FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijest
Akademska godina 2013./2014.

Opsada Zadra 1346. godine

Seminarski rad

Student: Igor Krnjeta

Mentor: dr. sc. Zrinka Nikoli Jakus
Nositelj kolegija: dr. sc. Neven Budak
Datum predaje: 22.6.2014.

Sadraj
1. Uvod3
2. Djelo Obsidio iadrensis kao svjedoanstvo opsade.3
3. Odnosi Zadra sa Venecijom prije 1346. godine...7
4. Tok opsade9
5. Posljedice opsade.10
6. Zakljuak..11
7. Bibliografija..11

1. Uvod
Opsade kao takve su oduvijek pobuivale interese povjesniara koliko zbog njihovih
posljedica koje su esto bile presudne za izvjesne povijesne procese, toliko i kod
amaterskih zaljubljenika u vojnu povijest zato jer sami tokovi opsade obiluju nizom
interesantnih detalja. Same katastrofine situacije poput opsada pokazuju i kako ljudi
reagiraju u kriznim uvjetima te nam mogu i kojeta rei i o ondanjem mentalitetu ljudi.
Na nau sreu, hrvatsko srednjovjekovlje je iznjedrilo izvrstan izvor za prouavanje
jedne opsade koja se zbila nad Zadrom 1346. godine koja je prethodila jo jednoj
katastrofinoj situaciji a to je velika epidemija kuge 1348. Temeljno djelo za prouavanje
toka te opsade je djelo nepoznatog autora pod nazivom Obsidio iadrensis.
U ovome radu biti e rijei i o tehnikim i estetskim detaljima samoga djela, moguem
identitetu autora kao i o dogaajima koji su prethodili opsadi, toku same opsade, te
naposljetku posljedicama ove dugotrajne opsade.
2. Djelo Obsidio iadrensis kao svjedoanstvo opsade
Temeljno djelo koje nam svjedoi o dogaajima koji su prethodili opsadi, samom toku
opsade i neposrednim posljedicama jest upravo to djelo anonimnog autora.
Ono se po kategorizaciji knjievnih vrsta moe odrediti kao kronika, zato to se bavi
opisivanjem dogaaja u izvjesnom vremenskom slijedu, no valja uzeti u obzir da kronike
najee pokrivaju dulja vremenska razdoblja, te uglavnom zavravaju iznimno detaljnim
opisima piscu suvremenih dogaaja to nije sluaj sa ovim djelom jer se ono bavi
periodom od dvije godine. Ono se takoer moe svrstati u memoare zbog iznimno
detaljnih prikaza dogaaja, no djelo ne potpada u potpunosti ni u memoaristiku zato jer
protagonist djela nije sam pisac, ve Zadrani kao cjelina iako se istiu pojedine povijesno
istaknute osobe poput Ludovika Anuvinca, duda Andrije Dandola i jo nekih znamenitih
Zadrana.1
Samo djelo najvjerojatnije nastaje neposredno nakon dogaaja kojima se bavi, ali prije
novog rata izmeu Venecije i Ludovika Anuvinca 1353., a poto autor ne spominje kugu,
mogue je da je nastalo i prije same kuge. 2 Tekst je do nas doao u prijepisu iz 16. stoljea
i najvjerojatnije ga je prepisao Jeronim de Fumatis 1532. 3 Sam tekst je uvelike iskvaren
1

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi

u suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran
Ladi, Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 15.
2
3

Ibid, 16.
Ibid, 19.

