Professional Documents
Culture Documents
Lektire Za Osnovnu Å¡Kolu
Lektire Za Osnovnu Å¡Kolu
kol u
Srijeda, 10.10.2007.
kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii gdje god se eli.
Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao na neki udni
planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu. No, jedne
veeri
Gang
je
nestao,
umro
je.
Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no
Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je
svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale
galebove koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio
galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu.
A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu.
Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom
starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova
okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila
nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada
vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam
je
otiao
meu
druga
jata
.
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov
lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U
toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.
10.10.2007. u 21:27 44 Komentara Print #
.Sudeta - Mor
O
piscu:
uro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zakupljenosti i tunog raspoloelja.
Bio je seosko dijete, a roen u selu kraj Bjelovara gdje je proveo djetinstvo, pa su
motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku. Najee je pisao pjesme i
prozu u fantastinom smjeru od kojih je Mor najpoznatije djelo. Objavio je vie
zbirka pjesama kao npr. Osamljenim stazama, Kuice u dolu i Sutoni. Ve prema
njihovim naslovima moemo zakljuiti kljune motive i raspoloenja. Umro je
vrlo mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je
nagovijestio snaan pjesniki talent koji je usprkos njegovog kratkog ivota
ostavio
trag
u
hrvatskoj
knjievnosti.
Zapaanja
o
djelu:
Ova fantstina pripovijetka je jedino znaajno Sudetino djelo tj. uspjela se probiti
i ostavila je trag u naoj knjievnosti. Ima elemenata stvrnosti, realistinih likova
i preplitanja ljubavi i smrti ime je nestvarnost naglaenija. Pisac opisuje arolije
ume, noi, oblaka, livada, mjeseca i ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najvie
se opisuje priroda i njezina bogatstva te likovi. Takoer se isprepliu razliiti
osjeji, osjeaji sree, nesigurnosti, mrnje, ljubomore i osvete to moemo
primjetiti tijekom cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada
Mor gubi osjeaj izmeu realnosti i fantastike. Na svijetu ima razliitih osoba i
vrlo je teko nai dobru i potenu osobu kojoj moemo vjerovati i koja nam je
spremna pomoi u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta osoba
smo
vreba
za
novcem
kao
to
je
to
Arno.
Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko Alpa (ume, livade) i u
vlastelinovom dvoru. Naalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje nalazi, no ja
to zamiljam kao neki posjed u Njemakoj ili Austriji sa starim dvorcem, gdje ima
mnogo ume, breuljaka i nigdje nema kua. Nema nikakvih stranih izraza ili
nejasnih rijei pa je stoga ova pripovijetka razumljiva i namjenjena mlaem
uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno, sva zapaanja se biljee, svaki krik ptice
to itatelju daje poseban ugoaj, pogotovo u kine dane proljea kada se javlja
elja za tako divnim krajolikom. Takoer se osim prirode opisuje pejza i izgled i
ponaanje likova te karakteristike vezne za ivot tog doba. Kraj je jako tuan i
zavrava smru Morovog oca i bijegom Mora. Najvie mi je ao Morovog oca jer je
prvo izgubio svoju enu, onda se morao brinuti za Mora i na kraju je dobio otkaz s
mjesta gdje je cijeli ivot radio. Vlastelin je ipak trebao nadzirti dvor je inae nebi
dolo da izgubi kontrolu nad svojim dvrom pa je to ujedno i njegova greka.
Stilske
karakteristike
djela:
Ovo je fantastina pripovijetka koja govori o nainu ivota na vlastelinovom
dvoru i njegovim zaposlenima. Napisan je u pripovijedakom obliku i to u treem
licu jednine, a isto tako ima dijaloga izmeu likova kojeg ima skoro na svakoj
strani. Taj dijalog najvie se vodi izmeu Mora i oca ili Mora i vlastelinova keri
u.
Citiranje:
Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje Mor
iskazuje mrnju i elju za osvetom, a vlastelin izbacuje Arna i novog upravitelja.
Vlastelinu je vrlo ao no sad je ve prekasno jer se Mor nije vie pojavljivao u selu
od oeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inae je situacija vrlo teka. Od tuda
moemo izvui pouku da prvo nego neto napravimo trebamo promisliti da li je
to
u
redu
ili
nije
jer
je
kasnije
prekasno.
Opis: Mor je bio vedar i mlad mukarac, koji je esto razgovarao sa sobom i
biljkama oko njega. Imao je smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo
zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima
na vlastelinovom posjedu. Takoer je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je
bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu ker u, ali je ona
imala drugogkoji se zvao Arno. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo
ivjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje to je mogao jer nije imao
majku. Morova majka umrla je dok je jo bio dijete, a vlastelin je iznimno
dozvolio da je pokopaju u njegovoj umi. Tako je on odrasao bez majke te mu
nedostaje ta ljubav i panja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema
vie snage da to pretrpi i prihvati i on se osveuje te preko noi ubija sve pse u
selu.
Vlastelinova ker zvala se u i bila kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oi te je
bila vrlo zgodna i privlana. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da
uzme Arna. Bila je srameljiva i razmaena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i
PISCU
SADRAJ
UVOD
I
POETAK:
U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a takoer i malog
djeaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo nain starevog ivota, njegove
probleme i u tom dijelu najvie saznajemo o sociolokim i psiholokim
osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose meu
ljudima,
tj.
starca
i
ostalih
mjetana.
ZAPLET:
U zapletu se poinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i
djeak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se neto uhvatiti.
Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naie na ribu, mnogo veu nego to je i
pomislio. Ve na poetku je svjestan da e imati puno muke i posla da je savlada.
VRHUNAC:
KARAKTERIZACIJA
STARCA
SANTIAGA
Starca moemo opisati kao hrabrog i ustrajnog ovjeka koji se bori za sebe, za
svoj opstanak, estoko se borei protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga
potujui kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen
je njenom jainom i veliinom, uzbuen je i doivljava to kao izazov prirode. Ima
veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jaim. Starac je primjer ovjekove
snage,
vjere,
upornosti
i
samopouzdanja.
>>Bori se<<, ree on. >>Borit u se dok ne umrem.<< Ali, sada u noi bez
traka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra uini mu se
da je ve moda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali leu,
mogao je da osjeti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni lea na
dasku, siguran da nije mrtav. Lea su mu to potvrdila., citat, str. 89.
Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on.
Ubio si je iz ponosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako
je voli, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei?, citat, str.82
Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu
iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo
razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i
nesvjesticu
a
to
ga
je
zabrinjavalo.,citat,
str.69
SOCIOLOKA
KARAKTERIZACIJA
STARCA
SANTIAGA
imao zagasite mrlje konog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa povrine tropskog
mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali
duboko urezani oiljci od neprekidnog izvlaenja konopaca sa tekim ribama. Ali,
nijedan od onih oiljaka ne bjee svje. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u
kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu
bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo., citat, str. 13
Koliba je bila sagraena od ilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane
>>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjite na zemljanom
podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog,
isprepletenog lia ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i
slika
Gospe
od
Kobre.,
citat,
str.
18
No, znao je kako opstati i to ga je odralo na ivotu. Starac je duhovno bogat, u
snovima doivljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i potuje druge ljude,
posebno mu je drag djeak Manolin, a moe se rei da su i drugi ljudi njega
voljeli. Jako je vezan za djeaka Manolina, eli ga pouavati ribarenju i drugim
ivotnim
stvarima,
eli
mu
uvijek
biti
prijatelj.
Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraa svojim malim
amcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese uad
namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola.
Jedro bijae zakrpljeno dakovima od brana, i savijeno u balu, pa je izgledalo
kao
zastava
poslije
beskrajnih
poraza.,
citat,
str.
13
Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i poe plakati. Otiao je
sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazei., citat, str.94
6.NAJZANIMLJIVIJE
ROMANU
U ovome romanu najzanimljiviji je sredinji dio koji opisuje borbu izmeu starca
i ribe. Taj dio nosi simboliku itave pripovjetke, jer nam predoava teinu i
bespotednost borbe ovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izraaja
stareve
osobine
kao
to
su
:
1.Hrabrost
Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teke i preko
pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali,
nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveu ribu koju
je ikada vidio, veu od svih koju je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo uvijek
zgrena
kao
kande
u
orla.,
citat,
str.
52
2.Potovanje
prema
protivniku
>>Ipak u je ubiti<<, ree on. >>U svoj njenoj veliini i slavi.<< Mada to nije
poteno, mislio je, ali pokazau joj ta sve jedan ovjek moe uiniti i izdrati.,
citat,
str.
54
3.Suosjeanje
zbog
ubijanja
>>Riba je takoe moj prijatelj<<, ree glasno. >>Takvu ribu nisam nikada vidio
niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to nas niko ne prisiljava da
ubijamo
zvijezde.,
citat,
str.60
Tada mu bi ao velike ribe koja nema ta da jede, no odlunost da je ubije, ni za
asak ne popusti usprkos tome to ju je alio. Koliko e ona ljudi nahraniti. Pa,
ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog
dostojnog da je pojede, kada ovjek pomisli na njen podvig i na njeno
dostojanstvo.,
citat,
str.61
Ubit e me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to Nikad nisam vidio
vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi i ubij me.
Svejedno
mi
je
ko
e
koga
ubiti.,
citat,
str.
73
4.Izdrljivost,
ustrojnost
a
to
ga
je
zabrinjavalo.,citat,
str.69
5.Pobonost
>>Nisam poboan<<, ree on. Ali, izgovorit u deset >>Oenaa<< i
>>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otii u na
poklonjenje
Kobreanskoj
djevici.,
citat,
str.53
7.METAFORINOSTMetaforinost ove pripovjetke sadrana je u osnovnoj
ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac
ribar sa svojom vjerom, ustrojnou i mudrou. Santiago ulazi u borbu iznad
svojih mogunosti bez izgleda da pobijedi ribu koju jo nikada do tada nije vidio.
No, tu je bila presudna njegova odvanost i vjera u sebe i Boga da to moe uspjeti.
Njegova ustrajnost odrala ga je i na ivotu. Simbolinost je u prikazu borbe
ovjeka i prirode. Riba je bila fiziki jaka, ali ovjek je imao svu duhovnu snagu i
mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom, ovjek nikad nije potpuni pobjednik,
on
na
neki
nain
i
dobiva
i
gubi.
8.MILJENJE
(DOJAM
O
DJELU)
Ova pripovjetka E. Hemingwaya je uzbudljivo djelo o tekom ivotu ribara, o
S.Kolar - Breza
1.BILJEKA
O
PISCU
Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Roen je 1891. u Garenici, a
umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je slubovao u raznim
krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u
mirovinu. Najvanija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili
nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i
druga. Kroz svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a
probleme oslikava s blagom dozom humora. Pisao je takoer drame i filmske
scenarije
2.MJESTO
RADNJE
VRIJEME
3.KRATAK
Uvod
: Zagorsko
RADNJE
i
selo
: Nepoznato
poetak
SADRAJ
:
U prvom dijelu prie upoznajemo Janicu i njenog mua te ostale stanovnike sela,
saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo
ne svojom enom. Takoer saznajemo podosta o svakodnevici njihovog ivota.
Zaplet
Kata i Mika Labudan, Janiini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno
nakon poroda. Uz teke poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve vie
pogorava dok na kraju nije vie mogla iz kreveta. Naalost, i dijete je umrlo.
Marka se to nije odvie ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve
patentne klopke. elio je zadiviti svog efa, gospodina nadumara.
Vrhunac
Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoi i pribojavali su se onog najgoreg.
Iako su je saaljevali, njena tragedija je veini bila samo teret. Marko i dalje nije
obraao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.
Rasplet
KARAKTERIZACIJA
SELA
7.PSIHOLOKA
LABUDANA
SOCIOLOKA
KARAKTERIZACIJA
MARKA
ROMANU
D.imunovi - Alkar
PISCU
August
enoa
roen
je
1838.
godine.
On
je
utemeljitelj
hrvatske
umjetnike
proze.
Jedan
od
najblistavijih
umova
druge
polovice
19.
st.
umjetnikim
i
drutvenim
rodom
obiljeio
je
svoje
vrijeme
i
utemeljio
modernu
hrvatsku
knjievnost.
Ulazei
s
jednakom
stvaralakom
znatieljom u prosjaku kolibu, enoa u djelu Prosjak
Luka svojim neobinim darom zapaanja i vjetim perom
oslikava drutvene slojeve svog vremena. Umro je 1881.
godine.
DNEVNIK
16-50
ITANJA
-selo
Jelenje
u
-u
gostionici
prosjak
Luka,
Mikica
prijatelji
-dogovor
za
-opis
bijednog
Lukinog
-Luka
-Luka
i
Mato
-Mato
-Luka
kao
prosjak
vrlo
-nitko
za
to
nije
Luka
eli
Maru
za
Dogovor
s
50-198.
:
str.
i
Zagrebu
njihovi
piju
posao
ivota
prosi
razgovaraju
umire
bogat
znao
enu
Mikicom
str
-Mara
i
Andro
se
prvi
put
sastaju
-razgovor
-problemi
sa
ljivom
-Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru
za
nevjestu
-Andro
razgovara
s
ocem
-Andro
i
Mikica
razgovaraju
-Mikica
i
Ciganin
-Martin
treba
novac
-izabiranje
nove
vlasti
-Martin
se
prisjea
pokojne
ene
-Andro
-poar
-Mato
-Luka
-Mikica
-Luka
-Luka
spaava
kod
moli
za
prosi
smilja
odlazi
se
iz
baca
oca
Martina
oprost
Maru
plan
Jelenja
Savu
LIKOVI
I
KARAKTERISTIKE
LIKOVA
KROZ
POSTUPKE
LUKA je bio siromaan ovjek . Rodio se kao zagrebako
dijete.
Srednje
je
visine.
Ljudi
su
mu
dali
prezime
Nepoznania. Od roenja pa do svoje smrti ivio je kao
siroe. Jedino je imao jednu enu , koju je nazivao
bakom. Ona je bila zla prema njemu. esto ga je tukla i
rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u
petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve
rijei
koje
razumije
iz
ljudskih
usta
su
kletve
na
njega. Bio je iv ovjek. Rekao je Mikici da e mu dati
100 forinti ako mu nae zenu i to ne bilo koju nego
Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se i pola
godine ivio sam. Vrativi se u selo saznao je da Andro
i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom
izmeu Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih e se
dvoje
rastati.
Meutim,
to
nije
uinio.
Luka
je,
po
miljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se udili kad
je on otiao na sud, jer obino alje pisara. Uvijek se
klonio varoke kue. Za njega su govorili da je bogat
seljak. Svatko mu je bio duan. Starog Matu smatrao je
ocem. Iako je imao neto novca ivio je kao prosjak jer
nije zelio ivot s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio
pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponaali
"nehumano". Njima je bilo vano je li ovjek bogat ili
siromaan.
Srea
ga
je
cijelo
vrijeme
zaobilazila.
Na
kraju
je
poginuo
bacivi
se
u
Savu.
MARA
LONEARIA je
bila
bosonoga
djevojka
zasukanih
rukava
koju
je
Luka
jako
volio,
ali
ona
to
nije
znala.
Bila
je
veoma
dobra,
potena
i
vrijedna
djevojka.
Njezino
srce
pripadalo
je
Andriji.
Prodavala
je mlijeko i povre u gradu. Bila je olienje ljepote i
dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, ekala je
svog
izabranika
da
se
vrati
iz
vojske.
Najsretnija
je
bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato
pomirili.
Tada
se
vjenala
i
rodila
sina.
MATO je
bio
prosjak
kojeg
je
Luka
gledao
kao
oca
kojeg
nikad
nije
imao.
Nije
elio
zivot
s
ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj umi, u rupi u
koju se jedva ue. Tri godine Luka je glumio slijepca, a
Mato njegovog jadnog oca. Ili su po Meimurju, Slavoniji,
Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kaalj. Luka je ostao vani,
a Mato je otiao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio
i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno
umro. Dok je imao enu bio je poten seljak, posjedovao
je samo malu kolibicu, komadi zemlje i kravicu. ena mu
je
bila
lijepa.
No,
doao
je
neki
gospodin
i
zaveo
je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao
je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no
to nije moglo vratiti njegovu enu. On i Luka nali su
se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.
MENI
NAJRAI
ODLOMAK nalazi
se
na
145.
str
,
a
opisuje
radost
i
veselje
u
obitelji
Pavlekovia
i
obitelji Lonearia. Svia mi se zato jer se u ovoj knjizi
izmeu
toliko
tuge
nala
i
radost.
SUD O DJELU : Ovo djelo mi se svia i ne svia. Svia
mi se zato jer pisac oslikava drutvene slojeve svoga
vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo
prolost i svia mi se jer jako zanimljivo. Ne svia mi
se
zato
jer
ima
vie
tuge
nego
radosti,
zavrava
tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.
10.10.2007. u 21:10 26 Komentara Print #
IVOTOPIS:
Ivan Maurani rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je
zavrio njemaku puku kolu. 1873. godine Ivan Maurani postao je
hrvatski ban, prvi ban puanin. Siavi s banske stolice ne bavi se
vie politikom. Posljednje godine ivota proveo je u miru bavei se
matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.
Maurani ja autor malog broja djela, ali po umjetnikoj vrijednosti
jedan je od najznaajnijih hrvatskih knjievnika. Maurani je
nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulieva epa Osman.
Mauranievo ivotno djelo Smrt Smail-age engia objavljeno je
1846.
u
almanahu
Iskra.
KNJIEVNI
VRSTA
ROD: proza
DJELA: ep
MJESTO
VRIJEME
RADNJE: 16.
RADNJE: Hercegovina
stoljee
Sadraj:
U monim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se
estoko neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Jedne tople srpanjske nedjelje gradom eu Samson i Grgur
Capuletijeve sluge u potrazi za kavgom. Idealna prilika ukae se kada
sretnu sluge iz suparnike obitelji Montecchi. Dolazi do tunjave i
borbe maevima, koja postaje sve masovnija i u koju se na kraju
ukljuuju ak i sami glavari navedenih veronskih obitelji. Borbu
uspijeva prekinuti tek dolazak kneza Scale, koji upozorava obje
obitelji da e ih drastino kazniti budu li se neredi ponovili.
Stari Montecchi i njegova supruga sretni su to u tunjavi nije
sudjelovao njihov sin Romeo. No Romeovo ponaanje u posljednje
vrijeme je udno: nou luta umom, bolno uzdie, izbjegava drutvo, a
preko dana zatvara se u svoju zamraenu sobu. Zabrinuti roditelji
pokuavaju saznati od Benvolija, Romeova roaka i najboljega
prijatelja, to je tome uzrok. Benvolijo uskoro otkriva da je Romeo
zaljubljen, ali nesretno, jer lijepa Rozalina ne mari za njega. Da bi ga
oraspoloio, Benvolio predlae da naveer tajno pohode bal koji
prireuju Cappuletijevi, uvjeravajui ga da e ondje meu veronskim
ljepoticama pronai lijek svojoj bolesti. Iako ima udan predosjeaj
da e se dogoditi zlo, Romeo prihvaa prijateljev prijedlog.
Za to vrijeme u domu Cappuletijevih uzbuenje raste. Ne samo zbog
bala koji se treba odrati ve i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji
je doao isprositi Cappuletijevu ki Giuliettu. Stari Cappuleti
izjavljuje da je Giulietta jo premlada za udaju, no ne skriva svoje
zadovoljstvo Parisovom ponudom. Trinaestogodinja Giulietta
prekrasna je djevojka puna ivota. Jo neiskusna u ljubavi, smjerno
obeava ocu da e se nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala
na
plesu.
Tema
djela:
Tema ove tragedije je velika ljubav Romea i Giuliette, ije su obitelji u
svai.
Mjesto
Mjesto
radnje
je
talijanski
grad
radnje:
Verona.
Vrijeme
radnje:
Vrijeme radnje je poetak 16. st. Radnja se odvija tokom pet dana.
VII.RAZRED
LEKTIRA
Dojam:
Ova pripovijetka me potie na razmiljanje o ljudima i o samom sebi,
o ponaanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer
opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige sline
ovoj.
10.10.2007. u 20:54 8 Komentara Print #
dok
je
Istra
bila
pod
talijanskom
radnje:
vlau.
Tema:
Sukobi izmeu bogatih stranaca koji moralno i materijalno
upropauju
selo i siromane istarske ribare koji se bore za svoje potenje i
opstanak.
Osnovna misao:Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlaenju
hrvatskog
puka
u
prolosti. Bogati stranci uzimali su sve siromanim seljacima i
ribarima,
a na kraju oni kobno zavravaju shvaajui da nitko ne moe dugo
drati
hrvate u aci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Svakoj
sili
doe
kraj.
Problematika
koja
se
obrauje
u
djelu:
Odnos tuinaca koji su na vlasti i domaeg stanovnitva koje je
potlaeno.
Kompozicija
djela:
Uvod
Brodolom
kod
Luice.
Zaplet - Alfredo Saletti i Mato Bartoli se zaljubljuju u Mariju
Vrhunac
Antonio
ubija
Alfreda
Rasplet
Mato
i
Marija
se
vjenaju
Zavretak - Antonio ubija Marina Salettija i sam umire
Kratki
sadraj:
Luica je bio miran primorski gradi sve dok se nije desio brodolom u
Sadriu. Tada je udarcem u glavu ozlijeen Mato. Odnijeli su ga u
kuu
ribara abaria. Njegova ki Marija njegovala je Matu.
Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena
zaprosio ju je, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogataev sin
Alfredo Saletti takoer zaljubljen u Mariju i da je stalno salijee i
napastuje. Nakon to je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju,
Alfredo naruuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u
samoobrani,
a kasnije saznaje da su zapravo bili braa. Marijin brat Marko tajno se
sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za
tu
vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio
pismo
Elviri nalazi ga njezin otac, i Antonio ubija i njega u samoobrani.
Nakon Marijinog i Matinog vjenanja Antonio se, elei pobjei od
samoga
sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajui da je ubio svoga brata i
oca.
Prepriana
epizoda:
Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka Antonio je uvao strau.
Alfredo idui kui nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija
noem
i bjei. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina te im
A.enoa - Branka
Pisac:August enoa roen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine.
Doba od 1865. do 1881. godine naziva se enoinim dobom jer ga je
enoa obiljeio znaajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August
enoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao
je u Zagrebu, Beu i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u
Pozoru i Nae gore list. Objavio je feljtone pod nazivom
Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo
zlato, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i
Prosjak
Luka.
Sadraj:Branka je jo kao dijete doivjela tragine dogaaje. Otac je
pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je
bila tvrdoglava, osjeajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju
je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori
svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako eli postati
uiteljicom. Branka je odbila gospodina Maria, umiljenoga
gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio.
Mari se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronae
posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac
uvi to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja
ima talenta te je ona dobila posao u Jalevu. U poetku joj je bilo
teko, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima,
te su je htjeli to prije svrgnuti. Ali ipak su ju podravali dobri ljudi,
upnik, naelnika, naelnica i grof Belizar. Branka je probudila
Jalevo iz zimskog sna. Izmeu grofa i Branke se stvarala ljubav.
Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona
nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao upnik, dobar starac, da
slijedi srce. Tako je Branka odluila udati se za grofa i postala
groficom.
Ovaj roman govori o tekom ivotu jedne zagrebake djevojke koja
VI.RAZRED
LEKTIRE
10.10.2007. u 20:36 2 Komentara Print #
piscu:
Ideja:
Ne
treba
uvijek
biti
Mjesto
Divljina,
nepovjerljiv.
radnje:
kod
gospodara,
Vrijeme
Podzemlje,
Hipodrom.
radnje:
Neodredeno.
Analiza
Divlji
gl.
likova:
Konj:
Vrhunac:
Divlji konj bjezi s imanja, konjokradice ga uhvate i on zavrsi u
rudniku. Tamo srece Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeci.
Rasplet:
Na imanju ga do?eka Nera s njihovim zdrijebetom. On je mislio da je
zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u
Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak
vratila. Poceli su vjezbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.
Zavrsetak:
To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doivio duboku starost
i,
konacno,
umro.
Sadrzaj
vrhunca
i
raspleta:
Divlji Konji jo uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao.
Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da
vuce rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli
pobjeci iz rudnika, a gospodar je doao po njih i sve ih odveo na
imanje gdje je Divljeg konja cekala Zvijezda s njihovim zdrijebetom.
On je mislio da je zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju
bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog
vremena se ipak vratila. Na imanju su vjezbali plesati i osvajali su
prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj umire.
10.10.2007. u 20:32 28 Komentara Print #
radnje: kolski
ljetni
praznici
radnje: Razdoblje
Mjesto
radnje: Split,
izmee
te
1180.
okolica
Splita
1226.
i
godine.
Omia.
me
kad
su
kanjenicima
Uzbudilo
me
kad
su
Malduha
odsijecali
zarobili
ruke
bacili
ili
noge.
tamnicu.
radnje: Kua,
Vrijeme
Glavni
ulica,
Zagorje,
radnje: Ljeto,
likovi: Kakica,
Milka,
bolnica
zima
tatek,
mamica
SADRAJ:
Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,jor Zvane i kapetan
motovunske ume ili po Istri i oznaavali vapnom cerove koje e
obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vru ljetni dan. Providur je jahao
na magarcu. Magarac je poskoio ,jer je ugledao stog sijena uz
doaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da e ga ovaj
cer grijati ove zime u Kopru. Kada je poeo oznaavati cer ,neije
snane ruke pograbile su magarca i bacile ga u kronju cera. Pokraj
mrtvog magarca stajao je kmet Joe i mrko gledao u providura.
Providur se je uplaio ,ali jor Zvane je umirio diva. Div je ponio
providura u grad gdje su ulice vrvjele naoruanim ljudima .Oni su
Divovi
:podloni
,vjerni
,pokorni
Moj dojam:Djelo je vrlo ugodno za itati, puno mate, u nekim
djelovima
tuno...
Mjesto i vrijeme radnje:Radnja se odvija u Istri, najvie u Motovunu i
njegovoj okolici. Prolost, doba mletake vladavine nad Istrom.
Kompozicija:
Uvod-upoznavanje
Zaplet-sukob
Joe
Velim
Motovunjana,
Joom
susret
galeote
Ilije
divova
i
ropstvi,
ali
ouvanje
Join
bjieg
slobode.
Koje
Gdje
Kada
to
godine
je
je
roen
studirao
je
je
V.Nazor?
V.Nazor?
umro
bio
(U
V.
(1876
Grazu
Nazor?
Veli
i
(1949
Joe?
god.)
Zagrebu)
god)
(div)
djela:
prijelaz
iz
jeseni
radnje:
zimu.
Tema:
Bajka o ljubavi, portvovnosti i osjeajnosti prema ljudskoj bijedi i
siromatvu, kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim
patnjama.
Pouka:Treba biti obziran prema drugima, primjeivati tuu nesreu i
pomagati
ljudima
inei
dobra
djela.
Analiza
likova:
pretali
u talionici u novi kip. Olovno srce kraljevia nije se rastalilo i bacie
ga
na
smetlite. Palo je tik do mrtvog lastavia pa Bog ree anelu da e
ptica
zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu, a kraljevi e ga zauvijek
slaviti.
10.10.2007. u 19:55 132 Komentara Print #
A.enoa - Povjestice
Biljeke o piscu: AUGUST ENOA, pjesnik, pripovjeda, feljtonist,
urednik, sredinja linost hrvatske knjievnosti 19. stoljea, rodio se
14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a u njemu je 13. prosinca 1881.
godine, u 43. godini ivota, zavrio kratak, ali plodan ivot. Nazivali
su ga pjesnikom Zagreba jer je u svojim djelima esto pisao o svom
rodnom gradu. U njegovim djelima vidljiva je ljubav prema domovini
i svom narodu. Rodoljublje i ovjenost dva su osnovna osjeaja
kojima
je
proet
njegov
cjelokupni
knjievniki
rad.
KAMENI
SVATOVI narodna
pria
Fabula: ispod Susjedgrada je ivio mlinar sa enom i sinom. Roditelji
su eljeli da se sin oeni i dovede snahu koja e im pomagati. Sin je
rekao majci da je zaljubljen u lijepu, ali siromanu Janu. Majka je bila
protiv vjenanja, ali joj mlinar nije dozvolio da ga sprijei. Na dan
vjenenja ostala je kod kue spremajui ruak za goste. Izrekla je
kletvu i pretvorila svatove u kamen, a oni su na istom mjestu ostali do
danas.
Kompozicija:
Uvod: ispod Susjedgrada je ivio mlinar sa enom i sinom. On su
prieljkivali
da
se
sin
oeni.
Zaplet: sin je rekao majci da je zaljubljen u Janu. Majka je bila protiv
vjenanja,
ali
ga
nije
mogla
sprijeiti.
Vrhunac: na dan vjenanja majka je izrekla kletvu kojom je svatove
pretvorila
u
kamen.
Rasplet: svi
svatovi
su
se
okamenili
na
mjestu.
Zavretak: na
tom
mjestu
stoje
i
danas.
Mjesto
radnje: ispod
Susjedgrada
citat: Pod vrletnim Susjedgradom ivio vam starac mlinar.
Vrijeme
citat: Projurilo
radnje: prije
mnogo ljeta
preko
mnogo
lijepog
Bojeg
godina
svijeta
neslaganje,
svatovi,
kamen,
kletva,
vjenanje
svih
vrsta
rime
parne,
unakrsne
obgrljene.
likovi: sin,
Jana,
mlinar,
svatovi
Tema: Robinsonov
boravak
na
pustom
otoku
Osnovna misao: Treba biti snalaljiv da bi se preivjelo
Vrijeme
radnje: 1632-1637
g.
Mjesto
radnje: Pusti
otok
Likovi: Robinson
Cruso,Petko,etvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudoderi.
Sadraj: Djeak Robinson ivio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je
kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na
obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme
razmiljao je odakle je ta roba dola. Jednog dana otac mu je rekao da
eli da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on zapoeo.
Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio
odakle je ona dola i kakav je i koliki put prela. Jednog dana sreo je
prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da
poe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to rei svojim
roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo
nevrjeme. Robinson se jako uplaio pa je otiao u svoju kabinu.
Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada
oprostio od prijatelja. etajui gradom sreo je jednog mornara koji
mu je ponudio da e ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge
plovidbe u daljini su ugledali crnu toku. Ta toka je bila gusarski
brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak
stigli. Preli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a
neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je
naila jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije
nita pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom
otoku. Prvo je pokuao nai skrovite. Na vrhu jednog breuljka bila
je peina. Robinson je odluio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je
koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove peine bila su dva
stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan
na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu
njegove peine. etvrtog dana elio je promjeniti jelo i poao je
otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali
da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od
savitljivog prua napravio luk. Strijele je bilo tee napraviti jer ih je
trebalo iljiti, a to je teko ilo kamenim noem.Od lia je napravio
odjeu, sandale, kapu i vreu. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je
jednu kozu i ponio ju kui. Ogulio je kou i poeo jesti sirovo meso, ali
mu nije bilo ukusno pa je odluio da meso stavi na vrui pjesak. Sunce
je bilo tako jako da je meso bilo polupeeno. Pala je no i Robinson je
odluio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoi zapoela je
jaka kia. Jedan grom je udario blizu njegove peine i on se jako
uplaio. Kada je izaao van vidio je da drvo pred njegovom peinom
gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkrie, jer
e sada moi jesti peeno meso i grijati se nou. Morao je paziti da se
jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz pe. Robinson i
Petko nastavili su zajedno ivjeti.
10.10.2007. u 19:43 48 Komentara Print #
H. Hitrec - Eko-Eko
O piscu: H. Hitrec, suvremeni hrvatski pisac roen je u Zagrebu
krajem prve polovice dvadesetog stoljea. Diplomirao je
komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Najvei uspjeh postigao je Hitrecov roman: Pustinjski pupak.
Likovi: Eko
Vrijeme
Mjesto
Opis
Eko,
radnje: jaruga,
Vesna,
planet
blizanci
radnje: ljeto
Zmaz
likova:
D. imunovi - Duga
radnje: u
oko
varoi
ardake
radnje: prolost
likovi: Brunhilda
Srna,
Sava
Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali
ljudi.
.
.
Biljeka
o
piscu:
Ferenc Molnar je maarski knjievnik roen 1878. u Budimpeti.
Pisao je komedije, romane i djeje pripovijetke. Najpoznatiji su mu
romani: amac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je
1952.
godine
u
New
Yorku.
Biljeke tijekom itanja: pisac opisuje radnu atmosferu u
prirodopisnom
kabinetu
uenika
4.
razreda
- onako alje pismo Boki u vezi sastanka na grundu
- vrlo lijepo je opisan grund koji je djeacima iz Pavlove ulice znaio
beskrajnost
i
slobodu
- Nemeek na grundu susree Feri aa koji krade njihovu zastavu
- djeaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika
- onako, Boka i Nemeek odlaze na otok u botanikom vrtu gdje
ostavljaju papir s porukom "Tu su bili deki iz Pavlove ulice. "
- hrabri Nemeek sam odlazi kod crvenokouljaa, oni ga uhvate i
bacaju u vodu "a on iz vode gleda tako tunim pogledom kao kakva
alosna
abica"
- djeaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda
hrabri
mali
Nemeek
se
razbolio
- Gereb alje pismo u kojem otkriva plan crvenih koulja, moli da mu
oproste
i
opet
prime
u
svoje
drutvo
- zapoinje borba za grund "dan bitke bio je divan proljetni dan,
vrijeme
koje
se
samo
moglo
poeljeti.
"
- borba je opisana kao estok susret dvije grupe djeaka "a mala truba
je odjeknula u znak da tvrave otponu s bombardiranjem. Pjeane
bombe
poele
su
letjeti.
"
- Nemeek je jako bolestan "taj tako veseli pjeak, a sada tako alosni
kapetan
Pavlove
ulice
jako
se
promijenio.
"
- Boka saznaje da e se na grundu, kojeg je toliko volio i borio se za
njega, graditi nova zgrada "itav svijet okretao se oko Boke, poeo je
plakati,
a
velika
bol
pritiskivala
je
njegovo
srce.
"
Doivljaj
djela:
Roman Junaci Pavlove ulice mi se svia jer je u njemu opisano veliko
prijateljstvo meu djecom, njihova borba, portvovnost, hrabrost i
vrsta:
10.10.2007. u 19:23 86 Komentara Print #
djela
: SVETA
NO
Naziv
Tajna
djeda
prie:
Cornillea
Fabula:
Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se branom.S
velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala
izluivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici
koriste parom da izrauju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako
puno vrea brana u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda
Cornillea,jedanput kada je ila njegova unuka s dekom do mlina da
dobije blagoslov.Poslije kad je djed iziao njegova unuka je vidjela da
ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna
prostorija,a nema ni zrna ita.Vratili su se u selo i rekli sve to su
vidjeli.U 2 rijei su se dogovorili da skupe penicu i odnesu je.Vrata
mlina su bila irom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tuno.Uli su
punih vrea u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo ito.
Vrsta
Alegorina
djela:
pria.
Tema
djela:
Djed Cornille vie voli kruh koji je raen od vlastite ruke nego od
pare.
Mjesto
Mlin.
radnje:
Vrijeme
Ljeto.
radnje:
Opis
lika:
Djed Cornille je vrlo odluan ovjek koji vie voli obine mlinove od
paro-mlinova.Ima
60
godina.
Naziv
Koza
prie:
Seguina
gospodina
Fabula:
Gospodin Seguin nikada nije imao sree sa svojim kozama.Svakoga
jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk
pojeo.Tako ih je sve gubio na isti nain.Zato je kupio mladu kozu jer je
mislio da e se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj ree da
je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom
cijelu
no
i
onda
ujutro
postala
zajutrak vuku.Bika je ujutro otila u planinu i igrala se.Odjednom je
izaao vuk i borio se s Bikom cijelu no.Ujutro se umorila i vuku je
postala
sladak
zajutrak.
Vrsta
Alegorina
Tema:
Bika je
uvijek
Mjesto
Planina,livada
Vrijeme
Dan.
prie:
pria.
htjela
planine
pa
gospodina
makar
riskirala
ivot.
radnje:
Seguina.
radnje:
Mjesto
i
vrijeme
radnje:
Obala i more. Ribar i njegova ena stanovali su u kolibi na obali mora,
a
zlatna
ribica
je
ivjela
u
moru.
Tema: zlatna
Ideja
ribica
djela:ovjek
ne
smije
biti
pohlepan.
Analiza
likova:Stari
ribar
dobar
i
poten
starac
Starica
zla,
pohlepna
i
nikad
zadovoljna
Zlatna ribica - dobra ribica koja odrava svoje obeanje
Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato to je starac naao zlatnu ribicu,
a nije mi se svidjelo to je baka bila tako okrutna i sebina
Vrijeme
Mjesto
radnje
radnje
: Ljeto
: More,
dvori,
Glavni
likovi
: Starac
bio
je
poten
i
dobar
Baka
okrutna
i
sebina
Zlatna ribica ribica koja je ispunila sve elje satrcu koje ih je zadala
baka,
ali
ne
i
zadnju
Sporedni
likovi
: Sluge,
lude
Sadraj
:
ivjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio
ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mreu u
more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao trei
put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju
pusti i da e joj tada ispuniti elje. Starac ju je pustio. Vratio se kui i
to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo
korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kui. On je pred kolibom
naao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatrai kuu. On je
otiao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da eli biti
bogata vlastelinka. Starac je otiao na more i zamolio ribu. Ona mu je
to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila
baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prolo nekoliko nedjelja.
Tada je doao starac i baka mu je naredila da eli biti carica. Starac se
je protivio ali je kasnije otiao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog
vremena se vratio, a pred sobom je vidio jo vei i raskoniji dvorac.
Kada je doao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala
Opis bloga
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime:Pero
Prezime:M...s
Razred:8.
kola:Bol
Datum roenja:29.04.1993.g
Mjesto roenja:Split
Horoskop:Bik
Kratki opis:Plavo-smea kosa,
kafene oi 178 visok,63kg
ZAUZET-s najlipon enskon u
Hrvatskoj
Moj MSN Bol-Hool_St@hotmai.com
Sluan:Tehno,Rap,Cajke
Sadraj:
8.RAZRED
Bach-G.J.Livingstone
Sudeta-Mor
Hemingway-Star. i more
Kolar-Breza
imunovi-Alkar
enoa-Prosjak Luka
Maurani-Smrt S.A..
Shakespeare-R. i Julia
7.RAZRED
Exupery-Mali princ
Kumii-Za. svatovi
enoa-Branka
6.RAZRED
Prosenjak-D. konj
Toma-Dobar dan Tata
Majeti-Omiki gusari
Matkovi-Zg. pria
Nazor-Veli Joe
Wilde-Sretni kraljevi
enoa-Povjestice
Defoe-R. Crusoe
5.RAZRED
Hitrec-Eko-Eko
Kuan-Koko u Parizu
imunovi-Duga
Molnar-Junaci P. ul.
Lagerlof-Leg. o Kristu
Daudet-Pisma iz m.m.
Verne-20 000 m.pod m.
Pukin-Bajka o rib. i rib.
Blog.hrPrijavi seNakon prijave pratite svoje najdrae blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica
lektire
Sadraj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su
bili lijeni, nepoteni, voljeli se ii u krmu, osim rijetkih ljudi koji su
poteno radili. Kroz to selo esto je prolazio Luka. On je bio prosjak, a
da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima. Luka se
zaljubio u bogatu i potenu Maru. Poelo je biti poten. Mara je voljela
drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi oevi bili u svai. Luka je
obeao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je
Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oeni
Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesrea. Netko mu je ubio
krave i spalio spremite za sijeno. Postali su veoma siromani. Vidjevi
njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepoten prema
Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se
Mara i Andro zaruili. Luka je skupio mnogo novca i elio je dati
Martinu u zamijenu za Maru. elio je ivjeti kao obian ovjek.
Saznavi da je Mara zaruena veoma se razoarao. Znao je da bi ga
jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega uinila
ovjeka.
Kad su se Mara i Andro vjenali i dobili dijete, Luka je bio zavidan.
Htio se osvetiti, ali ga je pekla savijest. Kod njega je prevladao razum i
otiao se ispovijedati. U krmi je sreo Mikicu. On mu je nudio
prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da eli
samo novac, jer je takav i on bio.
Luka je shvatio da je vanije biti siromaan i sretan ovjek, nego
neovjena varalica. Luka je otiao do rijeke Save i skoio u vodu gdje
je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu
dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i
sveeniku je ostavio poruku za njih. elio je da prime novac i da se
svake godine pomole za njega.
(OSVETA OGLEDALA)
4. Zakljuak:
(HRASTOVAKI NOKTURNO)
1. TEZA
BILJEKA O PISCU:
BYRON,
George
Gordon
(22.
1.
1788.
Missolonghi,
Grcka,
19.
4.
1824.),
engleski
knjizevnik. Potomak Normana, sin mahnitog Jacka
i ekscentricne majke, Byron je bio u prilicnoj mjeri
nasljedno opterecen. Neko je vrijeme, koa lord,
sudjelovao
u
radu
Gornjeg
doma
istakao
se
govornickom vjestinom. Njegova primamljiva vanstina
i zanimljiva licnost ucinila ga je ljubimcem zena.
Nakon
razvoda,
indiniran
klevetickom
hajkom,
napusta zauvijek Englesku. Putuje cijelom Europom i
Bliskim istokom. Neukrotiv je buntovnik: uplece se u
zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije
odlazi u Grcku, gdje moralno i materijalno pomaze
njezin oslobodilacki pokret i umire u taboru ustanika.
Byron
jedan
je
od
najistaknutijih
engleskih
knjizevnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa
Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari,
Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i
poema The prisoner of Chillon.
2. TEZA
STIL PISCA:
3. TEZA
ANALIZA DIJELA:
Byron
u
svom
velikom
i
znacajnom
djelu
Putovanje Childa Haralda opisuje covjeka koji nije
nasao svoje mjesto pod suncem, covjeka koga je
sredina odbacila i nije mu namjenila neku drustvenu
ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i
zbog toga primoran je otici iz domovine koju je toliko
volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s
olujama i valovima. Dok mornar zali za domovinom,
zenom i djecom koji ostaju sada sami, on ne zali za
nicim, samo zali sto je postao bezosjecan, bez zelja i
4. TEZA
POZDRAV DOMOVINI:
ANALIZA DJELA
Planine Petra Zoranica su pastirsko - alegorijski roman pisan u prozi i stihu. Pisan je
narodnim hrvatskim jezikom, a sastoji se od novela epistularne knjievnosti (pismo
posvete), petrarkisticke lirike (ljubavne pjesme), bukolicke lirike (pastirske pjesme) i
politicke pjesme (prepjev
Molitve suprotiva Turkom ). Nastao je izmedu dva razdoblja, pa i nacina pisanja srednjeg vijeka i renesanse. Djelo je napisano 1536. g., a tiskano u Veneciji 1569.g.
Okosnicu fabule cini pjesnikovo fiktivno (izmiljeno) sedmodnevno putovanje
hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav.
Medutim temeljna ideja djela je domoljubna: pjesnik eli opjevati i proslaviti svoju bacinu - (domovinu). U romanu se osjeca znatan utjecaj Zoranicevih knjievnih
uzora: Jacoba Sannazara (autora pastirskog romana Arcadia), Dantea, Petrarce,
Boccaccia, Ovidija, Vergilija, ali i domace knjievne tradicije (zacinjavci Marko
Marulic). Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom ninskom kanoniku
Mateju Matijevicu.
U njoj govori kako je susreo vilu jednu, ka po obicaju hrvackom gizdavo dali
pocteno nareena bie, koja ga je ukorila to tako beskorisno luta:
Nisi li veckrat ctil i cti sfaki dan razlike pisce ki deelje sfoje razlikim i nareenim
govorenjem ca vec mogu hvale?
Ovime Zoranic eli reci da su kod stranih naroda (Grka) svaka gora i vrhunac, svaka
rijeka i vrelo, svaki dio njihove zemlje opisani, iako oni o tome moraju i lagati dok su
hrvatski krajolici i predjeli uglavnom neopisani i neopjevani.
Planine nastaju za vrijeme Bitke na Mohacu pa ti dogadaji utjecu na Zoranica i on
opisivanjem Hrvatske nastoji pobuditi ljubav prema rodnom kraju, domovini i
hrvatskom narodu. Fabulu cini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje
hrvatskim planinama. To je njegov alegorijski put u samocu i pustinju da se oslobodi
ljubavne boli koja ga dri vec 7 godina, te da se u zrenju Istine, na kraju puta i na
zavretku djela, okrene drugacijoj, duhovnoj ljubavi. Protagonist je roman, a ujedno
i pripovjedac, pastir Zoran(Zoranic).
FABULA
Putovanje zapoconje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijae zaljubljen mladic iljbil,
pretvoren od bogova u cvijet ljiljan (ilj=ljiljan), a on je u grbu Zoranica. Ona mu
predloi da pode u planine, kako bi pronaao biljku koja ce ga izlijeciti ljubavne boli.
