Lektire Za Osnovnu Å¡Kolu

L e kt ir e za o sn o vn u
kol u
Srijeda, 10.10.2007.
R.Bach - Galeb Jonathan Livingstone

Ime
pisca
: Richard
Bach
Biljeka o piscu: Richard Bach je suvremeni ameriki pisac. Bio je vojni pilot, a
pozornost itatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston".
U njoj je dolo do izraaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost
metaforikome i simbolikom prikazivanju ivota i spoznaja o njemu. Njegovo
djelo "Galeb Jnathan Livingston" mnogi usporeuju s djelom "Mali princ".
Mjesto
radnje
: nebo
i
zemlja
Vrijeme
radnje
: suvremenska
radnja
Tema
: Galeb
Jonathan
eli
nauiti
savreno
letjeti
Osnovna misao: esto se dogodi da zajednica ne eli ili ne moe razumjeti vie
ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude iskljuen iz zajednice.
Lica : Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang
Sadraj
prie:
Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije
mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali
galebovi i da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz.
Bio je mrav, no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u
zraku nisu ga pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396
km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine.
Meutim, Starjeina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren
da slijedi vii cilj ivota. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo
dalje. Boljelo ga je to njegova braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A
onda, jedne noi Jonathanu se priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I
oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je
vidio da je naao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su
njegova braa i da ga vode kui, pravoj kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri
galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lake izvodio svoje akrobacije,
tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio je da moe letjeti brzinom od 500
km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je
doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je doao u zajednicu u kojoj
je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savrenstva. Dobio je
instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od starjeine Ganga da nebo
nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je savreno i moe biti bilo
kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii gdje god se eli.
Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao na neki udni
planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu. No, jedne
veeri
Gang
je
nestao,
umro
je.
Jonathan he sve vie razmiljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no
Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je
svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale
galebove koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio
galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu.
A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu.
Uskoro je dobio jo est uenika i sa njima i sa Fletcherom elio se pokazati svom
starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisue galebova
okupljalo se oko njega i eljelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila
nesrea. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i nita mu nije bilo. Jonathan je tada
vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam
je
otiao
meu
druga
jata
.
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov
lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U
toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.
10.10.2007. u 21:27 44 Komentara Print #
.Sudeta - Mor
O
piscu:
uro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zakupljenosti i tunog raspoloelja.
Bio je seosko dijete, a roen u selu kraj Bjelovara gdje je proveo djetinstvo, pa su
motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku. Najee je pisao pjesme i
prozu u fantastinom smjeru od kojih je Mor najpoznatije djelo. Objavio je vie
zbirka pjesama kao npr. Osamljenim stazama, Kuice u dolu i Sutoni. Ve prema
njihovim naslovima moemo zakljuiti kljune motive i raspoloenja. Umro je
vrlo mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je
nagovijestio snaan pjesniki talent koji je usprkos njegovog kratkog ivota
ostavio
trag
u
hrvatskoj
knjievnosti.
Zapaanja
o
djelu:
Ova fantstina pripovijetka je jedino znaajno Sudetino djelo tj. uspjela se probiti
i ostavila je trag u naoj knjievnosti. Ima elemenata stvrnosti, realistinih likova
i preplitanja ljubavi i smrti ime je nestvarnost naglaenija. Pisac opisuje arolije
ume, noi, oblaka, livada, mjeseca i ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najvie
se opisuje priroda i njezina bogatstva te likovi. Takoer se isprepliu razliiti
osjeji, osjeaji sree, nesigurnosti, mrnje, ljubomore i osvete to moemo
primjetiti tijekom cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada
Mor gubi osjeaj izmeu realnosti i fantastike. Na svijetu ima razliitih osoba i
vrlo je teko nai dobru i potenu osobu kojoj moemo vjerovati i koja nam je
spremna pomoi u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta osoba
smo
vreba
za
novcem
kao
to
je
to
Arno.
Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko Alpa (ume, livade) i u
vlastelinovom dvoru. Naalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje nalazi, no ja
to zamiljam kao neki posjed u Njemakoj ili Austriji sa starim dvorcem, gdje ima
mnogo ume, breuljaka i nigdje nema kua. Nema nikakvih stranih izraza ili
nejasnih rijei pa je stoga ova pripovijetka razumljiva i namjenjena mlaem
uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno, sva zapaanja se biljee, svaki krik ptice
to itatelju daje poseban ugoaj, pogotovo u kine dane proljea kada se javlja
elja za tako divnim krajolikom. Takoer se osim prirode opisuje pejza i izgled i
ponaanje likova te karakteristike vezne za ivot tog doba. Kraj je jako tuan i
zavrava smru Morovog oca i bijegom Mora. Najvie mi je ao Morovog oca jer je
prvo izgubio svoju enu, onda se morao brinuti za Mora i na kraju je dobio otkaz s
mjesta gdje je cijeli ivot radio. Vlastelin je ipak trebao nadzirti dvor je inae nebi
dolo da izgubi kontrolu nad svojim dvrom pa je to ujedno i njegova greka.
Stilske
karakteristike
djela:
Ovo je fantastina pripovijetka koja govori o nainu ivota na vlastelinovom
dvoru i njegovim zaposlenima. Napisan je u pripovijedakom obliku i to u treem
licu jednine, a isto tako ima dijaloga izmeu likova kojeg ima skoro na svakoj
strani. Taj dijalog najvie se vodi izmeu Mora i oca ili Mora i vlastelinova keri
u.
Citiranje:
Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje Mor
iskazuje mrnju i elju za osvetom, a vlastelin izbacuje Arna i novog upravitelja.
Vlastelinu je vrlo ao no sad je ve prekasno jer se Mor nije vie pojavljivao u selu
od oeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inae je situacija vrlo teka. Od tuda
moemo izvui pouku da prvo nego neto napravimo trebamo promisliti da li je
to
u
redu
ili
nije
jer
je
kasnije
prekasno.
Opis: Mor je bio vedar i mlad mukarac, koji je esto razgovarao sa sobom i
biljkama oko njega. Imao je smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo
zastraujue. Bio je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima
na vlastelinovom posjedu. Takoer je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je
bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu ker u, ali je ona
imala drugogkoji se zvao Arno. Otac je bio dosta star, i znao je da vie nee dugo
ivjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje to je mogao jer nije imao
majku. Morova majka umrla je dok je jo bio dijete, a vlastelin je iznimno
dozvolio da je pokopaju u njegovoj umi. Tako je on odrasao bez majke te mu
nedostaje ta ljubav i panja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema
vie snage da to pretrpi i prihvati i on se osveuje te preko noi ubija sve pse u
selu.
Vlastelinova ker zvala se u i bila kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oi te je
bila vrlo zgodna i privlana. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da
uzme Arna. Bila je srameljiva i razmaena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i
znanju. esto je etala livadama i umama i razmiljala o svemu i svaemu to joj

je plo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo znatieljna i otac je je vrlo
volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana nije razbolila. Svi su mislili da e
umrijeti no to se na sreu nije dogodilo. Kasnije je otputovala u lijepu romantinu
zemlju, daleko, daleko i nitko nije znao kada e se vratiti.
Arno je bio uin dragi, no on ju nije previe volio jer je htio novac kako bi
odplatio dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je
primjetio da neto nije u redu. Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom, ali na vrlo
kratko vrijeme dok je u bila vrlo bolesna i otac je stalno bio uz nju. Pohlepa i
prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog prijatelja na kraju stigla
sudbina tj. ono to zasluuje, a to je da su protjerani i osramoeni.
Kratki sadraj: Na jednom posjedu ivjeli vlastelin i njegova mlada ker. Bio je
vrlo bogat i posjedovao je mnogo zemlje i uma. Upravitelj je bio otac Mora koji
ivio
zajedno
s
Morom
u
drvenoj
kuici
na
kraju
ume.
Mor je imao smeu kosu i lijepe oi pa je u mraku izgledao vrlo zastraujue. Bio
je posluan i uvijek je pomagao svom ocu pri tekim radovima. Otac je bio dosta
star,
i
znao
je
da
vie
nee
dugo
ivjeti.
Vlastelinova ker zvala se u. Mor ju je jako volio, ali je ona naalost imala
drugog koji se zvao Arno. Bio je samo u interesu novaca, i elio je prodati
vlastelinovu umu i ostalo zemljite kako bi odplatio dugove koje je na kartanju
napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova ker u nisu
znali.
Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije ba volio. S vremenom ga vie nije
mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane mladosti bio
upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao to se dogaa, jer se
njegova ker jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad je Mor saznao novosti
od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac mu je umro od velike alosti i
jada, a Mor ga je pokopao u umi kraj jegove ene. Novi upravitelj kojeg je Arno
pozvao bio je njegov prijatelj koji je igrao s njim karte.
Od tog momenta Mor se nije vie pojavljivao, a u selu su se poeli dogaivati
udne stvari. Svi psi bili su preko noi rastrgani na vratu tako da su iskrvarili. Na
prvi trenutak su pomiljali na je vukodlak ili neko drugo udovite. Svi su se
uplaili, a kasnije je Arno pomislio da bi to mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je
to uinio iz osvete prema Arnu i novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je
zapravo novi upravitelj i ta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora , no sad je
sve bilo gotovo. Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio.
Ova knjiga ima vrlo tragian kraj, kojemu je kriv ovjek koji ima uvidu samo
novac. Posebno mi se svia opis odnosa vlastelina i njegovih podanika, kojim se
eli rei da ovijek koji ima novaca uvijek nae prijatelja samo kakvog ! Glavni
likovi su Mor, njegov otac, u, vlastelin, Arno i upravitelj, to je dobro da ih nema
previe kako nebi dolo do zabune. Vrlo mi se svia i zbog opisa prirode tog
krajolika. Izgled korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potie nas na
razmiljanje, no ja bih jo umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to jo ljepe
izgledalo.
E.Hemingway - Starac i more

1.BILJEKA
PISCU
Ernest Hemingway je poznati ameriki pripovjeda ovog stoljea. ivio je od

1898. do 1961. godine. Zavrio je srednju kolu i postao novinskim dopisnikom u
Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Pisao je mnoge novele i
romane, a posebno se istakao romanom o I. svj. ratu Zbogom oruje, romanom
o panjolskome graanskom ratu Za kim zvono zvoni i kratkim romanom
Starac i more. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost.
Njegova druga poznatija djela su romani I sunce se ponovo raa, Imati i
nemati,
Smrt
popodne,
Preko
rijeke
i
u
umu
itd.
2.TEMA ove pripovjetke je ivot ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru.
3.IDEJA : Moemo rei da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu
prirode, zapravo prenesena ideja o ovjekovoj mudrosti koja moe nadvladati i
najjaeg
neprijatelja.
4.KRATAK
SADRAJ
UVOD
I
POETAK:
U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a takoer i malog
djeaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo nain starevog ivota, njegove
probleme i u tom dijelu najvie saznajemo o sociolokim i psiholokim
osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose meu
ljudima,
tj.
starca
i
ostalih
mjetana.
ZAPLET:
U zapletu se poinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i
djeak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se neto uhvatiti.
Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naie na ribu, mnogo veu nego to je i
pomislio. Ve na poetku je svjestan da e imati puno muke i posla da je savlada.
VRHUNAC:
Starac, amac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne

predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santiago zadobije teke rane. No, on se ne
predaje i ne gubi nadu, jer se osjea dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon to
savlada ribu, vraa se polako plovei ka obali i razmiljajui kako borba nije
zavrila i kako e ga sada poeti napadati more. I doista, tek tada poinje prava
borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti ivot. Starac se bori svom
svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i
na kraju se vraa kui dotuen, a na neki nain i poraen.
RASPLET:
Suprotno njegovom osjeaju velikog gubitka, po povratku svi ga potuju i hvale.
No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjea
poraenim.
5.PSIHOLOKA
KARAKTERIZACIJA
STARCA
SANTIAGA
Starca moemo opisati kao hrabrog i ustrajnog ovjeka koji se bori za sebe, za
svoj opstanak, estoko se borei protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga
potujui kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen
je njenom jainom i veliinom, uzbuen je i doivljava to kao izazov prirode. Ima
veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jaim. Starac je primjer ovjekove
snage,
vjere,
upornosti
i
samopouzdanja.
>>Bori se<<, ree on. >>Borit u se dok ne umrem.<< Ali, sada u noi bez
traka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra uini mu se
da je ve moda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali leu,
mogao je da osjeti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni lea na
dasku, siguran da nije mrtav. Lea su mu to potvrdila., citat, str. 89.
Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on.
Ubio si je iz ponosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako
je voli, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei?, citat, str.82
Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu
iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo
razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i
nesvjesticu
a
to
ga
je
zabrinjavalo.,citat,
str.69
SOCIOLOKA
KARAKTERIZACIJA
STARCA
SANTIAGA
Santiago potjee iz siromane obitelji i sam je siromaan to vidimo iz njegovog

izgleda
i
unutranjosti
njegove
kue.
Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je
imao zagasite mrlje konog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa povrine tropskog
mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali
duboko urezani oiljci od neprekidnog izvlaenja konopaca sa tekim ribama. Ali,
nijedan od onih oiljaka ne bjee svje. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u
kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu
bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo., citat, str. 13
Koliba je bila sagraena od ilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane
>>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjite na zemljanom
podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog,
isprepletenog lia ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i
slika
Gospe
od
Kobre.,
citat,
str.
18
No, znao je kako opstati i to ga je odralo na ivotu. Starac je duhovno bogat, u
snovima doivljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i potuje druge ljude,
posebno mu je drag djeak Manolin, a moe se rei da su i drugi ljudi njega
voljeli. Jako je vezan za djeaka Manolina, eli ga pouavati ribarenju i drugim
ivotnim
stvarima,
eli
mu
uvijek
biti
prijatelj.
Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraa svojim malim
amcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese uad
namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola.
Jedro bijae zakrpljeno dakovima od brana, i savijeno u balu, pa je izgledalo
kao
zastava
poslije
beskrajnih
poraza.,
citat,
str.
13
Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i poe plakati. Otiao je
sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazei., citat, str.94
6.NAJZANIMLJIVIJE
ROMANU
U ovome romanu najzanimljiviji je sredinji dio koji opisuje borbu izmeu starca
i ribe. Taj dio nosi simboliku itave pripovjetke, jer nam predoava teinu i
bespotednost borbe ovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izraaja
stareve
osobine
kao
to
su
:
1.Hrabrost
Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teke i preko
pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali,
nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveu ribu koju
je ikada vidio, veu od svih koju je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo uvijek
zgrena
kao
kande
u
orla.,
citat,
str.
52
2.Potovanje
prema
protivniku
>>Ipak u je ubiti<<, ree on. >>U svoj njenoj veliini i slavi.<< Mada to nije
poteno, mislio je, ali pokazau joj ta sve jedan ovjek moe uiniti i izdrati.,
citat,
str.
54
3.Suosjeanje
zbog
ubijanja
>>Riba je takoe moj prijatelj<<, ree glasno. >>Takvu ribu nisam nikada vidio
niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to nas niko ne prisiljava da
ubijamo
zvijezde.,
citat,
str.60
Tada mu bi ao velike ribe koja nema ta da jede, no odlunost da je ubije, ni za
asak ne popusti usprkos tome to ju je alio. Koliko e ona ljudi nahraniti. Pa,
ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog
dostojnog da je pojede, kada ovjek pomisli na njen podvig i na njeno
dostojanstvo.,
citat,
str.61
Ubit e me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to Nikad nisam vidio
vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi i ubij me.
Svejedno
mi
je
ko
e
koga
ubiti.,
citat,
str.
73
4.Izdrljivost,
ustrojnost
Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu

iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo
razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i
nesvjesticu
a
to
ga
je
zabrinjavalo.,citat,
str.69
5.Pobonost
>>Nisam poboan<<, ree on. Ali, izgovorit u deset >>Oenaa<< i
>>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otii u na
poklonjenje
Kobreanskoj
djevici.,
citat,
str.53
7.METAFORINOSTMetaforinost ove pripovjetke sadrana je u osnovnoj
ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac
ribar sa svojom vjerom, ustrojnou i mudrou. Santiago ulazi u borbu iznad
svojih mogunosti bez izgleda da pobijedi ribu koju jo nikada do tada nije vidio.
No, tu je bila presudna njegova odvanost i vjera u sebe i Boga da to moe uspjeti.
Njegova ustrajnost odrala ga je i na ivotu. Simbolinost je u prikazu borbe
ovjeka i prirode. Riba je bila fiziki jaka, ali ovjek je imao svu duhovnu snagu i
mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom, ovjek nikad nije potpuni pobjednik,
on
na
neki
nain
i
dobiva
i
gubi.
8.MILJENJE
(DOJAM
O
DJELU)
Ova pripovjetka E. Hemingwaya je uzbudljivo djelo o tekom ivotu ribara, o
pobjedama i porazima s kojima se ovjek susree u ivotu. Takoer je uvjerljivo

prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upeatljivosti prie. Okosnica
je ovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priu treba svakako proitati i
pamtiti.
>>Ali ovjek nije stvoren za poraze<<, ree on. >>ovjek moe biti uniten, ali
ne i pobijeen.<<, citat,str. 80
S.Kolar - Breza
1.BILJEKA
O
PISCU
Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Roen je 1891. u Garenici, a
umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je slubovao u raznim
krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u
mirovinu. Najvanija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili
nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i
druga. Kroz svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a
probleme oslikava s blagom dozom humora. Pisao je takoer drame i filmske
scenarije
2.MJESTO
RADNJE
VRIJEME
3.KRATAK
Uvod
: Zagorsko
RADNJE
i
selo
: Nepoznato
poetak
SADRAJ
:
U prvom dijelu prie upoznajemo Janicu i njenog mua te ostale stanovnike sela,
saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo
ne svojom enom. Takoer saznajemo podosta o svakodnevici njihovog ivota.
Zaplet
Kata i Mika Labudan, Janiini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno
nakon poroda. Uz teke poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve vie
pogorava dok na kraju nije vie mogla iz kreveta. Naalost, i dijete je umrlo.
Marka se to nije odvie ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve
patentne klopke. elio je zadiviti svog efa, gospodina nadumara.
Vrhunac
Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoi i pribojavali su se onog najgoreg.
Iako su je saaljevali, njena tragedija je veini bila samo teret. Marko i dalje nije
obraao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.
Rasplet
Janicu su pokopali, a ve nakon 8 dana Marko je otiao na svadbu sina Tome

ugeia. Tamo se posvaao i potukao sa suseljanima te je uvrijeen otiao svojoj
kui. Tik pred svojim domom ugledao je Janiin lik. Zapravo, on je onako
mamuran ugledao brezu koja ga je neodoljivo podsjeala na pokojnu enu. U prvi
mah ju je htio posjei, ali mu savjest nije dopustila da na taj nain iskali svoj
bijes. Njegova pokojna Janica tek je tada potakla Marka na razmiljanje o tome
to
je
uinio
i
izgubio.
4.TEMA ove pripovjetke je ivot i obiaji jedne seoske sredine prikazan kroz
ivot
obitelji
Labudan
5.IDEJA
ILI
PORUKA
:
Ova nam pria govori o ljudskim slabostima, o zaostalosti jedne seoske sredine, o
praznovjerju. Pripovjetkom je pisac elio ukazati na nepravde prema ovjeku, na
odnose meu ljudima koji vladaju u jednoj takvoj primitivnoj sredini.
6.SOCIOLOKA
KARAKTERIZACIJA
SELA
Cijela se radnja odvija u jednom zagorskom selu. Od glavnih likova, tu je obitelj

ugei koja ivi bogato i raskono, donekle izolirano od ostalog sela. Tu je i
obitelj Labudan, koja bi se prema svojim sociolokim karakteristikama mogla
poistovijetiti s ostatkom sela. Naime, oni su siromani i ive u oskudici. Rade i
prehranjuju se onim to stvore dok za bogate ugeie uvijek radi netko drugi.
Time nam pisac ukazuje na razlike meu seljanima koje su na neki nain i dovele
do razliitih odnosa meu ljudima i razliitog shvaanja pravih vrijednosti u
ivotu. Janica je potpuno drugaija od ostalih u obitelji. Ona je njena, fina i
krhka poput breze, ona se ne uklapa u grubu sredinu u kojoj ivi.
Spava i Jaga, ena drugog Mikinog sina koji je u vojsci. Nju stara Kata ne goni,
jer ona toboe kuevne poslove obavlja, a u stvari njih dvije slono dre protiv
Janice.
I nju je svekrva prije gnjavila, ali otkako je dola Janica, sloile se njih dvije
protiv
Janice
i
postale
prisne
prijateljice.,
citat,str.161
Studeno je u sobi, mada su sino dobro naloili onu veliku pe na kojoj se sue
bezbrojni, komplicirano musavi obojci i teki opanci.,citat,str.161
U sobi je tmurno i nekako kiselo. Moda od onog napoja uz pe ili od krompira i
draa to se na pei kuha za svinje. Dva okanca, mutna i malena (toliko da glava
neto jaeg kalibra ne moe kroz njih), proputaju malo svjetla.,citat,str.167
Po zemljanom neravnom podu koprca se dvoje musave djece Janiine jetrve
Jage.,citat,str.167
7.PSIHOLOKA
LABUDANA
SOCIOLOKA
KARAKTERIZACIJA
MARKA
Marko Labudan je ovjek za kojeg bi se moglo rei da je bezduan, ogranien i

misli samo na sebe i vlastitu korist. Njegova se bezdunost pokazuje u povrnom i
nezainteresiranom odnosu prema njegovoj eni koja ga je istinski voljela. On se
njome oenio samo da bi podigao svoj ugled kod onih koji su Janicu doivljavali
kao
izuzetnu
osobu.
Neki umar, to jest sam gospodin nadumar, Markov ef i bog bogova, kad je
vidio
Janicu
jo
kao
djevojku,
sav
se
oduevio.
- To je cura! Rekao je on. Vidi li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza!
Upravo kao breza! Gotovo bih rekao; otmjena pojava!,citat,str.161
Bio je Marko ovjek sluben, pa tako je valjda dolo te je izabrao ba Janicu za
enu. Da ugodi g.nadumaru i da se pogizda pred drugom
gospodom!,citat,str.162
Njegova primitivnost i ogranienost u razmiljanju prikazana je kroz njegovo
ulizivanje i nametanje bogatijima u selu i onima koji uivaju ugled u toj seoskoj
sredini. Meutim, puno toga je uvjetovano njegovim odgojem, nainom ivota u
kojem ivi i time to je zapravo nemoan i nesposoban da tu neto promijeni. Tek
ga smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje ovjek
ima
u
ivotu.
Lijepo ti je biti bolestan dva tri dana, onako ko od ale, ali leati etiri pet
tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnoljivoj ari, tako da se ovjeku
pamet muti, kad utroba hoe od greva i boli da se iskida i izgori, e to je muka
velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi.,citat,str.162
Njegov sin Marko stajao je u sui, duboko zamiljen, muei se sastavljanjem
nove klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to patent, kojim je mislio iznenaditi
gospodina
nadumara,
a
moda
stei
i
mnogo
para.
Marko nije paao u domae poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske
za
lijes
niti
protiv
toga.Njemu
je
bilo
svejedno.,citat,str.163
Breza ostaje kao vjena uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i
koja
e
ga
navesti
da
se
pokaje.
8.NAJZANIMLJIVIJE
ROMANU
Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suoava s vizijom

svoje
Janice
na
povratku
sa
svadbe
kod
ugeievih.
Najednom, kad je bio ve pri izlazu iz ume, pa da udari na svoje Labudan
brdo, on zastade. Zaustavio se, ne od svoje volje, ve preneraen, zgranut
razrogaio
oi,
zaustavio
dah.
Na pedeset koraka, prema samom kraju ume, stajala je sva u neko zlatno,
prozirno, drhtavo tkanje odjevena njegova ena. Njegova pokojna Janica. Ona
ista
koju
je
pred
osam
dana
sahranio.,citat,str.179
Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj jo nekoliko listia,

utih,crvenkastih, uvelih, zlatilo se na onom jutarnjem jesenskom suncu. Oko nje
i iza nje stajala je uma. Velike i snane bukbe, vornasti i grubi grabovi. Hlad i
tiina.,citat,str.180
U ovom citatu breza ponajvie opisuje Janicu, s malo listova ljubavi i panje koja
joj je pruana, visoka, vitka i krhka, okruena velikim i snanim bukvama,
velikim i snanim enama iz sela. Zbog toga je Marka ova breza toliko podsjeala
na
Janicu.
To je trenutak kada se Marko Labudan, ne samo suoava s uspomenom na
Janicu, ve i sa svojim vlastitim osobinama. Suoen je sa injenicom da je do tada
mislio da se moe ponaati kako mu se prohtije i da moe sve popraviti kad god
eli. Sama injenica da je bio pobijeen duhom svoje Janice probudila je u njemu
savjest i pokazala mu sve njegove slabosti. On se povlai posramljen i utuen.
Zaustavio se Marko pred brezom i pljunuo u dlavove. Posjei e je da ga vie ne
sjea sramote, da ga vie ne plai Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka,
vitka i prava. Bezazleno mu se uini to fino, njeno drvo s bijelom, tankom, skoro
svilenom korom. Tako je bila mila ta breza, tako fina i lijepa. Kao neka svetica
Nije
li
to
ipak
njegova
pokojnica,
Janica?
Zadrhta mu ruka i nemono se spusti. Okrenu se naglo Marko, ispane iz ume, pa
udari
kui.,citat,str.181
Marko je upravo dovrio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje
se s njegove kune strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i
nestala
u
mutnom
jesenjskom
nebu.
Kako u itavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio to
se dogodilo. Znao je on da je to bila duica njegove Janice.,citat,str.170
8.DOJAM
Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona
pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i druge. Ona istovremeno
upozorava da je ovjek nemoan ispraviti svoje pogreke ako dozvoli da mu
vrijeme izmakne iz njegove kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za
to bio je ivot i smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na
tu suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva ponienja,
nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola izolirala ju je zbog toga to
je bila drugaija od njih, a to oni, optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli
prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu
istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene istine
o ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj
sredini.
D.imunovi - Alkar
Biljeke o piscu: Dinko imunovi roen je u Kninu 1873. godine. Predavao je

po selima Dalmatinske zagore. Pisao je pripovijesti, romane, feljtone. Tvorac je
moderne, simbolistike seoske novele u hrvatskoj noveli. Najpoznatija djela su
mu: Mrkodol, Alkar, Tuinac, Porodica Vini, Sa Krke i sa Cetine. Umro je u
Zagrebu
1933.
godine.
Tema: Ljubav harambae Raice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i
junatvu.
Lokalizacija: Radnja se zbiva u Sinjskom polju, tono u selu Begluk, u vrijeme
kada
su
Cetinjani
istjerali
Turke
iz
svog
kraja.
Likovi:glavni:
Marta,
Raica,
Salko
-sporedni: Stana, Juria, Gare, Vukelja, Ilija, Iva, mjetani sela
Karakterizacija
lika:
Marta
Marta je mlada i lijepa djevojka, najljepa u tom kraju. Iako
siromana svidjela se mnogim mladiima. Osjeajna je i nije nikoga
htjela povrijediti, no zbog svoje ljubavi i nesigurnosti bila je jako
nesretna. Odjednom se u njoj bude osjeaji odlunosti i ona odabire
svoj
ivotni
put.
-fiziki opisi i socijalni status:' Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj
glava ovita crnom kosom a lice tamnorumenkasto s garavim obrvama
i usnicama crvenim kao skrlet. Velike tamne oi. . . . '
Marta je imala 20 godina i uskoro se trebala udavati. Njezin odnos sa
Salkom je bio iskren, no kasnije je shvatila da ona njega ljubi samo
kao lijepa djeaka i druga iz djetinjstva. Znala je da on nju silno ljubi i
nije ga htjela povrijediti. Ona je zavoljela Raicu, ovjeka punog asti i
ponosa i kojeg treba da se boji. U Raici je vidjela pravog mukarca i
junainu i oekivala je da e Raica i Salko to rjeiti. im bi pomislila
da ju obojica ljube, smutila bi joj se dua i samo bi plakala. Njezinu
tugu i bol razujela je njezina majka, koju je voljela svim srcem i nita
nije skrivala od nje, iako su mnogi tvrdili da je Stana vjetica. Marta
na rubi iznemoglosti i patnje donosi odluku da se nee udati za Salka
nego za Raicu. Htjela je kraj toj tjeskobi to je mui i tugi to joj srce
davi, pa je odluno postupila i nije poalila, jer je znala da bi udajom
za Salka poinila jo vei grijeh, jer ona voli Raicu i nije spremna
lagati i varati. U tim trenucima zaboravila je na Salkove osjeaje, ali i
patnju koju ju i ona proivljavala. Prenaglo je reagirala otjeravi ga iz
kue, no vjerojatno je shvatila da i ona ima pravo sretnoga ivota do
kojeg je teko doi. Mnogi pate, a na kraju je patio i Salko, no ciljevi
koje je htio ostvariti u ivotu potaknuli su ga na daljnju borbu.
A.enoa - Prosjak Luka

BILJEKA
PISCU
August
enoa
roen
je
1838.
godine.
On
je
utemeljitelj
hrvatske
umjetnike
proze.
Jedan
od
najblistavijih
umova
druge
polovice
19.
st.
umjetnikim
i
drutvenim
rodom
obiljeio
je
svoje
vrijeme
i
utemeljio
modernu
hrvatsku
knjievnost.
Ulazei
s
jednakom
stvaralakom
znatieljom u prosjaku kolibu, enoa u djelu Prosjak
Luka svojim neobinim darom zapaanja i vjetim perom
oslikava drutvene slojeve svog vremena. Umro je 1881.
godine.
DNEVNIK
16-50
ITANJA
-selo
Jelenje
u
-u
gostionici
prosjak
Luka,
Mikica
prijatelji
-dogovor
za
-opis
bijednog
Lukinog
-Luka
-Luka
i
Mato
-Mato
-Luka
kao
prosjak
vrlo
-nitko
za
to
nije
Luka
eli
Maru
za
Dogovor
s
50-198.
:
str.
i
Zagrebu
njihovi
piju
posao
ivota
prosi
razgovaraju
umire
bogat
znao
enu
Mikicom
str
-Mara
i
Andro
se
prvi
put
sastaju
-razgovor
-problemi
sa
ljivom
-Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru
za
nevjestu
-Andro
razgovara
s
ocem
-Andro
i
Mikica
razgovaraju
-Mikica
i
Ciganin
-Martin
treba
novac
-izabiranje
nove
vlasti
-Martin
se
prisjea
pokojne
ene
-Andro
-poar
-Mato
-Luka
-Mikica
-Luka
-Luka
spaava
kod
moli
za
prosi
smilja
odlazi
se
iz
baca
oca
Martina
oprost
Maru
plan
Jelenja
Savu
LIKOVI
I
KARAKTERISTIKE
LIKOVA
KROZ
POSTUPKE
LUKA je bio siromaan ovjek . Rodio se kao zagrebako
dijete.
Srednje
je
visine.
Ljudi
su
mu
dali
prezime
Nepoznania. Od roenja pa do svoje smrti ivio je kao
siroe. Jedino je imao jednu enu , koju je nazivao
bakom. Ona je bila zla prema njemu. esto ga je tukla i
rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u
petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve
rijei
koje
razumije
iz
ljudskih
usta
su
kletve
na
njega. Bio je iv ovjek. Rekao je Mikici da e mu dati
100 forinti ako mu nae zenu i to ne bilo koju nego
Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se i pola
godine ivio sam. Vrativi se u selo saznao je da Andro
i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom
izmeu Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih e se
dvoje
rastati.
Meutim,
to
nije
uinio.
Luka
je,
po
miljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se udili kad
je on otiao na sud, jer obino alje pisara. Uvijek se
klonio varoke kue. Za njega su govorili da je bogat
seljak. Svatko mu je bio duan. Starog Matu smatrao je
ocem. Iako je imao neto novca ivio je kao prosjak jer
nije zelio ivot s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio
pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponaali
"nehumano". Njima je bilo vano je li ovjek bogat ili
siromaan.
Srea
ga
je
cijelo
vrijeme
zaobilazila.
Na
kraju
je
poginuo
bacivi
se
u
Savu.
MARA
LONEARIA je
bila
bosonoga
djevojka
zasukanih
rukava
koju
je
Luka
jako
volio,
ali
ona
to
nije
znala.
Bila
je
veoma
dobra,
potena
i
vrijedna
djevojka.
Njezino
srce
pripadalo
je
Andriji.
Prodavala
je mlijeko i povre u gradu. Bila je olienje ljepote i
dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, ekala je
svog
izabranika
da
se
vrati
iz
vojske.
Najsretnija
je
bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato
pomirili.
Tada
se
vjenala
i
rodila
sina.
MATO je
bio
prosjak
kojeg
je
Luka
gledao
kao
oca
kojeg
nikad
nije
imao.
Nije
elio
zivot
s
ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj umi, u rupi u
koju se jedva ue. Tri godine Luka je glumio slijepca, a
Mato njegovog jadnog oca. Ili su po Meimurju, Slavoniji,
Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kaalj. Luka je ostao vani,
a Mato je otiao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio
i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno
umro. Dok je imao enu bio je poten seljak, posjedovao
je samo malu kolibicu, komadi zemlje i kravicu. ena mu
je
bila
lijepa.
No,
doao
je
neki
gospodin
i
zaveo
je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao
je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no
to nije moglo vratiti njegovu enu. On i Luka nali su
se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.
MENI
NAJRAI
ODLOMAK nalazi
se
na
145.
str
,
a
opisuje
radost
i
veselje
u
obitelji
Pavlekovia
i
obitelji Lonearia. Svia mi se zato jer se u ovoj knjizi
izmeu
toliko
tuge
nala
i
radost.
SUD O DJELU : Ovo djelo mi se svia i ne svia. Svia
mi se zato jer pisac oslikava drutvene slojeve svoga
vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo
prolost i svia mi se jer jako zanimljivo. Ne svia mi
se
zato
jer
ima
vie
tuge
nego
radosti,
zavrava
tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.
I.Maurani - Smrt Smail-Age engia
IVOTOPIS:
Ivan Maurani rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je
zavrio njemaku puku kolu. 1873. godine Ivan Maurani postao je
hrvatski ban, prvi ban puanin. Siavi s banske stolice ne bavi se
vie politikom. Posljednje godine ivota proveo je u miru bavei se
matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.
Maurani ja autor malog broja djela, ali po umjetnikoj vrijednosti
jedan je od najznaajnijih hrvatskih knjievnika. Maurani je
nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulieva epa Osman.
Mauranievo ivotno djelo Smrt Smail-age engia objavljeno je
1846.
u
almanahu
Iskra.
KNJIEVNI
VRSTA
ROD: proza
DJELA: ep
MJESTO
VRIJEME
RADNJE: 16.
RADNJE: Hercegovina
stoljee
ANALIZA JEZIKA I STILA: epiteti: lijepo, hladnoj, gladna,

planinskog,
ljui,
gorski,
sviloruna,
malenoga
personifikacija:
''zadrhtae
ta
vjeala
tanka''
kontrast:
''zadrhtae
ta
vjeala
tanka,
al
nepisnu
Crnogorad
mlada''
''Sunce
zae,
a
mjesec
izae''
arhaizmi:
delate,
arslan
onomatopeja:
''Krcnu
kolac
njekoliko
puta
Zviznu
pala
njekoliko
puta''
''
Ni
tko
ape,
ni
tko
zbori,
Ni
tko
pjeva,
niti
se
smije''
usporedba:
ko'
tajni
glas
duhova
metafora:
Studen
kamen
prima
ivot''
ponavljanje:
ije
'e
ovo
...
KARAKTERIZACIJA
LIKOVA:glavni:
Smail-aga
- sporedni: Smail-agine sluge, Crnogorci, Durak, Novak...
SMAIL-AGA: Smail-aga je silni turski ratnik, koji je veoma krvoloan i
uiva ubijajui nevine i bespomone ljude. Svoje zarobljenike mui
neuvenim mukama, da bi ih zatraio i iz njih izvukao to vei hara.
Meutim, on je u dui kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva
muenjem
drugih
ljudi.
CRNOGORCI: Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim
stvarima. Bogatstvo za njih ne predstavlja nita znaajno, njima je
vanija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne
isputajui ni jednog jauka, iako umiru u stranim mukama. Vjeruju
u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati, mora
biti skreno.
W.Shakespeare - Romeo & Julia

O
piscu:
William Shakespeare rodio se 1564. u engleskom gradiu Stratfordu
na rijeci Avon u imunoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan
graanin, pa je bio ak i biran za gradonaelnika. Meutim, oko 1577.
obitelj je zappala u materijalne potekoe i osiromaila. Godine 1582.
William se eni s osam godina starijom Ann Hathaway. Ubrzo im se
raa ki Susan, a dvije godine kasnije blizanci Hamnet i Judit.
Shakespeareu se zamee svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u

Londonu i da se bavi glumom i pisanjem drama. Shakespeare je pisao
vrlo mnogo, a njegove drame su esto izvoenje te stjee ugled
najboljega engleskoga pisca komedija i tragedija. Finacijski neovisan,
Shakespeare postaje suvlasnikom poznatog kazalita The Globe.
Potkraj ivota vraa se u rodni Straford, gdje umire 1616.
DJELA: Shakespeareove drame ( njih 37 ) dijele se na kraljevske
drame ili historije, komedije, tragedije i romantine igre.
Najpoznatije su: Hamlet, Romeo i Giulietta, Otelo, Kralj Lear, Macbet
( tragedije); San Ivanjske noi, Mletaki trgovac, Ukroena
goropadnica
(
komedije
).
Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznaajniji njegovi
ljubavni
Soneti.
Sadraj:
U monim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se
estoko neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Jedne tople srpanjske nedjelje gradom eu Samson i Grgur
Capuletijeve sluge u potrazi za kavgom. Idealna prilika ukae se kada
sretnu sluge iz suparnike obitelji Montecchi. Dolazi do tunjave i
borbe maevima, koja postaje sve masovnija i u koju se na kraju
ukljuuju ak i sami glavari navedenih veronskih obitelji. Borbu
uspijeva prekinuti tek dolazak kneza Scale, koji upozorava obje
obitelji da e ih drastino kazniti budu li se neredi ponovili.
Stari Montecchi i njegova supruga sretni su to u tunjavi nije
sudjelovao njihov sin Romeo. No Romeovo ponaanje u posljednje
vrijeme je udno: nou luta umom, bolno uzdie, izbjegava drutvo, a
preko dana zatvara se u svoju zamraenu sobu. Zabrinuti roditelji
pokuavaju saznati od Benvolija, Romeova roaka i najboljega
prijatelja, to je tome uzrok. Benvolijo uskoro otkriva da je Romeo
zaljubljen, ali nesretno, jer lijepa Rozalina ne mari za njega. Da bi ga
oraspoloio, Benvolio predlae da naveer tajno pohode bal koji
prireuju Cappuletijevi, uvjeravajui ga da e ondje meu veronskim
ljepoticama pronai lijek svojoj bolesti. Iako ima udan predosjeaj
da e se dogoditi zlo, Romeo prihvaa prijateljev prijedlog.
Za to vrijeme u domu Cappuletijevih uzbuenje raste. Ne samo zbog
bala koji se treba odrati ve i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji
je doao isprositi Cappuletijevu ki Giuliettu. Stari Cappuleti
izjavljuje da je Giulietta jo premlada za udaju, no ne skriva svoje
zadovoljstvo Parisovom ponudom. Trinaestogodinja Giulietta
prekrasna je djevojka puna ivota. Jo neiskusna u ljubavi, smjerno
obeava ocu da e se nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala
na
plesu.
No te noi Giulietta susree Romjea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju

zaboravljeni. Bila je to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada
Tebaldo, neak gospoe Cappuleti, prepozna maskiranog Romea i
hoe se odmah s njim obraunati. Stari ga Cappuleti uspijeva nekako
smiriti,
ali
ne
i
zatomiti
njegovu
elju
za
osvetom.
Nakon bala, Romeo se nae u vrtu ispod Giuliettina prozora. Dvoje
zaljubljenih zaklinju se na vjenu ljubav i odluuju se vjenati.
Fra Lovro, franjevaki redovnik, zabrinut je zbog njihove nagle i
strasne ljubavi. Ipak, pristaje ih tajno vjenati, nadajui se da bi
njihovo vjenanje moglo prekinuti krvave sukobe izmeu njihovih
obitelji.
Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno
vjenao s Giulietom, ztaie svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u
svai sa Tebaldom, koji je doao osvetiti se. Tebaldo naziva Romea
huljom i izaziva ga na dvoboj, no Romeo ne prihvaa borbu. Izjavljuje
da Cappuletijeve voli jednako kao svoju obitelj. Svi su iznenaeni
Romeovim ponaanjem. Vatreni Mercuzio prihvaa Tebaldov izazov.
Prije negoli ih Romeo uspijeva rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija.
Ispunjen osjeajem krivnje i nabujale mrnje zbog stradalog
prijatelja, Romeo nasre na Tebalda. U borbi na ivot i smrt, Romeo
pobjeuje svoga suparnika. Zbog Tebaldovog ubojstva, Romeo mora u
progonstvo.
Giulietta s uzbuenjem iekuje svoju prvu branu no kad stie
dadilja s loim vijestima: njezin roak Tebaldo je mrtav, a knez je
potjerao Romea iz grada. Giulietti, skrhanom bolom, dadilja otkriva
da
se
Romeo
sakrio
u
eliji
kod
fra
Lovre.
Stari Cappuleti strano je pogoen Tebaldovom smrti, a jo vie
patnjom svoje miljenice Giuliette. Stoga odluuje da je najbolje
odmah sve pripremiti za Giuliettino vjenanje s grofom Parisom. No
Giulietta se odbija udati za Parisa, to naljuti starog Cappuletija. Ne
nalazei od nikoga razumijevanje i pomoi, Giulietta odlazi fra Lovri
koji smilja opasan plan: Giulietta treba popiti tajanstveni napitak
koji e na 42 sata zaustaviti njezino disanje pa e svi pomisliti da je
mrtva. Kroz to vrijeme fratar e poslati glasnika po Romea, koji se
sklonio u Mantovu. Potom e se Romeo i Lovro sakriti u grobnicu i
priekati dok se Giulietta ne probudi. Romeo e je odvesti sa sobom, a
kada fra Lovro objavi da su vjenani, moi e se oboje vratiti u
Veronu.
Giulietta
ispija
napitak.
Idueg jutra, kada je dadilja dola u Giuliettinu sobu kako bi je
pripremila za vjenanje, vidi njezino beivotno tijelo i u kui
Cappuletijevih
zavlada
duboka
tuga.
Fra Lovro alje Romeu poruku, no pismonoa ne uspijeva stii do
Mantove. Romeov sluga Baltazar prvi stie do njega i priopi mu da je
Giulietta mrtva. Izvan sebe od boli, Romeo kupuje otrov i juri u
Veronu. Pred grobnicom nalazi alosnog Parisa, koji ga ne eli
prpoustiti do tijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija

