Professional Documents
Culture Documents
Džon Čedvik Mikenski Svet PDF
Džon Čedvik Mikenski Svet PDF
Mikenski
svet
Beograd, 2002
SADRAJ
Predgovor (Petar Hr. Ilievski)
MIKENSKI SVET
Uvod
1. Helenizacija Grke
2. Dokumentarni podaci
3. Mikenska geografija
4. Ljudi sa tablica
5. Socijalna struktura i administrativni sistem
6. Religija
7. Poljoprivreda
8. Zanat, industrija i trgovina
9. Oruje i rat
10. Pseudoistoriar Homer
11. Kraj mikenskog sveta
Bibliografija
Spisak ilustracija
Sadraj
5
21
23
35
51
75
105
114
132
153
192
220
244
254
261
263
265
Uvod
Ima dosta knjiga posveenih civilizaciji koja se razvila u
Grkoj, u kasno bronzano doba, u periodu od XVI do XIII veka,
koji nazivamo mikenskim. Ali ova daleka epoha je predstavljala,
do nedavno, ljubomorno uvani zabran arheologa, sve dok smo je
neposredno poznavali samo na osnovu nemih svedoanstava palata, grobova, grnarije, peata, fresaka i drugih slinih trajnih predm e t a koji su izdrali pod zemljom vie od trideset vekova. Gotovo sve dosadanje knjige u kojima je dat pokuaj da se opie ova
civilizacija napisali su arheolozi i u teitu njihova interesovanja
nalazili su se materijalni ostaci, ak i onda kada su pisci bili svesni
i druge dimenzije.
Od 1939. godine znamo da je u mikenskim palatama bilo u
upotrebi pismo, a od 1952. da to pismo, identino sa onim koje se
upotrebljavalo u XIV veku u Knosu, krije arhaini oblik grkog
jezika. Deifrovanje ovog pisma, koje je izvrio Majki Ventris
(Michael Ventris), opisao sam u svojoj maloj knjizi Deifrovanje
linearnog B pisma (The Decipherment
of Linear B, Kembrid
1958, drugo izdanje 1967). Jedna glava u toj knjizi posveena je
kratkom opisu ivota u mikenskoj Grkoj, onakvog kakav je izronio iz novih dokumenata. Ali istraivanje ovih pisanih izvora danas je napredovalo do te mere da nikakva revizija ne moe da prui p u n o zadovoljenje temi. Potrebno je napisati celu novu knjigu
da bi se opisala mikenska Grka onakva kakva danas poinje da
se pojavljuje sa tablica.
Na prvi pogled, njihov sadraj je alosno tur: dugaki^spiskovi imena, popisi stoke (livestock), ita i drugih proizvoda, ra-
24
MIKENSKI
SVET
UVOD
25
ne su u Dokumentima
mikenskog grkog jezika (Documents
in
Mycenaean Greek, Ventris and Chadwick, 1956, drugo izdanje
Chadwick 1973). Ima jo nekoliko grupa koje nisu dovoljno objanjene da bi mogle da doprinesu sintezi kakvu ovde pokuavamo
da damo; ali kada bacim pogled unazad na napredak koji smo
ostvarili za poslednjih dvadeset godina, onda sam siguran da e se
vremenom, a naroito ako b u d u pronaeni novi tekstovi, iz njih
moi izvui nove informacije koje e moi doprineti optoj slici.
Neki od mojih kolega e bez sumnje misliti da sam otiao
suvie daleko u rekonstrukciji modela koji e objasniti dokumente. Ovde mogu jedino da kaem da neki modeli moraju postojati,
jer ovo su autentini, savremeni izvori; a ako je model koji sam
predloio pogrean, rado u prihvatiti bolji kada bude ponuen.
Ali ono to ne prihvatam to je defetistiki stav kojim se odbija postavljanje modela zato to njegovi detalji ne mogu da se dokau.
D o k u m e n t i postoje: znai, postojale su okolnosti koje su uinile
da budu napisani, a moje iskustvo mi kazuje da te okolnosti nije
nemogue rekonstruisati.
Tenja da se sakupe sva svedoanstva o svakoj temi koja se
razmatra povlai za sobom potrebu da se isti dokument o b r a u j e
u raznim poglavljima. Ponavljanje je, koliko je to bilo mogue, izbegnuto pomou unakrsnih referenci; ali italac mora prihvatiti
da se ovo upuivanje odnosi i na prethodni i na potonji tekst, i
mora da saeka svedoanstvo na k o m e se zasnivaju neki zakljuci. R a z u m e se, ja nisam imao prostora da govorim o svim suprotnim teorijama koje su bile date, ali pokuao sam da dam onu interpretaciju dokumenata koja je, p o mom sudu, najverovatnija,
sledei pri tome najveim delom o n o to se smatra opteprihvaenim, mada, sam na nekim mestima, uzeo sopstvena reenja, nasuprot iroko prihvaenim shvatanjima, a tu i tamo smatrao sam se
obaveznim da predloim nova reenja. U nekim sluajevima potpunija argumentacija za moja shvatanja data je na drugom mestu, kao to je, na primer, moje d e t a l j n o odbacivanje nekih uobiajenih shvatanja o geografiji Pila. Upuivao sam na nove radove
kad god sam mogao, pazei da ne pretrpam tekst belekama; be-
26
MIKENSKI
SVET
leke sadre ime autora, godinu izdanja i broj stranice, ako je potrebno, a puni podaci nalaze se u bibliografiji, koja u knjizi ove
vrste mora biti selektivna.
I k a o to strunjaka nervira kad proita tablice iz Knosa",
tako i obinog itaoca nervira kad vidi itave nizove nerazumljivih brojeva. Pokuao sam da napravim kompromis, ubacujui,
obino u zagradama, taan citat tablice, na nain koji ne prekida
tekst. Z a one koji ele da pogledaju ove citate moram da objasnim konvencionalni nain citiranja kakav se danas upotrebljava.
Ime mesta iz koga dokument potie skrauje se sa prva dva slova
K N = Knos, M X = Mikena, PY = PU, T H =Teba. Tablice su dalje
klasifikovane u seriji sa dvoslovnim prefiksima, koji strunjaku
daju dalju informaciju o predmetu na koji se odnose: na primer,
prefiksi koji poinju sa A oznaavaju spiskove ljudi i ena, C - namirnice, L - tkanine, R - oruje, i tako dalje. Najzad, svaka tablica ima svoj serijski broj, koji se, posle j e d n o g ranog iskustva u Pilu, danas smatra fiksiranim, mada se on, jasno, moe promeniti
ako se pokae da dva, brojevima obeleena fragmenta pripadaju
j e d n o j tablici. Tekstovi su obino navedeni prema poslednjem izdanju: K N = J. Chadwick, J. T. Killen i J. P. Olivier, The Knossos
Tablets IV (Cambridge 1971); M Y = J. P. Olivier, The
Tablets IV (Leiden 1969); PY= E. L. Benneth i J. P. Olivier, The
Pylos Tablets Transcribed ( R o m e 1973); Th = J. Chadwick, Minos
(Salamanca 10 (1969), 115-137 i Thebes Tablets / / , Supplement uz
Minos 4 (1975).
Ovde je, moda, mesto da se kae neto o linearnom A pismu, jer neki podaci o njemu se m o r a j u dati, iako ono ne spada u
d o m e n ove knjige. Izmeu XVIII i XV veka st. e. Kriani su upotrebljavali j e d n o indigeno pismo, kojim su se sluili kako za knjigovodstvo, tako i za votivne natpise. T o je oigledno bio izvor iz
koga je pozajmljeno linearno B pismo; verovatno su Grci poeli
da pozajmljuju minojske pisare, koji su zatim prilagodili svoje pismo grkom jeziku. T a k o moemo da razumemo mnogo od sadrine linearnih A tablica; znamo k a k o funkcionie sistem pisanja i
moemo da odredimo priblinu vrednost za mnoge silapske zna-
27
UVOD
ke. Ali iako znamo znaenja malog broja rei, pokazalo se nemoguim da se ubedljivo dokae koji je jezik u pitanju. Dalji napredak zavisie, u velikoj meri, od otkria i izdavanja veeg broja
tekstova.
Moda bi bilo korisno da ovde ubacimo j e d n u kratku beleku o hronologiji. Ne postoji precizan nain datovanja dogaaja u
elom periodu grkog bronzanog doba; mi se oslanjamo na red koji je prvenstveno hronoloki red keramikih stilova, a samo mestimino moemo da ih sinhronizujemo sa preciznije datovanom
istorijom Egipta. Z a t o se arheolozi slue klasifikacijom na rano,
srednje i pozno bronzano doba, upotrebljavajui pri tome termine
rani, srednji i pozni heladski period za k o p n e n u Grku, minojski
za Krit. Svaki od ovih perioda je dalje podeljen na tri potperioda
i svaki potperiod moe se, dalje, deliti na faze. U ovoj knjizi, koliko god je to mogue, upotrebljava se datovanje po vekovima, ali
mora se rei da je i ovakvo datovanje samo priblino. Sledea tablica dae neke grube indikacije glavnih dogaaja:
Vek XX Preci Grka dolaze u Grku; poetak srednjeheladskog pe(ili ranije) rioda.
XVI
XV
Na poetku velika erupcija na Teri; oko sredine veka grka invazija Krita.
XIV
(Na poetku) razaranje Knosa (Poznominojski III A period). (Kraj) poetak poznoheladskog III B perioda.
XIII
Akme mikenske civilizacije. Pri kraju veka razaranje Tebe, Mikene, Pila i drugih mesta.
XII
VIII
Homersko doba.
28
MIKENSKI
SVET
UVOD
29
ideograma; na primer, znaci za razliite vrste laa su, u stvari, male shematske slike. Ali najvei b r o j ideograma bio je ustaljen ve
u srodnom pismu, linearu A, i to su bili jednostavno konvencionalni abloni. Mi smo bili u stanju da p r o n a e m o znaenja veine
ideograma, mada je jedan manji broj jo uvek nejasan. D a n a s je
internacionalno prihvaen takav metod transkripcije da se ideogrami predstavljaju odgovarajuim latinskim recima, koje se,, a k o
je potrebno, skrauju. Stoga, a k o pogledate novija izdanja nai ete neobine oznake kao V I R , M U L , G R A , OLIV, C U R , E Q V ; ali
u ovoj knjizi ove oznake su uvek protumaene i date su na engleskom man, women, wheat, olives, chariot, horse, odnosno na naem jeziku kao mukarac, ena, itarice, masline, kola, konj itd.
Poseban problem predstavljaju znaci za mere teine i zapremine. Posle nekoliko eksperimenata, utvrdili smo konvencionalni
sistem koji se slui velikim slovima alfabeta, u nizu od L do Z. Iz
raspravljanja u sedmom poglavlju (str. 153-161, v. takoe slike 42,
44 i 45) videe se jasno kako se ovi znaci upotrebljavaju.
Bavei se grkim toponimima, sreemo se sa drugim problemom. U nekim sluajevima to su specifino engleski oblici i uobiajen izgovor, i bilo bi suvie puristiki menjati nama prisna imena kao Athens (Atina), Corinth (Korint) ili (Mikena).
Ali ak i u sluaju kada je mesto zadralo isto ime od bronzanog
doba do naih dana, izgovor se, naravno menjao. Tako je ime koje je u mikenskom periodu glasilo po svoj prilici Mknai postalo
u klasino doba Myknai (gde je y imalo vrednost i) a dananjim
Grcima poznato je kao Mikine. T a k o rekonstruisane mikenske rei pisane su pre sa i nego sa y, sa za kasnije , sa qu i gu za kasnije p i b, odnosno t id, u zavisnosti od okoline, i sa vv tamo gde kasnije ne nalazimo vie nikakvog glasa. Tako nalazimo guasileus za
klasino basileus, wanax za klasino itd.
Moderni grki izgovor imen mest i lic stvara dalje tekoe. Posle mnogo kolebanja, odluio sam da prihvatim kompromisno reenje sa namerom da omoguim itaocu da doe do neega
to bi bio taan izgovor, jer se s razlogom dri zvaninog izgovora.
Ali moram da objasnim k a k o sistem funkcionie.
30
MIKENSKI
SVET
UVOD
31
jun 1975.
1. Helenizacija Grke
Nita nije lake, kada se govori o prolosti, nego postavljati pitanja bez smisla, koja ipak izgledaju razumna. Ako postavimo pitanje:
Gde su bili Englezi kada je Julije Cezar upao u Britaniju? odgovora
nema; u to vreme nije bilo stanovnika Britanije koji bi se mogli identifikovati sa Englezima". Isto tako, moramo se uvati toga da postavljamo ovakva pitanja: Kada su Grci stigli u Grku?" jer ovo pitanje
pretpostavlja da su Grci postojali van Grke. Pa ipak, ovakvo pitanje
* je esto postavljano i na njega je obino davan i odgovor.
U oba ova primera glavni momenat predstavlja znaenje pojma
Grci" ili Englezi". Pod ovim terminima ja podrazumevam ljude koji govore grki ili engleski, jer bi inae, ako pod njima podrazumevamo jednostavno stanovnike Grke ili Engleske, ova pitanja bila suvina. Tako moje pitanje o Grcima pretpostavlja pretpostojanje grkog
jezika van Grke, a to je hipoteza za koju nema dokaza. Grki jezik je
poznat iz dokumenata pisanih u Grkoj poev od XIV v. st. e. pa nadalje, a u razliitim kasnijim periodima i u drugim zemljama kao rezultat kolonizacionih kretanja; meutim, njegovo matino podruje
je, grubo govorei, uvek bilo podruje koje zauzima dananja grka
drava, mada se, u poetku, moda, nije prualo toliko na sever kao
dananja granica.
Meutim, dananje jeziko podruje ne mora nuno da bude
prvobitno podruje. Maarski ili turski jezik, na primer, morali su u
dananja svoja podruja stii iz krajeva koji su se nalazili mnogo dalje
na istoku. Sve to moemo da kaemo o grkom jeste da, kako se ini, nije ostavio traga van Grke, osim tamo kuda se rairio u istorijsko
doba. Ali injenica to na karti stare Grke postoje desetine imena
36
MIKENSKI
SVET
mesta, koja u grkom nita ne znae, navodi nas na zakljuak da se nekada tu govorio drugi jezik, mada mi nemamo naina da saznamo koji je to jezik. Imena kao to su Korinthos, Zakunthos, Athnai ( Atina),
Muknai (Mikena), Knosos (tradicionalno pisanje Knossos je netano), Amnisos, Tulisos, svakako potiu iz jednog ili vie nepoznatih jezika koji su se ranije govorili u Grkoj.
Ova injenica, tj. dokazi da je u Grkoj u preistorijsko doba
postojalo stanovnitvo koje nije govorilo grki, navela je ozbiljne naunike da postave pitanje: Kada su Grci doli u Grku?" Meutim,
analogija sa dobro poznatim istorijskim sluajevima, kao to je pitanje: Kada su Englezi doli na Novi Zeland?" ne sme da nam zaseni mogunost da grki jezik nije postojao pre ovog dogaaja, ve
da se obrazovao na grkom terenu, upravo onako kao to se moderni engleski obrazovao od anglosaksonskog koji se jako izmeao
sa normanskim francuskim i nekim drugim stranim elementima. Postoji li bilo koji razlog zbog koga ova teorija ne bi bila prihvatljivija?
Tradicionalno shvatanje o talasima grkih ratnika, koji su nadirali preko Balkana da pokore Grku, jeste staro shvatanje koje je
svojim radom naroito podravao istaknuti austrijski lingvista Paul
Kremer od kraja XIX veka. Ova teorija je najee zastupana u toj
formi da su postojala tri takva talasa invazora, koji su obino nazivani jonskim, arajskim i dorskim, prema klasinoj podeli grkih dijalekata. Stavie, ove invazije su se mogle arheoloki datovati: Jonci bi
bili oni koji su uli u Grku oko XX v. st. e., Ahajci oko XVI a Dorci oko XII. Ali ovo otkriva, istovremeno, slabu taku teorije, jer pretpostavlja da su Dorci u XII veku jo uvek govorili istim jezikom, pored nekih manjih razlika, osam stotina godina posle gubljenja kontakta sa svojim jonskim roacima. Paralele upuuju na to da bi razlike koje se javljaju u toku tako dugog perioda morale biti daleko vee od onih koje se mogu zapaziti. Mada glotohronologija, koja ima za
cilj da na osnovu poreenja dijalekata i srodnih jezika utvrdi vreme
preistorijskih lingvistikih dogaaja, nije dovoljno egzaktna da bi
nam omoguila da samo na osnovu ovih razloga odbacimo tradicionalno shvatanje, ona ipak prua snaan protivargumenat. Da ispitamo stoga alternativna gledita.
HELEN IZACIJA
GRKE
37
Ova hipoteza glasi: grki jezik nije postojao pre XX v. st. e.,
ve je nastao u Grkoj meavinom indigenog stanovnitva sa invazorima koji su govorili drugim jezikom (Chadwick, 1963). Teko je odgovoriti na pitanje koji je taj drugi jezik. Mi znamo da grki jezik pripada velikoj porodici indoevropskih jezika, koja se prostire od Islanda i Irske do severne Indije, ako ne raunamo njihovu rasprostranjenost, u relativno novije vreme, u Americi, Severnoj i Junoj, Africi,
Aziji i Australiji. Poreenjem najranije sauvanih jezika ove porodice, moemo velikim delom da rekonstruiemo preistorijski jezik koji nazivamo protoindoevropskim, otprilike onako kao to bi se latinski jezik, da nam nije poznat, mogao rekonstruisati na osnovu italijanskog, panskog, portugalskog i rumunskog. Neizvesno je da li su
invazori Grke govorili istim protoindoevropskim jezikom, ali su
nam bar poznate mnoge karakteristike njihova jezika, mada je teko
rei do kog su tano stepena dospeli u vreme dolaska.
Kada su ovi Protogrci, kako u ih zvati, stigli u Grku, pomeali su se sa ranijim stanovnicima, koje su nasledili u potinjavanju
Grke, i pozajmili od njih mnoge rei za nepoznate predmete; a netani izgovor grkog ovih starinaca vodio je neprekidnim promenama u foneteci ovog jezika. Pozajmljene rei su posebno interesantne, jer obuhvataju imena mnogih biljaka i ivotinja, kao i termine
koji ukazuju na visoki stepen civilizacije, kao to je re za kupatilo" ili mnogi izrazi za razliite vrste posuda. Tako se meu nazivima biljaka nalaze rei za dve vrste drveta, kiparis i terpentinovo drvo. Nijedna od ovih ne raste pod vedrim nebom u oblastima izloenim jakom mrazu, pa ih na Balkanu, severno od egejskog basena,
nalazimo na posebno zatienim mestima. Stoga nije verovatno da
su se Protogrci susreli sa ovim recima van ove oblasti; ali kako naziv za kiparis" pokazuje karakteristina neslaganja u poznijim grkim dijalektima, verovatno je da se cepanje grkog jezika na dijalekte, bar to se ovoga tie, odigralo u samoj Grkoj. Ova teorija ne
nailazi ni na kakve probleme na arheolokom nivou. Dolazak Protogrka moe se datovati ne kasnije od XIX v. st. e.; sada ima izvesnih dokaza da se najvea promena dogodila na nekim mestima ak
i ranije, u XXII veku, kada su mnogi gradovi bili razoreni i iznova
38
MIKENSKI
SVET
REKONSTRUKCIJA PREISTORIJE
Sada moemo da pokuamo da u glavnim crtama rekonstruiemo istoriju Grke od XXII do XII v. st. e. Taj period poinje upadom,
odakle, to jo ne znamo, ratobornog naroda koji je posedovao konje,
manje od onih koje mi danas gajimo, i karakteristinu vrstu grnarije.
Ovaj narod se naselio, moda prvo u centralnoj Grkoj i na severu Peloponeza, i meanjem sa indigenim narodima stvorio grki jezik koji se
rasprostro do ostalog del kopnene Grke izuzev, moda, Makedonije.
Nije jasno kada su Grci stigli na ostrva; Tukidid (1,4) govori
kritskoj nadmoi u ovoj oblasti i zakljuuje na osnovu arheologije o
prisustvu Karaca (tj. naroda koje je znao kao stanovnike jugozapadne
Anatolije) na ostrvima (1,8). Sve do XV v. Krit je naseljavao narod
koji nije govorio grkim jer njihov jezik imamo u pismenom obliku i,
40
MIKENSKI
SVET
mada ne moemo sasvim pouzdano da ga identifikujemo, ^nemasuinnje da nije bio grki (Chadwick, 1967,12-15,154-6). To je jezik glinenih ploica i drugih natpisa na linearnom A pismu, koje je naeno na
mnogim delovima Krita i, u tragovima, egejskim ostrvima. Kriani su,
svakako, bili nastanjeni i van Krita, na ostrvima Keju, Kiteri, Melu,
Rodu i, pre svega, Teri (Santorini).
Minojski period na ostrvima poznajemo uglavnom sa Tere, zahvaljujui obimnim arheolokim iskopavanjima koja su nedavno izvrili Grci kod Akrotirija, pod rukovodstvom pokojnog profesora S.
Marinatosa. U momentu pisanja ove knjige otkriven je samo juni pic
neega to bi moglo biti veliki grad; ak i to je otkrilo velike komplekse zgrada, ulica i trgova, sa zidovima visokim sedam ili osam metara.
Mada nijedna graevina koliko je ispitana, nema tipian plan minojske palate, koja nam je sada dobro poznata sa Krita, izvanredni zidarski radovi i velianstveno zidno slikarstvo (v. si. 2) dokazuju da imamo posla sa neim veim no to su privatne kue. Najzad, ova oblast
mora da je bila naseljena vanim zvaninicima, i vie lii na Kremaljski kompleks nego na Bakingamsku palatu.
Oko XVI v. minojski uticaj na kopno postao je vrlo izraen. Ne
izgleda verovatno da je u pitanju vojno osvajanje. Stanovnici kopna
koji se u ovo vreme ve mogu nazvati Grcima bili su uvek ratoborni,
zaintresovani za oruje i lov, dok su Minojci iveli u otvorenim palatama, na mestima koja nisu pruala prirodnu zatitu. Izgleda da je celokupna prefinjena civilizacija u umetnostima i zanatima na kopnu pozajmljena sa Krita. Najpoznatiji minojski sport, ije su predstave sauvane na freskama i mnogim drugim umetnikim delima, u vezi je s bikovima (v. si. 3). Ali nema niega to bi ukazivalo na bilo kakvu slinost sa corrida de toros, jer nijedan uesnik nema oruja. Kao to je
profesor Denis Peid naglasio, tradicionalno shvatanje ovog sporta
mora da je pogreno. Fiziki je nemogue ak i za veoma istreniranog
atletu, da naini skok preko glave preko lea bika u napadu, a jo
manje da ga prihvati drugi izvoa koji stoji iza bika. Razlog za ovakvo
prikazane pozicije lei u tome to umetnik nije umeo da prikae perspektivu. Mora biti da se, za izvoaa, sport sastojao u tome da izazove bika da ga napadne i onda, u kritinom momentu, da odskoi viso-
HELEN IZACIJA
GRKE
41
42
M ! K E N S KI
SVET
stvo. Dok se upravlja malom dravom, mogue je ostvariti odgovarajuu kontrolu bez pisanih dokumenata. Ali kako povrina pod kontrolom raste, potreba za odreenim knjigovodstvenim sistemom postaje
imperativna. Vrlo je verovatno da su u ovo vreme na kopnu desilo sledee (v. g. 5.): male drave kojima su upravljali lokalni vladari spajale su se, mirnim putem ili nametnutom zajednicom, dok kraljevstvima,
koja su od tih dravica postajala, nije zatrebala armija inovnika da
njima upravlja i da upravlja njihovom proizvodnjom, i dok nije nastala potreba za knjigovodstvom. Minojci su, mnogo pre toga, izumeli
knjigovodstveni sistem i upotrebljavali su svoje pismo i za beleenje
posveta u svetilitima. Grci su od njih pozajmili sistem pisanja, prilagoavajui ga svom sopstvenom jeziku i poboljavajui knjigovodstvo.
Oni su uveli jednu sasvim jednostavnu reformu: poeli su da svaku
stavku upisuju posebno i, u skladu sa tim, pravili su tablice meri",
tako da su dimenzije, po pravilu, odgovarale tekstu koji se na njih upisivao. U ovo vreme uoljiv je znatan priliv bogatstva i mikenska privreda doivela je bum, kako kau moderni ekonomisti. Kasnije emo
ispitati ekonomsku podlogu ovog skokovitog napretka.
Ali nije sve bilo dobro u mikenskom svetu. Tokom XVI v. snaan zemljotres prouzrokovao je ogromne tete na Teri i, po svemu sudei istovremeno i na Kritu, jer izgleda da je isti dogaaj zaheleen u
arheolokim slojevima u Knosu, Fajstu i drugim kritskim gradovima.
Juna ivica Egejske oblasti posebno je izloena zemljotresima, to je
sada lake shvatiti kada su potvrena i nova gledita o pokretima
Zemljine povrine. Izgleda da Grka i Egeja stoje na sasvim maloj
ploi" koju na junoj ivici potiskuje golema afrika ploa u svom kretanju ka severu. Rezultat je dubok proek na morskom dnu juno od
Krita i esti zemljotresi oko ivica egejske ploe. Sluaj u XVI v., koji
je doao posle onog od pre otprilike jednog veka, bio je, izgleda, posebno straan. Pa ipak, im je to prolo, Minojci su odmah obnovili
svoje gradove i ivot se nastavio kao i pre; tavie, ima znakova snanijeg razvoja i napretka u sledeem periodu.
Kratko vreme zatim, oko 1500. prema profesoru Marinatosu,
novi zemljotres, koji nije bio tako snaan kao prethodni, potresao je
Teru. Ali mora da ga je pratio opasniji dogaaj: vulkanska erupcija,
HELEN IZACIJA
GRKE
43
jer Tera je tada bila poveliko ostrvo, oko 16 . u preniku, otprilike ovalnog oblika, iji se teren peo prema visokoj kupastoj planini u
sredini. Mora da je do tada uspavani vulkan poeo da daje znake ivota, jer su elegantne graevine bile naputene i moemo da nagaamo da su se njeni stanovnici povukli na bezbedniji Krit. Naravno, samo je via klasa mogla da ode; obini ljudi su ostali gde su i poeli su
da raskruju ruevine, pa su tako mogli da zauzmu neoteene delove starih graevina.
Kratko vreme zatim, vreme koje pre treba meriti mesecima nego godinama, oekivana katastrofa se dogodila. Vulkan je ozbiljno
poeo da izbacuje lavu i grad je pokriven debelim slojem pepela, iz
koga su ga sada vaskrsli arheolozi. Kako se erupcija nastavljala, njena
snaga je rasla dok se masivna planina nije pretvorila u uplju ljusku, iz
koje su izbaene sve istopljene stene; dok u zavrnom inu nije eksplodirala cela planina i more prodrlo unutra. Sve to je ostalo do danas jeste iseak oblika polumeseca na istoku i jedno mnogo manje
ostrvo koje je nekada bilo deo zapadne obale (v. si. 4). Eksplozija vulkana je redak dogaaj, ali erupcija na Teri ima, izgleda, potpunu paralelu u erupciji vulkana Krakatau u moreuzu izmeu Jave i Sumatre
1883. godine. Ipak, postoji jedna znaajna razlika: koliina iezlog
materijala sa ostrva, a samim tim i snaga erupcije, bila je u sluaju Tere najmanje etiri a moda i deset puta vea. Za druge paralele morali bismo se vratiti u geoloko doba, kada je, na primer, ostrvo Ishija
eksplodiralo na slian nain.
Ovaj nauno dokazani dogaaj dao je maha mnogim kontroverzijama. Navoena veza sa Platonovom udnom priom o potonuloj zemlji, koja se zvala Atlantida, lako se moe odbaciti, jer Platonov
izvetaj, ako se odnosi na Teru, sadri tri krupne greke (veliina, vreme i poloaj), da ne spominjemo one manje; a ako ta pria predstavlja daleko seanje na ovaj dogaaj, suvie je iskrivljena da bi mogla da
nam bude od bilo kakve pomoi u traenju istine, ali moe da bude zabavna za one koji uivaju u igrama pogaanja.
Vaniji argument tie se efekta koje je eksplozija drugde mogla
imati. Moemo biti sigurni d a j e buka bila neverovatno snana i alarmantna; zvuk erupcije Krakataua uo se u Australiji i mora da je cela
44
MIKENSKI
SVET
HELEN1ZAC1JA
GRKE
45
Egeja, na osnovu uasnog zvuka, shvatila sudbinu Tere. Oblak pepela, koji je vulkan izbacio, svakako je zamraio nebo kilometrima unaokolo. Ali na moru se bez sumnje desilo ono to je najtee zamisliti.
Kada je spoljnji zid planine pukao na dva del i more prodrlo unutra,
stvorila se ogromna snaga plime i talas, poznat pod japanskim terminom cunami stravini talas", proao je elom Egejom. Jasni trag tog
talasa postoji na ostrvu Anafi, 27 km. na istok u obliku naslaga plavca, visokih do 250 metara. Plavac je raznesen i drugde, na primer do
mesta Nihorija na junom Peloponezu, ali, mada se moe utvrditi da
pripada sloju iz ovog doba, jasno je da je tamo namerno prenoen, jer
se nalazi suvie visoko i daleko od mora da ga je talas mogao doneti.
U stvari, istraivanje teta koje je talas nainio nije odgovorilo oekivanjima. Cunami koji je izazvao Krakatau naneo je tete i prouzrokovao ljudske gubitke ak na Havajima; kako se moglo desiti da Tera ne
prouzrokuje daleko vee zlo u susednim vodama Egeje?
Mnoga priobalna naselja su bila poplavljena, ali je veoma teko
nai arheoloke tragove. Stavie, ponaanje talasa na moru je vrlo sloeno. Neposredni rezultat u susedstvu vulkana mogao je biti neznatno sniavanje nivoa mora na veoj povrini, toliko neznatno da brodovi koji su plovili blizu Krakataua nisu saoptili nita o nenormalnim
talasima. Da je minojska flota bila na moru, verovatno bi prola bez
veih teta. Ali tamo gde se talas sreo sa plitkom vodom mogao je da
naraste do ogromne visine; talas koji je stvorio Krakatau dostigao je,
mestimino, visinu veu od 30 metara. Ali nije moralo biti tako na
svim obalama, jer tamo gde je voda uz obalu bila duboka, talas se odbijao natrag i tako se njegova energija postepeno rasipala. Stoga ne
moramo da pretpostavimo da je naselje, kao na primer Gurnija, koje
lei na niskom breuljku, nekoliko stotina metara od obale, na severnoj obali Krita, moralo neizbeno biti poplavljeno. Moda e vie dokaza izai na svetlost kada arheolozi budu poeli da ih trae.
Ali ak i bez neposrednih arheolokih dokaza, jedna se posledica svakako moe predvideti. Lae n a j n o r u , u duhokoj vod^mogle
su proi b e i tete; ali snaga talasa morala je, svakako, dii svaku lau koja se nalazila blizu obale ili u luci, pa ak i ako je bila izvuena
na obalu, nosila ju je, verovatno, prema kopnu i razbila u parampar-
46
MIKENSKI
SVET
HELEN IZACIJA
GRKE
47
na; to se desilo vrlo brzo na Krakatau, ali to je, bez sumnje, stoga to
Krakatau lei u tropskom kinom pojasu. Tako je, moda, postojao
jedan period kada je istoni Krit bio neplodan, ali nijedan arheoloki podatak ne ukazuje na to; palate su cvetale i dalje, po svemu sudei, bez prekida.
