Milan Kundera Lani autostop (1969)

1.
Kazaljka mjeraa benzina pala je naglo na nulu i mladi voza
sportskog dvosjeda je rekao kako je to prosto strano koliko taj
auto dere gorivo. Samo da opet ne ostanemo na cesti bez
benzina izjavila je (otprilike dvadesetdvogodinja) djevojka, i
spomenula nekoliko mjesta na karti domovine gdje im se to ve
dogodilo. Mladi je odgovorio da se ne brine, jer sve to doivi s
njom ima za njega dra avanture. Djevojka se nije slagala s tim;
kad god su nasred puta ostali bez benzina, bila je to, tvrdila je,
avantura samo za nju, jer se mladi uvijek sakrio, a ona je
morala zloupotrebljavati svoju privlanost zaustaviti neki
automobil, odvesti se do najblie pumpe, ponovo zaustaviti
automobil i vratiti se s punim kanisterom. Mladi je upitao
djevojku da li su oferi koji su je vozili bili tako neugodni da o
svom zadatku govori kao o muenitvu. Odgovorila je
(nespretno koketirajui) da su ponekad bili veoma prijatni, ali
od toga nije imala nikakve koristi, jer je bila prisiljena da vue
onaj konister i rastane se s njima prije nego to je stigla da
neto zapone. Pravi si gad rekao je mladi. Djevojka je
izjavila da nije gad ona, ve upravo on; ko zna koliko djevojaka
ga zaustavlja na cesti kad se vozi sam! Mladi je u vonji zagrlio
devojku oko ramena i lako je poljubio u elo. Znao je da ga voli i
da je ljubomorna. Ljubomora, naravno, nije nimalo prijatna
osobina, ali ako se u njoj ne pretjeruje (ako je povezana sa
skromnou), ima u sebi, pored neuhodnosti, i neto dirljivo.
Mladi je bar tako mislio. Kako je imao samo dvadeset osam
godina, inilo mu se da je ve star i da je doiveo sve to ovjek
sa enama moe doivjeti. Kod djevojke koja je sjedila pored
njega cijenio je upravo ono sa im se kod ena najmanje
susretao njenu istotu.
Kazaljka je bila vea na nuli kad je mladi s desne strane
ugledao tablu koja je (crnim crteom pumpe) najavljivala da je
benzinska stanica udaljena pet stotina metara. Djevojka je
jedva stigla izjaviti kako joj je pao kamen sa srca, a mladi je
ve dao lijevi migavac i skrenuo na prostor ispred pumpe.
Morao je, meutim, zaustaviti kola sa strane, jer je kraj pumpe
stajao veliki kamion-cisterna i kroz debelo crijevo napajao
pumpu gorivom. Moraemo priekati rekao je mladi i iziao
iz automobila. Koliko e to trajati? upitao je momka u
mehaniarskom kombinezonu. Pet minuta odgovorio je

momak, a mladi je rekao: - Znam ja tih pet minuta. Htio je

ponovo da ue u kola, ali je vidio kako djevojka izlazi na druga
vrata. Ja u za to vrijeme skoknuti... rekla je. A kamo to?
upitao je mladi, namjerno, elei da je zbuni. Poznavali su se
ve godinu dana i djevojka se jo uvijek znala stidjeti pred njim,
a on je te trenutke njenog stida mnogo volio; prije svega zbog
toga to se time razlikovala od ena s kojima je iao prije nje,
ali i zbog toga to je poznavao zakon prema kome je sve
prolazno, a koji je inio dragocjenim i stid njegove djevojke.
2.
Djevojka zaista nije voljela trenutke kad je morala u toku vonje
(mladi je esto znao voziti bez zaustavljanja) da moli da na
trenutak zaustavi kola negdje kraj umice. Uvijek je bila bijesna
na njega kad je glumei uenje pitao zato da ga zaustavi.
Znala je da je njen stid smijean i staromodan. Ve mnogo puta
je na svom poslu doivjela da joj se kolege zbog osjetljivosti
rugaju i namjerno je provociraju. Uvijek se ve unaprijed stidjela
zbog toga to e se stidjeti. eznula je za tim da se u svom
tijelu osjea slobodna, bezbrina i nesputana, kako je to znala
veina ena oko nje. Izmislila je za sebe i poseban odgojni
sistem: govorila je sebi da svaki ovjek dobija prilikom roenja
jedno od miliona ve pripremljenih tijela, kao da dobija jednu od
miliona prostorija u nekom beskarjno velikom hotelu, da je tijelo
prema tome sluajno i bezlino, samo pozajmljeni komad
konfekcije. Stalno je to ponavljala, ali nije nauila da tako i
osjea. Takav dualizam tijela i due bio joj je stran. Sama je bila
i previe tijelo i zato se prema njemu uvijek odnosila sa
zebnjom.
S istom takvom zebnjom je pristupila i mladiu koga je
upoznala prije godinu dana i s kojim je bila sretna moda
upravo zato to nikad nije odvajao njeno tijelo od njene due,
pa je mogla cijela ivjeti s njim. U toj nerazdvojenosti bila je
srea, samo to iza svake sree vreba sumnja, i djevojka je bila
puna takvih sumnji. esto je, na primjer, pomiljala kako su
druge ene (one koje ne mui strepnja) privlanije i zavodljivije,
i kako mladi, koji nije krio da dobro poznaje taj tip ena,
ponekad ode s nekom od njih. (Mladi je, dodue, izjavljivao
kako ih se zasitio za itav ivot, ali ona je znala da je on jo
mnogo mlai nego to misli.) Htjela je da bude itav njen a ona
da bude itava njegova, ali esto joj se inilo da to vie nastoji
dati mu sve, utoliko mu vie neto uskrauje upravo ono to

