Professional Documents
Culture Documents
Joseph Campbell - Junak S Tisucu Lica
Joseph Campbell - Junak S Tisucu Lica
A
N
F N
Z
J
U
J
N
T H
W
T
F
C
B
F
I.
F N
,
V C
S
G
G
T .
.
.
-!---
Joseph Campbell
Junak s tisucu lica
S
V C
S
Z ,
Joseph Campbell
S
Uvodna rije / 11
Popis ilustracija / 15
Popis fotografija / 21
Prolog
1. / 29
2.
/ 49
3. / 54
4. / 63
I. dio: Junakova pustolovina
I. #
:
1. / 71
2.
/ 80
3.
/ 89
4. / 95
5. / 106
II. #
:
1. / 113
2.
/ 123
3.
/ 134
4.
/ 140
5. / 160
6.
/ 178
III. #
:
1.
/ 199
2. / 202
3. / 212
4. / 221
5.
/ 233
6.
/ 241
IV. #
: / 249
II. dio: Kozmogonijski ciklus
I. #
:
1.
/ 283
2. / 288
3. - / 296
4. - / 299
5.
/ 306
6.
/ 313
II. #
:
!
1. / 319
2.
/ 324
3.
/ 329
4.
/ 332
III. #
:
1.
/ 335
2.
/ 338
3. / 352
4. / 359
5.
/ 363
6. / 366
7.
/ 371
8.
/ 373
IV. #
:
1. / 383
2. / 391
Epilog
1. / 397
2. ,
/ 398
3.
/ 403
Biljeke / 409
Joseph Campbell
Joseph Campbell
Uvodna rije
I
$
u sebi nose religske doktrine tako su
izobliene i sustavno preruene, naposljetku, pie Sigmund Freud, da ih masa ovjeanstva ne moe prepoznati kao istinite. Sluaj je slian onome to biva kada
kaemo djetetu da novoroenad donose rode. I tada kazujemo istinu u simbolikoj odori, jer znamo to ta velika
ptica oznaava. Ali, dete to ne zna. Ono uje samo izoblieni dio toga to mu kaemo, i smatra da ga vuemo za
nos; a znamo kako esto njegova prgavost i nepovjerenje
prema odraslima zapravo potjeu od ovoga dojma. Stekli
smo uvjerenje da je bolje izbjegavati takva simbolika preruavanja istine u onome to emo kazati djeci, i ne uskraivati im znanje o stvarnom stanju stvari, sukladno njihovoj intelektualnoj razini.&
Namjera je ove knjige otkriti dio istina koje su nam preruene u likove iz relige i mitologe tako to e sprezati
mnotvo ne pretjerano tekih primjera i doputati prvotnome znaenju da postane jasno samo po sebi. Stari su
uitelji znali to kazuju. Kada jednom opet nauimo itati
njihov simbolini jezik, bit e dovoljno raspolagati darom
antologa kako bismo uli njihov nauk. Ali prvo nam valja
nauiti gramatiku simbola, a u naem vremenu ne znam
za bolji klju ovoga otajstva od psihoanalize. Ne potre-
11
U
12
U
13
Joseph Campbell
Popis ilustracija
15
I
16
I
*B. Perzej bjei s glavom Meduze u teleaku. Ovaj i gornji prikaz nalaze se na suprotnim stranama iste amfore. Takav raspored stvara veseo i ivahan dojam. (Vidi Furtwngler, Hauser i Reichhold, op. cit., Serie III, tekst, str.
, sl. ;*.)
&. Ozirisovo uskrsnue. Bog ustaje iz jajeta; Izida (Sokol sa
sl. >) titi ga krilom. Horus (sin zaet u Svetom braku
sa sl. >) dri Ankh, odnosno znak ivota, pred oevim
licem. S bareljefa na otoku Philae. (E. A. Wallis Budge,
Osiris and the Egyptian Resurrection, Philip Lee Warner,
London i G. P. Putnams Sons, New York &*&&., sv. II,
str. 90.)
&&. Ponovna pojava junaka: Samson s dverima Hrama: Uskrsli Krist: Jona. (Isti izvor kao i sl. 9.)
&. Jazonov povratak. Ovo je pogled na Jazonovu pustolovinu kakav pisana predaja ne poznaje. Slikar ove
vaze kao da se na neki udan nain prisjetio iz davnine kako ubojica zmaja potjee od zmajskoga sjemena.
On se iznova raa iz njegovih eljusti (Jane Harrison,
Themis, A Study of the Social Origins of Greek Religion,
Cambridge University Press, drugo izdanje &*., str.
+;9.) Zlatno runo visi s drveta. Atena, zatitnica junaka, nazoi sa svojom sovom. Valja uoiti Gorgoneum
na njezinu Aegisu (usporedi s otiskom XXII). (S vaze
u Vatikanskoj etruanskoj zbirci. Prema fotograji D.
Andersona, Rim.)
&;. Dagram stvaranja sveta Tuamotua: Dolje: Kozmiko
jaje. Gore: Ljudi dolaze i oblikuju svemir. (Kenneth P. Emory, The Tuamotuan Creation Charts by Paiore, Journal
of the Polynesian Society, sv. +0, br. &, str. ;.)
17
I
&+. Razdvajanje neba i zemlje. esta slika s egipatskih lesova i papirusa. Bog u-Heka razdvaja Nut i Seba. (W.
Max Mller, Egyptian Mythology, The Mythology of All
Races, sv. XII, Marshall Jones Company, Boston &*&0.,
str. ++.)
&9. Khnemu oblikuje faraonova sina na grnarskom kolu, dok
mu Thoth obiljeava ivotni vek. S papirusa iz ptolemejskog razdoblja. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians, Methuen and Co., London &*+., sv. II, str. 9.)
&>. Nut (Nebo) poraa sunce; njegove zrake padaju na Hathor
na obzorju (Ljubav i ivot). Kugla pri ustima boice predstavlja veernje sunce koje e ona progutati i iznova roditi. (E. A. Wallis Budge, The Gods of the Egyptians, Methuen and Co., London &*+., sv. I, str. &&.)
&. Paleolitski petroglif (Alir). S prethistorskog lokaliteta
u okolici Tiouta. ivotinja slina maki izmeu lovca
i noja moda je neka vrsta pantere dresirane za lov, a
rogata ivotinja ostavljena s lovevom majkom pripitomljena ivotinja na pai. (Leo Frobenius i Hugo Obermaier, Hdschra Mktuba, K. Wol, Mnchen &*9., sv.
II, otisak 0.)
&0. Kralj Ten (Egipat, Prva dinasta, oko . g. p.n.e.) razba
glavu ratnom zarobljeniku. S ploe od bjelokosti naene
u Abydosu. Odmah iza uznika nalazi se steg svrh
kojega je lik akala to predstavlja boga, ili Anubisa ili
Apuata, iz ega je jasno da kralj prinosi rtvu bogu.
(E. A. Wallis Budge, Osiris and the Egyptian Resurrection,
Philip Lee Warner, London i G. P. Putnams Sons, New
York &*&&., sv. I., str. &*; navod, str. .)
&*. Oziris, Sudac mrtvih. Iza boga stoje boice Izida i Ne=is. Pred njim je lotus, odnosno ljiljan, kao podnoje
18
I
19
Joseph Campbell
Popis fotografija
F
22
F
23
F
24
F
25
Joseph Campbell
Joseph Campbell
P
Monomit
. M
Sluali mi svisoka i s osmehom na licu snolike vradbine nekog amana podlivenih ou iz Konga, ili itali s pronjenim ushitom tanane prevode soneta mistika
Lao-tsea; tu se i tamo se uspevali probiti kroz tvrdu ljuturu neke Akvineve rasprave, ili nenadano proniknuti
u blistavi smisao neke zaudne eksimske bajke uvek
emo pronai jednu te istu priu, stalno novih oblika, no
zadivljujue postojanu, a uz nju i prkosno upornu slutnju
da se tu moe doivjeti vie no to emo ikada moi osvijestiti ili iskazati.
Diljem nastanjena sveta, u svim razdobljima i okolnostima, cvali su ljudski mitovi; postali su iva nadahnua
svega ostaloga to je moglo potei iz djelatnosti ljudskoga
tela i uma. Ne bi bilo pretjerano rei da je mit tajni otvor
kroz koji neiscrpne energe kozmosa istjeu u ljudsku kulturnu pojavnost. Relige, lozoje, umjetnosti, drutvena
ureenja primitivnog i povesnog ovjeka, kljuna otkria
u znanosti i tehnologi, pa i sami snovi to prte kroz spavanje sve to navire iz onog temeljnog, arobnog prstena
mita.
29
P
udo lei u tome to karakteristina mo diranja i nadahnua dubokih stvaralakih centara poiva u najmanjoj
bajci za maliane kao to se okus oceana kre u kapljici
vode, ili celo otajstvo ivota u jajacu buhe. Jer, simboli mitologe nisu proizvoljni; ne moe ih se prisiljavati,
izmiljati, ili trajno potiskivati. Oni su spontani proizvodi
psihe, a svaki od njih u sebi nosi, i to neoteenu, zaetnu
snagu svojega izvora.
U emu je tajna bezvremenskog vienja? Iz koje dubine uma ono potjee? Zato je mitologa svugdje ista, podno raznolikih kostima koje nosi? I emu nas ona ui?
Mnoge znanosti danas pridonose analizi ove zagonetke. Arheolozi istrauju ruevine Iraka, Honana, Krete i
Yucatana. Etnolozi postavljaju pitanja Ostjacima s reke
Ob i Boobiejima s otoka Fernando Po. Nedavno nam je
nov narataj orentalista razotkrio svete zapise Istoka,
kao i predhebrejske izvore vlastitog nam Svetog pisma. A
pritom je druga vojska znanstvenika nastavila s istraivanjima zapoetim u prolome stoljeu na polju psihologe
naroda, u nastojanju da pronae psiholoke temelje jezika,
mita, relige, razvoja umjetnosti i moralnih kodeksa.
Najznaajna su otkria, ipak, potekla iz mentalne klinike. Odvana i istinski epohalna djela psihoanalitiara
imaju nezamjenjivu vanost pri izuavanju mitologe; jer,
ma to se mislilo o njihovim podrobnim i katkad proturjenim tumaenjima konkretnih sluajeva i poremeaja,
Freud, Jung i njihovi sljedbenici neporecivo su dokazali
da logika, junaci i djela iz mita opstaju i u suvremenosti. U
nedostatku djelotvorne ope mitologe, svatko od nas ima
svoj intimni, neosveteni, nerazveni, no potajice moni
panteon snova. Najnove Edipovo utjelovljenje i nepreki-
30
M
nuta romanca Ljepotice i Zveri stoje koliko danas na krianju etrdeset druge ulice i Pete avene, i ekaju da se
upali zeleno svjetlo.
Sanjao sam, napisao je jedan mladi Amerikanac kolumnistu e tekstove prenose mnogi listovi u zemlji, da
popravljam indru na naem krovu. Odjednom sam uo
kako me odozdo, sa zemlje, doziva otac. Naglo sam se
okrenuo da ga bolje ujem, i pritom mi je iz ruke ispao eki, skliznuo niz kosi krov i nestao preko ruba. Zauo sam
tup udarac kao da se to rui ljudsko telo.
Strahovito preplaen, siao sam ljestvama na zemlju.
Zatekao sam oca kako mrtav lei na tlu, krvave glave. Prepuklo mi je srce i stao sam ridati, zazivajui pritom majku.
Ona je izala iz kue i zagrlila me. Pusti to, sine, bio je to
puki nesretan sluaj, rekla je. Znam da e se brinuti za
mene, makar njega nema. Kad me poela ljubiti, probudio sam se.
Najstare sam dete u naoj obitelji i dvadeset tri su mi
godine. Ve godinu dana rastavljen sam od supruge; nekako nam ne iao zajedniki ivot. Oba roditelja volim iz
dna due i nikad nisam dolazio u sukobe s ocem, osim to
on uporno trai da se vratim svojoj supruzi, a ja s njom ne
mogu biti sretan. I nikada ni neu.
Ovaj neuspjeli suprug otkriva, s doista prekrasnom nevinou, da se, umjesto da duhovne energe usmjeri prema ljubavi i potekoama svoga braka, odmarao u tajnim
zakucima mate uz sad ve apsurdno anakronu dramsku
situacu svoje prve i jedine uvstvene privrenosti, one iz
tragikominog trokuta djetinjstva gdje se sin bori protiv oca za ljubav majke. Izgleda da najtrajne sklonosti
ljudske psihe potjeu iz injenice da ns majka doji dulje
31
P
32
M
aje uspjeli odvojiti od naih majki i zaboravili smo ljubomoru na svoje oeve.> Ili, kako on to na drugom mjestu
pie: Svaki patoloki poremeaj spolnoga ivota s pravom valja smatrati inhibicom u razvoju.
Jer mnogi smrtnik vee u snu spavae
Sa svojom majkom. Al tko za to ne mari
Ba nita, najlake on snosi ivot taj.
33
P
S 1
34
M
35
P
36
M
37
P
38
M
Drutvo je snano optuilo kraljicu; ali kralj je bio itekako svjestan svoga udjela u krivnji. Dotinog je bika bio
poslao bog Posejdon, jo davno, dok se Minos nadmetao
s braom za prestolje. Minos je tad ustvrdio da mu prijestolje pripada boanskim pravom, te se pomolio ovome
bogu, zatraivi da mu iz mora poalje bika kao znamenje; a molitvu je zapeatio zavjetom da e ivotinju smjesta rtvovati kao prinos i simbol svoje pokornosti. Bik se i
pojavio, a Minos je zauzeo prestolje; ali kad je vidio kako
je velianstveno to govedo koje mu je poslano, i kad je pomislio kolike bi prednosti imao kad bi posjedovao takvo
rasplodno grlo, odluio je pokuati podastreti trgovaki
nadomjestak u nadi da bogu to nee biti naroito bitno.
rtvovao je na Posejdonovu oltaru najljepega belog bika
u svome vlasnitvu, a onoga drugog je pridodao svome
krdu.
Kretsko je carstvo steklo veliko blagostanje pod promiljenom vladavinom ovog slavnog zakonodavca i primjera javne kreposti. Glavni grad Knosos postao je raskono, otmjeno sredite vodee trgovake sile civiliziranoga
sveta. Kretske su ote plovile do svakog otoka i luke na
Sredozemlju; kretska se roba cenila u Babilonu i Egiptu.
Odvane su brodice ak izbile kroz Heraklove dveri na
otvoreni ocean, te uz obalu otplovile na sjever po irsko
zlato i cornwallski kositar,&+ kao i na jug, oko senegalske
izboine, do udaljene zemlje Yoruba i dalekih trnica bjelokosti, zlata i roblja.&9
Ali, kod kue, Posejdon je kraljici udahnuo nesavladivu strast prema onome biku. I ona je nagovorila suprugova umjetnika-graditelja, jedinstvenoga Dedala, da joj izradi drveno oblije krave, kojim e nasamariti bika i zatim
39
P
40
M
41
P
42
M
43
P
44
M
45
P
Vredi uoiti da se u ovome snu do pojedinosti ponavlja osnovni obris sveope mitoloke formule za pustolovinu junaka. Na stranicama koje slede pronai emo
ove duboko znaajne motive pogibelji, prepreka i sretnih
usputnih dogaaja preoblikovane na stotinu naina. Prijelaz prvo preko jarka za odvod,+ a zatim preko savreno bistre reke to tee preko trave,9 pojava dragovoljnog
pomagaa u odsudnom trenutku,> te povieno, vrsto tlo
iza krajnje vode (Zemaljski raj, Zemlja iza Jordana): ovo
su teme iz udesne pjesme o visokoj pustolovini due, to
se navek iznova pjeva. A svatko tko se usudio posluati
i poi za tajnim zovom upoznao je pogibelji opasnog, samotnog prolaza:
Naotren rub britve, prei ga je teko,
Tegoban to je put pjesnici tvrde!0
Pri prelaenju vode pomo sanjaici prua poklonjena
drvena kutica, koja u ovome snu zauzima mjesto uobiajene skele ili mosta. To je simbol njezina posebna dara i
kreposti koji ju prenose preko voda sveta. Sanjaica nam
ne navodi prikaz vlastitih asocaca, te ne znamo kakve bi
se to osebujne sadrine otkrile u kutici; ali svakako je re
o inaici Pandorine kute onoga nebeskog dara bogova
ljepotici, punog sjemenja svih nevolja i blagoslova postojanja, ali ujedno i obdarenog nadom, krepou to nas odrava. Uz njenu pomo sanjaica prelazi na suprotnu obalu. A slinim e udom prei svatko e je djelo tegobna,
opasna zadaa otkrivanja i razvoja sebe, koju valja preneti preko oceana ivota.
46
M
Velika veina mukaraca i ena izabire manje pustolovan put razmjerno neosvetene graanske i plemenske rutine. Ali, i ti tragai bivaju spaeni blagodatima
nasleenih simbolikih potporanja u drutvu, obredima
prolaza i milosnim sakramentima koje su u davnini ovjeanstvu dali iskupitelji, i koji se prenose tisuljetnim pokoljenjima. Tek se oni koji ne poznaju ni unutarnji poziv ni
izvanjsku doktrinu nalaze u istinski beznadnu stanju; to
e rei, pretena veina nas u dananje vreme, u ovome
labirintu to poiva i izvan i unutar srca. Jao, ta gdje nam je
vodi, ona privrena djeva Aradna, da nam prui jednostavan trag, osokoli nam tako srce za suoenje s Minotaurom i dade nain da potom naemo put do slobode, nakon
to susretnemo i saseemo neman?
Aradna, ki kralja Minosa, zaljubila se u naoitog Tezeja im je vidjela gdje se iskrcava s broda koji je Minotauru dovezao skupinu nesretnih atenskih mladia i djevojaka. Nekako je dola do njega i kazala mu da e mu dati
sredstvo kojim e se vratiti iz labirinta, ako joj obea da
e je odvesti s Krete i uzeti je za nevjestu. On je na to prisegnuo. Aradna se tad obratila za pomo vjetom Dedalu, e je umee izgradilo labirint i pomoglo Aradninoj
majci da rodi njegova itelja. Dedal joj je naprosto poklonio klupko lanenog konca, da ga pridoli junak privee
za ulaz i odmotava nakon to zae u labirint. Doista, tako
nam je malo potrebno! Ali kad toga nema, pustolovina u
labirintu posve je beznadna.
To malo lei pri ruci. Itekako udi to to isti onaj znanstvenik koji je u kraljevoj slubi izmislio uas labirinta jednako spremno moe posluiti ciljevima slobode. Ali, srce
junaka mora biti prisutno. Stoljeima je Dedal predsta-
47
P
S 2
vljao tip umjetnika-znanstvenika: onaj udnovato nezainteresirani, gotovo dabolini ljudski fenomen koji stoji po
strani od normalnih spona drutvenog prosuivanja, predan moralnosti ne vlastita vremena, ve svoje umjetnosti.
On je junak puta misli bez dvojbe u srcu, odvaan i pun
vjere da e nam istina, onakva kakvu je pronalazi, doneti
slobodu.
I tako se sada, kao i Aradna, moemo obratiti njemu.
Lan za vlakno konca prikupio je na poljima ljudske mate.
Stoljea uzgoja, desetljea marljivog cepljenja, rad brojnih srdaca i ruku ugraeni su u grebenanje, razvrstavanje i preu ove vrsto ispletene niti. tovie, ne moramo
se sami uope izloiti pustolovini; jer prethodili su nam
junaci svih vremena; labirint je do u tanine upoznat; valja nam samo slediti nit junakova puta. A ondje gdje smo
48
M
oekivali pronai nakazu, zatei emo boga; gdje smo kanili sasjei drugoga, sasjei emo sebe; gdje smo namjeravali putovati u daljinu, stii emo u sredite vlastita bitka;
gdje smo oekivali biti sami, bit emo s itavim svetom.
. T
Sve su sretne obitelji sline; svaka nesretna obitelj
nesretna je na svoj nain. Tim je sudbonosnim reima
grof Lav Tolstoj zapoeo roman o duhovnom komadanju
svoje suvremene junakinje Ane Karenjine. U sedam desetljea to su prola otkako se ta smetena supruga, majka
i slepom strau obuzeta ljubavnica bacila pod kotae
vlaka okonavi tako, gestom to simbolizira ono to se
ve dogodilo njezinoj dui, tragedu svoje dezorentace
buran i neumoljiv ditiramb romana, novinskih izvjetaja
i nezabiljeenih krikova paenika dizao se u ast demonskome biku iz labirinta: gnjevnom, destruktivnom, sluujuem aspektu istoga onog boga koji, kad je dobrohotan,
predstavlja oivotvorujue poelo sveta. Suvremeni roman, poput grke tragede, slavi mister komadanja koje
je ivot u vremenu. Sretni se svretak s pravom prezire
kao krivi prikaz; jer svet, onakav kakvoga ga znamo, kakvim smo ga vidjeli, daje tek jedan svretak: smrt, raspad,
komadanje i razapinjanje naeg srca s umiranjem likova
koje smo voljeli.
Samilost je osjeaj to obuzme um u prisustvu onoga to je istinski ozbiljno i trajno u ljudskoj patnji i to ga
ujedinjuje s ovjekom to pati. Strava je osjeaj to obuzme um u prisustvu onoga to je istinski ozbiljno i trajno
49
P
50
M
51
P
ne moe se ozbiljno shvatiti; ona pripada u nedou djetinjstva, zatienu od stvarnosti koje e i prebrzo postati
strahotno poznate; ba kao to mit o raju za sva vremena
pripada starcima, koji su odivjeli svoje i sada im valja pripraviti srca za posljednje dveri prelaza u no pri emu
se trezni, suvremeni zapadnjaki sud temelji na posve
pogrenu shvaanju stvarnosti prikazanih u bajci, mitu i
boanskim komedama iskupljenja. Njih se, u svetu starine, dralo vrednima od tragede, dublje istinitima, tegobne ostvarivima, zdrave postavljenima i cjelovitim
prenosnicima posebnih otkrivenja.
Sretni svretak bajke, mita i boanske komede due ne
valja iitavati kao negiranje, ve kao nadilaenje univerzalne tragede ovjeka. Objektivni svet ostaje onaj koji je
i bio, ali on, usled premjetanja naglaska unutar motritelja, djeluje kao da je preobraen. Gdje su neko ivot i smrt
bili u sukobu, sada je objelodanjeno ono trajno bie nezainteresirano za nasuminosti vremena ba kao i voda
to vre u loncu za sudbinu mjehuria, ili kao kozmos za
pojavu i nestanak zvjezdane galaktike. Trageda predstavlja razbanje oblika i naih vezanosti za oblike; komeda
je pak divlja i nehajna, neiscrpna radost nesavladivoga ivota. Tako su njih dve izrazi jedne te iste mitoloke iskustvene teme, koja ih oboje ukljuuje i koju one obuhvaaju:
silaska i uzlaska (kathodos i anodos), to zajedno tvore cjelokupnost otkrivenja koje je ivot i koje pojedinac mora
znati i voljeti, eli li biti oien (katharsis=purgatorio) od
zaraze greha (neposluha boanskoj volji) i smrti (poistovjeenja sa smrtnim oblijem).
Sve se menja, nita ne umire. Lutaju dua dolazi kudgod i otkudagd i po volji bira u tjelesima stan to ba-
52
M
53
P
sirenskom glazbom sfera. Poput sretnih obitelji, svi su mitovi i iskupljeni svjetovi slini.
!. J
Standardni put mitoloke pustolovine junaka uveani
je oblik formule koja se iskazuje u obredima prolaza: razdvajanje-inicaca-povratak: ona bi se mogla prozvati sredinjom esticom monomita.;>
Junak odlazi na put iz sveta svakodnevice u predio natprirodnog uda: ondje on susree bajoslovne sile i odnosi odluujuu pobjedu: po povratku iz te otajstvene pustolovine junak blinjima moe darivati blagodati.
Prometej se uspeo u nebesa, ukrao vatru bogovima i
spustio se. Jazon je preplovio Otre hridi i uao u more
uda, zaobiao zmaja koji je uvao Zlatno runo i vratio se
s njime, kao i sa snagom da oduzme uzurpatoru prestolje
koje je njemu s pravom pripadalo. Eneja se spustio u podzemni svet, preao stravinu reku mrtvih, bacio mamac
troglavome psu uvaru Kerberu i razgovarao, konano, sa
sjenom svog mrtvog oca. Sve mu se razotkrilo: sudbina
dua, sudbina Rima, kojega e uskoro osnovati; ree mu
54
M
kako e koju nepriliku izbje i muku.; Vratio se kroz dveri od bjelokosti svojemu djelu u svetu.
Velianstven prikaz tekoa u junakovu zadatku, i njegove uzviene vanosti kada ga se duboko shvati i ozbiljno prihvati, prikazuje tradicionalna legenda o Velikom
Buddhinom naporu. Mladi kraljevi Gautama Sakyamuni
u tajnosti se zaputio iz oeve palae na prinevskom konju
Kanthaki, udesno proao kroz dveri pod straom, jahao
celu no uz pratnju baklji etiri puta po ezdeset tisua
boanstava, s lakoom preskoio velianstvenu reku iroku tisuu sto dvadeset i osam lakata, te udarcem maa
odsjekao svoje kraljevske uvojke nakon ega mu se preostala kosa, duga dve irine prsta, zakovrala udesno i priljubila uz tjeme. Odjenuvi redovniku odjeu, krenuo je
svetom kao prosjak, te u godinama naizgled besciljna lutanja upoznao i nadiao osam stada meditace. Povukao
se u pustinjaku nastambu, jo est godina svu svoju snagu upinjao u veliki napor, doveo odricanje do krajnosti i
onda se sruio, naizgled mrtav; ali uskoro se oporavio. Zatim se vratio manje strogom ivotu lutajueg isposnika.
Jednog je dana sjeo pod drvo i uzeo promiljati istonu
etvrtinu sveta, a drvo je obasjao njegov sjaj. Prila mu
je djevojica po imenu Sujata i ponudila mu riino mleko u zlatnoj zdjeli, a kad je praznu zdjelu bacio u reku,
otplovila je uzvodno. To je bio znak da se blii as njegove pobjede. Ustao je i poao putem koji su uresili bogovi,
irokim tisuu sto dvadeset i osam lakata. Zme, ptice i
boanstva uma i polja odavali su mu poast cveem i
nebeskim miomirisima, odozgo se slevala glazba korova,
deset tisua svjetova ispunili su mirisi, venci, suzvuja i
poklici pohvale; jer iao je ka Stablu prosveenosti, stablu
55
P
56
M
57
P
idovska narodna predaja kazuje kako se u danu otkrivenja svakojaka tutnjava ula sa Sinajske gore. Bljeskovi
munja, popraeni sve gromkom jekom rogovlja, ispunie
narod silnim strahom i trepetom. Bog izvi nebesa, pomae
Zemlju i protrese okove sveta, te se bezdani zatresoe, a
nebesa prepadoe. Njegova divota proe etirima dverima
plamena, potresa, oluje i tue. Zemaljski krajevi zadrhtae
u dvorcima svojim. Sama Zemlja pomisli da se to sprema
uskrsnue mrtvih, i da e morati opravdati krv poginulih
koju je upila i leeve umorenih koje je prekrila. Zemlja se
smiri tek kada zau prve rei Dekaloga.
Nebesa se rastvorie i Sinajska se gora, osloboena od
Zemlje, uzdie u zrak, te joj se vrh, obronaka prekritih gustim oblakom, izvi u nebo i dodirnu podnoje Prestolja
Bojeg. Uz Boga se s jedne strane ukaza dvadeset dve tisue anela s krunama za Levite, jedino pleme to ostade
odano Bogu dok ostala tovae Zlatno Tele. S druge strane
bje ezdeset miradi tri tisue petsto i pedeset anela, svaki s plamenom krunom za svakog pojedinog Izraelianina.
Dvostruko toliko anela bje s tree strane; na etvrtoj pak
bahu bezbrojni. Jer, Bog se ne ukaza iz jednoga smjera,
ve iz svih u isti mah, to ipak ne sprei Njegovu divotu
da ispuni nebesa kao i Zemlju. Usprkos ovim nebrojenim
mnotvima, na Sinajskoj gori ne bje tesno, ne bje guve,
za sve bae mjesta.+
Kako emo uskoro vidjeti, bila ona predstavljena u golemim, gotovo oceanskim prikazima s Orenta, u ustrim
pripovestima Grka ili u velianstvenim legendama iz
Bible, junakova pustolovina obino sledi obrazac gore
opisane sredinje estice: odvajanje od sveta, prodor do
nekog izvora moi i povratak to donosi blagostanje. Celi
58
M
59
P
va, ) Susret s boicom (Magna Mater), odnosno blaenstvo povratka u najrane djetinjstvo, ;) ena kao zavodnica, shvaanje i agona Edipova, +) Pomirba s ocem,
9) Apoteoza i >) Konana dobrobit.
Povratak i ponovno ukljuivanje u drutvo, nuni za nastavak utjecanja duhovne energe u svet, te time, sa stanovita zajednice, opravdavaju dugotrajno povlaenje, mogu
se samom junaku pokazati kao najtei prohtjevi uope. Jer
ako se poput Buddhe uspio probiti do dubokog spokoja
potpunog prosvjeenja, postoji opasnost da e blaenstvo
tog iskustva ponititi sve uspomene, zanimanja ili nadanja
za jade sveta; ili e im se, pak, potekoa upoznavanja s
putom prosvjetljenja ljudi obuzetih ekonomskim problemima uiniti prevelikom i nerjeivom. A ako je junak, s
druge strane, umjesto da se podvrgne svim inicacskim
ispitima, samo poput Prometeja mugnuo ka svom cilju
(uz pomo nasilja, preice ili puke sree) i zgrabio onu
blagodat koju je htio doneti svetu, onda e reakca sila
koje je poremetio moda biti tako otra da e ga smoditi
i iznutra i izvana razapeti, poput Prometeja, na stenu
vlastitog oskvrnjenog nesvjesnog. Ili, ako se, u treu ruku,
junak vrati neozleen i od svoje volje, moda ga doeka
tako nehajno i prezrivo neshvaanje od onih kojima je doao pomoi, da e mu se zvanje raspasti. Tree poglavlje
koje sledi zakljuuje raspravu o tim mogunostima kroz
est pododjeljaka: &) Odbanje povratka, odnosno nekanje sveta, ) arobni beg, odnosno bjekstvo Prometeja, +) Prelaz praga povratka, odnosno povratak svetu
svakodnevice, 9) Vladar dvaju svjetova i >) Sloboda ivljenja, priroda i uloga konane dobrobiti.+;
60
M
61
P
je uspjenome junaku. I. poglavlje, Emanace, bavi se ulaskom univerzalnih oblika iz nitavila. II. poglavlje, Djeviansko roenje, predstavlja pregled stvaralakih i iskupiteljskih uloga enske sile, prvo u kozmikim razmjerima kao
Majke Univerzuma, a zatim na ljudskoj ravni kao Majke
Junaka. III. poglavlje, Preobrazbe junaka, prati put legendarne povesti ljudske rase kroz tipine stade, gdje se
junak javlja na sceni u razliitim oblicima, sukladno promjenama potreba rase. A IV. poglavlje, Rastakanja, govori
o predskazanome kraju, prvo junaka, a zatim i manifestiranog sveta.
Kozmogonski ciklus predstavlja se zaprepaujue
dosljedno u svetim pismima svih kontinenata,++ to pustolovini junaka daje nov i zanimljiv obrat; jer sad se ini da
njegovo pogibeljno putovanje ne bio trud dostizanja, ve
povratka na dostignuto; ne otkria, ve povratka na otkriveno. Otkriva se da su boanske sile, koje je traio i kroz
opasnosti osvojio, celo vreme postojale u srcu junaka.
On je kraljev sin koji je spoznao to je i time zapoeo
rabiti mo koja mu pripada sin Boji, koji je spoznajo
razmjere znaenja tog naziva. S tog motrita junak simbolizira onaj stvaralaki i iskupiteljski boanski lik koji se
kre u svima nama, te samo eka da ga se spozna i pretoi
u ivot.
Za Jednoga koji je postao mnogi, ostaje Jedan nepodijeljen, ali svaki dio cio je Kristov, itamo u djelima svetoga Simeona mlaeg (*+*.-&. n.e.). Vidjeh Ga u svojoj
kui, nastavlja svetac. Sred svih tih svakodnevnih stvari On se pojavi neoekivano i posta neiskazivo sjedinjen
i stopljen sa mnom, te mi priskoi bez iega izmeu, kao
vatra eliku, kao svjetlost staklu. I On uini da sam poput
62
M
. P#
Uspjena junakova pustolovina za posljedicu ima otkljuavanje i ponovno putanje toka ivota u telo sveta.
udo ovoga toka moe se zikim pojmom opisati kao
kruenje hranjive tvari, dinamiki kao strujanje energe,
ili duhovno kao manifestaca milosti. Te razlike u prikazu
lako se izmjenjuju, jer predstavljaju tri stupnja kondenzace jedne te iste ivotne sile. Obilata etva znak je Boje
milosti; Boja milost hrana je due; munja je pak nagovjetaj plodonosne kie i u isti mah manifestaca osloboene
Boje energe. Milost, hranjiva tvar, energa: one teku u
ivi svet, a gdje god presue, ivot se raspada u smrt.