zbog vanjskih utjecaja, dok je jezik sasvim druga pria. Sam autor oigledno nije bio
neobrazovan to se odlino vidi po citiranjima Biblije i nekih antikih autora i relativno je
umjeno vladao latinskim jezikom iako se njime slabije slui to se u vidi i u prijepisima
gdje nije uspijevao nai prigodne izraze za neke stvari koje je elio izrei.4
Jedno od vanijih pitanja vezanih uz samu Kroniku jest identitet autora te identitet
naruioca djela. Za autora je sigurno da je sam sudjelovao u dogaajima o kojima
izvjetava na to definitivno ukazuju detalji poput topografije ondanjeg Zadra, opisa
ratne opreme i oklopa, opisa nekih ceremonija, pregovorima i njihovim rezultatima itd. Ti
detalji su oito mogli biti poznati samo nekome tko je u tim dogaajima i sudjelovao. 5 Ve
ranije je spomenuto da su protagonisti djela Zadrani kao cjelina to je u prouavanjima
tumaeno kao prikrivanje pravog autorovog identiteta, najvjerojatnije da sam pisac
izbjegne moguu mletaku osvetu. Takoer je u uvodnom pismu naruiocu djela posvetio
Kroniku Pobjedi naroda grada Zadra.6
Prva osoba sa ijim identitetom emo se pozabaviti jest izvjesni naruilac koji
oigledno nije bio prisutan za vrijeme same opsade te je zato naruio djelo. Takoer i
autor spominje u prologu djela da je dotini naruilac elio konkretan opis dogaaja, kao i
da se zloini Mleana nikada ne bi zaboravili. 7 Na temelju toga moemo pretpostaviti da
je naruilac djela mogui bivi zadarski dunosnik koji je u tome trenu bio u izgnanstvu u
inozemstvu.8
Identitet autora je jedno sasvim drugaije pitanje. Kao to je ve reeno, on je
najvjerojatnije sudjelovao u borbama za obranu grada, a sam za sebe u pismu naruiocu
kae da je Zadranin plemenita roda, a najvjerojatnije je bio i stariji od naruioca to se
moe zakljuiti iz biblijske usporedbe Izaka i Jakova. 9 Iz nekih detalja u tekstu je vidljivo
da je bio prisutan ne samo u borbama ve i na zasjedanjima gradskog vijea ili da je
mogao dobiti potrebne informacije iz prve ruke. Takoer je imao pristup spisima poput
dudevih ili kraljevih pisama, a zbog ve spomenutih citata iz Biblije ili antikih autora se
moe zakljuiti da je ta osoba bila dobro obrazovana, moda da je ak i bila crkveni
4

Ibid, 37.

Ibid, 12, 13.

Ibid, 15.

Obsidio iadrensis, lib. 1, cap. 2.

8

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir

Vratovi u suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski
Zoran Ladi, Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 15.
9

Ibid, lib. 1, cap. 2.

dostojanstvenik.10 Jedan od vjerojatnijih kandidata za autora je ondanji zadarski

nadbiskup Nikola Matafar ije je djelo Thesaurus pontificum Nada Klai analizirala i
filoloki usporedila sa Obsidio iadrensis te uzela u obzir Matafarovu obrazovanost i
proglasila ga moguim autorom.11 Meutim, sa daljnjim prouavanjem djela se moe rei
da autor najvjerojatnije nije bio Nikola Matafar zbog detaljnije analize samog jezika
kronike koji iako ukazuje da je autor bio uen, ipak nije bio toliko kvalitetan koliko bi se
oekivalo od osobe Matafarove uenosti.12 Ostali mogui kandidati su izvjesni Krevan de
Cigalis koji se od 1346. do 1349. spominje kao zadarski primicerij, a umire nekoliko
godina nakon opsade, dok za vrijeme same opsade obnaa dunost vikara, zatim tadanji
upnik crkve sv. Petra Novog, Mihovil de Zadulinis koji u vrijeme opsade sastavlja svoju
oporuku, a umire 1349. Za njega je bitno napomenuti da je oito bio uen ovjek jer u
svojoj oporuci ostavlja knjige iz logike i filozofije stanovitom Ivanu. Zadnji od
vjerojatnijih kandidata jest tadanji zadarski arhiakon, Demetrije Matafar, nadbiskupov
brat i kasniji pianski i ninski biskup koji je bio bratovim vikarom za vrijeme Nikolinog
izgnanstva u Padovi.13
Nova bitna odrednica kojom se potrebno pozabaviti jest svakako stav autora o
mletakoj opsadi. Sasvim je oigledno za pretpostaviti da je djelo pisano s dvije vidljive
namjere koje se spominju u autorovom pismu naruiocu. 14 Postavlja se bitno pitanje
autorove objektivnosti, s obzirom na to da je sudjelovao u borbama. No u ve
spomenutom pismu on izuzev prikaza mletakih zloina takoer pokuava donijeti i
relativno objektivan prikaz dogaaja.15 Iako je autor izrazito protumletaki nastrojen to se
najbolje vidi u Prologu djela16, on takoer upozorava na niz zloina koje su poinili
Zadrani koje tumai pravednom Bojom kaznom. 17 On takoer i moralizira i nimalo ne
idealizira Zadrane kao takve, vrlo vjerojatno jer su neposredno nakon poinjenih zloina
adekvatno i kanjeni. Autoru je savreno jasno da je do same opsade dolo iskljuivo zbog
10

