumaei te rijei, istie da izraz kar' u ovom ajetu znai mjeseno
pranje - to je stav hanefijskog mezheba - te nastoji opovrgnuti stav
afija, koji smatraju da taj izraz oznaava period izmeu dvije
menstruacije.29 Kroz taj, kao i kroz neke druge sluajeve, jasno je da
Nesefi nastupa kao hanefijski mufessir, pa kada i ne kae kojoj koli
pripada odreeno miljenje ili kada samo kae: "shodno naem
stavu... ", podrazumijeva se da je to stav hanefijske pravne kole. U
drugom ajetu Uzvieni govori da eni s kojom je sklopljen brak, ali se
razvrgava prije nego to je dolo do intimnog odnosa, pripada
polovina vjenanog dara (mehr) " ...osim ako se ne odreknu ili ako se
ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka." Tumaei ko je taj
koji odluuje o sklapanju i razvrgavanju braka, Nesefi navodi da mnogi
islamski uenjaci, meu kojima je i Ehu Hanife, smatraju da se time
misli na mua, te podrava taj stav a pobija stav Malika i prvobitni stav
afije da se te rijei odnose na eninog staratelja.3o

28

Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, Medarik.Nt-lenifli ve haleaileNI-Ie'vili, I tom, str.

Isto, I tom, str. 1 26.
30 Isto, I tom, str. 1 34.
29

201

1 23.

N
Odnos prema jevrejsko-kranskim predajama
Kada su u pitanju israilijjati, tj. predaje od jevreja i krana,
Nesefi vrlo malo navodi takve predaje, iz opreza da se preko njih u
vjerovanje muslimana ne bi uvuklo neto to nije u skladu sa islamom.
A u ono malo sluajeva gdje navodi te predaje, interesantno je
spomenuti da ih nekada navodi bez ikakvog komentara, dok nekada
otvoreno ukazuje na njihovu patvorenost i zabranu vjerovanja u njih.
Npr. tumaei rijei kraljice Belkise koja govori o poklonu Sulejmanu,
a. s: "Poslau im jedan dar i vidjeu sa ime e se izaslanici vratiti. "31 on
navodi neobinu priu o velikim poklonima koje je ona poslala
Sulejmanu, a.s, koji su se sastojali od: pet stotina mladia u enskoj
odjei, pet stotina djevojaka u mukoj odjei, hiljadu konja, hiljadu
zlatnih i srebrnih cigli, krunu ukraenu biserima i draguljima... ne
ukazujui na izvor odakle je uzeo tu predaju, niti na vjerodostojnost te
prie.32 Slino je i sa ajetom u kojem se govori da je Sulejman, a.s, bio
poduen jeziku ptica.33Tumaei taj ajet Nesefi navodi predaju prema
kojoj je Sulejman, a.s, tumaio odreene rijei raznih ptica, ponovo ne
ukazujui na njenu vjerodostojnost.34
Meutim, tumaei ajete koji govore o Davudu, a.s,35 Nesefi
postupa drukije. Naime, on ukazuje na neke predaje po kojima je
Davud, a.s, bio toliko nepravedan da je jednog ovjeka, ija mu se ena
sviala, stalno slao u rat da pogine, kako bi se onda on mogao oeniti
tom enom. Odmah zatim on ukazuje na neispravnost takvih predaja,
govorei, izmeu ostalog, slijedee: "Takav postupak ne dolikuje
obinom muslimanu za kojeg kau da je dobar, a kamoli jednom od
istaknutih poslanika!"36 Na slian nain on tumai i ajete koji govore o
Sulejmanu, a.s. Naime, tumaei rijei Uzvienog: "Mi smo Sulejmana
u iskuenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadrali, ali je
poslije ozdravio,"37 on navodi vjerodostojan hadis koji bi se mogao
odnositi na spomenuti sluaj, a onda nakon toga kae: "A to se tie
31

En-Nem/, 35.

33

En-Nem/,

35

Sad, 21, 22.

37

Sad, 34.

32 Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, Medarikut-tenifu ve haleaikut-te'vili, II tom, str. 236, 237.

1 6.

34 Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, nav. djelo, II tom, str. 230.

36 Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, nav. djelo, II tom, str. 433.

202

predaje o peatu, ejtanu i oboavanju kipova u Sulejmanovom domu,

to je samo jedna od jevrejskih izmiljotina. "3S

U prva dva sluaja Nesefi nije reagovao i ni na kakav nain nije

prokomentarisao te predaje, vjerovatno zato to nisu u
kontradiktornosti sa kur'anskim i sunnetskim tekstom ali za njih nema
ni potvrde, dok u druga dva sluaja poprilino otro reaguje,
najvjerovatnije zato to se radi o stvari akaida, tj. zato to su te predaje
kontradiktorne stavu o zatienosti poslanika od injenja grijeha.39
U svakom sluaju, moe se zakljuiti da je Nesefijev tefsir veoma
vrijedno djelo iz oblasti tumaenja Kur'ana i da je nailo na odlian
prijem mnogih generacija, pogotovu onih koje pripadaju hanefijskom
mezhebu. I kao to kae dr. Zehebi: "Allah je dao velike koristi
ljudima, ne samo preko tog djela, nego i preko ostalih Nesefijevih djela
- Allah mu se smilovao. "40 Do sada je taj tefsir doivio vie izdanja u
integralnom obliku, te nekoliko izdanja u skraenom ili proirenom
obliku, kao to je npr. uinio ejh Zejnud-din Ehu Muhammed
Abdurrahman ibn Ehi Bekr ibnul-'Ajni.41

***

38

Vidjeti: Abdullah en-Nesefi, nav. djelo, II tom, str. 437.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 309.
40 Isto, I tom, str. 306.
4 1 Mustafa ibn Abdillah el-Kustantini er-Rumi el-Hanefi, Ke!J
N::rflnlln 'an esamel-kllt11bi vel
j11n11n, II tom, str. 1640.

39

203

A L US I

"J\ .1..3\ 4-Ji

1 217/1 802.-1270/1 854.
Odrastao u porodici koja je cijenila znanje, vrlo rano se
zainteresova o za razne naune discipline, naroito islamske. Sa
svega trinaest godina poeo je pisati djela i poduavati druge.
Izvanrednom memorijom i upornim radom postao je izvanredan
poznavalac svih islamskih znanosti, te i ostalih korisnih
dicsiplina. Vratio je nauni sjaj Bagdadu i Iraku, tako da je
najistaknutiji uenjak Iraka - pa i ire - u prvoj polovici
devetnaestog stoljea. Predavao je u vie medresa, vodio brigu o
vakufskim zadubinama, dugo vremena bio je bagdadski muftija
za hanefijski mezheb. Plijenio je panju svih koji su cijenili
znanje i uenost, pa i samog sultana. Autor je brojnih djela,
medu kojima je najpoznatiji tefsir, koji se ubraja medu istaknute
komentare Kur ' ana racionalnog smjera. Njegov tefsir je
svojevrsna enciklopedija do tada napisane tefsirske grade, s tim
to je u tom djelu u znatnoj mjeri dao i vlastiti doprinos.
tampan je vie puta a i danas se njime mnogi koriste. Bio je
hanefijskog mezheba a donekle se koristio i vlastitim
idtihadom, izlazei iz okvira jednog mezheba.

Al"'si

Njegovo puno ime je: Mahmud ibn Abdillah el-Husejni el-Alusi

ihabud-din Ebus-Sena'. Roen je 1217. godine po Hidri, odnosno
1802. godine u Bagdadu, gdje je i odrastao i proveo vei dio ivota. t
Najpoznatiji je po dijelu imena "Alusi'', koji u stvari ukazuje na
porijeklo porodice, jer su njegovi preci doselili u Bagdad sa rijenog
ostrva Alus, koje se nalazi na sredini rijeke Eufrat.2 Odrastao je u
porodici koja je cijenila znanje, tako da se i on vrlo rano zainteresovao
za izuavanje nauke i nauni rad. Radio je kao muderris u vie
medresa, vodio je brigu o vakufskim zadubinama, dugo godina bio je
bagdadski muftija, a uz sve to, autor je znatnog broja naunih djela.3
Pred kraj ivota krenuo je na due putovanje koje je trajalo skoro dvije
godine. Cilj mu je bio Istanbul, gdje je bio primljen i kod sultana a u
putu se zadravao i u drugim gradovima i vodio naune rasprave sa
tamonjim uenjacima. Umro je u petak, 25. zul-ka'deta 1270. godine
po Hidri, odnosno 1854. godine. 4
Alusijeva uenost
Jo kao djeak, pogotovu pod utjecajem oca, Alusi je pokazivao
izuzetan talenat, elju i upornost u traganju za znanjem. O kakvom se
vanrednom talentu i upornosti radi vidi se, izmeu ostalog, i po tome
to je on ve sa svega trinaest godina poeo poduavati druge i pisati
djela.5 Normalno je da je on i dalje nastavio usavravati svoje znanje.
Od tada pa do dvadeset i prve godine najvie je uio pred ejhom
Alijem Alauddinom el-Musilijem. Nakon zavretka studiranja pred
njim, ejh je priredio Alusijeve zavrne ispite pred javnou, tako da su
mnogi ueni ljudi Bagdada prisustvovali tom inu. Zadivili su se
njegovom znanju, pa je postao poznat u cijelom Bagdadu.6
Vrlo brzo glas o njegovoj uenosti pronio se i mimo Bagdada,
tako da su ga mnogi traili da poduava u njihovim odgojno1 Hajruddin ez-Zirikli,

El-A 'lam, VII tom, str.

176.

2 Isto.

3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi,

Et-Tefsim ,vel-muftssimne, I tom, str. 353, 354.

4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 176.
5 Muhammed ibn Muhammed Ebu ehbe, EI-Isra'ilijjat vel-mevdu'atft kutubit-tefsir,

Kairo,

1408. h.g, IV izd, str. 145.

6 Bedevi Taha Bedevi,

El-Imam ihabud-din ei-Aiusi,

septembar 1997. god, LXX godite, br.

s. str. 722.

206

rad objavljen u asopisu

EI-Ahizr,

obrazovnim ustanovama, ali zbog toga se kod nekih pojavila i zavist, te

je vie puta zbog toga imao i problema.7 U vie medresa je radio kao
muderris, poduavajui mlae generacije, a takoer je u vie damija
bio vaiz i hatib, gdje su njegove hutbe i vazovi bili izuzetno posjeeni.
Tako je npr. radio u uvenim medresama "Merdanijji" i "Kadirijji", a
hutbe i vazove drao je u poznatoj damiji "ejh Abdulkadir el-Dili".
Na dersovima u toj damiji zapazio ga je vezir Ali Rida-paa, tadanji
namjesnik Bagdada i okoline. Bio je zadivljen Alusijevim predavanjima,
pa mu je ponudio pisanje nekih djela, nagradio ga vrijednom nagradom
i postavio ga na poloaj rukovodioca vakufskih dobara "Merdanijje"
medrese. To je bilo posebno interesantno zato to je, prema
vakufnami, tu dunost mogao obavljati samo najueniji islamski
uenjak Bagdada! Uz to, postavio ga je na mjesto bagdadskog muftije
za hanefijski mezheb. Sve to on je postigao dok jo nije bio napunio
trideset pet godina ivota, a ubrzo nakon toga poeo je pisati i svoj
uveni tefsir.s
Pored truda na planu vlastitog napredovanja u nauci, on je
izuzetno mnogo inio kako bi pomogao i drugima, naroito onima iz
mlaih generacija, koji su bili eljni znanja. Tako je kupio jednu od
najveih kua u tadanjem Bagdadu i njen znatan dio pretvorio u
internat za studente, gdje su oni, na njegov troak, boravili a uz to, on
im je pomagao u secanju znanja iz raznih disciplina.9 Neumoran u
izuavanju nauke, Alusi se istakao u vie disciplina: tefsiru, hadisu,
fikhu, arapskom jeziku, knjievnosti i poeziji.10 "Bio je najistaknutiji
uenjak Iraka, jedan od velikih Allahovih znakova i vanredno rijedak
dragulj svog vremena. Ovladao je mnogim naunim disciplinama, tako
da je postao enciklopedista i u tradicionalnim i u racionalnim
znanostima, izvanredan strunjak i u temeljnim i u ostalim znanostima,
muhaddis kojem nije bilo ravna i mufessir kojem nije bilo premca!" 1 1
Bio j e izvanredno dobrog pamenja, o emu on i u stihovima govori,
ukazujui na to da to god je zapamtio nikada poslije nije zaboravio, te
to god je pokuao prisjetiti se, uvijek mu je to uspijevaloP2 Cijelog
7 Isto, str. 720, 721.
8 Isto, str. 721 .

9 Isto, str. 721 .

1 0 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, VII tom, str. 1 76.

11

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 352.

12 Isto, str. 353.

207

Alsi

ivota bavio se uenjem, poduavanjem i pisanjem, tako da je Bagdadu

u dobroj mjeri ponovo vratio nekadanji ugled u naunim
krugovima.13
Piui o njemu, neki uenjaci su ustvrdili da je bio afijskog
mezheba.14 Meutim, na osnovu vie pokazatelja, pogotovu njegova
tefsira, jasno je da je on, ustvari, bio hanefijskog mezheba. Naime, na
vie mjesta u svom tefsiru, nakon navoenja stavova nekih mezheba,
on kae: "a stav naeg mezheba jeste... " pa zatim navede stav
hanefijskog mezheba.ts Istina, on je pred kraj ivota preferirao vlastiti
idtihad, tj. dolazak do rjeenja fikhskih pitanja vlastitim trudom, bez
ograniavanja na jedan mezheb.t 6
Alusijevi ejhovi i uitelji
Svojim neumornim traganjem za znanjem, Alusi je doao u
doticaj sa mnogim istaknutim uenjacima u to vrijeme, te je uio pred
njima. Meu njima naroito istiemo slijedee:
1.

Abdullah ei-Aiusi - njegov otac,

2.
3.

Ha/id Nakfibendi,
Abdulaz ef-evvaf,

4.

Muhammed Emin ei-Hulijj,

5.

Abdutrahman ei-Kezberi,

6.

Abdul/atifibn Hamza Fethullah ei-Bejruti,

Ef-ems Muhammed Emin ibn Abidin,

7.
8.
9.

Ariju/fah ibn Hikmetullah,

Ef-ems Muhammed et-Temimi ei-Haneft,

1 O.

Ali Alauddin el-Musi/i,

1 1.

Ali ibn Muhammed Se'id es-Suvejdi,

1 3 Bedevi Taha Bedevi, El-Imam ihabud-din ei-Aiusi. . ., str. 722

14 Takav stav npr. navodi ak i dr. Zehebi. Vidjeti: Dr. Muhammed Husejn
nav. djelo, I tom, str. 353, 354. Medutim, oito je da se tu radi o greci.

1 5 Muhammed ibn Muhammed Ehu ehbe, nav. djelo, str. 145.

16

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 354.

208

ez.Zehebi,

12.
13.

El-Mul/a Jahja ei-Mezuri ei-'Imadi,

Muhammed ibn Humyd e-erki - hanbelijski muftija u
Mekki.17

Njegovi uenici
Poput uitelja, Alusi je imao i veliki broj uenika, jer su mnogi
eljeli da preuzmu znanje od takvog velikana. Znatan broj njih istakao
se u raznim disciplinama, piui i pouavajui druge. Negovi uenici
koje posebno treba spomenuti su:
1.

Muhammed Emin ei-Va'i

2.

Abdulgaffar ei-Ahres - uveni pjesnik,

3.

Abdurrezzak efendi ibn Muhammed Emin,

4.
5.

Muhammed ibn Husyn Alu Abdillatifei-Bagdadi,

Abdusselam e!-evtJaj,

6.

Abdu!fettah ef-ewaf,

7.

Muhammed Se'id ei-Ahft!,

8. Ahmed ei-Kajmakdtj, i drugi. l B

Djela
Alusi je autor brojnih djela, od kojih mnoga, naalost, nisu
preivjela, naroito njegovi krai traktati, pisani o raznim temama.
Naime, on je imao obiaj pisati risale na mnoge teme koje bi obraivao
kroz dersove i vazove, te mnoge svoje fetve, ali je malo njih do danas
ostalo sauvano i tampano, iako nije tako davno ivio.19 No, i pored
toga, njegovih djela ima poprilian broj, meu kojima treba naroito
istaknuti slijedee:
1.

Rllhul-me'ani fi tefsirii-KIIr'anil-'ami ves-seb'il-mesani - njegov

uveni tefsir,

17 Bedevi Taha Bedevi, El-Imam .ihabud-din

18

ei-Aiusi. .

, str. 721 , 722.

Isto, str. 722.

19 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 353.

209

Al1-1si

2.

EI-Edzyibetul-irakijje 'anil-es'iletil-iranijje,

3.

EI-Edzyibetul-irakijje anil-es'iletil-lahurijje,

4.

Nehdtfts-selame ila mebahisil-imame,

5.

Sejeretuz-zad li sejeretil-dhad,

6.

Gara'ibul-igtirab ve nez'atul-elbab,

7.

Nefvetu-fumulfis-seferi ila Istanbul - doivljaji i naune diskusije

koje je Alusi vodio sa uenjacima na putovanju u Istanbul,

8.

Nefvetul-medam fil-'avdi ila Medinetis-selam - doivljaji i naune

diskusije pri povratku iz Istanbula u Bagdad,
ehjun-negamfi terdemeti velijjin-ni'am,

9.
1 O.

ederetul-envar ve nurul-ezhar,

1 1.

Kefjut-turre anil-gurre,

12.

EI-Hade el-gajbijje fi ferhil-kaside el-'ajnijje - komentar kaside

o Aliji r.a,

13.
14.

EI-Fo/dul-varidfi mersijjeti mevlana ef-Jo/h Ha/id,

Haijetu erhil-kutr li Ibni Hifam - iz oblasti gramatike
arapskog jezika,

15.

En-Nefehatul-kudsijje.zo

Pored toga, treba ukazati i na Alusijev izuzetan talenat u

kaligrafiji, u emu su ga hvalili njegovi biografi. Dobar primjer za to
jeste njegov kompletan prepis Buharijeve zbirke hadisa, zbog kojeg ga
strunjaci kaligrafije ubrajaju meu istaknute kaligrafe Iraka, pa i ire.21
Djelo po kojem je Alusi najpoznatiji jeste njegov uveni tefsir:
Ruhul-me'ani fi tefsirii-Kllr'anil-'ami ves-seb'il-mesani. Ubraja se meu
najistaknutije dozvoljene racionalne komentare Kur'ana. Naime, iako
se u njemu navodi poprilian broj stavova islamskih uenjaka iz prvih
generacija - to je odlika tradicionalnog tefsira - ipak preovladava
slobodno tumaenje Kur'ana i iznoenje vlastitih stavova, pa ga zato
islamski uenjaci svrstavaju u racionalne tefsire. J edan je od duih
20 Bedevi Taha Bedevi,

El-Imam ihabrd-din ei-Aiusi.

21 Isto, str. 723-725.

210

. .

, str. 724, 725.

tefsira, budui da je tampan, uglavnom, u petnaest tomova, s tim to

su u svakom tomu protumaena po dva kur'anska duza.22
Govorei o Alusijevom tefsiru dr. Zehebi, izmeu ostalog, kae:
"Djelo istaknutog uenjaka Alusija Ruhul-me'ani jeste vrijedna tefsirska
enciklopedija koja obuhvata veinu stavova prethodnih mufessira, uz
slobodnu kritiku i davanje prednosti odreenim miljenjima, koje se
oslanja na izuzetnu nadarenost i talenat. I pored toga to Alusi zalazi u
razne naune discipline, te iako u tome zna biti preopiran - tako da
ponekad skoro da izae iz okvira tefsira - on ipak ima odreenu mjeru
u svemu to izlae, to svjedoi o njegovoj izvanrednoj upuenosti u
razne naune discipline. "23
Povod i nain pisanja tefsira
U uvodu u svoj tefsir Alusi ukazuje na okolnosti koje su
prethodile i na sam povod pisanju tefsira. Na samom poetku on hvali
vrijednost raznih naunih disciplina, te istie da se razuman ovjek
treba maksimalno posvetiti njihovom izuavanju, te da u tome treba
provoditi i dane i noi.24 Zatim istie posebnu vrijednost islamskih
znanosti, te meu njima, kao najvredniju, izdvaja tefsir, jer se njime
otkriva i pojanjava ono to Allah hoe kazati ljudima kroz Kur'an.
Nakon toga, Alusi navodi da je jo od svog djeatva imao veliku elju
za izuavanjem Kur'ana i pronicanjem u njegova znaenja, zbog ega
sa svojim vrnjacima nije uestvovao u igri i razonodi, nego je
danonono istraivao kur'anska znaenja i iitavao tefsirska djela. To
ga je toliko okupiralo da je vrlo malo dolazio u kontakt sa ljudima a
spavao bi samo mali dio noi. Rezultat toga bio je - kako sam navodi da je prije nego to je navrio dvadeset godina otkrio mnoga kur'anska
znaenja, rijeio mnoga do tada nerijeena pitanja, te doao do
saznanja koja nije mogao nai ni u jednom prethodnom tefsiru.25
Vie puta razmiljao je da pone sa pisanjem tefsira gdje bi
izloio ta zapaanja i otkria, ali je iz svoje skromnosti odustajao od
22 Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi,

Usulut-tefsiri ve menahidNhu, str. 158.

Et-TejnrN vel-muftssirnt, I tom, str. 361, 362.
Rnhul-me'ani fi tefsirii-KIIr'anil-'a:dmi ves-seb'il-muani, Bejrut, bez god.

23 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi,

24 Mahmud el-Alusi,

izd, I tom, str. 2.

25 Isto, I tom, str.

3.
211

Al"'si

toga, bojei se da li e na pravi nain protumaiti Allahovu, d., rije.

Nastavljajui govor na tu temu, on kae: "Tako se deavalo sve do
jedne noi uoi petka, u mjesecu a'banu, 1252. godine po Hidri, kada
sam usnio san za koji smatram da nije isprazan i da nije plod mate. U
tom snu Uzvieni Allah mi je naredio da smotam nebesa i Zemlju i da
ih sastavim, nakon to su bila rastavljena. Zatim sam jednu ruku
podigao iznad nebesa a drugu spustio ispod vode... i onda sam se
probudio. Taj me se san jako dojmio, pa sam poeo tragati za
njegovim znaenjem, sve dok u jednoj knjizi nisam naao da se tim
snom upuuje na pisanje tefsira. Tada sam se prestao kolebati i poeo
sam, molei Uzvienog Allaha za pomo, ( ) sa pisanjem tefsira,
esnaeste noi mjeseca a'bana iste godine, a to je bila trideset etvrta
godina moga ivota. " 26
...

Alusi istie da je to bilo u vrijeme vladavine sultana Mahmuda

hana, sina sultana Abdulhamida-hana, te o njemu izrie visoke ocjene i
izuzetne pohvaleP Kada je bio pri kraju pisanja tefsira, razmiljao je
kako da ga nazove, ali nije uspio doi do odgovarajueg imena kojim
bi sam bio zadovoljan. Zato je taj problem iznio pred Ali Rida-pau,
istaknutog vezira, koji mu je odmah, bez puno razmiljanja, predloio
naziv: Ruhul-me'ani ji tefsirii-Kur'anil-'aifmi ves-seb'il-mesani, to u
prijevodu na na jezik znai: Duh iftaenja u teftiru veliansi1Jenog Kur'ana i
sedam ajeta kqji se ponavlJaju (Fatihe). Alusiju se dopao taj naziv, pa je
odmah pristao da se tako zove njegovo djelo.28 Na kraju tefsira on
navodi da ga je uspio dovriti pred kraj rebi'ul-ahira 1267. hidretske
godine,29 to znai da ga je pisao petnaest godina. To, istovremeno,
govori o ozbiljnosti s kojom je prilazio pisanju tefsira, jer nije htio da
ga pie na brzinu, nego je preferirao due ali kvalitetnije pisanje.
Alusijevi biografi navode interesantan podatak o tome kako je
provodio vrijeme: Danju bi izdavao fetve i poduavao, prvi dio noi bi
provodio u druenju sa onima koji su se eljeli okoristiti njegovim
znanjem a tefsir bi pisao u zadnjem dijelu noi. Ono to bi napisao,
ujutro je davao studentima koji su stanovali u njegovoj kui, da to
26

Isto, I tom, str. 4.

27 Radi se o sultanu Mahmudu II, koji je vladao 1808-1839, te o njegovom ocu,

Abdulhamidu I, koji je vladao 1774-1789. godine.

28 Mahmud el-Alusi,

Rlthul-me'ani..., I tom, str. 4.

29 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo,

212

I tom,

str. 355.

lijepo i itko prepiu. Posebno je interesantno da bi za prepisivanje

onog to bi on napisao za par sahata, studentima trebalo i do deset
sahata vremena!30
Odnos prema drugim tefsirima
"Alusi je uloio veliki trud i uradio ono to je u njegovoj moi,
tako da je njegovo djelo postalo enciklopedija i tradicionalnih i
racionalnih stavova, kako prvih generacija islamskih uenjaka tako i
onih iz kasnijih generacija, i to krajnje povjerljivo i pouzdano, navodei
tako sie svih do tada napisanih tefsira. Tako npr. Alusi navodi citate
iz tefsira: Ibn Atijje, Ehu Hajjana, Ebus-Su'uda, Bejdavija, Fahruddina
Razija, iz Keafa, te iz drugih priznatih tefsirskih djela. (. ) Naroito
nakon citata iz tefsira Ebus-Su'uda, Bejdavija i Razija, on se postavlja
kao pravedni sudija meu njima, postajui tako njihov precizni kritiar.
Postupajui tako, on u sluaju mnogih pitanja zauzima drugaiji stav u
odnosu na Ebus-Su'uda, Bejdavija, Ehu Hajjana, ili nekog drugog
mufessira. U mnogim pitanjima on komentarie ili opovrgava Razijeve
stavove, naroito u rjeavanju fikhskih mes'ela, nastojei dokazati
ispravnost stavova hanefijskog mezheba. Uz to, kada navede neiji
stav za koji smatra da je ispravan, on navodi dodatne dokaze za
njegovu ispravnost i daje mu prednost u odnosu na ostale stavove. "3t
..

Odnos prema pripadnicima razliitih frakcija

Jedna od bitnih Alusijevih odlika jeste pripadnost
ehlisunnetskom pravcu i kritikovanje stavova koji nisu u skladu sa
njim. "Alusi pripada selefijskom pravcu i ehlisunnetskom vjerovanju.
Zato u svom tefsiru on esto kritikuje stavove mu'tezilija, iija i drugih
frakcija, koje se ne slau sa ehlisunnetskim pravcem. "32 Tako npr.
tumaei rijei Uzvienog: "Allah je zapeatio srca njihova i ui
njihove, a pred oima njihovim je koprena; njih eka patnja golema."33,
on opirno izlae stav ehli-sunnija, prema kojem Allah zaista peati
srca i ui odreenih ljudi, te kritikuje stav mu'tezilija - meu kojima i
30

Isto.

3t Isto, str. 355, 356.

32 Isto, str. 356.
33

EI-Bele.are, 7.

213

Alt-is i

Zamaherija - prema kojem se ta radnja ne smije pripisati Allahu, nego

to Njegovom odredbom izvri neko drugi, npr. ejtan.34
Drugi primjer za to imamo pri tumaenju rijei Uzvienog: " Ali
kad oni kakvu robu trgovaku ili veselje ugledaju, pohrle mu i tebe
ostave sama da stoji. Reci: 'Ono to je u Allaha bolje je i od veselja i
od trgovine'.

A Allah najbolju opskrbu daje."35 Ovdje se radi o

sluaju kada je u periodu neimatine i gladi jedan broj ashaba napustio

klanjanje duma-namaza radi trgovake karavane koja je upravo bila
pristigla. Tumaei taj ajet, Alusi ukazuje na kritiku iija prema
ashabima, jer tvrde da su skoro svi ashabi napustili duma-namaz, te
da su tako dali prednost trgovini i zabavi, tj. ovosvjetskim stvarima nad
ibadetom - i to sa Poslanikom, s.a.v.s, - tj. nad ahiretskim stvarima !
Imajui u vidu da oni taj sluaj uzimaju kao opravdanje za stav
da je veina ashaba nepovjerljiva i da se od njih ne mogu ak ni hadisi
prihvatati, te znajui opasnost takvih rijei, on opirno odgovara na taj
njihov prigovor. Izmeu ostalog, on ukazuje na to da se taj sluaj desio
u poetku boravka muslimana u Medini, tj. u periodu kada su jo
propisivani mnogi propisi i kada su ih mnogi tek usvajali u svojoj
praksi. Pored toga, taj se dogaaj desio u periodu sue i gladi, pa su
ljudi pohrlili da rijee probleme egzistencijalne naravi.

Zato im

Uzvieni nije odredio nikakvu kaznu, nego ih je tim ajetom samo

ukorio i ukazao im na to kako trebaju postupati. Zatim Alusi izlae
kritici stav da se tako neto desilo nekoliko puta, ukazujui na slabost
predaje u kojoj se to navodi. Na kraju, on istie da je velika greka i
p<;>tpuno neznanje optuiti sve ashabe zbog dogaaja koji se desio
manjem broju njih, i to u ranom periodu njihova prihvatanja islamskih
propisa, nakon ega su oni uinili nebrojene ibadete! Uz to, on tvrdi da
bi mogao pobiti sve dokaze iija ali mu to ogranienost prostora ne
dozvoljava. 36

Tumaenje fikhskih ajeta

Kao muftija i istaknuti poznavalac erijatskog prava, Alusi je
poprilino opirno tumaio ajete sa fikhskom tematikom. Kada bi
34

Mahmud el-Alusi, RlihNI-me 'ani . , I tom, str. 131, 1 32.

EI-DmN'a, 1 1 .
36 Mahmud el-Alusi, RlihNI-me'ani , XIV tom, str. 104-107.
..

3s

...

2 14

doao do tih ajeta, on bi navodio stavove svih relevantnih mezheba,

zajedno sa njihovim dokazima, to zauzima poprilino mjesta u
njegovom tefsiru. U veini sluajeva navodio je stavove hanefijskog
pravca kao najispravnije, te bi za njih navodio najvie dokaza. Nakon
navoenja drugih pravaca, esto je znao rei: "A stav naeg mezheba
je... ", pa bi onda navodio stav hanefijskog mezheba. Ponekad je znao
samo navesti stavove i dokaze razliitih pravaca, bez preferiranja
ijednog od njih, a ponekad je preferirao i stav nekog drugog mezheba,
mimo hanefijskog. Takav sluaj imamo npr. kod tumaenja rijei
Uzvienog: "Rasputenice neka ekaju tri mjesena pranja... "37, gdje on
navodi stavove svih mezheba a onda istie da je o tom pitanju najjai
stav afijskog mezheba.38
Odnos prema israilijjatima
Jedna od izrazitih karakteristika Alusijeva tefsira jeste kritiki stav
u vezi sa navoenjem israilijjata, naroito onih za koje nema potvrde u
Kur'anu i Sunnetu. "Kod Alusija smo primijetili da on estoko
kritikuje israilijjate i neistinite predaje, koje su mnogi mufessiri navodili
u svojim tefsirima, pretpostavljajui da su vjerodostojne. Ponekad ih
ak i sa podrugljivou kritikuje. "39 Npr. pri tumaenju rijei
Uzvienog: "Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih - a izmeu njih
bili smo postavili dvanaest starjeina... "40, on navodi predaju koju je
preuzeo od Begavija u kojoj se govori o ovjeku po imenu Avd ibn
Ank. Predaja je puna udnih i nevjerovatnih stvari u vezi sa tim
ovjekom, meu kojima su i podaci da je bio visok preko tri hiljade
lakata, da je ivio preko tri hiljade godina, itd.
Zatim on navodi stav Ibn Kesira, koji kae da ta predaja nema
nikakva osnova i da je izmiljena od strane ehli-kitabija, te stav Ibnul
Kajjima, koji istie da vjerodostojni dokazi potvruju da je ta predaja
lana. Nakon toga, on kae: "Ne udi odvanost onih koji su izmislili
tu predaju i slagali na Uzvienog Allaha - jer su to uradili otpadnici
ehli-kitabija - nego udi postupak onih koji su tu predaju naveli u

37

EI-Bekart, 228.

38 Mahmud el-Alusi,

Rnhul-me'ani .. , I tom,str.
.

126.

39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 359, 360.
40

EI-Ma'ide, 12.

215

All-ls i

svom tefsiru a nisu ukazali na njenu neispravnost!..."41 Drugi takav

primjer imamo u tumaenju 38. ajeta sure Hud, u kojem se govori o
Nuhovoj, a.s, lai. On na tom mjestu navodi vie predaja koje govore
o vrsti drveta od kojeg je laa bila napravljena, te o njenoj duini i
visini, a onda ukazuje na to da su to sve israilijjati za koje nema
potvrde, te da se oni ne mogu uzimati kao dokaz.42
Odnos prema prirodnim i znanostima arapskog jezika
Alusi je bio zaljubljenik i u prirodne znanosti, pa je stoga dosta
prostora u svom tefsiru posveivao i njima. Navodio je citate
prethodnih mufessira i filozofa koji su pisali na te teme, pa bi ih onda
komentarisao, krikitujui jedne a potvrujui druge, dodajui ono to
je imao rei u vezi s tim temama. I tu je bio poprilino opiran, tako da
mu neki islamski uenjaci prigovaraju zbog toga.43 Primjer za to
imamo u sluaju tumaenja 38-40. ajeta sure jasin, u kojima se govori o
kretanju Sunca i Mjeseca.44
Jedna od bitnih karakteristika Alusijeva tefsira jeste i poklanjanje
velike panje tumaenju Kur'ana kroz gramatiku i ostale discipline
arapskog jezika. I u toj oblasti on je bio izvanredan strunjak, pa je
temeljito prilazio analizi rijei i jezikih konstrukcija u Kur'anu, to je
vidljivo na gotovo svakoj stranici njegova tefsira. Neki mu zbog toga
prigovaraju, govorei da je to inio preopirno, te da je zbog toga
zamalo izaao iz oblasti tefsira i postao vie jeziar nego mufessir.4S Pri
odabiru znaenja odreene rijei podosta se sluio i predislamskom
poezijom.
Ostale karakteristike njegova tefsira
Alusi poklanja dunu panju i kiraetima, tj. raznim natruma
itanja pojedinih rijei u Kur'anu, s tim to se ne ograniava uvijek
samo na vjerodostojne (mutevtir) kiraete, nego ponekad navodi i one
41 Mahmud el-Alusi,
42 Isto, VI tom, str.

RnhHI-me'ani.

..

, III tom, str. 86.

SO.

43 Vidjeti npr: Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 358.
44

Mahmud el-Alusi,

RnhHI-me'ani... , XII tom, str. 20-22.

45 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 358.

216

koji su manje vjerodostojni (azz).46 Pored toga, on esto navodi i vezu

izmeu ajeta u pojedinoj suri, kao i vezu izmeu samih sura (el
munasebe) . Zatim, kada doe do ajeta koji ima povod objave on
redovno navodi ta je bio povod da se taj ajet - ili vie njih - objavi.
Nakon to bi iscrpio uobiajene metode tumaenja kur'anskog
teksta, Alusi se znao koristiti i metodama aluzivnog tefsira (et-tefsirul
iari), kako bi otkrio to vie znaenja na koja ukazuju kur'anske rijei.
Aluzivni tefsir predstavlja pokuaj izvlaenja dodatnih znaenja i
objanjenja iz kur'anskog teksta na osnovu aluzije, tj . onog na ta taj
tekst indirektno ukazuje. Zbog te karakteristike neki uenjaci njegov
tefsir ubrajaju u aluzivne, odnosno sufijske tefsire, meutim, veina
uenjaka ga ubraja u dozvoljene racionalne tefsire, jer aluzivni aspekt
njegova tefsira nije dominantan, nego zauzima sporedno mjesto u
ukupnom djelu. 47
Dakle, Alusijev tefsir j edan je od istaknutih racionalnih tefsira.
Poprilino je obiman, ali je zato u njemu sadran sie svih ranije
napisanih tefsira, kako tradicionalnih, tako i racionalnih. Uz navoenje
brojnih citata, Alusi u znatnoj mjeri daje i vlastiti doprinos, to
kritikom analizom navedenih citata, to iznoenjem vlastitih stavova i
saznanja o odreenoj temi. Njegov tefsir je naiao na dobar prijem
islamskih uenjaka, tako da je vie puta tampan a i danas se dosta
koristi. Treba ukazati na injenicu da su se tim djelom u znatnoj mjeri
koristili i uenjaci sa naih prostora, meu kojima je i uveni Mehmed
ef. Handi.

Period iskuenja
Kako to nerijetko biva, Alusijeva izvanredna uenost i uspjeh u
ivotu izazvali su zavist ljudi bolesnih umova, pa su traili naina kako
da mu srozaju ugled i da ga uklone sa poloaja na kojem j e bio. Za

tu

nakanu iskoristili su dolazak novog namjesnika Bagdada, koji se zvao

Muhammed Nedib-paa. Uspjeli su da ocrne Alusija izmiljajui
neistine i predstavljajui ga u najgorem liku, tako to su, izmeu
ostalog, ustvrdili da on sarauje sa francuskim konzulom u Bagdadu,

46

47

Isto, str. 361 .

Isto, str. 361 .

2 17

.AI&.si

te da pripada krutoj selefijskoj koli.48 Kao rezultat toga, namjesnik ga

je smijenio s poloaja muftije, zabranio mu da poduava u bilo kojoj
instituciji, oduzeo mu nadzor nad vakufskim dobrima i zabranio mu
kretanje, to je bio jedan vid kunog pritvora. Nakon toga njegovi
potovaoci i prijatelji sve manje su ga posjeivali a poto su mu prihodi
bili ukinuti, bio je doao u stanje potpunog siromatva.
U takvoj izolaciji i tekom stanju proveo je oko godinu i po
dana, pa je bio prisiljen zaputiti se u Istanbul, da bi se poalio samom
sultanu. U to vrijeme bio je dovrio i svoj tefsir, pa ga je ponio da bi ga
lino pokazao sultanu. To je bilo u mjesecu rebi'ul-ahiru 1267.
hidretske godine, kada mu je bilo pedeset godina. U Istanbulu je prvo
doao do tadanjeg ejhul-islama, Muhammeda Arifa Hakema, koji ga
je lijepo primio i napisao mu preporuku za susret sa sultanom, u kojoj
je ukazao i na njegovo trenutno stanje. Sultan Abdulmedid49 ga je
primio, upoznao se sa njegovim stanjem i stekao uvid u njegov tefsir,
pa mu je odredio stalnu plau i iskazao divljenje njegovom tefsiru.
Nakon to je dvadeset i jedan mjesec proveo na sultanovom dvoru,
vratio se ponovo u Bagdad,so gdje je nedugo nakon toga i umro.

***

48 Bedevi Taha Bedevi, El-Imam ihabud-din

ei-Aiusi, str. 723.

49 Radi se o Abdulmedidu I, koji je vladao 1839-1861. godine.

so

Bedevi Taha Bedevi, nav. djelo, str.

723, 724.

218

C) TEF SIR ILMUL-KELAMA

(APOLO GETSKI)
u.;.. t <; .J\

."ji

FAHR UDDIN ER -RA ZI

'i j\ _;J\

u.;.l.l\

544/1150.-606/1210.

Razi je, u svoje vrijeme, bio najuveniji islamski uenjak.

Pored tefsira, istakao se u ilmul-kelamu, te fikhu, filozofiji,
logici, arapskom jeziku i medicini. Traili su ga i ka njemu hrlili
uenjaci sa raznih strana. Djela su mu bila uvena i traena
diljem islamskog svijeta. Njegov tefsir jedan je od najistaknutijh
racionalnih tefsira. Zbog velike zastupljenosti ilmul-kelama i
prirodnih znanosti, njegov tefsir smatra se svojevrsnom
enciklopedijom tih znanosti. U fikhu Razi je bio afijskog
mezheba.