63
P
Ova bujica tee iz nevidljiva izvora, a ue joj je sredite simbolikoga kruga univerzuma, Nepomino mjesto iz
legende o Buddhi,+ koje se moe nazvati osovinom sveta. Pod tim mjestom je potporanj Zemlje, glava kozmike
guje, zmaja koji simbolizira vode bezdana, boansku energu ivota i supstancu demurga, svjetotvornog vida
besmrtnoga bia.+0 Drvo ivota, odnosno sm univerzum,
raste odatle. Koren mu je u potpornome mraku; zlatna
suneva ptica slee mu na vrh; u podnoju mu klokoe
izvor, neiscrpno vrelo. Ili moe biti prikazana kozmika
gora, s gradom bogova poput lopoa od svjetlosti na vrhu
i s gradovima demona, obasjanim dragim kamenjem, u
upljoj utrobi. Ili to, pak, moe biti kozmiki mukarac ili
ena (primjerice, sm Buddha, ili hinduistika boica Kali
u plesu), dok sjedi ili stoji na tom mjestu, ili je ak privren uz drvo (A<is, Isus, Wotan); jer sm junak kao utjelovljenje Boga predstavlja pupak sveta, stjecite pupane
vrpce kroz koje energe vjenosti prodiru u vreme. Stoga je Pupak sveta simbol neprekidnog stvaranja: otajstvo
odravanja sveta putem onog trajnog uda oivotvorenja
koje izvire u svima.
U plemenu Pawnee sa sjevera Kansasa i juga Nebraske,
sveenik prilikom ceremone Hako nonim palcem crta
krug. Ovaj krug predstavlja gnezdo, govorio je takav
sveenik prema izvjetajima oevidaca, a crta se nonim
palcem, jer orao svoje gnezdo sva kandama. Premda
oponaamo pticu dok sva gnezdo, ova kretnja ima jo
jedno znaenje; u mislima nam je Tirawa dok stvara svijet u kojemu e ivjeti ljudi. Uspnete li se na visok breg
i pogledate oko sebe, vidjet ete gdje nebo dotie Zemlju
sa svake strane, a unutar tog obrua ive ljudi. Zato kru-
64
M
65
P
66
M
67
P
odnosno Pupak sveta]; pa kad su dva pratelja zemljoradnika pola kui u selo, a jedan je upitao drugoga: Jesi
li vidio onog udnog svata to je danas proao s belom
kapom? drugi mu je kazao: Ma, kapa mu je bila crvena.
Prvi mu je otpovrnuo: Ne; bila je bela. Ali, bila je crvena, uporno mu je ponovio pratelj, vlastitim sam je oima
vidio. Onda si zacelo slep, izjavio je prvi. Ti si zacelo
pan, odvratio je onaj drugi. I tako je dolo do svae, te su
se potukli. Kad su isukali noeve, susjedi su ih izveli pred
glavara da im sudi. Edu je bio u svjetini dok je suenje
trajalo, a kad glavar vie ne znao kako da ustvrdi gdje
lei istina, stari se varalica otkrio, objelodanio svoju psinu
i pokazao kapu. Njih dvojica nisu imali druge doli da se
posvaaju, rekao je. Tako mi je bilo volja. irenje razdora
najvea mi je radost.90
Ondje gdje bi se moralizator ispunio gnuanjem, a pjesnik-traged samilou i stravom, mitologa razba cjelinu
ivota u golemu, strahotnu Boansku komedu. Njezin
olimpski smeh ni najmanje ne eskapistiki, ve je tvrd,
pun tvrdoe ivota samog koja je, valja nam pretpostaviti, tvrdoa Boga, Tvorca. Mitologa, u ovom pogledu, tragini stav prikazuje poneto histerinim, a puko moralno
prosuivanje kratkovidnim. No tu tvrdou uravnoteuje
uvjerenje kako je sve to vidimo tek odraz sile koja istrajava, a bol je ne dotie. Stoga su pripovesti liene i samilosti i strave ispunjene radou transcedentne anonimnosti
promatrane u svakome sebi posveenom, zaraenom egu,
koji se raa i umire u vremenu.
68
I. DIO
Junakova pustolovina
Joseph Campbell
P
O
. Z
#
Vrlo, vrlo davno, dok su elje jo mogle dovesti do neega, ivjae kralj e sve keri bahu lepe, no najmlaa
bje tako krasotna da se i samo Sunce, koje je toliko toga
vidjelo, prosto-naprosto udilo svaki put kad bi joj obasjalo lice. Sad, pokraj kraljeva dvorca stajala je silna, mrana
uma, a u umi pod starim lipovim stablom izvor, pa kad
bi dan bio veoma vru, kraljevo je dete odlazilo u umu
da sjedne uz svjee vrelo. A da joj proe vreme, donosila
bi sa sobom zlaanu kuglu, bacala je u zrak i lovila je; to joj
bae najdraa igraka.
Zbi se tako jednoga dana da zlaana kugla ne pade u
ruicu kraljevne koja ju je lovila, ve ju mimoie, odskoi
od zemlje i otkotrlja se ravno u vodu. Kraljevna je isprati pogledom, no kugla ieznu; a izvor bae dubok, tako
dubok da mu se dno ne dalo vidjeti. Nato se ona gorko
rasplaka, i plakae sve jae i jae, neutjeno. A dok je tako
alovala, zau gdje joj netko kazuje: to je bilo, kraljevno?
Kako glasno rida, kamen bi se morao saaliti nad tobom.
Ona se osvrnu da vidi odakle dopire taj glas i uoi apca
a je debela, runa glava virila iz vode. O, to si ti, stari
Vodorone, ree ona. Plaem nad zlaanom kuglom koja
71
J
mi pade u izvor. Smiri se; ne plai, odvrati joj abac. Jamano ti mogu pomoi. Ali, to e mi dati ako ti izronim
igraku? to god eli, dragi ape, ree ona; svoju odjeu, biserje i dragulje, ak i zlaanu krunu koju nosim. abac odvrati: Tvoju odjeu, biserje i dragulje, a i tvoju zlaanu krunu, ja ne elim; ali ako e skrbiti za me i dopustiti
da ti budem pratelj i sudrug, putati me da sjedim s tobom za tvojim malenim stolom, da jedem iz tvojega malenog tanjura, pem iz tvoje malene alice, spavam u tvojoj
malenoj postelji: ako mi sve to obea, smjesta u zaroniti
na dno i doneti ti zlaanu kuglu. U redu, ree ona. Obeavam ti sve to eli, samo mi izroni kuglu. Ali pritom
pomisli: Kako li samo blebee taj priprosti abac! Eno ga
gdje sjedi u vodi s vlastitim rodom, a pratelj ljudskome
eljadetu nikada ne bi mogao biti.
im je abac od nje dobio obeanje, nestao je pod vodom i duboko zaronio, te uskoro opet izronio; kuglu je donio u ustima i bacio je na tratinu. Kraljevna se sva ushiti vidjevi svoju krasnu igraku. Uze je i potra. ekaj, ekaj,
viknu abac za njom, ponesi i mene; ja ne mogu trati kao
ti. Ali kakve mu je vajde bilo od toga to je za njom kreketao iz petnih ila? Ni osvrnula se ne, ve je trkom otila
kui, i uskoro posve zaboravila sirotoga apca koji je zacelo samo odskakutao natrag u svoj izvor.9*
Ovo je primjer naina na koji pustolovina moe zapoeti. Omaka naoko puka sluajnost otkriva nesluen
svet i dovodi pojedinca u odnos sa silama koje u potpunosti ne shvaa. Kao to je to Freud pokazao,> omake
nisu tek puke sluajnosti. One proizlaze iz suspregnutih
elja i sukoba. Predstavljaju mrekanja na povrini ivota,
prouzroena vrelima koja se i ne slute. A ta vrela mogu biti
72
O
73
J
74
O
75
J
S 3
Dva e sna dostajati kao ilustraca spontane pojave
glasnikog lika u psihi zreloj za preobrazbu. Prvi je san
mladia koji trai put ka novoj orentaci u svetu:
Zelena zemlja gdje pase mnogo ovaca. Zemlja ovaca.
U zemlji ovaca stoji nepoznata ena i pokazuje put.>9
Drugi je san djevojice a je prateljica nedavno umrla
od suice; ona se boji da i sama ne boluje od te bolesti.
Bila sam u rascvalom vrtu; sunce je upravo zalazilo u
krvavom rumenilu. Tada se preda mnom pojavio crn, plemenit vitez i kazao mi vrlo ozbiljnim, dubokim i stranim
glasom: Hoe li poi sa mnom? Ne ekajui moj odgovor, primio me za ruku i odnio.>>
Bilo da je re o snu ili mitu, ove pustolovine odiu neodoljivom arolom lika koji se odjednom javlja kao vodi
i obiljeava novo razdoblje, novi stad ivotnog puta. Ono
76
O
sa im se valja suoiti i to je na neki nain duboko poznato nesvjesnome iako je u isti mah svjesnoj linosti neznano, iznenaujue, pa ak i zastraujue daje se do znanja;
ono to je dotad imalo smisla moe udnovato izgubiti
vrednost, poput sveta kraljeva djeteta nakon iznenadna
nestanka zlaane kugle u vrelu. Sve i ako se junak nakon
toga nakratko vrati svojim ranim poslovima, lako je mogue da mu to nee doneti ploda. Tada e se objelodaniti niz sve snanih znakova, sve dok se kao u legendi o
etiri znaka koja sledi, najslavnemu primjeru zova u
pustolovinu u svjetskoj knjievnosti poziv vie ne bude
mogao zanemarivati.
Mladoga kraljevia Gautamu Sakyamuna, Buduega
Buddhu, otac je titio od svih spoznaja o starenju, bolesti,
smrti ili redovnitvu, kako mu na pamet ne bi palo odricanje od ivota; jer pri roenju su mu prorekli da e postati
ili car celog sveta ili pak Buddha. Pristran vladarskome
pozivu, kralj je sinu darovao tri palae i etrdeset tisua
mladih plesaica, ne bi li mu um ostao privren svetu. Ali
time je samo pospjeio neizbjeno; jer mladi je jo u razmjernoj mladosti posve utaio zanimanja za putene naslade i sazrio za drugaa iskustva. im je postao spreman,
pravi su se glasnici pojavili sami od sebe:
Tako jednoga dana Budui Buddha poeli otii u park
te kaza koau da spremi kou. Ovaj stoga izvede raskonu i otmjenu kou, bogato je uresi i u nju upregnu
etiri sveana konja rase Sindhava, bela poput latica beloga lopoa, te Buduem Buddhi javi da je sve spremno. A
Budui se Buddha pope u kou, palai bogova slinu, te
tako krenu u park.
77
J
78
O
79
J
. O %
esto u stvarnom ivotu, a neretko i u mitovima i predaji, susreemo tuan sluaj zova bez odaziva; jer drugi interesi uvek mogu zagluiti uho. Odbanje poziva pustolovinu pretvara u njezinu suprotnost. Obzidan dosadom,
napornim radom, ili pak kulturom, subjekt gubi mo bitnog potvrdnog djelovanja i postaje rtva koju valja spaavati. Njegov rascvali svet postaje suha kamenita pusto, a
ivot mu djeluje besmisleno ak i ako je, kao kralj Minos,
titanskim naporom uspio sazdati znamenito carstvo. Koju
god kuu sagradio, bit e to kua smrti: labirint kiklopskih zidova, ne bi li sakrio od sebe vlastitog Minotaura.
On moe stvarati samo nove nedae sebi i iekivati neumitan rasap.
Koliko sam vas zvala, a vi ste odbali zato u se i
ja smati vaoj propasti, rugat u se kad vas obuzme tjeskoba: kad navali na vas strah kao nevreme i zgrabi vas
propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka. Jer
glupe e ubiti njihovo odbanje, a nemar e upropastiti
bezumne.>*
Time Jesum transeuntem et non revertentem: Boj se prolaska Isusova, jer on se ne vraa.
Mitovi i narodna predanja iz itavoga sveta jasno
kau da odbanje poziva u biti znai odbanje odricanja
od onog to se smatra vlastitim interesom. Budunost se
ne sagledava kao nezadrivi niz smrti i roenja, nego se
sadanji i osobni sustav ideala, vrlina, ciljeva i prednosti
nastoji poto-poto uvrstiti i uiniti stalnim. Kralj Minos je
zadrao boanskog bika, im bi rtvovanjem bio oznaio
da se pokorava volji boga svog drutva; jer drai mu je bio
80
O
81
J
82
O
Psihoanalitika literatura vrvi primjerima takvih oajnikih ksaca. One prikazuju stanje nemoi da se odbaci
infantilni ego i pripadajua sfera emotivnih odnosa i ideala. ovjek biva sputan zidovima djetinjstva; otac i majka
stoje poput uvara praga, a plaha dua, u strahu od neke
kazne,9 ne uspeva proi kroz vrata i izai do roenja u
vanjskome svetu.
Dr. Jung izvjetava o snu koji uvelike slii prizoru iz
mita o Dafni. Sanja je onaj mladi koji se naao (gore, str.
99) u zemlji ovaca to e rei, u zemlji bez neovisnosti.
Glas u njemu govori: Moram prvo otii od oca; a nekoliko noi zatim: zma opisuje krug oko snivatelja. On stoji
ukorenjen u tlo poput stabla.> To je prizor zaarana kruga koji oko osobnosti iscrtava zmajska sila ksacskog roditelja. Brunhildu je jednako tako u stanju djevianstva,
godinama zakoenu u ulozi keri, uvao plameni krug
sveoca Wotana. Spavala je u bezvremenosti sve do Siegfriedova dolaska.
Malu Trnoruicu (Uspavanu Ljepoticu) na poinak je
stavila ljubomorna baba (nesvjesni lik zle majke). A usnulo ne samo dete, ve i celi njezin svet; ali, konano,
dugo, dugo godina potom, stigao je princ da je probudi.
Kralj i kraljica (svjesni likovi dobrih roditelja), koji netom
to su stigli kui i bili ba na ulazu u dvoranu, poee padati u san, a s njima i cio dvor. Svi konji pozaspae u stajama, psi na dvoritu, golubovi na krovu, muhe na zidovima, da, ak se i vatra to pucketae na ognjitu umiri i
usnu, a peenje se prestade pei. A kuhar, koji se spremao
momka iz smonice potegnuti za uho jer je neto zaboravio, pusti ga i zaspa. I vjetar se smiri, i nedan list vie ne
zatitra u kronjama. Tad oko dvorca stade rasti trnova i-
83
J
84
O
85
J
86
O
87
J
88
O
!. N #
Oni koji nisu odbili zov na junakom e putovanju najpre susresti lik zatitnika (esto neugledne starice ili starca) koji e pustolovu dati talismane za zatitu od zmajskih
sila s kojima e se uskoro susresti.
Istonoafriko pleme Wachaga iz Tanganjike, primjerice, pripoveda o vrlo siromanom ovjeku po imenu Kyazimba, koji je u oajanju krenuo traiti zemlju gdje izlazi
Sunce. I dugo je putovao i umorio se, te stao i ostao beznadno gledati u smjeru svoje potrage, kad je zauo da mu se
netko otraga pribliava. Okrenuo se i uoio sitnu oronulu
staricu. Prila mu je i upitala ga kojim to poslom ide. Kad
joj je kazao, umotala ga je u svoju odjeu, te se uzdigla sa
zemlje i prenela ga u zenit, gdje Sunce zastaje u podne.
Uto je s istoka uz silnu buku onamo dola velika druina
ljudi, a posred njih je bio blistavi poglavica, koji je, po dolasku, zaklao vola i sjeo se pogostiti sa svitom. Starica ga je
zamolila da pomogne Kyazimbi. Poglavica je blagoslovio
ovjeka i poslao ga kui. I biljei se da je otada svagda ivio u blagostanju.09
Meu Indancima s amerikog Jugozapada omiljena
linost u ovoj dobrohotnoj ulozi jest ena Pauk bakica
koja ivi pod zemljom. Ratni Bogovi Blizanci plemena Navaho tek to su otili od kue na putu ka domu svojega oca
Sunca, kad su na putu svetom stazom naili na tu udesnu
malu priliku: Momci hitro putovae svetom stazom, te
netom nakon svitanja, u blizini Dsilnaotila, opazie gdje se
iz zemlje dimi. Pribliie se mjestu odakle se dizao dim te
otkrie da potjee iz dimnjaka podzemne odaje. Iz jame su
virile ljestve, crne od ai. Povirie u odaju i opazie sta-
89
J
90
O
91
J
Neretko ovaj nadnaravni pomaga nosi muko oblije. U bajkovitoj predaji to moe biti neki umski ovjeuljak, neki arobnjak, pustinjak, pastir ili kova, koji se
pojavi da prui hamajle i savjete koji e junaku trebati.
Vie mitologe razvaju ovu ulogu u velikome liku vodia, uitelja, splavara, vodia dua u zagrobni svet. U klasinome mitu to je Hermes-Merkur; u egipatskome obino
Thoth (bog-ibis, bog-pavan); u kranskome, pak, Duh
Sveti.0* Goethe u Faustu predstavlja vodia mukog lika
kao Mestofelesa i neretko istie opasni vid te merkurovske prilike; jer on mami nevinu duu u predjele
kunji. U Danteovoj vizi tu ulogu igra Vergile, sve dok
je ne preuzme Beatrice na pragu Raja. Skrbniki i opasan,
majinski i oinski u isti mah, ovaj nadnaravni princip uvarstva i usmjeravanja u sebi objedinjuje sve neodreenosti nesvjesnoga i tako naznaava podrku koju naoj
svjesnoj osobnosti daje onaj drugi, vei sustav, ali i nedokuivost vodia kojega sledimo, dovodei u pogibelj sve
nae racionalne ciljeve.*
Junak kojemu se ovakav pomaga ukazuje obino je
onaj koji je odgovorio na zov. Zov je, zapravo, bio prva
objava nailaska ovog sveenika-inicatora. Ali ak i onima
koji su na prvi pogled ovrsnuli u srcu moe se ukazati
nadnaravni uvar; jer, kao to smo vidjeli: Eto, Allahova
pomo je zaista blizu!
I tako se zbilo, naizgled sluajno, da se u prastaroj i naputenj tornju gdje je spavao perzski carevi Kameruzzeman, naao stari rimski bunar.*& Njega je pak nastavala ena-din iz Iblisovog prokletog potomstva, po imenu
Mejmuna, ker Dimrata, jednog od uvenih dinskih careva.* Dok je Kameruzzeman vrsto spavao u prvoj trei-
92
O
93
J
94
O
I tako se spustie u ovalnu odaju u kuli. Mejmuna zaustavi Dahnea pored leaja, pa podie svileni pokriva s
lica Kameruzzemana, i to lice sinu, zablista, bljesnu i zasja
poput izlazeeg sunca. Mejmuna ga pogleda, pa se obrati
Dahneu: Pogledaj, prokletnie, i ne pravi se da si potpuno s uma siao! Za nas, ene, on je pravo iskuenje.
Allaha mi, tebi se moe oprostiti, kimnu Dahne; ali
ima tu neto drugo. Naime, ene se razlikuju od mukaraca. Istini za volju, tvoj miljenik je veoma slian mojoj miljenici po ljepoti, sjaju i savrenstvu. Njih dvoje kao da su
izali iz jednog kalupa ljepote.
Kad u Dahneove rei, Mejmuni se smrknu pred
oima i krilom ga tako snano udari po glavi da je gotovo ispustio duu. Kunem se, naloi mu ona, svjetlou
njegova lika i njegovom uzvienou da e, prokletnie,
ovog asa poi i brzo ovamo doneti miljenicu koju tako
privreno i bezumno voli, da ih sastavimo, da ih pogledamo dok spavaju jedno uz drugo. Tako emo vidjeti tko
je ljepi.
I tako se posve sluajno, u zoni zbivanja za koju ne ni
znao, poela ispunjavati sudbina nevoljkoga Kameruzzemana, bez udjela njegove svjesne volje.*+
. P % #
#
Uz personikacu svoje sudbine kao vodia i pomagaa, junak nastavlja s pustolovinom sve dok ne stigne do
zatitnika praga na ulazu u zonu uveane moi. Takvi
zatitnici sapinju svet u etiri smjera ujedno i navie i
nanie kao prikazi ogranienja junakove sadanje sfere,
95
J
96
O
97
J
98
O
onima koji su ga tovali i donosio blagodati boanske prirodne higene: obilje ratarima, stoarima i ribarima koji
bi mu posveivali svoj prvi urod, a zdravlje svima koji su
dolino pohaali njegova iscjeliteljska svetita. Podariti je
mogao i mudrost, mudrost Omfalosa, Pupka Sveta; jer
prelaz praga prvi je korak u svetu zonu univerzalnoga
izvora. Proroite u Likaju predvodila je nimfa Erato, nadahnuta Panom kao to je proroica u Delma bila nadahnuta Apolonom. A Plutarh uvrtava ekstaze orgastikih
obreda Pana u niz s ekstazom Cibele, bakhovskom mahnitou Dioniza, poetikom mahnitou koje nadahnjuju
Muze, ratnikom mahnitou boga Aresa (=Marsa) te najsurovom od svih, mahnitou ljubavi, kad eli ilustrirati onaj boanski entuzazam koji nadvladava razum i
otputa sile destruktivno-kreativnog mraka.
Sanjao sam, navodi sredovjean, oenjen gospodin,
da hou ui u udesan vrt. Ali pred njim je stajao uvar i
ne mi dao da uem. Vidio sam da se unutra nalazi moja
prateljica, Frulein Elsa; htjela me primiti rukom preko
vratnica. Ali uvar ju je spreio u tome, a mene je primio
za lakat i sproveo kui. Dajte, molim vas pamet u glavu!
kazao mi je. Znate da to ne smete.&;
Ovaj san iznosi smisao prvog, zatitnikog vida uvara
praga. Ne treba se suprotstavljati uvaru uspostavljenih
granica. Ali, ipak tek e nadilaenjem tih granica, izazivanjem drugog, destruktivnog vida iste te sile, pojedinac
prei u novu iskustvenu zonu, u ivotu ili smrti. U jeziku pigmeja s Andamanskog otoja re oko-jumu (sanjar,
snozborac) oznaava one visoko cenjene i zastraujue
pojedince koji se izdvajaju od sumjetana nadnaravnim
darom do kojeg se moe doi tek susretom s duhovima
99
J
izravno u dungli, u iznimnom snu, odnosno smru i povratkom.&+ Pustolovina je uvek i svugdje prolaz kroz veo
poznatoga prema neznanome; sile to bdu nad granicom
opasne su; pogibeljno je imati posla s njima; no opasnost
jenjava za sve koji su sposobni i odvani.
Kad na otoju Banks u Novim Hebridima momak u
povratku s ribolova u smiraj dana na steni sluajno ugleda djevojku s cveem u kosi, to ga doziva s obronka
kojim ga put upravo vodi; u njoj prepozna oblije nekog
enskog eljadeta iz vlastitog ili susjednog sela; pa stane u
nedoumici i pomisli da je to zacelo mae;&9 on e bolje pogledati i uoiti da joj se laktovi i koljena svaju u krivom
smjeru; to e otkriti njezinu istinsku bit, pa e on utei.
Uspe li momak udariti zavodnicu listom dracene, ona e
poprimiti svoj pravi lik i odgmizati kao zma. Ali vjeruje
se da upravo te zme, te tako strane mae, postaju prisnice
onih koji s njima ope.&> Takve demone to ujedno prete i donose magske moi mora susresti svaki junak koji
iskorai ma i za pedalj izvan zidina svoje tradice.
S 4
100
O
Dve ivopisne orentalne prie bacaju svjetlo na dvosmislenosti ove zaudne zgode i pokazuju kako se, iako
se uasi povlae pred istinskom psiholokom spremom,
odvie drzak pustolov koji je preduboko zagazio moe bestidno razobliiti.
Prva pripoveda o vodiu karavane iz Benaresa koji
je odvano poveo izdano natovarenu povorku od petsto kola u demonsku divljinu gdje ne bilo ni kapi vode.
Unapred su ga upozorili na opasnost, pa je iz predostronosti u kolima ponio spremnike pune vode, te je, razumski gledano, imao sjajne izglede da pree tu razdaljinu,
ne veu od sto osamdeset milja. Ali kad je stigao na pola
puta, zlotvor nastanjen u toj divljini pomislio je: Nagnat
u te ljude da sami bace vodu koju nose. Pa je sazdao prekrasna kola, u njih upregao snjenobele volove i umrljao
im kotae blatom, te naiao putem iz suprotnog smjera.
Spreda i straga hodala je svita demona mokrih glava i
mokrih odora, okienih vencima lopoa modrih i belih,
s naramcima lotosovih cvjetova crvenih i belih, i vakala
sone peteljke lopoa s kojih su kapale voda i blato. A kad
su se karavana i demonska druina maknule u stranu da
oni drugi mogu proi, zlotvor je ljubazno pozdravio vodia. Kamo ete? uljudno ga je upitao. Vodi karavane na
to mu odgovori: Mi vam, gospodine, stiemo iz Benaresa.
Ali vi nam prilazite okieni lopoima modrim i belim, s
naramcima lotosovih cvjetova crvenih i belih, vaete sone peteljke lopoa, umrljani ste blatom i s vas kaplju potoci vode. Da to ne kii na putu kojim stiete? Ima li ondje
jezera posve prekritih lopoima modrim i belim, i lotosovim cvjetovima crvenim i belim?
101
J
Zlotvor e njemu: Vidite li onaj tamnozeleni potez drvea? Iza te toke cela je uma jedna silna vodena povrina; ondje stalno kii; udoline su pune vode; posvuda lee
jezera posve prekrivena lotosovim cvjetovima crvenim i
belim. A kad su se kola mimoila, upita ga: Kakva to
dobra vozite u ovim kolima i u onim? Ta zadnja vrlo
se teko kreu; kakva to dobra vozite u njima? U njima
vodu vozimo, odgovori mu vodi. Razborito ste postupili, jasno, ponevi vodu dovde; ali nema potrebe da se
optereujete nadalje. Razbte spremnike, razlte vodu,
putujte neoptereeno. Zlotvor je otiao svojim putem, a
kad se izgubio s vidika, vratio se u svoj zlotvorski grad.
Sad je taj budalasti vodi karavane, iz vlastite gluposti, prihvatio zlotvorov savjet, razbio spremnike i potjerao kola dalje. Pred njima ne bilo ni jedne jedine kapljice
vode. Kako nisu imali to piti, ljudi su se umorili. Putovali
su do sutona te ispregnuli kola, postavili ih u tesan krug
i privezali volove za kotae. Ne bilo ni vode za volove ni
kae s kuhanom riom za ljude. Onemoali ljudi polegli su
kojekuda i pozaspali. U pono su onamo doli zlotvori iz
zlotvorskoga grada, pobili volove i ljude sve do zadnjega,
prodrli im meso sve do kostu i zatim se izgubili. Kosti
ljudskih ruku i svih ostalih delova ostale su ratrkane u
sva etiri smjera i sva etiri meusmjera; petsto kola ostalo
je dupke puno kao i pre.&
Druga je pria drugaeg stila. Pripoveda o mladome
princu koji je upravo proao vojnu izobrazbu kod svjetski
poznata uitelja. Primivi naslov princa Petorunika kao
simbol svoga umea, od uitelja je dobio i pet razliitih
oruja. Poklonio mu se i tako oboruan udario putem prema gradu svojega oca, kralja. Tako je stigao do izvjesne
102
O
ume. Od ljudi na ulazu u umu dobio je upozorenje. Gospodine prine, ne ulazite u ovu umu, rekli su mu; u njoj
ivi zlotvor po imenu Ljepljivlas; uba svakog ovjeka koji
mu na oi izae.
Ali princ je bio pun samopouzdanja i neustraiv poput
grivasta lava, pa je svejedno uao u umu. Kad je stigao
u samo njezino srce, pojavio se zlotvor. Podario si je stas
palmina stabla i nadjenuo glavu veliku poput ljetnikovca
s kupolastim krovom, oi velike poput zdjela za milodare i dve kljove velike poput silnih gomolja ili pupoljaka;
jastrebov kljun je imao i trbuh pun ireva; ake i stopala
bili su mu tamnozeleni. Kamo e? osorno ga je upitao.
Stoj! Moj si plen!
Princ Petorunik odgovorio mu je neustraivo, sa silnim uzdanjem u umea i vjetine koje je usvojio. Zlotvore, rekao je, znao sam to mi se sprema na ulasku u
ovu umu. Bolje razmisli pre nego to me napadne; jer
otrovnom u ti strelom probiti kou i na mjestu te smaknuti!
Zapretivi tako zlotvoru, mladi je princ u tetivu udjenuo strelu natopljenu smrtonosnim otrovom i odapeo je.
Zalepila se ravno za zlotvorovu dlaku. Zatim je odapeo,
jednu za drugom, pedeset strela. Sve su se zalepile ravno za zlotvorovu dlaku. Zlotvor je stresao sa sebe svaku
od tih strela, pustio ih da mu padnu pod noge i priao
mladome princu.
Princ Petorunik po drugi je put zapretio zlotvoru,
isukao ma i zadao mu majstorski udarac. Ma, dug trideset tri palca, zalepio se ravno za zlotvorovu dlaku. Zatim
ga je princ udario kopljem. I ono se zalepilo za dlaku.
103
J
104
O
105
J
tak, ivot i smrt, lepo i runo, dobro i zlo i svi ostali polariteti to vezuju ula uz nadu i strah, te spajaju organe djelovanja s djelima obrane i stjecanja) predstavljaju sklapajue stene (Simplegade) to putnike melju, ali kroz koje junaci uvek prou. Ovaj je motiv poznat diljem sveta. Grci
su ga vezivali uz dva kamenita otoka na sjevernom ulazu
u Bospor, koji su se sklapali pod naletima vjetra; ali nakon
to je Jazon u lai Argo sretno proao izmeu njih, ostale
su razmaknute za sva potonja vremena.&& Junake Blizance iz predaje Navaha na istu je prepreku upozorila ena
Pauk; no kako su ih titili peludni simbol puta i orlovska
pera iupana iz ive suneve ptice, uspjeli su je proi.&&;
Kao dim rtve paljenice to se uzdie kroz suneva
vrata, prolazi i junak, osloboen ega, kroz zidine sveta
ostavlja ego zalepljen uz Ljepljivlasa i nastavlja dalje.
. U
Ideju prolaza preko arobnog praga kao prelaza u
sferu preporoda simbolizira svjetski poznati, materniki
prizor utrobe kita. Umjesto da porazi ili umilostivi mo
uvara praga, junak biva progutan i propada u nepoznato,
naizgled mrtav.
Mishe-Nahma, Riblji kralj
Prepun gnjeva uvis skoi
Ljesnu kad na sunce izbi,
Zinu silne ralje, progutae
I kanu i Hiawathu.
106
O
Eskimi iz Beringovog moreuza pripovedaju o junakuvaralici Gavranu, koji je jednog dana, dok je sjedio i suio
odjeu na plai, opazio enku kita gdje pliva opasno blizu obali. Doviknuo joj je: Idui put kad ispliva udahnuti
zrak, duo, otvori usta i zamiri. Zatim je brzo odjenuo
gavransku odjeu, izvadio gavransku masku, skupio lui
pod miku i odletio nad puinu. enka kita izronila je i
postupila kako joj je rekao. Gavran je mugnuo kroz otvorena usta ravno njoj u utrobu. Zgranuta enka kita sklopila je usta i zatulila; Gavran je stao unutra i pogledao oko
sebe.&&9
Narod Zulu pripoveda o slonu koji je progutao dvoje djece s majkom. Kad je ena stigla u eludac ivotinje,
vidjela je prostrane ume, silne reke i mnoge uzvisine;
s jedne je strane bilo mnogo stena; mnotvo je ljudi ondje podiglo selo; bilo je i puno pasa i stoke; sve je to bilo u
unutranjosti slona.&&>
Irskog junaka Finna MacCoola progutala je neman neodreena oblika kakva se u keltskom svetu naziva peist.
Malu Njemicu Crvenkapicu prodro je vuk. Polinezskog
narodnog junaka Maua progutala ukunbaka Hine-nuite-po. A celi je grki panteon, izuzev tek Zeusa, prodro
praotac Kronos.
Kad je grki junak Heraklo na povratku kui s pojasom
kraljice Amazonki zastao u Troji, otkrio je da grad ugnjetava udovite koje je na njega poslao bog mora Posejdon.
Zver je izlazila na obalu i prodirala ljude dok su ili ravnicom. Prekrasnu Hezionu, kraljevu ki, otac je upravo
bio zavezao za morsku stenu kao pomirbenu rtvu, a
veliki junak po dolasku je pristao da je spasi za odreenu cenu. udovite je tako izronilo i razjapilo goleme ra-
107
J
108
O
109
J
110
O
S 5
111
Joseph Campbell
I
. P
$
Nakon to jedanput pree prag, junak se kree predjelom snova punim udnovato nestalnih, nejasnih oblika, gdje mu valja preivjeti sled iskuenja. Ovo je omiljena faza mita-pustolovine. Iz nje potjee svjetsko nasljee
pripovedanja o udesnim ispitima i iskuenjima. Junaku
potajice pomau savjeti, hamajle i skriveni suradnici nadnaravnog pomagaa kojega je upoznao pre no to e ui
u ovaj predio. Ili e pak ovdje prvi put otkriti sveprisutnu
i dobrohotnu silu koja ga ispomae pri nadljudskom prolasku.