Sledei veliki dogaaj jo uvek predstavlja tajnu. Erupcija na
Teri datovana je, izgleda, pouzdano na kraj poznog minojskog I A
perioda, oko 1500. godine st. e. Na kraju I B perioda, verovatno oko
1450, velika katastrofa poruila je kritske palate. Po elom Kritu, moda izuzimajui Knos, minojske graevine nestale su u poaru. Sada
smo u velikom iskuenju da suzimo hronologiju, tako da se ruenje
minojskog Krita moe neposredno dovesti u vezu sa posledicama
erupcije na Teri. Ali iako je teko izraunati vremenski interval, ipak
je razmak, izgleda, suvie veliki da bismo ove dogaaje mogli dovesti
u vezu. Povrh toga, kako je vulkan mogao da izazove poare na daljini od 160 km? ak strahoviti vazduni talas teko da je mogao da isprevre sve lampe na toj daljini. Poinje da nam se ini kao da je posledica dogaaja na Teri bila slabljenje minojske moi do te mere da
su Grci sa kopna ocenili da mogu, kao i generacija posle njih, sasvim
bezbedno da napadnu Krit i unite sve centre minojske moi, osim
Knosa, gde su se sami smestili u raskonoj okolini, izmenivi neke delove palate u skladu sa sopstvenim ukusom.
Jedan od rezultata grkog poduhvata na Kritu bilo je, svakako, pojaano kretanje kritskih trgovaca prema kopnu i, kasnije emo videti, svedoanstva koja nagovetavaju njihovo prisustvo u potonjem periodu. Krit je jedno vreme imao strogo centralizovanu
vladu, ali je i to trajalo samo kratko vreme, jer je razaranje Knosa
bilo samo odloeno, ali ne i izbegnuto. Golema palata Knosa bila je
zapaljena, opet iz neobjanjivih razloga, u vreme koje je bilo predmet mnogih rasprava, ali verovatno u prvoj polovini XIV v. i nikada vie nije postala sedite velike moi. To, razume se, ne znai da
u Knosu nije vie nikada bilo kralja; ali ako ga je bilo, on je sagradio palatu na drugom, do sada neotkrivenom mestu; to je mogao biti samo mali princ, nesposoban da nametne svoju volju drugim kritskim vladarima.
48
MIKENSKI
SVET
U ovom periodu panju moramo preneti na kopno. Cela juna Grka, bar do Bojotije na severu, a po svoj prilici ukljuujui i
Tesaliju, bila je domovina naprednog grkog drutva, koje nazivamo mikenskim po Mikeni (v. si. 5), prvom i najvanijem mestu koje je potpuno otkopano. Zemlja je, izgleda, bila podeljenja na male
drave koje su, u nekim sluajevima, bile vee nego gradovi-drave
u klasino doba. Z n a m o za palate u Tebi, Atini, Mikeni, Tirintu i
Pilu, ali ih je, svakako, bilo i drugde, na primer u Sparti, Elidi ili u
korintskoj oblasti. Samo tamo gde su sauvani arhivi glinenih ploica moemo se nadati da emo omeiti podruja koja su ove palate
imale pod kontrolom, a to u ovom momentu znai Pil, jer iz Mikene i Tebe ima premalo tablica koje bi omoguile nastavak ovog posla. Ali veliina pilskog kraljevstva moe se odrediti sa razlonom
sigurnou, a isto tako se moe pretpostaviti da su druga kraljevstva
zauzimala sline, geografski odreene oblasti. Bilo bi iznenaujue
da se elom Lakonijom nije upravljalo iz palate koja se nalazila blizu Sparte. Mogle su postojati i dve palate blizu jedna drugoj, kao
Mikena i Tirint (na razdaljini od 15 km), ali je, iz stratekih razloga, nemogue da je argivska ravnica bila izmeu njih podeljena: Tirint mora da je bio zavisan od Mikene.
Mikenska Grka dostigla je, izgleda, svoj zenit poetkom
XIII veka. U tom veku razoreno je naselje u Troji, arheolozima poznato kao Troja VII A, oigledno neprijateljskom akcijom, mada
ne postoji arheoloko svedoanstvo da su razarai bili mikenski
Grci. Sredinom veka dolo je do prekretnice, i ponovo se sreemo
sa poznatom priom o spaljenim naseljima i naputenim gradovima. Cela Grka nalazila se u previranju, velianstvene palate su
jedna za drugom iezavale u poarima i, mada se ivot nastavljao,
stepen civilizacije je otada postajao znatno nii. Vie vetine, kao
to su graenje u kamenu i pisanje, presahnule su, i ivot se vratio
poljoprivrednoj osnovi.
Kada bismo mogli tano da utvrdimo vreme ovih razaranja,
slika bi nesumnjivo bila instruktivna. Ali arheoloko datovanje ne
moe biti dovoljno precizno, a ni moderni nauni metodi, kao radioaktivni ugljenik, ne mogu da prue eljeni stepen preciznosti. U neSl. 5. Mikena, tvrava
50
MIKENSKI
SVET
kim mestima je, izgleda, bilo dva ili ak tri razaranja; u Mikeni su
kuc'e van zidina spaljene mnogo pre onih unutar bedema, i tu je,
izgleda, postojao izvestan vremenski razmak pre konanog unitenja.
U Tebi su, takoe, jasno vidljiva dva razaranja za kratko vreme; ali
opta slika ne doputa precizne dedukcije. Sve to moemo sa sigurnou da kaemo jeste d a j e mikensko kraljevstvo, sa svojim brojnim naprednim stanovnitvom, dolo svome kraju, i u sledeem veku
Grka je bila retko naseljena, a preiveli su za naseljavanje traili
mesta manje izloena piratskim upadima s mora.
2. Dokumentarni podaci
Skica istorijskog pregleda, data u prethodnom poglavlju, zasniva se na arheolokim podacima koji predstavljaju rezultate zajednikih napora naunika mnogih narodnosti tokom stogodinjeg perioda. Ali otkako je Majki Ventris 1952. godine deifrovao linearno B
pismo, dobili smo i druga sredstva pomou kojih moemo da ispitujemo mikensku Grku. Glavni cilj ove knjige jeste da pokae ta mogu da nam kau tablice, povezane sa drugim izvorima, i kako su ti rezultati dobijeni.
Pisanih dokumenata mikenske Grke ima relativno malo. Vei broj tablica naen je samo u Knosu i Pilu; mali broj, do sada, dolazi iz Mikene i Tebe; a Tirint nam je samo pokazao da ih je i tu bilo.
Stoga su naa obavetenja veoma fragmentarna i u izvesnim sluajevima bilo bi nesigurno izvoditi opte zakljuke na osnovu njih; homogenost mikenske kulture je tako izrazita da bi bilo udno da je situacija u drugim delovima Grke bila drugaija.
Teko je precizno navesti broj tablica, jer se velika veina sastoji od najmanje dva fragmenta, a mnoge i od vie komada. A k o jedan mali fragment smatramo tablicom, to nas moe odvesti na stranputicu, pa ipak i taj odlomak, moda, pripada nekom inae nepoznatom dokumentu. Pouzdanije je rei da, u zaokruenom broju, ima oko
3000 tablica u Knosu i moda 1200 u Pilu; ali kako je veliina tablica
u Pilu u proeku vea, one su praktino na najvei izvor obavetenja.
Ono to ove ture komadie ilovae ini tako dragocenim (v.
si. 6) jeste injenica da oni predstavljaju potpuno nov izvor neospornih obavetenja o najstarijoj grkoj civilizaciji, koja nam je inae poznata samo iz arheolokih izvora i iz maglovite tradicije klasinog pe-
DOKUMENTARNI
PODACI
53
rioda. Za aljenje je to nam one ne kazuju nita o istoriji ili misli ljudi koji su ih pisali; ali je prosto iznenaujue otkrie koliko se puno
zakljuaka moe izvesti na osnovu njih. Ako Mikenjani i nisu smatrali neophodnim da sauvaju svoju istoriju ili svoju diplomatsku prepisku, bar su nam ostavili podatke o administraciji svojih kraljevstava i
o funkcionisanju nekih grana privrede.
Pored tablica, imamo i natpise na linearnom B pismu na vazama iz veeg broja mesta, i mnogi se jo uvek pronalaze. Pojedinani
znaci, obino urezani na zavrenu vazu, esto se javljaju i mogu se,
uopte uzev, smatrati oznakama onoga ko ih je pravio. Mnogi od ovih
znakova spadaju u fond znakova lineara B, ali to su gotovo uvek isti
jednostavni znaci od nekoliko poteza, i stoga ih je mogao sluajno kopirati ovek koji nije znao kako se to inae ita i pie. Stoga ne moemo pouzdano govoriti o natpisu dok nemamo sekvencu od najmanje
tri uzastopna znaka.
U ovom smislu javljaju se natpisi na mikenskim vazama, koje
su, po pravilu, sluile kao posude za smetaj zaliha; oni su ispisani pre
peenja, i nisu mogli biti dopisani poto je posuda izraena. Daleko
vei broj takvih natpisa, ukoliko su potpuni, sastoji se od jedne rei; i
kada se ta re moe identifikovati, izgleda d a j e to uvek lino ime. Ali
ima jedna relativno mala grupa vaza sa duim natpisima; mnoge od
njih potiu sa malih podruja, ukoliko su iskopane u tebanskoj palati
iz mikenskog perioda (v. si. 1)1 One, po pravilu, sadre formulu od tri
rei, i zbog rasporeda rei oko posude nije uvek lako rei gde natpis
poinje. Izgleda, meutim, d a j e shema dosledno ovakva: antroponim,
toponim i drugi antroponim u genetivu. Toponim se javlja kao takav
ili kao izvedeni pridev; u jednom sluaju zamenjen je pridevom
kraljevski". Zanimljiva je injenica, meutim, da su etiri toponima,
naena na natpisima sa kopna, poznata sa knoskih tablica kao imena
SI. 6. Tablice iz Knosa (a) Ra 1548: tri maa; (b) Sc 230: bojna kola,
par konja i tunika za Opilimnija; (c) K 875 spisak posuda bez drki;
(d) Gg 701: upovi s medom; (e) Z 693: laneno platno i bronza;
(f) Od 690: vuna.
54
MIKENSKI
SVET
glina bi postajala suvie suva da bi se neto moglo dodavati ili brisati. Zato se greke, otkrivene kasnije, nisu mogle ispravljati. Katkada se moe
videti da je neki znak dodat kada je glina ve bila poela da se sui. Za
razliku od glinenih ploica iz Asirije, ove u Grkoj nikada nisu bile namerno peene, i odavno bi se raspale da graevine u kojima su uvane
nisu sluajno unitene vatrom. Vatra je, ironijom, sauvala tablice, poto
ih je ispekla prilino neujednaeno, tako da su ostale arene.
Ispisane tablice naslagane su u korpe, moda i u drvene kutije, jer
su zajedno sa ploicama naene i arke, i po svoj prilici naslagane po policama du zidova kancelarije. Korpe su se mogle identifikovati pomou
etiketa, malih grudvi od vlane gline utisnutih spolja na korpe; neke od
njih su sauvane i mogu se prepoznati po otisku prepleta prua na zadnjoj strani (v. s i 10). Natpisi na etiketama bili su obino kratki i jasni.
DOKUMENTARNI
57
PODACI
58
MIKENSKI
SVET
znanje ljudima koji su uradili najvei deo ovog posla. Prvo sam se
udruio sa Donom Kilenom (John T. Killen), koji je u Kembrid doao iz Dablina i ostao tu da pravi karijeru univerzitetskog predavaa;
zatim sa Belgijancem Zanom-Pjerom Olivijeom, koji je pokazao ne
samo redak talenat za mikensku epigrafiku ve i toliku revnost da ga
je bilo nemogue spreiti da radi etrnaest sati na dan; i preko njega
smo se, najzad, udruili sa drugim Belgijancem Lujem Godarom, koji
sada predaje u Italiji. Svi oni, a isto tako i drugi, dali su znaajan prilog ovom zajednikom radu, i bilo je zadovoljstvo voditi tako briljantan internacionalni tim. Rezultat njihovog dugogodinjeg munog posla u Muzeju u Iraklionu jeste da su knoske tablice sada mnogo potpunije no to ih je Evans ostavio. ak i tako, zadatak nije zavren i
moda nikada nee ni biti; ali sada smo dostigli onu taku kada zakon
smanjenih rezultata deluje tako snano da je neizvesno bi li se mnogo
vei trud uopte isplatio. Katkada, ak i kada se ne moe nai spojni
deo dva fragmenta, mogue je dokazati da ta dva fragmenta pripadaju istoj tabici i ak pogoditi ta se nalazilo na delu koji nedostaje.
DOKUMENTARNI
PODACI
59
60
MIKENSKI
SVET
SI. 12. Knoske tablice: (a) A g 88: mukarac, tena, dve devojke ideak;
(b) Db 1227:50 ovnova i 50 ovaca; (c) Ld 587: razliite vrste tkanina;
(d) Sc 103: konj, kola i tunika
62
MIKENSKI
SVET
kujemo. Na primer, okrenuto V ini osnovu nekoliko znakova, i pisari se mogu grupisati prema tome da li su bone strane pisali pravo ili
su im konveksne. Paljivim ispitivanjem grebena koji pravi stilus pritiskom na glinu moemo da kaemo kojim su redom pravljeni potezi
koji se ukrtaju. Popreni element koji se javlja u izvesnom broju
znakova (na primer ka, v. si. 14) moe se napisati vertikalnim pote-
ft
/il A
ti
ka
\%
U b k k
ja
ra
zom koji preseca horizontalni, i obratno, ili potezi ak mogu biti luni. Isto toliko govore u ovom smislu: nain na koji su rasporeeni potezi koji idu jedni za drugim, da li su sastavljeni ili nisu; poloaj i oblik manjih elemenata; udvajanje linija. Pomou ovih elemenata Benet
(1958) i Olivije (1967) su uspeli da pouzdano identifikuju veliki broj
plodnijih pisara u Knosu i Pilu.
Po pravilu, sve tablice u jednoj grupi pisao je isti pisar, mada
postoje i izuzeci; ima i sluajeva da su dva pisara pisala istu tablicu kao
da su odreeni inovnici nareivali da se doda njihov skup informacija (npr. PY Ed 411). Broj razliitih rukopisa u svakom mestu je veliki, ima ih oko sedamdeset u Knosu, najmanje etrdeset u Pilu. To znai da pisari nisu bili profesionalci, kao na Bliskom istoku, ve pismeni
inovnici koji su mogli da ispisuju tablice kako je kada bilo potrebno,
ali su isto tako imali i druge dunosti. Stariji inovnici su, izgleda, retko sami pisali tablice, preputajui, bez sumnje, svojim potinjenima
najvei deo posla, ali su katkada i sami uzimali stilus u ruke.
Ukupan broj dokumenata u svakom mestu daje vrlo malu
prosenu produkciju po pisaru, ali neki pisari su u stvari plodni, a drugi piu vrlo malo. Iz toga, meutim, ne smemo da zakljuimo da su mikenski pisari bili manje vredni od modernih daktilografa; verovatno su
mnogi meu njima imali i druge dunosti a ne samo pisanje, jer bi je-
DOKUMENTARNI
PODACI
63
dan pisar lako mogao da napie sve sauvane dokumente iz Knosa ili
Pila za nekoliko nedelja. Rad u kancelarijama bio je, bez sumnje, s vremena na vreme dosadan, i onda bi inovnik okretao tablicu i crtao neku skicu ili aru. Sreni smo to imamo tri dobra primera ove vrste tarija" (v. si. 15); mnogi su, razume se, zavrili u korpi za otpatke.
Evans je mislio da primeri iz Knosa predstavljaju prethodnu skicu rezaa gema, ali teko da se ti crtei mogu tako ozbiljno shvatiti. Jedan
iz Pila je vrlo grub crte, ali interesantno je videtiovaj rani primer poznatog labirinta", ije su varijante naene na kamenu ak u Irskoj.
64
MIKENSKI
SVET
DOKUMENTARNI
PODACI
65
bilo brisano, ili da primetimo da su jedan ili dva znaka dodati kao naknadni umetak poto su ostale rei ve bile ispisane. Kada pisar prekorauje prostor, on moe da sabije jednu re iznad linije, da produi preko desne ivice, ili ak da pree na poleinu (PY Va 1324). Poleina, po pravilu, nije ispisivana, ali se mogla upotrebiti kad bi se pokazalo da prostor na prednjoj strani nije dovoljan. Teko je videti neku vezu izmeu meovitih spiskova vaza i drugih posuda na MY Ue
611 i beleaka o maslinama, smokvama i vinu na poleini - te posude nisu mogle sluiti samo kao ambalaa. Katkada ima zabeleaka na
donjoj ivici tablice.
Ne moe se dovoljno jako naglasiti da su za one koji su se sluili ovim dokumentima najvaniji bili brojevi. Brojevi i koliine predstavljaju vane pojedinosti koje se ne mogu poveriti memoriji. Ostatak
teksta je jednostavno kratka zabeleka o onome na ta se brojevi odnose, oznake koje itaocu treba da omogue da identifikuje lice ili mesto koje stoji u vezi sa zabeleenom koliinom. Prema tome, interpretacija ovih dokumenata mora da zapone ovim ciframa, i svako objanjenje koje ne vodi rauna o njima ini to na svoj rizik, Neke teorije
koje su obeavale nasukale su se na ovu stenu, ali tamo gde su sagraene na njoj, verovatno e ostati vrste. Mnogi zakljuci koji dopunjuju materijal za ovu knjigu poinju zapaanjima brojeva na tablicama.
Fragmentarnost arhiva koji nam je sauvan suoava nas sa mnogim problemima; ali, u nekim sluajevima, pronali smo nain da savladamo ovaj nedostatak. Tamo gde imamo dva seta tablica koji sadri isti
podatak lako je, naravno, upotrebiti jednu da se dopune lakune u drugoj. Ali drugi metod koji se pokazao korisnim lei u injenici da postoje tablice koje daju zbirove: ako brojevi sauvani na relevantnoj seriji
tablica iznose do 70% datog zbira, moemo da zakljuimo da nam po
svojoj prilici nedostaje 30% unesenih podataka.U drugim sluajevima,
serije su, izgleda, sauvane u celosti; o-ka tablice iz Pila, koje e detaljno
biti razmatrane u 9. poglavlju (str. 236-243), izgleda da su potpune, jer
se ni za jedan komad ne moe utvrditi da pripada nestalom delu ovog
seta, a ima i drugih razloga zbog kojih se misli da je kompletan.
Ali najvea lakuna u naem znanju nastala je zbog druge injenice, o kojoj moemo samo indirektno da zakljuimo: postojanje zabele-
66
MIKENSKI
SVET
DOKUMENTARNI
PODACI
67
44
MIKENSKI
SVET
terpretiramo date podatke. Oznaka pola ivotinja data je pomou znakova dodatih ideogramu za ovcu; rei za stari" i za popunu" svedene su na skraenice; i ostali deo teksta, ne raunajui brojeve, sastoji se
od tri imena. Jasno je iz ovoga da malo moemo da uinimo ako treba
da interpretiramo jedan izolovani dokument; njegovo znaenje moemo da dokuimo samo kada ga stavimo u taan kontekst u arhivu.
J
OVEK
TOAK
OVCA
PENICA
jf
ENA
NO
KOZA
JEAM
&
KONJ
AMFORA
KOLA
S? V E D R O
VO
LUK
MASLINA U
SUKNO
DOKUMENTARNI
PODACI
69
DOKUMENTARNI
PODACI
71
putokaz za mogue tumaenje koje se moe izvesti u skladu sa sloenim pravilima; i iz niza mogunosti m o r a m o da rekonstruiemo
oblik rei koja e odgovarati naem znanju o grkoj leksici. Tako
se de-do-me-na moe bez tekoa rekonstruisati kao dedomena
priloena, data"; i-je-re-ja stoji za hiereia svetenica"; a-re-kutu-ru-wo za muko ime Alektrun. U nekim sluajevima, prilikom
rekonstrukcije mora se voditi rauna o nekim dijalektskim crtama
kojih nema u klasinom jeziku (npr. qa-si-re-u se rekonstruie kao
guasileus, dok je klasini oblik basileus), a znaenje moe biti neto drugaije, kao u pomenutoj rei koja na mikenskom znai poglavar, zapovednik", ali je u kasnijem grkom postala normalna
re za kralja". U nekim sluajevima, naroito kada su u pitanju
tehniki termini, re je iezla iz grkog jezika u vreme izmeu mikenskog i klasinog perioda, tako da je danas nemogue rekonstruisati oblik; pa ak i u tim sluajevima katkada se moe, po nainu na koji se re upotrebljava, zakljuiti priblino znaenje; tamo gde je data prava transkripcija znakova lineara B, slogovi e
biti razdvojeni crticama, kao to smo gore pokazali.
V e o m a jednostavan brojni sistem podesan je za beleenje
brojeva i imamo primera i za petocifrene brojeve. Ali kao i svim
sistemima za koje je stari svet znao, i ovome je nedostajalo oznaavanje poloajem, koje nama toliko olakava aritmetike operacije, a nema ni znaka za nulu. Moemo pretpostaviti da je za sabiranje, za koje vidimo d a j e raeno, upotrebljavana neka vrsta abakusa. Velike koliine artikala kao to su itarice ili vino merene su
jedinicama u silaznoj skali, kao britanski buel, galon, kvart, pajnt,
dil (1/4 pajnta) jer za razliku od odgovarajuih metrikih mera,
mikenske jedinice su povezane u sloeni sistem odnosa koji se, sudei po izvesnim znacima, zasniva na asirskom seksagezimalnom
sistemu. T a k o je osnovna jedinica suve mere podeljena na deset
delova, od kojih je svaki dalje podeljen na est delova (10 6 =
60), a ovi opet na po etiri del. Na slian nain vea mera za teinu podeljena je na trideset dvostrukih jedinica, a ove opet na po
etiri (v. dalje str. 153-161). Izgleda da nije bilo tekoa prilikom
sabiranja kada je vei broj manjih jedinica trebalo svesti na slede-
72
MIKENSKI
SVET
DOKUMENTARNI
PODACI
73
bi poetni slog u mikenskom bio ke, ali u nedostatku daljih putokaza, za sada j e nemogue pogoditi koju od mnogih moguih rei
predstavlja.
Najvea tekoa sada nije itanje" d o k u m e n a t a ve razumevanje onoga to oni saoptavaju; ne rei ve stvarne delatnosti
koje one belee. Malo-pomalo, uznapredovalo se u razumevanju
sveta u k o m e su pisani dokumenti ove vrste. Ova knjiga predstavlja pokuaj da se od tog sveta rekonstruie onoliko koliko to doputa nae sadanje znanje.
74
MIKENSKI
Planina Petrazi
.En'gli'noj
tOinilJ
' 10 W
: Vittnpfl00
500 -1000
SI. 21. Mesenija
SVET
3. Mikenska geografija
(Englians)
MESENIJA
Kad se pilski kralj peo na krov svoje palate, mora da je imao
divan pogled na prostrane predele svoje zemlje, koja se pruala prema junom delu zapadne obale Peloponeza. Dalje prema severoistoku vidik mu je presecao planinski greben koji se danas zove Hagia, i
koji se penje do 1218 metara visine (si. 22). Ovaj lanac prostire se priblino pravcem sever-jug i, gubei postepeno u visini, protee se do
niskog sedla preko koga vodi moderan put za Kalamata. Na jugu mogao je da vidi planinu koja se danas zove Likdimos, i koja lei na
drugoj strani i s unutranje strane modernog Pila, na jugu Navarinskog zaliva, a mogao je da vidi i veliki deo zaliva. Zaliv gradi velianstvenu luku, zatienu prema otvorenom moru stenovitim ostrvom
Sfakterija, gde je atinska flota porazila spartanske snage 425. god. st.
e. Glavni ulaz u zaliv je sa jugozapada, i mada je strana prema obali
vrlo plitka, omoguavala je i velikim laama da se odlino ukotvljavaju. Antike lae, razume se, bile su izvlaene na obalu kad nisu
plovile. Na severu zaliva nalazi se uski prolaz izmeu Sfakterije i
kopna, skriven kraljevu pogledu velikom liticom koja stri iznad lagune, sada isuene, na severnom kraju zaliva. Mogue je da se linija
obale ovde promenila od antikog doba, ali eksperti naginju shva-
78
MIKENSKI
podruje
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
79
80
MIKENSKI
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
81
pomerilo sa ranijeg mesta pod planinom Aigaleon, nesumnjivo modernom Hagijom. Sada se ime pomerilo jo junije, i njegov moderni
oblik transkribovan je kao Pilos.
Ali kada ispitujemo spisak toponima, ti toponimi izgleda nisu
parnjaci klasinim geografskim imenima, pa ak ni onom golom spisku gradova koje Homer navodi za Nestorovo kraljevstvo. Prepoznajemo nekoliko imena kao Leuktron; ali ako ga potraimo na karti, nai emo tri mesta s tim imenom u kopnenoj Grkoj, najblie se nalazi
dalje na Mni, a sredino na junom kraku Peloponeza. Druga se mesta zovu Erkhomenos (kasnije Orkhomenos), najblie mesto u Arkadiji, i ak Korinthos, koji teko moe biti poznati Korint na Istmu.
Kao i u svim zemljama i u svim vremenima, isti toponimi se svuda
ponavljaju na karti mikenske Grke.
U prvim danima deifrovanja naunici su bili skloni da pilsko
kraljevstvo proire gotovo beskonano, mada je veina povukla liniju
nedaleko od Korinta. Moram da priznam da sam i sam doprineo
ovom preteranom shvatanju, jer smo 1955. Ventris i ja skrenuli panju
na dva imena povezana u dokumentima: O-ru-ma-to i U-ru-pi-ja-jo.
Ova imena se lingvistiki mogu rekonstruisati kao Orumanthos i Urupiaioi, koje smo uporedili sa planinom Erumanthos, severno od reke
Alfeja, i Olimpiaioi, stanovnici Olimpije na istoj reci. Danas izgleda
da na entuzijazam njije imao osnova; mogue su i druge rekonstrukcije ovih imena i, s obzirom na verovatnou da se kraljevstvo nije prostiralo tako daleko na sever, jasno je da moramo odbaciti identifikacije koje sada izgledaju manje privlane, jer vokalska promena, kakvu
smo morali pretpostaviti, nije potvrena na drugim primerima. Na alost, izgledalo je da drugi vaan toponim na tablicama ide u prilog
ovoj teoriji. Toponim se pie Pi-*82, i drugi znak se ne moe pouzdano identifikovati. Neki naunici su se odluili za lekciju Pi-sa2 i identifikovali su ovaj toponim sa klasinom Pisom u blizini Olimpije. Jedan je pre bio za Pi-ja2 i sugerisao identifikaciju sa antikim imenom
Pheiai, blizu dananjeg Katkolo, jo dalje na severu. Danas mislim da
je sporni znak stvarno
ali iako prihvatam ime Pi-swa kao prethodnika klasine Pise, jer se w izgubilo u klasinom grkom, smatram
da ga moramo uzeti kao jo jedan primer duplog toponima. Ne bi bi-
82
MIKENSKI
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
83
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Pi-swa
Me-ta-pa
Pe-to-no
Pa-ki-ja-ne
A-pu2
A-ke-re-wa
E-ra-to/Ro-u-so
Ka-ra-do-ro
Ri-jo
Cn 608
3
3
6
2
2
2
3
2
2
Vn 20
50
50
100
35
35
30
50
40
20
U jednom sluaju (Jn 829) sedmo ime javlja se kao Ro-u-so; njegov oblik podsea na pozniji arkadski grad Lousoi, koji moe da bude drugi
primer za ime koje se seli. Jasno je da su ovo devet glavnih gradova i
administrativnih pokrajina jednog del kraljevstva, jer, kao to emo
kasnije videti, svaki deo imao je svog administratora ili guvernera.
Dosledan red toponima mogao je da nastane na nekoliko naina;
to bi mogao biti red prema znaaju, ali cifre navedene na gornjoj tabeli
pokazuju da grad sa najveim brojevima (6 i 100) nije na prvom mestu,
i ovde nema reanja po veliini. Mogao bi biti alfabetski red" ako zamislimo da su Mikenjani imali standardni, makar i proizvoljni, red silapskih slogovnih znakova, kao nae A, B, C... itd. Japanci imaju takav red
za svoj silabar: i ro ha... itd. Dva grada ija imena poinju istim znakom
(a) stoje jedan pored drugog, ali ovoj teoriji protivrei JN 829, gde se spi-
84
MIKENSKI
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
85
te. Tako bismo mogli etvrtu oblast da smestimo tu, ukljuivi, moda,
i kraljevsku palatu, jer sam Pil je imao specijalni status i ne javlja se
na ovim spiskovima gradova koji daju tribut.
Drugi putokaz prua nam Ri-jo (Rhion predgorje, rt"), koji se,
kao to je gore sugerisano, po svoj prilici nalazio na mestu dananje
Koroni, to znai da se spisak, izgleda, zavrava imenom koje nas vodi
preko najjunijeg pica poluostrva prema jugozapadnoj obali Mesenskog zaliva. Stoga izgleda da red, verovatno, ide od severa prema jugu, i moemo da utvrdimo da prva dva imena sa spiska, Piswa i Metapa, stoje u vezi sa Onostranom provincijom. Ovo ima smisla ako ih lociramo na severu, jer tamo postoji dobar put kroz renu dolinu Kiparisije prema Mesenskoj dolini. Ali dokle se kraljevstvo prostiralo na
severu? Jednostavna proporcija navodi na misao da, ako se palata nalazila u etvrtom okrugu, onda ima manje teritorija na severu nego na
jugu od nje. T o bi moglo da zaplai one koji ele da proire kraljevstvo sve do reke Alfeja, pokuavajui da izjednae Piswu sa kasnijom
Pisom u blizini Olimpije. Stara kraljevstva u doba pre nego to su postojale karte imala su gotovo uvek prirodne granice: i, kao to smo videli, jedna odlina barijera te vrste postoji du doline reke Nede i
Tetrazi planina odmah juno od nje. Nema sumnje da je Neda (Neda)
oznaavala severnu granicu, i ovde moemo primetiti da je mikensko
ime reke bilo gotovo sigurno isto, jer jedan od istaknutih ljudi sa severnog podruja nosi ime izvedeno od hidronima, Nedwts.
Tako smo odredili severnu i junu granicu Ovostrane provincije, kako moemo nazvati obalski pojas u kome se nalazi palata. Ali
jednostavan red od severa prema jugu ne odgovara stvarnosti, jer nisu svi gradovi leali na obali ili nekoj neprekinutoj pravoj liniji; istovremeno, geografija pokazuje da se istono-zapadni potes suava,
osim u dvema takama. Na severnom kraju reka Kiparisija (poznata
pod imenom Peristri) tee kroz dolinu Soulima prema planini Ithmi
i gornjoj mesenskoj ravnici. Zato su se, verovatno, prve dve oblasti
okruga koje stoje u vezi sa Onostranom provincijom nalazile dalje od
mora u ovoj dolini; a Piswa je oblast naroito bogata ovcama. To se
dobro slae sa prirodom terena, posebno u gornjem delu doline. Na
slian nain, juno od palate, u visini Navarinskog zaliva, zemljite se
86
MIKENSKI
OVOSTRANA
'
j p milja
"To km
I
Visina preko 1000 m
500 -1000 m
SI. 26. Dve
provincije
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
87
opet otvara prema istoku i moramo oekivati da se neki okrui nalaze i u unutranjosti.
Desilo se da imamo drugi spisak gradova koji, na osnovu podataka iz spiska o kome smo upravo raspravljali, takode mora da ide od
severa prema jugu, ali u ovom sluaju, sva pomenuta mesta morala bi
se nalaziti na obali ili blizu nje. O ovom dokumentu raspravljaemo u
glavi 9 (str. 238). Z a sada, jedino to valja rei jeste da nemamo razloga da mislimo d a j e ijedan grad, dok ne doemo do estog sa standardnog spiska, A-ke-re-wa, bio na obali. Isto tako, moemo da pokaemo
da su Ka-ra-do-ro i Ri-jo bili na obali.
Moemo li, dakle, da ponemo da crtamo priblinu kartu Ovostrane provincije? Ako Pisvu lociramo gore prema dolini Sulima, a
Metapu blie obali na zapad od Pisve, to e zadovoljiti sve pojedinosti koje znamo o ovim mestima. Pe-to-na, veliki okrug sudei po razmerama poreza davanog dvoru, mora da se nalazio izmeu Kiparisije
i palate, a jedno vano mesto locirano je u Hagios Khristphoros, prema unutranjosti od Filijatre (Philiatr, Me Donald i Rapp, 1972,276).
Pa-ki-ja-ne oznaava oblast u kojoj se nalazi palata, i mi znamo da je
tu smeten vaan centar religijskog kulta; od znaaja moe biti injenica to su kasnije odavane boanske poasti mikenskim grobnicama
u Volimidiji (Volimidia), na kraju Hore (Khora), jedva tri kilometra
severno od palate.