Nakon to je napustio Zoricu, vila Milost ga prenese preko mora i ostavi u Primorju.
Zoran krece u planine no nakon nekog vremena put mu preprijeci sedmoglava
neman. Zorana spaava vila Milost i vodi do Vrajih vrata (kanjon Velike Paklenice) i
do otvora iz kojeg izlazi Burin bijes. Vila mu prica o Burinom ivotu i objanjava mu
rodbinske veze u Paklu.
Drugog, treceg i cetvrtog dana Zoran je u drutvu pastira, te s njima pjeva,
razgovara, pomae im i zabavlja se. Petog dana Zoran krece na istok prema Dinari.
Nailazi na pastire koji cuvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju
Turke i Zoranic ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoranic susrece
vilu Svist koja ga uputi vili Dinari.
PERIVOJ OD SLAVE
KRITIKE
Marin Franicevic u knjizi Pjesnici i stoljeca u eseju o poetici P.Zoranica iznosi jasni
stav : U prvi red naih renesansnih pjesnika, Zoranic ide po svojoj prozi. Rekao sam
pjesnika, a ne pisaca jer u proznom dijelu Planina ima vie poezije nego u stihovima.
U proznom tekstu Zoraniceva recenica, i onda kada je naivna, zvoni cisto i
autenticno, a mnogi lirski i drugi raznovrsni elementi sloeni su s osjecajem za
muzikalnost i izraajnost pripovjedacke, ali i lirske proze.
O vrednovanju Zoranicevog djela u odnosu na njegov uzor, kriticar Josip Torbarina u
clanku Planine i ostale Arkadije daje slijedecu ocjenu :
Zoraniceve su Planine jedna od najslobodnijih i najorginalnijih i najmanje ropskih
imitacija Sannazzarova djela, ako se o imitaciji uopce moe govoriti. Jer moramo reci
da se Zoranic nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji, presaden u sredinu
sasvim razlicitu od one gdje je nikao, biva proet novim duhom.
Citat:
Sadraj:
Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna
staza. Staza kojom je ila pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze
se fra Mijo Josi, mladi fra Rastislav Popisuje se imovina fra Petra. To je veinom
raznovrstan alat. Jo prije tri dana on je leao na tom krevetu, a sada ga vie nema.
Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao dogaaje iz svog ivota.
Najvie je priao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan. Zbog
nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojia i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija
uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno
austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo
drugih sveenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da
ga nitko nije ni sasluao.
Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod.
Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih
prijestupnika. Od djeaka koji su sa tanda ukrali smokvu do viestrukih ubojica. Tu
dolaze i tzv. prolaznici koji su upueni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina
te iz Avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest
jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorite, bez trave
i s dva-tri krljava stabla. Po danu zatvorenici se etaju po dvoritu, a po noi odlaze u
elije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata
dovikuju i svaaju se te esto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male
skupove gdje priaju o raznim stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka
Zaima koji je uvijek priao o enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga
sluali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili im bi on poeo priati.
Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad
koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo
naoblailo, poeo je puhati juni vjetar donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada
je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su
pokuavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti
red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izali na dvorite
zaboravljajui svae i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaoz
(groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Kao
dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, ak i fiziki.
Napustio je kolu i poeo se druiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta
i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predloio Latifaginom
ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao
policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konano i upravitelj. U hvatanju
prijestupnika pomogla mu je njegova prolost jer je poznavao njihova okupljalita.
Latifaga je imao kuu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doi od kue do Avlije i
obrnuto tako da nitko nije znao gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se
ponaati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube
na Karaoza, ali svi su znali da samo on moe upravljati Avlijom.
Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava fra Petar
je izabrao jedan zabaen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugrske koji su
ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili
rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei
dan probudio prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog
mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam od
sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki straari.
Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrav, tanak
ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o
amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. alim je bio ovjek
mjeane krvi. Otac mu je bio Turin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala
za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je djevojica imala osam godina,
Grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se
branila. Otila je u Atenu da bar tamo spasi naslijee. Kada se vraala nazad, umrla joj je
kerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreu, ali majka nije dala. Tada
je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojicom
baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana ena odlazila
na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo neto neoekivano. ena prvog
oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala je najboljoj prijateljici. One su se tada
posvaale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriala drugima. Tako je pria dola i
do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli
i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za
nekog Turina, Tahir-pau, i snjim imala sina i kerku. Sin je bio snaan, a kerka je
umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji
se zvao amil sve se vie predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je
zime umro i Tahir-paa, a mladi je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine.
Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali
njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turina pa su je odveli i udali za nekog Grka.
Poslije toga amil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao
knjige. Tada su poele glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s
nekim mladim princem. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je
dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su
uhitili amila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u
zatvor. Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi
dan ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se
da posebna soba to je i uinjeno. Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem, ali nije vidio
amila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio amil. Oboje su osjetili da se njihovo
prijateljstvo povealo. Odjednom amil pone priati povijest Dem- sultana(onaj s
kojim se poistovjetio).
To je bila priao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree i
pogrenog prvog koraka. Ta su dva brata dola u sukob kada im je 1481. g. na bojnom
polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai
Dem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru
stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je
bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se
mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo
organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo
sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio je ga je Pierre
dAubusson i doekao s carskim poastima te predloio da ode u Francusku. Dem je na
to pristao, ali kada je doao nisu ga pustili na slobodu nego dran zatoen u tvrdim
gradovima. Oko Dema stvorile su se razne spletke. Bajazit je dAubussonu dao novce da
Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina
Dem je dan papi, a dAubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi.
panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Dema. Papa je to
uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je
pokopao s kraljevskim poastima. Dok je amil to priao fra Petar ga esto nije mogao
sluati i pratiti, ali amil to nije ni primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim
je fra Petru rekao da su kod amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna.
Ne zna se da li je amil mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar
esto razmiljao o amilu. Jednom dok je tako razmiljao netko mu je u ruku stavio
poruku da e za dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je
ivio osam mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:02:00 | 1 komentara
Licapisac i gazdarca
Vrijemeno}
Prostoru sobi
Temaparalelom stvarnosti i ma{te, `ivota i literature, drasti~no poja~ava
sliku apsurda ljudskog polo`aja.
3.TEZA Samotni `ivot tvoj.
Vrijemepredve~erje i no}
Prostoroto~no mjesto
TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule Mir s tobom!, koja personificira
jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola I sa zrnom
soli!. ^ovjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog `ivota,
ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza,
kao tragi~na farsa.
4.TEZA An|eo.
5. TEZA Prah
Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se
uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog
geometra. Sada `ive u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega tra`i
uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog
pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i
odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana
jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te
okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti `ivot tako {to se je
objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana
njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su
~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da
}u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?.
LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijemeposlije drugog svjetskog rata
ProstorDalmatinski otok i Split
TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao,
neka iluzija `iivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:02:00 | 0 komentara
Rikardo Kozlovi} (Floki Fleche) Biskup don Jere don Zane Toma majka Toni,
Bimbo, Bepp i Kock- ~etri klauna Karakterizacija likova: Glorija je `ena sa dva
`ivota, ali nije kako sama ka`e bludnica. Ona unato~ poznavanju vanjskog
svijeta i odbojnosti samostana, prihva}a taj samostanski, strogo vjerski `ivot.
Svoju `elju da ga napusti uspje{no potiskuje sve dok se svojim ~istim srcem ne
zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je ~ista i iskrena, ali se don Jere ne usu|uje
otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako ne{to, jer nema onu
unutra{nju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj ka`e da je voli on je
stalno kori, vje~ito pronalazi pogre{ke u njenom pona{anju, izgledu... Iako se
na po~etku ~ini da Kozlovi} bezgrani~ni voli svoju k}i, iz zadnje slike proizlazi
da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna `elja za Glorijom postoji ve}inom
zato {to bez nje cirkus propada. Don Zane je stariji ~ovjek, koji je zbog svog
`ivotnog iskustva obi~no u pravu, ali ipak se on i don Jere vje~ito sva|aju oko
ovog ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje
dobro promi{ljene i razra|ene. Mjesto i Vrijeme u djelu: Radnja se odvija
negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata. Tema djela:
Neostvariva ljubav izme|u sve}enika i redovnice. Ideja djela: Dokaz da ljudska
dijela nisu uvjek dobra, iako su u~injena s plemenitim ciljem. Sukobi: Glavni
sukob je ljubav izme|u don Jere i Magdalene i vjera koja takve veze
zabranjuje. Drugi sukob je izme|u Magdalene i Jagode tj. Glorije odnosno
sukob vjerskog `ivota i svijetovnog `ivota. Simboli~nost: Cirkus u ovoj drami ne
postoji slu~ajno, ve} zato da bi se crkvena ~uda mogla prikazati kao
cirkusarije.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:02:00 | 3 komentara
Gospodar prstenova
dio prvi - Prstenova druina
BILJEKA O PISCU:
Tolkien, John Ronald Reuel (1892-1973). Engleski pisac roen u
Junoj Africi. Kao strunjak za rane forme engleskog od 1945-1959.
bio je profesor engleskog jezika na oksfordskom sveuilitu. U
razdoblju prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih
pisaca fantastike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su
zajedno, izmjenjujui meusobno miljenja, ideje i djela u radu, bili
poznati kao grupa The Inklinkgs. Na njihovim redovnim sastancima
Tolkienov zamiljeni svijet i njegova hinjena prolost (feigned history
kako je naziva sam Tolkien) dobili su svoj prvotni oblik.
DNEVNIK ITANJA:
Knjiga mi se jako svidjela jer je nastavak na Hobita, istog
autora: Tolkiena. Knjiga ima puno zanimljivih i smijenih dogaaja.
Najsmjeniji dogaaj mi je bio kada se Gimli posvaao sa Legolasem i
drugim vilenjacima iz ume Lothlorien jer je on jedini morao nositi
povez preko oiju. Strider(Aragorn) je odluio da svima stave povez na
oi ukljuujui i Legolasa. Legolas se nije lako s time pomirio jer je
ipak on bio vilenjak. Najuzbudljiviji dogaaj mi je bio kada su Frodo,
Aragorn, Merry, Sam i Pippin nabasali na Crne Jahae, a najzanimljiviji
dogaaj mi je bio kada su iz Rivendella krenuli Frodo, Aragorn,
Boromir, Gimli, Legolas, Sam, Merry, Gandalf i Pippin krenuli unititi
Prsten Vladar (kletva Isildurova). U knjizi ima vie pjesama i stranica
TEMA:
Unitenje Prstena vladara.
MJESTO RADNJE:
Meuzemlje
VRIJEME RADNJE:
Sva etiri godinja doba
FABULA:
- KNJIGA PRVA Na Bilbov i Frodov zajedniki roendan dolo je 144 ljudi, tono
koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina. Na tu su proslavu bili
pozvani ak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je priredio nezaboravni
vatromet. Bilbo je odjednom nestao. Stvorio se u svojoj sobi, gdje ga
je ekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on posluio Prstenom.
Taj Prsten je imao arobnu mo: tko god ga je nataknuo postao je
nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje zadnje putovanje, ali je
po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten Frodu. Bilbo se tomu
odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je ipak ostavio. Frodo je
uao u sobu im je Bilbo otiao. Gandalf je objasnio Frodu kakvu mo
ima taj prsten i da ga se pothitno mora unititi. Bacio ga je u vatru na
to se Frodo zgrozio, ali na njegovo uenje prstenu nita nije bilo.
Gandalf mu je rekao da ga se moe unititi jedino u vatri u kojoj je
sakovan. Frodo je rekao da e krenuti na to putovanje na svoj pedeseti
roendan. Frodo je na svoj pedeseti roendan prodao Vreasti vijenac
Sackville-Bagginsovima. Za suputnike je odabrao Sama i Pippina. No
pred putovanje Frodo je uo kako ia Gamgee razgovara sa nekom
osobom. Sutradan se moralo krenuti na put, a Gandalfa jo nije bilo.
Trojica hobita su krenula usprkos tome na svoj put u Bucklebury. Na
tom putu su im se dogodile nevolje. Frodo, Pippin i Sam naili su na
zajedno sa Samom uzeo jedan amac, a da nikom nije rekao, jer nije
htio rtvovati prijatelje.
DIJELOVI FABULE:
UVOD:
Frodo, Sam i Pippin kreu na put.
ZAPLET:
Tri hobita nalijeu na Crne Jahae.
VRHUNAC:
Gandalfova smrt u rudnicima Morije.
RASPLET:
Frodo i Sam bjee od ostatka druine.
LIKOVI:
Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas,
Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahai
OPIS LIKOVA:
LIK
CITAT
FIZIKA
SOCIOLO ETIKO KA
PSIHO
LOKA
Hobit mali ljudi, otprilike upola
niski,
hobiti
pouzdani,
i nae visine, manji su i od
kovrave
povjerljivi
bradatih patuljaka. Hobiti
kose,
nemaju brade.
dlake
na tabanima izrastu prirodni
meu
nonim
prstima,
dugi
smei
prsti
Arag To vam je jedan od onih
visok,
kraljevskog odan
orn
lutalica mi ih zovemo
tamne
soja
prijatelj
graniari.
on zabaci kose
kukuljicu i otkrije razbaruenu proarane
glavu tamne kose proarane
sjedinama
sjedinama, i dva otra siva oka ,
na blijedu i ozbiljnu licu. str. razbarue
189
ne glave,
dva otra
siva oka
na blijedu
i ozbiljnu
licu
Boro visok ovjek lijepa i
visok, jak, kraljevskog odan,
mir
plemenita lica, crne kose i sivih lijepa i
soja
pohlepan
oiju, ponosita i stroga
plemenita
pogleda.
str. 286
lica, crne
kose i
sivih
oiju,
ponosita i
stroga
pogleda.
Gand stari lutajui opsjenar
visok,
arobnjak portvovan
alf
Gandalf str. 35
sijede
kose i
brade,
star
Gimli jedan mlai patuljak: njegovnizak,
patuljak
ratoboran
sin Gimli.
mlad
str. 286
Legol strani vilenjak odjeven u
duge
vilenjak
odan
as
zeleno i smee,
kose,
prijatelj
Legolas
str. 286
visok
1 citati uzeti iz knjige Hobit
POUKA:
imunoviev realizam djeluje poezijom narodne pjesme.
Kompozicija:
Uvod: Srna stalno mora biti u kui.
Zaplet: u vinogradu uje da se djevojica pretvori u djeaka kad proe ispod duge.
Vrhunac: nekon to se pojavi duga, Srna odlui proi ispod nje, ali se utopi u movari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvravu o tuguju.
Zavretak: bace se s litice.
citat: "Odozdo rijeka Gilbua, a odozgo klisure zarobile malu varo ardake na strmu
obronku. "
Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, elja, smrt, oluja kao znak smrti. . .
Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .
Sadraj prie:
Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije
mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i
da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav,
no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga
pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio
rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je
ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je
protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova
braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se
priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve
akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan
ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj
kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan
je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio
je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan
je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je
doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do
savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od
starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je
savreno i moe biti bilo kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii
gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao
na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu.
No, jedne veeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no
Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao
vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove
koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb
Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A
Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu.
Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom
starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova
okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila
nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada
vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je
otiao meu druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo
njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa
znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:59:00 | 2 komentara
Manduu su nazvali ki
Lotraka,
jer ona
u
stvarnosti
nije bila Plemenakova ker ve ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotraka.
Boltek je raskinuo zaruku s njom,
jer se doznalo za dogaaj
u tornju,
te su Manduu ogovarali i dobacivali rijei.
Poto je antikrst demolirao Plemenakovu gostionicu, htijeli su ga smaknuti.
U zadnji as Mandua
je dotrala i rekla da ga uzima
za
mua,
na to su ljudi dobacivali da je antikrstica. Odmah su ih vijenali, a je time
Mandua spasila ivot antikrstu.
Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan ovjek.
Imao je kosu boje noi, a oi smee kao drvo. Divljan se udio to ga je
spasila nepoznata djevojka,
te joj je
zauzvrat ostavio njezinu
nevinost.
Mandua je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za srce pa
ju je iao traiti.
Kad su se nali, ugodno su se smjestili su se u Pogledievom dvorcu. Kako bi se
Divljan oduio vratio je Poglediu ker koji je bio zarobio Brandenburg.
Bradenburg je elio uzeti Turopoljcima njihove plemike povelje te je zbog
toga dolo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili. Mandua je pala u ruke
Brandenburga na ijoj se strani nalazio i kanonik imun te je traio Divljanovu glavu
zauzvrat. On je dobio Manduu te ju je odveo na crni otok . Mandua
ga je odbila te ju je imun zatvorio u kulu i zazidao ulaz tj. vrata.
Nedugo kasnije Divljan je saznao da je imun odveo Manduu. Znao je da je u
veoj opasnosti nego kod Brandenburga. Manduini pravi roditelji bili su turopoljski
plemii. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je kasnije proglaena ludom.
Njezin otac obeao je imunu dvorac na Jablanovcu, no budui da je ena bila
trudna bojao da e sve ostaviti dijetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izoblieno.
Marta je na
to poludila,
a za oca se
nita
nezna.
imun
je
dijete
podmetnuo pod zvono znajui da e ga Plemenak uzati.
Divljan je na crnom otoku sreo Martu te je naiao na svjee zazidani zid. Brzo
ga je razbio i unutra naao Manduu koja je izgledala kao kostur jer nije imala dva
mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se kasnije vratili na Gri. Svi su
se
ispriali za dogaaje
,
a imuna su prokleli
te ga izbacili iz Gria.
U meuvremenu je imun ponovo podmetnuo poar , samo je ovaj puta
Divljan brzo dotrao pa
su se
nali samo
njih dvoje.
Divljan ga je upitao dali se sijea kako
je obesastio njegovu majku te mu rekao da e ga on kao njegov sin golim
rukama zadaviti. To je i uinio. Ljudi su ga proglaavali junakom, a on i
Mandua opet su se nali u toplom zagrljaju. U nama jo samo ive kao legenda.
U
ovoj knjizi glavne likove ine Divljan,
Mandua,
imun,
dok su ostali sporedni.
Radnja se preteno vri na Griu
i jednim dijelom
u Turopolju.
Prevladavaju osijeaji izmeu Divljana
i Mandue
te ima puno opisa okoline,
grada
i dvorca.
Knjiga mi se svia jer nema dosadnih dijelova i jer govori o prolim zbivanjima.
To je legenda koja spada meu najpoznatije i najljepe legende u Hrvatskoj.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:57:00 | 0 komentara
Sadraj prie:
Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije
mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i
da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav,
no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga
pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio
rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je
ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je
protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova
braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se
priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve
akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan
ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj
kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan
je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio
je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan
je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je
doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do
savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od
starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je
savreno i moe biti bilo kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii
gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao
na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu.
No, jedne veeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no
Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao
vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove
koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb
Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A
Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu.
Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom
starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova
okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila
nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada
vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je
otiao meu druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov lov za
Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao
pobjediti jer znanje nema granica.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:57:00 | 0 komentara
Bilo je to jednog mladog i sunanog jutra. More je bilo kao ulje i nije bilo ni
daka vjetra. Milju od obale bili su ribarski amci koji su bacali loe mamce
galebovima. Tako je kod galebova poeo radni dan.
Na puini, daleko od obale, potpuno sam vjebao je galeb Jonathan
Livingston.Bio je vrlo mlad i znatieljan, a imao je tako sjajno perije da se iz daljine
inilo zlatno. Za njega je letenje bila umjetnost koju je elio temeljno
Kad se spremao da pie scene za svoju publiku Dri nije morao izmiljati okvire
svojih drama. Oni su u renesansnoj dramaturgiji bili zacrtani i prihvaeni.
Za vrijeme boravka u Italiji (1539-1545) Dri je pored ostalog upoznao i
dostignua pastirsko-mitoloke drame, te je posebno dobro osjetio kakve sve scenske
mogunosti prua ona grana pastirske igre koja svoj zaplet i svoj smijeh zasniva
prvenstveno na susretu izmeu rafiniranog pastira, a te su drame bile posebno razvijene u
gradu Sieni gdje je on i boravio.
Njegova djela: Komedija od Pometa, Dundo Maroje, Skup, Pjerin, Arkulin,
Tripe od Utole...
Dundo Maroje, dao je svom sinu Maru pet tisua dukata da ode iz Dubrovnika u
Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu te mu je jo rekao ako mu dobro krene neka ode na
Sofiu. Na taj je nain novano pohlepan otac, mislio da e mu se sin Maro obogatiti.
Ali Maro nije posluao oca, te je iz Jakina otiao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo
tamo Maro potroi sav novac. Kad je Maroje to doznao, odmah je sa svojom slugom
U ovom djelu u najveem su kontrastu sin i otac. Dundo Maroje je veoma krt i
voli novac, a njegov sin Maro za kojega novac i nema neku veliku vrijednost.
Po mom miljenju ovo je djelo prikazuje likove koji su u kontrastu jer nije dobro
biti kao Dundo Maroje veliki krtac, a ni kao Maro veliki rasipnik. Mislim da nam je tu
poruku htio prenijeti i sam pisac okarakterizirajui ova dva lika i njihove postupke da i
sami shvatimo da treba voljeti i uvati novac do neke mjere.
Ova komedija ima dva prologa. U prvom pjesnik pozdravlja vlastelu, puk, ljude i
ene, staro i mlado. Sjea ih, kako je pred tri godine uinio svojim dijelom udesa, a kako
ga je i ove godine vjetar ovamo donio. Prikazat e im opet svoju vjetinu, samo neka se
uvaju zlih jezika.
U drugom prologu govori pjesnik:Ova e komedija biti nova i stara; nova, jer
sljedi onu prvu komediju od Pometa, a stara, jer e u njoj biti ista lica.
Dundo Maroje sastavljen je na nain Plautinsko-talijanskih komedija esnaestoga
stoljea, u kojima se pjesnika mata napinje i natjee kako e intrigom prikazanih osoba
bolje zamrsiti in, ne pazei da zgode budu udeene. Tu se u jedan dan kriaju zgode i
nezgode nemoguim, brojem, da ovjeku treba mnogo razmiljanja, da se sabere i
razabere.
Usporedimo li ga sa komedijama koje su nastale u to doba, on daleko nadmauje
ostale svojom zapletenou i svojom originalniu.
5. TEZA : KONTRASTI
6. TEZA : ZAKLJUAK
Ovo djelo mi se veoma svialo, jer je napisano takvim jezikom da ga mogu svi
razumjeti tj. nije pre teko za shvatiti, a radnja je zanimljiva.
Mislim da nam je pisac ovom dramom elio prenijeti poruku da ne smijemo biti ni
rasipni kao Maro pa ni krti kao Dundo Maroje, ve moramo biti negdje izmeu ova dva
lika, te mislim da je tako Marin Dri elio stvoriti idealan lik.
ljudi koji su veliki rasipnici te oni koji su veoma krti.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:56:00 | 0 komentara
mu je Sivka rodila sina ,Vulkana ;On nije bio u Podzemlju I nije vidio uasu Podzemlju ;
Sivka : Vjerna prijateljica Divljeg konja , rodila je sina ,ona isto nije bila u Podzemlju;
Snana kobila , hrabra ;
Zvijezda : Bila je vjerna kobila Divlje konja , kad se vratio Divlji konj Iz Podzemlja
pobjegla ; rodila je kobilu Divljem konju Cezu , jako se brine o Cezi ;
Garov : pas koji je uvao konje kod Gospodara , na kraju se ispostavilo da je
enka koja je rodila nekoliko mladih ;
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:56:00 | 0 komentara
ulazi i kori ju jer je raspustila vi{e kose nego prije, a to bi ljudi mogli primjetiti.
Ukorava ju i zbog njenog pona{anja, a sve zato {to joj ne mo`e otvoreno pristupiti.
Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane ulazi.Don Jere i don Zane se sva|aju, a
don Zane mu ka`e da se Magdalena zaljubila u njega. Odlaze odslu`iti ve~ernjicu.
4.slika
Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije ve~ernjice. Svi ljudi su ve}
iza{li iz crkve osim Kozlovi}a i `ene koja moli za svoga sina. Kozlovi} gleda u
Gloriju, a ona svijesna svoga zadatka ignorira oca. @ena ju moli da joj spasi sina, a
otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme `eli zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovi}a
van, ali Kozlovi} se neda. On tvrdi da je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to
samo kip. Dolazi don Jere i uvjerava Kozlovi}a da to nije Glorija nego kip. Kozlovi}
krene prema vratima, ali zastane i ka`e kako je to nekad bila njegova k}i, ali ju je
sada izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere pri|e oltaru i u molitvi se ispri~a
gospi:
Gospo, sagrije{io sam te{ko, oprosti. To je bilo za tvoju ~ast i slavu.
Oprosti. Uto u|e don Zane i ni{ta ne rekav{i prijekorno pogleda don Jerea.
5.slika
Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena
pla~e. On ju kori zato {to je proplakala pred ocem, a ona se pravda: Ro|eni se otac
previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip! Gledala sam kako mi se starac
mu~i, kako vas na koljenima moli za jednu moju rije~, a ja sjedim tamo podlo, kao
najgora ni{tarija, bez i jedne suze u oku! Ona ga pita za{to joj nije dopustio da vidi
oca, a on joj priznaje da nije `elio da joj se vrati ljubav za onim `ivotom. Ona mu
na to priznaje da ga voli, ali on ipak ne `eli potpuno priznati da i on nju voli. Tada
ulazi Tomo nose}i novo raspelo. Don Jereu obja{njava da ga je biskup kupio od
Kozlovi}a. Tad dolazi i `ena koja je molila za svoga sina. Toma obja{njava da joj je
sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato {to je `eni dala la`nu nadu, a ona
sada `eli samo vidjeti svoga oca. Kozlovi} nato provaljuje u sakristiju i ona odlazi s
njim. Don Jere jo{ dugo ostaje sam i u napadu bijesa razbije raspelo.
6.slika
Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi
pri~a sa Tonijem, jednim od klauna. Ka`e mu kako vi{e ne mo`e moliti, kako je sve
izgubila i kako je ustvari jako zla. Pri~a mu kako je prije sedam godina skoro
poginula, jer se trapez malo prije njene to~ke otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je
~ula glas: Pazi! Pazi! Toni ju razuvjerava, a ona kao da ne{to predosje}a tra`i od
Tonija da prenese poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi
Kozlovi}. On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri.
Ponavljaju jo{ jednom neke datalje o to~ki i on odlazi. Dolaze ~etri klauna i
zabavljaju je. U zavr{nom dijelu to~ke netko pokuca na vrata. U sobu ulazi don Jere,
a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je don Zane dobio Biskupiju,
a na kraju joj priznaje da je obolio na `ivcima i da je ovdje na lje~enju, te je
do{ao kada je vidio plakat. Zatim joj ka`e kako je uni{tio kip, i kako njoj, zbog
njegovih grijeha, prijeti propast. Ka`e joj da }e tra`iti od njenog oca da ju ne pusti
da izvede to~ku, ali uto u sobu ulazi Kozlovi}. On ne `eli poslu{ati don Jeru, {to
zato {to mu ne vjeruje, {to zato {to je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u
gledali{te i krene izvesti to~ku. Toni moli Kozlovi}a da zaustavi to~ku jer je Glorija
Likovi:
sestra Magdalena (Glorija Fleche)
Rikardo Kozlovi} (Floki Fleche)
Biskup
don Jere
don Zane
Toma
majka
Toni, Bimbo, Bepp i Kock- ~etri klauna
Karakterizacija likova:
Glorija je `ena sa dva `ivota, ali nije kako sama ka`e bludnica. Ona unato~
poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana, prihva}a taj samostanski,
strogo vjerski `ivot. Svoju `elju da ga napusti uspje{no potiskuje sve dok se svojim
~istim srcem ne zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je ~ista i iskrena, ali se
don Jere ne usu|uje otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako ne{to, jer
nema onu unutra{nju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj ka`e da je voli on
je stalno kori, vje~ito pronalazi pogre{ke u njenom pona{anju, izgledu... Iako se na
po~etku ~ini da Kozlovi} bezgrani~ni voli svoju k}i, iz zadnje slike proizlazi da je ta
ljubav ljubomora, a njegova silna `elja za Glorijom postoji ve}inom zato {to bez nje
cirkus propada. Don Zane je stariji ~ovjek, koji je zbog svog `ivotnog iskustva
obi~no u pravu, ali ipak se on i don Jere vje~ito sva|aju oko ovog ili onog. On cijeloj
radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje dobro promi{ljene i razra|ene.
Tema djela:
Neostvariva ljubav izme|u sve}enika i redovnice.
Ideja djela:
Dokaz da ljudska dijela nisu uvjek dobra, iako su u~injena s plemenitim ciljem.
Sukobi:
Glavni sukob je ljubav izme|u don Jere i Magdalene i vjera koja takve veze
zabranjuje. Drugi sukob je izme|u Magdalene i Jagode tj. Glorije odnosno sukob
vjerskog `ivota i svijetovnog `ivota.
Simboli~nost:
Cirkus u ovoj drami ne postoji slu~ajno, ve} zato da bi se crkvena ~uda
mogla prikazati kao cirkusarije.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:55:00 | 0 komentara
Novele - RankoMarinkovi
1.TEZA O PISCU.
R o |e n je na o to ku Visu 2 2 .1 1 .19 1 3 . go dine . O sno vnu {ko lu
po laz io je u r o dno m mje stu. G imnaz iju je z avr {io u Splitu i Zagr e bu.
Diplo mir ao je na filo z o fsko m fakulte t u u Zagr e bu. Z a vr ije me r ata
inte r nir an je u lo go r Fe rr o mo nte u Italij i, zatim su ga pre bacili u B ar i i
na kr aju u sinajski z bje g El Shatt . Po slije r ata radi u ministar stv u
pr o svje te , a naknadno u zavo du Hr vatske te kao dir e kto r HN K u
Z agre bu. O d 19 51 . g. radi kao pr o fe sor na Z agre ba~ ko j Akade miji z a
kaz ali{nu umje tno st. R edo vito je ~ lan HAZ U.
N je go va dje la su:
Licapisac i gazdarca
Vrijemeno}
Prostoru sobi
Temaparalelom stvarnosti i ma{te, `ivota i literature, drasti~no poja~ava
sliku apsurda ljudskog polo`aja.
3.TEZA Samotni `ivot tvoj.
TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule Mir s tobom!, koja personificira
jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola I sa zrnom
soli!. ^ovjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog `ivota,
ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza,
kao tragi~na farsa.
4.TEZA An|eo.
5. TEZA Prah
Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se
uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog
geometra. Sada `ive u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega tra`i
uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog
pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i
odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana
jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te
okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti `ivot tako {to se je
objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana
njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su
~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da
}u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?.
LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijemeposlije drugog svjetskog rata
ProstorDalmatinski otok i Split
TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao,
neka iluzija `iivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.
Vanjski opis (opis njegova lica): to se tie moga lica, ono doista nije
bilo toliko pocrnjelo koliko bi se oekivalo kod ovjeka koji uope ne
pazi na nj. Bradu sam jednom pustio da raste, pa mi je bila duga oko
etvrt metra. Meutim kako sam imao dovoljno kara i britava, dosta
sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj usnici dotjerao sam tako
da sam imao velike muslimanske brkove.
Najvie me se dojmila ova reenica: Katkad bih sam sebe pitao zato
sudbina tako temeljito unitava svoja stvorenja i ini ih tako strano
nesretnima, naputenima i bespomonima, tako potpuno bijednima da
bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takv ivot.
U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovia i age Ibraga Koloa. Kad
su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije vie htio da mu daje
treinu uroda. Mislio je da je s promjenom vlasti doneena i promjena o daama kmetova.
Ali Siman se grdno prevario, vlast je jo uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u
dan provodio vrijeme na raznim suenjima, mislei da je u pravu. . Simanu su umrla
dijeca, ena otila kod rodbine, a on se odao pijanstvu. Tvrdoglavo se pridravao svoga
stava i tako je upropastio svoj ivot.
___________________________________________________
Siman Vaskovi: kmet koji je ivio svojim mirnim, uobuajenim ivotom. Siman je
traio svoje pravo, ali ondanje visoko drutvo nije dozvoljavalo da obian kmet trai
pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u borbu za pravdu, jer da je
jo malo priekao uz njega bi bilo jo mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije
poela buditi savijest. Siman se nije imao na koga osloniti, a pratile su ga same tekoe.
Smirenje je nalazio u alkoholu, a zapao je u najloije drutvo, meu pijance i propalice.
Ibraga Kolo: Turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio lo ovjek,
naprotiv, u mnogome je poputao Simanu. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po
urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati dae, aga ga je tuio sudu i
dobio ono to je traio. Od Simana je stvorio propalicu.
Veletovci
Turci su odluili da potpuno oiste planine i oslobode putove u tom kraju. Otpor
su im davala dva hajduka koja su ve pet godina bili klica bune na tom podruju. Jedan
od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Turci su
opkolili tu dvojicu, koja se nalazila u kuli, koja je pripadali porodici Crnojevia. Stojan je
sa svojim drugom pruao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti
hajduke. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana , poto su ubili
Stojanovog prijatelja. Varka se sastojala u tome, to su trebali dovesti Stojanova strica,
kojeg je ovaj jako volio. Tako su i uinili. Stojanov stria ia Miloje trebao je na nagovor
Turaka pozvati Stojana na predaju. Ali ia Miloje, iako u smrtnoj opasnosti, nije to
uinio ve je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima, a pogotovo ne iv. Turcoi ubie
iu Miloja.
Bila je oluja, koju je Stojan iskoristio i tu je no pobjegao. Turci su se morali vratiti u
Uice i umjesto Stojanove glave poslali su ia Milojevu glavu i glavu Stojanova
prijatelja u Beograd. Tako se iina glava, ni kriva ni duna nala na Beogradskom
bedemu. Kao i mnogih drugih vojnika, hajduka.
___________________________________________________
Ideja: Ova kratka Andrieva pripovjetka prikazuje nam junatvo, veliku hrabrost i
borbenost hajduka.
Analiza djela
Zakljuak
U svojim pripovjetkama Ivo Andri slika ivot Bosne, njene ljude i pejzae kao i
posebnu atmosferu njenih sela i gradova. Kroz njegove pripovjetke prodire osjeaj o
praznini ljudskog ivota, o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu, te
osjeaj o njegovom vjenom i neizbjenom padanju u siromatvo i smrt.
U njegovim pripovjetkama dolazi do izraaja drutvena problematika koja je
savreno iskazana u stilu i ljepoti njegovih reenica.
Ssavreno jasan, s plastinim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andri je stvorio
poseban stil kojem nema premca u naoj knjievnosti.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:53:00 | 0 komentara
1.
KRATAK SADRAJ
UVOD:
POETAK:
ZAPLET :
VRHUNAC :
RASPLET:
KRAJ:
2.
Zublja sama
Nek od nje ui sjati. Djeva ta
Na crnom platu mrkle noi sja
Ko alem kam na uhu crne ene
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snjena, ista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svri, ja u je potrait
I uz nju blagu divlju ud u razblait.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
3.
TEMA
4.
IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na
prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i
bogate ljubavi i poetak najvee tragedije koja moe zadesiti roditelje.
Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila nuna da se
nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje
mrnju.
5.
METAFORINOST
6.
NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna.
Zatim sam je poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da
je ona i sada posebna, tim vie to u vremenu u kojem ivimo previe
mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu knjigu ini posebnom je da
od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjea i u
najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e
PRVI PRIZOR
DRUGI PRIZOR
Gusari dovode robinju koja se tui na zlu sudbinu. Derenin prilazi kao
kupac i pita je odakle je. Na to mu je ona ispriala svoju povijest.
Nakon to mu je ona ispriala svoju povijest, on joj je rekao da e je
otkupiti i vratiti kui ako je spremna udati se za Derenina. Ona mu je
TREI PRIZOR
4. TEZA : ZAKLJUAK
Tri kavalira gospoice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele,
Vraiji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u blitvi, Na rubu pameti, Zastave.
3. Drame:
Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarotti, Vujak, Gospoda Glembajevi, U
logoru, U agoniji, Golgota, Artej, Leda.
( Nemajui volju traiti druge biljeke o piscu Miroslavu Krlei, odluio sam na tu
gomilu Pandievih gluposti dodati jo poneke podatke za koje smatram da su bitni za
Krleino stvaralatvo(Nadam se da e te mi uvaiti, ako negdje pogreim).
Nakon to je Krlea napustio Petu, on se nije pokuao prikljuiti srpskoj vojsci
zbog ljubavi prema Srbiji kao to bi se dalo naslutiti iz Pandieva teksta, ve joj se
pokuao pridruiti kao borac protiv Trojnog pakta u ijem je sastavu bila i njegova
voljena Hrvatska. Nakon to je proglaen austrijskim pijunom ivot mu spaava
crnogorski inovnik ije ime naalost ne znam.
Tijekom II. svjetskog rata Ustae, meu njima prvenstveno ministar provjete Mile
Budak, traili su od Krlee da pristupi ustakom pokretu na to on nije pristajao. U tom je
razdoblju Krlea suraivao sa lijeviarskim knjievnikom Cesarcem koji je kasnije
streljan. Taj ga je dogaaj prisilio na pasiviziranje. Njegov je ivot pod ustakim
reimom bio stalno u opasnosti. Jednom ga je spasio ak i Paveliev lijenik koji ga je
sakrijo u samostan.
Krlea nije htio postati niti lanom KPJ to e mu izazvati goleme probleme
nakon II. svjetskog rata. Po zavretku rata jugoslavenski ministar prosvjete pokuao ga je
osuditi na smrt. ivot mu spaava predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito koji ga stavlja
pod svoj protektorat. Krlea ipak orelazi u KPJ, no nakon potpisivanja Deklaracije o
jeziku 1963. bio je izbaen iz CK-a.)
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga
zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi:
str.
A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noi s
engleskim kojima.
Drama jedne provincijonalne trafikantkinje! Gavran koji govori francuski!
Bankonote na stoljnjaku i ona antipatina stara baba s crnom perikom! Kakva je ono bila
drama? Kakav je ono bio tajanstveni osjet u onoj mranoj palai? Gdje je ono sve danas i
kamo se ono sve rasplinulo kao magla?
Stojei uz taj prljavi prozor...
20.str.
36.str
143.str.
pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svoga
subjekta!
40.,41. str.
str.
Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer Grk spominje filozofe poput
Kanta, Platona te objanjava njihova uenja, dalje Kyriales objanjava aperioritete,
posterioritete, on pria o oblicima spoznaje. Objanjava Kantove Kategorije vremena i
prostora te na kraju bavi se i logikom, tonije logikom sudova.
TKO JE FILIP LATINOVICZ ?,-pitanje je koje se namee ve prilikom itanja
prvih stranica romana, a na kraju ove povijesti jednog slikara, ugledamo njega koji je
krvav, razderan, blatan, mokar kao utopljenik utrao u Bobokinu sobu gdje je sve bilo
krvavo: i posteljina, i jastuci, i njena svilena bluza. Oi su joj bile otvorene, te inilo se
kao da gleda. Pri samom odreivanju Filipa, odnosno pro dogovaranju na prethodno
postavljeno pitanje potrebno je naznaiti odrednice Filipova stanja:
1. nerjeeno pitanje tko mu je otac:
215.,216. str.
Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara vjetica to die
prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu.
Svi samo detalji i neki neizrecivo teak, neshvatljiv umor.
28.str.
nesnalaenje u zbivanjima
biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta ( str. 5.)
trajne ozlijede od prvih gnjiloa
217.str.
46.str.
str.
Antigona - Sofoklo
Osnovni podaci o autoru:
Sofoklo je ro|en 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom
`ivotu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. ^itavog je `ivota bio
istaknuta li~nost i u ratu i u miru. Bio je vojskovo|a i diplomat, cijenjeni pjesnik,
prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim
svojim djelima unaprijedio Gr~ko kazali{te i dramu uop}e. Najpoznatije Sofoklove
drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...
Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove k}eri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova `ena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Stra`ari, glasnici, zbor
Karakterizacija likova:
Antigona je odlu~na i hrabra `ena koja ne odustaje od svojeg nauma ni
pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga {to
je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napada~ na njen rodni grad Tebu.
Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako
hrabra, ali joj je ipak odana i `eli umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i
odlu~an, te dr`i svoju rije~. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time {to umire
kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne slu{a mi{ljenje drugih ljudi,
ve} ~ini samo ono {to on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on
dr`i svoju rije~ i ~ini ono {to je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima
maoglo nazvati i vrlinom. U du{i je ipak samo ~ovjek, i to dokazuje na kraju drame
pjevaju}i tu`aljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje `ene i svoga sina.
Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva dr`ave i zahtjeva
porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se
Kreont ogrije{io i o Bo`je zakone postoji i sukob izme|u Bogova i Kreonta, a budu}i
da su Bogovi svemo}ni, tu gubitnik mora biti Kreont.
Ideja:
Treba po{tovati one zakone koji ne ugro`avaju ljudski moral i koji podsti~u
ljudsko dostojanstvo.
O PISCU:
Knjievnik Dobria Cesari rodio se 10.1.1902 u Slavonskoj Poegi, a umro
18.12.1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je
lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli
asovi, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljee koje nije moje,
Izabrane pjesme, Slap, Voka poslije kie i Pjesme. Dobria Cesari je jedan od najveih
naih pjesnika.
SLAP
DOJAM O PJESMI:
Lirika Dobrie Cesari je jednostavna, ista i jasna, snana, duboko misona i
ljudski topla. Iz nje sja vjeita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarieva je poezija
duboko osjeajna i humana, govori ovjeku i o ovjeku, a Cesarievi doljivaji prirode su
isti i snani. Pjesniki izraz je bogato izraajan i prirodan. Pjesnik ima osjeaja za
socijalne teme, biejdu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla ivota, vezom ovjeka i
prirode. S malo rijei pjesnik oivljuje slike iz prirode i grada ili izraava najdublja
osjeanja.
SADRAJNA ANALIZA:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da doara trajanje ivota, postavi pitanje to u njem
znai pojedini ovjek i pokua na njega odgovoriti.
Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno znaenje - slap predstavlja ivot,
ovjeanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.
Pjesnik postavlja pitanje to u njem znai moja mala kap? - to znai jedan
ovjek?
Epitet uz imenicu kap (moja mala kap) kazuje da jedan ovjek sam za sebe ne
znai puno.
I daje odgovor Taj san u slapu da bi mogo sjati I moja kaplja ga pomae tkati. Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici.
Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 1o slogova. Rima pjesme
je parna. Pomou obinih, jednostavnih rijei pjesnik postie skald, ljepotu i misaonost
pjesme.
DOJAM O PJESMI:
Pjesma je njena i osjeajna, pomalo sjetna, ali ne i tuna, iako pjeva o jeseni i
zimi. Bez puno pjesnikih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postie pravi
jesensko - zimski ugoaj.
Jesen ima svoje zvukove utanje lia i apat kie. Pjesnik oslukuje te
zvukove i doarava nam ih koritenjem onomatopeje. zatim sve utihne, smiruje se i
sputa se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tiinu. Najjednostavnijim
rijeima pjesnik postie vizualnu i akustinu sliku zime I kada snjei, a sputa se tama,
U pahuljama tiina je sama.
Prvi stih se ne rimuje s ostalima - najvljuje kako to jesen govori. Ostali stihovi
imaju parnu rimu.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:50:00 | 2 komentara
Biljeka o piscu:
Obrada djela:
Edip izdaje nareenje da se jave svi koji neto znaju o smrti kralja Laja
i proklinje ubojicu, koji je Tebi nanio toliko strahote. Zatim izrie zakletvu:
treba uvijek vjerovati proroanstvima. No, njezina pria unosi crv sumnje u
Edipa Laj je poginuo na raskriju u gori, upravo na mjestu gdje je Edip
ubio jednoga starca:
Vanu ulogu u Kralju Edipu ima zbor, koji komentira radnju i iznosi
stajalita autora. Tako zbor podsjea na nebeske zakone, koje Sofoklo i u
Antigoni stavlja iznad ljudskih pravila:
Vrsta djela:
Roman
Tema:
elja za normalnim ivotom (bezbrinim ivotom), preivljavanje u
tekoj ratnoj situaciji, glad, umor, neimatina, tuga.
Sadako:
etverogodinja djevojica, znatieljna, puna strahopotovanja,
nestrpljiva:
igeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djejem
nemiru tapkala nogama na mjestu. Okruena tolikim nepoznatim
ljudima, osjeala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i
noge i kad bi pogledala prema gore glave velikih ljudi. Postalo je
nepodnosivo vrue, glad ju je morila, pa i ea, ali od straha pred
starijim ljudima nije se usudila potuiti na to
Jedna od tisue nevinih rtava oboljela od gama zraenja, bila je i
Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala
je ranjiva:
Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno.