Jedan od najpoznatih i najdirljivih primjera motiva
tekih zadaa jest onaj o potrazi Psihe za voljenim Kupidonom, kojega je izgubila.&& Tu su sve kljune uloge
obrnute: umjesto da ljubavnik nastoji osvojiti nevjestu,
sad nevjesta nastoji osvojiti ljubavnika; a umjesto okrutna
oca koji ne daje ki ljubavniku, tu ljubomorna mati, Venera, skriva sina Kupidona od nevjeste. Kad je Psiha stala
preklinjati Veneru, boica ju je silovito epala za kosu i
glavom joj udarila o tlo, a zatim uzela silnu koliinu ita,
jema, prosa, maka, graka, lee i graha, sve ih zajedno
izmeala i naloila djevojci da razdvoji zrnje iz gomile
113
J
114
I
115
J
116
I
117
J
118
I
119
J
nas kao suvremenih, prosveenih osoba, kojima je racionaliziranje dokinulo postojanje svih bogova i vragova.&++ Pa ipak, u mnotvu mitova i legendi koje smo uspjeli
sauvati, ili prikupiti sa svih krajeva sveta, jo moemo
opaziti obrise bar nekakvog dela naega i dalje ljudskog
postojanja. Meutim, da bi se moglo uti i od toga imati
blagodati, valjat e se nekako podvrgnuti proiavanju i
potinjavanju. A u tome je dio nae potekoe: kako bi se
to tono moglo izvesti? Ili moda smatrate da ete ui u
Vrt Blaenstva bez onakovih iskuenja kakva su prolazili
oni to preminue pre vas?&+9
Najstari zabiljeeni prikaz prolaza kroz dveri preobrazbe jest sumerski mit o silasku boice Inanne u podzemni svet.
Iz velikoga gornjeg namjeri se ona na veliko donje,
Boica ta, iz velikoga gornjeg namjeri se ona na veliko
donje,
Inanna, iz velikoga gornjeg namjeri se ona na veliko donje.
Gospa moja napusti nebo, napusti zemlju,
U podzemni svet se spusti,
Inanna napusti nebo, napusti zemlju,
U podzemni svet se spusti,
Napusti mo vladara, napusti mo vladarice,
U podzemni svet se spusti.
Uresila se odorama i draguljima koje je imala kao kraljica. Sedam boanskih proglasa privrstila je za svoj pojas. Bila je spremna ui u zemlju bez povratka, podzemni
svet smrti i mraka kojim vlada njezina neprateljica i se-
120
I
strinska boica Erekigal. Strahujui da je sestra ne usmrti, Inanna je naloila svojemu glasniku Ninuburu da se
uspne na nebo i nadigne strku i viku za njom u sabornici
bogova, ne vrati li se ona za tri dana.
Inanna se spustila. Prila je hramu izraenom od lapisa
lazuli, na em ju je ulazu doekao glavni vratar, zatraivi da mu kae tko je i zato je dola. Ja sam kraljica neba,
mjesta gdje se sunce raa, odgovorila mu je. Ako si kraljica neba, rekao joj je, mjesta gdje se sunce raa, zato si,
ta reci, u zemlju bez povratka dola? Na put s kojeg putnik
se ne vraa, kako li te srce dovelo? Inanna mu je kazala
da je dola nazoiti pogrebnom obredu svojega urjaka,
gospodara Gugalanne; tad joj je vratar Neti naloio da prieka dok on ne izvesti Erekigal. Neti je dobio nalog da
kraljici neba otvori sedam dveri, ali da se dri obiaja, te
da joj pri svakom prolazu skine po komad odjee.
istoj Inanni on veli:
Doi, Inanna, ui.
Kad ue ona na prve dveri,
ugurru, krunu ravnica, s glave joj uze.
to je, ta reci, sad ovo?
Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase,
O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta.
Kad ue ona na druge dveri,
Palicu od lapisa lazuli joj uze.
to je, ta reci, sad ovo?
Do tanina, o Inanno, uredbe podzemna sveta glase,
O Inanno, ne spori obrede podzemna sveta.
Kad ue ona na tree dveri,
Nisku od lapisa lazuli s vrata joj uze.
121
J
122
I
Le s kolca objesie.&+>
Inanna i Erekigal, dve sestre, svjetlost odnosno tama,
zajedno prema starinskom nainu simboliziranja predstavljaju dva vida jedne te iste boice; njihovo suoenje saima celi smisao tekoga puta iskuenja. Junak, bio on
bog ili boica, mukarac ili ena, lik iz mita ili sanja sna,
otkriva i asimilira svoju suprotnost (vlastitog nesluenog
sebe) tako to ga prodire, ili pak tako to biva prodret.
Otpori bivaju slomljeni, jedan po jedan. On se mora reiti
svojega ponosa, svoje vrline, ljepote i ivota, i pokloniti se,
odnosno potiniti onome apsolutno nesnosnom. Onda e
otkriti da on i njegova suprotnost nisu razliite vrste, ve
jednog te istog mesa.&+
Kunja produbljuje problem prvoga praga, a odgovor
na pitanje jo je neizvjestan: Moe li ego usmrtiti samoga
sebe? Jer mnogoglava je ova sveobuhvatna Hidra; odrubi
li joj se jedna glava, javit e se tri nove osim ako se pravi melem ne stavi na batrljak. Prvotni odlazak u zemlju
iskuenja predstavljao je tek poetak dugog i zaista pogibeljnog puta inicacskih osvajanja i trenutaka prosvjetljenja. Sada valja sasecati zmajeve i prolaziti iznenaujue
prepreke opet, i opet, i opet. Pritom e dolaziti do mnogobrojnih poetnih pobjeda, neodrivih ushita i trenutnih
pogleda na onu udesnu zemlju.
. S
&
Krajnja se pustolovina, nakon nadilaenja svih prepreka i nemani, obino se predstavlja kao stupanje pobjedo-
123
J
nosne junake due u mistini brak (ieroz gamoz) s Kraljicom Boicom Sveta. To je kriza u nadiru, u zenitu, ili pak
na krajnjemu rubu sveta, u sredinjoj toki kozmosa, u
tabernakulu hrama, odnosno u mraku najdublje komore
srca.
Na zapadu Irske jo se prenosi pripovest o kraljeviu sa Samotna otoka i gospi iz Tubber Tintyea. U elji da
izlei kraljicu Erina, mladi je junak krenuo uzeti tri boce
vode iz Tubber Tintyea, plamenoga vilinskog izvora. Slijedei savjet natprirodne tetke koju je usput sreo i jaui
na prekrasnom, prljavom, vitkom i kudravom konjiu koji
mu je dala preao je plamenu reku i izbjegao dodir gaja
otrovnih stabala. Konji je brzinom vjetra projurio uz kraj
dvorca Tubber Tintyea; kraljevi se s njegovih lea bacio
kroz otvoreni prozor i uskoio unutra, iv i zdrav.
Celo je to zdanje, okom nesagledivo, bilo puno usnulih divova i udovita s mora i kopna silnih kitova, dugih, skliskih jegulja, medvjeda i zveri svake vrste i oblika. Kraljevi ih je zaobilazio i prelazio sve dok ne stigao
do velikoga stubita. Na vrhu stuba uao je u odaju, gdje
je zatekao enu ljepu od svih koje je u ivotu vidio kako
spava ispruena na lealjci. Nita ti neu imati za rei, pomislio je i otiao u susjednu odaju; tako ih je pogledao u
dvanaest. U svakoj je leala ena ljepa od prethodne. Ali,
kad je stigao do trinaeste odaje i otvorio vrata, odsjaj zlata
pomraio mu je oi. Samo je stajao sve dok mu se vid ne
vratio, a onda je uao. U irokoj, sjajnoj odaji stajala je zlaana lealjka na kotaima od zlata. Kotai su se neprestano
okretali; lealjka se vrtjela i vrtjela, ne stajui ni danju ni
nou. Na lealjci je poivala kraljica Tubber Tintyea; a ako
je njenih dvanaest djeva bilo prelepo, prelepe kraj nje ne
124
I
125
J
va velike boice, poput edne i grozne Dane e posvemanje satiranje mladoga lovca Akteona doarava silinu
straha sadrana u takvim simbolima suspregnute udnje
uma i tela.
Akteon je sluajno ugledato opasnu boicu u podne; u
onaj sudbinski trenutak kada Sunce prekida svoje mlado,
snano uzdizanje, zastaje u ravnotei i zapoinje mono
poniranje u smrt. Ostavio je drugove da se odmore, zajedno s njegovim zakrvavljenim psima, nakon jutra provedenog u progonu divljai, te bez svjesne namjere odlutao
od stalnih lovita u lugovima i poljima, u neznane ume.
Otkrio je dol pun empresa i borova. Znatielja ga je navela da prodre u taj zabran. U njemu se nalazila pilja koju
je kvasio plitak, bistar potok korita to se irilo u jezerce
obraslo busenjem. Taj sjenoviti kutak bio je odmorite Dijane, koja se u tom trenutku kupala meu svojim nimfama, posve gola. Bila je odloila svoje lovako koplje, tulac
i odapet luk, kao i sandale i halje. A jedna joj je gola nimfa
zavezala rasutu kosu u vor; druge su pak lile vodu iz velikih vreva.
Kad je mladi, zabludjeli uljez zabasao u to ugodno
pribjeite, zaorio se vrisak enske strave i sva su se tela nim natisnula oko svoje gospodarice, ne bi li je zakrile od smrtna pogleda. Ali ona ih je nadvisivala, glavom i
vratom. Mladi ju je vidio, a gledao ju je i dalje. Pogledala
je prema luku, ali bio joj je izvan dohvata ruke, pa je brzo
zahvatila ono to je mogla, to e rei vodu, i njome polila
Akteonovo lice. Da si me vidio golu, kazivati sad ti je prosto, ljutito je viknula, ako kazivati moe.
Rogovi su mu izrasli iz glave. Vrat mu se proirio i otegnuo, ui zailjile. Ruke su mu se izduljile u noge, a telo
126
I
127
J
128
I
uva i razara. Ime joj je Kali, Crna; naziv joj je: Splav preko
Oceana Postojanja.&9;
Jednog mirnog poslepodneva Ramakrishna je ugledao prekrasnu enu gdje izranja iz Gangesa i prilazi gaju
u kojem je meditirao. Zapazio je da e upravo roditi dete.
Za koji tren edo se porodilo, a ona ga je njeno podojila.
Ne prolo dugo, meutim, pre no to je dobila uasan
izgled, zgrabila dojene svojim odjednom groznim eljustima, zdrobila ga i provakala. Progutala ga je i vratila se
natrag u Ganges, u kojemu je nestala.&9+
Tek geni sposobni za vrhunsko shvaanje mogu podneti punu objavu istananosti ove boice. U sluaju niih, ona ublaava svoje bljetavilo i doputa si da se pojavi u oblijima sukladnim njihovim nerazvenim moima.
Ugledati je celu bila bi grozna nesrea za svakoga tko ne
duhovno pripreman: tome svjedoi tuni sluaj pohotnog
mladog jelena Akteona. Ne on bio svetac, ve lovac nespreman za objavu oblija koje se mora sagledati bez uobiajenih ljudskih (tj. djetinjastih) sklonosti i slutnji udnje,
iznenaenja i straha.
ena u slikovnom jeziku mitologe predstavlja ukupnost svega spoznatljivog. Junak je taj koji spoznaje. Dok
napreduje polaganom inicacom koja je ivot, lik boice
za njega doivljava niz preobliavanja: ona nikad ne moe
biti vea od njega, iako uvek moe obeati vie nego to
on jo moe shvatiti. Ona mami, ona vodi, ona mu nalae
da slomi okove. A ako on uspe biti ravan njezinom smislu, njih e dvoje, spoznavatelj i spoznata, biti osloboeni svih ogranienja. ena je vodi do istananog vrhunca
osjetilne pustolovine. U nepotpunim oima ona se svodi
na podreena stanja; u zlom oku neznanja osuena je na
129
J
banalnost i runou. Ali iskupljenje joj donose oi shvaanja. Junak koji je moe prihvatiti onakvu kakva jest, bez
nepotrebne strke, ve blago i uviavno kako joj je to potrebno, ima mogunost da postane kralj, utjelovljeni bog,
njezina stvorenog sveta.
Postoji pria, primjerice, o petorici sinova irskoga kralja Eochaida: kad su jednoga dana izjahali u lov, zatekli su
se u neznanom kraju, prolaza zapreenog sa svih strana.
edni, krenuli su, jedan po jedan, u potragu za vodom.
Fergus je bio prvi: i on naie na vrelo, gdje zatee staricu
kako ga uva. Baba izgledae ovako: crnji od ugljena svaki joj zglob i odsjeak bae, od tjemena do tla; slina repu
divljeg konja vrsta siva griva to joj kroz kou na tjemenu izba; srpom zelenkaste kljove to joj se iz ustu sve
do uha izva mogae odsjei zelenu granu hrasta u punoj
snazi; crne i aave oi u nje bahu; nos kriv, irokih nozdrva; trbuh smeuran i pjegav, oduran kojekako; goljenice izvitoperene i krive, s krupnim glenjevima i parom poirokih lopata u dnu; vornata koljena i modri nokti u nje
bahu. Celi je izgled starice zapravo oduran bio. Tuda
se ide, je li? upita je momak, a ona e njemu: Dakako, ba
tuda. Straari li ti to nad vrelom? upita je opet, a ona
ree: Straarim. Doputa li mi da odnesem malo vode?
Doputam, pristade ona, no samo ako od tebe dobem
jedan poljubac u obraz. Nee ii, ree on. Onda ti vodu
prepustiti neu. Re ti svoju dajem, nastavi on, da rade
u od ei preminuti nego da ti poljubac dadem! Zatim se
mladi vrati svojoj brai i ree im da do vode doao ne.
Olioll, Brian i Fiachra otili su u pohod kao i on i jednako tako stigli do onoga vrela. Svaki je zatraio vode od starice, ali joj ne htio dati poljubac.
130
I
131
J
132
I
S 6
133
J
!.
%
Mistini brak s kraljicom boicom sveta predstavlja
junakovo posvemanje ovladavanje ivotom; jer ena je
ivot, a junak njegov znalac i vladar. Junakove su pak kunje, uvod u njegovo konano iskustvo i djelo, simbolizirale krize ostvarenja kroz koje mu se svest unapredila i
stekla sposobnost podneti puno posjedovanje majke-zatornice, njegove neizbjene nevjeste. On sada zna da su on
i otac jedno te isto: nalazi se na oevu mjestu.
Iskazan ovako, u krajnjim pojmovima, problem se
moe uiniti dalekim od svakodnevice normalnih ljudskih
bia. Ipak, svaki put kad ne uspemo izai na kraj s nekom
ivotnom situacom, razlog naposljetku valja potraiti
u ogranienju svesti. Ratovi i izljevi ljutnje priruna su
sredstva neznanja; aljenja su zakanjela prosvjetljenja. Cijeli smisao sveprisutnog mita o junakovu prolasku lei u
tome da on poslui kao openiti obrazac mukarcima i enama, ma gdje oni stajali na toj ljestvici. Zbog toga se iskazuje najopenitim izrazima. Osoba treba samo otkriti vla-
134
I
135
J
136
I
137
J
138
I
139
J
. P
Luk Bojega Gnjeva je napet, a Strela pripravna na
Tetivi; i Pravda upire Strelu u vae Srce, i napinje Luk;
a tek zato to se tako svia Bogu, i to ljutitomu Bogu, bez
ikakva Obeanja ili Dunosti, Strela se u jednom Trenutku jo ne napila vae Krvi
Tim je reima Jonathan Edwards pretio srcima svoje
pastve u Novoj Engleskoj, dajui im neuven opis oca u
vidu nemani. Prikovao ih je za crkvene klupe prizorima
mitoloke patnje; jer iako je taj Puritanac branio slikovni
prikaz, dopustio je sebi onaj verbalni. Gnjev, grmio je
Jonathan Edwards, Gnjev Boji poput je silnih Voda to
zasad lee iza brane; sve su bujne i bujne, sve su vie i
vie, sve dok im se Oduka ne da; a to se due ta Matica
prei, to e ustre i moni njezin Tek biti kada jedanput provali. Uistinu, vaim se Zlodjelima dosad Sudilo
ne; Potopi Osvete Boje jo nahrupili nisu; ali vaa Krivnja u Meuvremenu bez prekida raste, i svakoga Dana
zgrete sve vie Gnjeva; Vode neprekidno rastu i bivaju
sve mone i mone; a samo zato to se tako svia Bogu,
jo stoje te Vode to stajati ne ele i upiru snano da izbu;
ma samo da Bog makne ruku s Ustava, Brana e se smjesta
razvaliti, a estoki Potopi Jare Bojega Gnjeva pohrlit e s
nezamislivom Srdbom i spopasti vas svemonom Silom;
a sve i da vam je Snaga Deset tisua Puta vea nego to je,
tako je, Deset tisua Puta vea od Snage najprekaljeneg,
najotporneg avla u Paklu, ipak je nikako izdrati ili podneti mogla ne bi
Zapretivi elementom vode, pastor Jonathan zatim se
posvetio predodbi vatre. Bog to vas dri nad Paklenom
140
I
141
J
142
I
143
J
144
I
145
J
146
I
147
J
148
I
149
J
vode ili neke druge vrele tekuine, jer kad sam ga izvadio,
dete je bilo posve kuhano, kao pilei paprika.
Poloio sam to jelo na dasku za kruh na stolu i narezao
ga noem. Kad smo ga pojeli do kraja kao pilee iznutrice, s izuzetkom jednog komadia, zabrinuto sam pogledao
suprugu i upitao je: Sigurno si traila da ba ovo uinim?
Nisi li htjela da nam on bude veera?
Odgovorila mi je, kuanski se namrtivi: Nakon to
se tako dobro skuhao, ne nam bilo druge. Taman sam se
spremao pojesti onaj zadnji komadi, kad sam se probudio.&;
Ova arhetipska mora o ocu-nemani postaje stvarna u
iskuenjima primitivne inicace. Djeaci iz australskog
plemena Mungin, kao to smo vidjeli, prvo se zastrae da
uteknu majkama. Veleotac Zma zaziva njihove koice.&+
To eni daje ulogu zatitnice. Oglasi se silan rog, zvan Yurlunggur, toboe kao poziv Veleoca Zme koji je izaao iz
jazbine. Kad mukarci dou po djeake, ene dohvate koplja i pretvaraju se ne samo da se bore, ve i da jauu i zapomau, jer e im malene odvesti i pojesti. Trokutasto
plesno tlo mukaraca telo je Veleoca Zme. Ondje se djeacima, iz noi u no, pokazuju brojni plesovi to simboliziraju razne totemske pretke te ih se poduava mitovima
to objanjavaju postojei poredak sveta. Zatim bivaju
poslani na dugo putovanje u susjedne i daleke klanove,
ime se oponaaju mitoloka lutanja falikih predaka.&9
Ovako se, takoreku unutar Veleoca Zme, upoznaju sa
zanimljivim svetom novih protenosti koji im nadomjeta gubitak majke; a muki falus, umjesto enske dojke,
postaje sredinja toka (axis mundi) mate.
150
I
Konano upuivanje u ovom dugom nizu obreda oslobaanje je djeakova vlastita junaka-penisa od zatite koice, putem zastraujueg i bolnog napada obrezivaa.&>
U plemenu Arunta, na primjer, sa svih se strana zauju
egrtaljke kada kucne as za taj prelomni prekid s prolou. No je, a pri udnoj svjetlosti vatre odjednom se
pojavi obreziva s pomonikom. Zveket egrtaljki glas je
veledemona ceremone, a par izvritelja njegov su prikaz.
Srui brade u iskazu ljutnje, iroko rairivi noge i ispruivi ruke preda se, njih dvojica zauzmu posve nepomian
stav. Obreziva je spreda, s noiem od kremena za izvoenje operace u desnoj ruci, a pomonik se straga tie o
njega, tako da su im tela u doticaju. Zatim kroz svjetlost
plamena prie ovjek koji na glavi dri tit u ravnotei i
celo vreme pucka palcem i kaiprstom obje ruke. egrtaljke nadiu silnu graju koju mogu uti ene i djeca u
dalekome taboru. ovjek sa titom na glavi spusti se na
jedno koljeno tik ispred obrezivaa, a u istome trenu jednog djeaka sa zemlje dignu njegovi brojni strievi, ponesu ga nogama prema napred i poloe na tit, dok svi
mukarci dubokim, glasnim tonovima gromko poju ritmian napjev. Obrezivanje se obavi brzo, zastraujue prilike
povuku se smjesta iz obasjanog podruja, a djeaka, koji je
vie-manje oamuen, uz estitke zbrinu mukarci u e
je redove upravo uao. Pokazao si se valjanim, kau mu;
nisi jauknuo.&
Mitologe australskih domorodaca ue da su se prvi
inicacski obredi izvodili tako da su svi mladii bivali
ubeni.&0 Time se pokazuje da je taj obred, izmeu ostalog, bio dramatiziraca edipovske agrese starega narataja; a obrezivanje, pak, ublaena kastraca.&* Ali obre-
151
J
152
I
153
J
sama re Ditiramb, kao epitet ubenog i uskrslog Dioniza, znai dvovratni, kao ime onoga koji je preivio zapanjujue udo drugoga roenja. A znamo i da su korske
pjesme (ditirambi) te mrani, vonjem krvi proeti obredi
u slavu toga boga vezani uz obnovu vegetace, obnovu
Mjeseca, obnovu Sunca i obnovu due, a slavljeni u doba
uskrsnua boga godine obredni poeci atike tragede.
Takvih je mitova i obreda bilo u obilju diljem staroga svijeta: smrti i uskrsnua Tamuza, Adonisa, Mitre, Virba,
Atisa i Ozirisa, kao i njihovih razliitih ivotinjskih prikaza (koza i ovaca, bikova, svinja, konja, riba i ptica) znana
su svakom izuavatelju komparativne relige; omiljene
pokladne igre Duhovske dangube, Zelenog Georgea, Johna Jemenjaka, Kostrubonkosa to iznosi zimu i donosi
ljeto, te ubanja Boinog palia, nastavile su tu predaju,
putem narodnog veselja, sve do suvremenog kalendara;&00
kroz kransku se crkvu, pak (u mitologi Pada i Iskupljenja, Razapinjanja i Uskrsnua, drugog roenja pri krtenju, inicantskog amara pri krizmi, simbolikog konzumiranja Tela i ispanja Krvi) sveano, a katkad i uspjeno, sjedinjujemo s tim besmrtnim prizorima inicantske
moi, im sakramentskim djelovanjem ovjek od poetka
svojih dana na Zemlji odagnava strahove svoje pojavnosti
i proba se do svepreobraavajueg zora besmrtnoga bia.
Doista, ako ve pokropljena krv jaraca i bikova i pepeo
juniin posveuje oneiene, daje tjelesnu istou, koliko
e vie krv Krista koji po Duhu vjenom samoga sebe bez
mane prinese Bogu oistiti savjest nau od mrtvih djela,
na slubu Bogu ivomu!&0*
Pleme Basumbwa iz Istone Afrike prenosi pripovest
o ovjeku kojemu se javio njegov mrtvi otac; tjerao je stoku
154
I
Smrti i poveo ga putem koji je ulazio u tlo, kao u pozamanu grobnicu. Stigli su do prostrana podruja gdje je bilo
ljudi. Otac je sakrio sina i otiao spavati. Veliki poglavica
Smrt pojavio se sutradan ujutro. Jedna mu je strana bila
naoita; ali druga je bila trula, liinke su padale na zemlju.
Njegovi su podvornici skupljali liinke. Podvornici su mu
oprali rane, a potom je Smrt rekao: Onaj koji se danas
rodi: primi li se trgovanja, opljakat e ga. Ona koja danas
zane: umret e s edom u sebi. Onaj koji danas zase:
urod e mu propasti. Onoga kojemu valja poi u dunglu
pojest e lav.
Smrt je tako izrekao sveopu kletvu i vratio se na poinak. Ali kad se idueg jutra pojavio, podvornici su mu
prali i mirisali onu naoitu stranu i u nju trljali ulje. Potom
je Smrt izrekao blagoslov: Onaj koji se danas rodi: neka
se obogati. Ona koja danas zane: neka rodi dete koje e
ostariti. Onaj koji se danas rodi: pustite ga na sajam; neka
se dobro uspe pogoditi; neka trguje sa slepcima. Onaj
kojemu valja poi u dunglu: neka otkre ak i slonove. Jer
danas svojom reju blagoslivam.
Otac je zatim kazao sinu: Da si danas stigao, tota bi
te dopalo. Ali sada je jasno da ti je siromatvo pretkazano.
Sutra se rade vrati.
I sin se vratio kui.&*
Sunce u Podzemlju, Gospodar mrtvih, druga je strana
istoga blistavog kralja koji vlada danom i daruje ga; jer,
Tko skrbi za vas s neba i sa zemlje? I tko izvodi ive iz
mrtvih i mrtve iz ivih? I tko vlada i upravlja svime?&*&
Prisjeamo se prie plemena Wachaga o siromahu kojega
je starica prenela u zenit, gdje Sunce zastaje u podne;&*
ondje mu je Veliki poglavica podario blagostanje. I sjea-
155
J
156
I
va (Jahve, boga oluje, i Ela, sunevoga); vidljivo je u personikaci oca Ratnika Blizanaca kod Navaha; oito je u
osobnosti Zeusa, kao i u munji i aureoli nekih oblika lika
Buddhe. Znaenje je u tome da je milost to utjee u Svemir kroz Suneva vrata istovjetna s energom munje to
zatire, a sama je neunitiva: svjetlost Neukidivoga to razara iluzu istovjetna je sa svjetlou to stvara. Ili, opet,
pojmovljem sekundarnih oprenosti prirode: vatra to bukti u Suncu takoer sa u plodotvornoj oluji; energa iza
para suprotnosti meu elementima, vatre i vode, jedna je
te ista.
Ali, najiznimna i najdirljiva osobina Viracoche, tog
plemenito zamiljenog peruanskog prikaza univerzalnog
boga, jedna je pojedinost to pripada samo njemu: suze.
ive su vode Boje suze. Time se uvid monaha to obezvreuje svet, Sav ivot je tuga, spaja sa svjetotvornom
potvrdom oca: ivota mora biti! Pri punoj svesti o ivotnoj patnji stvorenja iz svoje ruke, pri punoj spoznaji
uzavrele divljine boli, nesnosnih poara zavedenog, samorazarajueg, poudnog, ljutitog svemira koji je stvorilo, ovo boanstvo pristaje pruati ivot ivotu. Uskratiti
plodonosne vode znailo bi zatrti; no dati ih oda se znai
stvoriti ovaj svet koji znamo. Jer bit vremena je protok,
rastakanje onoga to trenutno postoji; a bit ivota jest vrijeme. U svojoj milosti, u svojoj ljubavi prema oblijima u
vremenu, ovaj demurki ovjek svu ljudi prua potporu
moru aoka; ali kako posve zna to time ini, plodonosne
vode podarena ivota suze su njegovih ou.
Paradoks stvaranja, izlaenje vremenskih oblika iz vjenosti, zaetna je oeva tajna. Nikad je ne mogue do kraja objasniti. Zbog toga u svakom teolokom sustavu po-
157
J
158
I
159
J
. A#
%
Jedan od najmonih i najomiljenih Bodhisa<vi u budizmu Mahayana iz Tibeta, Kine i Japana jest Nosa Lotosa, Avalokitevara, Gospodar koji saalno gleda odozgo,
zvan tako zbog toga to samilosno promatra sva svjesna
bia to trpe zla postojanja.; Njemu je upuena miluni-
160
I
ma puta ponavljana molitva s molitvenih kola i hramovskih gongova u Tibetu: Om mani padme hum, Dragulj je u
lotosu. On svake minute prima moda vie molitvi nego
bilo koje drugo ovjeku poznato boanstvo; jer kad je, za
svoga konanog ivota na Zemlji u ljudskome liku, on za
sebe raskinuo spone posljednjega praga (i u tom se trenutku pred njim rastvorila svevremenost onoga to lei
povrh nesnosnih zagonetki privida imenovanoga i omeenoga kozmosa), zastao je: zavjetovao se da e pre ulaska u svevremenost povesti sva stvorenja, bez iznimke, u
prosvjetljenje; sve odonda on proima celo tkanje bitka
boanskom milou svoje pomagake prisutnosti, tako
da i najmanju molitvu upuenu njemu, diljem golemoga
duhovnog carstva Buddhe, on milosno uje. U razliitim
oblijima on prelazi deset tisua svjetova i javlja se u asu
nude i molitve. Otkriva se u ljudskom obliju s dve
ruke, u nadljudskim oblijima s etiri ruke, ili sa est, ili s
dvanaest, ili s tisuu, a u jednoj od levih ruku dri lotos
sveta.
Poput samoga Buddhe, ovo boansko bie predstavlja
obrazac onoga uzvienog stanja do kojeg dopire ljudski junak koji je nadvladao posljednje uase neznanja. Nakon
to se satre ovojnica svesti, on stjee slobodu od svakoga
straha, staje izvan dosega mene.+ To je mogunost oslobaanja u svakom od nas, ona koju svatko moe postii i
to junatvom; jer, kako itamo: Sve to jest Buddha jest;9
ili pak (u istoj izjavi izreenoj na drugi nain): Sva bia liena su sebe.
Bodhisa<va (onaj e bie je prosvjetljenje) ispunjava
i obasjava svet, ali ne sadran u njemu; tone, on je taj
koji dri svet, lotos. Bol i uitak ne obavaju ga, on oba-
161
J
162
I
163
J
Ovo je biblska inaica mita poznatog u mnogim zemljama. On daje jedan od temeljnih naina simboliziranja
otajstva stvaranja: proistjecanja vremena iz vjenosti, razdvajanja jednoga u dvoje i zatim u mnotvo, kao i zainjanje novog ivota ponovnim spajanjem njih dvoje. Taj prizor stoji na poetku kozmogonskog ciklusa,&; te jednako
prikladno na okonanju junakoga zadatka, u trenutku
kad se Rajski zid rastoi, boansko oblije pronae i prepozna, a mudrost povrati.&+
Oslepljeni prorok Tiresa bio je i muko i ensko: oi
su mu se zatvorile za izlomljena oblija osvetljenog svijeta parova suprotnosti, no u unutarnjoj je tami prozreo
Edipovu sudbinu.&9 iva se javlja sjedinjen u telu sa suprugom akti on je desna strana, a ona leva u manifestaci zvanoj Ardhanarisha, Poluenski gospodar.&>
Likovi predaka iz nekih afrikih i melanezskih plemena
prikazuju na jednome biu majine dojke i oevu bradu i
penis.& A u Australi, otprilike godinu dana nakon patnje
obrezivanja, kandidat za punu muevnost prolazi drugu
obrednu operacu subincizu (razrezivanje donje strane
penisa, kako bi se stvorio trajni usjek u uretri). Otvor se naziva penisova maternica. To je simbolika muka vagina.
Junak je, vrlinom ceremone, postao vie od mukarca.&0
Krv za ceremonalne slikare i lepljenje belog paperja na telo australski oevi vade iz svojih subinciza. Oni
ponovno otvaraju stare rane i putaju je da tee.&* Ta krv
u isti mah simbolizira menstrualnu krv iz vagine i muko
sjeme, kao i urin, vodu i muko mleko. Istjecanje pokazuje da stari mukarci nose u sebi izvor ivota i ishrane; odnosno, da su oni i neiscrpno svjetsko vrelo jedno
te isto.&
164
I
Poziv Veleoca Zme prepao je dete; majka mu je pruila zatitu. Ali onda je doao otac. Bio je vodi i inicant
u otajstva neznanoga. Kao prvotni uljez u rajsko stanje
dojeneta s majkom, otac predstavlja arhetip nepratelja;
zbog toga u celom ivotu svi nepratelji (naem nesvjesnome) simboliziraju oca. Sve to se ube, postaje otac.
Otud potjee tovanje glava donetih iz osvetnikih napada u zajednicama lovaca na glave (poput onih u Novoj
Gvineji).; Otud potjee i neodoljiva potreba za ratovanjem: poriv za unitenjem oca neprestano se preobraava
u drutveno nasilje. Starci iz neposredne zajednice ili rase
tite se od svojih sve zrelih sinova psiholokom magom
totemskih ceremona. Igraju uloge oca-zlotvora, a zatim
otkrivaju da su ujedno i majka-hraniteljica. Tad se uspostavlja novo i vee rajsko stanje. Ali taj raj ne ukljuuje
tradicionalno neprateljska plemena, na koja se agresa i
dalje sustavno projicira. Svi dobri saraji oca-majke uvaju se za dom, dok se loi bacaju izvan drutva, meu
strance: I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne
redove ivoga Boga?+ I ne posustajte dok progonite nepratelje: ako vi trpite nedae, oni trpe nedae sline vaima; ali u vas je nada u Allaha, dok u njih nade nema.9
Totemski, plemenski, rasni i agresivno misionarski
kultovi daju tek polovina rjeenja za psiholoki problem
obuzdavanja mrnje ljubavlju; oni iniciraju tek polovino.
