DEFINICIJA I KRATAK HISTORIJAT

Teorija vjerovatnoe je matematika disciplina koja izuava zakonitosti

masovni slinih pojava.One se ispoljavaju pri viestrukom ponavljanju ogleda.
Cilj teorije vjerovatnosti:
Promatrajmo kao eksperiment bacanje novia.
Sluajni eksperiment rezultata eksperimenta je neizvjestan
Teorija vjerovatnosti omoguuje:
dobivanje indikacije o najvjerovatnijem rezultatu
kvantificiranje (mjerenje) neizvjesnosti eksperimenta
U teoriji vjerovatnosti rezultat eksperimenta naziva se dogaaj
Ako je poznata neizvjesnost pojedinanog sluajnog eksperimenta, teorija vjerovatnosti
omoguuje proraun neizvjesnosti istog eksperimenta ponovljenog n puta (viestruki sluajni
eksperiment).
Pristupi teoriji vjerovatnosti:
Frekvenca (ili Bernoullijev)
Aksiomatski (oigledni)
Subjektivni (Finettierijev)

Statistika je nauka o varijacijama obiljeja, zakonitostima razvoja i odnosa

masovnih pojava i njihovih elemenata u vremenu i prostoru.
Rije statistika potie od latinske rijei status to znai stanje, drava, ... . Kao nauka
pojavljuje se u XVII vijeku, mada neki korijeni statistikih metoda potiu jo iz vremena
najstarijih civilizacija. Smatra se da je rije statistika prvi upotrijebio naunik Gotfrid
Ahenval (Gottfried Achenwall, 1719-1772), unosei ovaj naziv u svoje radove i u naziv
jednog predmeta (pod nazivom Notitia politica vulgo statistica) na njemakom univerzitetu
u Getingenu. Dok je u Njemakoj i ostalim razvijenim zemljama kontinentalne Evrope razvoj
statistike djelatnosti bio pod snanim uticajem osnivaa univerzitetske kole-dravopisa,
dotle se u Engleskoj razvio drugi pravac, tzv. Politika aritmetika koja svoje teorijske osnove
ima u racionalnoj filozofiji Leonarda da Vinija, Dekarta i dr. Osniva ove kole bio je Don
Graunt (John Graunt, 1602-1674), dok je osniva pravca univerzitetska statistika bio prof.
Hermann Conring (1606-1671) / profesor istraivaa Gotfrida /.
U XIX vijeku statistika se znatno razvila po sadrini i metodama, naroito koritenjem
rauna vjerovatnoe. Prve takve radove nalazimo kod Laplasa (Pierre Simon de Laplace) i
(Jean Baptiste Joseph) Fouriera poetkom XIX vijeka, kada su u Parizu i departmanima
Sene vrili procjenu broja ukupnog stanovnitva na bazi uzorka sa izraunavanjem
najvjerovatnije greke.
Meutim, najznaajnije ime u razvoju statistike XIX vijeka je belgijski fiziar i
astronom (Lambert Adolphe Jacob) Ketle (Quetelet, 1796-1874), na iju je inicijativu odran
i kongres statistiara u Briselu (Brussels, Belgique-Belgium) 1853. godine, a zatim jo est
kongresa u zemljama srednje Evrope. Kao to je XX vijek postao vijek tehnike i hemije, a isto
tako je to i vijek statistike koja proima sav na ivot, jer se danas statistike metode koriste u
raznim istraivanjima (u fizici, tehnici, socioloko-politikim istraivanjima, ekonomiji itd.).
Od kraja XIX vijeka na ovamo statistika se naglo razvija i kao nauka i kao djelatnost-praksa.