Parisa. Posljednja Parisova elja bila je da bude pokopan uz Giuliettu,
to mu Romeo i obea. Kada ugleda svoju voljenu Giuliettu, Romeo,
mislei
da
je
mrtva,
ispija
otrov
i
umire.
Fra Lovro pourio je u grobnicu kako bi bio ondje kada se Giulietta
probudi. Kada je stgao naao je Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak
prestaje djelovati i Giulietta se budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav,
ne eli izai iz grobnice. Uzima Romeov bode i ubija se.
Tragina smrt Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i
prekinula
dugogodinju
mrnju.
Tema
djela:
Tema ove tragedije je velika ljubav Romea i Giuliette, ije su obitelji u
svai.
Mjesto
Mjesto
radnje
je
talijanski
grad
radnje:
Verona.
Vrijeme
radnje:
Vrijeme radnje je poetak 16. st. Radnja se odvija tokom pet dana.
Likovi:Likovi ove tragedije su: Romeo Montecchi, Giulietta Cappuleti,

Mercuzio, Benvolio, Tebaldo, gospodin i gospoa Cappuleti, gospodin
i gospoa Montecchi, fra Lovro, Giuliettina dadilja i sluge.
Romeo Montecchi: pametan je i simpatian mladi pun plemenitih
vrlina. Na poetku Romeo je zaljubljn u lijepu Rozalinu koja ne mari
za njega. No to i nije prava ljubav. Nju e otkriti tek kada upozna
Giuliettu. Romeo je pomalo sanjar, osjeaji su mu najvaniji i ne
obazire se na realan svijet koji ga okruuje. Kada upozna Giuliettu
potpuno je zaluen njome, ta zaluenost i nedostatak zdravog razuma
tjeraju ga da poini ubojstvo .
VII.RAZRED
LEKTIRA
A.de Saint Exupery - Mali Princ

Pisac:
Antonie de Saint Exupry (1910 1944) francuski pisac, napisao je
neveliko ali znaajno djelo Mali Princ. Napisao je i romane Pota za
jug, Noni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrava. Osim to je bio pisac,
Antonie de Saint Exupry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II
svjetskom
ratu
u
kojem
je
i
poginuo.
Sadraj:
Mali Princ je ivio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je
bio jako usamljen na planeti, sa crvenom ruom. Crvena rua je za
njega bila sve. Ona mu je bila jedino drutvo. Vodio je brigu o njoj.
Princ jednoga dana odlui otputovati. Prolazio je kraj mnogih,
takoer malih, planeta na kojemu su ivjeli raznoliki ljudi. Svi oni su
bili veoma udni, zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za to
drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je pustinjom i
naiao na osamljenog ovjeka - pisca. Pisac je imao kvar na motoru
aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je priao o
svojoj planeti i crvenoj rui. Priao je o tome kako je susreo veoma
udne
ljude.
Mali Princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez
kojih ovjek ne moe ivjeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu
ruu i odluio se vratiti na svoju planetu. Pisac ga je traio da ne
odlazi, no Mali Princ je vrsto odluio i vratio se na svoju planetu.
Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju osjeaji. Svi
oni udni stanovnici malih planeta su osobe modernog ovjeka.
Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i
beskorisnost njihova rada, silna uobraenost i samoivost, te potpuno
odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima to ih obavljaju.
Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki doarava
stvaran svijet i eli da ljudi budu to sliniji Malom Princu.
LICA:Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima
osjeaja i ljubavi prema svakome. Bez svoje crvene rue ne bi mogao
ivjeti. Zaljeva ju svaki dan i s njom razgovara. Njoj povjeruje svoje
probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za ivot sa
etiri
trna.
Mjesto
radnje:
Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi,
pustinji
Sahari.
Dojam:
Ova pripovijetka me potie na razmiljanje o ljudima i o samom sebi,
o ponaanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer
opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige sline
ovoj.
E.Kumii - Zaueni svatovi

Biljeke o piscu:Eugen Kumii roen je 11. sijenja 1850. u Brseu, a
umro
je
13. svibnja 1904. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Beu.
Godine 1883. povukao se iz slube i posvetio knjievnom i politikom
radu. Vie puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani
dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sainjavaju istarsko-primorski
romani
(Jelkin bosiljak, Zaueni svatovi i drugi) u kojima na romantian
nain
opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i seljake.
Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokuao kritiki
prikazati zagrebako graansko drutvo (Olga i Lina, Gospoa Sabina
i
drugi).
Treoj
skupini
pripadaju
povijesni
romani
(Urota Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Ostala djela su romani
i
pripovijetke: Neobini ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora,
Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski.
Mjesto
radnje:
Luica, crkva, Sadrie, abarieva kua, naelnikova kua, stupovi,
carska cesta, Stipina kua, Salettijev posjed, groblje, Martinova kua.
Vrijeme
Prolost,
dok
je
Istra
bila
pod
talijanskom
radnje:
vlau.
Tema:
Sukobi izmeu bogatih stranaca koji moralno i materijalno
upropauju
selo i siromane istarske ribare koji se bore za svoje potenje i
opstanak.
Osnovna misao:Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlaenju
hrvatskog
puka
u
prolosti. Bogati stranci uzimali su sve siromanim seljacima i
ribarima,
a na kraju oni kobno zavravaju shvaajui da nitko ne moe dugo
drati
hrvate u aci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Svakoj
sili
doe
kraj.
Problematika
koja
se
obrauje
u
djelu:
Odnos tuinaca koji su na vlasti i domaeg stanovnitva koje je
potlaeno.
Kompozicija
djela:
Uvod
Brodolom
kod
Luice.
Zaplet - Alfredo Saletti i Mato Bartoli se zaljubljuju u Mariju
Vrhunac
Antonio
ubija
Alfreda
Rasplet
Mato
i
Marija
se
vjenaju
Zavretak - Antonio ubija Marina Salettija i sam umire
Kratki
sadraj:
Luica je bio miran primorski gradi sve dok se nije desio brodolom u
Sadriu. Tada je udarcem u glavu ozlijeen Mato. Odnijeli su ga u
kuu
ribara abaria. Njegova ki Marija njegovala je Matu.
Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena
zaprosio ju je, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogataev sin
Alfredo Saletti takoer zaljubljen u Mariju i da je stalno salijee i
napastuje. Nakon to je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju,
Alfredo naruuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u
samoobrani,
a kasnije saznaje da su zapravo bili braa. Marijin brat Marko tajno se
sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za
tu
vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio
pismo
Elviri nalazi ga njezin otac, i Antonio ubija i njega u samoobrani.
Nakon Marijinog i Matinog vjenanja Antonio se, elei pobjei od
samoga
sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajui da je ubio svoga brata i
oca.
Prepriana
epizoda:
Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka Antonio je uvao strau.
Alfredo idui kui nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija
noem
i bjei. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina te im
kae to se dogodilo. Od njih saznaje da mu je Alfredo Saletti brat po

ocu.
Analiza
likova:
Antonio
Marola
Mladi niska stasa. Imao je jake ruke i iroka prsa. Bio je siromani
ribar:
"Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi".
Bio
je
veoma
izdrljiv:
"Ljuta je zima, no on kao da je ne osjea, jer mu jedna nogavica od
hlaa
tija
do
koljena
zavrnuta."
Vrlo je portovan. Povuen je i udan. Bilo bi dana da nita ne kae ili
da
ode i ne vrati se nekoliko dana. Na njega je pazila obitelj abari
primivi
ga kao lana obitelji. Najvie je volio Mariju i Marka, za njih bi skoio i
u
pakao. Marku je pomagao prenosei njegova pisma Elviri. Mariju je
vie
puta spasio od napasnika Alfreda Salettija. Alfredo ga je zbog toga
mrzio. Antonio kasnije ubija Alfreda u samoobrani. Cijela Luica je za
njega
mislila da je nahod. Kasnije se saznaje da mu je otac Marino Saletti,
a majka Marica Kozuli. Marino Saletti ga napada i Antonio ubija i
njega.
Skrivajui
se
na
groblju
umro
je
od
hladnoe.
Marija abariMlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snjene

puti.
Njezina
glatko
poeljana kosa podavae ednu i njenu draest smrknutom joj elu.
Duboke i crne obrve krasile su joj lice. Imala je male, bjeloputne i oble
noge.
" bijae Marija najdivnija taka. Njezino rascvjetano, gipko i
slikovito
tijelo, bljesak sree na prekrasnom joj licu, snjena put i sjajna kosa,
bujne joj grudi i sav onaj njeni sklad arobnih uda, sve to bijae tako
milo,
zdravo
i
puno
ivota
i
tako
draesno."
Dok je Mato leao ranjen, ona je pazila na njega. Kasnije se on

zaljubio
u
nju. Alfredo je takoer bio zaljubljen u Mariju. Na putu do nje uvijek
bi
mu
se isprijeio Antonio to je jednoga dana zavrilo Alfredovom
pogibijom.
Antonio bi za Mariju skoio u pakao. Kad su prole Marijine nevolje
sa
Alfredom, ona se udala za Matu Bartolia.
A.enoa - Branka
Pisac:August enoa roen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine.
Doba od 1865. do 1881. godine naziva se enoinim dobom jer ga je
enoa obiljeio znaajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August
enoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao
je u Zagrebu, Beu i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u
Pozoru i Nae gore list. Objavio je feljtone pod nazivom
Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo
zlato, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i
Prosjak
Luka.
Sadraj:Branka je jo kao dijete doivjela tragine dogaaje. Otac je
pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je
bila tvrdoglava, osjeajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju
je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori
svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako eli postati
uiteljicom. Branka je odbila gospodina Maria, umiljenoga
gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio.
Mari se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronae
posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac
uvi to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja
ima talenta te je ona dobila posao u Jalevu. U poetku joj je bilo
teko, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima,
te su je htjeli to prije svrgnuti. Ali ipak su ju podravali dobri ljudi,
upnik, naelnika, naelnica i grof Belizar. Branka je probudila
Jalevo iz zimskog sna. Izmeu grofa i Branke se stvarala ljubav.
Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona
nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao upnik, dobar starac, da
slijedi srce. Tako je Branka odluila udati se za grofa i postala
groficom.
Ovaj roman govori o tekom ivotu jedne zagrebake djevojke koja
eli neto uiniti za domovinu. Ona je htjela postati uiteljicom. Tako

je dobila posao u Jalevu. Tamo joj je bilo teko jer su joj se neki ljudi
protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Nauila je djecu
osnove za ivot. U meuvremenu se i stvara ljubav izmeu nje i grofa
Belizara.
Na
kraju
ona
ipak
pristaje
postati
groficom.
Mjesto radnje:Radnja se odvija u Zagrebu, sreditu hrvatske kulture,
te u Jalevu, gorskom selu koje je kulturno siromano.
Vrijeme radnje:Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog
preporoda (ilirskog pokreta), kada se poinje buditi Hrvatska.
Dojam:
Ovaj roman budi u meni osjeaje prema domovini, govori kako smo
svi mi duni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima
nade i svojim znanjem doprinosi narodu.
VI.RAZRED
LEKTIRE
B.Prosenjak - Divlji konj

Biljeske
piscu:
Bozidar Prosenjak roden je 1948. godine u Koprivnici. Sretno

djetinjstvo proveo je u Podravskom seocetu Kuzmincu. Tamo je
zapoceo svoje skolovanje, a nastavio ga zatim u Koprivnici ,Parizu I
Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu.
Radio je kao novinar u Narodnom sveucilitu u Velikoj Gorici ,te
pokrenuo i uredivao biblioteku Albatros u velikogorickom Centru
za kulturu .Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac. ?lan je
DHK. Prozne, pjesnicke i dramske priloge objavljuju u dnevnom I
periodicnom tisku, na radiju i televiziji. Sura?uje u ?asopisima za
djecu. Radovi su mu uvrteni u zbornike, antologije i skolske
udzbenike. Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I kratkih proza za
djecu pod nazivom A . Zapaen knjievni uspjeh zabiljeio je
romanom Divlji konj za koji je 1989. godine primio nagrade Ivana
Brli?
Maurani?
I
Grigor
vitez
.
Tema:
Zivot Divljeg Konja i problemi s kojima se susrece u ivotu.
Ideja:
Ne
treba
uvijek
biti
Mjesto
Divljina,
nepovjerljiv.
radnje:
kod
gospodara,
Vrijeme
Podzemlje,
Hipodrom.
radnje:
Neodredeno.
Analiza
Divlji
gl.
likova:
Konj:
a) vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prasnjav, krvav, cvrsti

misici.
"Dlaka mi je blistala. ", "Sav zapjenjen, prasnjav, krvav. ", "Misici su
mi
postali
kvrdi
kao
kamen.
"
b) psiholoska karakterizacija: cvrsta volja, ponosan, borac,
razdragan,
iskren,
spontan.
"Volja mi je postala cvrsta kao da je od kamena.", "Osjecao sam se
ponosnim i bogatim. ", "Da, ja jesam borac. ", "Bio sam razdragan,
iskren,
spontan"
c) socioloska karakterizacija: slobodan konj, zarobljen u rudniku,
kasnije
dresiran.
d)
eticka
karakterizacija:
tuzan,
pokunjen,
posramljen.
"Silno sam se rasuzio zbog oca. ", "Pokunjio sam se od sramote. "
Sporedni
likovi:
Zvijezda, Gospodar, Ceza, Sarac, Bijelac, Nera, Vihor, Vulkan. . .
Fabularni
tijek
i
dijelovi
kompozicije:Uvod:
Zdrijebe Divlji konj zivi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro
pogine
u
borbi
s
vukovima.
Zaplet:
Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na
gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije zdrijebe
sa
Sarcem.
Kasnije
se
zaljubi
u
Zvijezdu.
Vrhunac:
Divlji konj bjezi s imanja, konjokradice ga uhvate i on zavrsi u
rudniku. Tamo srece Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeci.
Rasplet:
Na imanju ga do?eka Nera s njihovim zdrijebetom. On je mislio da je
zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u
Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak
vratila. Poceli su vjezbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.
Zavrsetak:
To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doivio duboku starost
i,
konacno,
umro.
Sadrzaj
vrhunca
i
raspleta:
Divlji Konji jo uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao.
Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da
vuce rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli
pobjeci iz rudnika, a gospodar je doao po njih i sve ih odveo na
imanje gdje je Divljeg konja cekala Zvijezda s njihovim zdrijebetom.
On je mislio da je zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju
bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog
vremena se ipak vratila. Na imanju su vjezbali plesati i osvajali su
prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj umire.
S.Toma - Dobar dan,tata
Pisac: Stjepan Toma roen je 2. 01. 1947. godine u Novoj Bukovici

kod Slatine. Gimnaziju je zavrio u Naicama, a Filozofski fakultet u
Zagrebu. ivi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana i zbirki
pripovjedaka za odrasle, te omladinski roman " Graani u prvom
koljenu
".
Njegov prvi roman za djecu " Moljac i noni uvar " napisan je 1982.
godine, a napisan je na osnovu istoimene, nagraene radio igre za
djecu. " Dobar dan tata " drugi je Tomaev roman namijenjen djeci.
1987. godine dobio je republjku nagradu " Grigor Vitez ".
Vrijeme
radnje: kolski
ljetni
praznici
Mjesto radnje: Izmiljeni gradi Medarevac u blizini Osijeka, a dio

radnje
odvija
se
u
Stipanovcu
i
Osijeku.
Likovi: Dragutin Vinceti glavni je lik romana. Rano saznaje istinu o
svom porijeklu. Pomno promilja sve svoje odluke, pa moemo rei

da je prerano odrastao. Pati za roditeljima i nikako ne moe dokuiti
zato su ga ostavili. Svojoj pomajci Elviri isprva taji posjete ocu no
kasnije ih priznaje. U tim je trenucima bio prilino grub, a i sam je
toga bio svjestan. Na kraju se ipak bude pravi osjeaji prema pomajci
Elviri
i
on
joj
se
vraa.
Pomajka Elvira dugo pokuava kriti Dragutinu njegovo porijeklo i to
sve zbog straha da ga ne izgubi. Kad Dragutin sazna istinu odnosi
meu njima se mijenjaju, ali samo zbog promjene djeakovog odnosa
prema pomajci. Iako duboko povrijeena, ona kao prava majka sve
oprata
i
nastavlja graditi odnose meusobnog povjerenja i razumijevanja.
Takav stav dovodi do za nju sretnog zavretka, to jest povratka
Dragutina.
Tema: Problem usvojenog djeteta koji se za rana suoava sa tom
spoznajom injegovo nastojanje da sazna svoje porijeklo.
Pouka: U nastojanju da ostvarimo ivotnu sreu i zadovoljstvo valja
uvijek
odabrati
put
ljubavi
iskrenosti
i
potenja.
Kratak sadraj: Ve sa desetak godina Dragutin saznaje istinu o
njegovom porijeklu. Od tada njegov se odnos prema pomajci Elviri
poinje mijenjati. Nekoliko godina kasnije kad ga je poeo posjeivati
djed to jest majin otac Draguti je konano otkrio tajnu svog
porijekla. Silno je elio upoznati roditelje. Zaotreni odnos sa
pomajkom Elvirom sve se vie produbljuje. No ubrzo stie
prvo veliko razarenje. Otac ne eli zbog njega dovesti u pitanje
odnose u svojoj obitelji i razoarani djeak odlui prikloniti se majci.
Jedini lijepi trenutci bili su susreti sa prijateljem Pajom i djevojicom
Belindom u koju je Dragutin bio zaljubljen. Dopisuje se s majkom
koja ivi u Njemakoj i ona ga poziva da provedu ljeto zajedno u
Splitu.
Nakon
velike
svae
s
pomajkom
Elvirom djeak odlazi u Split i sastaje se spravom majkom. Ona ga
upoznaje sa svojim prijateljem, no predstavlja ga kao sina svoje
sestre. Razoarani djeak vraa se pomajci Elviri, a ona ga doekuje
rairenih
ruku,
puna
ljubavi
i
razumijevanja.
Rastuilo me kad je Dragutin odgurnuo pomajku Elviru i otiao u
Split.
Razveselio sam se kad se je Dragutin vratio pomajci Elviri.
A.Majeti - Omiki gusari

Pisac: Alojz Majeti roen je u Rijeci 30.08.1938. Srednju kolu
zavrio je u Delnicama, a studirao je na filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Radio je kao korektor, novinar i urednik. Priredio je
Antologiju hrvatskog humora u est knjiga, a ureivao je asopise
"Paradoks"
i
"Kerempuh".
Objavio je vie zbirki pjesama, a poznatije su mu: "Dijete s brkovima
pria", "Otimam", "Zapovijedni nain", "Kako uspjeti u ivotu". Pie i
romane, a za povijesni roman "Omiki gusari" dobio je 1981. godine
Nagradu "Grigor Vitez". Poznat je i kao autor radijskih i filmskih
scenarija.
Vrijeme
radnje: Razdoblje
Mjesto
radnje: Split,
izmee
te
1180.
okolica
Splita
1226.
i
godine.
Omia.
Likovi: Malduh Kai glavni lik romana ujedno je i povijesna linost.

1221. godine postao je omiki knez. Ve kao djeak bio je sran,
strastven i odluan. Zbog izvanrednog pamenja bio je
iva pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima
veliku
duhovnu
i
fiziku
snagu, te se istie kao sran, neustraiv i mudar voa, posebno odan
ideji
borbe
protiv
Mleana.
Marija Pulsnikova nije povijesna linost. U romanu pisac je opisuje
kao Malduhovu enu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za
razliku od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i
surovost.
Dobra
je
majka
i
odana
ena.
Tema: Borba plemena Kaia, protiv jaih neprijatelja, za ouvanje
svoje
djedovine
i
slobode.
Pouka: Treba biti hrabar, pravedan, odluan i ustrajan u borbi za
slobodu
i
ouvanje
svog
ognjita.
Kratak sadraj: Pohlepan splitski nadbiskup Rajneri nastoji nizom
spletki
prisvojiti
za
splitsku
crkvu zemlju u selu Srinjinama podno Mosora. Uz pomo carskog
namjesnika Rugerija ishodio je pravo na navedenu zemlju, no ova je
pripadala omikom plemenu Kaia. U borbi za ouvanje
svoje zemlje razljueni Kaii predvoeni knezom Nikolam ubie
gramzivog nadbiskupa. Bojei se odmazde monijeg neprijatelja
Kaii sklonie u Split malog Malduha od kojeg je knez Nikola puno
oekivao. U gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju

Mariju Plusnik. Njeni otac Petar i brat Dominik bili su probizantinci i
veliki
neprijatelji
Kaia.
Kaznena bizantska ekspedicija bila je potuena do nogu i doivjela je
veliku
sramotu.
Marijin otac Petar, brat Dominik i pohlepni nadbiskupov sluga
Maica odlaze u Ravenu po opljakano blago koje je tamo skrio
pokojni nadbiskup. U guvi u luci Malduh je izrazio Mariji
elju da je jednog dana uzme za enu. Pokazao je pritom odlunost
pravog
mukarca.
Marija
je
odmah pristala, no te je rijei ula Jurislava, oeva sestra koja je
nakon majine smrti brinula o Mariji. Malduha su uhvatili i bacili u
tamnicu. Knez Nikola odlui spasiti Malduha, te otme Dominika kako
bi napravili zamjenu zarobljenika. U meuvremenu Marija sazna da
je
Jurislava
oeva ljubavnica a ne sestra i ova joj pomogne doi do voljenog
Malduha
prije
razmjene.
Mladi se vraa kui, a otac i Jurislava odvedoe Mariju u samostan.
Odrastao
Malduh
uzaludno
trai Mariju i u toj potrazi dolazi blizu Venecije gdje biva uhvaen i
baen
na
galiju
kao
vesla.
Na galiji je i Dominik poznat kao posebno okrutan goni veslaa. U
napadu
Omiana
na
galiju
osloboen je Malduh, a zarobljen Dominik. U zamjenu za slobodu
Dominik otkrije mjesto gdj se nalazi Marija. Nakon est godina
traganja Malduh je konano naao voljenu Mariju. Oenili su se i ona
mu rodi sina Osora. Malduh je ponovo na moru i planira stvoriti savez
gradova koji e se onda lake oduprijeti Veneciji. Ne uspijeva u svojoj
nakani, pa gradi flotu i uspjeno se bori protiv Mleana. U jednoj od
borbi ponovo biva zarobljen Dominik. Malduh mu poklanja ivot, no
ovaj za uzvrat mora potopiti onoliko brodova koliko ih je potopio
brod
na
kojem
je
sluio.
Odrao je obeanje i izmeu Dominika i Malduha razvilo se ak i neko
pritajeno
prijateljstvo.
Omika flota zadaje teke udarce neprijatelju sve dok 1226. godine
nisu
potpisali
mir
s
papom,
a
Malduhu
se
gubi
svaki
trag.
Rastuilo
me
kad
su
kanjenicima
Uzbudilo
me
kad
su
Malduha
odsijecali
zarobili
ruke
bacili
ili
noge.
tamnicu.
Razveselilo me kad je Malduh naao Mariju.

B.D.Matkovi - Zagrebaka pria

Biljeke o piscu:Blanka Dovjak Matkovi roena je 1920. u Zagrebu.
Djeje knjige: Neobina ulica, Prie iz Dubrave, Neke male vanosti,
Zagrebaka
pria.
Umrla
je
u
Zagrebu
1993.
godine.
Mjesto
radnje: Kua,
Vrijeme
Glavni
ulica,
Zagorje,
radnje: Ljeto,
likovi: Kakica,
Milka,
bolnica
zima
tatek,
mamica
Sporedni likovi: Borek, Berti, uiteljica, pradjed, Pepica, Persida, itd.

Kratki
sadraj:
Dolazak
Milke
Raenje
prvoga
sina
Boreka
- Nakon nekoliko mjeseci Borek umire, a za to okrivljuju Milku
- Stigla je nova pomonica, a Kakica nije bila zadovljna sa njom
Milka
se
vratila
Svi
ive
sretno
Majka
se
razboljela
i
odveli
su
je
u
bolnicu
- Nekoliko dan bila je u bolnici, a onda je preminula
To
je
jako
pogodilo
njezinu
obitelj
Tetek
je
poeo
piti
Kakica
i
Milka
bile
su
jako
tune
Pali
su
u
krizu
i
nisu
imali
to
jesti
- Tatek je poeo nakit i druge vrijedne stvari mijenjati za novac
Tako
su
ivjeli
neko
vrijeme
- Kada je bila gotova kolska godina Kakica i Milka otili su u Zagorje
U
Zagorju
su
bili
dva
mjeseca
- Jednog dan dolo im je pismo da su tateka odvezli u bolnicu i da je
Persida
kupila
njihovu
kuu
na
drabi
Oni
su
se
vratili
u
Zagreb
- Kada su htjeli ui u kuu vidjeli su da brave na vratima nisu iste
Sve
njihove
stvari
Persida
je
izbacila
na
ulicu
- Oni su si nali novi dom u podrumu jedne kue
Tatek
je
preminuo
Dojam o djelu:Ovaj roman mi se jako svidio, malo je tuan jer stalno
netko
umire.
Najvie mi se svidjelo kada je u Kakiin ivot dola Milka; koja joj je
jako
pomogla, a nije mi se svidjelo kada su Kakiini roditelji i brat umrli.
V.Nazor - Veli Joe

Biljeke
o
piscu
:
Vladimir Nazor je jedan od naih najznaajnijih pisaca. Napisao je
gotovo itavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi
knjievnosti :pjesme ,romani ,pripovijetke ,eseji ,lanci ,putopisi ,
dnevnici
,govori
V. Nazor roen je 1876.god. u Pastirama na otoku Brau. Na svom

rodnom otoku proveo je djetinjstvo ,a gimnaziju je zavrio u Splitu.
Studirao je prirodne nauke u Grazu i Zagrebu. Kao profesor
slubovao je u srednjim kolama u Splitu ,Zadru ,Pazinu ,Kastru i
Suaku. Niz godina je bio i upravitelj omladinskih domova u
Crikvenici i Zagrebu. Poslije umirovljenja neko je vrijeme ivio na
svojem rodnom otoku Brau, a onda se je opet vratio u Zagreb i
nastavio svoj raznovrsni knjievni rad. U njegovim knjievnim
djelima najznaajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset
zbirki poezija :Slavonske legende ,Hrvatski kraljevi ,Lirika ,Nove
pjesme ,Istarski gradovi ,Deseterci ,Pjesme u ikari ,iz movare i nad
usjevima ,Pjesme o bratu gavran i seki siromatini ,Knjigu pjesama
,Pjesme partizanske ,stare istarske balade ,Legende o drugu Titu. Od
epskih spjevova najpoznatiji su : ivana ,Utva ,zlatokrila i Medvjed
Brundo .Napisao je i vei niz pripovijedaka i pria :Krvava koulja
,Veli Joe , Mrtvo ostrvo ,Istarske prie ,Mrtvo more ,Gospa od
snijega ,Nove prie ,Prie iz djetinjstva. Prie sa otoka i sa planine
,Istarski
bolovi
,arko
,Dedek
Kajbumar
Nazor se je bavio i problemima knjievne teorije i drugim pitanjima
,te je objavio nekoliko knjiga sa toga podruja : Na vrhu jezika i
pera ,Eseji i lanci ,Govori i lanci i itajui Kranjevia. Vladimir
Nazor
je
umro
u
Zagrebu
1949.god.
SADRAJ:
Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,jor Zvane i kapetan
motovunske ume ili po Istri i oznaavali vapnom cerove koje e
obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vru ljetni dan. Providur je jahao
na magarcu. Magarac je poskoio ,jer je ugledao stog sijena uz
doaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da e ga ovaj
cer grijati ove zime u Kopru. Kada je poeo oznaavati cer ,neije
snane ruke pograbile su magarca i bacile ga u kronju cera. Pokraj
mrtvog magarca stajao je kmet Joe i mrko gledao u providura.
Providur se je uplaio ,ali jor Zvane je umirio diva. Div je ponio
providura u grad gdje su ulice vrvjele naoruanim ljudima .Oni su
odluili da vie nee hraniti Jou. Providur je sa ostalim vijenicima

rjeavao to e sa Joom. Providur je rekao da e Joe za Uskrs otii u
Kopar ,a do tada e ga hraniti kao i do sada. Doao je Uskrs .Joe je
bio zadovoljan svojim ivotom. Motovunjani su vjeali. Proto i jo
neki traili su da Joe ostane u Motovunu jer im mnogo vrijedi, ali
veina je bila za to da on ode. Iz Kopra je Joe otplovio s providurom
u Mletke. Plovili su na jedra ,ali vjetar utihnu i iz trupa broda pojave
se vesla. Joe se udio tko to mae motkama. Iz utrobe broda ulo se
je zvidanje bieva ,psovke ,zveketi lanaca ,a potom i pjesma. Div
podigne poklopac na palubi ,a iz otvora pojavi se velika glava. Taj
ovjek zvao se je Ilija i bio je jedan od galiota. On je Joi ispriao sve o
ivotu na galiji i rekao je Joi da e i on postati rob. Poela je velika
oluja i valovi su nosili brod prema obali. U blizini obale Joa skoi u
vodu ,a valovi odnesu brod na puinu. Joe je izaao na kopno toga
jutra.
Iao je Istrom i sakupljao divove kmetove, pa su svi zajedno krenuli u
gore izmeu Pazina i Motovuna. Ljudi su ih se bojali i svata su
govorili o njima. Nastanili su se na brdu gdje su nekada ivjeli
psoglavci. Bez kmetova opustjee polja ,vinogradi i vrtovi. Plemii i
glavari iz grada sastae se da vijeaju to uiniti sa kmetovima.
Plemii su bili za to da ih se ubije ,a graani da ih se privoli i da im se
obraivati zemlja. Sakupila se je velika vojska i dva viteza ,a uz njih
graani ,te krenue prema Psoglavevu brdu. Vitezovi sa vojskom
krenue na divove ,ali ih oni pometae cerovima. Odluili su
razgovarati sa divovima. Dugo su razgovarali ,ali divovi se nisu
pristali vratiti jer su eljeli biti sami svoji gospodari. Divove su
nagradili
zlatnim
dukatima
,prstenjem
i
lancima.
Kada su se vratili u gradove ,graani i plemii su traili dio zlata.
Govorili su da je sve to zlato nekada pripadalo njihovim
pradjedovima. Tako su nastale velike svae izmeu njih. Budui da
nisu mogli osvojiti Psoglavevo brdo , graani su kopali nou po svim
stranama brda ,ali nita nisu nali. Jedne noi Joe je uhvatio
nekoliko graana kako trae zlato. On im je rekao da e ga dobiti ,ali
da ga moraju zaraditi. Oni su pristali da rade sa Joom. etva je bila
bogata. Radnici su morali sve nositi u grad divovima. Graani se
vratie u svoje gradove ,a na triginoj glavi ostalo je samo kamerlengo
Ciretta. On se je sprijateljio sa divovima. Kada su se divovi posvaali i
htjeli ubiti Jou ,on je zapalio grad i pobjegao Ciretti. On ga je sakrio.
Ciretta je krenuo na razgovor sa divovima. Oni su ga izabrali za svoga
glavara i obeali su da e ga sluati. Civetta podijeli zemlju meu
divovima ,a oni se zakunu na knjigu ugovora da e potivati tue.
U poetku su bili zadovoljni to imaju svoj komadi zemlje .Kada su je
poeli obraivati vidjeli su da je neija vea i bolja ,pa je onda nastala
svaa meu njima. Civetta vie nije htio biti njihov glavar ,pa im je
rekao da se sami brinu za sebe. Kmetovi : Marko i Liberat htjeli su
obraivati svoju zemlju u docu ,ali im Joa nije dao. Marka je

istukao ,a Libreta ubio motikom. Pozvae Ciretta, a on ih jo vie
prestrai rekavi im da moraju zakopati Liberta i krenuti nekamo
drugdje ,jer tu e ih dostii velika kazna. Divovi su se odluili vratiti
svojim prijanjim gospodarima ,a Ciretta povede Jou u Motovun ,ali
on
putem
nestade.
Likovi : Joe, Ilija ,providur Barbarijanka , kamerlango Ciretta ,
divovi ,graani ,jor Zvane ,kapetan motovunske ume
Odlomak
koji
mi
se
najvie
svidio:
Noge su mi polomili, strli su mi duu mladu. Brian san ti na ten
svete!-Galebi, oj beli tii. Poletite k jugu, ter pozdravte moju majku!
More,
more
sinje!
Opis
likova
:
Veli Joe : star 300-tinjak godina , pokoran ,dobar ,marljiv
,dobriina
,nita
nije
traio
za
rad
Divovi
:podloni
,vjerni
,pokorni
Moj dojam:Djelo je vrlo ugodno za itati, puno mate, u nekim
djelovima
tuno...
Mjesto i vrijeme radnje:Radnja se odvija u Istri, najvie u Motovunu i
njegovoj okolici. Prolost, doba mletake vladavine nad Istrom.
Kompozicija:
Uvod-upoznavanje
Zaplet-sukob
Joe
Velim
Motovunjana,
Joom
susret
galeote
Ilije
Vrhunac-rezultat pogubnog djelovanja lugovog Civette, nesloga i

svaa
meu
divovima
Rasplet-povratak
Tema:Sloboda
divova
i
ropstvi,
ali
ouvanje
Join
bjieg
slobode.
Pouka:Ako si slobodan ouvaj tu slobodu, nemoj je prodati!
Koje
Gdje
Kada
to
godine
je
je
roen
studirao
je
je
V.Nazor?
V.Nazor?
umro
bio
(U
V.
(1876
Grazu
Nazor?
Veli
i
(1949
Joe?
god.)
Zagrebu)
god)
(div)
Gdje je ivio Veli Joe? (u Istri)

O.Wilde - sretni kraljevi
Biljeke o piscu:Oscar Wilde roen je 1854. godine u Dublinu, a

kolovanje
je
zavrio
u
Oxfordu. Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma
(umjetnost
radi umjetnosti). Najpoznatija su mu djela: algorine bajke "Sretni
kraljevi" i "Mladi kralj", roman "Slika Doriana Graya" i drame
"Saloma"
(na francuskom jeziku) i "Idealan suprug". U najranijem razdoblju
ivota
pisao je poeziju, kojoj se vraa pred kraj ivota. Po izlazu iz zatvora
napisao je svoju najbolju pjesmu "Baladu o tamnici u Readingu",
uz "Sliku Doriana Graya", njegovo najbolje djelo. Oscar Wilde
iznenada
je
umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini.
Pokopan
je
u
Parizu.
Vrsta
Bajka
Vrijeme
Jesen
djela:
prijelaz
iz
jeseni
radnje:
zimu.
Tema:
Bajka o ljubavi, portvovnosti i osjeajnosti prema ljudskoj bijedi i
siromatvu, kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim
patnjama.
Pouka:Treba biti obziran prema drugima, primjeivati tuu nesreu i
pomagati
ljudima
inei
dobra
djela.
Analiza
likova:
Sretni kraljeviKip koji stoji na visokom stupu. Svi mu se dive i

uivaju
u
njegovoj
ljepoti,
no kraljevi je vrlo nesretan. Za ivota kraljevi je bio gotovo potpuno
odvojen od svijeta izvan dvora, i cijeli je ivot proivio u srei i
blagostanju. Nakon smrti njegov su kip postavili tako da kraljevi
sada
moe vidjeti svu bijedu i siromatvo grada. Kraljevi nije bez osjeaja
za
druge i eli vidjeti patnju i siromatvo graana. Njegova najsnanija
osobina
je
portvovnost
i
ljubav
prema
prijateljima.
LastaviMala ptica koja je upoznavi kraljevia odluila ostati uz
njega
i
initi
dobra djela. Krase ga portvovnost, ljubav i odanost prijatelju te
izuzetna
hrabrost i odlunost u pomaganju siromanima i uz najveu rtvu.
Kratki
sadraj:
Na visokom stupu u gradu stajao je kip Sretnog kraljevia. Tijelo mu
je
bilo prekriveno listiima suhog zlata, oi su mu bila dva plava safira,
a na drci njegova maa stajao je veliki crveni rubin. Svi su mu se
divili.
Mali lastavi doletje jedne noi do grada i odlui se odmoriti od
naporna
leta izmeu nogu kraljevia. Kraljevi ispria lastaviu svoju ivotnu
priu,
priu o srei i obilju, ali i svoju tugu otkako je kao kip spoznao svu
bijedu
i
siromatvo graana. Kraljevi zamoli lastavia da mu pomogne u
njegovoj
nakani da pomogne siromane. Iako je bilo ve prilino hladno
lastavi
odlui ostati i pomoi. Najprije je skinuo rubin sa maa, a potom
jedan
pa
drugi safir i kraljevi je oslijepio. Kraljevi za to nije mario. Bio je
sretan
to je pomogao onima kojima je pomo bila najpotrebnija. Vidjevi ga
tako slijepa lastavi odlui ostati uz kraljevia. Letio je po cijelom
gradu
i
priao kraljeviu o siromatvu graana. Tada ga kraljevi zamoli da
skine
sa njega listi po listi zlata i odnese ih sirotinji. Pao je prvi snijeg i
lastavi osjeti da e umrijeti. Poljubi kraljevia i lastavi pade mrtav.
Sutradan gradonaelnik naredi da se kip kraljevia skine sa stupa i
pretali
u talionici u novi kip. Olovno srce kraljevia nije se rastalilo i bacie
ga
na
smetlite. Palo je tik do mrtvog lastavia pa Bog ree anelu da e
ptica
zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu, a kraljevi e ga zauvijek
slaviti.
A.enoa - Povjestice
Biljeke o piscu: AUGUST ENOA, pjesnik, pripovjeda, feljtonist,
urednik, sredinja linost hrvatske knjievnosti 19. stoljea, rodio se
14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a u njemu je 13. prosinca 1881.
godine, u 43. godini ivota, zavrio kratak, ali plodan ivot. Nazivali
su ga pjesnikom Zagreba jer je u svojim djelima esto pisao o svom
rodnom gradu. U njegovim djelima vidljiva je ljubav prema domovini
i svom narodu. Rodoljublje i ovjenost dva su osnovna osjeaja
kojima
je
proet
njegov
cjelokupni
knjievniki
rad.
KAMENI
SVATOVI narodna
pria
Fabula: ispod Susjedgrada je ivio mlinar sa enom i sinom. Roditelji
su eljeli da se sin oeni i dovede snahu koja e im pomagati. Sin je
rekao majci da je zaljubljen u lijepu, ali siromanu Janu. Majka je bila
protiv vjenanja, ali joj mlinar nije dozvolio da ga sprijei. Na dan
vjenenja ostala je kod kue spremajui ruak za goste. Izrekla je
kletvu i pretvorila svatove u kamen, a oni su na istom mjestu ostali do
danas.
Kompozicija:
Uvod: ispod Susjedgrada je ivio mlinar sa enom i sinom. On su
prieljkivali
da
se
sin
oeni.
Zaplet: sin je rekao majci da je zaljubljen u Janu. Majka je bila protiv
vjenanja,
ali
ga
nije
mogla
sprijeiti.
Vrhunac: na dan vjenanja majka je izrekla kletvu kojom je svatove
pretvorila
u
kamen.
Rasplet: svi
svatovi
su
se
okamenili
na
mjestu.
Zavretak: na
tom
mjestu
stoje
i
danas.
Mjesto
radnje: ispod
Susjedgrada
citat: Pod vrletnim Susjedgradom ivio vam starac mlinar.
Vrijeme
citat: Projurilo
radnje: prije
mnogo ljeta
preko
mnogo
lijepog
Bojeg
godina
svijeta
Tema: vjenanje bogatog mladia i siromane djevojke protiv majine

volje.
Ideja: ovjek treba ivjeti ivot kako sam odlui. Drugi ne mogu
donositi
odluke
o
tuem
ivotu.
Motivi: ljubav,
neslaganje,
svatovi,
kamen,
kletva,
vjenanje
Stih: poluvezan, ali gotovo vezan - rime nema samo u nekoliko

stihova.
Strofa: ima deset strofa, prvih nekoliko su kratke (osmerostih), a
ostale
puno
due.
Rima: ima
svih
vrsta
rime
parne,
unakrsne
obgrljene.
Karakterizacija glavnog lika: MAJKA (MLINARICA) - mlinarica je

stara ena, vrijedna, ali eli da se sin oeni. Kad se on zaljubi u
siromanu djevojku, postaje jako gnjevna, ljuta, bijesna. Pod
utjecajem toga, baca kletvu na svatove. Nakon toga ljudi govore da je
luda.
Sporedni
likovi: sin,
Jana,
mlinar,
svatovi
Jezik i stil: pjesma je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku. Neke

su rijei skraene radi dobivanja jednakog broja slogova u stihovima.
Ima metafore, usporedbe, epiteta, eufenizama, ironije
D. Defoe - Robinson Crusoe