Jecala je. Ali ivjela.
eljela je ivjeti kao to i plua ele disati:
Sadako Sasaki htjela je dovriti devet stotina devedestog drala od
papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu elju. Jo
jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema starha
pred njim. Tu duu mora uzeti k sebi sasvim njeno, da bi je vratila
stvoritelju.
igeo:
Dobar, pametan i osjeajan djeak koji je toliko volio svoju sestricu
Sadako, da se nije elio suoiti s injenicom da je ona zaraena:
Zato nije mene ubilo?
Dojmovi i kritike:
Pisac nam ovom priom eli poruiti kako je teko ivjeti u vrijeme
rata, gladovati i boriti se da bi preivjeli; poruuje nam kako su
ozbiljne i tragine posljedice i koliko je japanski narod propatio zbog
bolesti i godinama nakon dogaaja koji je trajao samo nekoliko
sekundi. Nadam se da su ljudi spoznali to su u stanju uiniti i da se
takvo to nikad vie nee dogoditi. Iz ovog moemo nauiti lekciju i
nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad vie ne ponovi, jer bi moglo biti
kobno za ovjeanstvo.
1. dan putovanja:
- egrt Hlap pomogao je starom mjekaru raznositi mlijeko
Dostigao ga je pas Bunda
pomogao je malom Marku pronai guske
2. dan putovanja:
susret sa kamenarima (Hlapi ima jake izme, vrste
ake i pametnu glavu)
susret sa crnim ovjekom i spavanje ispod mosta
3. dan putovanja:
Hlapi je ostao bez svojih izmica
susret sa Gitom
Hlapi je pomogao seljenima u sjenokoi, a Gita je izvela
predstavu za umorne sjenokoe
4. dan putovanja:
poar u selu u kui Ravog Grge
Hlapi je pronaao svoje izme i sve ukradene stvari
Grgina majka daje Hlapiu rubac sa srebrnim novcem za
svojega Grgu
Gita je pokazala Hlapiu brazgotinu na prstu nalik na kri
5. dan putovanja:
susret sa pastirom Mikom, peenje kukuruza i krumpira
na vatri
crni ovjek i Grga padaju sa kolima blizu Hlapia
Hlapi Grgi daje rubac sa srebrnim novcem od majke
Hlapi i Gita spavaju kod Mika
6. dan putovanja:
Hlapi popravlja opanke Mikovoj brai i prosjakinji Janji
dolazak u veliki grad na sajam
Gita prodaje siromahove koare
pomau vlasniku vrtuljka
ostali su spavati na sajmu pod vedrim nebom
7. no Hlapieva putovanja:
no najveih uda za Hlapia
Gita prepoznaje svog konja Sokola
saznaju za stranu namjeru crnog ovjeka i odlue
pomoi
putuju po noi do Markove kue, pomae im siromah sa
sajma
sreu se sa majstorom Mrkonjom i vesele se susretu
odlaze do Markove kue da ispriaju namjere crnog
ovjeka
doznaju da je crni ovjek nastradao
8. Zavretak:
Hlapi, majstor Mrkonja, Gita i Bunda vratili se sretno
kui
saznajemo da je Gita Marica (ker od majstora i
majstorice)
Hlapi je naslijedio magarca i kola
Poneto o piscu:
Auguse enoa je roen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim
godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova
odrastanja, na politikom planu se zbivaju mnoge promjene, koje
utjeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski
slastiar, eh, a majka, maarica. Gimnaziju je pohaao u Pragu i
Zagrebu. U 22. godini pie svoje prvo djelo dopis U zlatnom Pragu. S
obzirom na to da je ve tada bio poznat kao panslavist, nije se mogao
dalje kolovati. Njegova najvea djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo
zlato, Prijan Lovro, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Diogenes,
Prosjek Luka, Mladi gospodin
Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan to je ostavio mnogo
nezapoetih i nezavrenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine
naziva se enoinim dobom.
Likovi:
Ursula
Prijan Lovro
Ni mislit mi se ne}e,
Sve pepeo gledam svud,
On zasno je cvije}e
I zapunio grud...
A preko njega strujne
Kadikad ~udan {um;
To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.
(Vizija,1906.)
Pjesnik nastavlja pjesmu pozivaju}i se na Staru Gr~ku i Rim, a ako simbole uzima
Akropolu i Kapitol da bi zavr{io sa franciskom revolucijom ~ije je simbol giljotina.
Na kraju prvog djela pjesme Kranj~evi} izri~e misao kojom iskazuje zasljepljenost
~ovje~anstva:
Upravo u tom drugom djelu dolazi do izra`aja pjesnikov odnos prema radni{tvu i
radu, a i njegova nada da }e proletarijat pobijediti:
Kranj~evi} opisuje jedro koje nad {umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more
koje mu posve}uje grud.
krtac - Moliere
Moliere, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, roen je u Parizu, u
imunoj trgovakoj obitelji.Zavrio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu,a
pravo je studirao u Orleansu.U Pariz se vraa , kad je imao 36 g. 1643 g
utemeljuje s obitelji Bejart Illustre Theatre.To kazalite djeluje uglavnom u
Lyonu, Avignonu, Grenobleu, Rouenu.Njegova kazalina druina 1658 g. ima
deset lanova i dolazi u Pariz.Pod zatitom kraljevske obitelji brzo je stjecala
veliku slavu.U kraljevskoj palai druina ostaje sve do Molierove smrti.Razbolio
se za vrijeme izvedbe svoje komedijeUmiljeni bolesnik.Nakon njegove smrti
pravnicima je trebalo tjedan dana , da popiu njegovo bogastvo.Naslijedio je od
oca dobar dio tog bogastva, ali je svojim radom uveao bogastvo.
Djela su mu:Lakomislenik, Ljubavna srdba, Kaiperke, kola za ene,
Don Juan, Mizantrop, krtac, Graanin-plemi, Uene ene, Umiljeni bolesnik.
Klasicizam i Moliere
su nam dali ivot i mnogo bolje vide to je za nas dobro , jer nisu zaneseni
nikakvom ludom strau.
Tadanje doba je u svom duhu njegovalo tragediju, kao uzvienom dramskom
formom, nasljeenom jo iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor).Ali Moliere
njeguje komediju, te svojom komikom dovodi svoje likove u smjene situacije u
kojima kritzira drutvo, ljudske mane te pojedine profesije(npr.Zar se se lijenici
u to razumiju?Ne bojte se, pokraj njih moete izabratti koju vam drago bolest, oni
e joj pronai razlog i kazati vam zato se oboljeli).
Glumci su u Molierevo doba bili nepotivana grupa ljudi , iskljuivana od strane
crkve jer kvari malde, pa zbog toga se Moliere okomio u svoji djelima na ljenike
jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stale.
U svojim djelima Moliere potuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao Aristotel
prije 2500 g.Pravila se odnose na jedinstvo vremena, mjesta i radnje.to
susreemo u Molierovim komedijama.
Komika
Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i
svekrva Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica
se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija
dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. L U meuvremenu
joj je umrlo dijete, a sve je to poelo kad se udala za Marka. U kui su je svi tjerali
na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do ogorice Jage. Teko je ona to
podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snae, ve se za nju
moglo rei da je gospodarska ki.
Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom.
Na pola puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog
pokopa jer je znao da joj nema spasa.
Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili
Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad
se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e
dodvoravale lanom ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se
rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. L. U kui
je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman
pokop.
Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u
susjedno selo. K Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na
svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. C. U elji za osvetom krenuo je kui
po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio.
Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu
koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme
njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i
svekrva Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica
se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija
dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. U
meuvremenu joj je umrlo dijete, a sve je to poelo kad se udala za Marka. U kui su
je svi tjerali na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do ogorice Jage. Teko je ona
to podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snae, ve se za nju
moglo rei da je gospodarska ki.
Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom.
Na pola puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog
pokopa jer je znao da joj nema spasa.
Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili
Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad
se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e
dodvoravale lanom ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se
rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. . U kui
je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman
pokop.
Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u
susjedno selo. Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na
svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova.
. U elji za osvetom krenuo je kui
po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio.
Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu
koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme
njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara
Poneto o piscu:
Auguse enoa je roen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim
godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova
odrastanja, na politikom planu se zbivaju mnoge promjene, koje
utjeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski
slastiar, eh, a majka, maarica. Gimnaziju je pohaao u Pragu i
Zagrebu. U 22. godini pie svoje prvo djelo dopis U zlatnom
Pragu. S obzirom na to da je ve tada bio poznat kao panslavist,
nije se mogao dalje kolovati. Njegova najvea djela su; Kameni
svatovi, Zlatarovo zlato, Prijan Lovro, Seljaka buna, uvaj se
senjske ruke, Diogenes, Prosjek Luka, Mladi gospodin
Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan to je ostavio
mnogo nezapoetih i nezavrenih djela. Doba od 1871. do 1881.
godine naziva se enoinim dobom.
Likovi:
Ursula
Prijan Lovro
Prijan Lovro je kraa pripovjest, u formi neto due novele.
Likovi su stvarni i proizlaze iz enoina ivota. Naime pouzdano se zna da je
Lovro postojao i bio enoin prijatelj u Pragu.
Uloga pieva lika u pripovjesti je vrlo znaajna jer je, na taj nain, autror
mogao sudjelovati u grai te pripovjetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da
je ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogaaja koji bi pobudili
razvoj hrvatske knjievnosti.
e4noa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemakog, francuskog i talijanskog.
Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih injenica. On nema
sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube jer je siromah;
plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se
eli oeniti bogatom djevojkom, te ga zbog toga optuuju za pohlepnika, a
on se ubije.
enoa je fabulu gradio na psiho-socialnim kontrastima. Glavni kontrast je
elja - mogunost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, mo,
bogatstvo - siromatvo.
Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine
uzdigne do ravnopravnog graana.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara
1.BILJEKA O PISCU
Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Roen je 1891. u Garenici, a
umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je slubovao u raznim
krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u
mirovinu. Najvanija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili nismo,
Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i druga. Kroz
svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikava s
blagom dozom humora. Pisao je takoer drame i filmske scenarije
2.MJESTO RADNJE : Zagorsko selo
VRIJEME RADNJE : Nepoznato
3.KRATAK SADRAJ
Uvod i poetak :
U prvom dijelu prie upoznajemo Janicu i njenog mua te ostale stanovnike sela,
saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo ne
svojom enom. Takoer saznajemo podosta o svakodnevici njihovog ivota.
Zaplet :
Kata i Mika Labudan, Janiini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno
nakon poroda. Uz teke poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve vie
pogorava dok na kraju nije vie mogla iz kreveta. Naalost, i dijete je umrlo. Marka
se to nije odvie ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve patentne klopke.
elio je zadiviti svog efa, gospodina nadumara.
Vrhunac :
Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoi i pribojavali su se onog najgoreg.
Iako su je saaljevali, njena tragedija je veini bila samo teret. Marko i dalje nije
obraao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.
Rasplet :
smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje ovjek ima
u ivotu.
Lijepo ti je biti bolestan dva tri dana, onako ko od ale, ali leati etiri pet
tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnoljivoj ari, tako da se ovjeku
pamet muti, kad utroba hoe od greva i boli da se iskida i izgori, e to je muka
velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi.,citat,str.162
Njegov sin Marko stajao je u sui, duboko zamiljen, muei se sastavljanjem nove
klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to patent, kojim je mislio iznenaditi gospodina
nadumara, a moda stei i mnogo para.
Marko nije paao u domae poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske za
lijes niti protiv toga.Njemu je bilo svejedno.,citat,str.163
Breza ostaje kao vjena uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i koja
e ga navesti da se pokaje.
8.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suoava s vizijom svoje
Janice na povratku sa svadbe kod ugeievih.
Najednom, kad je bio ve pri izlazu iz ume, pa da udari na svoje Labudan brdo,
on zastade. Zaustavio se, ne od svoje volje, ve preneraen, zgranut razrogaio oi,
zaustavio dah.
Na pedeset koraka, prema samom kraju ume, stajala je sva u neko zlatno, prozirno,
drhtavo tkanje odjevena njegova ena. Njegova pokojna Janica. Ona ista koju je
pred osam dana sahranio.,citat,str.179
Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj jo nekoliko listia,
utih,crvenkastih, uvelih, zlatilo se na onom jutarnjem jesenskom suncu. Oko nje i
iza nje stajala je uma. Velike i snane bukbe, vornasti i grubi grabovi. Hlad i
tiina.,citat,str.180
U ovom citatu breza ponajvie opisuje Janicu, s malo listova ljubavi i panje koja joj
je pruana, visoka, vitka i krhka, okruena velikim i snanim bukvama, velikim i
snanim enama iz sela. Zbog toga je Marka ova breza toliko podsjeala na Janicu.
To je trenutak kada se Marko Labudan, ne samo suoava s uspomenom na Janicu,
ve i sa svojim vlastitim osobinama. Suoen je sa injenicom da je do tada mislio da
se moe ponaati kako mu se prohtije i da moe sve popraviti kad god eli. Sama
injenica da je bio pobijeen duhom svoje Janice probudila je u njemu savjest i
pokazala mu sve njegove slabosti. On se povlai posramljen i utuen.
Zaustavio se Marko pred brezom i pljunuo u dlavove. Posjei e je da ga vie ne
sjea sramote, da ga vie ne plai Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka,
vitka i prava. Bezazleno mu se uini to fino, njeno drvo s bijelom, tankom, skoro
svilenom korom. Tako je bila mila ta breza, tako fina i lijepa. Kao neka svetica
Nije li to ipak njegova pokojnica, Janica?
Zadrhta mu ruka i nemono se spusti. Okrenu se naglo Marko, ispane iz ume, pa
udari kui.,citat,str.181
Marko je upravo dovrio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje se
s njegove kune strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i nestala
u mutnom jesenjskom nebu.
Kako u itavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio to se
dogodilo. Znao je on da je to bila duica njegove Janice.,citat,str.170
8.DOJAM
Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona
pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i druge. Ona istovremeno
upozorava da je ovjek nemoan ispraviti svoje pogreke ako dozvoli da mu vrijeme
izmakne iz njegove kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za to bio je
ivot i smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na tu
suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva ponienja,
nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola izolirala ju je zbog toga to je
bila drugaija od njih, a to oni, optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli
prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu
istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene istine o
ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj
sredini.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:42:00 | 1 komentara
onda skeptiki i obilno pljucnuo, pa vano i zamiljeno zakimao glavom. Jednog dana
Marko je krenuo na put u Ameriku. Janica ga je htjela vidjeti, ali onda Kata
ree:Otiao je on u Ameriku, nee tebe uvati i gledati kako umire!... To je Janicu
jako povrijedilo makar je ona buncala i fantazirala. Poslije 2 mjeseca doao Marko
kui. Bilo je ve kasno u no, no Janica je jo bila budna. Marko je zavirio u sobu
gdje je Janica spavala. Janica ga pogledala i kae: Ti si sad otmjeni gospodin, a ja,
to sam ja ? Marko je vidio da ga ena vie ne eli i poao sputenom glavom u
drugu sobu. Cijelu je no razmiljao. Vidio je da joj mora pomoi makar ga ona ne
eli. Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bila puna ljudi koji su oblilazili Janicu.
A ona je samo eljela vidjeti Marka, on s njom nije ni rijei progovorio otkad se
razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici su
dodvoravale lanom ljubaznou. Kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se
rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. U kui je
nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman
pokop.Osam dana nakon sprovoda, Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u
susjedno selo.Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na svadbi
Marko se napio i bio otjeran iz svatova. U elji za osvetom krenuo je kui po puku.
Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio. Sutradan je
elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu koja ga je kasnije uvije
podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na
sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:41:00 | 1 komentara
Lica: Smail-aga engi, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jaar, Bank,
Saruk
Sadraj pjesme :
AGOVANJE
Silni turski ratnik, Smail-aga engi. imao je puno robova,
Crnogoraca. Budui dfa je bio krvoloan ubijanje nevinih i
bespomonih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odluio da ubije
skupinu mladia. Starac Durak molio ga je da ih potedi, to je aga
odbio. Nakon to je ubio mladie starcu je odredio smrt vjeanjem. To
bi uinjeno naoigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajui
tjela ubijenih Smail-aga se divio svojoj moi, ali istodobno ga je muilo
to to su mladii pred njim poginuli bez straha.
NONIK
ETA
U Cetinju se skupila mala eta onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela.
Odluili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari sveenik
blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane
svoju rodnu grudi i svoj narod.
KOB
Antigona - Sofoklo
Bljeke o piscu:
itavog svog ivota Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta linost
javnog ivota, bio je vojskovoa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac
cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sauvano je samo
Lica:
Antigona - ker Edipova
Izmena - ker Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin
Tema:
Sukob zakona i individualnog svaanja ivota
Mjesto radnje:
Teba
Sadraj:
I in
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata
Polinika koji bijae zbog napada na grad i svog brata osuen da se ne
smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbog
Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eli
ostvariti svoj cilj.
II in
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da e mu biti
vjeran te da ga nee nikada iznevjeriti, ali u to stie straar koji jako
uznemiren priopava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak
zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje straara da je primio mito i zapovjeda
da nae pravog krivca ili e inae umrijeti stranom smru.
III in
Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako je
otkrio Antigonu straar odlazi, a Kreon vidno uzbuen zapita Antigonu
zato je to uinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih
ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinje
priu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajui svog brata. U to dolazi
IV in
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegov narod
ne slae s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon
uvrijeen okrivljuje svog sina da je rob jedne ene te obeava da e
Antigonu ubiti pred njegovim oima, no Hemon iznenaen oevim
ponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e nekako osloboditi Antigonu.
Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e biti iva zazidana u
kulu svog doma.
V in
Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu, ali i
ponosna zbog svog ina govori o svijim roditeljima i brai kojima e se
uskoro pridruiti.
VI in
Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primili
njegovu rtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije
pokopati i da e zbbog toga nna njegovu obitelj doi strana nesrea.
Kreont govori starcu da lae i nee ponititi nalog i zbog toga ovaj na
njega alje kletvu. Sav uplaen Kreont ipak poputa te u dogovoru sa
svojim zborovoom obeava da e osloboditi Antigonu i pokopati
njenog brata, ali u najveoj tajnosti.
VII in
Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika
te uvi vijest odlazi ne izgovaravi niti jednu rije. Tada glasnik
ispria kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika,
poao je osloboditi Antigonu. Doavi do kule ugleda Antigonu koja se
ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. elei Hemena
odgovoriti on nemilog ina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne
ubivi svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u
smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu
priopavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam elei svoju smrt
proklinje svoj ivot i svoju sudbinu.
Karakterizacija likova:
Antigona
ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee. Jaka,
samouvjerena i ponosna zbog svog ina uinila se poput nedodirljive
boice. Zraila je i unutranjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala
kod svog nauma i ostvarila ga.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:40:00 | 3 komentara
BILJEKA O PISCU:
Dubravko Jelai - Buimski je roen 1948. godine u Zagrebu.
Poznati je na pripovjeda i dramski pisac (Gospodar sjena, Potar
zvoni samo jedanput). Pie romane za mlade koji izlaze u biblioteci
HIT-JUNIOR.
KOMPOZICIJA:
Uvod:
Dabo otkriva Martinov talent.
Zaplet:
DCFK eli da Martin nastupi na Svjetskom
atletskom kupu.
Vrhunac: Martin pristaje nastupiti na Svjetskom atletskom
kupu.
Rasplet: Martin iz treeg pokuaja uspijeva preskoiti letvicu i
odletiti
visoko iznad stadiona.
Zavretak: Martin je tako lebdei iznad stadiona oprostio Dabi,
Lobi i
Gobi.
SAETO PREPRIAVANJE:
Martin ivi s djedom u jednoj kuici. esto odlazi u umu gdje,
opijen prirodom, dobiva golemu snagu i skae uvis i udalj, obarajui
svjetske rekorde. Dabo iz Dravnog centra za fiziku kulturu nagovara
Martina da nastupi na Svjetskom atletskom kupu. Martin nije siguran
da moe nastupiti pred tolikom publikom i odbija. Dabo ini sve da ga
prisili na nastup. Nagovara direktora Martinove kole da utjee na
profesore kako bi Martin dobio jedinice iz njihovih predmeta. U urotu
protiv Martina ukljuuju se Lobo i Gobo. Martinovoj djevoci Veronici,
koja svira violinu, prua se prilika da dobije stipendiju u Beu. Lobo
upozorava Veronikinu majku da pripazi s kim joj se kerka drui jer bi
mogla ostati bez stipendije. Veronika se vie ne moe viati s
Martinom i odlazi s majkom u Be. Martin se s tugom oprata od
djevojke. Gobo, generalni direktor DCFK-a, skrivljuje smrt Martinovog
papagaja Falstaffa. Djed mu se osveuje, ali zato zavrava na policiji.
Tako Martin ostaje bez najdraih zbog ljudi iz DCFK-a. Jedino mu
preostaje da prizna poraz i nastupi na Svjetskom atletskom kupu.
Gobo mu daje obeanje da djed nee u zatvor ako nastup bude
uspjean. Prva dva skoka su neuspjena. Ostaje jo samo jedan
pokuaj. Martin se snano vinuo i letvica je ostala duboko ispod
njegovih nogu. Nije padao. Ispod njega leao je stadion. Tisue glava
su gledale za njim. Mahnuo im je, pun sree.
PREPRIANA EPIZODA:
Martinu je ostao jo jedan pokuaj da preskoi letvicu. Dok je
trao prema letvici, ugleda svoga djeda. Skoio je snano kao da je
izbaen snanim oprugama. Priini mu se da je ugledao Falstaffa.
Tako, sav sretan poeo se dizati u visinu. Djedovo lice mu je dalo ta
snagu i lakou u tijelu.
Tako lebdei visoko iznad stadiona mahnuo je gledateljima, pun
sree jer je Dabi, Lobi i Gobi oprostio i sad ih ve i zaboravio.
Falstaffa. Martin skae dva i pol metra uvis i devet metara udalj.
Roditelji su mu poginuli u prometnoj nesrei. Otada je brigu za njega
preuzeo djed. Martin ima petnaest godina. "gotovo povuen
djeak". Zaljubio se u Veroniku. "Osjeao je kako enja za njom
sasvim ispunjava njegovo tijelo", sretan je jer mu Veronika uzvaraa
ljubav. "Osjeao je silno povjerenje prema njoj", "Nije se libio da joj
prizna kako odlazi u umu gdje, opijen prirodom, dobiva najednom
snagu kakvu inae ne posjeduje." Martin skae samo za vlastito
zadovoljstvo. On je umski rekorder. Najmilije mu je tivo Kiplingova
Knjiga o dungli. Martin je dobar ak i mnogi ga profesori vole. Ne eli
javno nastupati. Prema Dabi osjea netrpeljivost. Ljudi iz Dravnog
centra za fiziku kulturu odluili su ga pritisnuti loim ocjenama, kako
bi nastupio na Svjetskom atletskom kupu. Martin dobiva jedinicu iz
matematike, kemije, dokumentacije i zemljopisa. Ljudi iz DCFK-a ele
nauditi Martinu, ak mu ubijaju papagaja. Dabo je obeao dvojici
mladia novac ako pretuku Martina. Lobo savjetuje Veronikinoj majci
da pripazi s kim se njena kerka drui, jer joj o tome ovisi stipendija.
"Za tako kratko vrijeme, udnim spletom okolnosti, Martin je ostao bez
najdraih. Sve to zahvaljujui monoj ustanovi s kojom najprije nije
mogao, a kasnije nije htio suraivati. On je bio poraen." Prezire Dabu,
Lobu i Gobu. Ipak je odluio nastupiti na Svjetskom atletskom kupu.
kolska godina mu zavisi od uspjeha u Kupu. Obeali su mu da njegov
djed nee u zatvor ako nastup bude uspjean. Naime, Martinov djed je
prebio Gobu i zavrio na policiji. Prva dva skoka su bila neuspjena.
Ostao mu je jo jedan pokuaj. "Tono iznad letvice sjalo je djedovo
lice poput blistave zvijezde. On se vine u zrak u elji da ga to prije
dohvati. Poletio je kao izbaen snanim oprugama. Letvica je ostala
nisko ispod njegovih noguOn nije padao. Letvica je sad bila duboko
ispod njega, a on se i dalje lagano dizao u visinuDuboko dolje ispod
njega leao je stadion" Martin je oprostio ljudima iz Dravnog centra
za fiziku kulturu.
PROBLEMATIKA:
Ljudi iz DCFK-a su zbog vlastitih interesa tjerali Martina da
nastupi na Svjetskom atletskom kupu i zbog toga mu skoro unitili
ivot.
Biljeka o piscu:
Uspomene
Pusto
lirska pjesma
Vraanje u no
sretna ugoaja
tema - sjeanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u
predveerje
kratka, ali snana pjesma
bogata epitetima sivim, otre, tamnim
metafore - nosei miris...; otre im kose zaspale preko
ramena
nostalgina je ugoaja, stih je slobodan, etverostih ili
katrena, nema rime
lirska pjesma
tema ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)
sastavljena je od tri pjesnike slike:
- u prvoj pjesnikoj slici pjesnik
nam govori svoje osjeaje prema
jednoj djevojci
- u drugoj pjesnikoj slici pjesnik
susree
anela
koji koraa
i
smijei
mu
se
(preneseno
znaenje)
- u treoj pjesnikoj slici pjesnik
opisuje anela
pjesmu sam doivio kao neostvarljivu ljubav
bogata epitetima iznenada, brzo, nestano, veselo, sitno
pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu
G. lik: Tajana
PRVI DAN
DRUGI DAN
TREI DAN
. . .
Koga istezae, zubaca veloga.
Nikad jih brojae: drugi, treti, peti,
...
2. O Radovanu Siverincu
2. Poezija
javljala magina elja ljubavi. Kranjevi je kao osoba vrlo potivao pravdu i rad i
stoga nije udno to je mnogo pisao o radnitvu i pravdi. U radniku je Kranjevi
pronalazio jamstvo bolje budunosti ovjeanstva. Osim to je pisao o
radnitvu,pravdi,ljubavi i patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije
kao to je pjesma. Kranjevi je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj
pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromiljenosti. Mojsije je bio biblijski
prorok, voa i zakonodavac starih idova. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i
doveo ga u obeanu zemlju Hanaan. Meutim u tu zemlju nije uao.
Kranjevi kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su govorili
mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmiljanja koja su esto bila sumorna,
tmurna, crna , nigdje toke svijetla, nade.
Ni mislit mi se nee,
Sve pepeo gledam svud,
On zasno je cvijee
I zapunio grud...
A preko njega strujne
Kadikad udan um;
To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.
(Vizija,1906.)
Pjesnik nastavlja pjesmu pozivajui se na Staru Grku i Rim, a ako simbole uzima
Akropolu i Kapitol da bi zavrio sa franciskom revolucijom ije je simbol giljotina. Na
kraju prvog djela pjesme Kranjevi izrie misao kojom iskazuje zasljepljenost
ovjeanstva:
Kranjevi opisuje jedro koje nad umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more
koje mu posveuje grud.
Svi ovi stihovi dokazuju Kranjevievu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu
stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.
2. KRATAK SADRAJ
-3-
"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto.
Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se
ne smrznem . I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie
sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se
vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju
neprestano se probija lakrdija Noddy...
Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...
Trei premaz. Malo je bolje, ali jo proviruje Noddyjeva kapa dvorske
budale...
Ostatkom crne boje i finom etkicom premazao sam Noddyjevu kapu,
ali se on prokleti zvonii i dalje vide!...
Premazao sam veeras crnim flomasterom 69 zvonia na kapi. Ostalo
ih je jo 124...
U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoni. Sad znam
kako se Rembrandt osjeao nakon to je oslikao Sikstinsku kapelu u
Veneciji.
2 sata u noi. Boja se osuila, ali mora da je loe kvalitete jer posvuda
ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlae i njegov
crveni nos. Zvonii se, hvala Bogu, vie ne vide! Stari je maloprije
doao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjea na
jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistiki komar, ali ja
mislim da to iz njega govori jer zato to su u njegovoj sobi na
zidovima same ruice."
Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u
djedovoj kui. kole je uila privatno, posveujui osobito brigu
izuavanja jezika, te je ve u najmlaim godinama govorila i pisala
francuski, a kasnije jo njemaki, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za
Vatroslava Brlia, odvjetnika i politiara u slavonskom brodu. Umrla je u
Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedea djela:
"Valjani i nevaljani" (1902), "kola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka
pjesama 1912), "Zgode eegrta Hlapia" (1913), "Prie iz davnine"
(1916)...
Lica:
Kosjenka - vila
Rego
- div
Liljo
- najljepi djeak iz oba kotara
Tema:
Susret Kosjenke s Regoom te svaa izmeu dva sela
Sadraj:
Radnja zapoinje na livadi s konjima na kojima jau prekrasne vile. Najmlaa
meu njima Kosjenka dobila je najbreg konja koji je odvoji od ostalih vila i
odvede preko irokih ravnica, uma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje
Regoa, ogromnog diva koji je cijeli svoj ivot proveo brojei sruene zidine
grada Legena. Poto tamo vjeno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta,
Kosjenka i Rego odlaze traiti dva sela koja su se Kosjenki uinila prelijepim
dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajui ispod zemlje (jer je Kosjenka
eljela vidjeti to je ispod nje), Rego i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje
uspjeno rjeavaju te tako dolaze do svog cilja. Izaavi na svjetlo dana kosjenka
upoznnaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Rego Ljilju
najpametnijeg i najljepeg djeaka u oba kotara, koji mu ispria nesretnu priu o
oba sela. Naime, stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se
starjeine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i
tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri
se spaavaju tako to ih Rego prenosi na uzvisinu do koje jo nije dolazila voda.
Svi bi tako gledali kako Zlovoda rui sve to se pred njom nae da se Kosjenka ne
dosjeti i povie Regou da rupu kroz koju je prolazila voda zaepi svojim tijelom.
Nakon nekoliko pokuaja Rego ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja
koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez ive due.
Tuni pastiri priopavaju Kosjenki koja ih je u meuvremenu jako zavoljela, da
nemaju kako ivjeti jer nitko od odraslih nije preivio, ne znaju obraivati zemlju,
a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regou da probui rupu
u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokau krovovi sela, a na njihovo
najvee iznenaenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri
ive u srei i veselju, sagradivi samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je
ivjela preljepa Kosjenka.
A to je bilo s Regoom?
On se naime uplaio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su
oni proivjeli strane muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako
ga se je zaelio.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 20:34:00 | 19 komentara
1. Biljeka o piscu:
MATO, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03.
1914), knjievnik. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom
razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju
nije svrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine dezertira iz vojske,
koju je sluio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi u enevu, u kojoj ostaje
godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje ostaje pet godina, vraa se kui.
Kad je amnestiran seli se u Zagreb, gdje ivi do kraja ivota. Knievnik
profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog zaposljenja. ivii
teko Mato se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi
lirski raspoloen, on je cijeli ivot nosio masku cinka, borbenog paskvaliste
uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijei.
Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie feljtone, pripovjetke,
crtice, eseje, putopise, knjievne, muzine, likovne i kazaline kritike,
pjesme, a okuao se i u dramskom radu
Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune
lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja.
Punu mjeru svoga talenta dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici.
S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko
i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca,
gotovo uvijek, majstorski uoio bitne karakteristike umjetnikog opusa.
esto udljiv, cjenei katkada kalambur vie od misaono staloene ocjene,
on je ipak u veini svojih sudova taan i njegova se miljenja esto javljaju u
knjievnim udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio
najuspjeniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje. Mato
stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da izrazi i
najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato je na veliki
knjievnik u punom znaenju rijei.
(OSVETA OGLEDALA)
3.
Pejza
u
Matoevom
proznom stvaralatvu:
rumeno groe kao plamen, bijelo gori kao ilibar, a modro se crni
kao tisu stisnutih brganica ispod jesenjeg lia koje se napilo krvi
sunane...
Sunce zalazi, umovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci
daleke muzike, a rijeni val utei kao svrha koke kneginje, rue oko
vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
Sa purpurne se vode stade puiti mlijena para, a u tihoj i zelenoj
dubini stade ruati draguljno trunje, padajui sa neba vedroga,
veernjega, zvjezdanoga.
...mrvi se crnim mrvicama u ljubiasti trag zalog sunca, iezava u
ljubiastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, barunastu
no!
(SAMOTNA NO)
4. Zakljuak:
Pod utjecajem francuskih simbolista, Mato je nastojao u naem jeziku
ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brino birao rijei i
usklaivao sonornost vokala i konsonanta. Matoeva je sklonost
sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragino osjeanje
ivota ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u karakteristini bunt.
Mato je zaetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki njegovi
stihovi postali su politiko geslo itavih generacija:
(HRASTOVAKI NOKTURNO)
BILJEKA O PISCU:
VRAZ,
Stanko
(Jakob
Frass; Cerovec,
30.6.1810.Zagreb,
20.5.1851.),
knjievnik.
Po
svojoj
raznovrsnoj
djelatnosti (pjesnik, kritiar, putopisac, prevodilac) Vraz je
jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni
knjievnik. 1842. s Vukotinoviem i Rakovcem izdaje kritiki
asopis " Kolo ". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv
diletantizma, a za knjievno je stvaranje traio da se oslanja
na tekovine narodne i slavenske knjievnosti. Najvredniji dio
njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik ulabija i niza
soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svje, lak i
nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, to je
prevladavalo
u
pjesmama
veine
iliraca.
U
satirama
i
epigramima
ismijava
nedostatke
drutvenog
i
knjievnog
ivota,
posebno
utilitarizam
i
diletantizam
patetinih
tamburaa
i
budniara.
Njegova
lirika
inspirirana
je
romantinom
erotikom
u
stilu
i
u
modi
njegova
doba,
posveenom imaginariom ljubavnim idealima.
2. TEZA
ANALIZA DIJELA:
I. pjevanje
35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u sre
i duicu svoju
da prinose lijeka.
38.
ulabije su
tipian
izraz
romantiarskog
miljenja
i
nazora sto se naroito oituje u povezivanju tih dvaju
elemenata, a to u konanoj varjanti donosi do osjeanja
sveljudskog.
III. pjevanje
69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al od cvijeta sree
nij ve nijednog lista
Samcat po nijh seem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja
3. TEZA
STIL PISCA:
Kao za ve}inu anti~kih pisaca nemamo mnogo biografskih podataka. Rodio se 525. god. prije n.e. u
Eleusini. Potjecao je iz zemljoposjedni~kog roda. Bio je svjedok svrgnu}a tiramide u Ateni, uspostavljanja
demokratskog ure|enja i uspje{ne borbe protiv intervencije aristokratskih dr`ava. Bio je, kako ga neki
nazivaju "otac tragedije". Iz njegovih pjesama vidi se da je bio prista{a demokratske dr`ave, iako je
pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je grupica imala znatnu ulogu u Ateni u prvim
desetlje}ima. Eshil je sudjelovao u borbi protiv perzjanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i
Plateje. Eshilove politi~ke simpatije o~ituju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao kao jasno izra`enog
tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi nesporazumi i sva|e izme|u Eshila i naroda. Uzroci tih
nesporazuma nisu poznati. Zbog tih nesporazuma morao je provesti posljedne godine `ivota na siciliji izvan
domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikzivati svoje drame. U Sicilskom gradu Geli Eshil je umro 456.
god. prije n.e.
2. TEZA: Sadr`aj
"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" tim rije~ima Eshil zapo~inje svoje djelo. Zemlja je vrvila `ivotinjama
ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin
Japetov uzme ilova~u, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu
jednak bogovima ali bez du{e. Da bi stvorio du{u uzme iz `ivotinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u
grudi ~ovjeka. Bo`ica Atena mu je pomogla u tome {to je tom liku udahnula duh ( bo`anski dah ). Tako su
nastali ljudi koji su mogli gledati, slu{ati ali nisu mogli vidjeti niti ~uti. Sve {to su radili bilo je bez
smi{ljene osnove. @ivjeli su pod zemljom u mra~nim pe}inama. Tada ih je Prometej po~eo podu~avati
kako }e vidjeti, ~uti, uptrebljavati `ivotinje, ploviti morem, hraniti se, lje~iti se,... Ukratko uputio ih je u
sve `ivotne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane ( stari bogovski rod ).
Prometej je bio tog Titanskog roda.
Bogovi su po~eli od ljudi tra`iti da ih ~aste uz uzvrat njihove za{tite. U Mekoni organizirali su susret
bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i du`nosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga
bogovi nebi previ{e iskori{tavali. On sa svojom lukavlju{}u `eli prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati
{to `ele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bija{e svo
meso, mi{i}i, mozak, utroba,... ukratko sve korisno, a u drugom ve}em kupu bijahu kosti i salo. Zeus je
reko da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predlo`io da izabere koji od dva kupa `eli. Zeus se odlu~i
za ve}i kup i odgrne ga. Stra{no se razljuti na Prometeja kad je pred sobom na{ao samo salo i kosti. Za
uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savr{en `ivot tj. vatru. No Japetov sin je i za to na{ao
rje{enje. Pomo}u u`arene tinjaju}e tre{}ice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili
ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu bogu vatre i umjetnosti da napravi
varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom
haljinom a glavu joj ovjen~a svje`im cvje}em i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a Afrodita
svaku dra`esnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru
na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se ~uva bilo
kakvog bo`jeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji `ivjeli mirno, slobodno i bez
ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u ku}u ga otvori. Tako je na
Zemlju do{lo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da iza|e
iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Pisac groznice i razne druge bes~ujne ali vrlo mu~ne
nevolje opisuje kao ~ete bez dara govora. ^ak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake.
Sve krivice za taj ~in Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima
prikovati na stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvr{io. Jadan Prometej nije
smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograni~eno stajati. Nezasitan Zeus mu po{alje jo{ i orla
koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo izrasla. Zeus je rekao da te patnje
trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj `ivot smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon
nekoliko tisu}a stolje}a nai{ao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. ^im je to ugledao napnuo je
luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobo|enog
Prometeje sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji
je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako nebi optu`ivali da je Zeus oslabio Prometj je morao
nositi `eljezni prsten s ukovanim komadi}em kavka{ke stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je
jo{ Prometej prikovan na Kavkaz.
Sadraj:
Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju
hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku pticu, svako drvo i
svaki glas. uma je oduvijek bila njegovo nepresuivo blago. Pokraj ume,
sagradio je kue, staje i tagljeve, posadio vonjake i ljivike. Kada mu zbranie i
zatvorie umu, on postade siromah, jer ona mu je paom odgajala volove,
svojim irom hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i ograde. Vuk, lisica i
kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi sa
sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset metara visokog
debla sa snanom irokom kronjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada
vjetri zapuhne, tvrdo glatko lie zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim
dobima uma se mijenja, a i ivot u njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je
najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po ikarama i i livadama oko
sela. U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postajeivlje i
raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio
je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da e mlade orlove
popovaditi ili ubiti zato to im je orao ubijao domae ivotinje. Nisu mogli ni jedno
ni drugo zato to je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se
popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti.
Ljudima nije nita drugo preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi
su pukama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdoi
pandama nosi plijen. Jedan je ovijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj
je plijen ispustio i sruio se u umu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zaudili su
se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro sruen na njega su doletjela dva
vorka koja su ula u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao,
vorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajui
patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i
aran. kada doe ljeto, radi se procijena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar
Bartol prenoili su u kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su preko zime
ovdije radili. Procijena je teak posao, a uma puna komaraca. Kud god ovijek
ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga posla oekivali su da e im Bartol
pripremiti dobar ruak. Kada su su doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol
pripremio paprika. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je
paprika crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru.
Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to je
zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spaeno
Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela.
Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za slavonsku umu. umski trgovci
obilaze dijelove ume koje su preko ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e
preko zime doi na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze
umom i procijenjuju urod ira koji je zbog sjee ume i njegove upotrebljivanosti
na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov na srne, a u studenome je uma
mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare ume posjeklo, toliko nove treba
zasaditi. Na to sijanje izae itavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvee
na drugom kraju alosno otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui
se to je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom
mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto
godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e se
dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.
Tulipani diu ae
Lastavica
Zmaj
Tema: Putovanje avionom
Osnovna misao: Ne treba se bojati leta avionom
Vrsta stiha: Slobodan
Vrsta pjesme: Lirska - misaona
Stil: poredba (zmaj je avion)
Olovko,olovko
Lovaka pria
2. KRATAK SADRAJ
-3-
"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto.
Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se
ne smrznem . I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie
sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se
vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju
neprestano se probija lakrdija Noddy...
Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...
Sadraj:
Tena je mlada Slavonska djevojka i polako postaje jedna od
najljepih cura u selu. U 16 godini ivota umire joj majka i ona
ostaje sama s ocem Jerkom. U to doba kraj njezinog sela bila je
eka vojska, a u njoj je bio mladi vodnik Beranek. Tena se
zaljubila u njega i prvi put u ivotu osjetila ljubav, no dola je
zapovjed i Beranek je mora krenuti u Bosnu. Nakon Boranekovog
odlaska Tena je nosila crninu i povukala se u sebe. Nedugo zatim
u selo je doao bogata iz jedne Parike tvrtke, zvao se Leon
Jungman. Kada je opazio Tenu odmah mu se svidjela, ali Tena je
i dalje bila povuena. Leon je organizirao primanja u svojoj
velikoj i prostranoj kui, s nakanom da e Tena doi. Dole su
sve seoske cure, ali Tena nije. Tada je Leom priao sa Teninim
ocem Jerkom da poalje Tenu na primanje. Jerko je uspio
nagovoriti Tenu da ode na primanje i sam ju je otpratio do
Leonove kue. Na primanju sve su se cure nabacivale Leonu, ali
on je samo gledao Tenu. Priavi Teni obasuo ju je prostranim
sobama i oni svjeim mirisima. Tenu se je dojmio sav taj rasko i
bila je oarana s njime. Tena nije voljela Leona, ali bila je kod
njega zato da osjeti ari luksuznog ivota. Leon je i dalje
organizirao primanja, a na njima je svirao cigan ore. Iako je
bio cigan on se Teni sviao. Nakon izvjesnog vremena Tena je
prela Leona sa orom. Cijelo selo je ogovaralo Tenu i doao je
glas do Leona. Leon je znao da ga Tena ne voli. Leon je dobio
premjetaj, a Tena je ostala bez luksuznog ivota. Poto je Tena
bila s Leonom, on je uzdravao i njezina oca, a nakon Leonovog
odlaska on je zapio sav novac, a kuu i zemljite je dano na
drabu zbog neplaenog poreza. Tenu to nije zanimalo jer joj je
ostalo puno haljina i novaca od Leona. Nakon to je potroila taj
novac morala je smislit nain kako ae ivjeti. Nala je Jozu
Matijevia . Osvojila ga je na jednom plesu. A usto je bila i s
orom. Tako je ivjela s dvojicom ljubavnika. Jozo je imao
enu Ivanku, ali na nju nije previe mario za to to je imao
Tenu. Tena se doselila kod Joze i preuzela vlast u kui. Jozo bi
znao esto vikati na Ivanku, pa se ona alila Teni i molila ju za
zatitu. S vremenom Ivanka je postala prijateljica s Tenom. Kod
ora je bila jo tea situacija, on je redovito tukao svoju enu
Maruku i maltretirao je. Sav novac koji je ore zaradio odlazio
je Teni. U meu vremenu Ivanka je ostala trudna, a jedna
ciganka je donjela Maruki veo koji je zaraen vodenim
kozicama. Maruka je dala veo Teni i Tena se razboljela. Usto su
ciganka i Maruka napravile prijevaru i uvjerili ora da je
Maruka trudna. Tena je od bolesti dobila plihove po licu i vie
nije liila na staru Tenu. Ivanka je rodila i nakon poroda se
Ivanka
Pokorna ena. Bila je sitna, ali nakon poroda se proljepala.
Morala je podnositi drugu enu u kui i biti podlona njoj. Vrlo
plemenita ena, jedina je pomagala Teni dok je imala vodene
kozice.
Maruka
ena kojoj je bilo dosta to je druga ena. Pomou varke
pridobija mua.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:27:00 | 8 komentara
Likovi:
Olga
je najstarija sestra, nije oenjena, nezadovoljna ivotom koji
vodi a ne vidi izlaz. Potajno se nada koko bi u Moskvi mogla nai mua
i onda bi, barem tako misli, bila sretnija.
Ako bi se udala, cijeli dan bi sjedila u kui, bilo bi to bolje.
Voljela bih mua.
Maa
je vjeno nezadovoljni melankolik, koji stalno tei nemoguem.
Rano se udala, a da nije promislila, mrzi svoj ivot, i masli o svemu na
lo nain.
Irina
je najmlaa od sestara, eka princa na bjelom konju, i
prtpostavlja da bi ga sigurno nala u moskvi. Trai ivotnu sreu, i
smatra kako joj rad djelomino zamjenjuje ljubav. Svoje
nezadovoljstvo nee nikad rijeiti jer su joj ciljevi nerealno visoki, a
uza sve to tu je jo i unutarnji sukob.
Natalija
je poprilino teak lik, lik malograanke koju nitko ne prihvaa,
no ona je uz to i lik koji se najvie mjenja, te se kasnije ipak koliko asimilira u drutvo.
