1.

SADRAJ

2. UVOD

3. EBIEVLJEVI POLINOMI
3.1.

Generatrisa ebievljevih polinoma

Posmatrajmo funkciju G datu sa

( 1.1 ) G ( t )=

1t 2
2
12 tx+t

(1 x 1)

gdje je t kompleksna promjenljiva.

Stavimo li x=cos , funkcija G dobija oblik
1t 2
1
1
=1+
+
2
i
12t cos +t
1t e 1t ei

U okolini take t=0 u disku |t|<1 vai razvoj

+

( 1.2 )

1t 2
=1+ t n e in + t n eni
2
12 t cos + t
n=0
n =0
+

1+ 2 t cos n
n

n =1

1+ 2 t n cos ( n arc cos x )

n =1

Definiimo funkciju

Tn

sa

( 1.3 )

1t 2
= T ( x ) tn ,
2 n n
12 tx+t n=0

gdje je

0 =1

Tn
i n =2 ( n 1 ) . Dokazaemo da je
polinom po x stepena n.

Iz ( 1.2 ) i ( 1.3 ) izlazi

( 1.4 ) T n ( x )=cos ( n arc cos x )

Dokaimo najprije formulu

[ n/ 2]

( 1.5 ) cos na= (1 )k

k=0

n nk n2 k1 n 2 k
2
cos
a
nk n

( )

( n 1 )

Poimo od Moivreove formule

n

cos na+i sin na= ( cos a+i sin a ) = n i cos n a sin a

=0
n

()

Izjednaavanjem realnih dijelova dobijamo

[ n /2 ]

cos na= (1 ) n cosn2 a sin2 a .

2
=0

( )

2
2
Zamjenom sin a=1cos a posljednja formula postaje

[ n /2 ]

cos na= (1) n cosn 2 a (1)r cos 2r a

2
r
=0
r =0

( )

()

[ n /2 ]

(1)+r (2n )( r ) cos n2(r) a

=0 r=0

n2k
Koeficijent uz cos a

u dvostrukoj sumi koja se javlja na desnoj strain

posljednje relacije je
[ n /2 ]

[ n/ 2]

=(1)k
n
(1)k n

=k 2 k
=k 2 k

( )( )

( )( )

Prema tome, da bismo dokazali (5), dovoljno je provjeriti sljedei identitet:

[ n /2]

n nk n2 k1
( 1.6 ) n =
2
(k =0, 1, , [ n/2 ] )
nk k
=k 2 k

( )( )

( )

Oznaimo sa A (n , k ) sumu na lijevoj strani u (1.6). Kako je

xk
= x (|x|<1 ) ,
k+1
(1x )
=k k

()

2
stavljajui x umjesto x , dobijamo razvoj

( 1.7 )

x2 k

= x 2
2 k+1
=k k
( 1x )

()

Iskoristimo i identitet
n

1 n
1
= n r
x
r =0 r x

( )

( 1.8 ) 1+

()

Mnoenjem (1.7) i (1.8) dobijamo:

+
n
( 1+ x )nk1
1
2

f (x)= n2 k
=
x n r
k +1
x
( 1x )
=k k
r =0 r x

()

A (n , k )

Odavde slijedi da je

()

slobodni lan u razvoju funkcije

stepenima od x koji konvergira za 0<|x|<1 .

S druge strane je
f ( x)=

1
x

nk1

(1+ x )
nk

x
1
= nk
k+1
( 1x )
x

nk1

=0

nk 1 x
kr xr .

r=k

()

nk
Slobodni lan A (n , k ) je koeficijent uz x
u proizvodu
nk1

( (
=0

nk1 x

n k

)( ( ) ) , tj.
r =k

r xr
k

A ( n , k )= nk 1
1
k
=k

)( )

Kako je

nk 1 = nk n2 k
1 k nk k
k

)( )

( )(

po

dobijamo
(1.9)

A ( n , k )=

1 nk
nk k

nk

k = 1 nk
n2
nk k
k
=k

( ) (

n 2 k

( ) ( r + k ) (n2r k )

r=0

Diferenciranjem identiteta
k

x ( 1+ x )

n2 k

n2 k

r+ k
= n2k x
r
r =0

dobijamo
( k + ( nk ) x ) x

k1

( 1+ x )

n2 k1

n2 k

r +k1
= ( r +k ) n2 k x
.
r
r=0

Za x=1 je
n 2

n2 k1

n2 k

= ( r+ k ) n2 k
r
r=0

Zamjenom u (1.9) dobijamo

A ( n , k )=

n nk n2 k1
2
,
nk k

( )

ime je (1.6) dokazano i samim tim i (1.5).