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u

suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi,
Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 17.
11

Ibid, 17.

12

Ibid, 17, 18.

13

Ibid, 18.

14

Obsidio iadrensis, lib. 1, cap. 2.

15

Ibid, lib. 1, cap. 2.

16

Ibid, lib. 1, cap. 1.

17

Ibid, lib. 1, cap. 21.

mletake ekspanzionistike politike koja je isprovocirala Zadrane jer je namjera Mleana

bila takva da Zadar svedu na poloaj zauzetog grada ime pokazuje upuenost u iri
politiki kontekst.18 Takva politika do izraaja dolazi kada je opsada tek bila pripremana,
a

dok

su

Zadrani

bili

umirivani

dudevim

pismima. 19

Isti sluaj je bio i dok je ustanak gaen kad su uvjeti predaje isprve bili ispotovani, no
ubrzo su se pretvorili u mletaku diktaturu. 20 Bitno je jo spomenuti autorov stav prema
kralju Ludoviku i bosanskim saveznicima koji kroz djelo iznimno varira. U poetku su
pokazivani kao velike nade i prijatelji Zadrana 21, no kako se pokau ili neuspjenima ili
neodlunima, podlijeu estokoj autorovoj kritici.22
Kronikom se prvi puta bavio Ivan Lui Lucius u prilogu Scriptores rerum
Dalmaticarum nondum impressi svog djela De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex iz
1666. Od modernijih povjesniara, prvi se njome bavio Franjo Raki koji ju je prikazao i
obradio 1864. u odjeljku Dva ljetopisa o obsjednuu grada Zadra god. 1345-46 u studiji
Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vieka koja je bila
objavljena u asopisu Knjievnik. Poslije njega, djelom se bave Nada Klai i Neven
Budak. Klasini filolozi koji su obraivali ovo djelo su Veljko Gortan koji je priredio i
prvi poeo rad na kritikom izdanju djela, te Olga Peri koja se bavila pitanjem
autorstva.23

3. Odnosi Zadra sa Venecijom prije 1346. godine

Zadar je oduvijek imao veliku prednost to se tie svog iznimnog poloaja na
istonojadranskoj obali. Zadar je smatran jo od ranog srednjeg vijeka metropolom
Dalmacije i vlast nad njime je simbolizirala i davala legitimnu podlogu vlasti nad itavom
18

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u

suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi,
Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 14.
19

Obsidio iadrensis, lib. 1, cap. 3 4.

20

Ibid, lib.2, cap. 12.

21

Ibid, lib. 1, cap. 4, cap. 11.

22

Ibid, lib. 2, cap. 8.