Ime
pisca: Daniel
Defoe
O piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjeda,utemeljitelj modernoga
romana. ivio je od 1660.g do 1731.g. Panju publike pobudio je
svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u
kasnijim godinama ivota. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu
i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji
roman je "ivot i udne neviene pustolovine Robinsona Crusoea,
mornara iz Yorka" zasnovan na stvarnom dogaaju. To je pria o
brodolomcu, koji se, udaljen od civilizacije uspjeva odrati u sukobu s
nesklonom prirodom. Drugi i trei dio tog romana manje su
uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o
kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders". Istie se i
njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine godine".
Tema: Robinsonov
boravak
na
pustom
otoku
Osnovna misao: Treba biti snalaljiv da bi se preivjelo
Vrijeme
radnje: 1632-1637
g.
Mjesto
radnje: Pusti
otok
Likovi: Robinson
Cruso,Petko,etvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudoderi.
Sadraj: Djeak Robinson ivio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je
kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na
obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme
razmiljao je odakle je ta roba dola. Jednog dana otac mu je rekao da
eli da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on zapoeo.
Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio
odakle je ona dola i kakav je i koliki put prela. Jednog dana sreo je
prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da
poe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to rei svojim
roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo
nevrjeme. Robinson se jako uplaio pa je otiao u svoju kabinu.
Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada
oprostio od prijatelja. etajui gradom sreo je jednog mornara koji
mu je ponudio da e ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge
plovidbe u daljini su ugledali crnu toku. Ta toka je bila gusarski
brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak
stigli. Preli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a
neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je
naila jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije
nita pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom
otoku. Prvo je pokuao nai skrovite. Na vrhu jednog breuljka bila
je peina. Robinson je odluio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je
koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove peine bila su dva
stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan
na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu
njegove peine. etvrtog dana elio je promjeniti jelo i poao je
otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali
da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od
savitljivog prua napravio luk. Strijele je bilo tee napraviti jer ih je
trebalo iljiti, a to je teko ilo kamenim noem.Od lia je napravio
odjeu, sandale, kapu i vreu. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je
jednu kozu i ponio ju kui. Ogulio je kou i poeo jesti sirovo meso, ali
mu nije bilo ukusno pa je odluio da meso stavi na vrui pjesak. Sunce
je bilo tako jako da je meso bilo polupeeno. Pala je no i Robinson je
odluio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoi zapoela je
jaka kia. Jedan grom je udario blizu njegove peine i on se jako
uplaio. Kada je izaao van vidio je da drvo pred njegovom peinom
gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkrie, jer
e sada moi jesti peeno meso i grijati se nou. Morao je paziti da se
vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mreu i krenuo u ribolov. Uhvatio je

tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadrao se dugo nemislei
na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je
tuan otiao u krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je
sada kod kue majka bi mu kuhala aj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se
zemlja poela tresti. Vulkan je proradio i izbacio uarenu lavu.
Robinson se uplaio ali kada je vidio da lava pali drvee bio je sretan
jer je na taj nain ponovno doao do vatre. Od cigli to ih je suio
napravio je pe. Riba to ju je lovio vie mu nije bila fina peena jego
ju je kuhao. Poeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su
proputali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila
van. Oko kue je zasadio drvee pa je imao i dvorite, pokuao je
napraviti i stol i stolice. Kada je poeo buiti rupu u drvetu odjednom
su poele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkrie kako
da vatru dobije kada on to eli. Bojao se da kada doe zima nee imati
to jesti jer e biti previe hladno, pa je odluio napraviti podrum u
kojem e spremati hranu. Lopatom koju je napravio od koljke
iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog
vremena odluio je Robinson da napravi i amac. Zapalio je jedno
drvo i obraivao ga dok nije izgledalo kao amac. Odluio ga je
isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka. Struja je bila jaka i
nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvue. U daljini je vidio brod
koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je poeo tonuti. Sutradan je
otiao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preivio brodolom.
Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Dek. Jednog dana uo
je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplaio se jer su na otok stigli
ljudoderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im.
Za njim su krenula dva ljudodera.Robinson je pomogao divljaku i
spasio ga od ljudodera. Poto je bio petak Robinson je divljaka
nazvao Petko. Petko je bio u poetku plaljiv Robinson ga je odveo u
peinu i uio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o
ljudoderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao
pomo. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puke, pitolje, barut i
top. Divljaci su opet doli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili
naoruani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u
jednom amcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotra
amcu i pone grliti starca jer je to bio njegov otac etvrtko. On je
krenuo po pomo na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali
brod koji je prilazio otoku. Sutradan je doao jedan divljak i rekao da
je Petkov otac umro. Petko se raalostio. Brod koji je dolazio bio je
europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u
Englesku Robinson je otiao kui gdje je naao oca. Nakon
pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je
odgovorio da je ona umrla. Kada je dola zima Petko je bio zauen ,
jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz pe. Robinson i
Petko nastavili su zajedno ivjeti.
V.RAZRED OSNOVNE KOLE

LEKTIRE
H. Hitrec - Eko-Eko
O piscu: H. Hitrec, suvremeni hrvatski pisac roen je u Zagrebu
krajem prve polovice dvadesetog stoljea. Diplomirao je
komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Najvei uspjeh postigao je Hitrecov roman: Pustinjski pupak.
Likovi: Eko
Vrijeme
Mjesto
Opis
Eko,
radnje: jaruga,
Vesna,
planet
blizanci
radnje: ljeto
Zmaz
likova:
Eko Eko: On je neobian ovjeuljak s planeta Bon. Eko Eko je moda

metar visok. Snjenobijelo svjetlucavo odijelo pripijalo mu se uz
malo, vrsto tijelo. On je dobroudno bie. Doao je na Zemlju da
pomogne ljudima da se rijee otpada. Pametan je i spretan.
Vesna: Vesna je djevojica koja ivi s majkom i braom u jaruzi. Drui
se s blizancima iz susjedstva. Vesna je zaigrana i vesela djevojica.
Uvijek se ali na tui raun. Lukavo i radoznalo pomae Eku Eku.
Sadraj:
U jaruzi na Hrkovom brdu ivi djevojica Vesna i njezini susjedi. U
mirnoj jaruzi jednog podneva, ivot remeti pojava neobinog
ovjeuljka Eka Eka. Eko je doao s namjerom da oisti Zemlju od
otpada. Kad mu je ponestalo energije Vesna mu je pomogla obnoviti
je. Eko Vesna i blizanci su se izvrsno sprijateljili. U prii se spominje
planet Zmaz. Na njemu je zarobljena Ekova sestra Eka Eka. Vesna,
Eko i blizanci krenuli su na planet Zmaz. Tamo se susreu s kraljem
smea i gomilom otpadaka. Kralja i vojsku trebalo je porazit da bi
mogli oslobodit Ekovu sestru. Porazili su ih uz pomo dobroudnih
bia s planeta Zmaz. Oslobodili su Eku i vratili djecu na Zemlju.

Zemlja je oiena, a Eko se sa sestrom vratio na planet Bon.
I. Kuan - Koko u Parizu

Biljeka
o
piscu:
Ivan Kuan, knjievnik i prevoditelj, roen je 1933.godine u
Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je zavrio osnovnu i
srednju kolu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti.
Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaa zadaa, Lae,
Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni djeak i
Strani
kauboj.
Biljeke tijekom itanja:trinaestogodinji Ratko Mili, zvan Koko,
Zlatko Brni, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson,
Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice,
Frederic,
Charles,
Jean,
Michael,
pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu
ujaku,
slikaru
Poklepoviu,
zvanom
Pokle
-Koko
ui
francuski
jezik
-Zlatko plai Koka da se u Parizu otimaju djeaci njihovih godina,
svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugraene strojnice, slijepci
pucaju
po
prolaznicima
-Koko sav prestraen od Zlatkovih pria, ipak sretno sa Zlatkom
dolazi
u
Pariz
-slikar Poklepovi, zvani Pokle odvodi ih u svoj udan stan i pokazuje
sliku
Mona
Lize
-Marie Clever, ki poznatog francuskog novinara Marcela Clevera,
ljuta je na tatu to je nije poveo sa sobom k reiseru Worsonu koji je u
Parizu
snimao
film
o
krai
Mona
Lize
-Nikolas Somais eli svom slijedeem brodu dati ime Mona Liza po
uvenoj
slici
-Katsarida
Somais,
prijatelj
Marie
Clever
-Koko
bjei
za
lopovima
u
crvenom
automobilu
-Jean
i
Michel
otimaju
Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean
i
Michel
otimaju
Zlatka
i
sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel trae 10 milijuna franaka od
gospodina
Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac
Kuan)
razgovara
sa
slikarom
Poklepoviem
-slika
Mona
Lize
nije
orginal
-Charles i Frederic trae sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa

-zajedniki susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko
nije
"pravi
lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i tri, tri beskonano tri
-Koko se probudi jer to je bio san i odlui sanjati to vie tako lijepih
snova
Doivljaj
djela:
Roman Koko u Parizu mi se svia zato to je u njemu opisan san
djeaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom,
da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu
je to san.Knjiga je i vrlo smijena i pomalo napeta.
Sadraj:
Na poetku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje
u Pariz, gdje ivi Zlatkov ujak Poklepovi, slikar kojeg Francuzi zovu
Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je ve bio u Parizu, priao je
Koku strane prie o Parizu, pa ga je zastraio.Prestraen Koko ipak s
Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih doekuje Zlatkov ujak
slikar
Poklepovi.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje
uvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijanicu, iako
je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je
primjetio neke nepoznate osobe koje bjee preko terase u crvenom
automobilu pa ih je pratio, ali se naalost izgubio.Djeaci Jean i
Michel eljni avanture otmu Koka mislei za njega dobiti
otkupninu.Koko im je rekao da je siromaan i spomenuo je sliku
Mona Lize.Jean i Michel trae od Zlatka da im za otkup Koka donese
sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju
pobjei otmiarima nosei sa sobom sliku.Djevojica Marie Clevere,
ki poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog
brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov
otac eli na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz oevih
lanaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti
na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se
htio
baciti
s
Eifelovog
tornja.
U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan
slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko
iznosi svoj razlog zbog ega je htio tu uvenu sliku.Zajedniki
prijatelj, bivi bogalj, elio je razgovarati s Kokom, pa je on trao
beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san djeaka
Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih pria bio jako uzbuen i
prestraen,
uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije
preko glave, pomislivi kako bi moda bilo zgodno da jo veeras

otputuje
na
drugu
stranu
svijeta."
Mjesto
i
vrijeme
radnje:
Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne zna ti to je
Pariz.Ondje
svaki
dan
ima
3000
otmica.
Najvie otimaju deke naih godina, pogotovo strance."Radnja
romana
poinje
i
zavrava
u
Zagrebu.
Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna
Monica
Vitti
i
glumac
Peter
O`Toole.
Vrijeme
radnje
je
ljeto.
Tema
djela:
Tema djela su dogodovtine djeaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i
ostali likovi u romanu, pokuaju saznati gdje je nestala slika Mona
LIze.Svi
to
ine
na
vrlo
zanimljiv
i
zabavan
nain.
Ideja
djela:
Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu
nastojali poput pustolova i kriminalaca doi do te slike i na lak nain
se
obogatiti.
Analiza likova:Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida

Somais,
Marcel
Clever,
Nikolas
Somais,
Alles
Worson,
papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kuan
-Koko-trinaestogodinji djeak iz Zagreba, eljan pustolovina, dobar,
pravi se vaan pred svojim prijateljima, plaljiv, ali to ne eli pokazati,
voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je
gladan
-Zlatko-kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno ita, voli
pretjerivati,
bistar,
snalazi
se
u
svakoj
situaciji
-Marie Clever-hrabra, snalaljiva, voli pijunske romane i mata da e
postati
rijunka
kao
Mata
Hari
-Katsarida Somais-sin bogatog brodovlasnika, bojaljiv, neodluan,
eli
postati
biciklistiki
as
i
svirati
elektrinu
gitaru
Knjievna vrsta:pustolovni roman
D. imunovi - Duga
Biljeke o piscu: DINKO IMUNOVI (Knin, 1. 9. 1873. - Zagreb, 3. 8.
1933. ) zauzima posebno mjesto u novijoj hrvatskoj knjievnosti kao

pisac koji je stvorio nau modernu seosku novelu. U pripovijetkama
("Mrkodol", "erdan", "Duga", "Alkar") je opisivao Dalmatinsku
zagoru i Cetinsku krajinu, a u romanima ("Porodica Vini,
"Tuinac") je zahvaao i druge teme. imunovi pie jezgrovito,
saeto,
krepko.
Mato
je
s
pravom
primijetio
da
imunoviev
realizam
djeluje
poezijom
narodne
pjesme.
Vrsta
knjievnog
djela: pripovijetka
Fabula: Srna je ivjela u doba kad djevojice nisu smjele mnogo toga
da ostanu vitke, blijedopute. . . Jednog je dana ila s roditeljima u
vinograd kupiti groe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je priala
kako ju je zbog njezinog veza snala nesrea. Srna je od njih ula da se
djevojica kad proe ispod duge promijeni u djeaka. Tada se na nebu
pojavila duga i Srna je htjela proi ispod nje. Tako je ila i dola do
movare. Mislila je da ju moe prijei, ali nije mogla i utopila se.
Nakon toga su se njeni roditelji preselili u naputenu tvravu i
tugovali.
Jedne
noi
su
se
bacili
s
visoke
litice.
Kompozicija:Uvod:
Srna
stalno
mora
biti
u
kui.
Zaplet: u vinogradu uje da se djevojica pretvori u djeaka kad proe
ispod
duge.
Vrhunac: nekon to se pojavi duga, Srna odlui proi ispod nje, ali se
utopi
u
movari.
Rasplet:
Srnini
roditelji
sele
u
tvravu
o
tuguju.
Zavretak:
bace
se
s
litice.
Mjesto
radnje: u
oko
varoi
ardake
citat: "Odozdo rijeka Gilbua, a odozgo klisure zarobile malu varo

ardake
na
strmu
obronku.
"
Vrijeme
radnje: prolost
Tema: Srnina elja da bude djeak i pokuaj ostvarenja te elje.

Ideja: zabranjivanjem eljenih stvari moe se postii samo loe.
Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, elja, smrt, oluja kao znak
smrti.
.
.
Glavni
likovi: Brunhilda
Srna,
Sava
Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali
ljudi.
.
.
Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku:

tokavskom narjeju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo
opisa, najee osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbom,
metaforom, onomatopejom. . .
F.Molnar - Junaci Pavlove ulice
Biljeka
o
piscu:
Ferenc Molnar je maarski knjievnik roen 1878. u Budimpeti.
Pisao je komedije, romane i djeje pripovijetke. Najpoznatiji su mu
romani: amac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je
1952.
godine
u
New
Yorku.
Biljeke tijekom itanja: pisac opisuje radnu atmosferu u
prirodopisnom
kabinetu
uenika
4.
razreda
- onako alje pismo Boki u vezi sastanka na grundu
- vrlo lijepo je opisan grund koji je djeacima iz Pavlove ulice znaio
beskrajnost
i
slobodu
- Nemeek na grundu susree Feri aa koji krade njihovu zastavu
- djeaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika
- onako, Boka i Nemeek odlaze na otok u botanikom vrtu gdje
ostavljaju papir s porukom "Tu su bili deki iz Pavlove ulice. "
- hrabri Nemeek sam odlazi kod crvenokouljaa, oni ga uhvate i
bacaju u vodu "a on iz vode gleda tako tunim pogledom kao kakva
alosna
abica"
- djeaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda
hrabri
mali
Nemeek
se
razbolio
- Gereb alje pismo u kojem otkriva plan crvenih koulja, moli da mu
oproste
i
opet
prime
u
svoje
drutvo
- zapoinje borba za grund "dan bitke bio je divan proljetni dan,
vrijeme
koje
se
samo
moglo
poeljeti.
"
- borba je opisana kao estok susret dvije grupe djeaka "a mala truba
je odjeknula u znak da tvrave otponu s bombardiranjem. Pjeane
bombe
poele
su
letjeti.
"
- Nemeek je jako bolestan "taj tako veseli pjeak, a sada tako alosni
kapetan
Pavlove
ulice
jako
se
promijenio.
"
- Boka saznaje da e se na grundu, kojeg je toliko volio i borio se za
njega, graditi nova zgrada "itav svijet okretao se oko Boke, poeo je
plakati,
a
velika
bol
pritiskivala
je
njegovo
srce.
"
Doivljaj
djela:
Roman Junaci Pavlove ulice mi se svia jer je u njemu opisano veliko
prijateljstvo meu djecom, njihova borba, portvovnost, hrabrost i
ljubav za komadi zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na

slikovit nain je opisan grund kao i osjeaji koji su ta djeca osjeala
prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala
srca djeice tako da me taj roman na kraju rastuio.
Sadraj: Grupa djeaka, uenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme
provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo
mjesto koje su djeaci jako voljeli i ono im je znailo beskrajnu
slobodu
igre.
Taj grund htjela im je oduzeti grupa djeaka zvanih crvenokouljai.
Djeaci te grupe uinili su "einstand" a to znai objavu rata. Izazov su
prihvatili djeaci iz Pavlove ulice i poeli se pripremati za borbu,
borbu za svoj grund. Grupe djeaka su se hrabro borile, ali su na
kraju pobijedili djeaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj,
mali
i
bolesni
Nemeek.
Grund je bio njihov, ali su naalost izgubili hrabrog Nemeeka koji je
uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je
trebala graditi kua, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko
boli,
s
toliko
junake
hrabrosti.
Mjesto
i
vrijeme
radnje:
Radnja je smjetena u glavni grad Maarske, Budimpetu. Najvaniji
dogaaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu "ono je petanskom
djetetu ravnica, poljana, livada. ono za njega znai beskrajnost i
slobodu." Vrijeme radnje je mjesec oujak ("mart") "prozori su bili
irom otvoreni tog martovskog dana." Mislim da se radnja romana
dogaa krajem prolog stoljea kada jo nije otkriven lijek protiv
upale
plua.
tema djela:Tema djela je borba dvije skupine djeaka koji ele
obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima
nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili
domovina. Naalost, djeaci su izgubili grund i dobrog prijatelja
Nemeeka.
Ideja
djela:
Djeaci Pavlove ulice i crvenokouljai trebali su zajedno dijeliti
grund. Njihova djeja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i rtava,
a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu
postii
bolji
rezultati,
nego
svaom
i
borbom.
Analiza likova: Boka, Gereb, Nemeek, Baraba, Kolnai, Lesik, Rihter,
Vajs, ele, onako, engej, Pastori, Feri, A, profesor Rac, Slovak
Janko, pas Hektor, Gerebov otac, Nemeekova majka, Nemeekov
otac
- Nemeek - mali, mrav djeak krhke grae, dobroduan i sretan to

ga prijatelji kao takvog ele u svojoj druini. Bio je "obian vojnik" pa
su mu svi mogli nareivati, morao je izvravati tue naredbe i ii u
zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je,
iako jako bolestan, bio zasluan za pobjedu. Zbog toga je imenovan
kapetanom, ali teka bolest skrhala je tog malog junaka "u krevetu je
leao kapetan, velikih oiju, duboko i teko diui otvorenih, malih,
tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Moda je ve vidio stvari
koje
su
skrivene
ljudskom
pogledu.
"
- Boka - hrabar, mudar, pravedan i poten djeak. Bio je voa djeaka
iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, sluali i potovali "jednom
rijeju, Boka je ostavljao dojam pametnog djeaka koji je krenuo u
ivot kao ovjek koji e, ako se ne i popne visoko, poteno i muki
opstati na svom mjestu." Znao je i plakati za svojim prijateljem
Nemeekom, a kada je uo da e se na "njegovom" grundu graditi
zgrada,
velika
je
bol
pritiskivala
njegovo
srce.
- Feri a - krupan crnomanjast djeak, lijep, hrabar i simpatian. Bio
je voa crvenokouljaa. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je
duboko
potresen
boleu
i
smru
malog
Nemeeka.
Analiza stila:Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun
dogaaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami moemo vizualno
zakljuiti kako je izgledao pojedini lik. Borba izmeu djeaka opisana
je kao da se vodi pravi rat. S puno osjeaja je opisana smrt malog
Nemeeka.
Knjievna
djeji pustolovni roman
vrsta:
S. Lagerlof - Legenda o Kristu

Naslov
djela
: SVETA
NO
Na poetku prie spisateljica govori o svojoj baki. Govori kako je njoj i

djeci priala puno pria. Najalosnije od svega je to to je njena baka
umrla. Od tada vie nikad nije ula njezine prie. Poslije 40 godina
sjeala
se
samo
jedne
prie
o
Isusovu
roenju.
Bio je Boi. Baka i djevojica su eljele ii na ponoku ali nisu mogle
jer je jedna bila prestara a druga premlada. Te veeri je baka priala
jednu
priu.
Bio je jednom jedan siromaan ovjek koji je molio ljude za pomo jer
e mu se smrznuti djetece i ena. Tako je iao do vrata svake kue i
svatko ga je odbio. Najednom vidi vatru u daljini. Ode tamo i vidi

stado ovaca i tri psa. Ovce se nisu preplaile, a psi nisu lajali. Tada se
probudi pastir i baci svoj iljasti tap na ovjeka. Taj tap ne pogodi
ovjeka nego pade u polje. Onda ovjek stane pred pastira i zamoli ga
da mu pozajmi malo vatre. Pastir se sjeti da psi nisu lajali na ovjeka,
da ovce nisu pobjegle i da ga tap nije pogodio. I on mu pozajmi vatru.
ovjek golim rukama uze ar vatre i nita ga ne opri. Tada ga pastir
zaustavi i pita zato je tako milosrdan. Siromaan ovjek mu kae da
on to mora sam shvatiti. ovjek ode, a pastir ga poe pratiti. Kada su
doli do spilje pastir vidje gdje ovjek ivi. Bilo mu je ao da se smrzne
djetece, pa dade vune ovjeku da pokrije djetece. Aneli dou na
brijeg, oko spilje, u spilju i pooe pjevati. Pastir onda shvati zato je
sve
veeras
tako
radosno.
Baka stane s prianjem i kae:Ono to je pastir vidio moemo i mi.
Baka poloi svoju ruku na djevojinu glavu i kae:Upamti ovo, jer je
to istina kao to ja tebe vidim i kao to ti mene vidi.
A.Daudet - Pisma iz mog mlina

Biljeka
o
piscu:
Alphonse Daudet roen je u Nimesu u junojFrancuskoj, umro je
1897.g u Parizu.U dvadesetoj godini posto je tajnik bogatog plemia i
monog ministra u vladi cara Napleona III. U svojoj 28. godini
objavljuje roman Malian ili Povijest jednog djeteta.
Naziv
Tajna
djeda
prie:
Cornillea
Fabula:
Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se branom.S
velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala
izluivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici
koriste parom da izrauju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako
puno vrea brana u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda
Cornillea,jedanput kada je ila njegova unuka s dekom do mlina da
dobije blagoslov.Poslije kad je djed iziao njegova unuka je vidjela da
ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna
prostorija,a nema ni zrna ita.Vratili su se u selo i rekli sve to su
vidjeli.U 2 rijei su se dogovorili da skupe penicu i odnesu je.Vrata
mlina su bila irom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tuno.Uli su
punih vrea u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo ito.
Vrsta
Alegorina
djela:
pria.
Tema
djela:
Djed Cornille vie voli kruh koji je raen od vlastite ruke nego od
pare.
Mjesto
Mlin.
radnje:
Vrijeme
Ljeto.
radnje:
Opis
lika:
Djed Cornille je vrlo odluan ovjek koji vie voli obine mlinove od
paro-mlinova.Ima
60
godina.
Naziv
Koza
prie:
Seguina
gospodina
Fabula:
Gospodin Seguin nikada nije imao sree sa svojim kozama.Svakoga
jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk
pojeo.Tako ih je sve gubio na isti nain.Zato je kupio mladu kozu jer je
mislio da e se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj ree da
je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom
cijelu
no
i
onda
ujutro
postala
zajutrak vuku.Bika je ujutro otila u planinu i igrala se.Odjednom je
izaao vuk i borio se s Bikom cijelu no.Ujutro se umorila i vuku je
postala
sladak
zajutrak.
Vrsta
Alegorina
Tema:
Bika je
uvijek
Mjesto
Planina,livada
Vrijeme
Dan.
prie:
pria.
htjela
planine
pa
gospodina
makar
riskirala
ivot.
radnje:
Seguina.
radnje:
J.Verne - 20 000 milja pod morem

LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanaanin,Ned Land,kapetan Nemo
MJESTO
RADNJE:u
dubinama
mora
VRIJEME
RADNJE:19.stoljee
TEMA:pustolovine
i
plovidba
podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan ivot na zemlji je privlanij od svega
blaga
i
zlata
pod
morem
SADRAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog uda.Koji god
brodovi ili na istraivanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da
je to udovite neprirodne snage, a drui su mislili sa je to
podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan
brod krenuo u istraivanje namjerom da se ne vrati dok neto ne
sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vjeni pratilac
Savjet i Kanaanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim
mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali udovite.Na moru se
pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su
skoili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata
podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo
vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod
morem.Tu su bile razne koljke,ribice i razliite morske
trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se udili ljepoti morskog
dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala
"NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su
se drali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko
god doe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja ivota.Prolazili
su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa
povika:"profesore,doite!"profesor prie prozoru,pogleda i vidi
amac.Na palubi je bilo nekolko leeva jer ih je zatekao
brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na
ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da
odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Uli su u amac i bili
naoruani elektrinim pukama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom
umom.Iz dana u dan su ili na ostrvo.Jednog dana kada su bili na
ostrvu i grijali se na vatri,pone padati kamenje na njih.Uhvatie
puke i pobjegoe u amac.Uto iz ume izaoe divljaci i ponu ih
gaati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci
plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se
dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u
morske dubine,ali nisu odustajali nego su ekali novu
priliku.Podmornica je plovila prema jugu do junog pola.Dok su
plovili nali su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila
punom parom i sljedeeg dana su se probili.Podmornica je jurila
velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned ree profesoru :"noas

bjeimo!"Dola je no.Profesor,Savjet i Ned ukrcae se u amac.U tom
trenutku podmornica se nala u vrtologu.amac se otkvaio i naao
usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se
da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni to su ivili
A.S.Pukin - Bajka o ribaru i ribici

Biljeka
o
piscu:
Aleksandar Sergejevi Pukin rodio se u moskvi 1799.godine.
Pohaao je elitnu kolu za plemiku djecu, gdje je ve pokazao
pjesniki dar. Umro je u 38.godini ivota od posljedica zadobivenih na
dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova
ki,
Bajke,
Boris
Godunov
i
Belkinove
pripovijesti.
Biljeke
tijekom
itanja:-stari
ribar
i
njegova
ena
-zlatna
ribica
koja
ispunjava
elje
-pohlepna i zloesta starica koja od ribice trai korito, kuu, eli biti
vlastelinka,
svijetla
carica
i
na
kraju
vladarica
mora
-ao mi je starog ribara, a ne svia mi se njegova pohlepna ena
-smatram da je na kraju starica zasluila da bude opet siromana u
staroj
kolibi
Doivljaj
djela:
Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica
koja ispunjava elje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi
ispunjavala
sve
moje
elje.
Kratak
sadraj:
Na obali mora ivjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova
ena je prela preu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je
zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, ve je
pusti natrag u more, a ona e njemu ispuniti njegove elje. Starac ju je
pustio u more, ali nije nita traio od ribice. Kad je to ribar ispriao
svojoj eni ona ga je grdila i nazvala prostainom i budalom i traila
da od te ribe trai novo korito. Kad je to dobila, traila je novu kuu,
eljela je biti mona vlastelinka, a zatim i svijetla carica. ivjela je u
dvorcu, imala je sve to je poeljela dok je svoga mua poslala da radi
u staji. Na kraju je eljela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica
slui. Ribica se na to razljutila i nita nije na tu elju odgovorila, a
kada je ribar doao kui, naao je opet svoju kolibu, enu i prepuklo
korito.
Mjesto
i
vrijeme
radnje:
Obala i more. Ribar i njegova ena stanovali su u kolibi na obali mora,
a
zlatna
ribica
je
ivjela
u
moru.
Tema: zlatna
Ideja
ribica
djela:ovjek
ne
smije
biti
pohlepan.
Analiza
likova:Stari
ribar
dobar
i
poten
starac
Starica
zla,
pohlepna
i
nikad
zadovoljna
Zlatna ribica - dobra ribica koja odrava svoje obeanje
Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato to je starac naao zlatnu ribicu,
a nije mi se svidjelo to je baka bila tako okrutna i sebina
Vrijeme
Mjesto
radnje
radnje
: Ljeto
: More,
dvori,
Glavni
likovi
: Starac
bio
je
poten
i
dobar
Baka
okrutna
i
sebina
Zlatna ribica ribica koja je ispunila sve elje satrcu koje ih je zadala
baka,
ali
ne
i
zadnju
Sporedni
likovi
: Sluge,
lude
Sadraj
:
ivjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio
ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mreu u
more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao trei
put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju
pusti i da e joj tada ispuniti elje. Starac ju je pustio. Vratio se kui i
to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo
korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kui. On je pred kolibom
naao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatrai kuu. On je
otiao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da eli biti
bogata vlastelinka. Starac je otiao na more i zamolio ribu. Ona mu je
to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila
baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prolo nekoliko nedjelja.
Tada je doao starac i baka mu je naredila da eli biti carica. Starac se
je protivio ali je kasnije otiao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog
vremena se vratio, a pred sobom je vidio jo vei i raskoniji dvorac.
Kada je doao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala
straare da ga odnesu. Baki je ve postalo dosadno i rekla je starcu

neka zaeli od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva
oko nje i da joj ispunjava elje koje se njoj prohtije. Starac je otiao i
zamoloi rabicu. Ona ga je sluala i zatim zaronila. Starac je dugo
ekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema vie dvorca nego open
ona
stara
koliba.
Pounost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebini kao baka
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom ImenovanjeDijeli pod istim uvjetima.
listopad, 2007
P U S P S N
1 2 3 4 5 6
7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31
Listopad 2007 (30)
Dnevnik.hr
NovaTV.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
DomaTV.hr
Komentari da/ne?
Opis bloga
Sve lektire potrebne za OSNOVNU KOLU...Od 1. - 8. razreda
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Malo o autoru ovog BLOGA.
Ime:Pero
Prezime:M...s
Razred:8.
kola:Bol
Datum roenja:29.04.1993.g
Mjesto roenja:Split
Horoskop:Bik
Kratki opis:Plavo-smea kosa,
kafene oi 178 visok,63kg
ZAUZET-s najlipon enskon u
Hrvatskoj
Moj MSN Bol-Hool_St@hotmai.com
Sluan:Tehno,Rap,Cajke
Sadraj:
8.RAZRED
Bach-G.J.Livingstone
Sudeta-Mor
Hemingway-Star. i more
Kolar-Breza
imunovi-Alkar
enoa-Prosjak Luka
Maurani-Smrt S.A..
Shakespeare-R. i Julia
7.RAZRED
Exupery-Mali princ
Kumii-Za. svatovi
enoa-Branka
6.RAZRED
Prosenjak-D. konj
Toma-Dobar dan Tata
Majeti-Omiki gusari
Matkovi-Zg. pria
Nazor-Veli Joe
Wilde-Sretni kraljevi
enoa-Povjestice
Defoe-R. Crusoe
5.RAZRED
Hitrec-Eko-Eko
Kuan-Koko u Parizu
imunovi-Duga
Molnar-Junaci P. ul.
Lagerlof-Leg. o Kristu
Daudet-Pisma iz m.m.
Verne-20 000 m.pod m.
Pukin-Bajka o rib. i rib.
Blog.hrPrijavi seNakon prijave pratite svoje najdrae blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica
lektire
Prosjak Luka - August enoa

Biljeke o piscu:
A. enoa je roen 1838. g. u Zagrebu. Osnovnu kolu pohodio je u Zagrebu,
daljnje kolovanje nastavio je u Peuhu, a pravne nauke zavrio je u Pragu.
Godine 1868. izabran je za gradskog biljenika. U isto vrijeme radi u
zagrebakom kazalitu kao umjetniki direktor, a od 1870. kao dramaturg.
Kazalite je napustio 1873. kad je imenovan gradskim senatorom. Od 1874 pa
sve do smrti, 1881. g., ureivao je Vijenac.
enoa je bio jedan od najobrazovanijih Hrvata svog vremena.
Znao je mnoge europske jezike pa je i mnogo prevodio.
Poznate su njegove povjestice: Kugina kua i Propast Venecije,
romani: Zlatarevo zlato, uvaj se senjske ruke, Seljaka buna te
pripovijesti: Prosjak Luka, Branka, Barun Ivica, Mladi gospodin i
Turopoljski top.
Tema: ivot prosjaka Luke i njegova upornost da postane obian

seljaki ovjek.
Glavna misao: Vanije biti siromaan i sretan ovjek, nego

neovjena varalica.
Mjesto radnje: Hrvatska
Vrijeme radnje: XIX. stoljee
Likovi: Luka, Mara, Mato, Martin, Mikica
Sadraj:
Uz obalu Save nalazilo se malo, prljavo selo Jelenje. Stanovnici su
bili lijeni, nepoteni, voljeli se ii u krmu, osim rijetkih ljudi koji su
poteno radili. Kroz to selo esto je prolazio Luka. On je bio prosjak, a
da bi stekao novac varao je i bavio se nutnim poslovima. Luka se
zaljubio u bogatu i potenu Maru. Poelo je biti poten. Mara je voljela
drugoga, svog susjeda Andru, ali su njihovi oevi bili u svai. Luka je
obeao pisaru Mikici 100 forinti ako Mara bude njegova. Stoga je
Mikica nagovarao Andrinog oca da ne dozvoli da se Andro oeni
Marom. Te je godine Marinog oca zadesila nesrea. Netko mu je ubio
krave i spalio spremite za sijeno. Postali su veoma siromani. Vidjevi
njihovu nevolju Andrin otac je shvatio kako je bio nepoten prema
Martinu, Marinom ocu, i prvom susjedu. Oni su se pomirili te su se
Mara i Andro zaruili. Luka je skupio mnogo novca i elio je dati
Martinu u zamijenu za Maru. elio je ivjeti kao obian ovjek.
Saznavi da je Mara zaruena veoma se razoarao. Znao je da bi ga
jedino ona vratila na pravi put, da bi jedino ona od njega uinila
ovjeka.
Kad su se Mara i Andro vjenali i dobili dijete, Luka je bio zavidan.
Htio se osvetiti, ali ga je pekla savijest. Kod njega je prevladao razum i
otiao se ispovijedati. U krmi je sreo Mikicu. On mu je nudio
prijateljstvo, ali ga je Luka odbio. Znao je da je Mikica varalica i da eli
samo novac, jer je takav i on bio.
Luka je shvatio da je vanije biti siromaan i sretan ovjek, nego
neovjena varalica. Luka je otiao do rijeke Save i skoio u vodu gdje
je umro. Oni koji se ga poznavali brzo su ga zaboravili. Nakon godinu
dana Mara i njen otac morali su na sud. Luka im je ostavio 800 forinti i
sveeniku je ostavio poruku za njih. elio je da prime novac i da se
svake godine pomole za njega.
Objavio lektire u 30. prosinac 2004 21:06:00 | 54 komentara
Proza - Antun Gustav Mato

1. Biljeka o piscu:
MATO, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03.

1914), knjievnik. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u
estom razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku
kolu, koju nije svrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine
dezertira iz vojske, koju je sluio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi
u enevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje
ostaje pet godina, vraa se kui. Kad je amnestiran seli se u Zagreb,
gdje ivi do kraja ivota. Knievnik profesionalac, od nude novinar,
Mato nije imao stalnog zaposljenja. ivii teko Mato se razvijao u
intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi lirski raspoloen, on je
cijeli ivot nosio masku cinka, borbenog paskvaliste uvijek spremnog
da na protivnika saspe slapove rijei.
Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie feljtone,
pripovjetke, crtice, eseje, putopise, knjievne, muzine, likovne i
kazaline kritike, pjesme, a okuao se i u dramskom radu
Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune
lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja.
Punu mjeru svoga talenta dao je Mato u knjievnoj kritici i
polemici. S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui
redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili
cjelokupni rad nekoga pisca, gotovo uvijek, majstorski uoio bitne
karakteristike umjetnikog opusa. esto udljiv, cjenei katkada
kalambur vie od misaono staloene ocjene, on je ipak u veini svojih
sudova taan i njegova se miljenja esto javljaju u knjievnim
udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio
najuspjeniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje.
Mato stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da
izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato
je na veliki knjievnik u punom znaenju rijei.
2. Matoevo prozno stvaralatvo:
Matoeve novele i crtice sabrane su u knjigama:
Iverje (Mo savjesti, Kip domovine leta 188*, Mi, Nezahvalnost,