Iz (1.4) I dokazane formule (1.5) slijedi
[ n /2 ]

( 1.10 ) T n ( x ) = (1)k
k=0

n nk n2 k1 n2 k
2
x
( n 1 ) i T 0 ( x )=1
nk k

( )

tj.
[ n /2 ]

(1)k ( nk 1 ) !
1
T n ( x )= n
( 2 x )n2k ( n=1,2, ) i T 0 ( x )=1
2 k=0 k ! ( n2 k ) !

Polinomi (1.10) zovu se ebievljevi polinomi. Funkcija G, data sa (1.1),

naziva se generatrisa ebievljevih polinoma.

Dokazali smo formula (1.10) pod uslovom

x=cos

. Meutim, ona vai i u sluaju ako je

|x|1 , jer smo stavili

|x|>1 , kao i za svako

kompleksno x .

3.2.

ebievljeva diferencijalna jednaina

Ako stavimo
( 2.1 ) y =cos ( n arccos x )

poslije diferenciranja dobijamo

( 2.2 ) y ' =

n
sin ( n arccos x )
,
1x 2

( 2.3 ) y ' ' =

Ako eliminiemo

nx

( 1x 2 ) 1x
x
n arccos
cos

sin ( n arccos x )
2

x
n arccos
sin

n2
cos ( n arccos x )
1x 2

iz (2.1.), (2.2) i (2.3), dolazimo do

jednakosti
( 2.4 ) ( 1x 2 ) y ' ' x y ' + n2 y=0.

Ovo je ebievljeva diferencijalna jednaina. Jedno njeno partikularno

rjeenje je polinom

Tn

, a drugo

( 2.5 ) U n ( x )=sin ( n arccos x ) .

Do ebievljeve diferencijalne jednaine (2.4) moemo takoe doi ako u

jednaini

d2 y 2
+ n y =0
dt2

izvrimo smjenu x=cost .

3.3.

ebievljeva funkcija druge vrste

Funkcija x U n ( x) zove se ebievljeva funkcija druge vrste. Primjenom

formule
[ (n1)/ 2]

sin na=2

n1

sin a

k=0

1
(1)k nk 1 2 k cosn2 k1 a ( n 1 ) ,
k
2

Koja se moe dokazati istom metodom kao i formula (1.5), funkciji

dati oblik
U n ( x ) =2n1 1x 2

[ ( n1) /2 ]

k=0

Generatrisa za

1
(1 )k nk1 2 k x n2 k1 ( n 1 ) ,
k
2

Un

U n ( x ) =0.

je funkcija

1
1
x
=
U n ( x)t n1 (|t |<1 ;|x| 1 ) .

2
2
12tx+ t 1x n=1

Nekoliko prvih ebievljevih funkcija druge vrste su:

U 0 ( x ) =0,

U 1 ( x )= 1x2 ,

U 4 ( x )= 1x 2 ( 8 x3 4 x ) ,

3.4.

U 2 ( x )= 1x2 2 x ,

U 3 ( x ) = 1x 2 ( 4 x 21 ) ,

U 5 ( x ) =1x 2 ( 16 x 412 x 2+ 1 ) .

Rekurentne relacije ebievljevih funkcija

Un

moe se

Poimo od identiteta
cos ( n+1 ) a+ cos ( n1 ) a=2 cos na cos a

i stavimo a=arccos x . Tada dobijamo

( 4.1 ) T n +1 ( x )=2 x T n ( x ) T n1 ( x ) (1 x 1 ) .

Lijeva i desna strana relacije (4.1) su polinomi ije su vrijednosti jednake za

svako

x [1,1 ] . Prema tome, takoe vai jednakost (4.1) za svako

(realno

ili imaginarno).
Relacija (4.1) moe posluiti za obrazovanje ebievljevih polinoma. Zaista,
polazei od T 0 ( x )=1 i T 1 ( x )=x , iz (4.1), dobijamo
T 2 ( x )=2 x21.

Za n=2 formula (4.1) daje

T 3 ( X ) =2 x T 2 ( x )T 1 ( x )=2 x ( 2 x2 1 )x=4 x 33 x .

