EPIKA U PROZI

Elementi strukture proznog knjievnog djela su

KOMPOZICIJA (lat. compositio sloiti, sastaviti, uskladiti) je organizacija sadraja u djelu. To je
raspored manjih dijelova i njihov uzajamni odnos. Kompozicija se dijeli na tri osnovna elementa:
1. tema predmet o kojem se u djelu govori i za koji je simbolino vezana i ideja djela. Motiv je
najmanja tematska jedinica, a leitmotiv motiv koji se u djelu ponavlja s nekom svrhom.
2. likovi nositelji radnje koji se individualiziraju karakterizacijom. Ako knjievni lik ujedinjuje
znaajke veeg broja ljudi, odreene skupine, odreenog tipa, govorimo o knjievnom
tipu/tipinom junaku (Don Quijeote tip zanesenjaka, Odisej tip lutalice). Prema ulozi koju
lik ima u djelu razlikujemo glavne i sporedne likove. Pripovjedai oblikuju likove na nekoliko
naina (karakterizacija likova):
- opisivanjem vanjskog izgleda, tj. portretiranjem;
- pripovijedanjem, tj. naracijom;
- dijalogom (razgovor dvaju ili vie likova);
- monologom, tj. samogovorom;
- unutarnjim monologom (prati se struja svijesti lika);
- pievim komentarom.
Tim postupcima oblikuje se i knjievno djelo.
3. fabula (lat. pria) niz dogaaja povezanih i rasporeenih onako kako bi se mogli dogoditi u
zbilji. Sastoji se od epizoda, manjih dogaaja povezanih s glavnom radnjom.
kulminacija
vrhunac radnje
ekspozicija
uvodni dio fabule
do poetka radnje

radnja

peripetija
rasplet

Redoslijed izlaganja fabule moe biti

a) kronoloki potuje se kategorija vremena;
b) retrospektivan radnja se odvija iz sadanjosti u prolost;
c) simultan istovremeno smjenjivanje sadanjosti i prolosti.
SIE (franc. sujet predmet, razlog, povod, sadraj) - niz dogaaja onakav kakav je u knjievnom djelu.
Nain na koji je pria ispriana od izuzetne je vanosti u analizi knjievnog djela, jer govori o tome to je
reeno u knjievnom djelu.
PRIPOVJEDA je onaj koji pripovijeda u knjievnom djelu. Nije isto to i autor. S obzirom na razliite
mogunosti odnosa pripovjedaa prema fabuli i karakterima, razlikujemo
OBJEKTIVNO PRIPOVIJEDANJE (pripovjeda nastoji da se njegova pojava ne zapaa u djelu,
a to ini pripovijedanjem u 3.licu er-forma)
SUBJEKTIVNO PRIPOVIJEDANJE (pripovjeda se izjednauje s nekim od likova iz djela,
komentira dogaaje sa svog posebnog stajalita i nastupa kao fiktivni pripovjeda ich-forma.
Pripovjeda preuzima razliite uloge u djelu pa imamo nekoliko tipova. Autorski pripovjeda
poistovjeuje se s autorom, sveznajui pripovjeda pria dogaaje redom od poetka do kraja i
nerijetko daje na znanje itatelju da unaprijed zna njihov zavretak. Nepouzdani pripovjeda prividno
ograniava svoje znanje i namjerno proputa neke karike u lancu zbivanja, oblikujui samo one motive
koje smatra znaajnim za kompoziciju svog djela. Pripovjeda pria u I. licu ili u III. Licu, pojavljuje se i u
ulozi KOMENTATORA, a takvo komentiranje postupaka junaka, unoenje vlastitih misli i osjeaja u
pripovijedanje nazivamo digresijama, tj. lirskim digresijama.
Ustrojstvo epskog djela ine dogaaji, likovi, pria i izvori. Pisac odabire temu svog djela koju organizira

U odreenu epsku vrstu. Tema uvjetuje izbor likova, fabule i naina pripovijedanja.