Mnogo je tee sa A-pu 2 prema jugu. Mi smo najpre mislili da bi
to mogao biti homerski Aipu, ime za koje nema pouzdane lokacije;
ono znai strmo". Ali sada, kada bolje razumemo zakonitosti u sistemu pisanja, moemo rei da se znak za pu 2 nikada ne upotrebljava na
mestu obinog znaka za pu da predstavi grko pu, ve obino ima
vrednost phu. Ovo mesto, koje ne lei na obali, nalazi se, verovatno,
u zaleu Navarinskog zaliva.
A-ke-re-wa je pristanite od izvesnog znaaja. Oigledno je locirano u zalivu, ali ne na severnoj strani, jer to nije pristanite kraljevske palate. Stoga izgleda verovatno da je bilo smeteno blizu modernog Pila, na jugu zaliva; tu nije pronaen nikakav lokalitet, mada ima
neznatnih tragova mikenske okupacije. Razlog, verovatno, lei u tome to je u srednjem veku i u novije doba preko starog izgraeno no-
88
MIKENSKI
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
89
90
Karte, kako to esto biva, nisu od velike koristi, mada pokazuju da glavna reka Pamis (Pmisos), sa svojim poresim obveznikom,
mestom Mavrozmenos, deli teritoriju na sever i jug; ali kada se posmatra teren, onda se jasno uoava istono-zapadna linija koju ine
lanci niskih breuljaka oko Skale (Skala) (v. si. 27). Dve linije koje se
presecaju dele provinciju na etiri oblasti: sada nam preostaje samo da
odredimo koja grupa odgovara kojoj oblasti. Znamo da se Ti-mi-to-ako iz etvrte grupe (d) nalazi blizu obale i, po svoj prilici, blizu granine linije sa drugom provincijom: stoga je jugozapad najbolja lokacija
za grupu (c). Isti spisak (Jn 829) koji ovo utvruje daje i linearni spisak koji mora da ide od juga prema severu, jer poznato je da je prvi
strani
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
91
KRIT
Kralj Knosa nije imao tako lep pogled na svoje podruje kao njegov kolega iz Pila. Njegova palata sagraena je na breuljku niem od
okoline, tako da je njegov vidik bio ogranien na dolinu u kojoj se breuljak nalazio. Jedino ako bi se popeo na krov mogao je, daleko prema
severu, kroz mali procep meu bregovima, da vidi svetlucanje mora (v.
si. 29). To je upadljiva razlika izmeu mikenskih i minojskih mesta; Mikenjani su se instalirali na dominirajuim poloajima, svakako iz strateSl. 28. Knoska
palata
kih razloga. Kritski Minojci izabrali su prijatna i pogodna mesta, ne brinui se za njihov strateki znaaj; i Mikenjani sa kopna su, razume se, samo preuzeli Knos, unekoliko ga modifikujui, jer se on ve nalazio tu.
S obzirom na to da je Krit ostrvo, prvo pitanje koje moramo da
postavimo glasi: da li postoji togod to navodi na misao da su se kraljevi dominioni prostirali van ostrva? Izgleda da odgovor glasi: ne, jer ne-
Idu
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
93
ma toponima koji bi se mogao identifikovati sa onima preko mora. Postoji jedan podatak o stadu koza (C 914) koje je poslato u Ahajviju (Akhaiwia) ili Ahaju; to ime ne javlja se nigde vie na tablicama, ali podseca na hetitsko ime kraljevstva sa kojim su Hetiti bili u kontaktu (Ahhijaw). Jo uvek se mnogo raspravlja o lociranju ovog kraljevstva, i mnogi naunici misle da se ono nalazilo na dananjoj turskoj obali ili blizu
nje; ne izgleda verovatno da bi Knos slao koze preko mora, i moramo
da pomiljamo da se to mesto doista nalazi na Kritu.
Svi arheoloki dokazi za minojske kolonije na egejskim ostrvima
potiu iz ranijeg perioda i nema razloga za pretpostavku da je krajem
XV veka ijedna od njih jo uvek stajala pod kontrolom Knosa. Zamena minojskog mikenskim importom, koja je dokumentovana za nekoliko mesta, dokazuje, razume se, samo to da je Grka, kao dominantna
sila u Egeji u to vreme, zamenila Krit, injenica koja je oevidno posvedoena savremenim egipatskim spomenicima.
94
MIKENSKI
SVET
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
95
m^iM
ArtcaEohori
zemljita je iznad 300 m. visine, i ima tri velika planinska lanca sa vrhovima iznad 2.000 i 2.500 m. visine. Na taj nain komunikacije izmeu razliitih podruja nisu nikada bile lake i tek je danas, u veku buldoera i eksploziva, omoguena izgradnja dobrog sistema puteva. Oni
koji su nedavno bili na Kritu znae da ovaj sistem jo uvek nije realizovan, ali progres je iao brzo i delovi tog sistema su gotovi, drugi jo
nisu zavreni ali se upotrebljavaju, a trei su jo u zametku. Ako se
prenesemo natrag u bronzano doba, kada nije bilo maine za graenje
puteva ve su postojala samo primitivna orua i ljudska snaga, Krit je
bio podeljen na mala podruja.
Ako poemo od Knosa, smetenog u sredini blizu severne obale, nai emo se u prostranoj, plodnoj oblasti, oivienoj umereno viso-
96
MIKENSKI
SVET
palata
98
MIKENSKI
SVET
vila
100
MIKENSKI
SVET
Kad proemo kroz brda severno od Sibrite, moemo, ne ba sasvim tekom trasom, da doemo do uske ravnice na severnoj obali, koja okruuje Retimnon. Celo podruje, odavde pa na istok, bilo je, izgleda, gusto naseljeno bar u poznominojskom III periodu, mada za poznominojski I jo uvek nemamo dovoljno podataka. To nas navodi na ideju
da putovanje produimo na zapad od Knosa, poto proemo kroz Tilis i
preemo jedan prilino teak prelaz, da bismo stigli do unutranje doline, kojom danas dominira Anogija (Angia) i u kojoj se nalazilo klasino mesto Axos, gde je naena keramika iz poznominojskog III perioda,
Ime Axos predstavlja problem jer udno lii na mikensko E-ko-so, silapsku grafiju za Exos, jer njegov izvedeni pridev glasi E-ki-si-jo = Exios.
Ali iako moemo da zanemarimo razliku u vokalima, postoji druga
mnogo ozbiljnija prepreka jer ranokritski natpisi pisani grkom azbukom pokazuju da je Axos nekada glasio Waxos, i mada se iv po pravilu
gubi u poznijem grkom, moralo bi, ako se ve uva do V veka st. e., da
se javlja i u mikenskom obliku. Mislio sam da to reava problem i d a j e
slinost imena puka koincidencija, mada se ono to znamo o Eksosu odlino slae sa poloajem Aksosa; mesto je imalo 2.250 ovaca (Dn 1092)
i javlja se u paru sa Sugritom. Ali kada sam video mesto, nametnula mi
se druga mogunost. Mnogi antiki grki toponimi nemaju znaenje u
grkom, i gde god se desi da stanovnitvo ivi na podruju sa nerazumljivim toponimima, postoji tenja da se ova imena modifikuju u skladu
sa jezikom stanovnika. U Devonajru kornvalsko Pen-y-cum-gwik
(dno uskog zaliva") promenjeno je u Pennycomequick, kao to su ime
grke kolonije u Italiji Maloventa, (Malowenta), bogata ovcama", Rimljani pogreno preveli sa Maleventum, zlo doao", pa ga promenili u
Beneventum (Livije 9,27,14). Po istom principu su moda Exos, koje na
grkom nije znailo nita ve je podsealo na van, spolja", promenili ne
Mikenjani ve njihovi dorski naslednici, u Waxos, koje je moglo stvarno
da znai raselina", prolom" i doista se namee izvesna veza sa tim znaenjem, jer je samo mesto smeteno visoko gore na planinskom procepu. Ako su Dorci bili krivi za izvrtanje ovog imena, nema nikakve prepreke da mikenski Eksos smestimo kod Aksosa. Kontekst u kome se
javlja na tablicama svakako nas navodi na pomisao da se mesto nalazilo
u ovom prodruju.
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
101
102
MIKENSKI
SVET
Ovce su posebno znaajne jer imamo ogromnu grupu podataka pomou kojih je Knos kontrolisao velika stada svuda u centralnom Kritu. Kako u ovim belekama nema tih specijalnih setova toponima, to je dokaz
da ova podruja nisu bila pod neposrednom kontrolom Knosa, mada je
mogue, razume se, da su bila pod manje neposrednom kontrolom.
Dva imena u ovoj grupi lako se mogu identifikovati. Jedno je
Kudrti, dobro poznato kao antiko ime mesta koje je danas drugo
po veliini na Kritu i Khani. Ovo ime se spominje kod Homera indirektno, jer on upuuje na njegove stanovnike. Kudnes, poto sam
grad ima ime koje se metriki ne uklapa u stih. Do nedavno smo vrlo
malo znali o Haniji sa arheoloke take gledita, jer i to je jedan od
onih tantalovskih sluajeva gde se moderni grad nalazi iznad antikog
lokaliteta, tako da su iskopavanja bila silom prilika ograniena na nekoliko slobodnih prostora i urna istraivanja mesta na kojima se zidalo. Ovo mesto je oktobra 1973. istraivao grki arheolog J. Papapostlu i pokazao da su postojale arhivske prostorije u graevini koja
mora da je bila minojska palata, jer tu su pronaeni brojni fragmenti
tablica pisanih na linearu A i velika zbirka peata sa natpisima i etiketama. Drugi rad ve je izneo na videlo amfore sa kratkim natpisima na
linearu B, tako da je danas jasno da je to bio znaajan grad i u minojsko i u mikensko doba.
Drugo poznato ime je Aptarwa, koje je u klasino doba bilo poznato kao Aptara ili Aptera\ oblik Aptera je izvestan primer za transformaciju neobinog imena u re sa znaenjem, jer Aptera znai bez
krila" i podsea na naziv boginje pobede (Nike Apteros), kojoj su
Atinjani podigli mali hram na Akropolju. Mesto poznije Aptare je dobro poznato, visoko na brdima iznad ulaza u zaliv Suda (Souda).
Nijedno od ostala etiri imena iz ove grupe tablica ne moe se
identifikovati sa kasnijim imenima. Ali u vezi sa ta dva imena postoji
jedna interesantna injenica. Ona se javljaju ponovo na nekim amforama sa linearnim B natpisima naenim u Tebi, na kopnu, u jednom
sluaju najmanje est puta. Oigledno su mogua dva tumaenja: imena mogu jednostavno da predstavljaju koincidenciju, jer ve smo videli kako se imena ponavljaju na karti mikenske Grke; ili su amfore
mogle biti uvezene sa Krita, verovatno kao ambalaa za neku tenost.
MIKENSKA
GEOGRAFIJA
103
104
MIKENSKI
SVET
4. Ljudi sa tablica
Uprkos nekim kolebanjima, ne moe biti ozbiljne sumnje da je
jezik linearnih B tablica grki jezik, ali da li su ljudi koji su te tablice
pisali bili Grci? U to vreme Grk", razume se, moe imati samo jedno jedino znaenje onaj koji govori grki", jer pojam nacionalnosti je
anahronizam u antikom svetu. Teko je verovati da bi nosioci drugog
jezika hteli da svoje dokumente sauvaju na grkom; to, svakako, nije situacija paralelna sa engleskim srednjovekovnim dokumentima pisanim na latinskom; tu je vernakularni jezik smatran nepodesnim za
ozbiljan zadatak - uvanje zvaninih dokumenata. Takva situacija
mogla je da nastane samo tamo gde je jezik svojom istorijom dostigao
ogroman presti i sauvao se kao sredstvo komunikacije meu obrazovanim ljudima. Na dvorovima mikenske Grke ne moemo da zamislimo nikakvu slinu situaciju, jer jezik prestia bi svakako bio kritski jezik, zapisan linearom A; linear B bio je relativno nova tvorevina
smiljena da izae u susret potrebama grkog jezika.
To je, prema tome, sluaj prima facie zbog koga treba smatrati
da su Mikenci govorili grki. Za to moemo da pruimo jaku potvrdu:
veliki broj mukaraca i ena na tablicama koji imaju grka imena, tj.
imena koja u grkom imaju odreeno znaenje. Danas se ene mnogih narodnosti, a time i nosioci mnogih jezika, mogu zvati Aleksandra;
ali ako vidimo da je to ime, koje ima odreeno znaenje u grkom, dato jednoj mikenskoj eni u XIII v. st. e., teko bi bilo poverovati da
njeni roditelji nisu znali znaenje tog imena. Doslovno znaenje je prilino udno: ona koja odbija mukarce"; ako mi se moeo oprostiti
ovakva tesnogrudost, moramo se setiti da su enska imena esto derivati mukih, i ime Aleksandra je jednostavno ensko ime koje odgo-
106
MIKENSKI
SVET
108
MIKENSKI
SVET
LJUDI
SA
TABLICA
109
110
MIKENSKI
SVET
LJUDI
SA
TABLICA
111
i Lukios moda ovek iz Likije (jugozapadna Anatolija), Turios, ovek iz Tira (u dananjem Libanu).
Teorija koju, svakako, moemo mirno odbaciti jeste ona po kojoj Grci nisu bili vladajui narod mikenske Grke, ve samo pisarska
klasa koju su Negrci upotrebljavali da im vodi knjigovodstvo. Na alost,
imena kraljeva Pila i Knosa nigde nisu direktrno navedena (ali v. dalje
str. 117); jer da su imena oigledno grka, to bi dokazalo glavnu tezu.
Ali postoji spisak vanih inovnika, na primer pratioci", e-qe-ta, kralja
Pila, koji su morali pripadati vladajuoj klasi, i ovaj spisak sadri tipino grka imena, na primer Alektrun sin Etevoklevesa (Etewoklews),
kasniji Eteokles (An 654. 8). Njegov brat ima jedno od mnogih imena
na -eus, koja su tipina za rane legende, kao Akhileus, Odysseus, u nekim sluajevima to su, izgleda, skraenice za dua imena.
Mada nijedna linost homerskih epova nije mogla biti identifikovanana tablicama, sasvim je jasno da su mnogi ljudi sa tablica imali
homerska imena. Ako jedan potinjeni inovnik u Pilu (An 657. 3) ima
ime Agamemnovog sina Oresta, znai li to da je sadrina epova ve bila poznata Mikencima u Pilu? Ako se i u Pilu i u Knosu javlja ovek po
imenu Ahilej (Akhileus), znai li to da je fabula Ilijade bila ve poznata? Odgovor na ovo pitanje pomalja se naporedo sa tim kako saznajemo vie o imenima koja su Mikenci nosili, jer postaje jasno da broj
imena koja su se upotrebljavala nije bio neogranien. Ne samo da je
mogue pokazati da je isto ime u istom mestu moglo da se javlja u dva
razliita naroda ve je broj imena naenih u dva ili vie mesta sada
znatno vei. Svaki novi prirataj materijala dodaje, izgleda, nove primere ve pomenutim. Stoga izgleda verovatno d a j e Homer mogao da
gradi na tradiciji koja je sadravala genuina mikenska imena. Ali tu se
javlja udna injenica da su mnoga od ovih mikenskih imena u epovima data Trojancima. Dosta davno smiljena je otroumna teorija, da
drugo ime trojanskog princa Parisa, Aleksandros, koje je oigledno
grko, nije nita drugo do izvrtanje imena koje se javlja u hetitskim dokumentima kao Alakshandush. Podatak da se enski oblik Alexandra
upotrebljava ve u XIII v. dokazuje bar to da bi Alexandra mogla biti genuino mikensko ime, i mogue je daje hetitski oblik iskvaren, ukoliko je to uopte isto ime. Ali kako se u Pilu javlja kao ime ne samo
112
MIKENSKI
SVET
STANOVNITVO
Oigledno bi nam mnogo znailo kada bismo znali broj stanovnika u mikenskom kraljevstvu, i poto dokumenti sadre tako mnogo
brojanih obavetenja, privlano bi bilo pokuati pronai nain da se
ovaj broj proceni. Ali tablice ne daju spiskove porezkih obveznika;
one belee jedino cifre od neposrednog intresa za platu, a broj usta
LJUDI
SA
TABLICA
113
koje treba hraniti vaan je samo za one koji moraju da nabave hranu.
Broj od priblino 750 robinja koje su bile pod kontrolom dvora u Pilu, zajedno sa slinim brojem dece, daje nam bar neku vrstu merila.
Hiljadu ena i dece koji su stvarno iveli u Pilu nagovetava da broj
celokupnog stanovnitva grada u odnosu na iskopani deo palate nije
bio manji od 2.500, a mogao je biti i mnogo vei.
Broj toponima na pilskim tablicama penje se na oko dve stotine, a arheoloka istraivanja Mesenije locirala su priblian broj naselja. Neka od njih bila su moda, mali zaseoci, dok su druga, na primer administrativni centri okruga, morala biti mali gradovi. Ako pretpostavimo proseen broj od 250 ljudi po naselju, to bi upuivalo na
broj od 50.000 za celo kraljevstvo. MakDonald i Houp Simson (Mc
Donald i Rapp, 1972,141) pravili su veoma oprezne procene u okviru
ovih brojeva, i doli su do zakljuka da broj od 50.000 predstavlja minimalnu cifru.
Ima jedno mesto za koje obavetenje na tablicama doputa mogunost izraunavanja. Znamo za dve injenice za regionalni centar u
Onostranoj provinciji, po imenu Asijatija (Asiatia): kovaima je oproten porez koji iznosi dvanaestinu razrezane sume za celu oblast (Ma
397) ; a kovaa je moglo biti do 21, mada ovaj broj obuhvata i etvoricu kod kojih nema iznosa u bronzi. Ako pretpostavimo da su kovai u
normalnom sluaju davali porez u srazmeri sa brojem, onda bi moralo
biti ukupno 252 poreska obveznika ili 204 ako ne raunamo nezaposlene. Ako, dalje, pretpostavimo da produktivna radna snaga iznosi etvrtinu ukupnog stanovnitva, onda dobijamo za ovaj grad cifru od 800 do
1.000 stanovnika. Ali ovde postoji jedna dvosmislenost: dokument koji belei popust za kovae ne odnosi se moda na sam grad, nego na
okrug iji je centar grad. Ali spisak kovaa bi verovatno bio specifiniji i moglo je biti i drugih kovaa u toj oblasti, mada ne u njenom glavnom gradu. Ne smemo poi od toga da moemo pouzdano doneti zakljuke na osnovu ovih cifara, mada nam one mogu dati priblinu procenu broja stanovnika prosenog grada.
5. Socijalna struktura i
administrativni sistem
Kada arheolozi otkriju veliku graevinu sagraenu finim zidarskim radom, ukraenu freskama, sa mnogo odaja, od kojih su neke
prostrane, okruenu mnogobrojnim magacinima i ostavama, oni je
opravdano kvalifikuju kao palatu. Oni pretpostavljaju, s pravom, da
bogatstvo potrebno za takvu graevinu upuuje na to da je njen vlasnik bio u stanju da kontrolie dovoljno veliki broj stanovnika da bi
mogao da podnese takav luksuz. Stoga se ni Evans u Knosu, ni Blagen u Pilu nisu dvoumili da kau da su u pitanju palate, mada bi, moda, bilo vie u skladu sa naukom da su se oduprli iskuenju da im daju tako romantina imena kao to su Minosova palata" ili Nestorova palata". Mada se velike palate lako razlikuju i mada moemo mirne due tako da nazivamo velike komplekse graevina u Knosu, Fajstu ili Maliji, u Mikeni, Tirintu ili Pilu, ipak nije jasno koliko mala moe biti palata. Kato Zakros (Kto Zkros) svakako ima palatu, ali ima
li Hagija Trijada kraljevsku palatu ili samo plemiku rezidenciju? ta
je sa glavnom graevinom u Gurniji? Da li je graevina u Gla, u Bojotiji, palata ili nije?
Teko je odgovoriti na ova pitanja samo na osnovu arheolokih podataka. Ono to na osnovu palata moemo da zakljuimo jeste da su to administrativni centri i da je u mikenskom periodu administracija zahtevala pisane dokumente. Postojanje arhiva potvruje
d a j e ta palata u sklopu veeg administrativnog centra. Nedavno otkrie (1973) linearnih A tablica u Haniji dokazuje, i bez ikakvih arhitektonskih nalaza, postojanje palate, jer vie nigde, po svoj prilici, ni-
115
je postojao tako veliki broj administrativnih dokumenata. U tom smislu i arhiv linearnih A tablica iz Hagij a Trijade dokazuje d a j e to bio
administrativni centar.
Svakom administratoru potrebna je kancelarija za rad i u jednom jednostavnom drutvu njegova kancelarija je, verovatno, bila i
njegova glavna rezidencija. Tako svaki administrativni centar pretpostavlja jednog administratora, bilo da je on nezavisan monarh, poluzavisni princ, ili lokalni premi koji duguje poslunost pretpostavljenom vladaru. Ovakvi detalji izmiu aovu arheologa, ali dokumenta
mogu da bace izvesnu svetlost na administrativne procese.
116
MIKENSKI
SVET
Nije bilo iznenaenje otkriti da je vladar jedne mikenske drave nazivan wanax, jer ta re, sa gubitkom inicijalskog >, predstavlja jedan od homerskih izraza za kralja". Vie nas je iznenadila injenica
to je re guasileus, prethodni oblik za basileus, drugi izraz za kralja"
kod Homera i jedini termin koji oznaava kralja" u klasino doba, za
Mikence imala manje uzvieno znaenje i bila upotrebljavana, izgleda,
za efa" bilo koje grupe, ak za glavara grupe kovaa. Tragovi ove
upotrebe mogu se uvek nai kod Homera, jer itamo o mnogim basilees na Itaci (Od. I 394-5), a Alkinoj, feaanski kralj, spominje dvanaest
basilees u svom narodu, ne raunajui sebe (Od. 8,390-1).
Ali postoji jedan problem u vezi sa upotrebom rei wanax na
tablicama. Niko ne moe ozbiljno sumnjati da se, u veini sluajeva,
ova re odnosi na oveka - vladara, kada, na primer, itamo o spisku
nainjenom kada je kralj naimenovao Augevasa (Augews) za demo-ko-ro (jedna inovnika titula)", onda je to imenovanje, jasno je,
ljudski in. Pa ipak, u drugim sluajevima pitamo se sa uenjem, nije li re kralj" upotrebljena kao titula boanstva, jer se re i dalje tako upotrebljava u klasinom grkom. Najjasniji primer je na jednoj seriji tablica iz Pila (Fr), koja belei koliine mirisnog ulja i pomasti datih raznim boanstvima, ali je isto tako simptomatino da unoenje u
spisak ovde nikada ne glasi jednostavno za kralja"; termin se javlja u
vezi s drugim imenom koje ima ulogu obraanja, Moda je to bilo dovoljno da se pokae da se ovde nije mislilo na oveka - vladara.
Jedini dokument koji nam prua bilo kakvo realno obavetenje o kralju jeste jedan dokument iz Pila (Er 312) koji belei veliinu raznih imanja. Ovde imamo zabeleeno kraljevo imanje", 1vagetovo (lwagets) imanje" i imanje triju inovnika zvanih telestai.
Interesantnu injenicu ovde predstavlja veliina ovih imanja: kraljevo je tri puta vee nego lavagetovo a tri telestai imaju zemlju iste veliine kao kralj. Izgledalo bi da ga to izdvaja kao privilegovanu linost; ali tablica se, po svoj prilici, odnosi samo na njegovo imanje na
jednom posebnom mestu, a on je morao imati i drugu zemlju. Pridev
sa znaenjem kraljev", kraljevski" primenjuje se na zanatlije: u Pilu sreemo kraljevskog suknara (En 74. 3), kraljevskog grnara (Eo
371), i druge iji je zanat nejasan (En 609.5). U Knosu se tkanine opi-
S O C I J A L N A S T R U K T U R A I A D M I N I S T R A T I V N I SISTEM
117
118
MIKENSKI
SVET
119
LOKALNA ADMINISTRACIJA
Pored vlastele koja je sainjavala dvor i administraciju, nije neuobiajeno naii i na drugu klasu vlastele koja je obuhvatila krupne
zemljoposednike. Dok su plemii morali svakako da imaju zemlju, bilo na osnovu poloaja ili kao privatni posednici, postojala je obino i
mnogo vea klasa zemljoposednika, koja je davala kadrove za lokalnu administraciju van prestonice. Ove dve gornje klase sluile su i korisnom cilju da jedna drugoj budu kontrola. Svaki pokuaj lokalne
gornje klase da se odmetne od centralne vlasti mogli su da osujete
pratioci; s druge strane, svakog pratioca koji bi pokuao da uzurpira
kraljevske prerogative moglo je da kontrolie lokalno plemstvo.
120
MIKENSKI
SVET
121
Ista slika se javlja na drugom vanom dokumentu koji se sastoji od dve tablice (Aq 64 i 218). I ovde imamo tantalsku lakunu koja
nam je odnela celu uvodnu formulu izuzev kraja poslednje reci, ali to
nas navodi na pomisao da je to spisak ljudi koji su vrili neku vrstu
zvaninih funkcija. Dva navedena oveka takoe nose titulu koreter
okruga, jedan od okruga pripada grupi od sedam okruga Onostrane
provincije (str. 44), ali drugi nam nije poznat sem to se javlja na spisku poreza u zlatu, o kome smo gore govorili. Ali ovde nalazimo novu titulu mo-ro-qa, koja je iterpretirana sa moroqqus, doslovno
onaj koji ima deo"; ali, kao i uvek, opasno je pokuavati pogaati
funkciju titule na osnovu etimologije. Ovaj dokument dokazuje da je
moroqqus, pre rang nego dunost, kao koreter, jer su jednom istom
oveku pripisane obe ove titule. Klimen (Klumenos) moroqqus, koreter Itereve (Iterewa), koji nam je isto tako poznat kao komandant
jednog sektora obalske strae. Drugom po rangu komandantu drugog sektora (An 513. 2) data je ista titula. Ali tri oveka na spisku o
kojima govorimo (Aq 64), nose titulu moroqqus bez daljih kvalifikacija. To je, izgleda, visok rang, mada ima razloga da se povee specifino sa dvorom. Re se isto tako javlja u Knosu, ali bi tamo mogla
biti samo lino ime.
Da bi se objasnio spisak, predloene su razne teorije, ali mada
raspolaemo izvesnim injenicama, opta slika je daleko od toga da
bude jasna. Drugi paragraf (Aq 64.12-14) daje spisak onih koji dre
delove zemlje; trei daje spisak ljudi koji su pod obavezom da uine
neto, nije jasno ta; etvrti (Aq 218. 9-16) ljude koji nemaju zemlju.
Svi ljudi, izuzev ovi iz treeg paragrafa, imaju stavku jedan par", ali
nije reeno ega, i davane su razne sugestije, izmeu ostalog i primamljiva teorija d a j e re par" ovde upotrebljena kao mera za zemlju; na
alost, ljudi za koje se kae da su bez zemlje takoe imaju stavku jedan par", mada se ova tekoa moe izbei pretpostavkom da se dokument odnosi na buduu raspodelu zemlje. Treba isto tako dodati da
se zemlja, gde god je navedena, meri drugaijim sistemom, o kome e
biti rei u 7. poglavlju. U prva dva paragrafa imamo pomonu stavku,
jedan nejasan ideogram i jedan broj izmeu 3 i 12, i uvek sadratelj od
3; i ova stavka odgovara reenici u tekstu koji se prevodi: ove godi-
122
MIKENSKI
SVET
ne on e uzeti (ili on je uzeo) sledee". Dve stavke bez nejasnog ideograma imaju rei ,,i on nee uzeti (nije uzeo)". Glagol koji sam preveo sa uzeti" ima, moda, neko specifinije znaenje. ini se d a j e prvobitno znaio uhvatiti", i u vezi je sa rei kojom se oznaava lov, ali
u nekim dijalektima dobio je optije znaenje. Stoga je za aljenje to
nam defektivni nain pisanja ne daje mogunosti da u ovom sluaju
razlikujemo prolo vreme od budueg; ova dvosmislenost, svakako,
nije predstavljala smetnju za inovnike koji su rukovali dokumentima,
ali za nas predstavlja dodatni problem.
Dva oveka iz petog paragrafa koji nemaju stavku jedan par"
su posebno interesantni, jer su trojica od njih pratioci koji se pominju
po imenu na tablicama obalske strae, mada im ovde nije data ta titula. Nema umne da su to isti ljudi, jer uz njihova imena stoje i imena
njihovih oeva, kao dodatna identifikacija. Ostala dva oveka u ovom
paragrafu navedena su jednostavno kao svetenici" tog i tog mesta;
jedan ima jo jednu stavku, to je verovatno neka vrsta titule.
Na ovom mestu moramo da razmotrimo drugi problem o kome
se mnogo raspravljalo: status nosilaca titule telestai. Dokument koji daje spisak imanja kraljevih i lavageta (Er 312, str. 71) odnosi se i na imanja
trojice telestai, koja su po veliini jednaka kraljevom imanju. Oni su, svakako, veliki zemljoposednici, ali nije jasno kako su tano uklopljeni u hijerarhiju. Sada mislim da bi najlake reenje bilo uzeti da su prema guverneru okruga bili u istom odnosu kao pratioci prema kralju; to e rei
da su bili najvaniji ljudi u lokalnom okrugu posle guvernera i njegovog
izaslanika, koji su mogli biti birani izmeu ljudi njihova ranga.
Predlaui ovo reenje, delimino se vraam shvatanju koje
sam ranije zastupao, da je znaenje termina telestas moglo biti vezano za religijsku sferu, jer je ta re u kasnijem grkom povezana sa
kultom i ritualom. Ako sada naputam to miljenje, ne inim to naprosto zato to mislim da nije bilo religijskih udruenja, ve zato to
se, kao to je gore objanjeno, ne moe pretpostaviti da su religijska
i svetovna sluba u to doba bile odvojene. Ali teoretski model koji
sam sledio pretpostavlja postojanje klase lokalnih zemljoposednika, i
moe se s razlogom uzeti da su bili telestai, bez obzira na to koje su
druge funkcije mogli vriti.
123
Titula se isljuivo javlja na dokumentima na kojima je re o posedovanju zemlje. Broj nosilaca te titule je relativno veliki, okrug Sfagijanes u Pilu imao ih je prvobitno etrnaest, mada su podaci za jednog, izgleda, bili izbrisani. Mi znamo da ih je bilo na etiri mesta na
Kritu i u jednom od njih (Aptarva na zapadu ostrva) njihov broj nije
bio manji od etrdeset i etiri. Njihovi posedi su esto veliki i termin
ktoinookhos zemljoposednik" upotrebljavao se moda kao sinonim.
Naziv titule izveden je, izgleda, od glagola koji je kazivao njihovu
funkciju: na jednom mestu se kae(PY Eb 149) da je jedan telests
obavezan da - ali ne - , gde je prazno mesto srodnog glagola. Ovo upuuje na pomisao da ova titula moda nije toliko stalna etiketa koliko
opis funkcije u posebnom kontekstu, upravo onako kao to bi lekar,
advokat i uitelji mogli biti prikazani kao kuevlasnici" u odgovarajuem kontekstu.
U Pilu se pominje i dmos, re koja je, u svom poznijem grkom obliku, obian termin za celi narod (otuda naa re demokratija).
Ali u Atici re ima i specifino znaenje lokalnog administrativnog
okruga iste veliine kao engleska optina. Kako znamo da je pilsko
kraljevstvo bilo podeljeno, u administrativne svrhe, na esnaest okruga, vrlo je primamljiva pretpostavka da su ti okrui ve tada bili nazivani demama, i da se tako termin mogao upotrebljavati za celi narod
u tom okrugu. To bi u tom sluaju objasnilo zato je spisak svinja (PY
Cn 608), koje su gajili opidamioi, ili upravnici dema, nainjen pod
imenima devet okruga Ovostrane provincije.