Faht't-ddin ei"-Razi

Puno ime mu je: Muhammed ibn Umer ibnul-Hasan ibnul

Husejn et-Tejmi el-Bekri Ehu Abdillah Fahruddin er-Razi.1 Roen je
544/ 1 1 50. godine u Rejju, pokrajina Taberistan. 2 Porijeklom je iz
plemena Kurej, pa neki njegovom imenu dodaju i pridjev: Kurei.
Odrastao je u ulemanskoj porodici. I njegov otac bio je poznat kao
uenjak, pa je odreene znanosti najprije uio od njega. Istakao se u
mnogim naunim disciplinama, tako da je jo za ivota bio nadaleko
poznat kao uenjak. Govorio je i pisao i na arapskom i perzijskom
jeziku. U hutbu ili predavanja, iz pobonosti, znao se toliko unijeti, da
bi i on a i mnogi prisutni plakali iz bogobojaznosti.3 Bio je izuzetan
vaiz i govornik (na oba jezika). Putovao je i boravio u raznim
predjelima, meu kojima su i Horezm, Transoksanija i Horasan. Umro
je u Heratu, 606/1 21 0. godine.4
Razi kao uenjak
Fahruddina er-Razija Allah je nadario izuzetnom inteligencijom i
eljom za izuavanjem razliitih naunih disciplina i dao mu da iivi u
sredini gdje se to moglo ispoljiti i realizovati, tako da je postao
vanredan strunjak u vie naunih disciplina. Ne bez razloga, mnogi
biografi za njega tvrde da je, u svom vremenu, bio najistaknutiji
uenjak i u tradicionalnim i u racionalnim znanostima. 5 Zbog izuzetnih
zasluga uope, a pogotovu na planu islamskih znanosti, dat mu je
poasni naziv: Fahruddin, to znai: Ponos tjere, a neki taj nadimak
navode u skraenoj verziji: Fahr. U svakom sluaju, taj nadimak se
puno koristi, tako da je poznatiji po njemu nego po vlastitom imenu.
Prva saznanja stekao je pred svojim ocem Dijauddinom
Omerom, koji je ve slovio kao uen i poboan ovjek. Od njega je
1 Hajruddin ez-Zirikli,
2 Isto, str. 313.

EI-A'Iam, VI tom, str. 313.

U pogledu godine njegova roenja,

treba napomenuti da veina biografa

navodi da se radi o 544. hidretskoj godini, dok dio njih navodi 543. godinu po Hidri.
Takav je npr. sluaj sa: Menna' el-Kattanom,
Kesir, EI-Bidaje

ven-nihaje, XIII dio, str.

Mebahisfi 'ulumii-!Vtr'an,

str. 387; te: Ibn

67. Ponegdje se moe nai i podatak da je roen

542. godine po Hidri, kao npr: Handi Mehmed,

Uvod N tifsirs/eN i hadisk.N nauku,

53.
3 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tifsim vel-m".fessimne, I tom, str. 290.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 313.
s

Isto, str. 313.

220

str.

posebno izuio akaid i fikh, te u jednom od svojih djela navodi niz

uenjaka od kojih je te znanosti preuzeo, navodei za akaid niz od
svoga oca do E'arije, a za fikh od svoga oca do afije.6 Razi je bio
ehlisunnetski uenjak i borio se za ispravnost i istou islamskog
vjerovanja, protiv sekti koje su u to vrijeme bile aktuelne. U fikhu je
bio afijskog mezheba i radio je na njegovom promovisanju i irenju.
Uz oca je bio do njegove smrti, koja je nastupila u Razijevoj ranoj
mladosti. Potom je neko vrijeme uio pred Kemalom Sem'anijem, pa
se ponovo vratio u Rejj. Nakon toga izuavao je ilmul-kelam i
filozofiju pred Medduddinom el-Dilijem, za kojim je otiao i u
Meragu, samo da bi od njega nauio sve to je mogao.7
Pored njih, on je uio i pred brojnim drugim uenjacima tog
vremena, putujui u razne krajeve da bi doao do njih i pred njima
unaprijedio do tada usvojena znanja. Tokom klasinog perioda
historije islama islamski uenjaci bi, jo u ranoj mladosti, nauili Kur'an
i veliki broj hadisa napamet, te neka istaknuta djela iz odreenih
oblasti, pa se u njihovim pojedinanim biografijama ti podaci ni ne
navode, jer se podrazumijevaju. Takav sluaj je i sa Razijem: bio je
hafiz Kur'ana, poznavao je veliki broj hadisa napamet i nauio je
napamet neka djela, meu kojima je i amil, Imamul-haremejnov, iz
oblasti ilmul-kelama.s
Posebno se istakao u sljedeim znanostima: fikhu, tefsiru, ilmul
kelamu, arapskom jeziku i njegovim disciplinama, knjievnosti, poeziji,
filozofiji, logici i medicini. Mnogi ga smatraju najistaknutijim islamskim
uenjakom tog vremena. Koliko je cijenjen i potovan govori podatak
da, npr. u ilmul-kelamu i akaidu, kada se kae: "Rekao je imam", bez
spominjanja imena, misli se upravo na Razija.9 Pored toga, mnogi ga
ubrajaju meu najistaknutije filozofe tog vremena i meu najistaknutije
filozofe meu muslimanima uope.10 Glas o njegovoj uenosti brzo se
rairio diljem islamskog svijeta, pa su mnogi, iz raznih krajeva, dolazili
njemu da bi pred njim uili. Koliko je bio uen i koliko je plijenio
panju svojih uenika govori i podatak koji navode neki njegovi
6 Grupa autora:

O Fahruddinu er-Razyu

(Predgovor Razijevom tefsiru, Bejrut, bez god.

izdanja, III izd, I tom).

7 Isto.

8 Isto.
9 Isto.
lO

Menna' el-Kattan, nav. djelo, str.

387.
22 1

Fah""-'ddin ei"-Razi

biografi da bi ga, gdje god da je iao, pratilo oko tri stotine uenika.

Kada bi drao predavanje, u njegovoj neposrednoj blizini bi sjedili

nj egovi najizrasliji, zatim ostali uenici, a onda svi koji bi htjeli sluati

nj egovo predavanje. Kada bi neko postavio pitanje, on bi prvo traio

da neko od obinih uenika odgovori na to pitanje, a ako niko od njih

ne bio znao, onda bi traio da neko od izraslijih uenika dgovori. Ako

bi se desilo da ni oni ne znaju odgovor, onda bi on lino iscrpno

odgovarao na postavljeno pitanje, tako da bi svi bili zadivljeni

odgovorom.1 1
Zbog uenosti cijenili su ga i obini ljudi, ali i obrazovani i ljudi

na visokim politikim i vojnim poloajima. Njegovim hutbama i

predavanjima prisustvovali su ljudi iz svih slojeva, pa i sami vladari. Na

sve njih on bi ostavljao jak dojam svojim svestranim obrazovanjem,

velikom uenou i karakteristinim izlaganjem. Mnogi vladari su ga

posebno cijenili i odavali mu posebnu poast, pogovotu vladari

Horezma, kao npr. Sultan Alauddin. On bi, s vremena na vrijeme,

poelio da se susretne sa Razijem, pa bi lino otiao u njegovo mjesto,

naao ga u kui, te sluao njegove rijei. Vladar Gazne, ihabuddin el

Guri, upoznavi ga i vidjevi njegove kvalitete, posebi10 ga je lijepo

poastio i. obilno nagradio.t2
bio

Pored tih nagrada, Razi je imao i druge vrste prihoda, tako da je

izuzetno

imuan, to nije

bio est sluaj

meu islamskim

uenjacima. Znaajna sredstva naslijedio je i od jednog istaknutog

ljekara u Rejju, sa kojim je jedno vrijeme saraivao. Naime, Razi je

imao dva sina a ljekar dvije keri, pa kada je ljekar vidio da mu se

pribliila smrt, dozvolio je svojim kerkama da se udaju za Razijeve

sinove, ostavljajui u nasljedstvo Raziju i njegovoj porodici kompletan

imetak, koji je bio izuzetno velik. Razi je uestvovao i u trgovini, dajui

sredstva dobrim trgovcima da sa njima rade, pa je i na taj nain uveao

svoj imetak.1 3 Neki biografi navode da je u nasljedstvo ostavio dvije

stotine hiljada zlatnika, ne raunajui pokretnu i nepokretnu imovinu.t4

11

Grupa autora: O Fah'ruddinu er-Razyu . .

Isto.
1 3 Isto.
1 4 Ibn Kesir, EI-Bidaje ven -nihaje, Xlii dio, str. 67.
.

12

222

Djela
Razi je napisao veliki broj djela iz svih znanosti u kojima se
istakao. Neki navode da se radi o dvije stotine veih i manjih djela.1 5

Zbog glasa o njemu koji s e pronio nadaleko i zbog vrijednosti, ta djela

su jo za njegova ivota naila na veliko interesovanje u islamskom

svijetu. Ibn Hallikan navodi neke vrijednosti nj egovih djela, pa kae da

su izuzetno vrijedna i da je Razi prvi nainio tako divan raspored u
svojim djelima, te da su mnogi tada ponajyie koristili njegova djela,

zapostavljajui djela prethodnih uenjaka.t6

Iz oblasti tumaenj a znaenja Kur'ana najpoznatije njegovo djelo

je uveni tefsir:

Mefatihul-gajb. Pored njega, napisao je i djelo

tumaenju sure EI-Fatiha} te krai tefsir Esrarut-tenl ve envarut-te'vil 17

Najistaknutija djela iz ilmul-kelama koja je napisao su:

1 . EI-Metalibul-'alije}
2. Nihajetu-'uku4
3.

Kitabul-bdan vel-burhan fir-reddi 'ala ehliz-gi vet-tugjan

raznim sektama}

odgovor

4.

EI-Mesailul-hamsune fi 'ilmil-kelam - (Pedeset pitanja iz oblasti

ilmul-kelama)}

5.

EI-Muhassalfi 'ilmil-kelam}

6.

Ez-Zubdefi 'ilmil-kelam.

Najpoznatija filozofska djela koje ja napisao su:

7. EI-Mulehhasfilfelsefe - (Saetak filozofije)}

8.

Komentar na Ibn Sinaovo djelo:

9.

Komentar na djelo:

EI-Ifara4

'Ujunul-hikme.

15

Isto, str. 66.

Grupa autora: O Fahruddinu er-Razyu
1 7 Isto.

16

...

223

Fahi"Addi n ei"-Razl

Meu ostala njegova istaknuta djela mogu se ubrojati i:

1 O. EI-Mahsulji 'ilmi usulil-.ftkh - iz usuli-fikha,

1 1 . El-Me'alimji usulil-.ftkh - iz usuli-fikha,
1 2. El-Me'alimji usu/id-din - iz akaida,
13. EI-Erbeuneji usu/id-din - iz akaida,
14. EI-Ajatul-bejjinat - (Jasni ajetz),
1 5. Nihajetul-idazft dirajetil-i'daz - iz stilistike,
16. Tefsiru esmaillahil-husna - (Tumaenje Allahovih lijepih imena),
17. Menakibul-imam Ef-aji'i - (Vrline imama a.ftje),
18.

Fedailus-sahabe er-rafidin - vrline ashaba,

19.

EI-Kadau ve-kaderu - o Allahovom odreenju,

20.

El-Haiku vel-ba'su - (Stvaranje iprov!Jenje),

21.

'Ismetul-enbija' (Nepogre/ivostposlanika),

22.

El-Mile/u ven-nihalu - o raznim vjerama i sektama,

23.

Muahat alen-nuhat - (Prigovorigramatiarima),

24. Mesailut-tibb - (Pitanja iz oblasti medicine), itd. l B

Nekoliko djela Razi je poeo pisati, ali ih nije uspio dovriti.
Meu njima su: Komentar na dio Ibn Sinaova Kanuna, koji se zove: EI
Kullijjat, komentar na djelo: erhul-belaga i komentar Zamaherijeva
djela: EI-Mufessal. Pored toga, Razi je nekoliko djela napisao i na
perzijskom jeziku.t9
Razi i poezija
Kao izraziti strunjak u svim disciplinama arapskog jezika, Razi
je cijenio poeziju i navodio stihove u svojim djelima, a i sam je
ponekad pisao stihove. Iza njega ostalo je dosta pounih stihova, od
kojih navodimo slijedee:

18 Nazive djela preuzeli smo od Ziriklija i od grupe autora iz uvoda u Razijev tefsir.
19 Grupa autora:

O Fahruddinu er-Razyu...

224

Dokle god razum dosegne, opetje sputan,

A veina j
f udskih djela su zabluda!
Nala tijela su div!Jina za nale dule,
I, ukratko, ovaj svijetje patnja i bol!
Nikakvefajde od dovotnih rasprava,
Osim !to sakupismo net}e rijei!
Koliko vidjesmo !Judi i drava,
Kako brzo odole i nestadoe!
Koliko se !Judi uzdize iznad brda,
Pa nestadofe, a brda ostadoe!
Tefsir
Djelo Mefatihul-gajb, uveni Razijev tefsir, ubraja se meu
najistaknutija djela racionalnog tefsira. Izuzetno je velik, po duini
jedan je od naj duih tefsira. Zato ga mnogi nazivaju Et-Teftirul-kebir
(Veliki teftir) i na nekim izdanjima tog djela stoji upravo taj, a ne njegov
stvarni naziv. U nekim izdanjima tampan je u ak 32 dijela, odnosno u
esnaest velikih tomova. Neki uenjaci smatraju da Razi nije sam
napisao taj tefsir, tj. da ga je on napisao donekle, a da ga je poslije
nj ega neko drugi dovrio. Takav stav npr. iznose Ibn Kadi u djelu
Sezeratuz-zeheb i Ibn Hallikan u djelu Ve.ftjjatul-e'ajan. Dr. Muhammed
Husejn ez-Zehebi obraa panju na taj momenat i zakljuuje da je
vjerovatno tano da Razi nije protumaio cijeli Kur'an, te da ga je
dovrio ihabuddin el-Hubi, a mogue je da je u tome imao udjela i
Nedmuddin el-Kumuli.20 U svakom sluaju, svi se slau da je i prvi i
drugi dio Razijeva tefsira potpuno isti, po stilu i ostalim
karakteristikama, tako da je nemogue tano razluiti dokle je to
Razijevo, a odakle djelo drugog uenjaka. Ipak, najee se navodi stav
da je Razi, pri tumaenju, doao do sure EI-Enbija' - to je ipak vie od
polovice Kur'ana - a da je ostatak napisao neko drugi.21 Meutim,
mnogi i ne obraaju panju na to, pa, pogotovu zbog jedinstvenog stila
u cijelom tefsiru, smatraju kompletan tefsir Razijevim djelom.

20
21

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsin vel-mujessinne, str. 293.

Isto, str. 292.

225

Fahl'1-1dd in ei'-Razi

Razijev tefsir cijene mnogi islamski uenjaci, zato to je opiran i

to detaljno obrauje mnoga pitanja iz raznih oblasti, to nije sluaj za
veinu ostalih tefsira. Tako npr. Ibn Hallikan kae da je Razi u njemu
sakupio sve rijetkosti,Z2 ono to se rijetko gdje moe nai na drugom
mjestu. On se pri tumaenju Kur'ana koristi strunim islamskim
znanostima, ali ipak u njegovom tefsiru preovladavaju ilmul-kelam,
filozofija i prirodne znanosti. Zato je njegov tefsir vjerovatno
najopirniji, kada je ilmul-kelam u pitanju.23 S obzirom na to, on je i
svojevrsna enciklopedija ilmul-kelama i prirodnih znanosti. To mu
donekle umanjuje vrijednost kao tefsira, to mu neki uenjaci navode
kao glavni prigovor.24 Neki idu ak dotle da kau kako u tom djelu ima
svega osim tefsira.25 Meutim, oito je da je to pretjerivanje i da je rije
o tefsiru koji cijene islamski uenjaci i koji se i danas tampa.
Jedna od bitnih karakteristika Razijeva tefsira je to to Razi esto
pronalazi i navodi vezu izmeu pojedinih ajeta, kao i sura. Naime,
Kur'an je, izmeu ostalog, karakteristian i po tome to se u istoj suri
navode razliite teme, te to se ponekad, bez vidljive povezanosti, niu
ajeti. Ipak, kada se dublje razmisli, doe se do zakljuka da meu tim
ajetima postoji odreena veza i da nisu tako poredani bez odreenog
razloga. Slino je i sa surama, budui da su izmijeane u Kur'anu, jer
nisu sloene ni po redoslijedu objave a ni po podjeli na mekkanske i
medinske sure. Takoer, zna se desiti da dvije sure, jedna do druge,
govore o sasvim razliitim temama, pa na prvi pogled izgleda da
meusobno nemaju skoro nikakve veze. Meutim, kada se raspored
sura promotri temeljitije, doe se do zakljuka da i tu postoji odreeni
sklad i da takav raspored nije sluajan. Ta veza meu ajetima i surama
zove se el-munasebetu i Razi se istakao u pronalaenju tih veza, koje je
potom biljeio u svom tefsiru.26
Razi je bio ehlisunnetski uenjak i u svojim postupcima i u
djelima, pogotovu u tefsiru, ulazio je u rasprave i opovrgavao stavove
sekti, a naroito mu'tezilija. Kao istaknuti strunjak u ilmul-kelamu, bio
je sposoban za to i u detalje je poznavao njihove stavove. Dodue,
22

Isto, str. 293.

23

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi,

Buhusft usulit-tefsiri ve menahid:fjhi, str. 1 55.

24 Menna' el-Kattan, nav. djelo, str. 368.

25 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str.

155.

26 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 294.

226

neki mu prigovaraju da im nije odgovarao dovoljno opirno, te da je

opirnije iznosio njihove pogrene stavove a da je odgovore i stavove
ehli-sunneta iznosio koncizno.27
Kada bi naiao na ajete koji govore o erijatskim propisima, Razi
bi navodio stavove islamskih uenjaka o tim pitanjima, s tim to je
oito

davao

prednost

afijskom

mezhebu,

iji

je

pristalica bio,

navodei detaljnije dokaze tog mezheba. Kada bi se ukazala prilika,

ulazio bi i u podruje usuli-fikha, arapskog jezika i stilistike, ali ne tako
opirno kao kada je obraivao pitanja ilmul-kelama.28

obzirom na to,

dr. Zehebi, u vidu konstatacije i kritike, zakljuuje: "Ukratko, to djelo

vie lii na enciklopediju ilmul-kelama i prirodnih znanosti, s obzirom
na to da ta strana preovlauje u njemu, tako da donekle umanjuje
njegovu vrijednost kao tefsira asnog Kur'ana."29
Razi je bio sposoban iz kur'anskih rijei izvui mnoge zakljuke,
pa zato njegov tefsir i jeste obiman. Tako npr. on samo
na

290

Fatihu

tumai

stranica velikog formata - u izdanju koje nam je dostupno. U

uvodu u tumaenje

Fatihe Razi istie

da je jednom prilikom rekao kako

se iz te sure moe izvui deset hiljada pitanja, zakljuaka i korisnih

stvari, pa su mu to neke neznalice pokuale osporiti, ali on tim
tumaenjem dokazuje da je to mogue.30 Zatim on, tumaei

Euzu

(isti'aza), kae da se ljudi njenim uenjem ne utjeu samo od ejtana,

nego od svega to j e loe.

loe moe biti

i u vjerovanju i u

praktinim djelima. to se tie vjerovanja, on navodi poznati hadis po

kojem e biti sedamdeset dvije skupine muslimana koje e neke stvari
pogreno vjerovati i zasluiti dehennemsku vatru, te injenicu da
postoji oko sedam stotina razliitih vjera i frakcija. Kada se njihove
greke u vjerovanju saberu, dobije se brojka od nekoliko hiljada. Kada
se tome jo pridoda i nekoliko hiljada praktinih djela
zabranjena i od kojih se utjeemo Allahu uenjem
da se iz same

Euze

Euze,

koja su

onda ispada

moe izvui deset ili vie hiljada pitanja i korisnih

zakljuaka.31 Tumaei poetak

Fatihe on ukazuje na

to

da

je

nemogue prebrojati Allahove blagodati na kojima Mu se tom surom

27 Isto, str. 294, 295.

28 Isto, str. 295.
29 Isto, str. 295.
30

Fahruddin er-Razi, Et-Tifsirl-leebir, str.

31

Isto, str. 4.

3.

227

Faht't-\ddin et'-"Razi

zahvaljujemo, pa da bi nas njeno detaljno istraivanje odvelo do

milion, pa moda i vie pitanja i odgovora!32
Kajanje zbog bavljenja ilmul-kelamom
S obzirom na njegovu inteligenciju, na vrijeme koje je proveo
bavei se ilmul-kelamom i na djela koja je napisao, moe se rei da je
Razi bio jedan od najistaknutijih strunjaka u toj oblasti. Meutim,
interesantno je navesti da se Razi, pred kraj ivota, pokajao to je
toliko vrijeme proveo bavei se ilmul-kelamom. Naime, vie njegovih
biografa navode da je on pred kraj ivota rekao: "Kamo sree da se
nisam uope bavio ilmul-kelamom!", te da je onda zaplakao.33 Pored
toga, vie njih navodi i slijedee njegove rijei: "Upoznao sam se sa
metodama ilmul-kelama i filozofskim pravcima, ali ne vidim da oni
mogu ugasiti e ili izlijeiti bolesnog! Zakljuio sam da je najispravniji
put, kur'anski put."34
Takoer se navodi da je u jednom stihu rekao: "Pobjednik je
onaj ko se dri vjerovanja naih starica. "35 Time je htio ukazati na
injenicu da se putem ilmul-kelama, izmeu ostalog, nastoji racionalno
dokazati postojanje Uzvienog Allaha, ali da nema koristi od tih
rasprava, te da je najbolje vjerovati na osnovu Kur'ana, ne uputajui
se u duge rasprave. U svakom sluaju, sve to govori da je on, pred kraj
svog ivota doao do ubjeenja da nema potrebe za kelamskim
raspravama, te da se vratio putu selefi-saliha.36
Oporuka
Razi se esto prisjeao smrti i tom prilikom bi govorio: "Izuio
sam sve znanosti koje ovjek moe savladati, ali i pored toga dajem
prednost susretu sa Uzvienim Allahom i gledanju u Njegovo lice."37 U
tom smislu, on je u zadnjoj godini svog ivota izrekao svoju oporuku,
32 Isto, str. 6.

33 Grupa autora:
34

O Fahruddinu er-Razyu . .
.

Isto.

35 Ibn Kesir, nav. djelo, str. 66.

36 Isto, str. 67.

37 Grupa autora:

O Fahruddinu er-Razyu. . .

228

oporuku, koju je zapisao nj egov uenik Ibrahim ibn Ebi Bekr el

Isfahani, a koju mnogi smatraju pravim putokazom za one koji hoe

da se bave izuavanjem nauke. On u njoj, izmeu ostalog, kae:

" . . . Brao u vjeri i brao u traenju istine! Znajte da ljudi tvrde da

ovjek svojom smru kida veze sa svij etom. To je ope pravilo od

kojeg postoje dva izuzetka: trajno djelo - koje je uzrokom upuivanja

dove za umrlog,

te dobro odgojena djeca. Znajte da sam ja bio

zaljubljenik nauke, te da sam pisao o svemu i svaemu. (...) Probao

sam puteve ilmul-kelama, ali u njima ne naoh korist koja je ravna

koristi u asnom Kur'anu, zato to Kur'an navodi na priznanje svake

veliine i vrijednosti Uzvienom Allahu i zabranjuje udubljivanje u

rasprave i iznoenje dokaza za suprotne stavove. To je samo zato to

ljudski razum luta i gubi se u tim dubokim tjesnacima i skrivenim

putevima.

Allahu moj! Ja nemam nikog drugog do Tebe, niti oekujem da

mi neko pomogne osim Tebe! Ja priznaj em svoje grijehe, nedostatke i
mahane. Zato, nemoj dozvoliti da moja nada propadne i nemoj odbiti
moju dovu! Zatiti me od Tvoje kazne prije, u toku i poslije smrti!

Olakaj mi smrtne muke i olakaj mi nastupanje smrti! Nemoj mi

pojaavati bolove i tegobe, jer Ti si najmilostiviji od svih milostivih!

to se tie naunih djela koja sam napisao i u kojima sam iznio

mnoga pitanja u vezi sa prethodnim uenjacima, ko ih bude itao pa

mu se uine lijepa, neka me, iz svoje dobrote, po lijepom u dovi

spomene. A ako mu se ne dopadnu, neka ne govori nita loe, jer ja

sam time elio samo da obogatim nauna djela i potaknem ljudsku

misao, oslanjajui se u svemu na Uzvienog Allaha. (. . .) Oporuujem i

ponavljam

svoju

oporuku!

opet,

ponavljam

svoju

oporuku

odgaj atelju moga sina Ebu Bekra, da se maksimalno potrudi za njegov

odgoj . Znaci inteligencije i otroumnosti kod njega su vidljivi, pa

moda e ga Allah uputiti onom to je dobro! Naredio sam njemu,

svojim uenicima i svima koji se osjeaju dunim prema meni, da

sakriju vijest o mojoj smrti, kada umrem, da nikog o tome ne

obavijeste i da me sami ukopaju

38

...

"38

Isto.

229

Fah.-.-ddin e...-Razi

Smrt
Razi je umro prvog dana Ramazanskog bajrama

606. godine po

Hidri. Neki navode da nije umro uobiajenom smru, nego da je

otrovan i da je od toga umro. Naime, on se u ivotu sukobljavao sa
raznim

sektama

pobijao

njihove

stavove.

Meu

njegovim

najistaknutijim protivnicima bile su keramij e. Kae se da je on jedan

dio njih vratio ehlisunnetskim stavovima. Meutim, neki od njih to
nisu mogli gledati, pa su mu uspjeli staviti otrov u jelo, tako da je od
toga umro.39
Iza Razija ostala su dva sina i kerka. Prvi njegov sin dobio je
poasno ime:

Dijauddin (SI!}etlo t!Jere),

a drugi:

emsuddin (Sunce tjere).

Kod

drugog sina Razi je primijetio znakove posebne inteligencije, pa je u

svojoj oporuci naglasio potrebu njegova odgoja, te rekao da e biti
ueniji od njega, ako poivi. Vjerovatno zato, nj egov mlai sin je
poslije dobio poasni naziv:

Fahruddin, po

ocu, nakon Razijeve smrti.40

Razijeva kerka udala se za vezira na dvoru vladara Horezma. Nakon

izvjesnog vremena, Mongoli su zauzeli prostore Horezma i, po svom
ustaljenom obiaju, ubili veinu lokalnog stanovnitva, ne imajui
milosti. Ipak, napravili su izuzetak, nakon to su zamoljeni da potede
Razijevu djecu. Oni su to uinili, iz potivanja prema tom velikom
uenjaku.41

***

39

To se npr. navodi u uvodu u njegov tefsir, te u: Ibn Kesir, nav. djelo, str. 67.
Grupa autora: O Fahruddinu er-Razy11...
41 Isto.
40

230

D) ERIJATSKO -PRAVNI TEFSIR

. ..
.
l
9r e .. ,, ->=-. " . ,

EB U BEKR EL-DtESSA S
l

l<2

' ,,

..;S-: '

305/91 7.-370/980.

Dessas je, u svoje vrijeme, bio najistaknujtiji islamski

pravnik hanefijskog mezheba. Pored fikha, naroito se istakao u
tefsiru, akaidu i arapskom jeziku. U Bagdad su mnogi dolazili
kako bi od njega neto nauili. Njegov tefsir jedan je od
najistaknutijh fikhskih tefsira, pogotovu tefsita hanefijskog
mezheba, iji je Dessas bio pripadnik.

6bCA Beki" ei-Dessas

Njegovo puno ime je: Ahmed ibn Ali er-Razi ehu Bekr el
Dessas.1 U stvari, El-Dessas mu je nadimak, ali je po njemu poznatiji
nego po vlastitom imenu.2 Roen je 305/917. godine, prema jednima
u Bagdadu3, a prema drugima u Rejju.4 Temeljitije analize njegove
biografije ukazuju da je roen u Rejju, te da se u Bagdad preselio kada
je imao dvadeset godina, odnosno 325. hidretske godine. Naime,
stanovnik Rejja naziva se Ratf, to je nadimak nekoliko islamskih
uenjaka, kao i samog Dessasa. Pored toga, u nekoliko njegovih
biografija navodi se da je u Bagdad doao 325. godine.s Istakao se u
vie naunih disciplina i autor je brojnih djela. Bio je izuzetno
skroman, poboan i principijelan. Dva puta mu je nueno da se
prihvati sudstva, ali to nije prihvatio - bojei se pritisaka onih koji su
bili na visokim poloajima - iako je i tada bilo uenjaka koji bi jedva
doekali da im se ponudi takav poloaj. 6
Naime, abasijski halifa Muti' (946-974) traio je najuenijeg i
najsposobnijeg islamskog pravnika da preuzme upravljanje sudstvom
na nivou drave, pa su mu uenjaci predloili Dessasa. Znajui kakvo
je stanje u tadanjoj dravi, Dessas je to oba puta odbio,7 dajui tako i
ostalim islamskim uenjacima primjer kako se Allahovi propisi ne
smiju podvrgavati i potinjavati interesima grupe ljudi, organizacije, pa
ni drave. Naprotiv, principi islama treba da budu iznad svega ostalog i
bilo koji uenjak, a pogotovu kadija (erijatski pravnik), mora biti
neovisan ako hoe da sudi po Allahovim zakonima. U tome mu je
sigurno dobar primjer bio i njegov uitelj i ejh Ebul-Hasan El-Kerhi,
koji je, takoer, slinu ponudu odbio i zahtijevao od svojih uenika da
1

Hajruddin ez-Zirikli,

EI-A'Iam, I tom, str.

171.

2 Skoro svi uenjaci koji s u pisali o njemu navode taj nadimak a samo poneki ukau na

vrlo rijetko zastupljeno miljenje da to nije njegov nadimak. O tome vidjeti: Abdulkadir
ibn Mul].ammed el-Kurei el-Hanefi,
II izd, I tom, str.

3 Dr.

EI-Dzevahirul-mudijje.ft tabeleatil-hane.ftjje,

Rijad 1 993,

222.

Muhammed Husejn ez-Zehebi,

Et-Tefsiru vel-m".ftssirune, II

4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 1 7 1 .

5 Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi,

tom, str. 438.

El-Imam Ahmed ibn Ali er-Ra ei-Dssas, Kuvajt

1 980.

god, str. 43.

6 Ahmed ibn Ali er-Razi el-Dessas,

Ahleamui-!Vtr'an,

Predgovor o ivotopisu autora,

Bejrut 1 997. godine, I tom, str. 4.

7 Ahmed ibn Ali el-Hatib el-Bagdadi,

Tarihu Bagdad,

Kairo, bez god. izd, IV tom, str.

314. Ibn Kesir, takoer, navodi taj sluaj, s tim to on kae da mu je taj poloaj nudio
slijedei halifa, Tai' (974-991). Vidjeti: Ibn Kesir,

232

EI-Bidqje ven-nihqje, Xl dio, str.

317.

takvo ta ne prihvataju.8 Interesantno je da su ga u toj odluci podrali

iskreni islamski uenjaci, koji su bili svjesni stanja u tadanjem
drutvu.
etvrto stoljee po Hidri karakteristino je po slabljenju
abasijskog hilafeta, pojavi nereda i raznih vrsta potresa, te otcjepljenju
pojedinih dijelova hilafeta. Stanje se pogoralo do te mjere da je
centralna vlast imala utjecaja samo nad Bagdadom i njegovom
okolinom, dok su svi ostali dijelovi hilafeta samo formalno priznavali
halifu, a u stvari su djelovali potpuno samostalno. U to vrijeme
prisutne su bile i razmirice i sukobi na nacionalnoj ili mezhebskoj
osnovi, to je dodatno destabilizirala drutvo.9 Kada se to sve uzme u
obzir, postaje jo jasnije zato Dessas nije prihvatio visoku funkciju
koja mu je bila nuena. Dio ivota proveo je u Ehvazu i Nisapuru, ali
je, uglavnom, ivio u prij es tonici hilafeta, Bagdadu, 10 gdje je i umro,
370/980. godine. l l

Dessas kao uenjak

Iako su politike i drutvene prilike bile tako teke, ipak je
etvrto stoljee po Hidri poznato po pravom procvatu, uoblienju i
konanom formiranju svih islamskih naunih disciplina. To stoljee
dalo je veliki broj strunjaka u svim islamskim znanostima, to je,
svakako, pomoglo i u obrazovanju i formiranju Dessasa kao uenjaka
koji se istakao u vie naunih disciplina.12 On se obrazovao pred
najistaknutim uenjacima tog vremena, kao to su:
1. Ebui-Hasan ei-Kerhi, koji je svojevremeno bio najistaknutiji
hanefijski pravnik - on mu je bio glavni ejh i uitelj i od
njega je najvie nauio,
2. E bu Sehi ez-Zudad, koji se posebno istakao u disciplinama
arapskog jezika,

Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 47.

Isto, str. 16-25.
10
Isto, str. 4.
11
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, I tom, str. 171.
12
Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 26-31 .
9

233

<SbiA Bekr- ei-Dessas

3. Ehu Umer Gulam Sa'leb, koji je bio strunjak u hadiskim

disciplinama, 13
4. Ebui-Kasim Suldman ibn Ahmed et-Taberani - uveni muhaddis i
autor dobro poznatih hadiskih zbirki,
S. Ebui-Abbas ei-Esamm en-Ndsaburi
hadiskim disciplinama, 14

- istaknuti uenjak u

6. Abdulbaki ibn Kani' el-Kadi - istakao se u vie disciplina,

naroito u hadisu,
7. Da'lede ibn Ahmed - istakao se u vie disciplina, naroito u
fikhu i hadisu,1s
8.

Abdullah ibn Da'ftr ibn Ahmed ibn Faris - naroito se istakao u

disciplinama arapskog jezika,1 6

9. Ehu Ali ei-Farisi - uveni uenjak u disciplinama arapskog

jezika,
1 0. Muhammed ibn Abdullah el-Rakim en-Ndsaburi - uveni
historiar i muhaddis, autor uvenog Mustedreka,11 i drugi.
Brzo je napredovao u izuavanju razliitih naunih disciplina,
tako da se za njega kao uenjaka ulo jo dok je bio veoma mlad.
Istakao se u svim tradicionalnim islamskim znanostima: akaidu, hadisu,
arapskom jeziku, a posebno fikhu i tefsiru. U skoro svim Dessasovim
biografijama istie se podatak da je, u svoje vrijeme, bio najueniji
hanefijski pravnik i najvei autoritet u hanefijskom fikhu.18 uveni
Hatib el-Bagdadi kao njegove osnovne karakteristike navodi: " ...prvak
u hanefijskom fikhu u svoje vrijeme, bio je uven po skromnosti i
pobonosti."19 Zbog uenosti, mnogi su dolazili do njega u Bagdad,
kako bi neko vrijeme proveli sa njim i stekli odreeno znanje,
pogotovu iz oblasti hanefijskog fikha. Mnogi za njega tvrde da je bio
mudtehid, tj. ta je mogao samostalno izvlaiti erijatske propise iz
13 Abdulkadir

ibn Muhammed el-Kurei el-Hanefi, nav. djelo, I tom, str.222, 223.

Ibn Kesir, nav. djelo, XI dio, str. 317.
15 Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi, Sijem e'lamin-nubela', XVI tom, str. 340.
16 Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 79-80.
17 Isto, str. 87,88.
1 8 Vidjeti, npr: Ahmed ibn Muhammed el-Edinrevi, Tabeleatul-mufes.ririn, str. 84.
1 9 Ahmed ibn Ali el-Hatib el-Bagdadi, nav. djelo, IV tom, str. 314.
14

234

kur'anskog i hadiskog teksta, a samo pojedini izuzeci mu ne priznaju

taj nivo.20
Njegovi biografi navode poprilino dug spisak istaknutih uenika
koji su uili pred njim, kao ejhom i uiteljem. Od njih zavreuju da se
posebno spomenu:
l.

Muhammed ibn Jahja ibn Mehdi ei-Durdani - uveni pravnik

hanefijskog mezheba,

2. Ebu Bekr Ahmed ibn Musa ei-Huvarizmi - istakao se u tefsiru,

hadisu i historiji,
3.

Ahmed ibn Muhammed ibn Umer - posebno se istakao u hadisu,

4. Ebu Da'jer Muhammed ibn Ahmed en-Neseft

strunjak u fikhu i kadija,
S.

istaknuti

Muhammed ibn Ahmed ibn Ahmed ez-Za'jerani - posebno se

istakao u fikhu,

6. Muhammed ibn Ahmed ibnut-Tajjib el-Kemari - posebno se istakao

u fikhu,2t i mnogi drugi.

Dessas je autor brojnih djela, od kojih su najpoznatija:

l.

Ahkamui-Kur'an - njegov tefsir,

2. Kitabu usulil-ftkh - djelo iz oblasti osnova erijatskog prava,

3.

erhu muhtesarii-Kerhi - komentar djela njegova ejha u oblasti

hanefijskog fikha,

4.

erhu muhtesarit-Tahavi - komentar Tahavijeva fikhskog djela,

S.

erhui-Dami'il-kebir - komentar ejbanijeva fikhskog djela,22

6. erhui-Dami'is-sagir
djela,

komentar drugog ejbanijeva ftkhskog

7. Muhtesaru ihtilaftlfukaha' - sie Tahavijeva fikhskog djela,23

20

Ahmed ibn Ali er-Razi ei-Dessas, Ahkamui-IVIr'an, Predgovor o ivotopisu autora, I

tom, str. 4.
21 Abdulkadir ibn Muhammed ei-Kurei ei-Hanefi, nav. djelo, I tom, str. 223.
22 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 438.
235

6b!A Beki' ei-Dessas

8.

erhul-esmail-husna - o Allahovim lijepim imenima,

9. Devabat - odgovori na pitanja koja su mu upuivana,24 itd.

Iz naziva vidi se da je dosta djela napisano u obliku komentara
na ranije napisana djela iz oblasti hanefijskog fikha. Meutim, treba
istai da to ukazuje na Dessasovu izuzetnu strunost u fikhu, jer se
pisati komentare postojeih djela mogu usuditi samo oni koji izuzetno
dobro poznaju tematiku i ono to je autor htio da kae. Kroz
komentare on je obradio skoro sva glavna djela hanefijskog mezheba,
od vremena Ebu Hanife pa do svog vremena. 25 Sa dozvolom svog
ejha Kerhija, Dessas je otputovao u Nisapur, kako bi jedno vrijeme
uio od svog drugog uitelja Hakima Nejsaburija. Dok je boravio u
Nisapuru, ejh Kerhi je umro, 340. hidretske godine, pa se Dessas
vratio 344. godine u Bagdad, kako bi preuzeo katedru i ulogu koju je
imao Kerhi. Sama injenica da to mjesto nije moglo biti dodijeljeno
nekom drugom, govori o njegovoj uenosti i potivanju od strane
ostalih islamskih uenjaka.26
Dessasov tefsir
Naziv njegova tefsira Ahkamui-Kllr'an (Kur'anski propist) ukazuje
na to da je u tom tefsiru posebna panja obraena na ajete sa fikhskom
tematikom, odnosno na ajete iz kojih se mogu izvui erijatski propisi.
Takva vrsta tefsira zove se fikhski tefsir, ili tumaenje ajeta koji u sebi sadre
propise (tefsiro ajatil-ahkam). Sva etiri mezheba imaju svoje fikhske
tefsire, odnosno, iz svih mezheba pojavili su se odreeni uenjaci, koji
su te ajete tumaili shodno stavovima dotinog mezheba. Dodue, ima
i tefsira koji su nezavisni u odnosu na mezhebe, pa mufessiri, u takvim
sluajevima, tumae ajete koji u sebi sadre propise onako kako
smatraju da je najispravnije, bez obzira na to sa kojim e se to
mezhebom slagati.
Budui da je Dessas bio hanefijskog mezheba i poto zastupa
stavove tog mezheba, njegov tefsir spada u fikhske tefsire hanefijskog

Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 104.