ovjeku prua povrna i plitka ljubav, to ovjeku prua flert.

Zato je patila to zna biti samo ozbiljna a ne i lakomislena.
Ovog puta, meutim, nita je nije muilo, ni na to slino nije ni
pomiljala. Bilo joj je lijepo. Bio je prvi dan njihovog godinjeg
odmora (etrnaestodnevnog odmora, koji je cijele godine bio
meta svih njenih enji) nebo je bilo plavo (cijele godine je sa
strahom mislila na to hoe li nebo zaista biti plavo), a on pored
nje. Pocrvenela je na njegovo A kamo to? i bez rijei otrala
kraj ceste, okruena samo poljima; nekih sto metara dalje (u
smijeru njihove vonje) poinjala je uma. Krenula je prema
umi i nestala iza jednog grma, cijelo vrijeme ispunjena istim
osjeajem zadovoljstva. (I u radosti zbog prisutnosti voljenog
ovjeka moe se, naime, najbolje uivati u samoi. Kad bi
njegova prisutnost bila neprekidna, ona bi je, u stvari,
doivljavala samo kroz njenu stalnu prolaznost, i mogla bi je
zaadrati samo u trenucima samoe.)
Zatim je izila iz umice na cestu; sa mjesta nakome je stajala
mogla je vidjeti benzinsku stanicu, kamion-cisternu kako odlazi i
sportski automobil kako prilazi crvenom tornjiu pumpe.
Krenula je dalje vestom, samo povremeno se osvrui da vidi
pribliava li se. Kad ga je ugledala, zastala je i poela mahati
onako kako autostoperi mau tuim kolima. Automobil je
usporio vonju i zaustavio se pored djevojke. Mladi se nagnuo
prema prozoru, spustio staklo, nasmijao se i upitao: - Kamo
elite, gospoice?
- Idete li u Bistricu? upitala je djevojka i koketno se nasmijala.
- Izvolite, sjedite rekao je mladi i otvorio vrata. Djevojka je
sjela i automobil je krenuo.
3.
Mladiu je uvijek bilo drago kad je njegova djevojka bila vesela;
to se nije ba esto dogaalo radila je prilino teak posao, u
neuhodnoj sredini, sa mnogo prekovremenih sati, bez naknade
u vidu slobodnih dana, kod kue je imala bolesnu majku... esto
je bila umorna, a nije se isticala ni naroito dobrim ivcima ni
samopouzdanjem, znala je esto podlei strepnji i strahu. Zato
je s njenou brinog roditelja doekivao svaki njen izraz
radosti. Nasmijao se i rekao: - Danas ba imam sree. Vozim
kola ve pet godina, ali ovako lijepu autostoperku jo nikad
nisam povezao.
Djevojka je bila zahvalna mladiu za svaki kompliment; htjela je
da se jo malo grije pod njegovim toplim zracima, pa je rekla: -

Lagati, oigledno, znate.

- Zar izgledam kao laljivac?
- Izgledate kao ovjek koji voli lagati enama rekla je djevojka,
a u njenim rijeima je protiv njene volje zazvuala stara
strepnja. Ona je, naime, zaista vjerovala da njen mladi voli
lagati enama.
Mladia je ta njena ljubomora ponekad ljutila, ali ovog puta mu
nije bilo teko da joj oprosti, jer se reenica nije odnosila na
njega nego na nepoznatog vozaa. Zato je odgovorio banalnim
pitanjem: - Smeta li vam to?
- Kad bih se zabavljala s vama, smetalo bi mi odgovorila je
djevojka. Bila je to prefinjena pedagoka poruka mladiu, ali
kraj reenice bio je upuen nepoznatom vozau. Vas ne
poznajem, i zato mi ne smeta.
- Na mukarcu koji joj je pripada, eni uvijek smeta vie stvari
nego na stranom ovjeku. (Bila je to sad prefinjena pedagoka
poruka mladia djevojci.) Prema tome, budui da se ne
poznajemo, mogli bismo se dobro razumjeti.
Djevojka namjerno nije htjela primiti k znanju pedagoki
podtekst i zato se obratila iskljuivo nepoznatom vozau. ta
bismo imali od toga kad emo se i tako ubrzo rastati?
- Zato? upitao je mladi.
- U Bistrici izlazim.
- A ta ako iziem s vama?
Djevojka je poslije tih rijei bacila brz pogled na mladia i
ustanovila da izgleda upravo onako kako ga je zamiljala u
najbolnijim trenucima ljubomore. Zaprepastilo ju je kako s njom
(nepoznatom autostoperkom) leerno razgovara, dijelei
komplimente, i kako mu to pristaje. Zato mu je prkosno i
izazovno odbrusila: - A ta biste radili sa mnom, molim vas?
- Ne bih morao mnogo razmiljati ta da radim s tako lijepom
enom rekao je mladi galantno, obraajui se u tom trenutku
vie svojoj djevojci nego liku autostoperke. Ali djevojka se
osjeala kao da ga je u toj laskavoj reenici uhvatila na djelu,
kao da mu je lukavim trikom izmamila priznanje. Na trenutak je
osjetila estoku mrnju prema njemu i rekla: Niste li previe
umiljeni?
Mladi je pogledao djevojku; njeno prkosno lice izgledalo je kao
u gru. Osjetio je saaljenje i enju za njenim poznatim,
obinim pogledom (o kome je govorio da je djetinjast i
jednostavan). Nagnuo se prema njoj, prebacio ruku preko njenih
ramena i tiho izgovorio ime kojim ju je obino nazivao, elei