U Sfagijanes i drugde, optinska zemlja bila je u rukama dmos-a. U jednom odeljku (Ep 704.5) dmos daje izvetaj u kome
osporava pravo na vlasnitvo izvesne zemlje koju je zahtevala svetenica Erita (Eritha) u ime svog boanstva (str. 168). Interesantan momenat je ovde da se ovo nalazi u verziji koja je izdata, ali prethodni
nacrt, koji takoe imamo, stavlja, izgleda, zemljoposednike" na mesto dmos-a. To nagovetava da je kolektivni glas okruga bio izraen
glasom velikih zemljoposednika. Ovo, izgleda, potvruje paralela izmeu spiska imanja (Er 312)' i darova Posejdonu (Un 718), o kojoj je
ve bilo rei; jer ovde dmos zauzima mesto trojice telestai. Tako dolazimo do konstatacije da su ova tri termina u praksi bila sinonimi.
MIKENSKI
124
SVET
Ovde, opet, moramo da spomenemo zvaninika zvanog da-moko-ro, koji je posvedoen i u Pilu, i u Knosu. Dugi opis skupocenog
nametaja u Pilu (str. 206) pisanje kada je kralj Augevasa uinio damokorom". Na taj nain saznajemo da je to bilo kraljevsko naimenovanje. Naziv te titule, je po svoj prilici, sloenica od dmos, moda od
istog korena koji je dao koreter. Ali nije lako rei kakva je razlika postojala. On se pominje na kraju oteenog spiska korteres (PY On
300.7) Ovostrane provincije, ali na osnovu ovoga se ne moe izvesti
nijedan pouzdan zakljuak, jer jo uvek ne razumemo svrhu ovog dokumenta; zaglavlje je izgubljeno kao stoje i inae est sluaj.
NIE KLASE
Veoma je teko, na osnovu naih podataka, stvorili sliku obinog naroda i zamisliti kakav su ivot oni vodili. ovek stie utisak da
se kraljevska administracija bavila preteno plemiima i zemljoradnicima, s jedne strane, i njihovim zavisnicima kmetovima i robovima, s
druge; a izmeu ovih dveju klasa morala je postojati velika masa radnog stanovnitva. U okrugu Sfagijanes imamo spiskove zakupaca i velikih zemljoradnika; mali je broj kraljevskih zanatlija, a veina se naziva slugama boanstva", mada jo nije jasno ta ovaj izraz tano znai. Kada je u planu bila vea gradnja, onda je morala biti primenjivana neka vrsta kuluka. Ali u naim dokumentima nema niega to se
moe interpretirati na ovaj nain. Najvei broj ljudi zabeleen u Pilu
iznosi neto preko 800, oni ine obalsku strau (str. 238), i 500-600
onih koji oigledno slue kao veslai u floti (An 610). Postoji jedna
knoska tablica (B 807) koja se odnosi na 237 ljudi iz grada Utana
(Utanos): to zvui kao broj raspoloivih odraslih mukaraca.
Na etiri razliita mesta postoji spisak zidara, ali broj je mali, i
to su, po svoj prilici, zanatlije, a ne radna snaga (v. str. 195). Druga polovina ove tablice belei trgovinsku transakciju koja se odnosi na kupovinu stipse razmenom i teko je uvideti kakva veza moe postojati
izmeu ovoga i spiska zidara. ee nalazimo tablice sa spiskova isplata u jemu razliitim grupama zanatlija; meutim, veliina ovih
125
grupa nije specifikovana, i samo u malom broju sluajeva moe se odrediti (v. str. 173).
Nazivi popisanih specijalnih zanata nagovetavaju intenzivnu
podelu rada; nismo u onom sirovom periodu kada je svaki ovek mogao naizmenino da bude zemljoradnik, zidar, drvodelja itd. Ovo je
period kada postoje strunjaci, bilo da je u pitanju obina aa ili komad nametaja sa intarzijama u skupocenom materijalu. Zanat kao
to je onaj koji pravi masu za plavo staklo" svedoi o izvesnom stepenu luksuza, jer takav se zanat ne bi mogao nazvati potrebnim, ak i
ako bi se mati pustilo na volju; moda ima nekog znaaja to to je
ovaj zanat poznat samo u Mikeni. Jedan od naih problema ovde sastoji se u tome to mnogi nazivi zanata nisu sauvani u klasinoj Grkoj, i stoga nam je nemogue da ih objasnimo. Valja zapaziti da na spisku nema rei za zemljoradnika" (niti za neku specijalizovanu poljoprivrednu delatnost) ili za pisara" (ili, mi bismo moda rekli, i inovnika").
Na dnu drutvene lestvice nalaze se robovi. Moramo podsetiti
da klasina dihotomija ljudskih bia na robove i slobodne nije uvek
bila tako jasno razgraniena kao to su pretendovali stari, a u svakom
sluaju ona ima smisla samo u drutvu u kome su slobodni ljudi, do izvesne mere i ma koliko da je mali njihov broj, gospodari svoje sopstvene sudbine. U klasinoj Atini slobodni graani imali su politika
prava i dunosti, a robovi nisu imali nikakvih prava. Ali u autokratskom drutvu kojim vlada monarh teko je za bilo kog oveka, osim
za kralja, rei da je stvarno slobodan. Sloboda i ropstvo su u tom sluaju relativni pojmovi i re koja na klasinom grkom znai rob" trebalo bi, moda, na mikenskom prevesti sa sluga". Ono to je jasno to
je da su robovi, ili bar robinje, postojali u odreenom broju i da je njihov status bio nizak, ma kakav da je bio njihov stvarni drutveni poloaj ili politika prava.
Pojedinci su mogli da imaju robove, mada su vlasnici robova,
po svoj prilici, pripadali relativno visokoj klasi. Ve smo se sreli sa robovima pratiocima, i mali broj navedenih pojedinaca je posedovao
robove. Najbrojniji robovi u privatnom vlasnitvu su oni koji pripadaju kovaima u Pilu i koji su bili isto tako zanatlije kao i njihovi go-
126
MIKENSKI
SVET
SOCIJALNA S T R U K T U R A I A D M I N I S T R A T I V N I SISTEM
127
128
MIKENSKI
SVET
SOCIJALNA S T R U K T U R A I A D M I N I S T R A T I V N I SISTEM
129
130
MIKENSKI
SVET
sledovanje za svaku enu iznosilo dve desetine jedinice i za svako dete jednu desetinu, nije dobijala manje od osnovnog minimuma. Veina grupa je dobijalo neto vie, i ini se da su tajanstvene skraenice
DA i TA bile na neki nain u vezi sa dodacima sledovanja.
Jedna od prepreka daljem istraivanju sastojala se u tome to
neki brojevi na tablicama nisu bili tano proitani, i to je popravio, u
revidiranoj verziji, glavni izdava (Bennet 1957). To je omoguilo
dvojici naunika da nezavisno jedan od drugog, naine sledei korak:
L. R. Palmer (L. R. Palmer, 1959) i H. Ota (H. Ota 1959), u jednom
lanku objavljenom na japanskom, koji je tek kasnije poznat u Evropi, predloili su sledeu shemu korelacija (sve cifre treba itati kao
desetice vee jedinice): TA = 2, DA = 5, TA DA = 7 ili 9. Iz toga proizlazi da TA DA moe da stoji umesto 1 TA + 1 DA =7, ili umesto 2
TA + 1 DA = 9; i mada ovo 2 nije nikada blie odreeno, veoma slina serija tablica iz Knosa (AK) pokazuje, u stvari, oekivane stavke
DA 1 i TA 2, iako ovde sledovanja nisu izraunata. Palmer je objasnio tajanstvene skraenice TA i DA kao nadzorno osoblje, da je TA
ena za koju se trailo isto sledovanje kao i za enu koja radi, a da je
DA mukarac plaen prema znatno vioj skali. Zatim je, u nameri da
pokae da je sledovanje mukarca bilo 2Vi puta vee od sledovanja
ene, sam napravio podatak. O neistinitosti ovog argumenta bie govora u 7. poglavlju.
Stoga sam predloio neznatnu modifikaciju ideje: bilo bi udno
to nisu upotrebljeni ideogrami za mukarce i ene, ako je ukupnajeliina grupa bila za jednu, dve ili tri osobe vea no to izgleda. tavie, izgledalo bi da jedna ena (Ab 388, cf. Aa 785) ima nadzornicu samo za sebe. Ali ako pretpostavimo da su sve nadzornice ene i da su
uraunate u dati zbir, onda samo treba da popravimo teoriju, doputajui da su mlae nadzornice plaene sa etiri (umesto dve) desetine a
starije sa sedam desetina. Tada ovi brojevi imaju smisla, jer bismo
oekivali da nadzornici dobijaju vie od svojih radnika; mogli bismo,
ak, da pretpostavimo da je DA skraenica za re pisanu da-ma ili duma, za koju ve znamo da znai nadzornik (oba pola?), i da TA predstavlja skraenicu za re tami, koja se kasnije javlja kod Homera u
znaenju nadzornica, domaica".
131
Ima jedan nedostatak u ovoj teoriji, to je tablica (Ab 555), koja pokazuje dodatak od 45 desetina umesto maksimalnih 9 koje se inae javljaju. Sada vie nema sumnje da je to obina greka, i Palmer
(Palmer, 1963) je otroumno doao do zakljuka kako je greka mogla nastati: pisar je mogao, u jednoj fazi svog rada, jednostavno da izostavi znak za desetine", koji je trebalo da stoji ispred poteza za poslednje etiri jedinice, tako daje napisao 16 umesto 12,4. Ma kakav da
je uzrok ove greke, bilo bi interesantno znati da li je greka u knjigovodstvu realizovana i da li je srena grupa dobila svoje dodatne sledovanje. Stvarna koliina sledovanja predstavlja temu o kojoj moramo
raspravljati kasnije (str. 160).
Jedan dokument iz Pila (An 607) bio bi od izvanrednog znaaja za razumevanje ropstva u mikenskom periodu kad bismo samo mogli biti sigurni u njegovo tumaenje. Taj dokument daje spisak trinaest ena, ali ak ni to nije sasvim sigurno, jer onaj ko je sastavljao dokument bio je za to nenadlean; izgleda kao daje on na pola puta promenio miljenje o broju, i u svakom sluaju nije se drao normalnog
pravila o zapoinjanju svake stavke novim redom. Ali interesantna je
injenica da tablica belei oeve i majke upisanih ena. ene su podeljene na etiri grupe, koje su, po svoj prilici, porodice: jedna se sastoji od est ena, dve grupe od po tri ene, a jedna stavka navodi samo jednu enu. Kako je njeno srodstvo izraeno istom formulom koja se upotrebljava za enu ostalih porodica, ne bi bilo razloga da se
pravi posebna stavka, osim ako otac i majka nisu bili druge osobe.
Imena roditelja nisu data, ali je njihov status prikazan na razne naine. Izgleda kao da su u svakoj porodici oba roditelja bili robovi, a tih
trinaest ena nazivaju se, sve zajedno, robinjama. Na taj nain samo bi
se dalo zakljuiti da je dete roeno u zajednici robinje i slobodnog oveka bilo rob; ali ima suvie nepoznatih inilaca da bismo smeli ovo
da smatramo neim to prevazilazi verovatna nagaanja.
Kada je jedan od roditelja rob nekog boanstva, onda to stvara
odreene tekoe. U Pilu esto nalazimo robove (ili sluge) nekog boanstva, i jasno je da to nisu robovi u obinom smislu termina.
6. Religija
Tekoa interpretiranja nemih nalaza arheologa nigde nije vea nego u oblasti religije. U svakom muzeju ima objekata iz bronzanog doba kojima se pripisuje religijski karakter. Svaka ljudska figura
moe se interpretirati kao boanski lik; svaka posuda neobinog izgleda moe se nazvati ritualnom"; arhitektonski element koji se ne moe objasniti, uvek se moe etiketirati kao hram ili ritualna odaja.
Istina je da su svetske religije nainile golem broj predstava boanskih prilika u ljudskom obliku, mnogo specifinih umetnikih del,
o ijoj upotrebi se teko moe neto rei na osnovu izgleda, i sasvim
osobene arhitektonske oblike. Ukoliko iz drugih izvora znamo o religiji koja je ta del stvorila, nema problema u interpretiranju materijalnih
ostataka. Ali pretpostavimo da moramo da steknemo izvesnu predstavu o sutini hrianstva na osnovu skulptura, ornamenata, upotrebnih
predmeta i plana nekoliko crkava, bez ikakve pomoi pisanih tekstova;
onda bi odjednom postalo jasno koliko je rizino pokuavati tako neto
samo na osnovu materijalnih ostataka. Pa ipak, do pre nekoliko godina
to je bio jedini nain da se pribliimo mikenskoj religiji. Jedini drugi pristup sastojao se u pokuaju da se preistorija klasine grke religije otkrije nagaanjem o njenom poreklu i znaaju njenih mitova..
Ne bi bilo potrebno naglaavati opasnost tretiranja mitova kao
istorije da se jo uvek ne ine brojni pokuaji te vrste. Jedan od najalosnijih moe se nai u belekama koje je Robert Greivz (Robert Graves 1958) dodao svom udesnom pripovedanju u svojoj knjizi Grki
mitovi (The Greek Myths). Ali ideja da je mit primitivna vrsta istorije teko umire. Tekoa proizilazi delimino iz nemogunosti da se da
definicija ta je to mit; ovaj naziv se primenjuje, bez razlike, na prie
RELIGIJA
133
134
MIKENSKI
SVET
RELIGIJA
135
nimo kao ubedljivo, to jo uvek ne dokazuje da je tano. Svako objanjenje boanstva koje poinje objanjenjem znaenja njegovog imena
trebalo bi posmatrati s krajnjim oprezom.
Da ispitamo, ukratko, ime Posejdona, boga mora, zemljotresa i
konja, jer se za ovo ime smatra da je indoevropskog porekla. Oblik
imena varira u starim grkim dijalektima. Homer ima oblik Posejdaon (Poseidn), i to nam omoguuje da postuliramo prvobitni oblik
Poteidan (Poteidn). Dalje, moemo ovaj oblik da analiziramo kao
sloenicu od *potis (klasino grki posis mu", cf. sanskritsko pati
gospodar", latinsko pati, pridev koji znai sposoban"). Drugi slog
pokazuje neobian diftong, ali se moe objasniti kao vokativ (Potei
gospodaru"), jer se takvi oblici katkada tretiraju kao nepromenjivi;
to je, verovatno, sluaj sa latinskim Juppiter. Drugi elemen nalazi se u
slogu da, jer je - uobiajeni zavretak mukih imena. Ovo da tumaeno je kao re kojom se oznaava zemlja", tako da bi celo ime znailo gospodar ili mu zemlje". Meutim, re d se javlja u celoj grkoj knjievnosti samo u uzvicima, na primer u uvenom mestu iz Ajshilova Agamemnona, gde Kasandra prekida dugu tiinu alarmantnim
krikom: ototototoi popoi da! Nijedna od prve rei nije poznata u grkom reniku; to su, oigledno, uzvici bez znaenja, kao to se op-opop-op-op i danas moe uti u Grkoj kao uzvik iznenaenja. Interesantno je kada se kae da je Ajshii d smatrao invokacijom zemlje, jer
Kasandra je bila svetenica olimpskog boga Apolona.
Postoji samo jo jedan izvor za ovu tajanstvenu re, i to je drugo iz iste grupe imena, Demeter, odnosno u starijem obliku Dmter,
Kako je Demetra van svake sumnje boginja zemlje a mter je grka
re za zemlju, onda d mora da znai zemlja"; Q. E. D. To je, razume se, argument koji se kree u krugu, mada ga veina strunjaka
za grku religiju uzima u obzir. Analiza jednog teonima ne moe se
odbraniti time to e se, da bi se dobila potvrda, obesnaiti druga.
Svaki Grk bio je svestan materinske funkcije Demetrine. Da je njeno ime, makar i u najmanjoj meri, bilo slino grkoj rei za majku",
ono bi neizbeno bilo izmenjeno kako bi se ta slinost naglasila. Da
se za prvi element mislilo da znai zemlja", kako bi onda izbegao
promenu u *Gmtr, ime jasno svakome ko je govorio grki.
136
MIKENSKI
SVET
Moda e se neki itaoci uditi to ja smatram da ove dve etimologije nisu ubedljive. Mogu samo da odgovorim da me moje iskustvo u tome kako jezici funkcioniu ini vrlo sumnjiavim, jer rei koje se ne mogu razumeti menjaju se uvek u tom pravcu da dobiju neko
znaenje. Velika slinost je, razume se, gotovo uvek varljiva. Lingvistika istorija puna je zauujuih paralela, kao to su lat. habeo i
nem. habe, koje ne mogu biti ni u kakvoj vezi.
Ostali teonimi su jo uvek manje pristupani etimologiziranju.
Neke teorije se lako mogu opovrgnuti; Hermes nema nikakve veze
sa kamenim stubovima (hermata), jer je ta re prvobitno imala inicijalsko w-, a Hermes (mikenski Hermahas) nije. Hera nije Spasiteljka (up. lat. seruare) zbog slinih razloga; njeno ime je moda u vezi
sa hros junak", ali to nam ne pomae, jer je etimologija i za hros
nejasna. Apolon nije ruilac, mada su Grci voleli igru recima sa apollumi unitavam". Afrodita, verovatno, nema veze sa aphros na", uprkos romantinoj slici raanja iz golemih penuavih talasa.
Dionis, po svoj prilici, sadri ime svog oca Zevsa (genetiv Dios), jer
mikenski sada potvruje oekivano w, Diwo-; ali drugi deo sloenice ostaje nejasan. Imena kao Hefajst (Hphaistos) i Atina (Athna)
pokazuju karakteristike koje se mogu zapaziti u toponimima pregrkog porekla.
Ne smemo zaboraviti da izmeu dolaska predaka Grka u Grku i najstarijih mikenskih tekstova lei razmak od najmanje 600 godina. Nije udno to su se religijska verovanja koja su donela sa sobom, ma kakva bila, promenila, tako da se nisu mogla prepoznati u
vreme kada moemo da shvatimo malo aspekata njihovog religijskog ivota; ne treba se uditi ni tome to se mnogo tota promenilo i u sledeih 600 godina, pre nego to smo dobili potpuniju sliku
klasine religije.
Ako se okrenemo dokumentima da bismo se obavetili o bogovima, eka nas veliko razoarenje. Tu nema teolokih tekstova, pa ak
ni himni, nema zaveta u hramovima, pa ak ni kratkih natpisa koje su
Minojci katkada stavljali na predmete koje su posveivali. Bogovi se
javljaju samo kao primaoci nekih zaliha koje im daju administratori
palate. Oni ak ne piu ime boga na neki specijalan nain, tako da smo
RELIGIJA
137
nekad u nedoumici pripada li oveku ili bogu. Sve to moemo da uinimo jeste da identifikujemo neka od tih imena sa odgovarajuim klasinim teonimima, i zatim, nastavljajui metodom analogije, da identifikujemo neka neobina imena kao boanska.
138
MIKENSKI
SVET
Zatim je naen mali odlomak koji spaja oba komada i popunjava prazninu u donjem redu. On otkriva da je po-ja-wo u stvari dativ
pa-ja-wo-ne, a i ostala imena su, moda, u istom padeu. Tako taj tekst
izgleda kao zabeleka o neem to je svakom od boanstava dato. Ali
na tablici nema indikacije na ta se odnosi broj 1, moda je to stajalo
na onom delu koji nedostaje, ali nije verovatno. Moda je znaajnije
to to tablica pripada interesantnoj grupi koja, verovatno, pre predstavlja pisarske vebe nego prave zabeleke (v. str. 232).
Drugi dokument (Tn 316) koji se pojavio ubrzo meu pilskim
tekstovima je oigledno religijski po karakteru, jer se na njemu nalaze imena Zevsa i Here i jedno ime koje bi moralo biti mikenski oblik
Hermesova imena, dakle jo tri Olimpijca. Ali bilo je potrebno puno
vremena da se doe do verovatnog objanjenja tog teksta, i jo uvek
ima mnogo nereenih problema. Ne samo to je to izolovan dokument sa kojim se nijedan drugi ne moe uporediti, ve je to najnezahvalniji tekst koji je doao do nas. To je velika tablica ispisana sa obe
strane, mada se svaka zavrava praznim Unijama; na njoj se nalaze
tragovi estih brisanja i ponovnog pisanja; znaci su pisani u urbi; na
najmanje dva mesta pisar je grekom ispustio znak, a tekst je mestimino tako konfuzan da je neitak. Ne samo da nije planirao svoju
tablicu sa linijama koje odgovaraju danima meseca, kao to je bilo sugerisano, nego izgleda kao da pisar nije imao jasnu ideju teksta, kada je poeo da pie. Izgleda kao da je poeo na jednoj strani, pa poto nije bio zadovoljan, izbrisao je sve to je napisao, okrenuo tablicu i poeo iz poetka na poleini. Kada je napisao manje od polovine teksta, okrenuo je ponovo tablicu i produio na drugoj (izbrisanoj) strani, mada je ve bio izvukao linije za sledei paragraf na prvoj strani. I druga strana zavrava se praznim linijama kao da je imao
jo da pie. Najlake objanjenje ove zbrke bilo bi da je pisac pokuavao da zabelei odluke neke neobino burne sednice. Ali zato nije zatim napravio istu kopiju za arhiv a odbacio ovaj grubi koncept?
Najverovatniji odgovor bio bi da nije imao vremena; to bi imalo smisla d a j e tablica pisana poslednjih nekoliko asova postojanja palate.
Ova pretpostavka, kao to emo kasnije videti, slae se dobro sa ono
malo podataka koje znamo o padu Pila.
RELIGIJA
139
SI. 38. Beleka o velikom religioznom obredu u Pilu: Tn 316 (obe strane)
Tekst poinje neim to bi moglo biti ime meseca po-ro-wi-tojo. Imamo drugih tablica, a one su esto religijske sadrine, koje belee datum imenom meseca u genetivu; na alost, izraz za mesec" ne
stoji uz ime meseca, i mada se njegova upotreba drugde slae sa teorijom, nije sasvim sigurno da je ovo ispravna interpretacija. L. R. Palmer (L. R. Palmer 1955,11) ponudio je izvanrednu sugestiju da se mesec zvao Plowistos, to bi znailo mesec plovidbe". Grci su se uzdravali od plovidbe u vetrovitim zimskim mesecima i ponovo poinjali
da plove krajem marta; tako bi mesec sa imenom Plowistos pao oko
marta meseca po naem kalendaru. Grki meseci bili su, razume se,
lunarni - Rimljani su konano razdvojili mesec kao hronoloku jedinicu od meseca kao nebeskog tela i na tablicama se upotrebljava znak
meseca koji raste da se oznai mesec (kao vreme).
140
MIKENSKI
SVET
RELIGIJA
141
142
MIKENSKI
SVET
grka re, sa znaenjem gospodarica", gospoa"; esto se upotrebljava za kraljicu i po obliku i po znaenju potpuno odgovara sanskritskom patni; ova re je, dakle, indoevropskog porekla, i nije pozajmica iz prehelenskog. Ali iako je re grka, upotreba kao boanska titula moe biti prevod prehelenskog slinog znaenja, kao to je Our
Lady" englesko oslovljavanje poznato hrianima a u drugim zemljama se prevodi recima slinog znaenja.
Kada sakupimo sva mesta o Potniji sa tablica, pojavljuje se znaajna injenica. Sem u dva ili tri sluaja, re ne stoji sama, kao ovde,
ve je odreuje prethodna ili sledea re. To je esto genetiv, katkada
pisan kao jedna re, zajedno sa potnia; na primer, u Pilu sreemo tri
puta oblik u-po-jo po-ti-ni-ja. U-po-jo je genetiv, ali nije jasno od ega. U Knosu imamo da-pii2-ri-to-jo po-ti-ni-ja (Gg702), i da-pu.2-ri-to
veoma lii na laburinthos, na labirint"; ovo nije ista grka re ve
prehelenska pozajmica, kao to pokazuje sufiks -nthos, a d i t se katkada meaju u takvim recima; paralelni sluaj mogao bi biti oblik Oluseus, koji nalazimo u grkim dijalektima za Odiisseus, i, sa drugim modifikacijama, u obliku u kome su ovo ime pozajmili Latini Utixes ili
Ulysses. U drugim sluajevima uz Potnia idu epiteti: Aswia (PY Fr
1206) Azijska", i-qe-ja (PY An 1281) konjska", i konja". Uz Potnia se dodaje i druga vrsta rei, na primer wa-na-so-i (PY Fr 1235) ili
di-pi-si-jo-i (Fr 1231), koja izgleda kao ime mesta ili svetkovine. To
veoma lii na hrianski (rimsko-katoliki) obiaj da se uz Naa Gospa" doda epitet koji oznaava mesto ili funkciju. Tako i pominjanje
mesta Sphagines u Tn 316 moda oznaava na koju Gospu" se misli. Nova tablica iz Tebe govori o posveti Potnijinoj bez daljeg odreenja. Ovde moe da bude od znaaja to to se kasnije van Tebe nalazio okrug koji se zvao Potniai, Gospe", u pluralu.
Pod ovim oblikom Potniai, klasini Grci su podrazumevali Demetru i njenu ker Persefonu, koja je postala kraljica Hada; to e rei
da su one, u drugom obliju, produile prehelenski kult Majke Zemlje, koji je tako bogato posvedoen figurama i slikama svake vrste kroz celo bronzano doba. Ne moe biti sumnje da je od ranohelenskog
doba naovamo kult Majke Zemlje dominirao religijskim ivotom u elom Egejskom svetu; kult je nastavljen u klasinom periodu pod ra-
144
MIKENSKI
SVET
ukazuju na to da su peinu kovai bronze upotrebljavali i kao radionicu, i za kultske svrhe. Ova veza nije tako udna ako se ima na umu
religijska osnova mnogih srednjovekovnih zanatskih esnafa. Interesantna potvrda ovoga dola je iz jedne kue u okviru tvrave u Mikeni, koju je 1968. godine otkopao lord VilijamTejlor (William Taylour).
Tu je u jednoj odaji kraj kovanice naena freska enske figure. Mislim da to ne moe biti niko drugi do sama Potnija (v. si. 40). Izgleda
verovatno da su zajednice kovaa posveene ovoj boginji bile rasute po
Grkoj posle minojskog sloma u XV veku. Njihovi naslednici mogli su
da nastave njihov kult, ma koliko da su helenizovani bili.
Sledea stavka je zlatna posuda i ena za Manasu (Ma-na-sa).
Ovo ime se ne pojavljuje drugde i ne moe se rekonstruisati da bi se
sloilo sa imenom bilo koje poznate grke boginje. Jednom to ime prati slina stavka za Po-si-da-e-ja i mada nijedna takva boginja nije poznata u klasino doba, jasno je da je to Posidaeia, enska izvedenica od
Poseidon. Mada se u sledeem paragrafu pominje Posejdonov gaj, udno je to nijedan dar na ovoj tablici nije upuen samom Posejdonu, iako je on, kao to emo videti, oigledno bio vano boanstvo u Pilu.
Poslednja linija ovog paragrafa sadri darove u obliku zlatnih
posuda, ali nema ljudskih bia; primaoci se zovu Tris-hrs i Do-pota. Prvo ime je sloenica od poznatog hros, termina koji se u poznijem grkom upotrebljavao za polubogove i lokalna boanstva, i oblika Iris tri puta", ali takva sloenica inae nije poznata. Tris-her se
ponovo javlja na spisku primalaca mirisavog ulja (v. dalje str. 146).
Do-po-ta moe da bude dijalekatski oblik za gospodara" (klasino
despotes), ali to je vrlo nesigurno. Zakljuak na osnovu ovih pet stavki je jasan, kultovi Sfagijana bili su lokalnog, vrlo verovatno predgrkog porekla, jer ak i kad su imena grka, zvue kao prevodi.
Drugi paragraf, prvi na poleini, odnosi se na mesto Posidaon,
koje znai ono to pripada Posejdonu"; kako opet ispred toga dolazi
PYLOS, to verovatno nije geografski termin ve zgrada ili sveti gaj u
blizini prestonice. Prva stavka navodi zlatnu posudu i dve ene; ali ovde nema imena boanstva na uobiajenom mestu u formuli. Umesto
toga, ubaena su dva imena posle formule i ovde nam rav rukopis
pravi smetnje jer je moda nekoliko rei razdvojilo imena; imena gla-
RELIGIJA
145
146
MIKENSKI
SVET
RELIGIJA
147
ime, obino u pluralu, za furije ili osvetnike duhove za koje se verovalo da progone ubice. Isto ime sada je deifrovano na ivici uvenog spiska grkih bogova u Knosu (V 52), kojim sam zapoeo ovo poglavlje.
Zatim, posle druge nejasne stavke, oigledno imena mesta, dolazi za
svetenice vetrova"; i kult vetrova je malo poznat u kasnijoj Grkoj, tako da se ne moe navesti nikakva paralela. Druge tablice ove serije pominju svetenice vetrova; jedan je stavlja u grad U-ta-no.
Neke od ostalih tablica, u kojima je re o maslinovom ulju, sadre moda, imena bogova i jasno je da ovde imamo i ljudska bia i grupe zanatlija, pa je stoga opasno izvlaiti zakljuke o nepoznatim imenima. Ovde imamo drugo svedoanstvo o Erimis (Fh 390) i stavku Dikti" napisanu iznad nejasno sauvane rei, moda, svetinja" (Fh 5467).
Druga grupa dokumenata u Knosu sa religijskim asocijacijama
su tablice sa medom (Gg). One nisu dobro sauvane, ali moemo da
prepoznamo, bez opasnosti da emo pogreiti, Gospu od Labirinta"
(Gg 702, v. gore) sve bogove" (Gg 702,705,717) i u Amnisu Eleutiju (Eleuthia Gg 705), koja takoe dobija vunu (Od 714,715,716). Eleuthia je poznati dijalektski oblik imena koje se na razne naine pie u
alfabetskom grkom, ali je najpoznatije u homerskom obliku Eileithuia, boginja roenja; Homer, naime, govori o Amnisu, gde je peina
150
MIKENSKI
SVET
RELIGIJA
151
znai a-re-i, ali ova tekoa nije nepremostiva. Najzad, imena Areios
i Areimens mora da su izvedena od Ares, tako da moemo i njega
dodati spisku mikenskih bogova.
Slina dedukcija mogua je u sluaju Hefajsta (Hphaistos) kovaa bogova. U Knosu postoji muko ime A-pa-i-ti-jo, koje je verovatno isto to i Hphaistios ili Haphaistin. Apolon se spominje samo
ukoliko je identian sa Paiawn. Afroditi nema traga. Ali Dionis se
zaudo dva puta javlja u Pilu u obliku Diwonusos, oba puta, na alost,
na odlomcima, tako da nemamo mogunosti za proveru boanstva.
Jedan od ova dva odlomka ( 1419) ima na poleini opskurnu re
koja moe biti sloenica od rei za vino"; to je uzimano kao dokaz da
je veza Dionisa sa vinom utvrena ve za mikensko doba. Opreznost
nalae da ovde budemo uzdrani u oceni.
Najzad, kao dodatak onima koji su ve pomenuti, ostaje izvestan broj nejasnih imena koja nose, verovatno, boanstva. Imena kao
qe-ra-si-ja, pi-pi-tu-na, a-ju-ma-na-ke, a-ro-do-ro-o u Knosu spadaju
u ovu klasu. Naglaeno je ve da pi-pi-tu-na ima, moda, isti sufiks kao
kritska boginja Diktunn, ali za nas ostaje potpuno nejasna. Moemo
zakljuiti d a j e grko osvajanje Krita ostavilo minojske bogove nedirnutim, kao to se moe i oekivati, a to potvruje i odreen broj religijskih svetinja koje pokazuju kontinuitet od minojskog do pozno minojskog III perioda.