Pereci, friki pereci, estitka);
Novo iverje (Nekad bilo - sad se spominjalo, U udnim gostima,
Camao, Boina pria, Samotna no);
Umorne prie (O tebi i o meni, Mo tampe, Ugasnulo svijetlo, Bura u
tiini, Duevni ovjek, Lijepa Jelena, On, Potenje, Jesenska idila,
Prijatelj, Ministarsko tijesto, Vrhovac, Osveta ogledala, Ubio, Cvijet sa
raskra, Sjena).
Matoeva proza moe se uglavnom podjeliti u dva osnovna kruga i to:
Prvo, krug novela o domaem kajkavskom kraju, zagrebako zagorskoj sredini, i drugo, krug novela bizarnog sadraja, novele o
udacima, neobinim tipovima i nevjerojatnim malograanskim
zgodama; o graanskim inteligentima i traginim scenama i
sudbinama.
Prvi krug je nastao jo u ivoj matici prve faze naeg realizma,
dvojen je pravakim i patriotskim stilom, emocionalnim ritmom i
sentimentalnostima, odvija se prirodno, pun koloristine i puke
sredine.
Drugi krug ponajvie je nastao u polemikim borbama, na putu i
lutanju - a takva je gotovo sva knjiga Umorne prie - otvara put
psiholokoj prozi, otkriva tematiku psiholokih sloenosti. U noveli
Osveta ogledala kako je Mato prikazao udnog bizarnog pojedinca koji
je bio vudren na svoju stranu, koji je sve mrzio:
Taj demokrat, pripovjednik sveopeg bratimstva i usreitelj je

dakle neobino mrzio. Od prokletih predmeta pak ga najvie
puzrujivala la ogledala... Jer zrcalo je hladno i mlako kao skeptik. Jer
previe laska srenicima. Jer nije dano utopijsko i idealno. Jer je
sasvim nekorisno kao kristal dokonog soneta. Jer je sjajno i uglaeno
kao la diplomatskog egoizma. Jer ima grasnost vode bez dna.
Napokon jer je privlano kao magnet grijeha. Mami samotnu
ljepoticu...
(OSVETA OGLEDALA)
Matoeve novele i proza, koje su vezane za domae tlo i u

kojima se slika uglavnom kajkavski kraj (pejza domovine) i prizori iz
provincije, istiu se svojom neposrednou i izvornou. Iako su esto
baene na papir u brzini i u prvom zamahu, iako su im likovi izrazitiji

tek u nekim prizorima, znaajna su pojava u naoj knjievnosti,
navjetaju jednu novu stilsku proznu mogunost. I dok s jedne strane
pomalo dopunjuju krug tema prvih modernista, u isti mah su i tenja
za novom tematikom i jednim drugim, intenzivnijim proznim izrazom.
3. Pejza u Matoevom proznom stvaralatvu:
U Matoevom proznom stvaralatvu pejza se esto javlja kao

samostalna literarna tema, a on istovremeno asocira na neto drugo,
neku drugu temu koja se razvija i dodiruje kroz itavo dijelo. Mato
isto tako humanizira pejza, oivljuje ga i u njega smjeta ljude,
povezuje krajeve s ljudima (pripovjetka Ljudi su krajevi, krajevi su
ljudi).
Sinestezija, kojom su prozimana sva Matoeva djela, bitan je dio
u slikanju pejzaa, ivota i svijeta, ljudi uope. Iskonana Matoeva
osjetljivost za boju, zvuk i miris uinilo je njegove prozne pejzane
slike izrazitijima, dubljima, svjetlijima.
npr: San se hvata zelenih brda, i bujnih vinograda po kojima ruji
rumeno groe kao plamen, bijelo gori kao ilibar, a modro se
crni kao tisu stisnutih brganica ispod jesenjeg lia koje se
napilo krvi sunane...
Sunce zalazi, umovita brda tonu u smaragdni san, zamiru
zvuci daleke muzike, a rijeni val utei kao svrha koke
kneginje, rue oko vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
Sa purpurne se vode stade puiti mlijena para, a u tihoj i
zelenoj dubini stade ruati draguljno trunje, padajui sa neba
vedroga, veernjega, zvjezdanoga.
...mrvi se crnim mrvicama u ljubiasti trag zalog sunca, iezava
u ljubiastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu,
barunastu no!
(SAMOTNA NO)
4. Zakljuak:
Pod utjecajem francuskih simbolista, Mato je nastojao u naem

jeziku ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brino birao
rijei i usklaivao sonornost vokala i konsonanta. Matoeva je sklonost
sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragino
osjeanje ivota ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u
karakteristini bunt.
Mato je zaetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki
njegovi stihovi postali su politiko geslo itavih generacija:
I dok je srca, bit e i Kroacije!
(PRI SVETOM KRAJU)
Ve je zorja, a nemrem spati

Po hii me hinca mulih rni raj,
Ko kotiek ve krii za vrati
Haji Smiljek, hajek picej moj!
(HRASTOVAKI NOKTURNO)
Putovanje Childa Harolda - GEORGE GORDON BYRON
1. TEZA
BILJEKA O PISCU:
BYRON,
George
Gordon
(22.
1.
1788.
Missolonghi,
Grcka,
19.
4.
1824.),
engleski
knjizevnik. Potomak Normana, sin mahnitog Jacka
i ekscentricne majke, Byron je bio u prilicnoj mjeri
nasljedno opterecen. Neko je vrijeme, koa lord,
sudjelovao
u
radu
Gornjeg
doma
istakao
se
govornickom vjestinom. Njegova primamljiva vanstina
i zanimljiva licnost ucinila ga je ljubimcem zena.
Nakon
razvoda,
indiniran
klevetickom
hajkom,
napusta zauvijek Englesku. Putuje cijelom Europom i
Bliskim istokom. Neukrotiv je buntovnik: uplece se u
zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije
odlazi u Grcku, gdje moralno i materijalno pomaze
njezin oslobodilacki pokret i umire u taboru ustanika.
Byron
jedan
je
od
najistaknutijih
engleskih
knjizevnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa
Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari,
Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i
poema The prisoner of Chillon.
Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva

revolucionarnog
romantizma:
idealizira
primitivne
domoroce, junaci su mu strastveni borci i razocarani
individualisti
koji
mrze
suvremeno
drustvo.
Byronovim djelima dominira slobodarska misao i
protest protiv zla u zivotu. Svojim buntovnim stavom,
titanizmom, satirckim duhom i melankonijom Byron je
izvrsio snazan utjecaj na ostale romanticare te pored
Shakespearea najvise utjecao na knjizevnost XIX.
stoljeca.
2. TEZA
STIL PISCA:
U Byronovim djelima romanticki zivotni nazor

predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi
junaci osjecaju potpun nesklad izmedu sebe i svojih

moralnih nacela, drustvenim konvencijama i upravo
to osjecanje nesklada i raskola uzrok je radanja
osjecaja promasenosti, usamljenosti, suvisnosti...
Uzore za svoje junake Byron je trazio u svom

vlastitom zivotu, tako da se njegov zivot doima kao
zivot
najizrazitijeg
romanticnog
junaka.
Njegovi
junaci su individualisti s burnim unutarnjim zivotom
koji u sebi nosi crte demonskog.
3. TEZA
ANALIZA DIJELA:
Byron
u
svom
velikom
i
znacajnom
djelu
Putovanje Childa Haralda opisuje covjeka koji nije
nasao svoje mjesto pod suncem, covjeka koga je
sredina odbacila i nije mu namjenila neku drustvenu
ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i
zbog toga primoran je otici iz domovine koju je toliko
volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s
olujama i valovima. Dok mornar zali za domovinom,
zenom i djecom koji ostaju sada sami, on ne zali za
nicim, samo zali sto je postao bezosjecan, bez zelja i
nekog odredenog cilja, ustvari on zali sto ne zali za

nicim.
Odlomak iz Putovanja Childa Haralda
...Zasicen svime, izgubljivsi san o sreci

On je prestao da se s drugima vida
U ocima su mu katkad sjale suze
Al ponosni Childe im nije davao slobodu
Oduzet tugom on je lutao usamlen

I odlucio da svoj rodni kraj
Napusti krecuci na dalek put
Pokoren samo svojim teznjama

Nije se mogao umiriti sa vladajucim zlom
Pun ponosa, Tudim mislenjima nije vjerovao.
I shvatio je, gledajuci prezirnu janilu,

Da moze, napustivsi svijet, zivjeti u sebi samemu...
Upravo iz ovih stihova vidimo kakav je bio Child,

covjek koji se nije mogao umiriti s vladajucim
zlomom. Vidimo da je to covjek koji prezire drustvo,
ovaj svijet, covjek koji je zasicen svime, koji je
izgubio san o sreci.
4. TEZA
POZDRAV DOMOVINI:
...Zbogom! Zbogom! - Rodni zali

Vec s otimljim oku mom
vjetar huce, ricu vali,
a galebi grakcu k tom.
Ono sunce gdje zapada,
Tamo je i nama poc!
Teb I njemu zbogom sada,
Domovino - laku noc!...
Ovaj dio govori nam kako Childe ostavlja svoju

domovinu. Tu je kraj njegova zivota u domovini, a
ujedno pocetak lutalackog zivota, pocetak potrage za
novom, nezamagljenom i autenticnom istinom.
Planine - Petar Zoranic

BILJEKA O PISCU
ZORANIC,PETAR(1508.-?),hrvatski renesansni knjievnik.
Zoranic je roden 1508.godine u Zadru, ali njegova obitelj Tetacic potjece in Nina,
kamo se doselila iz Like .O njgovu se ivotu vrlo malo zna.
Bio je pravnik,notar i sudski ispitivac javnih spisa.Ne zna se kada je i kako umro.Ime
mu se posljednji put spominje 1543.(iako je po jednom novijem podatku neki Petar
Zoranic ivio u Bihacu 1547.godine.),a 1569.godine,kada je tiskan roman Planine,

Zoranic je vec bio mrtav.
Do nas je doprlo njegovo glavno djelo Planine, koje su nastale g.1536.,godinu

dana dakle prije propasti Klisa, u vrijeme, kad su Turci duboko zali u nae krajeve
poslije Bitke na Mohacu i prve opsjede Beca.
Sve je to djelovalo na pjesnika, da u svom djelu, koje je po vanjskom obliku pastirski
roman u prozi i u stihovima, nastoji pobuditi kod svojih sunarodnjaka ljubav prema
rodnom kraju, prema hrvatskoj domovini i prema hrvatskom narodu.Djelo posvecuje
ninskom kanoniku Mati de Mateisu, pa u posveti kae: Hrvatom i vaoj milosti, ki
znam, da dobar bacinac i Hrvat potovan jest. Rijecju bacina oznacuje domovinu,
a bacinac mu je jednako rodoljub.Zoraniceve Planine, iako je na njima ocit trag
nekolikih stranih pisaca, idu u red naih najboljih knjievnih djela iz starije dobi.Djelo
je s kraja na kraj rodoljubivo, u njoj je hrvatska svjest vrlo jaka. Tuba vile Hrvatice
podsjeca nas na pjesmu Kip domovine P. Stoosa nastale u 19. vjeku. Usprkos toga,
to je Zoranic pod velikim uplivom tadanje pastirske knjievnosti te svoje pastire
ugladio ucinivi od njih nekakve trubadurske pjevace, ipak je u djelu u mnogocemu
data naa stvarnost. Djelo je napisano s izrazitom svrhom, da podigne duh u borbi
protiv vukova (Turaka). Opisuje prilicno realisticki nesrece, koje su snale na narod
turskom provalom, i utekoj borbi pjesnik odbacuje izliene ljubavne brbljarije te
upozoravana vanost cudorednosti u narodnoj borbi.
Tjei svoje sunarodnjake i govori o budocoj propasti Turaka. Dalje i s
oblikovne strane, a narocito obzirom na razvoj naeg knjievnog jezika.
Zoranic stvara prvi od svih naih pisaca nau pripovjedalacku prozu i prvi od svih
ostalih pisaca opisuje nae kopno. On je poao korak dalje od Marulica: jer dok
Marulic pjeva neto i u hrvatskom, a glavnu svoju knjievnu djelatnost razvija na
latinskom jeziku. Zoranic kori svoje sunarodnjake, to piu na kome drugom jeziku,
a ne na hrvatskom.
Citavo je njegovo djelo protkano velikom ljubavlju prema hrvatskom narodu.
ANALIZA DJELA
Planine Petra Zoranica su pastirsko - alegorijski roman pisan u prozi i stihu. Pisan je
narodnim hrvatskim jezikom, a sastoji se od novela epistularne knjievnosti (pismo
posvete), petrarkisticke lirike (ljubavne pjesme), bukolicke lirike (pastirske pjesme) i
politicke pjesme (prepjev
Molitve suprotiva Turkom ). Nastao je izmedu dva razdoblja, pa i nacina pisanja srednjeg vijeka i renesanse. Djelo je napisano 1536. g., a tiskano u Veneciji 1569.g.
Okosnicu fabule cini pjesnikovo fiktivno (izmiljeno) sedmodnevno putovanje
hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav.
Medutim temeljna ideja djela je domoljubna: pjesnik eli opjevati i proslaviti svoju bacinu - (domovinu). U romanu se osjeca znatan utjecaj Zoranicevih knjievnih
uzora: Jacoba Sannazara (autora pastirskog romana Arcadia), Dantea, Petrarce,
Boccaccia, Ovidija, Vergilija, ali i domace knjievne tradicije (zacinjavci Marko
Marulic). Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom ninskom kanoniku
Mateju Matijevicu.
U njoj govori kako je susreo vilu jednu, ka po obicaju hrvackom gizdavo dali
pocteno nareena bie, koja ga je ukorila to tako beskorisno luta:
Nisi li veckrat ctil i cti sfaki dan razlike pisce ki deelje sfoje razlikim i nareenim
govorenjem ca vec mogu hvale?
Ovime Zoranic eli reci da su kod stranih naroda (Grka) svaka gora i vrhunac, svaka
rijeka i vrelo, svaki dio njihove zemlje opisani, iako oni o tome moraju i lagati dok su
hrvatski krajolici i predjeli uglavnom neopisani i neopjevani.
Planine nastaju za vrijeme Bitke na Mohacu pa ti dogadaji utjecu na Zoranica i on
opisivanjem Hrvatske nastoji pobuditi ljubav prema rodnom kraju, domovini i
hrvatskom narodu. Fabulu cini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje
hrvatskim planinama. To je njegov alegorijski put u samocu i pustinju da se oslobodi
ljubavne boli koja ga dri vec 7 godina, te da se u zrenju Istine, na kraju puta i na
zavretku djela, okrene drugacijoj, duhovnoj ljubavi. Protagonist je roman, a ujedno
i pripovjedac, pastir Zoran(Zoranic).
FABULA
Putovanje zapoconje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijae zaljubljen mladic iljbil,
pretvoren od bogova u cvijet ljiljan (ilj=ljiljan), a on je u grbu Zoranica. Ona mu
predloi da pode u planine, kako bi pronaao biljku koja ce ga izlijeciti ljubavne boli.
Nakon to je napustio Zoricu, vila Milost ga prenese preko mora i ostavi u Primorju.
Zoran krece u planine no nakon nekog vremena put mu preprijeci sedmoglava
neman. Zorana spaava vila Milost i vodi do Vrajih vrata (kanjon Velike Paklenice) i
do otvora iz kojeg izlazi Burin bijes. Vila mu prica o Burinom ivotu i objanjava mu
rodbinske veze u Paklu.
Drugog, treceg i cetvrtog dana Zoran je u drutvu pastira, te s njima pjeva,
razgovara, pomae im i zabavlja se. Petog dana Zoran krece na istok prema Dinari.
Nailazi na pastire koji cuvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju
Turke i Zoranic ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoranic susrece
vilu Svist koja ga uputi vili Dinari.
Dinara pomae Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Kasnije on zaspiva i sanja

Perivoj od Slave . U zoru estog dana Zoran se oprata od vile Dinare i krece kuci.
Uputivi se niz goru susrece vilu Krku, Dinarinu kcer.
Ploveci njenom ladom razgleda Knin, Skradin i ibenik. Tada ga vila Krka naputa i
vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odlazi u Nin.
Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurija Divnica biskupa
ninskog, ciji grob kite pastiri. Poklonivi se nad njegovim grobom Zoran ima viziju:
otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u drutvu sa sv. jeronimom i biskupom
Divnicem. Zoran im obecaje da ce se ostaviti svjetovnih tatina i pjevanja o
zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put Boje ljubavi. Uto vizije nestane, a pjesnik
protrizniv se rici, naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u bacini pocinu .
PERIVOJ OD SLAVE
Perivoj od Slave je Zoraniceva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromatvo

hrvatskog knjievnog stvaralatva. Usnuvi petog dana, Zoran hoda po irokom
polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka i te nailazi na neobicno lijep perivoj da je
zemaljski raj. No isprijecila mu se oveca rijeka i poto je nije mogao preskociti, skoro
zapadne u ocaj, ali se odjenom stvorila vila Milost, koja ga stavi na drugu stranu.
Ondje se naao u perivoju koji je sav bio okruen imirom, a unutar tog kruga bilo
je sedam redova drveca, sva u punom cvatu ili sa zrelim plodovima. Takoder je cuo i
mnoge ptice. Slavic (slavuj), pronja (lastavica) i petelin
(pupavac) su Filomena, Prokna i Terej. Ispod drveca bilo je mnogo cvijeca i grmlja, u
tolikom broju da ih nije mogao prebrojiti. Doavi do sredine perivoja naiao je na
jedno krupno drvo, lica zeleno - zlatnog, a plodovi su rumene i mirisne jabuke.
Jabuke predstavljaju knjievna djela, njihovu kvalitetu i ljepotu. Pod drvetom bijae
fontana napravljena od utog i zelenog dragog kamenja koju je dralo 7 djevojaka
od cistog zlata.
Iz te fontane izljevala se voda koja je granajuci se zaljevala cijeli perivoj.
Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeca (aritmetiku, muziku,
geografiju, astronomiju, gramatiku, retoriku i logiku)
Ispod drveta sjedile su mnoge vile, svaka sa pregrtom jabuka u krilu. Zoran prvo
ugleda ponosnu vilu Latinku koja je imala mnogo velikih i malih jabuka, a stalno su
joj pristizale nove. Zatim primjeti vilu Grkinju, stariju, takoder s mnogo jabuka i
Kaldejku(Kaldeja-juni dio Mezopotamije, Babilona), najstariju, s mnogo jabuka
davno ubranih, ali ipak lijepih.Vile predstavljaju pojedini jezik, a kolicina jabuka broj
knjievnih djela.Tada Zoran ugleda mladu vilu Hrvaticu s par jabucica.Na jednoj od
njih pisalo je Petar Zoranic te Ljubveni lov i Vilenica-njegova dotadanja djela,
a napola napisano i novo djelo - Planine.
Vila se tui Zoranu na broj svojih jabuka, tj. kako hrvatski pisci, iako ih ima
sposobnih, ne piu hrvatskim jezikom, ali mu se i zahvaljuje jer je zbog njega ne
smatraju potpuno neplodnom. Ovime Zoranic pokuava potaci hrvatske pisce

na pisanje materinjim jezikom, a ne latinskim, kako je tada pisala vecina pisaca.
Tada dolazi vila Slava i Zoran se budi.
KRITIKE
O Zoranicevom jeziku i recenici oprecne su kritike. Tako Josip Voncina u tekstu u

susret Planinama, kae : Sam ponajprije pjesnik, Zoranic je, piuci prozu, nju
gradio na svojim pjesnickim iskustvima. Zato je njegov stil u prvom redu slojevit i
teak, a stoga su i u pretenim proznim partijama njegovog djela stilski postupci
izrazito stihotvoracki, tj. u njegovoj prozi stihotvorac nadvladava prozaika.
No susrece se i ocjena da mu je stih okretniji od proze. Nikica Kolumbic u clanku
Najrodoljubivije djelo hrvatske renesanse navodi : U prozi se uz nerazumljive
poetske opise, osjeca podredenost latinskoj i talijanskoj sintaksi, to uz brojne
arhaizme cini, pogotovo danas, njegov jezik tekim.
Marin Franicevic u knjizi Pjesnici i stoljeca u eseju o poetici P.Zoranica iznosi jasni
stav : U prvi red naih renesansnih pjesnika, Zoranic ide po svojoj prozi. Rekao sam
pjesnika, a ne pisaca jer u proznom dijelu Planina ima vie poezije nego u stihovima.
U proznom tekstu Zoraniceva recenica, i onda kada je naivna, zvoni cisto i
autenticno, a mnogi lirski i drugi raznovrsni elementi sloeni su s osjecajem za
muzikalnost i izraajnost pripovjedacke, ali i lirske proze.
O vrednovanju Zoranicevog djela u odnosu na njegov uzor, kriticar Josip Torbarina u
clanku Planine i ostale Arkadije daje slijedecu ocjenu :
Zoraniceve su Planine jedna od najslobodnijih i najorginalnijih i najmanje ropskih
imitacija Sannazzarova djela, ako se o imitaciji uopce moe govoriti. Jer moramo reci
da se Zoranic nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji, presaden u sredinu
sasvim razlicitu od one gdje je nikao, biva proet novim duhom.
Prokleta avlija - Ivo Andri

Mjesto i vrijeme radnje: carigradski zatvor Prokleta avlija,
Likovi: fra Petar iz Bosne, upravitelj Latifaga zvan Karaos, zatvorenik Haim - idov iz
Smirne, zatvorenik amil-efendija - bogati, mladi zatvorenik iz Smirne
Vrsta: roman
Citat:
Sadraj:
Zima je. Prevladava samo jedna boja - bijela. U toj bjelini postoji samo jedna
staza. Staza kojom je ila pogrebna povorka na pogrebu fra Petra. U sobi fra Petra nalaze
se fra Mijo Josi, mladi fra Rastislav Popisuje se imovina fra Petra. To je veinom
raznovrstan alat. Jo prije tri dana on je leao na tom krevetu, a sada ga vie nema.
Najvie nedostaje mladom fra Rastislavu kojemu je esto priao dogaaje iz svog ivota.
Najvie je priao o carigradskom zatvoru gdje je bio zatvoren ni kriv ni duan. Zbog
nekih poslova crkva je fra Tadiju Ostojia i fra Petra poslala u Carigrad. Tamo je policija
uhvatila neko pismo o progonu vjernika i sveenika iz Albanije koje je bilo upueno
austrijskom internunciju u Carigrad. Pismonoa je pobjegao, a poto u Carigradu nije bilo
drugih sveenika iz tih krajeva uhitili su fra Petra. Dva mjeseca bio je pod istragom, a da
ga nitko nije ni sasluao.
Bio je zatvoren u zatvor znan kao Deposito ili Prokleta avlija kako je zove narod.
Ta Avlija uvijek je bila puna, uvijek se punila i praznila. Tu je bilo sitnih i krupnih
prijestupnika. Od djeaka koji su sa tanda ukrali smokvu do viestrukih ubojica. Tu
dolaze i tzv. prolaznici koji su upueni po kazni kao prognanici iz zapadnih pokrajina
te iz Avlije odlaze kui ili u zatvor u Africi ili Maloj Aziji. Avlija se sastoji iz petnaest
jedokatnica koje povezane s visokim zidom zatvaraju nepravilno, golo dvorite, bez trave
i s dva-tri krljava stabla. Po danu zatvorenici se etaju po dvoritu, a po noi odlaze u
elije - petnaest do trideset u jednu. Ali, ni po noi nije mirno. Zatvorenici pjevaju, svata
dovikuju i svaaju se te esto dolaze i novi. Po danu svi izlaze iz elija i stvaraju male
skupove gdje priaju o raznim stvarima. Najvie se ljudi okuplja oko malog ovjeuljka
Zaima koji je uvijek priao o enama i svojim mnogobrojnim vjenanjima. Neki su ga
sluali, a drugi su odmahivali rukom i odlazili im bi on poeo priati.
Sam poloaj Proklete avlije bio je udan jer se moglo vidjeti samo nebo, a grad
koji je bio blizu nije se mogao vidjeti. Obino je bilo lijepo vrijeme. Ali, nekad se nebo
naoblailo, poeo je puhati juni vjetar donosei zadah trulei i smrad iz pristanita. Tada
je ludilo bilo zarazno i svi, pa i najmirniji, postajali su razdraeni i ljuti. uvari su
pokuavali izbjegavati sukobe jer su i oni bili razdraeni, ali bilo je nemogue uspostaviti
red. Kada je zapuhao sjeverni vjetar, sunce grane svi su ponovo izali na dvorite
zaboravljajui svae i prepirke. Upravitelj tog zatvora bio je Latifaga zvan Karaoz
(groteskna linost turskog kazalita sjenki). Otac mu je bio nastavnik u vojnoj koli. Kao
dijete Latifaga je volio knjigu i muziku, ali odjednom se promjenio, ak i fiziki.
Napustio je kolu i poeo se druiti s raznim varalicama i kockarima. Nekoliko su ga puta
i uhvatili, a uvijek ga je izbavljao otac. Tada je upravitelj policije predloio Latifaginom
ocu da Latifaga postane policajac. Latifagin otac je na to pristao. Tako je Latifaga postao
policajac, zamijenik upravitelja Proklete avlije te konano i upravitelj. U hvatanju
prijestupnika pomogla mu je njegova prolost jer je poznavao njihova okupljalita.
Latifaga je imao kuu iznad Avlije i mnogim je putovima mogao doi od kue do Avlije i
obrnuto tako da nitko nije znao gdje e se pojaviti. Nitko nikad nije znao kako e se
ponaati i uvijek je iz ljudi mogao doznati one podatke koje eli. este su bile i pritube
na Karaoza, ali svi su znali da samo on moe upravljati Avlijom.
Najgori su bili prvi dani u Prokletoj avliji. Da bi se zatitio od tunjava fra Petar
je izabrao jedan zabaen kut i tu se sklonio. Tu su bila i dva graanina iz Bugrske koji su
ga primili bez rijei. Fra Petar je zakljuio da su to bogati ljudi koji su vjerojatno bili
rtve pobune u njihovoj zemlji. Poslije nekoliko dana dobili su gosta. Kada se sljedei
dan probudio prvo to je vidio bila je knjiga i nije mogao vjerovati. Lice novopridolog
mladia bilo je bijelo, blijedo. Oko oiju je imao tamne kolute. Razgovor je poeo sam od
sebe. Mladi se zvao amil. esto su razgovarali, a onda su po njega doli neki straari.
Bez rijei su se oprostili, a prazno je mjesto brzo bilo popunjeno. To je bio mrav, tanak
ovjek. Bio je idov iz Smirne, Haim. Fra Petar je saznao da Haim zna neke stvari o
amilu. Fra Petar ga je pitao o njemu, a Haim je poeo priati. alim je bio ovjek
mjeane krvi. Otac mu je bio Turin, a majka Grkinja. Majka mu se u sedamnaestoj udala
za bogatog Grka. Imali su jedno dijete, djevojicu. Kada je djevojica imala osam godina,
Grk je umro. Njegovi su roaci htjeli prevariti mladu udovicu i sve joj oteti, ali ona se
branila. Otila je u Atenu da bar tamo spasi naslijee. Kada se vraala nazad, umrla joj je
kerka. Mornari su lijes htjeli baciti u more jer donosi nesreu, ali majka nije dala. Tada
je prvi oficir dao napraviti jo jedan lijes u koji je stavljen neki teret. Lijes s djevojicom
baen je u more, a drugi je dan majci koja ga je pokopala. Svakoga je dana ena odlazila
na grob, ali postepeno bol se smanjivala kad se dogodilo neto neoekivano. ena prvog
oficira saznala je tajnu o djevojici i ispriala je najboljoj prijateljici. One su se tada
posvaale i da bi se osvetila prijateljica je tajnu ispriala drugima. Tako je pria dola i
do udovice koja je tada htjela da se baci u more i trebalo joj je nekoliko godina da preboli
i ovo. Mnogi Grci su prosili lijepu udovicu, ali ona se na ope iznenaenje udala za
nekog Turina, Tahir-pau, i snjim imala sina i kerku. Sin je bio snaan, a kerka je
umrla u petoj godini od neke nepoznate bolesti. Majka je umrla sljedee godine. Sin koji
se zvao amil sve se vie predavao knjizi i nauci, a otac ga je u tom podravao. Jedne je
zime umro i Tahir-paa, a mladi je ostao sam s velikim imetkom i bez blie rodbine.
Jednog je dana ugledao jednu Grkinju i odmah se zaljubio. Ona je voljela i njega, ali
njeni roditelji nisu dopustili da se uda za Turina pa su je odveli i udali za nekog Grka.
Poslije toga amil je dvije godine proveo na studiju, a kasnije je mnogo i putovao i itao
knjige. Tada su poele glasine da su amilu udarile knjige u glavu i da se poistovjetio s
nekim mladim princem. To se proulo i amila je uhitio valija izmirskog vilajeta jer je
dobio pismo kao i svi drugi valije da paze na ljude koji blate sultanovo ime. Kada su
uhitili amila mnogi su se pobunili, ali nisu mogli nita napraviti pa je amil odveden u
zatvor. Karaoz nije volio politike zatvorenike, ali ovoga je morao prihvatiti. Ve drugi
dan ovjek kojeg je poslao kadija izradio je kod vie vlasti da se amil izdvoji i da mu se
da posebna soba to je i uinjeno. Iduih je dana fra Petar hodao dvoritem, ali nije vidio
amila, a onda se jednog dana kraj njega stvorio amil. Oboje su osjetili da se njihovo
prijateljstvo povealo. Odjednom amil pone priati povijest Dem- sultana(onaj s
kojim se poistovjetio).
To je bila priao o dva brata. Jedan je bio mudriji i jai, a drugi ovjek zle sree i
pogrenog prvog koraka. Ta su dva brata dola u sukob kada im je 1481. g. na bojnom
polju poginuo otac. Stariji brat Bajazit (34 godine) koji je bio guverner Amasije i mlai
Dem guverner Karamanije polagali su pravo na prijestolje. Dem je na svom dvoru
stvorio krug pjesnika, znanstvenika i glazbenika, bio je dobar pliva i lovac. Bajazit je
bio hladnokrvan i hrabar. Oboje su imali dokaze za svoje pravo na prijestolje. Nisu se
mogli dogovoriti i na kraju su se sukobili. Dem je izgubio i pobjegao u Egipat i ponovo
organizirao napad, ali ponovo je izgubio. Tada je pobjegao na otok Rod gdje je bilo
sjedite nekog katolikog reda i gdje je zatraio utoite. Primio je ga je Pierre
dAubusson i doekao s carskim poastima te predloio da ode u Francusku. Dem je na
to pristao, ali kada je doao nisu ga pustili na slobodu nego dran zatoen u tvrdim
gradovima. Oko Dema stvorile su se razne spletke. Bajazit je dAubussonu dao novce da
Dem ostane u zatoenitvu, a papa mu je ponudio mjesto kardinala. Nakon osam godina
Dem je dan papi, a dAubusson je postao kardinal. Tada umire papa i dolazi novi.
panjolski kralj prodire u Italiju i zauzima Rim. Papa mu je morao dati Dema. Papa je to
uinio, ali Dem se brzo razbolio i umro. Njegovo je tijelo poslano Bajazitu koji ga je
pokopao s kraljevskim poastima. Dok je amil to priao fra Petar ga esto nije mogao
sluati i pratiti, ali amil to nije ni primjeivao. Jednog se dana amil nije pojavio. Haim
je fra Petru rekao da su kod amila doli neki inovnici, da je dolo do svae i obrauna.
Ne zna se da li je amil mrtav ili samo premjeten u drugi zatvor. Kasnije je fra Petar
esto razmiljao o amilu. Jednom dok je tako razmiljao netko mu je u ruku stavio
poruku da e za dva dana biti osloboen. To se i dogodilo. Odveli su ga u Akru gdje je
ivio osam mjeseci, a onda je puten i otiao je u Bosnu.
NOVELE - Ranko Marinkovi

1.TEZA O PISCU.
R o |e n je na o to ku Visu 2 2 .1 1 .19 1 3 . go dine . O sno vnu {ko lu
po laz io je u r o dno m mje stu. G imnaz iju je z avr {io u Splitu i Zagr e bu.
Diplo mir ao je na filo z o fsko m fakulte t u u Zagr e bu. Z a vr ije me r ata
inte r nir an je u lo go r Fe rr o mo nte u Italij i, zatim su ga pre bacili u B ar i i
na kr aju u sinajski z bje g El Shatt . Po slije r ata radi u ministar stv u
pr o svje te , a naknadno u zavo du Hr vatske te kao dir e kto r HN K u
Z agre bu. O d 19 51 . g. radi kao pr o fe sor na Z agre ba~ ko j Akade miji z a
kaz ali{nu umje tno st. R edo vito je ~ lan HAZ U.
N je go va dje la su:
Pr oz e , Zagr e b, 19 48 .g.; N i br a}a ni ro |aci, no ve le , Z agre b

1 94 9 .g.; O ko bo ` je , no ve le , Zagr e b 1 94 9 .g.; G este i gr imase , e se ji,
Z agre b 19 51 .g.; Po d balko nima, no ve le , B eo gr ad 1 96 5 .g.; Tr i dr ame ,
Z agre b 19 77 .g.; Z agre ba~ ka kupka, r o man,Z agr e b 1 98 0 .g.; Pustinja ,
dr ama, Z agre b 19 81 .g.; Sabr ana dje la 1 .-4 .,Z agr e b 19 82 .g.; Ne ve se le
o ~ i klauna , e se ji, Zagr e b 19 86 .g.; Sabr ana dje la 1 .-7 ., Zagr e b,
1 98 8 .g.; N e ver mo r e , r o man, Zagr e b 1 99 3 .g.
2.TEZA Mrtve du{e.
Pisac je glavno lice. De{avaju se ~udni doga|aji pri ~udnim okolnostima.

Neobi~na je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. ni kazaljki nema na satu. Pisac
se nalazi negdje kraj vode. Noèm si je odrezao glavu i pona{a se kao da je i dalje
du{a u tijelu. Glava mu sluì kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje.
Kad se probudo pri svjetlu opazio je no` zaboden u knjigu. Zaklju~io je da je to ipak
morao biti on. Taj no` je donio gazdari~in pokojni mu` pomorac iz Carigrada.
Postavlja si pitanje da li ima ne{to ratni~kog u njemu. @eli ga se rije{iti pa
razmi{lja da li da ga zaklju~a u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to
gazdari~ina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaklju~uje da je slabo
za{ti}en od samog sebe. U dubokom razmi{ljanju do~ekao je jutro na prozoru sobe.
Gazdarica prolazi kraj sobe i jo{ sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki no`
pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora kaè: Mrtve,
mrtve du{e... Sad legnimo mrtve du{e.
Licapisac i gazdarca
Vrijemeno}
Prostoru sobi
Temaparalelom stvarnosti i ma{te, ìvota i literature, drasti~no poja~ava
sliku apsurda ljudskog poloàja.
3.TEZA Samotni ìvot tvoj.
Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne ène. Dok je

ispovjedao ène doìvljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. êsto se
ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sve~anost, skupilo se mnogo vjernika.
U masi netko se potukao. U zraku se ~uje lupet bubnja. Biskup je odrào Molidbu
za magare}i rod. Sve}enstvo je sjelo za banket. Djeca su ih ga|ali kamen~i}ima.
Kad je fratri} do{ao prevaril su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio
ustanovio je da je prevaren. U selu ìvi Toninka koja vu~e za nos sve}enstvo, a
posebno biskupa na taj na~in {to niè haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu
stra`njicu .Nema mjere tako da ju àndari trebaju odvest u àndarisku stanicu. Na
kraju banketa na{li su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i
pobjegla tako da je jo{ mogla nastaviti sa svojim {alama. Nave~er je usljedio bal.
Pred zoru mnogi su se vratili ku}ama. Biskup i fratri} spavaju. Jedan od njh je pisac i
dugo jo{ slu{a kako se psi na ulci kolju oko kostiju {to su ostale nakon ve~era{nje
gozbe i kako zlosutno tule u no} i laju na mjesec.
Licabiskup, fratri}, Toninka, àndari i narod
Vrijemepredve~erje i no}
Prostoroto~no mjesto
TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule Mir s tobom!, koja personificira
jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola I sa zrnom
soli!. ôvjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog ìvota,
ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza,
kao tragi~na farsa.
4.TEZA An|eo.
Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomo}nik Lojze do{ao je po klju~

radione i ispri~ao mu je neobi~an san. U klesarskoj radioni bio je nedovr{en
spomenik an|ela koji u ruci drì otvorenu knjigu. Klesar je objasnio nau~niku da je
taj spomenik za njega. Smetalo ga je nau~nikovo neprestano nabijanje pa je
zamolio suprugu da ode do nau~nika i da prestane s radom. ûdne su mu se misli
vrzmale ({uljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak.
Na an|elovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor umjetnik ro|en odre|enog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je
upisao datum njegovog posljedneg dana ìvota. Odbacio je oru|e i predao se svom
an|elu.
Licaklesar Albert Knez, nau~nik Lojze i èna Frida

Vrijemezadnji dan ìvota klesara
Prostorsoba i radiona
TemaKlesar nastavlja ìvot kroz svog an|ela od mramora.
5. TEZA Prah
Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se
uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog
geometra. Sada ìve u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega traì
uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog
pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i
odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana
jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te
okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti ìvot tako {to se je
objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana
njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su
~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da
}u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?.
LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijemeposlije drugog svjetskog rata
ProstorDalmatinski otok i Split
TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao,
neka iluzija ìivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.
Glorija - Ranko Marinkovi