Abdulkadir ibn Muhammed el-Kurei el-Hanefi, nav. djelo, I tom, str. 223, 224.
25 Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 103.
26 Isto, str. 48.
23

24

236

mezheba. Smatra se jednim od najvanijih fikhskih tefsira, pogotovu

za sljedbenike hanefijskog mezheba, jer ga on, kroz ovo djelo, brani i
popularie.27 On tumai skoro sve kur'anske sure, shodno njihovom
redoslijedu, ali obuhvata samo ajete koji su u vezi sa fikhskim
propisima. U veini sluajeva ajete tumai kroz poglavlja, tako to iz
samih ajeta izvue temu i po njoj nazove poglavlje u kojem tumai
dotine ajete. Vrlo rijetko se desi da u okviru jednog poglavlja obradi
vie ajeta, a daleko ee u jednom poglavlju obradi samo jedan ajet, ili
jedan ajet protumai u nekoliko poglavlja, shodno veliini i tematici
samog ajeta.
Meutim, on ne navodi samo propise koji se direktno mogu
izvui iz ajeta koje tumai, nego se uputa u fikhske rasprave, navodei
opirno dokaze pojedinih uenjaka. Zato dolazi u situaciju da, u nekim
sluajevima, navodi i propise koji samo indirektno, izdaleka imaju vezu
sa dotinim ajetima, ili nemaju skoro nikakve veze sa njima. Tako npr.
prilikom tumaenja rijei Uzvienog: "A one koji vjeruju i dobra djela
ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rijeke tei... " 28 on,
izmeu ostalog, navodi i pitanje kada neko kae da e osloboditi roba
koji ga obraduje vijeu o roenju djeteta, pa ga njih vie obavijesti o
tome. 29 Upravo zato njegov tefsir je poprilino opiran i do sada je
tampan u tri toma. Zbog toga to opirno navodi stavove raznih
mezheba i odgovara na njih, neki uenjaci mu prigovaraju da to djelo
vie lii na neko fikhsko djelo, nego na tefsir.3o
Ono to mnogi uenjaci prigovaraju Dessasu jeste da je on, iako
navodi i stavove drugih mezheba, oito pristran svom mezhebu,
pokuavajui uvijek da dokae da je miljenje hanefijskog mezheba
najispravnije. Tako npr. dr. Zehebi, ukazujui na to, kae: "Autor je Allah mu se smilovao i oprostio mu - jako pristran hanefijskom
mezhebu, zbog ega u svom tefsiru nategnuto tumai neke ajete kako bi ili u prilog njegovom mezhebu, ili kako barem ne bi mogli
sluiti kao dokaz uenjacima drugih mezheba. Onaj ko se slui tim
tefsirom osjea duh pristranosti hanefijskom mezhebu na mnogim
mjestima. (...) Tako npr. kada tumai drugi ajet sure En-Nisa': 'I
27 Menna' el-Kattan, Mebahisft 'u/umiJ-Kur'an, str. 377.
28 En-Nisa', 25.
29 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 439.
30 Isto, str. 378.

237

6b"' Beki" ei-Dessas

siroadi imanja njihova uruite, hravo za dobro ne podmeite ... ', te

esti ajet iste sure: 'I provjeravajte siroad dok ne stasaju za brak; pa
ako ocijenite da su zreli, uruite im imetke njihove .. .', oito je da iz ta
dva ajeta pokuava izvui dokaz za mezheb Ehu Hanife, po kojem je
dunost predati siroetu njegov imetak kada napuni dvadeset i pet
godina, makar se kod njega i ne osjetila zrelost. "31 Pored toga, on u
sluaju nekih pitanja, branei vlastiti mezheb, zna negativno govoriti o
uenjacima drugih mezheba, pogotovu o afiji.32
Iz tumaenja pojedinih ajeta takoer se moe zakljuiti da je
donekle bio pod uecajem akaidske kole mu'tezilija. Tako npr. pri
tumaenju ajeta o sihru, on govori da je sihr opinjavanje, nagovor
ejtana i ogovaranje - a ne stvarnost sama po sebi (hakika) - te porie
vjerodostojnost hadisa koji navodi Buhari a u kojem stoji da je sihr bio
napravljen i samom Poslaniku, s.a.v.s.33 Pored toga, tumaei 103. ajet
sure EI-En'am, on ga povezuje sa 22. i 23. ajetom sure EI-Kijame,
zakljuujui da nee biti mogue vienje Allaha ni na drugom svijetu,
to ie dobro poznat stav mu'tezilija. Zbog tih karakteristika, neki su
Dessasa ubrojali u mu'tezile. Meutim, ako se to pitanje temeljito
promotri, doe se do zakljuka da za to nema osnova. Nakon takve
analize, moe se doi do zakljuka da je on, samo u vezi sa pitanjem
vienja Allaha na ahiretu, bio pod uecajem mu'tezilija, a da u svemu
ostalom ostaje zasluan i istaknuti ehlisunnetski uenjak. U vie
sluajeva, u mnogim svojim djelima, on je sasvim jasno zastupao
stavove ehli-sunneta a kontrirao miljenjima mu'tezilija.34
Na samom poetku svog tefsira Dessas ukazuje na to da je ve
prije napisao uvod u tefsir, u kojem je dao osnovne naznake iz oblasti
akaida i osnovna pravila na osnovu kojih se izvlae erijatski propisi iz
ajeta i hadisa, te da se to sve mora dobro poznavati ako se eli tumaiti
Kur'an, odnosno izvlaiti iz njega erijatske propise. Time on aludira
na svoje djelo Kitabu usu/il-fi/eh, koje je, ipak, ostalo zasebno djelo i nije
tampano zajedno sa njegovim tefsirom.35 Zatim, nakon dove upuene
Allahu za uputu u toku pisanja tog djela, on poinje sa tumaenjem
31

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 440.

Pogledati npr. njegovo tumaenje 23. ajeta sure En-Nisa'.
33 Ahmed ibn Ali er-Razi el-Dessas, nav. djelo, I tom, str. 41-58.
34 Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 50-58.
3S Vidjeti: Ahmed ibn Ali er-Razi el-Dessas, nav. djelo, I tom, str.
32

238

6.

Bismille.

Odmah na poetku on ukazuje na ta e usmjeriti svoju panju

prilikom njenog tumaenja:

1.

Neizreeno znaenje

Fatihe, koje se podrazumijeva,

2.

Da li je

3.

Da li je ona sastavni dio Fatihe?

4.

Da li je sastavni dio ostalih sura na ijim poecima se nalazi?

S.

Da li je ona sama kompletan ajet?

6.

O njenom uenju u namazu.

7.

O njenom ponavljanju na poetku svake sure u namazu,

8.

O njenom uenju naglas, i

9.

O njenim brojnim znaenjima i koristima.

Bismilla na poetku Kur'ana njen sastavni dio?

I iz navedenog se vidi da je on opirno i temeljito prilazio

tumaenju svakog ajeta. Iako stoje primjedbe koje su mu upuivali
odreeni islamski uenjaci, ipak je njegov tefsir izuzetno vrijedan i
nezaobilazan kada su u pitanju fikhski tefsiri. To se moe vidjeti i iz
toga to mu to priznanje odaju i oni koji su pripadnici drugih mezheba
i koji mu upuuju odreene kritike. Za njega se, takoer, moe rei da
je jedan od prvih mufessira koji je pisao na nauno utemeljen i
precizan nain, shodno pravilima usuli-fikha, koje je sam iznio u
uvodu u svoj tefsir, odnosno u djelu

Kitabu usulil-fikh.36

Iz samih

navoda u tefsiru i ukazivanja na svoja druga, ve napisana djela, moe

se zakljuiti da je tefsir

Ahkamui-Kur'an

njegovo zadnje ili jedno od

njegovih zadnjih djela.37

Poznato je da u surama

EI-Bekare i En-Nisa' postoji

najvie ajeta

koji govore o fikhskim propisima, pa zato i u njegovom tefsiru

tumaenje tih sura zauzima dosta mjesta. Tako on, u prvom tomu svog

EI-Fatiha i EI-Bekare. U drugom tomu on

sure Alu 'Imran, En-Nisa' i EI-Maide, a u treem tomu tumai

tefsira, tumai samo sure

tumai

sve ostale sure za koje je smatrao da se iz njih mogu izvui erijatski

propisi. to se tie najkraih sura, odnosno sura u posljednjem,
tridesetom, duzu Kur'ana, on tumai slijedee sure:

36 Vidjeti: Adil Dasim en-Nemi, nav. djelo, str. 5.

37 Isto, str. 1 1 6.

239

El Infikak, El-

eb"' Bek.- ei-Dessas

A 'la, El-Be/ed, Ed-Duha, EI-Infirah, EI-Kadr, EI-Bejjine, EI-Ma'un, EI

Kevser, EI-Kaftrun, En-Nasr, Tebbet i EI-Felek. Interesantno je primijetiti
da ne tumai suru En-Nas, iako je ona bliska po znaenju suri EI-Felek
i iako se njih dvije zajedno navode u hadisima kao mu'avvizetani, tj. sure
koje se ue kao zatita od ejtana, sihra i svake vrste zla.

* * *

240

K UR TUBI
<

J..4 ,,

(H J..o ,

-- /-- 671 / 1 27 3
-

Kurtubi je jedan od najznaajnijih islamskih uenjaka ne

samo sa podruja Andaluzije, ve i ostatka islamskog svijeta.
Istakao se u vie naunih disciplina a naroito u tefsiru, fikhu,
hadisu, akaidu i arapskom jeziku. Njegov tefsir jedan je od
najistaknutijih fikhskih tefsira, pogotovu tefsira malikijskog
mezheba, iji je pripadnik bio. Bio je izuzetno skroman i
poboan, poznat po lijepom odnosu prema drugim uenjacima,
ak i kada se s njima razilazio u miljenju. Prihvatao je stavove
sa jaim dokazima, bez obzira kojem mezhebu pripadali.

Ko.utAbi

Njegovo puno ime je: Muhammed ibn Ahmed ibn Ebi Bekr ibn
Ferh el-Ensari el-Hazredi el-Endelusi Ebu Abdillah el-Kurtubi. 1
Roen je u Kordovi u paniji, ali nije poznato koje godine. Uio je
pred istaknutim uenjacima svog vremena, tako da je i sam postao
jedan od njih. U njegovo vrijeme islamska kultura i civilizacija bila je u
procvatu, tako da su prilike bile pogodne za uenjake i izuavanje
nauke.

Naime,

osniva

dinastije

muvehhiduna

Muhammed

ibn

Tumert, bio je istaknuti uenjak svog vremena a kao i ostale halife iz te

dinastije

(5 1 4-668. hidretske godine) bio je pobornik nauke i njenog

izuavanja. Kordova je bila naroito na glasu, jer je, u poreenju sa

ostalim gradovima panije u Kordovi bilo najvie biblioteka i knjiga, te
istaknutih uenjaka.2 Kurtubi je odrastao u takvoj sredini, obrazujui se
u raznim znanostima, kao to su: Kur'an i nj egove znanosti, tefsir,
fikh, hadis, akaid, arapski jezik sa svim disciplinama, poezija itd.3
Kasnije se preselio u Gornji Egipat, preciznije u Minju sjeverno od Asjuta - gdje je i ivio do smrti,

67 1 / 1 273. godine.4

Njegovi biografi navode da je bio izuzetno skroman i poboan, te da je

volio

j ednostavnost

izbjegavao

usiljenost

izvjetaenost.

Maksimalno je nastojao da uskladi svoja dj ela sa islamskim principima i

znanjem koje je posjedovao. Trudio se da vrijeme maksimalno koristi,
pa je ili bio u ibadetu ili je pisao djela. Veoma dobro je poznavao vie
islamskih disiplina, posebno tefsir, zbog ega ga i danas mnogi ubrjaju
meu velikane tefsira.

Kurtubi kao uenjak

Sigurno je da su povoljni uslovi u kojima je Kurtubi ivio i radio
imali utjecaja na formiranje njegove linosti i na to da je izrastao u
istaknutog islamskog uenjaka. U takvoj sredini on je imao priliku biti
u kontaktu i uiti od tadanjih najistaknutijih i najzaslunijih uenjaka.
Biografi

navode imena vie njegovih

uitelja, meu kojima

su

najistaknutiji:

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, V tom, str. 322.

Muhammed Ibrahim el-Hafnavi, Predgovor Kurtubijevom tefsiru, Kairo 1 996, II izd, I
tom, str. 6.
3 Isto, str. 6.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 322.
2

242

1 . Ehu Muhammed Abdulvehhab ibn Revad ei-Iskenderani el-Ma/iki

(umro 648. god.) - uveni muhaddis.
2. Behauddin ebui-Hasan Ali ibn Hibetullah ibn Se/ame ei-Misri e
.afi'i, poznat kao: Ibnul-Dummejzi (umro 649. god.) strunjak u hadisu, fikhu i kiraetima.

3. Ebui-Abbas Ahmed ibn Umer ibn Ibrahim el-Ma/iki ei-Kurtubi

(umro 656. god.) - komentator Muslimova Sahiha.
4. El-Hasan ibn Muhammed ibn Amruk et-Timi en-Nqsaburi ehu Ali
Sadruddin ei-Bekri (umro 656. god.). s
Pored direktnih uitelja, od kojih je u neposrednom kontaktu
primao znanje, kroz Kurtubijeva djela moe se primij etiti da je
koristio, ili da su na njega bitno utjecali slijedei uenjaci:

1 . Muhammed ibn Derir et-Taberi (umro 310. god.) - istaknuti

uenjak u vie oblasti, posebno poznat u tefsiru, fikhu i
historiji.

2. Ali Ibn Muhammed ei-Maverdi (umro 450. god.) - istaknuti

uenjak u vie oblasti, dugo godina radio kao kadija.

3. Ehu Bekr ibnui-Arebi (umro 543. god.) - uveni panjolski

uenjak, autor dobro poznatog fikhskog tefsira.

4. Abdulhakk ibn Atijje ei-Endelusi (umro 542. god.) - posebno

poznat po svom tefsiru, i on je j edan od uenjaka koji su
ivjeli na teritoriji panije.

5. Ehu Da'fer en-Nehhas.6

O nj egovoj uenosti svjedoe rijei brojnih kasnijih islamskih
uenjaka, koji su hvalili njegova djela, prije svega tefsir. Zato ne udi
kada se naie na podatak da se ne mali broj kasnijih istaknutih
mufessira koristio njegovim djelima i donekle ga uzimao za uzor.
Takav je, naprimjer, sluaj sa: Ehu Hajjanom el-Endelusijem (umro

7 54. god.) - takoer uvenim panjolskim mufessirom, zatim sa

774. god.) - autorom jednog

uvenim Ismailom ibn Kesirom (umro

od najpriznatijih tefsira ikada napisanih, te sa Muhammedom ibn

Muhammed Ibrahim el-Hafnavi, Predgovor Kurtubijevom tefsiru, str. 7.

Isto, str. 8, 9.

243

K.-l"t.-bi

Alijem e-evkanijem (umro

1 255. god.) - istaknutim uenjakom i

autorom dobro poznatog tefsira.7

Kurtubi je bio plodan pisac i napisao je vie djela, od kojih se i
danas mnoga tampaju i koriste. Od njih su najistaknutij a:

1 . EI-Dami'u Ji ahkamii-Kur'an - njegov tefsir.

2. K.am'uJ-hirsi biz-hdi vel-kana'ah - o skromnosti i zadovolj stvu.

3. EJ-Esna ft ferhi esmaillahiJ-husna

tumaenje Allahovih lijepih

imena.

4. Et-Tizkarfi efdalil-ezkar.
5. Et-Tezkire bi ahvaliJ-mevta ve ahvaliJ-ahireh.
6. Et-Takrib Ji kitabit-temhid. B
7. erhut-tekassi.
8. El-l'/am bima fi dinin-nesara minel-mefasidi vel-evham ve izharu

mehasini dinil-islam - poreenje izmeu kranstva i islama.

9. Risa/efi elkabil-hadis.
10. Kitabul-akdijeh.
1 1 . EJ-Misbahfil-dem'i bejnel-efali ves-sihah.
1 2. EJ-Muktebes fi ferhi Muvetta' Malik ibn Enes - komentar
Malikova Muvetta'a.9

Kurtubijev tefsir
Njegov tefsir

EI-Dami'u Ji ahkamii-Kur'an

veoma je cijenjen, jer

je on uoio odreene nedostatke prethodnih mufessira, pa ih je u

svom djelu nastojao otkloniti. Tako npr. on navodi povode objave
ajeta, kiraete, gramatiku analizu ajeta, pojanjava tee kur'anske izraze,
esto se oslanja na jezika pravila i odreena znaenja dokazuje kroz
poeziju, pobija stavove mu'tezilija, kaderija, iija, filozofa i ekstremnih
sufija. Ne navodi brojne prie i legende, koje su bile puno zastupljene
7

Isto, str. 9.
Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 322.
9 Muhammed Ibrahim el-Hafnavi, Predgovor Kurtubijevom tefsiru, str. 7, 8.
8

244

u mnogim prethodnim tefsirima, osim to ponekad navede neke

israilijjate.10 Zbog tih i ostalih odlika, uveni Ibn Ferhun za njegov
tefsir kae: "To je jedan od najvrednijih i najkorisnijih tefsira. Autor ne
navodi neprovjerene prie i kazivanja ve navodi kur'anske propise i
erijatske dokaze. Pored toga, on navodi kiraete, jeziku analizu i
derogirajue i derogirane ajete."l t
U predgovoru svom tefsiru kae: "Budui da je Allahova Knjiga
izvor svih erijatskih znanosti, da ona jedina sadri i sunnet i farz i da
je

nju

povjerenik

Neba

(Dibril)

dostavio

povjereniku

Zemlje

(Muhammedu, s.a.v.s.), odluio sam da cijeli svoj ivot i snagu

posvetim njoj, tako to u joj napisati saet komentar, koji e
sadravati tumaenje, jeziku analizu, kiraete, odgovore onima koji su
skrenuli i zalutali, mnoge hadise koji idu u prilog propisima koje emo
navoditi

povode

objave

ajeta,

povezujui

njihova

znaenja

objanjavajui ona tea rijeima ranijih i kasnijih uenjaka. To djelo e

mi biti podsjetnik na ovom svijetu, zaliha u smrtnom asu i dobro
djelo na ahiretu. Uzvieni Allah kae: 'Toga dana ovjek e o onom to
je pripremio, a to propustio obavijeten biti.'1 2 Uzvieni takoer kae:
'Svako e saznati ta je pripremio, a ta je propustio.'l3 A Allahov
Poslanik, s.a.v.s, je rekao: 'Kada ovjek umre, prestaju mu dobra djela,
osim u tri sluaja: od trajne sadake, naunog djela kojim se ljudi koriste
i od dobro odgojenog djeteta koje za njega upuuje dovu.'14
Jedno od pravila u ovom djelu jeste da u stavove pripisivati
onima koji su ih izrekli i hadise onima koji su ih zabiljeili, jer postoji
izreka: ) edna od blagodati nauke jeste i pripisati izgovorene rijei
onome ko ih je izrekao'. A esto se deava da se u fikhskim i tefsirskim
djelima hadisi navode bez izvora, tako da samo oni koji su upueni u
hadisku nauku znaju ko dotini hadis navodi, zbog ega onaj koji to
nije bude neodluan, jer ne zna da li je hadis vjerodostojan ili nije. Za
poznavanje tih stvari potrebno je veliko znanje. ( . ) U svom tefsiru
.

neu navoditi mnoge prie i kazivanja mufessira i prethodnih uenjaka,

osim kada to bude neophodno radi pojanjenja znaenja. Posebnu

10

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teftiru vel-mu.ft.r.rirune, II tom, str. 459.

Isto, str. 458.
12 EI-JV]ameh, 13.
13 EI-Infttar, 5.
14 Hadis biljee Muslim i Ahmed.
11

245

KL\..tl.\bi

panju obratit u na ajete koji govore o propisima, obraujui teme

koje oni sadre a kojima se otkriva njihovo znaenje i kojima se
tragaocu za znanjem ukazuje na ono na ta oni upuuju. Uz svaki ajet
koji u sebi sadri jedan ili vie propisa navodit u posebne cjeline u
kojima u pojanjavati ono to je vezano za taj ajet: povode objave,
tumaenje manje poznatih rijei i erijatske propise. A kada naiem na
ajet u kojem nema propisa, onda u navesti samo njegovo tumaenje.
Tako u raditi kroz cijeli Kur'an . " l S
..

Nakon toga slijedi opirniji uvod, oko stotinu stranica, u kojem

pisac obrauje veinu tema u vezi sa kur'anskim znanostima, te
odreene teme iz oblasti tefsirskih znanosti. Izmeu ostalog, on u tom
uvodu obrauje slijedee teme:
- Vrijednost Kur'ana i vrijednost onog ko ga izuava i ko radi
po njemu.
Kako uiti Kur'an
zabranjeno.

ta je pri tome pokueno a ta

Upozorenje poznavaocima Kur'ana i islamskih znanosti na

licemjerstvo.
- Kakav treba biti onaj ko ui i izuava Kur'an.
- Vrijednost tumaenja Kur'ana.
- Kako iskazivati potovanje i velianje Kur'ana.
- Predaje o prijetnji onima koji Kur'an tumae po vlastitom
nahoenju, nivoi mufessira i vrste tefsira.
- Tumaenje Kur'ana Sunnetom.
- Kako izuavati i razumijevati Kur'an i Sunnet.
- Objava Kur'ana na sedam harfova.
Kodifikacija Kur'ana
Osmana, r.a.

nJegovo prepisivanje za vrijeme

Odgovor hululijama i rafidijama u vezi sa njihovim

vjerovanjima o Kur'anu.
1 5 Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, EI-Dami'll li ahkamii-KIIr'an, Kairo 1996, II
izdanje, I dio, str. 1 4, 1 5.

246

Redoslijed kur'anskih ajeta i sura, te broj harfova, rijei i ajeta

u Kur'anu.

Da li u Kur'anu ima nearapskih rijei?

Nadnaravnost Kur'ana.

Hadisi o vrijednostima pojedinih kur'anskih sura.

Tumaenje Euze.

Tumaenje

poglavlju "Kakav treba biti onaj ko uc1 1 1zuava Kur'an",

Bismi/le.

Kurtubi upuuje brojne savjete i ukazuje na mnoga pravila kojih se

onaj ko potuje Kur'an mora pridravati. Izmeu ostalog, on iznosi
slijedee: "Abdullah ibn Amr kae: 'Hafiz Kur'ana ne treba biti
sauesnik onima koji svata priaju i ne treba biti jedan od neznalica,
nego treba biti samilostan i pratati radi Kur'ana - Allahova govora
kojeg nosi u svojim grudima.' On se treba uvati od svega onog to je
sumnjivo i izbjegavati smijeh i beskoristan govor tamo gdje se ui
Kur'an,

na

drugim

mjestima,

te

postupati

razborito

dostojanstveno. On treba biti blagonaklon prema siromasima i kloniti

se oholosti i umiljenosti, kloniti se dunjaluka i ljudi, kada se boji
smutnje protiv sebe, izbj egavati raspravu i prepirku, te biti blag i
uljudan. Treba da dude jedan od onih od ijeg su zla i tete sigurni
drugi ljudi i od koga se nada samo dobru, ne smije se uti da se u
nj egovom drutvu klevee nego se treba druiti sa onima koji e ga
pomoi u dobru i navesti ga na iskrenost i lijepo ponaanj e, te
doprinijeti da bude pozitivan a ne negativan.
On treba izuiti kur'anske propise i tako shvatiti ta Allah hoe
od njega i ta mu je stavio u obavezu, pa da se okoristi onim to ui iz
Kur'ana i da radi po tome. Kako je runo da onaj ko poznaje Kur'an
napamet ui njegove farzove i propise a ne razumije to to ui ! Pa
kako e raditi prema onom to ne razumije? Kako je runo da bude
upitan o znaenju onog to ui a da on to ne zna! Primjer takvog
ovjeka je poput primjera magarca koji nosi knjige ! " t 6
Kurtubi u svom tefsiru tumai sve kur'anske ajete, po redoslijedu
u Mushafu, ali ajetima koji su u vezi sa fikhskim propisima posveuje
16

Isto, str. 35.

247

K.- ..t.-bi

posebnu panju, opirno izlaui stavove raznih islamskih uenjaka i

mezheba o konkretnim propisima. Zato se njegov tefsir ubraja u
fikhske tefsire, tj. komentare Kur'ana koji daju akcenat na tumaenje
ajeta u kojima se spominju erijatski propisi. Nakon odreenog ajeta
Kurtubi odmah kae koliko tema, odnosno pitanja sadri dotini ajet,
pa onda obrazlae ta pitanja, jedno po jedno. To ini dosta detaljno,
tako da njegov tefsir spada meu due tefsire i tampan je uglavnom u
dvadeset dijelova. Koliko je detaljan i koliko opirno tumai Kur'an
vidi se npr. iz toga to pri tumaenju Euze obrauje dvanaest pitanja,17
pri tumaenju Bismille dvadeset sedam pitanja, 18 a EI-Fatt'hu tumai na
etrdeset pet stranica.t9
Kao i ostali uenjaci Andaluzije, Kurtubi je bio malikijskog
mezheba. Meutim, za njega je karakteristino to to nije po svaku
cijenu slijedio malikijski mezheb, nego je nekada znao i odstupiti od
njega, kada bi imao dokaz koji bi iao u prilog drugom mezhebu. To je
pohvalna osobina i uoili su je i hvalili mnogi kasniji islamski uenjaci.
Tako npr. dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi o toj Kurtubijevoj
osobini kae: "Najbolja odlika tog ovjeka jeste to nije pristran svom,
malikijskom mezhebu, nego slijedi erijatski dokaz sve dok ne doe do
rjeenja koje smatra ispravnim, bez obzira na to ko ga je donio. "20
Tako npr, tumaei 43. ajet sure EI-Bekare: "Namaz obavljajte i zekat
dajite ... ", on navodi ko sve zastupa miljenje da maloljetna osoba ne
moe predvoditi demat u namazu, meu kojima je i Malik, te ko ima
suprotno miljenje, a onda, na osnovu vjerodostojnog hadisa iz
Buharijeve zbirke, donosi vlastiti sud da moe, iako je time odstupio
od stava nosioca vlastitog mezheba.2 1
Takoer tumaei 1 87. ajet sure EI-Bekare koji govori o postu:
"Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od eme niti
zore; od tada postite do noi...", on navodi Malikov stav da e postau,
ako neto u toku posta iz zaborava pojede ili popije, biti pokvaren post
i da e ga morati nadoknaditi. Zatim kae da je stav veine islamskih
uenjaka da u tom sluaju post nije pokvaren, te se priklanja tom
Isto, str. 102-107.
Isto, str. 1 07-1 24.
1 9 Isto, str. 125-169.
20 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 459.
21 Kurtubi, EI-Dami'u li ahkamii-Kur'an, I dio, str. 362, 363.
17

1s

248

miljenju,

OJectma:

"Taj stav je ispravan i njega zastupa veina

uenjaka, tj. onaj ko neto pojede ili popije iz zaborava, njegov post je
ispravan i on nije duan napostiti taj dan. To se vidi iz hadisa koji
prenosi Ehu Hurejre, u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s,
rekao: 'Ako posta neto pojede ili popije iz zaborava, to mu je nafaka
koju mu je Uzvieni Allah darovao i on nema potrebe napatati taj
dan.' - a u drugoj verziji tog hadisa stoji: ' ... neka dovri svoj post, jer
ga je time Allah nahranio i napojio!' Hadis navodi Darekutni i kae da
mu je lanac prenosilaca vjerodostojan, te da su svi njegovi prenosioci
povj erljivi ... "22
Jo jedna Kurtubijeva lijepa osobina je to to on potuje i
pristalice drugaijeg miljenja, nepristrano navodi njihove stavove i ne
upotrebljava za njih rune rijei, iako ne zastupaju njegov stav i pravac.
Takav sluaj nije bio sa nj egovim prethodnikom u malikij skom tefsiru
Ibnul-Arebijem, kao ni sa Dessasom i El-Kija el-Herrasijem, koji su
bili pripadnici hanefijskog i afijskog mezheba. Naime, oni su znali na
grub nain osuivati zastupnike drukijeg miljenja i drugih mezheba,
iznosei nekada i loe i grube rijei protiv njih. Meutim, Kurtubi je, u
vezi s tim, potpuno drugaiji. On nepristrano iznosi stavove uenjaka
svih mezheba, bez grubih rijei o njima, a onda se priklanja stavu koji
smatra najispravnijim, bez obzira kojem mezhebu pripadao. Nekada
ak osuuje i samog lbnul-Arebija, u sluajevima kada on pretjera u
ocjeni i karakteristikama zastupnika drugih stavova i mezheba. 23
Uglavnom, iz svega navedenog jasno je da Kurtubijev tefsir ima
izuzetnu vrijednost, tako da nije udo to i danas doivljava nova
izdanja. Pogotovu je vaan za istraivae kur'anskih ajeta o propisima,
tako da se moe rei da je za njih nezaobilazan tefsir. O njemu dr.
Zehebi, izmeu ostalog, kae: "Ukratko, Kurtubi je - Allah mu se
smilovao - nezavisan istraiva u svom tefsiru. On na pristojan nain
kritikuje i uljudno ulazi u rasprave i dijaloge. Upuen j e u sve tefsirske
discipline i odlian j e poznavalac svih ostalih disciplina u koje se
uputa i o kojima govori. "24 Na kraju, treba jo ukazati i na to da j e

22

Isto, str. 322.

Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Menhedul-medresetil-endelu.rijje jit-tefsiri.,
str. 30, 31.
24 Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 464.
23

249

K"'..t"'bi

ovaj tefsir dugo vremena ostao u rukopisu, te da je tampan tek u

drugoj polovici dvadesetog stoljea.2S

***

25

Isto, str. 464.

250

E) SUFIJSKI TEFSIR
J+ ii ,,
..

NEJ S A B UR I
--/ -- -728/ 1328. (ili: 850/ 1446.)
El-Hasan ibn Muhammed en-Nejsaburi cijelog ivota
bavio se izuavanjem nauke i poduavanjem drugih. J o kao
djeak Kur'an je nauio napamet a vrlo brzo upoznao se i sa
islamskim i sa prirodnim i racionalnim znanostima. Zamoljen od
najboljih prijatelja, napisao je tefsir srednje veliine, koji se
ubraja u izuzetno znaajna djela iz oblasti racionalnog tefsira.
Prilikom pisanja tog djela najvie se sluio Zamaherijevim i
Razijevim tefsirom. Napisao je i brojna djela iz raznih naunih
disciplina.

Ne.bMI"i
Puno ime mu je: El-Hasan ibn Muhammed ibnul-Husejn el
Kummi en-Nejsaburi, Nizamuddin el-A'red. 1

U biografskim djelima o

islamskim uenjacima najee se njegovo ime navodi u tom obliku,2

iako se ponegdje navodi da mu je poetak imena: Nizamuddin ibnul
Hasan ibn Muhammed ... 3 Meutim, stvar je u tome to je njegovo
pravo ime

El-Hasan

a neki su, grekom, njegov nadimak

Nizamuddin

uzeli kao njegovo ime. Nije poznato koje godine je roen. Njegovi
roditelji su iz grada Koma Guno od Teherana) a on je odrastao i
najvei

dio

ivota

proveo

Nisapuru,

odnosno

Nejsaburu

(sjeveroistok Irana). Bio je uzor u pobonosti, skromnosti i asketizmu

a cijelog svog ivota bavio se izuavanjem nauke i poduavanjem
drugih.4 Ni godina njegove smrti nije utvrena, tako da je mnogi
biografi uope ne navode. Kod onih koji je spominju primijetna j e
poprilina razlika u godinama, o d 728. (1 328.) pa sve d o 850. hidretke
godine (1 446. god.), pa i nekoliko godina nakon tog. To se temelji na
rijeima na kraju nekih njegovih djela. Naime, u jednom njegovom
djelu stoji da je dovreno 850. hidretske godine, dok u druga dva stoji
da su dovrena 71 1 , odnosno 730. hidretske godine.5 Ni Zehebi ni
Zirikli ne opredjeljuju se ni za jednu od tih godina, nego ukazuju na
obadvije mogunosti. 6

Uenost i djela
Od

djetinjstva

Nejsaburi

je

pokazivao

veliku

elju

za

izuavanjem islamskih znanosti, tako da je vrlo rano nauio Kur'an

napamet i izuio znaenje kur'anskih ajeta.? Bio je istaknuti islamski
uenjak koji se dokazao u vie razliitih znanosti. 8 Pored tefsira i
kur'anskih znanosti, gdje je dao najvei doprinos, istakao se i u

Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, II tom, str. 216.

Vidjeti npr: Umer Rida Kehale, Mu'demul-mu'elliftn - terad!(jmu musanniftl-kutubil-arebijjeti,
Bejrut, 1 993, I tom, str. 585.
3 Npr. dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teftim vel-mufessimne, I tom, str. 321 .
4 Isto, I tom, str. 322.
s Isto, I tom, str. 322.
6 Isto, I tom, st. 322; Zirikli, nav. djelo, II tom, str. 216 i: VIII tom, str. 56.
7 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 328, 329.
8 Umer Rida Kehale, nav. djelo, I tom, str. 585.
2

252

disciplinama arapskog jezika, te prirodnim i racionalnim znanostima.9

Zbog zasluga na planu kiraeta, islamski uenjaci ga ubrajaju meu
posebno istaknute strunjake na tom polju. Bio je izuzetno potovan i
cijenjen, kako zbog uenosti, tako i zbog izuzetne pobonosti,
aketizma i skromnosti. Nama dostupni biografi ne navode uenjake
pred kojima je secao znanje, ali, sudei po ugledu koji je jo za ivota
uivao i djelima koja su i danas izuzetno cijenjena, sigurno je da se
obrazovao pred istaknutim islamskim uenjacima tadanjeg vremena.
Napisao je brojna djela, koja su ocijenjena kao izuzetno korisna,
od kojih izdvajamo:
1 . Garaibui-Kur'an
tefsir,

ve

regaibui-Furkan - njegov dobro poznati

2. Evkafui-Kur'an - po uzoru na djelo uvenog Sedavendija,

3. Lubbut-te'vil po uzoru na djelo uvenog Abdurrezzaka el

Kaanija,
4. erhu!-afije (poznato i kao: erhun-nizam) - komentar Ibn
Hadibova djela iz oblasti morfologije,
S. Ta'bimt-tahrir- komentar djela Nesiruddina et-Tusija,

6. Tevdihut-tezkeretin-nesirijje takoer komentar Tusijeva djela,

-

7. Resailfi 'ilmil-hisab. 1 o
Tefsir
Nejsaburijev tefsir Garaibui-Kur'an ve regaibui-Furkan spada u red
istaknutih djela na podruju tumaenja Kur'ana. Najee se ubraja u
racionalone tefsire.11 Budui da je tampan u tri toma, 12 srednje je
veliine. Kao to su inili brojni drugi mufessiri, i Nejsaburi se pri
pisanju svog tefsira sluio komentarima prethodnih uenjaka. Moe se
rei da se najvie koristio Razijevim i Zamaherijevim komentarima
Kur'ana, ali je navodio i miljenja ostalih komentatora Kur'ana i
9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 321 .
10 Zirikli, nav. djelo, II tom, str. 216; dr. Muhammed Husejn

tom, str. 322.

11
To se moe vidjeti i kod samog dr. Zehebija.
1 2 Umer Rida Kehale, nav. djelo, I tom, str. 585.

253

ez-Zehebi, nav. djelo, I

."

stavove istaknutih ashaba i tabiina, te, nerijetko, iznosio i vlastita

miljenja, dajui i svoj originalni doprinos tom djelu.13
Prilikom navoenja rijei nekog od prethodnih uenjaka on se
nije zadovoljavao samo sa pukim citiranjem, nego je, kada god je
osjeao potrebu za tim, komentarisao te rijei, dodavao svoje stavove i
ispravljao ono to bi smatrao da nije u redu. esto se pozivao na
Zamaherija, rijeima: "Autor Keafa kae... ", ili: "Darullah kae ... " a
nekada je znao navoditi i oprene stavove Zamaherija i Razija, pa bi
se onda stavljao u ulogu sudije i ocjenjivao bi ije rijei su ispravnije.
Tako npr. pri tumaenju rijei Uzvienog: " ... a na Danu sudnjem
Zemlja sva u aci Njegovoj je, a nebesa smotana ispod Njegove
desnice!,"14 on navodi Zamaherijeve rijei, prema kojima ne treba
shvatiti da se tu doslovno misli na Allahovu ruku

ili desnicu,

nego je

cilj da se ukae na Allahovu d., veliinu i mo, a zatim navodi i

Razijeve rijei, koji polazi sa drugaijeg stanovita, ali dolazi do istog
rezultata. Nakon toga on iznosi svoje rijei, kojima ukazuje na to da se
kod njih dvojice radi samo o razlici u metodi i da je to prividno
razilaenje,

uz

napomenu da

je

dobro

poznat

stav

prethodnih

islamskih uenjaka o tom i slinim pitanjima. 1 5 Naime, radi se o stavu

tradicionalnih islamskih uenjaka da stvari koje su teko spoznatljive,
kao to je npr. spominjanje Njegova lica, ruke i slino, treba vjerovati,
bez ulaenja u detalje i bez pokuaja njihove potpune spoznaje.
to se tie metodologije izlaganja u Tefsiru, moe se rei da je
Nejsaburi koristio originalan, pa moda ak i jedinstven metod
prilikom tumaenja kur'anskih ajeta. Naime, nakon citiranja odreenog
ajeta on najprije navodi varijante razliitog uenja pojedinih rijei u
tom ajetu (kiraeti), navodei pri tome samo deset priznatih (mutevatir)
kiraeta i precizirajui kojem kiraetu pripada odreeni nain itanja
.
pojedine kur'anske rijei. Tom poslu prilazio je . temeljito i ozbiljno, to
se moe vidjeti npr. iz obimnog navoenja kiraeta na samom poetku
tumaenja sure

EI-Fatiha.1 6 Zatim ukazuje na mjesta na kojima se treba

13

Dr. Muhammed Husejn e-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 323.

Ez-Zumer, 67. Prijevod ajeta: Enes Kari.
15 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 323, 324.
16 Da je temeljito prilazio tumaenju Kur'ana vidi se takoer i iz podnaslova pri
tumaenju Fatihe, jer tu navodi koje kole ubrajaju Bismillu meu kur'anske ajete a
koje ne, te navodi da Fatiha ima dvadeset pet rijei i stotinu dvadeset tri harfa.
14

254

ili mora stati u toku uenja tog ajeta, pojanjavajui, za svaki sluaj
pojedinano, zato je tako.
Nakon toga on poinje sa tumaenjem samog ajeta, navodei
prvo vezu izmeu tog i ajeta koji mu prethodi (munasebe), ili vezu
izmeu nekoliko ajeta, ili vezu izmeu dvije susjedne sure. Pri tome se
dosta koristi Razijevim tefsirom, jer je poznato da Razi posveuje
dosta panje toj tematici. Ujepim i tenim stilom pojanjava znaenje
ajeta koje tumai, otkrivajui pri tome skrivena znaenja, tumaei
manje jasne dijelove, otkrivajui znaenje alegorije, ako je ima, te
pojanjava metaforu i preneseno znaenje, ako ih ima. Nakon toga,
poprilino opirno izlae zakljuke koje pojedini mezhebi izvlae iz
datih ajeta, uz navoenje i ostalih dokaza mezhebskih uenjaka za
stavove koje nude, te uz davanje prednosti onima iji stavovi izgledaju
najutemeljeniji.t7
Pored toga, on ulazi i u rasprave na podruju ilmul-kelama,
navodei stavove i dokaze uenjaka ehli-sunneta i drugih uenjaka o
odreenom pitanju a onda dokazuje ispravnost stavova ehli
sunnetskog pravca i pobija stavove drugih pravaca. Tako npr. tumaei
rijei Uzvienog: "Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali Mi smo na
srca njihova zastore stavili, da Kur'an ne bi razumjeli, i gluhim ih
uinili, pa i ako bi sve dokaze vidjeli, opet u njih ne bi povjerovali. . "18
on istie da je taj ajet dokaz da Allah upravlja ljudskim srcima i da On
daje da ljudi vjeruju ili ne vjeruju, te da mu'tezilije smatraju kako se
ovaj ajet ne smije doslovno shvatiti, jer bi to onda bilo opravdanje za
one koji ne vjeruju. Zatim navodi pet dokaza koje oni koriste za
opravdanje vlastitog stanovita a onda ih sve pobija, dokazujui
ispravnost ehlisunnetskog pravca.t9
.