Pilska tablica (Un 2) ima krajnje interesantno zaglavlje koje se
moe interpretirati kao svedoanstvo o ceremoniji posveenja (inicijacije). Kao i obino, ova svedoanstva nisu neposredno zabeleena, ali
izdavanje artikala za prinoenje rtava zahteva uvoenje u glavnu knjigu. Scena se odigrava opet u Sfagijanesu, za koji znamo da je bio znaajan kultski centar. Kljuna reenica nije nikako pouzdana, ali mogla
bi da znai na posveenju kralja". Re za posvetiti" nije ba u klasinom obliku, ali postoje paralele za pretpostavljeni razvoj. I red rei je
udan, ali ovo ipak ostaje najprihvatljivija interpretacija. Spisak artikala je impresivan: 1574 litara jema, 141 litara ripera, 115 litara brana,
307 litara maslina, 19 litara meda, 96 litara smokava, 1 vo, 26 ovnova,
6 ovaca, 2 jarca, 2 koze, 1 debela svinja, 6 krmaa, 585,5 litara vina, da
ne pominjemo tri artikla koji su zabeleeni nepoznatim skraenicama
152
MIKENSKI
SVET
7. Poljoprivreda
= L
1
= N = -i-M
4
dinica. Ali uprkos razliitoj upotrebi, ne bismo se iznenadili ako bismo saznali da su to u osnovi iste jedinice, i kasnije emo videti jedan znaajan momenat u kome postoji slaganje.
154
MIKENSKI
SVET
za teinu su relativno jednostavne, mada nemamo dovoljno podataka da upotpunimo donji deo skale. Najvea mera koja se upotrebljavala za stvari kao to je bronza jeste znak koji predstavlja vagu, transkribovan obino znakom L (v. si. 42). Najvea jedinica za teinu koja se upotrebljava u klasinom periodu zvala se
talanton (latinski talentum, otuda nae talent), a kako i ta re oznaava vagu, postoji mogunost da je to bio naziv za mikensku jedinicu. Ona je podeljena na 30 M, klasini talent podeljen je na 60 mina; ali kako je mikenski znak oigledno dvostruk, moemo ga sa sigurnou zvati dvostrukom minom (dimnaion, re koja se zadrala
u upotrebi kao monetarna jedinica na Kipru u klasino doba). Re
mna (latinizirana mina) je semitska, seksagezimalni sistem koji se
zasniva na jedinici od 60 delova oigledno je isto tako poreklom sa
Bliskog istoka.
Dvostruka mina podeljena je, dalje, na etvrtinke (N), a ove,
verovatno na dvanaestine (P); sumnji je podlona injenica to nalazimo P12 i P20, ali ove jedinice se moda ne svode na vie jedinice (kao
to mi esto navodimo teinu u funtama, a ne u stotinkama, etvrtinkama itd.)? Postoji bar jedna mala mera za teinu, kojom se obino
mere koliine afrana, i koja se sigurno ne moe uklopiti u sistem.
Manje mere za teinu iz klasinog sistema izgleda da se ne podudaraju, drahma je stoti deo mine, obol esti deo drahme.
Teko je praviti poreenje sa klasinim merama za teinu jer su
tu postojala dva sasvim razliita standarda: u jednom je talant teio
25,86 kg, u drugom 37,80 kg. Nema naina da procenimo da li je mikenski talant bio blii jednom ili drugom standardu, ili je bio izmeu
njih, ali ovi brojevi bar predstavljaju razumne granice za nae raspravljanje. Bronzane poluge iz zbirke Hagije Trijade imaju prosenu teinu 29 kg, a to je, verovatno, neto manje nego originalna vrednost; to
je teina moda blia teini talanta.
Idealan nain za reenje problema bio bi identifikacija savremenih mera za teinu; mada i ovde moramo biti oprezni, jer kod metala postoji tendencija da izgube u teini zbog korozije, hemijske reakcije ili
mehanikog oteenja. Evans je smislio metod kompenzacije
mehanikog oteenja napravivi gipsani odlivak, koji je onda restauri-
POLJOPRIVREDA
155
156
MIKENSKI
SVET
D. L. Kaski (J. L. Caskey, 1970) je prilikom svog veoma instruktivnog iskopavanja na Keju (ili Keji) u Kikladima naao izvestan broj mera od olova, opet u minojskom kontekstu. Izgleda da se
i ove mere slau sa jedinicama iz Knosa: jedna sa dvema takama tei 121,3 gr (ako je njena originalna teina bila 131 gr, to bi predstavljalo dve jedinice), druga sa osam taaka tei 517 gr (8 65,6 = 524),
a postoji i jedan neznatni primerak teine 648,5 gr, ili gotovo desetostrostruka jedinica.
Tekoa se javlja kada pokuamo da uklopimo ovu jedinicu
od 65,5 gr u mikensku skalu. Jedina prihvatljiva vrednost za nju morala bi biti P 3, jer je to etiri stotine osamdeseti deo talanta: 65,5
480 = 31,440 gr. Sadratelji bi tada predstavljali sledee teine u mikenskim jedinicama.
1=
2= P6
5 = N 1 (tj. N VA)
8=N2
10 = N 2 P 6 (tj. N 2Vi)
24 = M 1 N 2 (tj. M VA)
Ako potraimo primere za P 1 P 2 (21,8 i 43,6 gr), moemo
svakako da naemo ubedljive primere na Keju; ali to su manje teine, vee su nesigurnosti koje nastaju zbog gubitaka, i izvesno je da se
mnoge mere za teinu naene u minojskim lokalitetima uopte ne uklapaju u ovu seriju. Teko je odupreti se zakljuku da je jedinica od 65,5
gr samo jedna u nizu konkurentskih sistema uobiajenih u mikenskom
svetu, i mogue je da nije bila jedina koju su Mikenci odabrali za svoj
standard. Kao to pokazuje razlika izmeu lineara A i Hneara B u nainu iskazivanja teine, jedinice u sistemu bile su, verovatno, izmenjene,
ak i ako je osnova ostala konstantna, upravo onako kao to je 1971. godine, kada su Britanci uveli decimalnu monetu, funta zadrana, ali je
njen odnos prema peniju promenjen.
Sve to je moglo da se sipa, ne samo tenost ve i vrsti artikli
sastavljeni od delova, kao to su itarice ili seme, nije se merilo tein-
157
POLJOPRIVREDA
= penica
=T =
velike jedinice
= Z = -4 f v
M I K E N S K I SVET
158
= vino
= S = -^-velike jedinice
=V=-LS
traiti u relativnim teinama: II vode tei 1 kg, ali litar ita tei samo
630 gr. Drugim recima, teina ita koju prosean ovek moe da ponese bie jedan i po put vea nego teina tenosti, i moemo da rizikujemo i nagaamo da, ako je tenost (L) taj teret koji ovek moe da
ponese, onda se velike jedinice za merenje tenosti i suhe tvari verovatno isto tako zasnivaju na istom ljudskom standardu.
POLJOPRIVREDA
159
160
MIKENSKI
SVET
POLJOPRIVREDA
161
ITARICE
Jasno je da je svako drutvo pre industrijske revolucije, bez obzira na vreme, poivalo na poljoprivredi. Ali ako postavimo pitanje
koju vrstu poljoprivrede su Mikenjani imali, moramo imati na umu da
raunske knjige koje posedujemo nisu knjige malih farmera, ve administrativni podaci kraljevske palate. Ne smemo oekivati da tu naemo podatke o svakom usevu, ve samo o onima koji su posebno vani za kralja. Mi ne saznajemo nita o tome kako se usevi proizvode;
kralj je bio zaintresovan za poreze koje je dobijao od svojih zavisnika,
ali ne i za to kako se do iznosa dolazi.
Naa mrava obavetenja iz dokumenata moemo, naravno, da
popunimo arheolokim podacima. ivotinjske kosti i ugljenisamo seme mogu da prue svedoanstva o nainu ishrane naroda; ali takvi nalazi su relativno retki i svedoanstva su fragmentarna.
Tablice dokazuju da su i u Knosu i u Pilu sejane dve vrste itarica za ishranu. Izgledalo je oigledno da su to morali biti penica i jeam, koji su bili glavni prehrambeni proizvod klasinih Grka. Ali in-
162
MIKENSKI
SVET
teresantno je da je u istorijsko vreme proizvodnja penice izgleda rasla na raun proizvodnje jema, tako da bismo na osnovu te tendencije mogli oekivati da je jeam bio glavni usev u bronzano doba. Mikenska svedoanstva, naprotiv, pokazuju da su ove dve vrste itarica
bile otprilike podjednako zastupljene, mada ne mogu jednostavno da
se saberu sve cifre koje nam stoje na raspolaganju.
Vrlo rano smo ve nagaali koje su itarice u pitanju, ali smo
sporo dolazili do potvrde. itarice su beleene pomou nepromenjivih ideograma (v. si. 46), i opisivane su samo optim terminima sitos,
ito", nikada posebnim recima za penicu i jeam. Oblik ideograma posluio je kao osnov za izvoenje dokaza, jer, iako su ti oblici u
ITO
JEAM
SI. 46. Ideogrami za Uto
linearu B stilizovani, njihovi stariji oblici u linearu A sliniji su biljkama. Meutim, ak i tako teko je odluiti ta je ta.
Reenje ovog problema proizalo je iz otkria da je sledovanje
jedne vrste ita gotovo dvostruko vee od sledovanja druge vrste. Postoji jedan tekst (PY An 128) gde je, izgleda, koliina jedne vrste ita pretvarana u drugu mnoenjem sa dva, mada su pojedinosti, na alost, nejasne, pa su mogua i druga tumaenja. Ali gotovo je sasvim sigurno da
osnovno sledovanje iznosi 2 T jedinice meseno u jednoj vrsti ita, odnosno 33 u drugoj. To ima znaajne posledice, jer moramo da pretpostavimo da je nutritivna vrednost ova dva sledovanja priblino jednaka. Kako je, prema tome, jedno sledovanje dvostruko hranljivije od drugog, to
mora biti penica; i, to je vanije, penica je verovatno bila takve vrste
da se zrno Iako odvajalo od slame, ako ista koliina zrna daje vie brana nego jeam. Stoga ove vrednosti moemo smatrati sigurnim, mada
odatle ne mora da proizlazi daje sledovanje uvek plaano penicom zato to se izraunavalo u penici, jer je moda postojala konvencija da su
POLJOPRIVREDA
163
dve mere jema mogle da zamene jednu meru penice. Sline odredbe
za sledovanje poznate su mnogo kasnije u rimskoj vojsci.
Glavni problem koji valja savladati u vezi sa itaricama jeste
upotreba ideograma za penicu" u kontekstu koji se oito odnosi na
zemlju. U svim drugim serijama dokumenata u Pilu, koji daju spiskove imanja imenovanih pojedinaca, veliina tih imanja navedenaje kao
toliko i toliko semena; X jedinica penice". Iz konteksta na nekim tablicama oigledno je da ovo nije, u stvari, izdavanje semena, kao, na
primer, kada dobijamo cifre za kraljevsko imanje (Er 312) ili tamo
gde je u pitanju zemlja pod vinogradima i smokvama (Er 880).
Praksa da se zemlja meri koliinama semena potrebnim za
setvu dobro je poznata u antici i sauvana je do danas u nekim mediteranskim zemljama; priali su mi o jednom oveku na grkom
ostrvu Naksu koji je imao dva buela loze", tj. komad zemlje pod
lozom, za koji bi bilo potrebno dva buela semena ako bi se sejalo
ito. Prednost takvog naina merenja sastoji se u tome to se vodi
rauna o razlici u produktivnosti razliitih tipova zemlje. Komad
krevite zemlje bie manje produktivan i stoga zasejan rede nego
bogato dno doline; zato, verovatno, nema konstante pomou koje
se mera u semenu moe pretvoriti u povrinsku meru, osim na osnovu proeka. Na slian nain grki seljak jo i danas meri razdaljinu
iskazujui vreme koje mu je potrebno da pree put; dva sata hoda
moe na karti da predstavlja kratku razdaljinu ako ima mnogo da se
penje i sputa preko planinskih zavoja, ili mnogo veu razdaljinu u
ravnici.
Kada preemo na ispitivanje stvarne veliine prikazanih
imanja, nalazimo da ta veliina varira izmeu kraljevog imanja od 30
celih jedinica (= 2.880 litara penice) i jedinice 1 V (= 1/60 jedinice
= 1,6 litara). Pri svakoj normalnoj setvi ovaj minimalni komad zemlje ne bi smeo biti vei nego vrt, i moramo imati na umu da bi se ak
i ova cifra mogla prepoloviti ako bismo prihvatili niu predloenu
vrednost (v. str. 160). S druge strane, ako prihvatimo vrlo nizak odnos semena prema zemljitu, onda bi kraljevo imanje bilo vrlo veliko - u svakom sluaju odnos izmeu maksimuma i minimuma utvren j e u srazmeri 1.800:1. Odatle, meutim, ne sledi nuno d a j e mi-
164
MIKENSKI
SVET
POLJOPRIVREDA
165
pripremni
Eo 211 '
Eo 224.
konani dokument
En 609
Ru-*83
Ayti-jo-ko
Pi-ke-re-u
Eo 276
Eo 247
Eo 160
En 74
Qe-re-qo-ta
A-da-ma-jo
A-i-qe-u
Ra-ku-ro
A-ka-ta-jo
Eo
Eo
Eo
Eo
Eo
444
351
471
281
269
En 659
Ti-qa-jo
Po-te-u
Pi-ri-a-wo
Eo 278
Eo 268
Eo 371
En 467
166
MIKENSKI
SVET
oveku po imenu Qe-re-qo-ta, tablica Eo 444 daje popis pet pazakupaca, En samo etiri; verovatno da Eo 444 daje odvojeno popis dva
zakupa jednog te istog oveka, i ta dva podatka spojena su u jednu
stavku u revidiranoj verziji. En 609 mora biti prva tablica druge verzije, jer je tu dodatQ opte zaglavlje Sfagijanija (Sphagini): toliko i
toliko da-ma-te: Da 40; ukljueno je i toliko telestai: 14 ljudi." Nevolja
je u tome, kako pokazuje gornja tabela, to tu ima stvarno samo trinaest glavnih zakupaca. Ili dokument, na kome je popisan etrnaesti, nedostaje u svakoj seriji, ili su fragmentarni dokumenti netano poredani. Ali ako je etrnaesta tablica namerno izostavljena pre nego to je
druga verzija popunjena, onda bi taj momenat objanjavao injenice.
U ovoj promeni od etrnaest u trinaest udno je to to se, izgleda, ista
stvar dogodila u drugoj seriji dokumenata koji daju popis poseda i poreza na zemlju: Es 650 daje spisak od etrnaest imena, Es 644 i trinaest drugih Es tablica imaju samo trinaest. Mogue je, naravno, da je
tokom godine jedan lan ove grupe od etrnaest ljudi umro; bila bi
udna podudarnost da se ista stvar dogodila u dvema razliitim grupama. I zato se javlja broj etrnaest u oba ova sluaja?
Tu se, meutim, javlja i druga komplikacija. U svakoj od pripremnih (Eo) tablica odreeno je reeno da zakupac dobija zakup od
ili preko vlasnika zemlje imenovanog na poetku tablice. Sastavlja
druge verzije odbacio je ovu nepotrebnu opirnost. Ali na Eo 224,
imanju A-ma-ru-ta-e samo etiri zakupca zakupljuju zemlju od njega;
dvojica zakupljuju od oveka po imenu Pa-ra-ko, a jedan od Ta-ta-ro,
a to se ne pominje u revidiranoj verziji. Pa-ra-ko se javlja u drugoj
grupi dokumenata u kojima je re o dravnoj" zemlji i na jednom
mestu (Ep 613.11) prikazanje kao zemljodrac. Ta-ta-ro se isto tako
ponovo javlja kao zakupac na dravnoj" zemlji (Ep 301.6). Ali ako
raunamo obojicu, zbir se penje na petnaest; moda je raunat samo
Pa-ra-ko, jer je on jedini bio zemljodrac".
Stavka toliko i toliko da-ma-te: DA 40" takoe zbunjuje: Ako
ne raunamo zakupe, ve zakupce, onda ispada da ih ima dvadeset sedam, ali jedan od njih je ve raunat kao glavni zakupac; tako ukupan
broj ljudi koji dre zemlju u ovoj seriji dokumenata iznosi trideset devet, i poto smo upravo videli da se trinaest telestai u stvari rauna kao
POLJOPRIVREDA
167
168
MIKENSKI
SVET
Stavka, kao i obino, postoji u dvema verzijama koje se neznatno razlikuju u izrazu. Pripremni tekst (Eb 297) glasi: Svetenica dri
i trai da boanstvo dri (nejasna re), ali korisnici komada trae da
on ili ona dre zakupljene dravne parcele." Konana verzija (Ep 704.
5-6) glasi: Erita svetenica dri i trai da boanstvo dri (nejasna re),
ali optina kae da on ili ona dri zakupljene dravne parcele." Nije
reeno da li je boanstvo muko ili ensko, ali u poznijoj Grkoj postoji opte pravilo da bogove slue prvenstveno svetenici a boginje
svetenice, stoga moemo pretpostaviti da je ovde boanstvo boginja.
Nejasna re je oigledno neka posebna vrsta imovinskog prava, kakvo
ima i Amfimed pratilac; ovek pada u iskuenje da nastavi sa modernom paralelom i predloi znaenje puni posed". Ali ne smemo zaboraviti da se ovi prevodi, u najboljen sluaju, samo izdaleka pribliuju stvarnom znaenju, i da imamo malo naina da ih uinimo preciznijim. Nita manje nije sporna ni injenica da li je subjekat uz zakupiti" zemlja, a i ovaj termin, mada ne moemo da ga precizno odredimo,
navodi na pomisao da je onaj ko tako dri zemlju podloan nekim
obavezama.
Meutim, izgleda da nije uinjen nijedan pokuaj da se ovaj
sporni momenat razrei: kraljev slubenik odgovoran za sastavljenje
beleke zadovoljava se time da registruje injenicu. Neto jasniju sliku moemo da dobijemo poreenjem celog ovog seta mikenskih dokumenata sa engleskom Domesday Book, koju su sastavili slubenici
kralja Vilijama I ubrzo posle njegovog zauzea Engleske. Godine
1086. on je poslao komisije irom Engleske da spreme detaljan izvetaj o zemljinom fondu u svakom mestu, o tome kako je zemlja obraivana i koje koristi. Studije ovih daleko duih detaljnijih beleaka
pokazuju da ih je sastavio itav niz putujuih komisija, koje su drale
sastanke u svim glavnim gradovima i na latinskom zabeleile podatke
koje su im dali korisnici zemlje. Nainjena je najmanje jedna serija
pripremnih dokumenata, a zatim su ih izdavali i umnoavali u glavnim
knjigama dvorski inovnici u Vinestru. Teko da emo pogreiti ako
u mikenskim dokumentima vidimo deo kraljevske komisije koja je
obavljala sasvim slian posao u Sfagijanes. Doista, neke lingvistike
specifinosti prethodne verzije, kao na primer jedno oigledno izlino
POLJOPRIVREDA
169
,,i" koje dolazi iza imena zakupaca, moe sasvim dobro da odraava
prvobitnu izjavu samoga zakupca: Ja sam taj i taj, tako i tako i koristim ...". Ali kada je vrena konana redakcija, to je izmenjeno i i"
je izbaeno iz formule, osim u nekim sluajevima gde je nepanjom
preneseno iz preliminarne verzije.
Za Domesday Book nikako nije neuobiajeno da belei rasprave oko vlasnitva, i to zapanjujujue slinim jezikom: Vikontovi slubenici kau da pola pluga [mera za zemlju] pripada kraljevom
imanju, ali lokalna optina i ira optina kau da je kralj Edvard dao
tu zemlju ovom oveku i imaju njegov peat kao potvrdu za to." Drugi citat objasnie jo i bolje procese koji su pratili izradu jednog takvog registra: Grof Godvin kupio je zemlju od Azora i dao ju je svojoj eni, tako da moe da ivi od nje dok god ostane u Berkliju. Jer, da
bi izbegao ukidanje opatije, nije hteo da uzme nita od plemikog
imanja. Edvard dri ovu zemlju na imanju Viltajr, nepravedno kao
to tvrdi grofovija, jer ona ne pripada nijednom imanju. Niko nije dao
izvetaj o ovom plemikom imanju lanovima kraljeve komisije, niti je
iko od njih doao na ovaj sastanak." I ovde imamo tehniki jezik feudalnog korienja zemlje, kao to su, na primer, plug (engl, hide, lat.
hida), imanje (firma), plemiko imanje (manerium), stotina (lokalna
optina), ira optina (scira) grofovija (comitatus). Da o ovome imamo tako malo drugih podataka kao to imamo za mikenske dokumente, svakako bismo raspravljali o tanom znaenju ovih termina, ba
kao to inimo sa mikenskim. Dranje zemlje e-to-ni-jo (freehold puni posed"?), ka-ma, ko-to-na (komad) o-na-to (zakup") itd. oigledno je imalo specifina znaenja za mikenske inovnike, ma koliko za
nas teko bilo da ih rekonstruiemo. Na isti nain Domesday Book daje popis ljudi nekoliko razliitih kategorija i zadatak oko utvrivanja
njihovog ranga i funkcija je do sada bio iznad snaga naunika.
Ima jo nekoliko serija tablica koje se tiu zemlje, ali u ovim sluajevima pisari su dali ak jo manje obavetenja o podruju na koje se
odnose. Jedna od tih tablica bila je, ini se, podeljena na dva del za dosije, ali oba del tiu se, izgleda, istih ljudi, pa stoga, verovatno, i istog
podruja. Lica ovde popisana su preteno zanatlije: sreemo se sa ljudima koji iju (krojai ili sarai?), glasnicima, kolarima, ovekom koji
170
MIKENSKI
SVET
pravi pomasti (parfimeristom), svetenikom i ovekom u slubi lavageta (lwgets). Odatle, izgleda, sledi da su ova imanja morala biti blizu
palate. Dok su mnoga imanja u Sfagijanes drale ene sa religijskim titulama, interesantno je da ovde ne moemo pokazati da je ijedan korisnik ena, i vrlo je verovatno da su svi bili mukarci. Izgleda da su ene
stekle nezavisan poloaj samo u religijskoj sferi.
Druga vrsta popisa zemlje opet je u vezi sa religijom (Es). Nema
indicija za mesto, i veina imena se nigde drugde ne javlja; ako je Alektruon sa ovog spiska pratilac istog imena, sin Etevoklevesa (Etewoklevves), on pripada jednom od severnih sektora obalske strae (v. str.
240), a na spisku postoji jo jedno ime koje, izgleda, ima veze sa severnim podrujima. Ali nijedan od ovih podataka nije pouzdan. Osnovni
spisak koriene zemlje (Es 650) nabraja etrnaest imanja veoma razliitih veliina, najvee je vie od dvadeset puta vee od najmanjeg.
U ostalim spiskovima zbir od etrnaest korisnika zemlje sveden je
na trinaest izostavljanjem poslednjeg imena na spisku; podatak o njegovom korienju izbrisan je u osnovnom spisku. Svaki spisak specifikuje
poreze; u jednom sluaju kae se da su to godinje poreze, ali primalac nije imenovan, u drugom nije dat indicij o uestanosti, ve su popisana ista,
etiri primaoca. Od etiri primaoca Posejdon dobija lavovski deo, ostala
trojica dobijaju jednake delove, koji nikada nisu vei od osmine Posejdonovog, a obino su mnogo manji. Od ove trojice dvojica su bez sumnje visoki slubenici; trei predstavlja grupu (jer se uvek javlja u pluralu) koja
bi mogla biti sastavljena od ljudi ili od bogova. Kako ova grupa dolazi pre
dva visoka slubenika, moda je u pitanju grupa kultskih slugu, verovatno
u kultu Posejdonovom. U ovom razliitom razrezivanju poreza udno je
to se ne moe zapaziti pravilnost u iznosima, iako korisnici veih imanja
daju vie nego mali korisnici. Ovaj spisak zato vie lii na spisak milosrdnih priloga; bogati, naravno, daju vie, ali neki siromasi su proporcionalno velikoduniji. Kako su mikenski sakupljai poreze svakako bili u stanju
da izvedu sloene raunske operacije da bi rasporedili global prema regularnoj shemi proporcija, udno je to ovde nisu to uinili.
injenica to je neka zemlja registrovana u arhivima palata verovatno znai da je kralj na neki nain za nju bio zaintresovan, ali on
se nikada ne navodi kao vlasnik, mada u monarhistikom drutvu svi
POLJOPRIVREDA
171
172
MIKENSKI
SVET
POLJOPRIVREDA
173
enama svakog meseca; ona nam daje broj od 122,7 jedinica ita ili oko
14 tona. To pretpostavlja potrebu za godinjom proizvodnjom od 170
tona, samo za ovu svrhu. Dananja proizvodnja penice u Meseniji, otprilike za podruje pilskog kraljevstva, iznosi oko 22.000 tona.
Postoji izvestan broj dokumenata koji daju iznose sledovanja, ili
pre plaanja u jemu. U Knosu, za radnu grupu od 18 ljudi i 8 deaka
navedena su sledovanja od 97,5 jedinica jema. Nemogue je, naravno,
resiti jednainu sa dve nepoznate na osnovu zbira kao to je ovaj. Ali
u praksi se mogu predvideti izvesna ogranienja: svako sledovanje mora predstavljati celinu kada je izraeno u najmanjoj jedinici metrikog
sistema (Z = 1/240 jedinice), srazmera izmeu sledovanja za odraslog
mukarca i deka mora biti razlona (npr. sledovanje mukarca teko
e moi biti pet puta vee od sledovanja deaka, a sledovanje deaka
ne sme biti vee od sledovanja mukarca). Rezultat izvesnog jednostavnog prorauna pokazuje da postoji samo jedno ubedljivo reenje:
cela grupa prima isto sledovanje, naime Z 90 = T 33A Ovaj nain ima to
korisno svojstvo to doputa izdavanje sledovanja na osnovu dnevnog
iznosa (Z 3), jer e se lunarni mesec od 29[ dana po svoj prilici raunati kao mesec od 30 dana, za ovu svrhu.
Neki pilski spiskovi za jeam navode, izgleda, tako mala sledovanja kao, recimo, Z 3, tako da su to, verovatno, dnevna sledovanja.
Drugi imaju vee iznose: neki idu do V 1 (= Z 4), dok se drugi mogu
popeti do V 5, ali nije reeno za koji period. Da su dokumenti bolje
sauvani, bilo bi lake shvatiti osnovu izraunavanja. Sledovanje od
V 5 proizlazi iz cifara na tablici Fn 79 i verovatno i tri druga fragmenta pripadaju jednom ili veem broju slinih spiskova. Kada se sledovanja pretvore u jedinice V, spadaju sva u sledee serije: 5,10,15,30,
40,105; jedini zajedniki inilac je 5. Jedini prividni izuzetak je tamo
gde bi T 5 V 1 dalo V 31; ali blie ispitivanje pokazuje da je poslednji potez od 5 sumljiv i T 4 V 1 dalo bi 25, opet rezultat mnoenja sa
5. Da je V 5 bilo dnevno sledovanje, onda bi meseno iznosilo T 25,
to je teko verovati ako osnovno sledovanje moe da bude tako malo da iznosi T VA. Teko je nai bilo kakvo drugo reenje nego da je
ovoj grupi sledovanje davano za petodnevni period na osnovu srazmere V 1 (= Z 4) dnevno.
174
MIKENSKI
SVET
ZAINI
Ishrana itaricama, koje su inile osnovnu hranu Mikenjana, bila bi vrlo neukusna da nije poboljavana dodavanjem zaina. Stoga nije udno to se dokumenti esto odnose na materije koje su, izgleda,
uglavnom bile zaini, sastojci koji su, radi poboljavanja ukusa, dodavani hrani. Moramo, meutim, da primetimo da su neki od njih bili
aromatini i da su se mogli upotrebljavati za izradu mirisa. To je jedna od malo tema zabeleenih u naem malom arhivu tablica iz Mikene, a moda bi bilo umesto pretresti spisak tu sainjen i propratiti ga
komentarom o upotrebi ovih materija na drugim mestima.
Neka od ovih imena poznata su nam iz klasinog grkog; druga
su sumnjiva ili su sasvim nejasna. U nekim sluajevima lako je identifikovati grku re, ali nije mogue sa sigurnou rei na koju se od mnogih podvrsta, esto ak i vrsta, koje ta re u klasinom grkom oznaava, ovde misli. Mogue je da su neki zaini uvoeni iz prekomorskih zemalja; ali ako su u pitanju velike koliine, onda mora da su uspevali na
licu mesta. Na Kritu je znatna povrina zemlje, izgleda, bila posveena
gajenju ovih luksuznih biljaka.
Jedan od najobinijih zaina je korijandar, tj. seme jedne umbeliferne biljke, koje se i danas upotrebljava u kulinarstvu. Mikenski oblik novog naziva neznatno se razlikuje od klasinog, ali nema sumnje da je to
ista re. Ako ga treba rekonstruisati kao koriandon, onda pokazuje pojavu slinu onoj u imenu Minojeve keri Arijadne, i jasno je kako se kasnije mogla izmeniti u koriannon ili koriandron. U Mikeni je, oigledno (ako
je to tana interpretacija Ee serije), zahtevana koliina od oko 19 litara po
osobi. U Knosu se javljaju mnogo vee cifre, i ukupna koliina izdatog korijandra penje se na 7.500 litara. Zabeleena primanja su mnogo manja od
ove koliine, i nismo u stanju da kaemo kako je u knjigovodstvu ovde postignuta ravnotea. Ako je potranja bila ovako velika, mora biti da je gajen u velikoj koliini. Jedini jasan podatak u Pilu spominje 6 jedinica ili 576
litara, u spisku proizvoda koje je jedan vii slubenik dao parfimeristi; korijandar je, po svemu sudei, upotrebljavan zbog svojih aromatskih osobina, mada miris korijandra za nas danas nije privlaan. Verovatno se pominju i druge koliine korijandra navedene u spisku pod skraenicom ko.
POLJOPRIVREDA
175
176
MIKENSKI
SVET
Drugi epitet koji se uz ovaj naziv javlja ne moe se pouzdano identifikovati. Najbolja sugestija je da je u pitanju slatka sita ili umbir.
Mikenskom spisku moraju se dodati neke biljke kojih u ovom
spisku nema. I u Knosu i u Pilu imamo podatke o nazivu za biljku, koji se i dalje upotrebljava u obiku Cyperus. Ali to je strani termin koji
se, u botanikom smislu, odnosi na vie biljaka; to je, verovatno, miriljavi Cyperus rotundus, koji se pominje bar u Pilu, prema svojoj glavnoj nameni, kao aromatik za pravljenje miriljavog ulja.
Druga biljka, koja se zove ki-ta-no, bila je nejasna dok mladi
panski naunik H. L. Melena (J. L. Melena) nije skrenuo panju na podatak u jednom antikom reniku da je kritanos bilo drugo ime za terpentinovo drvo, i mikenska grafija mogla bi biti jedna varijanta ove rei.
To drvo je Pistacia terebinthus, ali ovo ime moe da se odnosi i na druge vrste iz porodice Pistacia; to je ona vrsta porodice Pistacia (Pistacia
vera) koja daje orahe pistae, koji se i danas mnogo jedu u Grkoj. Ako
se ogromna koliina ki-ta-no koja se pominje u Knosu odnosi na orahe
u ljusci a ne samo na jezgro koje se jede, onda je to lako razumljivo.
Najzad, postoji jedna re, zabeleena opet samo u Knosu, koja
se moe rekonstruisati kao grka re phoinikion. Ali nije lako pogoditi znaenje. Jedno znaenje je feniki", ali da li su se Feniani iz Sirije, kasnije tako preduzimljivi trgovci, ve tada tako zvali? I koji je to
proizvod koji su Kriani nazivali imenom Feniana? Teko da je taj
proizvod uvoen iz Fenikije, jer podaci pokazuju da je uspevao u nekim podrujima Krita. Re je upotrebljavana u znaenju tamnocrven", ali ni to nam ne daje putokaz. Imenica phoinix oznaava takoe
palmovo drvo", i u tom se znaenju, izgleda, upotrebljava u opisu nametaja (v. str. 208). Zato je izgledalo da se taj proizvod moe identifikovati kao urma; ali, na alost, iako palmovo drvo moe da raste na
Kritu, klima ne doputa da plod sazri. Tako phoinikion ostaje tajna.
MASLINE
Pitome masline su i danas glavni proizvod grke zemljoradnje.