tako da prekine igru.

Ali djevojka se izvila i rekla: Neto ste mnogo nestrpljivi!
Odgurnuti mladi je rekao samo Oprostite, gospoice! i
utke se zagledao u cestu pred sobom.
4.
Ljutnja i ljubomora napustile su djevojku brzo kao to su je i
obuzele. Bila je razumna i dobro je znala da je sve to samo igra;
bilo joj je ak pomalo smijeno to je u ljubomornom bijesu
odgurnula mladia i ne bi joj bilo nimalo drago da je on to
primijetio. ene, sreom, posjeduju udesnu sposobnost da ex
post mijenjaju smisao svojih postupaka. Iskoristila je, dakle tu
sposobnost i zakljuila kako ga nije odgurnula zato to je bila
bijesna, ve zato da moe nastaviti igru, koja po svojoj
lakomislenosti tako savreno odgovora prvom danu godinjeg
odmora.
I tako se ponovo pretvorila u autostoperku koja je upravo
odgurnula nametljivog vozaa i to samo zato da uspori
osvajanje i uini ga izazovnijim. Okrenula se prema mladiu i
mazno rekla:
- Nisam vas htjela uvrijediti, gospodine.
- Oprostite, vie vas neu ni dodirnuti rekao je mladi.
Bio je ljut na djevojku to ga nije posluala i to je odbila da
bude ono to jest kad je on to poelio, a kad je djevojka
nastavila da igra svoju ulogu mladi je svoj gnjev prenio na
nepoznatu autostoperku, koju je glumila; tako je odjednom
otkrio i karakter svoje uloge prestao je s komplimentima,
kojima je htio zaobilazno laskati svojoj djevojci, i poeo igrati
grubog mukarca koji se u svom odnosu sa enama slui
agresivnijim sredstvima mukosti: voljom, sarkazmom,
samouverenou.
Ta uloga bila je u potpunoj suprotnosti sa mladievim brinim
odnosom prema djevojci. Prije nego to ju je upoznao odnosio
se prema enama zaista vie drsko nego njeno, ali je uvijek bio
daleko od demonski grubog mukarca, jer se nije isticao ni
snagom volje ni bezobzirnou. I upravo zbog toga to nije bio
ni slian toj vrsti mukaraca, elio je ponekad da bude takav.
Bila je to prilino naivna elja, ali ta se tu moe djetinje
tenje odolijevaju svim mamcima zrelog duha i preive esto do
duboke starosti. I tako je ta djetinja tenja brzo iskoristila priliku
da se utjelovi u ponuenoj ulozi.
Mladieva sarkastina odmjerenost djevojci je upravo savreno