Ajete koji govore o kosmosu i prirodnim pojavama Nejsaburi

redovno tumai, iznosei tajne kosmosa i rijei strunjaka u prirodnim
znanostima i filozofiji. Tako npr. tumaei rijei Uzvienog: "Pitaju te
o mlaacima... " 20 on prvo navodi povod objave ajeta, zatim pokuava
otkriti kakva se mudrost krije u Allahovom odgovoru na to pitanje, a
onda detaljno obrazlae zato se Mjesec najprije vidi samo djelimino
17

Isto, I tom, str. 325.

EI-En'am, 25.
1 9 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 325, 326.
2o EI-Bekare, 1 89.
18

255

...
- poput tankog srpa, zato se poslije poveav sve dok ne postane pun
i zato se potom smanjuje dok ga potpuno ne nestane, pa se ponovo
pojavi. Sigurno je da je Razi utjecao na Nejsaburija u sluaju navoenja
pojanjenja kosmikih fenomena i filozofskih rasprava, ali je injenica
da on esto ne slijedi Razijeve stavove u vezi s tim pitanjem, nego
iznosi vlastite dokaze i stavove. To je sasvim jasno u sluaju tumaenja
prvog i drugog ajeta sure EI-Infitar, gdje on ne samo da ima svoj stav,
nego i pobija Razijev dokaz o nemogunosti raspadanja nebeseskih
tijela u viim sferama, to on navodi u svom tefsiru. 21
Slijedea karakteristika njegova tefsira jeste oit utjecaj sufijskih
tumaenja, jer je i sam Nejsaburi bio jedan od istaknutih sufija. Naime,
nakon to o ajetima koje tumai iznese ono to se u klasinim tefsirima
navodi, on prelazi na aluzivno tumaenje ajeta, pri emu navodi
otkrovenja koja su data pojedinim sufijskim velikanima, te razne
pobone savjete, poune dogaaje i mudre izreke. Sve to navodi sa
ciljem da itaoca potakne na pobonost, skromnost i ustrajnost u
vrenju ibadeta, tako da neki uenjaci istiu kako ti pojedini savjeti
znaju dirnuti itaoca do te mjere da i zaplae. 22
Neki su pokuali protumaiti pojedine Nejsaburijeve iskaze kao
dokaz da je pripadao iizmu. Meutim, ako se bolje promotre njegovi
iskazi, moe se zakljuiti da nije tako, iako je na nekim mjestima
posebno isticao Aliju, r.a. Meutim, injenica je da se u njegovom
tefsiru ne mogu nai pogrdne rijei za prvu trojicu halifa - to je jedna
od bitnih odlika iija - nego ih on, naprotiv, spominje sa dunim
potovanjem. Na kraju Tefsira izriito izjavljuje da je slijedio samo
ehlisunnetski pravac, bez priklanjanja nekom drugom pravcu. Uz sve
to, on sasvim otvoreno, tumaei SS. i S6. ajet sure EI-Maide, istie da
iije ta dva ajeta uzimaju za dokaz da je Alija, r.a, trebalo da bude halifa
odmah nakon Poslanika s.a.v.s, te pobija njihov stav i ukazuje na
njegovu neispravnost i neosnovanost. Sve to ukazuje na injenicu da
nema osnova tvrdnji da je pripadao iitskom pravcu, nego je bio
pobornik ehlisunnetskih stavova, koje je otvoreno branio, a
opovrgavao je stavove ostalih pravaca. 23

21 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 326, 327.
22 Isto, I tom, str. 327, 328.
23 Isto, I tom, str. 328.

256

Uvod

Tefsir

U uvodu u Tefsir Nej saburi zahvaljuje Uzvienom Allahu koji

mu je podario znanje, kako u tradicionalnim tako i u racionalnim
znanostima. Zatim istie da je tefsir najvrednija od svih znanosti, jer
"on je za ostale znanosti to

i oi za ljudsko tijelo", 24 te da su ga

najbolji prijatelji molili i traili od njega " ... da napiem jedno tefsirsko
djelo, koje e sadravati ono to je najvanije u toj znanosti, u kojem
u navesti znanje preneseno od vjerodostojnih autoriteta: ashaba,
tabiina i ostalih istaknutih i dokazanih islamskih uenjaka iz prvih a i
kasnijih generacija - neka ih Uzvieni Allah obilno nagradi za njihova
djela! Nakon toga zatraio sam pomo od Uzvienog i poeo sa
pisanjem tog djela, priznajui svoje manjkavosti i nedostatke, kako u
toj, tako i u ostalim znanostima, ne dozvoljavajui, poput nekih, da se
zanesem vlastitim djelom, jer je Uzvieni ve rekao: ' ... a vama je dato
samo

malo znanja.'25"26 I iz toga se vidi nj egova

skromnost i

pobonost, na to smo ranije ukazali.

Zatim on nabraja djela kojima se koristio prilikom pisanja svog
tefsira, na prvom mjestu spominjui Fahruddina er-Razija uz ije ime
koristi najljepe izraze potovanja i epitete, nazivajui ga, izmeu
ostalog,

"najvrednijim

imamom"

"najistaknutijim

islamskim

uenjakom kasnijih generacija". Za njegov tefsir kae da sadri toliko

tema, fetvi i korisnih naputaka da se ne mogu ni izbrojati, ali da je on
ipak poteak za one koji hoe da se njime slue, pa je zato skratio
Razijev tefsir, iznosei zakljuke i rezultate do kojih je doao, ne
isputajui pri tome nijednu korisnu i interesantnu stvar iz nj egova
djela.27 Zatim istie da je u svoje djelo uvrstio i ostale interesantne
detalje koje je pronaao kod Zamaherija ili drugih priznatih mufessira,
te da je iznosio i vlastita saznanja, kojima ga je Allah obdario. Nakon
toga on kae da je "navodio vjerodostojne kiraete, mjesta za stajanje u
toku uenja Kur'ana - sa obrazloenjima, te tumaenje kur'anskih
termina i znaenje kur'anskih rijei, ispravljajui i dopunjujui pitanja
koja su navedena u

Et-Tefsirul-kebiru i EI-Keffaju

..

. " 28 Potom on kritikuje

one koji Kur'an tumae samo sa formalne strane - obraajui panju

24

Isto, I tom, str. 328.

El-Isra', 85.
26 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 329.
27 Isto, I tom, str. 329.
28
Isto, I tom, str. 329.
25

257

N...t
panJu na vanjsku formu i zvunost izraza, te istie da je Kur'an
tumaio i na drugaiji nain, pokuavajui otkriti dublji smisao
kur'anskih rijei i navodei korisne savjete i hikaje koje potiu ovjeka
na izvravanje Allahovih obaveza i klonjenje od Njegovih zabrana.29
Nakon toga on dodatno pojanjava kako se trudio da priblii
znaenje kur'anskih rijei, tako to je otkrivao skrivena znaenja,
objanjavao manje jasne ajete, osvjetljavao i razotkrivao znaenje
kur'anskih alegorija, metafora i izraza sa prenesenim znaenjem. On
kae da je to bio teak zadatak i da su rijetki strunjaci koji ga mogu na
odgovarajui nain izvriti. Zatim, kae da se maksimalno trudio da bi
upotpunio to djelo, kako bi bilo izvanredno poput "Sunca i punog
Mjeseca", da bi se njime mogli koristiti i strunjaci a i obian svijet. Pri
svemu tome, kako sam kae, trudio se da djelo ne bude preopirno samim

time

i dosadno,

ni

prekratko - te zbog toga teko

razumljivo.30

Zavretak Tefsira
Na kraju Tefsira on ponovo ukazuje na to da njegov tefsir sadri
ono to je najvanije u Razijevom tefsiru - koji opet u sebi sadri
veinu

svih

ostalih

tefsira -

kao

ono

to

je

najvrednije

iz

Zamaherijeva tefsira - koji je naiao na odlian prijem brojnih

islamskih uenjaka. Uz to, kako sam kae, dodavao je interesantne
teme koje nije naao u drugim tefsirima, ili je neke od njih naao ali su
bile ratrkane i nesreene, ili preopirne i sa nepotrebnim detaljima.31
Potom istie da je u svom djelu navodio samo provjerene i poznate
hadise,

koristei

priznata

hadiska

djela

Zamaherijeva tefsira, sa izuzetkom hadisa u

hadise

Keffaju

iz

Razijeva

koji govore o

vrijednostima sura, jer su ih hadiski strunjaci gotovo u potpunosti

ocijenili nevjerodostojnim.32 Nakon toga on navodi autoritete na koje
se pozivao pri svakoj pojedinoj disciplini: stajanje prilikom uenja
ajeta, povodi objave, jeziko znaenje rijei, stilistika zajedno sa njenim

29 Isto, I tom, str. 330.

30 Isto.
31 Isto.
32 I to je pokazatelj da on nije samo preuzimao od prethodnih mufessim, nego je toj
grai pristupao kritiki, odbacujui ono za to je utvreno da nema naune podloge.

258

disciplinama, erijatski propisi, dublje znaenje kur'anskih ajeta, veza

izmeu susjednih ajeta i sura, ponavljanja u Kur'anu i vrste manje
jasnih ajeta. Pored ve spomenuta dva mufessira, to su, izmeu ostalih,
slijedei autoriteti: Sedavendi, Vahidi, Devheri i Rafi'i.33
Zatim obznanjuje da je na pravcu eh/i-sunneta: "Ovim svojim
djelom promovisao sam pravac eh/i-sunneta vel-dema'ata, iznosei
njegove osnovne postavke i dokaze, te prigovore koji su im upuivani i
odgovore na prigovore. "34 to se tie priznatih mezheba unutar ehli
sunneta, on kae da je nepristrano iznosio stavove i dokaze svakog
mezheba, ne priklanjajui se ni jednom i ne uputajui se u meusobne
polemike i rasprave.35 Na samom kraju, on govori o tome koliko je
trajalo pisanje njegova tefsira. S obzirom na ozbiljnost i obim posla,
kae da je bilo oekivano da ga dovri za onoliko godina koliko su
vladale pravedne halife, tj. za trideset godina. Zatim kae da je,
Allahovom voljom, ipak to djelo uspio dovriti za onoliko godina
koliko je trajala vladavina Alije, r.a. - tj. oko etiri i po godine - a da
nije bilo nepredvienih smetnji i problema, djelo je moglo biti
zavreno i za vladavine Ehu Bekra, kao to je uradio i sam
Zamaheri.36 Poznato je, naime, da je Zamaheri u uvodu u svoj tefsir
naveo da je pisanje tog djela trajalo koliko i period vladavine Ehu
Bekra, tj. neto vie od dvije godine i etiri mjeseca.
Vrijednost Tefsira
Uzevi sve navedeno u obzir, jasno je da Nejsaburijev tefsir
spada u red istaknutih, pogotovu racionalnih i sufijskih tefsira i da je
neophodan svakom ko se namjerava ozbiljno baviti izuavanjem
Kur'ana i kur'ansko-tefsirskih znanosti. Nije onda udno to su mnogi
islamski uenjaci izrekli rijei hvale za to djelo, kao to je uinio npr.
autor djela &vdatul-dennat. "Nejsaburijev tefsir jedan je od najboljih
komentara Allahove Znamenite Knjige, spada u red tefsira koji navode
najvie korisnih detalja pri tumaenju i samih izraza a i znaenja
kur'anskih rijei. To je jedan od tefsira koji navode najvie korisnih

33

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, I tom, str. 331 .

Isto, I tom, str. 332.
35 Isto.
36 Isto.
34

259

Nsab

.....

zakljuaka, na osnovu i forme i sutine ajeta. . . "37 Jednom je tampan na

margini Taberijeva tefsira, a drugi put samostalno, u tri toma.

***

37 Isto.

260

SAVREMEN! TEFSIR

A) SAVREMENA
RACI ONALISTI KO-REFORMATORSKA
KOLA U TEFSIRU
>:- ; " a J' a J 'a.Jt t..._;
. J..A.Jt
..

M UHA MME D A B D UH U

1266/1 849.-1323/ 1905.

Bio je jedan od najistaknutijih uenjaka u islamskom
svijetu na prelazu iz XIX u XX stoljee. Imao je buran ivot,
jedno vrijeme bio je protjeran iz Egipta, pa je boravio u Bejrutu i
Parizu. Predavao je na Azharu, bio je urednik zapaenih
asopisa, radio je kao sudija a jedno vrijeme bio je i egipatski
muftija. Znatan utjecaj na njega izvrio je afganistanski uenjak i
revolucionar Demaluddin el-Mgani. Smatra se nosiocem
reformizma u islamskom svijetu i glavnim stubom savremene
racionalistike kole u tefsiru. Autor je brojnih djela, meu
kojima i tefsira odreenih dijelova Kur' ana, koji je bitno utjecao
na jedan broj uenjaka u generacijama nakon njega.

ML-\haMMed .:Abd"'h"'

Njegovo puno ime je: Muhammed Abduhu ibn Hasan Hajrullah.

Roen je 1 266. godine po Hidri, odnosno 1 849. godine u jednom selu
na zapadu Egipta, a odrastao u mjestu Mehallet nasr, nedaleko od
glavnog grada pokrajine El-Buhajra. 1 Odrastao je u porodici koja je
bila zemljoradnika ali je cijenila nauku, tako da se vrlo rano i sam
zainteresovao za stjecanje znanja, te je ve sa deset godina postao hafiz
Kur'ana.2 Brzo je napredovao u raz,nim naunim disciplinama, tako da
je jo za ivota postao poznat i van Egipta; predavao je na raznim
fakultetima, piso je za razne asopise i autor je veeg broja uvenih
djela. Zbog otpora britanskoj okupaciji jedno vrijeme bio je protjeran
iz Egipta a jednu fazu svog ivota proveo je radei u sudstvu, te kao
vrhovni muftija Egipta.3 Bio je izraziti reformator islamske misli, te
borac za slobodu svoje domovine. Umro je 1 323. godine po Hidri,
odnosno 1 905. godine.4

Obrazovanje
Abduhuov otac ivio je kao zemljoradnik i bio je prisiljen da
esto seli iz jednog mjesta u drugo, tako da je Abduhu u djetinjstvu
osjetio tekoe zemljoradnikog naina ivota u Egiptu. Vjerovatno
zato to mu je bio najmlai sin, to je bio izuzetno nadaren i to mu se
materijalno stanje donekle popravilo, Abduhuov otac omoguava
svom najmlaem sinu kvaliteno obrazovanje, koje nije mogao
obezbijediti starijim sinovima. Angauje mu privatnog uitelja, koji ga
vodi kroz prve razrede obrazovanja i pomae mu da za nepune dvije
godine postane hafiz, da naui cijeli Kur'an napamet.5 Nakon toga,
alje ga u uvenu damiju El-Ahmedi u Tanti, gdje se koluje izvjesno
vrijeme, naroito iz oblasti tedvida, tj. ispravnog uenja Kur'ana.6
Zatim se Abduhu 1 864. godine upisuje u Azharovu kolu,
takoer u Tanti, ali u njoj ne ostaje dugo. Naime, zastarjeli metodi
1 Hajruddin ez-Zirikli, El-A 'lam, VI tom, str. 252.
2 Isto.
3 Isto.
4 Isto.
5 B. Miel i Mustafa Abdurazik, O f{jvotu i idqama fqha Muhammeda Abduhua, Islamska
misao br. 54, juni 1 983, str. 1 8.
6 Ahmed Smajlovi, O;amde;et godina od ;mrli Muhammeda Abduhua, Islamska misao br. 7879, juni-juli 1 985, str. 4.

264

predavanja, naroito iz pojedinih disciplina arapskog jezika, razoarali

su ga, tako da je bio izgubio volju za uenjem i pomirio se s tim da
nema predispozicija za napredovanje u nauci.7 Vraa se u rodno
mjesto, sa namjerom da ivi od poljoprivrede, kao i njegova starija
braa. Razmiljajui o tome da vie ne naputa rodno mjesto, iste
godine se eni, sa svega estnaest godina. Meutim, njegov otac se nije
htio pomiriti s tim, pa ga ubrzo ponovo alje u Tantu, radi nastavka
kolovanja. s
Ali, Abduhu ne ide u Tantu, nego se sakrije u jednom oblinjem
mjestu Kunejsetu Adrin, gdje petnaest dana boravi kod oeva dajde,
koji se zvao ejh Dervi Kadr. Taj oronuli ejh svojim metodama za
samo petnaest dana uspijeva u potpunosti promijeniti Abduhuov
zakljuak o vlastitoj nesposobnosti za kolovanje i ponovo u njemu
budi elju za izuavanjem nauke. To je bila prava prekretnica u
Abduhuovom ivotu.9 Naime, ejh Dervi je bio uen u vjerskim
znanostima i dobro je poznavao discipline arapskog jezika a imao je
blagu narav i lijepe metode u poduavanju, tako da je uspio Abduhuu
pojednostaviti i objasniti sve ono to mu se do tada inilo
komplikovanim i nesavladivim. Izmeu ostalog, pokazao mu je kako
e sa ljubavlju i interesovanjem prilaziti kur'anskom tekstu, ulazei u
njegovo znaenje i smisao, a ne recitirati ga ne razmiljajui o
njegovom znaenju. ejh Dervi je bio sufija azilijskog tarikata, pa je
kod Abduhua probudio i interesovanje za tesavvuf, te kroz to i novi
nain poimanja svijeta i dogaaja oko sebe, to mu je, sveukupno, dalo
dodatni poticaj za nastavkom kolovanja. t o
Sam Abduhu o tome kae: "Sve moje brige su nestale, osim
brige za usavravanjem u nauci i poboljanjem vladanja; a prema tim
novim ciljevima mojih elja mogao me je povesti samo ejh Dervi
Kadr, koji me je oslobodio iz zatvora neznanja otvarajui mi vrata
saznanja, koji je s mene pokidao sve one lance koji nas veu dok
slijepo ponavljamo sve to nam kau i poveo me ka istinskoj vjeri.
Ovaj ejh bjee za mene klju sree (...); on mi je otvorio oi za sve

Isto.

B. Miel i Mustafa Abdurazik, O tjvot11 i id9ama f9ha M11hammeda Abd11h11a.

9 Ahmed Smajlovi, Osamdeset godina od .rmrti M11hammeda Abd11h11a. . , str. 4.
8

. .

, str. 1 8.

10

B.

Miel i Mustafa Abdurazik, O tjvot11 i id9ama fdha M11hammeda Abd11h11a . , str.

. .

265

1 9.

ML-hammed .AbdL-hL-1

prirodne sposobnosti kojih do tada nisam bio svjestan."l l Nakon tih

petnaest dana provedenih kod ejha, Abduhu ponovo odlazi u Tantu
(u oktobru 1 865. godine), gdje provodi svega nekoliko mjeseci, da bi
se poetkom 1 866. godine upisao na uveni univerzitet El-Azhar u
Kairu. Sa ejh Derviem dolazio je u kontakt krajem svake kolske
godine, kada bi se vratio u svoje rodno mjesto. Na taj nain s njim je
ostao u vezi sve do ejhove smrti.t 2
Jedno vrijeme Abduhu se sve vie interesovao za tesavvuf i
misticizam, ak do te mjere da se uveliko bio odvojio od svijeta,
povlaio se u osamu i ivio asketskim ivotom. I od takvih ideja opet
ga je odvratio ejh Dervi, kada se s njim sreo u ljeto 1 871 . (ili 1 872.)
godine. On mu je ukazao na nunost njegova angamana meu
ljudima koji su imali potrebu da se okoriste njegovim do tada steenim
znanjem. Nakon toga, Abduhu i sam poinje pisati lanke i odreena
djela, izdajui ve 1 874. god. djelo Risaletu-1-varidat, koje govori o
mistinim inspiracijama. t J
Mganijev utjecaj
Prema svjedoenjima mnogih, na Azharu u to vrijeme nastavno
nauni proces nije bio na odgovarajuem nivou, zato to se radilo u
slabim materijalno-tehnikim uslovima, te zato to su se primjenjivale
zastarjele metode, gdje se insistiralo samo na pukom ponavljanju
naslijea prethodnih generacija. Vrlo malo je bio prisutan duh
inovacije, osvjeenja i pristup problemima na noviji nain, ukljuujui i
donoenje novih odgovora na mnogobrojna novonastala pitanja i
probleme. Abduhu je bio sklon upravo tome, ali je pravog vou u tom
pogledu naao tek u linosti Sejjida Demaludina Afganija, "filozofa
Istoka", kako ga mnogi nazivaju.t4
Demaluddin Afgani bio je afganistanski uenjak, novinar i
politiar, koji je zbog politikih preokreta u Afganistanu morao
napustiti svoju domovinu, nakon ega je proputovao mnoge
muslimanske, te neke evropske zemlje. Vrio dobro je poznavao
tt

Isto, str. 19.

1 2 Isto, str. 20.
1 3 Isto, str. 21 .
1 4 Isto, str. 21, 22.

266

islamske nauke, discipline arapskog jezika, historiju, filozofiju, fiziku,

astronomiju, retoriku, tesavvuf, itd. Sve to je iskoristio na putu
reformizma

islamskom

svijetu,

radei

na

osvjeenju

novih

generacija i sanjarei o skoroj revoluciji svih muslimana, koji e se

otrgnuti

od

uecaja

Zapada

formirati

jedinstvenu,

savremenu

dravu.15
Sa takvim idejama on dolazi u Egipat

1 872. godine, gdje nije

mogao proi nezapaen, pa i Abduhu vrlo brzo stupa u kontakt sa

njim. Od prvog susreta Afgani je izvrio snaan utjecaj na mladog
Abduhua, tumaei mu odreene kur'anske ajete na sasvim novi nain
i budei u njemu elju za novim i drugaijim, te za reformama na svim
poljima. I Afgani je u Abduhuu primijetio veliki talenat i snanu volju,
zbog ega je s njim provodio dosta vremena, prenosei na njega svoje
ideje. Izmeu ostalog, zajedniki su iitavali odreena djela, prije
svega iz oblasti mistike, logike, filozofije, te neka vjerska djela. Uspio
ga je zainteresovati i za savremena djela pisana na zapadnim jezicima,
pa Abduhu odluuje nauiti francuski jezik, to mu, u kratkom
vremenskom periodu, polazi za rukom. Nakon toga to znanje koristi
za itanje odreenih djela na francuskom jeziku.t6 Vidjevi u Abduhuu
izraziti talenat, Afgani ga nagovara da se pone obraati iroj italakoj
publici, kroz pisanje lanaka, to on i prihvata, te poinje pisanje itave
serije lanaka, koju je objavljivao sve do svoje smrti. Tako j e od
septembra

1 876. godine poeo obj avljivati lanke u asopisu El

Abram (Piramide), koji i danas izlazi.

Tokom vremena njih dvojica postali su toliko bliski, da je
ocijenjeno kako je Afgani bio Abduhuov uitelj ali i najbolji prijatelj .
Druenje sa Afganijem Abduhua je potpuno promijenilo, tako da je
dotadanji

svijet mistinih

snova zamijenio

realnou, te je od

povuenog i tihog askete postao gorljivi zagovornik reformi i napretka.

Glavna razlika izmeu njih dvojice ogledala se u tome to je Afgani bio
revolucionar koji se zalagao za vanjsku promjenu postojeeg stanja
stvari a onda popravljanje iznutra, dok je Abduhu bio reformator, koji
je vjerovao da se prvo mora podii svijest naroda, da bi kao rezultat
toga moglo doi i do vanjskih promjenaP

15

Isto, str. 22.

Isto, str. 22.
17 Isto, str. 22-25.
1

267

M&..\hammed .Abd&..\h &..\

Uz mnoge druge aktivnosti, Abduhu je 1 877. godine poloio

zavrne ispite na Azharu, na kojima je pokazao izuzetno znanje i
talenat, zbog ega je ve naredne godine postavljen za profesora na toj
uvenoj visokokolskoj ustanovi, te na Daru-1-ulumu i Medrestu-1elsin. Predajui, izmeu ostalog, historiju islama, on je posebno isticao
Ibn Halduna i njegovu Mukaddimu, pokuavajui na taj nain plasirati
svoje reformatorske ideje u politici i drutvu.18 Meutim, on tu ne
ostaje zadugo, jer 1 879. godine dolazi do smjene vlasti u Egiptu, to
rezultira protjerivanjem Afganija izvan zemlje i vraanjem Abduhua u
rodno mjesto sa zabranom javnog djelovanja, ukljuujui predavanja i
pisanje djela i lanaka. Otprilike godinu dana nakon toga, politika
situacija ponovo se mijenja, tako da Abduhu u septembru 1 880. godine
biva imenovan za urednika asopisa EI-Veka'i'ul-misrijje, to sa
uspjehom radi do maja 1 882. godine. U tom periodu on razrauje
svoje reformatorske ideje, stavljajui akcenat na reformu obrazovanja,
te iri krug istomiljenika i saradnika navedenog asopisa.19
Progonstvo iz Egipta
Krajem 1 88 1 . i poetkom 1 882. godine Abduhu uestvuje u
poznatoj Urabijevoj nacionalnoj revoluciji, to je britanskom
okupatoru bio dovoljan razlog da ga, u okviru procesa protiv voa te
revolucije, kazni krajem 1 882. godine, protjerivanjem iz Egipta na tri
godine i tri mjeseca.2o On odlazi u Bejrut, gdje nastavlja svoju
aktivnost i predavanja, tako da i tamo stie znatan broj simpatizera i
istomiljenika. Krajem 1 883. godine Afgani ga poziva da mu se
pridrui u Parizu, to on sa radou prihvaa i ve poetkom 1 884.
godine nastavlja se njihovo druenje i zajedniki rad u Parizu.21
Ubrzo oni osnivaju politiko udruenje koje su nazvali
kur'anskim terminom EI-Urvetul-vuska (Neraskidiva veza), to je aludiralo
na zadatak koji su sebi postavili, tj. na rad na planu ujedinjenja
muslimanskih naroda. U okviru tog udruenja njih dvojica su poeli
izdavati istoimeni asopis, iji se prvi broj pojavio 1 3.3.1 884. godine.
Ahmed Smajlovi, Osamdesetgodina od smrti Muhammeda Abduhua.. . , str. 4.
B. Miel i Mustafa Abdurazik, O tjvotu i idejama fejha Muhammeda Abduhua . , str. 24, 25.
20 Isto, str. 26.
21 Ahmed Smajlovi, Osamdesetgodina od smrti Muhammeda Abduhua. . . , str. 4.
18

19

. .

268

Iako je asopis izlazio svega osam mjeseci, uz izdatih osamnaest

brojeva, odigrao je znaajnu ulogu, jer je izvrio snaan utjecaj na
odreene krugove u islamskom svijetu. 22 Budui da su i okupatori a i
mnogi muslimanski vlastodrci uvidjeli opasnost od tog asopisa, on je
zvanino zabranjen, kao i aktivnost Afganija i Abduhua na tom planu.
To biva povodom da se njih dvojica ponovo raziu, pa Abduhu
krajem te godine kratak period boravi u Tunisu, da bi se ve poetkom

1 885.

godine ponovo obreo u Bejrutu. Tu dolazi na topao prijem i

ponudu da predaje vjerske predmete na tamonjoj medresi, te on

naredne tri godine provodi u Bejrutu. Za to vrijeme dodatno izuava
islamske znanosti, pie i prevodi knjige, te vri utjecaj na mnoge
istaknute ljude, pisce i mislioce.23

Ponovo u Egiptu
Ipak, im mu je dozvoljeno da se vrati u Egipat, on to i ini,

1 889.

godine, gdje biva imenovan za sudiju, a ve

1 891 .

godine i za

sudiju apelacionog suda.24 Za vrlo kratko vrijeme on stie dobar uvid u

stanje egipatskog sudstva, te predlae odreene promjene, koje su
rezultirale

ozbiljnom

reformom

sudstvu

podizanjem

nivoa

egipatskih sudova. Pored toga, on iskazuje stalno interesovanje za

sudbinom Azhara, za koji je oekivao da e biti intelektualni centar
Egipta, pa i cijelog islamskog svijeta. Na njegovu inicijativu egipatska
vlada

1 894.

godine osniva Administrativni odbor Azhara, koji je imao

zadatak da prati provoenje dotadanjih, te uvoenje novih reformi na

tom uvenom univerzitetu. Kao lan tog odbora, on ini mnogo na
unapreenju

nastave

na

Azharu,

te

na

poboljanju

njegova

materijalnog stanja i uslova u kojima su studenti boravili i uili.

Njegovom zaslugom uvode se neki novi predmeti a on lino predaje
slijedee: akaid, tefsir, retoriku i logiku, na nain kojim je izazvao
veliko interesovanje studenata.zs
Najistaknutija funkcija na koju je Abduhu postavljen bila je
funkcija muftije Egipta
koji je postavljen

1 899.

kao najvii poloaj u vjerskoj hijerarhiji - na

godine i na kojem je ostao do smrti. Najvie

B. Miel i Mustafa Abdurazik, O volu i idejama fdha Mubammeda Abdubua , str. 26.
Isto, str. 26, 27.
24 Ahmed Smajlovi, Osamdeset godina od smrti Mubammeda Abduhua.. . , str. 4.
25 Miel i Mustafa Abdurazik, O volu i iddama fejha Muhammeda Abduhua . . . , str. 27.
22

. . .

23

269

M"'hammed Abd"'h"'

interesovanja izazvale su njegove fetve kojima je dozvolio jedenje

mesa ivotinja koje zakolju jevreji ili krani, te kamatne kredite. 26
Zbog svojih zasluga na planu politikih reformi, 1 899. godine
imenovan je i za lana tadanje skutine Egipta (Medlisu--ura). Uz
sve to, njegovim naporom, 1 900. godine osnovano je islamsko
dobrotvorno drutvo EI-Dem'ijjetul-hajrijjetu, za ijeg je predsjednika
on izabran. Nekoliko mjeseci pred smrt on podnosi ostavku na to
mjesto. Umire u julu 1 905. god,27
Abduhuova djela
Iako je imao izuzetno buran ivot, te i pored toga to je obnaao
razliite funkcije u svojoj karijeri, Abduhu je nalazio vremena i za
pisanje, tako da je napisao vei broj djela, to originalnih to
prevedenih, rasprava i lanaka. U radovima o njegovoj biografiji
navode se slijedea djela:2S
1 . Risaletul-varidat njegovo prvo djelo, inspirisano tesavvufom,
napisano 1 874. god.
-

2. Komentar na akaidsko djelo EI-'Akaidul-'adudijje

1 876. god.

napisano

3. EI-'Akidetul-muhammedijje - napisano 1 877. god.

4. EI-'Urvetul-vuska zbirka lanaka koje je Abduhu napisao u
istoimenom asopisu; objavljena prvi put 1 91 O. god.
-

S. Komentar na djelo Nehdul-belaga, koje se pripisuje Aliji ibn

Ehi Talibu - prvo izdanje 1 885. god.
6. Prijevod Afganijeva djela Er-Reddu 'aled-dehrijjin (Odgovor
ateistima) I izd. 1 886. god.
-

7. erhu mekamat bedi'iz-zeman ei-Hemezani Hemezanijevih mekama, objavljeno 1 889. god.

26 Nerkez Smailagi, Leksikon islama,

komentar

Sarajevo 1 990, str. 422.

Ahmed Smajlovi, Osamdesetgodina od smrti Muhammeda Abduhua. . , str. 4.
28 Pored radova Ahmeda Smajlovia i Mustafe Abdurazika, za navoenje Abduhuovih
djela koristili smo se i djelom EI-A'Iam od Ziriklija, te radom Muharema Omerdia:
"Muhammed Abduhu i njegov doprinos akaidologiji", Islamska misao br. 23, oktobar
1 980. god.

27

270

8. Risaletut-tevhid - akaidsko djelo; po mnogima, Abduhuovo

najznaajnije djelo; I izd. 1 897. godine, a poslije izdavano
mnogo puta; na naem jeziku objavljeno je u Sarajevu 1 989.
godine, u prijevodu Muharema Omerdia

9. Komentar na EI-Besairun-nusajrijje od Umera ibn Sehlan es

Savija - djelo iz oblasti logike; I izd. 1 898. god.
1 0. Takrir fi islahil-mehakimi!-Jer'ijjeti - o reformi erijatskih
sudova, 1 900. god.
1 1 . El-Islamu ver-reddu 'ala muntekidih (Islam i odgovor njegovim
kritiarima) - djelo objavljeno 1 900. godine, a 1 905. godine
objavlj eno i na francuskom jeziku

1 2. El-Islamu ven-nasranijjetu me'al-'ilmi ve/-medenijjeti - o islamu,

kranstvu,

savremenoj

nauci i

civilizaciji

- djelo

od

izuzetne vanosti u oblasti islamske apologetike; nastalo kao

odgovor sirijskom piscu Paragu Antunu, objavljeno

1 902.

god.

1 3. Hadis ftlsefijj me'a Herbert Spenser - Filozofski dijalog sa

Herbertom Spenserom o: Bogu, istini i snazi; 1 903. god.
1 4. Tifsiru suretil- 'Asri (Tumaenje sure EI- 'Asry, 1 903. god.
1 5. Tifsiru duz'i Amme - (Tumaenje Amme duza), 1 904. god.
1 6. Fetava idtima'ijje (Fetve o dru/tvenim pitanjima), 1 904. god.

1 7. &sail sijasijje ila B/int (Politika pisma B/intu),

i pjesniku,

engleskom piscu

1 904. god.

1 8. Tifsiru suretii-Fatiha (Tumaenje sure EI-Fatiha), 1 905. god.

1 9. Tifsirui-KNr'ani/-hakim (Tumaenje Kur'ana mudrog), koje j e
zapoeo Abduhu a nastavio njegov najistaknutiji uenik,
Muhammed Reid Rida.

20. Fil-mantiki li!-Jqh - zbirka Abduhuovih predavanja iz logike,

koja su, ustvari, komentar Taftazanijeva djela iz logike:

Teh!tjbul-mantik.
Pored tih djela, Abduhuovi biografi navode i njegova djela koja
su ostala u rukopisu

(Risa/e fi 'ilmi/-vad'i; Durusfil-ifta', itd), te djela koja

(Risa/e fi vahdetil-vudud; Tarihu

su djelimino ili u cijelosti zagubljena

27 1

M"'hammed Abd"'h"'

Isma'il-ba!a - Biografija Ismail-pale; Nizamut-terbijjetil-misrijje - o odgojno

obrazovnom sistemu Egipta; Tarihu esbabis-sevretil-'urabijje - o historijatu
Urabijeve revolucije; itd.)29
O ivotu i djelu Muhammeda Abduhua na arapskom jeziku
postoji vie djela, razliitih autora, kao to su: Osman Emin, Mustafa
Abdurazik, Abbas Mahmud el-Akkad. Ipak, najpoznatije djelo na tu
temu jeste Tarihul-ustal-imam (Biografija proftsora i imama - Muhammeda
Abduhua), djelo njegova najpoznatijeg uenika Muhammeda Reida
Ridaa, tampano u tri velika toma. 30

Abduhu kao mufessir

Svojom rukom Abduhu je napisao: tumaenje Fatihe, tumaenje
sure E/-'Asr i tumaenje Amme-duza - tj. posljednjih dvadesetak
stranica Kur'ana. Uz to, on je koautor djela Tifsirui-Kur'anil-hakim
(Tumale,Ye Kur'ana mudrog), zajedno sa Muhammedom Reidom
Ridaom, svojim najistaknutijim uenikom. Naime, Abduhu je na
Ridaov nagovor na Azharu drao predavanja iz tefsira, na kojima je
tumaio Kur'an od poetka a Rida je ta predavanja zapisivao. Ta
predavanja izazvala su izuzetno veliko interesovanje i vanredno su
dobro bila posjeena. Zabiljeke s tih predavanja Rida je poslije
prepisivao i kompletirao, nakon ega ih je donosio Abduhuu na
recenziju. Na taj nain protumaeno je od poetka Kur'ana, tj. od sure
EI-Fatiha, do 1 25. ajeta sure En-Nisa', to se desilo u periodu 1 3171 323. hidretske, odnosno 1 899-1 905. godine.31 Nakon njegove smrti,
Reid Rida nastavio je sa tumaenjem Kur'ana po metodi svog ejha i
profesora. Taj tefsir objavljivan je u asopisu EI-Menar, pa ga neki
nazivaju i Tifsirui-Menar. Poprilino je obiman, jer je tampan u
dvanaest velikih tomova, iako je njime protumaeno isto toliko
duzova, odnosno dijelova Kur'ana.
Glavna karakteristika Abduhuova tefsira je to to razumu daje
istaknuto mjesto i esto ga postavlja za sudiju, nekada ak i u
sluajevima kada postoji izriiti erijatski tekst, gdje bi se razum morao
Ahmed Smajlovi, Osamdesetgodina od smrti Muhammeda Abduhua , str. S.
Zirikli, nav. djelo, VI tom, str. 253.
3 1 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, Menhedl-medresetil-'aleJijjetil-hadiseti .ftt-tefsir, Rijad
1 407. h. god, III izd, I dio, str. 1 43.
29

...

30

272

pokoriti takvom tekstu. Budui da je Abduhu zacrtao odreeni pravac

u tefsiru, te da ga je poslije slijedio niz islamskih uenjaka, a imajui u
vidu glavnu odliku tog pravca, mnogi taj nain pristupa Kur'anu
nazivaju "Savremenom racionalistikom kolom tefsira". Naime,
njegovim pravcem su krenuli: Muhammed Reid Rida, Muhammed
Mustafa el-Meragi, Muhammed Ferid Veddi, Mahmud eltut,
Abdulkadir el-Magribi, Ahmed Mustafa el-Meragi, i drugi,32 a na naim
prostorima njihove ideje su, izmeu ostalih, slijedili Demaluddin
auevi i Husein ozo.
Slijedea bitna karakteristika Abduhuova tefsira jeste poziv na
dokidanje taklida i uspostavu idtihada, tj. prestanak slijepog slijeenja
uenjaka iz prethodnih generacija, te preispitivanje njihova naslijea i
donoenje samostalnih rjeenja i odgovora na novonastala pitanja.
Naime, nekoliko stoljea prije Abduhua oita je bila stagnacija islamske
misli, te zaahurenost u odreene klieje, zbog kojih se puno panje
obraalo na to ta su uenjaci prethodnih generacija rekli, bez bitnijih
pokuaja da se na odreena pitanja daju novi odgovori, shodno
promjeni prilika. Abduhu je primijetio da, pored onog pozitivnog to
ima u takvom pristupu, na takav se nain spreava napredak islamske
misli, te, openito, napredak muslimanskih naroda. Izmeu ostalog, on
je u tome vidio jedan od glavnih razloga stagnacije muslimana u
svijetu, te dominacije nemuslimana nad njima. Kritikujui suhoparne
gramatike rasprave u tefsiru, te slijepo slijeenje miljenja uenjaka iz
prethodnih generacija, on, izmeu ostalog, kae:
"Na Kijametskom danu Uzvieni Allah nas nee pitati o
miljenjima i rijeima nekih ljudi, nego e nas pitati o Knjizi koju je On
poslao radi nae upute i slijeenja pravog puta, te o sunnetu Njegova
Poslanika, koga je On poslao da nam objasni ono to nam je
objavljeno: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to
im se objavljuje ... '33 On e nas pitati: jesam li vam poslao Objavu?
Jeste li razmiljali o onom to vam je objavljeno? Jeste li shvatili ta
vam je zabranjeno a ta vam je nareeno? Jeste li postupali u skladu sa
kur'anskom uputom, jeste li slijedili uputu Poslanika i njegov Sunnet?'
Zaista nam se treba uditi: znamo da e nam biti upuena ta pitanja a
32

Opirnije o tome vidjeti maloprije citirano djelo Er-Rumija: Menhedul-medmetil

'aklijjetil-hadisetiftt-tefsir.
33 En-Nahl, 44.
273

M.-hawvt'\ed Abd.-h.-

mi se, i pored toga, okreemo od Kur'ana i njegove upute! Kakve li

nemarnosti i kakve li zavedenosti! "34
Abduhu je kroz tumaenj e Kur'ana uspio povezati rijei Objave
sa stanjem u kojem su se muslimani tada nalazili, te davati odgovore na

mnoge probleme i praktina pitanja sa kojima su se susretali. On je

dovodio u vezu sigurna nauna otkria sa kur'anskim ajetima, ime je

pokazivao ljudima da Kur'an nije prevazien (kao to su to neki

mislili), nego da je on, kao Allahova rije, potpuno ispravan i uvijek

aktuelan, te da moe pratiti sve procese u drutvu, ukljuujui i veliki
nauno-tehnoloki napredak. Uz to, on je argumentovano odgovarao

na dileme koje su se pojavljivale u vezi sa islamom, kao to je pitanje

poloaja ene, ropstvo, itd, ime je vraao povjerenje u Kur'an i islam

onima koji su imali odreene sumnje. Sve to on je izlagao na lijep i

privlaan nain, tako da su itaoci pristupali njegovom tefsiru sa
velikim zanimanj em.35
to

Kao pohvalnu karakteristiku Abduhuova tefsira mnogi navode i

to

je

on pristupao

Kur'anu bez

predrasuda i

mezhebskih

ogranienja, tako da je slijedio znaenje kur'anskog teksta - shodno

vlastitom razumijevanju - a nije pao u greku mnogih prethodnih

mufessira, koji su se trudili da po svaku cijenu Kur'an protumae u

skladu sa stavovima vlastitog mezheba, makar to ponekad bilo

poprilino usiljeno i nategnuto. Takoer, on se nije poveo za nekim

mufessirima iz prethodnih generacija, koji su se, pri tumaenju

Kur'ana, sluili slabim (da'it) ili ak i patvorenim (mevdu') hadisima,

nego se koristio vjerodostojnim i provjerenim hadisima. U tom smislu

on je estoko kritikovao navoenje israilijjata, te nije dozvolio da se

vrijednost

nj egova

tefsira

okrnji

takvim

predajama

sumnjive

vjerodostojnosti, kao to su inili mnogi prije njega. Isto tako, on se

trudio da ne ulazi u gajb stvari, odnosno, on je izbjegavao precizirati

ono to je Kur'an ostavio uopenim, ostavljajui ga onakvim kako je
naveden u Kur'anu. On je isticao da je u takvim sluajevima vano

vjerovati u ono to je navedeno u Kur'anu, te izvlaiti pouku iz toga, a

da nisu bitni detalji koje ni Kur'an ne spominje.36

Ovo su njegove rijei iz uvoda u Teftimi-'Kllr'anil-hakim, koje je zabiljeio njegov uenik

Muhammed Reid Rida.
35 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teftim vel-mlljessinme, II tom, str. 549.
36 Isto, str. 548, 549.