Ego se u njima ne ponitava; dapae, buja; umjesto da
misli samo na sebe, osoba postaje predana cjelini svojega
drutva. Ostatak sveta (odnosno, daleko vei dio ovjeanstva) pritom ostaje izvan sfere njezine naklonosti i skrbi, jer je izvan sfere skrbi njezina boga. I tako dolazi, dakle, do onog dramatinog rastavljanja dvaju naela ljubavi
165
J
166
I
167
J
go starem) univerzalnom objedinjenju: onome Buddhinom, gdje je kljuna re i dalje mir mir svim biima.;
Sljedei su tibetski stihovi iz dvu sveanih pjesama
pjesnika-sveca Milarepe, primjerice, spjevani otprilike u
isto ono vreme kada je papa Urban II. propovedao Prvu
kriarsku vojnu:
Sred Grada Privida na est Razina Sveta
Poglavito su na djelu greh i zamraenje to ih zla djela
rode;
Ondje bie sledi naloge privlanosti i odbojnosti
I nikad ne nalazi vreme da spozna Jednakost:
Izbjegavaj, sine, privlanosti i odbojnosti.;;
Shvatite li Prazninu Svega, Suut e vam u srcima nii;
Izgubite li svo razlikovanje sebe i drugih, sluit ete drugima moi;
A kad u slubi drugima uspjeh ostvarite, mene ete susresti;
A kad mene susretnete, poput Buddhe ete postati.;+
Mir lei u srcu svega zato to Avalokitevara-Kwannon,
moni Bodhisa<va, Bezgranina Ljubav, ukljuuje, uvia i
boravi u svakom svjesnom biu, bez iznimke. On tako promatra savrenstvo istananih krilaca kukca, slomljenih s
prolaskom vremena a sm je i njihovo savrenstvo i njihovo raspadanje. Svevremenska agona ovjeka, koji sam
sebe mui i obmanjuje, zapleten u mreu vlastita skuena
delira, frustriran, ali ovjeka koji u sebi nosi neotkrivenu,
posve neiskoritenu tajnu oslobaanja: i to on promatra i
to on jest. Spokojne ponad ovjeka, anele: podno ovjeka,
demone i nesretno preminule: sve njih privlai Bodhisattva zrakama svojih ruku od dragulja, i oni su on, kao to
168
I
169
J
170
I
171
J
daju ivotnu energu u okolnome svetu.+& Nadalje, odluke utemeljene u nesvjesnome, iz kojih potjeu i udnje i
neprateljstva u oba se sustava dokidaju psiholokom
analizom (sanskrtski: viveka) i prosvjetljenjem (sanskrtski:
vidy). No ciljevi ovih dvaju uenja tradicionalnog i modernog nisu posve isti.
Psihoanaliza je tehnika leenja osoba koje odvie pate
od nesvjesno zabludjelih udnji i neprateljstava, koje ih
opleu intimnim mreama nestvarnih strahova i dvosmislenih privlanosti; nakon to ih se rei, pacent moe sudjelovati na razmjerno zadovoljavajui nain u realnim
strahovima, neprateljstvima, erotskim i religskim djelima, poslovnim djelatnostima, ratovima, razbibrigama
i domaim zadacima koje mu prua vlastita kultura. Ali
onaj koji je namjerno poao na teko i opasno putovanje
izvan mea svoga sela drat e da su i ti interesi pogreno
utemeljeni. Stoga religskom uenju ne cilj izleiti osobu zbog povratka u opu zabludu, ve ga posve odvojiti
od zablude; a to ne ini prilagodbom udnje (eros) i neprijateljstva (thanatos) jer to bi samo proizvelo novi kontekst
ve dokidanjem poriva u samome korjenu, metodom slavnog budistikog Osmostrukog puta:
Ispravno vjerovanje, Ispravne nakane,
Ispravan govor, Ispravno djelovanje,
Ispravno ivljenje, Ispravno nastojanje,
Ispravna panja, Ispravna usredotoenost.
S konanim dokidanjem udnje, neprateljstva i obmane (Nirvanom) um zna da ne ono to je mislio da jest:
172
I
173
J
174
I
Vladarica zemaljskog raja kineskih besmrtnika vilinska je boica Hsi Wang Mu, Zlatna majka kornjae. Ona
boravi u palai na planini Kun-lun koju okruuju mirisno
cvee, bedemi od dragulja i zlatni vrtni zid.+ Sastoji se
od iste kvintesence zapadnog uzduha. Goste na njezinoj
povremenoj Breskovoj gozbi (slavi se kad breskve dozore, jedanput u svakih est tisua godina) slue ljupke keri
Zlatne majke u sjenicama i paviljonima kraj Draguljnog jezera. Ondje vode sviraju u jedinstvenoj fontani. Kuaju se
feniksova sr, zmajska jetra i druga mesa; breskve i vino
daruju besmrtnost. uje se glazba nevidljivih glazbala,
pjesme to ne potjeu sa smrtnih usana; a plesovi vidljivih
djeva odrazi su radovanja vjenosti u vremenu.+0
Japanske ceremone aja ureene su u duhu taoistikog zemaljskog raja. ajana zvana stanite izmatanosti kratkotrajna je graevina podignuta da udomi trenutak poetske intuice. Zvana i stanite izmjetenosti, liena je uresa. U njoj se privremeno nalazi tek jedna slika ili
ikebana. ajana se naziva boravite nesimetrinoga: nesimetrino ukazuje na kretanje; ono namjerno nedovreno
ostavlja vakuum za utok promatraeve mate.
Gost prilazi vrtnim putem i mora se sagnuti da proe kroz niski ulaz. Odaje tovanje slici ili ikebani i kuhalu
koje zvidue, te zauzima mjesto na podu. Najjednostavni predmet, uokviren pomno ureenom jednostavnou ajane, istaknut je u tajanstvenoj ljepoti; tiinom uva
tajnu vremenskog postojanja. Svakom gostu je doputeno
ispuniti doivljaj prema vlastitoj potrebi. Prisutni tako
promiljaju o univerzumu u minaturi i postaju svjesni
svojeg skrivenog bratstva s besmrtnicima.
175
J
176
I
177
J
'. K
Kad je kraljevi sa Samotna otoka proveo est noi i
dana na zlaanoj lealjci uspavane kraljice Tubber Tintyea, i lealjka je poivala na kotaima od zlata, i kotai su
se stalno vrtjeli i lealjka se okretala i okretala, ne stajui
ni danju ni nou sedmoga je jutra rekao: Vreme mi je
da odem odavde. Stoga je siao i napunio tri boce vodom
iz vrela vatre. U zlaanoj odaji nalazio se zlatni stol, a na
stolu janjea goljenica sa trucom kruha; da su svi muevi
Erina dvanaest mjeseci jeli s tog stola, janjetina i kruh svejedno bi nakon jela ostali onakvi kakvi su i bili.
Kraljevi je sjeo, najeo se kruha i goljenice, te ih ostavio
kakve je i zatekao. Zatim je ustao, uzeo one tri boce, stavio
ih u teleak i uputio se iz odaje, kad je pomislio: Bila bi
teta otii odavde a da ne ostavim trag po kojem e Kraljica znati tko je tu bio dok je spavala. Stoga joj je u pismu
napisao kako je sin kralja Erina i kraljice Samotna otoka
proveo est dana i noi u zlaanoj odaji Tubber Tintyea,
ponio tri boce vode iz vrela vatre i nauio se hrane sa zlatnog stola. Stavio je pismo Kraljici pod jastuk, izaao, stao
178
I
na otvoreni prozor, skoio na lea vitkog i kudravog konjia i neozleen proao kroz gaj i preko reke.9>
Lakoa kojom se pustolovina tu ostvaruje oznaava
da je junak nadmoan ovjek, roeni kralj. Takva lakoa
obiljeava brojne bajke i sve legende o djelima utjelovljenih bogova. Ondje gdje bi se uobiajeni junak suoio s kunjom, izabrani ne susree nednu prepreku koja bi ga zadrala i nedanput ne grei. Vrelo je Pupak sveta, njegova plamena voda je neunitiva bit postojanja, dok je krevet
koji se okree i okree Os sveta. Uspavani dvorac onaj je
krajnji bezdan u koji svest tone u snu, gdje osobni ivot
stie do toke rastakanja u neindividualiziranu energu:
rastakanje bi znailo smrt; no neposjedovanje vatre takoer bi znailo smrt. Motiv (proistekao iz infantilne fantazije) neiscrpne zdjele, simbol trajnih ivotvornih, oblikovnih
sila univerzalnog izvora, bajkoviti je pandan mitolokom
prizoru bogovske gozbe iz roga izobilja. Sprezanje, pak,
dvaju velikih simbola susreta s boicom i krae vatre na
jednostavan i jasan nain otkriva status antropomorfnih
sila u domeni mita. One nisu same po sebi ciljevi, nego uvari, utjelovljenja, odnosno darivatelji pia, mleka, hrane,
vatre, milosti, neunitivoga ivota.
Ovakvi se prizori spremno mogu protumaiti kao primarno, premda ne nuno i poglavito, psiholoki: jer u najranoj fazi razvoja dojeneta mogue je zapaziti simptome
zrenja svojevrsne mitologe stanja smjetenog ponad
stalnih mena vremena. Ona se javlja kao reakca i spontana obrana od fantaza o unitenju tela to spopadaju
dete nakon odbanja od majine dojke.9 Dojene reagira izljevom besa, a taj izljev prati fantaza trganja svih
delova majinog tela Dete se zatim boji odmazde za
179
J
te porive, tj. da e njemu samome sve biti izvaeno iz utrobe.90 Tjeskobe oko cjelovitosti tela, fantaze o povratku
u prvotno stanje i nema, duboka potreba za neunitivou i zatitom od loih sila iznutra i izvana, poinju
upravljati oblikovanjem psihe; one ostaju presudni imbenici u kasnim neurotskim, ak i normalnim ivotnim
aktivnostima, duhovnim nastojanjima, religskim vjerovanjima i obrednim ponaanjima odrasle osobe.
Na primjer, zanimanje vraa, te jezgre svih primitivnih drutava, poiva na temelju djetinjih fantaza o
unitenju tela putem niza obrambenih mehanizama.9*
U Australi osnovna zamisao glasi da su dusi vrau izvadili utrobu i zamenili je oblucima, kristalima kvarca i
komadom ueta, a katkad i malom zmom obdarenom
moima.> Prva formula je abreakca u fantazi (moja
nutrina je ve unitena), za kojom sledi reakca-formaca
(moja nutrina ne kvarljiva i puna izmeta, ve neiskvarljiva, puna kristala kvarca). Druga je projekca: Ne elim to
ja prodreti u telo, ve strani arobnjaci koji u druge ubacuju kune tvari. Trea formula je obnova: Ne nastojim
unititi tue nutrine, nego ih leim. U isti mah, meutim,
izvorni fantazski element vredne sadrine tela istrgnute iz majke vraa se u tehnici leenja: isisavanju, izvlaenju, istrljavanju neega iz bolesnika.>&
Drugi prikaz neunitivosti donosi narodni pojam duhovnog dvojnika izvanjske due na koju gubici i pozljede ovoga tela nemaju utjecaja, jer obitava na nekom
sigurnom i izdvojenom mjestu.> Moja smrt, rekao je izvjesni bauk, lei daleko odavde, na irokoj puini, i teko
ju je nai. Na tom moru ima jedan otok, i na tom otoku raste zeleni hrast, i pod tim hrastom je eljezna krinja, i u
180
I
181
J
182
I
S 7
koje je svo osjeanje istinski mrtvo: kao zadnja postaja na
planinskoj pruzi, na kojoj alpinisti izlaze i kamo se vraaju na razgovor s onima koji vole gorski zrak, ali nisu vini
usponu. Neiskazivo uenje o neprispodobivoj divoti dolazi nam, iz nude, uoblieno u prilike to podsjeaju na
zamiljenu divotu najraneg djetinjstva; otuda pretvorna
infantilnost tih pria. Otuda, takoer, neprimjerenost svakog tumaenja koje bi bilo iskljuivo psiholoko.
Pronjenost duha djetinjih uprizorenja, kad bivaju
iskazana vjetim mitolokim prikazima metazike doktrine, velianstveno se javlja u jednom od najpoznatih
velikih mitova orentalnog sveta: u hinduistikoj pripovesti o praiskonskoj bici titana i bogova za pie brsmrtnosti. Drevno zemaljsko bie Kajapa, ovjek Kornjaa,
oenio se s trinaest keri jo drevneg demurkog patrijarha Dake, Gospodara kreposti. Dve keri, po imenu
Diti i Aditi, izrodile su titane, odnosno bogove. Meutim,
u nesagledivom nizu obiteljskih bitaka stradalo je mno183
J
184
I
185
J
kazat e se da im je smisao u prevoenju nevjetog intelekta od zbrke njegovih konkretnih injenica i zbivanja do
razmjerno rjeeg predjela gdje se, u konanoj dobrobiti,
svo postojanje bilo nebesko, zemaljsko, ili pak pakleno
konano moe sagledati kao preobraeno u neto slino
lako prolaznom, viekratnom, pukom djetinjem snu blaenstva i straha. S jednog stanovita sva ta boanstva postoje, nedavno je odvratio jedan tibetski lama na pitanje
susretljivoga zapadnog gosta, a s druge nisu stvarna.;
To je ortodoksno uenje drevnih Tantri: Sva ta prikazana
boanstva tek su simboli to prikazuju razna zbivanja to
ekaju na Putu;+ kao i doktrina suvremenih psihoanalitikih kola.9 A isti taj metateoloki uvid kao da navjeuje
Dante u svojim zakljunim stihovima, gdje prosvetljeni
putnik napokon uspeva podii svoje odvane oi ponad
blaenog vienja Oca, Sina i Duha Svetoga, prema jednome Vjenom Svjetlu.>
Bogove i boice stoga valja shvatiti kao utjelovljenja i
uvare eliksira Neunitivoga Bia, ali ne i kao ono Konano u svome primarnom stanju. Junak putem openja s
njima stoga u konanici ne trai njih, ve njihovu milost,
odnosno snagu njihove ivotvorne sri. Ta udesna energa-sr, i samo ona, jest ono Neunitivo; imena i oblija
boanstava koja ga posvuda utjelovljuju, raspaavaju i
predstavljaju dolaze i odlaze. To je ona udotvorna energa gromova Zeusa, Jahve i Vrhunskog Buddhe, plodnost
Viracochine kie, krepost to ju oglaava zvono na Misi
prilikom posveivanja i svjetlost konanog prosvjetljenja sveca i mudraca. Njezini se uvari usuuju pripustiti je
samo istinski dokazanima.
186
I
187
J
S 8
188
I
189
J
190
I
Ali kad je Gilgame ostao uporan, Siduri-Sabitu dopustila mu je da proe i upozorila ga na opasnosti koje vrebaju na ostatku puta.
ena ga je uputila da potrai splavara Ursanapa. Zatekao ga je kako cepa drva u umi pod zatitom skupine
slugu. Gilgame je razvalio te sluge (zvali su se oni koji
se raduju ivotu, oni kameni) pa ga je splavar pristao
prevesti preko voda smrti. Putovanje je trajalo mjesec i pol
dana. Putnik je dobio upozorenje da ne dotie vode.
Sad, u dalekoj zemlji kojoj su prilazili, sa suprugom se,
u besmrtnikom miru, nastanio Utnapitim, junak iz praiskonskog potopa.0 Utnapitim je izdaleka zapazio barku
to im se samotno pribliava preko beskrajnih voda pa se
u srcu upitao:
Zato su oni kameni s lae razvaljeni,
A u lai plovi netko tko me ne slui?
Taj to stie: ne li on ovjek?
Nakon to je pristao, Gilgame je morao posluati patrarhovo dugo pripovedanje prie o potopu. Zatim je
Utnapitim zamolio posjetitelja da ode na spavanje, i on
je spavao est dana. Utnapitim je kazao eni da ispee sedam truca kruha i stavi ih na Gilgameovo uzglavlje dok
je spavao pokraj lae. I Utnapitim je dotaknuo Gilgamea
i probudio ga, i domain je naredio splavaru Ursanapu
da okupa gosta u izvjesnom jezeru i zatim ga odjene u istu odjeu. Nakon toga, Utnapitim je Gilgameu otkrio
tajnu te biljke.
191
J
192
I
193
J
194
I
195
J
196
I
197
Joseph Campbell
P
. O #
Nakon to ostvari junaki pohod, bilo prodorom do
izvora, bilo milou neke muke ili enske, ljudske ili ivotinjske personikace, pustolov se jo mora vratiti s preobraajnim trofejem. Puni krug, uvjet monomita, trai da
junak sada prione poslu vraanja mudrih zapisa, Zlatnog
runa ili svoje uspavane kraljevne u ovjeje kraljevstvo,
gdje ta blagodat moe potaknuti obnovu ovjeanstva, naroda, planeta, ili deset tisua svjetova.
Ali ta se dunost esto odba. ak je i Buddha, nakon
izvojevane pobjede, dvojio moe li preneti poruku ostvarenja, a predaje tvrde da su sveci katkad znali preminuti
za vreme nadzemaljske ekstaze. Doista su brojni oni junaci za koje se kazuje da su se vjeno nastanili na blaenome otoku vjeno mlade Boice Besmrtnog Bitka.
Postoji dirljiva pripovest o drevnom hinduskom kralju-ratniku po imenu Muukunda. Rodio se iz levoga
oeva boka, nakon to je njegov otac grekom progutao
napitak za plodnost koji su bramani priredili za njegovu
enu;*& u skladu s obeavajuom simbolikom toga uda,
to udesno dete bez majke, plod muke maternice, izraslo je u takva kralja nad kraljevima da su bogovi, kad su
u jednom razdoblju trpjeli poraze u stalnim okrajima s
199
J
200
P
201
J
.
Priskrbi li pobjedonosni junak blagoslov boice ili
boga, te mu bude izrekom naloeno da se vrati svetu s
nekim eliksirom za obnovu drutva, krajnji stad njegove
pustolovine podravat e sve moi njegova nadnaravnog
zatitnika. S druge strane, doe li on do trofeja usprkos
protivnjenju onoga koji ga uva, ili ako junakova elja da
se vrati u svet ne bude po volji bogovima ili demonima,
zadnji e se stad mitolokog kruga prometnuti u ivahnu, esto kominu potjeru. Taj beg mogu zakomplici-
202
P
203
J
Nato stie Caridwen i vidje da trud cele godine propade. I dohvati kladu i sastavi slepoga Mordu po glavi
tako da mu jedno oko ispade na obraz. A on joj ree: Nepravedno me ti sad unakazi, jer neduan sam. Gubitak ti
ja ne prouzroih. Istinu zbori, ree Caridwen, jer to me
Gwion Bach opljaka.
I ona se nadade u trk za njim. A on je opazi, pretvori se
u zeca i potra. Ali ona se pretvori u hrta i poskoi za njim.
I on dotra do reke i postade riba. A ona ga u liku vidre
nastavi goniti pod vodom, sve dok se njemu ne svidi pretvoriti se u pticu letaicu. Ona poletje za njim kao jastreb i
ne dade mu mira ni na nebu. I ba kad se spremi stutiti na
nj, on u smrtnu strahu uoi stog izvana ita na podu staje, pa pade u to ito i pretvori se u jedno zrno. Ona se tad
preobrazi u crnu koko krestaicu, pa prie itu, razgrnu
ga noicom, pronae ga i proguta. I, kae pria, devet ga
je mjeseci nosila, a kad ga je porodila, ne imala srca da ga
ube, jer bio je veoma lep. Stoga ga je umotala u konu
vreu i predala puini Bogu na milost, dvadeset devetoga
dana travnja.*;
Beg je omiljena epizoda narodne prie, gdje se razva
u mnogo ivahnih smjerova.
Burjati iz Irkutska (Sibir), primjerice, kazuju da je Morgon-Kara, njihov prvi aman, bio tako vjet da je mogao
vraati due iz smrti. I tako se Gospodar mrtvih poalio
Nadbogu nebeskome, a Bog je odluio staviti amana na
kunju. Domogao se due nekog ovjeka, stavio je u bocu
i prekrio joj grlo palcem. ovjek se razbolio, pa je rodbina poslala po Morgona-Karu. aman je svuda traio zagubljenu duu. Pretraio je umu, vode, gorske klance i
zemlju mrtvih, te se sjedei na bubnju konano vinuo do
204
P
205
J
206
P
nu. Ali kad se stie vratiti i razbiti zrcalo, djeca ve odavno utekoe, a vodenjakinja se tekim korakom morae
vratiti do svoga vrela.*>
Sile bezdana ne valja olako izazivati. Na Orentu se
snano naglaava opasnost poduzimanja psiholoki potresnih joginskih poduhvata bez nadzora doraslih. Meditace kandidata valja prilagoditi njegovu napretku, kako
bi matu na svakom koraku mogle braniti devate (predoena, prikladna boanstva) dok ne kucne as da spremni
duh samostalno zakorai na onu stranu. Kako to vrlo mudro zamjeuje dr. Jung: Nemjerljivo korisna funkca dogmatskog simbola [jest u tome to] on titi osobu od izravnog doivljaja Boga dokle god mu se ona nestano izlae.
Ali ako osoba napusti dom i obitelj, predugo ivi sama
i preduboko gleda u tamno zrcalo, onda je grozan dogaaj toga susreta moe snai. No ak i tradicionalni simbol,
posve sazreo tekom stoljea, moe djelovati poput okrepljujueg napitka i odvratiti fatalni upliv ive naravi boje u posveene prostore crkve.* arobni predmeti koje
za sobom baca uspanieni junak zatitnika tumaenja,
naela, simboli, racionalizace, bilo to odgaaju i upijaju snagu razjarenog Nebeskog Gonia i daju pustolovu
mogunost da se sigurno vrati u svoju sredinu i moda joj
donese i blagodat. Ali cena koja se za to plaa ne uvek
mala.
Jedan od najokantnih bjegova od prepreke poduzeo
je grki junak Jazon. Poao je u potragu za Zlatnim runom.
Zaplovio je u velebnome Argu sa silnom druinom ratnika i odjedrio u smjeru Crnog mora, pa iako su ga zadrale
mnoge udesne opasnosti, konano je stigao, miljama iza
Bospora, u grad i palau kralja Ejeta. Iza palae se nalazio
207
J
S 9
umarak s drvetom na kojem je bila nagrada, a uvao ju je
zmaj.
Sad, u kraljevoj keri Medeji rodila se neizdrljiva
strast prema dinom strancu, pa kad mu je njezin otac postavio nemogu zadatak kao cenu za Zlatno runo, sastavila je ini koje e mu pomoi da uspe. Trebao je izorati
odreeno polje uz pomo bikova plamena daha i mjedenih nogu, zatim zasati polje zmajskim zubima i sasjei
orunike koji e tada smjesta ponii iz zemlje. Ali kako mu
je Medeja inima pomazala telo i oklop, Jazon je obuzdao
bikove; a kad je vojska ponikla iz zmajskoga sjemena, sred
njih je bacio kamen koji ih je sve okrenuo licem o lice, tako
da su se meusobno sasjekli do zadnjega.
208
P
S 9
Zaljubljena mlada ena odvela je Jazona do hrasta s
kojega je visjelo Runo. Zmaj uvar odlikovao se krestom,
trostrukim jezikom i stranim, kukastim onjacima; ali
njih su dvoje sokom izvjesne biljke uspavali to pretee
udovite. Zatim je Jazon ugrabio plen, Medeja je pobjegla s njim i isplovili su u Argu. Ali kralj se smjesta nadao
u potjeru za njima. A kad je Medeja opazila da ih sustie svojim brim jedriljem, nagovorila je Jazona da ube
Apsirta, njenog mlaeg brata koji je poao s njima, i baci
komade raetvorena tela u more. To je primoralo kralja
Ejeta, njezinog oca, da se zaustavi, prikupi delove i pristane uz kopno kako bi ga dolino sahranio. U meuvremenu je Argo pohitao dalje na krilima vjetra i utekao mu
iz vidokruga.*0
209
J
210
P
211
J
!. I% #
Junaku e moda trebati izvanjska pomo pri povratku iz nadnaravne pustolovine. Odnosno, svet e moda
trebati otii po njega. Jer blaenstvo duboka boravita ne
naputa se olako zbog prelaska u javu ratrkana jastva.
Tko bi se od onih koji su odbacili svet, itamo, htio
onamo vratiti? Bio bi samo ondje.; Pa ipak, utoliko to je
ovjek iv, ivot e ga pozvati. Drutvo zavidi onima koji
ostaju izvan njega i pokucat e mu na vrata. Ako junak
poput Muukunde ne voljan, onaj koji mu zasmeta
doivjet e ruan ok; ali, s druge strane, ako se pozvani
samo zadrao zapreten u blaenstvu stanja savrena bitka (slinoga smrti) izvodi se prividno spaavanje, te se
pustolov vraa.
Kad je Gavran iz one eskimske pripovesti mugnuo
u utrobu enke kita, zatekao se na ulazu u krasnu odaju s upaljenom uljanicom na suprotnom kraju. Iznenadio
212
P
213
J
214
P
S 10
marljivo tkale uzviene odore za boanstva, tako su se prepale da su pomrle od straha.
Prestravljena tim prizorom, Amaterasu se povukla u
nebesku pilju, zatvorila vrata za sobom i dobro ih privrstila. Bilo je strano to je to morala uiniti; jer trajni
nestanak Sunca praktiki bi znaio kraj Svemira svretak
i pre pravoga poetka. S njezinim nestankom mrak je zavio celu ravninu visokih nebesa i celu sredinju zemlju
trskovih ravnica. Zli dusi razularili su se svetom; javila su se mnoga nemila pretkazanja; a glasovi nebrojenih
boanstava uskomeali su se u roj poput muha u petome
mjesecu.
Stoga se osam miluna bogova skupilo na boanski sastanak u koritu spokojne nebeske reke i kazalo jednom
od njih, boanstvu po imenu Ukljuiva Misli, da smisli
to da uine. Posljedica rasprave bilo je stvaranje mnogoega, pa tako i zrcala, maa i prinosa od tkanine. Uzdigli
215
J
216
P
217
J
218
P
219
J
220
P
. P % # #
Ova dva sveta, boanski i ljudski, mogu se prikazati samo kao meusobno razliiti razliiti poput ivota i
smrti, poput dana i noi. Junak pustolovno odlazi iz znane
nam zemlje u mrak; ondje ostvaruje pustolovinu, ili pak
jednostavno biva izgubljen za nas, baen u okove ili doveden u opasnost; a njegov se povratak opisuje kao vraanje
iz one zone ondje. Pa ipak a u ovome je veliki lju za razumevanje mita i simbola ta dva kraljevstva zapravo su
jedno te isto. Kraljevina bogova zaboravljena je dimenzija sveta koji znamo. A istraivanje te dimenze, bilo ono
voljno ili nevoljno, predstavlja celi smisao junakova djela.
Vrednosti i odlike koje se ine vanima u svakodnevici
ieznut e pri strahovitom utapanju jastva u ono to je
dotad bilo tek ono drugo. Kao u priama o zlotvoricama
ljudoderkama, strahota tog gubitka osobne samosvesti
moe biti itav teret transcedentalnog iskustva za nevine
due. Ali junaka dua uputa se odvano i otkriva da
su gadure pretvorene u boice, a zmajevi u boanske pse
uvare.
Uvek se, meutim, gledano sa stanovita normalne
budne svesti, mora zadrati neka mjera zbunjujue ne-
221
J
dosljednosti izmeu mudrosti iznete iz dubina i razboritosti koja nas obino slui u svetu jave. Otuda uvreeno
razdvajanje oportunizma od kreposti, kao i posljedino
izopaenje ljudskog postojanja. Muenitvo je za svece, ali
obini ljudi imaju svoje instituce, a njih se ne moe pustiti da rastu kao cvee na livadi; Petar stalno sue ma, kao
u vrtu, da obrani tvorca i nositelja sveta.;0 Dobrobit doneena iz transcedentne dubine brzo se racionaliziranjem
dovodi do nitavnosti, pa nastaje silna potreba za novim
junakom koji e osvjeiti svet.
Kako iznova pouiti, ipak, onome to se tono nauavalo i netono usvajalo tisuu tisua puta tekom svih tisuljea ovjeje razborite ludosti? U tome lei junakova
krajnja teka zadaa. Kako na jezik sveta jave prevesti neizrecive iskaze mraka? Kako prikazati trodimenzionalno
oblije na dvodimenzionalnoj plohi, ili viedimenzionalno
znaenje u trodimenzionalnoj predodbi? Kako pretvoriti u iskaze da ili ne otkrivenja to do besmisli razaraju
svaki pokuaj deniranja parova suprotnosti? Kako onima
koji ustrajno dre do iskljuivih dokaza svojih osjetila priopiti poruku svetvorna nitavila?
Mnogi neuspjesi svjedoe o potekoama ovog ivonosnog praga. Prvi problem to na povratku eka junaka,
due nasiene vizom ispunjenja, lei u tome da mu sad
prolazne radosti i tuge, banalnosti i bune skaredonosti
ivota valja prihvatiti kao stvarnost. Zato se uope vratiti
u takav svet? Zato mukarcima i enama koje prodiru
strasti uope i pokuati uiniti iskustvo transcedentnog
blaenstva uvjerljivim, ili barem zanimljivim? Kao to se
oni snovi to su nou djelovali presudno znaajnima, na
javi mogu uiniti tek luckastima, tako se pjesnik i prorok
222
P
223
J
224
P
kraljevini. Siao je svjesno (budno) u kraljevstvo nesvjesnoga (dubokog sna) i uklopio vrednosti istanana iskustva u svoju budnu osobu. Dolo je do preobrazbe. Ali,
upravo zbog te iznimno poeljne okolnosti, povratak je po
njega bio tim opasni. Kako mu je cela osobnost bila dovedena u sklad s bezvremenskim moima i oblijima, sav
je mogao biti izloen poricanju i rastakanju pri sudaru s
vremenskim oblijima i moima.
Oisin, sin Finna MacCoola, bae sa svojim muevima
jednoga dana u lovu po erinskim umama, kad mu prie
ki Kralja Zemlje mladosti. Oisinovi ljudi nastavie progon dnevne lovine, ostavivi vladara s njegova tri psa da
se snalazi. A tajanstveno bie ukaza mu se u prekrasnu tijelu ene, ali glavom svinje. Kaza mu da joj je glava takva
od druidske ini i obea mu da e uas ieznuti kad je on
uzme. Pa, ako te takva sudba snae, ree joj on, i ako e
te brak sa mnom odreiti ini, glava ti svinjska nee jo
dugo ostat.
Bezodvlano se reie svinjske glave i zajedno krenue u Tir na n-Og, Zemlju mladosti. Oisin ondje kraljevae
mnogo sretnih godina. Ali jednog se dana ovako obrati
svojoj nadnaravnoj nevjesti: Volio bih da sam danas u
Erinu, da vidim oca i mueve mu.
Ode li, ree mu supruga, i zakorakne li na Erina tlo,
nikad mi se vratit nee, ve se u slepa starca izmetnut.
to misli, koliko li proe od tvog dolaska amo?
Tri godine, sudim, ree Oisin.
Tri je stotine godina, ree ona, otkako ti sa mnom stie
u ovo kraljevstvo. Valja li ti u Erin poi, evo ti bela hata
da te nosi; al sie li s hata, il dotakne stopom Erina tlo,
225
J
S 11
226
P
227
J
ciklus od stotine oznaava cjelinu. Slino tome, tristo ezdeset stupnjeva kruga oznaava cjelinu; hinduske Purane prema tome navode da jedna godina bogova odgovara
trima stotinama i ezdeset ljudskih godina. S olimpskog
motrita, eon za eonom zemaljske povesti protjee, navijek otkrivajui skladni oblik cjelovita ciklusa, a ondje gdje
ljudi vide tek menu i umiranje, blaeni motre nepromjenjivo oblije, svet bez konca i kraja. Ali sada je problem
u odravanju tog kozmikog motrita u susretu s neposrednom zemaljskom boli ili radosti. Okus voa vremenskog
znanja odvlai pozornost duha od sredita eona ka perifernoj, trenutanoj krizi. Ravnotea savrenstva se izgubi,
duh poklekne, a junak padne.
Pojam konja koji izolira junaka od neposredna dodira sa zemljom, a ipak mu omoguava da se kree meu
svjetovnim narodima, ivopisan je primjer osnovne predostronosti za kojom openito poseu nositelji nadnaravne moi. Meksiki car Montezuma nikad ne stupio
nogom na tlo; uvek su ga plemii nosili na ramenima, a
kad bi negdje i siao, pod noge su mu prostrli bogati sag
da po njemu hoda. Perzski je kralj u svojoj palai hodao
po ilimima na koje nitko drugi ne smio stati; izvan nje
nikad ne iao pjeice, ve samo u koama ili na konju.
Neko ni kraljevi Ugande, ni njihove majke, ni njihove
kraljice nisu smjeli ii pjeice izvan prostranih zabrana u
kojima su ivjeli. Kad god bi izlazili, na ramenima su ih
nosili mukarci iz Bivolskoga klana, tako to je nekolicina
njih putem pratila svaku od ovih vladarskih osoba i nosila teret naizmjence. Kralj je sjedio nosau za vratom s nogama preko njegovih ramena i stopalima utaknutim pod
nosaeve ruke. Kad bi se jedan od tih kraljevskih nosaa
228
P
229
J
230
P
231
J
232
P
. V
Sloboda odlaska i povratka preko svjetske razdjelnice, od motrita vremenskih prikaza ka motritu kauzalne
dubine i natrag i to tako da se naela jednog ne brkaju
s naelima drugog, ve doputaju umu da spozna jedno
zahvaljujui drugome dar je majstora. Kozmiki Plesa,
kae Nietzche, ne stoji tvrdo na jednoj toki, ve se veselo i
lagano obre i skakue s jednog mjesta na drugo. Kazivati
233
J
234
P
Valja zapaziti da ovaj vjeni trenutak nadvisuje Kameruzzemanovu romantinu spoznaju osobne sudbine.