Andrej
je sin, velikih ambicija, s malim ansama za ostvarenje. Kako
ima dominantnu enu, on se povlai, postaje papuar i puta svoje
ambicije da padnu u blato.
Forma i stil:
Ovo djelo je drama ods etrri ina, mirna i glatk bez veih
preokreta.
Zasniva se uglavnom na samim likovima i njihovoj traginosti
koja samo kazuje kako promjene nema unato vjeitom optimistu i
njegovoj prii o svjetloj budunosti.
Biljeka o piscu:
August enoa roen je u Zagrebu 14. IX. 1838. Osnovnu je kolu polazio u
Zagrebu, gimnaziju u Peuhu i Zagrebu , a pravne je nauke zavrio u Pragu i
Zagrebu. Iz Praga je preao u Be gdije je ureivao asopis Glasonoa. 1866.
g. vratio se u Zagreb i uo u redakciju Pozora(kasnije Obzora), zatim je bio
gradski biljenik Zagreba i umjetniki ravnatelj zagrebakog kazalita 1870 bio
je dramaturg kazalita a 1873. postao je gradski senator. Umro je 13. XII. 1881
u etrdesettreoj godini ivota. Godine1871 tampao je svoj prvi veliki
historijski roman iz prolosti Zagreba, Zlatarevo zlato zatim je napisao vei
broj pripovjesti Prijan Lovro, Mladi Gospodin Ilijina oporuka
Vladimir, Branka i dr. zatim tri historijska romana: uvaj se senjske
ruke, Seljaka bunai Diogenes roman iz suvremenog ivota Prosjak
Lukadok povijesni roman Kletvakoji je izlazio u Narodnim novinama
1880/1881 nije zavren, jer ga je zatekla prerana smrt. Grau za svoja
mnogobrojna knjievna djela crpio je enoa iz hrvatske prolosti i sadanjosti ,
a pisao je mnogo i neumorno u elji da svojiim knjievnim radom poradi na
politikom , kulturnom i prosvjetnom podizanju naroda. U svojim
lanicama Nae knjievnosti rekao je enoa na jednom mjestu ovo :Zato
piemo? Da si ovaj ili onaj italac ne znajui ta da pametno radi prikrati
vrijeme ? u tom sluaju ne bi novele vie vrijedile od one brojanice, koje
Turin od duga asa broji. Mi hoemo da dignemo narod da ga osvijestimo, da
mane prolosti popravimo, da budemo u njem smisao za sve to je lijepo, dobro
i plemenito.
Biljeka o djelu :
junak ili junakinja moraju se otrovati , probosti, pae umrijeti od suhe bolesti !
Vjena idila , vjena monotonija.
Nato se ona pita jesu li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike ,
mogu li nai pisci stvoriti velikog junaka: Jesu li pisci kadri naslikati u malenu
okviru velika divske slike , moe li u naih okolnosti postati kakav zanimljiv junak
romanu ?
Nato joj enoa odgovara da junaka ne treba stvarati ,nego da je dovojlno okrenuti
se oko sebe da bi se nalo junaka tj. moe se ga nai u svakodnevnom ivotu.
Rekao joj je i to da upravo zato to smo mali narod koji je imao tolike borbe
upravo mi moemo napisati najljepe romane :Upravo okvir nae malenosti koja
sapinje esto smjelu duu i arko srce, rodi tolike borbe, tolike sukoba da e duu
silno potresti , i povijest ljudskog srca u nas toli razlika, toli ivada naim piscima
ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepi roman.
Opis likova :
Opis prijan Lovre:
Bio ovjek srednjeg stasa, koast , irokih pleiju. Glava neobino velika naliila
posve kuglji; elo mu bilo iroko, visoko, re bi uglasto, lice osuho, blijedo , u
srijedi iroko, zdola posve iljasto , nos fin , usne tanke, stisnute , brii slabi ,
kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena ,a oi male , tamne ,
mirkave, al i vrlo acave.(str. 12)
Govorio je sprvine polagano, sveano, kratko poput epigrama , al i apodiktiki ,
prepliui govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran ,al neobini sjaj
Opis Malvine:
U vlastelina bila ljepuna jedinica , crnooka i zlatokosa , bujna i vesela, a
pametna, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati , udarati u
glasovir i vie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i
dobro poznavala. I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se
mladi svetac i crnooka, plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu , o suncu , o
glazbi , o Berangeru i o kojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. Dosjetljivost i
otroumlje mililo se Malvini tako bijae joj imenad sve ino. (str. 18)
Meni se djelo svidjelo pogotovo zato jer takeve stvari jo su i danas aktualne .
Ako je osoba iz slabo stojee obitelji onda je jako mala vjerojatnost da e do
na poloaj o kojem mata tj. biti ugledan u drutvu i imati mo. Isto tako svia
mi se to kako je pisac dokazao da nai pisci nisu bezvrijedni , i da mi ne
moramo izmiljati junake i uvrtavati ih u nepostojee vrijeme i mjesto , nego
je dovoljno da prelistamo nau povijest i dobili smo junake koje ne treba da
opisujemo onakvi kakvi nisu nego istinit izgled istinite osobine. Tim djelom
enoa daje kritiku svog vremena koje je i danas prisutno. On potie Hrvate da
ponu itati vlastito bogatstvo i da se ne trebaju sramiti onog to jesu i glumiti
ono to nisu itajui izriito strane literature.
Sadraj:
Kratak sadraj:
Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je
protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.ivio je sam u
jednoj
staroj naputenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci
i
kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino
to
je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb".
Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se
pridruuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni
odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo jo treba
ofarbati krmu. Poto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako
zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom.
Tamao
su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve
jace prilo tako da je raditi bilo zaista teko. Na kamenolomu se
morao
napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike
kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se
svaki
cas mogla sruiti. Poslovoda je iz depa izvadio stotisucicu i rekao:
"Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"
Svi su utili dok se nije javio Ive. Otiao je gore, sretno se popeo i
postavio
dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on
je
lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prola.
Kada
su zaradili za farbu, otili su kupiti je i potpuno uredili "Galeba".
Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba"
na
alu. Mjetani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem
jedan mali dio onoga to im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i
druina uzeli jedrenjak i s njime otili na more.
Doivljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu
od
oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego
je sakupio druinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina
uspomena
od oca ne "potone u zaborav".
Karakterizacija likova:
a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one
njene rijeci to ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja
ni
ocevih brinih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je
urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako
se na sve priucio.
b) djecaci: dobri i pomau Ivi u obnovi jedrenjaka.
c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza,
sa
svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se
smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha.
d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomae mu u najteim
trenutcima.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:25:00 | 1 komentara
Doivio sam ga kao simbol slobode duha, tijela i uma koju bi svatko
trebao imati. On ne priznaje granice, otkriva smisao ivota i ne
zadovoljava se s obinim. Jonathan uvijek dijeli s drugima, uvijek eli
poduiti druge i svima eli dobro, pa i onima koji mu nanose zlo.
Spreman je oprostiti i pomoi drugima. Galebovi su bili zatoeni na
malom prostoru i nisu se dali razuvjeriti da im treba sloboda. Meutim,
Jonathanov slobodni duh je bio poput znaka ostalim galebovima da bi
trebali poi za njim. Otvorio im je oi i oni su tek tada shvatili to je i
sam Jonathan predstavljao: slobodu, pravdu i ono za im bi svaki
galeb trebao teiti. Tek tada su shvatili to su imali u sebi, a nisu
iskoristili.
Ova knjiga i lik Jonathana prenose sline ciljeve i misli kao i bajka
"Waitapu". U njoj Iteo i starac Pirana nastoje otkriti novi svijet
Waitapu i njegova udesa. No, pri tome nailazi na suprotstavljanje
Vraa i itavog plemena koje itav ivot ivi po zakonima. No, hrabri
djeak ipak kree u najveu pustolovinu svoga ivota prema otocima
Wa i Tapu. To je slino kao i s Jonathanom, jer je i on bio znatieljan i
udio za znanjem i novim svjetovima. Obojici je smisao ivota ne stati
na granicama koje su odredili drugi ili njihove tradicije, nego ii dalje u
potrazi za novim, neotkrivenim. Ne ele ivjeti u okolini koju su
nametnuli oni koji ele imati svu vlast u svojim rukama.
Ova knjiga ima jako puno lijepih reenica jer zapravo itava knjiga
govori o slobodi ovjekovog duha i misli. Ipak, evo nekih :
"Sve to je neko elio jatu, sad je inio sam za se; nauio je letjeti i
nije mu bilo ao cijene koju je platio. Jonathan je otkrio da su dosada,
strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi ive kratko, a budui da
se svega toga oslobodio, poivio je zaista dugo i lijepo.",citat,str.41.
"Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas : biramo svoj idui
svijet prema onom to smo nauili u ovom. Ne naui li nita, idui ti
je ivot jednak sadanjem, ista ogranienja i iste potekoe koje treba
nadvladati.",citat, str.54
"Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savrenstvo.",citat,str.56
"Dodirnut e nebo, Jonathane, kad dosegne savrenu brzinu. To ne
znai letjeti tisui kilometara na sat ni milijun, ni letjeti brzinom
Izvadak iz predgovora:
Fabula:
Uvod: upoznajem lik Artura bogatasa koji dobija stipendiju I
potporu ,te siromaha Jakova koji se bori za zivot I dobijanje
stipendije mu je sve
Zaplet: Jakovov dolazak I upoznavanje sa svojim mozda buducim
cimerom(sve je ovisilo o stipendiji) odlazak u dekanat da
Stranica
1
vidi je li dobio stipendiju
Vrhunac:saznanje da nije, odlazak u neki oliznji kafic,odlasak kuci I
dolazak Artura kod njega,Pavliceviceva jezikova juha
Rasplet :Artura grize savjest te obecava da ce pokusati nesto
napraviti,pise pismo ocu da nece prihvatiti stipendiju,odgovor oca
na pismo jedan od zakljucaka na djelo
Karakteristike likova:
Artur(stranice 31, 1 odjeljak I zadnji)(njegovi osjecaji52 str.)
Vanjski izgled,piscev komentar,razgovor
Jakov(stranice
33.1,,45.2,)
nje),vanj. Izgled
naracija(pripovjeda
Ideja djela:
Kako smije bogat covjek uzeti ono sto je namijenjeno siromahu
Pazi Zivot je prava skola,a tu skolu nijesi ucio
Vjencelav Novak(1859-1905)
Pisao realizam,bio najmladi ali I najplodniji pisac.Sa 23 godine
napravio svoje prvo djelo pripovijest Maca,a njegov posljednji
roman je bio Tito Dorcic.Roden u Senju.Sirinom podrucja koje je
u svojim spisima obuhvatio nadvisuje sve hrv. Pripovjedace svoga
doba, u svojim opisima nije samo opisivao zavicaj vec I raznolikost
hrv. Zivota.U svojim je romanima I pripovjestima zahvatio 4
posrucja: grad Senj u svojoj proslosti I u svome
vremenu,Podgorje,hrv. Gradanstvo I malogradanstvo,hrv.
Proletarij.Prvi hrv. Prpiovjedac koji je u knjiz. Djelima sutavno
iznosio pojave socijalizma u Hrvatskoj I pokusao ukazati na goruca
drust. Pitanja.No on je otisao I mnogo dalje. U svojim je djelima
ulazio u svijet radn. sirotinje,ucenika,prosjaka,izganika I
beskucnika
Cjeloukupni Novakov knjizevni rad-bez obzira na podrucja Iz kojih
je uzeta grada pojedinih pripovijesti-ima izrazito socijalno znacenje.
PROCES I PREOBRA@AJ
Franz Kafka bio je samokriti~an pisac i strog prema samome sebi, {to se mo`e
zaklju~iti iz ~injenice da je za `ivota objavljivao samo manji broj djela s kojima je on bio
koliko-toliko zadovoljan, te da je nakon njegove smrti prona|eno pismo naslovljeno Maxu
Brodu koje je glasilo:
Dragi Maxe, moja posljednja `elja: sve {to ostavljam za sobom ( dakle, u prmaru za
knjige, u komodi, u pisa}em stolu, kod ku}e i u uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti na|
e{ ), dnevnike, rukopise, pisma, tu|a i moja, bilje{ke i tako dalje, neka se sve odreda spali
nepro~itano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se na|u kod tebe ili kod drugih, od
koji ih zatra`i u moje ime. Pisma koja ti ne budu htjeli date neka ih bar po{teno spale.
Na sre}u Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu `elju i njegovom zaslugom sa~uvala
su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima moderne knji`evnosti.
Priznajte prvom prilikom sve. Tek }ete se tada mo}i izvu}i, tek tada. Pa ~ak ni tada bez
tu|e pomo}i, ali {to se pomo}i ti~e, ne bojte se ni{ta, ja }u vam osobno pomo}i.
Proces mu vi{e nije izlazio iz glave. Vi{e puta je ve} pomislio da ne bi bilo lo{e dasam
sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izlo`iti svoj kratki `ivotopis i uz
svaki malo va`niji doga|aj navesti razloge zbog kojih je tako postupio., treba li ovaj ili
onaj njegov postupak, po njegovom shva}anju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge mo`e
navesti za taj doga|aj. Nesumljivo bi bilo olje da sam sastavi takav spis nego da obranu
prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.
Pogled mu pade na najvi{i kat ku}e pokraj kamenoloma. Kao kad svijetlo sijevne, tako
se naglo rastvori{e ondje krila jednog prozora, a jedan ~ovjek slaba{an i kanokan na toj
daljini i visini, sagne se odjednom daleko napolje, a jo{ dolje ispru`i ruke. Tko je to?
Prijatelj? Neki dobar ~ovjek? Netko tko ga `ali? Netko tko mu ho}e pomo}i? Ima li
jo{ utoka na koje su zaboravili? Dakako da ima (...) Dignu ruku i ra{iri prste.
Ali K-ov grkljan pado{e ruke jednog od one gospodi, a drugi im zari no` duboko u srce i
dvaput ga okrenu. O~ima {to sve su gorile K. jo{ vidje kako gospoda, priljubljanih
obraza, pred samim njegovim licem, kona~nu odluku.
Na`alost, sve {to je moglo djelovati na Kafkine suvremenike, proizvod bolne ma{te
oslikao se kasnije u drugom svjetskom ratu.
^itaju}i Kafku, naru~ito proces ~esto ~itaoca iznena|uju neobi~ni doga|aji pa se
~esti ima dojamkao da se sanja. Doga|aji se ni`u kao u snu i ~esto se ~ne nevjerovatnim,
ali su istovremeno uvjerljivi i vjerodostojni.
Stanite!- re~e onaj pokraj prozora, baci knjigu na stoli} i ustade.-Ne smijete oti}i jer ste
uhap{eni.-Tako se nekako i meni ~ini- Re~e K.-Ali za{to?-pripita-Mi nismo mjerodavni
da vam to saop}imo. Vratite se u svoju sobu i ~ekajte! Postupak je ve} u toku i sve }ete
doznati na vrijeme. Ja prekora~ujem svoja ovla{tenja kad vam ovako prijatelju govorim.
Ta ~udnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta. To je poseban svijet u
kojem djluju posebni zakoni, sve je izvrnuto naopako, ali ne mo`e se re}i da je misti~no i
proizvoljno. To je svijet u kojemu vlaa logika, ~vrsta i neumoljiva, poput logike zdravog
razuma.
Otu|enje ili alijenacija, fenmen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo
se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otu|enja u svim svojim djelima,
problema izgubljenosti ~ovjeka u suvremenoj civilizaciji, nemo}i ~ovjeka da komunicira
sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i `ivotnim uvjetima koje je sam
stvorio, on opisuje ~ovjeka koji nilazi samo na nerazumjevanje okoline. U Preobra`aju je
Gregor Samza na neki na~in otu|en jer pretvoriv{i se u kukca on za svoje bli`e prestaje
biti `ivo bi}e,a nako {to umire svi se pona{aju ravnodu{no kao da nikada nije ni postojao.
Pa i u procesu Josef K. je otu|en, osu|en zbog ne~ega ~ega ni sam nije svjestan, u
nemogu}nosti da se brani ~ak i bez da zna tko ga je optu`io pro`ivio je godinu muka i
gre{aka da bi na kraju osudu do`ivio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom.
Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi zna~aj,a naru~ito nije
vjerovao u svoj kji`evni geniji. Njego pesimizam stalno ga je pratio u `ivotu i u djelima.
Kafka je na neki na~i vizionar, prorok koji je u svojim djelima predvi|ao {to }e nekoliko
godina ksnije potresti ~ovje~anstvo.
Zanimljivost Kafkinih djela je u tome {to se ona mogu interpretirati na bezbroj
na~ina, budu}i da raspleta u njegovim djelima obi~no nema, a nisu dana ni obja{njenja
pa se djela ponekad ~itaju i dva puta kako bi se shvatila, ali uzalud.
Milna, `ena koju je on ljubio, a nadvi{e i cjenio i kojoj je uputio mno{tvo pisma
koja se danas ubrajaju u jedna od najljep{ih ljubavnih pisama, za Kafku je rekla: On
stoji me|u ljudima i u ~udu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo uto~i{te. Zato je
izlo`en svemu od ~ega smo mi za{ti}eni. On je gol me|u obu~enima.
Kafka, geniji koji nikada nije sam skrivao svoju veli~inu..
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:24:00 | 0 komentara
Ujak Vanja
( str. 45.)
(str.51.)
------------------------------------------------Vojnicki bi elio nemogue, novi ivot.
------------------------------------------------Vojnicki:...Poeti nov ivot...Reci mi, kako da ponem...od ega da
ponem?
(str. 52.)
------------------------------------------------Astrov odgovor izgorio je Vojnickove elje u hip, bez okolianja.
------------------------------------------------Astrov: Kakav nov ivot! Na je poloaj, i moj i tvoj,
bezizlazan. (str.52.)
------------------------------------------------Sonja je nesretna ena, zaljubljena u lijenika Astrova koji je ne
voli. Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje. Ona puno radi.
Sonja je realni lik. Predstavlja tip ene koja je bez prava na pobune,
primorana da prihvati svoju nesretnu sudbinu. Sonja je neiivljena i
nikada nee ni ivjeti. Nikada nee biti voljena. Ona je rtvovana i
svoju rtvu prima mirno. Sonja je smirenje, nema krika ni pobune kod
nje.
------------------------------------------------Sonja: ...Nismo mi jeli kruh zabadava! Ja ne govorim to treba rei,
ne govorim ono to treba, ali ti nas mora razumjeti tata. Treba biti
milostiv!
(str. 47.)
------------------------------------------------Kada spoznaje da joj je sudbina okrutno zapraena
oekujemo njen jauk. Naprotiv, Sonja pronalazi bizarno kransko
otkupljenje i spas. Tko je patio na ovome svijetu, a do tog kraja mora
se strpljivo raditi.
Sonjinim dijalogom tono zavrava drama:
------------------------------------------------Sonja: ..., a kad nam doe na sudnji as, pokorno emo umrijeti i
tamo, na onom svijetu, rei emo da smo patili, da smo plakali, da
nam je bilo teko i bog e se saaliti na nas; onda emo, ujko, mili
ujko, vidjeti drugi ivot- svijetli, divan, lijep, radovati emo se i na sve
sadanje nae patnje pogledati emo ganuto, s osmjehom- i odmoriti
emo se. (str.59.)
------------------------------------------------Astrov je lijenik u zabiti i primitivnosti ruskih sela. Naporno radi.
Odreenu simpatiju ehov poklanja Astrovu iako stidljivo. Moda je
uzrok tome to je i ehov bio lijenik. Astrov je osebnjak, bez
porodice. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnoduno i bez borbe
pomirio se sa besmislom svoga ivota. Astrov vie ne vjeruje ni u
svoje sposobnosti pa za sebe kae:
------------------------------------------------Astrov: ... Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji ovjek s velikim
brkovima i malim sposobnostima...To sam ja.
( str. 14. )
------------------------------------------------Tragedija je Astrova to je on gotovo prestao postojati kao ovjek, jer
ne vjeruje vie u ljude i nema vie osjeaje, ne moe voljeti.
------------------------------------------------Astrov:... Ja za sebe vie nita ne oekujem, ne volim ljude... Odavno
ve nikog ne volim.
(str. 28.)
------------------------------------------------Jelena Andrijevna, mlada ena staroga profesora u abokreinu
ljudskih dua unijela je nemir. Probudila je mrtvilo u Astrovu , a
naroito u Vojnickom. Jelena postaje ena fatum.
Jelena je nesretna ena koju svoju najveu nesreu prima sa
manje emocija donekle racionalno.
------------------------------------------------Jelena Andrejevna: I mrzi me da ivim i dosadno mi je! Svi napadaju
mog mua, svi me gledaju sa eljenjem: nesrena ena, ona ima
Poneto o likovima:
Evgenije Onjegin je tipini lik suvinog ovjeka, a tome pripomae i
njegova sveopa nezainteresiranost, moda ak ljenost.
Lenski je romantiar, poeta, zanesenjak, suta suprotnost Evgeniju,
kada voli voli strasno, i ne suspree svoje osjeaje.
Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i
Rousseauu, posjeduje neposrednost, nesumljivo steen u provinciji,
meu pukom, sa dadiljom.
Kratak sadraj:
Radnja zapoenje priati o mladom plemiu Evgeniju Onjeginu,
suvinom ovjeku, koji je dovoljno bogat da se ne angaira ni na
Vrijeme radnje:
Radnja se odvija oko 19.stoljea.
Mjesto radnnje:
Radnja se odvija u Rusiji.
Napomena:
2. Biljeka o djelu
3. Uloga prologa
4. Petruccio
5. Katarina
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenos
ti krije elju za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem
prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatre
n i simpatian. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako
je oaran, da sve vidi u najljepoj slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali
slabi. Kad vidi, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "ud
ovice", poto je nauio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu
enu-ali to njemu nije polo za rukom.
GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obra
zovan i duhovit.
GREMIO i BIONDELLO
sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji.
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale nalj
ute.
"UDOVICA"
tvrdoglava i neposluna ena, na
Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.
7. Zakljuak
Biljeka o piscu:
KAFKA, Franz (Prag, 3. 7. 1883 - Be 3. 6. 1924), austrijski
knjievnik. Podrijetlom iz imune obitelji prakog Jevreja. Radi lijeenja
putovao u Njemaku, Italiju, Francusku, vicarsku. Umro od tuberkuloze
grla. Kafka je odredio da se njegova knjievna ostavtina nakon smrti spali,
ali ju je njegov prijatelj M. Brod ipak objavio.
Neprestano pod pritiskom i u tjeskobi, posluan sin autorativnog oca,
bolesnik i osamljenik, Kafka ve u svojim prvijencima otkriva motive i ideje
koje e ga muiti cijeloga ivota. Neki se poetnki fragmenti ili prvobitne
pripovijesti javljaju kasnije kao dijelovi romana ili kao nove, preraene
cjeline pokazujui tematski i misaoni kontinuitet. Kafka obogauje
ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforistikim
izrazom. Kafkin svijet nije vie onaj klasinog realistikog romana; likovi
su podvrgnuti metodi redukcije sve dok od njih ne ostane golo bezumlje.
Njegov ovjek je usamljen i uplaen, dio mehanizma iji mu je sastav
nepoznat, a sustav nedohvatljiv. Kafkin pesimizam, koji prelazi u potpunu
nemo pred viim silama i u nihilizam, esto prati crni humor, s elementima
makabra i dvostruke perspektive. Osnova njegovog stila je jasan, aforistian
izraz, dotjerane realistike pojedinosti i elementi vizija i fantastika. U
krajnoj crti njegova metaforika proza ostavlja dojam sloene alegorije, za
koju nema odreenog racionalnog kljua, i svijet koji ona sadrava gubi se u
beskonanoj perspektivi aloginosti, pa se autorove parabole otkrivaju kao
zagonetka bez konane odgonetke.
Podaci
iz: Enciklopedija
leksikografskog
zavoda,
Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1967
MAJKA: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne eli vidjeti.
Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi ila k njemu. Tako je i on
bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da uje njihov glas da bi se
razveselio.
GRETA: Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Grogora, ona se brine
za njega, hrani ga i pomae mu kad god moe. Grogor je isto volio
nju i stoga mu je bilo ao to joj nije rekao o namjerama da ju
upie u konzervatoriji, budui da je tako lijepo svirala. No i ona ga
poinje zanemarivati, die ruke s njega.
Tematika:
Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost Gregora. On je ovjek, ali je
sasvim drukiji, razliit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe
ga se rijeiti tako da bi ih to manje osramotio. Jedino se sestra brine za
njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga,
cijeli njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izai. Jako se bojao oca koji
ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i dogodilo, on je
bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je
takoer voljela, ali upravo zbog toga ga njie eljela vidjeti jer nije podnijela
sve to.
Zaljuak:
Kafkin je svijet apstraktan i anormalan. Za njega sve to je normalno je
anormalno. Okolni likovi u Kafkinim romanima smatraju junake
funkcionare u obliku ahovskih figura. Meutim te figure ive u svojim
nepojmljivim zakonitostima i umjesto da im koriste pripremaju im
neodgodivi mat.
Svijet u kome je Kafka voen i u kome je on ivio jest onaj Staroga
zavjeta. On je taj svijet napustio, ali ga se nije rijeio, transponirao ga je u
svoje vrijeme, zapravo ga je uinio bezvremenskim. Posebna znaajka
svijeta Starog zavjeta jest apsolutni suverenitet boiji. On je slobodan na
straan besprigovoran nain.
3.KRATAK SADRAJ
UVOD I POETAK :
ZAPLET :
VRHUNAC :
RASPLET :
Kroz rasplet knjige pratimo prestanak rata, Tajana dobiva malog brata,
roditelji su se pomirili. Na samome kraju knjige, pravi otac joj se vraa
nakon 12 godina i cijela obitelj sve poinje ispoetka.
Tajana potjee iz jedne bogate obitelji gdje ima sva materijalna dobra i
gdje joj nita ne bi trebalo nedostajati. Ipak, Tajana je voljela neke
ljude, ne ljude koji su bili bogati ve one koji su imali bogatstvo u srcu.
Zato je ona voljela teticu iako su svi govorili da joj je ona loe drutvo,
voljela je i medvjeda, jer i on je bio vie od oslonca, i on je bio simbol
topline u tom ledenom vremenu. Tajana nije eljela ivjeti u
bogatstvu, jer je u siromatvu njena dua slobodnija. Zato je ona
voljela biti na selu, jer su tamonja djeca bila sretnija, ispunjenija.
Tajana se u bogatstvu osjeala zarobljenom i njeno unutarnje
bogatstvo nije postojalo. (...oh, dosta tog nabrajanja, od svega
bogatstva postojao je samo medvjed...)
6.TEMA
Misli koje su mi se vrtile po glavi cijelo vrijeme dok sam itao knjigu,
jest kako sve to opisuje jedno djetinjstvo puno sukoba,
nezadovoljstava, bez sigurnosti, bez ljubavi. To je djetinjstvo koje si
ne mogu uope zamisliti. Pitao sam se : Da li e se Tajana vratiti
ivotu i odraslima nakon onoga to je ivot njoj dao? Da li e Tajana
ipak uspijeti nadvladati to zatoenitvo svog duha? Hoe li uspijeti
izvui najbolje u budunosti i tako pokazati drugima to je ona
eljela? No, to moemo samo nagaati i ekati da nam autorica dade
naslutiti odgovore na takva pitanja.
a) Politiku
inae drutvo joj je bilo strano dosadno, sami odrasli ljudi koji su
priali viceve i govorili o politici. Politika je bila jo jedna nerazumljiva
rije, kao platonska ljubav, kao maekovac i frankovac,citat, str.33
Ali rat je bio svuda oko njih, Hitler se motao vrlo blizu, odrasli su
stalno govorili o politici,citat, str.57
b) Kulturu
11.MILJENJE O KNJIZI
uhvaen u kotac s dvije ene, da bi na kraju zavrio kao neretni alkoholiar, bez
vidljivog cilja na obzoru.
Laura
je kljuni faktor Iviina ivota, njegova prva ljubava i famme fatal.Njena
privlanost ga u isto vrijeme i privlai i odbija isto tako kao to i on nju privlai i
odbija. Laura je lik pun suprotnosti i unutranjeg nesklada. Ona je jako emocionalno
ili jako mrzi ili jako mrzi. Takvi sukobi su od nje uinili nladhno neemocionalno bie,
koje na kraju zavri hajduei uokolo. Meu ostalim ona je i glumica i to takva koja
glumi iz osobne koristi. Njezin ivotni put pun je razoaranja i ona na kraju ostaje
nezadovoljna - isto kao i Ivica.
Kumordinator or
je lani lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo
Mecenin rob. On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu
elju da se pretvara da je ono to nije. Njegova stvarna uloga je da se ulaguje
Meceni.
Mecena
je lani dobroinitelj. Njegov dobar glas poiva na neobjanjivoj injenici da
ljudi imaju visoko miljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak to nije ba
toliko udno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura,
ali sasvim dostatan da zavara okolinu. U stvari je priglup i dvolian ovjek, a to se
vidi u svakodnevnim prilikama; npr Uenje govora. Iza njegove povrinske kreposti,
skrivena je razbludnost i hedonizam.
Malo o djelu:
O ovom djelu naturalizam je izraen u svoj svojoj grubosti i jednostavnosti, a
cijelo djelo je naizgled lano i dvolino. Likovi lau, pretvaraju se, nade su lane,
fabula je izraena pomou hrpe lai, te stoga mislim kako ovo djelo lai govori jednu
veliku istinu; La je prisutna svuda.To po meni daje jaku uvjerljivost i snagu djelu.
Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st.
s
Your Ad Here
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:20:00 | 0 komentara
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i
tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek
kako sve dolazi:
9. str.
20.str.
36.str
143.str.
40.,41. str.
160. str.
215.,216. str.
Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara
vjetica to die prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u
28.str.
4. nesnalaenje u zbivanjima
5. biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta ( str. 5.)
6. trajne ozlijede od prvih gnjiloa
217.str.
46.str.
33. str.
Candide - VOLTAIRE
BILJEKE O PISCU:
Volteiere je roen 1694.g., u porodici siromanog plemia u Parizu. Knjievnou
se poinje baviti jako rano, a pokazuje i neosporan knjievni talent. Ali taj svoj
talent slobodoumlje, pa ve u prvom koraku dolazi u sukob s reimom i u 23.g.
ivota morao je biti u tamnici 11 mjeseci u Bastilji zbog jednog epigrama, koji je
izvrgao ruglu samog regenta. Svoja prva knjievna djela Volteire je ustvari poeo
pisati u Bastilji te po izlasku iz zatvora ubrzo dolazi u novi sukob s vlastima, te se
je morao skloniti u Englesku. To sklanjanje u Englesku, imalo je presudan znaaj
za njegov daljnji ivot i misaoni razvoj. U Londonu, osjeao se kao ovjek koji se
naao na slobodi nakon tamnice: u politikom ivotu , knjievnosti i u filozofiji,
naao je mnogo onoga za ime je uzaludno teio u Francuskoj. Naao se u
krugovima najistaknutijih knjievnika, filozofa i naunika, te se posvetio ozbiljnom
studiranju filozofije i nauke. ta je to za njega znailo, pokazala su Filozofska
pisma, koja je objavio najprije na engleskom, a zatim na francuskom 1734.g., a
djelo je napisao usporeujui francusku sa engleskom knjievnou. On je u
ovom djelu dao takvu sliku francuskog apsolutnog feudalizma, da je izdava
francuskog izdanja odmah uhapen i strpan u Bastilju, a knjiga javno spaljena
pred parikim parlamentom kao drvo koje stoji u suprotnosti s religijom, dobrim
naravima i uvaenjem vlasti. Sam Volter izbjegao je hapenje napustivi Pariz.
O CANDIDU:
Candid je napisan prije otprilike 2 stoljea. Na naslovnoj strani prvog izdanja,
koje se pojavilo u enevi u sijenju 1759.g., bio je predstavljen francuskim
itaocima kao prijevod s njemakog od g. doktora Ralfa, sa dodacima koji su
naeni u doktorovom depu kad je umro u Minhenu ljeta gospodnjeg 1579.g.,
dakle kao francuski prijevod jednog njemakog djela, a ne kao djelo francuskog
pisca. Ali u to itatelji nisu vjerolvali, ali ni cenzori Luja XV. I svojim sadrajem i
svojim stilom Kandid je otkrivao svoje francusko, prosvjetiteljsko podrijetlo, a
znalo se zato je pisac morao kriti svoje ime. Oduevljenim itateljima, kao i
uzbuenim cenzorima, ostalo je samo da nagaaju pravog pisca i to prvima da
ga jo vie cijene, da jo vie budu privreni njegovom kritikom i
JEZIK I STIL:
O jeziku i knjievnim rodovima Didro je stalno govorio da je Volteir uvijekdrugi po
redu, onda svakako treba nainiti izuzetak kada je rije o Volteirovoj satiri. Zato
to je vrlo malo pisaca imalo talent za satiru, kakav je imao on. Taj talenat je
obogatio svestranim knjievnim i filozofskim obrazovanjem, kao i bogatom
stvaralakom djelatnou, koja se esto iscrpljivala u malim i efektivnim
romanima. Jako je karakteristino njegovo shvaanje da svaki metafiziki sistem
stvari ustvari jedan metafiziki roman. U tome se koristio metafizikim sistemima
Dekarta, Malbrana, Spinonce i Galilea. Ustvari Volteir je odluno bio protiv
filozofskih sistema, a inilo mu se da je najprirodnije da se filozofija izlae u
knjievnim elementima. Taj tip filozofije odrao se u Francuskoj i do dananjih
dana. Svoje druge utjecaje Volter je naao i kod Rabilea, Fenelona, a i
panjolske knjievnosti (Cervantes i Grasiana). A tu su i Engleski utjecaji,
poevi od Ben onsona i ekspira do Svifta. On se predano trudio da pozna i
sve ono to je najznaajnije u nauci. U osnovi svoga stvaralatva Volteir je
sjedinio i galsku duhovitost, ljubav za sve to je ovozemaljsko, za realistiki
smisao, za upoznavanje stvarnosti i djelatnosti. Volteir je osobito jak u satiri. Taj
knjievni rod Volteir je pretvorio u satiru naravi, a glavna karakteristika tog stila je
to da linosti koriste samo personifikaciju izvjesna obiljeja i pojmove da bi se
vidjelo koliko one u sebi nose istinitosti i razuma.
Volteirovi pripovijedni tekstovi u prozi okupljeni su pod nazivom
Romani i Pripovijesti. U njima prevladava autorov postupak da kroz priu
provjerava, zagovara ili ismijava odreene filozofske zamisli. Stoga se Volteirovi
tekstovi poblie odreuju kao filozofski romani ili filozofske pripovijesti. U njima je
rije o nekoliko filozofskih ideja koje su pojednostavljeno prikazane u obliku
svakidanjih ivotnih uputa.
G O S T - Vjekoslav Kaleb
Vjekoslav Kaleb (Tijesno na Murteru, 1905 - ). Ve privm knjigama novela
(Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naih najboljih prozaika. U
izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela
ibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, to je rezultat njegovog
boravka kao uitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije zavretka
NOB-e u kojoj je i sam uestvovao, pie romane i krae proze iz borbe i
okupacije, u kojima slika naeg ovjeka u njegovim najteim i
najsvjetlijim trenutcima (Divota praine). Osim toga napisao je novele
Brigada i Nagao vjetar; romane Poniene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi
zvuci.
Vrsta djela: psiholoka novela
Mjesto radnje: seoska kua u dalmatinkoj Zagori
Vrijeme radnje: rana jesenska veer
Fabularni tijek: Jedne veeri u kuu seljake obitelji dolazi pas.
Jednostavno se pojavio na vratima kue i uao. Domaini su se jako
zaudili. Dok su veerali, pas je priao ocu Franji i stavio mu apu na
koljeno. Frane mu je bacio na pod hrane, ali pas nije htio jesti dok mu
Mara nije dala hranu na tanjuru. Uskoro su se pojvaili susjedi i poeli
znatieljno i s potovanjem promatrati psa, ispitivati njegove domaine
i svrhu dolaska psa. Dok su oni priali i nagaali odakle je pas i zato
je tu, on je otspavao i otiao.
Kompozicija djela:
Uvod: U dosadno blagdansko vee obitelj (otac Frane, majka Mara i
Podatke na{ao:
U knjizi "Djela hrvatskih pisaca", od Vraza i Preradovi~a",
izdava~ko poduze}e, "Zora", Zagreb, 1954. godine
O slobodi stvaranja:
"Ne razumije pjesma zapovjedi,
Slobodna je, svomu glasu sljedi !"
O karakteristici ~ovjeka:
"Ljudskom srcu uvjek ne{to treba,
Zadovolnjo nikad posve nije,
^im `elnja cilja se dovreba
Opet iz njeg sto mu `elja klije !"
4. TEZA : ZAKLJU^AK
Literatura :
1. Knjiga "Djela hrvatskih pisaca" od Vraza i Preradovi}a,
izdava~ko poduze}e "Zora", Zagreb, 1954. godine
2. Knjiga "Knji`evnost 2", izdava~ko poduze}e "[kolska
knjiga", Zagreb, 1994. godine
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:16:00 | 0 komentara
Biljeka o djelu:
estit ovjek graanski pansion 600 franaka rente liio se svega u korist
svojih keri, od kojih svaka ima po 500 000 fr. rente, umire kao pas. Balzac je
razvio paralelno dvije fabule, jedna je bjedan pansion ge Vauquer a druga je u
bogatim i elegantnim salonima parikih etvrti. Balzac najprije daje detaljan opis
same sredine u kojima se njegovi likovi kreu, opis okolia, kue, opis vanjskog
izgleda zgrade, opis unutarnjih prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u
kojoj se pojavljuju i sami likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od
vanjskog opisa koje vee s psiholokim osobinama, onda karakter pojedinog lika,
njegovo matrijalno stanje, njegovo porjeklo U ii Goriotu nailazimo na tri
fabule. Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu biveg tvorniara rezanaca , koji
se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije keri. Meutim one nakon
to su postigle uspjeh poinju se stidjeti vlastitog oca i poto su mu izvukle i
poslijednji novi putaju ga da umre u bjedi i samoi kao naputen pas. Druga
fabula je pria o mladom provincijskom plemiu Eugne de Rastignacu, koji je
doao u Pariz pun ideala i oaran parikom gospodom odluuje da napusti svoje
ideale i da se suoi sa ivotom kakvim ga on eli. I trea fabula se vrti oko biveg
robijaa Vaturina koji uvjerivi se u pokvarenost ljudskog drutva odluuje uzeti
pravdu u svoje ruke ne posustajui ni pred ubojstvom ako je potrebno za
postizanje ciljeva. U tako komplicirano razraenom romanu teko je
raspoznati koji je od njih glavni lik. Svako neka odlui sam na ijoj je strani i za
koga bi se borio
Opis likova :
Eugne Rastignac:
Eugne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje
privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih
polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue
kretanje drutva,kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti.
(st
r. 34)
Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave
oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina
plemenite obitelji gdije su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog
ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela
saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen
mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu,
nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrplljene izme.
(str. 38)
Opis ie Goriota:
ia
Goriot,
starac
otprilike
godina------------------------------------------
od
ezdeset
devet
(st
r. 41)
Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos,
nagovjetali nake duevne osobine od kojih je udovica, ini se, bilo stalo, a koje je
potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, nevjto dobroduno lice. Mora da je
bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana
na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehnike kole svako jutro dolazio napraiti,
na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je
djelovao malice neotesano , bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio
duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna
makube.
(str. 43)
Opis Vaturina:
Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko
nije mogao proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju
prividnu dobroudnost, stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku
izmeu sebe i svih ostalih, esto bi doputao da iz njega izbije strahovita dubina
njegova znaenja. esto je kakva doskoica, dostojna Juvenala, kojom kao da je
uivao izrugivati se zakonima, ibati visoko drutvo, optuivati ga da je samo sebi
nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj ovjek kivan na drutveni
poredak i da je u dubini njegova ivota briljivo zakopana neka tajna.
(st
r.40)
Sadraj:
Djelo poinje opisom penziona ge. Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion
okoli prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji
koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i
bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vaturin. Na poetku svi
protiv nikog rekao nita loe, i vidio da je Vaturin imao pravo da protiv takvog
svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree:
Sad je na nama dvoma red!
ugodan ivot ti je zajamen , a ako ne onda se mora boriti za posti makar pola
od onog o emu sanja.
Biljeka o piscu:
Honor de Balzac jedan od najveih predstavnioka realistikog romana u
svjetskoj knjievnosti, rodio se 20. V. 1799. u Toursu a umro 18. VII. 1850. u
Parizu. Trebao je postati biljenik ili odvjetnik, ali se za rana dao na knjievni
rad. Napisao je stotinjak romanai pripovijedaka, ocrtao sva drutvene
slojevesvog doba i stvorio preko dvije tisue lica, od kojih su neka postala
tipovima. S Ljudskom komedijom kojoj se prvi dio pojavio u francuskoj
knjievnosti, no zanimljivo je da su ne samo prvi romani iz tog ciklusa, nego i
njegova prva remek djela, izali iz tampe u vrijeme kad je romantizam bio u
punom jeku.
Njegova djela: Les choauans, Etudes des moeurs, Le scensdela vie
prive, Le cur de Tours, L illustre gaudissart
Ova mala pripovijetka govori o siromanoj obitelji koja je jedva vezala kraj s
krajem. Otac je bio pijanac i mnogo novaca je potroio na pie. ena se ljutila na
njega. Tako je jednom otac u pijanom stanju pretukao svoju ker koja je sutradan
preminula. On je vidio kakav on zbilja je te se kajao za svoj grijeh.
Lica
Mika je otac i glava obitelji. On je po zanimanju drvosjea. esto se je znao napiti.
Ali, on je ipak imao i dobrih strana, bio je osjeajan samo to je uvijek skrivao svoje
osjeaje. Na kraju tek shvaa kako mu je pie kodilo te to je sve loe uinio svojoj
eni i djeci.
Mjesto radnje
Radnja se odvija u mranom podrumu i na hladnim ulicama grada.
Dojam
Pripovijetka u meni ostavlja tuan dojam. Sve izgleda nekako mrano u toj zimi i
mranom podrumu. Otac uvijek pije, a ena i djeca ostaju sama i gladna. Kui se
vraa pijan i jedva da je ostavio koji novi za obitelj. Na kraju otac pretue Evicu i
ona premine.
fakultetu.
1. Bilje{ka o piscu
... muhom boje sunca, koja dolazi sa smeti{ta, muhom koja uzima
smrt sa stvarima du` ceste, pa zuje}i, ple{u}i i prelijevaju}i se kao
drago kamenje, samo {to stane, truje ljude po pala~ama, u koje ulazi
kroz prozor.
Zola Nanu prikazuje kao predivnu prenosnicu klice smrti. Tokom cijelog
romana pisac se najvi{e bavi Naninim likom, isti}i}i njenu ljepotu i njenu
snagu koju suprotstavlja njenoj otrovnosti.
Roman izgleda kao niz slika iz `ivota kurtizane Nane i tek pomalo se nazire
optu`ba nemoralom tada{njeg dru{tva. Zola Nanu ne opisuje kao neku
Nana nikada nije skrivala svoj prezir i mr`nju prema bogatim osobama i
takozvanim po{tenim `enama koje su bile po{tene samo izvana, ali su se
kako Nana ka`e skrive~ki provodile, daleko od o~iju javnosti.
Nana je bila ustvari jedna priglupa djevojka koja je raspoklanjala
~itavo bogatstvo , a nije imala {to jesti. Sa svim svojim slabostima i
gre{kama predstavljala je vid jedne francuske povijesne epohe. umrla je u
jednoj hotelskoj sobi od boginja dok je svugdje odjekivalo: U Berlin! U
Berlin! U rat! Spremao se rat koji je upleten u igru ljudske strasti.
Zola Nanu u odnosu s ostalim mu{karcima. On je neprestano prati,
slijedi portretiraju}i svaki njen dio, svaki pokret. Zola je pristupio pokretima
s takvom vjerodostojno{~u, opisuju{i svaki najmanji detalj, kao fotografija.
^ak prilikom Nanine smrti Zola je upotrebio svu svoju opisiva~ku umje{nost
i opisao joj lice puno gnoja, ali uvijek isti~u}i Naninu ljepotu.
ono to je zasluio. Osvetio se ostalim divovima tako to je spalio kolibu ita. Divovi
su bili ljuti pa su progonili Jou. Joa je naao svoj zaklon kod Civette. Civetta je
postao voa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joi je dao najbolju zemlju. Joa je
ubio dva diva. Divovi su bili alosni i nisu znali ta da rade. Pitali su Civettu za
savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio to su bili nepravedni prema Joi. I Joe
se vraao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih rijei pa je
odluio da vie ne bude kmet nego slobodan ovjek. Napustio je Civettu i Mautovena
i vie se nikad nije vratio.
noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga ene tukle i ogovarale.
Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i uini isto to i on. ene su britvicama,
iglama za pletenje i vretenima buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u
zemlji. Uskoro je voda opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve
zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali
da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili
vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je
Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u grad na kolovanje nego da e ostati u
selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na
kolovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim
ivotom kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na
kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim
na selu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:07:00 | 0 komentara
Sadraj:
Prvi in
U prvom inu dolazi do svae izmeu Alcestea i Philintea zbog prijateljstva, jer
jedan smatra da se prijateljstvo sklapa sa svim dobrim ljudima dok Alceste smatra
da se prijateljstvo mora sklapati korak po korak i da njegovi prijatelji mogu biti
samo odabranni ljudi. U to dolazi Oronte koji tuje Alcestea i koji mu nudi
prijateljstvo, a ujedno eli da Alceste uje njgove pjesme i da o njima da svoj sud,
na to Alceste pristaje. Nakon proitanih pjesmi mrzovoljni Alceste govori da te
pjesme nisu za nita i da se Oronte ostavi pjesnitva. Na to Oronte odlazi
uvrijeen.
Drugi in
Drugi in zapoinje Alcestoim prigovaranjem Celimeni zbog toga to ona ima
mnogo udvaraa. Nakon toga ona mu odgovara da za za to ona nije kriva i nakon
toga izbija svaa pa tako Alcelse govori da se Celimena mora odluiti izmeu
njega i markiza (njezinih udvaraa). U to dolaze Acaste i Uitandre te je ispituju o
ponaanju lanova visokog drutva. Na to Alceste prigovara jer smatra da nije
lijepo izrugavati tue osobine. Po Alcesa dolazi straar no on ne zna zbog ega.
Trei in
Dogovor dva markiza da e se jedan drugome maknuti sa puta ako kome od njih
Celimena uzvrati ljubav. Dolazi Arsinoja, Celimenina prijateljica koja joj
predbacuje to ima toliko udvaraa i govori joj to ljudi misle o njoj, ali zapravo
je ljubomorna na Celimenu zbog njezine ljepote i mladosti. Na to joj Celimena
vraa malim "savjetom" da ne stavlja nos gdje mu nije mjesto.
etvrti in
Alceste sav ogoren dolazi kod Celimene gdje susree Philintea i Elijantu koji su
govorili o ljubavi i otkrili da se oni zapravo vole. Dok Alceste nosi pismo kao
dokaz Celimenine nnevjernosti, Celimena mu otvoreno priznaje da ga voli i
govori mu da gi mu zapravo priznala svoju ljubav da je to pismo istina. U to
dolazi Alcesteov sluga koji mu govori da moraju bjeati jer e inae Alceste
zavriti u zatvoru, zbbog vrijeanja pjesnika.
Peti in
Alcaste priopavaPhilinteu da kani otii iz njihova drutva, no prije toga eli
iskuati Celimeninu ljubav. U Celemeninu domu susreu Alceste i Oronte te trae
od Celimene da se odlui izmeu njih dvojice.Uto stiu dva markiza i donose
Celimenino pismo u kojem izruguje svakog od svojih udvaraa. To donekle
odbija Alcastea no on jo uvjek voli Celemenu i eli da mu ona postane ena. No
ona kae na se boji braka i da e u braku s Alcasteom biti osamljena. Duboko
uvrijeen Alcaste odlazi i govori da vie nikada ne eli uti za Celimenu.
Djelo poput ovog procijenjuje iskrenost ljudskih osjeaja. U
dananjem svijetu gdje se sve zasniva na lai, korupciji i
zaraivanju moe se vjerovatisamo onima iz ilih usta govori
iskrenost. Moda nam nekad nije lijepo za nae male nepodoptine
ili mane no na istini ovjek izgrauje svoj ivot. Ono, emu se
anr:
pijunski roman
Tema:
Umirovljeni djelatnik engleske pijunske slube pokuava razotkriti
"krticu" duboko ukopanu u sam vrh te vane organizacije.
Mjesto radnje:
London, Engleska: "Mrzio je City. velik, tmuran, zagluan grad sa
previe golubova.", "...hitao je sitnim koracima uz pocrnjele arkade
Victoria Station", "Pourio je do Martindaleovog kluba na polovici
King's Roada.", "...jedan od onih poniznih stanovnika Londona...".
Vrijeme radnje:
Doba hladnog rata: To moemo to zakljuiti po mnogobrojnim
pijunskim operacijama: "..i sve ostale neugodne fraze koje su u
najboljim danima hladnoratovske kulture gotovo pretvorile kolu u...",
"Uputajui se u itanje Smiley je iznova proivljavao glavne bitke tog
dugog i okrutnog rata.", "Morali smo zbog sigurnosti nae mornarice
izviditi te ruske podmornice!".
Motivi:
-privrenost prema Kontroli: "Sam sam ispratio Kontrolu u nekakvom
uasnom krematoriju u East Endu, prolog Badnjaka, i osim mene nije
bilo nikoga. Sveenik je imao govornu manu.", "Smiley se sjeao kako
je Kontrola mravio, kako su mu se obrazi rumenjeli i kako su mu oni
koji ga nisu dobro poznavali estitali na dobrom izgledu. Samo je
Smiley primijetio kapljice znoja to su mu tih kobnih dana pratile
granicu rasta kose.", "Shvatio je samo: vrati se u Cirkus i dovri
posao."
- b) unutarnji opis:
-marljiv: "Radio je juer do kasno naveer, sve dok nije zavrio neki
izvjetaj o odnaanju smee. kad je uvidio da mu je nestalo kave i da
zato vie ne moe nastaviti, otiao je u duan i stao u red...", "Smiley
se ponovno baci na itanje suhoparnih podataka u pranjavim
mapama. Navikao je puno raditi i svoje obaveze marljivo i savjesno
izvriti. To se nauio jo u Oxfordu,a posebno koristio za vrijeme svog
dugog rada u Cirkusu."
-nesiguran: " Nije nosio eir, ispravno vjerujui da ga ini smijenim,
primijetila je njegova prekrasna ena prije no to ga je posljednji put
ostavila.. stoga se kia nakupljala u krupnim, neobrisivim kapima na
debelim staklima njegovih naoala. Korak mu je bio pomalo nesiguran
dok je mokar koraao..."
"Nesigurno se mekoljio u prevelikom kaputu dok je Peter jurio
seoskim cestama po Smileyu prevelikom brzinom."
"Otkako ga je Ann napustila, otila je i istaica: samo je dakle Ann
imala klju. Hrastova vrata imala su dvije brave,"banham" sa zasunom
i "chubb pipiekey" te dvije treice. Poeo ih je ponovno stavljati,
moda zato da ga ona ne iznenadi!"
-ponizan i slab: "Bio je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika
Londona koji nikad nee batiniti Zemlju."
"Pravo pravcato pomanjkanje snage volje. Zovu to uglaenou, iako
to nije nita drugo doli slabost. Slabost- nesposobnost ivljenja bez
tue pomoi, neovisno institucijama i emocionalnim vezama koje su
Opis jezika:
Djelo je pisano knjievnim jezikom bez ikakvih stilskih sredstava ili
neobinosti
Miljenje o djelu:
Proitala sam knjigu prije roka lektire jer me zaintrigirao naslov i sam
anr teksta. Napokon neto to se lako i teno ita! Meutim ve u
prvim poglavljima izgubila sam se u gomili imena, nepovezanih radnji,
umetaka i naizgled nepovezanih likova. Nisam mogla shvatiti
hijerarhijsku ljestvicu Cirkusa tko je glavni, a tko kome odgovoran.
Ipak, uporno sam se pokuavala koncentrirati na reenice i pohvatati
konce. Tek nakon polovice odlistanih stranica poela sam nazirati tok
radnje i povezivati dogaaje sa prethodnih stranica. itala sam knjiga
od kraja prema poetku. Zamislila sam se nad time i otkrila uzronika.
Likovi jako malo "razmiljaju naglas". Tako ne pojanjavaju pojmove
ni ljude. A djelomian uzrok tome je i pisanje u treem licu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:06:00 | 0 komentara
poi kui , ali Janki je jo elio piti. No kada su ispili jo pola litre, ali ni to nije bilo
dovoljno pa su pili i pili U razgovoru uz pie Mika je hvalio svoju djevojicu Evicu.
Na poziv straara krma se ispraznila, a Mika i Janki su poli kui. Mika je putem
razmiljao to e li mu ena rei. Dali e ga psovati ?! Skupio je hrabrosti i uao u
kuu. Kako je zamislio tako je i bilo. ena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio
Evicu i pretue je. ena istrgne Evicu iz ruku pijanog mua, a on padne na krevet i
zaspe. Ujutro kada se probudio, ena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez
eninog saznanja ode u Eviinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije
mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i poeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa
slatkiima. Sutradan je Mika otiao na posao i nije se elio vratiti kui i uti to je
Evici rekao lijenik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici
vrlo loe. Kada se smrailo, ena je krenula traiti Miku. Vidjela ga je kako ee te je
otila do njega i tuno mu izjavila : Preminula je. Mika je stajao nepomino. ena
ga je pozivala u kuu uvjeravajui ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativi se kui
nije vie bilo isto. Nije bilo djevojice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo
toga vrijedno.
Biljeka o piscu
F.G.Lorca, panjolski pjesnik i dramatiar, rodio se 15.6.1899 u
Fuenteroquenosu, Andaluzija, umro 19.8.1936. u Granadi. Studirao knjievnost i
pravo, ujedno pokazuje interes za muziku, slikarstvo i kazalinu umjetnost.
Godine 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvjenac Leptirove arolije.
Iste godine objavljuje Libro de poemas. Renome stjee zbirkom Cauciones 1927,
godine i patriotskim komadomMariana Pineda. Godine 1928. izlazi njegova
najbolja knjiga stihovaRomancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci
dao sintezu panjolskih lirskih inspiracija (duh puke poezije, kojim se nekada
napajao Lope da Vega, i blistavu rasko kojim se Gomgoneava jezika). Godine
1930. odrava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine pie
knjiguPjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi uvena oda Waltu Whitmanu. Od
1931. direktor je kazaline grupe Barroco koja obilazi sve panjolske pokrajine
igrajui djela klasinog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom
periodu sav se posveuje pisanju za kazalite:
Don Cristobaldovo malo kazalite (1928); udesna obuarka (1930); Ljubav don
Perimplina i Belise u ujakovu vrtu...
U spomen svog prijatelja pie tualjku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias(1935).
U augustu 1936. uhapsili su ga i streljali pripadnici Francove civilne garde. G.L.
jedan je od najveih panjolskih lirika uope. U panjolskoj poeziji svoga vremena
on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno
je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevoen i igran. Znatan je
njegov utjecaj na nae mlado pjesniko pokoljenje.
Podaci iz
Analiza dijela
Konjikova pjesma
Cordoba.
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neu stii u Cordobu.
I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s krunita kule Cordobe.
Cordoba.
Daleka i sama.
Cordoba.
Daleka i sama.- PONAVLJA
Benasta pjesma
Mama,
hou biti od srebra.
Sine,
bit e ti hladno.
Mama,
hou biti od vode.
Sine,
bit e ti jako hladno.
Mama,
na jastuku me svom izvezi.
To da!
Ovog asa, sine!
Iako se po naslovu ne bi reklo, ova pjesma ima svoje znaenje i nije tako
benasta. Srebro i voda su dragocijene stvari za ivot ljudi, bogatstvo, meutim
kada bi se sin pretvorio u srebro ili vodu nikad ga ljubav ne bi tako grijala kao
majinska. Ne treba zahtjevati da budemo netko ili neto drugo nego prihvatiti
onakve kakvi jesmo jer uvijek postoji netko tko nas prihvaa ba takve. Normalno,
trebamo se truditi da postanemo to bolji (bre, vie, snanije), ali svojim trudom i
na taj nain doi do pozitivnih promjena.
Lorca o teatru...
U sjajnom i dubokom Razgovoru o teatru, odranom u Madridu 1935.,
Lorca je izloio svoje gledanje na teatar i njegovu drutvenu funkciju; on na tatar
postavlja maksimalne zahtjeve, smatra ga najjaim i najkorisnijim orujem u
podizanju zemlje i barometrom to pokazuje njezinu veliinu i pad. Narod,
kae Lorca, koji ne pomae rast svoga tatra, ako nije mrtav, blizu je smrti, kao to
teatar, koji ne osjea socijalnog bila, politikog bila, drame svoga naroda te ne vidi
istinske boje njegova krajolika i njegova duha, s njegovim smijelom i suzama,
nema prava da se zove teatar, ve igralitem ili mjestom gdje se vri ona ritualna
stvar to se zove ubijanje vremena.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:04:00 | 0 komentara
Fabula: Sve poinje krtenjem malog Jurja, sina Valpurge i Ante Stipania. Dalje se
nastavlja opisivanjem ivota Stipinovia te velike oinske ljubavi prema Jurju. Ti
privatni dogaaji popraeni su politikom pozadinom o poetku buenja nacionalne
svjesti u Hrvata i o poecima ilirskog pokreta, te o trgovini i gospodarstvu Senja. Sve
to zavrava Lucijinom nesreon i bolesti, te nakraju njenom smru.
Kompozicija:
Kopozicija: pisac poinje sa sadanjou; bolest i nesrea Lucije te briga Valpugre
Zaplet: vraanje u prolost od krtenja Jurja sve do ulaska Lucijine nesree i bolesti
(sie)
Zavretak: pisac nastavlja tamo gdje je stao; smrt posljednjih stipania: Lucije i
Valpurge.
Vrijeme radnje: XIX. st., doba ilirskog preporoda i buenja nacionalne svjesti Hrvata
Karakterizacija likova:
Ante Stipani: Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu
koje je pisao svom prijatelju: ,,moj tatica nije bio, ini mi se, od najistijih karaktera.
Htio je poto-poto plivati na povrini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kue
ono to je bio u kui: prvi autoritet u svemu i svaemu, ali nije ilo. A nije ilo zato
to je u isti as troio uporite na raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio
ni politiar. Da je poivio, ja kriv ako ga ne bi lako naao i meu naim ilirima. Bio je
Austrijanac, Francuz, Taljan i Maar u isti as. Otac i mati bili su mu zapravo krmar
i krmarica, za svoj stale i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio
uzgojem svoju tatinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku ivota.
Morao je naravno zaboraviti to su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da
potrai plemiki list svojih pradjedova, esa nije mogao nai. Ali drao se svejedno
plemiem. Kako je uio, rekao sam ti: znao je od svaesa neto, a od svega nita.
Zato je ipak drao sebe ovjekom uenim. Kod kue je bio strah ukuana, a mali su
ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom
odvraao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao.
Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim poloajima nezadovoljan. Osim
toga, brinuo se previe za sina, a svoju kerku i enu je zanemarivao. Ustvari je elio
da Jurja napravi ono to on nije uspio, tj. Da se Stipaniev san ostvari preko Jurja
to naravno nije uspjelo. Na krau svog jadnog ivota koji je svrio na ruevinama
zbog nepravde koju je nanio svojoj eni i keri, a samo zato jer je smatrao da ga je
Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je ivio. Okruen svojom enom i keri koje su
ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Lucija Stipani: Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno
drutvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepotenje vanjskog
svijeta jer je izmeu ostalog stalno boravila u kui. Usprkos svemu tome ipak ja
imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju
bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da
se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponaati. Upravo zbog te ,,izoliranosti od svijeta je u
nevinost i istinitost Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se moe
voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjeajna i krhka, a to je
ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti
Alberta i alila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti
i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duevno stanje puno je
pridonjelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom
nije mogla ivjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji
sluaj posrnule djevojke.
Valpurga Stipani: Tipian prikaz tadanje ene. U ranoj se dobi udala za
Stipania i poto je on bio iz vie porodice smatrala ga je savrenim. Uvijek mu je
bila posluna i radila je sve to se od nje trailo iako se to kadkad i kosilo njenom
miljenju ili elji. Kada je pronala spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov
karakter i osobine (negativne) nije odustala od svog uvjerenja da je Stipani ipak
najbolji avjek Nakon roenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majinsku ljubav
prema svojoj djeci koju je iskreno voljela iako joj Stipani nije dao skoro ni pristup
k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao ensko. Sve bi
uinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipania ispunjavala je elje Lucii jer je bila
takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipanieve smrti mnogo je patila,
ali se zbog siromatva morala povui u malenu kuicu zajedno s Lucijom.Jedva je
doekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa ak i kad je prijetio
svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i nita mu nije zamjerila te ga
je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je ak i svoje hrvatsko ime
promjenio u maarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otila je do
Martina da se dogovori da joj on napie pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju),
ali da se potpie sa Albert. Sve je eljela dati, pa ak i svoj ivot za sreu svoje keri,
iako je znala da joj moda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za
njezinu tajnu. Nadivjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najvie ju
je boljelo to je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tuni ivot
zavrila je smrznuta u hladnoj noi traei milostinju. Tada je zavrila patnja njenog
srca.
Juraj Stipani: Bio je prvo dijete, a jo k tome i sin pa je upravo k njemu Ante
Stipani njemu posvetio cijeli svoj ivot. Kada je bio jo malen dovodio bi mu
uitelje kako bi skupio to vie znanja za tvz. misiju koja ga je ekala. Majinu i
sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga
kasnije nije osjeao nita prema njima i uope za njih nije mario. Kada je pisao
pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je elio imati i majku i sestru, ali je tada
ve bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponaanje nakon odlaska iz kue bio kriv
upravo njegov otac. Kada je Juraj otiao, znao je da e mu otac slati novac, pa se
prepustio lagodnom ivotu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon oeve smrti vie
ga nije nita vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke
promjenio je ime u maarsko i vie se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer
smatram da je njegovoj dui jako puno utjecaja dao i odgoj njegova oca.
Opi dojam: ovo je jedna od najdosadnijih ako ne i najdosadnija knjiga koju sam ja
ikada proitao. Radnja je uasno dosadna, zapleti ofucano orginalni i rasplet onakav
kakav sam i oekivao. Ovu knjigu bih preporuio svim neprijateljima.
1. Biljeka o piscu
August enoa je roen 1838. godine u Zagrebu. S ocem,
njemakim kraljevskim slastiarom, nije se slagao, a majka, slovaka
Maarica, mu je umrla kad je imao osam godina.
Puku je kolu zavrio u Zagrebu, jedan razred gimnazije u
Peuhu, a ostalih sedam u Zagrebu. Studirao je u Zagrebu, Beu i
Pragu. Iako je uvijek bio meu najboljim uenicima nije zavrio
studije.
August enoa je prvi u obitelji poeo pisati hrvatski svoje
prezime Schnoa.
Pisao je lirske i epske pjesme, pripovijetke, povjestice, novele,
romane, kritike i feljtone (Zagrebuljke). Teme svojih djela uzimao je
najee iz hrvatske prolosti, ali i iz suvremenih drutvenih zbivanja.
Vie djela posvetio je Zagrebu, u kojemu je roen i gdje je ivio do
smrti. enoa je prvi hrvatski pisac koji je knjievnu pozornost usmjerio
na drutvene slojeve - feudalce, graane, seljake. Zahvaljujui
zanimljivosti tema, privlanosti sadraja i likova te ivom
pripovjedakom jeziku, doslovce je stvorio i odgojio hrvatsku
itateljsku publiku.
Oenio se Slavom Itvani i imao sina Milana. Kako bi se rijeio
siromatva i osigurao dobar ivot svojoj obitelji, radio je razne poslove.
Bio je umjetniki ravnatelj kazalita, dramaturg, veliki gradski
biljenik, gradski senator, dravni inovnik i radio kao ureiva
asopisa Vijenca.
3. Sadraj
4. Lica
MARTIN
Plavokosi ovjek, sivih oiju i iljastih zubiju. Znao je plesti
mree, izraditi drvene lice i samljeti kukuruz, ali i graditi si bogatstvo
na raun drugih. Bio je zle due i tvrda srca.
Martin bijae mrk, udan svat; vazda gledao pred sebe u zemlju,
nikad se nije smijao, govorio kratko, malo, a za robu nije bilo njim
nikad pogaanja; to je traio, to je valjalo platiti, drukije pokupio
robu pa otiao, ni da je komu rekao zbogom. (str. 436)
Mudro je iskoristio ukradeni novac, ali ga je njegova prevelika
popustljivost prema sinu unitila.
KRANJAC
Seljak koji je na sajmu u Zagrebu vrlo dobro prodao svojih
etrdeset svinja. Bio se uputio iz Zagreba u oblinje mjesto, na sud radi
batine, kad ga je sprijeila jaka bura. Martin ga je primio u svoju
daaru i ubio ga dok je spavao:
Cestom nije bilo vidjeti ive due do jednog jedincatog ovjeka seljaka Kranjca pod malim klobukom, u visokih izmah, koji je jurio i
jurio borei se s burom. (str. 436)
UGRINOVI
Martinov biljenik:
Najvie je seljakom Martina hvalio biljenik Ugrinovi, ovjek
crne kutrave kose, crvena nosa, odjeven zelenim omazanim
kaputom. (str. 440)
Obavljao je i prljave poslove za pie i hranu:
Martinu je esto trebalo biljenikove pomoi, pravedne i
nepravedne, proti seljakom, a
Ugrinovi, ovjek rutave due i
maloga potenja, robovao mlinaru u dobru i zlu, al ponajvie u zlu.
(str.440)
JANKO
Martinov sin. Od malena su ga navikli na lak i bogat ivot.
Dok je malen bio, hranili ga samo gospodski, i ne daj boe da je
tko dirnuo u Janka ili ga muio knjigom ili molitvom. Djeak bijae
svojeglav, dosta tup, razmaen. (str. 443)
Nije mario uiti i raditi, jer mu je otac davao novac:
Al Janko upalj kao i prije. Janko se vukao od kole do kole, al
kad je dolo na latinsku i grku, ostadoe Jankova kola u blatu, i oev
zlatni kolomaz ne bijae od pomoi. Istjerae ga iz kole, jer Latini i
Grci ne znaju za alu. Dadoe ga u trgovinu. I to je dobro, to jest, kad
si dobar. Janku omilila fina ljivovica, ampanjsko vino. Pa ta?
Martin je platio. Janko nosio se fino kao gospodi, astio
prijatelje. Martin je platio. Janko se kartao. Zato ne bi? Jadno dijete!
Kad se mui, neka mu je i malo zabave. Martin je platio. (str. 444)
Putovao je po gradovima sa djevojkom i troio na Martinov
raun. Njegova je prevelika rastronost dovela Martina do smrti.
5. Zakljuak
jedna ribica kao da je mogla ucarati njegovu pamet, povukla bi sa sobom svu
njegovu misao, fantaziju i cuvstvo k morskom dnu, gdje je pred njegovim ocima
vrvjelo jo toliko ivota, to su cekali svoj stalni konac od njegove ruke."
KAKO TITO LOVI RIBU:
"- Naprijed... natrag... ne pljuskaj veslom ... - odreito je, ali s primjesom strasti
zapovjedao Tito. Ozbiljnost i uzbudenje due, kojim se naao na tom mjestu, davao
je njegovom djetinjem licu cisto muevni izraaj, ako prem mu se je nenadano
ispunila smjela elja, da se nade jednom onako samostalan bez icijega nadzora na
mjestu svjecara. Kako se slatko i zanosno zamiljao u tu elju, koja je znacila
vrhunac svega ... Kako bi se pred njegovom fantazijom bujno redale slike pod
plamtecom luci ... Kako bi mudua rasla kao nabreknuta od osjecaja vlasti, da je tu
Ijudima i ribi zapovjednik i gospodar! Zato se sav kao nadahnut naao na mjestu
oboljelog ribara; sva dua ronila mu je s pogledoma uz ribu pod morem ... a onda je
morao zakipjeti gorkim prosvjedom proti veslacu, koji se jo jednom usudio izustiti
sumnju: Moe li on ovako nejak da bude svjecarom? ... A on se cutio velik, jak i
samostalan na tom mjestu, ravan ocu i izabranim ribarima, koji su umjeli voditi ribu
pod svijecom."
IDEJA ROMANA:
".. Pod svakim onim kameckom utisnut je barem koji hip moga ivota... moga
razuma, razmiljanja, moje fantazije, cuvstva i volje... ukratko: moga ivota... Kolik
raskoni pocut, to bi se rodio u meni, kad bih vidio, da je ispod kamena pomolila
ribica glavu! Dobacio bih joj sav zanesen udicu, a pri tome nijesam uivao, to joj
uzimama ivot, nego sam cutio, kao da je ona dola tu iz Ijubavi prama meni, samo
da ja mogu proivjeti onaj neiskazani pocut, kad je osjetim u svojoj vlasti... Ah, ono
cuvstvo jakosti, slobode i moci, kada sam na mahnitim krilima bure upravljao sam
jedarcem i kormilom i poput poluboga jurio svojom barkom preko bijesnih valova;
drugi su se zgraali gledajuci me s obale, a ja sam cutio buru i valove u njihovoj
pokornoj slubi, kojom su htjeli da podignu radost moga ivota! Onda sam bio
sretan... Ono je bilo moje pravo tlo, u koje bijae pustio duboko svoje korjenje moj
ivot, da upije iz njega u sebe snagu i radost... Pa zato su me icupali i prenijeli s
rodnog tla na tude? Da mi bude bolje! Stare lude! Bez poznavanja i bez
razumijevanja ivota oni su se drznuli da sude, gdje ce meni biti bolje! Kojim su
pravom odlucivale onake neznalice mojim ivotom? Kojim su mi pravom oteli radosti
ivota i... kako su smjeli da me unesrece? Ja sam bio dijete, nijesam smio ni mogao
prosvjedovati proti njihovu naumu, i ako sam cutio, da sam tudu kolama, u koje su
oni mene silom turali. A vidjeli su to i oni, ali nijesu odustajali, da ne budu krvnici
svoga djeteta. Lude, lude, lude!... Njihovo roditeljsko pravo... Sloboda volje... A
moje pravo? A moja sloboda volje? Pravo jednoga, nepravda drugoga; slobodno
izvrivanje volje jednoga, ropstvo volje drugoga. Osveta nije izostala: evo me
kukavnoga ostatka ivota... a iz one bistrine mora, gdje sam proivljavao dneve
srece, upija se sada u moju misao elja, da taj ostatak satrtog ivota darujem moru,
koje je meni darivalo radost i slast ivota. A one dvije stare lude gledaju me kano
dvije okamine... samo im teku suze iz ociju, a mrcvare me me glupim pitanjima... ili
bulje u me i nikako da shvate jo ni danas, koliki su pocinili grieh. . ."
U G L I B - Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak je roen 1859 godine u Senju, a umro u etrdeset i
estoj godini (1905 godine) od tuberkuloze. kolovao se u rodnom gradu,
Gospiu i Zagrebu.
U knjievnost je uao rano. Tijekom dvadeset i pet godina djelovanja
postao je jednim od najplodnijih hrvatskih knjievnika. Poznat je kao
predstavnik hrvatske knjievnosti u doba realizma. U svojim djelima,
pripovjetkama i romanima, opisao je ivot u malim primorskim gradiima,
siromanoj Podgori i u velikim gradovima - Zagrebu i Pragu. Opisao je
propadanje senjskih patricija (roman Podljednji Stipanii), moralnu
stranu seoskoga ivota (Podgorske pripovijesti), a obraivao je i temu
sukoba umjetnika s malograanskom sredinom. Privukli su ga i socijalni
motivi - ivot i bijeda radnika i beskunika, ije je plastine likove
dao u pripovjetkama Iz velegradskog podzemlja i U glib...
Vrsta djela: socijalna pripovjetka
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: poetak jeseni
Saetak: Artur Kranji, sin imuna oca, doao je u Zagreb jer je dobio
stipendiju za fakultet. Ubrzo je osjetio enju za domom, pa je otiao
do svog prijatelja iz gimnazije Jakova Kosovia, za kojeg je mislio da
je doao tu na studij. Jakov je bio vrlo talentiran i siromaan seljaki
sin. Podnio je molbu za stipendiju, ali je ona dodjeljena Arturu. On je
ipak otiao u Zagreb gdje je ivio u sobici sa Jerkom Pavlieviem,
siromanim pravnikom IV godine. im je Artur doao u njihovu sobicu i
predstavio se, temperamentni Jerko koji je u meuvremenu saznao sve o
sluaju te nesretne stipendije, odmah se grubim i otrim rijeima okomio
na Artura koji je, ne izdravi pritisak, zaplakao. Artur je uoio
nanjetu nepravdu, te pisao ocu da se odrie stipendije. No u oevom
odgovoru stajalo je neto posve neoekivano: otac je napisao da su to
gluposti i da mu s takvim pismom vie ne dolazi.
"I Artur je poao u ivot... a polunagi ovjek gubio se ispred njegovih
oiju sve vie u daljinu odakle bi jo katkad jeknuo njegov slabi
glas... dok nije i on posve iezao u zaglunoj buci ivota."
Kompozicija djela:
U uvodnom djelu upoznajemo dva glavna lika koji dolaze iz istog kraja u
Zagreb na studij, ali su oprenih ekonomskih mogunosti. Artur je
jedinac imunog trgovca i gradonaalnika, dok je Jakov seljaki sin siromah.
Poetak radnje je oglas kojim Jerko Pavlievi, trai "cimera" kako bi
djelili trokove stanovanja. On je gnjevan kritiar drutva, ali i
simbol siromanog studenta koji se kroz ivot probijao sam
doivaljavajui pri tom uvrede i ponienja.
Arturovim dolaskom Jakovu zapoinje zaplet koji postepeno vodi do
vrhunca kroz Pavlievievu optubu lanog morala malograanstva, koje
propagira humanost i ljubav prema blinjemu, a u stvari je sebino i
proraunato "Ja diem svoj glas protiv nepravici ovdje u vlanoj sobi,
gdje boravi glad, gdje sve plae i suzama potitenih prosvjeduje u ime
nauke Isusove protiv nasilja; jer ja sam sauvao vjeru u njega, a oni je
nemaju: rjeima hvale, a djelima hule nauku njegovu ..."
U Arturovoj odluci da napie ocu pismo kojim ga moli da se odrekne
stipendije, a koje je rezultat Pavlievieva govora poinje rasplet.
"Oe! Ja ivim vrlo udobno na raun nekoga, tko bi trebao potporu za
svagdanji hljeb. To nije moralno, tome se protivi glas moje savijesti
... Moja dua hrli za idealima, otereti me, da se slobodno dignem opet k
njima..."
Oevo negativno pismo ini epilog ove novele.
Analiza glavnih likova:
Arturov otac: on je dobrostojei naelnik, bezosjeajan je i bezobziran,
za njega ne postoje granice i pravila, on je pohlepan i krt, te tako
odgaja svog sina, odnosno, tjera da tako postupa. Izmolio je za Artura
stipendiju koja je namjenjena sirotinji.
Kabanica
2.O Kabanici
3. Fabula
4. Kratak sadr`aj
5. O Akakiju
Citat za eksterijer:
!Jezero umi srebrnu himnu, iz tamnih uma bruje crni koralji. Nebo
uti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skau
razigrane djevojke, ibajui uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao
nabujala bujica struje u bunoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru
i kotlinu, a u njoj graja. Bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim,
kroz satirsko, vinsko jecanje od poude, kroz jaree drhtavo, poudno
blejanje.
Citat opisuje trenutak kada Izabelin otac vodi Izabelu podalje Solusa.
Karakterizacija likova:
Solus- samotnjak, brian, hrabar, slobodan
Izabela- slijepa, njena, znatieljna
Kratak sadraj:
Novela govori o ovjeku koji sebe naziva Solus i koji sam putuje
svijetom jer ne voli gradove. Uz to on ne voli biti slobodan. Jednog dan
zaustavio se u jednom francuskom gradiu gdje nakon to se okrijepio,
zaspi na jednom lovakom puteljku nedaleko od novog ljetnikovca.
Dok se budio osjeti da nije sam. Ugledao je pored sebe prekrasnu
djevojku, ali ubrzo shvati da je ona slijepa. A ona je toga dana prvi
puta otila sama s svojim psa od kue dok nitko nije pazio na nju.
Djevojci se Sulus odmah svidio i nagovarala ga je da zajedno pou u
njezin dvor. Kad on to otkloni, ona poeli sa Solusom lutati svijetom. I
ba dok ju je uvjeravao da ni to nije dobro za nju, pojavi se djevojin
otac i grubo prekine njihov razgovor, odvevi djevojku kui.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:01:00 | 0 komentara
Mletke. Na moru ih je uvatila bura i laa se potopila, ali Joe se spasio. U toj lai bio
je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Takoer je bio i rob.
Prije smrti rekao je Joi da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude
slobodan ovjek. Poto je Joi bilo jako ao Ilije, odluio je posluati savijet. Nakon
nekoliko dana Joe i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su
jako lijepo ivjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su
im gospodari doli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za
svoje bive sluge, a kui su se vraali bogati. Dolo je vrijeme dijeljenja posjeda.
Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvaali. Joe je bio najalosniji, jer nije dobio sve
ono to je zasluio. Osvetio se ostalim divovima tako to je spalio kolibu ita. Divovi
su bili ljuti pa su progonili Jou. Joa je naao svoj zaklon kod Civette. Civetta je
postao voa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joi je dao najbolju zemlju. Joa je
ubio dva diva. Divovi su bili alosni i nisu znali ta da rade. Pitali su Civettu za
savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio to su bili nepravedni prema Joi. I Joe
se vraao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih rijei pa je
odluio da vie ne bude kmet nego slobodan ovjek. Napustio je Civettu i Mautovena
i vie se nikad nije vratio.
Ilijada - Homer
Likovi:
Ahil, Agamnemon, sveenik Hris, Briseida, Hektor, Apolon, Hera, Kalhant,
Nestor, Zeus, Patrokolo, Tetida
Sadraj:
I pjevanje
Nakon devet godina ratovanja izmeu Ahejaca (Grka) i Trojanaca odluka
o pobjedniku nikako ne pada. Razorivi jedan grad u borbi protiv
trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kerku Apolonova
sveenika Hrisa, Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac
donio je otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio ker. Nakon pogrdnog
odbijanja sveenik Hris zamoli njegovog zatitnika boga Apolona da kazni
Ahejce. Apolon uslia Hrisovu molitvu, te poalje svoje nevidljive strijele.
Tko god je bio pogoen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po
Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona biva sazvana Narodna
skuptina na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u
zamjenu za sveenikovu ker on trai Ahilovu robinju Briseidu, im je
vrlo rasrdio Ahila koji vie ne eli pomagati ahejskoj vojsci. Nakon to mu
biva oduzeta Briseida Ahil tuno zaziva majku Tetidu i moli je za pomo.
Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tui Zeusu zbog svog
sina Ahila. Zeus odlui kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv
Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku boica Hera, Zeusova ena strano se
uzbuni, no Zeus ne posustaje od svoje odluke.
XVI pjevanje
Nakon to izgubie sve junake Ahejci su se nali u veoma tekoj situaciji i
bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga
pusti da vojska predvoena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davi
mu svoje oruje u pridruivi mu Mirmidonce, no preporui mu da se
odmah odagnavi Trojance od laa vrati da se ne bi bogovi naljutili.
Vidjevi Patrokola u Ahilejevom oruju s Mirmidoncima Trojanci su
pobjeali mislei da je to Ahilej. Patrokolo je junaki s vojskom udario na
Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokua osvojiti i Troju. Doavi
pred zidine grada pokuao je da se popne na gradske zidine i tri puta biva
odbijen od Apolona. etvrti puta Apolon ga otro upozori te se Patrokolo
povue od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da
krene u napad. U borbi izmeu Patrokola i Hektora Apolon udari
Patrokola u lea te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio Euforo kopljem u
lea. Patrokolo teko ranjen jedva se dovue do svoje ete, te pade na pod
i Hektor ga ubi.
Karakterizacija likova:
Ahil
Sin kralja Peleja i morske boice Tetide, ahejski junak, hrabar, neustraiv, uvijek
spreman na borbu.
Agamnemon
Vrhovni komandant ahejske vojske pod Trojom, lakom, nesmotren, voli
nareivati.
Patrokolo
Hrabar, borben vjeran, prijatelj i suborac.
Hektor
Hrabar, najvei trojanski junak, glavna trojanska snaga.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 23:00:00 | 1 komentara
Slap
Tee i tee, tee jedan slap;
to u njem znai moja mala kap?
Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I sluam umne razgovore
Sa vjetrom to ih vodi more.
Predjesenji dan
Ve nema sunce starog ara,
Al dan je nasmjeen i vedar.
Bez Posla i ne viu vie
Posljednji proe sladoledar.
dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da laa s vodom
dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna
vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu.
Ljudi su pili vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu
da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema
bunarima. U lai je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile
postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili
nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena
voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe
vidio vodu noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga
ene tukle i ogovarale. Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i
uini isto to i on. ene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima
buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda
opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto
vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali
da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su
se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je
opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u
grad na kolovanje nego da e ostati u selu i pomagati mu na zemlji,
ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na kolovanje da ne bi bio
siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim ivotom
kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na
kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako
bi ostao s njim na selu.
Mjesto radnje:
Radnja se odvija negdje u Americi.
Candide - VOLTAIRE
Francuski knjievnik, povjesniar i filozof; najznaajniji knjievnik iz
razdoblja prosvjetiteljstva.
Voltaire, prvim imenom Francois-Marie-Arouet, roen je 21. Studenog 1694.
U Parizu, u obitelji siromanog plemia. Pohaao je isusovaku gimnaziju, potom
studirao pravo, ali je studij ubrzo napustio i posvetio se knjievnoj karijeri. Uavi u
parike mondene krugove, iskazuje se kao talentirani pisac epigrama i duhovit
satiriar. Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, zatvoren je 1717 u
tvravu Bastilju, gdje ostaje zatoen godinu dana. U zatvoru je napisao tragediju
Edip, koja e mu donijeti veliku popularnost, i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18
stoljea. U razdoblju od 1717 do 1726 slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no
nakon svae s vitezom Rohanom, koje je svojim slugama naredio da ga javno
izbatinaju, Voltaire opet dospijeva u Bastilju. Godine 1726 odlazi u Englesku, gdje e
ostati tri godine. Reeno je "da je Voltaire napustio Francusku kao pjesnik, a vratio
se kao filozof". Boravak u Londonu predstavlja prekretnicu u njegovu ivotu: nauio
je novi jezik, upoznao novu literaturu, mogao je slobodno govoriti, bez opasnosti da
budeuhien. Uz to Voltaire sklapa prijateljstva sa najznamenitijim engleskim
knjievnicima, meu kojima su Swift i Pope. Ne manje znaajno bilo je njegovo
upoznavanje politikogsustava parlamentarne monarhije te filozofskih djela Newtona,
Lockea i shaftesburyja. Rezultat toga neposrednog dodira s Engleskom predstavljaju
njegova Filozofska pisma ili engleska pisma. Kada se djelo pojavilo u Francuskoj
(1734), pariki parlament ga je proglasio "skandaloznim" i javno spalio. Voltaire, da
bi izbjegao uhienje, odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i
obrazovane markize de Chatelet. Deset godina provedenih u Cireyu predstavlja
najsretnije i najplodnije razdoblje njegova ivota. Godine 1744 vraa se Voltaire u
Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV, ali zbog ale na
raun kraljeve ljubavnice markize de Pompadour, mora ponovno napustiti Pariz.
Nakon kraeg lutanja odlazi u Berlin, odnosno Potsdam na poziv pruskog kralja
Friedricha II. S vremenom su se Voltaireovi odnosi s carem pogorali, pa ga nakon
trogodinjeg boravka naputa. Voltaire se konano smirio na imanju Ferney, to ga
je radi osobne sigurnosti kupio na vicarsko-francuskoj granici. Tu provodi ostatak
ivota u vrlo ivoj aktivnosti. Godine 1778 vraa se trijumfalno u Pariz, gdje ubrzo
umire.
"U Voltaireovu liku susreemo pravoga vou i organizatora prosvjetiteljskog
pokreta. Rijetko je koji prosvjetitelj s tolikom izrazitou i uspjehom u sebi sjedinio
sve osnovne tendencije 18 stoljea, i stoga ono s punim pravom nosi njegovo ime, te
ako je jednom rijeju pokua izraziti, to je prosvjetiteljstvo, nije pretjerano rei: to
"Oni koji se nisu usuivali napasti Voltairea zbog njegove teologije, optuivali
su ga za plagijat. To je uvijek bio najlaki nain, da se omalovai jedan veeliki pisac;
sve je to reeno, reeno je ak i to , da je sve reeno, i nita nije lake nego pribliiti
odlomak jedne knjige odlomku druge."
VOLTAIREOVI AFORIZMI:
ANEGDOTA O VOLTAIREU:
Kada su 1734 godine tiskana Voltaireova Filozofska pisma, u kojima hvali vjersku i
politiku toleranciju i engleski nain ivota, francuska ih je javnost oduevljeno
FILOZOFSKI ROMAN:
Filozofski roman je teka knjievna vrsta, zato to je hibridan. On je esej ili pamflet,
jer u njemu pisac hoe da izloi ili napadne izvjesne ideje. On je i roman, jer opisuje
izmiljene dogaaje. Ali ne moe biti ni tako ozbiljan kao esej, ni teko vjerojatan kao
roman. Uostalom on ne tei toj vjerojatnosti i rado naglauje karakter intelektualne
igre koji mu je svojstven. Pisci stvarajui takva djela, ne misle ni jednog trenutka, da
e italac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotov ini im se poeljnim da se filozofski
roman pokae kao neko fantastiko pripovjedanje.
Pa onda, zato je autor pribjego toj udnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato, da bi s vie
slobode izrazio ideje, koje bi se u jednom eseju pokazale kao prevratnike i vrijeale
ili ozlojedile itaoce. to se italac vie osjeti prenesen u neki svijet, u kojem vlada
ista ludost, to e biti umireniji i lake e prihvatiti istine koje iznenauju.
Zato e filozofski roman i filozofska pria cvjetati u vrijeme, kada se ideje razvijaju
bre od ustanova i obiaja. Tada knjievnici, gonjeni potrebom da kau to misle, ali
smetani strogou policija, cenzura ili inkvizicija, pokuavaju da pobjegnu u
apsurdnost i da se uine nepovredivim inei se nevjerojatnim.
"Jednog dana sve e biti dobro, to je naa nada; Sve je dobro danas, to je
iluzija." Ve se u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije, koju e Voltaire
razraditi u Candidu.
Pisci naeg vremena otkrili su, da je svijet besmislen; ali je Voltaire u
Candidu napisao sve, to se o tome moe rei; rekao je on to duhovito, to je bbolje
nego se ljutiti, i to ostavlja neto hrabrosti za budui rad.
BILJEKE UZ ITANJE:
POGLAVLJE PRVO:
PANGLOSS:
Odgajatelj Pangloss bio je kuni prorok, i mali je Candide sluao njegova
predavanja sa dobrobunou svoje dobi i svoga karaktera. Pangloss je pouavao
POGLAVLJE DRUGO:
AFORIZAM:
Ljudi su stvoreni samo zato, da pomau jedni drugima.
POGLAVLJE ESTO:
eni s udovicom pokojnog kralja. Sin pokojnog kralja Hamlet, javlja se duh oca i
otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smru.
Hamlet eli potvrdu za te rijei duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj nain
saznao istinu. Kraljevski savjetnik polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato
to njegova ki Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriliuje
predstavu koja sadrajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne moe
izdrati oitu aluziju na njegov zloin i pekida predstavu. Hamletu to slui kao
dokaz da su rijei duha bile istinite.Nakon prekinute predstave Hamlet posjeuje
majku i mislei da kralj prislukuje iza zavjese ubija polonijakoji se tamo sakrio.
Lukavi kralj osjea da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga alje brodom u
Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i
zbog Hamletove sudbine.Njezin brat Leart hitno se vraa izPariza i doznavi da je
Hamlet ubio njegovog oca, eli mu se osvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu
otkrio zavjeru protiv sebe, vraa u dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se
dogovaraju kako e na prijevaru ubiti Hamleta. Za vrujeme dvoboja Hamlet i
Leart u meteu mjenjaju maeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom otricom. I
kraljica koja je popila otrovno vino, koje je Kralj namjenio Hamletu, umire, a
umirui Leart otkriva spletku nakon ega ovaj, jo prije nego je poeo djelovati
smrtonosni otrov, ubija Kralja.
U ovom djelu Hamlet se iskazao kao ovjek u kojem je okupljena borba za
pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodunost, mudrost, ali i ludost.
U ovom djelu moe se puno nauiti o ivotu, ljudskim osjeajima i
tragediji.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:58:00 | 0 komentara
obara, rui, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas
podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme
kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme
zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbrie granica
izmeu onoga to jest i onoga to je bilo inspiriraju Prousta,
tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov
opseni ciklus A la recherche du temps perdu.