34

274

Prigovori Abduhuu
Budui da je Abduhu zagovarao reformu i promjenu postojeeg
stanja, njemu su jo za ivota upuivane brojne kritike od onih koji
nisu bili za promjenu tog stanja, te od onih koji su njegov pravac
smatrali pogrenim. Tu je bilo i prigovora na neke njegove politike
stavove i odreene postupke u ivotu, ali nas ovdje najvie interesuju
prigovori koji su mu upuivani i koji mu se i danas upuuju u pogledu
tumaenja Kur'ana i shvatanja vjere i odreenih vjerskih principa.
Najvanija stvar koju njemu i njegovoj koli mnogi prigovaraju
jeste davanje previe slobode razumu, odnosno postavljanje razuma za
sudiju u mnogim pitanjima, pa ak i tamo gdje ne treba. Pripadnici te
kole ponekad odstupaju od osnovnog znaenja kur'anskog teksta, te
pokuavaju

objasniti

da

se

na tim mjestima radi

o alegoriji

prenesenom znaenju, ime ponekad znaju odstupiti od principa ehli

sunneta vel-dema'ata. Zbog takvih osobina, mnogi tvrde da su se
Abduhu i njegova kola po odreenim pitanjima pribliili nekadanjem
mu'tezilijskom pravcu, te da su reafirmirati i iznova propagirali neke
njihove ideje.37
Kao

primjer

takvih

postupaka

moe

se

navesti

proteiranj e nekadanjeg mu'tezilijskog uvjerenja da e

njihovo
poinilac

velikog grijeha vjeno boraviti u dehennemskoj vatri.38 Za razliku od

toga, stav ehlisunnetskih uenjaka jeste da je poinilac velikog grijeha u
okviru Allahove volje, te da e on kad-tad izai iz Vatre, samo ako nije
uinio neto ime izlazi iz okvira islama. Isto tako, Abduhuova
racionalistika kola u tefsiru nijekala je ponovni silazak Isaa, a.s, na
Zemlju, te jo neke predznake Smaka svijeta, ime su opet prihvatili
mu'tezilijski stav a udaljili se od stava ehli-sunneta, koji je zasnovan na
velikom broju vjerodostojnih hadisa.39
Abduhuu i njegovim istomiljenicima takoer se prigovara da su
ponekad neopravdano odbacivali neke hadise, smatrajui ih slabim, ili
ak i patvorenim. To se znalo desiti ak i u sluaju kada neki hadis
navode Buhari i Muslim, to je za ehlisunnetski pravac dovoljno da
37

Isto, str. 549, 560.

Opirnije o tome vidjeti: Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 653-661 .
Takav stav kod Abduhua moe se primijetiti kod tumaenja 275. ajeta sure EI-Bekare.
39 Opirnije o tome takoer vidjeti: Isto, str. 698-713. Abduhuov stav o tome pitanju
moe se vidjeti u sluaju tumaenja 1 57. i 1 58. ajeta sure En-Nisa'.

38

275

MAhammed .AbdAhA

takav hadis bude vjerodostojan i opeprihvaen.40 Meutim, ta kola

znala j e takve hadise proglasiti nevjerodostojnim u nekim sluajevima
gdje ih nisu mogli uskladiti sa ajetima ili sa drugim vjerodostojnijim
hadisima, to je rezultat nedovoljnog razumijevanja i davanja razumu
vee ovlasti nego to treba.
Abduhu je ivio u burnom vremenu, u periodu kada je Velika
Britanija okupirala Egipat, te kada su zapadne zemlje okupirale znatan
dio islamskog svijeta. To je vrijeme, takoer, obiljeeno nastojanjem
mnogih

sila

da

se

dokraji

Osmanski

hilafet,

kroz

poticanje

nacionalnih pokreta - prije svega arapskog - kao i previranjima na

prostoru hilafeta, uz pokuaje Porte da ouva svoju mo i teritoriju. U
vezi sa aktivnostima Muhammeda Abduhua na tom planu, te njegova
linog opredjeljenja, postoje odreene kontroverze i prigovori, poput
onih da je Abduhu bio jedan od zagovaraa otcjepljenja arapskih
drava od hilafeta, da je ak bio i lan jedne masonske loe, itd. Dr.
Muhammed

Ammare,

savremeni

egipatski

mislilac,

detaljnije

je

prouavao te dileme i, kao rezultat toga, napisao trotomno djelo pod

nazivom:

EI-E'malul-kamile li Muhammed Abduhu,

pa se za detaljnije

informacije treba obratiti na to djelo, kao i na ve spomenuto djelo dr.

Fahda er-Rumija:

Menhedul-medresetil-'aklijjetil-hadisetiftt-tefsir.

***

40

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 550.

276

'V

M UHA MME D R E S ID R ID A
,..) 'J t,.)

JA "

1 282/1 865.-1354/ 1 935.

Bio je jedan od najistaknutijih islamskih uenjaka u prvoj

polovini XX stoljea. Jedno vrijeme bio je pod utjecajem
tesavvufa, da bi zatim, susreui se sa idejama Mganija i
Abduhua, postao jedan od nosilaca reformizma u islamskom
svijetu i Abduhuov nasljednik u savremenoj racionalistikoj koli
tefsira. Dugo godina bio je Abduhuov prvi saradnik, te pokreta i
urednik asopisa El-Menar, koji je imao jakog odjeka irom
islamskog svijeta. Nakon Abduhuove smrti, po njegovom
metodu, nastavio je sa tumaenjem Kur' ana, tako da se smatra
koautorom tog tefsira, koji se ubraja meu znaajnije racionalne
komentare Kur'ana.

M"'hammed 'Reid 'Rida

Njegovo puno ime je: Muhammed Reid ibn Ali Rida ibn
Muhammed emsuddin ibn Muhammed Behauddin ibn Munla Ali
Halifa el-Bagdadi. Roen je u srijedu, 27. dumadel-ula 1 282. hidr.
god. / 1 8.10. 1 865. godine, u selu Kalemun, koje se nalazi juno od
Tripolija u Libanu, na obali Sredozemnog mora. 1 On sam isticao je da
po duploj liniji vodi porijeklo od Alije, r.a, jer mu oeva loza see do
Alije preko Husejna, a majina preko Hasana.2 Porijeklom je iz
Bagdada a prve godine ivota proveo je u rodnom mjestu Kalemunu.
Od najranije mladosti interesovao se za nauku a uz upornost
vremenom je izrastao u jednog od najistaknutijih islamskih uenjaka u
svoje vrijeme. Pored Libana (koji je tada bio dio ama, u sastavu
Osmanskog hilafeta), jedno vrijeme ivio je u Siriji, putovao je u
Hidaz, Indiju i Evropu, a najvei dio ivota proveo je u Egiptu. 3 Bio
je pod utjecajem Afganija i Abduhua - iji je bio najistaknutiji uenik,
tako da se njih trojica smatraju temeljem i glavnim nosiocima
savremene racionalistike kole u tefsiru. Umro je uei Kur'an u autu,
vraajui se iz Sueca u Kairo, u etvrtak, 23. dumadel-ula 1 354. h.
g./22.08.1 935. godine, a ukopan je u Kairu, pored svog ejha i uitelja
Muhammeda Abduhua.4

Odrastanje i obrazovanje
Poetna znanja Reid Rida stekao je u osnovnoj koli - mektebu
u rodnom selu Kalemunu a onda u nekoliko medresa - vjerskih kola u
Tripoliju, u kojima je nauio i dva strana jezika: turski i francuski. U
tom periodu uio je pred vie uenjaka a najvie je bio vezan za svog
uitelja i profesora Husejna el-Disra, koji mu je na zavretku
kolovanja u Tripoliju dodijelio diplomu i idazetnamu da moe i sam
predavati. 5 On ga je, vidjevi u njemu talenat naunika i pisca, poticao
na pisanje lanaka za novine i asopise, to je Reid prihvatio.
Na ivot Reida Ridaa posebno su utjecali dva ovjeka, jedno
djelo i jedan asopis. Dva ovjeka su: Husejn el-Disr i Muhammed
1

Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, Menhedtfil-medmetil-'ak.lijjetil-hadistti jit-ttjsir, I dio, str.

17-172.
2 Isto, str. 1 70, 171.
3 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, VI tom, str. 126.
4 Isto, str. 1 26; Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 182.
s Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 172, 173.

278

Abduhu, djelo je: Ihja'u 'ulumid-din a asopis je: EI-'Urvetul-vuska.6 Kada

se susreo sa Gazalijevim Ihjaom, to je djelo na Ridaa ostavilo jak dojam,
tako da ga je iitavao vie puta a jedno vrijeme svu svoju aktivnost
usklaivao je s tim djelom. Rezultat toga bila je njegova ljubav prema
tesavvufu, zbog ega se u jednom periodu u prilinoj mjeri bio
izolovao od svijeta i osamljivao radi ibadeta. Zatim se poeo vie
ukljuivati u ivot obinih muslimana, upuujui ih i savjetujui kako
da se ponaaju. Uvidjevi nizak nivo svijesti kod prosjenih vjernika,
zalazio je u kafane i savjetovao ljude koje bi tamo zaticao. Posebno je
organizovao predavanja za ene na selima. Isto tako, odvraao je ljude
od negativnih postupaka koji su se tada bili rairili meu obinim
vjernicima, kao to je traenje pomoi od "dobrih" prilikom posjete
njihovim turbetima i kaburovima. 7

Mganijev i Abduhuov utjecaj

Takav nain ivota bio je rezultat utjecaja Gazalijeva Ihja'a na
njega, to je bila samo faza u njegovu ivotu, do susreta sa Afganijevim
i Abduhuovim idejama. Naime, jednom prilikom do njega su dola dva
broja asopisa EI-'Urvetul-vuska, kojeg su Afgani i Abduhu izdavali u
Parizu. itajui ta dva broja na njega su ideje te dvojice uenjaka
ostavile toliko jak dojam da su napravile preokret u njegovu ivotu.
Tako je uao u novu fazu ivota. O tome sam kae: "Prije toga moje
interesovanje bilo je usmjereno samo na ispravljanje vjerovanja kod
muslimana, odvraanje od zabranjenih stvari, poticanje na ibadet i
pozivanje ka asketizmu u odnosu na dunjaluk. Meutim, nakon toga,
moja dua je vrsto prigrlila obaveznost usmjeravanja svih muslimana
civilizaciji i unapreenju onog to posjeduju, te takmienju sa
naprednim narodima u raznim znanostima, vjetinama i zanimanjima,
kao i u svemu onome to doprinosi boljem ivotu. "8
Reid Rida je nakon toga poeo propagirati Afganijeve i
Abduhuove ideje, ivo se zalaui za njih. Pokuao je doi u kontakt sa
njima ali mu to u sluaju Afganija nije polo za rukom. On je Afganiju
poslao pismo u vrijeme kada je Afgani boravio u Istanbulu. U tom
6

Isto, str. 173.

Isto, str. 173, 174.
8 Isto, str. 174.
7

279

ML-\hammed Reid Rida

pismu on izraava divljenje prema Afganijevim idejama i elju da se

susretne s njim, ali do toga nije dolo zbog Afganijeve smrti.9 Sa
Abduhuom je bio drugaiji sluaj. Prvi kontakti s njim desili su se u
vrijeme Abduhuova prognanstva iz Egipta, kada je imao priliku dva
puta sresti se s njim u Tripoliju. lako se radilo o kratkim susretima,
Reid Rida je nakon toga bio jo vie zadivljen Abduhuom i njegovim
idejama.10
Nakon Afganijeve smrti (1 314. h. god.), Reid Rida odluuje da
bolje upozna nasljednika svojih ideja, tj. Abduhua. S tom namjerom
odlazi u Kairo, gdje stie 23. redeba 1 31 5/19. 1 2.1 897. godine.1 1
Prilikom prvog susreta, Reid Rida predloio je Abduhuu da pone
pisati komentar Kur'ana, u duhu lanaka koje je objavljivao u asopisu
EI-'Uroetul-vuska. Abduhu nije smatrao potrebnim optereivati
ogromnu biblioteku tefsira jo jednim komentarom Kur'ana, ali je,
nakon upornog Ridaovog nagovaranja, ipak pristao da na Azharu
pone seriju predavanja na kojima bi tumaio kur'anske ajete od
poetka Kur'ana. Abduhu je to radio zadnjih est godina svog ivota
(1 899-1 905.) a Reid Rida je, kao njegov najistaknutiji uenik; ta
njegova predavanja objavljivao u asopisu EI-Menar.

Menar i reformatorske aktivnosti

Reid Rida imao je jaku elju da osnuje asopis koji bi bio slian
ve spomenutom EI-'Uroetul-vuska, ali to nije htio uraditi bez znanja i
saglasnosti svog ejha i profesora Muhammeda Abduhua. U tom
smislu on mu je izloio svoje planove, nakon ega se Abduhu sloio sa
tom idejom i dao mu odreene savjete, pa su zajedniki odabrali ime
tog asopisa: EI-Menar, to znai: svjetionik ili putokaz, a to aludira na
ulogu koju je asopis trebao da ima. Prvi broj tog asopisa pojavio se
ve 22. evvala 1 3 1 5./1 7.03.1 898. godine i u njemu su navedeni
slijedei razlozi za njegovo pokretanje:
1 . irenje reformatorskih ideja u domenu drutvenog ivota,
vjere i ekonomije.

9 Isto, str. 17 4.
1 0 Isto, str. 1 75.
11

Isto, str. 1 75.

280

2. Donoenje dokaza da je islam, kao vjerski svjetonazor,

kompatibilan i primjenjiv i u savremenim ivotnim prilikama.
3. Nastavak rada po principu asopisa EI-'Urvetul-vuska.1 2
Reid Rida vodio je i ureivao asopis EI-Menar, objavljujui u
njemu lanke svog ejha Abduhua, zatim svoje lanke, kao i pisanu
rije velikog broja uenih ljudi koje je uspio okupiti oko tog asopisa.
O tome koliko je Reid Rida radio na irenju ideja svog ejha govore
rijei samog Abduhua, koje je vie puta izgovorio: "Vlasnik Menara je
tuma mojih ideja. "13 Menar je cijelo vrijeme izlaenja bio centar
propagande
reformistiko-racionalistikih
ideja
savremene
racionalistike kole u tefsiru. Taj je asopis naiao na izuzetno
interesovanje mnogih, tako da ga je itao "skoro sav islamski svijet i u
najzabitijim islamskih krajevima. "14 Ridaovo ime na taj nain je postalo
poznato u cijelom islamskom svijetu, pa i u Evropi, a pisali su mu
mnogi obrazovani ljudi, meu kojima i neki orijentalisti. Naalost,
nakon Ridaa niko se nije zauzeo da taj asopis i dalje izlazi, tako da se
njegov zadnji broj pojavio 29. rebi'ul-ahira 1 354/3 1 .7 . 1 935. godine. 1 s
Kroz EI-Menar, kao i kroz sve ostale aktivnosti, Reid Rida se
pokazao reformatorom vjerske misli i prakse muslimana, kritikujui i
upozoravajui na sve novotarije i zablude koje su se bile ukorijenile
meu muslimanima. Ukazivao je na to da islamski obrazovani ljudi
snose najveu odgovornost za te pojave, te da ulema i muslimanski
vladari moraju najvie poraditi da bi se ti iskrivljeni oblici vjernike
prakse iskorijenili iz svakodnevnog ivota muslimana, jer su ulema i
vladari, u odnosu na muslimanske narode, poput razuma i duha u
odnosu na ljudsko tijelo. Posebno j e ukazivao na to da je ulema
zaduena za "duhovnu medicinu" ljudi, putem vazova i predavanja, ali
isto tako i upozoravanjem na licu mjesta gdje se rade stvari
neprimjerene islamskom uenju, podnosei na tom putu raznorazne
potekoe, te da im je obaveza, uz sve to, da sami budu primjer lijepog
islamskog ponaanja i ahlaka. 1 6
12

Isto, str. 176, 177.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Tefsim vel-mufessimne, II tom, str. 576, 577.
14 Mehmed Handi, "Merhum Muhammed Reid Rida", Izabrana djela, knjiga
Sarajevo 1 999, str. 228.
15 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 177.
16
Isto, str. 177, 178.
13

28 1

VI,

M'-'hammed 'Reid 'Rida

Imajui u vidu vanost odgojno-obrazovnih institucija, Reid

Rida se putem Menara zalagao za reformu obrazovanja, kroz promjenu
sistema kolstva i uvoenje novih predmeta u nastavne planove i
programe. Isticao je da su tadanje dravne kole imale zadatak samo
da pripremaju nove slubenike a ne da istinski obrazuju i odgajaju
novu generaciju, shodno zahtjevima novih prilika i uslova ivota.
Pored toga, imajui u vidu da su te kole bile pod upravom
kolonizatora, te da se poveavao broj misionarskih kranskih kola,
on se zalagao za otvaranje privatnih kola, koje bi se mogle usmjeravati
na odgovarajui nain i koje bi davale eljene rezultate.17 U tom smislu,
iz raznih krajeva islamskog svijeta dolazili su mu dopisi o sve veoj
prisutnosti kranskih misionara i o slaboj svijesti obinih muslimana,
te, shodno tome, potrebi osnivanja specijalne kole i instituta za obuku
daija, odnosno islamskih misionara. Reid Rida je pisao o tome na
stranicama Menara, ali je poduzeo i praktine korake, te je 1 330/ 1 9 1 2.
godine osnovao takvu kolu i institut, u kojima je kolovanje trajalo po
tri godine i koji su dali velike rezultate. t s
Po uzoru na Abduhua i Reid Rida zalagao se za reformu
Azhara, kao vodeeg univerziteta u islamskom svijetu. Reforme inae
ne prolaze lahko, pa je Rida na taj nain dolazio u sukob sa
zagovornicima odravanja stanja kakvo jeste, ali nije odustajao. U tom
smislu napisao je i djelo sa nazivom EI-Aar vei-Menar (Azhar i Menary.
Da bi olakao i unaprijedio tampanje Menara, Rida je osnovao
posebnu tampanju, te je u njoj, pored svog asopisa, tampao i
mnoga druga djela islamskog sadraja.19
Odnos prema politici
to se tie politikih tema, Abduhu je Ridaa odgovarao od
pisanja takvih tema u Menaru i uope od bavljenja politikom, to je on
uglavnom potovao dok je Abduhu bio iv. Meutim, nakon njegove
smrti, Reid Rida esto je pisao politike lanke, kritikujui Osmanski
hilafet zbog postupaka za koje je smatrao da su pogreni. J o je vie
kritikovao i pisao protiv kolonizacije, bez obzira s koje strane dolazila,
17

Isto, str. 1 78.

Isto, str. 178, 1 79.
1 9 Isto, str. 1 79.
18

282

a naroito je pisao protiv britanske, francuske i talijanske okupacije. U

tom kontekstu, vie puta je upozoravao na opasnost od britanske
okupacije, te isticao da Britanci rade protiv islamskog hilafeta i protiv
Arapa istovremeno. Smatrajui da se mora oglasiti o svim
aktuelnostima, on je pisao o svim vanijim dogaajima, iznosei svoje
shvatanje islamskih stavova i principa o njima. Naroito je vana
njegova uloga u pisanju protiv cionistikih nastojanja ovladavanja
Palestinom, te lino uee na Sinjsko-palestinskom kongresu 1 921 .
godine, gdje je izabran na mjesto zamjenika predsjednika Kongresa. 20
Kada je u pitanju hilafet, Rida je ukazivao na narastajuu
opasnost unitenja hilafeta, a nakon njegova pada iskazivao je alost
zbog toga, te pisao lanke, kritikujui sve one koji su doprinijeli
njegovu padu a Kemala Ataturka optuio je za izdaju, kao i za
otpadnitvo od islama. Istovremeno, zagovarao je ponovnu uspostavu
hilafeta, pa je, u tom kontekstu, napisao djelo El-Hi/aje evil-imametul
'uzma, te organizovao kongres za uspostavu hilafeta, koji je odran u
Egiptu, 1 343/ 1 925. godine. Iako taj kongres nije poluio oekivanim
rezultatima, on ipak ukazuje na Ridaov stav po tom pitanju, te njegovo
nastojanje za ponovnu uspostavu hilafeta. 21 U toku ponovnog boravka
u Siriji, za vrijeme kralja Fejsala ibnul-Husejna, izabran je za
predsjednika Sirijskog kongresa, a bio je imenovan i za lana Arapske
akademije nauka sa sjeditem u Damasku. 22

Djela
Reid Rida bio je izuzetno plodan pisac. Napisao je puno djela,
to veih i manjih knjiga, to lanaka i rasprava, ili ak i itavih serija i
studija. Samo u Menaru napisao je izuzetno veliki broj lanaka, rasprava
i studija, tokom cijelog perioda izlaenja tog asopisa. Istiui brojnost
i kvalitet njegovih djela, uveni ekib Arslan istie da bi njegova pisana
djela, kada bi se podijelila na pedeset ljudi, bila dovoljna svakom od
njih da se ubroji meu znaajne uenjake i pisce!23

20

Isto, str. 179, 1 80.

Isto, str. 1 86, 1 87.
22 Muhammed ibn Abdul-Aziz es-Sudejs, Ed-Dira.rahll-kllranijjehll-mu'asin, Rijad
h.g, str. 1 27.
23 Isto, str. 1 8 1.
2t

283

1392.

Mc..thammed 'Reid 'Rida

Iz velikog broja njegovih djela kao najznaajnije istiemo:

1 . Tefsirui-Kur'anil-hakim (Tumalenje Kur'ana mudro - komentar
Kur'ana koji je pisao sa Abduhuom, ali i nakon njegove smrti,
2. Tarihul-usta7jl-imam ef-fejh Muhammed Abduhu - biografija ejha
Muhammeda Abduhua, tampana u tri velika toma,
3. El-Hi/aje evil-imametul-'uzma - djelo o hilafetu,
4. El-Vehhabijjune vei-Hidaz (Vehabije i Hida djelo kojim je
odbranio pokret Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba od
tendencioznih napada,
5. Muhaveratul-muslihi

vel-muka/lidi -

(Dijalog

reformatora

zagovornika tak/ida),
6. EI-Vahjul-muhammedi - o Objavi,
7.

Nida' lil-dnsil-latif,

8. Jusrul-islami ve usulut-tefri'il-amm - o zakonodavstvu u islamu,

9. Zikra el-mevlidin-nebevi
o mevludu, odnosno obiljeavanju
roendana Muhammeda, s.a.v.s,24
-

1 0. EI-Hikmetuf-fer'ijje fi muhakemetil-kadirijje ver-rifa'ijje - kritika

kaderijskog i rifaijskog tarikata,
1 1 . EI-Menar vei-Azhar (Menar i Azhar},
1 2. El-Vahdetul-islamijje (Islamskojedinstvo),
1 3. Es-Sunne vef-fi'a evil-vehhabijje ver-rafida - o odnosu izmeu
sunizma i iizma,
1 4. Er-Riba vel-mu'amelatu fil-islam - o kamati i poslovanju u
islamu,
1 5. Risa/e

fi Ebi Hamid el-Gaza/i (Poslanica o Ebu Hamidu el

Gaza/iju),
1 6. ubuhatun-nesara ve hudedul-islam (Nedoumice krfana i
argumenti u islamu),
1 7. Ind/ Barnaba (Barnabin Ind'
24 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 126.

284

1 8. EI-Mt1Siimune vel-kubt (Muslmani i Koptz),

1 9. Fetava es-sqjid Refid Rida (Fetve fejha Refida Ridaa), i
20. Terdemetui-Kur'an (Prevoenje Kur'anJ).25
Uz to, treba napomenuti da je Reid Rida imao bogatu prepisku
sa istaknutim misliocima, koja nije objavljena, kao to je npr. sluaj sa
uvenim ekibom Arslanom. Takoer, treba ukazati i na biografsko
djelo koje je ekib Arslan napisao o Ridau, pod nazivom: Es-Sqjid Refid

Rida ev iha' erbe'ine sene (ejh Reid Rida - etrdesetogodifnje bratsko druenje),

iz ega se vidi da su oko etrdeset godina bili saradnici i prijatelji.26

Ridaov doprinos tumaenju Kur'ana

Od svih uenjaka koji pripadaju Abduhuovoj racionalistikoj
koli u tefsiru, u sluaju pisanja tefsira najplodniji je bio upravo Reid
Rida. Iako nije protumaio cijeli Kur'an, on je napisao komentar
nekoliko kratkih sura: EI-Kevser, EI-Kafirun, El-Ih/as, EI-Felek i En-Nas,
te zajedno sa Abduhuom tumaenje prvih dvanaest duzova (dijelova)
Kur'ana. Naime, Rida je pisao biljeke za ejhom Abduhuom dok je on
tumaio Kur'an na Azharu, pa ih je poslije dopunjavao i donosio
Abduhuu na autorizaciju teksta, nakon ega je to objavljivao u svom
asopisu EI-Menar. Na taj nain protumaeno je do 1 25. ajeta sure En
Nisa', tj. nepunih pet duzova Kur'ana (blizu stotinu stranica).27
Nakon ejhove smrti, Reid Rida nastavio je tumaiti Kur'an i to
objavljivati u EI-Menaru, pa je na taj nain, za svoga ivota, protumaio
Kur'an do 53. ajeta sure ]ustif, odnosno, kompletirao tumaenje
.
dvanaest duzova Kur'ana (240 stranica). Pored objavljivanja tog
komentara u EI-Menaru, on je tampan i kao posebno djelo, pod
nazivom: Tefsirui-Kur'anil-hakim, to znai: Tumaenje Kur'ana mudrog. To
je zvanian naziv tog tefsira, ali ga mnogi, zbog objavljivanja u EI
Menaru, nazivaju i: Tefsirui-Menar (Menarov tefsiry. Poprilino je opiran,
budui da je tampan u dvanaest velikih tomova a da njime nije
protumaena ni polovica Kur'ana. Svakim tomom obuhvaen je po
jedan duz, tj. dvadeset stranica Kur'ana a svaki svezak sadri oko pet
25 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 1 81, 182.
26 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, str. 126.
27 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 577.

285

M"hammed 'Reid 'Rida

stotina stranica tumaenja kur'anskog teksta. Za razliku od izdanja

prethodnih tefsira, u ovom su prvi puta u Egiptu oznaavani brojevi
sura i ajeta, u emu su ga slijedila kasnija izdanja i ostali tefsiri. Po
formi tefsira, on podsjea na Ibn Kesirovo tumaenje Kur'ana, budui
da se u njemu navodi grupa ajeta koji govore o istoj temi a onda se oni
tumae na nekoliko stranica. Kada bi naiao na temu koju bi smatrao
vanom i aktuelnom, Rida bi je izloio opirno, pravei na taj nain
digresije u uobiajenom toku tumaenja Kur'ana.2s
Budui da Rida nije uspio protumaiti cijelu suru jusuf, prof.
Behdet el-Bejtar je to uradio po Ridaovom metodu i tampao
tumaenje sure Jusuf kao posebno djelo, navodei da je Rida njegov
autor.29

Metod i nain tumaenja Kur'ana

Nakon Abduhuove smrti, Reid Rida donekle je promijenio
metod tumaenja Kur'ana, o emu i sam govori u uvodu u Tefsir.
Naime, on sam ukazuje na to da je, u odnosu na Abduhuov metod,
odstupio u slijedeem:
1 . vie se sluio tumaenjem ajeta drugim ajetima,
2. vie je navodio vjerodostojne hadise,
3. vie se koristio jezikim tumaenjem radi pojanjenja
pojedinih izraza,
4. opirno je obraivao odreene teme za koje je smatrao da
postoji velika potreba za njihovom valorizacijom.30
I pored toga, njegovo tumaenje Kur'ana je vrlo blisko
Abduhuovom, tako da se s pravom ubrajaju u istu kolu tumaenja
Kur'ana. Kao i Abduhu, i Reid Rida nije volio tumaiti Kur'an pod
pritiskom naslijea prethodnih mufessira. Neki njegovi uenici istiu
da je on odreeni ajet prvo tumaio na osnovu vlastitog znanja - ne
elei se povoditi za prethodnim mufessirima, a tek onda je obraao
28 J.J .G. Jansen, ''Tumaenje Kur'ana Muhammeda Abduhua", rad objavljen u djelu:
KHr'an 11 sammenom dobu dr. Enesa Karia, Sarajevo 1997, I tom, str. 482.
29 Isto, str. 577.
30 Muhammed Reid Rida, Tejsi1'111-KHr'anil-hakim, Bejrut 1 973, II izd, I tom, str. 1 6.

286

panju na prethodne tefsire i neto od toga, eventualno, uvrtavao u

svoj tefsir. Bio bi veoma zadovoljan kada bi na taj nain otkrio neto
novo u odreenom ajetu, to prethodni mufessiri nisu dokuili.3t
Uz to, glavne odlike njegova metoda u tumaenju Kur'ana su,
poput Abduhuovih, slijedee: izbjegavao je israilijjate, nije navodio
patvorene hadise, nije navodio detalje koji ni u Kur'anu nisu navedeni,
u tefsir nije uvlaio znanosti koje nisu imale veze sa znaenjem ajeta.
"Naprotiv, ajete je tumaio na vanredno lijep nain, znaenje
kur'anskih rijei iznosio je na jednostavan i prihvadjiv nain,
pojanjavao je tee razumljive kur'anske izraze, odgovarao je na dileme
koje su se pojavljivale u vezi sa Kur'anom, ukazivao je na to da je
Kur'an objavljen kao uputa, te na vrijednost te upute, objanjavao je
mudrost propisivanja kur'anskih odredbi, isticao je da Kur'an uspjeno
lijei bolesti u drutvu i pojanjava Allahove zakonitosti u odnosu na
Njegova stvorenja. "32 S obzirom na to da je Reid Rida donekle
odstupio od metoda svog ejha, te da je osuivao novotarije i
iskrivljene oblike odreenih islamskih propisa, moe se rei da je on
donekle odstupio od savremene racionalistike kole u tefsiru, te da je
prihvatio neke stavove selefijskog pravca. 33
to se tie izvora kojima se Rida koristio pri tumaenju Kur'ana,
oni bi se mogli svesti na slijedee:
1 . Pojedine ajete tumaio je drugim ajetima, naroito ako bi o
istoj temi bilo govora u vie ajeta.
2. Koristio se i hadisima, ali je pazio na to da navodi samo
provjerene hadise.
3. Navodio je stavove istaknutih ashaba i tabiina.
4. Radi pojanjenja odreenih izraza donekle se koristio
disciplinama arapskog jezika.
S.

Mnoge ajete tumaio je na osnovu vlastitog shvatanja, jer je

izbjegavao naslijee prethodnih mufessira - osim kada bi to
bilo u skladu s njegovim stavovima.

31

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 578, 579.
Isto, str. 579.
33 Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 1 82-187.
32

287

Mhammed Reid Rida

6. Izuzetak od toga jesu stavovi njegova uitelja Abduhua, jer je

njega slijedio u znaajnoj mjeri, tumaei mnoge ajete.34
Interesantno je da je Reid Rida bio protivnik prevoenja
Kur'ana na strane jezike, o emu on pie i u svom tefsiru.35 Naime, u
vezi sa pitanjem prevoenja Kur'ana islamski uenjaci zauzimali su
razliite stavove unazad vie stoljea, s tim to je Reid Rida u prvoj
polovici XX stojea bio najistaknutiji zagovara stava da to nije
dozvoljeno initi. On je svoj stav opravdavao sa vie razloga, meu
kojima su: uvjerenje da je Kur'an nemogue doslovno prevesti a da je
prevoenje njegova znaenja u stvari prevoenje onog to je shvatio
neki ovjek; gubljenje kur'anske nadnaravnosti (i'daz) koja je prisutna
samo u originalu, na arapskom jeziku; primjeri pogrenih prijevoda
Kur'ana do tada objavljenih, itd. Meutim, treba istai da su zastupnici
takvog stava u manjini, te da veina islamskih uenjaka smatra da se
moe, odnosno da je ak obaveza prevoditi Kur'an na strane jezike
radi upoznavanja svih naroda sa Allahovom objavom.36

Prigovori njegovu tefsiru

Kao i ostali pripadnici Abduhuove kole u tefsiru, tako je i Reid
Rida davao preveliki znaaj razumu i preveliku slobodu u tumaenju
odreenih ajeta, zbog ega je preuzeo neke sporne komentare od
Abduhua a neke je sam iznio. Tako npr. pri tumaenju 275. ajeta sure
EI-Bekare Rida potpada pod Abduhuov uecaj i tumai taj ajet u smislu
da e poinioci velikih grijeha ostati vjeno u Dehennemu, te da
nikada nee izai iz njega i ui u Dennet. To je poznato mu'tezilijsko
miljenje, a stav ehlisunnetskih islamskih uenjaka jeste da su oni u
Allahovoj volji i da e im Allah, nakon odreenog vremena, oprostiti,
te da e nekada ipak ui u Dennet.J7 Takav stav moe se pronai i u
tumaenju 92. ajeta sure En-Nisa'.3B
Slijedee to strunjaci tefsira prigovaraju Reidu Ridau jeste
tumaenje odreenih ajeta metaforom i prenesenim znaenjem, iako
Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 578.
Muhammed Reid Rida, Teftirui-Khr'anil-hakim, IX tom, str. 307-312.
36 Opirnije o tome vidjeti: Fahd ibn Abdurahman er-Rumi, nav. djelo, str. 41 3-441 .
37 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 580-582.
38 Muhammed Reid Rida, Tef
sirui-KNr'anil-hakim, V tom, str. 339-345.
34

35

288

oru Imaju jasno doslovno znaenje. Takav postupak jeste naslijee

ejha Abduhua, koje je on opet preuzeo od mu'tezilija. Primjer takvog
tumaenja imamo u sluaju 47. ajeta sure En-Nisa', gdje Rida prijetnju
Uzvienog upuenu ehli-kitabijama o iskrivljavanju crta njihovih lica
ako se ne okrenu pravom putu pokuava protumaiti metaforino, u
drugom znaenju.39 Zatim, Rida donekle odstupa od ehlisunnetskih
stavova o pitanju vjerovanja u dine, ejtane i sihr. U vezi sa dinima
on iznosi ubjeenje da ih ljudi ni u kojem sluaju ne mogu vidjeti, iako
postoje vjerodostojni hadisi o mogunosti njihova vienja u
odreenim situacijama.40 Slino tome, Rida, govorei o utjecaju
ejtana, tvrdi da je taj utjecaj ogranien samo na zavoenje i
nagovaranje, te da oni ni u kom sluaju ne mogu ovladati ovjekom,
to je u suprotnosti sa opeprihvaenim stavom kod ehlisunnija.41 U
vezi s time, donekle je i njegov stav da sihr u stvarnosti ne postoji,
nego da je sihr samo ombana i varka, to je, takoer, stav Abduhua i
mu'tezilija, koji je suprotan stavu ehlisunnetskih uenjaka.42
Ono to se vrlo esto prigovara Reidu Ridau jeste njegov stav o
pitanju mu'diza Muhammeda, s.a.v.s. Naime, i u Kur'anu i u
vjerodostojnim hadisima govori se o vie mu'diza, kojima je Allah,
d., potvrdio i ojaao Poslanikov poziv u islam i to je opeprihvaeni
stav ehlisunnetskih uenjaka. Meutim, Rida smatra da je samo Kur'an
mu'diza data Muhammedu, s.a.v.s, a za ostale mu'dize tvrdi ili da
nisu zabiljeene u vjerodostojnim hadisima, ili da se ne radi o
mu'dizama, nego samo o iskazivanju poasti Poslaniku od Allaha,
d..43
U sluaju pitanja izvoenja erijatskih propisa iz kur'anskih ajeta
(istinbat), Reid Rida, takoer, previe slobodno nastupa, te dolazi do
zakljuaka kojima u nekim sluajevima kontrira stavovima sva etiri
poznata mezheba. Takav je npr. sluaj sa tumaenjem 43. ajeta sure
En-Nisa', gdje on, za razliku od svih ostalih mufessira i strunjaka
fikha, zakljuuje da musafir ima pravo uzeti tejemmum umjesto

39 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, str. 583.

Njegov stav o tome vidjeti u: TefJimi-KNr'anil-hak.im, VII tom, str. 516.
41 Njegov stav po tome pitanju moe se vidjeti kod tumaenja sure En-Nas.
42 O tome vidjeti njegovo tumaenje sedmog ajeta sure EI-En'am, VII tom, 31 1 . str.
njegova tefsira.
43 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 585, 586.
40

289

M&.-hammed Reid Rida

abdesta, pa makar imao vodu pri ruci.44 Uz sve to, kritiari mu

prigovaraju da u tefsiru navodi odreene citate iz Biblije, iako je u
naelu bio protiv upotrebe israilijjata prilikom tumaenja Kur'ana.4S

Zakljuak o njegovu tefsiru

Imajui u vidu navedeno, moe se rei da je Ridaov tefsir, ipak,
izuzetno vrijedan, te da je naroito veliku ulogu odigrao u prvoj
polovici XX stoljea, kada su muslimani bili u stanju dekadence i pod
stranom okupacijom. Tim tefsirom Rida je u mnogome doprinio
odbrani islama od raznih nasrtaja sa strane, te rjeenju brojnih dilema u
vezi sa Kur'anom i islamom, koje su tada od odreenih krugova sa
Zapada namjerno plasirane u tada poprilino zaostali islamski svijet,
koji je u velikoj mjeri traio uzor u zapadnim narodima. "Ideja koja se
provlai kroz itav taj tefsir je opravdati i dokazati da je islam jedina
ispravna vjera koja je savremena u svim vremenima i na svim
mjestima."46 S obzirom na veliinu i znaaj, njegov tefsir moe se
smatrati svojevrsnom enciklopedijom tumaenja Kur'ana,47 s tim to
treba obratiti panju na momente u kojima je on odstupio od
ehlisunnetskog uenja.48
Uecaj Reida Ridaa bio je prisutan i na naim prostorima j o za
njegova ivota, to se vidi iz mnogih njegovih lanaka iz EJ-Menara koji
su tada prevoeni i objavljivani u naim asopisima, te iz djela ukrije
Alagia, koji je u periodu 1 926-1 932. godine na bosanski jezik u
skraenom obliku preveo i objavio tri sveske Abduhuova i Ridaova
tefsira, kojima su protumaene prve tri kur'anske sure: EJ-Fatiha, EJ

Bekare i Alu 'Imran.