odgovarala; oslobaala ju je nje same. Ta ona sama bila je

utjelovljenje ljubomore. U trenutku kad je prestala da vidi kraj
sebe mladia koji je galantno zavodi i ugledala drugo,
nepristupano lice, njena ljubomora se poela gasiti. Mogla je
zaboraviti na samu sebe i posvetiti se svojoj ulozi.
Svojoj ulozi? Kakvoj? Bila je to uloga iz loe literature.
Autostoperka je zaustavila automobil ne zato da se poveze
nego da zavede mukarca u njemu; iskusna je zavodnica koja
zna da se slui svojim arima. Djevojka je uskoila u taj glupi lik
iz romana s lakoom koja ju je samu iznenadila i oarala.
I tako su se vozili i razgovarali, nepoznati voza i nepoznata
autostoperka.
5.
Mladom ovjeku je u ivotu od svega najvie nedostajala
bezbrinost. Put njegovom ivota bio je zacrtan bezobzirno i
strogo njegov posao nije zavravao s istekom osmoasovnog
radnog vremena, ve se uvlaio i u preostalo vrijeme kroz
obaveznu dosadu na sastancima i rad kod kue, a kroz
radoznalost bezbrojnih kolega i kolegica uvlaio se i u njegov
vremenski siromaan privatni ivot, koji nikad nije mogao ostati
skriven pred drugima, pa je ve vie puta postao predmet
ogovaranja i javnog naklapanja. Ni dvije nedjelje govdinjeg
odmora nisu mu mogle pruiti osjeaj osloboenja i avanture;
siva sjenka strogog planiranja padala je i na te dugo oekivane
dane. Nedostatak smjetajnih kapaciteta u ljetnjem periodu u
naoj zemlji prisilio ga je da rezervira sobu u Tatrama jo prije
pola godine, a za to mu je pored svega bila potrebna i
preporuka sindikalnog odbora, ija svugdje prisutna dua nije
tako ni na trenutak prestajala da vodi rauna o njemu.
Bio se ve odavno pomorio sa svim tim, ali mu se ipak ponekad
nametala strana predstava ceste po kojoj mora ii, na kojoj ga
svi mogu vidjeti i sa koje ne smije skrenuti. Ta mu se predstava
nametala i sada; neki udan kratki spoj uinio je da se cesta iz
mate stopi sa stvarnom cestom po kojoj je vozio, i to ga je
natjeralo da uini neto sasvim ludo.
- Kamo ste rekli da putujete? upitao je djevojku.
- U Bansku Bistricu odgovorila je.
- A ta ete tamo?
- Imam sastanak.
- S kim?
- S jednim gospodinom.

Automobil se upravo pribliavao velikoj raskrsnici i voza je

smanjio brzinu da bi proitao natpise na tablama koje su
oznaavale pojedine smjerove, a onda je skrenuo desno.
- A ta e biti ako ne doete na sastanak?
- Krivica za to bi pala na vas, pa bi bila vaa dunost da se
pobrinete za mene.
- Oigledno niste primjetili da sam skrenuo za Nove Zamki.
- Zaista? Poludjeli ste!
- Ne plaite se, pobrinuu se za vas rekao je mladi.
Igra je iznenada poprimila vii kvalitet. Automobil se ne samo
udaljavao od imaginarnog cilja, Banske Bistrice, ve i od
stvarnog cilja prema kome je tog jutra krenuo, od Tatri i
rezervisane sobe, Glumljeni ivot iznenada je izvrio napad na
stvarni ivot. Mladi se udaljavao od samog sebe i strogo
propisanog puta sa koga jo nikad nije bio skrenuo.
- Ali vi ste rekli da putujete u Niske Tatre! zaudila se djevojka.
- Putujem kamo mi se svidi, gospoice. Slobodan sam ovjek i
radim ono to elim, to mi se svia.
6.
Kad su stigli u Nove Zamki, poeo se sputati sumrak.
Mladi nikad ranije nije bio u tom kraju i trebalo mu je vremena
da se orijentira. Nekoliko puta je zaustavljao kola da upita
prolaznike gdje je hotel. Neke ulice bile su raskopane pa su do
hotela, iako je bio (kako su svi koje je pitao tvrdili) sasvim blizu,
mogli stii samo zaobilaznim putem kroz mnoge uske uliice,
tako da je prolo gotovo etvrt sata dok se konano nisu
zaustavili pred zgradom. Hotel nije izgledao naroito privlano,
ali bio je to jedini hotel u gradu, a mladi vie nije imao volje da
vozi dalje. Priekajte rekao je djevojci i iziao iz kola.
Kad je iziao bio je, naravno, opet ono to jest. Nije mu bilo
nimalo to se uvee naao negdje daleko od mjesta u koje je
putovao, a jo vie ga je nerviralo to ga na to niko nije prisilio i
to to ni sam nije elio. Ljutio se na sebe i svoju ludost, a onda
je odmahnuo rukom soba u Tatrama saekae ga do sutra, a
nee nimalo koditi ako prvi dan odmora proslavi neim
nepredvienim.
Proao je kroz restoran zadimljen, prepun, buan i upitao
gdje se nalazi recepcija. Poslali su ga pozadi, iza stepenita,
gdje je iza staklenih vrata sjedila ispod table s kljuevima
postarija plavua. Uspjelo mu je, ne bez muke, da dobije klju
jedine slobodne sobe. I djevojka je, kad je ostala sama, odbacila