2. Drutvo:
4. Dinamine slike
TOK DOGAAJA:
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Svi likovi u ovom romanu ive u jednom vrlo tekom vremenu. Svi oni
su odrasli bez ljubavi, panje I razumijevanja, koje je praeno jednim
unutranjim rasulom. Poevi od majke, nesposobne da prui svojoj
djeci ljubav, zbogsvojih kompleksa koji proizilaze iz vremena u kojem
je I ona odrasla, I koja eli biti dama, ali dri samo do forme. Zatim,
neurotian I romantian, Quentin, koji odlazi na Hardvard da bi
udovoljio elji svoje majke. On ima kodeks asti, ali ga svodi na
pitanje sestrinog djevianstva. Topla I divna Caddy, nezdrave
senzualnosti, jo kao tinejer ostaje trudna, zbog ega se ubrzo udaje
za za mukarca, koji je nakon saznanja da dijete nije njegovo izbacuje
iz kue. Dalje se susreemo sa srednjim bratom Jasonom, koji je u
ovoj knjizi foknerova najrunija linost. Opisan je kao ovjek koji voli
samo sebe; ovjeka koji je predstavljen kao enomrzac, koji takoe,
itavo vrijeme pati zbog ponaanja svoje sestre, I eli bar malo neke
ljubavi od nje. Ali, ustvari on eli da se domogne poloaja u banci.
Meutim, neuspjevi da ostvari svoju ambiciju, on se sveti I sestri I
njezinoj kerki. Quentin je druga izgubljena ena u romanu, koja
takoe ponavlja greke svoje majke, I koja je ve samim svojim
roenjem bila osuena na propast. Najmlai sin, Benji, gluhonijemi
idiot, star je 33. g. , ali sa duhovnim uzrastom trogodinjeg djeteta.
On nije svjestan vremena kao toka, nego ga doivljava kao cjelinu, u
kojoj se razliiti vremenski planovi mijeaju I poklapaju. Tu je takoe
jo I Dilsey, junakinja romana I jedini vezni element obitelji Compson;
predstavljena kao jedini pozitivni Foknerov lik. S obzirom na
nesposobnost majke da se brine za svoju djecu, tu ulogu preuzima
Dilsey. Uprkos sve njene brige, ljudske topline, vrednoe I vjetine,
Dilsey je svjesna da je raspad obitelji neizbjean. Ona je takoe I
jedina Foknerova linost u ovom romanu koja nema problema sa
vremenom.
Ni jedna od ovih linosti u romanu nema izgraen kompletan I
samostalan karakter, I svaka od njih ima svoje nedostatke.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:57:00 | 0 komentara
Pjesme
1. Biljeka o piscu
Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, r
oen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj.
Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj svih vrem
ena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glu
mac, redatelj i kazalini pisac.
Napisao je 36 drama koje djelimo na:
1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo,
Antonije i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Leart, Machetb;
2. komedije - Ukroena goropadnica, San
Ivanjske
noi, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnogo vike ni
za to;
3. romance - Romeo i Julija, Zimska pria i
Oluja;
4. povijesne drame - Kralj John, Richard II.,
Henrik IV., Henrik V., Henrik VI.,
Richard II. i
Henrik VIII.
3. Uloga prologa
Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induct
ion), koji slui kao uvod, ali ne utjee i na samu radnj
u. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozornicu, jer se
u odreenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji
e glumiti komediju Ukroena goropadica.
U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se
iz lova, naiao na kotlokrpu, gdje na zemlji spava. elj
an ale naredi slugama da ga donesu u dvor i obuu u
sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge
ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godi
na bio bolestan. Tada u dvor dolaze glumci, koji
prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju "
Ukroena goropadica.
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakesp
ereova. Ona ima korjen u jednoj prii iz " Tisuu i je
dne noi ", no ona u ovoj komediji nije do kraja izra
ena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su
glumci odglumili komediju. Neki ekspirologi misle da j
e Shakespir napisao i zavretak prologa, ali se ono u p
repisivanju izgubilo.
4. Petruccio
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, d
osta obrazovan i duhovit.
GREMIO i BIONDELLO
sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji
i brbljiviji.
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellov
e ale naljute.
"UDOVICA" - tvrdoglava i neposluna ena, na
Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.
7. Zakljuak
Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, na
stalo oko 1595 godine. To se vidi po gradnji komedije,
metrici, mnogim latinskim i talijanskim rijeima i po
karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali ni
je tako otra i duboka kao u kasnijim djelima.
U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjeroja
tno bio u tadanjoj Italiji. On zna kakva je bila tadanj
a Pisa (na glasu s vrlih graana), da je njihov obiaj d
a mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te prec
izno nabrajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj k
ui (koji su bili tipini u Taljana u to doba.
U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake gr
upe ovisio je iskljuivo o kvaliteti djela i njegovoj lak
oj izvedivosti na pozornici.
A ovo je jedno od onih djela koje se najvie
2. Biljeka o djelu
3. Fabula
4. Hamlet
ski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema m
ajci. Hamleta vie boli to to se majka udala za stric, nego to mu je oca u
bio taj stric. No najrasprostranije tumaenje, o Hamletovom ponaanju, odnosi
se na njegovu neodlunost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmiljanja. Zb
og svoje neodlunosti i bojeljivosti da ne povrijedi majku, odlae i usporava
samo izvrenje, koje dovodi do gore situacije.
Za Hamleta ne postoji osjeaj djelovanja u pravo vrijeme. On razmilja
kada treba da djeluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a djeluje
kada to nije potrebno (kad ubija Polonija).
Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema dr
ugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo potenje
nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametni
h ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu
preciznou, Hamletovo pretjerano razmiljanje i odlaganje nasuprot Laertovu b
rzom djelovanju.
Hamlet je zapravo lik none more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj pris
ustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebinost, prevare i izdaj
e. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemoan dase opire.
6. Zakljuak
FATALIST - M. J. LJERMONTOV
Biljeka o piscu :
Mihail Jurevi Ljermontov rodio see 2. listopada 1814. u Moskvi . Otac mu
je bio iz stare ali osiromaene plemike obitelji, koju je u 17. st osnovao
doljak iz kotske , koji je bio stupio u rusku slubu . Kad mu je bilo tri
godine, umrla mu je majka. Njegova baka nije se od samog poetka slagala
sa zetom, a nakon kerine smrti nastao je izmeu njih dvoje otvoren sukob.
Oboje su svojatali malog Mihaela , ali je pobjedu izvojevala baka i zadrala
djeaka kod sebe . Jurij Petrovi vraio se na svoje imanje i samo je od
vremana do vremena posjeivao sina . Malian je volio i oca i baku , a
njihov razdor utjecao je na njega tako da se za rana povukao u sebe . Ta je
injenica pridonijela da je djeak prerano sazrio. Budui da je bio slabaan i
bojeljiv baka ga je tri puta vodila u toplice na Kavkaz. Ti su se boravci, a
pogotovo trei kad mu je bilo jedanaest godina , snano dojmili taknoutog
djeaka. Divlja ljepota kavkaskog gorja ostavila je neizbrisiv trag u njegovoj
psihi i nadahnula ga na mnoga kasnja knijevna djela. Tek kad je, potresen
vijeu o Pukinovoj pogiblji, napisao je pjesmu Pjesnikova smrt ,privukao
je na se pozornost ireg itateljstva, pa i dvora. Pukinova smrt nije bila
prekretnica samo u Ljermontovu ivotu nego i u njegovu stvaranju. U
preostale etiri godine, od 1837. do 1841, on je napisao svoje najbolje djelo i
jedini roman Junak naeg doba. Teko je shvatiti koliko je taj mladi koji je
za sve to vrijeme vrlo burno ivio i mnogo putovao , stvorio u te etiri
godine mnotvo potpuno zrelih umjetnikih djela , od kojih su neka
ugraena u temelje ruske knjievnosti 19. st. Na dan 15. Srpnja 1841.odran
je dvoboj u podnoju planine Mauk. Uvijeti su bili vrlo strogi mala
udaljenost i pitolj velikog kalibra . Ljermontov je stajao nasmijeen, s
pitoljem podignutim uvis, kad ga je protivnik pogodio ravno u srce.
Pjesnikova smrt izazvala je duboku alost u naprednom djelu ruske javnosti
ali komentar na na najviem mjestu glasio je :Tako mu i treba !
Biljeka o djelu :
U svim djelima koje sam da sada itala ima neka pitanja na koja ni mi
nikad neemo moi odgovoriti, tj. pitanja koja emo odnijeti u grob ne
rijeena. Ovo djelo govori o tome dali netko vjeruje da mu je sudbina ve
odreena, ili je to sve puka sluajnost ono to nam se dogodi. Pisac je u
ovom djelu upotrijebio jednu vrlo posebnu metodu kako dokazati dali je
ovjeku odreena sudbilna ili samo sluajnost , to je prikazao kao okladu
izmeu Peorina i porunika Vulia. Pisac je u jednom djelu djela otvorio
pitanje da li ovjek moe predvidjeti sudbinu nekog drugu, da li je to oito
na njegovom licu. Moe li se sudbina mjenjati , moe li netko izbjei on to
mu je sueno!? U ovom djelu mi moemo samo proitati opis porunika
Vulia, jer pisac pie u prvome licu i pie samo o svojim unutarnjim
osobinama , ta je volio u mladosti
Sadraj:
Djelo poinje kako pjesnik govori o tome kako mu se samo
jednom dogodilo da dva tjedna provede u kozakom
naselju. Naveer su uvijek igrali karte , jednu veer kad im
je to dosadilo poeli su razgovarati o tome dali netko
vjeruje u sudbinu ili ne. Neki su govorili da postoji popis u
kojem pie as nae smrti , ali ga nitko nije vidio. Uto jedan
BILJEKA O PISCU
2.
KRATAK SADRAJ
UVOD:
POETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede
ga da doe na zabavu.
ZAPLET :
Na zabavi Romeo susree Juliju. Izmeu njih se rodi ljubav, ista i iskrena, bez
ogranienja koje namee mrnja izmeu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaa
pravi smisao ivota.Romeo i Julija se tajno vjenaju
VRHUNAC :
RASPLET:
Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemia. Zbog
vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt
nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei sprijeiti tragediju, daje Juliji napitak
koji bi je trebao uspavati, a alje poruku Romeu da je ona zapravo iva. Naalost,
glasnik ne dospijeva na vrijeme rei Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i
mislei da mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno
nakon toga Julija se budi i vidjevi da joj se mu ubio zbog tuge uzima bode i
oduzima sebi ivot.
KRAJ:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima
njihove djece oni se mire jer shvaaju da je uzrok tome nerazumna mrnja koja je
nametnula granice istinskoj i istoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreu.
3.
Zublja sama
Nek od nje ui sjati. Djeva ta
Na crnom platu mrkle noi sja
Ko alem kam na uhu crne ene
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snjena, ista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svri, ja u je potrait
I uz nju blagu divlju ud u razblait.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav., citat, str.74
Julija potjee iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznait e njen ivot.
Shvaa kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odvie sveta da bi joj bilo
to mogla biti zapreka.
4.
TEMA
Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje mladih koja je kao
da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija
hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.
5.
IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva besmislenim
ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja
se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i poetak najvee tragedije
koja moe zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila
nuna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje
mrnju.
6.
METAFORINOST
1)
ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. Sunace,
Izai sada i udavi mjesec,
to zavidan je, smuen ve i blijed
Od bijesa to si ljepe ti od njega,
A slui njemu. Zato nemoj njemu
Da slui vie kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
Odbaci je , citat, str.82
1.
NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna. Zatim sam je
poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim
vie to u vremenu u kojem ivimo previe mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu
knjigu ini posebnom je da od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja
osjea i u najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e
pria uvijek ponovno oivljavati u svim generacijama koje osjeau ljubav. Ona e
uvijek buditi mladost i uzbuenje u ovjekovom srcu.
Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogaaj ili nije, nee se valjda nikad
pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom ivi jo i danas te se u Veroni na jednom vrlo
romantinom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes
Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija moda nisu ivjeli u Veroni, ivjet e vjeno u
ovoj tragediji., citat, str.35
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:54:00 | 0 komentara
Ukroena goropadica.
n u
raja
mili
oga,
4. Petruccio
5. Katarina
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju
za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatren i simpatia
n. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u
najljepoj slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vi
di, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", poto je nauio u
Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom.
GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duho
vit.
GREMIO i BIONDELLO
sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji.
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale naljute.
"UDOVICA"
tvrdoglava i neposluna ena, na
Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.
7. Zakljuak
Pisac: Pavao Pavlii roen je u Vukovaru 1946. godine. Pie romane, eseje
i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas
radi kao sveuilini profesor.
Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalistikih romana, a
istaknuti je pisac romana
za djecu i mlade. Znaajna su mu djela: "Plava rua", "Umjetni orao",
"Dunav", "Vukovarske
razglednice", "Trojica u Trnju", "Zeleni tigar", "Koraljna vrata" i "Pokora".
2. Biljeka o djelu
3. Uloga prologa
Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induction), koji slui kao uv
od, ali ne utjee i na samu radnju. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozorni
cu, jer se u odreenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji e glumiti k
omediju Ukroena goropadica.
U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se iz lova, naiao na ko
tlokrpu, gdje na zemlji spava. eljan ale naredi slugama da ga donesu u dv
or i obuu u sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge
ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godina bio bolestan. Tada
u dvor dolaze glumci, koji
prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroena goropadica.
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. Ona ima korje
n u jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona u ovoj komediji nije do k
raja izraena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su glumci odglu
mili komediju. Neki ekspirologi misle da je Shakespir napisao i zavretak prol
oga, ali se ono u prepisivanju izgubilo.
4. Petruccio
5. Katarina
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju
za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatren i simpatia
n. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u
najljepoj slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vi
di, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", poto je nauio u
Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom.
GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duho
vit.
GREMIO i BIONDELLO
sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji.
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale naljute.
"UDOVICA"
tvrdoglava i neposluna ena, na
Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.
7. Zakljuak
DOJAM O DJELU:
Djelo je zanimljivo. Iz njega se moe mnogo toga nauiti o
potenju i borbi za ivot dostojan ovjeka..
KOMPOZICIJA:
Uvod:
Brodolom kod Luice
Zaplet:
Alfredo Saletti i Mato Bartoli se zaljubljuju u
Mariju
Vrhunac: Antonio ubija Alfreda
Rasplet: Mato i Marija se vjenaju
Zavretak: Antonio ubija Marina Salettija i sam umire
SAETO PREPRIAVANJE:
Luica je bio miran primorski gradi sve dok se nije desio
brodolom u Sadriu. Tad je udarcem u glavu ozlijeen Mato. Odnijeli
su ga u kuu ribara abaria. Njegova ki Marija njegovala je Matu.
Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena
zaprosio je Mariju, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogataev
sin Alfredo Salleti takoer zaljubljen u Mariju i da je stalno salijee i
napastuje. Nakon to je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju,
Alfredo naruuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u
samoobrani, a kasnije saznaje da su zapravo bili braa. Marijin brat
Marko tajno se sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac
Marino ne zna za tu vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom,
dok je tako nosio pismo Elviri, nalazi ga njezin otac i Antonio ubija i
njega u samoobrani.
Nakon Marijinog i Matinog vjenanja Antonio se, elei pobjei od
samoga sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajui da je ubio svoga
brata i oca.
PREPRIANA EPIZODA:
Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka, Antonio je uvao
strau. Alfredo idui kui nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga
ubija noem i bjei.
U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog
oca Martina i povjeri im to se dogodilo. Od njih saznaje da nije nahod
ve da mu je Alfredo Saletti brat po ocu.
TEMA:
Sukobi izmeu bogatih stranaca koji moralno i materijalno
upropauju selo i siromane istarske ribare koji se bore za svoje
potenje i opstanak.
OSNOVNA MISAO:
Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlaenju hrvatskog puka
u prolosti. Bogati stranci uzimali su sve siromanim seljacima i
ribarima. Na kraju oni kobno zavravaju shvaajui da nitko ne moe
dugo drati Hrvate u aci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Svakoj sili doe kraj.
Sadraj
Branka je jo kao dijete doivjela tragine dogaaje. Otac je pretukao
majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila
tvrdoglava, osjeajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je
odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori
Mjesto radnje
Radnja se odvija u Zagrebu, sreditu hrvatske kulture, te u Jalevu,
gorskom selu koje je kulturno siromano.
Vrijeme radnje
Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog
pokreta), kada se poinje buditi Hrvatska.
Dojam
Ovaj roman budi u meni osjeaje prema domovini, govori kako smo svi
mi duni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i
svojim znanjem doprinosi narodu.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:48:00 | 0 komentara
Prvi Krug
U prvom krugu - Limbu nalaze se due nekrtenih. Njihove due se ne
mue i jedina muka im je neispunjiva elja da vide Boga. Tu se nalaze
djeca i antike linosti koje su se rodile prije stvaranja kranstva;
Homer, Ovidije, Vergilije...
Drugi krug
U drugom krugu nalaze se due ljubavnika, kojima vitla paklena oluja.
uva ga Minos, a on ujedno i razvrstava tee grijenike. U ovom krugu
Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.
Trei krug
U treem krugu mue se due prodrljivaca. Njihove muke su da ih,
polijegale po blatu, iba kia i snijeg dok ih Kerber, mitski uvar Hada,
rasetvoruje.
etvrti krug
Peti krug
Peti krug je krug dua srditih i estokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a
ljeni se dave pri dnu. uva ih Flegija.
esti krug
To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje
Dante pria s Farinatom i Cavalcantiem.
Sedmi krug
Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze
nasilnici na blinjega, a uvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u
Flagetont, rijeku od vrue krvi, gaaju strelicama. U drugom pojasu
nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te
rasipnike, koji gonjeni Harpijama tre kroz ume samoubojica. U
treem krugu se na uarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, lee
nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trati i protiv rada, moraju
sjediti. Ovdje Dante sree Brunetta Latinija, protivnika prirode,
njegovog uitelja i uglednog knjievnika, te mu on prorie da e biti
prognan iz Firence.
Osmi krug
Metabolge ili zle jaruge, kako se jo zove osmi krug pakla, sadravaju
deset rovova. U prvom rovu su zavodnici ena (njih biuju avoli), u
drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku neist. U treem rovi su simonisti
- ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene asti, naglavce zabodeni u
uplju stijenu. Tamo Dante sree Papu Nikolu III. U etvrtom krugu se
nalaze vraevi i lani proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute
naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu
smolu, a uvaju ih vrazi. U estom krugu su licemjeri, prisiljeni da
hodaju pod debelim pozlaenim kabanicama. U sedmom rovu su lupei
koji tre progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni
savjetnici, a meu njima Dante sree Odiseja, koji mu opisuje svoje
zadnje putovanje. U devetom rovu su sijai nesloge, koje vrag ranjava
Deveti krug
U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je
podjeljen na etri zone; Kain - zona izdajica roaka, Antenori - zona
izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju,
Guidecca - zona izdajica svojih dobroinitelja.
U sreditu Kocita, ujedno i sreditu zemlje, nalazi se gorostasni
Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po
par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda,
Brut i Kasije.
Tema djela:
Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni ivot, tj.
kroz pakao, istilite i raj.
Simbolike:
Dante - simbol grenog ovjeka
Vergilije - simbol mudrosti i razuma
Beatrice - simbol boanske milosti i objave
mrana uma - simbol grenog ivota
Struktura:
Boanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju
sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a Pakao ima
jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja.
Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi
rimuje s treim, a drugi s prvim iz sljedee strofe.
Karakterizacija likova:
Francesca je grijenica iz poravednih razloga, a njena dua je bez
ikakve sumnje ia od mnogih koje stiu u raj. Njezina elja da moli s
Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.
Farinata je u neku ruku proglaen krivovjercem iz zlobe. Njegovi
protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata
je plemenit, i iako je protiv Dantea po politikom uvjerenju, on ga moli
da razgovara s njim.
Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je jo jedan od ljudi koji nisu
zasluili pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja,
ve krivnja njegove okoline. U sutini je on dobar ovjek, koji se naao
na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Papa Nikola III je, za razliku od prola tri grijenika, osoba koja
je u potpunosti zasluila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati
niim osim pohlepom.
Odisej je jo jedan grijenik, ija djela ovise o kutu gledanja.
Openito je on lukavtinom unitio Troju, ali ako se cijela stvar
pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junako djelo.
Alberigo del Manfredi je okrutan ovjek, koji je bio u stanju ubiti
roaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je
zasluio da ode u pakao.
Miljenje o djelu:
Djelo je tajanstveno i mistino. U njemu se vide tragovi
prethodnika i ljudi ondanjeg vremena. Vrlo je naporno za itanje, jer
Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li ve dugo ovdje?
Gdje?
U kui.
2.
3.
4.
Likovi: Malduh Kai glavni lik romana ujedno je i povijesna linost. 1221.
godine postao je omiki knez. Ve kao djeak bio je sran, strastven i
odluan. Zbog izvanrednog pamenja bio je
iva pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima veliku
duhovnu i fiziku
snagu, te se istie kao sran, neustraiv i mudar voa, posebno odan ideji
borbe protiv Mleana.
Marija Pulsnikova nije povijesna linost. U romanu pisac je opisuje
kao Malduhovu enu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za razliku
od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i surovost. Dobra je
majka i odana ena.
Omika flota zadaje teke udarce neprijatelju sve dok 1226. godine nisu
potpisali mir s papom,
a Malduhu se gubi svaki trag.
Doivljaj djela:
Djelo mi se nije narocito svidjelo. Teko je razumjeti ga, kratko je, a
radnja otuna i skromna. Pisac opisuje jad i bijedu koju mi je teko
razumijeti, opis je rijecit i bogat, ali pre realan i zahtjeva citatelja
boljeg eluca.
Najlijepi ulomak:
Str. 29. str. 30.
Divizijski mrtvozornik Palcic pozdrav od Ljubice Jankic.
Tema djela:
Knjiga Bitka kod Bistrice Lesne opisuje hrabrost i jad
slavnih junaka koji su poginuli u toj bitci.
Ideja djela:
Bez obzira na poraz ili pobjedu, rat je iz perspektive vojnika uvijek
tragican. Hrabrost se kadkada i ne isplati.
Kratak sadraj:
Pisac djelo zapocinja posvetom. Posvecuje ga estorici palih
domobrana i njihovom deseniku.
Nastavlja opisom tekog ivota u to doba te opisom sudbina estorice
domobrana.
Vid Trdak, jedan od domobrana, ostao je bez ene te sam sa svoje
dvoje djece. Pred odlazak u rat trai pomoc od vlade u vezi s djecom
koju nema kome ostaviti, no, kao i mngi seljaci tog doba nalazi
nerazumijevanje i odlazi potiten.
Mjesto radnje:
Selo u Zagorju i Bistrica Lesna.
Vrijeme radnje:
Bilo je to davne 914.
za vrijeme vladavine Franje Josipa Prvog kada je bijednim hrvats
kim selima i naseljima vladalo feudalno drutvo.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:46:00 | 0 komentara
VRSTA :
Djeiji roman
MJESTO RADNJE :
Zagreb - kua, igralite, kola i policijska stanica
VRIJEME RADNJE :
Sadnjanjost - proljee
TEMA :
ivot djece zaposlenih roditelja
OSNOVNA MISAO :
Nepoznatima se ne otvaraju vrata
LIKOVI :
Kitra, Marina, Lili, bradati, brkati, Zraka, Silos, Anelak i profesor iz matematike,
itd...
OPIS LIKOVA :
Kitra - djeakkoji poslije provale postaje poznati. Kad su lopovi napali Marinu, on je
pozvao policiju i pokazao se prijateljem.
Marina - djevojica zaljubljena u Kitru. Ima dugu kosu i svako se jutro mui s
jednim voriem kojeg ne moe raseljati. Dobra je, iskrena i hrabra.
KRATAK SADRAJ :
Jednog jutra su Kitri na vrata pozvonila dva ovjeka koji su se predstavili kao
policajci iz specjalne policije. Nisu to bili nikakvi policajci ve lopovi. Prokopali su
cijeli stan i odnjeli sve vrijedne stvari. Kitra je od susjede pozvao mamu i sve joj
ispriao. Ubrzo je dola i prava policija. Ispitivali su Kitru i pomou foto - robota
pokuali ui u trag lopovima. Kitra je bio zaljubljen u Marinu, djevojica iz kole
koja je bila zaljubljena u njega. Nakon provale Kitra je postao jako popularan.
Djeaci su se divili njegovoj hrabrosti, a djevojice su mu slale ljubavne poruke.
Kitra je Marini ispriao sve o provali i o zagonetnom pismu koje je dobio prije
provale. Lili, djevojica za koju su svi rekli da je najzgodnija cura u koli,
zaintresirala se za Kitru. Marina je bila ljubomorna i posvaala se sa Kitrom. Na isti
nain kao kod Kitre lopovi su pokuali opljakati Marinin stan. Potar Luna, koji je
radio s lopovima, uruio je Marini preporueno pismo. Marina je odmah shvatila da
se radi o provali. Telefonom je odmah pozvala Kitru. On je jo bio ljut na Marinu i
nije joj povjerovao. Kad je spustio slualicu shvatio je da Marina nije lagala i odmah
pozvao policiju. U trenutku kad su lopovi odnosili iz Marinina stana, Kitra je s
policajcima ve bio pred kuom. Uhvatili su lopove, a Kitra i Marina otili su
zajedno.
NAJLJEPI DIO :
" Polako, vrlo polako mu se primicivala. Glave su im bile sve blie i blie. Marina ga
je gledala u oi a onda obori pogled na njegove usne.
Poljubila ga je. "
( 121 str. )
Ova pria mi se sviala zato jer pria kako djeca hvataju lopove.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:46:00 | 0 komentara
Pisac: Karl Bruckner roen je 09.01.1906. godine u Beu kao sin tiskara.
Pripremao se za trgovaki zanat, a radio je i kao tehniar, prodava novina i
uvar garaa. Otkriva slikarsku nadarenost i pie svoju prvu pjesmu. Odlazi
u Brazil, a u domovinu se vraa 1938. godine i odmah biva unovaen u
njemaku vojsku. Nakon rata pie crtice za novine, a poslije tri romana za
odrasle pie svoju prvu knjigu za mlade " Dijamant Tobije Ambergera ". U
njemu opisuje sudbinu austrijskih iseljenika u Braszilu. Pozornost itatelja
zaokupio je romanom o nogometu, a
najpoznatije mu je djelo " Sadako hoe ivjeti ". Roman je prvi put objavljen
1961. godine i s njim postie svjetsku slavu. Vie je puta nagraivan kao
najbolji pisac za mlade, a moe mu se odati priznanje za 93 prijevoda
njegovih djela na 22 jezika.
VRSTA :
Djeiji roman
MJESTO RADNJE :
Zagreb - kua, igralite, kola i policijska stanica
VRIJEME RADNJE :
Sadnjanjost - proljee
TEMA :
ivot djece zaposlenih roditelja
OSNOVNA MISAO :
Nepoznatima se ne otvaraju vrata
LIKOVI :
Kitra, Marina, Lili, bradati, brkati, Zraka, Silos, Anelak i profesor iz matematike,
itd...
OPIS LIKOVA :
Kitra - djeakkoji poslije provale postaje poznati. Kad su lopovi napali Marinu, on je
pozvao policiju i pokazao se prijateljem.
Marina - djevojica zaljubljena u Kitru. Ima dugu kosu i svako se jutro mui s
jednim voriem kojeg ne moe raseljati. Dobra je, iskrena i hrabra.
KRATAK SADRAJ :
Jednog jutra su Kitri na vrata pozvonila dva ovjeka koji su se predstavili kao
policajci iz specjalne policije. Nisu to bili nikakvi policajci ve lopovi. Prokopali su
cijeli stan i odnjeli sve vrijedne stvari. Kitra je od susjede pozvao mamu i sve joj
ispriao. Ubrzo je dola i prava policija. Ispitivali su Kitru i pomou foto - robota
pokuali ui u trag lopovima. Kitra je bio zaljubljen u Marinu, djevojica iz kole
koja je bila zaljubljena u njega. Nakon provale Kitra je postao jako popularan.
Djeaci su se divili njegovoj hrabrosti, a djevojice su mu slale ljubavne poruke.
Kitra je Marini ispriao sve o provali i o zagonetnom pismu koje je dobio prije
provale. Lili, djevojica za koju su svi rekli da je najzgodnija cura u koli,
zaintresirala se za Kitru. Marina je bila ljubomorna i posvaala se sa Kitrom. Na isti
nain kao kod Kitre lopovi su pokuali opljakati Marinin stan. Potar Luna, koji je
radio s lopovima, uruio je Marini preporueno pismo. Marina je odmah shvatila da
se radi o provali. Telefonom je odmah pozvala Kitru. On je jo bio ljut na Marinu i
nije joj povjerovao. Kad je spustio slualicu shvatio je da Marina nije lagala i odmah
pozvao policiju. U trenutku kad su lopovi odnosili iz Marinina stana, Kitra je s
NAJLJEPI DIO :
" Polako, vrlo polako mu se primicivala. Glave su im bile sve blie i blie. Marina ga
je gledala u oi a onda obori pogled na njegove usne.
Poljubila ga je. "
( 121 str. )
Ova pria mi se sviala zato jer pria kako djeca hvataju lopove.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 22:43:00 | 0 komentara
F.M.Dostojevski:
Zloin i kazna
SADRAJ
TEMA
Raskoljnjikov i njegov zloin,njegove psihike dileme te na kraju
njegova zasluena kazna.
IDEJA DJELA
Dobro uvijek pobjeuje zlo,tj.za svaki poinjeni zloin mora se snositi
primjerena kazna.
MJESTO RADNJE
Rusija
VRIJEME RADNJE
19.st.(radnja se dogaa u svega 9 dana)
KARAKTERIZACIJA LIKOVA
Rodion Raskoljnjikov
Tog braka nee biti dok ja ivim,i neka gospodin Luin ide do avola!
-Jer je oevidna stvar-mrmljao je u sebi, smjekajui se i slavei
unaprijed svoje odluke-Ne mama,ne,Dunja,neete vi mene prevariti...I
jo se ispriavaju to nisu pitale za savjet,nego su bez mene rijeile
stvar!Kojeta!Misle one da sada vie ne mogu raskinuti;da
vidimo,moe li se ili ne moe!Divna li mi izgovora:Takav je,veli,poslen
ovjek PetarPetrovi,takav poslen ovjek da se ni eniti ne moe
drugaije nego na diliansi ili ak u vlakuNe,Dunjeka,sve to ja vidim i
znam o emu ti namjerava mnogo govoriti sa mnom...
No zato je Raskoljnjikov ubio staru lihvarku?Oigledno da bi svoju
porodicu spasio bijede,potedio svoju sestru koja je da bi mu pomogla
u kolovanju bila spremna da se uda za jednog bogatog,surovog
ovjeka.Ali on je izvrio ubojstvo i da bi sebi dokazao da nije obian
ovjek koji potuje moralne zakone koje su drugi stvorili,ve sposoban
da sam stvori vlastiti zakon ida snosi ogroman teret odgovornosti,da
svojem ivotu opovrgna grinju savjesti i da podmuklim
sredstvima(ubojstvom)postigne dobar cilj bez imalo predrasuda prema
svojoj unutranjoj ravnotei i svom vrlom ivotu.Poinio je on ovo
ubojstvo i stoga to je jedna od omiljenih ideja Dostojevskog bila da
irenje materijalistikih ideja moe unititi moralne vrijednosti mladih i
napraviti ubojicu ak i od sasvim dobrog mladia koga bi nesretni
stjecaj okolnosti lako mogao gurnuti u zloin.
Progonstvo u Sibir za Raskoljnjikova znai novi ivot,a utjehu i mir
nalazi u Sonji i u evanelju.
Pod uzglavljem mu je lealo evanelje.Uzme ga makinalno.Njena je to
knjiga,ona ista iz koje mu je itala o uskrsnuu Lazarevu.Na poetku
robije mislio je da e ga Sonja muiti religijom,da e mu sve govoriti o
evanelju i narivavati mu knjige.Ali na preveliko udo njegovo nije ni
jedanput progovorila o tom,nije mu ni jedanput ponudila evanelje.On
ga je sam zaiskao od nje kratko vrijeme prije svoje bolesti i ona mu je
utei donijela knjigu.Dosad je nije ni rasklapao.Nije je rasklopio ni
sada,ali jedna mu misao sine glavom:Zar mogu njena uvjerenja sad
ne biti i mojim uvjerenjima?Njena uvstva,njene tenje bar...I Sonja
je cio taj dan bila uzrujana,a na no opet oboljela.Ali tako je sretna
bila,tako neoekivano sretna da se gotovo uplaila svoje sree.Sedam
godina,samo sedam godina!Na poetku svoje sree tih se sedam
godina ini njima pogdjekada kao da je to sedam dana.I ne zna on da
mu se novi ivot ne poklanja,nego da ga mora skupo platiti,mora ga
platiti velikim buduom podvigom...
Sonja Marmeladova
JEZIK I STIL
gotovo
rembrantovskim
postupkom
kontrastiranja
svjetla
i
mraka,opisivanja tamnih uliica kojih tama dolazi jo vie do izraaja
kad je djelomino osvjetlimo difuznim svjetlom plinskih svjetiljki.( opis
Raskoljnjikove sobe:To je zapravo bila krletka pet-est koraka u
duinu. Sa svojim poutjelim, pranjavim i odlijepljenim tapetama
vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo vii
ovjek osjeao zebnju i sve mu se inilo da e glavom udariti u
tavanicu. I namjeta je bio u skladu sa stanom: tri ne ba ispravne
stare stolice, u uglu obojen sto, na kome se nalazilo nekoliko teka i
knjiga; ve samo po tome koliko je na njima bilo praine, moglo se
vidjeti da ih ve odavno nije dotakla niija ruka; i, najzad, glomazna
sofa, nekad presvuena cicom, a sad sva u krpama, koja slui
Raskoljnjikovu kao postelja. esto je on na njoj spavao onako kako bi
doao, ne svlaei se, bez deke i pokrivajui se starim, iznoenim
studentskim kaputom, sa jastukom pod glavom, pod koje je podmetao
sve rublje to je imao i prljavo i isto da bi mu uzglavlje bilo vie.
Ispred sofe je stajao mali stol.)
Upravo je po svom naglaenom urbanizmu,koji se takoer ispoljio i u
dinamici,uzastopnom i kontrastnom redanju prizora,ovog
romana,Dostojevski vjesnik novih putova velikog dijela ruske i
europske proze.
Stalnoj unutranjoj borbi i sukobu sapsiholokim obruemoko njegaRaskoljnjikova-odgovara i stilski postupak unutranjeg
monologa(citat:prije naveden),kao i esti dijalozi kojima obiluje ovaj
roman.Zamiljen iskljuivo kao monolog ubojice u prvom licu(IchForm)ovaj je roman izrastao u djelo u kojem pripovjeda pripovjeda o
Raskoljnjikovljevoj sudbini,gotovo ga ne isputajui iz vida i vrlo esto
preputajui ga da bude bilo to u unutranjim monolozima nasamo s
itaocem,bilo da izrie svoja miljenja i polemizira sa svojim
protivnicima ili suglaava sa srodnicima.Uz sve navedeno roman
obiluje mudrim mislima i porukama koje su preteno Raskoljnjikove,te
izreene u njegovim razmiljanjima.(npr.to god je korisno
ovjeanstvu,to je i plemenito.Ja razumijem samo jednu rije:korisno!
Vlast zadobiva samo onaj koji se usudi da se sagne i da ju uzme.Radi
se samo o jednom:treba se samo usuditi!
Ne radi se o vremenu nego o vama samom.Budite sunce i svi e vas
ugledati.Sunce treba prije svaga da bude sunce.
Samo ako si plemenit,sve drugo moe stei talentom,znanjem
razboritou genijalnou.-eir-to npr.znai eir?eir je triarija,ja
u ga kupiti kod Zimmermanna;ali to se pod eirom uva i eirom
pokriva,to ja ne mogu kupiti!)Takoer se u djelu mogu nai
umjetnike pjesnike slike(npr.Ljuta guja povrijeenog samoljublja
svu no mu je pila srce.-koja je ujedno i metafora
I cio taj rajski dan mojeg ivota i cijelo to vee ja sam i sam proveo u
poletnim sanjarijama...)
I za kraj:Romani Dostojevskog i pored sve svoje filozofinosti nisu
filozofija;oni su knjievnost koja to iskustvo moe prenijeti itaocima
jedino i iskljuivo na onaj nain kakav pripada samo umjetnikoj
knjievnosti.On je zaetnik jednog razvoja u umjetnikoj prozi koji
misaono previranje i borbu miljenja ini svojom sredinjom
temom.Zbog toga se struktura suvremene knjievnosti naprosto ne
moe razumjeti bez Dostojevskog;tko nije proitao njegove
romane,teko da moe shvatiti onoo emu se radiu suvremenoj prozi
i o emu to zapravo njen velik dio govori.
Likovi:
uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da
postane doktor. Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela
mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna
snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim
prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se
izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast talentiranog
ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u
kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On
u svojoj dui nosi klicu sloma svojom jako razvijenom
prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja
prosjenu linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira
modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je
ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni
biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot.
Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i
zavolio je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju
koliko je mogao.
Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i
plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom.
Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno
ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu
je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo
plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krmi, to je bila
prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi
pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti
svoje miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i
navikao na neuredan ivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a
odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom
da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.
Sadraj:
Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja
putovao kui, pa se tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko
se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog
Sadraj
Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom
na tom zagrebakom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su
djeaci s Bukovca. Svi oni pohaaju peti razred.
Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u
zvidanju, Dugi je visok i mrav djeak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo
nizak i mrav djeak kao i Kanta, samo to Rolo stalno muca.
Djeaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im
je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljari, debeo
ovjek koji je imao trgovinu, i objanjavao djeacima kako se puca
lopta. Rekao je kako e im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i
u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kameniem pogodio
loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta djeaka za
krau novca u trgovini kada je on poveao raun za svoj dep. Djeaci
su imali jo mnoge okraje s trgovcem.
Gizovu obitelj ine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i
Branka. Otac i majka su se esto svaali, ali je jednom svau prekinuo
trgovac koji se doao aliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog
duana. Otac je ispravno zakljuio i rekao mu neka ide drugdje traiti
krivca jer Giza ne krade.
Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deaka, koji ih je u svemu
mudro pouavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je
i on sam jednoga dana odvratio umjetnikim zvidukom zviduku koji
se zauo iz kolskog dvorita.
Radnja
Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog
svjetskog rata u zagrebakoj etvrti Bukovcu.
Dojam
Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djeaka.
Sadraj
Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom
zagrebakom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su djeaci s Bukovca. Svi
oni pohaaju peti razred.
Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zvidanju, Dugi je
visok i mrav djeak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mrav djeak kao i Kanta,
samo to Rolo stalno muca.
Djeaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom
kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljari, debeo ovjek koji je imao
trgovinu, i objanjavao djeacima kako se puca lopta. Rekao je kako e im pokazati
kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je
kameniem pogodio loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta
djeaka za krau novca u trgovini kada je on poveao raun za svoj dep. Djeaci su
imali jo mnoge okraje s trgovcem.
Gizovu obitelj ine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i
majka su se esto svaali, ali je jednom svau prekinuo trgovac koji se doao aliti
da je Giza ukrao bombone iz njegovog duana. Otac je ispravno zakljuio i rekao mu
neka ide drugdje traiti krivca jer Giza ne krade.
Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deaka, koji ih je u svemu mudro
pouavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je i on sam jednoga
dana odvratio umjetnikim zvidukom zviduku koji se zauo iz kolskog dvorita.
Radnja
Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog svjetskog rata u
zagrebakoj etvrti Bukovcu.
Dojam
Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djeaka.
sobom je poveo svoga slugu Bokila koji nije mislio na nita drugo nego na jelo i
pie. Nakon to su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripetu koji ih je
poveo u neku gostionu a zaudili su se kada su uli da u Rimu postoji neki
gospodin Marin koji ivi veoma raskono. Dundo Maroje je odmah znao da se
radi o njegovom sinu. Kada su doli u jednu etvrt, Tripeta ree da ovdje stanuje
ljubavnica gospodina Marina. Doli su pred jednu gostionu, ali mu se inilo
veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodaju tu ja
siromah ne alodavam tu sinjor Marin alodava.". Tada se upute do druge
gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj
ljubavnici obeavao sve samo da mu pokloni malo panje ali ona to nije htjela.
Upravo u to doba oekivala je Marina. Kada je Marin doao obavijesti svog slugu
kako e ostati na ruku sa Laurom. Osim Marinova oca traila ga je i njegova
zarunica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i
zajedno s jo jednim momkom traila ga ve tri dana.
II in
Petrunjela, Laurina sluavka razgovarala sa Pometom. On joj je rekao kako je
Marinu doao otac i kako e ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u
Dubrovnik. Takoer joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru
bilo bolje da gleda za gospodinom Tudekom, njemakim plemiem. Petrunjela
mu obea da e utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su dola tri prijatelja koji
takoer trae Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom
stajao na balkonu, a poto je Laura poela zvati Petrunjelu da ue u kuu, on se
okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje
i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je
pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao no da ulovi sina. Uto
doe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon to su Dunda Maroja
odveli u zatvor, Bokilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa.
Poto su se poznavali jo iz Dubrovnika, Bokilo ispovijedi nezgodu koja ga
zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokila da pokuca na Laurina vrata i da kae da je
Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te trai da se pomire. Kada je to
Popiva uo odmah ga je uveo gospoi Lauri da ga dobro nahrani.
III in
Kada se Marin vratio, pred kuom ga doeka gospodin Sadi koji je traio da mu
Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio duan zbog ogrlice koju je
poklonio Lauri. Poto nije imao ba mnogo novaca, Marin je najprije
odugovlaio, a onda je vidio da ne moe izbjei plaanje, te plati dug. Kada mu je
Laura rekla da je Popiva sa Bokilom otiao po Dunda Maroja, te da e ga dovesti
onamo, Marin se razbjesni. Kada je naao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri
i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod
Laure, te moli Petrunjelu da kae Lauri da e joj dati dukata koliko joj drago,
samo da bude njegova ena. Kada ga Tripe sve to uje on se posvadi s Ugom.
Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u tekom stanju i kako nema novaca, a
Laura mu odgovara neka Marin doe k njoj i ona e mu pomoi. Marinova
zarunica Pera, susrela je Petrunjelu i kae da su Marin i ona zarueni ve 3
godine. Prvom prilikom e to Petrunjela prenijeti gospodarici.
IV in
Dundo Maroje saznaje da je Bokilo dosta novca potroio na hranu i to ga ljuti jer
je on veoma krt. Poto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi
se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te poe ocu u susret. Kad
su se susreli Maro kae ocu da ga je napao netko njemu slian, pretvarajui se
uzornim graanom i potenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji
pokazao lukavijim rekavi da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako
je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki
ovjek i trai djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac
te djevojke da ju pronae jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla
joj je da je Marinu u Rimu dola zarunica, da ju je Marin prevario i da mu je bez
veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donosei poklon
Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.
V in
U petom inu se oituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On
odjeven poput plemia, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000
izgubljenih dukata ponudi Uga Tudekog. Pomet se s Laurina balkona ruga
Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu nali
Dundo Maroje, Bokilo, Baba, Pera i Divo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog
svog sina, te ga se odrie. Pera je razoarana, no jo i dalje voli Mara. No ipak, na
kraju, sve je sretnije zavrilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura
vratila u Kotor.
Likovi:
Marko Bari bio je nekoliko godina u zarobljenitvu u Sovjetskoj Rusiji
i nakon lutanja vraa se kui. U sutini one je zapravo
ljubomoran pri pomisli da ga je za to vrijeme izbivanja Giga
iznevjerila. On ivi i kida se od ljubomore zasnovane na
indicijama koje pohranjuje svojom bolesnom fantazijom.
Giga Barieva njegova ena, koja po pojedinim svojim reakcijama
podsjea na Lauru. U njenom liku se afirmira specifinost
kompozicije koja nije realizirana naroito sretno i uvjerljivo.
Sadraj:
I in
Na vratima kue Gige Barieve stajao je krupan, visok, mukarac u
kabanici i eirom na glavi, a u svakoj ruci drao je koveg. Bio je to
Marko Bari. Uao je u salon, ogledao se, kao da ne vjeruje sam sebi
da je tu, gdje sada stoji. Sjedne u fotelju i ree: Harao! Pod
svjetlom lustera jasno se vidi njegovo naborano lice s velikom
brazgotinom na elu. Obrastao bradom, dugih kosa u svojoj ruskoj
bluzi daje dojam ruskog ovjeka.
II in
Marko je nakon veere i pia izgledao zadovoljan. No, ne zadugo, opet
ga je poela muiti ljubomora: Sve ostale patnje mogu se izdrati i
sve bih mogao jo jednom doivjeti i pregurati, ali samo da mi je bilo:
z n a t i Iz ruskog logora ga je samo vukla elja da dozna: to radi,
kako ivi i koliko je ona jo njegova.
Isto kao i ja! - ree mu ona. To je Marko htio da uje i kod veere je
on njoj obeao da se nee vie vraati na ono to je nekada bilo, da e
pokuati zaboraviti.