Ovaj postupak moemo dalje produiti. Ako jednakost (4.1) napiemo u

obliku
( 4.2 ) x T n ( x )=

1
( T ( x )+ T n1 ( x ) )
2 n+ 1

i pomnoimo sa x , dobijamo
x 2 T n ( x )=

1
( x T n +1 ( x ) + x T n1 ( x ) ) ,
2

to na osnovu (4.2) postaje

x 2 T n ( x )=

1
T ( x )+2 T n ( x ) +T n2 ( x ) ) .
2 ( n+2
2

Nastavljajui ovaj postupak, dolazimo do jednakosti

x T n (x )=

1
m T
|n+ m2 k|( x ) ,
m
2 k=0 k

()

gdje indeks ebievljevog polinoma pod sumom uzimamo sa apsolutnom

vrijednou, zbog toga to m moe biti vee od n .
Identitet
sin ( n+1 ) a+sin ( n1 ) a=2 sin na cos a

dovodi do rekurentne relacije

U n+1 ( x )=2 x U n ( x )U n1 ( x ) ( n 1 ) .

Za izvode ebievljevih funkcija vae jednakosti

d
n
d
n
T n ( x )=
U n ( x ) , U n ( x )=
Tn ( x ) .
2
dx
dx
1x
1x 2

Veza izmeu ebievljevih polinoma I njihvih izvoda data je jednakou

( 4.3 ) T n ( x )=

1 1 d
1 d
T ( x )
T ( x ) ( n 2 ) .
2 n+ 1 dx n +1
n1 dx n1

Ista jednakost vai i za ebievljeve funkcije druge vrste. Ove jednakosti se

koriste pri izraunavanju integrala ebievljevih funkcija.
Ako u ebievljevim funkcijama za nezavisnu promjenljivu uzmemo
ebievljev polinom, dobijamo
T n ( T m ( x ) ) =T mn ( x ) ,U n ( T m ( x ) ) =U mn ( x ) ,

to se dokazuje korienjem jednakosti (1.4) i (2.5).

3.5.

Nule ebievljevih polinoma

Dokazaemo da polinom

Tn

ima n razliitih realnih nula i da one sve

lee u intervalu (1, 1 ) . Posmatrajmo najprije funkcije

( 5.1 ) x cos ( n arccos x )

Kako je

cos ( n arccos x )=0 n arc cos x= +k ( k =0, 1, 2, ) ,

2

tj.
arccos x=( 2 k +1 )

x =cos ( 2 k +1 )
( k=0, 1, 2, ) ,
2n
2n

sve nule funkcije (6.1) date su formulom

( 5.2 ) x k =cos ( 2 k +1 )

k =( 0, 1, ,n1 )
2n

Bez tekoe zakljuujemo da je

Kako je

T n ( n> 0 )

x n=x n1 , x n+1=x n2 ,

polinom stepena

, sve njegove nule takoe su

odreene formulom (5.2).

3.6.

Ortogonalnost ebievljevih polinoma

Bez tekoe moemo dokazati formula

0 ( m n ) ,

cos mt cos nt dt= 2 ( m=n 0 ) ,

0
( m=n=0 ) ,

gdje su mi n cijeli brojevi.

Ako izvrimo smjenu promjenljive t=arccos x , navedena formula postaje

0 ( m n )
1
dx = ( m=n 0 )
Tm ( x )T n (x )
2
2
1x
1

( m=n=0 )
1

x Tm ( x )i x Tn ( x )

Dakle, funkcije

su ortogonalne u intervalu (1, 1 ) sa

2
teinom x 1/ 1x .

Polazei od formule

sin mt sin nt dt=

0

0( m n) ,

( m=n 0 ) ,
2
0 ( mn=0 ) ,

dolazimo do osobine ortogonalnosti ebievljevih funkcija druge vrste:

0 ( m n )
1
dx= ( m=n 0 )
U m ( x ) U n ( x)
2
2
1x
1

0 ( mn=0 )
1

3.7.

ebievljev problem

Primjetimo da se teorema 1 moe formulisati optije. Naime vai

Teorema 3. Za svaki polinom Pn(x) = xn + a1xn-1+...+ an sa realnim koeficijentima
postoji nejednakost
(7.5)

max

Pn(x)
2- n+1

1 x 1

Jednakost vai u (7.5) ako i samo ako je

Pn(x) =2- n+1Tn(x),

gdje je Tn(x) ebievljev polinom.