Ovdje nemamo samo majstorski prelaz svjetskoga praga u odlasku i povratku, ve opaamo i dublje, mnogo
dublje prodiranje u dubine. Osobna sudbina ne motiv i
tema ovog vienja; jer otkrivenju su posvjedoila trojica,
a ne jedan: nemogue ga je temeljito objasniti pukim psiholokim pojmovima. Jasno, moe ga se odbaciti. Moemo posumnjati je li do takvog dogaaja zaista dolo. Ali
to nam uope ne bi pomoglo; jer nas trenutano zanimaju
problemi simbolike, a ne povesti. Ne nas naroito briga
jesu li Rip van Winkle, Kameruzzaman ili Isus Krist ikada
zaista ivjeli. Zanimaju nas njihove prie: a te su prie tako
rasprostranjene svetom pripisane raznim junacima u
raznim zemljama da pitanje o tome je li ovaj ili onaj mjesni nositelj te univerzalne teme bio povesna, iva linost,
ili pak ne, moe imati tek sekundaran znaaj. Naglaavanje povesnog elementa stvorit e zabunu; jednostavno e
pomutiti slikovnu poruku.
Koji je, onda, smisao prizora preobraenja? To nam pitanje valja postaviti. Ali kako bismo se mogli suoiti s njime na univerzalnom, a ne sektakom tlu, najbolje bi bilo
da prouimo jo jedan, jednako slavan primjer toga arhetipskog dogaaja.
On potjee iz hinduistike Pjesme gospodnje, Bhagavad Gite.;&* Gospodin, divni mladi Krina, inkarnaca je
Univerzalnog Boga Vinua; princ Arjuna njegov je uenik
i pratelj.
Ree Arjuna: Gospodine, dri li me sposobnim da ga
vidim, pokai mi, onda, o joginski majstore, svoj Nepromjenjivi Bitak. Gospodin mu ree: Vidi stotine i tisue
235
J
236
P
237
J
238
P
239
J
240
P
ma, vie se ne opire samoponitenju koje je preuvjet iznovnom roenju u shvaanju istine, te tako napokon postaje
zrela za veliko poistovjeenje. Posve rastoivi osobne
ambice, ona vie ne pokuava ivjeti, ve se svojevoljno
predaje svemu to se u njoj samoj moe zbiti; odnosno, postaje anonimna. Zakon u njoj ivi s njezinom svesrdnom
privolom.
Mnogo likova, napose u drutvenim i mitolokim kontekstima Orenta, predstavlja ovo konano stanje anonimne prisutnosti. Mudraci iz pustinjakih lugova i putujui
molitelji s upadljivom ulogom u ivotu i legendama Istoka; u mitu, likovi kao Putujui id (prezren, neznan, pa
ipak s velevrednim biserom u depu); otrcani prosjak na
kojeg huckaju pse; udesni bard-lutalica a glazba umiruje srce; ili prerueni bog, Wotan, Viracocha, Edu: to su
primjeri. Katkad luda, katkad mudrac, katkad obdaren
kraljevskim velianstvom; katkad luta, katkad nepomian
poput pitona, katkad bezazlena izraza lica; katkad aen,
katkad vrean, katkad neznan tako ivi ostvareni ovjek, navek sretan u vrhunskome blaenstvu. I kao to je
glumac uvek ovjek, odjenuo on kostim svoje uloge ili ga
stavio na stranu, tako je savreni znalac Neunitivoga uvijek ono Neunitivo, i nita drugo.;
'. S
&
to je, dakle, rezultat udesnog prolaska i povratka?
Bojno polje simbol je polja ivljenja, gdje svako stvorenje ivi od smrti drugoga. Spoznaja neizbjene krivnje ivota moe tako zgroziti srce da ovjek moe, kao Hamlet
241
J
ili Arjuna, odbiti nastaviti da ivi. S druge strane, kao veina nas ostalih, ovjek moe izmisliti lano, naposljetku
neopravdano, shvaanje sebe kao iznimne pojave u svetu, koja ne kriva poput ostalih, ve grei s opravdanjem,
jer predstavlja dobro. Takva umiljena krepost vodi do
pogrenog shvaanja ne samo sebe samoga, ve i prirode
ovjeka i kozmosa. Cilj mita jest dokinuti potrebu za takvim ivotnim neznanjem dovoenjem do pomirbe izmeu individualne svesti i univerzalne volje. A to se postie
shvaanjem stvarnog odnosa izmeu prolaznih fenomena
vremena i neunitiva ivota to ivi i umire u svima.
Ba kao to osoba odbacuje iznoenu odjeu i odeva
drugu, novu, tako utjelovljeno Ja odbacuje iznoena tela i
ulazi u druga, nova. Oruje Ga ne see; vatra Ga ne pali;
voda Ga ne moi; vjetar Ga ne isuuje. To se Ja ne moe ni
sasei ni spaliti ni smoiti ni sasuiti. Vjeno, sveproimajue, nepromjenjivo, nepokretno, Ja je zanavek isto.;0
ovjek u svetu djelovanja gubi uravnoteenost u naelu vjenosti ako strepi nad rezultatom svojih djela, ali
ako i njih i njihove plodove poloi u krilo ivoga boga, oni
e ga, poput rtve, osloboditi od uza mora smrti. Bez vezivanja uini djelo koje mora Predajui sva djelovanja
Meni, uma uperenog u Ja, oslobaajui sebe od udnje i
sebinosti, bori se neuznemiren tugom.;*
Moan uz taj uvid, spokojan i slobodan u djelovanju,
ushien to e kroz njegovu ruku protjecati milost Viracoche, junak je svjesno sredstvo uasnog, prekrasnog Zakona,
djelovao on kao mesar, jaha ili kralj.
Gwiona Bacha, kojega je prodrla baba Caridwen nakon to je okusio tri kapi iz otrovnoga kotla nadahnua, pa
se iznova rodio kao djetece i bio predan moru, sljedeega
242
P
243
J
244
P
245
J
246
P
guava dogaanje idueg trenutka. Kad je Kraljevi Vjenosti poljubio Kraljevnu Sveta, dokinuo je njezin otpor.
Ona otvori oi, probudi se i pogleda ga s dragou. Zajedno sioe stubama, a kralj se probudi, i kraljica, i cela
dvorska svita, i svi pogledae jedni druge razrogaeno. A
konji u dvoru ustadoe i protresoe se: lovaki psi poskoie i zamahae repovima: golubovi na krovu izvukoe glavice ispod svojih krila, obazree se i poletjee preko polja:
muhe na zidu opet se uzmuvae: plamen u kuhinji raspiri
se, razjari i stade kuhati veeru: peenka opet poe cvrati: i kuhar opali perau posua uku posred uha od koje
ovaj jauknu: i sluavka oerupa koko do kraja.;;
247
Joseph Campbell
K
J
250
K
S 12
pre svega mora potpaliti vatru svojim luima unutar nemani, ne bi li tako doveo do smrti kita i vlastita izbavljenja. Potpala vatre na ovaj nain simbolizira spolni in. Dva
tapa iz lui utini tap i vreteno poznati su kao enski,
odnosno muki tap; plamen je novostvoreni ivot. Junak
koji pali vatru u kitu predstavlja inaicu svetoga braka.
Ali u naoj eskimskoj prii prizor stvaranja vatre doivio je preinaku. ensko naelo utjelovilo se u krasotici
koju je Gavran susreo u velikoj odaji unutar ivotinje, dok
je sjedinjenje mukog i enskog dobilo odvojeni simbol u
istjecanju ulja iz cevi u upaljenu uljanicu. Kad je Gavran
okusio to ulje, uzeo je udjela u inu. Kataklizma koja je
usledila predstavljala je tipinu krizu u nadiru, okonanje staroga eona i zapoinjanje novoga. Tada je Gavranov
izlazak bio simbol uda ponovnoga roenja. Budui da su
251
J
252
K
253
J
254
K
255
Joseph Campbell
S I
256
S II
257
Joseph Campbell
S III
258
S IV
259
Joseph Campbell
S V
260
S VI
261
Joseph Campbell
S VII
262
S VIII
263
Joseph Campbell
S IX
264
S X
265
Joseph Campbell
S XI
266
S XII
267
Joseph Campbell
S XIII
268
S XIV
269
Joseph Campbell
S XV
270
S XVI
271
Joseph Campbell
S XVII
272
S XVIII
273
Joseph Campbell
S XIX
274
S XX
275
Joseph Campbell
S XI
276
S XII
277
Joseph Campbell
S XXIII
278
S XXIV
279
Joseph Campbell
II. DIO
Kozmogonijski ciklus
281
Joseph Campbell
P
E
. O #
%
Dananjem intelektualcu ne teko zakljuiti da simbolika mitologe nosi psiholoki znaaj. Psihoanalitika
postignua u prvom redu ostavljaju malo prostora za sumnju u to da su mitovi ili prirodom snovi, ili da su snovi
simptomi dinamike psihe. Sigmund Freud, Carl G. Jung,
Wilhelm Stekel, O<o Rank, Karl Abraham, Gza Rheim
i mnogi drugi u proteklih su nekoliko desetljea razradili
podrobno dokumentiranu suvremenu predaju tumaenja
sna i mita; premda se ovi lenici meusobno razlikuju,
u veliki ih pokret dananjice objedinjuje pozamaan skup
zajednikih poela. Nakon njihova otkria da bajka i mit
obrascima i logikom odgovaraju snovima, odavna omalovaavane himere davnanjeg ovjeka dramatino su se
vratile u prvi plan suvremene svesti.
Prema ovom gedanju, ini se da se putem udesnih
pripovesti navodnih opisa ivota legendarnih junaka,
moi prirodnih boanstava, duhova mrtvih i totemskih
predaka skupine daje simboliki izraz nesvjesnim eljama, strahovima i napetostima na kojima poivaju svjesni
obrasci ljudskog ponaanja. Drugim reima, mitologa je
psihologa, pogreno protumaena kao biograja, histori283
ograja i kozmologa. Suvremeni psihatar moe je iznova prevesti u pojmovlje koje joj pripada i tako za dananjicu sauvati bogato i rjeito svjedoanstvo najistananih
dubina ljudske prirode. Tada se, kao pod rendgenom, otkrivaju skriveni procesi enigme Homo sapiensa okcidentalne i orentalne, primitivne i civilizirane, suvremene i
arhajske. Celi prizor otvara nam se pred oima. Valja
nam ga samo iitati, izuiti stalne obrasce u njemu, analizirati im varace i temeljem toga doi do shvaanja dubokih sila to oduvek oblikuju ovjekovu sudbinu i nuno
nastavljaju odreivati kako na privatni, tako i na javni
ivot.
Ali kanimo li spoznati punu vrednost te grae, moramo imati u vidu da mitovi nisu posve usporedivi sa snovima. Prikazi obaju potjeu iz istih izvora nesvjesnih vrela
mate a i rjenik im je isti, ali mitovi nisu spontani proizvodi sna. Naprotiv, njihovi se obrasci svjesno oblikuju.
A namjerna im je uloga sluiti kao moan slikovni jezik
za priopavanje mudrosti iz predaje. To vredi ve i za
takozvane primitivne narodne mitologe. aman podloan transu i inicirani sveenik antilope nisu nevini mudrosti sveta, niti nevjeti u naelima priopavanja analogom. Metafore na temelju kojih ive i kroz koje djeluju
promiljane su, istraivane i razmatrane stoljeima ak
i tisuljeima; sluile su itavim drutvima, tovie, kao
uzdanice miljenja i ivljenja. Obrasci kulture oblikovali
su se prema njima. Mladi su stjecali obrazovanje, a stari
mudrost, kroz uenje, proivljavanje i shvaanje njihovih
djelotvornih inicacskih oblika. Jer oni doista dotiu i
uvode u igru ivotne energe cjelokupne ljudske psihe.
Oni spajaju nesvjesno s podrujima praktinog djelovanja,
284
E
285
286
E
287
. U%
&
Kao to svest pojedinca poiva na nonome moru u
koje uranja kad zaspi i iz kojega se tajanstveno budi, tako
se, u prizorima mita, univerzum sunovraa iz svevremenosti, na kojoj se uspostavlja i u koju se iznova rastae. I kao
to mentalno i tjelesno zdravlje pojedinca ovisi o urednom
istjecanju ivotnih sila u polje jave iz nesvjesne tame, tako
se i u mitu odravanje kozmikog poretka jami tek ureenim tokom sile iz izvora. Bogovi su simbolike personikace zakona to vladaju ovim tokom. Bogovi poinju
postojati u osvit sveta i rastau se u sumrak. Nisu vjeni
onako kako je no vjena. Tek s kraeg razdoblja ljudskog
postojanja kruenje kozmogonskog eona djeluje trajno.
Kozmogonski ciklus obino se prikazuje kao stalno
ponavljanje, kao svet bez kraja. U svako veliko kruenje esto se ukljuuju manja rastakanja, dok ciklus sna i
jave krui trajanjem ivotnog veka. Prema aztekoj inaici, svaki od etiru elemenata voda, zemlja, zrak i vatra
288
E
289
290
E
Tekom etvrtog razdoblja postojano se nastavlja postupno propadanje sveta i njegovih itelja. ovjekov ivotni vek i stas polako opadaju. Raa se dvadeset etvero
spasitelja sveta; svaki ponavlja vjenu jainistiku doktrinu kroz pojmove prikladne uvjetima svoga vremena. Ovo
razdoblje okonava tri godine i osam i pol mjeseci nakon
smrti Mahavire, posljednjega spasitelja i proroka.
Era u kojoj ivimo, peta u silaznom sledu, zapoela
je 9. g. p. n. e. i trajat e dvadeset jednu tisuu godina.
Nedan jainski spasitelj nee se roditi u tom vremenu, a
vjena jainska religa postupno e nestati. Re je o razdoblju nesputanog i postupno sve jaeg zla. Najvia ljudska
bia visoka su tek sedam lakata, a najdulji ivotni vek ne
nadilazi sto dvadeset pet godina. Ljudi imaju samo esnaest rebara. Sebini su, nepravini, nasilni, poudni, oholi i
gramljivi.
Ali u estoj od tih silaznih era stanje ovjeka i njegova
sveta bit e jo uasne. Najdulji e ivotni vek trajati
tek dvadeset godina; najvii e ljudski uzrast iznositi jedva
jedan lakat, uz bednih osam rebara. Dani e biti vrui,
noi hladne, zaraze e divljati, a kreposti nee biti. Oluje e
pustoiti svet i bivati sve snane prema izmaku razdoblja. Na koncu e sav ivot, ljudski i ivotinjski, kao i svo
biljno sjeme, biti primorano potraiti utoite u Gangesu,
bednim piljama i moru.
Silazni e niz zavriti, a uzlazni (utsarpin) zapoeti,
kad oluje i pustoenje dosegnu toku nepodnoljivosti.
Zatim e sedam dana neprestano kiiti, a padat e sedam
razliitih vrsta kie; tlo e se obnoviti, a sjeme proklati.
Grozna patuljasta stvorenja puste, gorke zemlje pomolit
e se iz pilja; vrlo postupno, postat e uoljiv blagi na-
291
292
E
Smatra se da ovaj zorni oblik prenosi temeljni svjetonazor orentalne lozoje. Danas je nemogue kazati je li
mit izvorno ilustrirao lozofsku formulu, ili je ona naknadno bila izvedena iz mita. Nedvojbeno je da mit potjee iz
davnine, ali to vredi i za lozoju. Tko moe znati kakva
su to razmiljanja gajili mudraci iz starine koji su stvorili
i uvali ovaj mit i preneli ga nasljednicima? Pri analiziranju i prodiranju u tajne arhajskog simbola esto se ne
moe izbjei dojam da se nae opeprihvaeno poimanje
povesti lozoje temelji na posve pogrenoj pretpostavci: konkretno, da apstraktna i metazika misao zapoinje
tek ondje gdje ju prvi put zatjeemo u sauvanim zapisima.
Filozofska formula koju kozmogonski ciklus ilustrira
kruenje je svesti kroz tri ravnine bitka. Prva ravnina jest
iskustvo jave: tu se spoznaju vrste, grube injenice izvanjskog svemira, obasjanog sunevim svjetlom i zajednikog
svima. Druga ravnina jest iskustvo sna: tu se spoznaju
uidna, istanana oblija osobnog, unutranjeg sveta to
sam sebe obasjava i istovrstan je sa sanjaem. Trea ravnina jest duboki san: bez snova, istinski blaen. U prvome se
susreu pouna ivotna iskustva, u drugome se ona promiljaju i stapaju sa sajnaevim unutarnjim silama, dok se
u treemu sve nesvjesno uiva i shvaa u prostoru unutar srca, odaji unutarnjeg nadzornika, poetka i svretka
svega.;9;
Kozmogonski ciklus valja shvatiti kao prolazak univerzalne svesti iz zone dubokog sna i nemanifestiranoga,
kroz san, do punine jave; a zatim natrag, kroz san, do bezvremenske tame. Kako je u stvarnom iskustvu svakog ivog bia, tako je i u velianstvenoj prilici ivoga kozmosa:
293
294
E
postojanja. ak i u svojim najkominim i naizgled najlakoumnim epizodama mitologa upuuje um ka tom nemanifestiranom to lei tik izvan vidokruga.
Starac Staraca, Neznanik Neznanih, ima oblik, pa
ipak ga nema, pie u kabalistikom spisu srednjevjekovnih Hebreja. Ima oblik kojim se univerzum uva, pa
ipak nema oblik, jer shvatiti se ne moe.;9> Taj Starac Staraca prikazuje se kao lice u prolu: uvek u prolu, jer se
skrivena strana nikad ne moe spoznati. Ime mu je Veliko
Lice, odnosno Makroprosopos; celi svet potjee iz vlasi
njegove sede brade. Ta brada, istina nad istinama, iznie
oko uu i sputa se oko ustu Svetoga; sputa se i uzdie,
prekriva obraze zvane prostorima obilata miomirisa; seda je od uresa: sputa se u ravnovjesju uravnoteene moi
i prua pokrov sve do sredine prsu. To je brada to resi,
istinita i savrena, a iz nje istjee trinaest vrela to pronose
najdragocjeni balzam divote. On se raspaava u trinaest
oblika. A univerzum sadri izvjesne oblike sukladne
trinaestima oblicima poteklim iz te uzviene brade, to se
otvaraju trinaestima dverima milosti.;9
Seda brada Makroprosoposa sputa se preko jo jedne
glave, Maloga Lica, odnosno Mikroprosoposa, prikazanog en face, s crnom bradom. A dok je oko Velikoga Lica
bez kapka i nikad se ne zatvara, oi Maloga Lica otvaraju
se i zatvaraju u sporome ritmu sudbine univerzuma. To
je otvaranje i zatvaranje kozmogonskog kruenja. Malo
Lice nosi ime BOG, a Veliko Lice JESAM.
Makroprosopos je Nestvoreni Nestvaratelj, a Mikroprosopos Nestvoreni Stvaratelj: tiina, odnosno slog
AUM, nemanifestirano i prisutnost imanentna u kozmogonskom kruenju.
295
296
E
Te Kore (Nitavilo)
Te Kore-tua-tahi (Prvo nitavilo)
Te Kore-tua-rua (Drugo nitavilo)
Te Kore-nui (Prostrano nitavilo)
Te Kore-roa (Dalekoseno nitavilo)
Te Kore-para (Suho nitavilo)
Te Kore-whiwhia (Lieno nitavilo)
Te Kore-rawea (Divno nitavilo)
Te Kore-te-tamaua (Opasano nitavilo)
Te Po (No)
Te Po-teki (Visea no)
Te Po-terea (Tekua no)
Te Po-whawha (Stenjua no)
Hine-make-moe (Ki nemirna sna)
Te Ata (Zora)
Te Au-tu-roa (Stalni dan)
Te Ao-marama (Sjajni dan)
Whai-tua (Prostor).
U prostoru su se razvila dva bezoblina bitka:
Maku (Vlaga [mukog roda])
Mahora-nui-a-rangi (Nebesko prostranstvo [enskog
roda]).
Iz njih su ponikli:
Rangi-potiki (Nebesa [mukog roda])
Papa (Zemlja [enskog roda]).
Rangi-potiki i Papa bili su roditelji bogova.;>
Iz nitavila povrh svih nitavil razvaju se svjetotvorne emanace, kao biljke, zagonetne. Deseta sastavnica
navedenoga sleda je no; osamnaesta je prostor ili eter,
297
okvir vidljiva sveta; devetnaesta je opreka muko-ensko; dvadeseta je univerzum koji vidimo. Takav sled
doarava dubinu podno dubine u otajstvu bitka. Razine
odgovaraju ponorima koje junak uspeva dosei pri pustolovini shvaanja sveta; nabrajaju duhovne slojeve poznate umu koji je meditacom svrnut u sebe. One predstavljaju bezdanost mrane noi due.;>&
Hebrejska kabala prikazuje proces stvaranja kao niz
emanaca iz onoga JESAM Velikoga Lica. Prva je glava
sama, u prolu, a iz nje proistjee devet velianstvenih
svjetala. Emanace se prikazuju i kao grane kozmikoga
stabla, koje stoji naopako, ukorenjeno u nedokuivoj visini. Svet koji vidimo obrnut je prikaz toga stabla.
Prema uenju indske lozofske kole Samkhya iz
osmoga stoljea p. n. e., nitavilo se kondenzira u element
eter, odnosno prostor. Iz njega se zgunjava zrak. Iz zraka
potjee vatra, iz vatre voda, a iz vode element zemlja. Sa
svakim elementom evoluira i osjetilna sposobnost koja ga
moe opaziti: sluh, dodir, vid, okus, te konano miris.;>
Jedan duhoviti kineski mit utjelovljuje ove emanace
elemenata u petoro uzvienih mudraca koji iskorauju iz
kugle kaosa to poiva u nitavilu:
Pre no to se nebo i zemlja meusobno razdvojie,
sve bae velika maglena kugla po imenu kaos. U to doba
oblikovae se duhovi petoro elemenata i zatim se razvie
u petoro staraca. Prvi se zvae uti starac, a on vladae zemljom. Drugi se zvae Crveni starac, a on vladae vatrom.
Trei se zvae Mrani starac, a on vladae vodom. etvrti
se zvae Knez drveta, a on vladae drveem. Peta se zvae
Majka kovina, a ona vladae kovinama.;>;
298
E
. B
#
-&
Prvo djelo kozmogonskih emanace je postavljanje
okvira prostorne pozornice sveta; drugi je stvaranje ivota u tom okviru: ivota polariziranog zbog samoobnavljanja kroz dvojno oblije mukog i enskog. Celi je proces
mogue predstaviti spolnim pojmovima, kao trudnou i
raanje. Ovaj pojam izvrsno opisuje drugo metaziko rodoslovlje Maora:
Od zaetka bujanje,
Od bujanja misao,
Od misli sjeanje,
Od sjeanja svest,
Od svesti udnja
Svet postade plodan;
U bledu treperanju bae;
299
No on iznjedri:
Silnu no, dugu no,
Najniu no, najviu no,
Gustu no, osjetnu,
No opipljivu,
No nevidljivu,
No smrtonosnu.
Od niega oploavanje,
Od niega bujanje,
Od niega obilje,
Mo bujanja,
ivi dah.
U praznini bae i stvori uzduh nad nama.
Uzduh to nad zemljom lebdi,
Silni svod nad nama bae uz ranu zoru,
I Mjesec se izdie;
Uzduh nad nama bae uz sjajno nebo,
I Sunce odande potjee;
Mjesec i Sunce odskoie, kao glavne oi neba:
Tad se Nebesa rasvetlie: rana zora, rani dan,
Podne: danja jara nebeska.
Gornje nebo s Hawaikem bae, i stvori zemlju.;>9
Otprilike sredinom devetnaestog stoljea je Paiore, natpoglavica polinezskog otoka Anae, nacrtao sliku poetaka stvaranja. Prva pojedinost ove ilustrace bio je krui
s dva elementa, Te Tumu, Temeljem (mukog roda), i Te
Papa, Stancem (enskog roda).;>>
Univerzum je bio poput jajeta, rekao je Paiore, a u
njemu su bili Te Tumu i Te Papa. Ono je konano raspuklo
i stvorilo tri sljedimina sloja donji je sloj podupirao tri
300
E
S 13
gornja. Te Tumu i Te Papa ostali su na najdonjemu, stvorivi ovjeka, ivotinje i biljke.
Prvi je ovjek bio Matata, stvoren bez ruku; umro je nedugo po svom nastanku. Drugi je ovjek bio Aitu, sazdan
s jednom rukom, ali bez nogu; i on je umro poput svoga
stareg brata. Konano, trei je ovjek bio Hoatea (Neboprostor), a on je imao savren oblik. Za njim je dola ena
imenom Hoatu (Plodnost Zemlje). Postala je supruga Hoatee i od njih je potekao ljudski rod.
Kad se najnii sloj zemlje ispunio stvaranjem, ljudi su
nainili otvor posred sloja nad njim kako bi mogli izai i
na njega, te se ondje nastanili, dovevi sa sobom biljke i ivotinje odozdo. Zatim su podigli trei sloj (kako bi oblikovao strop drugome) i konano se i ondje nastanili, tako
da su ljudska bia sad imala tri stanita.
301
Nad zemljom su bila nebesa, takoer sljedimina, svako s obzorjem koje se sputalo s njega i podravalo ga, drei se katkad i za zemaljsko obzorje; a ljudi su nastavili
raditi, irei jedno nebo nad drugim na isti nain, dok se
sve ne uredilo kako valja.;>
Glavni dio Paioreove ilustrace prikazuje ljude koji ire
svet i stoje jedni drugima na ramenima kako bi uzdigli
nebesa. Na najniem sloju toga sveta javljaju se dva prvotna elementa, Te Tumu i Te Papa. Sleva im stoje biljke i ivotinje koje su aeli. Zdesna se vide prvi izoblieni ovjek
i prvi uspjeno sazdani mukarci i ene. Na gornjem se
nebu javlja vatra okruena etirima likovima, to predstavlja jedan rani dogaaj u povesti sveta: Stvaranje univerzuma tek to je zavrilo kad Tangaroa, ljubitelj zlodjela,
zapali najvie nebo, ne bi li time sve unitio. Ali, nasreu,
irenje plamena opazili su Tamatua, Oru i Ruanuku, koji
su se brzo uspeli sa Zemlje i utrnuli poar.;>0
Motiv kozmikog jajeta poznaju mnoge mitologe; javlja se u grkoj orkoj, egipatskoj, nskoj, budistikoj i
japanskoj. U poetku ovaj svet tek nebitkom bae, itamo u jednom svetom hinduistikom djelu. On postojae.
On se razvae. On se u jaje pretvori. Ono se godinu dana
legae. Ono se raspoluti. Jedna polovica ljuske pretvori se
u srebro, a druga u zlato. Srebrna sad je zemlja. Zlatna sad
je nebo. Vanjska ovojnica sad je gorje. Unutarnja ovojnica
sad su oblaci i magle. ilice sad su reke. Tekuina iznutra sad je ocean. Eto, odatle se rodi ba ono Sunce.;>* Ljuska kozmikog jajeta svjetski je okvir prostora, dok plodna
mo sjemena u njemu oznaava neiscrpnu ivotnu dinamiku prirode.
302
E
303
304
E
305
. R% J
306
E
nastavati, tada iznenadan preobraaj zasjeni kozmiki prizor. Vie se ne ini da se oblija sveta kreu poput ivog,
rastueg, skladnog stvora, ve stoje tvrdoglavo, ili u najboljem sluaju inertno. Rekvizite na univerzalnoj pozornici
valja podesiti, ak i silom prilagoditi. Zemlja sad raa trnjem i ikom, ovjek jede kruh u znoju lica svoga.
Stoga se suoavamo s dva modaliteta mita. Prema jednome, demurke sile nastavljaju djelovati same od sebe;
prema drugome, one se prestaju zauzimati i ak se suprotstavljaju daljnjem napretku kozmogonskog kruenja.
Potekoe to ih donosi ovaj potonji oblik mita poinju
ak jo u dugome mraku prvotnoga zagrljaja kozmikih
roditelja iz kojeg e potei ivi stvorovi. Neka nam Maori
predstave ovu uasnu temu:
Rangi (Nebo) tako je nalegao na trbuh Pape (Majke Zemlje) da se djeca nisu mogla probiti iz maternice. Bahu
u neizvjesnu neredu, ratrkana svetom tame, a izgledae
ovako: neki puzae neki uspravno stajae podignutih
ruku neki leae na boku neki pak na leima, neki sagnuti, neki pognutih glava, neki podignutih nogu neki
kleae neki pipae po mraku Svi bahu obuhvaeni
zagrljajem Ranga i Pape
Konano se bia iz poroda Neba i Zemlje, umorna od
neprekidne tame, posavjetovae i ovako kazae: Odluimo sada to emo s Rangem i Papom, je li nam ih bolje
ubiti, ili ih razdvojiti. I ree Tu-matauenga, najee dete
Neba i Zemlje: Tako valja, ubmo ih.
I ree Tane-mahuta, otac uma i svih stvorova u njima
i od njih: Ne, ne valja tako. Bolje je da ih razdvojimo i postavimo nebo visoko nad nas, a zemlju sebi pod noge. Nek
307
S 14
308
E
dete, bog zraka Shu. Isti prizor nam opet podastiru drevni sumerski tekstovi na klinastom pismu, nastali u treem i etvrtom tisuljeu p. n. e. Prvo je bio praiskonski
ocean; praiskonski ocean stvorio je kozmiku goru, sastavljenu od sjedinjena neba i zemlje; An (Nebeski Otac) i Ki
(Zemaljska Majka) rodili su Enlila (Zranog Boga), koji je
zatim razdvojio Ana od Ki i zatim se sm sjedinio sa svojom majkom kako bi izrodio ovjeanstvo.;0+
Ali ako ova djela oajne djece djeluju nasilno, ona su
nita u usporedbi s opom sjeom roditeljske sile koju
zatiemo u islandskim Eddama i babilonskim Ploicama
o postanku. Ovdje se konana uvreda zadaje opisivanjem
demurke prisutnosti iz bezdana kao zle, mrane i
odurne. Sjajni mladni ratnici, koji sad preziru izvor koji
ih je iznjedrio, sjemenini lik duboka sna, po kratkom ga
postupku ubaju, seku uzdu i popreko i delove ugrauju u strukturu sveta. Ovim se postavlja obrazac pobjede u svim naim kasnim ubanjima zmaja, kao i poetak
vjekovne povesti junakih djela.
Prema navodu iz Edde, nakon to se zjapei bezdan;09
na sjeveru ispunio svetom kine studeni, a na jugu predjelom vatre, pa se ega s juga srela s ledenim rekama
to su se slevale sa sjevera, stao se luiti kvaani otrov.
Iz njega je nastala susnjeica i stegla se u mraz. Zatim se
mraz rastopio i zakapao; u kapima se zaeo ivot u liku
trome, divovske, dvospolne i polegle prilike po imenu
Ymir. Div je spavao, a pritom se znojio; jednom je nogom s
drugom dobio sina, dok su mu pod levom rukom izrasli
mukarac i ena.
Mraz se neprestano topio i kapao, te se iz njega izluila
krava Audhumla. Iz njezinih su vimena potekle etiri re-
309
ke mleka, koje su krepile Ymira. Ali krava se pak hranila tako to je lizala slane ledene grude. Prvoga dana dok je
lizala led, iz grude se pojavila ljudska kosa, drugoga dana
ljudska glava, a treega se dana pojavio itav ovjek, po
imenu Buri. Taj Buri je dobio sina (s nepoznatom majkom)
po imenu Borr, a Borr se oenio jednom keri divovskih
stvorova poniklih iz Ymira. Ona je rodila trojstvo Odina,
Vila i Vea, a oni su zatim ubili Ymira dok je spavao i isjekli mu telo na komade.
Iz Ymirova mesa izradie zemlju,
a iz slana znoja sinje more,
iz kostu brda, iz kose drvee,
a iz lubanje lk nebeski.
I iz obrva bogovi blaeni oblikovae
Midgard mukim sinovima,
a iz mozga oblake mrke uzdigoe
pod nebom pretee.;0>
U babilonskoj je inaici junak Marduk, bog Sunca; rtva je Tiamat uasna, zmajolika, u pratnji demonskih
rojeva ensko utjelovljenje samoga prvotnog bezdana:
kaos kao majka bogova, ali sada pretnja svetu. S lukom i
trozupcem, s mougom i mreom, i uz povorku bojnih vjetrova, bog se uspeo na bojna kola. etiri konja, uvjebana
da gaze sve pred sobom, bila su poprskana pjenom.
Ali Tiamat ne okrenu vratom,
Nepogreivim usnama buntovne rei kaza
Gospodar tad podie grom, mono svoje oruje,
I na razjarenu Tiamat ovu re posla:
310
E
311
312
E
'. N
#
#
Jednostavnost pria o nastanku sveta u nerazvenim
narodnim mitologama opreno se razlikuje od duboko
dojmljivih mitova iz kozmogonskog ciklusa.;* U njima
se ne otkriva nikakav dugotrajan napor na pronicanju u
otajstva to se kru iza prostornog vela. Kroz prazni zid
bezvremenosti tu prodire i ulazi sjenovit lik tvorca kako bi
sazdao svet oblika. Njegov je dan slian snu svojim trajanjem, uidnou i snagom okruenja. Zemlja se jo ne
skrutnula; tota jo valja uiniti kako bi postala primjereno stanite buduim ljudima.
Starac je putovao, priaju u plemenu Crna Noga iz
Montane; stvarao je ljude i ureivao svet. Doao je s
juga, putujui na sjever, stvarajui usput ivotinje i ptice.
Najpre je stvorio planine, prere, drvo i grmlje. I tako je
nastavio, putujui na sjever, stvarajui usput, postavljajui reke tu i tamo, i slapove na njima, postavljajui crvenu
boju tu i tamo u tlu ureujui svet kakvoga danas zna-
313
314
E
S 15
drugima ale. ena je bacila kamen u vodu, i potonuo je.