Giga je ve bila premorena i iznervirana, a on ju je ipak jo muio
pitanjima. Iz ormaria je izvadila snop pisama: itaj ih, itaj ta
vatrena pisma! Nije ih htio itati jer on nije policijski inovnik i ne
njuka po tuim papirima. Razoarana, dala mu je do znanja da bi
lake odgovarala pred zakonom za bilo kakav zloin, nego njemu da
prizna neto to je on sam sebi iskonstruirao: Zna li to govori?
Gdje su ti dokazi? Svagdje gdje god pogleda! - i on pone prevrtati
po pismima. Iznenada opazi veliku kovertu i veliki sloeni komad
papira. Ispravi se i podigne zapeaenu kovertu, iznenaen to je
adresirana na njega. Bilo je to pismo od njezinog oca. Tada je poeo
rastvarati onaj veliki papir, iako se ona protivila i tako sazna Marko da
je to Uvjerenje kojim je on Marko Bari proglaen mrtvim, nakon
sveope dugogodinje potrage. Bio je zaprepaten: Taj akt ne
smijem izgubiti. To je moja putovnica za ovaj svijet. Da se jedan
mrtvac proeta po asfaltu, koji je samo za ive rezerviran. Vanredan je
to osjeaj!
Priznala je da ga je dala proglasiti mrtvim, ali ga nije zakopala. Za nju
je uvijek bio iv: Marko niija nisam, nisam ni sada, ni ikada prije,
nego samo tvoja!
No on se samo protegne i ree: Sad e jedan sat. Vrijeme kada se
mrtvi to se skitaju po svijetu vraaju na svoj konak. Laku no! - i
izae i polako zatvori vrata za sobom, kao da zatvara jednu grobnicu.
III in
Basne -Ezop
Ezop (Aisopos, 6. st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerovatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom
dolo
je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerovatno dodali kasniji
prireivai. Koristei se vjeto starim temama i spajajui ih s otrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu
vrstu,
davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginim
zavretkom i s pounom poentom, koja je esto dodana na koncu i u
obliku
posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskog
svijeta - u emu je na najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi. ivot
je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima to u
njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono
doba
napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofiju
ovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i
pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom, a
posebnu
im dra daje fini humor kojim su protkane.
CVRAK I MRAVI
U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo.
Doe
gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe:
"Zato ljeti nisi skupljao hranu?" On im ree: "Nisam imao vremena
jer
sam krasno pijevao. " Nasmijavi se, oni mu rekoe: "Ako si u ljetno
doba
svirao, onda zimi plei. "
Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, a govori o
posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom
lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobio ni
zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nain
kreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e
ostali radoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da
oni koji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim
radom, jer tako na neki nain nadoknauju divne dane provedene u
beskrajnim kolonama koje se prostiru gdje god se nae neto jestivo.
Na
odreeni nain shvaam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i
negativnih likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrak mogao za
sretan kraj dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima neto iz svog
bogatog ljetnog repertuara.
Povlaei paralelu izmeu prirode, mrava i cvrka, i nae ivotne
svakodnevnice, u ovoj basni moemo prepoznati i jedan
karakteristian
ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljaju one radine i
marljive ljude, koje se brinu za svoju budunost, za budunost svoje
obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipian predstavnik
boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojim umjetnikim
radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih
nema
gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedinca niti za
drutvo
u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnika nadahnua bez
kojeg
takoer nema ivota, ali sada onog duhovnog to svako od nas nosi
negdje
duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i potreba za takvim
duhovnim doivljajima kod svakog razliit. Idelno bi bilo kada bi ove
dvije potrebe imali meusobnu ravnoteu, jer tada pri nadlosaku
zime,
odnosno neizvjesne budunosti kada za odreene stvari moe biti i
preksano, drutvo bi savreno funkcioniralo.
Poruka basne: Radi danas da ima sutra
TRSKA I MASLINA
Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona, samo bi malo pazili
s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuim perjem, ali ljudi
katkad nemaju drugog izbora! Jer zato se rune djevojke mau
bezbrojnim
kremama, odlaze na plastine operacije, mrave uz pomo ajeva . . .
Zato
da bi bile lijepe! One bi i duu prodale za ljepotu i uope im nije
stalo do naina koje koriste da bi preko noi postale princeze iz bajke.
One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepota neto najvanije
na
svijetu, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti. . .
A osim svega, avka se nije kitila tuim perjem u najuem smislu
rijei,
jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile. Mudra
sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postala
ljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svjetlim
Zeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova
nagovorila
druge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola
gola
znai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje.
Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu
u
prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspijeli
donijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko
komada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su,
svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala
prekrasno. No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari
njihovo "smee" krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je
opet u razderanoj ruiastoj svili i . . .
No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom.
Ima
samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugog
stajalita. . .
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:50:00 | 2 komentara
smirilo. Lav moli da se prema tom zloincu bude blag, jer su i ostali
mnogo grijeili. Javlja se jedan zloinac, predsjednik skupa - lav, i
govori da je on veliki prodrljivac i da je pojeo ak jednog pastira, te
e on ako je potrebno sebe rtvovati, ali neka svatko preispita svoju
savjest, jer ako najvei zloinac ne strada Bog se nee umiriti. Na to
se javlja lisica i govori da nije zloin pojesti ivotinju ako si
gladan, a to se tie pastira, oni i tako ivotinjama nose veliko zlo i
misle da nad njima imaju nekakvu vlast.
Kralju, ree lija, svi smo mi to ve znali
Da tvoj obzir znak je srca ti finoe;
A kad ti se ovce, ta stoka, jesti hoe
To da grijeh je? Ne, ne, Gospodaru, to je
Za njih milosti znak tvoje. . .
Javili su se i druge ivotinje, ali i njihovi zloini bili su mali i ne
toliko znaajni. Na kraju se javlja magarac, koji kae da je popasao
malo fine trave koju nije smio, i svi su ga optuili da ne smije jesti
tuu travu "i osta magarac bez koe".
Na pozornici ivota stoje lav sinonim mudrosti, lisica sinonim
lukavosti, tigar sinonim moi a nasuprot njih magarac koji je sinonim
gluposti. Svatko od njih, zahvaljujui jednoj od svojih sposobnosti a
bez obzira na veliinu zloina uspijeva se odbraniti i zazvati
pravednost u svoju korist nalazei pritom dovoljno opravdanja i suvislih
argumenata za svoje zloine. Naalost magarac, koji je po prirodi glup i
nesnalaljiv biva rtveni jarac za sve zloine uinjene u njihovoj
zajednici, bez obzira na to to je njegov "grijeh" bezazlen.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:49:00 | 0 komentara
Biljeka o piscu
O djelu
Metafore
te:
Dubrovnik
Zakljuak
Kljuevi:
Biljeka o piscu
Miguel
de
Cervantes
Saavedra(1547-1616)
je
najistaknutiji panjolski pripovjeda i jedan on najveih
romanopisca svjetske knjievnosti.Rodio se u gradiu
Alcala de Henares.U vrijeme njegova roenja obitelj mu je
ve bila osiromaena.kolovao se u Madridu i Servilli. U
vojsku je stupio kao vrlo mlad ovjek,a u njoj je proivio
vrlo burne godine.U bitki kod Lepanta izgubio je ruku.Pet
godina proveo je u Aliru kao zarobljenik maurskih
gusara.Nakon povratka u domovinu , radio je kao
slubenik,pa je ponovno bio vojnik, a knjievni ga rad nije
mogao izvui iz siromatva.Umro je u Madridu.Cervantes
je pisao drame i komedije, novele i romane.
Djela:La Galatea, Bistri vitez don Quijote od Manche.
Podaci izvaeni:
Knjievnost 2,
Kekez
Pandi,
Profil international, 1996,
Zagreb
Donkihotizam
Zakljuak
to je ljepo u njemu
Decameron 2
Biljeka o piscu
I.teza
Dekameron
II.teza
Boccacciova shvaanja
III.teza
Erotika u Boccacciovim priama
IV.teza
Osma pria petog dana
V.teza
Italija na kraju srednjeg vijeka
Podatke na{ao:
MJESTO DOGA\ANJA: U
nekada jedan...
gradu
Breschi
`ivio
je
LIKOVI: Peronela
Mu` Peronele
\anelo Striniario
LIKOVI: Izabeta
Mladi}
Glavna ~asna sestra
Opatice
Sve~enik
Katalina
MJESTO
DOGA\ANJA: U
lombardijskom gradu...
Bologni,
divnom
3. TEZA : O DEKAMERONU
BILJEKA O PISCU:
2. TEZA
FABULA:
Postajuci sve vise rob alkohola, junak ove pripovjesti propada i fizicki i psihicki. U stanjima pijanstva,
on zlostavlja i svoju zenu i svog mezimca, crnog macka, kojeg jednog dana, razdrazen grizodusjem
hladnokrvno i okrutno objesi.
Od tada se njegove nevolje gomilaju. Izgorila mu je kuca, a uza sve to jos ga podjaruje prisutnost
nekoga jednookog crnog macka posve slicnoga njegovom ljubimcu koji ga neprestano prati kao ziva
uspomena na pocinjeno zlodjelo.
Djelo Crni macak sastavljeno je od niza kratkih prica za koje je sam Poe rekao da njegove price
prikazuju smjesno dovedeno do grotesnog, stravu natopljenu u uzas; duhovitost pretjeranu do burleske i
posebnost preobrazenu neobicnost i mistiku .
3. TEZA
STIL PISCA:
Mnoge teme i gotovo sav dekor Poeovih prica proizlaze iz konvencija koje su postajale u romanticnoj
knjizevnosti njegova vremena, narocito u njenoj gotickoj struji. Goticka se knjizevnost koristila
interesom romanticara za srednji vijek, folklorom i egzotickim ugodajima: otuda motivi rusevina, starih
kula i dvoraca, podzemnih hodnika i tamnica, kostura, sablasti i grobova, demona i vampira. Strah i jeza,
uzas i smrt i ludilo prevladavaju u svim kratkim pricama.
1. Biljeka o piscu:
2. Drutvo:
Rije drutvo nekako udno zvui kad se govori o svijetu koji nam je
Proust naslikao. To je drutvo sastavljeno od samih grupa pojedinaca, koji se
kreu u uskom krugu svojih osobnih interesa, a s drugim dolaze u dodir
samo onda kada su im ti drugi osobno potrebni. Najsavrenije osvijetljenje
drutva, visokog drutva daje nam Proust na posljednjih dvadesetak
stranica Vojvotkinje de Guermantes. Razgovor vode tri protagonista U
traganju za izgubljenim vremenom: Swann, najprofinjeniji predstavnik
kulture svoga doba, alter ego samog pisca, vojvoda de Guermantes,
najsebiniji, najglupiji i naistiji predstavnik europskog plemstva i
4. Dinamine slike
mladih djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred oblicima, koji se
pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se poigravaju s nestalnim
oprenostima i to nas podjea na neprekidno ponovno stvaranje primarnih
elemenata prorode, koje vidimo kad smo na moru.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara
Kraj
Likovi u drami su:DON FERNANDO,prvi kastilski kralj
DONA URAKA,kastilska infantkinja
DON DIEGO,don Rodrigov otac
DON GOMEZ,grof Gormaz,Himenin otac
DON RODRIGO,Himenin dragi
DON SANCHO,zaljubljen u Himenu
DON ARIJA,kastilski plemic
DON ALONSO,kastilski plemic
HIMENA,don Gomezova kci
LEONORA,infantkinjina odgojiteljica
ELVIRA,Himenina odgojiteljica
PAZ,infantkinjin
Radnja drame Cid odvija se u Sevilji.Drama ima 5 cinova.Naslov originala je Le
Cid.Rijec Cid na Maurskom
O piscu:
Pierre Corneille rodjen je u Rouenu 1606.godine gdje ce I umrijeti docekavsi starost,
zaboravljen i jadan.Francuski dramski pisac.Odgojen kod isusovaca;kao odvjetnicki sin
ucio pravo i zivio od odvjetnicke sluzbe u Rouenu.Nakon prvih kazalisnih
uspjeha,kardinal
Richelieu izdvojio je njega i jos cetvoricu dramaticara s nakanom da ih materijalno i
moralno podupre u stvaralackim nastojanjima. Time njegov stavralacki kazalisni rad biva
jos djelotvornijim.Djela su mu:Melita;Udovica;Cid;Cinna;Polijekt;Pompejeva smrt.Od
djela
najvaznije mu je Cid (1636),u kojem slavi domoljublje i
primjenjuje Decartesovu filozofiju: duznost,volja i razum odredjuju postupak
likova.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:43:00 | 0 komentara
BILJEKA O PISCU:
Byron
je
u
poeziju
uveo
nekoliko
glavnih
motiva
revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce,
junaci su mu strastveni borci i razocarani individualisti koji
mrze
suvremeno
drustvo.
Byronovim
djelima
dominira
slobodarska misao i protest protiv zla u zivotu. Svojim
buntovnim
stavom,
titanizmom,
satirckim
duhom
i
melankonijom Byron je izvrsio snazan utjecaj na ostale
romanticare
te
pored
Shakespearea
najvise
utjecao
na
knjizevnost XIX. stoljeca.
2. TEZA
STIL PISCA:
3. TEZA
ANALIZA DIJELA:
4. TEZA
POZDRAV DOMOVINI:
brzo isti, kako je isprva izgledalo. ovjek straari kraj nje jer mu nita drugo ne
preostaje. Je li normalnije otii i napustiti je ili ostati i rtvovati se?
Fabula:
- pripovjeda- sjedi u sobi, a iz druge sobe krei Madona
- Draga (pripovjeda- eva ena) njeguje Madonu
- do njih je doao Doktor koji dolazi svakih 18 dana i udi se kako Madona
ima puno godina, a dobro vidi i uje
- Draga e putovati na kopno, a pripovjeda- mora ostati sa Madonom
- Draga ga alje po vode jer se eli okupati
- pripovjeda- odlazi po vode kod susjede Erminije
- Erminija je krenula s njim natrag jer ju je Draga zvala da je vidi
- Erminija mu putem pria da zna da - e Madona umrijeti dok on bude
sam
- on joj nije vjerovao i ona je rekla da o tome nita ne- e pri- ati Dragoj da ne
ostane kod kue
- kad je dola u kuu Erminija se ponovo upoznavala s Madonom koja je
zaboravljiva
- Madona je rekla da ima sto godina, a Erminija se nije sloila s tim i Madona se
po- ela derati i vikati kako su joj sve uzeli pa sad ho- e i godine
- Erminija je ostala na veeri sa Dragom i pripovjeda- em
- poslije je Erminija otila, Draga je dala Madoni ve- eru i otila se kupati, a
pripovjeda- je izaao van
- uputio se uskim ulicama do svoga starog prijatelja s kojim je obiavao kartati
- prijatelj je imao posla, crtao je parcele za katastarske izvode
- njegova ena se raspitivala za Madonu, a on je rekao da je sve u redu
- jo je rekao da mu ena putuje na 18 dana i da e biti sam s Madonom, a
zatim je otiao ku- i
- u ponoje brod otplovio i otplovila je Draga
- pripovjeda- se sjetio kako su prolog ljeta veanke dolazile u njegovu sobu
- njegovo tijelo je trailo svoje jer je ena bila stalno umorna i bila je Madonin rob
- sada, 18 dana, e on morati brinuti o Madoni
- razmiljao je kako za idue dane treba napraviti opsean plan
- razmiljao je i o tome kako - e njegova Draga morati objanjavati sve svojoj
majci, Keri i Sinu o tome kako se i zato brinu za Madonu
- tada je zavikala Madona i prekinula ga u njegovom snu
- otiao je do nje i donio joj - aj koji je skuhao
- Madona je pitala za Dragu i rekla da se treba sakriti kad se vrati i iznenaditi i
prevariti
- pripovjeda- je ustao i izaao na terasu prema moru, a Madona je zahrkala
kljocajui kao plinomjer
- drugo jutro dola je Erminija
Mirisi, zlato i tamjan - pokloni koje donose tri kralja: Gapar, Melkior i Baltazar
Likovi:
Madona Markantunova, Dragi (pripovjeda), Draga, Erminija - susjeda, Lino i Olga prijatelji, Tunina - stari prijatelj, Doktor, potar, Tariba - krmar i drugi
Karakterizacija glavnog lika
Pripovjeda (Dragi) je profesor, ima 45 godina kao i Draga. On je "intelektualac,
rezignirani humanist, koji ispata grijehe i zablude prolosti i na simbolian, gotovo
ritualan nain isti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbonitva i
dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila
utopijski projekt, pokuala sruiti tradiciju i povijest i zatim doivjela bolno otrenjenje i
deziluziju". Glavni junak razmilja o mnogim stvarima.
U jednom trenutku misli da je Madona svjesna svega i da prikriva amneziju.
Citat:
"I je li to mogue da je Madona toliko pri svijesti? Zar ono jednostanino bie tamo
oduvijek tako rasuuje, a ja se samo zavaravam ponesen svojom prividnom
superiornou, pokretnou, snagom, pa ne uvaavam njen razum, nego je ismijavam kao
nerazumno dijete, kao tromu ivotinjicu. Hoe li ona tako ubudue ostati prisutna,
kritina, svjesna svega, sebe, onoga to hou s njom, svjesna svega to se u meni
odigrava. Moda mi zato tako nita ne uspijeva! Moda sam zato tako smijean. Jer se
ona bori zamaskirana amnezijom, neurainljivou i odsutnou. Prouava me i opire se.
Opire se potiho i kao sluajno, i to joj je vjetija mimikrija, to se ona ini nedunijom i
potrebnijom moje pomoi i utjehe. " (169. -170. )
ivot za pripovjedaa ima smisla dok Madona ivi, a kad umre nestat e i taj smisao. (to
govori svojoj Dragoj kada idu po cijev za kanalizaciju)
Citat:
"Mi smo bili svoji veliki preci; sad smo svoje degenerirano potomstvo! Otkako si i ti
uvidjela da nisi moj trabant, meni e biti lake podnositi ovo progonstvo, i poet u
moda Madonu kao voljeti. Jer ona je neto to pred svojom prolou smijem prezirati,
to smijem osuivati i odbaciti, to smijem mrziti. Zato je moram voljeti. Dok ona ivi,
dotle u osjeati neposredno da smo neto uinili, da smo u neto uloili svoju mladost,
da smo neto sruili to je padom prijetilo. Kad ona nestane, osjeat u samo bezbroj
stvari kojima se protivim i kojima se odupire sva moja dua. Onda to?! Ona neka ivi
madona, zar ne? Neka traje, da se njome bavim! Neka vegetira ta prolost kad je tako
bezopasna i bijedna nspram zala to smo ih sami stvorili. Ona je zaista nakaza; iako je
pomalo i nae djelo, ona je prava nakaza i bez nas, ona je vrlo dobar objekt da se u njemu
utjelovi mnogo toga to je ovjeka trovalo, to je trebalo zbrisati, podesna je za prezir,
pogodna je da bi se oprvadali podvizi nae junake mladosti, nai pothvati u vjeri i u rtvi
i u radu, ak i naa nepromiljenost i bahatost i ak nehotimina zlodjela!" (220. )
Pripovjeda je taj o kome ovisi Madona i njen ivot. On je ujedno i taj kojeg Madona
iskoritava to je pisac vrlo slikovito prikazao. Citat:
"Da nije sasvim tako, ja donekle znam. I moda sam, naprotiv, upravo ja dokaz njezina
postojanja. Jer, zar ona inae postoji, ako ne kroz mene? Ja svakodnevno priznajem njeno
postojanje: pokreem je, hranim je, ujem je, vidim. Kroz moje postupke potvruju se
njezine elje, ostvaruju njene rijei. Uspravljam njene izvrnute misli i tako oivljujem i
osmiljavam. Ja sam domodar jednome nametniku, ali e taj infuzorij, krpelj i mjeinac
usuti s vremenom u moju duu svoje ljigave liinke, taj fitoparazit saplest e moje ilje i
krv moju svojim neraskidivim izdancima, i ja u od te trakavice presuiti u svojim
najboljim sokovima, od ove u se gljive rastoen rasuti. I bit e istina. Bit u ubre,
postojat u samo dok me bude htjela piti. " (86. )
Roman izriaja
Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968. ), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana
Novaka, moemo odrediti kao roman izriaja, utoliko to u njemu autor inzistira na
pojmovnoj (izriajnoj, esejistikoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, drutvenih
i moralnih problema. Podreena Novakovoj snanoj potrebi izriitog formuliranja
stavova, predodbeno-ilna struktura fabule slui kao okvir iliti kostur itavom nizu
upeatljivih filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je pria o osobi koja razmilja nad
Biblija 2
POSLANICE
APOSTOLA PAVLA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Poslanica Rimljanima
Prva poslanica Korin}anima
Druga poslanica Korin}anima
Poslanica Gala~anima
Poslanica Efa`anima
Poslanica Filipljanima
Poslanica Kolo{anima
Prva poslanica Solunjanima
Druga poslanica Solunjanima
Prva poslanica Timoteju
Druga poslanica Timoteju
Poslanica Titu
Poslanicu Filemonu
Poslanica Hebrejima
Poslanice su najstariji popisi kanonskih spisa ili knjiga koje je Crkva od po~etka
smatrala nadahnutim i mjerodavnim za svoju vjeru. Redosljed poslanica koji je utemeljen
od davnine ne temelji se na vremenu postanka. Smatra se da je prva poslanica napisana
od godine 51. "zvala se prva poslanica Solunjanima". Poslanice su sastavni dio Pavlova
misionarenja. Iz njih doznajemo temeljne to~ke Pavlove propovjedi kojoj je u sredi{tu
Krist raspeti i proslavljeni.
POSLANICA RIMLJANIMA
Od svog obra}enja, kroz 20-ak godina svoga misionarskog rada, Pavoao je sve
vi{e produljivao svoju klju~nu spoznaju o jedinstvenoj ulozi Isusa Krista Sina Bo`jega za
spasenje ~ovje~anstva. To osvjedo~enje bilo je pokreta~ misionarskog rada. U tom
svijetu on je razumio Bibliju, povjest, smisao i nesmisao `idovskog Zakona, smisao
~ovjeka, ~ovje~anstva i svemira. To svoje dugotrajno iskustvo Pavao izla`e u poslanici
Rimljanima. U njoj su posebno zna~ajne teme: smisao apostolstva, definicija Evan|elja,
naravna spoznaja Boga, ~ovje~anstvo bez Krista, spasenje po Kristu, Abraham kao
prototip vjere, Krist i Adam, misterij kr{tenja kao pokristovljenja, ropstvo Zakona i
sloboda ljubavi, bit spasenja, poziv Izraela, moral koji proistje~e iz povezanosti s
Kristom. Sve se te teme slijevaju u jednu: opravdanje po vjeri.
Uvod
Pozdrav
Spasenje po vjeri
Evan|elje-sila Bo`ja
uistinu, ja se ne bojim Evan|elja
jer ono je sila Bo`ja za spasenje
svakomu vjerniku, kako, u prvom redu
@idovu tako Grku.
Jer u njemu se o~ituje pravednost Bo`ja,
iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano:
"Pravednik }e `ivjeti od vjere"
Zaklju~ak:
Grijeh i krivnja su op}eniti. Sve {to Zakon veli veli onima koji su pod Zakonom, a
cijeli svijet bude podvrgnut kazni Bo`joj. Zakon slu`i samo to~noj spoznaji grijeha.
3.Svetost Kr{}ana
*Prednost Izraela
*Bog nije nevjeran
*Bog nije nepravedan
*Uzrok @idovskog pada
*Opravdanje po vjeri
*@idovi su odbacili radosnu vijest (Evenj|elje)
*Nije odba~en sav Izrael
*Izraelov pad donio spasenje poganima
*Opomena kr{}eanima poganskog porijekla
*Predanje Bogu
*Uslu`nost iljubav u zajednici
*Ljubav prema neprijateljima
*Poslu{nost dr`avne vlasti
*Ljubav, sr` svih zapovjedi
*Dan spasenja uskoro dolazi
*Obzir prema slabima u vjeri
*Sloboda i ljubav
*Kristov primjer
Zaklju~ne napomene:
ovim rije~ima se obra}a Rimljanima:
Ja sam osobno, bra}o moja, za vas ovjeren da ste i sami puni ~estitosti, prepuni
svakog znanja i da ste kadri opomenuti jedan drugoga. Ali sam vam pisao-djelomi~no i
slobodnije-da vas, tako re}i podsjetim na poznato, oslanjaju}i se na milost koju mi je Bog
dao dabudem slu`benik Krista Isusa kod pogana, da kao sve}enik poslu`im Evan|elje
Bo`je, kako bi pogani postali ugodna `rtva, posve}ena Duhom Svetim...
Korint je u Pavlovo vrijeme bio bogat slobodarski gr~ki grad sa dvije luke. Pavao
je do{ao u Korint u svom drugom misionarskom putovanju. Ostao je tamo 18 mjeseci,
gdje nas potanko izvje{}uje o po~etcima korintske Crkve.
Crkvenu zajednicu sa~injavali su ve}inom kr{}ani i nekolicina obra}enih @idova
iz ni`ih dru{tvenih slojeva osibito robova. Prvu poslanicu Korin}anima pi{e is Efeza,
zbog razdora i nesuglasica u korintskoj Crkvi. Tom poslanicom `eli uspostaviti jedinstvo
duha i da odgovori na vi{e prakti~nih pitanja, koja su nastala u `ivotu made Crkve.
Teme poslanice Korin}anima
*Raspravlja o jedinstvu Crkve i Kr{}anske propovjedi
*Izla`e spolni i `enidbeni moral
*Daje temeljne smjernice o kr{}anskoj slobodnoj savjesti
*Utemeljuje du`nosti propovjednika Evan|elja
*Raspravlja o izvanrednim darovima i slu`bama u crkvi
*Uskrsnu}e Kristovo koje je jamstvo na{ega uskrsnu}a
himna ljubavi
PSALAM
136
Litanija zahvalnica:
Aleluja!
Hvalite Jahvu, jer je dobar:
vje~na je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima:
vje~na je ljubav njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima:
vje~na je ljubav njegova!
Tu se govori o velikim ~udima koje je u~inijo Bog; stvaranje zemlje, vode,
svijetla i tame, spa{avanje izraelskog naroda, izgon @idova i vo|enje @idova u obe~anu
zemlju.
Judita
kakav je to narod koji se ne `eli mirno njemu pokoriti. Pozove Ahijora da mu ispri~a o
Izraelcima, a ovaj ga savjetuje neka ne napada taj narod ako nema grijeha pred bogom,
jer }e Izraelce {tititi njihov Bog, a njegova vojska }e izgubiti. Holofernu se nije svidjelo
to {to je ~uo, pa protjera ratnika Ahiora, ka Izraelcina.
Opsijedanje Betulije
Judita
Sve {to se de{avalo u Betuliji doznala je Judita k}i Merarije sina Izraelova.
@ivjela je sama kao udovica ve} tre}u godinu. Mu` Mona{e umro je kod `etve je~ma od
sun~anice. Od tada Judita `ivi vrlo skromno, nosila je udovi~ke haljine, postila je sve
dane osim subota i svetkovina. Bila je po{tena i ponizna bogu. Judita sazove sve gradske
starije{ine i ukori ih {to su narodu u ime Boga obe}ali predaju za pet dana, ako im Bog ne
pomogne:
Odlu~ila je pomo}i svome narodu, ali nikom nije htjela re}i kako. Glasno je
zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na
bokovima "Juditina molitva".
Judita i Holofern
Puk sav izvan sebe pade ni~ice da se pokloni bogu, a Ozajia re~e:
Pobjeda
Drugi dan kad je vojska ugledala Holofernovo tijelo bez glave i kad su shvatili da
ga je ubila obi~na robinja, po~eli su oplakivati gospodara i osje}ati silni stah pred
narodom Izraelskim. Vojska se po~ela povla~iti, a narod Izraelski sav se ujedinio u jedno
tijelo i jednu du{u u `elji da otjera neprijatelja. Veliki sve}enik Joakin i starije{ine iz
Jeruzalema do|o{e da vide i da se dive dobro~instvu {to ga Gospod u~ini Izraelu, te da
vide Juditu i da ju pozdrave rije~ima:
Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najvi{i ponos Izraela!
Ti si uzvi{ena dika roda na{ega!...
Zatim nasta veselje i gozba u ~ast Judite. Usred sveg Izraela Judita zapjeva
zahvalnicu, a narod prihvatio taj hvalospijev. Nakon slavlja koje je trajalo mjesec dana
svatko se povukao u svoju zemlju pa tako i Judita. Za cijelog svog ~ivota pa i poslije
ostala je slavna. Umrla je u svojoj ku}i u starosti od 105 godina.
Evan|elje po Ivanu
Evanj|elje je izvorna gr~ka rije~ a zna~i Blagovijest ili Radosna vijest. Evan|elje
je usredoto~eno na osobu Isusa Krista, koji kao Sin Bo`ji i sin ~ovje~ji propovjeda i
uspostavlja intimnu zajednicu izme|u Boga i ~ovjeka. Pisac ~etvrto Evan|elja je Ivan
apostol. Razne su rasprave kome treba pripisati ~etvrto Evan|elje: Ivanu apostolu ili
Ivanu Prezbiteru iz druge Kr{}anske generacije. Valjani argumenti govore u prilog Ivana
apostola. Pisac se krije iza formule "U~enik koga je Isus ljubio". Prema najstarijim
svjedo~anstvima to je Evan|elje napisano posljednje potkraj potkraj prvog i po~etkom
drugog stolje}a. Prva tri Ean|elja (Evan|elje po Mateju, Evan|elje po Marku, Evan|elje
pd Luki) vrlo su srodna sadr`ajem, slijedom doga|aja i samim izrazimai rije~ima, te se
takva izdanja zovu sinopsa (istovremeno ~itanje). Ivanovo Evan|elje znatvo se razlikuje
po izboru gra|e povjesno-zemljopisnim okvirom i na~inom izlaganja {to ~ini zatvorenu
cjelinu. Glavni sadr`aj Ivanova Evan|elja sa~injavaju Isusovi govori koji obra|uju {iroko
zasnovanu temu. Tri su od tih govora pravi dijalozi: S Nikodemom o novom ro|enju, Sa
Samarijankom o novom bogo{tvlju i s Markom o navom uskrsnu}u. U Ivanovom
Evan|elju Isus govori apstraktno, jednoli~no, u~iteljski i uzvi{eno, naro~ito opro{tajni
govor i velikosve}eni~ku molitvu. Po Ivanovom Evan|elju Isus je u tri Pashe bio u
posjeti Jeruzalemu, a tre}i put uhva{en i razapet. Cijelo Isusovo propovijedanje po Ivanu
je usredoto~eno na "@ivot vje~ni". Ivanov "@ivot vje~ni" nije samo neko budu}e dobro,
nego stvarnost koja po~inje ve} sada prihva}anjem Krista i opredjeljenjem za njeg a
*Proslov
*Prva pasha
*Putovanje kroz Samariju i Galileju
*Drugi blagdan u Jeruzalemu
*Pasha sumno`enjem kruha-govor o kruhu `ivota
*Blagdan Sjenica-Isus, svjetlo i `ivot
*Blagdan posve}enja hrama
*Posljednja pasha-proslava sina ~ovje~jega
*Uskrsni dan
Proslov
Prva Pasha
Pitali su Ivana tko je, ako nije Mesija, niti prorok. Ivan je odgovorio:Ja krstim
vodom, me|u vama stoji netko koga vi ne poznajete. Sutradan je Ivan vidio Isusa gdje
dolazi govore}i ove rije~i: Evo Jaganjca Bo`jeg koji uzima grijeh svijeta. Ivan Krstitelj
se okrenuo @idovima koji su propitkivali tko je on, govore}i im rije~ima: Ovo je onaj za
koga vam rekoh. Poslije mene dolazi ~ovijek koji je predamnom, jer bija{e prije mene. Ja
ga nisam poznavao. Ali sam zato do{ao krstiti vodom da ga objavim Izraelu. Od tada su
Isusa pratili prvi njegovi u~enici dva brata Andrija i Petar. Drugi dan priklju~io im se i
Filip.
Isus drugi put posjeti Jeruzalem u vrijeme proslave `idovskog blagdana Pashe. O
Jeruzalemu je postojao ribnjak koji bi izlje~io bolesnog ~ovjeka ako prvi u|e u vodu kada
vodu pokrene an|eo gospodnji. Tu je bio neki ~ovjek koji je 38 godina bolovao i nije
mogao si}i u ribnjak. Isus prolaze}i kraj njega re~e: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!
^ovjek ozdravi, a cijeli Jeruzalem je ~uo {to se dogodilo. @idovi su ga osudili {to je to
u~inio u subotu, a Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. @idovi su
ga zbog toga jo{ vi{e osudli jer je sebe izjedna~io s Bogom.
Nakon toga Isus ode na drugu stranu Galilejskog mora. Veliko je mno{tvo naroda
i{lo za njim jer su gledali ~udesa koja je ~inio na bolesnicima. Isus se uspne na vrh gore i
baci pogled na silnu masu naroda podno gore. Upita Isus Filipa svoga u~enika: Kako da
nabavim kruha i nahranim toliki narod. Filip nije znao, ali Andrija brat [imuna Petra
re~e: Ima ondje jedan dje~ak sa pet je~menih kruhova i dvije ribe. Re~e isus narodu da
sjedne na travu. Tada uzme kruh, zahvali Bogu i po~ne dijeliti ljudima. Od riba im isto
tako dade koliko su htijeli. Narod se najeo do sitosti, da je jo{ kruha i ribe ostalo. Ljudi,
kad vidje{e ~udo koje u~ini Isus, reko{e: Ovo je uistinu prorok koji ima do}i na svijet!
Gospodine - reko{e mu na to - daj nam uvijek taj kruh! Odgovori im Isus: Ja sam kruh
`ivota koji je si{ao s neba, tko dolazi k meni, sigurno ne}e ogladnjeti. Tko vijeruje u me,
sigurno ne}e o`ednijeti. @idvi su na te rije~i po~eli opet biti nepovjerljivi, a Isus im
odvrati: Ako ne jedete tjela Sina ^ovije~ega i ne pijete krvi njegove, ne}ete imati `ivota u
sebi. Tko jede tjelo moje i pije krv moju ima `ivot vije~ni. I ja ~u ga uskrisiti u posljedni
dan. Isus je osjetio da me|u dvanaestoricom njegovih u~enika postoji koji je nevjeran i
koji }e ga izdati. U~enici ga vi{e nisu dalje htijeli pratiti. A Isus ih upita: Zar }e te i vi
oti}i? Ja sam izabrao vas dvanaestoricu. Jedan je od vas |avao. Gvorio je o Judi jer ga je
on imao izdati.
Posjije toga Isus je hodao po Galileji, nije htio i}i u Judeju, jer su ga namjeravali
tamo ubiti. Pribli`avao se je `idovski Blagdan Sjenica. U~enici su mu savjetovali da ode
u Judeju i da se javno objavi narodu i potvrdi svoja ~uda. Kad je bila polovica Blagdana,
Isus je do[ao u Judeju, u{ao u hram i po~eo nau~avati. @idovi su se ~udili i nisu mu
vjerovali. Isus je znao da ga `ele ubiti, ali nitko od ljudi nije stavijo ruku na njega, jer jo{
nije do{ao njegov ~as. Zatim je Isus oti{ao na Maslinovu goru, a ujutro je opet do{ao u
hram. Sav je narod do{ao k njemu. Tada neki farizeji dovedo{e `enu preljubnicu i vele
Isusu: U~itelju, ova `ena je uhva~ena u preljubu. Zakon ka`e da takve `ene kamenujemo.
A ti {to veli{? Isus im odgovori: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
Nakon tih rije~i ljudi su polako po~eli odlaziti, ne kazniv{i `enu. Isus im ponovo
progovori: Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno ne}e i}i po tami, nego }e
U selu Betanija `ivo bolesnik Lazar, brat Marije i njezine sestre Marte.Kad je Isus
doznao za bolesnog Lazara, odlu~i se vratiti u Judeju iako je to za njega bilo opasno. On
je jako vilio Lazara i Mariju, te veli svojim u~enicima: Na{ prijatelj Lazar spava, ali ja
idem da ga probudim. Isus je ve} znao da je Lazar mrtav. Kad je stigao u Betaniju blizu
Jeruzalema, Lazar je ve} ~etiri dana le`ao u grobu. Marija je istr~ala u susret Isusu
rije~ima: Gospodine, da si bio ovdje ne bi umro moj brat. Uskrsnut }e tvoj brat, odgovori
joj Isus. Ja sam uskrsnu~e i `ivot. Tko vjeruje u mene ako i umre, `ivjet }e. Tko god `ivi
i vjeruje u me, sigurno ne}e nikada umrijeti. Isus ode na Lazarov grob, a za njim Marija i
svi @idovi koji su je taj dan do{li tije{iti. Nad Lazarovim grobom Isus proplaka, jer ga u
du{i potrese i uzbudi. Naredi ljudima da dignu kamen sa groba. Tada Isus viknu jakim
glasom: Lazare, iza|i! Pokojnik izi|e sav zamotan povojima, a Isus im naredi: Razve`ite
ga i pustite ga da ide! Tada se Isus zahvali rije~ima: O~e, zahvaljujem {to si me usli{io.
Kad su `idovski farizeji vidjeli to ~udo prepali su se kako }e ~itav `idovski narod po~eti
u njega vjerovati, a to }e izazvati bijes Rimljana koji }e im uni{}titi Hram i narod.
Odlu}ili su da ubiju Isusa, jer bolje da umre jedan ~ovjek, nego `itav narod. Zato se Isus
nije vi{e javno kretao, ve} se sa svojim u}enicima povukao u grad Efraim blizu pustinje.
Posljednji doga|aji
Na rastanku s u}enicima
Isus se obra}a apostolima i daje im novu zapovjed: Ljubite jedan drugoga, kao {to
sam ja ljubio vas. Po tome }e svi znati da ste moji u}enici. Sinovi, jo{ sam malo s vama.
Kamo ja idem vi ne mo`ete do}i. Neka se ne uznemiruje va{e srce! Tamo kamo ja idem
ve} znate put. U}enik Toma ga upita: Kako bi smo poznavali put? Ja sam put, istina i
`ivot - re~e mu Isus. Vratit ~u se ja k vama. U taj dan spoznat }e te da sam ja u svom
Ocu, vi u meni i ja u vama.
Isus vi{e nije s njima htio govoriti, ve} je ustao i krenuo i pozvao u}enike da ga
slijede. Putem im je jo{ rekao: Ovo vam rekoh da u meni imate mir! U svijetu }e te imati
patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobjedio svijet.
Isusova smrt
Kad to re~e, Isus sa svojim u}enicima ode na drugu stranu rijeke Kedron. Tu je
bio vrt u kojem je Isus ~esto boravio sa svojim u}enicima. To je znao Juda, koji ga
do~eka sa ~etom stra`ara. Isus je znao za{to su do{li, pa je istupio napred, te ih upita:
Koga tra`ite? Isusa Nazare}anina - odgovori{e mu. Ja sam - re~e Isus. Nato ga `idovski
stra`ari uhvate, sve`u i odvedu u dvor kod Poncije Pilata. U razgovoru s Pilatom, Isus
priznaje da je kralj `idovski i da je do{ao na ovaj svijet da svijedo~i o istini. Iako Pilat
nije nalazio kod Isusa nikakve krivnje, obrstio se `idovskom narodu da sam odlu}i da li
`ele da kazne Isusa ili Barabu razbojnika. Narod je odlu~io da se kazni Isus, a oslobodi
Baraba. (povodom Blagdana Pashe). Tada Pilat naredi da se Isus bi~uje. Vojnici mu stave
na glavu krunu od trnja i ogrnu{e ga skrletnom kabanico. Narod je uporno tra`io od Pilata
da Isusa razapnu na kri`. Tada im ga preda da ga razapnu. Pilat je na kri` napisao
hebrejskim jezikom: Isus Nazare}anin, kralj `idovski. Isus nose}i kri` na le|ima popne
se na mjesto Golgota (kri`ni put). Tu su ga razapali sa jo{ dvojicom osu|enika. Kod
Isusova kri`a stajali su njegova majka Marija i apostol Ivan. Kad Isus opazi majku re~e
joj: @eno, evo ti sina! Isus je bio svijestan da je ve} sve svr{eno te re~e: @edan sam. Tada
mu natope spu`vu sa otcom i primaknu{e ustima. Kad Isus uze ocat re~e! Svr{eno je! Te
nakloni glavu i predade duh. Kako se bli`io dan Pashe, Josip u~enik Isusov, zamoli Pilata
da mu dozvoli da skine Isusa sa kri`a. Pilat mu dozvoli, te Josip uze Isusovo tijelo sa
kri`a zajedno sa Nikodemom, sahrani{e Isusa po `idovskom obi}aju, na istom mjestu
gdje je razapet.
Uskrsni dan
Tre}i dan od Isusove smrti na grob do|e Marija iz Magdale i opazi da je kamen sa
groba pomaknut. Marija otr~a po apostole da im javi. Svi se uvjeri{e da je grob prazan,
osim povoja u kojem je Isus bio zamotan. Svi se vrate natrag u ku}e, jer nisu jo{ shvatili
"Pismo" o kojem je Isus govorio. Jedono nad grobom ostane Marija iz Magdale. Dok je
plakala u grobu opazi dva an|ela u bjelom. U to se uka`e Isus rije~ima: Idi bra}i mojoj i
reci im: Ulazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu! Marija iz Magdale
ode i javi u}enicima da je vidjela Gospodina. Nave~er, istoga dana u ku}u, gdje su bili
sakriveni u}enici od osvete @idova, do|e Isus, stane pred njih te im re~e: Mir vama! Kao
{to je mene posla poslao Otac tako i ja {aljem vas. Poslije tih rije~i dahne u njih i re~e im:
Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opro{teni su im, kojim zadr`ite, zadr`ani
su im.
Kajin i Abel
oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego
je sakupio druinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena
od oca ne "potone u zaborav".
Karakterizacija likova:
a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one
njene rijeci to ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni
ocevih brinih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je
urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako
se na sve priucio.
b) djecaci: dobri i pomau Ivi u obnovi jedrenjaka.
c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa
svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se
smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha.
d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomae mu u najteim
trenutcima.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:39:00 | 22 komentara
Biblija
Knjiga
Postanka
U poetku Bog stvori Zemlju. Prvi ovjek bio je Adam kojeg je Bog stavio u vrt
Eden. On je tamo ivio i jeo sa svih stabala osim sa sredinjeg. Tada Bog vidi da
je Adamu dosadno te stvori enu Evu. Ona je na nagovor zmije ubrala plod sa
sredinjeg stabla te je dala i Adamu. Tako ih Bog istjera iz Edena. Svijet je bio
pokvaren pa Bog alje potop. Taj potop je jedini preivio Noa. Njegov potomak je
bio Abraham koji je imao enu Saru i dva sina Ezava i Jakova. Na oevoj smrti
Jakov prevarom dobiva oev blagoslov, te ga Ezav zbog toga kani ubiti. Zato
Jakov bjei kod ujaka Labana. Zatim Jakov slui 7 godina Labanu za Rahelu.
Tada Jakov bjei, a Laban kree za njim. Na kraju Ezav oprata Jakovu. Josip, sin
Jakovljev, bjee prodan trgovcima. Kasnije dospijeva u zatvor, ali nakon to
protumai faraonu sam biva puten i nagraen. On je dijelio ito i hranu 7 sunih
godina. Tako su i njegova braa dola kod njega po hranu. Kad im se Josip
predstavio svi su poeli plakati jer su ga prodali, ali im je on oprostio.
Knjiga
Izlaska
Faraon nareuje da se pobiju sva hebrejska muka djeca. Tada Bog poziva
Mojsija da izvede izraelski narod iz Egipta. Faraon ne puta Izraelce, tek nakon
to umru svi prvoroeni, ali odmah kasnije kree u potjeru za njima. Mojsije
otvara more te izraelski narod prolazi, a faraon i njegova vojska se utapaju. Jahve
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je
temperaturu. Sjeao se rijei koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio
zajedniko imanje cijelog sela. Nakon to se potrgao most tako da se kolima ne moe
prijei u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S
vremenom seljaci su preli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro
o tome razmiljao i odluio da skupi svoju drubu i obnovi stari mlin. Vratio se kui i
veselo krenuo u kolu. Pridruili su mu se prijatelji: Medo, ilo, Budala, Divljak i Milo
dijete. Iako su morali na vrijeme biti u koli otili su na treenju gazde Marka da bi im
Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otili do starog zvonika odakle
se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da e mlin biti njihov, a o detaljima e se kasnije
dogovoriti. U kolu su zakasnili, ali im je uitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi
dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvrica. Sutradan
su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zaputen i pun granja. Pored mlina je bilo
mutno jezero. Sve je to trebalo oistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su
provodili u ureivanju mlina.
Jednog dana u blizini mlina su pronali bunar. Htjeli su ga oistiti da bih imali pitku
vodu. Prvi je u bunar iao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Sreom
uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga sputali ispao im
je lanac i Pero je pao u bunar.
Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ii u mlin. Do perinog ozdravljenja za
vou je izabran Divljak.