***

Vidjeti: Teftimi-Kllr'anil-hakim, V tom, str. 1 1 8-122.

Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 588, 589.
46 Mehmed Handi, "Merhum Muhammed Reid Rida" ... str. 229.
47 Muhammed ibn Abdul-Aziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 149.
48 Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebi, nav. djelo, II tom, str. 589.

44
45

290

B) TEFSIR ISLAMSKOG POKRETA

' J+' ii"
!l

SE]]ID K U TB
1 324/1 906.-1 387/1 966.

Istaknuti egipatski knjievnik i knjievni kritiar, kasnije se

potpuno posvetio radu za islam i pisanju djela sa islamskom
tematikom. Preobraaj je doivio tokom boravka u SAD-u,
nakon pogibije Hasana el-Bennaa, nakon ega se prikljuuje
pokretu Muslimanska braa i ubrzo postaje njihov glavni idejni
nosilac. Zalagao se za formiranje treeg, "islamskog bloka" u
svijetu, uestvovao je u revoluciji grupe "Slobodnih oficira"
1952. godine, ali ga oni ubrzo zatvaraju. U zatvoru je proveo oko
jedanaest godina, pod strahovitim muenjem, ali je ostao
dosljedan svojim principima. Na kraju je pogubljen na
inicijativu uvenog egipatskog predsjednika Demala
Abdunnasira. Autor je brojnih lanaka, studija, knjiga, te
kompletnog komentara Kur'ana. U njemu Kutb na nov nain
tumai a jete, posveujui naroitu panju kur' anskom stilu i
potiui na akciju i rad za islamske vrijednosti. Zato je njegov
tefsir naiao na izvanredno dobar prijem, na to ukazuje i
injenica da se skoro svake godine pojavi novo izdanje tog djela.
Prema mnogima, spada meu one koji su obiljeili vrijeme u
kojem su ivjeli.

SeiJid Kt..tb
Njegovo puno ime je: Sejjid ibn Kutb ibn Ibrahim. Roen je
1 324. hidretske/1 906. godine, u mjestu Mua, nedaleko od Asjuta, u
gornjem dijelu Egipta.1 Njegovo porijeklo je iz Indije, odakle mu je
peti predak doselio u Egipat.2 Odrastao je u srednje imunoj porodici.
Otac mu je bio jako gostoljubiv, tako da je bio cijenjen kod svih
stanovnika tog mjesta.3 Visoko obrazovanje stekao je u Kairu, radio je
kao profesor arapskog jezika, zatim u ministarstvu obrazovanja,
saraivao je u raznim asopisima, napisao je mnoga djela, radio je u
okviru pokreta Muslimanska braa a zadnjih deset godina svog ivota
proveo je u zatvoru. Odlukom egipatskih vlasti nad njim je izvrena
smrtna kazna 1 387/ 1 966. godine.4

Odrastanje i obrazovanje
Kutb osnovno obrazovanje stjee u rodnom selu, gdje do desete
godine ivota uspijeva i Kur'an nauiti napamet.5 Uz redovno
obrazovanje on slobodno vrijeme provodi u itanju parodine i
podrune biblioteke, te prisustvuje sijelima u oevoj kui, kojima su
prisustvovali stariji i ozbiljniji stanovnici sela. Sve to utjee na njega da
se zainteresuje za arapsku knjievnost i pisanje lanaka u novinama.6
Osnovno obrazovanje zavrava 1 9 1 8. godine a zbog revolucije
protiv britanskog okupatora tek 1 921 . godine odlazi u Kairo, gdje
jedno vrijeme boravi kod svog dajde, da bi se 1 925. godine upisao u
srednju kolu. Prirodno-matematiki fakultet (Darul-'ulum) upisuje
1 930. a zavrava ga 1 933. godine, ime dobija zvanje profesora
knjievnosti i pedagogije.7 Narednih est godina radi kao profesor
arapskog jezika,8 te objavljuje lanke u novinama EI-Ehram i
1 Hajruddin ez-Zirikli, EI-A 'Iam, III tom, str. 147.
2 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Ittidahatut-tefsirijil-kamir-rabi'i 'afer, S. Arabija 1 986,
III tom, str. 989.
3 Isto, str. 989, 990.
4 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 147.
s Yvonne Y. Haddad, Sdfid Kutb: ideolog islamske obnove, rad objavljen u: Kur'an u
savremenom dobu, priredio Enes Kari, Sarajevo 1 997, II tom, str. 1 33.
6 Omer Nakievi, predgovor prijevodu Kutbova tefsira na bosanski jezik: U okrilJu
Kur'ana, Sarajevo 1 996, I tom, str. ll.
7 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 990.
8 Isto, str. 990.

292

asopisima: Er-Risa/e i Es-Sekafe.9 U to vrijeme iskazuje interesovanje

za prevedena djela, naroito sa engleskog jezika, o emu kae: "itao
sam sve to je sa stranih jezika bilo prevedeno na arapski jezik."10 Na
taj nain donekle potpada pod utjecaj odreenih ideja sa Zapada,
naroito preko Abbasa Mahmuda el-Akkada i Taha Husejna. Piui
poeziju, lanke, knjievnu kritiku i djela iz arapske knjievnosti, on
vrlo brzo postaje poznat pisac, koji je ravnopravno spominjan sa
Akkadom, Tahom Husejnom i Mustafom Sadikom er-Rafi'ijem1 1

Poetak preobraaja
U periodu 1 940-1948. godine Kutb radi u Ministarstvu
obrazovanja, gdje je imao priliku stei bolji uvid u stanje obrazovnog
sistema u Egiptu, te utjecaj Britanije na taj sistem, kao i na ope stanje
u drutvu. U tom periodu on se jo vie uvjerava u nepravedan odnos
Zapada prema muslimanima i Arapima, to se naroito pokazalo kroz
veliku podrku Zapada nepravednom formiranju drave Izrael. Time
on uvia dvolinost Zapada prema muslimanima i njihovo stavljanje u
neravnopravan poloaj sa zapadnjacima, to ga navodi na okretanje
islamskoj literaturi. Na taj nain on postaje novi ovjek i ali zbog svih
djela koja je do tada napisao.12 U tom periodu poinje pisati nova djela,
koja su potpuno okrenuta islamu, Kur'anu i kur'anskom stilu. Prve
knjige koje je napisao u tom smjeru bile su: Et-Tasvirul-jenni fii-Kur'ani
(Umjetnika slika u Kur'anu) i Meahidul-kijame fti-Kur'ani (Prizori
kijametskog dana u Kur'anu). U uvodu u jednu od njih, govorei o svom
povratku Kur'anu, on kae: "Ja sam naao Kur'an!"13 U njima on
priznaje da se ponovo vratio Kur'anu, te da ga je Kur'an opinio i
zaarao svojom skladnou i ljepotom izraza, te sveobuhvatnou
ideja.14
Uporedo s tim, on pie lanke o tim i slinim temama u raznim
asop1s1ma, ukazujui na ljepotu kur'anskog stila i njegovu
nadnaravnost, te istovremeno odgovarajui na stavove onih koji su to
9

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 147.

Fethi Jeken, EI-Mevsu'allil-harekijje, Bejrut 1 980, str. 207.
1 1 Isto, str. 207.
12 Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 134.
1 3 Isto, str. 1 34.
1 4 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 207, 208.

1o

293

Std K"fb
nijekali. Na taj nain on dolazi u sukob sa odreenim poznatim
linostima, meu kojima je bio i Akkad, njegov dotadanji stariji kolega
i donekle uzor. Posebno se usprotivio Akkadovom nijekanju kur'anske
nadnaravnosti, te tvrdnji Abdullaha Alija el-Kasimija da je islam kriv za
dekadencu i zaostalost arapsko-muslimanskog svijetaPS U oktobru
1 946. godine pie lanak u kojem kritikuje stanje u egipatskom
drutvu, te poziva na vraanje islamskim vrijednostima. Kritikujui
tadanju civilizaciju, on za nju kae da je " ... civilizacija materijalizma,
koja nema duhovnih vrijednosti."16
Nastavljajui sa kritikom tadanjeg egipatskog drutva, on pie
nekoliko lanaka u asopisu EI-Fikrul-dedid (Nova misao), u kojima,
izmeu ostalog, kae: "Mi ne traimo danas nita vie nego da deset
miliona graana Egipta ivi na nivou stoke, jer stoka ima dovoljno da
pojede i popije, a ovih deset miliona nema. Traimo da se standard
drugih osam miliona podigne na minimum potreba ivota ovjeka - da
imaju ta pojesti, popiti, obui se i gdje stanovati. I ovi prvi i ovi drugi
rade na proizvodnji zlata za one koji sjede, nita ne rade, a ive
raskono."17 Zbog njegovih lanaka asopis biva zabranjen ali on
nastavlja pisati u drugim asopisima. Krajem 1 948. godine on
objavljuje jedno od svojih najpoznatijih djela: E/-'Adaletul-idtima'ijjetu
fil-islami (Socijalna pravda u islamu), kojim kritikuje postojee stanje, te
kroz konkretne primjere nastoji dokazati da se ljudske nade mogu
ostvariti jedino u okrilju islama i islamskog sistema ivota.18

Sazrijevanje u Americi
Ministarstvo obrazovanja 1 948. godine alje Kutba u Sjedinjene
Amerike Drave19 radi upoznavanja sa tamonjim procesom i
metodama obrazovanja, kako bi pozitivna iskustva prenio u egipatski
sistem obrazovanja. To je zvanina informacija zbog ega je Kutb
poslat u Ameriku. Meutim, mnogi njegovi biografi tvrde da je glavni
razlog njegova slanja u Ameriku, ustvari, bio pokuaj da se utjee na
15
16

Isto, str. 207, 208.

Isto, str. 208.
17 Omer Nakievi, nav. djelo, str. IV.
1 8 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 208.
1 9 Prema nekim izvorima, radi se o 1949. godini.

294

njega kako bi promijenio svoje stavove i prestao iznositi svoje ideje.

On nije elio to putovanje, ali poto mu je u meuvremenu bilo
zabranjeno pisati lanke za novine i asopise, te poto je Egipatska
vlada zabranila asopis EI-Fikrul-dedid (Nova misao) u kojem je on
objavljivao znatan broj svojih lanaka, bio je prisiljen pristati na to
putovanje.20

Ali, desilo se upravo suprotno onome to su namjeravali oni koji

su ga poslali u Ameriku. Umjesto da Kutb na Zapadu odustane od
svojih islamistikih ideja - to se od njega oekivalo - on je u Americi
stekao jo dublje uvjerenje u svoje stavove i jo vie se zalagao za njih.
Mnogi drugi su u slinim situacijama potpadali pod utjecaj zapadne
kulture i civilizacije i odricali se svojih dotadanjih vjerskih ubjeenja
znaajnim dijelom, ali sa Kutbom se desila suprotna stvar! Jo vie
ubijeen u nadnaravnost i nepogrjeivost Kur'ana, te ispravnost svih
islamskih principa, on je jo u Americi, ne samo branio islam od
nepravednih napada, nego i napadao zapadnu civilizaciju za sve ono
to je uvidio kao neprikladno i loe. 21
Kutba je frapirala bezuvjetna podrka amerike tampe
nepravednom formiranju drave Izrael i "ocrnjivanje Arapa, koje je
osjetio, s takvom estinom koju on nikad kasnije nije mogao
zaboraviti. ( . ) Kutb je osjetio da ga Amerika, koju je on kao i mnogi
drugi mladi Arapi idealizirao, odbacuje, da odbacuje njegovo bie i
njegov identitet. " 22 Normalno je da su te pojave kod njega izazivale
revolt i da su ga udaljavale od zapadne civilizacije, te da su ga dodatno
uvrivale u vjerovanju u islamske principe apsolutne pravde,
jednakosti ljudi bez obzira na boju koe, jezik, itd. O boravku u
Americi Kutb je napisao rad pod nazivom: Emrika e/leti re'qtu (Amerika
koju samja vidio), ali on je, naalost, veim dijelom izgorio 1 945. godine
u kampanji protiv Muslimanske brae. C? stala su samo tri dijela tog
rada, koja su objavljena u asopisu Er-Risala. 23
.

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 990.

Isto, str. 990.
22 Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 1 34, 1 35.
23 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 991 .
20

21

295

Sld
Prikljuivanje pokretu Muslimanska braa
Za vrijeme boravka u Americi naroito jak utisak na Kutba
ostavilo je ubistvo Hasana el-Benna'a, voe pokreta Muslimanska braa
u Egiptu. Kada je u februaru 1 949. godine izvren atentat na Bennaa,
Kutba su prenerazili prizori sveope radosti i veselja koje je imao
priliku vidjeti svugdje u Americi: u tampi, na televiziji, na radiju, u
klubovima, itd. Iznenadilo ga je toliko veselje Amerikanaca zbog
ubistva jednog ovjeka koji je sav ivot posvetio islamu i koji nikakvu
nepravdu nije uinio Amerikancima! Vidjevi to, Kutb se solidarie sa
Muslimanskom braom i istog momenta odluuje da se odmah po
povratku u Egipat prikljui tom pokretu. 24
U Americi Kutb ostaje neto vie od dvije godine, te se na
osnovu vlastite odluke 19 5 1 . godine vraa u Egipat. Odmah se
prikljuuje Muslimansko/ brai s takvim arom da je tu godinu smatrao
svojim novim roenjem. "Ja sam uistinu roen 1 951 . godine!" - esto
je govorio, aludirajui na godinu njegova prikljuenja pokretu
Muslimanska braa. 25 Kao novi lan u pokretu, nije odmah mogao
zauzeti jednu od vodeih uloga, ali su ga ubrzo svi prihvatili kao
jednog od glavnih mislilaca u pokretu, do ijeg se miljenja itekako
dralo.26 O znaaju tog pokreta prof. Menna' el-Kattan, izmeu
ostalog, kae: "Pokret Muslimanska braa, koji je osnovao ehid Hasan
el-Benna, jeste, bez ikakve dvojbe, najvei savremeni islamski pokret.
Niko od protivnika tog pokreta ne moe zanijekati njegov doprinos
osvjeenju muslimana u cijelom svijetu, pokretanju potencijala
muslimanske omladine za slubu islamu, osnaivanju islamskog
vjerozakona, uzdizanju islamske misije, ponovnoj izgradnji njegove
slave i povratku njegove vladavine. ta god ko rekao o dogaajima koji
su se desili tom pokretu, njegov veliki idejni utjecaj ne moe zanijekati
ni jedan ovjek ... "27
Po povratku iz Amerike, dok je jo radio u Ministarstvu
obrazovanja, Kutb estoko kritikuje postojee nastavne planove i
programe u Egiptu, karakteriui ih tipinim britanskim programima,
kao rezultat britanske okupacije Egipta. Istovremeno, on zagovara
24

Isto, str. 991.

Isto, str. 991.
26 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 209.
27 Menna' el-Kattan, Mebahisji 'ulumii-Knr'an, str. 373.
25

296

reformu tih programa, kako bi se uskladili sa islamskim principima i

kako bi odgovarali Egipanima. Ne mogavi nita bitnije promijeniti u
sistemu obrazovanja, on 1 953. godine podnosi ostavku na mjesto u
Ministarstvu

obrazovanja

potpuno

se

posveuje

pisanju

djela

islamsko-reformistikog i politikog sadraja, te djelovanju u okviru

pokreta Muslimanska

braa.2s

Sejjid Kutb i revolucija 1952. godine

Sve do 1 952. godine Velika Britanija je imala jak utjecaj na

Egipat, iako je zvanino Egiptom vladao kralj. Pokret

braa

Muslimanska

zalagao se za potpunu slobodu i nezavisnost Egipta, pa su s tim

ciljem

pomogli

grupi

mladih

oficira,

predvoenih

Demalom

Abdunnasirom,29 u organizovanju i izvoenju revolucije, kojom su

svrgli vladavinu kralja. Kutb je dao naroito veliki doprinos toj
revoluciji, to se vidi i iz podatka da je on bio jedini civil koji je
prisustvovao tajnim sastancima te revolucionarne grupe oficira.30
Izvjesno vrijeme nakon revolucije, njene voe traile su od
Kutba da odri javno predavanje u Domu armije u Kairu, to je on i
uinio. Tom predavanju trebao je prisustvovati i Muhammed Nedib,
predsjedavajui Skuptine Revolucije i kasniji predsjednik Egipta, ali
zbog iznenadnih obaveza to nije mogao uiniti, pa je delegirao
Demala Abdunnasira, da u njegovo ime nastupi. Kutb je tada odrao
svoj uveni govor, u kojem je, izmeu ostalog, javno iznio i kritiku na
voe revolucije zbog iskrivljavanja odreenih naela koja su u poetku
bila

dogovorena.

Naglasio

je

da

cilj

revolucije

nije

bio

samo

protjerivanje kralja, nego, prije svega, povratak Egipta islamu i svojim

korijenima, te je iznio bojazan da je ve nastupilo vrijeme u kojem vie
strahuje hoe li on lino, ili neko drugi, biti uhapen, nego to je to bio
sluaj u vrijeme vladavine kralja! Nakon Kutbova nastupa, Abdunnasir
mu je priao i naglas izgovorio slijedee rijei: "Cijenjeni brate Sejjide,
tako mi Allaha, do tebe mogu doi samo preko naih mrtvih tijela!
Dajemo ti obeanje, u ime Allaha, i ponavljamo svoje obeanje, da

28

Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo,

29

Kod nas se njegovo ime najee pisalo kao: Gamal Abdel-Naser, a radi se o kasnijem

30

Jusuf Rami, nav. djelo, str.

III tom, str. 1 47.

predsjedniku Egipta, jednom od osnivaa Pokreta nesvrstanih.

223.
297

Sejpd K"'ib
emo se rtvovati za tebe sve do smrti!..."31 Meutim, te rijei nisu
znaile nita, to se vidjelo ve nakon dvije godine, kada su Kutba ti
isti oficiri zatvorili.
Nakon okonanja Revolucije Kutbu je bilo ponueno nekoliko
znaajnih funkcija, ali je on prihvatio da bude generalni sekretar
Revolucionarnog savjeta, jer se nadao da e s te pozicije moi uecati
na uspostavljanje novog sistema. Traio je od grupe revolucionarnih
oficira da uvedu reforme u sve segmente drutva, kako bi ga vratili
islamskim vrijednostima i islamskom sistemu ivota. Meutim,
uvidjevi da oni izbjegavaju da to uine i nemogunost da ita bitnije
uradi, te njihovo iznevjeravanje dogovora sa Muslimanskom braom,
Kutb nakon nekoliko mjeseci podnosi ostavku na tu funkciju, a na
njegovo mjesto dolazi Demal Abdunnasir, kasniji uveni predsjednik
Egipta.32
Kao neumorni borac za islam i opeljudske vrijednosti, Kutb
zatim nastavlja sa drugim aktivnostima: uesje na kongresima i dri
predavanja, kritikuje kroz novinske lanke i pie knjige. Uestvovao je
na nekoliko kongresa i drao predavanja u Damasku, Jerusalimu i
Libanu.33 U relativno kratkom periodu pie nekoliko znaajnih djela:

El-Islamu ves-selamul-'alemi (Islam i stjetski mir}, EI-Mustakbelu li hazed-din

(Budunost pripada islamu), itd. Uz to, 1 953. godine biva postavljen za
glavnog i odgovornog urednika asopisa Muslimanske brae, koji je
nosio isti naziv kao i sam pokret: EI-Ihvanul-muslimun (Muslimanska
braa). U svim tim djelima, kao i u novinskim lancima, on zagovara
primjenu islamskih principa i estoko kritikuje teoriju odvajanja vjere
od drave, tvrdei da je to potpuno strano islamu. Takoer otro
kritikuje laiciziranje tadanje Turske, kao nasljednice nekadanjeg
Osmanskog hilafeta. Isto tako, kritikuje Azhar, kao najstariji i
najznaajniji islamski univerzitet, zbog suhoparnosti i bavljenja
beivotnim i zastarjelim temama, bez ulaenja u sutinu problema
tadanjeg islamskog svijeta.34

31

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 992, 993.

Isto, str. 993.
33 Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, Eddirasallll-lellr'anifjellll-m1la.rire, Rijad, 1392. h.g,
str. 79.
34 Fethi jeken, nav. djelo, str. 209.
32

298

Uviajui jo tada negativne pojave i u komunizmu i u

kapitalizmu, on je podrao ideju formiranja treeg, "islamskog bloka" ,
koji ne bi bio ni istoni ni zapadni. 35 O tome on, izmeu ostalog, kae:
"Postoje dva velika bloka: komunistiki blok na Istoku i kapitalistiki
blok na Zapadu. Svaki od njih iri varljivu propagandu diljem svijeta,
tvrdei da postoje samo dva pogleda u svijetu, komunizam i
kapitalizam, i da ostali narodi nemaju alternativu, ve treba da se
svrstavaju uz jedan od postojeih blokova. Ne postoji drugi put...
Meutim, jasno je da se oba bloka, i zapadni i istoni, bore za svijet
irei fesad radi vlastitih interesa - proirenja i ekspanzije nacija i
naroda koji su u njihovim sferama interesa... to se nas muslimana tie,
pitamo se kakav je i koji je na ulog u toj borbi? Mi smo, nedavno, u
Palestini iskusili da niko, ni Istok ni Zapad, nisu iskazali povjerenje
prema vrijednostima koje brane, niti nas smatraju vrijednim... Mi
neemo primiti nikakve milosti ni od kojeg bloka. Mi smo potlaeni
stranci, po shvaanjima oba bloka. Mi smo, prema tome, rep karavana
bez obzira na put koji prihvatimo (istoni ili zapadni) ... "36
Zatvorsld dani
U oktobru 1 954. godine deavaju se velike narodne
demonstracije, iji cilj je bio obaranje vlade i - kako su to tadanje
vlasti predstavile - pokuaj ubistva Demala Abdunnasira. Abdunnasir
to uzima kao odlian izgovor da se konano obrauna sa pokretom
Muslimanska braa, zabranjujui njihov asopis, njihova pisana djela i
zatvarajui veliki broj njihovih pripadnika, naroito njihovo vostvo i
jednog od glavnih mislilaca pokreta - Sejjida Kutba.37 Smjeten je u
vojni zatvor, gdje je proveo vie od pola godine u vrlo loim uslovima,
pod psihikom torturom i stranim fizikim muenjima. Rezultat toga
bilo je ozbiljno naruavanje ionako slabog Kutbova zdravlja i pojava
raznih bolesti, zbog ega je poetkom maja 1 955. godine morao biti
premjeten u vojnu bolnicu, radi lijeenja. Period do kraja svog ivota
proveo je bolesnih plua, poremeenog rada srca, oboljelih kostiju od

35

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 992.

Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 1 39, citirano iz Kutbova djela: Ma'rdeetul-islam ver
re'sumalijje (Borba ieu islama i leapitalia).
37 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 993.

36

299

Se.JJ.Id K"'tb
reumatizma, itd. Budui da je bio u bolnici, 1 3.5.1 955. godine osuen
je u odsustvu, na petnaest godina zatvora, uz teki fiziki rad!3B
Meutim, to kod njega nije proizvela oaj i beznadenost, nego
je nastavio iriti svoje ideje i meu zatvorenicima, te pisati svoja
najvanija djela. Prije dolaska u zatvor on je bio napisao neto preko
polovice svog najpoznatijeg djela: Fi :dia/il-Kur'an (U okn!Ju Kur'ana), tj.
svog uvenog komentara Kur'ana. U zatvoru ga je uspio dovriti i
dostaviti svojim saradnicima, tako da je taj tefsir izazivao posebno
interesovanje, pa su ga itali mnogi i van granica Egipta. Rezultat toga
bila je inicijativa tadanje irake uleme za njegovo oslobaanje, koju je
egipatskom predsjedniku Demalu Abdunnasiru prenio Abdusselam
Arif, tadanji iraki predsjednik, prilikom posjete Egiptu, koji je i sam
ve bio proitao Kutbov tefsir. Abdunnasir je tu inicijativu prihvatio i
krajem 1 964. godine oslobodio Kutba, nakon desetogodinjeg zatvora.
Iraki predsjednik ga je pozvao da se preseli u Irak, nudei mu
istaknutu funkciju, ali je Kutb odluio da ostane u rodnom Egiptu. 39
Kratkotrajnu slobodu Kutb je iskoristio za nastavak svog
da'vetskog djelovanja i pisanje jednog od svojih najznaajnijih djela:
Me'alim fit-tarik (Znakovi pored puta). U tom djelu on nastavlja sa
razradom ideje o univerzalnosti islama i nunosti primjene islamskog
sistema ivota, to biva razlogom egipatskim vlastima da ga ubrzo
ponovo uhapse, zajedno sa velikim brojem drugih pripadnika
Muslimanske brae, optuujui ih za pokuaj dravnog udara.40 Uz njega,
tada su zatvoreni i brojni lanovi njegove rodbine: brat Muhammed,
sestre Nefisa, Emina i Hamida, Nefisini sinovi - od kojih je jedan
umro pod stranim mukama u zatvoru! - te Kutbovi dajdii. Govorei
o stranim torturama i muenjima kroz koja su prolazili, prof. Fahd
ibn Abdurrahman er-Rumi, izmeu ostalog, kae: "Ne znam zbog ega
mi, svaki put kada itam o toj porodici, padnu na pamet Poslanikove,
s.a.v.s, rijei Jasirovoj porodici: 'Strpite se, porodica Jasirova, vama je
obean Dennet!"'41

38 Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 80.

39 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 993.
40 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 210.
41 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 994.

300

Smrtna presuda i smaknue

Kutb je, odmah po drugom zatvaranju, predosjetio kakav e
ishod biti: "Bio sam vrsto ubijeen da Vlada ovog puta hoe moju
glavu!"42 I, zaista, poetkom avgusta 1 966. godine izreena je smrtna
kazna Sejjidu Kutbu i dvojici njegovih saradnika u pokretu
Muslimanska braa: Muhammedu Jusufu Hevau i Abdulfettahu
Ismailu.43 Nakon izricanja presude organizovani su brojni protesti
irom islamskog svijeta a mnogobrojne ugledne linosti kulturnog i
politikog ivota od Maroka do Pakistana uputile su molbu Demalu
Abdunnasiru za njihovo pomilovanje, ali to nije pomoglo! U zoru
22.8.1 966. godine, u krugu kairskog zatvora, nad njim i njegova dva
saradnika izvrena je smrtna kazna vjeanjem!44
O uasnom muenju i detaljima smaknua svjedoe dva
policajca, koji su bili posebno zadueni za Kutba. Njega i njemu sline,
zatvorske vlasti su opisale kao izdajice i neprijateljske saradnike, koji
rade protiv drave i islama. Meutim, protekom vremena, policajci su
se uvjerili u suprotno, pa su trenuci provedeni sa Kutbom i in
njegova smaknua toliko na njih uecali, da su napustili taj posao i
posvetili se radu za islam! Opisujui momenat smaknua Kutba i
njegove dvojice saradnika, policajci govore o dolasku jednog oficira
visokog ranga pred sami in smaknua, koji je, po nalogu Demala
Abdunnasira, zatraio od Kutba da napie samo jednu reenicu kojom
e se odrei svojih djela i da je potpie, u zamjenu za ivot. Kada je to
Kutb odbio, oficir mu je rekao da to znai smrt, a on je, sasvim
smireno, rekao: "Dobrodola, o smrti na Allahovom putu!"45 Po
nareenju egipatskih vlasti, ukopan je na nepoznatom mjestu i u
neoznaenom kaburu!46
Kada je u zatvoru prije toga od njega traeno da zatrai
pomilovanje od predsjednika Demala Abdunnasira, uz obeanje da e
molbi biti udovoljeno, Kutb je odgovorio: "Zato da traim milost?
Ako sam zatvoren s pravom - zadovoljan sam presudom pravde, a
42

Isto, str. 994.

43 Isto, str. 994.
44 Fethi Jeken, nav. djelo, str. 210.
45 Opirnije o tome: Muhammed Abdulaziz el-Musnid, EI-'A 'idune ile/lab, Rijad, 141 1 .
god, str. 12-16.
46 Yvonne Y. Haddad, nav. djelo, str. 146.

301

----n .
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
...

SaJ.pd K"'ib
ako sam zatvoren nepravedno - ja ne mogu traiti milost od
nepravednog!"47 Takoer je rekao: "Zaista moj kaiprst, koji svjedoi
Allahovu jednou u namazu, odbija napisati ijedno slovo kojim bih
priznao vlast tiranina!"48 Tako vrst i nepokolebljiv stav sigurno je
rezultat njegova iskrenog imana i dubokog ubjeenja u ispravnost
svoga puta a njegov izrazito negativan stav prema tadanjim
egipatskim vlastima sigurno je rezultat i strahovitog muenja kroz koje
je prolazio u zatvoru.
U svakom sluaju, mnogi smatraju da je on svojom hrabrom
smru potvrdio ideje za koje se zalagao u svojim djelima, te ga veliaju
i smatraju ehidom. Zato mnogi njegovi biografi, a i ostali, kada
navode njegovo ime, obavezno ispred imena spomenu i rije: ehid,
kao da je sastavni dio njegova imena. Koliko je njegova smrt dirnula
mnoge vidi se, izmeu ostalog, i po rijeima Allala el-Pasija, koje je
izgovorio nakon poraza Egipta i ostalih arapskih zemalja u
kratkotrajnom ratu 1 967. godine protiv Izraela: "Allah nije htio
pomoi u ratu koji je vodio ubica Sejjida Kutba... !!!", aludirajui na
predsjednika Demala Abdunnasira.49
Biografska djela o Sejjidu Kutbu
Ovo je, u najkraim crtama, prikaz ivota i djela Sejjida Kutba,
istaknutog islamskog mislioca i mufessira. Imajui u vidu znaaj
njegova djela u cijelom islamskom svijetu, mnogi istiu da je dvadeseto
stoljee svakako obiljeeno njegovim ivotom i djelovanjem. Zato su
napisana brojna biografska djela i studije, ne raunajui veliki broj
lanaka, o njegovu ivotu i radu. Ovom prilikom navest emo samo
najpoznatije:so
1 . El-'Amavi Ahmed Sulejman, EI-'Aiimur-rebbani ef-fehid Sejjid

Kutb (od Boga odabrani alim - fehid Sqjid Kutb),

2. Muhammed Tevfik Berekat, Sejjid Kutb,

47

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, str. 995.

str. 995.
49 Hajruddin ez-Zirikli, nav. djelo, III tom, str. 148.
50 Prema ve navedenom djelu Fahda ibn Abdurrahmana er-Rumija, str. 996.
48 Isto,

302

3. Mehdi Fadlullah, Me'a Sejjid Kutb ftkrihus-sijasijju ved-dinijju (Sa

SdJidom Kuthom - njegove politike i tjerske ideje),

4. Ibrahim ibn Abdurrahman el-Bulejhi, Sejjid Kutb ve turasuhul

edebijjul-ftkri (Sejjid Kutb i njegovo knjievno i idejno naslijee),

5.

Muhammed 'Ali Kutb, Sd)id Kutb ev sevretul-ftkril-islami (Sejjid

Kutb ili revolucija islamske mis/z),

6. E!-ehid Sejjid Kutb - sabrani lanci raznih autora,
7. Salah Abdulfettah el-Halidi, Sd)id Kutb e!-!ehidul-hajj (Sd)id

Kutb, vi !ehid),

8. Jusuf el-'Azm, Ra'idul-ftkril-islamijjil-mu'asiri e!-!ehid Sejjid Kutb

(Pionir savremene islamske misli, ehid Sd)id Kutb),
9. Salah Abdulfettah, Fi :dia/il-Kur'an - dirase ve takvim (U okrilJu
Kur'ana - analiza i ocjena) - doktorska disertacija,
10. Ahmed el-Bedevi, Sd)id Kutb nakiden (Sd)id Kutb kao kritiat}
- doktorska disertacija,
1 1 . Salah Abdulfettah, Sd)id Kutb vet-tasvirul-ftnnijju fti-Kur'an
(Sd)id Kutb i umjetnika slika u Kur'anu) - magistarska radnja,
12. Abdullah el-Habbas, Sd)id Kutb el-edibun-nakid (Sd)id Kutb kao
knjievni kritiat} - magistarska radnja.

Njegova djela
Kutb je autor brojnih djela od kojih je veina doivjela veliki broj
izdanja i bitno utjecala na tokove islamske misli u arapsko-islamskom
svijetu. ak i djela iz prvog perioda njegova pisanja izazivaju panju i
interesovanje, jer se on jo tada pokazao kao vrstan knjievnik i
knjievni kritiar. Djela iz drugog perioda njegova ivota koja govore o
islamskim temama imala su daleko jai odjek i naila su na izvanredan
prijem irom islamskog svijeta, te je Kutb poznatiji po njima. Njegova
najpoznatija djela su:
l.

Fi :d/alil-Kur'an (U okrilJu Kur'ana) - njegov uveni komentar

Kur'ana, preveden i na bosanski jezik,

2. Me'alim fit-tarik (Znakovi pored puta) - prevedeno na bosanski

jezik,
303

S!lJ.td K"'tb
3. EI-'Adaletul-idtima'ijjetufil-islami (Socijalnapravda u islamu),
4. Et-Tasvirulfennijjufii-Kur'ani (Umjetnika slika u kur'anu),
S.

El-Islamu ves-selamul-'alemijj (Islam i stjetski mir),

6. El-Islamu ve mufkilatul-hadare (Islam iproblemi danafnje civilizacije),

7. Hasaisut-tesawuril-islamijji ve mukavvimatuhu (Odlike i faktori

koncepcije islama),
8. Dirasat islamijje (Islamske studije),
9. Nahve mudeme'in islamijj (Ka islamskom druftvu),
1 O. Ma'reketul-islami

ver-re'sumalijje

(Borba

izmeu

islama

kapitalizma),
1 1 . Tasvibatfil-.ftkril-islamijm
jil- u'asir (Ispravke u savremenoj islamskoj

misli),
1 2. Emrika e/leti re'e.Jtu (Amerika koju sam vidio),51
1 3. Mefahidul-kijameti fil-Kur'an

(Pn'zori Kt}ametskog dana u

Kur'anu),
1 4. EI-Mustakbelu li hazed-din (Budunostpripada islamu),
1 5. En-Nakdul-edebijju - usu/uhu ve menahiduhu (Knjievna kritika

- osnove iprava),
1 6. Kutub ve fahsijjat (Knjige i lifnosti), s2
1 7. Hazed-din (Ova tjera),
1 8. Tejsiru suretif-ura (Tumaenje sure ef-ura),

1 9. Tefsiru ajatir-riba (Tumaenje ajeta o kamati),

20. Islam ev la islam (Bezpotpune predanosti Allahu nema islama),
21 . Muhimmetuf-fa'irifil-hajati (taje potrebno pjesniku u votu),.
22. Tiflun minel-karje (Dijete sa sela) - roman,
23. EI-Medinetul-mefhure (uveni grad) - roman,

Sl

52

Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, Ed-Dirasatul-kstranifjeflll-mr/arire, str. 8 1 .

Hajruddin ez-Zirikli, El-A'lam, III tom, str. 148.

304

24. EI-Kasasud-dinijj (Vjerska kaifvanja)

djela,

Kutb je koautor ovog

25. EI-Dedidu fil-lugatil-arebijje (Novo u arapskomjeifku) - Kutb je

koautor ovog djela.s3

Uz spomenuta djela koja su tampana kao zasebne cjeline, treba

ukazati i na veliki broj lanaka koje je Kutb objavio u raznim
asopisima, poput: EI-Liva'ul-dedi Ed-Da'va, Medelletui-Azhar,
Medelletul-iman, Medelletuf-fihab/4 EI-Ihvanul-muslimun, itd.

Kutbov tefsir
Najvanije i najobimnije Kutbovo djelo je, svakako, njegov
uveni komentar Kur'ana: Fi iflalii-KHr'an - U okrilJu Kur'ana. Budui
da on na stranicama tog djela izlae svoj doivljaj i razumijevanje
Kur'ana, strunjaci za tefsir to djelo najee ubrajaju u racionalne
komentare Kur'ana. Meutim, imajui u vidu knjievnu vrijednost tog
djela, neki ga ubrajaju u knjievni smjer u tefsiru, dok ga trei,
uzimajui u obzir njegov poticaj na rad i rtvu za islam, smatraju
najistaknutijim komentarom Kur'ana sa stanovita islamskog pokreta.
Pisanje tog djela teklo je na slijedei nain: Nakon svog uvenog
djela Et-Tasvirul-fenni fii-KHr'ani, Sejjid Kutb 1 952. godine u sedam
brojeva asopisa EI-Muslimun na isti nain tumai odreene kur'anske
ajete, nakon ega odluuje da istom metodom protumai cijeli Kur'an.
Planirao je da svaki duz (trideseti dio) Kur'ana objavi kao zaseban
svezak, koji bi napisao za dva mjeseca. U poetku je uspijevao odrati
taj tempo, pa i premaiti ga, jer je od oktobra 1 952. pa do januara
1 954. godine objavio tumaenje prvih esnaest duzova Kur'ana.55
Nakon toga Kutba zatvaraju, ali on nastavlja sa pisanjem tefsira.
Tako je u zatvoru dovrio tumaenje kompletnog Kur'ana, ali je, zbog
drugaijeg ivotnog iskustva i novih otkria u Kur'anu, poeo sa
preradom i dopunom tumaenja prvih duzova Kur'ana. Nekada su te
dopune i prerade bile tolike da su neki duzovi u drugom izdanju bili
53

Yvonne Y. Haddad, Sejjid Kntb: ideolog islamske obnove, rad objavljen u: Kur'an u
savremenom dobu, priredio: Enes Kari, II tom, str. 134.
54 Isto, str. 134.
55 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, Ittidahatut-tefsiriftl-karnir-rabi'i 'afer, III tom, str. 997.

305

Sejitd

Ka..tb

duplo obimniji nego u prvom izdanju. Prije nego to je puten iz

zatvora dovrio je preradu i dopunu prvih deset duzova a nakon
izlaska iz zatvora nastavlja posao na dopuni jedanaestog, dvanaestog i
trinaestog duza. Zatim ga ponovo zatvaraju i on ne uspijeva nastaviti
sa dopunom i preradom ostalih duzova, jer je nad njim izvrena
smrtna kazna.56 To je razlog to su naredni duzovi u konanom
izdanju ovog djela manjeg obima.
Iz uvoda u tefsir moe se zakljuiti da je Sejjid Kutb, vrativi se
istinski islamu, shvatio vrijednost Kur'ana i njegove poruke, te da j e
drugi dio svog ivota ivio u skladu s a njegovim principima. Taj dio
ivota, kako sam tvrdi, proveo je "u okrilju Kur'ana" (fi zilalil-Kur'ani),
po emu je i nazvao svoj tefsir. Iako je znatan dio tog perioda proveo
u zatvoru, podvrgnut stranim muenjima, on ga smatra najsretnijim i
najkompletnijim dijelom svog ivota, periodom u kojem je uskladio
svoj ivot sa kur'anskim principima, te naao smiraj u ivotu, i pored
izuzetno tekih iskuenja kroz koja je proao.
Izmeu ostalog, on u uvodu u svoj tefsir kae: " ivjeti sa FI
ZILALIL-KUR'AN (U OKRILJU KUR'ANA) blagodat je koju
spoznaje samo onaj koji ju je okusio, blagodat koja uzdie ivot,
blagosilja ga i proiava. (...) ivio sam uivajui U OKRILJU
KUR'ANA - toj kompletnoj uzvienoj i istoj koncepciji postojanja bitka... cilju postojanja svega, cilju ovjeijeg postojanja i poredio to sa
koncepcijama neznanja u kojem ivi ovjeanstvo na istoku, na
zapadu, na sjeveru i jugu, pa sam se zapitao, kako ovjeanstvo ivi u
barutini ija je voda nepitka, u ponoru u koji sve vie tone, u mranoj
tami, a na domaku mu je isto plodonosna tlo, tako visoki duhovni
napredak i tako blistavo svjetlo?"S7
Dakle, Kutb svojim tefsirom otkriva i drugima istinu do koje j e
doao, istiui da je to jedini put spasa, te da svi drugi putovi vode u
zabludu. Ili e ljudi prihvatiti Allahovu Knjigu kao vodi u svim
sferama svog ivota, pa ivjeti u skladu i zadovoljstvu i na dunjaluku i
na ahiretu, ili e odabrati put zablude, koji ih vodi neredu, nesrei i
propasti na oba svijeta: "Kroz ivljenje U OKRILJU KUR'ANA doao
sam do vrstog uvjerenja ... da nema dobra na ovoj Zemlji, nema mira
56 Isto,

57

str. 997, 998.