svoju ulogu. Nije se, meutim, nimalo ljutila zbog toga to se

nala na nepredvienom mjestu. Bila je toliko odana mladiu da
nikad nije posumnjala u ono to je inio, i s punim povjerenjem
mu je preputala svaki trenutak svog ivota. Ipak, ponovo joj se
javila misao kako ga upravo ovako, kao sad ona, ekaju u
kolima druge ene s kojima se sree na slubenim putovanjima.
Zaudo, ta predstava je ovog puta nije nimalo zaboljela, ak se
i nasmijala tome kako je lijepo to je ta strana ena sad ona, to
je ona sad ta strana, neodgovorna i nepristojna ena, jedna od
onih na koje je bila tako ljubomorna. inilo joj se da ih je ovim
sve izigrala, da je otkrila kako se moe posoluiti njihovim
orujem, i kako moe dati mladiu ono to dosad nije znala da
mu prui: lakou, raskalanost, nesputanost. Ispunio ju je
neobian osjeaj zadovoljstva to je jedina u stanju da bude
utjelovljenje svih ena i tako (sama, jedina) osvoji i posjeduje
svog dragog.
Mladi je otvorio vrata automobila i odveo djevojku u restoran.
Tu je otkrio, usred buke, prljavtine i dima, jedan slobodan stoli
u uglu.
7.
- I kako ete se sada to pobrinuti za mene? upitala je djevojka
izazovno.
- ta volite kao aperitiv?
Djevojka nije mnogo marila za alkohol; tu i tamo popila bi au
vina, a najvie joj je prijao vermut. Ovog puta je, meutim,
namjerno rekla: - Votku.
- Odlino rekao je mladi. Nadam se da se neete napiti.
- Pa ta ako se i napijem? rekla je djevojka.
Mladi nije odgovorio, ve je pozvao konobara i naruio dvije
votke i dva bifteka za veeru. Konobar je odmah donio
posluavnik sa dvije aice i spustio ga pred njih.
Mladi je podigao aicu i rekao: - U vae zdravlje!
- Niste mogli smisliti neku duhovitiji zdravicu?
U djebojinoj igri bilo je neega to je sve vie drailo mladia;
sad kad se naao licem u lice s njom, shvatio je da nisu samo
rijei ono to je pretvara u stranu osobu ve da se sva
izmijenila, u gestovima i mimici, i da gotovo neprijatno
podsjea na onaj tip ena koji je tako dobro poznavao i prema
kome je osjeao samo odvratnost.
I tako je (drei aicu u podignutoj ruci) korigirao svoju
zdravicu. U redu, onda diem au ne u vae zdravlje nego u

zdravlje vaeg roda, koji tako uspjeno objedinjava bolje strane

ivotinje i gore strane ovjeka.
- Mislite pod tim rodom na sve ene? upitala je djevojka.
- Ne, mislim samo na one sline vama.
- Svejedno mi se ne ini da je duhovito uporeivati enu sa
ivotinjom.
- U redu odgovorio je mladi drei i dalje podignutu aice.
Neu piti za va rod nego za vau duu, slaete li se? Za vau
duu koja se pali dok se iz glave sputa dolje u trbuh, a gasi se
kad se iz trbuha u koji se sputa vaa dua.
- Za moj trbuh rekla je djevojka, a njen trbuh (kad je ve
direktno spomenut) kao da je odgovorio na poziv; osjeala je
svaki milimetar njegove koe.
Onda je konobar donio bifteke a mladi je naruio jo po jednu
votku sa sodom (ovog puta su nazdravili djevojinim grudima), i
razgovor je nastavljen u istom neobinom, frivolnom tonu.
Mladia je sve vie srdilo to se vidjelo da djevojka zna da se
ponaa kao laka enska; a ako ve to tako dobro zna, pomislio
je, onda to znai da to i jest. Ta nije u nju, odnekud izvana,
odjednom ula neka tua dua; ovo to sad igra, to je ona
sama, too je moda onaj dio njenog bia koji u drugo vrijeme
dri pod kljuem i koji se sad oslobodio zahvaljujui igri.
Djevojka moda misli da igrom negira samu sebe, ali da nije
upravo obratno? Da nije upravo kroz igru postala ono to zaista
jest? Da se nije igrom oslobodila? Ne, tu nasuprot njemu ne
sjedi neka tua ena u tijelu njegove djevojke, to je njegova
djevojka i niko drugi. Gledao je u nju, svjestan da osjeaj
odvratnosti u njemu postaje sve jai.
Nije to, meutim, bila jednostavno odvratnost. to se djevojka
psihiki vie udaljavala od njega, to je fiziki vie eznuo za
njom; prisutnost tue due uinila je da tijelo djevojke dobije
neku posebnu privlanost, kao da ga je ona tek uinila tijelom,
tijelom koje je za mladia dosad postojalo samo u oblacima
njenosti, blagosti, brinosti, ljubavi i ganutosti, tijelom koje
dosad kao da je bilo izgubljeno u tim oblacima (da, kao da je
bilo izgubljeno!). Mladiu se inilo da sad po prvi put vidi
djevojino tijelo.
Posle tree votke sa sodom, djevojka je ustala i koketno rekla: Pardon!
- Smijem li upitati kamo idete, gospoice? rekao je mladi.
- Da pikim, ako dozvoljavate rekla je djevojka odlazei
izmeu stolova prema plianoj zavjesi u dnu sale.