Osnovni podaci o autoru: Ranko Marinkovi} je ro|en 1913. godine na Visu.
Najistaknutiji je suvremeni hrvatski novelista, romanopisac, dramski autor i
esejist. Teme i likovi njegovih djela pripadaju mediteransko-oto~kom ili
gradskom, gra|anskom ili malogra|anskom svijetu. Djela su mu proèta crnim
humorom, ironijom i tragi~nim shva}anjem svijeta. Najpoznatija njegova djela
su: zbirka novela Ruke, roman Kiklop, drama Glorija... Najosnovnije crte
fabule: 1.slika U maloj ùpi u Dalmaciji sve}enici poku{avaju razbiti monotoniju
malog mjesta i jedan od najmla|ih, don Jere smi{lja na~in na koji bi u~vrstio
vjeru naroda. Zami{lja kako bi bilo dobro zamjeniti kip bogorodice s ìvom
opaticom koja bi povremeno pomakla o~i i tako uvjerila ljude u postojanje
Boga. Ostali sve}enici se ba{ i ne slaù s tom idejom ali ipak pristaju. Don Jere
zamoli predstojnicu obli`njeg samostaana da mu po{alje jednu opaticu, i
jednog jutra stiè Magdalena. Prije nje toga jutra u biskupiju dolazi i ~ovjek po
imenu Rikardo Kozlovi} alias Floki Fleche. On pri~a sve}enicima o svom kipu
Isusa na raspelu u koji je ugradio mehanizam koji pokre}e Isusovao tijelo, koje
izgleda kao da je ìvo. @eli da ga sve}enici prikaù narodu, ali ga don Jere
otjera iz biskupije, jer smatra takvo djelo oskrvnu}em prirodne ljepote, a ne
svetom stvari. Nakon toga Magdalena stiè u biskupiju i don Jere joj povjerava
zadatak. Ona mu pri~a kako se zaredila i pri~a o svome ocu i njegovu cirkusu,
te na kraju ispada da je Kozlovi} Magdalenin otac. 2.slika Radnja se nastavlja
odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glume}i Madonu. Njezin otac dolazi u
crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvla~i i traì od njega da {to prije
predstavi kip Biskupu koji je za nj jako zainteresiran. Kozlovi} odlazi da uredi
kip. 3.slika Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se
samoj sebi. Don Jere koji ve} duè vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne èli to
priznati, ulazi i kori ju jer je raspustila vi{e kose nego prije, a to bi ljudi mogli
primjetiti. Ukorava ju i zbog njenog pona{anja, a sve zato {to joj ne moè
otvoreno pristupiti. Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane ulazi. Don
Jere i don Zane se sva|aju, a don Zane mu kaè da se Magdalena zaljubila u
njega. Odlaze odsluìti ve~ernjicu. 4.slika Radnja se odvija u Katedrali, kasno

popodne poslije ve~ernjice. Svi ljudi su ve} iza{li iz crkve osim Kozlovi}a i ène
koja moli za svoga sina. Kozlovi} gleda u Gloriju, a ona svijesna svoga zadatka
ignorira oca. @ena ju moli da joj spasi sina, a otac ju moli da ga prihvati. Toma
za to vrijeme èli zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovi}a van, ali Kozlovi} se neda.
On tvrdi da je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to samo kip. Dolazi don
Jere i uvjerava Kozlovi}a da to nije Glorija nego kip. Kozlovi} krene prema
vratima, ali zastane i kaè kako je to nekad bila njegova k}i, ali ju je sada
izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere pri|e oltaru i u molitvi se ispri~a gospi:
Gospo, sagrije{io sam te{ko, oprosti. To je bilo za tvoju ~ast i slavu. Oprosti.
Uto u|e don Zane i ni{ta ne rekav{i prijekorno pogleda don Jerea. 5.slika Scena
prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena pla~e. On
ju kori zato {to je proplakala pred ocem, a ona se pravda: Ro|eni se otac
previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip! Gledala sam kako mi se
starac mu~i, kako vas na koljenima moli za jednu moju rije~, a ja sjedim tamo
podlo, kao najgora ni{tarija, bez i jedne suze u oku! Ona ga pita za{to joj nije
dopustio da vidi oca, a on joj priznaje da nije èlio da joj se vrati ljubav za
onim ìvotom. Ona mu na to priznaje da ga voli, ali on ipak ne èli potpuno
priznati da i on nju voli. Tada ulazi Tomo nose}i novo raspelo. Don Jereu
obja{njava da ga je biskup kupio od Kozlovi}a. Tad dolazi i èna koja je molila
za svoga sina. Toma obja{njava da joj je sin umro. Don Jere okrivljuje
Magdalenu zato {to je èni dala la`nu nadu, a ona sada èli samo vidjeti svoga
oca. Kozlovi} nato provaljuje u sakristiju i ona odlazi s njim. Don Jere jo{ dugo
ostaje sam i u napadu bijesa razbije raspelo. 6.slika Radnja se zbiva u cirkusu.
Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi pri~a sa Tonijem, jednim od
klauna. Kaè mu kako vi{e ne moè moliti, kako je sve izgubila i kako je ustvari
jako zla. Pri~a mu kako je prije sedam godina skoro poginula, jer se trapez
malo prije njene to~ke otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je ~ula glas: Pazi!
Pazi! Toni ju razuvjerava, a ona kao da ne{to predosje}a traì od Tonija da
prenese poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi
Kozlovi}. On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo
umiri. Ponavljaju jo{ jednom neke datalje o to~ki i on odlazi. Dolaze ~etri
klauna i zabavljaju je. U zavr{nom dijelu to~ke netko pokuca na vrata. U sobu
ulazi don Jere, a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je don
Zane dobio Biskupiju, a na kraju joj priznaje da je obolio na ìvcima i da je
ovdje na lje~enju, te je do{ao kada je vidio plakat. Zatim joj kaè kako je
uni{tio kip, i kako njoj, zbog njegovih grijeha, prijeti propast. Kaè joj da }e
traìti od njenog oca da ju ne pusti da izvede to~ku, ali uto u sobu ulazi
Kozlovi}. On ne èli poslu{ati don Jeru, {to zato {to mu ne vjeruje, {to zato {to
je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u gledali{te i krene izvesti
to~ku. Toni moli Kozlovi}a da zaustavi to~ku jer je Glorija rastresena, ali
Kozlovi} ni njega ne poslu{a. Glorija pada i umire. Kozlovi} ni ne pla~e za njom,
ve} joj samo gladi lice i popravlja joj kosu. Orkestar zasvira posmrtnu
kora~nicu, a ~etri klauna iznose Gloriju. Don Jere ostaje sam i zapla~e, a
zastor se spu{ta svr{avaju}i tragediju. Likovi: sestra Magdalena (Glorija Fleche)
Rikardo Kozlovi} (Floki Fleche) Biskup don Jere don Zane Toma majka Toni,
Bimbo, Bepp i Kock- ~etri klauna Karakterizacija likova: Glorija je èna sa dva
ìvota, ali nije kako sama kaè bludnica. Ona unato~ poznavanju vanjskog
svijeta i odbojnosti samostana, prihva}a taj samostanski, strogo vjerski ìvot.
Svoju èlju da ga napusti uspje{no potiskuje sve dok se svojim ~istim srcem ne
zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je ~ista i iskrena, ali se don Jere ne usu|uje
otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako ne{to, jer nema onu
unutra{nju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj kaè da je voli on je
stalno kori, vje~ito pronalazi pogre{ke u njenom pona{anju, izgledu... Iako se
na po~etku ~ini da Kozlovi} bezgrani~ni voli svoju k}i, iz zadnje slike proizlazi
da je ta ljubav ljubomora, a njegova silna èlja za Glorijom postoji ve}inom
zato {to bez nje cirkus propada. Don Zane je stariji ~ovjek, koji je zbog svog
ìvotnog iskustva obi~no u pravu, ali ipak se on i don Jere vje~ito sva|aju oko
ovog ili onog. On cijeloj radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje
dobro promi{ljene i razra|ene. Mjesto i Vrijeme u djelu: Radnja se odvija
negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata. Tema djela:
Neostvariva ljubav izme|u sve}enika i redovnice. Ideja djela: Dokaz da ljudska
dijela nisu uvjek dobra, iako su u~injena s plemenitim ciljem. Sukobi: Glavni
sukob je ljubav izme|u don Jere i Magdalene i vjera koja takve veze
zabranjuje. Drugi sukob je izme|u Magdalene i Jagode tj. Glorije odnosno
sukob vjerskog ìvota i svijetovnog ìvota. Simboli~nost: Cirkus u ovoj drami ne
postoji slu~ajno, ve} zato da bi se crkvena ~uda mogla prikazati kao
cirkusarije.
Gospodar prstenova - J. R. R. Tolkien
Gospodar prstenova
dio prvi - Prstenova druina
BILJEKA O PISCU:
Tolkien, John Ronald Reuel (1892-1973). Engleski pisac roen u
Junoj Africi. Kao strunjak za rane forme engleskog od 1945-1959.
bio je profesor engleskog jezika na oksfordskom sveuilitu. U
razdoblju prije drugog svjetskog rata bio je blizak prijatelj poznatih
pisaca fantastike (Owen Barfield, C. S. Lewis, Charles Williams) koji su
zajedno, izmjenjujui meusobno miljenja, ideje i djela u radu, bili
poznati kao grupa The Inklinkgs. Na njihovim redovnim sastancima
Tolkienov zamiljeni svijet i njegova hinjena prolost (feigned history
kako je naziva sam Tolkien) dobili su svoj prvotni oblik.
Prva knjiga o Meuzemlju, Hobit (Hobbit, 1937. g. ) nastala je

kao bajka koju je Tolkien napisao za svoju djecu i imala je trenutaan
uspjeh kod publike i kod kritike, ali je 1951. g. doivjela bitne izmjene
kako bi se tekst uskladio sa skorim objavljivanjem prvog dijela trilogije
Gospodar prstenova (Fellowship of the Ring, 1954, Two Towers, 1954,
i Return of the King, 1955). Sve etiri knjige doivjele su jo jednu
reviziju 1968. g.
No kao i kod veine obimnih i razraenih opusa u knjievnosti,
pria o Meuzemlju objavljena u ove etiri knjige bila je samo dio
materijala koji je Tolkien napisao. Nakon njegove smrti objavljen je
1977. g. Simarillion, zbirka mitova i epova vilinskoga naroda, koju je
Tolkien poeo pisati jo prije Prvog svjetskog rata s namjerom da
stvori originalnu englesku mitologiju. Knjigu je iz Tolkienovih
mnogobrojnih nedovrenih radova i zabiljeki uredio njegov sin
Christopher Tolkien zajedno s Guyom Guvrielom Kayom. Christopher
Tolkien nastavio je s radom na sreivanju oevih zapisa i do danas je
objavio deset knjiga pod zajednikim naslovom Povijest Meuzemlja.
Osim ovih pet knjiga Tolkien je objavio i nekoliko kratkih radova
u obliku pripovijedaka kao Farmer Gils of Ham (1949) i Smith of
Wooton Major (1967), ili u obliku pjesama kao Adventures of Tom
Bombandil and Other Verses from the Red Book (1962). Tolkien je
tokom svog ivota s dosta uspjeha ilustrirao neke svoje radove, a
najvei broj ilustracija napravio je za Hobita. Ilustracije koje je sam
nacrtao i kolorirao za ovu knjigu su pod brojevima I, II, III, IV, V, dok
je ostale kolorirao H. E. Riddett.
Utjecaj koji je J. R. R. Tolkien ostavio ne samo na svoje
mnogobrojne itatelje i na druge pisce u posljednjih pedeset godina,
svrstava ga, nesumnjivo, meu velikane svjetske knjievnosti
dvadesetog stoljea.
DNEVNIK ITANJA:
Knjiga mi se jako svidjela jer je nastavak na Hobita, istog
autora: Tolkiena. Knjiga ima puno zanimljivih i smijenih dogaaja.
Najsmjeniji dogaaj mi je bio kada se Gimli posvaao sa Legolasem i
drugim vilenjacima iz ume Lothlorien jer je on jedini morao nositi
povez preko oiju. Strider(Aragorn) je odluio da svima stave povez na
oi ukljuujui i Legolasa. Legolas se nije lako s time pomirio jer je
ipak on bio vilenjak. Najuzbudljiviji dogaaj mi je bio kada su Frodo,
Aragorn, Merry, Sam i Pippin nabasali na Crne Jahae, a najzanimljiviji
dogaaj mi je bio kada su iz Rivendella krenuli Frodo, Aragorn,
Boromir, Gimli, Legolas, Sam, Merry, Gandalf i Pippin krenuli unititi
Prsten Vladar (kletva Isildurova). U knjizi ima vie pjesama i stranica
nego kod Hobit-a, ali i vie zanimljivijih dogaaja. Kod knjige mi se

jedino ne svia to se vatra u kojoj bi se trebao unititi prsten pie
velikim slovom i jo kod nekih imenica. Knjiga ima tri djela (Prstenova
druina, Dvije kule i Povratak kralja), a izdana je u Zagrebu 1997
godine. U knjizi je nekoliko autorovih ilustracija.
TEMA:
Unitenje Prstena vladara.
MJESTO RADNJE:
Meuzemlje
VRIJEME RADNJE:
Sva etiri godinja doba
FABULA:
- KNJIGA PRVA Na Bilbov i Frodov zajedniki roendan dolo je 144 ljudi, tono
koliko su Bilbo i Frodo imali zajedno godina. Na tu su proslavu bili
pozvani ak i Sackville-Bagginsovi. Gandalf je priredio nezaboravni
vatromet. Bilbo je odjednom nestao. Stvorio se u svojoj sobi, gdje ga
je ekao Gandalf. Gandalf je jedini znao da se on posluio Prstenom.
Taj Prsten je imao arobnu mo: tko god ga je nataknuo postao je
nevidljiv. Bilbo je namjeravao krenuti na svoje zadnje putovanje, ali je
po dogovoru sa Gandalfom morao ostaviti prsten Frodu. Bilbo se tomu
odupirao, ali mu je Gandalf zaprijetio, te ga je ipak ostavio. Frodo je
uao u sobu im je Bilbo otiao. Gandalf je objasnio Frodu kakvu mo
ima taj prsten i da ga se pothitno mora unititi. Bacio ga je u vatru na
to se Frodo zgrozio, ali na njegovo uenje prstenu nita nije bilo.
Gandalf mu je rekao da ga se moe unititi jedino u vatri u kojoj je
sakovan. Frodo je rekao da e krenuti na to putovanje na svoj pedeseti
roendan. Frodo je na svoj pedeseti roendan prodao Vreasti vijenac
Sackville-Bagginsovima. Za suputnike je odabrao Sama i Pippina. No
pred putovanje Frodo je uo kako ia Gamgee razgovara sa nekom
osobom. Sutradan se moralo krenuti na put, a Gandalfa jo nije bilo.
Trojica hobita su krenula usprkos tome na svoj put u Bucklebury. Na
tom putu su im se dogodile nevolje. Frodo, Pippin i Sam naili su na
Crnog Jahaa. Brzo su se sakrili pokraj puta. Jaha je njukao oko

sebe. Froda je iznenada obuzela elja da natakne Prsten na prst, iako
mu je Gandalf rekao da to ne radi ni u najveoj opasnosti. Jaha je
odjahao Cestom, a druini je laknulo. Tog dana druina je razgovarala
da li je to isti Jaha koji je bio u Vreastom vijencu. Odluili su da ne
idu vie po Cesti jer je preopasno. U slijedeih nekoliko dana naili su
na skupinu vilenjaka kojoj je voa bio Gildor. Frodo ga je pitao u svezi
Crnih Jahaa, ali im je on rekao da im nita nee rei o njima, ako im
Gandalf ve nije rekao. Ubrzo su doli i u Bucklebury, na posjed starog
Maggota. Frodo se sjetio, dok je jo ivio u Brandy Hallu, da je kod
njega krao gljive. Maggot im je ispriao da je kod njega bio udan
svat, visoka osoba u crnom sa crnim konjem i da je traila njega,
Froda Bagginsa. Rekao im je da su mu se psi, Pana, Dera i Vuina,
na smrt preplaili. Na veer je farmer Maggot odvezao kolima Froda,
Sama i Peregrina do skele, a usput im je ponio neto za prigristi. Na
pola puta su zauli topot konja. Pomislili su da su to moda Jahai, ali
je to zapravo bio Merry. Svima je laknulo. Farmer ih je napustio i
ostavio Frodu koaru. Kada je Frodo pogledao koaru osmjehuo se jer
je osjetio je miris gljiva. Kod Merrya su ostali jako malo, odmah su
slijedei dan krenuli na put. Na tom putovanje im se i Merry pridruio.
Frodo nije htio ii Cestom jer bi se izloili velikoj opasnosti od Jahaa,
nego je odluio krenuti jako opasnim putem - putem kroz Staru umu.
Na tom putu im svata dogodilo od dobrog do loeg. Jednom
prilikom su zaspali ispod Vrbovog starca. Vrbov starac je gospodario
umom. Frodo se digao da bi se otiao umiti u potoku, ali je bunuo u
vodu. Sam ga je izvukao iz vode, ali kad su se vratili do mjesta gdje su
spavali Merrya i Pipina vie nije bilo, jedino su Merryeve noge ostale
vani, dok mu je tijelo bilo u Vrbovom starcu. Sam se dosjetio da bi
mogli zapaliti drvee, to su i uinili. Odmah zatim Merry je poeo
vikati da zgase vatru. Frodo je odjednom poeo vikati na sav glas: U
pomo! . Ubrzo je zastao jer je netko poeo pjevati. Pjesma se inila
besmislenom, ali kako im se taj glas pribliavao Frodo je uo pjesmu
kako zapravo ide. Uto doe i Tom Bombadil, ovjek koji je pjevao tu
pjesmu i spasi Merrya i Pippina od Vrbovog starca. Hobiti su zajedno
sa Tomom otili u njegovu kuu i upoznali Goldberry, djevojku o kojoj
je pjesma govorila. U Tomovoj kui ostali su svega par dana. Tom ih je
as prije odlaska nauio pjesmu koju moraju pjevati ako zapadnu u
bilokakvu nevolju. Pjesmu su morali upotrijebiti samo jednom, i to kod
Grobnog humlja. Ubrzo su doli u svratite Kod razigranog ponija.
Tamo se Frodo predstavljao pod imenom Podgorski i upoznao Stridera
koji je znao za njihov put. Te veeri su ih napali Jahai, ali nitko nije
bio ozlijeen. Sutradan su krenuli rano ujutro na put sa Striderom, koji
im se u meuvremenu pridruio. Usput su kupili izgladnjelog ponija od
Billa Papratovine. Sam mu je nadjenuo ime Bill. Krenuli su Zelenim
putem, prema Vjetrovrhu. Strider se ubrzo predomislio i krenuo

Cestom. Nakon kraeg putovanja Cestom, skrenuli su sa puta i sili u
zaklon. Treeg dana odlaska iz Breeja izai su iz ume Chetwood,
pribliavali su se Muhovodnoj mlaki. Isprva im je dobro naprdovalo
putovanje po Muhovodnoj mlaki, ali to su vie odmicali kretanje im je
postajalo sporije i nepouzdanije. Muhe su ih poele peckati. Frodo je
na istonom nebu ugledao neko svjetlo i upitao Stridera to je to.
Frodo je dobio odgovor koji je glasio: Ne znam. Predaleko je da bi se
moglo razabrati. Nalik
je
na
munju koja skae s vrha na vrh brda. Petog dana putovanja su
ugledali Vjetrovrh. Na zapadnoj strani Vjetrovrha nali su uvalu. Na
tom mjestu su ostavili Sama, Pippina i ponije, dok su ustali krenuli
dalje. Kada su doli na vrh naili su na irok prsten od prastarog
kamenog zida. Na vrhu su nali na kamen koji je bio ravniji od ostalih i
inilo se da je izmakao vatri. Na njemu su ugledali rune. Strider je
mislio da stoje umjesto G3 i da znae da je Gandalf bio na tom mjestu
treeg listopada, prije tri dana. Strider je zakljuio da je na tom
mjestu dolo do bitke i da je tu bilo ono svjetlo koje su vidjeli na
istoku prije tri dana. Merry je neto ugledao i obavijestio Stridera o
tome, a Strider se bacio na zemlju i povukao Froda za sobom, a ni
Merry nije bio blesav, te se i sam bacio na pod. Svi su se bojali
najgoreg, to je Strider i potvrdio. Druina je otila u umu i naloila
vatru. Ubrzo su ugledali i nekoliko spodoba koje su krenule na njih.
Froda je odjednom obuzela elja da natakne Prsten, to je i uinio.
Frodo je mogao gledati Prstenove utvare kakve zapravo jesu, a one
njega isto. Odjednom su krenule na njega, a Frodo isue ma i
usklikne: O Elbereth! Gilthoniel! Istodobno
zada neprijatelju jak udarac. No se prolomi od prodorna krika, a
Frodo osjeti da ga je neka otrica, poput strijele ubola u lijevo rame.
Ma se slomio pod njim i Frodo zadnjim snagama skine Prsten s prsta i
vrsto ga stisne u ruci. Kad se Frodo osvjestio, vidio je da je leao uz
vatru koja je jo jae gorjela. Sam je Frodu ispriao to se dogodilo.
Uto je doao i Strider. Kad je Strider uo to mu Frodo ima rei,
udaljio se i pozvao Sama. Ispriao mu je sve to mu je imao rei i
rekao da e uiniti sve to moe da pomogne Frodu. Ujutro su krenuli
na jug, a to je znailo da moraju ii Cestom. Frodo nije mogao hodati,
pa su ga posjeli na ponija. Prije nego to je proao prvi dan mara,
Frodovi bolovi su se pojaali. Na kraju petog dana tlo se poelo
uzdizati. U daljini se nazirala jo jedna rijeka u kamenitoj dolini napol
obavijenoj izmaglicom. Doli su do rijeke Mitheithel, a na njoj je bio
Posljednji most preko kojeg prelazi Cesta, a to je znailo da ponovo
moraju Cestom. Sutradan su nastavili putovanje. Nisu ugledali
neprijatelja, ali je Strider naao blijedozelen dragulj zvan beril, vilin-
kamen. To im je ulilo nadu. Preli su preko mosta. Pippin je ubrzo

naao stazu kojom su nastavili put. Naili su na trolovsku jazbinu te
oprezno krenuli dalje. Produili su stazom i naili na tri velika
okamenjena trola. To su bili oni trolovi na koje su nabasali patuljci i
Bilbo, koji su se svaali kako e ih spremit za jelo. Popodne sunastavili
putem kojim su vjerojatno ili Bilbo, Gandalf i patuljci. Ubrzo su naili
na Glorfindela koji boravi u Elrondovoj kui. Ubrzo su naili na Jahae.
Glorfindel posjedne Froda na konja i dovikne konju neto na vilinjeziku i konj pojuri bre od neprijateljevih. Konj zastane pred vodom, a
Jahai ponu vikati Frodu. Prsten! Prsten! Iznenada rijeka podivlja, a
neprijatelji i njihovi konji se utope.
- KNJIGA DRUGA Kad se Frodo probudio, vidio je da lei u krevetu, u Elrondovoj

kui. Frodo upita strop na sav glas gdje je i koliko je sati. Neiji mu
glas odgovori da je u Elrondovoj kui i da je deset sati prije podne. To
je bio Gandalfov glas. Gandalf mu kae da je sva druina zdrava i
itava. Sutradan se Frodo rano probudio. Morali su odabrati tko e sve
ii na put. To su bili hobiti, Dunadan(Aragorn ili Strider), Boromir,
Gandalf, Gimli(sin Gloinov) i Legolas. Druina je krenula u prosincu na
put, ali je prije toga putovanja Bilbo darovao Frodu vilenjaki bode i
koulju od mithrila, koju mu je darovao Thorin. Nisu ponijeli puno
prtljage na put. Jednom zgodom nisu mogli proi vrh Caradhras te su
morali ii rudnicima Morije. U njima su pronali knjigu u koju su Balin,
Ori i Nori zapisivali dogaaje. U knjizi su naili na puno udnih zapisa.
Odjednom su ih napali orci i trolovi. Froda je pogodilo koplje, ali mu
nita nije bilo zato jer je nosio pancirnu koulju od mithrila. Samo se
Gandalf nije iv izvukao iz rudnika Morije. Poginuo je u borbi protiv
propasti Durinove - Balrogom. Kada je Dunadan pregledavao Froda,
vidio je da ima pancirnu koulju od mithrila i da ga zato koplje nije
proburazilo. Ubrzo su doli u umu Lothlorien. Vilenjaci su svima
morali staviti povez na oi, ukljuujui i Legolasa, jer se Gimli protivio
da jedini ima povez na oima. Doli su do gospodara i gospodarice
Lothloriena koji su ih jako dobro ugostili. Galadriel, gospodarica
Lothloriena, je pokazala Frodu i Samu svoje zrcalo u kojem su mogli
vidjeti to e se sve dogaati. Samo je Frodu pokazala Prsten. Jedan
od tri koja su bila sakrivena od Saurona. Druina je opet morala
krenuti na put, ali su im gospodar Celeborn i gospodarica Galadriel dali
amce i zalihe za put. Prvog dana putovanja amcima opazili su
Goluma. Uspjeno su ga potjerali. Utaborili su se kod Kresokama.
Tamo je Boromir pokuao oduzeti Prsten Frodu. Zbog toga je Frodo
zajedno sa Samom uzeo jedan amac, a da nikom nije rekao, jer nije
htio rtvovati prijatelje.
DIJELOVI FABULE:
UVOD:
Frodo, Sam i Pippin kreu na put.
ZAPLET:
Tri hobita nalijeu na Crne Jahae.
VRHUNAC:
Gandalfova smrt u rudnicima Morije.
RASPLET:
Frodo i Sam bjee od ostatka druine.
LIKOVI:
Frodo, Elrond, Gandalf, Celeborn, Galadriel, Gimli, Legolas,
Aragorn, Boromir, Merry, Pippin, Sam i Jahai
OPIS LIKOVA:
LIK
CITAT
FIZIKA
SOCIOLO ETIKO KA
PSIHO
LOKA
Hobit mali ljudi, otprilike upola
niski,
hobiti
pouzdani,
i nae visine, manji su i od
kovrave
povjerljivi
bradatih patuljaka. Hobiti
kose,
nemaju brade.
dlake
na tabanima izrastu prirodni
meu
potplati i gusta topla smea

dlaka kakva im raste i na glavi
(kovrava) 1
str. 7-8
nonim
prstima,
dugi
smei
prsti
Arag To vam je jedan od onih
visok,
kraljevskog odan
orn
lutalica mi ih zovemo
tamne
soja
prijatelj
graniari.
on zabaci kose
kukuljicu i otkrije razbaruenu proarane
glavu tamne kose proarane
sjedinama
sjedinama, i dva otra siva oka ,
na blijedu i ozbiljnu licu. str. razbarue
189
ne glave,
dva otra
siva oka
na blijedu
i ozbiljnu
licu
Boro visok ovjek lijepa i
visok, jak, kraljevskog odan,
mir
plemenita lica, crne kose i sivih lijepa i
soja
pohlepan
oiju, ponosita i stroga
plemenita
pogleda.
str. 286
lica, crne
kose i
sivih
oiju,
ponosita i
stroga
pogleda.
Gand stari lutajui opsjenar
visok,
arobnjak portvovan
alf
Gandalf str. 35
sijede
kose i
brade,
star
Gimli jedan mlai patuljak: njegovnizak,
patuljak
ratoboran
sin Gimli.
mlad
str. 286
Legol strani vilenjak odjeven u
duge
vilenjak
odan
as
zeleno i smee,
kose,
prijatelj
Legolas
str. 286
visok
1 citati uzeti iz knjige Hobit
POUKA:
imunoviev realizam djeluje poezijom narodne pjesme.
Vrsta knjievnog djela: pripovijetka

Fabula: Srna je ivjela u doba kad djevojice nisu smjele mnogo toga da ostanu vitke,
blijedopute. . . Jednog je dana ila s roditeljima u vinograd kupiti groe. Tamo je srela
Savu i Klaru. Sava je priala kako ju je zbog njezinog veza snala nesrea. Srna je od njih
ula da se djevojica kad proe ispod duge promijeni u djeaka. Tada se na nebu pojavila
duga i Srna je htjela proi ispod nje. Tako je ila i dola do movare. Mislila je da ju
moe prijei, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u
naputenu tvravu i tugovali. Jedne noi su se bacili s visoke litice.
Kompozicija:
Uvod: Srna stalno mora biti u kui.
Zaplet: u vinogradu uje da se djevojica pretvori u djeaka kad proe ispod duge.
Vrhunac: nekon to se pojavi duga, Srna odlui proi ispod nje, ali se utopi u movari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvravu o tuguju.
Zavretak: bace se s litice.
Mjesto radnje: u i oko varoi ardake
citat: "Odozdo rijeka Gilbua, a odozgo klisure zarobile malu varo ardake na strmu
obronku. "
Vrijeme radnje: prolost
Tema: Srnina elja da bude djeak i pokuaj ostvarenja te elje.
Ideja: zabranjivanjem eljenih stvari moe se postii samo loe.
Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, elja, smrt, oluja kao znak smrti. . .
Glavni likovi: Brunhilda - Srna, Sava
Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .
Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku: tokavskom

narjeju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najee osoba i krajolika.
Pisac se koristi i usporedbom, metaforom, onomatopejom. . .
Galeb Jonathan Livingston - Richard Bach

Ime pisca : Richard Bach
pozornost itatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U
njoj je dolo do izraaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost
Mjesto radnje : nebo i zemlja
Vrijeme radnje : suvremenska radnja
Tema : Galeb Jonathan eli nauiti savreno letjeti
Sadraj prie:
mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i
da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav,
no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga
pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio
rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je
ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je
protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova
braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se
priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve
akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan
ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj
kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan
je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio
je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan
je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je
doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do
savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od
starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je
savreno i moe biti bilo kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii
gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao
na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu.
No, jedne veeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao
vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove
koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb
Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A
Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu.
vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je
otiao meu druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo
njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa
znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.
Rego - Ivana Brli Maurani

Biljeke o piscu:
Autorica ove sad ve potpuno priznate klasine knjige, Ivana
Brli Maurani unuka je pjesnika "Smrt Smail-age engia"
Ivan Maurani. Otac joj je takoer poznati pisac -Vladimir
Maurani. Roena je u Ogulinu, gje je provela jedan dio svog
djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kui. kole je
uila privatno, posveujui osobito brigu izuavanja jezika, te
je ve u najmlaim godinama govorila i pisala francuski, a

kasnije jo njemaki, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za
Vatroslava Brlia, odvjetnika i politiara u slavonskom brodu.
Umrla je u Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedea djela:
"Valjani i nevaljani" (1902), "kola i praznici"(1905), "Slike"
(zbirka pjesama 1912), "Zgode eegrta Hlapia" (1913),
"Prie iz davnine" (1916)...
Lica:
Kosjenka - vila
Rego
- div
Liljo
- najljepi djeak iz oba kotara
Tema:
Susret Kosjenke s Regoom te svaa izmeu dva sela
Sadraj:
Radnja zapoinje na livadi s konjima na kojima jau prekrasne
vile. Najmlaa meu njima Kosjenka dobila je najbreg konja
koji je odvoji od ostalih vila i odvede preko irokih ravnica,
uma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje Regoa,
ogromnog diva koji je cijeli svoj ivot proveo brojei sruene
zidine grada Legena. Poto tamo vjeno pada snijeg odnosno
nikada nema ljeta, Kosjenka i Rego odlaze traiti dva sela koja
su se Kosjenki uinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom
konju. Kopajui ispod zemlje (jer je Kosjenka eljela vidjeti to
je ispod nje), Rego i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje
uspjeno rjeavaju te tako dolaze do svog cilja. Izaavi na
svjetlo dana kosjenka upoznnaje male pastire s kojima se vrlo
brzo sprijatelji, a Rego Ljilju najpametnijeg i najljepeg djeaka
u oba kotara, koji mu ispria nesretnu priu o oba sela. Naime,
stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se
starjeine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da
otklone nasip i tako potope susjedno selo.
No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se
spaavaju tako to ih Rego prenosi na uzvisinu do koje jo nije
dolazila voda. Svi bi tako gledali kako Zlovoda rui sve to se
pred njom nae da se Kosjenka ne dosjeti i povie Regou da
rupu kroz koju je prolazila voda zaepi svojim tijelom. Nakon
nekoliko pokuaja Rego ipak zaustavlja vodu, te tako izazove
val veselja koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila
pod vodom bez ive due. Tuni pastiri priopavaju Kosjenki
koja ih je u meuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako ivjeti
jer nitko od odraslih nije preivio, ne znaju obraivati zemlju, a

da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regou
da probui rupu u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se
pokau krovovi sela, a na njihovo najvee iznenaenje na
jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri ive u
srei i veselju, sagradivi samo jedno selo, a usred sela kula u
kojoj je ivjela preljepa Kosjenka.
A to je bilo s Regoom?
On se naime uplaio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je
pomislio da su oni proivjeli strane muke, pa tako krene on
nazad u svoj hladni Legen, a ionako ga se je zaelio.
Ribanje i ribarsko prigovaranje - Petar Hektorovi

Biljeke o piscu:
Pripadao je hrvatskom uskom krugu hrvatskih pisaca XVI
stoljea. Rodio se 1487. godine u starom gradu na Hvaru,
u istaknutoj plemikoj obitelji. kolovao se u splitu, gdje je
stekao prvo humanistiko obrazovanje, znanje latinskog
jezika i filozofije. Nasljednjik bogata oeva imanja na
Hvaru i Visu, Petar je proivio kugu na Hvaru, a 1539.
godine i provalu turaka na otok, pred kojima je bjeao u
indiju. Vrati se nakon godinu dana i naao sve u neredu.
Hektorovi je doivio dugu starost i umro u Starom gradu
1572. godine.
Lica:
Nikola, Paskoje
Tema:
Trodnevni lov
Sadraj:
Prvi dan
Nikola i Paskoje otkrivaju nam veliku radost opisivajui svoj
Tvrdalj, naine ribanja, ribe i ribarski pribor, jela i vrijeme
objeda, veere i poinka, razgovor i pjevanje za vrijeme
veslanja i odmora i ostale djelove puta. Obiavi cijelo mjesto
i doekavviveeru i poinak s kojim zavrava prvi dan.

Drugi dan
Ve na poetku drugog dana plovidba je ispunjena
bugaranjem, najprije Paskojevim pa Nikolinim, pa zajednikim
u dva glasa. Drugi dan zavrava s pjevanjem i pripjevanjem
pitanja i odgovora, ime se nesumljivo optereuje pjev.
Trei dan
Poetkom treeg dana u epizodi s galijom koju e sresti na
svom putu, opet u sreditu panje bili Tvrdanj i to u punoj
ljepoti, sa svojim zidovima, kamenim stupovima, lozom,
emppresima, i drugim ljepotama to ga krase.
Ki Lotraka - Marija Juri

Marija
Juri Zagorka roena je
1873.
u selu Negovcu pokraj Vrbovca
,
a umrla 1957.
u Zagrebu.
Bila je istaknuta hrvatska novinarka
i spisateljica,
preteno povijesnih,
ali
i socijalnih i pustolovnih romana kojima je stekla veliku naklonost iroke itateljsk
e publike. Kao novinarka razobliavala je reim Khuena Hedervaryja, a borila
se za ensku ravnopravnost.
Meu njezinim
brojnim
romanima istiu
se Grika vjetica, Ki Lotraka, Gordana, Kraljica Hrvata, Republikanci i drugo.
Nadimak Zagorka uzela
je iz ljubavi prema
Hrvatskom zagorju,
u kojem je provela djetinstvo.
Gri je imao dvije znamenitosti,

a to je bila Mandua
i krasopisac Iglica.
Mandua je bila mlada djevojka, zlatne kose, plavih oiju te dobre due. Svaki put je
zvonila no ta zvonjava imala je ritam pa su graani to posebno voljeli. ekala je
svog zarunika ptiara Bolteka koji ju je trebao
zaprositi.
Iste te veeri ptiar
Boltek zaprosio je Manduu na to je ona eljno ekala.
Sljedeeg dana na
Griu je izbio poar,
pa su svi
mukarci
ili pomagati pri gaenju. Taj poar nije sam izbio ve su ga kanonik imun i
njegov roak Tomica podmetnuli kako bi za vrijeme zvonjave kanonik
mogao ljubiti Manduu.
Kako je krasopisac Iglica sluajno naiao
spasio
je
Manduu,
no kad
su se vratili
sa svijetiljkom nije ga vie bilo.
Nekoliko
trena kasnije Griom je prohujao antikrst. Nije se znalo tko je zapravo on ali se
sljedeeg dana o njemu prialo.
Manduu su nazvali ki
Lotraka,
jer ona
u
stvarnosti
nije bila Plemenakova ker ve ju je netko kao dijete ostavio ispod Lotraka.
Boltek je raskinuo zaruku s njom,
jer se doznalo za dogaaj
u tornju,
te su Manduu ogovarali i dobacivali rijei.
Poto je antikrst demolirao Plemenakovu gostionicu, htijeli su ga smaknuti.
U zadnji as Mandua
je dotrala i rekla da ga uzima
za
mua,
na to su ljudi dobacivali da je antikrstica. Odmah su ih vijenali, a je time
Mandua spasila ivot antikrstu.
Antikrstovo ime bilo je Divljan. Bio je vrlo visok, mlad i zgodan ovjek.
Imao je kosu boje noi, a oi smee kao drvo. Divljan se udio to ga je
spasila nepoznata djevojka,
te joj je
zauzvrat ostavio njezinu
nevinost.
Mandua je dva puta pobijegla od Divljana, no njemu je ona zapela za srce pa
ju je iao traiti.
Kad su se nali, ugodno su se smjestili su se u Pogledievom dvorcu. Kako bi se
Divljan oduio vratio je Poglediu ker koji je bio zarobio Brandenburg.
Bradenburg je elio uzeti Turopoljcima njihove plemike povelje te je zbog
toga dolo do bitke u kojoj su Turopoljci pobijedili. Mandua je pala u ruke
Brandenburga na ijoj se strani nalazio i kanonik imun te je traio Divljanovu glavu
zauzvrat. On je dobio Manduu te ju je odveo na crni otok . Mandua
ga je odbila te ju je imun zatvorio u kulu i zazidao ulaz tj. vrata.
Nedugo kasnije Divljan je saznao da je imun odveo Manduu. Znao je da je u
veoj opasnosti nego kod Brandenburga. Manduini pravi roditelji bili su turopoljski
plemii. Otac je bio vrlo bogat turopoljac, a majka Marta je kasnije proglaena ludom.
Njezin otac obeao je imunu dvorac na Jablanovcu, no budui da je ena bila
trudna bojao da e sve ostaviti dijetetu pa je izmislio da se dijete rodilo izoblieno.
Marta je na
to poludila,
a za oca se
nita
nezna.
imun
je
dijete
podmetnuo pod zvono znajui da e ga Plemenak uzati.
Divljan je na crnom otoku sreo Martu te je naiao na svjee zazidani zid. Brzo
ga je razbio i unutra naao Manduu koja je izgledala kao kostur jer nije imala dva
mjeseca ni mrvicu kruha. Zid su ponovo zazidali te su se kasnije vratili na Gri. Svi su
se
ispriali za dogaaje
,
a imuna su prokleli
te ga izbacili iz Gria.
U meuvremenu je imun ponovo podmetnuo poar , samo je ovaj puta
Divljan brzo dotrao pa
su se
nali samo
njih dvoje.
Divljan ga je upitao dali se sijea kako
je obesastio njegovu majku te mu rekao da e ga on kao njegov sin golim
rukama zadaviti. To je i uinio. Ljudi su ga proglaavali junakom, a on i
Mandua opet su se nali u toplom zagrljaju. U nama jo samo ive kao legenda.
U
ovoj knjizi glavne likove ine Divljan,
Mandua,
imun,
dok su ostali sporedni.
Radnja se preteno vri na Griu
i jednim dijelom
u Turopolju.
Prevladavaju osijeaji izmeu Divljana
i Mandue
te ima puno opisa okoline,
grada
i dvorca.
Knjiga mi se svia jer nema dosadnih dijelova i jer govori o prolim zbivanjima.
To je legenda koja spada meu najpoznatije i najljepe legende u Hrvatskoj.

Ime pisca : Richard Bach
pozornost itatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U
njoj je dolo do izraaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost
Mjesto radnje : nebo i zemlja
Vrijeme radnje : suvremenska radnja
Tema : Galeb Jonathan eli nauiti savreno letjeti
Sadraj prie:
mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i
da se brine kako doi do hrane, on je samo elio postati letaki virtouz. Bio je mrav,
no letenje je volio vie od hrane. Ni manje nesree koje je imao u zraku nisu ga
pokolebale. Napornim vjebanjem uspio je postii brzinu od 396 km/h. To je bio
rekord jata i Jonathan je oekivao pohvale od Starjeine. Meutim, Starjeina ga je
ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi vii cilj ivota. Bio je
protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je to njegova
braa nisu htjeli ni uti ni vidjeti to je nauio. A onda, jedne noi Jonathanu se
priblie dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve
akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je naao ravne sebi, Jonathan
ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braa i da ga vode kui, pravoj
kui. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan
je sve lake izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oi sjajne. Otkrio
je da moe letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan
je sletio na obalu gdje ga je doekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je
doao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do
savrenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne veeri saznao je od
starjeine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je
savreno i moe biti bilo kad i bilo gdje. Nauio je i da se snagom misli moe stii
gdje god se eli. Jonathan je naporno vjebao tu vjetinu i tako je sa Gangom doao
na neki udni planet. Jo je samo trebao nauiti kontrolirati novosteenu vjetinu.
No, jedne veeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan je ipak otiao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao
vrijeme i prostor. Na Zemlju je otiao zato jer je elio nauiti letjeti ostale galebove
koji su protjerani kao to je bio i on zbog letenja. Prvi mu je uenik bio galeb
Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je teio letakom savrenstvu. A
Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepi i najsavreniji galeb na svijetu.
vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu poduavanje jata, a sam je
otiao meu druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve mogue. Tada je poeo njegov lov za
Jonathanom, za utjelovljenjem savrenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao
pobjediti jer znanje nema granica.