Poreklo maslinovog drveta je nepoznato, ali maslinov plod pronaen
178
MIKENSKI
SVET
je na zapadnom Peleponezu, i moe se datovati ak u XII v. st. e. Zaudo, paleobotaniki podaci su pokazali srazmerni porast koliine
maslinovog polena posle tog vremena, a ta koliina dostie vrhunac
oko X veka. Bilo je mnogo rasprava oko ove injenice, ali se ne sme
pustiti iz vida da su ove analize izvoene na osnovu procenta. Za vreme mikenskog perioda biljni polen, u vezi sa gajenjem itarica, bio je
u porastu; samo itarice, na alost, ne ostavljaju tragove u nalazima
polena. Usled iznenadnog opadanja stanovnitva posle XIII veka automatski su se mogle smanjiti odreene povrine, tako da bi ove biljke izumrle kada bi se zemlja vratila prirodnoj vegetaciji. Ali maslinovo drvo ivi vrlo dugo, i maslinjaci e tako produiti da raaju jo nekoliko vekova, sa minimalnom negom, jer ovo drvo ima tu prednost
to zahteva vrlo malo rada, osim za kratko vreme berbe.
Glavni nedostatak gajenja maslina je u tome to se prinos veoma menja od godine do godine, jer ne samo da drvo pojedinano dobro raa u odreenim vremenskim razmacima ve je to, izgleda, pravilna pojava na elom jednom podruju. S druge strane, plod se moe
lako uskladititi u amfore, a neceeno ulje dobro se odrava. Ulje se
moe upotrebiti za kuvanje, osvetljavanje i pranje. Postoje arheoloki
podaci o lampama, a moemo pretpostaviti da se ulje upotrebljavalo
u kuhinji. Ali kako nije bilo sapuna u antikom svetu, ulje se veoma
mnogo upotrebljavalo za negu, i bilo je sasvim uobiajeno mazati telo uljem posle vebanja.
Ima dve razliite vrste masline koje se pominju na knoskim tablicama, gde skraenice a i ti idu uz ideograme za masline. ovek pada u iskuenje da pretpostavi da a predstavlja grku re za divlji"
(agrios) a ti re za pitom" (tithasos), ali plod divlje masline je toliko
rav da verovatno nije bran u veim koliinama, a vea koliina masline o kojoj je re pripada tipu a. Ma koje to skraenice bile, moraju
se odnositi na razliite vrste maslina, ili moda na masline razliitog
stepena zrelosti. Dawos, podruje na jugu Krita, koje proizvodi, tako
velike koliine penice, proizvodi, isto tako, oko 9.000 litara maslina,
u srazmeri 7 (a tip) : 2 (ti tip). Masline su katkada popisane zajedno sa
smokvama ili jemom, to opet navodi na pomisao da su bile namenjene ishrani.
179
POLJOPRIVREDA
SMOKVE
Drugo popularno voe na Kritu su smokve, i imamo mnogo podataka o njihovom znaaju za mikensku ishranu. Sledovanje pilskih
robinja obuhvata istu koliinu smokava kao i penice; i poto se svee
smokve mogu dobiti samo u kratkom periodu, verovatno su ovo bile
suve smokve koje su se mogle jesti cele godine, budui da su se sledovanja raunala na osnovu perioda od mesec dana. Male koliine smokava u Knosu davane su, oigledno, za religijske darove, zajedno sa
jemom, maslinovim uljem i vinom (Fs). Vee koliine, kao na primer
7.200 1, mora da predstavljaju isporuke voa. Teko oteena tablica
(Gv 862) odnosi se na 1.770 stabala. Jedan slubenik u Pilu nosi, izgleda, titulu (opisukos), koja mora da znai neto kao nadzornik smokava"; ali konteksti u kojima se ova titula javlja ne navode na pomisao da su se njegove dunosti ograniavale samo na smokve. Zvanine titule vrlo esto sakrivaju stvarnu funkciju nosioca.
VINOVA LOZA
Vinova loza ima svoju postojbinu u Egejskom basenu, mada se
vreme kalemljenja ne moe lako utvrditi jer je teko razlikovati divlje i
pitome vrste na osnovu poznatih botanikih vrsta. Grki naziv, u mikenskom woinos, je lan leksike grupe za vino", iroko rasprostranjene na Mediteranu i Bliskom istoku; za naziv vinove loze, ampelos, koji
nije neposredno posvedoen u mikenskom, mada je jedno lino ime izvedeno od njega, misli se da je pozajmica iz nekog mediteranskog jezika. Vinova loza se obino predstavlja ideogramom (v. si. 48) za koji
R
SI. 48 Ideogrami za vinovu lozu
180
MIKENSKI
SVET
(Gv 863) odnosi se na 420 okota vinove loze i 104 smokvina drveta,
a specijalni ideogram vezan za vinovu lozu javlja se i drugde. Jedna
oteena tablica iz Pila ( 880) odnosi se bar na 1.100 okota, i opet
su smokvina drveta sledea stavka.
U normalnom spisku sledovanja vino ne figurie i moda je
spadalo u luksuzne artikle. Ali imamo jedan dokument iz Pila (Gn
428) koji belei izdavanje malih koliina vina; najvia cifra je 48 litara, izdata jednoj osobi, mada je, naravno, ona mogla podii sledovanje u ime neke grupe. Druge dve grupe primaju male koliine od
9,6 1 svako. Prostranu zgradu sa velikim amforama u graevinskom
kompleksu palate Ano Englijanos identifikovali su oni koji su je iskopali kao vinski podrum, i to je potvreno prisustvom peata koji
nose ideogram za vino; na jednom od njih stoji re zamedljano".
Jedna izlomljena tablica u Knosu (Gm 840) verovatno daje zalihe ili prinose od poslednje berbe, jer su cifre visoke: najvia je oko 4.800
1, a etiri stavke ukupno daju zbir od preko 14.0001. Ove cifre svakako
nisu mnogo umanjene izdavanjem vina na Fs tablicama gde su iznosi
mali. Moemo pretpostaviti da se u Knosu pilo mnogo vina. Podruje
juno od Knosa je jedno od glavnih vinorodnih podruja Krita.
PELARSTVO
Jedan od uobiajenih prizora u Grkoj jeste grupa konica, esto svetloplavo obojenih, koje se mogu nai na neobraenim planinskim padinama gde god raste puno majine duice koja moe da da
nektar. Himetski med je s pravom uven. Zato nije udno to i kod Mikenjana nalazimo podatke o pelarstvu. Zvanje pelar" javlja se na
pilskim dokumentima (Ea serije) i za nekoliko ljudi se kae da su njegovi zakupci. Naziv tog pelara ne javlja se ba u klasinom obliku, jer
je izveden od rei za med", a ne od rei za pelu. Ali nema razloga za
sumnju da je bio linost od izvanrednog znaaja, moda stvarno slubenik zaduen za proizvodnju meda. I drugo zvanje (me-ri-da-ma-te)
mora imati slino znaenje; ono je kombinacija rei za med" sa drugom rei znaenjenja otprilike ef ", nadzornik"; pet takvih slubeni-
MIKENSKI
182
SVET
STOKA
Konji su, izgleda, novina, koju su Protogrci doneli u Grku, ali ne
smemo zaboraviti da je to bio mali soj sliniji dananjem poniju. Nae
poznavanje konja zasniva se u potpunosti na tome to se javljaju na dokumentima koji se tiu kola (v. str. 226-233). Nema podataka o izvoru
iz koga ovi konji potiu, mada jedna mala tablica iz Knosa (Ca 895) pominje drebad u vezi sa kobilama i pastuvima, magarcima, magaricama
POLJOPRIVREDA
183
184
MIKENSKI
SVET
se odnosi na ovce; u ovoj seriji ima preko 800 tablica, mada se svaka
odnosi samo na po jedno stado. ak i iz letiminog ispitivanja jasno je
da se ukupan broj ovaca penje na blizu 100.000.
Ve odavno smo utvrdili da su ovce bile podeljene na ovnove i
ovce, jer je ideogramu za ovcu obino dodat specijalni znak (v. si. 51)
^
OVAN
OVCA
koji oznaava mujake i enke. Ali bili smo zbunjeni time to je bilo
vie ovnova, a to je, kao to e vam svaki odgajiva rei, besmislica u
dananjim stadima. Tu je popisan i izvestan broj drugih vrsta ovaca,
koje nismo mogli identifikovati. Zasluga je Kilenova to je otkrio reenje ove zagonetke, a time i jedan od znaajnih izvora bogatstva mikenskog kraljevstva na Kritu.
Problem velikog broja ovnova bio je, u stvari, vrlo prost ako se
zna neto o tome kako su se nekada gajile ovce. Ovnovi su uvani samo za priplod, i nisu bili potrebni u veem broju; ali za proizvodnju
vune mujaci su kastrirani i ti ukopljeni ovnovi inili su gro stada. Bilo je jasno da mikenski pisari nisu imali poseban znak za mujake, ba
kao to se znak za bika primenjuje i na volove za koje se onda kae da
su radnici", tj. volovi. Dalja neuravnoteenost izmeu mujaka i enki prouzrokovana je navikom da se mujaci i enke, kada se raunaju
zajedno, oznae kao mujaci. To je dosta uobiajena praksa i u gramatici, gde muki rod" esto obuhvata i enski, ali mi nismo bili na to
pripremljeni kad su u pitanju ideogrami.
Na osnovu ovoga Kilen (1964) je bio u stanju da konstruie racionalno objanjenje podataka. Jer ako su se glavna stada, koja su sluila za proizvodnju vune, sastojala od ukopljenih mujaka, trebalo bi
da postoje posebna priplodna stada da obezbede prirataj. Njih je Kilen identifikovao sa spiska ovaca uz koje idu ovce oznaene skraenicom ki ; ma koja da je re tako skraena, njihov broj i nain na koji su
POLJOPRIVREDA
185
te stavke zavisne od stavki ovaca pokazuju da jedinke oznaene znakom ki moraju, u stvari, biti jagnjad. tavie, da bi rukovanje stadima
ukopljenih mujaka bilo efikasno, centralna vlast je svake godine
morala biti obavetena o potrebnom broju ovaca da bi stada dostigla
planiranu veliinu, a korisno je bilo znati i starost ovce u stadu; rukovodilac je morao posebno da zna koliko ima u stadu starih ovaca a koliko mladih iz te ili prethodne godine. Tako je Kilen razreio misteriozne skraenice kao rei koje znae stari", mladi", ovogodinji",
prologodinji". Kao i sva ubedljiva reenja, i ovo izgleda vrlo lako
kada ga sagledate.
U nepreglednom skupu podataka pomou kojih je administracija u Knosu nadzirivala svoja stada rasuta po centralnom Kritu nalazi se i jedna serija tablica na kojima je re o ovcama i vuni. Vuna se
meri specijalnom jedinicom, ali sreom, jedinica se deli na tri podjedinice, a podjedinica se pie znakom iz serije mera za teinu (M), koji
ima priblinu vrednost od 1 kg. Jedinica, prema tome, ima vrednost
od oko 3 kg. Tablice sadre u isto vreme planirane cifre za stada i realizaciju. Cilj je jedna jedinica vune na svake etiri ovce, tj. oko 750 gr
po ovci; to se dobro slae sa koliinom koja je dobij ana u srednjem veku, kada su uslovi gajenja bili slini. Ali i priplodna stada su davala vunu, mada je tu iznos sasvim drugaiji, naime, jedna jedinica vune na
svakih deset ovaca, i to se isto tako dobro slae sa stvarnim prinosom
jer jagnjad ne daju vunu prvog prolea, tako da je stvarni odnos verovatnije jedna jedinica od svakih pet ovaca. Isto tako, paljivo je zabeleen podbaaj u iznosu koji je poslat, mada ne znamo kakva je administrativna akcija preduzimana ako je stado podbacilo.
Drugi problem koji postavljaju ove tablice jo nije u potpunosti
reen. Oko dve treine tablica belee jednostavno ime oveka koji je
odgovoran za stado - moda bi bilo prenagljeno nazvati ga pastirom"
u naem smislu rei - i za administrativno podruje u kome se stado
nalazilo. Ne smemo pretpostaviti da su se sva stada pripisana, recimo,
Fajstu nalazila stvarno na breuljku ili oko njega gde je bio sagraen
grad; administrativno podruje Fajsta pokrivalo je, verovatno, veliku
povrinu zapadne ivice ravnice Mesara. Ali otprilike jedna treina tablica ima jo jednu stavku u poetnoj liniji; to je muko ime obino, ali
186
MIKENSKI
SVET
187
POLJOPRIVREDA
stavki koje sadre drugo lino ime u genetivu srazmerno je mnogo vei
nego u Knosu. Ima samo etiri oveka ija se imena pominju u ovoj vezi: We-da-ne-u, A-ko-so-ta, A-ke-o i A-pi-me-de. Prva dvojica su nesumnjivo visoki slubenici, prvo ime je moda ima lavageta (v. str. 118);
druga dva su manje poznata, ali poslednje ime je svakako ime znaajnog zemljoposednika. Stoga bi izgledalo da oni nisu ba slubenici zadueni za rukovanje stadima, ve, kao u Knosu, osobe visokog ranga
kojima je dodeljena proizvodnja vune od nekog kraljevskog stada.
Koze su u Pilu popisane na istoj seriji tablica kao ovce. I one su
uvane na veoma slian nain, u velikim stadima i, mada, kako izgleda, nemamo nikakvih podataka o tome, moramo pretpostaviti da je
kostret vrlo mnogo upotrebljavana, kao i vuna; poreenja radi, pedesetih godina Grka je proizvodila preko 2.000 tona kostreti godinje.
U Knosu koza ima monogo manje nego ovaca, mada su pojedina stada esto velika; pominje se jedno stado od 230 koza (C 911.4), a
ima tragova i o priplodnim stadima (npr. C 7088). I koze su jedna od vrsta popisanih na tablicama na kojima je re o udaljenim podrujima
Krita. AU najzanimljivija je mogunost daje bio lovljen divlji jarac agrimi, koji je poreklom sa Krita. Jedna grupa tablica (Me) daje popis razliitih mesta na Kritu koja su kao porez davala koze, rogove i neidentifikovani artikl. Koze se dele na ra- koze i koze, od kojih su prve brojnije. Poto ra- koze stoje nasuprot enkama, to su, verovatno, mujaci, ali
mora biti daje skraenica imala svrhu da oznai neku drugu vrstu, jer
su mujaci oznaeni drukijom varijantom znaka (v. si. 52). Spajanje
fragmenata (C 7064) dalo nam je re agria, "divlji", koja se primenji" F KOZA
MUJAK
-J
ENKA
TJF RA-KOZA
vala i na mujake i na enke; re se oigledno ne javlja u mukom rodu, kao to bi se moglo oekivati. Ali uz ovu re ne ide specijalni oblik znaka za koze sa skraenicom ra.
Problem serije Me ostaje nereen. Postoji mogunost da ove ta-
188
MIKENSKI
SVET
blice belee proizvode lova ovih koza; ali moda su u pitanju samo koe, a ne same koze; i rogovi su oigledno predstavljeni proizvod. Divlja
koza ima izuzetno velike svijene rogove, koji su esto dugaki 70 cm. Ali
broj rogova nosi sa sobom jedan problem; mi bismo oekivali da svaka
ivotinja, mujak ili enka, da dva roga; meutim, ukupan broj rogova
nije nikada vei, a obino je za 10% manji od broja ra- ivotinja. Moda
moemo da objasnimo manji broj time to su neke ivotinje mogle imati oteene rogove, a moda rogovi enki nisu bili podesni za predvienu svrhu, ma koja da je. Ali jo uvek je tano da svaka ivotinja ima po
dva roga, tako da su cifre, ma kako gledali na to, suvie niske za inilac
2. Mogue je da je svrha za koju su rogovi traeni bila takva da su se mogli upotrebiti samo desni ili levi rogovi koji su imali suprotne zavoje.
Evans (1935, 832-6) je pomiljao da su ovi rogovi sluili za izradu lukova od nekoliko delova. Ima nekih arheolokih podataka o
ovom oruju, koje se pravilo umetanjem slepljenih komada roga izmeu sloja drveta da bi luk dobio veu elastinost. I danas je poznata takva vrsta lukova iz savremenog Egipta. Otuda su rogovi divljih koza
bili, verovatno, mnogo traeni za ovu svrhu. Na isti nain objasnio je
Evans nepoznati artikl; sve to moemo da kaemo o tom artiklu jeste da je predstavljen krunim ideogramom na kome stri jedno uvo,
i da je meren merom za teinu (v. si. 53). Teina u kilogramima iznosi
FI^
ROG
NEPOZNATI ARTIKL
uvek pola od broja rogova, osim na tablici koja daje ukupan zbir (Mc
4457), gde je, izgleda, pisar pogreio, ponavljajui broj 345 iz prethodnog reda umesto oekivanog 308. Kako je ovaj broj stajao neposredno ispred broja 208, lako je shvatiti zato je pisar pomislio da je to greka i tako prepisao pogrean broj na ovom mestu. Evans je dao sugestiju da je taj nepoznati artikal crevo koje se uotrebjavalo kao tetiva
za luk. Otroumna kao to jeste, ova teorija ne uzima u obzir sve inje-
POLJOPRIVREDA
189
STOARSKI PROIZVODI
Moemo da pretpostavimo da se meso jelo, mada verovatno,
kao i u kasnijoj Grkoj, samo u specijalnim prilikama, bar to se niih
klasa tie, na primer, kada se prinosila rtva. Moemo biti sigurni da
su rtve prinoene jer se u spiskovima religijskih darova nalaze i domae ivotinje, a postoje i ilustracije, kao ona na uvenom sarkofagu
iz Hagije Trijade, koja prikazuje svezano tele pripremljeno za klanje.
Mleko se dobijalo od krava, koza i ovaca; najvei deo mleka je,
verovatno, preraivan u sir, pa se tako i na spisku darova (PY Un 718)
pominje sir. O vuni i kostreti ve je bilo govora.
Meutim, ini se da su koe glavni stoarski proizvod. Ve je
pomenut zahtev za 234 govee koe, a imamo podataka o neemu to
bi mogle biti ovije koe. Ali na drugoj tablici iz Pila (Ub 1318) imamo neke indicije o tome za ta su se koe upotrebljavale. Tu se upo-
190
MIKENSKI
SVET
trebljavaju dve reci za kou; jedna {wrinos) koja verovatno znai sirova koa" i druga (diphthera) sa znaejem stavljena koa". Prva se
nikad ne oznaava imenom ivotinje i verovatno se upotrebljavala
iskljuivo za goveu kou. Druga se upotrebljava ili sama za sebe, kao
to i u engleskom re koa bez blie oznake obino znai goveu kou, ili sa nizom epiteta koji oznaavaju kozu, svinju i jelena. Neke govee koe opisane su kao crvene; i interesantno je primetiti da je komad crvene koe otkriven u mikenskoj grobnici. Ta koa se upotrebljavala za oglavlja, uzde i ostalu konjsku opremu za kola; zatim za tovarno sedlo, samare, remene i kaieve i za obuu - ta re je u klasino doba znaila sandale, ali je, verovatno, imala optije znaenje. Sirova koa se upotrebljava za remenje za obuu i za gornji deo tri para" cipela? I u Knosu nalazimo konjske naonjake napravljene od sirove koe. Kozja koa se upotrebljava i za pravljenje obue. Jelenska
koa bi bila suvie meka za tu svrhu i moemo samo da nagaamo za
ta se mogla upotrebljavati. U Pilu ima nekoliko podataka o jelenima;
to su, svakako, ulovljeni divlji jeleni, i ima jedna slabana potvrda u
terminu lovci"' jer ta re u grkom doslovno znai vodii pasa". Tako ovim okolinim putem moemo zakljuiti da su Mikenjani drali
pse. Ljubitelji maaka bie razoarani kad saznaju da do sada nismo
mogli nai tragove o ovoj neophodnoj ivotinji.
POLJOPRIVREDA
191
8. Zanat, industrija
i trgovina
Industrija je podesno poglavlje pod koje se mogu svrstati svi procesi proizvodnje koji su snabdevali mikensku privredu rukom raenim
artiklima. Moda je to suvie krupna re da se njome prikau delatnosti
drvodelja ili zlatara, ali neki zanati, kao to emo videti, bili su organizovani u takvom obimu da je potpuno opravdan naziv industrijski.
GRAEVINARSTVO
Nijedan posetilac Mikene ne moe a da ne bude impresioniran
ogromnim zidovima koji jo uvek, posle trideset i tri veka, stoje na svom
mestu, mada su delimino rekonstruisani (v. si. 55). Obim zidova iznosi
preko 1.100 m, a veliina kamenih blokova je tolika da su pozniji Grci,
sasvim razumljivo, zakljuili da su zidove izgradili divovi. Gornji luni
blok iznad ulaza u veliku krunu grobnicu poznatu kao Atrejeva riznica" teak je oko 100 tona (v. si. 56); kako su tako masivni blokovi postavljeni na mesto sa primitivnom opremom i snagom koju su davali ljudi i
volovi - to je predmet razmiljanja, mada bi trebalo primetiti da su graditelji Stounhenda (Stonehenge), u Engleskoj, izveli slian podvig otprilike u isto vreme. Ali mnogo je vee tehniko umee pokazano prilikom izgradnje mikenskih grobova. U Atrejevoj riznici" prenik odaje
je 14,50 m, a luk se die do visine od 13,20 m. Istina, Mikenjani nisu otkrili princip luka: svaki otvor morao je biti premoen ili monolitnim lunim komadom ili postupkom isputanja pri zidanju dok se otvor ne za-
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
195
krajeva. Postoje tragovi mikenskog zida s druge strane Istamskog moreuza, mada ne znamo da lije bio dovren. S druge strane, jasno je da
pilska palata, u svojoj poslednjoj fazi, nije bila utvrena i neizvesno je
da li je ranije imala ikakve fortifikacione bedeme, svakako ne onakvih
razmera kao Mikena ili Tirint. Krit zaudo nema utvrenja.
Stoga nije udo to na naim dokumentima nalazimo malo podataka o zanatima i graevinskom materijalu. Postoji jedna pilska tablica
9An 35) koje daje spisak dvanaestorice zidara - re doslovno znai graditelji zida" - koji e ii da zidaju na etiri razliita mesta, a sam Pil je
jedno od tih mesta. Ali nema nikakvog nagovetaja o tome ta su imali
da zidaju; s obzirom na mali broj, to je teko mogao biti pokuaj, u minut do dvanaest, da se obezbedi odbrana, pa ak i ako su zidari iskljuivo zanatlije strunjaci koji bi rukovodili neumenim lokalnim radnicima.
Doista, da je bilo tako_oekivali bismo da se napori usredsrede najpre
najedoQ-mesWTane da se poinju istovremeno na etiri mesta. Stoga
moemo da pretpostavimo da su to bili obini graevinski radovi.
Slina slika izgradnje obine kue, ili moda palate, javlja se na
drugoj pilskoj tablici (Vn 46), koja, sasvim nedvosmisleno, predstavlja spisak graevinskog materijala. S obzirom na brojeve, nije verovatno da je taj spisak nasumice raen; on, verovatno, nabraja svu grau
potrebnu za gradnju, a to mora biti neka vrsta male hale, moda karakteristinog mikenskog tipa poznatog kao megaron. Ba kao to bi
dananji spisak graevinskog materijala mogao da govori o slemenjai, rogovima, venanicama, stubovima nosaima, itd., moramo oekivati da je i mikenski spisak pun tehnikih termina, bez sumnje dovoljno razumljivih zidarima i drvodeljama tog perioda, ali nama teko
razumljivih, jer mnogi od tih termina ili nisu sauvani u klasinoj upotrebi, ili su, ako su i sauvani, mogli da promene znaenje.
Posle polomljenog zaglavlja, spisak poinje nizom od tri stavke, a
svaka stavka sadri re kapnis, dimnjak", i nabraja 12 greda, 4 krovne grede i 6 poprenih greda. Bilo je primedaba da se dimnjak nije mogao praviti od drveta zbog opasnosti od poara. Ali moramo imati na
umu d a j e mikenski megaron imao otvoreno ognjite u sredini i tako se
dimnjak sastojao od drvene konstrukcije u krovu, kroz koju je dim izlazio preko jedne zemljane cevi. Za ovaj detalj znamo zato to je profesor
196
sor Biegen otkrio mnotvo fragmenata grube grnarije sa dva takva ognjita u Englianosu. Kada je ove fragmente dao svome restauratoru za
grnariju, ovaj se podsmehnuo vredi li trudu rad na tako grubom materijalu. Bligen mu je rekao da produi i da vidi ta e iz toga ispasti. Tako
je restaurator paljivo sakupio i sastavio komade dok nije dobio, ne grubu posudu za kuvanje, kao to je oekivao, ve po dve cilindrine cevi
promera 65 cm i duine 50 cm. One su inile odvod za dim i na mestu ih
je morao drati komplikovani sistem greda. Rekonstrukcija palate pokazuje jednu vrstu gredica koje tre iz krova da bi drale kupu dimnjaka;
ono to je ovde popisano mora biti drvena graa dimnjaka. Da znamo
precizno znaenje tehnikih termina koje sam preveo kao razliite vrste
greda, mogli bismo da naslutimo strukturu te konstrukcije.
Obe sledee stavke su nejasne rei, ali brojevi 81 i 40 pokazuju
da su to sasvim mali predmeti. Zatim dolazi 23 (ili vie) zidanih sastavnica", ali kakvih, moemo samo da nagaamo, i 140 klinova ili zaglavica. Oni su katkada korieni u kritskom graevinarstvu da se teki slojevi gipsa privrste za zid. Zatim dolazi 6 greda koje su prikazane kao
grede za dovratke; poto termin moe da se odnosi i na gornji deo ragastova, to verovatno znai da su bila dvoja vrata, jer nema predmeta
sa brojem tri da oznai gornji deo ragastova. Sledea stavka je 2 neega, da li bi to mogli biti drveni pragovi? Sledea grupa nejasnih stavki
nosi brojeve 10,16 i 100. Najzad, imamo i stub sa nejasnom namenom;
dve krovne grede i 1 stubac. Vrlo je primamljivo pomisliti da poslednji
elementi pripadaju malom tremu; stub stoji izmeu dvoja vrata na unutranjem zidu, a stubac dri krovne grede sa spoljne strane. Neki arhitekti e bez sumnje, dokazivati da sam to pogreno shvatio, ali ako ova
veba inteligencije nadahne nekog da da bolje objanjenje drvene grae mikenskog megarona, onda u smatrati da sam neto postigao.
METALI
U upotrebi je bilo pet metala: zlato, srebro, olovo, bakar i kalaj, poslednja dva obino nisu koriena u istom stanju, ve u meavini sa deset procenata kalaja da bi se nainila bronza. Gvoe nije bi-
197
lo nepoznato, ali je bilo retko; to to Mikenjani nisu eksploatisali gvozdene rude Grke dolazilo je otuda to nisu imali tehnika umea. Tako je bronza sluila svim glavnim namenama za koje se troio metal, i
od nje su se pravila seiva za oruje i orue. Dobra bronza je bolja za
ovu svrhu nego siromano gvoe; tek sa napretkom tehnologije, kakva je uvedena u Grku posle kraja mikenskog perioda, moglo je da
se proizvodi dobro gvozdeno orue i oruje.
Ali mada je bronza igrala tako znaajnu ulogu u mikenskoj
Grkoj, ona je morala uvek biti relativno redak i skup materijal jer,
koliko mi znamo, u zemlji nema izvora ovih metala. Bakar se lako dobijao na Kipru, a jedna brodska olupina naena pored june obale
Turske reito pokazuje kako su se tovari metala prevozili preko mora. Doista, izgledalo bi da je ova laa prevozila grupu kovaa jer su sa
olupine izvaeni komadi metala koji teko da mogu da budu neto
drugo do otpaci. Ono to predstavlja zagonetku to je izvor kalaja. Jedan mogui izvor kalaja nalazi se u dananjoj ehoslovakoj, drugi u
Italiji, ili ak u Britaniji. Ali kako su bile potrebne samo male koliine, moda su postojali mali izvori koji su kasnije iscrpeni. Idejom da
je Grka uvozila dva metala, sa istoka i sa zapada, moe se objasniti
njen pogodan poloaj za razvoj metalne industrije.
Nae znanje o industriji bronze dolazi u celosti iz Pila; u Knosu su
zabeleeni predmeti od bronze, ali samo u Pilu imamo obavetenja o kovaima. Ovde imamo duge serije dokumenata sa spiskovima kovaa na
raznim mestima i o koliinama bronze koja im se izdaje. Jasno, dvor se
veoma brinuo da odri vrstu kontrolu nad zalihama, i kada je u Pilu metal izdavan kovaima da ga prerauju u predmete, voena je briljiva
evidencija o koliinama. Moe se pretpostaviti da su gotovi predmeti bili mereni prilikom preuzimanja kako bi se utvrdilo da nema manjka.
Svaka tablica u ovoj seriji (Jn) daje jedan toponim, spisak kovaa i koliinu bronze koja je svakom kovau izdata, i ukupan zbir; zatim
esto imamo spisak kovaa bez podataka o izdavanju bronze. Tako saznajemo ukupan broj kovaa u svakom mestu, kao i to koliko ih je bilo nezaposlenih; ovih poslednjih ima otprilike jedna treina. Meutim,
koliina izdate bronze je mala, jedan kova dobija 12 kg, ali normalno je 3 do 4 kg, a neki dobijaju samo 1,5 kg.
198
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
199
no kraljevstvu, jer bronza nije nikada bila jeftin metal i gde god je bilo mogue, upotrebljavane su zamene. Naravno, mogli bismo pogreiti mislei da su zanatlije radile sve vreme na svom zanatu; mogue je
da su oni obraivali zemlju i sebe ishranjivali. Ali ak i doputajui
ovo, izgleda neverovatno da je tako veliki broj zanatlija bio potreban
da zadovolji domae potrebe i stoga je mogue da je Pil imao viak
metalne robe za izvoz. Ako je bilo tako, a to je privlana teorija da bi
se objasnilo poreklo nekih bogatstava kraljevstva, onda je ekonomika
zavisila od prekomorske trgovine, jer su se i sirovine i gotovi proizvodi morali prevoziti morem. Svaki prekid trgovakih puteva bi, prema
tome, imao drastinih posledica za kraljevstvo.
Ipak su svedoanstva ovih dokumenata jasna. Postojala je
oskudica u metalu, jer inae ne bi bilo potrebno ovo briljivo racionisanje. Ova slika potvrena je jednim dokumentom (Jn 829) koji se ne
odnosi na raspodelu, ve na sakupljanje bronze. Ovaj dokument poinje dugom formulom koja potvruje da je to spisak doprinosa koji
treba da prikupe lokalni upravnici i njihovi izaslanici; oni treba da sakupe bronzu iz hramova za vrhove za koplja i dilite". Svrha prikupljanja je, prema tome, da se obezbede sirovine za industriju oruja;
to je jasan indicij da je Pil preduzimao mere da pobolja svoju borbenu snagu. Re prevedena sa hram" mogla bi isto tako da znai laa" - takvih dvosmislenosti ima u ovom dijalektu; ali ta je to bronza sa laa", i kako su upravnici okruga raspolagali sa njom. A k o prihvatimo prevod hram", moramo imati na umu da Mikenjani, koliko
mi znamo, obino nisu gradili zasebno hramove, ve su svoje religijske obrede obavljali u posebnim delovima svojih palata. Moemo s
pravom zameniti re hram" reju svetilite". Za upravnika svakog
okruga i njegove izaslanike moe se pretpostaviti da su imali svetilita
u svojim kuama. Predmeti posveeni bogu nisu bacani; ak i kada su
bili stari i nekorisni, nisu smatrani otpacima ve su uvani jedan dui
period. Kada je graen novi hram, zavetni pokloni iz ranije graevine
esto su zakopavani u temelje novog hrama i takve gomile snabdevale su arheologe bogatim riznicama. Mikenske slonovae sa Del potiu, verovatno, iz ostava ove vrste. Tako se moe pretpostaviti da su se
u svetilitima nalazile velike koliine bronzanih predmeta esto i bes-
200
BRONZA
ZLATO
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
201
Jedan krag (Ta 711,3) opisan je kao kraljiin, enski, vologlav, spiralan". Moemo li zakljuiti da je prizor na kragu predstavljao ene
pred kraljicom (koja je sedela na prestolu?) izmeu oboda od volovskih glava i spirala? est velikih bakraa na tronocima su svakako napravljeni od bronze; svi osim jednog predstavljaju kritski rad", mada
to ne mora da znai nita vie do da su ih nainile kritske zanatlije, i
nema potrebe da pretpostavljamo da su uvezeni sa Krita. Jedan ima
epitet koji se lepo moe prevesti sa kozji"; postoji sugestija da se taj
epitet odnosi na praksu dekorisanja oboda velikih posuda malim ivotinjskim glavama dodatim sa spoljne strane; ili su, moda, kozje glave
predstavljale dodatak rukama? Jedan bakra opisan je recima sa
jednom nogom", a drugi recima sa izgorelim nogama". To pokazuje
da su ove posude, ak i kad su bile oteene, smatrane dovoljno vrednim da budu briljivo inventarisane, pa prema tome nisu mogle biti
glinene. Sudovi zvani dipas bili su, izgleda, oveliki krazi a ne ae za
pijenje, na ta upuuje klasina re depas; ovde imamo re koja je vremenom promenila znaenje, ali su jo uvek ostali tragovi starog znaenja ako se potrudimo da ih potraimo. Ove posude javljaju se u dve
veliine i mogu imati tri ili etiri ruke, ili nijednu.