Poetkom ovog vijeka javljaju se razliite metrije (biometrija, ekonometrija,

sociometrija, ...), a sredinom ovog vijeka javljaju se i neke bliske discipline kao to su:
kibernetika, teorija informacija, teorija veza i sl. Javlja se kao posebna disciplina i
matematika statistika, koja je oznaila upotpunjavanje i dalje razvijanje teorije i
metodologije kvantitativnog istraivanja masovnih pojava. U mnogim knjigama nalaze se
razni pokuaji definiranja statistike. Tako npr., Silvio Elazar (u knjizi: Matematika statistika)
daje ovu definiciju: Matematika statistika je nauka koja se bavi prouavanjem zakona
sluajnih dogaaja na osnovu teorije vjerovatnoe, matematikom obradom podataka
mjerenja masovnih pojava., dok neki drugi autori daju i ovu definiciju: Nauka koja
prouava pojave koje obuhvataju vrlo veliki broj elemenata koji imaju neko zajedniko
svojstvo (obiljeje) naziva se matematika statistika. Matematika statistika javlja se u
XVIII vijeku, prvenstveno u radovima D. Bernoullija i fiziara Maxwella.
No, savremena uenja u XX vijeku mogla bi se izrei po pitanju definiranja statistike
kao naune discipline u smislu da se usvoji ova (opisna) definicija: Statistika je nauka o
varijacijama obiljeja, zakonitostima razvoja i odnosa masovnih pojava i njihovih elemenata u
vremenu i prostoru.
Statistike metode istraivanja primjenjuju se na gotovo sva podruja ljudske
djelatnosti, gdje god se javlja veliki broj posmatranja, eksperimentisanja i mjerenja (kao npr.,
pri izuavanju problema dohotka-profita, nataliteta, mortaliteta, te raznih mjerenja u fizici,
hemiji, tehnici, ...).
U statistici se prvo prikupe podaci o pojavama koje se istrauju pomou opaanja,
anketa, popisa i dr., pa se ti podaci obrauju i izvode odreeni zakljuci i prognoze.

OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE S PRIMJERIMA

4.2. Predmet i zadaci matematike statistike. Osnovni skup i
obiljeje
U okviru matematike statistike kao matematike discipline razvijaju se i
primjenjuju
metode izuavanja (dobivanja, opisivanja i obrade) statistikih podataka s
ciljem
ustanovljavanja zakonitosti koje vae u odreenim sluajnim masovnim
pojavama i
procesima masovnog karaktera. Pri tome se razlikuju sljedea dva osnovna
problema:
1) Razvoj metoda prikupljanja i grupisanja statistikih podataka koji se
istrauju
(dobijenih ili pomou zapaanja odnosno na osnovu posmatranja ili kao
rezultat
specijalno izvedenih pokusa kao to su ankete, popisi, mjerenja i sl.).
2) Razrada i razvoj metoda analize statistikih podataka u zavisnosti od
cilja istraivanja.
U okviru problema pod 2) mogu se identifikovati dvije grupe metoda:
a) Metode za ocjenu funkcije distribucije i parametara distribucije
(raspodjele,
razdiobe). Npr., na osnovu odreenih statistikih podataka moe se
ocijeniti da oni pripadaju
normalnoj (ili binomnoj) raspodjeli, a zatim se mogu odrediti i parametri
(oekivanje) i
(standardna devijacija) te distribucije.
b) Metode za provjeru (testiranje) tzv. statistikih hipoteza o obliku (vrsti)
zakona
distribucije ili ako je oblik zakona distribucije poznat, o parametrima
zakona distribucije.
Npr., moe se provjeriti da je pretpostavka o normalnoj distribuciji ispravna
ili pogrena.
Osnovni predmet razmatranja u statistici su skupovi elemenata koji imaju
izvjesne
zajednike karakteristike. Pri tome se, intuitivno, pojam osnovnog skupa
najee uvodi na
jedan od sljedeih (priblino) ekvivalentnih naina:
(i) Osnovni skup (populacija, generalni skup, statistiki skup, statistika
masa) je skup
(cjelina) svih istorodnih elemenata (objekata) koji podlijeu (statistikom)
ispitivanju.
(ii) Skup elemenata sa nekom zajednikom osobinom ija mjera vrijednosti
varira od
elementa do elementa zove se statistiki (ili osnovni skup i sl.).
(iii) Statistiki skup predstavlja cjelinu sastavljenu od istorodnih
meusobno uporedivih

elemenata sa zajednikim varijabilnim obiljejem to je u stvari tekua

varijabla (npr. i x )
sluajne promjenljive (npr. X ).
(iv) Skupovi elemenata koje prouava statistika zovu se osnovni skupovi
(ili populacije
i sl.).
U definicijama (i), (ii) i (iv) definira se jo i pojam obiljeja, tj. kae se jo
da se
zajedniko svojstvo elemenata odreenog osnovnog skupa zove obiljeje
tog skupa. Obiljeje
moe biti numerikog ali i atributivnog karaktera. No, obiljeja atributivnog
karaktera mogu
se svesti na obiljeja numerikog karaktera.
Iz prethodnih definicija slijedi da osnovni skup mora biti homogen tj.
elementi osnovnog skupa moraju biti istovrsni ali ne i istovjetni u odnosu
na zajedniko svojstvo (obiljeje) koje
karakterie skup istovrsnih objekata. Ako je na osnovnom skupu definirano
samo jedno
obiljeje, skup je jednodimenzionalan. Ako su definirana dva obiljeja,
skup je
dvodimenzionalan. Zavisno od toga da li je obiljeje skupa kontinualno
(neprekidno),
diskretno ili mjeovitog tipa, razlikuju se kontinualni, diskretni i
mjeovitog tipa statistiki
skup.