23

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u

suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi,
Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 12.

obalom kao i prevlast na moru. Tako je posjedovanje Zadra bilo neto nad ime su teili
i Venecija kao i vladari hrvatskog zalea (bilo hrvatski ili ugarsko hrvatski kraljevi,
odnosno banovi iz roda Bribirskih ubia).24
Venecija se oduvijek smatrala nasljednicom Bizanta na Jadranu, a najveu ekspanziju
doivljava u vrijeme duda Andrije Dandola koji je vladao upravo u vrijeme opsade Zadra
1346. Iskljuivi cilj mletake politike je ustvari i bilo osiguranje vlasti nad Zadrom kao i
prostorom sjeverno od njega, a to su u vie navrata i postigli kao i izgubili, najee zbog
iznimno tekih uvjeta koje su nametali Zadranima.25
Prvi puta venecija dolazi u posjed Zadra 1115. godine te Zadranima odmah namee
iznimno teke uvjete, a nezadovoljstvu Zadrana nimalo nije pripomoglo ni kada se je sin
ondanjeg duda Dominik Morosini proglasio zadarskim knezom, a otprilike u to vrijeme
Venecija dobiva od pape pristanak za promaknue zadarske biskupije na rang nadbiskupije
i metropolije te bi njoj podredile ostatak biskupija kvarnerskih komuna, no on biva
poniten 1155. od pape Hadrijana IV. To dovodi do nezadovoljstva zadarske elite koja
zbacuje po prvi put Mleane 1159. godine, ali je zbog kneza Dominika Morosinija i
manjku pomoi ugarsko hrvatskoga kralja, Zadar ostao pod Venecijom. ezdesetih
godina su bile jo tri pobune, ali niti one nisu urodile plodom.26
Tijekom vladavine Manuela Komnena (1143 1180) Zadar je kratko potpao pod
bizantsku vlast, zbog Morosinijevih kao knezova koji su i upravljali gradom, ali unato
tome, kroz cijelo 11. stoljee se vraa komunalni ustroj i njegova glavna tijela poput
konzula sudaca, vijea i notarijata se nanovo izgrauju. Napokon, 1182. Zadar potpada
pod ugarsko hrvatsku krunu.27
Mleani se ponovno vraaju na vlast 1202. godine kada u IV. kriarskom ratu uz
pomo kriara zauzimaju Zadar koji biva potpuno opustoenim. Brojni Zadrani su
prebjegli u Nin odakle su nastavili borbu te 1203. oslobodili Zadar oslobodili Zadar uz
pomo hercega Andrije i sidrako ibenskog kneza Domalda koji postaje zadarskim
knezom, no stjecajem okolnosti nanovo potpada pod vlast Veneije 1204.28
Do nove pobune dolazi 1242., a Mleani grad nanovo zauzimaju godinu dana poslije,
dok vlada zadarske komune nastavlja djelovati iz Nina sve do 1247. kada dolazi do
24

Nada Klai i Ivo Petricioli, Zadar u srednjem vijeku do 1409 (Zadar: Filozofski fakultet, 1976.), 62 94.

25

Ibid, 103 114.

26

Ibid, 161 166.

27

Ibid, 166 167.

28

Ibid, 181 184.

novijeg ugovora sa Venecijom koji biva iznimno nepovoljan za Zadar zbog stranih
novanih nameta kao i slanja talaca u Veneciju.29
Pavao Bribriski je od Venecije ishodio naplaivanje dijela lukih pristojbi koje su
Mleani dugovali ugarsko hrvatskoj kruni ime je elio naglasiti svoj suverenitet nad
Zadrom na koji je i polagao prava kao hrvatski ban. Njegovi planovi su se obistinili 1311.
kada dolazi do novoga ustanka, gdje Pavao alje pomo u vidu vojske predvoene
njegovim sinom Mladenom koji je tada izabran za zadarskog kneza 30, no nakon poraza od
strane Venecije 1313. on predaje Zadar Veneciji. Tada su za Zadar pali i najblai uvjeti jer
su Zadrani smjeli birati sami svoje knezove dok ih je dud samo potvrivao.31
Dolaskom Anuvinaca na prijestolje njihov glavni interes je povezivanje obje
jadranske obale, te samim time nisu mogli prihvatiti mletaku vlast na Jadranu. 32
Nakon sukoba Karla I. sa hrvatskim velikaima gotovo kompletna naa obala potpada pod
Veneciju. etrdesetih godina XIV. stoljea na vlast dolazi Ludovik Anuvinac koji dobiva
oevo kraljevstvo te zbog njegove blizine Zadrani mu alju poslanstva, na to Mleani
reagiraju energino te alju vojsku na Zadar. Venecija takoer povlai svog kneza i
predlae gradu predaju, no Zadrani ju odbijaju, zaklinju se na vjernost Ludoviku i
zapoinju borbu.33