8.
Bila je veoma zadovoljna to joj je uspjelo da zaprepasti
mladia izrazom koji ma koliko bio neduan nikad nije uo iz
njenih usta; inilo joj se da niim nije mogla bolje doarati enu
koju je igrala nego upravo koketnim naglaavanjem te
izgovorene rijei. Da, bila je zadovoljna, bila je izvanredno
raspoloena; igra ju je ponijela, ispunjavala je osjeajima koje
do tada nije poznavala; osjeajem bezbrine neodgovornosti, u
prvom redu.
Ona, koja je uvijek unaprijed strepila od svakog svog koraka,
iznenada se osjetila osloboenom. Tui ivot, u kome se nala,
bio je ivot bez stida, bez biografskih odreenja, bez prolosti i
budunosti, bez obaveza; bio je to izuzetno slobodan ivot.
Djevojci je, kao autostoperki, bilo doputeno sve; sve joj je bilo
doputeno: rei bilo ta raditi bilo ta, osjeati bilo ta.
Ila je kroz salu svjesna da je prate pogledima sa svih strana; i
to je bio nov osjeaj, koji do tada nije poznavala: bestidna
radost zbog tijela. Do sada joj nikad nije uspjelo da se u sebi
bez ostatka oslobodi one etrnaestogodinje djevojice koja se
stidi svojih grudi i osjea se nelagodno to joj one tako stre iz
tijela i vide se sa svih strana. Iako je uvijek bila ponosna to je
lijepa i skladno graena, stid je uvijek na neki nain korigirao
taj njen ponos nasluivala je, sasvim ispravno, da enska
ljepota funkcionira prvenstveno kao seksualni izazov i to joj je
bilo neprijatno. eznula je za tim da se njeno tijelo obraa samo
ovjeku koga voli, i kad bi mukarci na ulici zurili u njene grudi,
inilo joj se da time prisvajaju dio tajnog, intimnog svijeta koji
pripada samo njoj i njenom dragom. Ali sad je bila
autostoperka, ena bez sudbine; bila je osloboena njenih
veza svoje ljubavi i postala je intenzivno svjesna svog tijela.
Osjeala ga je utoliko izazovnije to su oi koje su je posmatrale
bilo manje poznate.
Prolazila je pored posljednjeg stola kad joj se obratio neki pripiti
mukarac. Combien, madmoiselle? rekao je francuski, elei
da se pokae kao svjetski ovjek.
Djevojka ga je razumjela, isprsila se i, uivajui u svakom
pokretu svojih kukova, nestala iza zavjese.
9.
Sve je to bila udna igra. Neobino je, na primjer, bilo to to
mladi, iako se bio potpuno uivio u ulogu nepoznatog vozaa,
nije prestajao da u autostoperki gleda svoju djevojku. I upravo

ga je to muilo gledao je svoju djevojku kako zavodi

nepoznatog mukarca, i jo uz gorku privilegiju da sve to vidi iz
blizine, da posmatra kako pri tome izgleda, da uje ta govori
dok ga vara (dok ga je varala, kad ga bude varala). Imao je
paradoksalnu ast da sam bude objekt njenog nevjerstva.
Sve je to bilo utoliko gore to mladi nije samo volio nego je
prosto oboavao djevojku; uvijek mu se inilo da je njeno bie
stvarno samo unutar granice vjernosti i istote, i da izvan tih
granica ono jednostavno ne postoji; izvan tih granica djevojka
bi prestala biti ono to jest, kao to voda iza granica vrenja nije
vie voda. I dok je gledao kako savreno prirodno i elegantno
prelazi tu sudbonosnu granicu, u njemu je kljuao gnjev.
Djevojka se vratila iz klozeta i poalila mu se: - Neki tip mi je
rekao Combien, mademoiselle?
- emu se udite? rekao je mladi. Pa i izgledate kao drolja.
- Mogu vam rei da mi to nimalo ne smeta!
- Trebalo je da poete s tim gospodinom.
- Kako kad ste vi ovdje?
- Moete otii s njim poslije mene. Dogovorite se s njim.
- Ne svia mi se.
- Ali, u principu, nemate nita protiv toga da za jednu no
promijenite vie mukaraca?
- Zato da ne, ako su zgodni.
- ta vam vie odgovara, jedan po jedan ili sve odjednom?
- Moe i ovako i onako rekla je djevojka.
Razgovor je poprimao sve vulgarniji ton; djevojku je to malo
okiralo, ali nije mogla protestirati. I igra prijeti ovjeku
gubitkom slobode, i igra predstavlja klopku za igraa; da sve to
nije bila igra, da su za stolom sjedili ljudi koji se zaista ne
poznaju, autostoperka bi se ve odavno mogla uvrijediti i otii.
Iz igre, meutim, nema bjekstva: momad ne moe pobjei sa
igralita prije kraja utakmice, ahovske figure ne mogu pobjei
sa table, granice igre su neprelazne. Djevojka je znala da mora
prihvatiti svaku igru upravo zato to je igra. Znala je da e igra,
to ode dalje u krajnost biti vie igra i da je utoliko poslunije
mora igrati. Bilo je uzalud prizivati razum i upozoravati ludu
duu da mora zadrati odstojanje od igre i da je ne smije
shvatiti ozbiljno. Upravo zato to je sve to bila samo igra, dua
se niega nije bojala, nije se branila i omamljeno joj se
predavala.
Mladi je pozvao konobara i platio. Zatim je ustao i rekao
djevojci: - Idemo.