Nikako nije jasno da li su i druge ovde popisane sprave (Ta
709) od bronze. Spisak ukljuuje grablje, dva para maica i dva mangala. Bronzani predmeti ove vrste retko su sauvani, jer nije bilo razloga da se stavljaju u grobove. Tu se javlja i izvestan broj rei ije je
znaenje nepoznato ili sporno.
Mi znamo, naravno, da se od bronze pravilo oruje i svako orue koje je imalo seivo. Manje se moglo oekivati da se bronza upotrebljava i za pravljenje odbrambene opreme, ali otkako je u Dendri
(Dndra) otkrivena kompletna odbrambena oprema od bronze, ne
treba da se udimo ako se tablice odnose i na ovako korienu bronzu. O pojedinostima o oruju i odbrambenoj opremi raspravlja se u 9.
poglavlju (str. 220-235). Bronza je upotrebljavana i za spojeve na tokovima kola; tanke trake od bronze koriene su, verovatno, da ojaaju spojeve izmeu toka i oboda. Jedan par tokova opisan je jednostavno recima od bronze"; kako se taj par navodi iza nekoliko pari opisanih kao bronzom okovani", to mora da se odnosi na neto
202
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
203
U Pilu imamo dug, ali, na alost, oteen spisak davanja u zlatu (JO 438). Jasno je, izgleda, da su to davanja, jer pojedine stavke
stoje u nominativu, dok se za raspodelu obino upotrebljava dativ; gotovo polovinu stavki ima jedan kontrolni znak" u obliku malog krsta,
koji verovatno pokazuje da je u tim sluajevima zlato primljeno. Zaglavlje je potpuno izgubljeno, osim poslednje rei koretr, upravnik"
(v. str. 120). Devet stavki sadre istu titulu; u dva sluaja imamo prokoretr ili ef izaslanstva". Tri oveka imaju rang mo-ro-qa onaj koji dri deo", sudeonik; jedan je guasileus ili poglavar". Ali u nekoliko sluajeva antroponim ili titula zamenjeni su toponimom; izgledalo
bi da je upravnik reprezentovao mesto. Na slian nain neka lina
imena, koja se ovde javljaju, mogu se identifikovati sa drugih dokumenata. Nedwts je zapovednik jednog od severnih sektora, i bio je
verovatno upravnik okruga; za njim ide Ekhemds, koji je prvi od
njegovih potinjenih na spisku obalske strae, i mogao je biti njegov
izaslanik. Ovde, isto tako, sreemo Augewasa, oveka koga je kralj
imenovao kao da-mo-ko-ro (v. str. 124). Jasno je da su davaoci na
ovom spisku visoki slubenici iz redova lokalnog plemstva. Nije mogue identifikovati ni kralja niti bilo kog slubenika sa dvora. Od imena najveeg davaoca, kojim spisak poinje, sauvan je samo jedan
znak, ali se re ne moe rekonstruisati ni kao kralj, ni kao lavaget, niti kao njihova imena, E-ke-ra2-wo ili Wedaneus.
Iznosi zlata variraju od 62 gr do 1 kg; najea cifra je 250 gr. Ukupan zbir sauvanih iznosa je oko 5 kg i, sa dopunom za cifre koje nedostaju, verovatno ne prelazi 6 kg. Ali i to je veoma velika koliina za metal koji je uvek morao biti redak; u kraljevstvu su se, izgleda, proizvodile samo male koliine, i verovatno je uvoen. Na koji nain su slubenici stekli toliko zlata i u kojim okolnostima je dvor mogao da trai takav
doprinos? Izgleda sasvim neverovatno da je zlata bilo tako mnogo da su
se mogle svake godine prikupljati tolike koliine. Stoga smo prinueni
da zakljuimo da je to bio izuzetan danak. Lokalni slubenici mogli su
da poseduju zlato u obliku ploica ili nakita; ili, analogijom prema rekviziciji bronze, o kojoj je ve bilo rei, mogli su, moda, da je nau u svetilitima hramova koji su bili pod njihovom kontrolom. Ali takvo ubiranje moglo se prihvatiti samo pod sasvim izuzetnim okolnostima.
204
Izgleda, prema tome, jasno da u ovom dokumentu imamo drugi indicij o nevolji koja je zadesila Pil u vreme nastanka tablica. Ali
svrha ubiranja nije jasna. Bronza se mogla sakupiti za izradu oruja;
zlato nije od koristi za vojne svrhe, osim kao sredstvo razmene. Zlato
je moglo biti potrebno bilo za finansiranje trgovake misije poslate da
odnekuda nabavi oruje, bilo ba kao Danegeld", za otkup od potencijalnih napadaa.
Osim ovog, zlato se javlja u opisima posua ili ukrasnog nametaja. U Knosu re za zlato javlja se i na jednoj, na alost, nepotpunoj
tablici koja ima piktogram jedne sasvim specijalne vrste posua; tu
imamo dva primera posude koja bi morala biti takozvana glava bika" (v. si. 59), riton, posuda za libacije u obliku glave bika. Primerci od srebra poznati su i iz Knosa i iz Mikene i oba su, verovatno, imali rogove od drveta prekrivenog zlatnom folijom (v. si. 60). Oteeni
natpis pominje rogove" (ke-ra-a). Zlato se, meutim, pominje samo
u sauvanom tekstu u vezi sa aom tipa poznatog preko zlatnih primeraka naenih u Vafiju (Vphio), u Lakoniji; prethodna re je nepotpuna, ali bi mogla da znai neto kao pokriven".
Na spisku posua razliite vrste u Pilu (Tn 996) znak za zlato
prethodi piktogramu neke posude ije je ime nejasno (po-ka-ta-ma);
broj je samo jedan, ali iza njega ide drugi koji oznaava bronzu, i takvih ima tri. Prethodna stavka, moda drugi riton, takoe je, moda,
imao znak za zlato kao prefiks. Jedna stavka u prethodnom redu pokazuje sedam kraga od bronze i moda je iza nje ila stavka sa slinim
krazima od zlata.
Ali na uvenoj tablici s religijskim darovima (PY Tn 316, v. str.
139) zlatne posude se javljaju u veem broju. Ovde imamo trinaest zlatnih pehara, neke jednostavne, neke sloenije izraene i sa drkama. U
palati je naen samo mali komad zlata, jer je palata oigledno bila uspeno opljakana pre nego to je zapaljena; ali jedan neopljakan tholos,
grob u Peristeriji (Peristeri) severno od Kiparisije, dao je nekoliko
zlatnih posuda koje se sada mogu videti u Muzeju u Hori. O upotrebi
zlata za intarzije bie govora kasnije (str. 209). Zlatari se pominju samo
jednom; na meovitom spisku zanatlija u Pilu (An 207), koji obuhvata
grnare, graditelje lukova i sarae, javlja se i grupa od etiri zlatara.
ZANAT,
I N D U S T R I J A ,T R G O V I N A T14
206
NAMETAJ
Druga serija tablica iz Pila, poznata kao tablica sa nametajem" (Ta) predstavlja, moda, najuzbudljiviji spisak skupocenih predmeta. Svrha spiska nije jasna i pored udesno jasnog zaglavlja: 2 ke-qi-ri (antroponim) je sledee stvari video kada je kralj naimenovao Auqewasa za da-mo-ko-ro (titula)". To znai da je spisak nestao
kao rezultat inspekcije, ali nije reeno gde su uvane sve ove stvari.
To, svakako, nije bio nametaj iz soba jer nedostaju, na primer, kreveti. L. R. Palmer je re koja je gore prevedena sa naimenovao" preveo sa sahranio"; to je teko ali teoretski je mogue, i on je tu zbirku
predmeta identifikovao kao sadrinu jednog tholos groba, koji je ponovo otvoren za drugu sahranu, ali je ubrzo ukazano na injenicu da
nijedan poznati grob u pilskom podruju nije toliko veliki da bi svi ovi
predmeti mogli da stanu unutra, a spisak sadri i predmete kojih nema ni u jednom mikenskom grobu, koji je naen neopljakan. Najbolje objanjenje je da ovde imamo sadrinu skladita za koje je slubenik bio odgovoran. To bi objasnio neobian broj predmeta i injenicu da su neki predmeti oteeni, to je izriito zabeleeno.
Spisak poinje zbirkom posua razliitih vrsta, o kojima je ve
bilo rei u poglavlju o bronzi (str. 200), jer je materijal od koga su nainjeni najverovatnije bronza. Spisak zatim prelazi na nametaj u
uem smislu, to jest na stolove, stolice sa naslonom i bez naslona. Stolovi su oznaeni reju koja oigledno predstavlja stariji oblik klasine
rei trapeza, ali novi oblik ne reava problem etimologije ove rei.
Drugi deo oigledno je u vezi sa reju koja znai stopalo"; obino se
mislio da prvi deo predstavlja redukovani oblik broja etiri", ali tekoa je ovde u tome to su u starije doba stolovi ee imali tri nego
etiri noge, jer stolovi sa tri noge vre stoje na neravnom podu. Re
kojom se oznaava stolica je ona ista re od koje je na kraju krajeva u
engleskom izvedena re tron"; to svakako nisu bile obine stolice,
ve kraljevska poasna sedita, to dokazuje fino izraena dekoracija.
Stolice bez naslona ine u nekim sluajevima parove stolica sa naslonom, ako su bile obine amlice, ali poto njih ima znatno vie nego
stolica sa naslonom, znai da su se mogle koristiti i za sedenje.
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
207
208
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
209
TKANINE
Sada prelazimo na predmet o kome imamo mnogo dokumenata, mada nisu laki za tumaenje: to je teksilna industrija. Jasno je da se
i u mikenskoj Grkoj, kao i u svim antikim drutvima, vuna prela u niti i tkala u tkanine. Ali ovde nas ne zanima obina svakodnevna proizvodnja tkanine. Kraljevski arhivi pokazuju specijalno interesovanje za
210
ovaj predmet, i moramo zakljuiti da ove tkanine nisu svakodnevna roba, ve specijalni proizvodi namenjeni bilo kraljevoj porodici i dvoru
ili, to je vrlo verovatno, izvozu. Mikenski izaslanici, predstavljeni na
egipatskim spomenicima, donose, meu svojim darovima, i mnogo
tkanina; ovi darovi su u egipatskim izvorima prikazani razmetljivo kao
danak", ali su to, verovatno, samo uobiajeni pokloni. Ne moemo da
zamislimo da su to bile obine tkanine; to su morali biti fino izraeni
proizvodi sa ukrasima, kakvi se obino nisu mogli dobiti u Egiptu.
Tekoe uglavnom nastaju zbog tehnikih termina koji su ovde
upotrebljeni. Tehnika proizvodnje ovih luksuznih tkanina teko je mogla da se sauva kroz Mrano doba posle mikenske propasti, pa zato
nije udno to se ovi termini nisu upotrebljavali i dalje u klasinom periodu. Malo-pomalo, meutim, ovi termini poinju da bivaju jasniji,
uglavnom zahvaljujui briljivijim istraivanjima D. T. Kilena. Drugu
tekou predstavlja izuzetno fragmetarno stanje knoskih tekstova na
koje se oslanjamo za gotovo sve pojedinosti oko tekstila, jer u Pilu imamo samo pregrt kratkih tekstova koji se odnose na ovaj predmet. Mikenske tablice na kojima je re o vuni dokazuju, u najmanju ruku, da
su tu prilike bile sline, jer se neke rei tamo ponovo javljaju.
U vezi sa tekstilnom industrijom u Knosu, zanimljiva je injenica koliki se stepen kontrole ostvaruje iz centra. Kada se vuna od
ovaca u tom podruju prikupi u Fejstu, koliine se briljivo belee na
glinenu ploicu 50 kilometara dalje, u Knosu. Tu, takoe, nalazimo
podatke koji utvruju da je toliko i toliko vune izdato enama Fajsta"; i podaci su, tokom vremena, pokazali da je primljena gotova
tkanina. Vuna, oigledno, nije stvarno noena u Knos pa slana natrag
u Fajst, ve su svi detalji operacije pedantno zabeleeni u Knosu. Mora biti da je postojala dobra kurirska sluba da obezbedi sakupljanje
informacija u centru.
Pojedinosti o raznim vrstama proizvedenog tekstila suvie su
tehnike prirode za knjigu ove vrste, i D. T. Kilen ima nameru da o njima nairoko raspravlja u jednom buduem radu. Imamo utisak da su se
izvesni gradovi specijalizovali u pojedinim vrstama proizvoda. U nekim
se tkala tkanina, drugi su pravili dekorativne elemente koji su zatim
aplicirani na tkaninu. ene u ovim razliitim slubama su dobijale svo-
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
211
je sledovanje iz kraljevskih skladita, i to nagovetava da nisu bile slobodne radnice, ve vrlo verovatno robinje, mada se zakonska sadrina
ovog termina mora zaboraviti kada je u pitanju mikensko drutvo.
Radna snaga je najbolje dokumentovana u Pilu, u dvema velikim serijama tablica koje su ve opisane (str. 126). Sada moramo da
usredsredimo panju na identifikaciju strunih termina, koji se upotrebljavaju pri opisu grupa ena. Ovde nemamo drugog putokaza se m
isto etimolokog traenja odgovarajuih grkih rei; nekakvu mogunost provere prua nam samo injenica da su svi zanati, izgleda,
skromni, i da se dele na dve kategorije. Te dve kategorije su domaa
i industrijska. Kao primer za domae mogu da poslue: meljaice ita,
uvarke kupatila, slukinje, pa-wo-ke, termin koji sam preveo izrazom
devojke za sve" (Chadwick, 1967a). Postoji i jedna interesantna grupa koja se zove nadniarke", ali da li su to bile slobodne ene u pravom smislu ostaje i dalje pod sumnjom, jer se i one, izgleda, tretiraju
kao i sve druge to se tie sledovanja.
Industrijski sektor bavi se iskljuivo tekstilom; dva termina koja se upotrebljavaju moraju imati znaenje radnice na vuni i radnice
na lanu. Proizvodnja lana bie kasnije predmet razmatranja, ali tamo
gde materijal nije specifikovan mogli bismo da zakljuimo da je verovatno u pitanju vuna. itamo o preljama, grebenarkama, tkaljama, ali
vei broj grupa nosi imena koja se mogu povezati sa specijalnim vrstama tekstila ili proizvoda. Na primer, neke se zovu proizvoake traka za glavu", a to je re koju nalazimo ponovo u vezi sa konjima; te
trake, meutim, mogle su se praviti i od tkanine, i to za ljude, one su
svakako bile vezene ili na drugi nain ukraene. Jedna vrsta tekstila
koji se pravio zvala se te-pa\ ta se re ne moe identifikovati sa poznijom grkom rei, mada veoma lii na te tapes tepih"; vana je stoga
to je Kilen dokazao da je za izradu ove ta-pe bilo potrebno vrlo mnogo vune, pa je, prema tome, morala predstavljati neku vrstu tekog
pokrivaa. Neke ene su se specijalizovale u pravljenju o-nu-ke (to je
oigledno grka re za nokte", ali je ovde upotrebljena u tehnikom
smislu, za neku vrstu dekoracije koja se aplicirala na tkaninu). Druge
se zovu a-ke-ti-ri-ja, i to je termin koji ima nekoliko moguih interpretacija, ali je Kilen dokazao da to mora biti asktriai, sa znaenjem
212
LAN
Velika grupa tablica u Pilu bavi se proizvodom koji je oznaen
silapskim znakom SA. Kao to znamo na osnovu drugih sluajeva, ove
oznake ne moraju nuno biti skraenice grkih rei, nego su, izgleda,
preuzete iz lineara A. Zato nema razloga da se misli da je SA oznaavalo grku re za ovaj proizvod. Na sreu, jedan dokument (Nn 228)
ima spisak stavki SA sa zaglavljem koje ukazuje da popisane optine
nisu ispunile obavezu da daju linon, a to je grka re za oba znaenja
lan" i laneno platno". Kako su neke robinje opisane kao lineiai,
radnice na lanu", morala je postojati neka sirovina na kojoj e raditi. Na taj nain bi se glavna serija (Na) mogla objasniti kao beleenje
podataka o proizvodnji lana sa podruja gde je gajen. Ova identifikacija - da SA oznaava lan - izgledala mi je nesigurna sve dok nisam
otkrio da su se i u novije vreme, na jugozapadnom Peleponezu, gajile
ZANAT,
INDUSTRIJA, TRGOVINAT
213
214
stan. Ono to nas ovde iznenauje jeste injenica da procena i sakupljanje nisu bili decentralizovani, tako da e biti pomenuto samo esnaest administrativnih okruga, ali e svako proizvodno podruje biti
tretirano posebno. Oekivali bismo da su za sakupljanje bili odgovorni lokalni guverneri, kao to je svakako bio sluaj sa meovitim poljoprivrednim proizvodima zabeleenim na tablicama sa oznakom Ma. U
malom broju sluajeva toponim na tablici koja se odnosi na lan je ime
jednog administrativnog okruga; u ovim sluajevima to se verovatno,
odnosi na zemlju koju je zauzimalo samo naselje, a ne na celi okrug,
jer veina ovih toponima inae nije poznata. Tablice su prvobitno bile rasporeene u dve korpe, jer imamo dve tabice koje pokazuju zbir,
(Ng) i one nose imena dveju provincija na koje je kraljevstvo podeljeno. Ali nema naina da se toponimi uloe u odgovarajui dosije, osim
za mali broj sluajeva koje moemo da lociramo na osnovu drugih podataka. Deo jedne od tablica na kojoj se nalazi zbir, i to ba onaj gde
su brojevi, odlomljen je, tako da ne moemo da procenimo koji je deo
podataka sauvan. Ukupan broj za Ovostranu provinciju, koji je potpun, iznosi 1239 jedinica ili oko 37 tona, ako je gore predloeni proraun taan. Ukupna koliina za Onostranu provinciju je manja; minimum iznosi 200 jedinica, ali ako uzmemo u obzir oteene i izgubljene tablice, mogli bismo ukupan iznos da poveamo do 899.
Tablice se mogu, u osnovi, podeliti na dva tipa, one sa jednom i
one sa dvema ili vie stavki koje se odnose na lan. Prvi tip obino sadri toponim iza koga sledi znak SA i broj. Izgleda da to znai da je selo
ispunilo Svoju normu. Katkada su dodate kratke beleke. Drugi, sloeni tip, slian je prvom, jednostavnom tipu, ali ima jednu dodatnu stavku: da je toliki i toliki broj jedinica mere slobodan", odnosno nije
predat". To je, prema tome, oslobaanje od jednog del obaveze u odnosu na prvobitno razrezano davanje; znaajno je da, ako dodamo ovu
olakicu" prvoj stavki, obino dobijamo okrugli broj; na osnovu toga
moemo da zakljuimo da prva stavka oznaava stvarno isporuenu a
ne razrezanu koliinu. Nije jasno zato su olakice" iskazane dvema
razliitim formulama, jer u tablicama koje daju ukupnu koliinu postoji samo jedna dodatna stavka sa zaglavljem nije predato". Ove dve
formule ne mogu se odnositi samo na razliku izmeu onoga to nije
215
216
e vlakna. To je moglo da traje ceo mesec, a ak i u Meseniji nema toliko vode da bi sav lan mogao biti namoen odjednom. Sasvim je mogue da je vlakno sakupljano i odnoeno u centre proizvodnje poetkom sledee godine; kada se jednom namoi i osui, vlakno se dosta
dobro dri. Mi znamo da je u Pilu i drugom gradu Ovostrane provincije bilo grupa ena koje su se zvale radnice na lanu; ali izgleda da je
najvie tih ena bilo u Leuktru (Leuktron), glavnom gradu Onostrane
provincije; tu ih je zabeleeno najmanje 28, plus dve grupe iji taan
broj ne znamo. Kako je proizvodnja u Ovostranoj provinciji bila vea,
moda je to stvar sluaja to tu imamo manje ena za koje se izriito
kae da pripadaju ovoj vrsti radnica.
Izgleda da nemamo nikakvih podataka o stvarima koje su od lana
izraivane u Pilu. Lan je, naravno, vaan za jedra i uad, kao i za odeu.
Ima razloga da se misli da je lan upotrebljavan i za pravljenje oklopa.
TRGOVINA
Proizvodnja, bilo poljoprivredna ili industrijska, mora stajati
u ravnotei sa potronjom, ili se viak mora izvoziti. Na osnovu ovako oskudnih podataka kakve mi imamo, vrlo je teko, u ovoj vrsti
privrede, proceniti kolika je bila domaa potronja; ali izgleda da
moemo mirne due pretpostaviti da je proizvodni kapacitet industrije bronze u Pilu, sa svojih 400 radnika, bio daleko iznad potreba
zajednice. I proizvodnja lanene robe mogla je da prevazilazi lokalnu
potranju; i ako je pilsko podruje bilo najpodesnije u Grkoj za gajenje lana i proizvodnju lanenih stvari, onda je svakako postojala potranja za ovim proizvodima u drugim delovima Grke. Poljoprivrednih vikova moralo je biti i u Knosu; zabeleene koliine nekih
zaina vrlo su velike pa su neki zaini moda i izvoeni. U narednom
periodu imamo, izgleda, podataka o upovima sa drkama u vidu
uzengije koji su pravljeni na Kritu a naeni na kopnu, i koji su morali biti sudovi za izvoz, verovatno maslinovog ulja. Za vreme mikenskog perioda sudovi pravljeni u Grkoj putovali su sve do june
Italije, Levanta i Egipta. Tako, iako nismo u stanju da odredimo ko-
ZANAT,
INDUSTRIJA,
TRGOVINAT
217
218
u takvom kontekstu. Identifikacija ove rei je teka, jer, mada u grkom postoji re onos sa znaenjem ", mi bismo, na osnovu uporedne indoeuropeistike, oekivali da mikenski oblik glasi wnos. Naravno, po sredi moe biti i pogrena asocijacija slinih rei u srodnim
jezicima. Ovaj tekst odnosi se na o-no, koje se sastoji u penici i smokvama, standardnim elementima sledovanja u Pilu za pletilje mrea i
tkalje. Zatim dolaze dve stavke koje se, izgleda, odnose na neku finu
vrstu tkanine, potom sledi znak kojim se, verovatno, oznaava neka
vrsta tekstila i, neposredno iza toga, koliina ita. Teko je shvatiti ta
ovo znai sem ako ito nije u izvesnom smislu mera za vrednost tekstila. teta je to je itanje ove tablice gotovo u celosti nesigurno, jer
izgleda da je tablica jedinstvena.
Ima, meutim, i drugih tekstova u kojima se javlja re o-no, i ovde isto tako dobijamo utisak da je zabeleena neka vrsta razmene. Dva
puta se javlja izraz tu-ru-pte-ri-ja o-no (PY An 35.5; Un 443.1), gde je
prva re verovatno stniptris (klasino stypt-, cf. englesko stypic)
stipse". Stipsa se uvozila u Grku, naroito sa Kipra, i verovatno se
najvie upotrebljavala kao sredstvo koje daje postojanost boji pri bojenju. U svakom sluaju, iza tog izraza sledi spisak robe: 6 kg vune, 4 koze, 3 komada nekog tekstila, 288 litara vina i 384 litara smokava najednom mestu, 30 kg vune i 10 komada tekstila na drugom. Moglo bi se, izgleda, s razlogom zakljuiti da ova roba predstavlja cenu" plaenu za
stipsu. Re o-no upotrebljava se na slian nain na nekoliko mesta u
Knosu i Mikeni, gde se kao roba javlja ili maslinovo ulje, ili vuna. Ali
zanimljiva je injenica da je na tri knoske tablice (Fh 347, Fh 361, Fh
372) ime lica koje je umeano u ovu transakciju isto kao na jednom pilskom primeru (Un 443.1). Oigledno nije u pitanju isti ovek, i to moe biti prosta koincidencija; ali to ime glasi Kuprios, to znai Kipranin". Moda to nije lino ime nego ba opisuje tog oveka kao oveka
sa Kipra"? Ako je tako, to bi bila dokumentarna potvrda onoga to sasvim dobro znamo iz arheologije - da su Mikenjani trgovali sa Kiprom;
i, kao to je gore spomenuto, stipsa i bakar bili su izvoeni sa Kipra.
Paralele sa bliskoistonim kraljevstvima navode, isto tako, na
pomisao da u nemonetarnoj privredi postoji tenja da trgovina postane monopol drave. Kralj Pila ili Knosa mogao je, jednostavno, da
219
9. Oruje i rat
Otkrie mikenskih arhiva podstaklo je fantastine nade da bismo jednog dana mogli naii na model laa u Aulidi za pohod protiv
Troje, ili na zapovest za napad Sedmorice protiv Tebe. Ali bilo bi zaista izvanredno da je neto te vrste sauvano na glini, jer nae tablice
su samo svakodnevne beleke iz kratkog perioda pre pada palata. Samo u Pilu ima nekih nagovetaja koji, mislim, mogu biti u vezi sa nesreom to je nailazila.
Minojsko drutvo na Kritu bilo je, izgleda, relativno miroljubivo; vojnike scene nisu uobiajene u umetnosti, i poslednje freske sa
Tere koje prikazuju redove naoruanih trupa i flotu ratnih brodova sasvim su neuobiajene (v. si. 62). Nijedan minojski grad, izgleda, nije bio
utvren. Ali sa dolaskom Grka na Krit u drugoj polovini XV veka nastala je promena u miroljubivom liku drutva. Arheolozi su bili najpre
zbunjeni kada su otkrili grobove iz ovog perioda, u blizini Knosa, koje
su nazvali "ratniki grobovi" zbog oruja i odbrambene opreme koju
ORUJE
I RAT
221
ODBRAMBENA OPREMA
Jedan fini bronzani oklop naen je nedavno u jednom mikenskom grobu u Dendri, u Argolidi. Ali mnogo oklopa je, verovatno,
pravljeno od koe ili debelog lanenog platna pojaanog, po svoj prilici, metalnim delovima (v. si. 64). Nekoliko slojeva debelog lanenog
platna je iznenaujue dobra zatita protiv udarca maa, a noenje
metalnog oklopa leti u Grkoj mora da je bilo krajnje neudobno; zato nije udno to su ratnici esto predstavljani polugoli. U jednom od
kopanih grobova u Mikeni naen je fragment lanenog platna u raznim
debljinama. Jedan dokument iz Knosa (L 693) govori o finom lane-
222
nom platnu" oigledno za tuniku (khitn), ali kraj stavke glasi jedan
kilogram bronze"; drugi red se isto tako odnosi na opremu za tuniku
(epikhitnia): jedan kilogram bronze". Sasvim je mogue da je bronza
ovde jedinica razmene, ali je mnogo verovatnije da je pomenuta tunika" lanena odea pojaana prilinom koliinom bronze; slina koliina metala odlazi za opremu za tuniku" ili ova re moda oznaava
gornju odeu koja se nosila preko tunike, a moda i pojaani gornji
deo koji je imao za cilj da zatiti ramena i gornji deo ruku.
Jedna interesantna ali nepotpuna serija (Sk) iz Knosa govori o
oklopu sa vie pojedinosti, ali nema podataka o upotrebljenom materijalu. Tu se nalazi jedna kaciga (korus), etiri sastavna del kacige
(metalom pojaane ploice od koe ili pusta?), dva titnika za obraze;
dva qe-roj, dva titnika za ramena i nepoznat broj nekakvih ostalih sastavnih delova opreme. Red kojim su ovi predmeti nabrojani sugerira
da neprevedena re qe-ro2 znai nekakav titnik za ruke", mada drugi u tome vide dve ploe koje ine oklop tipa ljuture jastoga.
224
jednom napisana. Za svaki oklop se kae da ima dvadeset velikih i deset malih delova opreme" (ploica?); i, kao u Knosu, etiri del
opreme" dodata su kacigi, zajedno sa dva titnika za obraze. Kacigu
nije teko zamisliti ako su etiri ploice oblika latice upotrebljene da
se savlada tekoa pri proizvodnji kupastog bronzanog predmeta; a
titnici za obraze bie prikaeni za njegovu ivicu. Ali mnogo je tee
predstaviti oklop tipa krljuti". tavie, u etiri od jedanaest sluajeva broj je neznatno vei: dvadeset dve velike i dvanaest malih ploa.
ORUJE
I RAT
225
le jednu stranu skice koju pokazuje ideogram. Ako su ploe nepravilno rasporeene i razlikuju se veoma po veliini i obliku, prihvatljivo
je gotovo svako reenje; ali ako su u osnovi sline po veliini i obliku,
doputajui samo dve pomenute veliine, problem se mora detaljnije
razmatrati. Verovatno je da 10 predstavlja dva reda po pet da bi odgovarao broju od pet malih. L. R. Palmer (1963, 333) je predloio da
se brojevi 11 i 6 objasne kao da se odnose na delove za ramena; ali ideogram dosledno, u svim sluajevima, pokazuje rukave, a argument o
slinom obliku i veliini mora biti protiv ovog predloga. Pre bismo
mogli oekivati da su brojevi rasporeeni ovako: 5 + 6 + 6. Palmer je
sugerisao da je 15 ploica bilo rasporeeno u pet horizontalnih redova po tri ploice, po dve velike sa strane i jedna mala u sredini. Ali
ovaj raspored, pored toga to stvara dodatne tekoe dodavanjem
ekstra ploica, nema, izgleda, ni neko posebno opravdanje. injenica
koju Palmer navodi da je ideogram tunike sa knoskih Sc tablica esto
podeljen na pet horizontalnih traka mora se suprotstaviti injenici da
pilski ideogram ima esto tri horizontalne trake, mada je crte katkada tako nemarno uraen da i zakljuci moraju biti nepouzdani. Ako
226
U mikenskoj umetnosti ima mnogo slika titova koji su oigledno pravljeni od govee koe i pojaani metalnim ispupenjima. Velika slika osam titova" iz ranijeg mikenskog perioda kasnije je esto
sluila kao dekoracija, kao na uvenoj freski sa titovima u knoskoj
palati. Ipak izgleda da nema podataka o titovima na naim tablicama.
Postoje govee koe, ali one su, koliko se moe rei, imale druge namene. Nema ni ideograma koji lii na tit, niti ijedne rei koja bi se
mogla podudarati sa klasinim ili homerskim recima za razne vrste titova. A k o ostavimo po strani obavetenja koja imamo o oruju i odbrambenoj opremi, zbunjujua je injenica da na dokumentima nema
titova. Sasvim je mogue da se titovi skrivaju iza nekog konvencionalnog ideograma koji nismo uspeli da prepoznamo; ali kako se sve
veem i veem broju serija tablica moe odrediti funkcija u arhivima,
ovo izgleda sve manje verovatno. Moemo samo pretpostaviti da palata nije davala tu opremu svojim trupama; stvarno, nije neverovatno
da se obian peak morao sam pobrinuti za svoje oruje a da je oruje koje se nalazilo u arsenalu palate bilo namenjeno samo oficirima.