4. Tok opsade
Opis opsade obiluje topografskim detaljima, kao i izvjetajima na skoro pa dnevnoj
bazi o dogaajima vezanima uz bitke ili opise slavlja i ceremonija, pa e u ovome djelu,
shodno tome biti rijei o preteito najvanijim dogaajima koji su bili relevantni za tok
same opsade.

29

Ibid, 189 191.

30

Ibid, 210 215.

31

Ibid, 213 215.

32

Ibid, 325 326.

33

Obsidio iadrensis (Opsada Zadra), Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir Glavii i Vladimir Vratovi u

suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi,
Matthew J. Suff, Goran Bude (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.), 11, 12.

Zadrani su se protiv Mleana pobunili u lipnju 1345. kada su uvidjeli da je kralj

Ludovik u relativnoj blizini Zadra (uvrivao je svoju vlast na podruju Knina), te su se
stavili pod Ludovikovu zatitu, a on im je i obeao svoju zatitu kada skupi dovoljnu
koliinu vojnika.34 Kao to je ve gore spomenuto, Mleani su svog kneza povukli, te su
poslali i kopnenu vojsku i mornaricu pod Zadar gdje su se utaborili. 35 Dud Andrija
Dandolo je poslao pet pisama Zadranima u kojima im poruuje da brine za njih i za
njihove interese te da ne strahuju od vojske 36, no Zadrani odbijaju njegove prijedloge te
zapoinju borbu. Mleani su prvo opsjeli Zadar s mora te napadali s mora utvrde na
oblinjem Ugljanu i Pamanu37, a tek naknadno su zapoeli i kopnenu opsadu ne samo
Zadra, ve i podruja sjeverno od njega.38 Negdje u to doba se dogaa prvi bitni zadarski
ratni zloin kada su zadarski gusari masakrirali dubrovaki brod koji ini se nije bio
koriten u vojne svrhe.39 Od lipnja 1345. do lipnja 1346. su Zadrani samostalno odolijevali
viestrukim mletakim napadima, to je rezultiralo time da se iz Venecije nekoliko puta
alju nove vojske.40 Iz dananje perspektive su zanimljive situacije u kojima Zadrani
iskazuju za naa poimanja ili pretjeranu tugu ili pretjeranu radost, to je jasno ovisilo o
prilici. U vie prilika bi se neizmjerno radovali ako bi postigli neku bitniju vojnu
pobjedu41 ili ak ako bi samo izvjesili kraljevsku zastavu nasred gradskog trga. 42 Takoer
su bili u stanjima iznimnog oaja i tuge ukoliko bi pala neka utvrda u zadarskom kotaru.43
U lipnju 1346. Ludovik naposljetku stie sa velikom vojskom pod Zadar to ima
katastrofalne posljedice za mletaki moral, jer navodno naputaju bojne sprave, dok su ga,
oekivano, Zadrani doekali sa ovacijama i iznimnim oduevljenjem.44 Zadrani su mu ak
dali kljueve gradskih vrata ime su mu iskazali veliko povjerenje, no to povjerenje je
iznevjerio u srpnju 1346. jer je izgubio u narednim bitkama sa Mleanima, te se povukao
prema Ugarskoj.45 Nakon toga dolazi do kraha u moralu Zadrana to Mleanima samo
34

Obsidio iadrensis, lib. 1, cap. 11.

35

Ibid, lib. 1, cap. 7, 8.

36

Ibid, lib. 1, cap. 5.