A kamo? rekla je djevojka, glumei uenje.

- Ne pitaj i polazi rekao je mladi.
- Kako vi to razgovarate sa mnom?
- Kao s droljom odgovorio je mladi.
10.
Polo su uz slabo osvijetljeno stepenite; na polukatu, ispred
nunika, stajala je grupa pripitih mukaraca. Mladi je obgrlio
djevojku tako da joj je akom pokrio dojku. Mukarci ispred
nunika su to primijetili i poeli da dobacuju. Djevojka je
pokuala da se oslobodi, ali mladi joj je podviknuo: - Miruj!
Mukarci su to solidarno odobrili i uputili djevojci nekoliko
prostakih poruka. Mladi i djevojka popeli su se na prvi kat;
mladi je otkljuao vrata sobe i upalio svjetlo.
Soba je bila uska, sa dva kreveta, stoliem, jednom stolicom i
umivaonikom. Mladi je zakljuao vrata i okrenuo se prema
djevojci. Stajala je pred njim u prkosnoj pozi, s drskom ulnou
u oima. Mladi ju je promatrao pokuavajui da iza lascivnog
izraza otkrije dobro poznate djevojine crte koje je tako njeno
volio. Imao je osjeaj da gleda u dvije slike stavljene u isti
dalekozor, u dvije slike poloene jedna preko druge i koje se
vide jedna kroz drugu. I te dvije prozrane slike su mu govorile
da je u djevojci sve, da je njena dua strano amorfna, da u njoj
ima mjesta i za vjernost i za nevjeru, za izdaju i za nevinost, za
izazovno ponaanje i stidljivost. Ta divlja mjeavina izgledala
mu je odvratna kao areno smetljite. Dvije slike su se
neprestano pretapale i mladi je shvatio da se djevojka samo
spolja razlikuje od drugih djevojaka, dok je u prostranim
dubinama svog bia ista kao druge ene, ispunjena svakakvim
mislima, osjeajima i porocima, koji opravdavaju sve njegove
tajne sumnje i ljubomore; shvatio je da je dojam kontura koje je
omeuju kao individuu samo varka, varka kojoj podlijee onaj
drugi, onaj koji gleda, on sam. inilo mu se da je djevojka
onakva kakvu je volio, tek tvorevina njegove enje, mate,
povjerenja, i da stvarna djevojka sad stoji pred njim, beznadno
strana, beznadno vieznana. Mrzio ju je.
- ta eka? Svlai se rekao je.
- Djevojka je koketno nagnula glavu i rekla: - Je li to ba
potrebno?
Ton kojim je to rekla uinio mu se veoma poznat; uinilo mu se
da mu je to nekad davno rekla neka druga ena, samo se nije
mogao sjetiti koja. elio je da je ponizi. Ne autostoperku, nego

vlastitu djevojku. Igra i ivot stopili su se u jedno. Igra

poniavanja autostperke pretvorila se u izgovor za poniavanje
vlastite djevojke. Mladi je zaboravio na igru. Jednostavno je
mrzio enu koja je stajala tu pred njim. Gledao ju je netremice,
a onda je izvukao iz lisnice novanicu od pedeset kruna. Je li
dosta? upitao je, pruajui joj novac.
Djevojka je uzela novanicu i rekla: - Ne cijenite me ba
naroito.
- Pa i ne vrijedi vie rekao je mladi.
Djevojka se privila uz mladia. Sa mnom ne moe tako! Sa
mnom treba drukije, mora se malo potruditi! Zagrlila ga je i
prinijela usne njegovim. Poloio je prst na njene usne i blago je
odgurnuo. Ljubim samo ene koje volim rekao je.
- A mene ne voli?
- Ne.
- A koga voli?
- ta te briga. Svlai se!
11.
Jo nikad se nije tako svlaila. Bojaljivost, zbunjenost,
oamuenost, sve to je uvijek osjeala dok se svlaila pred
mladiem (a nije se mogla sakriti u tami) nestalo je bez traga.
Stajala je pred njim samouvjerena, drska, obasjana svjetlou,
iznenaena time to je odjednom otkrila dotad nepoznate
pokrete polaganog, izazovnog svlaenja. Hvatala je njegove
poglede odlaui mazno komad po komad odjee, uivajui u
svakom stadiju obnaivanja.
A onda se odjednom nala pred njim potpuno naga i u tom
trenutku je postala svjesna da tu prestaje svaka igra; kao to je
svkula odjeu tako je odbacila i pretvaranje i ostala je gola, to
znai da je opet ono to jest. Mladi joj sad mora prii s gestom
koji e izbrisati sve i iza koga e slijediti samo njihovo
najintimnije milovanje. Stajala je tako pred mladiem naga,
prestavi da glumi; bila je zbunjena a na licu joj se pojavio
osmijeh koji je zaista bio samo njen, plah i smeten.
Mladi joj, meutim, nije priao i nije prekinuo igru. Nije
primijetio prisni, poznati osmijeh, vidio je pred sobom samo
ljepo i strano tijelo svoje djevojke, koju je mrzio. Mrnja je
sprala s njegove ulnosti sve naslage osjeajnosti. Htjela je da
mu prie, ali on je rekao: - Ostani gdje jesi, hou dobro da te
vidim. elio je samo jedno da s njom postupa kao s plaenom
prostitutkom, ali nevolja je bila u tome to nikad nije imao enu