Statistika raspodjela frekvencija (odnosno relativnih frekvencija) je

pridruivanje (preslikavanje) izmeu vrijednosti obiljeja (varijansi) i
njihovih frekvencija
(odnosno relativnih frekvencija). Takoe se uvodi i pojam statistike
raspodjele osnovnog
skupa kao zajedniki naziv za statistiku raspodjelu relativnih frekvencija i
statistiku
raspodjelu apsolutnih frekvencija, tj. statistika raspodjela osnovnog skupa
je pridruivanje
izmeu vrijednosti obiljeja (varijansi) i njihovih frekvencija ili relativnih
frekvencija.
Najee se statistika raspodjela prikazuje tabelarno a ponekad i grafiki.
Tabela je obino u
obliku:

PRIMJER:
U jednom razredu od 30 uenika uspjeh je prikazan slijedeom tabelom:

PRIMJER:
6

Na jednoj stonoj farmi je statistiki posmatrana mlijenost stotinu krava tj. x hl mlijeka koje
svaka krava daje godinje.Podaci su prvo sreeni,pa su onda napisani u tabeli.Nacretati
dijagram frekvencija I odgovarajui histogram frekevencija te izvesti odgovarajue prirodne
zakljuake.

DEFINICIJA:

Ogledom (ispitivanjem,eksperimentom) nazivamo svako ostvarenje odreenih uslova ili

radnji pri kojima se posmatra izuavana pojava
PRIMJER:
Bacanjem novia moe se desiti da on padne na grb ili na broj.Postoje,znai dvije
mogunosti a svaka od njih se moe realizovati na jedan jedini nain.Ve odavde moemo
zakljuiti da je vjerovatnost svakog dogaaja jednaka i iznosi .
DEFINICIJA:
Sve to moe biti ishodom ogleda naziva se dogaajem.
PRIMJER:
Izvlaenje kuglice odreene boje iz kutije
DEFINICIJA:
Dogaaj nazivamo pouzdanim ako on proizlazi iz datog ogleda
PRIMJER:
Ako su u kutiji samo crvene loptice, dogaaj ''iz kutije izvuena crvena loptica'' se naziva se
pouzdanim!
DEFINICIJA:
Dogaaj nazivamo nemoguim ako se u datom ogledu ne moe ostvariti.
PRIMJER:

DEFINICIJA:
Sluajan je dogaaj koji u datom ogledu moe da se pojavi ili ne pojavi

PRIMJER:
Tako je npr.pojava grba ili broja pri bacanju novia sluajan dogaaj.
DEFINICIJA:
Za dogaaj kaemo da su zajedniki (uzajamno se ne iskljuuju) u datom ogledu,ako pojava
jednog od njih ne iskljuuje pojavu drugog.
PRIMJER:
Tako npr.pri bacanju dva novia dogaaj ''broj na gornjoj strani prvog i grb na gornjoj strani
drugog novia'' se ne iskljuuju.
DEFINICIJA:
Dva dogaaja su nezajednika (uzajamno se iskljuuju) ako pojava jednog iskljuuje pojavu
drugog u tom ogledu
PRIMJER:
Npr.dogaaj ''pojava grba i broja'' pri bacanju jednog novia se meusobno iskljuuju
DEFINICIJA:
Vjerovatnoa dogaaja je odnos broja elementarnih rezultata povoljni datom dogaaju sa
brojem svih jednako moguih rezultata ogleda u kojem se moe pojaviti taj dogaaj.
Vjerovatnou dogaaja A oznaavamo sa P(A), pa prema datoj definiciji je :
P(A)=m/n
Gdje su:
m- broj elementarnih rezultata povoljnih datom dogaaju A
n- broj svih jednako moguih elementarnih rezultata ogleda u kome se moe pojaviti
dogaaj A, a koji obrazuju potpunu grupu.
Data definicija vjerovatnoe naziva se i klasinom, a pojavila se u samom poetku razvoja
teorije vjerovatnoe.
PRIMJER:
Izraunati vjerovatnou pojave grba i pojave broja pri jednom bacanju novia.
Neka je A pojava grba i B pojava broja na noviu.Pretpostavimo da su dogaaji A i B
jednako mogui.Tada oni obrazuju potpunu grupu dogaaja.Za svaki od njih je broj povoljnih
rezultata 1, a broj svih elementarnih rezultata je 2 tj.m=1 i n=2 , pa je
P(A)=1/2 i P(B)=1/2