Richard Bach, suvremeni ameriki pisac roen je u SAD. Po zanimanju je bio vojni
pilot, a bavio se i akrobacijama portskim avionima. Pozornost itatelja privukao je
modernom bajkom Galeb
Jonathan Livingston, u kojoj je dola do izraza autorova
ljubav prema plavim visinama . U njegovom ivotu i knjievnom djelu Richarda
Bacha ima mnogo slinosti s francuskim pilotom i knjievnikom Antoineom SaintExuperyjem i njegovim djelom Mali princ. Tragovi toga djela prepoznaju se i u
Galebu Jonathana Livingstona.
Bilo je to jednog mladog i sunanog jutra. More je bilo kao ulje i nije bilo ni
daka vjetra. Milju od obale bili su ribarski amci koji su bacali loe mamce
galebovima. Tako je kod galebova poeo radni dan.
Na puini, daleko od obale, potpuno sam vjebao je galeb Jonathan
Livingston.Bio je vrlo mlad i znatieljan, a imao je tako sjajno perije da se iz daljine
inilo zlatno. Za njega je letenje bila umjetnost koju je elio temeljno
savladati.Uvijek je ekspepimentirao, isprobavao niske letove i sve mogue

akrobacije, ali mu nije ilo.
Kad je odrasao jato ga je odbacilo, jer su bili suprotnog miljenja. Jonathan je
rairio krila i odletio u nepoznato. Nakon dugog leta doao je skupine galeba koji
su se takoer posvetili letenju.
Tamo je bio dobar uenik, i sve je davao od sebe da
ostvari svoj san. Starjeina ga je dugo vremena poduavao i tako je nakon nekoliko
godina napustio svoje prijatelje. Kad je doao do druge obale naiao je na mlade
galebe koji su doli da naue letiti. Jonathan ih je poeo poduavati.
Najvie mu se sviao galeb Fletcher Lynd. Bio je mlad,brz i jak, a jato
nikad nije tako kaznilo kao njega. Imao je vruu elju da naui letjeti.Svo znanje
koje je imao Jonathan prenio je Fletcheru.
Sve je vie bilo mladih, znatieljnih i odbaenih galeba da su osnovali kolu. U
njoj su preteno uitelji bili prvi galebovi koji su uili kod Jonathana. Uenici su
smatrali Jonathana kao sina Velikog Galeba. Uvijek im je tumaio da nema
ogranienja tj. da nema granica. Nakon dugog vremena Jonathan se uzdigne u zrak i
napusti uenike kliui:Nema granica. Fletcher se nasmijei, mislei na
Jonathanove rijei. Tako je poela njegova utrka za znanjem.
Ova knjiga govori o ljepoti visina, mora tj. o
njihovom kontrastu. Ima puno opisa, to mi se posebno svia. U knjizi ponekad
prevladavaju dosadni i nepotrebni odlomci, pa bi se moglo neto izbaciti, ali je
inae dobra. Glavni lik je galeb Jonathan Livingston,a govori se o galebu
Fletcheru,
Lowellu, Henry i ostali. Radnja se odvija na obalama, moru i na poetku u ribarskom
selu. Knjiga nije ba od najboljih, ali se moe proitat.
DUNDO MAROJE - Marin Dri

1. TEZA : BILJEKA O PISCU
Marin Dri (1508-1567) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljea razvio ivu i

plodnu kazalinu djelatnost. Snabdijevao je amaterske druine (Pomet-druina,
Njarnjasi, Garzarija, Druina od Bizara) scenskim djelima i sudjelujui i sam u
organiziranju predstava postao je sredinja linost dubrovakog kazalinoga ivota. U
nepunih deset godina (1548-1557) napisao je dvanaest djela za pozornicu, od kojih su se
neka izgubila (naprimjer komedija Pomet), a neka su sauvana samo djelomino.
Preveo je i tragediju Hekuba, talijanskog pjesnika Lodovica Dolce.
Svoje drame Dri je pisao za prikazivanje u odreenim prigodama. Razumljivo
je stoga da su Drievi komadi osim u Vijenici i na prostoru ispred Kneeva dvora
prikazivali i u salonima gospodskih kua u gradu i okolici.
Kad se spremao da pie scene za svoju publiku Dri nije morao izmiljati okvire
svojih drama. Oni su u renesansnoj dramaturgiji bili zacrtani i prihvaeni.
Za vrijeme boravka u Italiji (1539-1545) Dri je pored ostalog upoznao i
dostignua pastirsko-mitoloke drame, te je posebno dobro osjetio kakve sve scenske
mogunosti prua ona grana pastirske igre koja svoj zaplet i svoj smijeh zasniva
prvenstveno na susretu izmeu rafiniranog pastira, a te su drame bile posebno razvijene u
gradu Sieni gdje je on i boravio.
Njegova djela: Komedija od Pometa, Dundo Maroje, Skup, Pjerin, Arkulin,
Tripe od Utole...
Podatke naao: U knjizi Izabrana djela od Marina Dria,

izdavako poduzee, Mladost, Zagreb, 1972.
2. TEZA : KRATAK SADRAJ
Dundo Maroje, dao je svom sinu Maru pet tisua dukata da ode iz Dubrovnika u
Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu te mu je jo rekao ako mu dobro krene neka ode na
Sofiu. Na taj je nain novano pohlepan otac, mislio da e mu se sin Maro obogatiti.
Ali Maro nije posluao oca, te je iz Jakina otiao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo
tamo Maro potroi sav novac. Kad je Maroje to doznao, odmah je sa svojom slugom
Bokilom otiao u Rim da ga nae. U potrazi su mu pomagali neki dubrovani. Dotle je

sin Maro ivio kao bogata. Novce je potroio na djevojku Lauru.
Kad se u Dugrovniku doznalo ta Maro radi u Rimu dola je i njegova vjerenica
Pera, njena baba i njen brat Divo. Njihov prijatelj Divolin ih je o svemu obavijestio.
Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (ula je razgovor Bokila i Popive).
Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu
ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri
tisue dukata, to je on ubrzo zatim i uinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu
kutiju). Uskoro su se otac i sin sreli, raspravili i razjasnili.
Potom dolazi do svae izmeu Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru, te
je krivio Pometa(slugu od Uge Tudeka, njemca) da lae. Na kraju su ipak Ugo Tudeko
i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i (njegovog slugu) Pometa i (njezinu slugu)
Petrunjelu.
Potom se svi vraaju u Dubrovnik. Maro je najgore proao jer je izgubio Lauru
i Peru (a i njegov sluga Popiva dugoeljenu Petrunjelu).
3. TEZA : USPOREDBA DUNDA MAROJA I MARKA
U ovom djelu u najveem su kontrastu sin i otac. Dundo Maroje je veoma krt i
voli novac, a njegov sin Maro za kojega novac i nema neku veliku vrijednost.
Po mom miljenju ovo je djelo prikazuje likove koji su u kontrastu jer nije dobro
biti kao Dundo Maroje veliki krtac, a ni kao Maro veliki rasipnik. Mislim da nam je tu
poruku htio prenijeti i sam pisac okarakterizirajui ova dva lika i njihove postupke da i
sami shvatimo da treba voljeti i uvati novac do neke mjere.
4. TEZA : ANALIZA DJELA
Ova komedija ima dva prologa. U prvom pjesnik pozdravlja vlastelu, puk, ljude i
ene, staro i mlado. Sjea ih, kako je pred tri godine uinio svojim dijelom udesa, a kako
ga je i ove godine vjetar ovamo donio. Prikazat e im opet svoju vjetinu, samo neka se
uvaju zlih jezika.
U drugom prologu govori pjesnik:Ova e komedija biti nova i stara; nova, jer
sljedi onu prvu komediju od Pometa, a stara, jer e u njoj biti ista lica.
Dundo Maroje sastavljen je na nain Plautinsko-talijanskih komedija esnaestoga
stoljea, u kojima se pjesnika mata napinje i natjee kako e intrigom prikazanih osoba
bolje zamrsiti in, ne pazei da zgode budu udeene. Tu se u jedan dan kriaju zgode i
nezgode nemoguim, brojem, da ovjeku treba mnogo razmiljanja, da se sabere i
razabere.
Usporedimo li ga sa komedijama koje su nastale u to doba, on daleko nadmauje
ostale svojom zapletenou i svojom originalniu.
5. TEZA : KONTRASTI
U ovom djelu moemo nai neke kontraste kao to su :
1.Graansko - patricijskog sloja i sloja obespravljenih : Graansko - patricijski sloj je

bjesan, intelektualno bezizraajan, a dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga; bistar,
duhovit i snalaljiv. Mislim da Dri zauzima negativan stav prema prvom sloju tj prema
graansko - patricijskom sloju.
2.Sukob starosti i mladosti (sukob generacija) : Staru generaciju bi u ovom djelu

predstavljao Dundo Maroje a mlau Maro.
6. TEZA : ZAKLJUAK
Ovo djelo mi se veoma svialo, jer je napisano takvim jezikom da ga mogu svi
razumjeti tj. nije pre teko za shvatiti, a radnja je zanimljiva.
Mislim da nam je pisac ovom dramom elio prenijeti poruku da ne smijemo biti ni
rasipni kao Maro pa ni krti kao Dundo Maroje, ve moramo biti negdje izmeu ova dva
lika, te mislim da je tako Marin Dri elio stvoriti idealan lik.
ljudi koji su veliki rasipnici te oni koji su veoma krti.
ANEO - RANKO MARINKOVI

Pripovjetka Aneo opisuje posljednje dane bolesnog majstora kojega razdiru
sumnja i strah, iji se svijet rui. U djelu prevladavaju monolozi i razmiljanja.
Glavni lik (majstor) i njegovo duevno stanje opisani su u detalje. MJESTO
RADNJE: Radnja dijela je smjetena u Zagreb, u kuu bolesnog majstora
Alberta Kneza koji umire. S njim ive i njegov egrt Lojz, te njegova druga ena
Frida. KRATAK SADRAJ: Majstor je prije nego to ga je shrvala bolest isklesao
velikog anela za svoj grob i eli ga dovriti. Kako majstor sve vie oboljeva, u
njegovoj se glavi raaju sve mranije misli. Boji se da Lojz ne dovri anela,
poinje o njemu razmiljati kao o ovjeku koji mu prieljkuje smrt. Njegova
nada sve vie tone u more mranih misli. Osjea se usamljenim, naputenim,
poinje sumljati da mu ena voli Lojza. Jedne noi ustaje, skupivi zadnje
snage i potvruje svoju sumnju. Nakon toga dovrava skulpturu svoga anela i
umire. Aneo je simbol ivotnog stvaralatva pojedinca koje on uva i eli ga
dovriti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke. BILJEKA O
PISCU: Ranko Marinkovi, jedan od najznaajnijih suvremenih hrvatskih
knjievnika, roen je 1913. godine na otoku Visu. Filozofski fakultet zavrio je
u Zagrebu. Svoj knjievni rad poinje vrlo rano, u godinama uoi drugoga
svjetskog rata, objavljivanjem poezije u asopisima. Kao dramatiar
predstavlja se 1939. g. praizvedbom drame Albatros na sceni Hrvatskog
narodnog kazalita u Zagrebu. U godinama odmah iza drugog svjetskog rata
uvrtava se u red naih istaknutih knjievnih stvaralaca piui pripovijetke,
novele, drame, romane, eseje i kritike. Njegova su djela do danas doivjela

brojna izdanja u zemlji i inozemstvu, drame se i danas izvode na domaim i
brojnim svjetskim pozornicama, a pripovijetke i romani doivjeli su mnoge
kazaline, filmske, radio i televizijske adaptacije i izvoenja. Popis
Marinkovievih djela prema godinama prvih izdanja: Albatros, drama, 1939.;
Proze, pripovijetke, 1948.; Ni braa ni roaci, pripovijest, 1949.; Oko
boje, pripovijest, 1949.; Pod balkonima, pripovijetke, 1953.; Ruke,
pripovijetke, 1953.; Geste i grimase, kazaline kritike i eseji, 1951.;
Glorija, drama, 1955.; Ponienje Sokrata, pripovijetke, 1959.; Karneval i
druge pripovijetke, 1964.; Kiklop, roman, 1966.; Politeia ili inspektorove
spletke, vodvilj, 1977.; Zajdenika kupka, roman, 1980.; Pustinja, drama,
1982.; Nevesele oi klauna, zbirka eseja, 1986.; Never more, roman, 1993.
Divlji konj - Boidar Prosenjak

Biljeke o piscu : Boidar Prosenjak roen je 1948. godine u Koprivnici. Sretno
djetinjstvo proveo je uPodravskom seocetu Kuzmincu .Tamo je zapoeo svoje kolovanje
,a nastavio ga zatim u Koprivnici ,Parizu I Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na
Filozofskom fakultetu.Radio je kao novinar u Narodnom sveuilitu u Velikoj Gorici ,te
pokrenuoi ureivao biblioteku Albatros u velikogorikom Centru za kulturu .Od
godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac .lan je DHK .
Prozne , pjesnike I dramske priloge objavljuju u dnevnom I periodinom tisku,
na radiju I televiziji .Surauje u asopisima za djecu .Radovi su mu uvrteni u
zbornike ,antologije I kolske udbenike.Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I
kratkih proza za djecu pod nazivom A Zapaen knjievni uspjeh zabiljeio je
romanom Divlji konj za koji je 1989. godine primio nagrade Ivana Brli Maurani I
Grigor vitez Fabula:
Uvod : ivot divljeg konja u divljini kad je bio drijebe
Zaplet : Kod Gospodara I bijeg od njega(Divljeg konja)
ivot u Podzemlju I njegovo maltretiranje
Vrhunac : Utrka divljih konja kod Gospodara I na Hipodromu
Rasplet : Divlji konj je uginuo prirodnom smru
Mjesta radnje : U divljini ; kod gospodara ; u Podzemlju ; na Hipodromu
Vrijeme radnje : nepoznato ???
LIKOVI:
Divli konj : hrabar ,imao je puno prijatelja Neru , Sivku ,arca; imao je svoju
kolibu Zvijezdu I svoju ker Cezu ; mrzi Podzemlje , titi prijatelje , kad je bio malen
mrzio je I Zakon , ali poslije ga je shvatio ; bio je uporan kad je traio Zvijezdu;
Nera : susrela je Divljeg konja kod Gospodara , vjerna prijateljica Divljeg konja;
Ponovno je srela Divljeg konja u podzemlju ; malo je strah bilo kad je bila u
Podzemlju ; poginula je kad je ula kroz vrata iz kojih konji vie ne izlaze
( ubijena je )
arac : Isto jedan od vjernih prijatelalja Divljeg konja ; hrabar kao Divlji konj , poslije
mu je Sivka rodila sina ,Vulkana ;On nije bio u Podzemlju I nije vidio uasu Podzemlju ;
Sivka : Vjerna prijateljica Divljeg konja , rodila je sina ,ona isto nije bila u Podzemlju;
Snana kobila , hrabra ;
Zvijezda : Bila je vjerna kobila Divlje konja , kad se vratio Divlji konj Iz Podzemlja
pobjegla ; rodila je kobilu Divljem konju Cezu , jako se brine o Cezi ;
Garov : pas koji je uvao konje kod Gospodara , na kraju se ispostavilo da je
enka koja je rodila nekoliko mladih ;
Glorija - Ranko Marinkovi

Osnovni podaci o autoru:
Ranko Marinkovi} je ro|en 1913. godine na Visu. Najistaknutiji je suvremeni
hrvatski novelista, romanopisac, dramski autor i esejist. Teme i likovi njegovih djela
pripadaju mediteransko-oto~kom ili gradskom, gra|anskom ili malogra|anskom
svijetu. Djela su mu proèta crnim humorom, ironijom i tragi~nim shva}anjem
svijeta. Najpoznatija njegova djela su: zbirka novela Ruke, roman Kiklop, drama
Glorija...
Najosnovnije crte fabule:

1.slika
U maloj ùpi u Dalmaciji sve}enici poku{avaju razbiti monotoniju malog mjesta
i jedan od najmla|ih, don Jere smi{lja na~in na koji bi u~vrstio vjeru naroda.
Zami{lja kako bi bilo dobro zamjeniti kip bogorodice s ìvom opaticom koja bi
povremeno pomakla o~i i tako uvjerila ljude u postojanje Boga. Ostali sve}enici se
ba{ i ne slaù s tom idejom ali ipak pristaju. Don Jere zamoli predstojnicu obli`njeg
samostaana da mu po{alje jednu opaticu, i jednog jutra stiè Magdalena. Prije nje
toga jutra u biskupiju dolazi i ~ovjek po imenu Rikardo Kozlovi} alias Floki Fleche.
On pri~a sve}enicima o svom kipu Isusa na raspelu u koji je ugradio mehanizam koji
pokre}e Isusovao tijelo, koje izgleda kao da je ìvo. @eli da ga sve}enici prikaù
narodu, ali ga don Jere otjera iz biskupije, jer smatra takvo djelo oskrvnu}em
prirodne ljepote, a ne svetom stvari. Nakon toga Magdalena stiè u biskupiju i don
Jere joj povjerava zadatak. Ona mu pri~a kako se zaredila i pri~a o svome ocu i
njegovu cirkusu, te na kraju ispada da je Kozlovi} Magdalenin otac.
2.slika
Radnja se nastavlja odvijati u crkvi gdje Magdalena sjedi glume}i Madonu.
Njezin otac dolazi u crkvu i prepozna ju, ali ga don Zane odvla~i i traì od njega da
{to prije predstavi kip Biskupu koji je za nj jako zainteresiran. Kozlovi} odlazi da
uredi kip.
3.slika
Scena predstavlja sakristiju. Magdalena se gleda u ogledalu i divi se samoj
sebi. Don Jere koji ve} duè vrijeme gaji ljubav prema njoj, a ne èli to priznati,
ulazi i kori ju jer je raspustila vi{e kose nego prije, a to bi ljudi mogli primjetiti.
Ukorava ju i zbog njenog pona{anja, a sve zato {to joj ne moè otvoreno pristupiti.
Tome odvodi Magdalenu u crkvu, a don Zane ulazi.Don Jere i don Zane se sva|aju, a
don Zane mu kaè da se Magdalena zaljubila u njega. Odlaze odsluìti ve~ernjicu.
4.slika
Radnja se odvija u Katedrali, kasno popodne poslije ve~ernjice. Svi ljudi su ve}
iza{li iz crkve osim Kozlovi}a i ène koja moli za svoga sina. Kozlovi} gleda u
Gloriju, a ona svijesna svoga zadatka ignorira oca. @ena ju moli da joj spasi sina, a
otac ju moli da ga prihvati. Toma za to vrijeme èli zatvoriti crkvu pa tjera Kozlovi}a
van, ali Kozlovi} se neda. On tvrdi da je to Glorija, a Toma ga uvjerava da je to
samo kip. Dolazi don Jere i uvjerava Kozlovi}a da to nije Glorija nego kip. Kozlovi}
krene prema vratima, ali zastane i kaè kako je to nekad bila njegova k}i, ali ju je
sada izgubio. Uto Glorija zajeca, a don Jere pri|e oltaru i u molitvi se ispri~a
gospi:
Gospo, sagrije{io sam te{ko, oprosti. To je bilo za tvoju ~ast i slavu.
Oprosti. Uto u|e don Zane i ni{ta ne rekav{i prijekorno pogleda don Jerea.
5.slika
Scena prikazuje sakristiju katedrale. Don Jere sjedi u fotelji, a Magdalena
pla~e. On ju kori zato {to je proplakala pred ocem, a ona se pravda: Ro|eni se otac
previjao preda mnom, a ja sam stajala mirno kao kip! Gledala sam kako mi se starac
mu~i, kako vas na koljenima moli za jednu moju rije~, a ja sjedim tamo podlo, kao
najgora ni{tarija, bez i jedne suze u oku! Ona ga pita za{to joj nije dopustio da vidi
oca, a on joj priznaje da nije èlio da joj se vrati ljubav za onim ìvotom. Ona mu
na to priznaje da ga voli, ali on ipak ne èli potpuno priznati da i on nju voli. Tada
ulazi Tomo nose}i novo raspelo. Don Jereu obja{njava da ga je biskup kupio od
Kozlovi}a. Tad dolazi i èna koja je molila za svoga sina. Toma obja{njava da joj je
sin umro. Don Jere okrivljuje Magdalenu zato {to je èni dala la`nu nadu, a ona
sada èli samo vidjeti svoga oca. Kozlovi} nato provaljuje u sakristiju i ona odlazi s
njim. Don Jere jo{ dugo ostaje sam i u napadu bijesa razbije raspelo.
6.slika
Radnja se zbiva u cirkusu. Glorija opet nastupa, kao artistica. U garderobi
pri~a sa Tonijem, jednim od klauna. Kaè mu kako vi{e ne moè moliti, kako je sve
izgubila i kako je ustvari jako zla. Pri~a mu kako je prije sedam godina skoro
poginula, jer se trapez malo prije njene to~ke otrgnuo. Ona ga je primjetila jer je
~ula glas: Pazi! Pazi! Toni ju razuvjerava, a ona kao da ne{to predosje}a traì od
Tonija da prenese poruku maestru, da orkestar svira fortissimo. Toni izlazi, a ulazi
Kozlovi}. On joj prigovara da se Toni stalno smuca oko nje, a ona ga samo umiri.
Ponavljaju jo{ jednom neke datalje o to~ki i on odlazi. Dolaze ~etri klauna i
zabavljaju je. U zavr{nom dijelu to~ke netko pokuca na vrata. U sobu ulazi don Jere,
a klauni izlaze. On joj govori kako je biskup umro, kako je don Zane dobio Biskupiju,
a na kraju joj priznaje da je obolio na ìvcima i da je ovdje na lje~enju, te je
do{ao kada je vidio plakat. Zatim joj kaè kako je uni{tio kip, i kako njoj, zbog
njegovih grijeha, prijeti propast. Kaè joj da }e traìti od njenog oca da ju ne pusti
da izvede to~ku, ali uto u sobu ulazi Kozlovi}. On ne èli poslu{ati don Jeru, {to
zato {to mu ne vjeruje, {to zato {to je pohlepan za slavom. Glorija otjera don Jeru u
gledali{te i krene izvesti to~ku. Toni moli Kozlovi}a da zaustavi to~ku jer je Glorija
rastresena, ali Kozlovi} ni njega ne poslu{a. Glorija pada i umire. Kozlovi} ni ne

pla~e za njom, ve} joj samo gladi lice i popravlja joj kosu. Orkestar zasvira
posmrtnu kora~nicu, a ~etri klauna iznose Gloriju. Don Jere ostaje sam i zapla~e, a
zastor se spu{ta svr{avaju}i tragediju.
Likovi:
sestra Magdalena (Glorija Fleche)
Rikardo Kozlovi} (Floki Fleche)
Biskup
don Jere
don Zane
Toma
majka
Toni, Bimbo, Bepp i Kock- ~etri klauna
Karakterizacija likova:
Glorija je èna sa dva ìvota, ali nije kako sama kaè bludnica. Ona unato~
poznavanju vanjskog svijeta i odbojnosti samostana, prihva}a taj samostanski,
strogo vjerski ìvot. Svoju èlju da ga napusti uspje{no potiskuje sve dok se svojim
~istim srcem ne zaljubi u don Jerea. Njezina ljubav je ~ista i iskrena, ali se
don Jere ne usu|uje otvoreno priznati da je voli. On se boji priznati tako ne{to, jer
nema onu unutra{nju snagu koju posjeduje Glorija. Umjesto da joj kaè da je voli on
je stalno kori, vje~ito pronalazi pogre{ke u njenom pona{anju, izgledu... Iako se na
po~etku ~ini da Kozlovi} bezgrani~ni voli svoju k}i, iz zadnje slike proizlazi da je ta
ljubav ljubomora, a njegova silna èlja za Glorijom postoji ve}inom zato {to bez nje
cirkus propada. Don Zane je stariji ~ovjek, koji je zbog svog ìvotnog iskustva
obi~no u pravu, ali ipak se on i don Jere vje~ito sva|aju oko ovog ili onog. On cijeloj
radnji daje stanovit balast, jer su njegove radnje dobro promi{ljene i razra|ene.
Mjesto i Vrijeme u djelu:

Radnja se odvija negdje u Dalmaciji, ubrzo nakon drugog svjetskog rata.
Tema djela:
Neostvariva ljubav izme|u sve}enika i redovnice.
Ideja djela:
Dokaz da ljudska dijela nisu uvjek dobra, iako su u~injena s plemenitim ciljem.
Sukobi:
Glavni sukob je ljubav izme|u don Jere i Magdalene i vjera koja takve veze
zabranjuje. Drugi sukob je izme|u Magdalene i Jagode tj. Glorije odnosno sukob
vjerskog ìvota i svijetovnog ìvota.
Simboli~nost:
Cirkus u ovoj drami ne postoji slu~ajno, ve} zato da bi se crkvena ~uda
mogla prikazati kao cirkusarije.
Novele - RankoMarinkovi
1.TEZA O PISCU.
R o |e n je na o to ku Visu 2 2 .1 1 .19 1 3 . go dine . O sno vnu {ko lu
po laz io je u r o dno m mje stu. G imnaz iju je z avr {io u Splitu i Zagr e bu.
Diplo mir ao je na filo z o fsko m fakulte t u u Zagr e bu. Z a vr ije me r ata
inte r nir an je u lo go r Fe rr o mo nte u Italij i, zatim su ga pre bacili u B ar i i
na kr aju u sinajski z bje g El Shatt . Po slije r ata radi u ministar stv u
pr o svje te , a naknadno u zavo du Hr vatske te kao dir e kto r HN K u
Z agre bu. O d 19 51 . g. radi kao pr o fe sor na Z agre ba~ ko j Akade miji z a
kaz ali{nu umje tno st. R edo vito je ~ lan HAZ U.
N je go va dje la su:
Pr oz e , Zagr e b, 19 48 .g.; N i br a}a ni ro |aci, no ve le , Z agre b

1 94 9 .g.; O ko bo ` je , no ve le , Zagr e b 1 94 9 .g.; G este i gr imase , e se ji,
Z agre b 19 51 .g.; Po d balko nima, no ve le , B eo gr ad 1 96 5 .g.; Tr i dr ame ,
Z agre b 19 77 .g.; Z agre ba~ ka kupka, r o man,Z agr e b 1 98 0 .g.; Pustinja ,
dr ama, Z agre b 19 81 .g.; Sabr ana dje la 1 .-4 .,Z agr e b 19 82 .g.; Ne ve se le
o ~ i klauna , e se ji, Zagr e b 19 86 .g.; Sabr ana dje la 1 .-7 ., Zagr e b,
1 98 8 .g.; N e ver mo r e , r o man, Zagr e b 1 99 3 .g.
2.TEZA Mrtve du{e.
Pisac je glavno lice. De{avaju se ~udni doga|aji pri ~udnim okolnostima.

Neobi~na je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. ni kazaljki nema na satu. Pisac
se nalazi negdje kraj vode. Noèm si je odrezao glavu i pona{a se kao da je i dalje
du{a u tijelu. Glava mu sluì kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje.
Kad se probudo pri svjetlu opazio je no` zaboden u knjigu. Zaklju~io je da je to ipak
morao biti on. Taj no` je donio gazdari~in pokojni mu` pomorac iz Carigrada.
Postavlja si pitanje da li ima ne{to ratni~kog u njemu. @eli ga se rije{iti pa
razmi{lja da li da ga zaklju~a u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to
gazdari~ina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaklju~uje da je slabo
za{ti}en od samog sebe. U dubokom razmi{ljanju do~ekao je jutro na prozoru sobe.
Gazdarica prolazi kraj sobe i jo{ sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki no`
pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora kaè: Mrtve,
mrtve du{e... Sad legnimo mrtve du{e.
Licapisac i gazdarca
Vrijemeno}
Prostoru sobi
Temaparalelom stvarnosti i ma{te, ìvota i literature, drasti~no poja~ava
sliku apsurda ljudskog poloàja.
3.TEZA Samotni ìvot tvoj.
Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne ène. Dok je

ispovjedao ène doìvljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. êsto se
ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sve~anost, skupilo se mnogo vjernika.
U masi netko se potukao. U zraku se ~uje lupet bubnja. Biskup je odrào Molidbu
za magare}i rod. Sve}enstvo je sjelo za banket. Djeca su ih ga|ali kamen~i}ima.
Kad je fratri} do{ao prevaril su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio
ustanovio je da je prevaren. U selu ìvi Toninka koja vu~e za nos sve}enstvo, a
posebno biskupa na taj na~in {to niè haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu
stra`njicu .Nema mjere tako da ju àndari trebaju odvest u àndarisku stanicu. Na
kraju banketa na{li su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i
pobjegla tako da je jo{ mogla nastaviti sa svojim {alama. Nave~er je usljedio bal.
Pred zoru mnogi su se vratili ku}ama. Biskup i fratri} spavaju. Jedan od njh je pisac i
dugo jo{ slu{a kako se psi na ulci kolju oko kostiju {to su ostale nakon ve~era{nje
gozbe i kako zlosutno tule u no} i laju na mjesec.
Licabiskup, fratri}, Toninka, àndari i narod

Vrijemepredve~erje i no}
Prostoroto~no mjesto
TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule Mir s tobom!, koja personificira
jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola I sa zrnom
soli!. ôvjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog ìvota,
ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza,
kao tragi~na farsa.
4.TEZA An|eo.
Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomo}nik Lojze do{ao je po klju~

radione i ispri~ao mu je neobi~an san. U klesarskoj radioni bio je nedovr{en
spomenik an|ela koji u ruci drì otvorenu knjigu. Klesar je objasnio nau~niku da je
taj spomenik za njega. Smetalo ga je nau~nikovo neprestano nabijanje pa je
zamolio suprugu da ode do nau~nika i da prestane s radom. ûdne su mu se misli
vrzmale ({uljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak.
Na an|elovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor umjetnik ro|en odre|enog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je
upisao datum njegovog posljedneg dana ìvota. Odbacio je oru|e i predao se svom
an|elu.
Licaklesar Albert Knez, nau~nik Lojze i èna Frida

Vrijemezadnji dan ìvota klesara
Prostorsoba i radiona
TemaKlesar nastavlja ìvot kroz svog an|ela od mramora.
5. TEZA Prah
Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se
uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog
geometra. Sada ìve u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega traì
uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog
pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i
odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana
jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te
okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti ìvot tako {to se je
objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana
njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su
~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da
}u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?.
LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijemeposlije drugog svjetskog rata
ProstorDalmatinski otok i Split
TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao,
neka iluzija ìivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.
ROBINSON CRUSOE - Daniel Defoe

Biljeka o piscu: Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se
da je tek s Robinsonom postao slavan i poznat u cijelome svijetu.
Rodio se u Londonu 1659. Otac mu je bio mesar, a sin se bavio
razliitim poslovima. Defoe je bio, zapravo, jedan od najmarljivijih
knjievnika to su ikada ivjeli. Njegova su knjievna djela tako brojna
da bi ih bilo teko skupiti u jednom izdanju. Zna se da je napisao
preko dvjesta svezaka, uz bezbroj lanaka o svim moguim
predmetima. Meutim, najvie se proslavio onom znaajnom serijom
romana koja je 1719. poela s Robinsonom, a ukljuuje Kapetana
Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders, Povijest Kuge i Roxanu.
Kao to je poznato, Defoe je naao materijal za Robinsona u udnim
doivljajima nekog kotskog mornara, Alexandra Selkira, koji je 1704.
poao s Wiliamom Dampierom, glasovitim moreplovcem, na put u
Juno more. Zbog svae s kapetanom zatraio je da ga iskrcaju na
samotni otok Juan Fernandez, trista milja zapadno od Valparaisa.
Ostao je tamo etiri godine i etiri mjeseca, dok ga nije konano
izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest prvi
objavio Roger u svom djelu Krstarenje oko svijeta, koje je izalo
1712. Oito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.
Tema: borba ovjeka s prirodom i opstanak.
O djelu: Zapanjujua uvjerljivost veim dijelom izmiljenih zgoda
Robinsona Crusoea, dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o
borbi ovjeka s prirodom. Taj je predmet odgovarao opim
osjeajima i predstavljao moda najivlji dio ljudskog zanimanja to
ga literatura uope moe pruiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem
osjeaju, Defoe je napisao ne samo pounu pripovijest o nevoljama
koje mogu zadesiti krhko ljudsko stvorenje nego i simbolinu dramu o
munim i strpljivim naporima s pomou kojih je ostvarena civilizacija.
Vrijeme radnje: kroz godine.
Mjesto radnje: nenaseljen otok.
Likovi: Robinson Crusoe

Petko
kapetan
panjolac
Petkov otac
Opis glavnog lika:
Snalaljivost: Ta bezizlaznost probudi moju snalaljivost. Imali smo

na brodu nekoliko doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan
ili dva gornja jarbola.
Ne svia mi se njegov postupak s ivotinjama na otoku: ali sam

vidio mnotvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih ubio,
nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vraajui se ubio sam nekakvu
veliku pticu to sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike ume.
Prvim hicem to sam ga opalio meu njih ubio sam kozu kraj koje je
stajalo jare i sisalo je.
Muka, rad, strpljivost, marljivost neke su od stvari to ih je morao

prihvatiti: Trebalo mi je puna etrdeset i dva dana da napravim dasku
za dugaku policu to mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim
oruem i pilama, od istog drveta u pola dana izrezali est.
Vanjski opis (opis njegova lica): to se tie moga lica, ono doista nije
bilo toliko pocrnjelo koliko bi se oekivalo kod ovjeka koji uope ne
pazi na nj. Bradu sam jednom pustio da raste, pa mi je bila duga oko
etvrt metra. Meutim kako sam imao dovoljno kara i britava, dosta
sam je kratko podrezivao, a dlake na gornjoj usnici dotjerao sam tako
da sam imao velike muslimanske brkove.
Kolebljivost prema divljacima: Pitao sam se takoer koliko su se ti

ljudi ogrijeili o mene, i kakvo pravo imam ja da se upliem u svau o
onoj krvi to je oni prolijevaju meu sobom.
Opis Petka (vrlo slikovit): Bio je to pristao, lijep momak, savreno

graen, ravnih, dugakih nogu. Nije bio prekrupan, ali je bio visok i
skladan, a po mome miljenju oko dvadeset i est godina star. Izraz
lica mu je bio vrlo dobroudan, u njemu nije bilo nita divlje i
neprijazno. U njemu kao da je bilo neto muevno, ali je u isto vrijeme
u izrazu njegova lica bila neka mekoa i blagost Europljanina,
pogotovu kad bi se nasmijeio. Kosu je imao crnu i dugaku, i nije bila
kovrasta kao vuna. elo mu je bilo visoko i iroko, a oi su mu
sijevale ivahnou i otrinom. Boja njegove koe nije bila sasvim
crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako runo uta i odbojno tamna kao
kod Brazilijanca nego nekako jasna, sivkastosmea. Lice mu je bilo
okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca, lijepa usta i
tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.
Usporedba filma i knjige: Film je uvelike skraena verzija knjige. U

njemu se sve dogaa iznimno brzo, dok je u knjizi vrlo temeljito
opisano, no ipak mislim da je to u redu jer za temeljito opisivanje u
filmu trebali bi sati i sati. Film ima i dosta neugodnih prizora to
unitava ar cijele prie. Knjiga mi je bila mnogo zanimljivija i uivao
sam u itanju; imam samo jednu zamjerku, a to je uzastopno
ponavljanje npr. kao to sam ve rekao.
Najvie me se dojmila ova reenica: Katkad bih sam sebe pitao zato
sudbina tako temeljito unitava svoja stvorenja i ini ih tako strano
nesretnima, naputenima i bespomonima, tako potpuno bijednima da
bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takv ivot.
Potresla me je traginost te misli.

PRIPOVIJETKE - Ivo Andri

Biljeka o piscu:
Istaknuti romanopisac, pripovjeda, pjesnik i esejist. Ivo Andri roen je 9. 10.