37

Ibid, lib. 1, cap. 7.

38

Ibid, lib. 1,cap. 12

39

Ibid, lib. 1, cap. 13.

40

Ibid, lib. 1, cap. 17.

41

Ibid, lib. 1, cap. 16.

42

Ibid, lib. 1, cap. 18.

43

Ibid, lib. 1, cap. 18.

Ibid, lib. 2, cap. 5.

44
45

Ibid, lib. 2, cap. 6, 7, 8.

omoguuje daljnja napredovanja i vojne uspjehe.46 Za vrijeme ljeta i jeseni 1346. u

pobunu se javljaju problemi poput pojave misteriozne i smrtonosne bolesti, kao i revolt
puana predvoenih nekim nezadovoljnim plemiima zbog manjka hrane. 47 U to doba se
vode iznimno estoke borbe za utvrdu sv. Mihovila na oblinjem Ugljanu koja i pada u
kolovozu, a po zauzimanju Mleani masakriraju ak i civile koji su se tamo skrivali.48
Sve to dovodi do slamanja morala i izdrljivosti Zadrana koji u prosincu 1346. potpisuju
mirovni sporazum te putaju Mleane u grad koji kre obeanja te mue i zlostavljaju
Zadrane.49
5. Posljedice opsade
Neposredno nakon same obnove mletake vlasti, zadarski patriciji su znali da e im se
samo dodatno ograniiti politike i ekonomske slobode. S druge strane, puani u Mleanima i
nisu vidjeli posebno veliku opasnost, mogue i jer su se nadali da e zahvaljujui njima dobiti
udio u gradskoj upravi.50 Za vrijeme same opsade se desio ve spomenuti sukob patricija i
puana koji je samo zaotrio odnose izmeu te dvije strane, a ini se da je taj sluaj prvi
zabiljeeni u nekom dalmatinskom gradu.51 Nakon Ludovikovih napada usmjerenih na
Veneciju od 1356. do 1358., Ludovik je prisilio Mleane na Zadarski mir potpisan 18. 2.
1358. po kojem Ludoviku predaju sve posjede od Kvarnera do granica Draa. 52 Naposljetku,
Venecija ponovno dobiva Zadar 1409. godine kada Ladislav Napuljski prodaje svoja
vladarska prava na Dalmaciju za 100 000 dukata.

6. Zakljuak
Samo djelo anonimnog autora Obsidio iadrensis izuzetno je kvalitetno djelo hrvatske
predrenesanse koje nam svjedoi o jednom iznimno tekom vremenu za Zadar i njegove
stanovnike. Ono nam izvrsno prenosi mentalitet tadanjih ljudi kao i jami da su ljudi i onda
poinjavali zvjerske zloine u borbenom zanosu. Moemo biti zahvalni oevicu, tko god on

46

Ibid, lib. 2, cap. 9, 14.

47

Ibid, lib. 2, cap. 11, 12.

48

Ibid, lib. 2., cap. 14.

49

Ibid, lib. 2., cap. 19.

50

Neven Budak i Tomislav Raukar. Hrvatska povijest srednjeg vijeka (Zagreb: kolska knjiga, 2006.), 193.

51

Ibid, 193.

52

Ibid, 194.

10

bio, na iznimno detaljnom i hvale vrijednom prikazu samo jedne od tunih epizoda nae
povijesti.
7. Bibliografija
1. Budak, Neven, Tomislav Raukar. Hrvatska povijest srednjeg vijeka. Zagreb: kolska
knjiga, 2006.
2. Klai, Nada, Ivo Petricioli. Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar: Filozofski
fakultet, 1976.
3. Nepoznat autor. Obsidio Iadrensis. Rukopis Veljko Gortan. Priredili Branimir
Glavii i Vladimir Vratovi u suradnji s Damirom Karbiem, Miroslavom
Kurelac i Zoranom Ladiem. Prijevodi na engleski Zoran Ladi, Matthew
J. Suff, Goran Bude. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007.

11