Eto, rekao je Starac, odredila si. Tu e im biti kraj.;*&
Ureivanje sveta, stvaranje ovjeka i odreivanje smrtnosti tipine su teme pripovesti o primitivnom tvorcu.
Teko je rei koliko se ozbiljno ili u kojem smislu te prie
shvaalo. Njihov mitoloki pristup posve je neizravan: recimo da je Starac uinio to i to. Mnoge pripovesti kategorizirane kao prie o stvaranju zacelo su se pre smatrale
popularnim bajkama nego knjigama postanka. Takvo poigravanje mitom poznaju sve civilizace, visoke kao i niske.
Prostoduni stanovnici mogu iz njih potekle prizore doivljavati s neprimjerenom ozbiljnou, ali u naelu se ne
moe rei da one predstavljaju doktrinu, odnosno lokalni
mit. Primjerice, Maori, od kojih potjeu neke od najistananih znanih kozmogona, imaju i priu o jajetu koje je
ptica bacila u praiskonsko more; raspuklo se, a iz njega su
izali mukarac, ena, djeak, djevojica, svinja, pas i kanu.
315
316
E
317
bilo, doao je avo Erlik. I Erlik je rekao psu: Gol si golcat. Obdarit u te zlaanim krznom preda li ove ljude bez
due meni u ruke. Predlog se svidio psu, pa je napasniku predao ljude koje je uvao. Erlik ih je oskvrnuo pljuvakom, ali nadao se u beg im je opazio kako stie Bog
da im podari ivot. Bog je vidio to se zbilo, pa je izvrnuo
ljudska tela naopake. Zbog toga imamo pljuvaku i neist u svojoj utrobi.;*0
Narodne mitologe prilaze prii o stvaranju tek u trenutku kad transcedentalne emanace prelaze u prostorne
oblike. Svejedno, one se ne razlikuju od velikih mitologija ni u jednom bitnom elementu dok vrednuju okolnosti
ljudskog ivota. Njihovi simboliki protagonisti odgovaraju vanou a esto i osobinama i djelima onima iz
viih ikonograja, a svet uda u kojemu se kreu upravo
je isti kao i onaj iz veih otkrivenja: svet i doba izmeu
duboka sna i budne svesti, zona gdje se Jedno razba u
mnogostruko, a mnotvo biva izmireno u Jednome.
318
319
S 16
Tad moan vjetar puhnu
nevreme s istoka
zapjeni more
i valove nadie.
Vjetar djevu zaljulja
ponesu vali curu
puinom plavom
svrh silnih kresta;
navjetri se rodnica
more je obremeni.
Sedam je stoljea Vodena Majka plutala s djetetom u
rodnici, ne mogavi ga roditi. Uputila je molitvu Ukku,
Starcu, vrhovnome bogu, a on je poslao patku krulju da
sve gnjezdo na njezinu koljenu. Kruljina jaja pala su s
320
321
Ali djetece joj je ostalo u telu i izraslo do sentimentalne srednje ivotne dobi:
Vinminen neroen
jo u njoj bard je vjeni.
Starina Vinminen
u majci poivae
trideset punih ljeta
i jo trideset zima
na mirnoj vodi
i burnom valu.
Misli on i promilja
kako li e ivjeti
u toj mranoj rodnici
u tesnu boravitu
mjeseine gdje nema
gdje se Sunca ne vidi.
Pa prozbori ovako
rei ove kaza:
Mjesee, pomozi mi,
Sunce, oslobodi me,
ti, Veliki Medvjede
savjetom me izvedi
kroz izlaz nepoznati
kroz dveri strane
iz gnezd malenih
i tesnih stanita!
Namjerniku zemlju daj;
pod nebesa me izvedi
da mjeseinu vidim
i blistavo mi Sunce
322
323
o ruke se osovi;
mjeseinu pogleda
Sunca se naue
Veliki Medvjed vidje
i zvezde nebeske.
Rodi se Vinminen
vrli bard tako nasta:
Svemajka ga iznese,
naini ga Ilmatar.++
. M
Univerzalna boica javlja se ljudima u nizu likova; jer
uinci su stvaranja mnogostruki, sloeni i meusobno
proturjeni kad se gledaju s motrita stvorenog sveta.
Majka ivota u isti je mah majka smrti; nosi krinku runih
demonica gladi i poasti.
Sumersko-babilonska astralna mitologa poistovjetila
je enske kozmike aspekte s fazama planeta Venere. Kao
zvezda Danica, bila je djevica, kao zvezda Veernica,
bila je drolja, kao gospa nonog neba, pak, Mjeseeva druica; a kad bi iezla od Suneva bljetavila, bila je paklena
baba. Svugdje gdje je dopro mezopotamski utjecaj osobine
svu boica dotakla je svjetlost ove nestalne zvezde.
Mit iz jugoistone Afrike, zabiljeen u plemenu Wahungwe Makoni iz June Rodeze, prikazuje vidove Venere-majke u sprezi s prvim stadima kozmogonskog
ciklusa. Ovdje je prvotni ovjek Mjesec; zvezda Danica
njegova je prva ena, zvezda Veernica druga. Ba kao
to je Vinminen izaao iz rodnice vlastitim naporom,
324
tako ovaj ovjek-Mjesec izlazi iz bezdanih voda. On i njegove ene bit e roditelji zemaljskih stvorenja. Priu smo
primili u ovome obliku:
Maori (Bog) sazda prvog ovjeka i prozva ga Mwuetsi (Mjesec). Stavi ga na dno Dsivoe (jezera) i dade mu rog
ngona pun ulja ngona.+9 Mwuetsi ivjae u Dsivoi.
Mwuetsi ree Maoru: Hou na zemlju. Maori ree:
Poalit e. Mwuetsi ree: Ipak, hou na zemlju. Maori
ree: Pa idi na zemlju. Mwuetsi izae iz Dsivoe i ode na
zemlju.
Zemlja bae hladna i prazna. Ne bilo ni trave, ni grmlja, ni drvea. Ne bilo ivotinja. Mwuetsi se rasplaka i
ree Maoru: Kako da tu ivim. Maori ree: Upozorih te.
Krenuo si putem koji vodi u smrt. Meutim, dat u ti druicu tvoje vrste. Maori dadne Mwuetsu djevu po imenu
Massassi, zvezda Danica. Maori ree: Massassi e ti dve
godine enom biti. Maori dadne Massasi potpaljiva.
Naveer Mwuetsi ue s Massasi u pilju. Massassi mu
ree: Pomozi mi. Potpalit emo vatru. Prikupit u chimandru (loivo) a ti vrti rusiku (vrtilicu potpaljivaa). Massassi
prikupi loivo. Mwuetsi zavrtje rusiku. Kad pripalie vatru, Mwuetsi lee s jedne strane, Massassi s druge. Vatra
gorjee izmeu njih.
Mwuetsi pomisli: Zato mi Maori dadnu ovu djevu? to u ja s ovom djevom Massassi? Kad se smrknu,
Mwuetsi uze rog ngona. Ovlai kaiprst kapi ulja ngona.
Mwuetsi ree: Ndini chaambuka mhiri ne mhirir (Vatru u
skokom preskoiti).+> Mwuetsi preskoi vatru. Mwuetsi
prie djevi Massassi. Mwuetsi dotae Massassino telo
pomadom na svom prstu. Zatim se Mwuetsi vrati u postelju i zaspa.
325
Mwuetsi se ujutro probudi i pogleda Massassi. Mwuetsi opazi da je Massasino telo nabreklo. Kad zora svanu,
Massassi poe raati. Massassi rodi trave. Massassi rodi
grmlje. Massassi rodi drvee. Massassi raae sve dok zemlju ne prekrie trave, grmlje i drvee.
Drvee izrastae. Izrastae sve dok ne dotae nebo. Kad
drvee dotae nebo, poe kiiti.
Mwuetsi i Massassi ivjae u obilju. Imadoe plodova i
ita. Mwuetsi sagradi kolibu. Mwuetsi izradi eljeznu lopatu. Mwuetsi izradi motiku i zasadi usjev. Massassi oplete zamke za ribe i poe loviti ribe. Massassi donosie drvo
i vodu. Massassi kuhae. Tako Mwuetsi i Massassi ivjahu
dve godine.
Nakon dve godine ree Maori Massassu: Vreme je.
Maori vrati Massassi sa zemlje u Dsivou. Mwuetsi stade
plakati. Gorko plakae i ree Maoru: to u ja bez Massassi? Tko e mi donositi drvo i vodu? Tko e mi kuhati?
Osam dugih dana plakae Mwuetsi.
Osam dugih dana plakae Mwuetsi. Tad Maori ree:
Upozorih te da ide u smrt. Ali dat u ti jo jednu enu.
Dat u ti Morongo, zvezdu Veernicu. Morongo e dve
godine uz tebe ostati. Zatim u je vratiti sebi. Maori dadne
Mwuetsu Morongo.
Morongo doe Mwuetsu u kolibu. Naveer Mwuetsi
htjede lei sa svoje strane vatre. Morongo mu ree: Ne lezi
ondje. Lezi sa mnom. Mwuetsi lee uz Morongo. Mwuetsi
uze rog ngona i namaza kaiprst pomadom. Ali Morongo
ree: Nemoj tako. Nisam kao Massassi. Namai sad svoja stegna uljem ngona. Namai moja stegna uljem ngona.
Mwuetsi tako i postupi. Morongo mu ree: Spari se sad sa
mnom. Mwuetsi se spari s Morongo. Mwuetsi zaspa.
326
Pred jutro se Mwuetsi probudi. Pogleda Morongo i vidje da joj je telo nabreklo. U zoru Morongo poe raati.
Prvoga dana Morongo rodi kokoi, ovce i koze.
Druge noi Mwuetsi opet lee s Morongo. Idueg jutra
Morongo rodi antilope i stoku.
Tree noi Mwuetsi opet lee s Morongo. Idueg jutra
Morongo rodi prvo djeake, a zatim djevojice. Djeaci roeni ujutro stasae do veeri.
etvrte noi Mwuetsi htjede opet lei s Morongo. Ali
nadie se oluja i Maori prozbori: Prekini. Hita u smrt.
Mwuetsi se prepade. Oluja proe. Tad Morongo ree Mwuetsu: Izradi vrata kojima e zatvoriti ulaz u kolibu.
Tako Maori nee moi vidjeti to radimo. Tako e moi
lei sa mnom. Mwuetsi izradi vrata. Njima zatvori ulaz u
kolibu. Zatim lee s Morongo. Mwuetsi potom zaspa.
Pred jutro se Mwuetsi probudi. Mwuetsi vidje da je
Morongino telo nabreklo. U zoru Morongo poe raati.
Morongo rodi lavove, leoparde, zme i korpione. Maori
to vidje. Maori ree Mwuetsu: Upozorih te.
Pete noi Mwuetsi htjede opet lei s Morongo. Ali Morongo ree: Gle, keri ti stasahu. Spari se s kerima. Mwuetsi pogleda svoje keri. Vidje da su naoite i stasale. Tako
lee s njima. Rodie mu djecu. Djeca roena ujutro stasae
do veeri. I tako Mwuetsi postade Mambo (kralj) velikoga
naroda.
Ali Morongo lee sa zmom. Morongo vie ne raae.
ivjae sa zmom. Jednog se dana Mwuetsi vrati Morongo i htjede lei s njom. Morongo ree: Prekini. Mwuetsi ree: Ali elim. On lee s Morongo. Pod Moronginim
krevetom leae zma. Zma ugrize Mwuetsa. Mwuetsi
se razboli.
327
328
od siline njegove reakce, ali zatim se oslobodio i pobjegao. Poduzetnost je prela na zajednicu potomaka. Simbolini, snom bremeniti likovi roditelja povukli su se u prvotni bezdan. Samo je ovjek preostao na ureenoj zemlji.
Kruenje je otilo dalje.
!. R
#
Potekou sad predstavlja svet ljudskog ivota. Pod
vodstvom praktinog suda kraljeva i sveenikih naputaka temeljenih na kockicama boanskog otkrivenja,+0 polje
svesti tako se skuplja da se iroke crte ljudske komede
gube u zbrci suprotstavljenih nakana. Nazori ljudi postaju
skueni, sposobni shvatiti tek opipljive, osvetljene povrine bitka. Pogled u dubinu uskrauje se. Bitni oblik ljudske agone vie se ne vidi. Drutvo posre u greke i nesree. Mali Ego je preoteo sudako sjedite Jastva.
Ovo je trajna tema mita i znani vapaj prorokih glasova. Ljudi ude za osobom koja e, u svetu izopaenih tela i dua opet predoiti inkarnirani zor. Taj mit poznajemo
iz vlastite predaje. Javlja se posvuda, pod raznim krinkama. Nakon to lik Heroda (krajnjeg simbola nepravednog,
nepopustljivog ega) dovede ovjeanstvo do dna duhovne
izopaenosti, okultne sile ciklusa same se pokreu. U neupadljivu se selu raa djeva koja e se odrati neoskvrnjenom od pomodnih zabluda svoga narataja: minatura
kozmike ene, nevjeste vjetra, stupa meu ljude. Njezina
rodnica, spremna i netaknuta poput praiskonskog bezdana, samom svojom spremnou priziva onu prvotnu snagu koja je oplodila svet.
329
Pa jednoga dana, dok je Mara kraj vrela krag punila, prikaza joj se aneo Gospodnji i ree: Blagoslovljena si,
Maro, jer u utrobi svojoj ti pripremi Gospodinu stanite.
Gle, svjetlost e nebeska sii i u tebi se nastaniti, i kroza te
itav svet obasjati.+*
Pria se posvuda pripoveda, i to tako zapanjujue
istovjetna u glavnim crtama da su prvi kranski misionari morali pomisliti kako to zacelo sm Sotona podvaljuje
rugla njihova uenja gdje god oni prionuli poslu. Fratar
Pedro Simn u svojoj knjizi Noticias historiales de las conquistes de Tierra Firme en las Indias Occidentales (Cuenca &>.)
izvjetava da je, nakon to se poelo pokrtavati narode
Tunja i Sogamozzo u junoamerikoj zemlji Kolumbi,
demon toga kraja poeo davati suprotne nauke. Izmeu
ostalog, nastojao je obezvrediti sveenikova nauavanja o
Utjelovljenju, izjavivi da do njega jo ne dolo; ali da e
ga Sunce netom prouzroiti: uzet e telo u rodnici djevice
u selu Guacheta, koju e oploditi zrakama, ne oskvrnuvi
joj nevinost. Vest se pronela itavim podrujem. I zbilo
se da je glavar dotinog sela imao dve nevine keri, a svaka je eljela da se to udo ostvari u njoj. One su tako poele
svakog jutra u praskozorje odlaziti iz oevih nastambi i vrtova; popele bi se na jedno od brojnih brda oko sela, okrenule prema izlazeem Suncu i namjestile tako da ih prve
Suneve zrake slobodno mogu obasjati. Trajalo je to danima, kad je Bog (e su prosudbe nedokuive) dopustio demonu da se zbude ono to je i kanio, upravo tako da jedna
ki zatrudni, kako je izjavila, sa Suncem. Nakon devet mjeseci na svet je donela velikog i vrednog hacuatu, kako
zovu smaragd. Uzela ga je, umotala u pamuk i stavila u
njedra, gdje ga je zadrala danima, nakon ega se preobra-
330
331
. N
#
Buddha je s neba u majinu rodnicu siao u liku mlijenobela slona. Aztekoj Coatlicue, Zmopletenoj Suknji, priao je bog u liku pernate kugle. Glave Ovidevih
Metamorfoza vrve nimfama koje saleu bogovi u raznim
krinkama: Jupiter kao bik, labud, zlatna kia. Svaki sluajno progutani list, svaki orah ili ak udah povjetarca mogu
dostajati da oplode spremnu utrobu. Sila zaetka je posvuda. A ve prema hiru ili sudbini trena, zaet e se ili junakspasitelj ili demon-zatornik sveta to se nikad ne zna.
Prikazi djevianskog roenja esti su u narodnoj predaji kao i u mitu. Jedan primjer e biti dovoljan: udna
narodna pripovest iz Tonge, dio maloga kruga pria o
naoitu ovjeku Sinilauu. Ova je pak posebno zanimljiva, ne zbog svoje iznimne apsurdnosti, ve zato to kroz
neosvetenu burlesku jasno iznosi svaki bitni motiv tipinoga junakovog ivotopisa: djeviansko roenje, potragu
za ocem, iskuenje, pomirbu s ocem, uzaae i krunidbu
djevianske majke i konano nebesku pobjedu pravih sinova, dok se oni lani peku.
332
333
epaju jednoga mladia i iseku ga. Tako naotrie bambusov no da ga iseku, ali kad mu stavie vrak na telo,
on samo skliznu s koe, a mladi viknu:
No je stavljen i klizi
Sjedi samo i gledaj nas
Bili mi poput tebe ili ne.
Zatim Sinilau upita to je to mladi rekao, pa mu ponovie stihove. Stoga on naloi da mu dovedu oba mladia,
te ih upita tko im je otac. Oni mu odvratie da je on sm
njihov otac. Sinilau poljubi pronaene sinove i ree im da
otiu po svoju majku. Stoga odoe u bazen, uzee koljku
i odnesoe je baki, koja je razbi, a na njenu mjestu se ukaza
ljupka ena po imenu Hina-to-stanuje-u-reci.
Zatim krenue natrag Sinilauu. Oba su mladia nosila
rogoine s resama kakve se zovu taufohua; ali majka je na
sebi imala vrlo lepu rogoinu kakva se zove tuoua. Dva
su sina ila spreda, a Hina za njima. Kad su doli do Sinilaua zatekli su ga gdje sjedi sa svojim suprugama. Mladii
su sjeli svaki na jedno Sinilauovo bedro, a Hina uz njega.
Zatim Sinilau naloi da se pripravi penica i dobro zaari;
pa uzee supruge i njihovu djecu, te ih ubie i ispekoe; ali
Sinilau se oeni Hinom-to-stanuje-u-reci.+&
334
P
. P
Preli smo dva stada: prvi, od neposrednih emanaca
Nestvorenog Tvorca do protonih no bezvremenskih likova mitoloke ere, i drugi, od tih Stvorenih Tvoraca do sfere
ljudske povesti. Emanace su se zgusnule, polje svesti
saelo. Ondje gdje su se neko vidjela uzrona tela, sada
tek njihovi drugostupanjski uinci postaju otri u maloj
zjenici vrstih injenica ljudskoga oka. Kozmogonski ciklus stoga vie nee iznositi bogovi, koji su postali nevidljivi, ve junaci, vie ili manje ljudske naravi, kroz koje se
ostvaruje sudbina sveta. Na ovoj crti mitovi o stvaranju
sveta ustupaju mjesto legendama kao u Knjizi Postanka nakon izgona iz vrta. Metazika prelazi u prapovest,
isprva mutnu i nejasnu, ali postupno sve podrobnu u pojedinostima. Junaci postaju sve manje bajkoviti, sve dok se
u konanici, u zavrnim stadima raznih lokalnih predaja,
legenda ne stopi sa zajednikom dnevnom svjetlou zabiljeenih vremena.
Mwuetsi, Mjeseev ovjek, bio je odsjeen poput zapela sidra; zajednica njegove djece otplovila je osloboeno u
danji svet budne svesti. Ali saznajemo da je meu njima
bilo izravnih sinova toga sad podmorskog oca, koji su, po335
put njegovih prvoroenaca, izrasli iz djece u mukarce tijekom jednog jedinog dana. Ti posebni nositelji kozmike
moi tvorili su duhovnu i drutvenu aristokracu. Ispunjeni dvostrukim nabojem stvaralake energe smi su bili
izvori otkrivenja. Takvi se likovi javljaju na pozornici praskozorja svake legendarne prolosti. Oni su junaci kulture,
utemeljitelji gradova.
Kineske kronike biljee da nakon to se zemlja uvrstila, a narodi stali naseljavati rene krajeve, meu njima
je vladao Fu Hsi, Nebeski car (*9;.-0;0. p. n. e.). Pouio je svoja plemena ribolovu mreama, lovu i uzgoju domaih ivotinja, razvrstao narod u klanove i uspostavio
brak. Iz nadnaravne ploice koju mu je povjerila ljuskava
neman u obliku konja iz voda reke Meng izveo je Osam
dagrama, do danas temeljnih simbola tradicionalne kineske misli. Rodio se udesnim zaeem nakon dvanaest
mjeseci boravka u majinoj utrobi; imao je zmsko telo
ljudskih ruku i volujske glave.+&;
Njegov nasljednik, Shen Nung, Zemaljski car (0;0.>*0. p. n. e.) bio je visok osam stopa i sedam palaca, ljudska tela, ali bikovske glave. udesno je zaet djelom zmaja. Posramljena majka ostavila je nedonoe na gorskom
obronku, ali divlje su ga zveri zatitile i othranike, a kad
je ona za to saznala dovela ga je kui. Shen Nung u jednom
je danu otkrio sedamdeset otrovnih biljaka i protuotrova:
kroz stakleni pokrov na trbuhu promatrao je varenje svake
biljke. Zatim je sastavio farmakopeju koja se i danas koristi. Izumio je plug i sustav trampe; kineski ga seljak oboava kao kneza itarica. U dobi od stotinu ezdeset osam
godina pridruio se besmrtnicima.+&+
336
P
337
. D
Pranji kulturni junak sa zmskim telom i bikovskom glavom od roenja je nosio u sebi spontanu kreativnu mo prirodnog sveta. To je bio smisao njegova
oblija. ovjeji se junak, pak, mora spustiti kako bi opet
uspostavio sponu s podljudskim. U tome lei, kao to smo
vidjeli, smisao junakove pustolovine.
Ali tvorci legende retko su se kad zadovoljavali tek
shvaanjem najveih junaka sveta pukim ljudskim biima koja su se probila kroz obzorja to ograniavaju njihove blinje i vratila s onakvim blagodatima kakva bi pronaao i bilo koji drugi ovjek sumjerljive vjere i hrabrosti. Ba
suprotno, uvek se teilo obdariti junaka iznimnim moima od samoga roenja, ili ak od trenutka zaea. itav
se junaki ivot prikazuje kao igrokaz udesa, na vrhuncu
kojega se odva velika sredinja pustolovina.
338
P
339
ravnine suvremenog ivota, gdje e kao ovjek preobraavati demurke potencale. Huang Ti imao je mo snivanja: to je bio njegov put silaska i povratka. Vinminenovo drugo, odnosno vodeno roenje vratilo ga je iskustvu
elementarnog. U prii o supruzi koljki s Tonge, povratak
je zapoeo roenjem majke: braa junaci ponikli su iz podljudske rodnice.
Junakova djela u drugom delu njegova osobnog ciklusa biti e razmjerna dubini njegova poniranja u prvome.
Sinovi supruge koljke uzdigli su se s razine ivotinja; tjelesnom su ljepotom bili nenadmani. Vinminen se preporodio iz elementarnih voda i vjetrova; mogao je stoga
bardskom pjesmom raspiriti ili umiriti elemente prirode
i ljudskog tela. Huang Ti putovao je kraljevstvom duha;
nauavao je sklad srca. Buddha se probio ak i kroz zonu
bogova-tvoraca i vratio iz nitavila; donio je spas od kozmogonskog kruenja.
Ako djela neke stvarne povesne linosti kazuju da je
bila junak, graditelji legende o njoj smislit e pustolovine
koje joj odgovaraju dubinom. Bit e prikazane kao putovanja u udesne predjele i valja ih tumaiti kao simbole, s
jedne strane, sputanja u nono more psihe, a s druge, predjela i vidova ljudske sudbine manifestiranih u dotinim
ivotima.
Akadskog kralja Sargona (oko 99. p. n. e.) rodila je
majka puanka. Oca mu se ne znalo. Stavljen u koaru
od rogoine i predan vodama Eufrata; reka ga je odnela
rataru Akku, koji ga je odgojio za vrtlara. Boica Itar bila
je naklona mladiu. Tako je konano postao kralj i car, slavljen kao ivui bog.
340
P
Chandragupta (etvrto stoljee p. n. e.), osniva hinduistike dinaste Maurya, bio je ostavljen u zemljanom
upu na pragu staje. Otkrio ga je stoar i uzeo ga za posinka. Kad se mali Chandragupta jednoga dana s drugom
djecom igrao Natkralja na Sudinome prestolju, naloio
je da se najgorim prestupnicima odseku ake i stopala;
zatim su se, na njegovu re, odrubljeni udovi smjesta vratili na mjesto. Kad je princ u prolazu opazio tu udesnu
igru, kupio je dete za tisuu harapana i kod kue prema
tjelesnim obiljejima otkrio da ono pripada Mauryama.
Roditelji pape Grgura Velikog (9+.?->+. n. e.) bili
su blizanci-plemii koje je avo nagnao na rodoskvrnue. Majka ga je iz pokore povjerila moru u koarici. Nali
su ga i podigli ribari i u dobi od est godina poslali sveenicima u klotar na odgoj. Ali on je elio ivjeti kao vitez-ratnik. Stupio je u barku i udesno otplovio u zemlju
svojih roditelja, gdje je osvojio ruku kraljice za koju se
uskoro ispostavilo da je njegova majka. Otkrivi to drugo
rodoskvrnue, Grgur je sedamnaest godina u pokori ostao
privezan lancima za hrid nasred puine. Kljueve lanaca
bacili su u more, ali kad su ih na isteku tih dugih godina
otkrili u trbuhu ribe, to se protumailo kao znak providnosti: pokajnika su odveli u Rim, gdje je s vremenom bio
izabran za Papu.+&
Karla Velikog (+.-0&+.) u djetinjstvu su ugnjetavala
stara braa, pa je pobjegao u saracensku panjolsku. Ondje je pod imenom Mainet kralju uinio iznimne usluge.
Preveo je kraljevu ki na kranstvo i u tajnosti se dogovorio vjenati s njom. Obavivi i druga junaka djela, kraljevski se mladi vratio u Francusku, gdje je svrgnuo bive
ugnjetavae i pobjedonosno preuzeo krunu. Zatim je vla-
341
342
P
343
Majka se rastui, pa ree sinu: Jao, to te rodih u vreme Nimrodova kraljevanja. Zbog tebe je sedamdeset tisua muke djece pobeno, a mene strava zbog tebe hvata,
da ne uje da postoji, da te ne sasee. Bolje da u ovoj peini strada nego da te moje oi vide gdje mi te na prsima
ubaju. Ona uze svoje haljine pa u njih umota djeaka.
Zatim ga ostavi u peini, rekavi ovako: Gospodin bio uz
tebe, ne iznevjerio te i ne napustio te.
Tako ona ostavi Abrahama u peini, bez dojilje, a on
poe plakati. Bog posla Gabrela da ga podoji, a aneo
uini da mleko djetetu tee iz malog prsta desne ruke,
pa ga Abraham sisae do deseta dana ivota. Tada usta i
prohoda, izae iz peine i poe rubom doline. Kad sunce
zapade i zvezde zasjae, on ree: Ta to su bozi! No zora
svanu i zvezde se vie ne vidjee, a tad on ree: Njih tovati neu, jer bozi nisu. Nato granu sunce, a on ree: Ovo
je moj bog, njega u slaviti. No sunce opet zapade, a on
ree: Ne to bog, pa kad opazi mjesec, prozva njega bogom svojim, kojemu e odavati boanske poasti. Zatim se
mjesec smrknu, a on viknu: Ta ni ovo ne bog! Ima Jedan
koji sve njih pokree.+
Crne Noge iz Montane pripovedaju o mladom borcu
Kut-o-yisu kojeg su skrbnici otkrili kad su starac i starica
zakuhali ugruak bivolje krvi u loncu. Iz lonca se umah
zau kao da to dete plae, kao da ga boli, pee ili pri.
Pogledae u kuhalo, vidjee maloga djeaka i smjesta ga
izvadie iz vode. Silno se iznenadie Sad, etvrtoga
dana dete im ree: Zaveite me uzama redom za svaku
od potpornih greda kolibe, pa kada do zadnje doem, iz
uza u ispasti i odrastao biti. Starica tako i uini; dok ga
344
P
345
346
P
347
348
P
349
350
P
351
!. J
Mjesto junakova roenja, ili daleka izgnanika zemlja
iz koje se vraa kako bi poinio zrela djela meu ljudima,
sredite je, odnosno pupak sveta. Ba kao to se iz podzemnog vrela iri mrekanje na povrini, tako oblici univerzuma kruno istjeu iz tog izvora.
352
P
353
ja sam sm. elio bih sada na put poi i sebi srodnu suprugu nai; elio bih ogledati snagu svoju spram onih koji
moje su vrste; elio bih upoznati ljude ivjeti onako kako
ljudi ive. Ne uskrati mi blagoslova; unizno te molim. Klanjam ti se i pred tobom na koljena padam.
Nato lie drveta zauta, a blaga, mlenobela kiica pade s njega na Beloga Mladia. Osjeti se daak topla
vjetra. Drvo se stade naprezati, a iz njegova korenja do
pojasa se pomoli enstven lik: ena srednjih godina, usrdna izraza lica, rasputene kose i obnaenih grudi. Boica
ponudi mladia mlekom iz bujne dojke, a nakon to ga
se naue, outje kako mu se snaga ustostruuje. Pritom
boica obea mladiu svaku sreu i blagoslovi ga tako da
mu ni voda, ni vatra, ni eljezo, ni ita drugo nikada nee
moi nauditi.+;&
Junak odlazi s pupanog mjesta u ostvarenje svoje sudbine. Njegova zrela djela izlevaju stvaralaku snagu u
svet.
Zapoja stari Vinminen;
jezera zali, zemlju strese,
S 17
354
P
355
356
P
357
358
P
S 18
lila: grad Uruk on smodi i zidinu mu razori. Sa ivljem
Uruka on boj povede i zarobi ga i u lancima sprovede kroz
Enlilove dveri. Sargon, kralj Akada, boj povede s ovjekom iz Ura i porazi ga; grad mu smodi i zidinu razori. ENinmar smodi i zidinu mu razori, i celi mu teritor od
Lagaa do mora smodi. Oruje u moru opra
. J
Premo preoteta od nepratelja, sloboda izbavljena iz
pakosti udovita, ivotna energa osloboena od stege
tiranina Svedrca simbolino je prikazana kao ena. To
je ona djeva iz nebrojenih pogubljenja zmajeva, nevjesta
oteta od ljubomorna oca, djevica spaena od neljudskog
ljubavnika. Ona je drugi dio samoga junaka jer svatko
je oboje: ako on ima status svjetskoga vladara, ona ima
status sveta, a ako je on ratnik, ona je slava. Ona je prilika
359
360
P
Scathach je stanovala na otoku, a do tog se otoka stizalo samo nezgodnim mostom: imao je dve niske strane
i povieni srednji dio, pa kad god bi netko skoio na jedan njegov kraj, druga bi se strana podigla i bacila ga nauznak. Cuchulainn je triput tako pao. Zatim ga je spopalo
ono izoblienje, pa se pridigao, skoio na poetak mosta
i junakim skokom lososa naskoio na sredinu; druga se
strana mosta ne stigla posve pridii kad je doao do nje,
pa se bacio s nje i dospio na tlo otoka.
Ratnica Scathach imala je ki kako to u nemani esto
biva a ta mlada djeva, onako samotna, nikad jo ne vidjela nita ni izdaleka lepo poput momka koji je zrakom
stigao u utvrdu njezine majke. Kad je od mladia ula
to kani, opisala mu je kako e najbolje nagovoriti njezinu majku da ga poui tajnama nadnaravna ojstva. Valja
mu junakim skokom lososa naskoiti na veliku tisu gdje
Scathach pouava svoje sinove, staviti joj ma meu grudi
i otvoreno kazati to eli od nje.
Sledei njezine upute, Cuchulainn je od ratnice-arobnice pridobio poznavanje njezinih znanja, brak s njezinom keri bez plaanja otkupa za nevjestu, saznanje svoje
budunosti i spolni odnos s njom samom. Ondje je ostao
godinu dana i za to vreme pomogao u silnoj bici protiv
amazonke Aife, koja je s njim dobila sina. Konano, pogubivi babu koja mu se ispreila pri prolazu uska puta du
ruba litice, zaputio se kui u Irsku.
Nakon jo jedne bojne i ljubavne pustolovine Cuchulainn se vratio i otkrio da je Forgall Lukavi i dalje protiv
njega. Ovaj put je naprosto odnio njegovu ki i vjenao se
s njome na kraljevu dvoru. Sama pustolovina dala mu je
sposobnost da smodi sve zapreke. Jedino ga je jedilo to
361
to je njegov ujak, kralj Conchobar, iskoristio svoju kraljevsku povlasticu nad nevjestom pre nego to je ona i
slubeno pripala mladoenji.+;*
Motiv teke zadae kao preduvjeta za branu postelju
potka je junakih djela svih vremena i diljem celoga svijeta. U priama ovog tipa roditelj ima ulogu Svedrca; junakovo vjeto rjeenje zadae ravno je pogubljenju zmaja.
Nametnute kunje nemjerljivo su teke. One kao da predstavljaju apsolutno protivljenje roditelja-bauka da ivot
nastavi svojim tokom; pa ipak, kad se pojavi dolian kandidat, nedna zadaa na svetu ne preteka za njegovu
vjetinu. Neslueni pomagai i uda prostora i vremena
pospjeuju njegov naum; sama sudbina (djeva) pripomae
mu i razotkriva slabu toku u roditeljskom sustavu. Prepreke, okovi, provale, svakovrsne krinke rastau se pred
nadmonom junakovom prisutnou. Oko nepreporna
pobjednika smjesta opaa nedostatak na svakoj tvravi
okolnosti, a njegov ga udarac moe raskoliti u irok procjep.