1892. godine u siromanoj obrtnikoj porodici u Travniku. Rano je ostao bez roditelja.
Djetinstvo je proveo u Viegradu, gdje je zavrio i osnovnu kolu. Gimnaziju je pohaao
u Sarajev, gdje je i maturirao. Mladost mu nije bila ni laka ni bezbrina; sa mnogo
napora, i uz dosta tekoa i prepreka, Andri je stekao universitetsko obrazovanje.
Studirao je filozofiju, osdijek slavenske knjievnosti i povijesti u Zagrebu, Beu,
Krakovu i Gracu, gdje je 1923. godine i doktorirao sa disertacijom: O duhovnom ivotu
Bosne pod Turcima.
Kao srednjokolac i student Andri sudjeluje u naprednoj djelatnosti
revolucionara omladine -Mlada Bosna- koja se bori za nacionalno osloboenje. Za
vrijeme drugog svjetskog rata ivi povueno u okupiranom Beogradu, ne dovoljavajui
nikakvo pretampavanje i objavljivanje svojih djela.
Prve knjievne radove,stihove, objavljuje kao maturant 1911. godine u asopisu
Bosanska vila, a neto kasnije i svoje prevode O. upania, M. Aleksandra, V. Levstika
Godine 1918. Objavljuje knjigu lirske proze Ex Ponto, a 1920. godine svoju prvu
pripovjedaku knjigu Put Alije Derzeleza. Iste godine objavljuje i knjigu pjesama u prozi
Nemiri. Izmeu dva svjetska rata objavljuje tri knjige, a poslije rata objavljuje romane Na
Drini uprija, Travnika kronika, Gospoica, Prokleta avlija, a od pripovjedaka Nove
pripovjetka, Pria o vezirovom slonu, Lica
Od rane mladosti bavi se bublicistikom i esejistikom. Meu njegove najpoznatije
tekstove ove vrste ubrajaju se:esej o Goji, Razgovor s Gojom, esej o Njegou, Vuku,
Koiu
Godine 1956. Dobio je povelju za ivotno djelo, najviu knjievnu nagradu u
zemlji, 26.10.1961. godine dodjeljena mu je Nobelova nagrada za knjievnost.
Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda,

Hrvatski leksikografski zavo, Zagreb, 1963.
Pria o kmetu Simanu
- vrijeme : krajem 19. stoljea

- mjesto : kraj oko Sarajeva
Godine 1876. Bosanski narod digao se na ustanak protiv Turaka u malome

gradiu Nevesinju. Tu je poraena Turska vojska, a time slabi i itavo tursko carstvo.
Usporedo s tim, Austrijska vojska jaa i postaje najvea politika i vojna sila u tom dijelu
Evrope. Godine 1878. Austrija je okupirala Bosnu i Hercegovinu. Kmetovi su mislili da
e austrijska vlast donijeti nove uvjete ivota meutim za kmeta nije bilo nokakove
promjene, kmet je i dalje ostao kmet, a age su ostali age. Promijenilo se samo ime drave
i vlasti, a sve ostalo, naroito drutveni poloaj kmeta nije se ni u emu poboljao.
Nastala se teka vremena i nesigurna za bosanski narod.
__________________________________________________
U dijelu Ive Andria prikazuje se vjekovna borba izmeu kmetova i turskih
feudalaca. Kada je u Bosni Austrijska okupacija zamijenila Tursku, kmetovi su
povjerovali da je doao kraj iskoritavanja.
___________________________________________________
U dijelu je dat primjer sukoba kmeta Simana Vaskovia i age Ibraga Koloa. Kad
su austrijanci okupirali Bosnu kmet Siman suprotstavio se agi i nije vie htio da mu daje
treinu uroda. Mislio je da je s promjenom vlasti doneena i promjena o daama kmetova.
Ali Siman se grdno prevario, vlast je jo uvijek bila na strani age. Siman je tako iz dana u
dan provodio vrijeme na raznim suenjima, mislei da je u pravu. . Simanu su umrla
dijeca, ena otila kod rodbine, a on se odao pijanstvu. Tvrdoglavo se pridravao svoga
stava i tako je upropastio svoj ivot.
___________________________________________________
Siman Vaskovi: kmet koji je ivio svojim mirnim, uobuajenim ivotom. Siman je
traio svoje pravo, ali ondanje visoko drutvo nije dozvoljavalo da obian kmet trai
pravdu jer je nikada nije ni imao. Siman se prerano digao u borbu za pravdu, jer da je
jo malo priekao uz njega bi bilo jo mnogo bosanskih kmetova kojima se kasnije
poela buditi savijest. Siman se nije imao na koga osloniti, a pratile su ga same tekoe.
Smirenje je nalazio u alkoholu, a zapao je u najloije drutvo, meu pijance i propalice.
Ibraga Kolo: Turski feudalac. Razlikovao se od drugih aga. Nije bio lo ovjek,
naprotiv, u mnogome je poputao Simanu. Kao ni jedan aga Ibraga je sam dolazio po
urod. Ali kada mu se Siman suprostavio i nije mu htio davati dae, aga ga je tuio sudu i
dobio ono to je traio. Od Simana je stvorio propalicu.
Veletovci
- vrijeme: poetak 19. Stoljea

- mjesto: na granici Bosne i Srbije
Turci su odluili da potpuno oiste planine i oslobode putove u tom kraju. Otpor
su im davala dva hajduka koja su ve pet godina bili klica bune na tom podruju. Jedan
od njih je bio Stojan Veletovac iz malog sela Veletovci nedaleko od granice. Turci su
opkolili tu dvojicu, koja se nalazila u kuli, koja je pripadali porodici Crnojevia. Stojan je
sa svojim drugom pruao veliki otpor i Turci ni nakon desetak dana nisu uspjeli uhvatiti
hajduke. Jedan od Turaka se dosjetio kako bi mogli izmamiti Stojana , poto su ubili
Stojanovog prijatelja. Varka se sastojala u tome, to su trebali dovesti Stojanova strica,
kojeg je ovaj jako volio. Tako su i uinili. Stojanov stria ia Miloje trebao je na nagovor
Turaka pozvati Stojana na predaju. Ali ia Miloje, iako u smrtnoj opasnosti, nije to
uinio ve je savjetovao sinovca da se ne preda Turcima, a pogotovo ne iv. Turcoi ubie
iu Miloja.
Bila je oluja, koju je Stojan iskoristio i tu je no pobjegao. Turci su se morali vratiti u
Uice i umjesto Stojanove glave poslali su ia Milojevu glavu i glavu Stojanova
prijatelja u Beograd. Tako se iina glava, ni kriva ni duna nala na Beogradskom
bedemu. Kao i mnogih drugih vojnika, hajduka.
___________________________________________________
Ideja: Ova kratka Andrieva pripovjetka prikazuje nam junatvo, veliku hrabrost i
borbenost hajduka.
Analiza djela
Andri u svojima lektirama najee pie o dogaajima u naim krajima u

vremenskom razmaku od dolaska Turaka pa do danas, pie o samovolji, tvrdoglavosti i o
patnjama naroda. Na poseban nain opisuje likove u svojim odlukama, zakljucima,
miljenjima, doivljajima. Andri to opisivanje prikazuje na poetku pripovjetke kako bi
u daljnem pisanju jo vie obradio njihove postupke i to na takav nain da izazove
itaoevo razmiljanje i zakljuke.
Zakljuak
U svojim pripovjetkama Ivo Andri slika ivot Bosne, njene ljude i pejzae kao i
posebnu atmosferu njenih sela i gradova. Kroz njegove pripovjetke prodire osjeaj o
praznini ljudskog ivota, o njegovom nestajanju da se suprostavi strastima i bolu, te
osjeaj o njegovom vjenom i neizbjenom padanju u siromatvo i smrt.
U njegovim pripovjetkama dolazi do izraaja drutvena problematika koja je
savreno iskazana u stilu i ljepoti njegovih reenica.
Ssavreno jasan, s plastinim opisima i uzbudljivom radnom Ivo Andri je stvorio
poseban stil kojem nema premca u naoj knjievnosti.
ROMEO I JULIJA - William Shakespeare
1.
KRATAK SADRAJ
UVOD:
Ve u uvodu moemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji :

Montecchi i Capuletti u svai. Tako na glavnom veronskom trgu izbija
svaa koja zavrava upozorenjem kneza Escala. Nasluujemo da je
Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda Capulettija.
POETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema

Rosalini navede ga da doe na zabavu.
ZAPLET :
Na zabavi Romeo susree Juliju. Izmeu njih se rodi ljubav, ista i

iskrena, bez ogranienja koje namee mrnja izmeu njihovih obitelji.
Romeo tek tada shvaa pravi smisao ivota.Romeo i Julija se tajno
vjenaju
VRHUNAC :
U jednoj svai, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia,

Romeovog prijatelja. elei osvetiti smrt svog dobrog prijatelja,
Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjei, jer uskoro dolazi knez.
Preneraen prizorom, knez osuuje Romea na progonstvo u Mantovu,
ali njegovi osjeaji prema Juliji prijee ga u tome i on se skriva kod
franjevca Lorenza.
RASPLET:
Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog

plemia. Zbog vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea,
ona radije izabere smrt nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei
sprijeiti tragediju, daje Juliji napitak koji bi je trebao uspavati, a alje
poruku Romeu da je ona zapravo iva. Naalost, glasnik ne dospijeva
na vrijeme rei Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i mislei
da mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umire.
Neposredno nakon toga Julija se budi i vidjevi da joj se mu ubio
zbog tuge uzima bode i oduzima sebi ivot.
KRAJ:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi obiju obitelji. Nad

mrtvim tijelima njihove djece oni se mire jer shvaaju da je uzrok
tome nerazumna mrnja koja je nametnula granice istinskoj i istoj
ljubavi i time donijela svima golemu nesreu.
2.
SOCIOLOKA I PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA
Romeo je mladi iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je

na neki nain rtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i
Julija iz obitelji Capuletti. Nerazumnu mrnju pobjeuje njegova
beskrajna ljubav i odanost Juliji.
Zublja sama
Nek od nje ui sjati. Djeva ta
Na crnom platu mrkle noi sja
Ko alem kam na uhu crne ene
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snjena, ista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svri, ja u je potrait
I uz nju blagu divlju ud u razblait.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav., citat, str.74
Romeo shvaa da je sreo sudbinu te je spreman uiniti sve. Za Romea,

osim to je smrtno zaljubljen u Juliju, ne moemo, a ne rei da je
poduzetan i hrabar mladi. Pun je vedrine i mladenakog zanosa.
Nikad mu ne ponestaje motiva, sve dok postoji veza s Julijom. Bez
Julije ivot mu je poput pustinje pa zbog toga nepromiljeno oduzme
sebi ivot i izaziva veliku tragediju.
Dvije ponajljepe zvijezde na nebu

U nekom poslu sad odilaze
I mole oi njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oi tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijea od sunca,
A njezine bi oi na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale., citat, str. 83
Julija potjee iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznait

e njen ivot. Shvaa kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za
nju odvie sveta da bi joj bilo to mogla biti zapreka.
Iz ljute mrnje nie ljubav medna!

Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dumanina!, citat, str. 78
Spremna je odrei se svega, pa ak i roditelja i svog imena da ostane s

Romeom.
Romeo, o Romeo! Zato si

Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to il ako ne e,
Prisegni da me ljubi, pa u ja
Porei da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da sluam jo il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dumanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
Montecchi nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo nita
to pripada mukarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi ime nije nita!
to nazivljemo ruom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Ba tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sauvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bia tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!, citat, str. 84
3.
TEMA
Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje

mladih koja je kao da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj
kobi. To je ljubav koja probija hladne zidine dvaju svjetova, ljubav
koja istovremeno spaja i razdvaja.
4.
IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva
besmislenim ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na
prvi pogled tragedija koja se nepotrebno desi. To je konac ogromne i
bogate ljubavi i poetak najvee tragedije koja moe zadesiti roditelje.
Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila nuna da se
nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje
mrnju.
5.
METAFORINOST
Metaforinost u ovom romanu uoava se u monolozima glavnih likova,

a izraena je u prvim razgovorima izmeu Romea i Julije.
1) ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana

I brazgotini taj se podsmijeva
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. Sunace,
Izai sada i udavi mjesec,
to zavidan je, smuen ve i blijed
Od bijesa to si ljepe ti od njega,
A slui njemu. Zato nemoj njemu
Da slui vie kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
Odbaci je , citat, str.82
2)A bujna glazba tvog jezika

Nek objavi svu sreu naih dua
to daje nam je ovaj susret mili., citat, str.108
6.
NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmeu Romea i Julije,

te borba u kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznaava bit ovog romana,
ljubav. Njihova je ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mrnje,
izuzetna, savrena i jedinstvena. Ona je vie od obine ljubavi, vie od
smrti i od samog ivota, zato je ovaj dio znaajan.
Borba izmeu Tibalda i Mercuzija takoer je jedan zanimljivi dio. U
njemu poginu nevini mladi ljudi i taj dio oznaava poetak ove itave
tragedije i sudbonosnih dogaaja. Treba spomenuti da je zapravo
uzrok tragedije prije svega mrnja izmeu dviju obitelji, ali
istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snana, plamtea
ljubav koja se, prema prii, dogodi u svega nekoliko dana. Moda bi u
nekim drugaijim okolnostima tijek ovih dogaaja krenuo prema
sretnijem kraju.
LORENZO. E, takva divlja naslada imade

I divlji kraj u slavlju svome gine,
Ba ko barut, kad se s vatrom zdrui,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslai se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedui unitavamo tek
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. , citat, str.107
LORENZO. Ne pasti moe tko bez glave juri., citat, str.95
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna.
Zatim sam je poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da
je ona i sada posebna, tim vie to u vremenu u kojem ivimo previe
mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu knjigu ini posebnom je da
od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja osjea i u
najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e
pria uvijek ponovno oivljavati u svim generacijama koje osjeau

ljubav. Ona e uvijek buditi mladost i uzbuenje u ovjekovom srcu.
Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogaaj ili nije, nee se
valjda nikad pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom ivi jo i danas te se
u Veroni na jednom vrlo romantinom mjestu strancima pokazuje neki
stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes Julije Capulettijeve. Ako
Romeo i Julija moda nisu ivjeli u Veroni, ivjet e vjeno u ovoj
tragediji., citat, str.35
ROBINJA - Hanibal Luci

Hanibal Luci (1495 - 1553) hrvatski pjesnik iz jedne od

najpoznatijih i najbogatijih tadanjih vlastelinskih porodica. kolovao
se u Italiji, te se nakon tog kolovanja vraa u Hrvatsku te ivi na
Hvaru. U njegovom se knjievnom radu osjea utjecaj humanizma i
Petrarke a pogotovo talijanskog pjesnika Pietra. On nije mnogo
potovao puk tj. uvijek je u skladu sa svojim plemenskim rodom, pa
tako kae da je puk mnotvo koje razuma nema.
Stoga je ironino da se oenio puankom i sve svoje imanje
ostavio vanbranom sinu Antunu.
Njegov sin Antun Luci poslije Hanibalove smrti objavljuje
njegova djela pod nazivom SKLADANJA IZVRSNIH PISAM RAZLICIH.
Njegova najpoznatija djela su:
1. Trubadurska pjesma Jur nijedna na svit vila
2. Pjesma U pohvalu grada Dubrovnika
3. Drama Robinja; naa prva drama svjetovnog sadraja.
Podatke naao : U knjizi Hanibal Luci i Petar Hektorovi, izdavako

poduzee Matica Hrvatska, Zagreb, 1968.
2. TEZA : KRATAK SADRAJ
PRVI PRIZOR
Derenin govori svojim slugama kako je sretan to je naao svoju

dragu koju su Turci oteli te da ih je srea nanijela u Dubrovnik.
Obeava slugama vei dio blaga koje je obeao ugarski kralj onome ko
pronae robinju jer mu nije stalo do blaga. Zatim nalae momcima da
uz svaku cijenu otkupe robinju, kad je Turci dovedu na trg da je
prodaju jer bi htio s njom govoriti dok jo nije slobodna.
DRUGI PRIZOR
Gusari dovode robinju koja se tui na zlu sudbinu. Derenin prilazi kao
kupac i pita je odakle je. Na to mu je ona ispriala svoju povijest.
Nakon to mu je ona ispriala svoju povijest, on joj je rekao da e je
otkupiti i vratiti kui ako je spremna udati se za Derenina. Ona mu je
odgovorila da se sa time slae jer da ga je ona oduvijek voljela ali mu

to nije priznala jer joj on nije priao pravim putem. Sada joj Derenin
ree ko je on ali da je samo preobuen te ju je oslobodio, dodijelio joj
dvorkinje te ju poslao da se odmori.
TREI PRIZOR
Sluavka Pera se uri da pozove goste na vjenanje. U meuvremenu

je priala drugim slugama kako ivi robinja u svratitu te kako je
sretna sa Dereninom. Nakon toga se oni vjenaju.
Hanibal Luci je napisao Robinju prema jednoj narodnoj pjesmi. U

njoj je provedeno jedinstvo mjesta, vremena i radnje. itavo djelo je
dokaz autorove ljubavi prema Dubrovniku. Ono slavi dubrovako
gostoprimstvo, slobodu, bogatstvo i mudru upravu Republike koja
granii s Turcima, ali ivi u miru.
. . .
U Dubrovnik koji viru tuje nau
I mirno pokoji s Turci na mejau.
. . .
Osjea se i potajni Luciev strah od Turaka. Njegovo tovanje
plemstva i starih porodica dolazi takoer do izraaja.
. . .
Za to bud velika tebi, knee, hvala,
I vam, Dubrovnika gospoda ostala.
. . .
4. TEZA : ZAKLJUAK
Ovo djelo iskazuje veliko rodoljublje Hanibala Lucia prema

Dubrovniku te je on ponosan da je Dubrovnik slobodan, ali meutim
on se i boji monih Turaka, te se nada da e Dubrovnik ostati
slobodan. On potuje starije ljude te njegovo stanovnitvo.
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA - MIROSLAV KRLEA

1. BILJEKA O PISCU
Miroslav Krlea (1893.-1981.), sredinja je osobnost hrvatske knjievnosti 20.

stoljea, s iznimno opsenim i raznovrsnim knjievnim opusom. Pjesnik je, dramatiar,
romanopisac, novelist, kritiar, esejist, putopisac, memoarist, pokreta i urednik asopisa,
te enciklopedist.
Roen je u Zagrebu u obitelji gradskoga redarstvenoga nadstraara. Puku kolu
zavrio je u Zagrebu (Kaptol). etiri razreda gimnazije zavrio je u Zagrebu, a nakon
toga upisao se na kadetsku kolu u Peuhu. Dvije godine je zatim na vojnoj akademiji u
Budimpeti (1911.-1913.). Naputa je i odlazi preko Francuske i Soluna u Skopje
pokuavajui se prkljuiti srpskoj vojsci. Uhien je zbog sumnje da je austrijski pijun i
protjeran je u Zemun gdje ga prihvaa austrijska pogranina policija. Kratko je u zatvoru,
a onda se poinje baviti knjievnim radom. Bio je mobiliziran 1915., ali vojnu obvezu
obavlja u Zagrebu. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je upuen na bojinicu u Galiciju,
ali se brzo vraa u Budimprtu, pa u Zagreb, gdje je do konca I. svjetskog rata obavljao
svoje vojne dunosti.
Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. do ljeta 1921.) u Rijeci
gdje mu je supruga bila uiteljica. Osim viemjesenih putovanja u Rusiju, Austriju,
Njemaku, Poljsku i Francusku neprekidno je ivio u Zagrebu.
Prvi svoj knjievni asopis PLamen tiskao je 1919.; Knjievnu republiku
objavljivao je i ureivao od 1923. do 1927.; danas izdaje 1934.; Peat od 1939. do
1940. Jedan je od urednika asopisa Republika (1945.).
U knjievnosti se javlja 1914.(drama Legenda).
Njegov knjievni razvoj proao je vie mijena. Prva je romantino-simbolika
(1914.-1918.), slijedi ekspresionistika (1918.-1926.), te realistika (1926.-1932.).
Zanima ga psiholoka, a zatim ponajvie socialna tematika. Nije mogue razgraniiti
precizno njegova stvaralaka razdoblja.
Od 1950. ravnatelj je Leksikografskog zavoda u Zagrebu.
STVARALATVO:
Pjesnitvo:
Pan, Tri simfonije, Pjesme I. II., Pjesme III., Lirika, Knjiga pjesama, Knjiga
lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice Kerempuha.
2. Proza:
Tri kavalira gospoice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele,
Vraiji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u blitvi, Na rubu pameti, Zastave.
3. Drame:
Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarotti, Vujak, Gospoda Glembajevi, U
logoru, U agoniji, Golgota, Artej, Leda.
Podatke pronaao u knjizi:

Knjienvost IV udbenik za IV. razred gimnazije
Izdavako poduzee:Profil International d.o.o., Zagreb, 1996.
( Nemajui volju traiti druge biljeke o piscu Miroslavu Krlei, odluio sam na tu
gomilu Pandievih gluposti dodati jo poneke podatke za koje smatram da su bitni za
Krleino stvaralatvo(Nadam se da e te mi uvaiti, ako negdje pogreim).
Nakon to je Krlea napustio Petu, on se nije pokuao prikljuiti srpskoj vojsci
zbog ljubavi prema Srbiji kao to bi se dalo naslutiti iz Pandieva teksta, ve joj se
pokuao pridruiti kao borac protiv Trojnog pakta u ijem je sastavu bila i njegova
voljena Hrvatska. Nakon to je proglaen austrijskim pijunom ivot mu spaava
crnogorski inovnik ije ime naalost ne znam.
Tijekom II. svjetskog rata Ustae, meu njima prvenstveno ministar provjete Mile
Budak, traili su od Krlee da pristupi ustakom pokretu na to on nije pristajao. U tom je
razdoblju Krlea suraivao sa lijeviarskim knjievnikom Cesarcem koji je kasnije
streljan. Taj ga je dogaaj prisilio na pasiviziranje. Njegov je ivot pod ustakim
reimom bio stalno u opasnosti. Jednom ga je spasio ak i Paveliev lijenik koji ga je
sakrijo u samostan.
Krlea nije htio postati niti lanom KPJ to e mu izazvati goleme probleme
nakon II. svjetskog rata. Po zavretku rata jugoslavenski ministar prosvjete pokuao ga je
osuditi na smrt. ivot mu spaava predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito koji ga stavlja
pod svoj protektorat. Krlea ipak orelazi u KPJ, no nakon potpisivanja Deklaracije o
jeziku 1963. bio je izbaen iz CK-a.)
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
Naslov romana POVRATAK FILIPA LATINOVICZA i prvih nekoliko reenica

upuuje nas na osnovni problem ovog romana.
Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga
zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi:
str.
Filip, predstavnik modernog beskunitva i odisejskog lutalice, se nakon dvadeset i tri

godine vraa u prostore svoga djetinstva i rane mladosti, u svoj blatni panonski zakutak,
da u potrazi za izguibljenim djetinstvim pokua nai pozitivnu podlogu, neko vrsto
uporite na temelju kojega da uvrsti svoju ljudsku i umjetniku egzistenciju. Krlea
prustovski ispovjeda Filipovu prolost i tako od te retrospekcije nastaje ovo Krleino

remek-djelo.
A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne listopadske noi s
engleskim kojima.
Drama jedne provincijonalne trafikantkinje! Gavran koji govori francuski!
Bankonote na stoljnjaku i ona antipatina stara baba s crnom perikom! Kakva je ono bila
drama? Kakav je ono bio tajanstveni osjet u onoj mranoj palai? Gdje je ono sve danas i
kamo se ono sve rasplinulo kao magla?
Stojei uz taj prljavi prozor...
20.str.
Senzibilnost Filipova prvenstveno je izraena likovno, jer ovdje je rije o

neoimpresionistikom slikaru, pa je njegova doivljajnost odreena karakterom njegovog
vidnog kuta.
Pisac esto razbija kronoloki tok dogaaja koji je i ovako ve subjektivan ime
on pridobiva na dinaminosti teksta to zahtjeva i paljivije itanje. Kod Filipa zapravo se
radi o paklenom simultanizmu dogaaja,odnosno nastojanju da se obuhvati prostorna i
vremenska istovremenost dogaaja. Upravo je taj simultanitet temeljna slikareva
opsesija: Slika se stvara i predstavlja odjednom, a ne postupno. Sve te filipove opsesije,
unutarnji nemiri dostiu kulminaciju u trenutku kad on posumnja u svoje umjetnike
vrednote. Sve se u njemu raspada na sastavne djelove, on se poinje gubiti u mutnim
slikama svoje linosti.
ivot poeo se u Filipu topiti na sastasvne dijelove: u njemo je neprekidno rastvorno,

analitiko raspadanje svega poelo da raste sve nemirnije, to je u njemu rastao proces koji
se negdje otkinuo na svoje svrhe, i sada se ve dulje vremena sve samo od sebe kree u
smjeru rastvaranja. To kontemplativno unitavanje svega to mu dolazi pod ruku ili pred
oko pretvara se polagano u ideju to je satala da ga progoni iz dana u dan sve

intenzivnije: pred njegovom vlastitom predodbo o vlastitom subjektivnom ivotu poeo
je da nestaje svaki, pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje
podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da postoji, i to ve prilino
dugo traje, a postaje sve tee i sve zamornije.
36.str
Razmiljajui o sebi i osvome trajanju, o svojim poecima i meama svoje

linosti, Filip se gubio u mutnim slikama te nikako nije mogao da se snae.
Doista, izgledalo je tako kao da kroz nae ruke kulja tui ivot u toplim opipima,
a sve te plohe starih igraaka, svi ti drci napuklog porcelana, te pukotine pod jezikom na
rubovima starih aa, i pisama, i kleanja, i trzaji, sve e to biti nita drugo nego
odgovaranje na stara i davno proitana pisma, sjeanje na stare krivnje i muenje nad
tuim bezizlaznostima.
143.str.
Ime i prezime, stanje oko izvjesnog imena i prezimena, to su samo nekakve

vanjske, najpovrnije oznake! Konvencionalne, plitke graanske mjere! Po emu bi on
mogao uvjeriti sebe s nekim izvjesnom, izvan svake sumnje pouzdanom garancijom da
on to doista mjeri sebe? Po licu? Pa to se lice potpuno izmjenilo! Po kretnjama? Te
njegove kretnje danas to su kretnje sasvim drugog ovjeka!
/.../
A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla, gleda u kavanu jedan
ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim podonjacima i goruom
cigaretom na usni, uzrujan, ispijan, ustreperen, koji pije mlako mlijeko i razmilja o
identitetu vlastitog ja. Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog ja. Taj ovjek
sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije /.../
/.../
udno! Sjedi takav jedan neodreeni netko u jednom ogledalu, naziva samoga
sebe sobom, nosi to svoje mutno i sasvim nejasno ja u sebi godinama, pui, a gadi
mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce,boli glava, /.../ i sve je tako
pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svoga
subjekta!
40.,41. str.
Vi profesorice Benjak, tvrdite u vaoj diplomskoj radnji na stranici 7. da Filipove

sumnje i zanose, pa ak i osvjedoenja da je slikati potrebno i mogue, naprosto
isjeckao Grk Kyriales ime sa ja i slaem. No ne slaem se sa Vaom tvrdnjom da je on
DIABOLIKI LIK jer on u toj kostanjevakoj drami po sve slabie i zbunjene
dekadente odigrao presudnu ulogu i kako Vi kaete uzmorao je da razara sve Filipove
zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve Filipove tjelesne i duevne snage
atomizira u prainu i potpuno bezvrijedan pepeo.
Kyriales nije diaboliki lik kako ga Vi nazivate, ve je on svojim
objektivizmom, racionalizmom i vrstom logikom sudova atomizirao i pretvorio u
bezvrijedan pepeo Filipov idealizam i subjektivizam. Istina je da Kyriales ponekad govori
demonski, divlje, ali se njega zato ne smije smatrati demonskom linou, pa prije svega
on je obrazovana osoba, on je dermatolog i oringolog, odnosno lijenik, a za lijenika se
znade da treba biti objektivan, razuman i racionalan. Kyriales ipak ponekad pretjeruje u
svojim zakljucima i poredbama to mu moda i daje negativne atribute, ali u svim tim
njegovim tvrdnjama postoji pomalo karikirana istina:
ovjek je ivotinja u svojoj pojedinanoj osamljenosti savreno tuna, u prirodi, moglo

bi se rei, gotovo deplasirana! U stadu ivei ve prilino dugo, ovjek je ovjeku ovjek,
okrutniji namie od svake druge zvijeri. Bestidna, laljiva, glupa, zlobna, majmunska
zvijer! Najsmijenjija meu ivotinjskim vrstama, sigurno je majmunska vrsta, a koliko
je majmun blii posrednom i loginom ivotu ovjeka?
/.../
Ta zvijer je prodrljivija od hijene jer hijena prederana strvinom pokraj smrdljivog
mesa moe da zaspi, dok ovjek koji se prederao da mu se od sitosti die utroba - jo
uvijek dere i, promatrajui oko sebe druge, gladne, sebi sline ivotinje, oblizuje se
zadovoljno.
str.
Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer Grk spominje filozofe poput
Kanta, Platona te objanjava njihova uenja, dalje Kyriales objanjava aperioritete,
posterioritete, on pria o oblicima spoznaje. Objanjava Kantove Kategorije vremena i
prostora te na kraju bavi se i logikom, tonije logikom sudova.
TKO JE FILIP LATINOVICZ ?,-pitanje je koje se namee ve prilikom itanja
prvih stranica romana, a na kraju ove povijesti jednog slikara, ugledamo njega koji je
krvav, razderan, blatan, mokar kao utopljenik utrao u Bobokinu sobu gdje je sve bilo
krvavo: i posteljina, i jastuci, i njena svilena bluza. Oi su joj bile otvorene, te inilo se
kao da gleda. Pri samom odreivanju Filipa, odnosno pro dogovaranju na prethodno
postavljeno pitanje potrebno je naznaiti odrednice Filipova stanja:
1. nerjeeno pitanje tko mu je otac:
-Evo, ja sam navrio etrdesetu godinu, a jo ni dan dananji ne znam, tko mi je

zapravo otac! itavog sam se svog djetinstva grizao nad tim pitanjem, moja mladost
ostala je razorena zbog te tajne.
/.../
-Na, gledajte te svoje slike, ozvolite pogledajte te svoje divne slike, i onda moralizirajte!
Tko su ta lica, odakle su dola ta lica? /.../ Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj
otac ?
215.,216. str.
kobna izolacija od svake stvarnosti

sve sami detalji oko njega
Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara vjetica to die
prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu.
Svi samo detalji i neki neizrecivo teak, neshvatljiv umor.
28.str.
nesnalaenje u zbivanjima
biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta ( str. 5.)
trajne ozlijede od prvih gnjiloa
itavo njegovo djetinstvo, i ne samo djetinstvo, nego i on sam, njegov karakter,

sve to je bilo vano u njemu i u njegovom ivotu, sve je ostalo ozlijeeno od prvih
gnjiloa u kojima je nestajao.
217.str.
morbidne ideje o enstvu ( str. )

slikati zvukove i mirise ( dodano 18. travnja 1997. nakon ispitivanja iz hrvatskog )
Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj

realizaciji bez zvukova i bez mirisa!
46.str.
gradskoj gomili slikarstvo je potpuno suvino
Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno

suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne slike? /.../ on prislukuje razgovorima
ulinim ve godinama i jo nijednom ni jednog prolaznika nije uo gdje bi govorio o
slikarstvu.
str.
Povratak Filipa Latinovicza predstavlja uski nastavak, produbljenje

glembajevsko-klanfarovskog ivota. realnost hrvatske provincije, njeno jadno stanje,
bezlino trajanje, nitavilo, propadanje u blatu, osnovni je problem ovog romana. U toj
panpskoj barutini postoje dva distantna svijeta, tragini svaki na svoj nain. Zdrava,
seljaka narodna masa, sa kerempuhovskim mentalitetom, gaena i pljakana po svetom
zakonu dragog Boga, od njihove gospode doktora, a gospoda u svojim trulim kurjama,
kronino bolesna, degenerirana, jedva gmiu, spremna da izdahnu. Zaostalost, jednolikost
ivota, propadanje jedne epohe, jednog doba na zalasku, moto je romana. Glembajevsku
klan farovsku sredinu upoznajemo preko neoimpresionistikog slikara Filipa Latinovicza.
U Filipu pokrenuto je nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti, to roman
zapoinje retrospektivno, to pisac pronalazi poar psiholokih kompleksa, ve
karakteristinosti momenta u kojemu je djelo nastalo.
Krlea kao da nije bio zadovoljan onim to je rekao Leonom Glembajem. elio ga
je produbiti, prikazati sve njegove momente postojanja. Leone je prikazan u zadnjem
stadiju, u trenutku njegovog kobnog akta, kada progovara njegova otrovana krv, u
kulminaciji uasa. Fili jo je traginiji lik. Pisac kao da mui svog junaka, postepeno, sve
tee, ne doputa mu da uini svoj fatalni potez, kao spas. Ono to je Leone doivio u
rasponu jedne noi, Filip doivljava korak po korak, u sve snanijem rastu. U gradaciji,
od tihog monologa, snane orkestracije uspomena, do krvavog zavretka.
ena u romanu zauzima posebno mjesto. Nain na koji joj Krlea prilazi veoma je
rijdak i izuzetan. U literaturi ene ili majke predstavljaju svetinje. Pisac kao da rui
njihov mit. udno je zato on slika toliko pokvarenih ena, karaktera. U njihovoj obradi
postoje razlike u stupnju pokvarenosti. To su lane dame, sa sumnjivom prolou, a

ispod maske krije se ppokvarenost i grabeljivost. Jedino tjelo i tjelesno ini ih enama.
Ovim damama pisac prilazi s najvie mrnje, s najvie gaenja.
Drugi tip ene predstavljaju nesretne, prevarene djevojke, koje su mogle i neto
postati, ali su ih ljudi izigrali, odbacili i one sada ivotare na ulici, u bijednoj krmi
prodajui svoja tijela. Postoji u njima neto osjeajno, ali ih je ivot izopaio i kao takve
propadaju
Roman Posljednji Stipanii mi se posebno dopao, zbog puno likova i puno
dogaaja. Najvie mi se dopala Valpurga jer je ona brinula i o Juri i o Luciji, a
voljela je i Antea. Ona je vie brinula o Luciji kad je bila bolesna, nego o sebi.
Manje mi se dopao Ante Stipani, jer je mario samo za Juru. Najmanje mi se
dopao Jura, zato jer je iznevjerio oca. Ante je u njega ulagao sve napore, a on
je promjenio ime i prezime i nije htio pomoi ni Valpurgi, ni Luciji ve ih je
iskoritavao. On je znao da se Lucija zaljubila u Alfreda, znao je da e Lucija
trpjeti i nije joj pomogao, kao da joj nije
Antigona - Sofoklo
Sofoklo je ro|en 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom
ìvotu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. îtavog je ìvota bio
istaknuta li~nost i u ratu i u miru. Bio je vojskovo|a i diplomat, cijenjeni pjesnik,
prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim
svojim djelima unaprijedio Gr~ko kazali{te i dramu uop}e. Najpoznatije Sofoklove
drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Edip, kralj Tebe, je imao dvije k}eri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i
Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oènio svoju majku, Edip se oslijepio i
napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se
posva|ali oko vlasti. Eteoklo se udruìo s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika
iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na
obojicu. Polinik se udruìo s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su
Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je po~asno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio
nepokopanog ispred zidina Tebe, zato {to je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i
Antigona je do{la u Tebu i odlu~ila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio.
Poku{ala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta
da joj se nije usudila pomo}i. Oko tijela su stajali straàri, ali su Bogovi odlu~ili
pomo}i Antigoni, te su podigli oluju. Straàri nisu ni{ta vidjeli i Antigona je pokopala
brata. Ali tek {to ga je pokopala oluja je prestala i straàri su je uhvatili. Kada su je
doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije po~inila zlo~in nego
pobo`no djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobo`nost ka`njava ona se ne boji

smrti ve} ~ezne za njom. Kreont se na te rije~i jo{ vi{e naljutio te je odlu~io
osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se
toliko bojala Kreonta da je priznala nepo~injeno djelo. Antigona ne èli `rtvovati i
Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, èle}i joj pomo}i, poziva i na Antigoninog
zaru~nika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaè s
njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaè Hamonu da mu Antigona ne}e biti èna, a
ovaj mu odvra}a da ne}e ni umrijeti sama. Kreont odlu~uje da Antigona ne}e
umrijeti, ali ne}e ni ìvjeti u svijetu ìvih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon
{to odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaè mu da mora pokopati
Polinika i pustiti Antigonu jer }e ina~e prekr{iti Bo`je zakone, te }e to izazvati
jo{ smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odlu~i pokopati Polinika i osloboditi
Antigonu. Priredi sve~an pogreb Poliniku, ali kada do|e osloboditi Antigonu na|e ju
obje{enu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi poku{a ga ubiti, ali ne
uspije, te po~ini samoubojstvo. Njegova majka Euridika po~ini samoubojstvo od
àlosti za njim, a Kreont ostavljen sam po~ne se kajati i moliti Bogove da mu podare
smrt.
Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove k}eri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova èna
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Straàri, glasnici, zbor
Antigona je odlu~na i hrabra èna koja ne odustaje od svojeg nauma ni
pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga {to
je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napada~ na njen rodni grad Tebu.
Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako
hrabra, ali joj je ipak odana i èli umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i
odlu~an, te drì svoju rije~. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time {to umire
kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne slu{a mi{ljenje drugih ljudi,
ve} ~ini samo ono {to on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on
drì svoju rije~ i ~ini ono {to je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima
maoglo nazvati i vrlinom. U du{i je ipak samo ~ovjek, i to dokazuje na kraju drame
pjevaju}i tuàljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje ène i svoga sina.
Sukobi:
U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva dràve i zahtjeva
porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se
Kreont ogrije{io i o Bo`je zakone postoji i sukob izme|u Bogova i Kreonta, a budu}i
da su Bogovi svemo}ni, tu gubitnik mora biti Kreont.
Ideja:
Treba po{tovati one zakone koji ne ugroàvaju ljudski moral i koji podsti~u
ljudsko dostojanstvo.
Mjesto i vrijeme u djelu:

Atena oko petog stolje}a prije Krista.
PJESME - Dobria Cesari
O PISCU:
Knjievnik Dobria Cesari rodio se 10.1.1902 u Slavonskoj Poegi, a umro
18.12.1980. godine u Zagrebu. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisao je
lirske pjesme i pjesme u prozi. Napisao je zbirke pjesama: Lirika, Osvjetljeni put, Goli
asovi, Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Knjiga prepjeva, Proljee koje nije moje,
Izabrane pjesme, Slap, Voka poslije kie i Pjesme. Dobria Cesari je jedan od najveih
naih pjesnika.
SLAP
Tee i tee, tee jedan slap;
to u njem nai moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dre u hiljadu ara.
Taj san u slapda bi mogo sjati,

I moja kaplja pomae ga tkati.
DOJAM O PJESMI:
Lirika Dobrie Cesari je jednostavna, ista i jasna, snana, duboko misona i
ljudski topla. Iz nje sja vjeita svjetlost i nada u ljudsku dobrotu. Cesarieva je poezija
duboko osjeajna i humana, govori ovjeku i o ovjeku, a Cesarievi doljivaji prirode su
isti i snani. Pjesniki izraz je bogato izraajan i prirodan. Pjesnik ima osjeaja za
socijalne teme, biejdu i nepravdu. Zaokupljen je pitanjem smisla ivota, vezom ovjeka i
prirode. S malo rijei pjesnik oivljuje slike iz prirode i grada ili izraava najdublja
osjeanja.
SADRAJNA ANALIZA:
Pjesnik je uzeo motiv slapa da doara trajanje ivota, postavi pitanje to u njem
znai pojedini ovjek i pokua na njega odgovoriti.
Motiv slapa i kapi u pjesmi imaju preneseno znaenje - slap predstavlja ivot,
ovjeanstvo, zajednicu, a kap pojedinca.
STILSKA I STRUKTURALNA ANALIZA:

Pjesnik se slui akustikom slikom i ritmom rijei Tee i tee, tee jedan slap
da izree misao kako ivot traje i traje (ponavljanje glagola tee).
Vizualna slika Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dre u hiljadu ara
kazuje nam da kao to kapi u slapu zajedno stvaraju igru svjetla i boja, tako i pojedinci
doprinose svojim djelima boljem i ljepem ivotu.
Pjesnik postavlja pitanje to u njem znai moja mala kap? - to znai jedan
ovjek?
Epitet uz imenicu kap (moja mala kap) kazuje da jedan ovjek sam za sebe ne
znai puno.
I daje odgovor Taj san u slapu da bi mogo sjati I moja kaplja ga pomae tkati. Svaki pojedinac daje neki svoj doprinos zajednici.
Pjesma se sastoji od 3 kitice. Kitice imaju po 2 strofe sa 1o slogova. Rima pjesme
je parna. Pomou obinih, jednostavnih rijei pjesnik postie skald, ljepotu i misaonost
pjesme.
TIHO, O TIHO GOVORI MI JESEN
Tiho, o tiho govori mi jesen:

utanjem lia i apatom kie.
Al zima srcu govori jo tie.
I kada snjei, sputa se tama,
U pahuljama tiina je sama.
DOJAM O PJESMI:
Pjesma je njena i osjeajna, pomalo sjetna, ali ne i tuna, iako pjeva o jeseni i
zimi. Bez puno pjesnikih ukrasa, s pjesmom od samo pet stihova, pjesnik postie pravi
jesensko - zimski ugoaj.
SADRAJNA ANALIZA: Ovo je pjesma tiine, smirenja i jesenskog - zimskog

ugoaja.
STILSKA I STRUKTURALNA ANALIZA:
Jesen ima svoje zvukove utanje lia i apat kie. Pjesnik oslukuje te
zvukove i doarava nam ih koritenjem onomatopeje. zatim sve utihne, smiruje se i
sputa se tama. Samo se pahuljice bijele i donose s neba mir i tiinu. Najjednostavnijim
rijeima pjesnik postie vizualnu i akustinu sliku zime I kada snjei, a sputa se tama,
U pahuljama tiina je sama.
Prvi stih se ne rimuje s ostalima - najvljuje kako to jesen govori. Ostali stihovi
imaju parnu rimu.
Kralj Edip - Sofoklo

Izdava: Grech, Hrvatska kazalina knjinica, Zagreb, 1993.
Prijevod: dr Bratoljub Klai
Biljeka o piscu:
Sofoklo ( 496 - 406 prije Krista ) starogrki je tragik. Rodio se na

Kolonu, a kao potomak imune obitelji stekao je dobro gimniko ( tjelesne
vjetine ) i glazbeno obrazovanje. Ve kao mladi vodio je zbor mladia na
atenskim proslavama zbog pobjede kod Salomine godine 480. prije Krista.
Poslije zavrena kolovanja stupio je u javni ivot i obavljao razliite visoke
dravne dunosti. Dvaput je bio strateg, i to godine 441. zajedno s Periklom,
i 428. 427. s Nikijom. Poslije katastrofalnoga sicilskoga poraza atenske
mornarice bio je godine 413. jedan od desetorice odbornika koji su
pripremali nacrt oligarhijskoga ustava, ali je kasnije osuivao samovoljne i
nasilne akte oligarhijske vlasti koja je ubijala i zatvarala demokrate. Umro je
u poznoj dobi od 90 godina.
Sofoklo se uz javne dunosti istodobno bavio i knjievnim radom.