Mislei na Peru nastojali su napraviti to vie posla. Napravili su mosti, oistili grane
koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak
se naljutio i pobjegao. S njim je otiao i Budala. Djeaci su se bojali d ne odaju njihovu
tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve ispriao djevojicama, Mariji i Danici. One su
dole u mlin i kada su ve sve znale djeaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga,
djevojice su znale istiti, crtati i ureivati vrt. Ve je skoro bilo gotovo i svi su bili
sretni. uli su da se u selu odrasli opet pokuavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to
nije uspjelo. Druba je odluila predati mlin seljacima na zadnj dan kole. Kada su
jednog dana doli do mlina vidjeli su izgaeni vrt i poarane zidove mlina. Znali su da je
to uinio Divljak. Druba nije odustala, svu su tetu popravili i oistili su mlin. Kasno su
se vratili kui i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Pribliavao se kraj kolske
godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepavalo ono to je ve uinjeno. Motrili
su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije zavretka kole dijeaci su
sve ispriali uitelju i pokazali mu ureeni mlin. Dogovorili su se da se zavrna kolska
sveanost odri u mlinu. Na zadnji dan kole roditelji su kao i uvijek doli u kolu, a
meu njima je bio i naelnik opine. Bili su tu i tamburai. Uitelj je pozvao da svi pou
do mlina. uo se amor jer nitko nije mogao razumjeti uiteljev postupak. Ipak su
krenuli. U mlinu su ih doekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.
kui se govorilo njemaki pa i sam enoa sve negdje do etrnaeste godine jedva da je znao pokoju
hrvatsku rije. Bio je duh svoga vremena, bio je uitelj, novator i reformator. Bio je preporoditelj
kazalita, dramaturg i kazalini kritiar. enoa je bio glavni urednik lista Vijenac i gotovo sve to se
stvaralo polazilo je od njegove ruke. Napisao je Zlatarovo zlato, koji je u biti prvi hvatski roman. Povrh
toga on je udario temelje modernoj hrvatskoj prozi. August enoa je najvie truda uloio u pisanje
povijesnih romana i tu je dao svoja najopsenija djela: Zlatarovo zlato, Seljaka buna, Diogenes,
Kletva. Branka je posljednje enoino djelo. Pisao ga je ve teko bolestan i zavrio ge tri mjeseca
prije smrti. Umro je 13. prosinca 1881.
Fabula
Uvod
Zaplet
Branka eli postati uiteljicom i to na selu ili u nekom nevelikom mjestu. Hermina joj govori da je to
robovanje, ali Branka je vrsta u svojoj odluci. Ona eli raditi za ope dobro naroda. Brankin otac je
poginuo u graanskom ratu u Americi. . Branka se sprema za odlazak na svoje radno mjesto u Jalevo i
jednog dana odlazi vlakom. Ona dolazi u selo tamo se upoznaje sa osobama u koli. kola je stara i u
ruevnom je stanju. Branka je odlina uiteljica i svi mjetani su toga svjesni, no neki zli ljudi piu
lanke po novinama kako ona nije dobra uiteljica.
Vrhunac
Branka dobro ui svoju djecu i to pokazuje pred svima na ispitu. Dobiva ponudu da se vrati u Zagreb i
da tamo bude uiteljica, ali ona je zavoljela ovo mjesto, njegove itelje i na kraju svu tu djecu stoga ne
eli otii. Ona pie mnogobrojna pisma Hermini. Pria o svom ivou u tom mjestacu.
Rasplet
upnik objanjava Branki zato se mora udati za grofa belizara. Ona isprva ne priznaje to njegovo
miljenje, ali ipak shvaa da upnik ima pravo. Branka se udaje za grofa Belizara.
Mjesto radnje
Na poetku knjige se spominje Oki. Radnja se prvo odvija u gradu, a onda postepeno prelazi na selo, tj.
Jakevo. Branka je ivjela u Vlakoj ulici, kod crkve sv. Petra, sjedila je kod prozora i marljivo vezla.
Branka je morala traiti posao izvan Zagreba, jer u njemu vie mjesta nije bilo. Brankina majka je umrla i
bila je pokopana na Petrovom groblju; na humku se dizao drveni krii, na kojem je visio uveli vijenac,
pokriven snijegom. Do Jakeva se morala voziti i koijom jer je vlak bio predaleko od mjesta. Vozili su
se kroz visoke planine. Put kojim su ili bio je uzak i opasan. Jalevake ulice bile su poploane
kamenjem. Trg je bio mali, sred kojeg stajae zdenac meu dva jablana. kola je bila u ruevnom stanju.
Stupii trijema stranom su nagnjili, stranom od crvi rastoeni, pa ti se mogu svaki as sruiti na glavu.
Brankina soba u kui uope zapravo nije liila na sobu; pusta, prazna komora. Vapno po stijenama bilo
poutjelo, naokolo po tavanicama visila pauina, pod blatan, a pe na vie mjesta probuena. Soba je
imala samo jedan-za sada razbijen-prozor. Grof Belizar je imao kuu u Beu. Branka je esto svoje
uenike vodila na osamljeno mjesto u umi i tamo ih poduavala. Tamo su se djeca mogli napiti izvorske
vode.
Vrijeme radnje
Bila je jesen. Branka je Hermini uzastopno slala pisma. Baka cijelu no nije spavala zbog brige nad
unukom. Kad je Branka odlazila u svijet ve je bila zima i bilo je studeno. Branka je nekoliko puta
razgovarala sa upnikom i on joj je savjetovao to da radi i kako da se ponaa. Opet je dola jesen,
najljepe doba godine u Hrvatskoj. Radnja knjige se odvijala u 19. st. u doba Bachovog apsolutizma. To
moemo zakljuiti po tome to je enoa ivio u to doba.
Likovi
Branka
Imala je oko sedamnaest godina. Bila je tipino gradsko dijete, glatke crne kose, i osobito sjajnih vrlo
pametnih oiju. eljela je postati uiteljica. majka joj je umrla. esto je sjedila pred prozorom i marljivo
vezla. Nije mogla dobiti mjesto uiteljice u Zagrebu pa je pola u Jalevo. Uzastopce je pisala pisma
Hermini. Njena je soba u koli igledala na svinjac, a ne na sobu uiteljice. Svoje uenike je vodila na
osamljeno mjesto u umi i tamo ih je poduavala raznim stvarima. Voljela je svoju djecu. Puno je
razgovarala sa upnikom. Na kraju svega se udala za grofa Belizara.
Hermina
Ona je bila Brankina prijateljica. Poloila je ispit za uiteljicu, ali to nije bilo iz ljubavi prema zvanju
nego zbog prisile za razliku od Branke koja je to radila iz ljubavi. esto je od Branke dobivala pisma u
kojima je Branka opisivala svoju okolicu svoj nain ivota. Ohrabljivala je Branku sa svojim pismima.
Tema
Brankin ivot i odlazak u Jalevo. Tamo je bila uiteljica i tom je zvanju posvetila ivot.
Stil
Ovo je roman. Poto je davno pisan ima puno arhaizama i starih, nepoznatih rijei.
Ovo je roman. Govori o ivotu jedne mlade zagrepanke koja eli postati uiteljica. Ona je vrlo
inteligentna i to joj uspjeva. Problem je u tome to u Zagrebu vie nema mjesta. Ona mora ii u Jalevo,
jedno malo selo. Oprata se od svoje umrle majke i odlazi. Tamo doivljava razne neugodne stvari. Djeca
su ju zavolila, a i ona je njih. Branka takoer ima prijateljicu Hreminu kojoj stalno pie pisma i
objanjava joj to se s njom dogaa. Vrlo je spretna i jako dobro ui djecu. To je i dokazala na ispitu
pokazavi to sve djeca znaju. Ona je djecu odvodila na osamljena mjesta u umi i tamo ih je poduavala.
Problem je u tome to se neki s tim ne slau i piu po novinama razne za Branku ponizne stvari. Branka
se ipak ishrvala sa svim potekoama i pridobila povjerenje mjetana. Puno se savjetovala kod upnika.
upnik joj je rekao da se uda za grofa Belizara no ona u poetku to njegovo miljenje nije potivala, no
ipak na kraju je popustila i udala se za grofa Belizara.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:38:00 | 0 komentara
Ezop, Basne
Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerovatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom dolo
je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerovatno dodali kasniji
prireivai. Koristei se vjeto starim temama i spajajui ih s otrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu vrstu,
davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginim
zavretkom i s pounom poentom, koja je esto dodana na koncu i u obliku
posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskog
svijeta - u emu je na najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi. ivot
je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima to u
njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono doba
napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofiju
ovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i
pametnijeg.
postupak ili ga brani. To pitanje svatko moe postaviti za sebe, ali vjerojatno ima dva
odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izraaja u sredini u kojij
se kreu visoke peterzburke linosti koje obalatno osuuju njezin postupak i opredjeljuju
se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomino opravdan jer je
svoja nedjela uinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je
potreba svakog ovjeka.
Oni kau: religiozan, karakteran, poten, pametan ovjek, ali oni ne vide ono to sam
ja vidjela. Oni ne znaju kako je on osam godina guio moj ivot, guio u meni sve to je
bilo ivo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja iva ena kojoj je potrebna
ljubav.
Ana je opisana kao uzvieno tragian lik od krvi i mesa u ijoj tragediji ne mali dio
krivnje snosi aristokratska sredina u kojij ive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih gui i
osuuje, osobito nju kao pripadnicu ljepeg spola kojoj je mjesto doma, uz mua i djecu.
Njoj se ne moe oprostiti i opravdati je, tim vie to- iako nije prva ena koja je pronala
svoju ljubav u drugome mukarcu a ne u muu - ona, prije sviju ostalih to javno priznaje
i pokazuje jer ne moe ivjeti u laima u kojima cijelo drutvo ivi. Javno naputa mua i
vlastito dijete ( to i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreom koja
joj je pruena.
Ja sam loa ena, ja sam propala ena, razmiljala je ali ja ne volim la, ne trpim
la, a njegova (mueva) hrana jeste la. On sve zna, sve vidi, ta li on osjea ako moe da
govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu
treba la i pristojnost.
Ona tako razmilja u sebi jer osuuje tipino ponaanje gdje je najbitniji ugled i
dostojanstvo i kad neto izmakne granicama, ponaa se kao da se nita nije desilo. Nju
strae licemjerje i dvolinost jer ona je u potrazi za istom sreom iako je svijesna da je
nee nai i da e svugdje biti osuivana i dalje se ne odrie ljubavi sve dok ljubav ima
smisla u njezinim oima
inilo joj se da e njen poloaj sada nesumnjivo zauvijek rijeiti. Taj novi poloaj moe
biti i lo ali e biti odreen, u njemu nee biti nejasnoa i lai.
Ana je, za razliku od slobodoumnih ena koje svjesno bacaju izazov drutvu i moralnim
shvaanjima svoje klase, Ana je samo eljela malo ljubavi, eli voljeti i biti sretna zato
to je to najprirodnija elja svakog pojedinca u upravo je tu elju Tolstoj naglasio kao
osnovicu romana.
Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog ina, ve
zato ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreu kojoj je sve podredila i koja je
njezin jedini i pravi ivotni cilj. ak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake elje
za osobnom sreom.
Serjoa?- sjeti se ona - Ja sam takoer mislila da ga volim i topila se nad svojom
njenou. A ivjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se alila na tu
promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.
Dobar dio razloga za ono to se konano zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) lei i u
samoj njenoj linosti. Sama e u jednom trenutku rei da se boji one druge Ane u sebi, pa
je Tolstoj govorio o zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.
U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviu:
Evo ta sam htjela da kaem. Nemoj mi se uditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji
druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla
da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad
umirem,. ali to e se brzo svriti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi Ne, ti ne
moe oprostiti! Ja znam da se to ne moe oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuvie dobarjednom rukom drala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.
U toj njenoj slabosti uviamo da je njoj ipak ao takvog slijeda dogaaja i da priznaje
da ga je voljela ( ali kao mua, ne kao ovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je
zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muevom zagrljaju. Trai od mua oprost
ali je svjesna da je unitila njegov ivot i da previe trai.
Ta druga Ana razara njezinu linost i raa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti
uglavnom objektivnih, drutvenih, a koje su uvjetovale Anin preobraaj velike ljubavi
prema Vronskome u jo veu mrnju prema njemu.
Za Anu je ljubav sinonim ivota, i to ljubav prema mukarcu. Kada je ta ljubav prestala,
ona istovremeno gubi i razloge za ivot i odluuje ga samoinicijativno prekinuti skokom
pod jureu lokomotivu.
Moja ljubav postaje sve stranija i samoljubivija, a njegova se sve vie gasi i eto zbog
ega se razilazimo , nastavljala jje da razmilja. I tu pomoi nema. Za mene je sve
samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve vie i vie predaje. A on sve vie i vie hoe
da ode od mene. Upravo, mi smo ili u susret jedno drugome sve do nae veze, a onda se
nezadrivo razilazimo na razne strane. To me ne moe promijeniti. On mi kae da sam
besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije
istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali Ona otvori usta i premjesti se u
kolima od uzbuenja izazvanog milju koja joj se odjednom javila Kad bih ja mogla da
budem bilo to drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove njenosti, ali ja ne
mogu i neu da budem nita drugo. I ja tom eljom izazivam u njemu odvratnost, a on u
meni zlobu, i to ne moe biti drugaije. Kao da ja ne znam da me on nee poeti
obmanjivati, da on ne rauna sa Sorokinom , da nije zaljubljen u Kiti, da me nee
prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije nita lake. Ako on, ne volei me, po
dunosti bude dobar, njean prema meni a ne bude onog ta ja hou- to je onda ak
hiljadu puta gore od mrnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me ve dugo ne voli. A gdje
zavrava ljubav, tamo poinje mrnja.
Tako Anu vie ni ne doivljavamo kao grenicu ve kao pojam nesretne ene koja pada
pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je
ujedno i rezultat jednog vanjskog, lanog morala koji gui prave ljudske nagone i elje,
ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen povrni i
moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluajno uoava u jednom trenutku slinosti izmeu Ane i njenog brata
Stjepana ijim nevjerstvom i poinje knjiga ali u sasvim drugaijem okruenju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevano ali je
optuivano od uzornih mueva poput Levina i Alekseja Aleksandrovia.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poetku bori
izmeu osjeaja prema Vronskome i Levinu ali budui da ju je Vronski iznevjerio ,tj.
zaljubio se u Anu, u poetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeaje
prema Levinu kojem pokuava postati uzorna ena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim
pitanjima i pitanjima drutvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i
pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe moemo vidjeti da se
osjea kriv to pripada viem staleu i da se mui pitanjima zato je ba on odreen.
to sam ja? I gdje sam to ja? I zato sam ja ovdje? Zato se ovo radi? Zato ja ovdje
stojim i tjeram ih da rade? Zato se svi oni trude i nastoje da predamnom pokau svoju
marljivost.
Ja nita nisam otkrio. Samo sam spoznao ono to ja znam. Shvatio sam onu silu to
mi je ne u prolosti dala ivot nego mi i sad daje ivot. Oslobodio sam se obmane,
upoznao sam gospodara.
Sve to je pomislio i osjeao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo
odricanje od svog starog naina ivota, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog
obrazovanja. To mu je odricanje priinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno.
Druge misli i predstave ticale su se tog ivota kojim je on sada elio da ivi.
Jednostavnost, istotu, zakonitost toga ivota on je osjeao jasno i bio je ubjeen da e u
njemu nai to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, ije je odsustvo tako bolno osjeao.
Ali trei lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi
ivot. I tu mu nita nije bilo jasno. Imati enu? Imati posao i osjeati da je posao
neophodan? Kupiti zemlju? Ukljuiti se u drutvo? Oeniti se seljankom? Pa kako da to
izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu no spavao i ne mogu
sebi dati jasan odgovor- ree on u sebi. - Kasnije u razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova
no rijeila moju sudbinu. Sva moja prijanja matanja o porodinom ivotu su glupost,
neto drugo- ree u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lake
Kako je lijepo! pomisli gledajui udnu sedefastu koljku od bijelih jaganjacaoblaia to se bijae zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. Kako je sve
prekrasno ove prekrasne noi! I kad je uspjela da se stvori ova koljka? Nedavno sa
gledao u nebo i na njemu nieg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno
su se promijenili i moji pogledi na ivot!
On krene sa livade i poe irokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetri i postalo je
sivo i mrano. Naiao je trenutak veeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi
svjetlosti nad temom.
Drhtei od hladnoe, Levin je brzo koraao gledajui u zemlju. ta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podie glavu. Na etrdesetak koraka od njega, njemu u susret,
irokim krivudavim putem kojim je on iao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla
etiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajui kolovoz, ali vjeti koija,
koji je po boice sjedio na sjeditu, upravljao rudu po kolovozu takoda su tokovi jurili
po ravnom dijelu puta.
U uglu koije drijemala je starica, a uz prozor, oigledno tek probudivi se, sjedila je
malda ddjevojka drei obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamiljena, sva
ispunjena tananim i sloenim unutranjim ivotom, tuim Levinu, ona je kroz njega
gledala zoru kako rudi.
I u trenutku kad je to privienje ve iezavalo, iskrene oi ga pogledae. Ona ga je
prepoznala i radosno uenje ozari joj lice.
Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo
bie na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoi svu svjetlost i smisao ivota. To je
bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa eljeznike stanice u Jerguavo. I sve
ono to je uznemiravalo Levina ove besane noi, sva ona rjeenja kojih se prihvatao, sve
je to odjednom iezlo. Onse sa odvratnou sjeti svoje elje da se oeni seljankom.
Samo tamo, u toj koiji to se bila udaljavala proavi na drugu stranu puta, samo tamo je
bila mogunost rjeenja zagonetke njegovog ivota, to ga je u posljednje vrijeme tako
muno optereivala.
. Ne- ree on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbeniki ivot, ja mu se
vie ne mogu svetiti. Ja volim nju.
Odjednom Levin shvati gdje pripada i ta uistinu eli i sve ostalo postaje nebitno.
Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici erbacki i to si je jasno zacrtao. Prije
su mu se sviale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je to eli.
Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od
kojeg je oekivala pronju.
Opis Vronskog:
. Vronski nikad nije znao za porodini ivot. Njegova je majka u mladosti bila
blistava svjetska ena i dok je jo bila s muem, a naroito poslije njega, imala je veliki
broj romana poznatih itavom drutvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u
Paevskom korpusu. Izlazei kao blistav i mlad oficir iz kole, odmah je uletio u drutvo
bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko drutvo, sva
njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta
Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kui. Govorio je s njom o
stvarima o kojima se obino u drutvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim
je on i nesvjesno davao za nju oiti smisao. Bez obzira to joj nije govorio nita to ne bi
mogao rei pred svima, osjeao je da ona postaje sve vie zavisna od njega i to je to vie
osjeao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeanja prema njoj bivale su sve njenija.
On nije znao da nain njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoenje
djevojke bez namjere da je eni i da je to zavoenje jedan od nunih postupaka
uobiajenih meu sjajnim mladiima kao to je on. inilo mu se da je on prvi otkrio to
zadovoljstvo i uivao je u svom otkriu. Njemu se enidba nikad nije inila kao
mogunost. Ne samo da nije volio porodini ivot ve mu se u porodici stanovita
samakog svijeta u kom je ivio, inilo da ima u ulozi mua, neto njemu strano i
neprijatno i vie od svega smijeno.
Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je eni i osnuje s njome obitelj jer je bila
zanesena Vronskim. Meutim, dolazak Ane je sve pobrkao.
Izmeu Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlanost koju su svi osjetili,
a naroito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoarana. Shvativi njegovu
neozbiljnost i zaluenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u
duboku depresiju i bolest.
Kiti usporeuje odnose prema Vronskome i Levinu:
Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna.
Bilo joj je lako sjeati se Levina. U sjeanjima na Vronskog, naprotiv, mijealo se neto
nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan ovjek. Kao da je to bilo neto fal- ne u
njemu, on je bio tako jednostavan i mio- ve u njoj samoj, dok se s Levinom osjeala
savreno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmiljala o budunosti s Vronskim,
pred njom je iskrsavala blistava i srena perspektiva. Budunost s Levinom inila joj se
maglovitom.
Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samou, ali niju ju prihvaao. I dalje mu je
osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da jo uvijek
voli Kiti. Sam sebe smatra savrenim za obiteljski ivot. Smije se tuim branim
problemima i osuuje njihovo povrno shvaanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima
za tako svetu obavezu kao to je brak. Uvjeren je da bi njegov porodini ivot bio
drugaiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se elja ostvari, shvaa da je lako skrenuti
i da neshvaanje branog druga nije nita neobino, naprotiv, da su razilaenja miljenja i
razliiti pogledi na iste stvari uobiajenost.
Dogaalo se da se kao neoenjen, gledajui tui brani ivot, sitne brige, svae,
ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u dui. U njegovom buduem branom ivotu, po
njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude nita slino ve mu se inilo da i sve
vanjske forme moraju u svemu da se savreno razlikuju od ivota drugih. I odjednom ne
samo da njegov ivot sa enom nije potekao na poseban nain ve je bio sainjen od
onih najnitavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove
volje, dobijale neobian i neporeciv znaaj. I Levin je vidio da sreivanje svih tih sitnica
nije onako lako kako se njemu ranije inilo.
Naposlijetku, tok dogaaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruili i Kiti
odluuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenanje, odlazak
na selo i Kitina trudnoa.
Ljubav prema eni on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, ve je prvo
zamiljao porodicu, pa tek onda enu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaanja
enidbe zato i nisu liila na shvaanja veine njegovih poznanika za koje je enidba bila
jedno od mnogih ivotnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u ivotu od kog je ovisila
sva njegova srea.
Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilino
ivjeti na selu.
U toku romana uplie se jo jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je
ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razliita braka i tri razliita shvaanja branih
obveza i rjeavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti
u obzir da je njihov brak tek na poetku, tj. itajui, pratimo njihove zaruke, vjenanje i
poetak branog ivota. Upoznajui likove, moemo naslutiti da e njihov brak potrajati,
tj. najvjerojatnije e se zadrati na tom nivou potovanja i ljubavi.
Brak Ane i njenog mua Alekseja Aleksandrovia pratimo kao neku vrst obveze koja je
nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savreno funkcionirala dok se nije pojavio
Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaa. Ta ljubav zavrava tragino, ali od
samog poetka moemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve
perspektive, tim vie, i zbog okruenja u kojem je nastala. Trei brak, najsporedniji je
brak Doli i Stjepana koji nam moe posluiti kao putokaz kroz drutvo i neka tipino
nezrela (muka) shvaanja braka i obveza te leerno pronalaenje rjeenja tj. izlaz iz
naizgled nemogue situacije.
Stiva je prikazan kao prilino povran, potpuno nezreo lik koji sve prihvaa dosta
jednostavno, bez veih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne mislei na posljedice.
Vlastitu enu shvaa iskljuivo kao majku njegove djece dok ljepotu, drai i ostalo
pronalazi u drugim enama. Odvaja ta dva ivota i dva pogleda, shvaanja ene, i uope
se ne krivi zbog toga.
Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati
i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za to se
kajao nekada, prije est godina, kad je prvi put prevario enu. On se nije mogao kajati za
to to on, 34-godinjak, lijep i zaljubljiv ovjek, nije bio zaljubljen u enu, majku petero
ive i dvoje umrle djece, samo godinu mlau od njega. On se kajao jedino zato to nije
znao bolje sakriti od ene. Ali, on je osjeao svu teinu poloaja i alio je enu, djecu i
sebe samoga. Moda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od ene da je mogao
oekivati da e ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije
razmiljao, ali, nekako maglovito, njemu se priinjavalo da ena odavno nasluuje da joj
on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se ak inilo da je ona, izmorena,
ostarjela, ve nelijepa i ni po emu zanimljiva ena, jednostavna, jedino dobra majka
porodice, po osjeanju pravednosti duna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.
Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova ena, ali moemo primijetiti da su
oni i uli u brak djelomino kao stranci. Doli je razoarana kada uvia tu drugu muevu
stranu za koju prije nije niti znala, ali odluuje spasiti brak i oprata mu. U tome je
uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokuava Doli pojasniti brata i njegove
postupke i razloge.
Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli
naposlijetku oprata.
Za taj brak je tipino to da je ljubavi u poetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a
ostalo je jedino potovanje i djeca kao rezultat tog braka.
Razmiljajui, Doli je shvatila da je najbolje rjeenje oprost, iako nikad vie nee biti
isto; ali s vremenom se povjerenje moe potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge
strane, to je jedino rjeenje uz kojee je mogue sauvati tu svetu zajednicu i potedjeti
djecu.
Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva
da ostvari potpunu ljubav i sreu. Da nije bilo tog okruenja i takvih shvaanja, moda bi
Anina sudbina i drugaije zavrila, ali Ana je odabrala nemogue i zato platila svoju
ljubav ivotom.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:37:00 | 0 komentara
Antigona - Sofoklo
Biljeke o piscu:
itavog svog ivota Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta linost
javnog ivota, bio je vojskovoa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac
cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sauvano je samo
sedam njegovih tragedija. Veinu tih tragedija i danas izvode pozorita
irom svijeta.
Lica:
Antigona - ker Edipova
Izmena - ker Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin
Tema:
Sukob zakona i individualnog svaanja ivota
Mjesto radnje:
Teba
Sadraj:
I in
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji
bijae zbog napada na grad i svog brata osuen da se ne smije pokopati ni
oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen
prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eli ostvariti svoj cilj.
II in
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da e mu biti vjeran te da ga
nee nikada iznevjeriti, ali u to stie straar koji jako uznemiren priopava vijest
da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje
straara da je primio mito i zapovjeda da nae pravog krivca ili e inae umrijeti
stranom smru.
III in
Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako je otkrio
Antigonu straar odlazi, a Kreon vidno uzbuen zapita Antigonu zato je to
uinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu
te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinje priu o slavi i ponosu koje je
osjetila pokapajui svog brata. U to dolazi Izmena koja eli zajedno s Antigonom
biti osuena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli
Kreonta da oslobodi Antigonu kao zarunicu svog sina. No on to odbija.
IV in
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegov narod ne slae s
njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeen okrivljuje
svog sina da je rob jedne ene te obeava da e Antigonu ubiti pred njegovim
oima, no Hemon iznenaen oevim ponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e
nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e
biti iva zazidana u kulu svog doma.
V in
Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu, ali i ponosna
zbog svog ina govori o svijim roditeljima i brai kojima e se uskoro pridruiti.
VI in
Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primili njegovu
rtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da e
zbbog toga nna njegovu obitelj doi strana nesrea. Kreont govori starcu da lae i
nee ponititi nalog i zbog toga ovaj na njega alje kletvu. Sav uplaen Kreont
ipak poputa te u dogovoru sa svojim zborovoom obeava da e osloboditi
Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveoj tajnosti.
VII in
Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te uvi
vijest odlazi ne izgovaravi niti jednu rije. Tada glasnik ispria kako se Hemon
ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, poao je osloboditi Antigonu.
Doavi do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao
Hemon. elei Hemena odgovoriti on nemilog ina Kreont biva napadnut od svog
sina. Ne ubivi svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt.
Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopavaju da se
Euridika ubila. Kreont odlari i sam elei svoju smrt proklinje svoj ivot i svoju
sudbinu.
Karakterizacija likova:
Antigona
ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee. Jaka, samouvjerena i
ponosna zbog svog ina uinila se poput nedodirljive boice. Zraila je i
unutranjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:36:00 | 0 komentara
SRODNOST
Ako glasno interpretativno proitamo prva dva stiha, osjetit emo muzikalnost
odnosno akustinost i zvunost Matoeva stiha. Akustinost odnosno zvunost u
pjesmi pjesnik postie prvenstveno interpunkcijama. Ritmotvorni element je i rima.
Primjeri rime:
fin - mlin
zima - zvoniima
sin - krin
cvjetovima - ima
obgrljena rima
Osim slikovitosti i ritminosti odlika Matoeva jezika jest i emocionalnost. Nju Mato
postie izrazima poput: sitan cvjeti; snjeni zvonii; rosni sin; nevin, bijeli ist ko
edo, suza i krin; drobni uric: cvjeti ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi
epitetima - ukrasnim pridjevima.
Mato u pjesmi ljepotu urica (njegov opi izgled, boju, miris) usporeuje s
duhovnom ljepotom, s najdubljim ovjekovim osjeajem - ljubavlju.
Pjesma Srodnost sastoji se od etiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje
svaka od po etiri stiha. Iz ovoga zakljuujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska
pjesma sa dvije strofe od po etiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.
GRIKI DIJALOG
U ovim Matoevom sonetu Griki dijalog, ije su dvije katrene pisane kajkavski, a
dvije tercine tokavski, kajkavtina je upotrebljena koa sredstvo dijalokog
portretiranja, ali ve i povrna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog
u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesniki jezik svojom se ivou suprostavlja
tokavskom dijelu.
Ipak, pjesma je nedjeljiva cjelina bez obzira na umjetniku snagu i jezik njezinih
dijelova, i to cjelina koja prvenstveno pokazuje Matoevo stvaralako i spontano
sintetizitanje kajkavtine i tokavtine emu je dokaz i injenica to su ti Matoevi
kajkavski stihovi ugraeni u jedan tokavski tekst.
Sonet Griki dijalog objavljen je najprije kao sastavni dio feljtona Jesenje
etnje u asopisu Hrvatska sloboda 1909. godine. Upravo zbog toga to je pisan
kajkavskim i tokavskim narjejem, ovaj sonet je privukao na sebe osobitu
pozornost zbog jezika i oblika kojim je napisan. Ritminost i aklustinost pjesme
ostvarena je uglavnom rimom.
Primjeri rime:
neeju - teeju
prefrigani - cigani
reeju - vleeju
slovima - snovima
japica - kapica
unakrsna rima
1909.
Mato je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mrani pejzani okvir koji mu slui da bi
izrazio sjetu i alost to daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoevu duu je
uvelike utjecao ovakav tamni, mrani pejza. Prva strofa pjesme opisije pejza. U
drugoj i treoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje drutveno stanje uvjetovano
pejzaom i prilikama, a u etvrtoj strofi pjesnik izraava svoj oaj shvaajui da mu
je oduzeta njegova domovina. Ritminost u pjesmi ostvarena je rimom.
Primjeri rime:
srama - jama
skut - put
mama - dama
obgrljena rima
Pjesma 1909. nastala je povodom stote godinjice roenja Ljudevita Gaja. Pjesnik
kae da je usnuo ruan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu
dovodi Matoa do direktnog susreta sa stvarnou, to e i modificirati njegove
patriotske teme: one vie nee, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost
Sadraj:
mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto
godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e se
dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.
KRATKI SADRAJ:
mogao podnjeti i nije mogao ni zamisliti da se tako mogu odnositi dvije sestre. Takav
odnos izmeu keri odraavao se na Goriotovo zdravlje. Zdravlje mu se sve vie i
vie pogoravalo te su na njega pazili student medicine Christophe i Eugene kojeg je
Goriot smatrao i zavolio kao vlastitog sina, kao osobu uz koju e Delphine biti sretna.
U to vrijeme ba se kod Eugeneove roakinje trebao odrati jedan ples. Delphine i
Anestasie su htjele to bolje izgledati na tom plesu, a budui da je Delphine imala
prekrasnu haljinu bilo je nepojmljivo da njena starija sestra nema. Tako se zaduila
kod krojaa kako bi mogla nabaviti haljinu za ples. Svi ti problemi keri Goriota
odraavali su se na njegovo zdravstveno stanje. Starac je na dan plesa ve bio na
samrti ali kad je Eugene doao svojoj miljenici Delphini da joj objelodani tunu vijest
ona ga je jako izgrdila i rekla da nee s njim razgovarati sve dok se ne odjene za
plesnu veer. Tako je Eugene tek u koiji na putu na ples Delphine rekao o
zdravstvenom stanju njenog oca. Delphine se zaklela kako e odmah poslije plesa
obii oca. Naravno cijeli taj dan otac je elio da ga doe posjetiti jedna od keri ali su
ba taj dan obje imale probleme sa svojim muevima tako da nisu mogle doi. Tako
je stari Goriot umirajui oajniki ekao svoje keri. ak je i sam Eugene probao otii
do Delphine ali je vratar rekao kako je nareeno da nitko ne smije do Delphine.
Delphine je saznala da joj je otac na samrti i obeala da e doi im bude mogla. Ali
kad je Delphinina koija stigla pred pansion u njoj je bila samo Delphinina sobarica.
Tako je tunom smru u nadi da e ga keri posjetiti umro starac Goriot. Kako bi
mogao osigurati njegov pokop Eugene je zaloio svoj sat - poklon od Delphine. ak
je poslao obavjesti obiteljima Restaud i Nucingen da daju novane priloge jer ne
moe student financirati pokop starog Goriota. Budui da nisu dobili odaziv morali su
Eugene i Christpohe sami financirati pokop. Koiji koja je vozila lijes i preminulog
Goriota pridruile su se dvije koije s grbovima, ali prazne, koija grofa de Restauda i
koija baruna Nucingena. Nakon pokopa starca Goriota Eugene Rasignac je osjeao
neopisivu tugu. Dan se primicao kraju, vlaan suton draio je ivce. Mladi je
svrgnuo pogled na grob i sahranio u njemu svoju posljednju mladenaku suzu, tu
suzu to je istrgoe svete emocije ista srca, jednu od onih to sa zemlje na koju
padnu odskoe do neba. Eugene je prekriio ruke i zagledao se u oblake. Vidjevi ga
u tom stanju, Christophe se udalji.
Kad je ostao sam, Eugene Rasignac poe nekoliko koraka prema uzvisini groblja i
vidje Pariz koji se vijugavo sterao du obala Seine i u kojem su se jedino za drugima
palila svjetla. Oi mu gotovo udno prionu za prostor meu trgom Vendome i
kupolom Invalida, tamo gdje je ivio onaj otmjeni svijet u koji se elio probiti. Na tu
umnu konicu spustio je pogled koji kao da je ve crpao njezin med i rekao ove
izvanredne rijei:
I kao prvi in svojega izazova drutvu, Eugene Rastignac poe na veeru kod ge de
Nucingen.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
VICTORINE TAILLEFER - bila je boleljivo blijeda kao one djevojke koje pate od
slabokrvnosti, i premda je svojom uobiajenom turobnou, zbunjenim dranjem i
jadnim slabanim izgledom bila sastavni dio ope patnje koje je sainjavala pozadinu
ove slike, bar joj lice nije bilo staro, glas i kretnje bili su joj ivahni. Ta je mlada
nesretnica bila slina biljci s poutjelim liem, tek zasaenoj u nepovoljno zemljite.
Nezine crvenkaste crte lica, rieuta kosa i neobino tanak struk izazivali su onu
draest koju su suvremeni pjesnici nalazili u kipiima srednjeg vijeka. Njezine
grahoraste oi pokazivale su kransku blagost i predanost. Njezine jednostavne,
jeftine haljine odavale su mlade oblike. Sve u svemu bila je lijepa.
OTAC GORIOT - starac od oko ezdeset i devet godina, bivi tvorniar tjestenine na
iju bi glavu svaki slikar, kao i pripovjeda, bacio svu svjetlost slike. Bio je vrlo
hladnokrvan budui da se nije obazirao na zadirkivanje ostalih stanovnika, bio je vrlo
skroman, ispoetka je imao mnogo novaca kojim je osigurao miraz kerima, a sebi
siruran smjetaj u stanu pansiona. Kasnije su se njegove zalihe nivca tanjile jer je
zatraio premjetaj u manju sobicu na etvrtom katu. Vrlo je privren i pun ljubavi
prema svojim kerima i jako ih voli makar one njega ba i ne trpe previe.
EUGEN de RASIGNAC - imao je sasvim junjako lice, bijelu put, crnu kosu i
modre oi. Njegov nastup, dranje i nain izraavanja odavali su sina plemenite
obitelji u kojoj je prvi odgoj bio sastavljen od tradicije dobrog ukusa. Ako je i tedio
za odjeu, ako je u obine dane i nosio odijela skrojena prole godine, ipak je koji
put mogao izai odjeven i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari redingot, iznoen
prsluk, neizglednu crnu, izbjedljelu i studentsku nemarno svezanu kravatu, hlae iste
kakvoe i zakrpljene izme.
VAUTRIN - ovjek s obojenim zaliscima, bio je kao prijelaz. Spadao je u red onih
ljudi o kojima narod veli: to je ljudina! Imao je iroka ramena, razvijena prsa,
nabrekle miie i, na zaglavcima vrlo obrasle upercima guste i arko smee dlake,
teke i zdepaste ruke. Njegovo preranim borama izbrazdano lice pokazivalo je
znakove grubostikoja je bila u opreci s njegovim uslunim i prijaznim manirima.
Njegov duboki glas, u skladu s njegovom bunom veselou nije bio neugodan. Bio
je to ovjek susretljiv i smjeljiv. Sudei po nainu kako je trcao pljuvaku, bio je
ovjek nepokolebljive hladnokrvnosti koja mu ne bi dopustila da ustukne pred
zloinom ako bi bilo potrebno da se izvue iz neugodnosti. Kao strog sudac, njegovo
je oko prodiralo u sr svakog pitanja, svake savjesti i svakog osjeaja.
DOJAM O DJELU:
Djelo mi se poprilino svidjelo upravo radi svog interesantnog sadraja. Balzac je
znao svojim rijeima zaista dirnuti itaoca u srce i potaknuti ga na razmiljanje.
Jedina zamjerka ovom djelu su opseni, neiscrpni opisi kojima je Balzac barem po
mom miljenju malo pretjerao.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:34:00 | 48 komentara
Isto tako u Dubravci se prepleu razliiti tonovi: ee oni uzvieni, himniki, ali
mnogo je prizora, osobito onih s satirima i satiricama, u kojima se komino mjea sa
smjenim, lakrdijsko sa aljivim, duhovito s parodikim. Takva je, na primjer, scena
- monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:
Osim prepletanja svih triju knjievnih rodova i razliitih tonova, od onih kominih i niskih do
uzvienih i sublimnih, antitetinost je temeljno naelo strukturiranja pastoralnog svijeta u
Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena
runoi, boanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obiaji. Zlatna stara
vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave
suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije. Razrjeenjem dramskog sukoba, pobjedom boanskih
zakona i sretnim vjenanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrjeuju, i pastoralu zatvara
sretan, harmonian kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim
slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipian primjer baroknog oblikovanja teksta i
estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gunduli proirio konvencije pastoralnog anra i
slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizijedrutveno - politikog i moralno - etikog
ustrojstva Dubrovake Republike. No za razliku od Dria, koji je svijet pastoralne idile doveo u
sokob s realnou seljkog svijeta, Gunduliev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u
svojoj doslovnosti, s jedne, i alegorinosti, s druge strane, harmonian: sukobi su kratkotrajni i
brzo prevladavani. Po tome je Dubravka kao Knjievno djelo i filozofija morala i idealna vizija
drutva, a njen tvorac uitelj vrlinei drutvene pravednosti. Tako je Gunduli u Dubravci poeo
razmiljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa
Osmana - poeo je razmiljati o ovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom
svijetu.
sredite alke, trudio se da je odbaci i open pogodi ali nije uspio. Ljutito je udario
konja i jurnio trkalitem, a tada su ga prepoznali. Prepriavali su priu o ljubavi,
junatvu i ludilu. Salko je nastavio ludovati i priati kako e oeniti maehu kad
mu umre otac, a on dobije alku.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:32:00 | 168 komentara
KOMPOZICIJA:
LIKOVI:
Likove je svrstao u dva sustava, u dvije kategorije. Na jednoj strani su stvarni
ljudi i djela sa realnim psiholokim konceptima, a na drugoj su linosti iz
mate, romantine linosti koje trebaju priu obogatiti zanimljivim
dogaajima. U prvu kategoriju spadaju likovi kralja Osmana, vezira Dauta,
pae i vezira Dilavera. U drugu kategoriju spadaju likovi Sokolice i Kunoslave,
enske junakinje, koje je poznavala i epska literarna poezija i prije Gundulia.
SADRAJ:
Osman opjevava dogaaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak
na vlast, njegov
poraz
u sukobu s poljskom vojskom kod Hoima 1621.g i njegovo svrgnue sljedee
godine.
1 pjevanje
koji ine uvodnu intonaciju itavom epu. Uglavnom govori o povijesnim dogaajima
koji su se zbili za vrijeme Osmana II, koji je doao na prijestolje svrgnuvi svoga
strica Mustafa. elei nnaglasiti glavnu temu epa, prolaznast, Gunduli ne zapoinje
uobiajenim zazivanjem boginje epskog pjesnitva. Govori o promjenjivosti sree i
time eli naznaiti da je sve prolazno. Ve se tu pojavljuju prvi duboki stihovi:
"Sve to vie stere krila
sve e paka nie pasti"
U stihovima pisac zapravo aludira na cara Osmana koji se nalazi na vrhu moi i na
kojeg e udariti grom u prenesenom znaenju (janjiari)
"a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari"
I dalje pjesnik pjeva na temu prolaznosi i pri tome se koristi raznim stilskim
sredstvima, posebice konetoznim, to je karakteristika baroka.
Gunduli pjeva i o bitci kod Hoima u kojoj je slavna turska vojska izgubila od
Poljaka. Car Osman smatrada su za to krivi neposluni janjiari
Ali paa pria bogdanskom vojvodi o hoimskoj bitci. Opisuje glavne toke
bojita i poloaje istaknutih komandanata i grupacija turske vojske. Pohvalivi vie
puta Vladislava, naglaava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomou koje je
pobjedio. Meu junacima na turskoj strani istie lijepu i hrabru ratnicu Sokolicu,
zaljubljenu u cara Osmana. I car je zaljubljen u Sokolicu, a u njezinom opisu vide se
petrarkistike odlike:
Dalje pisac opisuje njezine slavne ratne pothvate, te de se iti glas da je jedina ona
ostala neporaena u hoimskoj bitci.
I da i sad jo optjee
sjemo tamo po krajim,
robi, plijeni, bije, sijee
i od krstjana rasap ini."
Kazlar - aga se kree obalama Male Azije i Grke, zemljama gdje je nekada
cvijetala visoka kultura, a u opisima su obilno zastupljene slike prolaznosti. Kazlar aga zaziva grku. U tom njegovom zazivu koristi se Gunduli antitezom u kojoj je
Grka prikazana kao nekada jeka i slavna zemlja, a sada samo skupina ruevina.
Antitezama nam pjesnik pokazuje prolaznost.
uvi o ljepoti Sunanice, aga se zapuuje u njeno rodno mjesto Smederevo,
aljui svoje ljude u potragu za plemenitim djevojicama.
Opis Sunanicine ljepote:
"Ljepota je od naravi
dar estiti, slavno blago,
gdi se sabra, skupi i stavi
sve to je ugodno, milo i drago"
Turske ratnice, duboko u umi odlue se okupati i odmoriti. Tako ih zatie Vladislav,
te se razvije estoka bitka. Sokolicu od smrti spaava Vladislav, te njoj i
prijateljicama daje slobodu.
Ali u ovom pjevanju jo neto saznajeno o Ali - pai, no tu ba i ne bi bio hvaljen jer
je u bitci kod Hoima pokazao nevjeru i bojaljivost pred poljskom vojskom te je
zajedno s ostalim neposlunim vojnicima pobjegao.
U poslijednjem pjevanju Mustefa slavi pobjedu nad Osmanom kojeg, pod njegovom
naredbom, odvode u tamnicu u Jedi - kuli. Osman je ostao ponien pred vojskom
koja mu se izruguje. Osman zazivlje sva ona svoja bogatstva, sve asti i hvale, sve
bojne konje s kojima se borio protiv Poljske, ali ni oni mu ne mogu pomoi. Kao to
je u prvom pjevanju spomenuo kolo od sree koje se neprestano vrti, tako ga je i
sada spomenuo:
Ovo su rjei koje je Osman izgovorio pred smrt. U njima posebno dolazi do izraaja
njegov strah i poslijednja molba upuena vojsci da shvati istinu. Ali tada ga nitko ne
slua, samo mu se izrugivaju i poniavaju ga. U tom trenutku mi ga je bilo ao,
smatram da su prema njemu okrutno i neppravedno postupili, jer je on pravi vladar
to je i dokazao. Djelo po meni zavrava tuno i nepravedno.
Objavio lektire u 29. prosinac 2004 20:32:00 | 32 komentara
LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanaanin,Ned
Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE:u dubinama mora
VRIJEME RADNJE:19.stoljee
TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan ivot na zemlji je privlanij
od svega blaga i zlata pod morem
SADRAJ:Godinu
1886. svi ljudi po pojavi morskog
uda.Koji god brodovi ili na istraivanj vratili su se bez
rezultata.Neki su mislili da je to udovite neprirodne
snage, a drui su mislili sa je to podmornica sa beskrajno
jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u
istraivanje namjerom da se ne vrati dok neto ne sazna.Na
tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vjeni pratilac
Savjet i Kanaanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao
svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali
udovite.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula
brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skoili u more.Ugledali