Najrjeita i najdublja pojedinost u ovoj ivopisnoj
Cuchulainnovoj pustolovini onaj je jedinstveni, nevidljivi
put koji se junaku ukazao kotrljanjem kotaa i jabuke. Valja ga iitati kao simbol i pouku o udu sudbine. ovjeku
koji ne bludi od samoga sebe zbog uvstava temeljenih na
povrini onoga to vidi, nego hrabro odgovara na dinamiku vlastite prirode ovjeku koji je, kako to Nietzche kae,
kota to se sam kotrlja potekoe se istapaju, a iroka
se i nepredviena staza otvara pred njim dok ide dalje.
362
P
. J
Junak djelovanja ostvaruje ciklus i u ivi trenutak sprovodi impuls koji je isprva pokrenuo svet. Kako je paradoks dvostrukog arita zapreen naim oima, smatramo da se djelo postie odvanom rukom sred opasnosti i
silne boli, dok je s drugog motrita ono, poput Mardukovog arhetipskog zmajo-pogubljenja Tiamat, tek ostvarivanje neizbjenog.
Vrhunski junak, meutim, ne onaj koji tek nastavlja
dinamiku kozmogonskog kruenja, ve onaj koji iznova
otvara oko tako da se kroz sve dolaske i odlaske, naslade i agone svjetske panorame, ona Jedna Prisutnost opet
moe opaziti. Ovo trai dublju mudrost od onoga prvog,
a posljedica mu ne obrazac djelovanja, nego znakovitog
predstavljanja. Simbol prvoga je vrli ma, a drugoga ezlo
ovlasti, ili knjiga zakona. Karakteristina pustolovina prvoga je osvajanje nevjeste nevjesta je ivot. Pustolovina
drugoga je odlazak ocu otac je ono nevidljivo neznano.
Pustolovine drugoga tipa izravno pristaju u obrasce
religske ikonograje. ak i u jednostavnoj narodnoj pripovesti odjednom se otkre dno kad otac djevice jednoga
dana upita majku: Tko mi je otac? Pitanje dotie problem
ovjeka i nevidljivoga. Poznati mitski motivi pomirbe neizbjeno slede.
Junak Puebla, djeak Krag, postavio je to pitanje svojoj
majci. Tko mi je otac? upita je. Ne znam, ree mu ona.
Opet je upita: Tko mi je otac? ali ona samo plakae i ne
odgovori mu. Gdje ivi moj otac? upita je. Ona mu ne znae rei. Sutra idem pronai oca. Ne moe nai oca, ree
mu ona. Nikad ne bah ni s jednim momkom, te nema
363
364
P
krokozmiko zrcalo makrokozmosa. Vidjeti ga znai ugledati znaenje bitka. Iz njegove prisutnosti poniu blagodati; njegova re je vjetar ivota.
Ali u linosti oeva predstavnika moe doi do kvarenja. Jednu takvu krizu opisuje perzska zoroastranska legenda o Demidu, caru iz Zlatnoga doba.
Svi prestolje pogledae, i ne vidjee i ne ue
Nikoga do Demida, samo on bae Kralj
to svaku misao upa; i u hvalospjevima
I iskazima oboavanja tome smrtniku,
Zaboravie tovati velikoga Tvorca.
Uznosito on se tada velmoama obrati,
Open njihovim glasnim pljeskanjem:
Nema mi ravna, jer meni zemlja sav
Nauk svoj duguje, nikad ne postojae
Vladavina poput moje, dobrohotna
I velianstvena, to iz napuene zemlje tjera
Poast i neimatinu. Kuna radost i poinak
Iz mene proistjeu, sve to je dobro i veliko
Moj nalog eka; sveopim se glasom
Uglas izrie sjaj mojega vladanja
to nadilazi sve ljudskom srcu prispodobivo,
A ja sam jedini vladar sveta.
im te rei sioe s njegovih usana,
Ohole rei to nebesa vreaju,
Zemaljski mu dinost uminu svi jezici nato
Zaagorie i odvaie se. Demidov dan
U mrak pree, sav njegov sjaj utrnu.
to ree Moralni? Dok kraljem bio si
Podanici sluae te, ali svatko tko
365
'. J
#
Valja razlikovati dva stupnja inicace u oevome boravitu. Iz prvoga se sin vraa kao poslanik, ali iz drugoga
sa spoznajom ja i otac smo jedno. Junaci ovog drugog,
najvieg prosvjetljenja iskupitelji su sveta, takozvane inkarnace, u najviem smislu. Njihovi se mitovi otvaraju
kozmikim razmjerima. Njihove rei nose autoritet vii
od svega to izriu junaci ezla i knjige.
Svi me gledajte. Ne svrite pogled, rekao je junak
Apachea Jicarilla, Ubojica Dumana. Sluajte to kaem.
Svet je velik upravo kao moje telo. Svet je krupan kao
moja re. I svet je krupan kao moje molitve. Nebo je veliko upravo kao moje telo, moje rei i moja molitva. Isto
366
P
367
tvovanje i velik turnir. Prihvatili su poziv. Kravari su, zajedno s braom, doli i utaborili se izvan gradskih zidina.
Krina i njegov brat Balarama otili su pogledati udesa grada. Bilo je tu divnih vrtova, palaa i lugova. Sreli
su peraa i zamolili ga da im dade lepe odjee; kad ih je
odbio s podsmehom, silom su uzeli odjeu i vrlo se naoito uredili. Uto je grbava ena zamolila Krinu da joj dopusti da mu namae telo kremom od sandalovine. Priao joj
je, stao na njezina stopala, primio je s dva prsta pod bradu
i podigao je, uinivi je uspravnom i lepom. I rekao joj je:
Nakon to pogubim Kansa, vratit u se i biti s tobom.
Braa su dola na prazno igralite. Ondje je bio postavljen luk boga ive, golem poput tri palme, silan i teak.
Krina je priao luku i napeo ga, a on je uz silan prasak pukao. Kans je uo taj zvuk u svojoj palai i zgranuo se.
Tiranin je poslao vojsku da ube brau u gradu. Ali
momci su nadvladali vojnike i vratili se u svoj tabor. Rekli
su kravarima da su se zanimljivo proveli, a onda su veerali i legli.
Kans je te noi imao zloslutne snove. Kad se probudi,
naredio je da se igralite priredi za turnir i da se trubljama
objavi zbor. Krina i Balarama stigli su kao ongleri u pratnji svojih pratelja kravara. Kad su proli kroz dveri, naili su na ljutita slona spremnog da ih zgazi, monog poput
deset tisua obinih slonova. Voza ga je usmjerio ravno
na Krinu. Balarama ga je tako udario akom da je zastao
i ustuknuo. Voza ga je opet potjerao, ali dva brata su ga
oborila na tlo, mrtvog.
Mladii su izali na polje. Svatko je vidio ono to mu
je vlastita narav otkrivala: hrvai su smatrali Krinu hrvaem, ene su u njemu vidjele blago ljepote, bogovi su ga
368
P
369
370
P
. J
Pre nego to preemo na zadnju epizodu ivota, valja spomenuti jo jedan tip junaka: sveca odnosno asketa,
onoga koji je odbio svet.
Obdaren istim shvaanjem, obuzdavi jastvo vrstoom, odvrativi se od zvuka i drugih predmeta, odustavi od ljubavi i mrnje; nastanivi se u samoi, jedui tek
malo, drei pod paskom svoj govor, telo i um, stalno posveen meditiranju i usredotoavanju, te oslobaanju od
strasti; odrekavi se varke i moi, oholosti i pohote, srdbe
i posjeda, spokojan u srcu i slobodan od ega on postaje
vredan sjedinjenja s neunitivim.++>
Obrazac predstavlja odlazak ocu, ali njegovom nemanifestiranom umjesto manifestiranom vidu: poduzimanje
koraka koji je Bodhisa<va odbio: onoga bespovratnog.
Ne cilj postii paradoks dvostrukog motrita, ve konano pravo na nevieno. Ego izgori. Poput uvela lista na
vjetru, telo se jo kree zemljom, ali dua se ve rastoila
u oceanu blaenstva.
Toma Akvinski je zbog mistikog iskustva pri celebriranju mise u Napulju odloio pero i tintu na policu i dru-
371
372
P
. J
%
Posljednji in junakova ivotopisa smrt je, odnosno
odlazak. Njime se epitomizira celi smisao ivota. Ne treba ni rei da junak uope ne bi bio junak kad bi ga smrt i
najmanje plaila; prvi uvjet je izmirenje s grobom.
Dok je sjedio pod Mamreovim hrastom, Abraham vidje gdje neto bljesnu i osjeti sladak miomiris, te se okrenu i vidje gdje mu Smrt prilazi u silnoj slavi i ljepoti. I
Smrt ree Abrahamu: Ne misli, Abrahame, da je ova ljepota moja, ili da ovakova svakom ovjeku dolazim. Ne,
tek za onoga kreposna poput tebe ovako u se okruniti i
doi mu, ali onome grenom doi u silno iskvarena, njegovim se gresima okruniti i uzdrmati ga silovitim strahom, da u beznae ga stjeram. Abraham joj ree: A jesi li
373
374
P
375
Ili, prema drugoj predaji, on se na obali spalio na pogrebnoj lomai, a iz njegova pepela izletjele su ptice arena
perja. Njegova je dua postala zvezda Danica.+9&
Junak eljan ivota moe se odupreti smrti i na izvjesno vreme odgoditi svoju sudbinu. Zapisano je da je
Cuchulainn u snu uo krik, tako uasan i strahovit da kao
vrea pade na tlo iz postelje, u istonome krilu svoje kue.
Istrao je nenaoruan, a za njim i njegova ena Emer, nosei mu oruje i odjeu. I otkrio je koe s upregnutim kestenjastim konjem sa samo jednom nogom, kojemu je motka
prolazila telom i izlazila kroz elo. U koi je sjedila ena
crvenih obrva, zagrnuta grimiznim platem. Vrlo krupan
ovjek hodao je uz kou, takoer u grimiznu kaputu, i tjerao kravu ravastim tapom od bademovine.
Cuchulainn je izjavio da je krava njegova, ena mu se
usprotivila, a Cuchulainn je nato zatraio da mu kae zato mu se obraa ona, a ne krupni ovjek. Odgovorila mu
je da je taj ovjek Uar-gaeth-sceo Luachair-sceo. Pa, nema
sumnje, ree Cuchulainn, ime mu je zapanjujue dugo!
ena s kojom zbori, ree krupni ovjek, zove se Faebor beg-beoil cuimdiui folt sceub-gairit sceo uath. Pravite budalu od mene, ree Cuchulainn, pa skoi u kou,
stopalima joj nagazi na ramena i postavi koplje na njezin
razdjeljak. Ne igraj se otrim orujem po meni! ree ona.
Reci mi onda svoje pravo ime, ree Cuchulainn. Odmakni se prvo od mene, ree ona. Satiriarka sam, a ovu
kravu vodim kao nagradu za jednu pjesmu. Da ujemo
tu tvoju pjesmu, ree Cuchulainn. Samo se ti udalji, ree
mu ena; nee me smekati drmanjem nad mojom glavom.
376
P
Cuchulainn se odmaknuo i stao izmeu dva kotaa koe. ena mu je uputila izazivaku i uvredljivu pjesmu.
Pripravio se da opet skoi, ali u tren oka su konj, ena, koa, ovjek i krava nestali, a na grani drveta nala se crna
ptica.
Opasna si ti arobnica! ree Cuchulainn crnoj ptici;
jer sada shvati da je to boica boja, Badb, odnosno Morrigan. Da sam samo znao da si to ti, ne bismo se ovako
rastali. To to si uinio, odgovori mu ptica, zlu e ti sreu doneti. Nita ti meni ne moe, ree joj Cuchulainn.
Naravno da mogu, ree ena; ja nad tvojim odrom bdijem i bdjet u.
arobnica mu jo ree da vodi kravu s vilin-brda Cruachana na parenje s bikom krupnoga ovjeka, koji je Cuailgne; a kad joj tele godinu dana navri, Cuchulainn e
umreti. Ona e ga sama napasti dok se bude borio na nekom gazu s ovjekom snanim, pobjednikim, spretnim,
uasnim, neumornim, plemenitim, hrabrim, silnim poput
njega samoga. Postat u jegulja, rekla je, i omom ti sapeti stopala u gazu. Cuchulainn je razmenio pretnje s
njom, a ona se izgubila u zemlji. Ali idue godine, na pretkazanom okraju na gazu, on ju je nadvladao i uspio doivjeti smrt nekog kasneg dana.+9
udnovat, moda propan odjek simbolike spasenja
u onome svetu nejasno odjekuje zakljunim odlomkom
narodne pripovesti Puebla o djeaku Kragu. Mnogo ih
ivjae dolje u izvoru, ena i djevojaka. Sve one otrae
do djeaka i stadoe ga grliti jer im bae drago to im je
u kuu stiglo njihovo dete. Tako je djeak pronaao oca,
ali i tetke. I tako, djeak je ondje prenoio, sutradan otiao
kui i kazao majci da je pronaao oca. Nato se majka ra-
377
378
P
379
viu, i ruke ire i glasno viu, i naglavce padaju na tlo i kotrljaju se tamo-amo, govorei: Blagoslovljeni samo to ne
preao u Nirvanu; Sretni samo to ne preao u Nirvanu;
Svjetlost Sveta samo to ne nestala s vidika. Ali boanstva koja su slobodna od strasti, brina i svjesna, strpljivo
to podnose, govorei: Sve je prolazno. Kako je mogue da
ita to je roeno, to je nastalo, to je ureeno i unitivo,
ne bude uniteno? Takvo stanje ne mogue.
Zavrni razgovori nastavili su se neko vreme, a u njima je Blagoslovljeni pruio utjehu svojim sveenicima. Zatim im se obratio ovako:
A sada, sveenici, opratam se od vas; sve sastavnice
bitka prolazne su; marljivo radite na svome spasenju.
I to bae zadnja re Tathagate.
Nato Blagoslovljeni ue u prvi trans; uzdigavi se iz
prvog transa, ue u drugi trans; uzdigavi se iz drugog
transa, ue u trei trans; uzdigavi se iz treeg transa, ue
u etvrti trans; uzdigavi se iz etvrtog transa, ue u predio beskraja svemira; uzdigavi se iz predjela beskraja svemira, ue u predio beskraja svesti; uzdigavi se iz predjela beskraja svesti, ue u predio nitavila; uzdigavi se iz
predjela nitavila, ue u predio bez opaaja i bez neopaaja; uzdigavi se iz predjela bez opaaja i bez neopaaja,
stie u prestanak opaaja i osjeta.
Nato asni Ananda ovako reknu asnome Anuruddhi:
asni Anuruddha, Blagoslovljeni je preao u Nirvanu.
Ne, brate Ananda, Blagoslovljeni jo ne preao u nirvanu; stigao je u prestanak opaaja i osjeta.
Nato se Blagoslovljeni uzdie iz prestanka opaaja i
osjeta, te ue u predio bez opaaja i bez neopaaja; uzdie
380
P
381
Joseph Campbell
R
. K
%
Silni junak iznimnih moi onaj koji moe podii goru
Govardhan prstom i ispuniti sebe uasnom slavom svemira svatko je od nas: ne ono tjelesno ja vidljivo u zrcalu,
ve onaj unutarnji kralj. Krina kae: Ja sam Jastvo to sjedi u srcu svih stvorenja. Ja sam poetak, sredina i kraj svih
bia.+9> Upravo je ovo smisao molitvi za umirue u trenutku osobnog rastakanja: da se pojedinac sad vrati besprekornoj spoznaji onog svjetotvornog boanstva koje mu se
za ivota odraavalo u srcu.
Kad onemoa onemoala ona od starosti ili od bolesti ova osoba oslobaa se od ovih udova ba kao to se
mango, smokva ili bobica oslobaa stapke; i hita, ve prema mjestu ulaska i roenja, natrag u ivot. Kao to plemii, redarstvenici, koai i seoski glavari ekaju s hranom,
piem i odajama kralja koji stie, viui: Evo ga! Evo ga!
upravo tako sve eka onoga koji to znade, viui: Evo Neunitivoga! Evo Neunitivoga!+9
Ista ideja izraena je ve u Lesnim tekstovima staroga
Egipta, gdje umrli pjeva o sebi kao o sjedinjenome s Bogom:
383
384
R
385
386
R
S 19
Knjiga mrtvih sahranjivala se uz mumu kao vodi
kroz pogibelji tegobnoga puta, a njena poglavlja recitirala su se pri pokopu. U jednom stadu pripreme mume
srce preminuloga rasecalo se i u njega se stavljao skarabej od bazalta umetnut u zlato, simbol Sunca, uz molitvu:
Moje srce, moja majko, moje srce, moja majko: moje srce
preobraaja. Nju prepisuje Poglavlje o spreavanju da
se Ozirisu N. oduzme srce u Podzemnom svetu. Zatim
Poglavlje o odbanju krokodila navodi: Odb, krokodilu to na zapadu ivi Odb, krokodilu to na jugu
ivi Odb, krokodilu to na sjeveru ivi Stvorene
stvari na dlanu su mi, a one to jo ne postoje u telu su
mi. Odevaju me i itavoga hrane tvoje magske rei, o
Re, to na nebu su nadamnom i na zemlji podamnom
Sledi Poglavlje o odagnavanju guja, a za njim Pogla387
vlje o tjeranju Apshaita. Dua na ovog potonjeg demona vie: Od mene, ti s usnama to glou. U Poglavlju
o rjeavanju dvu boica Merti dua izjavljuje svoj naum
i titi se polaui pravo da bude sin oca: Sjam iz lae
Sektet, ja sam Horus, Ozirisov sin, i dooh u posjet ocu
svome, Ozirisu. Junak u Poglavlju o ivljenju od zraka u
Podzemnom svetu i Poglavlje o odbanju guje Rerek u
Podzemnom svetu odmie jo dalje, a zatim stie velika
izjava u Poglavlju o tjeranju klanja to se izvode u Podzemnom svetu: Moja kosa je kosa Nu. Moje lice je lice
Diska. Moje oi su oi Hathor. Moje ui su ui Apuat. Moj
nos je nos Khenti-khasa. Moje usne su usne Anpua. Moji
zubi su zubi Serget. Moj vrat je vrat uzviene boice Izide.
Moje ruke su ruke Ba-neb-Ta<ua. Moje podlaktice su podlaktice Neith, gospe Saiske. Moja kraljenica je kraljenica Suta. Moj falus je falus Ozirisa. Moja stegna su stegna
gospodar Kher-abe. Moja prsa su prsa Stravinog Monika Nema dela moga tela koji ne dio nekog Boga.
Bog Thoth titi celo moje telo, a ja sam Re iz dana u dan.
Nee me se odvui natrag za ruke, i nitko me nee silom
epati za ruke
Kao i u mnogo kasnemu budistikom prikazu Bodhisa<ve u emu nimbusu stoji petsto preobraenih Buddh, svakoga slui petsto Bodhisa<v, a svakoga od njih,
pak, nebrojeno mnotvo bogova, tako i ovdje dua dosee
punou svoga dosega i moi putem upanja boanstava za
koja se pre mislilo da su odvojena i izdvojena od nje. Ona
su projekce njezina vlastita bitka; a kako se dua vraa u
svoje pravo stanje, sve ih iznova upa.
U Poglavlju o njuenju zraka i ovladavanju vodama
Podzemnog sveta, dua izjavljuje da je uvar kozmikog
388
R
S 20
jajeta: Zdravo, ti smokvino stablo boice Nut! Podari mi
vode i zraka to u tebi obitavaju. Opasujem prestolje to u
Hermopolisu stoji, i budno uvam jaje Velike Gakue. Ono
raste, ja rastem; ono ivi, ja ivim; ono njui zrak, ja njuim
zrak, ja Oziris N., pobjedonosno.
Zatim slede Poglavlje o spreavanju da se ovjeku
oduzme dua u Podzemnom svetu i Poglavlje o penju vode u Podzemnom svetu tako da vatra ne opee,
a zatim stiemo do velike kulminace Poglavlja o izlasku danju u Podzemni svet, gdje se spoznaje da su dua
i univerzalni bitak jedno: Ja sam Juer, Danas i Sutra, i
imam mo ponovnoga roenja; ja sam boanska skrivena Dua koja bogove stvara i koja grobne objede daje iteljima Podzemnog sveta Amenteta, kao i Neba. Ja sam
kormilo istoka, posjednik dvu boanskih lica u kojima se
njegove zrake vide. Ja sam gospodar uzdignutih ljudi; gospodar koji izlazi iz tame i i oblici postojanja pripadaju
kui u kojoj su mrtvi. Zdravo, vi dva sokola koji se na svojim poivalitima koite, vi koji sluate ono to on kazuje,
koji vodite nosila mrtvih do skrivenog mjesta, koji vodite
Rea putem i koji ga sledite do najviega mjesta oltara to
na nebeskim visinama stoji! Zdravo, ti gospodaru oltara
to usred zemlje stoji. On je ja, a ja sam on, a Ptah kristalom prekri svoje nebo
389
S 21
390
R
. K
%
Kao to se stvoreno oblije pojedinca mora rastoiti,
mora se i univerzum:
Kad se spozna da po isteku stotinu tisua godina ciklusu predstoji obnova, bogovi po imenu Loka byuhe, itelji nebeskog predjela uvstvena uitka, razmile se svetom, raspustivi kosu da vori na vjetru, plaui i rukama
otirui suze, odjeveni u rumene, unereene halje. I ovim
reima objavljuju:
Gospodo, po isteku stotinu tisua godina ciklusu sledi obnova; ovaj e se svet razoriti; moni ocean takoer
e presuiti; a sva ova iroka zemlja, kao i Sumeru, prvostolnik svu gora, izgorjet e i ieznuti sve do Brahmina
sveta proirit e se svjetski smak. Stoga, gospodo, gajite
praznost; gajite suosjeanje, radost i ravnodunost; skrbite za svoje majke i poasti iskazujte starjeinama svojega
roda.
Ovo se zove Cikliki mete.+>;
Predodbu smaka sveta koju su gajili Maje prenosi
ilustraca to prekriva celu zadnju stranicu Dresdenskog kodeksa.+>+ Taj drevni rukopis biljei cikluse planeta i iz njih rauna goleme svjetske cikluse. Zmski brojevi
smjeteni pri kraju teksta (zvani tako zato to se javljaju
u simbolu zme) predstavljaju svjetska razdoblja od oko
trideset etiri tisue godina dvanaest i pol miluna dana
a ona se ponavljaju i ponavljaju u zapisu. U tim praktiki neprispodobivim razdobljima moe se drati kako se
svi manji odsjeci primiu vie-manje posve podudarnu
kraju. Je li uope bitno nekoliko desetaka tisua godina
amo ili tamo u toj praktikoj vjenosti? Konano, zadnja
391
stranica rukopisa prikazuje Smak sveta, kojemu su najvii brojevi utrli put. Tu vidimo kinu zmu rastegnutu
nebom kako riga bujice vode. Potopi kuljaju iz Sunca i
Mjeseca. Stara boica s tigrovim kandama i preteim likom, zloudna zatitnica poplava i provala oblaka, izleva
zdjelu nebeskih voda. Suknju joj rese prekriene kosti, taj
strani simbol smrti, a zgrena zma kruna joj je na glavi.
Pod njom, s kopljem uperenim poda se kao simbolom univerzalnog smaka, crni bog jezdi prostorom, s razjarenom
sovom to mu kreti na strahotnoj glavi. Tu se doista na
veoma ivopisan nain predoava konana, sveobuhvatna
kataklizma.+>9
Jedan od najsnanih prikaza donosi Poetska Edda starih Vikinga. Odin (Wotan), glavar bogova, upitao je kakav
e usud snai njega i njegov panteon, a Mudra Proroica,
utjelovljenje same Majke Sveta, re Sudbine, ovako mu
odgovara:+>>
Brat e spopast brata | i u boju sasje,
Sestrinski sinovi | srodstvo e oskvrnut;
Zlopati se zemlja | zaprljana bludom;
Koplja doba, maa doba | kalaju se titovi
Vjetra doba, vuka doba | ve propada svet;
Nedan se nednome | smilovati nee.
U Jotunheimu, zemlji divova, kukureknut e svetlorumeni pevac; Valhall e probuditi pevac Zlatnokrest;
u Helu e se oglasiti tamnocrveni. Pred viseom jamom,
ulazom u svet mrtvih, pas Garm e razjapiti ralje i zaurlati. Zemlja e se potresti, litice i stabla raskoliti, more e
provaliti preko zemlje. Rastrgnut e se svi okovi kojima
392
R
393
394
R
Ako vam tada tko rekle: Gle, evo Krista! ili: Eno ga!
ne povjerujte! Ustat e, doista, lani kristi i lani proroci i
izneti znamenja velika i udesa da, bude li mogue, zavedu i izabrane. Eto, prorekao sam vam. reknu li vam dakle:
Evo, u pustinji je!, ne izlazite; Evo ga u lonicama!, ne
vjerujte. Jer kao to munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako e biti i s dolaskom Sina ovjejega. Gdje bude
strvine, ondje e se skupljati orlovi. A odmah nakon nevolje onih dana sunce e pomrati i mjesec nee vie svetljeti i zvezde e s neba padati i sile e se nebeske poljuljati. I
tada e se pojaviti znak Sina ovjejega na nebu. I tada e
proplakati sva plemena zemlje. I ugledat e Sina ovjejega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moi i slavom. I razaslat e anele svoje s trubljom velikom i sabrat
e mu izabranike s etiri vjetra, s jednoga kraja neba do
drugoga A o onom danu i asu nitko ne zna, pa ni aneli
nebeski, ni Sin, nego samo Otac.+>
395
Joseph Campbell
E
Mit i drutvo
. M
Nema konanog sistema tumaenja mitova, i nieg slinog nikada nee ni biti. Mitologa je poput boga Proteja,
drevnoga morskoga, i govor tai. Taj bog e iskuati i
uzeti na se svakojake oblike stvorova to gmiu zemljom,
tako i vodom, i jarom vatrom gore.+>0
ivotni putnik koji eli uiti od Proteja mora ga postojano epati i tiskati ga jo i vie, a on e se naposljetku
ukazati u primjerenom liku. Ali ovaj udljivi bog ak ni
vjetom ispitivau nikad ne otkriva sve to sadri njegova
mudrost. Odgovorit e samo na pitanja koja mu se postave, a to to otkre bit e velebno ili nitavno, kakvo je ve
bilo i pitanje. Kad god Sunce na putu svodom zastane
navrh neba, tad iz pjene izae drevni morski itelj, i govor tai; pred dahom zapadnjaka stigne, a tamni ga valii prekru. A oko njega tuljani, potomstvo krasne morske
keri, svi u stadu spavaju, iskradeni iz sinje morske vode,
a gorak vonj udiu dubokoga slanog mora.+>* Grki kraljratnik Menelaj, kojemu je ki ovoga starog morskog oca
pritekla u pomo, odvela ga u njegov divlji brlog i pouila
kako da od boga izmami odgovor, elio je samo saznati
397
E
tajnu svojih osobnih potekoa i poloaja njegovih osobnih pratelja. A bog mu ne uskratio odgovor.
Suvremeni intelekt tumaio je mitologu kao primitivan, nespretan pokuaj objanjavanja prirodnog sveta
(Frazer); kao proizvod poetske mate iz pretpovesnih
vremena, koji su potonji narataji pogreno shvaali (Mller); kao riznicu alegorskih naputaka kojima se pojedinac
prilagoava zajednici (Durkheim); kao skupni san, simptom arhetipskih poriva u dubinama ljudske psihe (Jung);
kao tradicionalni prenosnik ovjekovih najdubljih metazikih spoznaja (Coomaraswamy); i kao Boje Otkrivenje
Njegovoj djeci (Crkva). Mitologa je sve to. Raznovrsnost
presuda uvjetovana je motritima sudaca. Jer kad se proui ne u smislu onoga to jest, ve naina na koji djeluje, na
koji je u prolosti sluila ovjeanstvu i na koji mu moe
sluiti danas, mitologa se pokazuje prilagodljivom poput
samoga ivota opsesama i potrebama pojedinca, soja i
doba.
. U
,
U svom ivotnom obliku pojedinac je nuno tek djeli
i izoblienje ukupnog ovjejeg lika. Ogranien je kao mukarac ili kao ena; u bilo kojem datom razdoblju ivota
opet je ogranien kao dete, mladi, zrela odrasla osoba ili
starac; nadalje, u svojoj ivotnoj ulozi neizbjeno se usavrio kao obrtnik, trgovac, sluga, ili lopov, sveenik, voa,
suprunik, redovnik ili razvratnik; ne moe se biti sve.
Otuda ukupnost punoa ovjeka ne poiva u izdvojenome lanu, ve u cjelini drutvenog tela; pojedinac moe
398
M
biti samo organ. Iz svoje je zajednice izveo tehnike ivljenja, jezik na kojemu misli, ideje koje ga podupiru; iz prolosti toga drutva nasledio je gene koji su mu sazdali tijelo. Ushte li se odvojiti, bilo djelom, bilo milju i stavom,
samo e prekinuti sponu s izvorima svoga postojanja.
Plemenske ceremone roenja, inicace, braka, pokopa, namjetenja i tako dalje imaju ulogu prevoditi ivotne
krize i ivotna djela pojedinca u klasine, neosobne oblike.
Ona ga otkrivaju njemu samome, ne kao ovu ili onu osobnost, ve kao ratnika, nevjestu, udovicu, sveenika, poglavara; istodobno ostatku zajednice prenose staro uenje
o arhetipskim stadima. Svi sudjeluju u ceremoni prema
svome starjeinstvu i dunosti. Celo drutvo spoznaje
sebe kao neunitivu ivotnu jedinku. Narataji pojedinaca prolaze poput anonimnih stanica u ivome telu; ali
bezvremenski, odravajui oblik ostaje. Prihvativi ovog
natpojedinca u svoje shvaanje, svatko otkriva da je poboljan, obogaen, poduprt i uvean. Uvia da je njegova
uloga, ma koliko neznatna, neophodan dio divnoga lika
ovjeka-svetkovine upravo onog, mogueg no nuno
sputanog, lika koji nosi u sebi.
Drutvene dunosti produuju pouku svetkovine u
uobiajenu svakodnevicu, gdje pojedinac i dalje dobiva
potvrdu. Obrnuto, nehaj, opiranje ili izgon prekidaju
ivotvorne spone. S motrita drutvene jedinice, odvojeni
pojedinac je naprosto nita gubitak. Onaj mukarac ili
ena, pak, koji iskreno moe rei da je proivio svoju ulogu bilo kao sveenik, bludnica, kraljica ili rob jest neto
u punome smislu glagola biti.
Obredi iniciranja i namjetenja, dakle, prenose pouku
sutinske istovjetnosti pojedinca i skupine; svetkovine
399
E
400
M
tako su ljudski pripadnici dabrova klana bili krvni srodnici dabrova i zatitnici njihove vrste, a taj ih je umski ivalj
zauzvrat titio svojom ivotinjskom mudrou. Uzmimo
jo jedan primjer: hogan, koliba od blata naroda Navaho iz
Novog Meksika i Arizone, gradi se prema tlocrtu kozmike sheme Navaha. Ulaz je okrenut prema istoku. Osam
stranica predstavlja etiri strane i meustrane sveta. Svaka uzduna i poprena greda odgovara elementu u velikom hoganu sveobuhvatne zemlje i neba. A kako se dri da
je i sama ljudska dua oblikom istovjetna svemiru, koliba
od blata prikaz je osnovnog sklada ovjeka i sveta, kao i
podsjetnik na skriveni ivotni put savrenstva.
Ali postoji jo jedan put dametralno suprotan putu
drutvene dunosti i opeprihvaena kulta. S gledita puta
dunosti, svi koji stoje izvan drutva nitavni su. S drugoga gledita, meutim, takvo izgnanstvo predstavlja prvi
korak u pohodu. Svatko u sebi nosi sve; stoga se ono moe
traiti i nai u sebi. Razliovanja spolom, dobi i zanimanjem nisu sutinske za nau linost, ve puki kostimi koje
na neko vreme nosimo na svjetskoj pozornici. Lik ovjeka u nama ne valja brkati s odorom. Smatramo se Amerikancima, djecom dvadesetog stoljea, Zapadnjacima, civiliziranim kranima. Kreposni smo ili greni. No takve
odrednice ne kazuju to znai biti ovjek, ve opisuju tek
sporedne datosti zemljopisa, datuma roenja i prihoda.
to nam je jezgra? to je temeljna odlika naega bia?
Askeza srednjevjekovnih svetaca i indskih jogina, helenske misterske inicace, drevne lozoje Istoka i Zapada, tehnike su odvlaenja teita svesti pojedinca od
odore. Uvodne meditace novaka odvajaju njegov um i
sklonosti od sporednih datosti ivota i vode ga prema je-
401
E
zgri. Nisam to, ni to, meditira on: ni moja majka ili sin,
to su netom preminuli; ni moje telo, to je bolesno ili
ostarjelo; ni moja ruka, ni moje oko, ni moja glava; ni skup
svega toga. Nisam moj osjeaj; nisam moj um; nisam moja
intuica. Takva ga meditiranja tjeraju do vlastite dubine,
te se konano proba do nedokuivo dubokih spoznaja.
Nitko se ne moe vratiti iz takvih vjebi i nastaviti sebe
vrlo ozbiljno shvaati kao gospodina Tog-i-Tog iz Takvogi-Takvog grada u SAD-u drutvo i dunosti postaju nebitni. Gospodin Taj-i-Taj, otkrivi puninu ljudskosti u sebi,
postaje povuen i izdvojen.