Sayyid Qutb, U okrilJu Kllr'ana, prijevod sa arapskog: tim prevodilaca, Sarajevo 1 996,
tom I, str. 1 .

306

ovom ovjeanstvu, nema smirenosti ovom ovjeku, nema napretka,

blagodati niti istote, nema skladnosti sa zakonima kosmosa i
prirodom ivota... , bez povratka Allahu. (. .) Okretanje a Allahovom
programu izloenom u Njegovoj Knjizi nije naftla - da ovjek neto
radi kad mu na um padne, niti neto dobrovoljno, niti predmet izbora
hou-neu... 58
.

Odlike Kutbova tefsira

Tefsir Fi :dia/il-Kur'an spada meu relativno due komentare
Kur'ana i najee je tampan u est tomova. Na poetku tumaenja
sure Kutb pie uvod u suru, govorei o njenoj vrijednosti, te o temama
koje obrauje. Ako je sura kraa, na poetku tumaenja je navede pa je
onda komentarie, a ako je dua, onda navede njen prvio dio, koji ini
jednu tematsku cjelinu. Zatim ukratko opie o emu taj dio govori i
kojim povodom je objavljen (ako ima povod objave), a onda tumai
ajet po ajet. Zatim navodi slijedee dijelove, dok ne doe do kraja sure.
O Kutbovu nainu tumaenja kur'anskih ajeta i o odlikama
njegova tefsira puno je pisano, izmeu ostalog i nekoliko studija, pa i
doktorskih disertacija.59 Mi emo u najkraem iznijeti vanije
karakteristike tog djela:
1 . Istanan knjievni stil.

"Uzvieni Allah podario je Sejjidu Kutbu - Allah mu se smilovao

- izvanrednu sposobnost u knjievnosti i istanan knjievni stil, u to
niko ne sumnja. Taj uroeni dar on je na najbolji nain iskoristio u
svom tefsiru, to je vjerovatno jedan od razloga zbog kojih njegovo
djelo nailazi na izuzetno dobar prijem u dananje vrijeme. " 60
Interesantno je da je u stoljeima prije Kutba prodefilovao veliki broj
mufessira a da niko od njih nije uspio prii Kur'anu sa knjievnog
aspekta, kao to je to on uinio. Budui da je posebnu panju obraao
kur'anskom stilu i duhu kur'anskog izraza, on je znao otkriti neka
znaenja koja prethodni mufessiri uope nisu primijetili. Dodue,
njegov stil je visok i za neke donekle nerazumljiv - ak i u prijevodu na
58

Isto, str. 6, 7.
Kao to je npr. ve spomenuta doktorska disertacija: Fi Zilalii-Knr'an - dirase ve takvim
(U oleri!JII Knr'ana - analiza i oqena) od dr. Salaha Abdulfettaha.
60 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str. 999.
59

307

Sid Ka.db
bosanski jezik ali je zbog ljepote stila i snanih poruka ipak naiao na
izvanredan prijem.
-

2. Duboki doivljaj kur'anskog teksta.

Na vie mjesta u svom tefsiru Kutb govori o tome kako

kur'anski tekst ima posebnu mo, jer ostavlja neizreciv osjeaj na
ljudsku duu, srce i razum. ak i Kutb, sa izuzetnim sposobnostima za
izraavanje, ukazuje na to da je nemogue opisati taj osjeaj i pretoiti
ga u rijei i slovaJ61 Uz to on na nekoliko mjesta u svom tefsiru istie
da mu se vie puta znalo desiti da je neke ajete prouio na stotine puta,
ali je njihovo znaenje dokuio tek kada se vratio kur'anskim
principima i nakon to se duboko uivio u kur'anski tekst, te u prilike u
kojima je Kur'an objavljivan. On istie da ivjeti u atmosferi Kur'ana
ne znai samo iitavati kur'anski tekst i izuavati njegove znanosti,
nego saivjeti se sa prilikama u kojima je Kur'an objavljivan, to je
uslov za ispravno razumijevanje njegova teksta.62
3. Potenciranje rada za islam.

Kao to je ve reeno, Kutbov tefsir mnogi smatraju

najistaknutijim komentarom Kur'ana za pripadnike islamskih pokreta,
jer potie na rad, pokree na akciju i poziva na davanje maksimalnog
doprinosa za islam. Na vie mjesta u svom tefsiru on istie da je
aktivno bavljenje radom za islam u okviru demata klju kojim se
otvaraju vrata razumijevanja i pristupa Kur'anu, te shvatanja njegovih
intencija i ciljeva. "Po drugi put ukazujemo da Kur'an otkriva svoje
tajne samo onima koji se bore u skladu sa Kur'anom i u borbi provode
veliki dihad. Samo takvi ive u atmosferi u kojoj je Kur'an objavljen.
Samo oni osjeaju slast Kur'ana i spoznaju ga, jer oni primjeuju kao
da se Kur'an ba njima obraa, isto onako kao to se obraao prvom
muslimanskom drutvu pa je to drutvo osjetilo njegovu slast,
spoznalo je i krenulo naprijed s njim. "63
4. Pristup kur'anskom tekstu bez unaprijed formiranih stavova.

Kutb je smatrao da je kur'anski stil iznad ljudskih formi i oblika,

te da ga ne treba posmatrati kroz prizmu ljudskog poimanja i kliea u
6t

Vie o tome vidjeti na poetku tumaenja sure Er-Ra'd.

Vie o tome vidjeti na poetku tumaenja sure EI-En'am.
63 Sayyid Qutb, U okri!fH Kttr'ana, XII tom, str. 95.

62

308

knjievnosti, nauci, umjetnosti, itd. On ukazuje na to da su mnoge

podjele i standardi uspostavljeni meu ljudima plod njihova
subjektivnog miljenja, te da se, kao takvi, ne mogu primijeniti na sutu
istinu, odnosno na rijei Uzvienog Allaha. U tom smislu, on estoko
kritikuje one koji pokuavaju kur'anska kazivanja shvatiti kao
izmiljene prie, romane i drame u knjievnosti, te naglaava da
Kur'anu treba pristupiti bez tih kliea i vjetakih standarda i podjela.
Tek tada moi e se Kur'anu prii nepristrano, kao sutoj istini, i tek
tada e se njegova znaenja otkrivati onima koji tragaju za njima. 64

5. Tematsko jedinstvo.
Kutb izvanredno dobro uspijeva pronai osnovnu poruku,
glavnu misao i jedinstvenu ideju, koja se provlai kroz cijelu suru - bez
obzira da li je ona kratka ili duga - pa ak i kroz cijeli kur'anski duz.
O toj njegovoj vrlini dr. Adnan Zerzur, izmeu ostalog, kae: "On je
prvi mufessir u cjelokupnoj povijesti asnog Kur'ana koji je ukazao na
tematsko jedinstvo pojedinano u svakoj suri, bez obzira da li se radi o
kraoj ili duoj suri. On je to praktino pokazao, odnosno on je to
pravilo na najbolji nain primijenio i produbio u svom izvanrednom
tefsiru - Allah mu se smilovao!... " 65 Ukratko, on je pronalazio
tematsko jedinstvo otkrivajui vezu u slijedeim segmentima:
- izmeu prethodne i naredne sure,
- izmeu lekcija unutar jedne kur'anske sure,
- izmeu odlomaka unutar jedne kur'anske lekcije,
- izmeu svih ajeta unutar jednog odlomka, i
- izmeu pojedinih rijei i reenica unutar jednog ajeta. 66
Sam Kutb o tome, izmeu ostalog, kae: "Svako ko ivi U
OKRILJU KUR'ANA primijetit e da svako sure ima karakteristinu
posebnost, posebnost koja ima svoju duu i srce, (...). Svako poglavlje
ima posebnu atmosferu koja natkriva sve njene teme, i ini da tekst
jednog poglavlja ukljuuje ove teme u jednu cjelinu zbog neega
odreenoga, ostvarujui time skladnost tema, shodno datoj atmosferi.
64 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str. 1035-1038.
65 Isto, III tom, str. 1 039.
66 Isto, III tom, str. 1 040.

309

SeJiid K...tb
Svako sure ima takoer i svoj muziki ritam i, kada se on izmijeni u
tekstu, tu dolazi samo radi usklaenosti sa posebnom tematikom. Ovo
je ope obiljeje svih poglavlja u Kur'anu... "67

6.

Neulaenje u detalje o kojima Kur'an nita ne govori.

Mnogi mufessiri prije Sejjida Kutba uputali su se u tumaenje

pojedinosti o kojima Kur'an ne daje nikakve informacije, pa ak i u
stvarima gajba, ime su u dosta sluajeva skrenuli sa ispravnog pravca
prilasku i tumaenju kur'anskog teksta. Kutb je to uoio, pa nije
dozvolio da se i kod njega ta greka ponovi. tavie, otvoreno je, na
pojedinim mjestima, ukazivao kako su se neki prethodni mufessiri
uputali u tumaenje neega za to nisu imali osnove. Tako npr.
tumaei ajete iz sura

Tebareke

Es-Saffat,

koji govore o dinima i

ejtanima, on istie da se pri tumaenju takvih ajeta pridravao

kur'ansko-sunnetskog teksta, te da nita mimo toga nije uzimao u
obzir, jer se radi o gajbu, tj. stvarima koje ljudi ne mogu spoznati.6B

7.

Osuivanje upotrebe jevrejskih i kranskih predaja (israilijjat)

pri tumaenju Kur'ana.

Jedna od glavnih mahana mnogih tradicionalnih mufessira bila je

to to su se pri tumaenju kur'anskog teksta obilno koristili jevrejske
kranskim predajama, bez provjere njihove vjerodostojnosti. Na taj
nain se, naalost, u tefsir uvuklo dosta tumaenja koja nemaju
potvrdu u islamskim izvorima, ili - to je jo gore - koja su u
kontradiktornosti s njima! Svjestan te krupne greke, Kutb sebi nije
dozvolio da uvrtava takve predaje u svoj komentar Kur'ana, nego je
ak na nekoliko mjesta i kritikovao prethodne mufessire koji su tako
postupali. Nema potrebe pojanjavati da je Sejjid Kutb, u vezi s tim
pitanjem, bio potpuno u pravu, to su kasnije posvjedoili mnogi
strunjaci za tefsir.

8.

Neulaenje u fikhska razilaenja.

Kutb, takoer, nije bio pristalica mufessira koji su ajete sa

fikhskom tematikom tumaili detaljno, tako da ih je dosta svoje tefsire
pretvorilo u fikhske knjige, koje su za glavnu temu imale tumaenje
ajeta o fikhskim propisima. On je pri tumaenju takvih ajeta navodio

67
68

Sayyid Qutb, U o/eri/ju Kurana, I tom, str. 24.

Vidjeti njegovo tumaenje S. ajeta sure Tebarelee, te 7. i 1 0. ajeta sure Er-Saffat.

310

osnovne erijatske propise u vezi s tim ajetom, ali detalje nije

spominjao, pogotovu ne one u kojima su se islamski pravnici razili.
Tako npr, tumaei rijei Uzvienog: "A onaj ko ne bude mogao neka tri dana posti... "69, on kae: " .. .I u sluaju posta ova tri dana ne
postoji jedinstven stav pravnika, da li te dane postiti uzastopno ili sa
prekidima, zbog toga to se u tekstu ne govori o uzastopnom postu.
Navoenje pravnih razilaenja o tim detaljima ne dolazi u okvir naeg
metoda u Zilalu. Ko eli vie saznanja o tome, neka to potrai u
pravnim djelima. "70
. .

9.

Neuputanje u opirno izlaganje gramatikih pravila.

U nekim tefsirima opirno se izlau gramatika pravila i

gramatike analize kur'anskog teksta, tako da u njima preovladava taj
segment tumaenja Kur'ana. Meutim, Sejjid Kutb je smatrao da nema
potrebe za takvim nainom tumaenja Kur'ana, pa je u svom tefsiru
samo donekle izlagao gramatika pravila. U uvodu u prvo izdanje svog
tefsira on, izmeu ostalog, kae: "Maksimalno sam nastojao da se ne
utopim u jezike, ilmulkelamske i fikhske studije, koje bi se isprijeile
izmeu Kur'ana i moje due, odnosno izmeu moje due i Kur'ana.
Ulazio sam samo u ono za ta sam kur'anski tekst daje inspiraciju ... "71
10. Odbojnost prema "naunom" tefsiru.
Krajem devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea meu
islamskim uenjacima pojavio se pravac u tumaenju Kur'ana koji se
uslovno naziva "nauni tefsir". Naime, u to vrijeme veina
muslimanskih zemalja bila je pod okupacijom pa su neki islamski
uenjaci pokuavali uskladiti sva do tada poznata nauna otkria sa
kur'anskim ajetima. Time su heli povratiti povjerenje muslimana u
Kur'an i dati odgovor na pitanje zato su muslimani zaostali, ukazujui
na injenicu da nije problem u Kur'anu, nego samim muslimanima,
koji su se u praksi poprilino udaljili od Kur'ana. Meutim, problem je
u tome to su neki uenjaci napreac povezivali tadanje naune teorije
sa kur'anskim tekstom, a poslije se pokazivalo da su neke od tih teorija
bile pogrene! Sejjid Kutb, to je vidljivo i u spomenutim
karakteristikama njegova tefsira, nije za takav pristup Kur'anu. On

69

EI-Maide, 89.
Sayyid Qutb, U olerifju lVIr'ana, VII tom, str. 27, 28.
7 1 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str.
70

31 1

1 049.

SeJ!id

Ktb

prilazi kur'anskom tekstu sa beskrajnim povjerenjem, kao neemu to

je iznad svega drugog, pa nema potrebe da se njegova ispravnost
dokazuje neim drugim, pogotovu nepotvrenim naunim teorijama.
Sejjid Kutb o tome govori na vie mjesta u svom tefsiru, kao npr. pri
tumaenju 1 89. ajeta sure EI-Bekare, 2. ajeta sure EI-Furkan, te 30. ajeta
sure EI-Enbija'. 12

Prigovori Kutbovu tefsiru

Kao i svako ljudsko djelo, tako i Kutbov tefsir ima odreenih
nedostataka. Oni koji su pisali o tome sami kau da su ti nedostaci
mali i da su zanemarivi u odnosu na sveukupnu vrijednost tog tefsira.
Radi se, uglavnom, o slijedeim nedostacima:
1 . Ajete koji govore o "istivau", tj. o mjestu na kojem se nalazi
Uzvieni Allah, Kutb tumai u skladu sa racionalistikom kolom u
tefsiru, u smislu da se tim ajetima hoe rei da je Allah iznad svega i da
svime vlada. Meutim, poznato je da su klasini islamski uenjaci
zauzeli stav u vezi s tim, ustvrdivi da se u tim ajetima govori o
Allahovu postavljanju na Ar, tj. da se On nalazi na Aru, a da nain
tog postavljanja mi ne znamo i ne treba da ulazimo u to.73 Ovdje se
radi o strunoj raspravi u oblasti akaida, tako da u nju ne treba ulaziti
onaj ko nije strunjak u toj oblasti.
2. Kutb je u veini svog tefsira navodio dobar broj hadisa koji su
u vezi sa ajetom koji tumai, ali je ponekad izostavljao hadise koji su
vjerodostojni a koji se odnose na temu u tumaenom ajetu. Pored
toga, nekada je navodio slabe (da'if) hadise, bez navoenja stepena
njihove vjerodostojnosti i zbirke u kojima se nalaze. 74
3. Tumaei 1 87. ajet sure EI-Bekare Kutb je doao do zakljuka
da post poinje pred izlazak sunca: "Prema verzijama koje su prenijete
o definisanju vremena imsaka (vrijeme kada prestajemo sa jelom)
moemo kazati da je to vrijeme neto malo prije izlaska sunca ... "75
72 Vie o odlikama Kutbova tefsira vidjeti: Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo,
III tom, str. 998-1054.
73 O tome opirnije vidjeti: Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 1 03,
1 04.
74 Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str. 1052.
75 Sayyid Qutb, U okrilJu Kur'ana, II tom, str. 94.

312

Meutim, jasno j e da j e to pogrean zakljuak, te da poetak posta

nastupa sa zorom.76

Na kraju
Uzimajui

obzir

sve

karakteristike

Kutbova

komentara

Kur'ana, moe se zakljuiti da se radi o izuzetno vrijednom djelu, koje

je neophodno muslimanima dananjice, kao to kae ejh Menna' el
Kattan, rahmetullahi alejhi: "To djelo je, uistinu, ogromno idejno i
drutveno

bogatstvo,

koje

je

potrebno

svakom

dananjem

muslimanu. "77 Govorei o vrijednosti tog tefsira, Muhammed ibn

Abdulaziz es-Sudej s kae: "Dok itam ovaj tefsir osjeam slast i elim
da itanje traje dugo. To je zato to smatram da je to tumaenje
cjelokupnog

ivota

svjetlu

Kur'ana,

koji

je

uputa

cijelom

ovjeanstvu i izbavitelj iz zablude. (...) Ovaj tefsir do u detalje

analizira probleme sa kojima se muslimani suoavaju i nudi rjeenja.
Uistinu, to je tefsir koji treba da ima svako koga interesuje islamsko
obrazovanje,

jer

se

Kutbov

tefsir

smatra jednim

od

najboljih

komentara asnog Kur'ana. "78

O kakvoj se vrij ednosti radi i koliku je panju izazvao Kutbov
tefsir govori i podatak da je u periodu od

1 972. do 1 995. godine to

djelo doivjelo dvadeset etiri izdanja - i to u velikom tirau - to je, u

prosjeku, j edno izdanje godinje! To djelo prevedeno j e na veliki broj
stranih jezika, meu kojima je i bosanski. Treba estitati Fakultetu
islamskih nauka u Sarajevu i prevodiocima tog djela, koji su doprinijeli
da se njegov kompletan prijevod objavi u trideset .tomova (od kojih
svaki, u naelu, obuhvata po jedan kur'anski duz) u periodu od
do

1 996.

2000. godine. Time je znatno obogaena literatura iz oblasti

tumaenja Kur'ana na bosanskom jeziku.

***

76

Fahd ibn Abdurrahman er-Rumi, nav. djelo, III tom, str. 1 052,
Menna' el-Kattan, Mebahisft 'ulumil-lVIr'an, str. 374.
78 Muhammed ibn Abdulaziz es-Sudejs, nav. djelo, str. 1 03.

77

313

1 053.

SE 'ID HA WA

1 935/ 1 354.-1989 / 1 409.

ejh Se'id Havva bio je sudionik burnih dogaaja

dvadesetog stoljea u Siriji, pa i ire. Cijelog ivota bio je
neumorni borac za ljudska i vjerska prava, zbog ega je oko pet
godina proveo u zatvoru. Od rane mladosti bio je pripadnik
pokreta " Muslimanska braa " , istakao se kao da'ija i
organizator mnogih vrijednih projekata, bez obzira u kojoj je
zemlji boravio. Napisao je veliki broj djela iz raznih oblasti, a
naroit doprinos dao je svojim tefsirom, koji je za kratko vrijeme
doivio vie izdanja.

Se'id t-lavva

Njegovo puno ime je: Se'id ibn Muhammed ibn Dib Havva.
Roen je 27.9.1 935, odnosno 1 354. hidretske godine u gradu Hami, u
Siriji.l Oevom linijom vodi porijeklo direktno od Muhammeda,
s.a.v.s.2 Odrastao je u slabije imunoj porodici a pokretu Muslimanska
braa prikljuio se jo u srednjoj koli. Islamski fakultet zavrio je u
Damasku. Potom je radio kao profesor u Siriji, Saudijskoj Arabiji i
Jordanu. Napisao je mnoga djela i uestvovao na brojnim kongresima i
seminarima irom svijeta. Cijeli ivot posvetio je radu na osvjeenju
muslimana i popravljanju njihova stanja, kako u domovini Siriji, tako i
u cijelom islamskom svijetu, zbog ega je pet godina proveo u zatvoru.
Umro je u Ammanu (Jordan), 9.3. 1 989. godine, gdje je i ukopan.J

Odrastanje
Se'id Havva roen je i odrastao u slabije imunoj porodici. U
drugoj godini ivota ostaje bez majke, pa je jedno vrijeme o njemu
brinula nana. Ona je bila stroga prema njemu, to je na njega ostavilo
pozitivnog traga, jer ga je odgajala u duhu pravednosti i potenja.4 Od
ranog djeatva pomagao je ocu u poslu, koji se bavio prodajom voa i
povra naveliko. To ga je izvjesno vrijeme ak sprijeilo i da pohaa
kolu, ali je, biljeei dugovanja i naplatu sredstava, vjebao pisanje i
matematiku. Uz to, otac mu je davao da ita uvena djela iz arapske
knjievnosti i historije, to je u njemu pobudilo veliki interes za
itanjem, pa je jo od tada stekao naviku da maksimalno koristi
slobodno vrijeme za itanje.5 Njegov otac bio je poznat po estitosti i
potenju, pa je to nastojao prenijeti i na svoju djecu. U
autobiografskom djelu: Hahi tedbeti ve hahi hajati Se'id Havva
navodi da ga je otac odgajao u duhu estitosti, potenja, uvanja od
tueg imetka, da ga je upuivao da ne poklanja puno panje vanjtini,
te posebno da uva ugled i ast, o emu on kae: "Otac me je odgajao
ukazujui na to da je najvanija stvar na svijetu ast i potenje."6
1

Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, Tetimmetui-E'alam liz-Zirikli, Bejrut 1 998, I tom, str.
207.
2 Se'id Havva, Haifhi ted:fribeti ve haifhi fehadeti, Kairo 1987, str. 7.
3 Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 208.
4 Se'id Havva, Haifhi ted:fribeti ve haifhi fehadeti, str. 7,8.
s Isto, str. 9,10.
6 Isto, str. 1 1 .

316

Njegov otac uivao je ugled upravo zbog svog potenja, te zbog

zauzimanja za druge i u situacijama kada ga je to skupo kotalo, kao i
zbog uea u otporu francuskoj okupatorskoj vlasti.7 Sve te osobine
Se'id Havva usvojio je od oca i nosio tokom cijelog svog ivota.
Vrijeme u kojem je Se'id Havva odrastao bilo je puno previranja:
oslobaanje od francuske okupacione vlasti, borba za uspostavu nove
vlasti, sukobi izmeu nacionalista, komunista i islamista u vezi sa
karakterom nove vlasti, prisutnosti islama u javnom ivotu, itd.
itajui mnogo i dolazei u dodir sa raznim pravcima, on je vrlo rano
procijenio kakvo je stanje u Siriji i odluio stati na stranu islamista,
prikljuujui se pokretu Muslimanska braa jo u prvom razredu srednje
kole, 1 372. hidretske, odnosno 1 952. godine.8 Interesovale su ga
razne naune discipline, pogotovu o spoznaji, pa je tako itao o kim
filozofima, te srednjevijekovnoj i modernoj zapadnoj filozofiji. Citao je
i islamska djela - jo kao dijete bio je poeo uiti Kur'an napamet, ali je
tek nakon pristupanja Muslimanskoj brai poeo sa veim
interesovanjem i dubljim promatranjem iitavati djela, naroito
islamska. Posebno je uivao u otkrivanju kur'anskih neiscrpnih istina.9
Pokazujui veliko interesovanje i upornost u da'vetskom radu, vrlo
brzo je napredovao u pokretu, tako da je za relativno kratko vrijeme
postao glavni nosilac da'vetskih aktivnosti Muslimanske brae meu
srednjokolcima Hame.to Iako je puno itao, te pokazao izvanredne
sposobnosti u pisanju, srednju kolu, ipak, nije zavrio sa odliim
uspjehom - kao ni fakultet poslije - jer mu je dosta vremena
oduzimalo pomaganje ocu u preprodaji robe, te aktivnosti u pokretu. l l

Studiranje
Se'id Hava 1 955. godine upisuje islamski fakultet Ku//ijjetuf-feri'a u
Damasku, koji je osnovan godinu dana ranije. Uz redovan studij
nastavlja i sa svojim vannastavnim aktivnostima. U toku prve godine
fakulteta stavlja sebi u obavezu da zavri hifz, to mu i polazi za
rukom. Nastavlja i sa da'vetskim aktivnostima meu studentima, te ga
7

Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 207.

Isto, str. 207.
9 Se'id Havva, Ha:dhi ted!f!ibeti ve ha:dhi Jehadeti, str. 25, 26.
10
Isto, str. 27.
11
Isto, str. 29.
s

317

Se'id t-lavva

na tom fakultetu odreuju za predstavnika Muslimanske brae. Pored

toga dolazi u kontakt sa brojnim uenjacima i ejhovima, jer - kako
sam kae - on je udio i tragao za istinom, te za onim sa ime je Allah
najzadovoljniji.12 Kod nekih sufijskih ejhova naiao je na iskrenu
bogobojaznost, skromnost i spremnost za rad na polju islama, pa se
donekle vezao i za njih, ostajui cijelog ivota ljubitelj i praktiar
tesavvufa, ali ne kao slijepi podanik, nego u mjeri u kojoj je to u skladu
sa Kur'anom i Hadisom. Radei na tom planu, on je, izmeu ostalog,
napisao izvanredno djelo: EI-Mustahles ft tezkijetil-enfus, koje je
fokusirana na odgoj due, a kojim je on skratio odreeni dio uvenog
Gazalijeva Ihjau-ulumid-dina, odstranjujui ono to nije utemeljeno na
vjerodostojnim islamskim dokazima. B
Znaajan uecaj na njega imali su kako profesori pred kojima je
studirao u Damasku, tako i ostali uenjaci i ejhovi kojima je on lino
iao i za koje kae da im nema broja. Najistaknutiji meu njima su:
1 . Muhammed el-Hamid - jedan od najistaknutijih 1fenjaka i
ejhova Hame,
2. Muhammed ei-Hafimi
iz Alira,

uenjak i ejh u tesavvufu, porijeklom

3. Mustafa es-Siba'i - profesor u Damasku, svojevremeno voa

Muslimanske brae u Siriji,
4. Se'id en-Na'san - muftija Hame i ejh,
5.

Mustafa ez-Zerka profesor,

-

6. Fev:d Fejduliah - profesor fikha i knjievnosti,

7. Muhammed el-Mubarek - profesor,
8. Hasan Habneke profesor,
-

9. Ma'ruf ed-Devalibi - profesor,

1 0. Omer ei-Hakim - profesor,

1 1 . Salih ei-Efkar - profesor,

12

Isto, str. 30.

njegovoj vezi sa sufijskim uenjacima i ejhovima vidjeti: Isto, str. 29-38.

l3 O

318

1 2. Abdulvehhab el-Hafiz Dibs - ejh

hanefijskog mezheba u Siriji,

najbolji poznavatelj

1 3. Abdulkerim er-Rifa'i - ejh,

1 4. Ahmed ei-Murad- ejh,
1 5. Muhammed 'Ali ei-Murad - ejh.14

Prema rijeima samog Se'ida Havve, najvei utjecaj na njega

ostavila su prva dvojica velikana: Muhammed el-Hamid i Muhammed
el-Haimi.1 5 Pred prvim je najvie uio Kur'an i klasine islamske
znanosti, a pred drugim tesavvuf i metode ienja due.
Kao i toku srednje kole, Se'id Havva je i na fakultetu bio aktivan
na raznim poljima, naroito na planu da'veta, odnosno u radu sa
omladinom, na vraanju njihova povjerenja u islamske vrijednosti.
Neko vrijeme na univerzitetu u Damasku bilo je aktivno samo
udruenje studenata komunista, koje je obezvrjeivalo islamske
principe, pa je on doao u sukob s njima, te je, nakon toga, s
nekolicinom prijatelja-istomiljenika uspio formirati udruenje koje je
promovisalo vrijednosti islama. Njegovom i aktivnou rukovodstva
tog udruenja za kratko vrijeme veina studenata je pristupila
novoosnovanom udruenju, koje je organizovale razne aktivnosti sa
studentima. Meutim, to vojna vlast nije mogla mirno posmatrati, pa je
nakon izvjesnog vremena zabranila rad svim studentskim
udruenjima. l G
Drugo interesantno iskustvo u toku njegova studiranja jeste
ujedinjenje Sirije i Egipta u Ujedinjenu arapsku republiku, do kojeg je
dolo kada je bio na drugoj godini fakulteta. To "ujedinjenje"
okonano je, otprilike, kada je on zavravao studij. Iako su ujedinjenje
sa radou doekali skoro svi u Siriji, ubrzo se ispostavilo da ono nosi i
dosta negativnih posljedica. Naprimjer, kao posljedica ujedinjenja sve
partije i pokreti morali su prestati sa radom, izuzev jedne, nacionalne
partije, koja nije radila u interesu vjere. Se'id Havva to nije mogao
mirno posmatrati, nego je zajedno sa drugim svjesnim intelektualcima
radio na promjeni stanja, zalaui se za stvari vjere i ljudska prava.
14

Se'id Havva, Ha!(jhi ted:f!ibeti ve ha!(jhi fehadeti, str. 37, 38; Muhammed Hajr Ramadan
Jusuf, nav. djdo, I tom, str. 207.
ts
Se'id Havva, Ha!(jhi ted:f!ibeti ve ha!(jhi fehadeti, str. 30.
1 6 Isto, str. 45.

319

Se'id t-lavva

Zbog toga je ve tada dolazio u sukob sa pojedinim predstavnicima

vlasti, ali ga to nije obeshrabrivalo.17 U to vrijeme bio je zabranjen rad i
Muslimanskoj brai, pa se u tom periodu vie posvetio aktivnostima sa
sufijama, organizujui samo neke kurseve koji su bili bliski pokretu, te
kurseve u okviru sufijskih krugova.

Odsluenje vojnog roka

Po zavretku fakulteta, 1 96 1 . godine, Se'id Havva predaje
nekoliko islamskih predmeta u srednjim kolama, gdje organizuje
da'vetski rad sa omladinom u okviru vannastavnih aktivnosti.18 U
januaru 1 963. godine odlazi u Damask na odsluenje vojnog roka, gdje
provodi narednih esnaest mjeseci. Rasporeen j e na Fakultet
rezervnih oficira, to mu je omoguilo da se upozna sa stanjem u dijelu
vojske koji obrazuje rukovodei kadar. Iznenadilo ga je do koje mjere
je u vojsci bio zapostavljen vjerski ivot i koliko se ak omalovaavala
vjera, pa se maksimalno zalagao za zatitu vjerskih prava, organizujui
npr. prvi puta na spomenutom fakultetu klanjanje dume-namaza, te
ostalih namaza u dematu. Pri tome je nailazio na odreene probleme
sa pretpostavljenim, ali i na znaajnu podrku mnogih oficira. Nakon
esnaest mjeseci vojnog roka, Se'id Havva, shodno tada donesenom
zakonu, uplauje odreeni iznos, na osnovu ega je osloboen
odsluenja preostalih osam mjeseci vojnog roka. 19

Revolucija u Hami 1964. godine

Nakon odsluenja vojnog roka on se ponovo vraa predavanju
vjeronauke u srednjoj koli, ali ubrzo dolazi do revolucije u Hami
(1 964. godine) zbog koje se njegovo oduavanje u koli prekida na
odreeno vrijeme. Naime, nakon raspada UAR-e, u Siriji je ponovo
zaivio viepartijski sistem, pa su poele politike borbe za prevlast.
Muslimanska braa su takoer obnovili svoj rad i imali su znaajnog
uspjeha, ali su, zbog forsiranja odreenih grupacija od strane zapadnih
zemalja i nestabilnog politikog stanja, te estih prevrata u dravi,

)'

17

Isto, str. 47, 48.

Isto, str. 56,58.
1 9 Isto, str. 58-60.
18

320

dogaaji ili u prilog vjerskih manjina, odnosno nusajrija, koji i danas

vladaju Sirijom. Oni su forsirali svoje kadrove, naroito u vojsci i
policiji, odstranjujui sve one koji su bili naklonjeni islamu. Meutim,
nisu stali samo na tome, nego su bili poeli i sa otvorenim uvredama i
napadima na islamske vrijednosti, pripremajui do za ukidanje
predmeta islamska vjeronauka (et-terbijjetul-islamijje) u kolama,
oduzimanje znaajnog dijela vakufske imovine i dokidanje erijatskog
branog, porodinog i nasljednog prava.
To je izazvalo reakcije velikog broja islamskih intelektualaca i
omladine, to se ogledalo u kritici takvih poteza raznim metodama,
izmeu ostalog i trajkom u kolama. Takve reakcije uslijedile su u vie
sirijskih gradova a centar im je bio u Hami. Se'id Havva uestvovao je
u organizaciji tog trajka u Hami, nato je vlast odgovorila blokadom
grada i klasinim vojnim napadom, a stanovnici Hame pruili su
oruani otpor, zbog ega se ti dogaaji nazivaju Revolucijom u Hami
1 964. godine. Ta deavanja potrajala su oko pedeset dana i, na kraju,
zavrili su se dogovorom izmeu vlade i naroda. U jednom dijelu tih
sukoba Se'id Havva i najui dio rukovodstva tog otpora morali su
napustiti zemlju i otii u Irak a zatim u Jordan. Za to vrijeme vlasti su
ih osudile na smrt, ali je, na kraju, postignut sporazum, kojim se
ukidaju donesene kazne i normalizuje stanje u Hami. Tim dogaajima
islamisti su ostvarili slijedee rezultate: preduprijeeni su pokuaji
izbacivanja vjeronauke iz kole, sauvani su vakufi, nastavljeno je
primjenjivanje erijatskog prava u segmentima u kojima je i do tada
vailo, te su islam i islamski propisi, openito u Siriji, vie uvaavani
nego do tada.2o

Boravak u Saudijskoj Arabiji

Ubrzo nakon povratka u Siriju Se'id Havva stupa u brak, u
kojem u narednim godinama dobija etvero djece, troje mukih i jedno
ensko. to se posla tie, vraa se predavanju vjeronauke u srednjim
kolama u naredne dvije kolske godine: 1964l 65. i 1965 l 66.21
Meutim, politika situacija nije se bitno promijenila, tako da su svi
rukovodioci Revolucije u Hami 1 964. godine bili u ivotnoj opasnosti,
2o
21

Isto, str. 68-78.

Isto, str. 79.

321

Se'id t-lavva

pa mu grupa prijatelja savjetuje da izvjesno vrijeme preseli u Saudijsku

Arabiju. On nije htio sam donijeti odluku, nego je to prepustio
rukovodstvu pokreta, koje se sloilo sa prijedlogom,22 tako da on 1 966.
godine odlazi u Arabiju, gdje provodi narednih pet godina svog ivota.
Predavao je nekoliko vjerskih predmeta i discipline arapskog jezika u
srednjim kolama, od ega dvije godine u gradu Hufuf a tri u Medini.
To vrijeme koristi i za pisanje nekoliko znaajnih djela.23

Zatvorski dani
Nakon plodonosnih godina u Arabiji, Se'id Havva se 1 972.
godine vraa u Siriju, gdje nakon upornih nastojanja ponovo biva
postavljen za profesora u srednjoj koli, ovaj put u gradu Me'arri. Tu
radi nepune dvije godine, nakon ega ga vlasti hapse.24 Naime, Hafiz
Esed (Asad), tadanji predsjednik Sirije, htio je izvriti izmjene
dravnog ustava, pa je poetkom 1 973. godine nacrt novog ustava dat
na javnu raspravu. Meutim, svi oni kojima je bilo stalo do islama
zakljuili su da je taj nacrt opasnost po islam, jer predvia laicizaciju
svih segmenata drave, izbacivanje predmeta vjeronauke iz kola,
ukidanje ostataka erijatskog prava, zabranu islamske nonje enama,
obavezno sluenje vojnog roka i za ene, odgoj i obrazovanje novih
generacija na naelima suprotnim islamu, autokratiju, itd. Ne mogavi
se sloiti sa tim, Se'id Havva se meu prvima ukljuuje u otpor takvim
nastojanjima, piui peticije protiv tog nacrta i pozivajui druge da ga
odbace. iroke mase su takve pozive prihvatile i javno istupale protiv
promjene ustava, organizujui i javne proteste. Meutim, tadanja
vlada represivnim mjerama gui ta nastojanja raznim metodama,
izmeu ostalog hapsei kolovoe otpora promjeni ustava. Meu
prvima koji su zatvoreni bio je i Se'id Havva. Zatvoren je 5.3.1 973.
godine i u zatvoru provodi narednih nepunih pet godina, odakle je
puten 3 1 . 1 . 1 978. godine.2s
Najtei uslovi bili su na poetku zatoenitva, kada je npr. preko
pola godine proveo u samici. U vrijeme istrage bio je podvrgnut
Isto, str. 84.
Isto, str. 89.
24 Isto, str. 99.
25 Isto, str. 104-1 1 3.
22

23

322

fizikim torturama i muenjima, ali je ostao stabilan i jak, ne dozvolivi

da istraitelji iz njega izvuku eljene informacije. Iako je pretrpio razne
oblike kazni i muenja, te bio svjedokom muenja drugih zatvorenika,
interesantno je da se toga u autobiografiji samo ovla dotie, ne elei
iznositi detalje.26 Nakon tog, najteeg perioda, uprava zatvora
dozvolila je da u sobu unese i Kur'an, a nakon izvjesnog vremena
smjeten je sa drugim zatvorenicima, gdje je bio i jedan broj knjiga iz
islamskih znanosti. On je i to vrijeme koristio za da'vet, pa su ga
mnogi zatvorenici molili da im dri lekcije iz islamskih znanosti, to je
on i radio jedno vrijeme, shodno uslovima u zatvoru.
Nakon toga, poeo je i pisati, a najznaajnije djelo koje je
napisao bio je Tefsir. Iako je bilo zabranjeno bilo kakav pisani
materijal iznijeti iz zatvora, on je ipak veinu napisanog materijala
uspijevao poslati van zatvorskih zidina.27 Nueno mu je nekoliko puta
da sarauje sa upravom zatvora, a zauzvrat bi bio puten, meutim, on
to nije prihvatio. Zato je i ostao u zatvoru nepunih pet godina, iako je
veina zatvorenika putena puno prije njega. Pred kraj boravka u
zatvoru zdravstveno stanje mu se pogoralo, imao je povien krvni
pritisak i eernu bolest, pa su se za njega, kod predsjednika drave,
zauzeli neki ugledni alimi i ejhovi, nakon ega ga je on pomilovao. To
je uradio, izmeu ostalog, i zbog toga to mu se pribliavala
produenje slijedeeg mandata na vlasti, pa je htio da udovolji nekim
zahevima utjecajnih ljudi u islamskim krugovima.28

Aktivnosti u postzatvorskom periodu

Nakon izlaska iz zatvora ejh Se'id Havva bio je odluio ostati u
Siriji. Meutim, na nagovor mnogih prijatelja iz pokreta, dva mjeseca
nakon izlaska iz zatvora, tj. krajem marta 1 978. godine, odlazi u
Arabiju radi obavljanja umre. Nakon toga, na poziv i prijedlog
prijatelja iz pokreta, boravi u kraoj posjeti Ujedinjenim Arapskim
Emiratim i Kataru, gdje se susree sa istaknutim islamskim linostima i
dri vei broj predavanja. U meuvremenu su iz tampe izala neka
njegova djela, zbog kojih se poslije nije mogao vratiti u Siriju, pa se

Isto, str. 1 14-120.