Nejednakost (7.5) zove se ebeevljeva nejednakost i ima iroke primjene u
matematici.
P. Turan je dokazao nejednakost koja je otrija od (7.5). Njegov rezultat
glasi:
Za svaki polinom Pn(x) = xn + a1xn-1+...+ an sa realnim koeficijentima, vai
nejednakost

(7.6)

max

1
log|P n( eix )|dx .
n(x) 2- n+1exp( 2
P

1 x 1

Nejednakost (7.6) svodi se na (7.5) za sve polinome Pn(x) ije nule lee u
disku x1, jer je tada

log|P n ( eix )|dx=0.

Ako polinom Pn(x) ima nule x1,...,xn takve da je

1 x
x
2....xk>1 xk+1...xn,
tada je

1
log|P n(eix )|dx= log g xj
2
j=1

Zbog toga se (7.6) moe predstaviti u obliku

(7.7)

max

Pn(x) 2- n+1

1 x 1

j
g

xj.

xj>1

Iz izloenog se vidi da u (7.6) vai jednakost ako i samo ako

je

Pn(x)= 2- n+1Tn(x).

4. ZADACI I PROBLEMI
Zadatak 1:
Dokazati jednakost
n1

d
(1) T 2 n ( x )=4 n T 2 k +1 ( x ) .
dx
k=0

Dokaz. Izvod ebievljevog polinoma T 2 n ( x ) moe se izraziti pomou

odgovarajue ebievljeve funkcije druge vrste, tj.
( 2)

d
2n
T 2 n ( x )=
U2n( x ) .
dx
1x 2

Sabiranjem trigonometrijskih jednakosti

sin 2 nsin ( 2 n2 ) =2 cos ( 2 n1 ) sin

sin ( 2 n2 ) sin ( 2 n4 ) =2 cos ( 2 n3 ) sin

sin 2=2 cos sin

dobijamo
n 1

sin 2 n=2 sin T 2 k+1 ( x ) ,

k =0

to smjenom u (2) daje jednakost (1).

Zadatak 2:
Dokazati da je
1

T n ( x )2 dx=1 4 n12 1
1

Dokaz.
1

T n ( x ) dx= cos nt sin t dt = 12 ( 1+cos 2 nt ) sin t dt

1
0
0
2

1
1+ ( sin ( 2n+1 ) tsin ( 2 n1 ) t ) dt
40
1

1
2
4 x 1 .

Zadatak 3:
2
Odrediti polinom oblika a x + bx+1 (a I b realni brojevi) koji najmanje odstupa

od nule na segmentu [ 1, 1 ] .
Dokaz. Koeficijente a i b treba tako odrediti da
max |a x2 +bx +1|

1 x 1

bude najmanji. Za

x=0 je a x + bx+ 1=1

ma kakvi bili a i b. Prema tome, 1 je

najmanja mogua vrijednost za posmatrano odstupanje. Ta vrijednost je dostignuta

ako je, na primjer, a=b=0. Da bismo nali opte rjeenje, primjetimo da b mora biti
2
jednako nuli, jer polinom a x +bx+1 u taki x=0 mora imatimaksimum. Iz istog

razloga je

a 0.

Najzad, za

x=1

2
opte rjeenje je a x +1 (2 a 0 ) .

mora biti

a x + bx+1 1, tj . a 2 . Dakle,

5. ebievljev

ebievljev ( ) (1821. 1894.) je ruski

matematiar. Roen je u plemikoj porodici. ebievljev je
roen sa invaliditetom lijeve noge. 1832. porodica se
preselila u Moskvu i roditelji su za njegovo obrazovanje
unajmili najboljeg privatnog uitelja. ebievljev ve tada
pokazuje

zainteresovanost

za

algebra

euklidsku

matematiku. Upisuje studije matematike i fizike i posveuje

se istraivakom radu.
ebievljev je dao veliki doprinos na poljiva numerikih
metoda,

vjerovatnoe

algebra.

aproksimaciju, ebievljev filter.

Danas

imamo

ebievljeve

polinome,

6. LITERATURA
1. D. S. Mitrinovi Uvod u specijalne funkcije, Beograd, 1975.
2. Numerika matematika, Beograd, 2002.