koja se prodaje pa su sve njegove predstave o njima potjecale

samo iz literature i pria. Obratio se tim predstavama i prvo to
je ugledao bila je ena u crnom donjem rublju (i u crnim
arapama) kako plee na blistavoj povrini klavira. Klavira u
hotelskoj sobi nije bilo, bilo je tu samo stoli prislonjen uza zid,
prekriven lanenim stolnjakom. Naredio je djevojci da se popne
na sto. Djevojka je pokuala da ga odgovori moleivim gestom,
ali mladi je rekao: - Plaena si!
Kad je u mladievom pogledu primijetila neumoljivu
opsjednutost, djevojka je pokuala da nastavi igru, iako to vie
nije ni mogla ni znala. Suznih oiju popela se na sto. Stranice
kvadrataste ploe stola bile su duine jednog metra, a jedna
noga bila je malo kraa; stojei na stolu djevojka je imala
osjeaj da e se svakog trenutka sruiti. Zato je mladi bio
oaran golim tijelom koje se uzdizalo nad njim, a stidljiva
nesigurnost djevojke jo vie je podsticala njegovu elju da joj
nareuje. Htio je da vidi to tijelo u svim poloajima i sa svih
strana, onako kako je zamiljao da su ga vidjeli i da e ga vidjeti
drugi mukarci. Bio je grub i vulgaran. Izgovarao je rijei koje od
njega nikad ranije nije ula. Htjela je da mu se odupre, htjela je
da pobjegne iz igre, obratila mu se imenom, ali on joj je
podviknuo neka ga tako ne oslovljava. I tako se konano,
zbunjena i plaui u sebi, pokorila njegovim naredbama,
okretala se i saginjala kako je elio, salutirala i njihala bokovima
igrajui tvist. Prilikom jednog nagloga pokreta stoljnjak joj je
kliznuo ispod nogu tako da zamalo nije pala. Mladi ju je
uhvatio i povukao na postelju.
Sjedinio se s njom. Obradovala se to e sad konano biti
zavrena ta nesretna igra i to e njih dvoje opet biti kakvi su
bili, to e se voljeti kao nekad. Htjela je da pripije usne uz
njeggove, ali mladi joj je odgurnuo glavu i ponovio kako se
ljubi samo sa enama koje voli. Glasno je zaplakala, ali joj je i to
bilo ubrzo uskraeno, jer je divlja mladieva strast postepeno
osvajala njeno tijelo, i to tijelo je ubrzo uutkalo jadikovanje
njene due. Na postelji su se ubrzo, okrenuta jedno protiv
drugog, nala dva tijela, savreno sjedinjena, poudna i strana
jedno drugom. Bilo je to upravo ono ega se djevojka cijelog
ivota uasavala i to je na sve mogue naine izbjegavala
milovanje bez osjeaja i bez ljubavi. Znala je da je prekoraila
zabranjenu granicu, ali je nastavila da se kree iza nje bez
izgovora i predano; samo negdje daleko, u kutku svoje svijesti,

osjetila je uas nad saznanjem da nikad nije tako i toliko uivala

kao upravo sada iza te granice.
12.
A onda se sve zavrilo. Mladi se podigao s djevojke i povukao
vrpcu koja je visila iznad kreveta; ugasio je svjetlo. Nije htio da
vidi djevojino lice. Bio je svjestan da je igra zavrena, ali nije
imao volje da uspostavlja uobiajene odnose sa djevojkom;
plaio se tog povratka. Leao je u tami pored djevojke, ali tako
da im se tijela nisu dodirivala. Trenutak kasnije uo je tihe
jecaje, a djevojina ruka je bojaljivo, djetinjasto potraila
njegovu ruku; dodirnula ju je, stegnula, ponovo je dodirnula, a
onda se zauo moleivi, isprekidani glas. Obratio mu se
intimno, imenom, a onda je zajeao: - Ja sam ja... ja sam ja...
Mladi je utio, leui nepokretno, svjestan tune
besadrajnosti njene tvrdnje u kojoj je nepoznato bilo definirano
nepoznatim.
Djevojka je iz jecanja ubrzo prela u glasan pla, ponavljajui
bezbroj puta tu dirljivu tautologiju: - Ja sam ja... ja sam ja... ja
sam ja...
Mladi je poeo prizivati u pomo saaljenje (morao ga je zvati
iz velike daljine, jer ga u blizini nije bilo) da bi mogao utjeiti
djevojku.
Pred njima je bilo jo trinaest dana godinjeg odmora.