Isto, str. 121-126.
28
Isto, str. 124-128.
26
27

323

Se'id +-lavva

zato nastanio u Ammanu, glavnom gradu Jordana. Bilo je to

polovinom juna, a sedmicu dana nakon toga pridruila mu se i
porodica. Otada pa sve do smrti, mjesto boravka Se'ida Havve bio je
Amman. Nakon to se smjestio u Ammanu, pie jo neka djela i
preiava svoj tefsir. 29 Kao istaknuti islamski uenjak, borac i da'ija, u
narednom periodu biran je u razna tijela, meu kojima su
najistaknutija: rukovodstvo Muslimanske brae Sirije u periodu 1 9781 982. godine, rukovodstvo pokreta na meunarodnom nivou 1 9821 984. godine, te uee u raznim da'vetskim projektima pokreta u
periodu 1 984-1 987. godine.30
Pored toga, nakon izlaska iz zatvora pa sve do 1 987. godine
gostuje u raznim zemljama, gdje se upoznaje sa da'vetskim
aktivnostima, dajui doprinos kroz savjete i predavanja. Tim povodom
posjetio je: Sjedinjene Amerike Drave, nekoliko evropskih zemalja,
Egipat, Liban, Pakistan, Irak i Iran. Tokom posjete Pakistanu i Iranu
1 979. godine susreo se sa Mevdudijem i Homeinijem. Iz susreta sa
Ebul-E'ala el-Mevdudijem, uvenim pakistanskim islamskim
uenjakom, ponio je mnogo lijepih utisaka, dok je kroz susret sa
imamom Homeinijem, liderom islamske revolucije u Iranu, stekao
odreene rezerve prema njemu lino, kao i prema samoj revoluciji.3t
Irak je posjetio 1 985. godine, kada je uestvovao u radu
Kongresa islamskih uenjaka o irako-iranskom ratu, koji je odran u
Bagdadu, gdje je dao znaajan doprinos. Meu najvanijim zakljucima
kongresa bio je poziv da se odmah prekine sa ratnim dejstvima, te da
se cijeli muslimanski ummet ukljui u postizanje mirnog rjeenja.32
Pakistan je ponovo posjetio 1 986. godine. Tom prilikom ukljuio se u
rjeavanje pitanja okupacije Afganistana od strane SSSR-a. Zajedno sa
jo nekim islamskim uenjacima i da'ijama tom prilikom susreo se sa
svim voama otpora sovjetskoj agresiji, odnosno sa voama
mudahidskih frakcija, naglaavjui potrebu zajednikog rada, te
nunost zajednike strategije za budunost. Pored toga, uestvovao je
29

Isto, str. 132, 1 33.

Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 208.
31 Se'id Havva, Hahi tedfribeti ve hahi Jehadeti, str. 133-137. Naime, on je oekivao da e
to biti univerzalna islamska revolucija, a na terenu se uvjerio da je ona isuvie obojena
iizmom.
32 Isto, str. 1 46-149.
30

324

u radu kursa islama koji je tom prilikom odran pripadnicima raznih

mudahidskih skupina.33
Poetkom 1 987. godine njegovo zdravstveno stanje se
pogoralo. Zbog bolesti oiju lijeen je u Rijadu, ali bez uspjeha. Uz
ostale bolesti, 14.3.1 987. godine dio tijela mu se paralizuje, pa je od
tada pa sve do svoje smrti bio prisiljen boraviti u svom domu u
Ammanu.34 Daljnjim pogoranjem zdravstvenog stanja 1 4. 1 2. 1 988.
godine pada u komu, iz koje se nije probudio sve do svoje smrti,
9.3. 1 989. godine.3S Odajui poast njegovu ivotu i radu, denazu mu
je klanjao izuzetno veliki broj ljudi u Ammanu, gdje je i ukopan.
Oni koji su ga poznavali meu glavnim karakteristikama njegove
linosti istiu slijedee:
1 . Bio je izuzetno skroman i blag i ivio je pravim asketskim
ivotom. Uivao je u tome da bude na usluzi drugim ljudima, ak i u
poodmaklim godinama svog ivota i u periodu kada mu je zdravlje ve
bilo narueno.
2. vrsto je bio uvjeren i zagovarao je ideju da su ummetu
potrebni da'ije koji imaju kompletno obrazovanje, tj. ljudi koji dobro
poznaju islamske znanosti, ali koji, isto tako, dobro poznaju savremena
dostignua i stanje u svijetu. Najbolji doprinos ummetu mogu dati
upravo oni koji spoje te dvije komponente u svom radu.
3. Smatrao je da svaki ozbiljan angaman ili projekat moraju biti
zasnovani na temeljitoj pripremi i planiranju, jer su, u suprotnom,
osueni na neuspjeh ili na minimalne rezultate.

Djela Se ' ida Havve

Iako je imao buran i relativno kratak ivot, ejh Se'id Havva
uspio je napisati veliki broj djela, koja su doivjela vie izdanja i naila
na odlian prijem italaca irom svijeta. Neki su ve pisali i studije o
njegovim djelima, kao to je npr. uradio Selim el-Hilali.36 Na kraju
autobiografije Se'id Havva navodi djela koja je do momenta pisanja
33 Isto, str. 154.
34 Isto, str. 1 57.
35 Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, nav. djelo, I tom, str. 208.
36 Isto.

325

Se'id +-lavva

autobiografije (dovrena u aprilu 1 987. godine) napisao, navodei ih

odreenim redoslijedom. Poto je autor djela Tetimmetui-E 'alam
lii!<frikli preuzeo taj raspored i kompletirao spisak njegovih djela,
podatke o tim djelima preuzeli smo od njega:37
Prvo: Silsiletul-usulis-selase (Serijal o tri temelja):
1 . Allahu delle delaluhu - o Uzvienom Allahu,
2. Er-Resulu s.a.v.s. - o Muhammedu, s.a.v.s,
3. El-Islamu - o islamu,
Drugo: Silsiletul-esasi ftl-menhedi (Serijal o osnovama
islamskog pravca):
4. EI-Esasu ftt-tefsiri - njegov uveni tefsir, tampan u jedanaest
tomova,

5. EI-Esasu fts-sunneti ve ftkhiha - o Sunnetu i njegovu

razumijevanju,
6. EI-Esasu ft kava'idil-ma'riftti ve davabitilfehmi lin-nususi
spoznaji i razumijevanju tekstova,

Tree: Silsiletu "el-fikhani - el-kebiri vel-ekberi" (Serijal

dva ft.kha):
7. Dzevlat ftl-ftkhcgni: el-kebiri vel-ekberi ve usulihima
islamskom obrazovanju,

studije o

8. Terbijjetuna er-ruhijje - o duhovnom odgoju,

9. EI-Mustahles ft tezkijjetil-enfus - preieni dio Gazalijeva Ihja'a
o ienju due,
1 O. Muzekkirat ji menalis-siddikine ver-rebbanijjine - o visokim
stepenima iskrenih i Allahu odanih ljudi,

37

Isto, I tom, str. 208, 209.

326

etvrto:

Silsiletun ftl-bina' (Serijal o izgradnji islamske

linosti):
1 1 . Dundullahi sekafiten ve ah/akan

o naobrazbi i kodeksu

ponaanja mudahida,

1 2. Min edli hutvetin ilel-emam 'ala tarikl-dhadil-mubarek - o

napretku pomou blagoslovljenog dihada,

1 3. EI-Medhalu ila da'vetil-ihvanil-muslimin - o da'vetu Muslimanske

brae,
1 4. Durusfil-'amelil-islamijj - o radu za islam,
1 5. Fusulfil-imreti vel-emir- o vodstvu i voi u islamu,
1 6. Fi afakt-te'alimi: dirasetun fi afak da'vetil-ustaz ei-Benna. . . - o
da'vetu Hasana el-Benna'a,

1 7. Ha:dhi tedbeti ve ha:dhi hajati (Ovo je moje iskustvo i moj vo

- autobiografsko djelo,
1 8. &sail "Kej la nemdi be'iden 'an ihtijadatzf-'asr'' - studije
nazvane: "Kako se ne bismo udaljili od potreba dananjega
vremena".

U tom djelu obj avlj eno je jedanaest studija o

raznim temama, izmeu ostalog o odnosu islama spram

savremene

civilizacije,

potrebi

islamskog

morala

petnaestom hidretskom stoljeu, o savremenom nainu

da'veta, o grekama Homeinija, itd.
Treba ukazati na injenicu da je dr. Ahmed Smajlovi, u asopisu

Islamska misao 1 980.

godine, napisao opiran prikaz i analizu prva tri

djela ejha Se'ida Havve (o Allahu, Poslaniku i islamu) , pod naslovom:

"Islamska trilogija Se'ida Havve - veliko nauno ostvarenj e islamske
misli".JS Pored podataka da ta tri djela imaju preko hiljadu i pet stotina
stranica i da su ve do tada doivjela nekoliko izdanja, dr. Smajlovi
istie da trilogij a "predstavlja veliko nauno i metodoloka ostvarenj e
savremene

islamske

misli.

Rijetko

je

ko

uspio

od

islamskih

savremenika da na tako suptilan nain prie izuavanju tri naznaena

pitanja kao to je to uspio profesor Se'id Havva. .

38

"39

Rad je objavljen u tri nastavka: u februarskom broju na str. 1 9-26, u martovskom na

str. 25-32, te u septembarskom (br. 22) na str. 28-35.
39 Islamska misao, mart 1 980. god, str. 1 9.

327

Se'id t-lavva

Njegov tefsir
Prema svjedoenju samog Se'ida Havve, glavna ideja za njegov
tefsir pojavila se jo dok je bio u srednjoj koli.40 Naime, poevi
intenzivnije druenje sa Kur'anom, istraujui veze izmeu pojedinih
ajeta i sura, te tragajui za dubljim znaenjima kur'anskih ajeta, on se
divio kur'anskoj nadnaravnosti (i'daz) i poeo uviati odreena
znaenja koja nisu spominjali raniji mufessiri. Razradu svojih tefsirskih
ideja imao je priliku ostvariti u drugom periodu boravka u zatvoru,
kada mu je bio dostupan Kur'an, nekoliko tefsira i odreen broj djela
iz islamskih znanosti. Tada je imao dovoljno vremena za pisanje, a sam
poetak rada na njegovu komentaru Kur'ana bila su predavanja iz
tefsira koja je organizovao za zatvorenike koji su to eljeli. Shodno
raspoloivom vremenu u zatvoru, on je svoj tefsir napisao za nepune
dvije godine.41 Nakon preseljenja u Amman, on je jo dvije godine
radio na preiavanju i doradi Tefsira, tako da je ukupno na tom djelu
radio oko etiri godine.42 Zbog odreenih proceduralnih razloga, te
zbog prelaska rukopisa tog djela iz ruku jednih u ruke drugih izdavaa,
taj tefsir prvi put je objavljen 1 985. godine.43 tampan je u jedanaest
tomova.
U skladu sa nazivima djela iz drugih znanosti, Se'id Havva
nazvao je svoj tefsir: EI-Esasu .ftt-tifsiri, to znai: "Temelj u komentaru
Kur'ana". Prije uvoda u sam tefsir, on je napisao uvod u "Serijal o tri
temelja", gdje pojanjava da je takav naziv dao tim djelima zato to je
htio da ona zaista budu uvod i osnova tim temama, tako da ih svako
ko to eli moe uzeti kao dobru osnovu iz tih oblasti, na koju e
poslije nadograivati svoje znanje.44 Nakon toga, on ukazuje na
injenicu da je veinu spoznaja iz oblasti tefsira stara ulema ve navela
u svojim djelima, te da se ni jedan dananji tefsir ne moe napisati bez
oslanjanja na prethodne komentare Kur'ana, s tim to svako vrijeme
ima svoje posebne zahtjeve, te da je i on, shodno zahtjevima svog
vremena, dao originalan doprinos u svom tefsiru, odgovarajui na te
zahtjeve. Govorei o glavnim zahtjevima u vezi sa odnosom prema
Se'id Havva, Ha:?jhi ted:tfibeti ve ha:?jhi fehadeti, str. 26.
Isto, str. 122, 123.
42 Isto, str. 1 33.
43 Isto, str. 149.
44 Se'id Havva, EI-Esasufit-tef
siri, Kairo 1 991, III izdanje, I tom, str. 7.
40

41

328

Kur'anu u vremenu u kojem

je on ivio, odnosno

zah*vima

dananjice, on ih navodi slijedeim redom:

- U dvadesetom stoljeu mnogi su govorili o povezanosti i

nepovezanosti kur'anskih ajeta i sura, ali niko nije do kraja obradio tu
temu. Zato se to namee kao obaveza ovog vremena (min furudil
'asri), to ejh Se'id Havva ini kroz svoj tefsir.
- Razvojem znanosti u posljednjem stoljeu, pojavila su se
brojna pitanja o znaenjima odreenih kur'anskih ajeta, te o njihovoj
vezi sa najnovijim naunim dostignuima, pa je nuno odgovoriti na ta
pitanja.

- U novije vrijeme potaknute su brojne dileme o Kur'anu,

naroito o pitanju da li

se savremeni

ivot moe temeljiti

na

kur'anskim principima, to je dovelo u nedoumicu i znatan broj

muslimana. Zato je izuzetno vano rijeiti takve dileme.
- Mnogi muslimani zapostavili su kur'anska znaenja i islamski
koncept ivljenja, prihvaajui strani koncept, koji je u sukobu sa
islamskim naelima. Zato je potrebno muslimanima vratiti povjerenje
u Kur'an, kako bi njegovi principi bili vie prisutni u njihovu ivotu, i
privatnom i javnom.
- Dananji muslimani nemaju vremena iitavati veliki broj
tefsirskih djela i duge rasprave bazirane na miljenjima brojnih
islamskih uenjaka, zbog ega im je potrebno ponuditi komentar
Kur'ana koji sadri saetak i najvanije dijelove dosadanjih dostignua
iz oblasti tefsira.
- Meu

dananjim muslimanima postoje rasprave

o nekim

pitanjima, od kojih su neka nasljedstvo prethodnih generacija a druga,

opet, plod novonastale situacije, pa je potrebno odgovoriti na ta
pitanja.45
Nakon toga, ejh Se'id Havva govori o izvorima kojima se
koristio prilikom pisanja svog tefsira, budui da smatra da se svaki
dananji mufessir u svom radu mora, donekle, oslanjati na dostignua
ranijih komentatora Kur'ana.

U tom smislu on ukazuje na injenicu da

su mu u zatvoru, u vrijeme pisanja nj egova tefsira, bili dostupni samo

tefsiri Ibn Kesira i Nesefija, te da je bio prisiljen iz njih crpiti grau za
45

Isto, str.

8- 1 O.

329

Se'id +-lavva

klasini tefsir. Meutim, on smatra da je to dobar izbor, budui da je

Ibn Kesirov tefsir jedan od najznaajnijih tradicionalnih, a Nesefijev
jedan od najznaajnijih kraih racionalnih tefsira. Zato je on u svoj
tefsir ugradio najvanija dostignua i jednog i drugog mufessira.46
Zatim, on ukazuje na injenicu da je veina do tada napisanih
tefsira uzimala u obzir da je italac kompletan vjernik, vrstog imana,
pa zbog toga skoro da nije ni bilo potrebe ukazivati na injenice
kojima se pojaava iman. Za razliku od tih tefsira, Se'id Havva smatra
da je to u dananje vrijeme nasuna potreba: "Ako komentar Kur'ana u
dananje vrijeme, koje je materijalistiko i koje izaziva strasti, ne
pomae jaanju imana, onda kao da njegov autor nije nita uradio, jer
Uzvieni Allah kae: ' ... a kad im se rijei Njegove kazuju, vjerovanje im
uvruju ... '47 Dakle, osnovna stvar kod uenja Kur'ana jeste da se jaa
iman ljudi, a zadatak mufessira jeste da pomogne u tome. "48
Kao jedan od glavnih razloga pisanja svojih djela, naroito iz
oblasti tefsira i hadisa, Se'id Havva navodi injenicu da je u zadnjim
stoljeima zapadna civilizacija, kao dominantna, nametnula sumnju u
sve, a naroito sumnju u izvornost islamskih izvora, te u ispravnost do
tada neupitnih stvari i naslijea ranijih generacija. Mnogi muslimani su,
naalost, potpali pod taj utjecaj, pa je jedan od glavnih zadataka
islamskih uenjaka ovog vremena da na prihvatljiv i jednostavan nain
izloe i objasne osnovne islamske izvore, kako bi oni ponovo postali
neupitni principi za muslimane dananjice, ili, kako bi bili osnova i
mjerilo svih ostalih vrijednosti.49

Glavne karakteristike Tefsira

U uvodu u sami komentar Kur'ana, Se'id Havva navodi njegove
glavne karakteristike:
1 . Vjerovatno najznaajnija odlika njegova tefsira jeste otkrivanje
i ukazivanje na vezu izmeu ajeta u pojedinoj suri, na vezu izmeu
sura, na odreenu temu koja dominira cijelom surom, na skladan
Isto, str. 1 0-12.
47 EI-Enfo/, 2.
48 Se'id Havva, EI-Esasufit-tefsiri, I tom, str. 1 3.
49 Isto, str. 15.

46

330

raspored sura, te da je taj raspored od Uzvienog Allaha a nikako od

Poslanika, s.a.v.s, ili ashaba. Naime, dananj em itaocu Kur'ana, koji j e
pod uecajem zapadnih ideja i ljudskih mjerila u pogledu pisanja djela,
moe se uiniti da je kur'anski tekst nepovezan, da se naglo prelazi s
teme na temu, da se odreene teme puno puta ponavljaju, itd.
Meutim, ejh Se'id Havva je kroz svoj tefsir izuzetno kvalitetno uspio
odgovoriti na sve te dileme, te upravo kroz ta pitanja iznijeti neoborive
dokaze nadnaravnosti Kur'ana, o tome da njegov autor nije mogao biti
ni najinteligentniji ovjek, nego samo Uzvieni Allah. Ono na to on
posebno

ukazuje

jeste

injenica

da

su

mufessiri iz

prethodnih

generacija samo donekle obradili tu oblast, jer su je samo zapoinjali,

dok je on u svom tefsiru uspio elaborirati ta pitanja kroz cijeli Kur'an i
tako kompletirati davno zapoetu teoriju.
Tu vezu izmeu sura, u sluaju Se'ida Havve, nalazimo odmah
kod prve dvije sure:

EI-Fatiha

EI-Fatiha i EI-Bekare.

Naime, zadnji odlomak sure

poinje rijeima: "Uputi nas na pravi put", a sura

EI-Bekare

poinje (nakon karakteristinih harfova u prvom ajetu) rijeima drugog

ajeta: "Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima
onima koji se budu Allaha bojali... " Dakle, na kraju prve sure govori se
o traenju upute, a na poetku druge govori se da je Kur'an ta uputa.50
2. Prilikom pisanja svog tefsira ejh Se'id Havva koristio se
odreenim djelima prethodnih islamskih uenjaka, jer smatra da se ne
treba ustruavati preuzeti od njih ono to su dobro rekli i uradili, ali je
obavezno oznaavao od koga je preuzimao odreeni citat, to mnogi
drugi nisu radili.
3. Svojim tefsirom on je pokuao pojednostaviti i pribliiti
obinom itaocu odreene vane detalje iz starijih tefsira, koji su bili
izneseni na komplikovan i teko razumljiv nain, ali je uspijevao da
sutina ostane ista.
4. Iako se radi o jednom od duih tefsira, Se'id Havva uspio je da
u njemu ne izae iz okvira tefsira, to je bio sluaj sa nekim
prethodnim mufessirima. Naime, on je uoio greku onih mufessira
koji su u svoje komentare Kur'ana unijeli mnoge israilijjate, filozofske
rasprave, dostignua prirodnih i drutvenih znanosti, detaljisanje u
znanostima arapskog j ezika, itd, pa uoenu greku nije ponovio.

50

Isto, str. 50.

33 1

Se'id t-lavva

5.

Uvidjevi greku nekih uenjaka u zadnja dva stoljea, koji su

svako nauno otkrie, pa i nedokazanu naunu teoriju, dovodili u vezu
sa kur'anskim ajetima, on se drao principa da sa ajetima povezuje
samo naune injenice, koje su sigurno dokazane, a nikako
pretpostavke, koje mogu biti pogrene.
6. Svojim tefsirom on nastoji da iznese osnovne podatke o
fikhskim i akaidskim pravcima unutar islama, te da ukae na pravce
koji se mogu ubrojati u muslimanski ummet, kao i na one koji su se
toliko udaljili od islamskih principa da se ne mogu smatrati
muslimanskim pravcima.
7. Uvidjevi potrebu za tim, Se'id Havva na vie mjesta u svom
tefsiru ukazuje na injenicu i pojanjava kako Kur'an daje odgovore na
sva pitanja, bilo direktno - kroz ajete, ili indirektno - kroz hadise i
kroz pravila i principe iznesene u Kur'anu i Sunnetu.
8. Svojim tefsirom ejh Se'id Havva elio je postii vie ciljeva,
pa se za to djelo moe rei da ono istovremeno nudi: znanje i da'vet, te
odgoj i dihad.5 1 Ono doprinosi izgradnji i odgoju kompletne islamske
linosti, te kod itaoca budi elju za akcijom, odnosno potie ga na rad
za islam.

Zakljuak
Imajui u vidu sve navedeno, moe se zakljuiti da je tefsir ejha
Se'ida Havve znaajan doprinos tumaenju Kur'ana u savremenom
dobu. Autor je otkrio nove spoznaje kur'anskog teksta, te ponudio
odgovore i izlaze iz mnogih problema koji pogaaju muslimane, pa i
druge narode, u dananje vrijeme. Zato ne udi ocjena nekih kritiara
tog tefsira: Ako se za komentar Kur'ana od Sejjida Kutba moe rei da
je tefsir etrnaestog hidretskog stoljea, onda se za komentar Se'ida
Havve moe rei da se radi o tefsiru petnaestog hidretskog stoljea. sz

***
5t Isto, str. 21-30.
52 Se'id Havva, Haifhi tedtfibeti ve haifhi !ehadeti, str. 1 50.

332

LITERATURA

Prijevodi Kur'ana
1 . Kur'an asni, preveli: Panda Muhammed i auevi Demaludin,
bez izdavaa, mjesta i godine izdavanja.
2. Kur'an s prevodom, preveo: Korkut Besim, Sarajevo, Starjeinstvo IZ
Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, 1 987, V izd.
3. Kur'an s prijevodom na bosanski Je:dk, preveo: Kari Enes, Sarajevo,
Bosanska Knjiga, 1 995. god.

Knjige
4. Abdulkadir ibn Muhammed el-Kurei el-Hanefi, El-Devahirul
mudijje fi tabekatil-hanefijje, Rijad 1 993.
5. Abdullah ibn Ahmed ibn Mahmud en-Nesefi, Medanleut-ten:dli ve
hakaikut-te'tlili, Bejrut 1 995.
6.

Abdul-Mun'im Kandi!, Hajatus-salihin, Kairo, bez god izd.

7. Abdurrahman ibn Muhammed es-Se'alibi, EI-DetJahirul-hisan ft

teftirii-Kur'an, Bejrut, bez god. izd.
8. Abdurrahman Re'fet el-Baa, Suver min hajatis-sahabeh, Bejrut 1 992.
god.
9. Adil Dasim en-Nemi, El-Imam Ahmed ibn Ali er-Rar(/ ei-Dessas,
Kuvajt 1 980. god.
1 0.

Ahmed ibn Ali el-Hatib el-Bagdadi, Tarihu Bagdad, Kairo, bez

god. izd.

11.

Ahmed ibn Ali er-Razi el-Dessas, Ahkamui-Kur'an, Bejrut 1 997.

1 2.

Ahmed ibn Muhammed el-Edinrevi, Tabekatul-mufessirin, Medina

1 997.

1 3.

Ahmed ibn Mustafa Takubrizade, Miftahus-se'ade ve misbahus-sijade

ft mevdu'atil-'ulum, Bejrut 1 985.
335

14.

Ahmed Ibn Tejmije, Medmu'ufttava, Medina 1 995.

1 5.

Ahmed Muhammed akir, EI-Ba'isul-hasis - ferh ihtisari 'ulumil

hadis, Kuvajt 1 994.

1 6.

Alagi ukrija, EIK.uranul-hakimu - Kur'an mudri, I-III dio,

Sarajevo 1 93 1 , 1 932.

1 7.

Alagi ukrija, Teftirui-Kur'anil-kerimi (komentar Kur'ana), I dio,

Sarajevo 1 926.

1 8.

Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujuti, Ed-Durrul

mensurjit-teftiri bil-me'sur, Bejrut 1 990.

1 9.

Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujuti, EI-Itkan ft

'ulumii-Kur'an, Kairo, bez god. izd.

20.

Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujuti, Katful-ezhar ji

kefjil-esrar; Katar 1 994.

21 .

Delaluddin Abdurrahman ibn Ehi Bekr es-Sujuti, Et-Tahbir ji

'ilmit-teftir, Katar 1 995.

22.

Delaluddin es-Sujuti i Delaluddin el-Mehalli, Teftirui-Delalejn,

Bejrut 1 998, III izd.

23.

Ehu Hajjan el-Endelusi, EI-Bahrul-muhit, Bejrut 1 993.

24.

Ebul-Fida' Hafiz Isma'il Ibn Kesir ed-Dimeki, EI-Bidaje ven

nihaje, Kairo 1 994.

25.

Ebul-Fida' Hafiz Isma'il Ibn Kesir ed-Dimeki, Teftirui-Kur'anil

'aifm, Kuvajt 1 994.

26.

Fahd ibn Abdurahman ibn Sulejman er-Rumi, Menhedul

medresetil-'aklijjetil-hadisetijit-teftir, Rijad 1 407. hidr. god, III izd.

27.

Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Buhusji usulit-teftiri

ve menahidjhi, Rijad 1 41 3. h. god.

28.

Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Ittidahatut-teftiri

jil-karnir-rabi'i 'afer, S. Arabija 1 986.

29.

Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Menhedul

medresetil-endelusijjejit-teftir, Rijad 1 997.

30.

Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman Er-Rumi, Usulut-teftiri ve

menahiduhu, III izd, Rijad 141 6. h. god.

31 .

Fahruddin er-Razi, Et-Teftirul-kebir, Bejrut, bez god. izd, III izd.

336

32.

El-Mustafa min tefsiri ajatil-ahkam,

Ferid Mustafa Selman,

Rijad

1 992.
33.

Fethi Jeken, EI-Mevsu'atul-harekijje, Bejrut 1 980.

34.

Hajrudclin ez-Zirikli,

35.

Halilovi Safet,

El-A 'lam, Bejrut 1 989, VIII izd.

_/

El-Imam Ebu Bekr er-Ra ei-Dessas ve menheduhu

fit-tefsir, Kairo, 2001 .

Et-Tefsiru bil-me'sun - ehemmijjetuhu ve davabituhu,
dirase tatbikijjefi suretin-Nisa', Kairo 1 999.

36.

Halilovi Safet,

37.

Handi Mehmed,

Izabrana djela,

38.

Handi Mehmed,

Uvod u tefsirsku i hadisku nauku,

Sarajevo 1 999.
Sarajevo 1 972,

III izd.
39.

EI-Muharrerul-ved:fjz fi tefsirii-Kitabil-ai,

Ibn Atijje el-Endelusi:

Doha 1 977.

40.

Ibn Hader el-Askalani,

EI-Isabeh fi temjis-sahabeh,

Bejrut, bez

god. izd.
41 .

Jusuf el-Kardavi,

Kejfo nete'amelu me'ai-Kur'anil-am,

Kairo 2000, II

izd.
42.

Kari Enes,

Kur'an u savremenom dobu, Sarajevo

43.

Kari Enes,

Uvod u tefsirske :(!anosti, Sarajevo

44.

Korkut Besim,

45.

Ljevakovi Zijad,

46.

Mahmud el-Alusi,

Istorija islama, Sarajevo

Tejsir

1 997.

1 988.

1 935.

1 -2, Sarajevo 2000.

Rnhul-me'ani fi tefsirii-Kur'anil-ami ves-seb'il

mesani, Bejrut, bez god. izd.

47.

Menna' el-Kattan,

Mebahisfi 'u/umiJ-Kur'an,

Rijad, 1 98 1 . god, VIII

izd.
48.

Mufti Teufik, Arapsko-bosanski rjenik, Sarajevo 1 997.

49.

Muhammed Abdulaziz el-Musnid,

EI-'A'idune ilellah,

Rijad, 1 41 1 .

god.
50.

Muhammed

Abduhu,

Risa/e

Omerdi, Sarajevo 1 989.

337

et-Tewhid,

preveo:

Muharem

51 .

Muhammed es-Sabbag, Lemhat ji 'ulumii-Kur'ani vettidahatit-teftir,

Bejrut 1 974.

52.

Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, Tetimmetui-A'Iam liz-Zirikli,

Bejrut 1 998.

53.

Muhammed Husejn ez-Zehebi, Et-Teftiru vel-mufessirune, bez

mjesta i god. izd.

54.

Muhammed ibn Abdul-Aziz es-Sudejs, Ed-Dirasatul-kur'anijjetul

mu'asire, Rijad 1 392. h. god.

55.

Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi, EI-Dami'u li ahkamii-Kur'an,

Kairo 1 996, II izd.

56.

Muhammed ibn Ahmed Ez-Zehebi, Sijeru e'lamin-nubela', Bejrut

1 996, XI izd.

57.

Muhammed ibn Ali ibn Muhammed e-evkani, Fethui-K.adir el

dami'u bejnefennejir-rivegeti ved-diregeti min 'ilmit-teftir, Bejrut 1 983.

58.

Muhammed ibn Ali ibn Muhammed e- evkani, Nejlul-evtar ferh

muntekal-ahbar, Kairo 1 993.

59.

Muhammed ibn Derir et-Taberi, Dami'uJ-bejan an te'vili egii

Kur'an, Bejrut 1 988.

60.

Muhammed ibn Muhammed Ehu ehbe, EJ-Isra'iJijjat vel-mevdu'at

ji kutubit-tefsir, Kairo, 1 408. h. god.

61

Muhammed ibn Muhammed el-Imadi Ehu Su'ud, Irfadul- 'aklis

selim ila mezegei-Kitabil-kerim, Bejrut, bez god. izd.

62.

Muhammed Reid Rida, Teftirui-Kur'anil-hakim, Bejrut 1 973, II

izd.

63.

Muhammed Sulejman Abdullah el-Ekar, Zubdetut-teftir min Fethii

K.adir, Kuvajt 1 994, V izd.

64.

Mustafa ibn Abdillah el-Kustantini er-Rumi, Kefjuz-nun 'an

esamel-kutubi velfunun, Bejrut 1 992.

65.

Nasiruddin Ehu Se'id Abdullah ibn Umer el-Bejdavi, Envarut

ten!(jli ve esrarut-te'vili, Bejrut 1 988.

66.

Ragib el-Asfahani, Mu'demu mufredati e!fa!(/1-Kur'an, Bejrut, bez

god. izd.

67.

Rami Jusuf, Teftir - historija i metodologija, Sarajevo 2001 .

338

68.

Sayyid Qutb, U okrilJu Kur'ana, prijevod sa arapskog: tim

prevodilaca, Sarajevo 1 996.

69.

Sejjid Kutb, EI-'Adaletul-idtima'ijjetufil-islami, Kairo 1 980, VII izd.

70.

Sejjid Kutb, Fi la/i-Kur'an, Kairo 1 995, XXIV izd.

71.
72.

Sejjid Kutb, Me!ahidul-kijamefii-Kur'ani, Kairo 1 993, XII izd.

_
Se'id Havva, El-Esasufit-teftiri, Kairo 1 991 , III izd.

73.

Se'id Havva, Hahi tedbeti ve hahi !ehadeti, Kairo 1 987.

74.

Smailagi Nerkez, Leksikon islama, Sarajevo 1 990.

75.

Smailagi Nerkez, Uvod u Kur'an, Zagreb 1 975.

76.

Subhi es-Salih, Mebahisfi 'ulumii-Kur'an, Bejrut 2000, XXIV izd.

77.

Umer Rida Kehale, Mu'demul-mu'ellijin - teradmu musannijil

kutubil-arebijjeti, Bejrut, 1 993.

asopisi
78.

EI-Azhar, septembar 1 997, LXX godite.

79.

Islamska misao, br. 23, oktobar 1 980; br. 54, juni 1 983; br. 78-79,
juni-juli 1 985. god.

80.

Medelletul-buhusil-islamijje, br. 7, Rijad, redeb-evval 1 403. h. god.

339

Sadraj
UMJESTO PREDGOVORA
UVOD

5
9

UKRATKO O TEFSIRU
Potreba za tefsirom
Poseban znaaj tefsira
Nastanak i razvoj tefsira
Uvjeti koje mufessir mora ispunjavati
Vrste tefsira
Najbolji nain tumaenja Kur'ana

13
15
17
19
24
26
34

TRADICIONALNI TEFSIR
IBN ABBAS
Poslanikova dova
Izuzetna sposobnost pamenja
Razlozi njegove izuzetne uenosti
Ibn Abbas kao mufessir
Ibn Abbasov tefsir
Izmiljanje i pripisivanje Ibn Abbasu rijei koje nisu njegove
Ibn Abbasov angaman u drutvu .
Ibn Abbasova smrt

40
41
42
43
45
47
47
49

MUD AHID I B N D E B R
Mudahidova uenost i pobonost
Mudahid kao mufessir
Primjeri Mudahidova tumaenja Kur'ana

52
54
56

IBN D ERIR ET-TAB ERI

Njegovi uitelji i uenici
Ibn Derir et-Taberi kao uenjak
Djela koja je napisao
Taberijev tefsir
Karakteristike Taberijeva tefsira

60
61
63
64
65

341

HUSEJN IBN MES'UD EL-BEGAVI

Begavi kao uenjak
Begavijev tefsir

70
72

IBN ATIJJ E EL-ENDELU S I

Endelusijevi uitelji i uenici
Ibn Atijje kao uenjak
Endelusijev tefsir
Endelusijeva metodologija tumaenja Kur'ana
Utjecaj na kasnije mufessire

78
79
81
82
87

I B N KES I R
Uitelji i uenici
Uenost
Ibn Kesirova djela
Ibn Kesirov tefsir

90
91
93
94

S E 'ALIB I
ejhovi i profesori pred kojima j e uio
Se'alibijeva uenost
Djela
Tefsir
Odlike Se'alibijeva tefsira
Drugi o Se'alibijevom tefsiru

102
103
1 03
1 04
1 07
1 10

D ELALU D D I N E S - S UJ UTI
Drutveno-politike prilike u kojima je ivio
Sujutijeva uenost
Sujutijevi ejhovi i profesori
Sujutijevi uenici
Djela
Sujutijev tefsir Ed-Durrul-mensurftt-tefsiri bil-me'sur

113
115
119
121
1 22
1 27

EVKA N I
Uenost
evkani i zejdijski mezheb
evkanijevi ejhovi i uitelji
Uenici

1 32
1 33
134
1 35

342

Djela
Tefsir
Kritika mukallida i osuda taklida
evkani i muteabih ajeti
evkani i stavovi mu'tezilija
Pitanje stvorenosti ili vjenosti Kur'ana
Navoenje slabih i patvorenih predaja
evkani i zejdije

136
1 38
1 41
1 42
1 43
1 44
1 44
1 45

RACIONALNI TEFSIR
A) JEZIKO -STILSKI TEFSIR
MAHMUD I B N UMER E Z - ZAMAH ERI
Zamaherijeva uenost
Djela
Povod pisanju tefsira
Vrijednost Zamaherijeva tefsira
Stilistiki i jeziki aspekt Zamaherijeva tefsira
Primjeri mu'tezilijskih stavova u njegovom tefsiru

1 50
151
1 52
1 53
1 56
1 58

EBU HAJJ A N
Odrastanje i izuavanje nauke
Uitelji
Uenost
Uenici
Djela
Ehu Hajjanov tefsir

1 62
1 64
165
1 66
1 68
1 69

EBU S U ' U D
Ljubav prema nauci
Djela
Tefsir
Okrenutost stilistici i vezama izmeu ajeta
Fikhska pitanja i israilijjati
Komentari i zavrna rije

1 76
1 78
1 79
1 81
1 82
1 83

343

B) OPI ANALITIKI TEFSIR

NASIRUDDIN EL-BEJDAVI
Bejdavi kao uenjak
Bejdavijeva djela
Bejdavijev tefsir

1 86
1 88
1 89

NESEFI
Nesefi kao uenjak
Djela
Njegov tefsir
Tumaenje ajeta o erijatskim propisima
Odnos prema jevrejska-kranskim predajama

1 96
1 97
1 97
200
202

ALUS I
Alusijeva uenost
Alusijevi ejhovi i uitelji
Njegovi uenici
Djela
Povod i nain pisanja tefsira
Odnos prema drugim tefsirima
Odnos prema pripadnicima razliitih frakcija
Tumaenje fikhskih ajeta
Odnos prema israilijjatima
Odnos prema prirodnim i znanostima arapskog jezika
Ostale karakteristike njegova tefsira
Period iskuenja

206
208
209
209
21 1
213
21 3
214
215
216
216
217

C) TEFS I R ILMUL-KELAMA (APOLO GETSKI)

FAHRU D D I N ER-RAZI
Razi kao uenjak
Djela
Razi i poezija
Tefsir
Kajanje zbog bavljenja ilmul-kelamom
Oporuka
Smrt

344

220
223
224
225
228
228
230

D ) E R IJAT S K O -PRAVN I T E F S I R
EBU B EKR EL-D ESSAS
Dessas kao uenjak
Dessasov tefsir
KU RTUB I
Kurtubi kao uenjak
Kurtubijev tefsir

233
236
242
244

E) SUFIJSKI TEFSIR
N EJ S A B U R I
Uenost i djela
Tefsir
Uvod u Tefsir
Zavretak Tefsira
Vrijednost Tefsira

252
253
257
258
259

SAVREMEN! TEFSIR
A) SAVREMENA RACIONALISTIKO-REFORMATORSKA
KOLA U TEFSIRU

MU HAMMED ABDUHU
Obrazovanje
Afganijev uecaj
Progonstvo iz Egipta
Ponovo u Egiptu
Abduhuova djela
Abduhu kao mufessir
Prigovori Abduhuu

264
266
268
269
270
272
275

M U H AM M E D RE ID RIDA
Odrastanje i obrazovanje
Afganijev i Abduhuov utjecaj
Menar i reformatorske aktivnosti
Odnos prema politici
Djela
Ridaov doprinos tumaenju Kur'ana

278
279
. 280
282
283
285

345

286
288
290

Metod i nain tumaenja Kur'ana

Prigovori njegovu tefsiru
Zakljuak o njegovu tefsiru
B) TEFSIR ISLAMSKOG POKRETA
S EJ J I D K U T B
Odrastanje i obrazovanje
Poetak preobraaja
Sazrijevanje u Americi
Prikljuivanje pokretu Muslimanska braa
Sejjid Kutb i revolucija 1 952. godine
Zatvorski dani
Smrtna presuda i smaknue
Biografska djela o Sejjidu Kutbu
Njegova djela
Kutbov tefsir
Odlike Kutbova tefsira
Prigovori Kutbovu tefsiru
Na kraju

292
293
294
296
297
299
301
302
303
305
307
312
313

SE'ID HAWA
Odrastanje
Studiranje
Odsluenje vojnog roka
Revolucija u Hami 1 964. godine
Boravak u Saudijskoj Arabiji
Zatvorski dani
Aktivnosti u postzatvorskom periodu
Djela Se'ida Havve
Njegov tefsir
Glavne karakteristike Tefsira
Zakljuak

316
317
320
320
321
322
323
325
328
330
332

LITERATURA
Sadraj

335
340

346