BORNA KOLA
Mikenski ratnik, ma kako dobro naoruan bio, nije potpuno
opremljen bez sredstava za kretanje. Otuda potreba za transportnim
sredstvima za teko naoruane borce, mada moramo pretpostaviti da
se vea masa regularne vojske kretala peice. Upotreba velikog broja
kola u borbi, to je bila praksa tadanjih suseda Mikenjana, na primer,
Hetita, teko se mogla ostvariti u veem delu Grke, jer angaovanje
takvih snaga zahteva ravne povrine na kojima nema prepreka u vidu
drvea ili reka. Takva taktika mogla se primenjivati na odgovarajuem terenu, ali u oblastima kao to su Mesenija ili Krit kola su mogla
da slue samo za transport ili, moda, kao simbol prestia.
Mikenska borna kola predstavljena su na mnogim knoskim tablicama i esto se mogu videti na umetnikim slikama, i to i na freskama, kao to je, na primer, pilska slika dvojice ratnika na kolima (v. si.
69), a isto tako i na mnogobrojnim scenama na vazama. Kola su se sa-
stojala od lakog rama, verovatno sa pletenim stranama i prednjim delom, sa fiksiranom osovinom na kojoj su bila montirana dva toka sa
etiri paoka. Obino su ih vukla dva konja, a kosturi konja pokazuju
da je rasa konja koja je tada bila poznata u Grkoj bila veoma mala i
teko da je bila vea od etlandskih ponija. Slina rasa poludivljih
konja sauvana je do dana dananjeg na srednjeegejskom ostrvu Skiru, i moda ne zvui sasvim fantastino ako kaemo da u njima vidimo potomke ove antike rase. To to nema konjice, i pored svedoanstva da su se konji mogli jahati, svakako dolazi otuda to ovi konji nisu bili dovoljno snani i izdrljivi. Meutim, dva konja koja vuku laka
kola mogla su, na odgovarajuim putevima, da tre brzo, mada vonja
nije mogla biti udobna.
Na osnovu injenice da su postojala borna kola mogli bismo zakljuiti da su postojali i putevi kojima su kola mogla da idu. Odgovarajui putevi za nepotkovane konje morali bi imati rastresitu povrinu
i morali bi biti trasirani na padinama tako da se izbegne suvie strm
228
ORUJE
I RAT
229
uspon. Za nas tekou predstavlja datiranje antikog puta, jer su nekakvi putevi postojali u Grkoj u svim periodima, poev od mikenskog; ali sve do modernog doba mnogi od tih puteva bili su staze za
tovarne konje, koje su bile mnogo strmije nego kolski putevi. Takve
su, na primer, turske kaldrme (kalderim), iji se tragovi esto mogu videti. Ali neke deonice mikenskog puta mogu se prilino pouzdano
identifikovati, naroito po gradi zasvodenih odvodnih kanala, pa ak
i malih mostova koji jo postoje, kao to je most u blizini modernog
puta izmeu Nauplija i Epidaura. Na deonici izmeu dananje Kalamate i Pila otkriven je jedan antiki put sa krivinama u obliku slova S
na usponu tipinom za kolski put (Me Donald i Rapp, 1972, 27, 245).
Juno od velike palate u Knosu postojao je vijadukt koji je premoivao uvalu, a tragovi mosta preko uvale u blizini Mikene i sada se mogu videti. Daleko smo od toga da moemo da nacrtamo kartu mikenskih puteva; ali sada nam se ini sigurnim da je svako kraljevstvo imalo sopstvenu mreu puteva. Ne znamo u kojoj meri je bilo izvodljivo
putovati due ovakvim putem, a na Kritu udaljenije oblasti verovatno
nisu imale dobre komunikacije.
Iz inventarskih tablica u Knosu saznajemo neke pojedinosti o
kolima i njihovoj opremi; u Pilu nema podataka o kolima, ali se na
osnovu inventara tokova moe zakljuiti da ih je bilo. Ramovi kola popisivani su odvojeno od tokova. Neka kola su potpuno opremljena jarmovima, oglavljima i drugom neophodnom opremom; ali sa drugih je
oprema oigledno skinuta, a u jednom sluaju imamo stavku koja moe znaiti rastavljena na sastavne delove", izbaena iz upotrebe" (meta-ke-ku-me-na). Neki tehniki termini ostaju nejasni, ali glavni predmeti popisani uz ramove su: intarzija u slonovai, oglavlja ili amovi, naonjaci (od koe ili slonovae); nejasni delovi opreme (o-pi-i-ja-pi) nainjeni od roga ili bronze; jedan par stopala", verovatno stepenika sa
zadnje strane za penjanje: jedan pratei deo za konja", koji moe biti
neka vrsta sedla; cev (aulos) opet nejasno funkcije. Za neke delove se
kae da su obojeni crveno (phoinikiai) ili skerletno (miltowessai).
Veina potpuno opremljenih kola popisana je pojedinano, ili
u parovima; ali broj kolskih ramova je mnogo vei, jer dva puta imamo broj 80, jednom 56 i jo nekoliko manjih brojeva. I tokovi su po-
230
ORUJE
I RAT
231
Pre svega, moramo da razmotrimo to udno brisanje u ovoj seriji. Znak urezan na glini moe se lako obrisati dok se pie, ali obino
ostanu tragovi, vidljivi i kada se preko toga opet neto napie. Zato moemo bez kolebanja rei da je oko dvadeset tablica ove serije prvobitno
imalo napisani znak za tuniku, koji je posle obrisan. Brisanje i ispravke
nisu neuobiajene na tablicama, ali ovde je zanimljivo zato je izbrisani
znak gotovo uvek znak za tuniku. tavie, izbrisani znak je bar u dva
sluaja zamenjen drugim sasvim razliitim znakom. Jo nije sasvim sigurno ta taj znak znai. Veoma lii na znak identifikovan kao poluga", koji se upotrebljavao pri inventarisanju u skladitima metala, bakra i bronze; i mada je to njegova verovatna vrednost i ovde, ipak mora da iskrsne izvesna sumnja, jer nema ideograma za metal od koga su
poluge nainjene, niti je data ikakva teina. Postoji i jedan sluaj gde
ovaj isti znak ne zamenjuje tuniku ve konja.
Otuda je nastala sugestija da je u nekim sluajevima voza mogao da dobije bronzanu polugu mesto oklopa sa bronzanim ploicama;
umesto gotovog artikla uzima se sirovina ili, pre, deo materijala potreban da se predmet naini. Problem predstavlja to to nema lana, koe
ili bilo ega drugog to se upotrebljavalo za podlogu; to nije potpuni
materijal za oklop do koga se najtee dolazilo. Pod pretpostavkom da
je ovo istina, moemo li ozbiljno da zamislimo situaciju u kojoj bi pojedini borac bio snabdeven sirovinom umesto gotovog predmeta? Koliko vremena treba da se poluga preradi u deo oklopa? Ova sugestija
samo pojaava nau zbunjenost pred ovim dokumentima.
Moramo, dalje, ispitati ideju da se, moda kao deo uobiajenih
prolenih manevara, vrila smotra bojnih kola i da su magacini dobijali upustva da izdaju rezervne delove za opremu koja je nedostajala
ili bila neupotrebljiva. Jedan ovek ima kola, ali treba da dobije dve
tunike i par konja; drugi ima jednog konja, ali nema drugu opremu, i
tako dalje. Posledica ove teorije jeste da ako ovek ima potpunu
opremu, onda se saini tablica na kojoj stoji njegovo ime i nita drugo. Ima takvih malih tablica koje pripadaju istom arhivu kao Sc tablice, i koje esto iza imena imaju broj 1 (Vc). Da li su to stvarno delovi istog spiska? Postoji bar jedno ime koje se javlja na oba spiska, ali
bi se ovo moda moglo objasniti time to su postojala dva oveka
232
ORUJE
I RAT
233
ORUJE
Evans je skrenuo panju na ostavu tablica (Ra) koje daju sliku neega to bi moglo biti kratki maevi. Teko je, na osnovu crtea, biti siguran da su to maevi, neto skraeni zato to ih je trebalo nacrtati uspravno na horizontalno poloenoj tablici, ili su to
stvarno kratki bodei. Problem se ne moe reiti pomou rei kojom se ovo oruje na tablici opisuje: pa-ka-na je svakako homersko
234
phasgana, a kod Homera to je jedna od tri rei koje se upotrebljavaju za ma". Ali analogija sa drugim recima navodi na misao da
homersko znaenje moe biti rezultat kasnije konfuzije termina,
koji su u mikenskom imali razliita znaenja, tako da bodei" ostaje podjednako ubedljiv prevod.
Ma kakva bila istina o ovoj stvari, ne bi moralo biti suvie fantastino ako bismo u ovoj grupi tablica videli inventar uvan u arsenalu kraljeve garde. Tablice su naene u jednom hodniku istono od
centralnog dvorita, nedaleko od kraljevskih odaja, a gardi je svakako
bilo potrebno da ima orunicu pri ruci za momentalnu upotrebu; moda je to oruje bilo namenjeno lanovima dvora za sluaj preke potrebe. A k o moemo da se posluimo Odisejom kao svedoanstvom,
mada anahronistikim, onda nam to svedoanstvo govori da je oruje obino uvano u kraljevoj rezidenciji; jer jedan od krupnijih problema sa kojima se Odisej suoio prilikom napada na prosce bio je:
kako izvuci oruje iz dvorane a da se pri tom ne skrene panja, tako
da prosci ne budu u stanju da se brane kada pone ubijanje. Jedna tablica koja slui kao zbir za ovu seriju (Ra 1540; si. 71) ima nita manje
nego broj 50 uz ove maeve ili bodee. Neki od njih imaju opise koje nije lako interpretirati; snabdeven kaiem" moe se odnositi na
remen preko ramena i grudi o koji se oruje moglo obesiti i nositi.
Neki su opisani kao optoeni slonovaom" (Ra 984,1028); ali ostali termini do sada nemaju zadovoljavajuu interpretaciju.
Ova re za ma" ili bode" ne javlja se u Pilu; ali udna tablica koja ide zajedno sa inventarom posua i nametaja (Ta 716)
ORUJE
I RAT
235
pominje dva maa; re koja se ovde javlja jeste klasino xiphos, mada je grafija neobina. Tu su i dve dvosekle sekire, ako moemo da
se pouzdamo u crte, ali re kojom se opisuje ne moe se izjednaiti ni sa jednim odgovarajuim klasinim oblikom. Tablica kojom se
nareuje danak u bronzi (Jn 829; v. str. 199) kae da je bronza potrebna da se naprave vrhovi za koplja ipa-ta-ja. Ova re se javlja na
nekim igovima u Knosu (Ws 1704, Ws 1705, Ws 8495), koji daju sliku kratkog zailjenog tapa (v. si. 72). U vezi sa ovim igovima
Evans je pronaao da su to vrhovi strela, i mi smo brzo zakljuili da
je pa-ta-ja znailo strele". Ali postoji i drugi ideogram sa perima
na zadnjem delu (v. si. 73), koji sasvim sigurno predstavlja strelu i
236
VOJNA ORGANIZACIJA
To to na tablicama nema oruja ne treba shvatiti kao dokaz da
su Mikenjani bili miroljubiv narod. Moramo imati na umu da tablice
daju podatke za ona podruja ivota za koja je palata bila zaintresovana; stoga pilski i knoski kraljevi oigledno nisu drali dobro snabdeven arsenal iz kojeg bi vojska prilikom mobilizacije mogla da dobija
oruje. Mnogo je verovatnije da se, kao u klasinoj Grkoj, oekivalo
da svaki ovek ima svoje oruje i da se njime poslui u vojnoj slubi,
kada se to bude zahtevalo.
Razoarani smo time to u Knosu nemamo nijednog spiska
trupa, jer kralj je morao imati snanu vojsku da bi zadrao svoju
vlast na tako prostranoj teritoriji, a ratniki grobovi" u blizini
Knosa slau se sa ovom slikom. Oni su morali pripadati nekima od
pratilaca koji su, ne tako esto i u malom broju, pominjani na knoskim tablicama.
U Pilu situacija je malo bolja. Tu se javlja veliki broj ljudi koji se ubrajaju u veslae", i iz toga, moda, moemo zakljuiti neto
0 organizaciji mornarice. Mora se, meutim, priznati da se re koju
prevodimo kao vesla" javlja u Knosu u kontekstu koji, izgleda, nije ba sasvim odgovarajui; na primer, u C 902 gde vesla" ulazi u
spisak koji se sastoji uglavnom od lokalnih guvernera. U Pilu, meutim, imamo jedan spisak od 30 ljudi (An 610) koji su pokupljeni iz
pet mesta i idu u Pleuron kao veslai". Nemamo naina da saznamo gde je bio taj Pleuron; to bi mogao, ali ne bi morao biti, grad
istog imena na severu od Korintskog zaliva. Mnogo vei spisak (An
610) ima teko oteeno zaglavlje, ali nedostaju cifre za pet stavki, a
1 neke druge stavke moda su nepotpune, tako da je stvarni zbir bio,
verovatno, izmeu 600 i 700. Data je sugestija da bi posada za jednu
lau mogla imati 30 veslaa, tako da bi ovi ljudi bili dovoljni za vie
od 20 laa. Ali nedavno otkrivena freska sa brodovima sa Tere pokazuje da su minojski ratni brodovi imali posadu od 42 veslaa; nije
sigurno da li se to moe proiriti i na mikenske lae jer ostale predstave laa u umetnosti su, po pravilu, tako grube da ne moemo biti sigurni u broj veslaa. Izgleda da Homer rauna sa posadom od 52
ORUJE
I RAT
237
238
ORUJE
I RAT
239
240
sektor
A-e-ri-qo-ta
A3-ko-ta
A-re-ku-tu-ru-wo
Ro-u-ko
Pe-ro-qo-ni-jo
Di-wi-je-u
Di-ko-na-ro
Pe-re-u-ro-ni-jo
Ka-e-sa-me-no
Wo-ro-tu-mi-ni-jo
(bez imena)
I, II severni
II juni
III
IV, V, VI
VII severni
VII juni
VIII severni
VIII centralni
VIII juni
IX
X
ORUJE
I RAT
241
242
ORUJE
I RAT
243
ila kola sa enama i decom, kao i lae. Ali kako su imali snanu flotu, ak i mali njen deo bio je dovoljan da izvri pljakaki pohod na malo kraljevstvo, poto je jedna od velikih sila toga doba vrlo teko uspela da odbije njihov napad. Oni su mogli da budu neto kao Vikinzi; gomila gusara koja je, s vremena na vreme, planirala da postigne i vee
ciljeve, ali je esto operisala u manjim grupama protiv slabijih neprijatelja. Ako su se njihove baze nalazile u istonoj Egeji, oni su predstavljali opasnost za bezbednost puteva ka Kipru i Levantu, a to bi se slagalo sa podatkom (v. str. 199) da je vladala oskudica u sirovinama za
industriju metala. Ali ma kakva da je istina, a moda je nikada neemo
sigurno saznati, oni su prvi na listi sumnjivih u ovom sluaju.
Mora biti da se napad dogodio u prolee, a razlozi za to navedeni su u 11. poglavlju. Izuzetni dokument koji daje spisak darova poinje jednom rei koja, verovatno, predstavlja naziv meseca sa znaenjem vreme plovidbe" (str. 139). I to se veoma dobro slae sa teorijom o pljaki s mora" to bi bila jedna od prvih operacija na poetku
nove ratne sezone.
Pad Knosa mnogo je manje dokumentovan jer, uprkos naim istraivanjima, pokazalo se da se nijedna od knoskih tablica ne odnosi na
vojne pripreme. Samo bi se izdavanje oruja, bornih kola i konja moglo,
u ovom kontekstu, shvatili kao pokuaj da se bojne snage ojaaju; i, kao
to smo videli (str. 233), i ova teorija nailazi na tekoe. Pre bi izgledalo da knoski kralj nije imao obavetenja o predstojeoj buri, moda je
to pre bio dravni udar nego vojna operacija. Ali ono to iznenauje jeste injenica da je palata pod tim okolnostima zapaljena. Ima jo mnogo problema u vezi sa razaranjem Knosa, koji nemaju svog reenja i nije pametno praviti kombinacije kada su podaci tako oskudni.
PSEU DOISTORIAR
HOMER
245
246
tako da i svaki epitet mora da se menja; Ahilej brzih nogu nee se moi
skandirati u genetivu, i zato moe postati, u tom padeu, Ahilej, Pelejev sin". Svaki obian predmet ima niz svojih stalnih epiteta: laa je brza" ili zaobljena s obe strane"; ruka je jaka" ak i kada je to kraljiina
ruka; trem je pun odjeka" ak i kada se daje strancu da u njemu noi.
Ovaj starinski sistem ima dve prednosti: on ini zadatak sastavljaa
ostvarljivim, jer mu formula daje vremena da u glavi smisli sledei stih,
a sluaocu daje prijatno oseanje da prepoznaje deo speva koji nikada
ranije nije uo - sasvim novo delo retko se moe u potpunosti oceniti prilikom prvog sluanja. Nedostatak je to takvo pesnitvo brzo osiromauje i ponavlja se. Jugoslovenski pevai koje pominje Peril njegovi nastavljai mogli su da zvue dobro oko poljske vatre; ali izuavani u hladnom
tampanom tekstu lieni su pesnikih zasluga.
Homer prua, velikim delom, svedoanstvo o kompoziciji pomou formula, ali njegovo delo je, uopte uzev, na daleko viem nivou. On
je bio ne samo uman pripoveda nego i jedan od najveih svetskih pesnika. On je preuzeo usmenu tradiciju i pretvorio je u visoku poeziju!
To ne znai da nema jednolinih partija, ali su zamisao, linosti i opisi
tako dobro obraeni da su sheme usmene kompozicije postale specifina zasluga. Ali oigledno je da je Homer mnogo tota iz svoje tehnike
nasledio od svojih nepoznatih prethodnika; mogao je, isto tako, da nasledi i dobar deo prie.
U ovoj tradiciji, koja se prenosila sa jednog pevaa na drugog, lei objanjenje veze koja spaja Homera sa mikenskim dobom. Iz mikenskih palata nisu sauvani pisani zapisi, ili ako i jesu, nije preostao niko
ko je znao da ih proita. Tajne lineara B bile su izgubljene. Kada Homer opisuje pismo povereno putniku - koje, ironijom, predstavlja zahtev da donosilac bude tiho likvidiran - on ga prikazuje kao neto egzotino, gotovo magijsko; pismo je sada bilo samo mutno seanje. Ali neka ideja o mikenskom svetu mogla je da bude prenesena kroz Mrano
doba do Homera, a tradicija graenja stihova moe da potie iz mikenskih palata. Takozvani pozorini prostori kritskih palata mnogo bolje su
prilagoeni vokalnim predstavama nego igri s bikovima. Postoji jedna
freska iz Pila koja predstavlja sviraa na liri kako sedi na steni (v. si. 74).
Da li je to bio, moda, daleki prethodnik Homerov?
PSEU DOISTORIAR
HOMER
247
248
la svet" mogla je na poetku da ima neto jae znaenje nego snaan". Ono to je interesantno u tome jeste da se isti izraz (bez linog
imena) javlja isto tako u vedskim himnama; grko hieron menos je
tana paralela vedskom ishiram manas, ne ba po znaenju, mona
snaga", ali to su u poetku bile dve iste rei. Izgledalo bi verovatno da
su oba jezika ovde sauvala veoma stari izraz. U isto vreme, ne sme se
pretpostaviti da je Homerov jezik jednostavno nasleen iz mikenskog
perioda; neki izrazi mogli bi biti nasleeni, ali partija kao to je opis
kacige sa veprovim zubima, sastavljena je jezikom kasnijeg perioda.
Ako bi se transkribovao natrag na mikenski, homerski izraz ne bi se
mogao, u celini, skandirati.
Tradicija nam kae vrlo malo o samom Homeru. Ona kae d a j e
bio slep, to bi moglo biti nagaanje koje se zasniva na vezi sa slepim
pevaem Demodokom, koji se javlja u Odiseji, ali kako slepi ljudi esto imaju izuzetno dobro pamenje, a pesnik to mora da ima, moda u
tom podatku ima neke istine. Ne znamo ime Homerova oca a ipak je
to osnovno pravo koje svaki slobodni grki graanin mora da ima da
bi bio potovan. Ova injenica, kombinovana sa njegovim neobinim
imenom, dovela je do teorije da njegov jezik, moda, nije bio grki, ve
da je on uveo pesnitvo kod Grka prevodei sa svog maternjeg jezika,
ba kao to je prvi rimski pesnik bio Grk koji je Homera preveo na latinski. Ova teorija ne slae se sa svedoanstvom o dugoj grkoj usmenoj tradiciji; Homerovi prethodnici nesumnjivo su govorili grki. Moda je najgore od svega to to ne znamo odakle je Homer, jer injenica da je sedam gradova moglo da polae pravo da budu njegovo rodno mesto dokazuje da Grci nisu imali pouzdana obavetenja. Sudei po
dijalektu na kome je spev sastavljen, Homer je morao iveti u Joniji,
centralnom delu zapadne obale Anatolije, a to se slae sa poloajem
veine gradova - pretendenata na Homerovo rodno mesto.
Do sada sam govorio o Homeru kao autoru oba speva Ilijade i
Odiseje. Ali da li je to bio jedan ovek ili su bila dvojica? Mada jedan
i drugi spev imaju monumentalnu strukturu, koja nagovetava jedinstvenog arhitektu, bez obzira na to koliko je zidara bilo, nije sasvim izvesno da li je isti arhitekta napravio plan za obe strukture. Povrno
gledajui, oba speva su veoma slina; ali ako sondu spustite dovoljno
PSEU DOISTORIAR
HOMER
249
duboko, moete da otkrijete razlike, od kojih bi neke bilo teko objasniti da su bile proizvod istog mozga. Uz dovoljno vremena i otroumnosti, moglo bi se, bez sumnje, dokazati da Izgubljeni raj i Povraeni
raj ili Pakao i Raj Boanstvene komedije ne potiu od istog oveka,
jer stil mjednog oveka ne ostaje nepromenjen tokom njegovog ivota. Pa ipak, izmeu Ilijade i Odiseje ima razlika koje, izgleda, zahtevaju dublja objanjenja no to je objanjenje koje prua proces starenja. Postoji jedna upadljiva razlika u pristupu izmeu krvavog ratovanja u Ilijadi i vedrih avantura u Odiseji. Objanjenje, moda, ne lei u tome to je isto malo podruje stvorilo gotovo istovremeno dva
genija, ve u tome to je jedan Homer nasledio dve razliite tradicije
iz kojh proizlaze ove razlike pod povrinskom jednakou.
U prolom veku bilo je uobiajeno sluiti se arheologijom da bi
se dokazala istinitost" legendi. Mislite li da se sve legende mogu podvri ovom postupku; ne moramo, ipak, iskopati kosti Sfinge ili otkriti
linearne B tablice na kojima Fajdra optuuje Hipolita. Ali ako se moe pokazati da se neka injenica koju pominje Homer slae sa arheolokim ostacima, to onda, mislilo se, poveava verovatnou da je Homer govorio istinu, kada nismo u stanju da proverimo njegove rei.
Ovde postoji bliska analogija sa onim to je poznato kao biblijska arheologija; poto su iskopavanja otkrila postojanje gradova koji se pominju u Starom zavetu, smatralo se da je potvrena njegova verodostojnost - kao da je iskopavanje jerihonskih zidova dokazalo da su srueni vibracijama od saobraaja. To jo nije dovoljno da dokae da je
nekoliko injenica u Homerovoj prii tano; treba da ispitamo sve momente gde se slika koju Homer daje moe proveriti pomou arheolokih podataka pa zatim da vidimo koja vrsta zakljuaka se moe odatle izvui. Otkrie lineara B u znatnoj meri je promenilo tu ravnoteu.
Ma koliki da su propusti Hajnriha limana, mora mu se bar
odati priznanje zato to je na Hisarliku tano locirao grad, koji su kasnija doba znala pod imenom Troja i stoje, iskopavanjima na svoju ruku, postao pionir arheolokih istraivanja egejskog sveta u bronzano
doba. Troja je bila naseljena, sa kratkim prekidima, od IV milenija st.
e., jer ostaci devet ili vie gradova lee jedan iznad drugog u slojevima, koji su sada, naporima generacija predanih arheologa, secirani i
250
PSEU D O I S T O R I A R
HOMER
251
mo poglavar", i sada znamo injenice pomou kojih moemo da ukaemo na ostatke starog razlikovanja koje jo postoji kod Homera.
Geografija je jp bolja kao provera. Homer, na nekoliko mesta,
govori o jugozapadnom Peloponezu, pre svega u takozvanom Katalogu brodova u 2. pevanju Ilijade. Tu nabraja devet gradova poinjui sa Pilom, u kome vlada Nestor. Tablice isto tako pokazuju devet
podruja Ovostrane provincije (v. str. 84-89); ali Pil nije jedno od ovih
devet podruja, jer ga nema na spiskovima poreze. Nijedno od drugih
imena se ne podudara sa homerskim, mada je jedno homersko ime,
Kyparisseis, izgleda da Homer ne zna za Onostranu provinciju, koja
je kod njega u Odiseji zasebno kraljevstvo. Jedno homersko ime, Helos, nalazi se na pilskim tablicama, ali u Onostranoj provinciji; kako je
to inae obina grka re za movaru", to je, verovatno, samo koincidencija. Kao to smo pokazali u 3. poglavlju, Severna granica
kraljevstva ila je linijom reke Nede (Neda); Homer u Ilijadi govori o
Alfeju, 35 km dalje na sever, kao granici, a taj podatak ne moe se sloiti sa lociranjem Pila u Englijanu (Englians).
Naa sumnja da Homer ne poznaje u pojedinostima geografiju
zapadne Grke moe se i drugde potvrditi. Kada opisuje poloaj Odisejeva zaviaja, Itaku, njegova geografija je tako oigledno pogrena
da su naunici pokuali da dokau da to uopte nije dananja Itaka (Ithki). Istina je jednostavnija: Homer je bio Grk iz Jonije, koji verovatno nikada nije plovio Egejskim morem, a kamoli oko zapadne obale
Grke. On je znao da je Mikena bila glavni grad Grke u to vreme, a
njena arheoloka bogatstva to i potvruju; ali izgleda da Homer nije
znao tano gde se Mikena nalazila, jer on Agamemnonovo kraljevstvo smeta du june obale Korintskog zaliva, kao da se Mikena nalazi mnogo dalje na zapadu, jer mikensko pristanite, Tirint, koje je
sada jedan kilometar daleko od mora, smeta u drugo kraljevstvo.
Umesto da pokuamo da unesemo smisla u Homerovu geografiju, bilo bi preporuljivije da njegova geografska znanja posmatramo kao
neku vrstu obavetenja o dalekim krajevima koja je ovek koji nije
putovao mogao da napabiri iz mornarskih pria.
Ne smemo smetnuti s uma jednu vanu stvar o Homeru: da je
bio pesnik, a ne istoriar. Poetska istina i istorijska istina su dve sa-
252
KRAJ
MIKENSKOG
SVETA
255
256
ski odreenih momenata: solsticiji i ravnodnevice. Praksa klasinih Grka ne pomae nam ovde mnogo, jer je poetak godine u raznim gradovima padao u razliito vreme. Ako je Knos imao kalendar koji je poinjao jesenjom ravnodnevicom, onda moramo da objasnimo zato
nema podataka o berbi i drugim jesenjim poljoprivrednim radovima,
jo uvek moemo da ostanemo kod vremena maj/jun ako pretpostavimo da jedno ili dva imena meseca nije sauvano. Ali pilsko svedoanstvo navodi na pomisao da je verovatnije u pitanju zimska kratkodnevica. Ako je tako, jo uvek postoji nain da se dilema izbegne. Jedna od
tablica iz ove serije (Fp 1), na kojoj se nalazi jedan inae nepoznat naziv meseca, sasvim je drugaijeg oblika i formata nego ostale; to je, moda, sumarij zabeleaka poslednjeg meseca kalendarske godine, napravljen i stavljen u dosije za veliki zimski zavrni raun", kada su
ostale prologodinje tablice bile ve unitene. To bi nam omoguilo da
razaranje datujemo u esti mesec, koji odgovara naem junu, kada su
juni vetrovi jo uvek mogui.
Evansa je teorija o zemljotresu privukla da objasni razaranje
u ranom XIV veku. U seizmikom podruju kao to je Krit, koje lei blizu june ivice ploe" koja nosi egejsku oblast, zemljotresi su
esti i nema naina da se njihova pojava proveri pomou arheolokih
podataka, osim ako se ne utvrde vea pomeranja velikih bedema,
kakva se ne bi mogla desiti za vreme poara. Iako za Knos, u to vreme, takvo nedvosmisleno svedoanstvo nije utvreno, to ipak ostaje
kao mogunost.
Ali gde god jedna inae napredna zajednica pretrpi vei zemljotres, prva neposredna reakcija jeste obnova. To se ranije deavalo
u Knosu, a slina posledica takvog dogaaja poznata je iz mesta kao
to su Tera i Troja. Ali ovde nema dokaza da je posle razaranja dolo
do obnove. Sigurno je da su ljudi nastavili da ive u nekim delovima
graevine; ali ako prihvatimo da sve tablice stoje u vezi sa razaranjem
u XIV veku, nema znakova da je palata ikada posle toga ponovo postala kraljevska rezidencija ili administrativni centar. Ma koji da je
uzrok razaranja, neto je navelo preivele da napuste to mesto. A k o
je Knos i u sledeem periodu ostao centar kraljevstva, mora da je palata preseljena na drugo, za sada jo neotkriveno mesto.
KRAJ
MIKENSKOG
SVETA
257
KRAJ
MIKENSKOG
SVETA
258
P1L
Situacija u Pilu je sasvim drugaija. Ovde, mislim, moemo da
otkrijemo jasno svedoanstvo o opasnoj situaciji sa kojom se kralj suoio. U Mikeni i Tebi ima jo uvek premalo dokumenata da bismo
mogli da izvlaimo zakljuke ove vrste.
U Pilu je lake pogoditi godinje doba kada je pao nego u Knosu. Ima podataka o ovcama, ali nema o strienju, i ima samo poneki
odlomak sa zabelekama o tkaninama. Nema tragova etve itarica
ili berbe groa. Sve ukazuje na poetak godine. Kalendar, izgleda,
potvruje ovo, ali, na alost, samo se jedno ime nalazi pored rei kojom se oznaava mesec, i to bi morao biti naziv meseca. To je Sphagianios, oigledno mesec u kome se odravala glavna svetkovina u
Sfagijanesu; i na klasinom grkom meseci su esto dobijali imena
prema mestima. Ali tu postoje jo dve rei koje bi, prema kontekstu,
izgleda, morale biti imena meseci. Mene ne impresionira ona koja bi,
na prvi pogled, sugerirala znaenje novo vino"; ako je tano interpretirana, a u toj interpretaciji se javljaju ozbiljne tekoe, onda bi to
govorilo za kasnu jesen. Meutim, u zaglavlju spiska ljudskih rtava
(Tn 316; v. str. 139) stoji po-ro-wi-to-jo, i L. R. Palmer (1963, 447) je
sugerisao, to je vrlo privlano uostalom, da bi to bilo Plowistoio (u
KRAJ MIKENSKOG
SVETA
259
ZAKLJUAK
Ma koji da je bio uzrok, glavni mikenski gradovi razarani su i
spaljivani jedan za drugim. irom Grke, utvreni poredak, koji je
trajao vie od tri veka, bliio se svom kraju. Usledilo je opadanje stanovnitva, bilo kao posledica rata, epidemija ili gladi; nema pozitivnih svedoanstava koja bi okrivila bilo koji od ovih inilaca. Teorija
Rajsa Karpentera (Rhys Carpenter, 1966) da su klimatske promene
uzrok propasti mikenske Grke puka je spekulacija kojoj protivree
svedoanstva paleobotanike; pre nego to prihvatimo tako objanjenje, moramo zahtevati naune dokaze. Jer, najmanje ubedljiv
deo teorije je oprezna pretpostavka da su podruja, kao na primer
Atika, koja je, izgleda, cvetala u XII veku, odjednom dobila vlaniju klimu, kad ve dananja statistika pokazuje da Atika ima samo
polovinu atmosferskog taloga koji ima Mesenija, gde je isto tako
utvreno opadanje stanovnitva.
Postalo je moderno optuiti Dorce za ulogu krivaca u mikenskoj tragediji. U kasnijem periodu Dorci su bili vladajui narod u junoj i zapadnoj kopnenoj Grkoj i zadrali su tradicionalno neprija-
260