Ovo je stad Narcisa koji gleda u jezero ili Buddhe koji
sjedi udubljen pod drvetom, ali to ne krajnji cilj; to je nuan korak, ali ne i ispunjenje. Cilj ne uvidjeti, ve shvatiti
da ovjek jest ta bit; tada je slobodan kroiti svetom kao ta
bit. Nadalje: svet je od upravo te iste biti. Bit ovjeka i bit
sveta: njih dve su jedno. Stoga odvojenost i povuenost
prestaju biti potrebne. Kamo god junak odlutao, to god
uinio, uvek je u prisutnosti vlastite biti jer usavrio je
svoje oko da to vidi. Izdvojenost ne postoji. Tako, ba kao
to put sudjelovanja u drutvu moe u konanici dovesti
pojedinca do shvaanja Svega u sebi, tako izgon dovodi
junaka do shvaanja Sebstva u svemu.
U pojedinca usredotoenog u ovoj stoernoj toki pitanje sebinosti naspram altruizma nestaje. Prestao je postojati pred zakonom i iznova se rodio istovjetan sa celim
smislom univerzuma. Svet je stvoren za Njega i kroz Njega. O, Muhamede, rekao je Bog, da tebe ne bje, ne bih
bio stvorio nebo.
402
M
!. J
Sve to je doista vrlo daleko od gledita dananjice; jer
demokratski ideal samoodreujueg pojedinca, izum stroja na unutranji pogon i razvoj znanstvene metode istraivanja tako su preobrazili ljudski ivot da se bezvremenski,
iz davnine nasleeni univerzum simbola uruio. Reeno
sudbononosnim, epohalnim reima Nietzcheovog Zaratustre: Mrtvi su svi bogovi.+ Pria se zna; ispriana je
na tisuu naina. To je junaki ciklus suvremenog doba,
bajka o udesima sazrevanja ovjeanstva. ini prolosti
i spone tradice razorene su vrstim i monim udarcima.
Mrea mitskih snova spala je; um se otvorio punini budne
svesti; a dananji se ovjek izvukao iz drevnoga neznanja
kao leptir iz ahure, ili sunce to se raa iz rodnice majke
noi.
Ne samo re o tome da se bogovi vie nemaju gdje
skriti od prodorna oka teleskopa i mikroskopa; vie nema
onakova drutva kakvo su bogovi neko podupirali. Drutvena jedinica ne nositelj religskog sadraja, ve ekonomsko-politika organizaca. Njezin ideal ne heratska pantomima to na zemlji uprizoruje oblija neba, ve
svjetovna drava u otrom i neumornom nadmetanju za
materalnu nadmo i resurse. Izdvojena drutva, opasana
snovima u mitoloki bremenitom obzorju, danas jo postoje jedino kao podruja koja valja eksploatirati. A unutar
samih naprednih drutava ba svi preostaci pradavnoga
ljudskog nasljea obreda, morala i umjetnosti u potpunom su propadanju.
Problem dananjega ovjeanstva je stoga upravo suprotan problemima ljudi iz razmjerno stabilnih razdoblja
403
E
onih velebnih usklaujuih mitologa koje su danas prozrete kao lai. Tada je sav smisao poivao u skupini, u velikim anonimnim uobliavanjima, a nikakav u samoiskazujuem pojedincu; danas nikakva smisla nema u skupini
niti u svetu; sve je u pojedincu. Ali u njemu je smisao
apsolutno nesvjestan. ovjek ne zna kamo ide. ovjek ne
zna to ga goni. Sve komunikacske spone izmeu svjesnih i podsvjesnih zona ljudske psihe presjeene su, ostavivi nas raspolovljenima.
Junako djelo koje valja izvesti ne danas onakvo kakvo je bilo u Galilejevom stoljeu. Ondje gdje je tada bio
mrak, danas je svjetlost; ali, takoer, gdje je bila svjetlost,
danas je tama. Suvremeno junako djelo mora biti odlazak
u pohod ne bi li se opet na svjetlost iznela ona izgubljena
Atlantida usklaene due.
Oito, to se djelo ne moe izvesti odbanjem, ili pak
nekanjem, onoga to je suvremena revoluca postigla;
jer problem ne ni u emu drugome doli u davanju duhovnog smisla suvremenome svetu ili, tone (iskazujui isto naelo na obratan nain), ni u emu drugome doli
u omoguavanju mukarcima i enama da steknu punu
ljudsku zrelost kroz datosti suvremenoga ivota. Doista,
upravo su zbog tih datosti drevne formule postane nedjelotvorne, varljive, pa ak i tetne. Zajednica je danas celi planet, a ne omeena naca; otud obrasci agresivnosti
usmjerene prema van, koji su neko sluili usklaivanju
unutarnje skupine, danas mogu dovesti samo do razbanja na zaraene strane. Pojam nace, sa zastavom kao totemom, danas slui tek velianju djetinjega ega, a ne dokidanju infantilnog stanja. Njezini parodski obredi paradnih
mimohoda slue Svedrcu, zmaju tiraninu, a ne Bogu u
404
M
kojem se osobni interes ponitava. A brojni sveci tog antikulta odnosno domoljubi, e sveprisutne fotograje,
ureene zastavama, slue kao slubene svete slike upravo su oni mjesni uvari praga (na demon Ljepljivlas) preko kojih junak najpre mora proi.
Niti velike svjetske relige, kakvima se danas shvaaju,
ne udovoljavaju potrebama. Jer one su se vezale uz ciljeve
borbe zaraenih strana, kao sredstva propagande i samohvale. (ak je i budizam u nove vreme pretrpio ovo kvarenje, reagirajui na poduku Zapada.) Sveopa pobjeda
svjetovne drave bacila je sve religske organizace u tako
denitvno sekundaran, a u krajnosti i nekoristan poloaj,
da je religska pantomima danas jedva ita vie od bogomoljske vjebe za nedjelju ujutro, dok poslovna etika i domoljublje vode glavnu re u ostatku tjedna. Takva majmunska pobonost ne odgovor na potrebe djelotvornog
sveta; zapravo, nuna je preobrazba celog drutvenog
poretka, kako bi se kroz svaku pojedinost i in svjetovnog
ivota ivotvorni lik univerzalnog boga-ovjeka, istinski
imanentnog i djelotvornog u svakome od nas, nekako uinio spoznatljivim svesti.
A to djelo sama svest ne moe izvesti. Svest ne moe
izmisliti, pa ak ni predvidjeti djelotvoran simbol nita
vie nego to moe predvidjeti ili uobliiti noanji san.
Sve to se razrauje na drugoj razini, postupkom koji e neizbjeno biti dug i vrlo straan, ne samo u dubinama svake
ivue psihe u suvremenome svetu, ve i na onim titanskim bojitima u koje je celi planet odnedavno pretvoren.
Danas gledamo grozno sudaranje Simplegada, kroz koje
dua mora proi ne poistovjetivi se ni s jednom stranom.
405
E
406
M
407
E
Dananji junak, suvremeni pojedinac koji se usudi odazvati na poziv i poi u potragu za stanitem one prisutnosti s kojom se itavom svojom sudbinom moramo izmiriti,
ne moe, dapae ni ne sme ekati da njegova zajednica
odbaci glib oholosti, straha, racionalizirane pohlepe i institucionaliziranog neshvaanja. ivi, kae Nietzche, kao
da je taj dan svanuo. Ne drutvo to koje e povesti i spasiti stvaralakog junaka: odnos je upravo suprotan. I tako
se svatko od nas suoava s vrhunskim iskuenjem noenjem iskupiteljeva kria ne u dinim trenucima velikih
pobjeda svojega plemena, ve u nemim vremenima svoga osobnog oajanja.
408
Biljeke
&
409
B
B
&
411
B
B
do svoje iskrivljene konstrukce putem plitka i netona tumaenja orentalnih ideja Nirvane, Buddhe i Bodhisa<ve;
nakon toga on te ideale, onakve kakvima ih krivo tumai,
stavlja u opreku s vrlo sosticiranim novim itanjem kranske ideje o Gradu Bojem. To ga dovodi do pogrene
pretpostavke da bi spas za sadanju svjetsku situacu mogao leati u povratku u okrilje Rimokatolike crkve.
Frederick Pierce, Dreams and Personality (Copyright &*;& D.
Appleton and Co., izdava), str. &0-&*.
;
Rei napisane nad Paklenim vratima:
Per me si va nella ci dolente.
Per me si va nell eterno dolore,
Per me si va tra la Perduta Gente.
Dante, Pakao, III, &-;.
Dante Alighieri, Boanstvena komeda (preveo Mihovil
Kombol, Globus media, Zagreb +.)
+
Usporedi s Danteom, Pakao, XIV, >-0, (navedeno izdanje, str. *): reka mala jo me jeza stara hvata na spomen krvavih joj vala.
9
Usporedi s Danteom, istilite, XXVIII, 9-; (navedeno izdanje, str. ;+): reka mala to valovima sitnim, kud
se sliva, nalevo sva travu du obala. I najbistra zemna
voda iva jo bi se uvek mutnom mogla zvati kraj ove koja
nita ne sakriva.
>
Danteov Vergile.
Moda su stari to pjevati znaju o sretnom stanju za zlatnoga veka, na Parnasu o ovom snili kraju. Tu nevin bjee
koren ljudskog hreka; tu vjena proljet, svaki plod se goji,
slavljeni nektar voda je tih reka. (istilite, XXVIII, &;*&++; navedeno izdanje, str. ;+9-;+>).
0
Katha Upanishad, ;-&+. (Ako ne drugae navedeno, citate iz Upaniada uzimat u iz Robert Ernest Hume, The
Thirteen Principal Upanishads, translated from the Sanskrit,
Oxford University Press &*;&.)
Upaniade su razred hinduistikih rasprava o prirodi
ovjeka i univerzuma, to tvore kasni dio ortodoksnog
spekulativnog nauka. Najrana od njih datira iz otprilike
osmoga stoljea p.n.e.
413
B
*
B
nim, kao i platonikim uenjima. Dok su znanstvene istine priopive, kao dokazive hipoteze razumski utemeljene
na opazivim injenicama, ritual, mitologa i metazika tek
su vodii do ruba transcedentnog prosvjetljenja, gdje konani korak mora uiniti svaki od nas vlastitim muklim
iskustvom. Stoga je jedan od sanskrtskih izraza za mudraca mni, mukli. Skyamni (jedan od naziva Gautame
Buddhe) znai mukli (odnosno mudrac, mni) iz klana
Sakya. Iako je on utemeljitelj nairoko poduavane svjetske relige, krajnja jezgra njegovoga uenja ostaje, neizbjeno, zastrta tiinom.
+
Vrlo saeto iz Jataka, Uvod, i, 90-9 (preveo Henry Clarke
Warren, Buddhism in Translations [Harvard Oriental Series,
;], Harvard University Press, Cambridge, Massachusse<s
&0*>., str. 9>-0) i Lalitavistara, prepriao Ananda K.
Coomaraswamy u Buddha and the Gospel of Buddhism (G. P.
Putnams Sons, New York &*&>.), str. +-;0.
+&
Izlazak, &*:;-9.
+
Louis Ginzberg, The Legends of the Jews (The Jewish
Publication Society of America, Philadelphia &*&&.), sv. III,
str. *-*+.
+;
Ova kruna pustolovina junaka javlja se u negativnom
obliku u tipskim priama o potopu, gdje ne junak taj koji
odlazi po mo, ve je mo ta koja se nadie protiv junaka,
te iznova povlai. Prie o potopu javljaju se u svakom kraju
sveta. One tvore integralan dio arhetipskog mita o povesti sveta, te im tako pripada mjesto u II. delu sadanje rasprave, naslovljenom Kozmogonski ciklus. Junak potopa simbolizira zaetniku vitalnost ovjeka koji preivljava
ak i najgore plime katastrofe i greha.
++
Ova knjiga ne bavi se povesnim razmatranjem te okolnosti. Ta zadaa odvojena je za djelo koje upravo pripremam.
Ova je knjiga komparativna, a ne genetika studa. Svrha
joj je pokazati da sutinske paralele postoje u samim mitovima, kao i u tumaenjima i primjenama koje su im naznaili mudri.
+9
Prema prevodu don Ansgara Nelsona, benediktinca, u The
Soul Are (Pantheon Books, New York &*++.), str. ;;.
+>
Navodi Epifane, Adversus haereses, xxvi, ;.
+
Gore, str. ;.
415
B
+0
To je ona zma koja je titila Buddhu petoga tjedna njegovog prosvjeenja. Vidi gore, str. ;;.
+*
Alice C. Fletcher, The Hako: A Pawnee Ceremony (Twenty-second Annual Report, Bureau of American Ethnology, part
; Washington &*+.), str. +;-++.
Pri stvaranju sveta, kazao je jedan visoki sveenik
Pawneeja gospoici Fletcher, objanjavajui joj koja se to
boanstva tuju u ovoj ceremoni, ureeno je tako da e
postojati i nie sile. Tirawa-atius, mona sila, ne se mogao
pribliiti ovjeku, koji ga ne mogao ni vidjeti ni osjetiti;
stoga su doputene nie sile. Dobile su ulogu posrednika
izmeu ovjeka i Tirawe (isto, str. ).
9
Vidi Ananda K. Coomaraswamy, Symbolism of the Dome,
The Indian Historical Quarterly, sv. XIV, br. & (oujak &*;0.).
9&
Ivan, >:99.
9
Isto, &:*.
9;
Isto, >:9>.
9+
Kuran, 9:&0.
99
Heraklit, fragment &.
9>
Heraklit, fragment +>.
9
William Blake, The Marriage of Heaven and Hell, Proverbs
of Hell.
90
Leo Frobenius, Und Afrika sprach (Vita, Deutsches
Verlagshaus, Berlin &*&.), str. +;-+9. Usporedi s upeatljivo slinom epizodom koja pripoveda o Othinu (Wotanu) u
Proznoj Eddi, Skldskaparml I (Scandinavian Classics,
sv. V, New York &**., str. *>). Usporedi i Jahveovu naredbu u Knjizi Izlaska, ;:: Neka svatko pripae ma o bedro i poe taborom od vrata do vrata pa neka ube tko svoga brata, tko svoga pratelja, tko svoga susjeda.
9*
Grimmove bajke, br. &, Kralj abac.
>
The Psychopathology of Everyday Life. (Standardno izdanje,
VI; izvorno &*&.)
>&
Evelyn Underhill, Mysticism, A Study in the Nature and
Development of Mans Spiritual Consciousness (E. P. Du<on &
Co., New York &*&&.), II. dio, The Mystic Way, II. poglavlje, The Awakening of the Self.
416
B
>
417
B
B
0+
B
B
*9
421
B
&&
422
B
423
B
&&>
B
&
B
&;9
426
B
&+
B
koji opisuju tehnike i obrede tovanja boanstava i postizanja nadnormalne moi. Meu Tantrama se nalazi skupina
naroito vanih zapisa (zvanih Agame) koje su prema predaji objavili izravno Bog univerzuma iva i njegova Boica,
Parvati. (Zapisi se stoga nazivaju Petom Vedom.) Na
njima se temelji mistina tradica zvana upravo Tantra,
koja je imala snaan utjecaj na kasne oblike hinduistike i
budistike ikonograje. Srednjevjekovni je budizam prenio
tantriki simbolizam iz Inde u Tibet, Kinu i Japan.
Sljedei se opis Otoka dragulja temelji na Sir John
Woodroe, Shakti and Shakta (London i Madras &**.), str.
;*, i Heinrich Zimmer, Myths and Symbols in Indian Art and
Civilization, uredio J. Campbell (Bollingen Series, New
York &*+>.), str. &*-&&. Za ilustracu tog mistinog otoka
vidi Zimmer, slika >>.
&9;
The Gospel of Sri Ramakrishna, preveo i uvodom popratio
Swami Nikhilananda (New York, &*+), str. *.
&9+
Isto, str. &-.
&99
Standish H. OGrady, Silva Gadelica (Williams and
Norgate, London &0*), sv. II, str. ;-;. Inaice e se pronai u Chaucerovim Canterbury Tales, The Tale of the Wyf
of Bathe, u Gowerovoj Tale of Florent, u pjesmi iz sredine
petnaestog stoljea, The Weddynge of Sir Gawen and Dame
Ragnell, te u baladi iz sedamnaestog stoljea, The Marriage
of Sir Gawaine. Vidi W. F. Bryan i Germaine Dempster,
Sources and Analogues of Chaucers Canterbury Tales (Chicago
&*+&.).
&9>
Guido Guinicelli di Magnano (&;.-&9.?), O blagome
srcu, prema prevodu Dantea Gabriela Rosse<a, Of the
Gentle Heart, u Dante and His Circle (London, Ellis and
White, izdanje iz &0+.), str. *&.
&9
Antifoni za blagdan Uzaaa Blaene Djevice Mare (&9.
kolovoza), za veernjicu: iz Rimskog misala.
&90
Hamlet, I, , &*-&;.
&9*
Edip na Kolonu, &>&9-&>&.
&>
Shankaracharya, Vivekachudamani, ;*> i +&+, prema prevodu Swama Madhavanande (Mayavati &*;.)
&>&
Jacobus de Voragine, The Golden Legend, LXXVI, Saint
Petronilla, Virgin. (Usporedi s pripoveu o Dafni, gore,
428
B
B
B
&>0
431
B
&0&
B
izvornoj klici. Pre bi to bile lokalne prilagodbe, provincska kvarenja i nemjerljivo stare okamine narodnih puteva
stvorenih u vrlo raznorodnim zemljama, esto pod mnogo
manje jednostavnim okolnostima, od strane drugih rasa.
&0>
Euripid, Bakhe, 9>-9.
&0
Eshil, odlomak 9 (Nauck); navodi Jane Harrison (Themis,
str. >&) u svojoj raspravi o ulozi egrtaljke u klasinim i australskim obredima inicace. Za uvod u temu egrtaljke,
vidi Andrew Lang, Custom and Myth (i preraeno izdanje;
Longmans, Green, and Co., London &009.), str. *-++.
&00
Sve njih opseno opisuje i o njima raspravlja Sir James G.
Frazer u knjizi Zlatna grana.
&0*
Hebrejima, *:&;-&+.
&*
Le P. A. Capus des Pres-Blancs, Contes, Chants et
Proverbes des Basumbwa dans lAfrique Orientale,
Zeitschri fr afrikanische und oceanische Sprachen, sv. III
(Berlin &0*.), str. ;>;-;>+.
&*&
Kuran, &:;&.
&*
Gore, str. >*.
&*;
Gore, str. +9. Plemena Basumbwa (pripovest o Velikom
poglavici Smrti) i Wachaga (pripovest o Kyazimbi) istonoafriki su narodi; pleme Yoruba (pripovest o Eduu)
nastava Nigeru na zapadnoj obali.
&*+
Kuran, >:9*, >.
&*9
Luka, :.
&*>
Ovide, Metamorfoze, VIII, >&0-+.
&*
Kuran, :&&9.
&*0
Katha Upanishad, ;:&.
&**
Job, +:-&+.
Isto, +: 9->.
&
Isto, +: &>-&.
Prema Leon Stein, Hassidic Music, The Chicago Jewish
Forum, sv. II, br. & (jesen &*+;.), str. &>.
;
Budizam Hinayana (oblik budizma koji se zadrao na
Cejlonu, u Burmi i u Samu) tuje Buddhu kao ljudskog
junaka, vrhunskog sveca i mudraca. Budizam Mahayana
(oblik budizma sa sjevera), pak, smatra Prosvetljenoga
433
B
B
B
B
437
B
;+
B
439
B
+0
B
Nepratelj
Pratelj
Smrt
Roenje
Munja
Zvono
Dragulj
Lotos
Subjekt
Objekt
Yab
Yum
Yang
Yin
Tao
Vrhunski Buddha
Bodhisa<va
Jivan Mukta
Re telom posta
Usporedi s Kaushitaki Upanishad, &:+, gdje se opisuje junak koji je dostigao svet Brahme: Kao to onaj koji vozi
koe pod sobom vidi dva kotaa koe, tako on pod sobom vidi dan i no, tako vidi dobra djela i zla djela, i sve
parove suprotnosti. On, lien dobrih djela, lien zlih djela,
znalac Boga, samom Bogu ide.
9>
Curtin, navedeno djelo, str. &>-&.
9
Vidi Melanie Klein, The Psychoanalysis of Children, The
International Psycho-Analytical Library, br. (&*;.).
90
Rheim, War, Crime, and the Covenant, str. &;-&;0.
9*
Rheim, The Origin and Function of Culture, str. 9.
>
Isto, str. +0-9.
>&
Isto, str. 9. Usporedi s neunitivou sibirskoga amana
(gore, str. **-&) koji golim rukama vadi ugljevlje iz vatre
i udara se sjekirom po nogama.
>
Vidi Frazerovu raspravu o izvanjskoj dui, navedeno djelo,
str. >>->*&.
>;
Isto, str. >&.
>+
Pierce, Dreams and Personality (D. Appleton and Co.), str.
*0.
>9
The Descent of the Sun u F. W. Bain, A Digit of the Moon
(G. P. Putnams Sons, New York &*&.), str. &;-;9.
>>
Rheim, The Eternal Ones of the Dream, str. ;. Talisman je
takozvani urunga (ili uringa) mladieva totemskog pretka. Mladi je primao jo jednog urungu prilikom obrezivanja, kao simbol totemskog pretka po majci. Jo rane,
441
B
B
443
B
444
B
445
B
*0
B
kuje od onoga pruenog svim stvarima. Udivljenja vredno Boanstvo manifestira Se ak i u jednom jedinom listu
drveta ili tanahnoj vlati trave (Urabe-no-Kanekuni). Svrha
tovanja u intoizmu jest odavanje poasti tom Boanstvu
u svemu; sluba istoe jest odravanje Njegovih manifestaca u nama sledei uzvieni primjer boanskog
samotovanja boice Amaterasu. S nevienim Bogom
koji u tiini sve tajno vidi, srce iskrena ovjeka opi sa zemljom pod sobom (iz pjesme cara Mea). Svi navedeni
citati nalaze se u Genchi Kato, What Is Shinto? (Maruzen
Company Ltd., Tokio &*;9.); vidi takoer Lafcadio Hearn,
Japan, An Interpretation (Grosset and Dunlap, New York
&*+.).
;9
Usporedi s kranskom molitvom Vjeruju: On sie u
Podzemlje, treeg se dana On uzdignu iz mrtvih
;>
Enlil je bio sumerski bog zraka, Nanna bog Mjeseca, a Enki
bog vode i mudrosti. U vreme sastavljanja naega dokumenta (tree tisuljee p. n. e.) Enlil je bio glavno boanstvo
sumerskoga panteona. Lako bi se raestio. Upravo on poslao je Potop. Nanna je bio jedan od njegovih sinova. U mitovima se dobroudni bog Enki najee javlja u ulozi pomagaa. On je pokrovitelj i savjetodavac kako Gilgameu,
tako i junaku potopa, Atarhazisu-Utnapitimu-Noi. Motiv
suparnitva Enka i Enlila nastavlja se u klasinoj mitologiji kroz protivnitvo Posejdona i Zeusa (odnosno Neptuna
i Jupitra).
;
Kramer, navedeno djelo, str. 0, *9. Zavretak pjesme, tog
vrednog dokumenta izvora mitova i simbola nae civilizace, zauvek je izgubljen.
;0
Matej, >:9&; Marko, &+:+; Ivan, &0:&.
;*
Mandukya Upanishad, 9.
;&
Washington Irving, The Sketch Book, Rip van Winkle.
;&&
Fenci su bili narod Finna MacCoola, listom divovi. Oisin
je, kao sin Finna MacCoola, bio jedan od njih. Ali njihovi su
dani tad ve odavno bili istekli, a zemlju vie nisu nastavali negdanji velikani. Takve legende o arhajskim divovima
zatjeu se u narodnoj predaji celog sveta; vidi, primjerice, gore preprian mit (str. &*;-&*>) o kralju Muukundi.
Usporedivi su iznimno dugi ivoti hebrejskih patrarha:
447
B
Adam je ivio devet stotina trideset godina, et devet stotina dvanaest, Eno devet stotina pet, itd. (Postanak, 9).
;&
Curtin, navedeno djelo, str. ;;-;;;.
;&;
Iz Sir James G. Frazer, The Golden Bough, izdanje u jednom
svesku, str. 9*;-9*+.
;&+
Isto, str. 9*+-9*9.
;&9
Prilagoeno iz No, preveo Esad Durakovi, navedeno izdanje, Druga knjiga, str. -;0.
;&>
Doista ne znao to da kae jer bahu prestraeni.
(Marko, *:>).
;&
Matej, &:&-*.
;&0
Donekle komian dojam moe se stei u Petrovoj smjesta smiljenoj nakani (iskazanoj jo dok mu je vienje bilo
pred oima) da pretvori ono nedokuivo u kameniti temelj.
Samo est dana pre toga Isus mu je kazao: Ti si PetarStena i na toj steni sagradit u Crkvu svoju, a tek trenutak potom: Sablazan si mi jer ti ne pameti to je Boje,
nego to je ljudsko! (Matej, &>:&0, ;).
;&*
Re je o kljunome tekstu suvremene hinduske pobonosti: o etikom dalogu u osamnaest poglavlja to se javlja u
VI. knjizi Mahabharate, indskog pandana Iladi.
;
Bhagavad Gita, &&, &:+9-+>; :*. Prema prevodu Swama
Nikhilanande (New York &*++.).
;&
Om. Glava rtvenog konja zora je, oko mu je Sunce, ivotna sila zrak, otvorena usta plamen po imenu Vaishvanara,
a telo rtvenog konja jest godina. Njegova lea nebesa
su, trbuh mu je nebo, kopito mu je zemlja, bokovi etiri
strane sveta, rebra meustrane sveta, udovi godinja
doba, zglobovi mjeseci i polumjeseci, stopala dani i noi,
kosti zvezde, a meso oblaci. Nesvarena hrana u njemu
pesak je, krvne ile su mu reke, jetra i guteraa gore,
griva bilje i drvee. Njegov prednji dio Sunce je na izlasku, stranji dio Sunce na zalasku, zev mu je munja, drhtaji tela grmljavina, mokraa kia, a njegovo rzanje glas
je. (Brihadaranyaka Upanishad, &. &. &.; prema prevodu
Swama Madhavanande, Mayavati &*;+.).
arhetip
Telo ivota kljunate mesoderske elje
Samodree na punim krilima oluje: ali oi
448
B
B
;;
U Indi se snaga (shakti) pojedinog boga prikazuje utjelovljena u enskom liku kao njegova druica; u ritualu o kojemu je ovdje re, milost je simboliki prikazana na slian
nain.
;;0
Ivan, ;:;-9.
;;*
Usp. C. G. Jung, On Psychic Energy (izv. &*0.; Collected
Works, sv. 0), u najranoj inaici teksta naslovljen The
Theory of the Libido.
;+
Vidi Kant, Kritika istog uma.
;+&
Sanskrt: my-akti.
;+
Povrh kategora, pa tako i povrh odreivanja ednim dijelom para suprotnosti zvanih praznina i bitak. Takvi
pojmovi predstavljaju tek naznake na putu prema transcedentnosti.
;+;
Ovo shvaanje sekundarne prirode osobnosti boanstva
koje se tuje, ma koje ono bilo, odlikuje veinu svjetskih
predaja (vidi, primjerice, gore, str. &0&, biljeka &9+). U kranstvu, muhamedanstvu i judaizmu, meutim, ui se da
je osobnost boanstva konana to pripadnicima tih vjera razmjerno oteava shvaanje naina na koje je mogue
nadii ogranienja vlastitog antropomorfnog boanstva.
Usled toga je dolo, s jedne strane, do openitog zamuivanja simbola, a s druge, do bogomoljske zatucanosti
kakvoj nema ravne u ostatku povesti religa. Za raspravu o moguem podretlu ovog zastranjenja vidi Sigmund
Freud, Moses and Monotheism (preveo James Strachey;
Standard Edn., XXIII, &*>+.) (Izv. &*;*.)
;++
Luka, &:&.
;+9
Gore, str. &*&.
;+>
Gore, str. 0-00.
;+
Gore, str. 0*.
;+0
Gore, str. +-+;.
;+*
Fernando de Alva Ixtlilxochitl, Historia de la Nacin
Chichimeca (&>0.), Capitulo I (objavljeno u knjizi Lorda
Kingsborougha Antiquities of Mexico, London &0;.-&0+0.,
sv. IX, str. 9; takoer u Alfredo Chavero, Obras Histricas
de Alva Ixtlilxochitl, Ciudad de Mxico, &0*&.-&0*., sv. II,
str. &-).
450
B
;9
B
uzviena mudrost sada moe u ogranienom obliku susresti u mitovima i lozojama neidova. Mojse ga je prvo
izuavao kod egipatskih sveenika, ali posebna nauavanja
njegovih anela obnovila su predaju u njemu.
;9
Ha idra rabba qadisha, xi, &-&+ i ;;, prema prevodu S. L.
MacGregora Mathersa, The Kabbalah Unveiled (Kegan Paul,
Trench, Trbner and Company, Ltd., London &00.), str.
&;+-&;9 i &;.
;90
Summa contra Gentiles, I, i.
;9*
Vidi gore, str. 9-;.
;>
Johannes C. Anderson, Maori Life in Ao-tea (Christchurch,
Novi Zeland, nedatirano [&*.?]), str. &.
;>&
Sveti spisi budizma Mahayana nabrajaju i opisuju osamnaest nitavilosti, odnosno stupnjeva nitavila. Njih doivljavaju jogini, kao i dua pri prolasku u smrt. Vidi EvansWentz, Tibetan Yoga and Secret Doctrine, str. >, ;* i dalje.
;>
Vidi The Vedantasara of Sadananda, preveo i uvodom, sanskrtskim izvornikom i komentarima popratio Swami
Nikhilananda (Mayavati, &*;&.).
;>;
Prema kineskom sustavu, pet elemenata ine zemlja, vatra,
voda, drvo i zlato.
;>+
Prevedeno iz Richard Wilhelm, Chinesische Mrchen (Eugen
Diederichs Verlag, Jena &*&.), str. *-;&.
;>9
Vl. Richard Taylor, Te ika a Maui, or New Zealand and Its
Inhabitants (London &099.), str. &+-&9.
;>>
To je krui pod glavnim delom Slike &;. Usporedi kineski Tao; biljeka na str. &9, gore.
;>
Kenneth P. Emory, The Tuamotuan Creation Charts by
Paiore, Journal of the Polynesian Society, sv. +0, br. & (oujak
&*;*.), str. &-*.
;>0
Isto, str. &.
;>*
Chandogya Upanishad, ;. &*. &-;.
;
A. S. Eddington, The Nature of the Physical World, str. 0;.
;&
Entropa se uvek poveava. (Vidi takoer Eddington,
str. >; i dalje.)
;
Taaroa (tahiansko narjeje) jest Tangaroa. Vidi Otisak
XX.
452
B
;;
B
;0>
B
455
B
;*0
B
457
B
B
+9
459
B
460
B
Perzska mitologa ima korene u zajednikome indoeuropskom sustavu prenetom iz aralsko-kaspskih stepa u
Indu i Iran, kao i u Europu. Kljuna boanstva najranih
perzskih svetih spisa (Aveste) vrlo se blisko podudaraju s
onima iz najranih indskih tekstova (Veda: vidi biljeku
;, str. &&;, gore). Ali ova dva ogranka nala su se izloena
vrlo razliitim utjecajima u svojim novim domovima, te se
vedska predaja postupno pokorila silama dravidske Inde,
a perzska sumero-babilonskima.
Poetkom prvog tisuljea p. n. e. perzska je vjerovanja reorganizirao prorok Zaratustra (Zoroaster) na temelju
strogog dvojstva naela dobra i zla, svjetlosti i tame, anela i avola. Ova kriza je ostavila snaan trag ne samo na
Perzce, ve i na vjerovanja njima potinjenih Hebreja, a
tako i (stoljeima kasne) na kranstvo. Ona predstavlja
radikalan odmak od uobiajeneg mitolokog tumaenja
dobra i zla kao uinaka to proistjeu iz jedinstvenog izvora bitka koji nadilazi i izmiruje sve polarnosti.
Perzu su >+. g. n. e. pokorili gorljivi Muhamedovi sljedbenici. Svi koji se nisu htjeli preobratiti bili su pogubljeni.
Bedan se preostatak sklonio u Indi, gdje do dan-danas
preivljavaju kao Parsi (Perzci) iz Bombaja. Nakon otprilike tri stoljea, meutim, dolo je do muhamedanskoperzske knjievne obnove. Znaajna su imena: Firdausi
(*+.-&.?), Omar Hajjam (?-&&;.?), Nizami (&&+.-&;.),
Dalal ad-Din Rumi (&.-&;.), Saadi (&&0+.?-&*&.),
Haz (?-&;0*.?) i Dami (&+&+.-&+*.). Firdausev Shah
Nameh (Ep o kraljevima) prepjev je u jednostavan i otmjen pripovedni stih prie o drevnoj Perzi sve do muhamedanskog osvajanja.
++
Opler, navedeno djelo, str. &;;-&;+.
++;
Prilagoeno iz Nivedita i Coomaraswamy, navedeno djelo, str. ;>-;.
+++
Coomaraswamy, Hinduism and Buddhism, str. >-.
++9
Matej, &:;+-;.
++>
Bhagavad Gita, &0:9&-9;.
++
Antifoni asnih sestara pri njihovu posveenju kao
Kristovih nevjest; iz Rimskog pontikala. Prema pretisku iz
The Soul Are, str. 0*-*.
461
B
++0
462
B
+>
463