Iz date definicije vjerovatnoe slijede njene osobine:

1.Vjerovatnoa pouzdanog dogaaja je jednaka 1

Za pouzdan dogaaj svi elementarni rezultati su povoljni za taj dogaaj tj. m=n
2.Vjerovatnoa nemogueg dogaaja je jednaka 0
Za nemogui dogaaj nema ni jednog elementarnog rezultata koji je povoljan za taj dogaaj
tj. m=0
3.Vjerovatnoa sluajnog dogaaja predstavljena je pozitivnim brojem koji je manji od
1
0<m<n to je 0< m/n < 1 pa je prema definiciji 0<P(A)<1
DEFINICIJA:
Relativnom uestalnosti naziva se odnos broja ogleda u kojima se pojavljuje taj dogaaj
prema broju svih izvedenih ogleda
Oznaimo sa W(A) relativnu uestalnost dogaaja A.Tada je prema datoj definiciji
W(A)=m/n
gdje su:
m- broj ugleda u kojima se pojavio dogaaj A
n- broj svih izvedenih ogleda
PRIMJER:
Izvedeno je vie puta bacanje novia, a evedentiran je broj pojavljivanja grba i raunata
relativna uestalnost tog dogaaja. Rezultati su dati tabelarno:

n
Broj bacanja novia

m
Broj pojava grba

W(A)=m/n
Relativna ueastalnost
dogaaja

4040
12000
24000

2048
6019
12012

0,5069
0,5016
0,5005

Vjerovatnost dogaaja E

10

PRIMJER:

PRIMJER:

11

12

13

PRIMJENA I ZAKLJUAK
Da bi se mogle sagledati mogunosti i anse za pojavljivanje neke veliine razmatranog
hidrolokog procesa u hidrologiji se koriste metode matematske statistike i
vjerovatnoe.Drugim rijeima,svi faktori hidrolokog reima su rezultat sluajnih procesa koji
se odigravaju u prirodi.Utakvim okolnostima primjena teorije vjerovatnoe i statistike se
namee kao neophodan faktor za opisivanje ovih faktora,i ini se kao jedini pravilan pristup.
Primjeri tih procesa su pojava kao to su padavine,isparavanja,oticaj,nivoi podzemene
vode,transport nanosa snijega i leda,osobine kvaliteta vode i dr.
Jedan od osnovnih ciljeva savremene primejne vjerovatnoe je razvijanje i upotreba metoda i
praktinih postupaka za odreivanje karakteristika izvedenih sluajnih promjenjivih,i pri tome
su kao kao osnovne hidroloke promjenjive obino date kao kontinualne serije,ukljuujui
vrijednosti jednake nuli,dok su izvedene promjenjive prvenstveno date u obliku diskretne
serije.
Moda najvea primjena matematske statistike na hidroloke promjenjive koje su opaane u
prolosti je da se odredi vjerovatnoa sa kojom bi se ove pojave mogle javiti u
budunosti.Drugim rijeima,matematska statistika kao ogranak teorije vjerovatnoe se bavi
posmatranim uzorcima i stvara zakljuke o pojavama i njihovim moguim realizacijama.

14

LITERATURA

Prof.dr.Huse Fatki:Predavanja iz teorije vjerovatnoe i statistike u matematici

Sarajevo,2007.god
Mihajlo Uumli:Zbirka zadataka iz matematike , Beograd ,1984.god
Neki od podataka su skidani sa interneta,tj.globalne enciklopedije WIKIPEDIJA

15

SADRAJ

Definicija i kratak historijat.....................................................................................................1

Osnovni pojmovi s primjerima................................................................................................3
Primejna i zakljuak...............................................................................................................13
Literatura.................................................................................................................................14

16