Napisao je stotinjak tragedija, od kojih je do danas sauvano samo sedam.
Ponajbolje su one koje ine trilogiju - obradu drevnoga mita o traginoj
linosti kralja Edipa - Kralj Edip, Edip na Kolonu i Antigona. Ostale
su sauvane Sofoklove tragedije Ajant, koju smatraju najstarijom, te
Filoktet, Trahinjanke i Elektra, a uz fragmente, sauvan je i velik dio
njegove satirske igre Sljednici. Poznato je da je na dramskim natjecanjima
osamnaest, a po nekim izvorima ak dvadeset i etiri puta odnio prvu
nagradu. Ve za ivota stekao je veliku popularnost, a nakon smrti je
proglaen herojem.
Sofoklo je produio Eshilovu tradiciju, ali je bio i reformator tragedije.
Napustio je svijet grke mitologije da bi tema njegovih tragedija postao
ovjek - njegovo djelovanje i njegove strasti. Radnju vie ne pokree
boanstvo, nego slobodna ljudska volja. Sofoklo je uveo treega glumca,
broj osoba u zboru poveao s 12 na 15, ali je smanjio djelovanje zbora i
njegov utjecaj na radnju. U njegovim tragedijama zbor nastupa kao posebno
tijelo, koje iznosi lirsku i misaonu stranu samoga autora. Trea novina bilo
je sastavljanje trilogija, u kojima je svaka tragedija inila zasebnu cjelinu, te
nije morala biti sadrajem ni u kakvoj vezi s druge dvije tragedije.
Sofoklo je majstor dramaturgije i izvrsno vodi radnju, a u svojim
tragedijama s pozornou prikazuje karakter likova, ije osobine pojaava
sukobljavanjem kontrastnih likova. Jezik mu je jednostavniji, jasan, itak i
lijep, u stihovima koji vode traginom klimaksu. Svojim djelima, kao Eshil i
Euripid, djelovao je na mnoge europske dramske pisce.
Obrada djela:
Kralj Edip je najpoznatija i najvie slavljena grka tragedija. Tema

tragedije je iz mita o Edipu, ali se Sofoklo usredotouje na Edipovu sudbinu.
MJESTO RADNJE je Teba, a FABULU ini Edipova tragedija otkrie
grijeha koje je poinio u neznanju.
Edip je bio kralj Tebe, u kojoj se pojavila kuga. Proroanstvo trai od

Tebanaca da iz grada prognaju ubojicu svojega bivega kralja Laja. Edip,
koji je nakon Lajeve smrti, doao u Tebu, postao je kralj nakon to je rijeio
zagonetku Sfinge, i tako Tebu spasio od opasnosti. Kao kralj, Edip, iako su
od ubojstva protekle duge godine, pokuava otkriti tko je ubojica, jer
proroanstvo je jasno ubojica je jo u Tebi. Na njegovu zapovijed Kreont,
brat Edipove ene Jokaste, supruge pokojnoga kralja Laja, dovodi slijepoga
vraa Tiresiju. Tiresija isprva ne eli odgovoriti, ali zatim Edipu otkriva da
je ubojica upravo on. Uasnut takvom optubom, za koju dri da je
nemogua, Edip tjera Tiresiju, i ruga mu se zbog sljepoe, a Tiresija mu
navjeuje da e oslijepiti upravo on. Edip Kreonta optuuje za zavjeru,
mislei da ga Kreont tako eli svrgnuti s vlasti. U razgovoru s Jokastom,
Edip saznaje za proroanstvo da e Laj poginuti iz ruke svojega sina, ali,
kae Jokasta, to se nije moglo ispuniti, jer je Laj dao pogubiti njihovoga
jedinog sina, jo u novoroenakoj dobi. Edip se pak sjea Apolonovoga
proroanstva da e ubiti svojega oca i oeniti majku. Sin - nasljednik kralja
Poliba u Korintu, Edip odlazi, kako se to proroanstvo ne bi moglo ispuniti.
uvi od Jokaste na kojem je raskriju ubijen Laj, Edip se sjea da ga je na
tom istom mjestu, na putu od Korinta prema Tebi, napala pratnja jednoga
putnika tjerajui ga da se skloni s ceste, a putnik ga je udario biem, pa ga je
Edip ubio, kao i malenu pratnju, a ostaje iv tek jedan pastir. Sjeajui se
toga dogaaja, Edip shvaa da bi to mogao biti kralj, ali je jedini preivjeli
svjedok dogaaja pastir, koji je izvan Tebe tada je tvrdio da ih je napala
razbojnika eta, a Edip je na putu bio sam. ekajui pastira, koji treba
razrijeiti dvojbu je li ubijeni starac bio Laj, Edip razmilja o davnom
proroanstvu. Dolazi glasnik iz Korinta i donosi vijest da je od starosti umro
kralj Polib, i da Edip treba preuzeti prijestolje. Edip mu govori o razlozima
svojega odlaska iz Korinta, i o Apolonovom proroanstvu, i kae da ne moe
u Korint dok mu je majka iva. Glasnik mu tada otkriva da nije Polibov sin,
ve da ga je on glasnik, donio u Polibov dom, i da ga je Polib, bez djece,
posinio. Glasnik ne zna njegovo porijeklo, ali se sjea da mu ga je predao
pastir. Na to dolazi pastir, koji isprva ne eli odgovarati na kraljeva pitanja,
ali pod prijetnjom mukama, izrie istinu dijete koje je predao glasniku jest
sin kralja Laja i Jokaste. U uasnom trenutku, Edip shvaa istinu
proroanstvo se ispunilo. Jokasta, njegova ena i majka, u grozi zbog
saznanja se vjea, a Edip iglom s plata iskopa vlastite oi. Oprata se od
svoje djece, posebice dvije keri Antigone i Izmene, svjestan da zbog
sramote njegova ina nikada nee pronai mueve. Slomljen, optereen

grijehom i sramotom, slijepi Edip odlazi u izgnanstvo.
Glavni i naslovni LIK jest EDIP, koji je na poetku tragedije na

vrhuncu svoje moi slavljeni kralj Tebe, i njezin osloboditelj od opake
Sfinge. Sveenik, koji mu govori o kugi koja vlada Tebom i trai njegovu
pomo, podsjea na njegova ranija djela:
Ti u na doe grad i oslobodi nas

od Sfinge, to nam danak nametnula krut.
I poslije o tome vie nije bio zbor
nit mi smo ita dalje tebi rekli jo,
ve ti uz pomo boju, za to znade svak
uredio si dobro naeg ia tok.
Edip podsjea sveenika da je ve djelovao i da se Kreont treba svaki

trenutak vratiti iz Delfa s tumaenjem zato su Tebu zahvatile takve strahote.
Edip se pred sveenikom i pred pukom kune:
A kada stigne, neka zadnji budem skot

ne uinim li sve, to naloi mi bog.
Saznavi od Kreonta da treba nai ubojicu pokojnoga kralja Laja, koji

je, kae proroanstvo, jo uvijek u Tebi, Edip je odluan:
Ja ponovo pokrenut itav taj u spor,

jer dostojno je Feba, a i tebi ast,
to skreete nam skrb na kralja Laja smrt.
I vidjet ete, ja u, kao to je red,
pomoi gradu tom i bogu milosnom.
Edip izdaje nareenje da se jave svi koji neto znaju o smrti kralja Laja
i proklinje ubojicu, koji je Tebi nanio toliko strahote. Zatim izrie zakletvu:
I k tome molim vinje: nae li se taj

u domu mom, a ja zatajim li ga sam
nek vlastite me moje kletve stigne pest.
Edip je vrlo odluan da pronae ubojicu, i trai njegovo ime od

slijepoga proroka Tiresije. Na Tiresijino odbijanje, Edip je toliko bijesan da
optuuje samoga proroka, kao zaetnika Lajeva ubojstva. Slijede otre
Tiresijine rijei da je sam Edip zloinac:
Ti ne zna, da u grijehu krvi skvrni rod,

i kala, kojim grezne, ne vidi ti svijest.
Za Tiresijine rijei Edip optuuje Kreonta, smatrajui da mu Kreont

eli oteti vlast:
O vlasti, ponajvee od umijea svih

u ovome ivotu, to je borbe pun,
kolika li nenavist na te vreba svud!
Zbog vlasti ove koju meni dade grad,
ne na moj zahtjev, ve je dobih kao dar,
sad eto Kreont vjerni, od davnine drug,
ko razbojnik se ulja da mi spremi pad.
Edip se ruga Tiresiji zbog sljepoe, i tvrdi da su mu proroanstva

nejasna, podsjeajui da je Sfingu nadmudrio bez ikakvih
ptica. Doivljava jasne i optuujue Tiresijine rijei:
Ti ree da sam slijep,

no ja ti kaem ti si, premda ima vid.
Nit vidi s kime ivi, niti vidi grijeh,
u kome si, nit znade kom si stvoru sin.
I duman svom si rodu tu na zemlji toj
i onima pod zemljom, to ih krije Had.
I proklet e te majka, proklet otac tvoj,
i iz tog e te grada dvostruk izgnat bi.
Sad vidi jo, al skoro snai e te mrak.
I nema luke te i nema brijega tog,
gdje oriti se nee jauk tvoj i krik
kad spozna, da si proav muan put i dug
u neprijaznu luku u svoj stigo brak.
I ne zna da imade jote zala tih:
da bit e otac svoj, a djece svoje brat.
Pa slobodno ti stoga: grdi me i psuj
i Kreonta uz mene. Ali itav svijet
jo ne vidje stvorenja, to ko ti e mrijet.
Edip tjera Tiresiju, a Kreonta optuuje za izdaju. ak se ne osvre na

upozorenje zborovoe da nije dobro suditi naglo:
No ako neko naglo meni sprema slom,

tad moram se posluit naglom obranom,
a ako mirno gledam razorni mu rad,
on svrit in e svoj, a ja doivjet pad.
Sukob izmeu Edipa i Kreonta smiruje Jokasta, i Edipu primjerom

proroanstva da e Laja ubiti sin, a koje se nije ispunilo, obrazlae da ne
treba uvijek vjerovati proroanstvima. No, njezina pria unosi crv sumnje u
Edipa Laj je poginuo na raskriju u gori, upravo na mjestu gdje je Edip
ubio jednoga starca:
Kad ve sam bio onoj raskrsnici bliz,

tu glasnik bjee neki, a i neki mu
u karucama, to ih vuko konja spreg
ba kako ti mi ree. Nato s puta mog
koija sta me tjerat, a i starac s njim.
Raspalih se i lupih koijaa tog
u gnjevu svom, i htjedoh putem dalje po.
No starac, kada bjeh kraj kola njegovih
po glavi mene shvati biem dvostrukim.
Uzvratih njemu jae, podigavi tap,
a on se s kola svali, pade nauznak.
I druge pobih sve. Pa ako starac taj
imade neto s onim, to se zvao Laj,
tad bijednog li mene! Je li itko jo
nesretniji, da l ikog vie mrzi bog?
Edip se ipak nada da to nije istina, uzdajui se u rijei pastira da je Laja

napala razbojnika eta:
Ti kaza da je pastir donio vam glas.

od razbojnike ete da je pao Laj.
Pa ako ree isti razbojnika broj
ko ti, tad ja ne ubih, jer sam bio sam,
a jedan nije isto to i vie njih.
Edip grozniavo eli saznati istinu, a njegovo stanje najbolje opisuje

Jokasta u molitvi u hramu:
Jer Edipu sve vie smuuje se duh

od briga premnogih. Rasudit ne zna ve
i prema starom izvest izvod neki nov,
no najveih grozota rado slua glas.
Traak nade u neispunjena proroanstva donosi glasnik iz Korinta.

Edipov otac Polib umro je prirodnom smru proroanstvo da e Edip ubiti
svojega oca, izgleda, nije se obistinilo. Edip i sam poinje sumnjati u tonost
proroanstava:
O jao, jao! eno ima l smisla jo

sa povjerenjem sluat to nam kae Feb,
il ptica krik, u svjetli kad se krile vis.
Ne potee li od njih onaj strani glas,
da ja u ubit oca, a sad ujem vijest,
da od starosti umrije, da ga pokrije Had.
Bez mene to se zbilo. Ne potegnuh ma.
Tek ako starac svenu od eznua svog
za sinom u tuini, tad sam smrti kriv.
I sada Polib kralj u grobu lei svom,
a prorotva su zla takoer tamo s njim.
Edip se ipak boji vratiti u Korint i preuzeti prijestolje, jer mu je majka

jo iva, i dio proroanstva da e se oeniti svojom majkom, jo je mogue
ostvariti. Glasnik ga pokuava osloboditi straha, i otkriva mu da mu Polib
nije uope bio rod. Glasniku ga je dao kao novoroene sputanih noica,
pastir. Edip eli saznati tko je taj pastir, kako bi otkrio svoje porijeklo, iako
ga Jokasta moli da to ne ini:
Pa to! A mene nije mog podrijetla sram,

ve hou da mu prodrem do u samu sr.
A za nju, to joj kae enski ponos njen,
sramotu znai to sam moda rodom prost.
No ja sam edo Sree, to me prati svud,

pa obrukat se neu niti ovaj put.
Promjenjivi pak Mjesec bratac mi je drag,
to jednako se mijenja ko i usud moj:
od nahoeta bijednog ja se stvorih kralj.
Uz majku svoju Sreu i uz brata tog
predomislit se neu, svoj u saznat rod.
Kad se pojavi pastir kljuni svjedok i predaje djeteta, ali i Lajeva

ubojstva, Edip inzistira da mu otkrije istinu, pa ak pastiru prijeti muenjem.
Pastir priznaje Edip je Lajev i Jokastin sin, a proroanstvo se ispunilo u
svoj svojoj strahoti:
O jao, sad je jasno. Posljednji mi put,

o sunce sjajno, sada svjetli alje trak.
Od krivog ja se rodih, greni sklopih brak
i ubivi kog ne smjeh, zloin svrih crn.
Od glasnika saznajemo da se ispunilo i Tiresijino proroanstvo Edip

je u oaju, naavi Jokastu mrtvu, sam sebi iskopao oi:
. Zatim Edip kralj

- grozota bjee gledat krvav njegov in
iz halje zlatnu sponku tre joj i njom
u zjene svoje sta za bodom bosti bod.
I govorae tako: na to meni vid,
kad ne vidjeh svoj udes, ne vidjeh svoj grijeh.
Edipu, slijepom i shrvanom, suut izraava Kreont, a Edip ga moli da

ga poalje u progonstvo:
Dopusti mi da odem na Kiteron svoj,

gdje roditelji preran spremie mi grob.
U gori elim ivjet, tamo elim mrijet
od onih, to mi nekad pripravie smrt.
Ja znam, da bolest mene nikad nee strt,
ve tad se spasoh ja za neki gori cilj,
No nek se vri kob, nek tee njezin tok.
Edip ne brine za sinove, koji su ve odrasli mladii, ve brine za keri,

Antigonu i Izmenu. Pita se kakav li e biti njihov ivot, i hoe li se ikada
nai mladi koji e ih, s takvom obitelji, prihvatiti za enu. Moli Kreonta da
mu kerima bude skrbnik, i daje im posljednji savjet:
Poivite poteno, bilo to gdje god,

a skloniji od mene nek vam bude bog.
Ostali su likovi sporedni i u funkciji Edipa, kao sredinjega lika radnje.

Prvi je njegov sukob s TIRESIJOM, prorokom, koji Edipu u poetku ne eli
odgovoriti na pitanje o Lajevom ubojici:
Ne elim tebi zla, a i svoj uvam mir,

stog uzalud me pita. utim kao grob.
Na navaljivanje, vrijeanje i optube Tiresija napokon Edipu u lice

kae da je sam zloinac, ali Edip u to ne vjeruje, i tjera Tiresiju. Tiresija
izrie svoje proroanstvo:
Stog znaj: eljade koje trai dugo ve

i proklinje, jer od njeg pade kralj nam Laj,
izme vas ovdje ivi. Strancem taj je zvan,
a roen je Tebanac. No saznanju tom

veselit on se nee. Taj e ovjek slijep,
a nedavno jo zdravlja i bogatstva pun
ko prosjak, oprt o tap, u tuinu po.
I djeci on e svojoj sve u isti mah
i otac bit i brat, a majci sin i mu,
dok ocu bit e krvnik i u braku drug.
Edipovim oprubama zgranut je i KREONT, brat njegove ene

Jokaste.
O, ako u svom srcu tako misli on,

da rijeju ili inom ja mu nanijeh zlo
u nevoljama ovim, to ga tite sad,
tad nek mi doe smrt.
Kreont se pokazuje kao mudar savjetnik, i na Edipove optube
odgovara da uope ne udi za vlau, jer je i ovako zapravo ima:
U prvom redu, da li stvora takvog zna

kom drae bit je kralj, no miran imat san
ko ja to spim, a tvojom ista mi je mo.
Pa stog bih bio glup, da elim postat kralj,
kad s kraljevskom je tvojom moja ista vlast.
I svatko tako misli tko je razuman.
Kreont se pojavljuje pred Edipom kad je on ve slijep i shrvan

sudbinom. Kreont mu izraava suut:
O Edipe, ne dooh da se narugam,

ni na zlo staro zlom da novim uzvraam.
(Slugama)
A vas, to tu ste stali, ako nije stid

od ljudi, nek vas sunca barem plai trak,
to hrani sve na svijetu. Nije poso lijep
da ostavljate tako nezakriven jad,
od kog se gnua zemlja, dan i sveti dad.
Odvedite ga odmah tu u njegov dvor,
jer od davnine u nas obiaj je svet,
da suut s nekim dijeli samo bliski rod.
Kreont prihvaa kao skrbnik Edipove keri, a tu je zaetak i druge

tragedije Antigone, u kojoj se brini Kreont pretvara u tiranina.
JOKASTA se meu likovima pojavljuje kad pokuava razrijeiti sukob

izmeu Edipa i Kreonta. Djeluje razumnim rijeima i upozorava ih:
O nesretnici bijedni, zar vas nije stid

da raspravljate tu svoj vlastit, lini spor,
a onamo nam strada narod i sav grad.
Ti u dvor poi sad, a i ti u svoj dom,
od sitnog jada velik ne pravite jad!
Jokasta, saznavi za Tiresijino proroanstvo, Edipu govori da ne treba

u njih uvijek vjerovati. Kao primjer navodi davno proroanstvo Laju:
Prorekoe za Laja ne dodue Feb,

ve neki mu pomonik da ga eka smrt
od vlastitoga sina njegovog i mog.
A ono, svatko zna: od razbojnika Laj
na raskru u gori kraj doivje svoj,
dok djetetu ve trei od roenja dan
na noicama zglavke otac sape sam
i dade da u gutik njega nosi rob,
pa tako ne izvri prorotva se rije:

Nit ikad ocu bit e ubojicom sin,
a niti Laj pade od ruke sina svog,
iako Apolonov tako ree vra.
Polako se otkriva pria Edip je ubio starca na mjestu gdje je poginuo

Laj, a glasnik iz Korinta Edipu otkriva da mu Polib nije otac. Jokasta
preklinje Edipa da ne trai svoje pravo porijeklo:
O jao si ga tebi! Zadnja to je rije,

to kaem ti, a zatim slijedi vjeni muk.
Jokasta je saznala da se proroanstvo ispunilo, i da je Edip zapravo

njezin sin, za kojega je mislila da je mrtav. Glasnik iz dvora prenosi njezin
oaj:
Kad razjarena otud u svoj doe trijem,

poletje tamo, gdje joj brani stoji log,
sve upajui putem kose pram po pram.
Kad k logu stie, lupi vrata za sobom
i vikat stade Laju ime pokojnom
i proklinjati onaj davni porod svoj,
s kog pade kralj, da ona novi sklopi brak
i vlastitome sinu bijedan raa rod.
Tad stade ridat tu, naricat u sav glas
nad krevetom, u kojme dvostruk rodi jad:
od mua mua svog i od svog ploda plod.
Glasnik nadalje pria kako je Edip, traei s maem svoju enu,
odnosno majku, naiao na njezin tragian kraj:
On riknu, i poveden valjda slutnjom zlom,
potee, grunu vrata krila dvostrukog.

Ulekoe se tek, a on im srui stup
i provali i vidje i mi skupa s njim:
da uetom se gospa skona pletenim.
Vanu ulogu u Kralju Edipu ima zbor, koji komentira radnju i iznosi
stajalita autora. Tako zbor podsjea na nebeske zakone, koje Sofoklo i u
Antigoni stavlja iznad ljudskih pravila:
O da mi sudba dosudi, da rijeima

i djelima uvarom vjernim budem
istoi svetoj. No postoje zakoni
boanski, nebeski.
U eteru se rodie
i otac im je Olimp sam,
a ne porodi smrtnik njih,
i stog su vjeno budni.
U njima velik ivi bog,
i stog su vjeno mladi.
U rijeima zbora sabrana je sva tragedija Edipa od njegova uspona

do pada, koji je odreen sudbinom:
O jao ljudski rode moj,

koliko li si nitavan
sve dokle god je ovjek iv.
Koliko dug je sree vijek?
Toliko da se ponada,
ve doeka te jadan pad.
Jer dokle god, o Edipe,
razmatrat mogu primjer tvoj,
ni jednog ne u ovjeka
na zemlji smatrat blaenim.
Sofoklov Kralj Edip jednostavan je i jasan u STILU i JEZIKU. Kao i

kod drugih grkih autora, pojavljuju se stalni pridjevi - lakokrile ptice,
neustavljive strijele, asni starac. Sofoklo vjeto rijeima slika prizore,
pa je ivopisan opis tragedije koju je kuga donijela Tebi:
A kako i sam vidi, cijeli nam je grad

ve uzrman i zalud itav mu je trud
da ispliva i svlada krvav ovaj val.
Oranice nam puste, jalov nose plod
i stoka se ne koti, a na ljudski soj
ne rodivi se mre u krilu majinom.
Boanstvo smrti sije kugu meu nas
a od nje Kadmov dom je bezljudan i pust
a lelekom i cvilom crn se puni Had.
Dijalozi su puni ritma, posebice u replikama s jednim, ili ak

pola stiha. Opisi grke mitologije, slini Homeru, pojavljuju se u nastupima
zbora. Iako je o jeziku originala teko suditi na osnovi prijevoda, jezik je
arhaian, a zbog ritma stiha este su inverzije reenice.
Doivljaj djela u cjelini:
U tragediji Kralj Edip, Sofoklo je stvorio klasian primjer tragedije

pojedinca, ijom sudbinom ravnaju boanske odluke. Edip nije mogao
izbjei svoju sudbinu bjeao je iz Korinta da ne postane oceubojica, pa je
to ipak postao nadomak Tebe. Smisao tragedije je u kontrastu slavljeni
kralj Edip u kratkom vremenu postaje najbijedniji ovjek na svijetu. Zato je
uvijek primjenjiva poruka, koju Sofoklo izrie na kraju tragedije, kroz usta
zbora:
Zato nijednog smrtnika blaenim ne smatram,

dokle ne doeka zemskoga ivota posljednji dan,
dokle bez nedaa ne zavri vijek.
Tragediju se takoer moe doivjeti kao svojevrsni dva tisuljea stari
krimi. Sofoklo s ogranienim brojem likova stvara uzbudljivu priu
razrjeenja godinama staroga ubojstva. Na poetku itatelj ne zna tko je
ubojica, Edip ga trai, a zatim se polako otkrivaju tragovi starih
proroanstava. Glasnik donosi obavijest o Edipovom pravom porijeklu, a u
pravom trenutku pojavljuje se i jedini svjedok pastir. Zato je Sofoklova
drama i danas zanimljiva i teta je to se na hrvatskim kazalinim
pozornicama pojavljuje rijetko
koljka - Ivan Aralica
Pria koljka vrlo je osjeajna i materijalna to znai da

pisac pie o siromatvu i osjeajima koji tada eznjivo
dolaze do izraaja. U tim trenucima vrlo je teko suoiti se
sa ivotom kao to se dogaa u prii, jer vlada jad, tuga i
strah. Opis okoline je vrlo prazan, jer u prostoru nema
mnogo stvari, no u sobi ima stol oko kojeg su poslagani
stolci. Atmosfera je vrlo napeta jer Vanin otac mora krasti
te neeli da ga uhvate. Vojnici kradu sve to mogu, te nema
veselja nego sve ima ambijent groblja, sve je tiho, u svima
vlada strah. Fabula ima uvod ( opis stanja siromane
obitelji), poetak radnje( otac dolazi kui iz sela i donosi
ukradene predmete), vrhunac (strah i opisivanje dogaaja u
selu, ubijanja nedunih ljudi ) i rasplet ( dolazak vojnika i
ubijanje Vaninog oca) .
Posebno su mi se svidjele reenice: Majka je
prisvjetljavala, otac se prao, crni zavealj leao na stolu. O
njemu je Vana u polusnu natucala:suharici maslinovih

grana ubrani u zabranjenim maslinicima, ukradeni
krumpiri, preko prekupaca nabavljeno brano (str.33).
U toj reenici osjea se napetost i brzina koju otac eli
to bre odstraniti jer zna da radi krivina djela i time
se pravi lopovom, kao i u ovoj reenici: Otac je bio u
smrtnome strahu. im bi zauo cokule da udaraju o
kamenje ispod vrata, sjedao bi na bilo to ondje gdje je
zateen (str.39). Na odlasku teta pokloni Vani kiobran,
nov, velik kao balahin. Nije bilo mnogo potrebe da se
majka i kerka dogovaraju : Od kiobrana se dade nainiti
lijepa i obilata suknja - odvojit emo platno od ica,
razrezati svedeni dio u irinu struka, obrubiti krajeve i
suknja je za noenje . U ovoj reenici vidimo da se Vana i
majka dobro slau te da iz svake dobivene stvari mogu
napraviti neto korisno za njihov ivot. Plava, crvena i
uta boja ovojaju poprijeko nareze lukova koji se lepezasto
izvijaju iz unutra poudvraenog koljenaca koliko god
se poloaja izmjeni, uvijek e se neto drugo otkriti. Pisac
opisuje koljku uz mnogo ukrasnih pridjeva, opisuje ljepotu
koljke. Sakupljala sam vunu po proplancima, ostae na
grmlju Naveer sam majci donijela aku grube i
zaprljane vune (str.39) Ovdje Vana svojom eljom da
dobije kaput dokazuje da joj nita nije teko te se mui da
nae i najmanji komadi vune i tome se jako veseli. Nae
se u dvoritu onoga asa kad su vojnici nahrupili na vrata,
opkolili je strgali joj koljku sa empera i meu sobom je
ponijeli prema ranjeniku koji se dovlaio. Otac je sjedio na
panju i brisao znoj sa ela, nije se usudio pomaknuti kads
je vidio vojnika sa povezanom glavom . U toj reenici
otac se suouje sa svojom sudbinom i zna to ga eka. Kraj
je vrlo senzibilan te zavrava s reenicom : Zapazivi da

ovjek hramlje, ranjenik ree neto svojim drugovima
Zaudo ni pod tim paklenastim osvjetljenjem vie nije
mogla u mraku pronai svoju koljku . Vojnici su ubili
Vanu i njenog oca , a uzrok tomu je bila preljepa koljka.
Knjiga koljka od Ivana Aralice vrlo mi se svidjela jer
je vrlo jednostavno napisana. Nema mnogo opisa, a
reenice su lako razumljive, ne mora se mnogo razmiljati
kao kod nekih drugih pisaca. Govori i podsijea nas kako je
nekim ljudima u ivotu pogotovo u ratu. Glavni lik
ini Vana, a sporedni njen otac i majka. koljka ima
glavnu ulogu jer mami Vanu svojom ljepotom. Radnja se
odvija u malom selu kraj granice, a dogaa se za vrijeme
rata. Vrlo je zgodno napisana i isto bih ju tako napisao, te
mi se zato svia.
Sadako hoe ivjeti - Karl Bruckner

Biljeka o piscu:
Karl Bruckner roen je 1. 9. 1906. godine u Beu kao sin radnika,
tiskara. Rastao je u radnikoj etvrti Otakringer. Otkriva slikarski
talent i izrauje kopije starih majstora. Tada pie prvu pjesmu.
Objavljuje svoju prvu knjigu za omladinu Dijamant Tobije
Amberqera o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Prvi je uspijeh
postigao knjigom o nogometu Die Spanzenelf, a prvu afirmaciju
stekao je romanom Pablo, Indijanac. Najpoznatije dijelo mu je
Sadako hoe ivjeti, izdano prvi put 1961. godine. S 93 prijevoda
svojih djela na 22 jezika, postao je jednim od najpoznatijih
omladinskih pisaca njemakog knjievnog izraza, ija su djela
objavljena u najudaljenijim krajevima svijeta.
Vrsta djela:
Roman
Mjesto i vrijeme radnje: Hiroima za vrijeme II. svjetskog rata, kada

je baena atomska bomba
Tema:
elja za normalnim ivotom (bezbrinim ivotom), preivljavanje u
tekoj ratnoj situaciji, glad, umor, neimatina, tuga.
Sadako:
etverogodinja djevojica, znatieljna, puna strahopotovanja,
nestrpljiva:
igeo i Sadako stali su u red tek pred jedan sat. Mala je u djejem
nemiru tapkala nogama na mjestu. Okruena tolikim nepoznatim
ljudima, osjeala se kao zatvorena u kavezu. Vidjela je samo odijela i
noge i kad bi pogledala prema gore glave velikih ljudi. Postalo je
nepodnosivo vrue, glad ju je morila, pa i ea, ali od straha pred
starijim ljudima nije se usudila potuiti na to
Jedna od tisue nevinih rtava oboljela od gama zraenja, bila je i
Sadako. Nakon pada atomske bombe, protiv koje nema lijeka, postala
je ranjiva:
Haljinica joj se pretvorila u krpe. Tijelo joj je bilo krvavo, izgrebeno.
Jecala je. Ali ivjela.
eljela je ivjeti kao to i plua ele disati:
Sadako Sasaki htjela je dovriti devet stotina devedestog drala od
papira. Smrt nije dopustila djevojci da ostvari tu skromnu elju. Jo
jednom je uzmakla. Vrijeme je nije gonilo. Ovo dijete nema starha
pred njim. Tu duu mora uzeti k sebi sasvim njeno, da bi je vratila
stvoritelju.
igeo:
Dobar, pametan i osjeajan djeak koji je toliko volio svoju sestricu
Sadako, da se nije elio suoiti s injenicom da je ona zaraena:
Zato nije mene ubilo?
Postavlja glupa pitanja, Sadako! Imala si tada upravo veliku sreu.

Bila si sa mnom u parku Hijiyama. Ionako umalo da te nisu ubile
otrgnute grane. Leala si meu samim otkinutim komadima drva.
Pritisak zraka te odbacio.
I oprilo me.
Ne, bila si samo izgrebena.
O ne, osjetila sam neto vrue, igeo. Puhnulo je u meni.
To nije mogue. Nisi mogla nita osjetiti jer si spavala pod jednim
drvetom. Sjeam se tono ja sam bio u vodi, s ti si leala na obali.
Bio je to desetogodinji djeak koji se brine i ima strpljenja sa
sestricom Sadako. U najteim situacijama, znao joj je odvui misli od
neega to bi traila, a to joj on nije bio u mogunosti ispuniti.
Hiroima za pada bombe:

I ta vatrena kugla obasjala je zrakama od nekoliko milijuna
stupnjeva vruine grad Hiroima. U toj sekundi izgorjelo je 86100
ljudi. U toj sekundi je 7200 ljudi pretrpjelo teke ozljede. U toj sekundi
je 6820 kua bilo pretvoreno u prah, a isisavanjem zrakopraznog
prostora ti su se dijelii praine uzvitlali nekoliko kilometara u visinu. U
toj jednoj sekundi sruilo se osim toga 3750 zgrada, a ruevine su
poele gorjeti. U toj sekundi bombardirali su smrtonosne neutronske i
gama zrake eksplozivno mjesto u krugu od jednog i po kilometra. U
toj jednoj sekundi je slika i prilika Boja izvrila prvi pokuaj da uz
pomo nauke uniti samu sebe. Pokuaj je uspio.
Dojmovi i kritike:
Pisac nam ovom priom eli poruiti kako je teko ivjeti u vrijeme
rata, gladovati i boriti se da bi preivjeli; poruuje nam kako su
ozbiljne i tragine posljedice i koliko je japanski narod propatio zbog
bolesti i godinama nakon dogaaja koji je trajao samo nekoliko
sekundi. Nadam se da su ljudi spoznali to su u stanju uiniti i da se
takvo to nikad vie nee dogoditi. Iz ovog moemo nauiti lekciju i
nastojati da se tih PAR SEKUNDI nikad vie ne ponovi, jer bi moglo biti
kobno za ovjeanstvo.
udnovate zgode egrta Hlapia - Ivana Brli Maurani

Vrijeme radnje: prije mnogo godina
Mjesto radnje: selo, okolica i jedan veliki grad
Glavni lik: egrt Hlapi
Ostali (sporedni) likovi: Gita, majstor Mrkonja, majstorica, pas
Bunda, Marko, kamenari, crni ovjek, Ravi Grga, teaci, Miko,
pastiri, prosjakinja Janja, prodava koara,
Najvaniji dogaaji s putovanja:
1. dan putovanja:
- egrt Hlap pomogao je starom mjekaru raznositi mlijeko
Dostigao ga je pas Bunda
pomogao je malom Marku pronai guske
2. dan putovanja:
susret sa kamenarima (Hlapi ima jake izme, vrste
ake i pametnu glavu)
susret sa crnim ovjekom i spavanje ispod mosta
3. dan putovanja:
Hlapi je ostao bez svojih izmica
susret sa Gitom
Hlapi je pomogao seljenima u sjenokoi, a Gita je izvela
predstavu za umorne sjenokoe
4. dan putovanja:
poar u selu u kui Ravog Grge
Hlapi je pronaao svoje izme i sve ukradene stvari
Grgina majka daje Hlapiu rubac sa srebrnim novcem za
svojega Grgu
Gita je pokazala Hlapiu brazgotinu na prstu nalik na kri
5. dan putovanja:
susret sa pastirom Mikom, peenje kukuruza i krumpira
na vatri
crni ovjek i Grga padaju sa kolima blizu Hlapia
Hlapi Grgi daje rubac sa srebrnim novcem od majke
Hlapi i Gita spavaju kod Mika
6. dan putovanja:
Hlapi popravlja opanke Mikovoj brai i prosjakinji Janji
dolazak u veliki grad na sajam
Gita prodaje siromahove koare
pomau vlasniku vrtuljka
ostali su spavati na sajmu pod vedrim nebom
7. no Hlapieva putovanja:
no najveih uda za Hlapia
Gita prepoznaje svog konja Sokola
saznaju za stranu namjeru crnog ovjeka i odlue
pomoi
putuju po noi do Markove kue, pomae im siromah sa
sajma
sreu se sa majstorom Mrkonjom i vesele se susretu
odlaze do Markove kue da ispriaju namjere crnog
ovjeka
doznaju da je crni ovjek nastradao
8. Zavretak:
Hlapi, majstor Mrkonja, Gita i Bunda vratili se sretno
kui
saznajemo da je Gita Marica (ker od majstora i
majstorice)
Hlapi je naslijedio magarca i kola
Odnos majstora prema Hlapiu:
Majstor je u poetku bio vrlo strog prema Hlapiu, tjerao ga je da punu

radi, bio je vrlo nepoten prema njemu i okrivljavao ga za stvari koje
Hlapi nije uradio. Kasnije se mastor promijenio i zavolio Hlapia kao
svojeg sina.
Odnos majstorice prema Hlapiu:
Majstorica je uvijek pomagala Hlapiu i veoma ga je voljela.
Koji su likovi u knjizi postali dobri:
Majstor Mrkonja kad su ga zlikovci zarobili u dubokoj umi dva dana

i dvije noi razmiljao je o svom ivotu i shvatio da je krivo postupao
sa Hlapiem.
Ravi Grga kad mu je Hlapi dao rubac sa srebrnim novcem Grga je
shvatio da mora otii od crnog ovjeka i promijeniti se.
Seljaka buna i Prijan Lovro - August enoa

Izdava: Mladost, Zagreb, 1974
Poneto o piscu:
Auguse enoa je roen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim
godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova
odrastanja, na politikom planu se zbivaju mnoge promjene, koje
utjeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski
slastiar, eh, a majka, maarica. Gimnaziju je pohaao u Pragu i
Zagrebu. U 22. godini pie svoje prvo djelo dopis U zlatnom Pragu. S
obzirom na to da je ve tada bio poznat kao panslavist, nije se mogao
dalje kolovati. Njegova najvea djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo
zlato, Prijan Lovro, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Diogenes,
Prosjek Luka, Mladi gospodin
Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan to je ostavio mnogo
nezapoetih i nezavrenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine
naziva se enoinim dobom.
Likovi:
Ursula
- vlasnica polovice stubiko - susedgradskog imanja

-vrsta i ponosna ena
-pomalo naivna
-vjeruje kako ju Andrija Batur nee zakinuti
Andrija Bator
- madarski kraljevski sudac
- prepreden do kraja
- ne pree ni pred im
Palffy
- Batorov poslanik
-preprepredeniji od gazde
Ovo je povjesni roman iz razloga to opisuje Seljaku bunu - povjesni

dogaaj. Premda se radi o romanu u kojem su posebno izraene
masovne scene, enoa je uspio izdvojiti Gupca kao individuu. No je
simbol potlaene hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda enoa
naglaava estim biblijskim motivima.
Kontrasti u djelu se zasnivaju na razlikama izmeu plemstva i
seljatva, a u trenutku predaje, Gubac postaje simbol velikog ovjeka,
koji se odrekao sebe za druge.
Masovne scene su toliko realne da se itaoc moe uklopiti u djelo.
Primjerice borbe su opisane s toliko detalja da se moemo poistovjetiti
s nekim od boraca. Tome pridonose mnogi akustini efekti, te su te
scene sve u svenu dinamine izanimljive.
Unutar velike i neumoljive povjesti enoa nalazi mjesta i za ljubavnu
priu. Opisuje ljubav Jane i ure Magdia. To je idealni model ljubavi,
jer draga eka svog junaka da se vrati iz rata. Naravno kako bi se
potkrijepio opi ton knjige, Jana je silovana,a uro se, kad ju vidi
takvu, vraa u boj. To samo pokazuje kako je osobna patnja,
pretoena u patnju naroda.
Roman ipak zavrava u oportunistikom tonu, koji predvia svjetliju

budunost.
Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja se zbiva u hrvatskom Zagorju oko 1573. godine.
Prijan Lovro
Prijan Lovro je kraa pripovjest, u formi neto due novele.

Likovi su stvarni i proizlaze iz enoina ivota. Naime pouzdano se zna
da je Lovro postojao i bio enoin prijatelj u Pragu.
Uloga pieva lika u pripovjesti je vrlo znaajna jer je, na taj nain,
autror mogao sudjelovati u grai te pripovjetke. U ono doba vladalo je
uvjerenje da je ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogaaja
koji bi pobudili razvoj hrvatske knjievnosti.
e4noa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemakog, francuskog i talijanskog.
Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih injenica. On nema
sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube jer je
siromah; plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je
seljak, u nevolji se eli oeniti bogatom djevojkom, te ga zbog toga
optuuju za pohlepnika, a on se ubije.
enoa je fabulu gradio na psiho-socialnim kontrastima. Glavni kontrast
je elja - mogunost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno,
mo, bogatstvo - siromatvo.
Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine
uzdigne do ravnopravnog graana.
Poezija - Silvije Strahimir Kranjevi

1. Biljeka o piscu:
Silvije Strahimir Kranj~evi} najsna`niji je hrvatski pjesnik do prvoga
svjetskoga rata. Napustio je studij teologije i sve}eni~ko zvanje te je radio kao
nastavnik i ravnatelj srednje trgova~ke {kole u Bosni. Sura|ivao je s glavnim
knjièvnim ~asopisima, ure|ivao je u Sarajevu ~asopis Nada(1895-1903),a pored
pjesama pi{e manje informativne i kriti~ke ~lanke. Kranj~evi} je jedan od rijetkih
na{ih pjesnika koji je duboko osjetio osnovne probleme svoga naroda i suvremena
dru{tvena kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim pjesmama
kao o svojim osobnim pitanjima. On ne izdaje program, on ne tima~i teoretski svoj
umjetni~ki credo, nego u pjesmama iznosi potresno ono {to ti{ti i mu~i njegovo
vrijeme.
Djela: Bugarkinje (1885)
Izabrane pjesme(1898)
Trzaji (1902)
Pjesme (1908)
Pjesni~ka proza (1912)
Sabrana djela: Djela, I-IV (1993-1934)
Podatke prona{ao u : Knjièvni leksikon, Zagreb 1972.
Autor:Tvrtko ûbeli}
2. Poezija
Silvije Strahimir Kranj~evi} svoj umjetni~i svijet otvara nacionalnim temama

iz pro{losti i iz neposrednog zbivanja, pro{iruje ga dubljom dru{tvenom i
op}e~ovje~anskom tematikom, zaokruùje ga filozofijskim i kozmi~kim problemima
svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno nov i impresivan poetski na~in,
bogatijim jezikom i svestranijim pjesni~kim izrazom. On je najizrazitiji hrvatski
nacionalni pjesnik, ali bez romanti~kog patosa i programatskog pozerstva, pjesnik
{irih, revolucionarnih perspektiva i tuma~ nekih osnovnih ~ovjekovih preokupacija.
Tematika Kranj~evi}eve poezije veoma je op{irna, pisao je o svemu. U svojim
pjesmama pjesnik je naj~e{}e iznosio osje}aje patnje uz koju se gotovo uvijek
javljala magi~na èlja ljubavi. Kranj~evi} je kao osoba vrlo po{tivao pravdu i rad i
stoga nije ~udno {to je mnogo pisao o radni{tvu i pravdi. U radniku je Kranj~evi}
pronalazio jamstvo bolje budu}nosti ~ovje~anstva. Osim {to je pisao o
radni{tvu,pravdi,ljubavi i patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije
kao {to je pjesma. Kranj}evi} je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj
pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromi{ljenosti. Mojsije je bio biblijski
prorok, vo|a i zakonodavac starih @idova. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i
doveo ga u obe}anu zemlju Hanaan. Me|utim u tu zemlju nije u{ao.
Kranj~evi} kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su govorili

mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmi{ljanja koja su ~esto bila sumorna,
tmurna, crna , nigdje to~ke svijetla, nade.
Ni mislit mi se ne}e,
Sve pepeo gledam svud,
On zasno je cvije}e
I zapunio grud...
A preko njega strujne
Kadikad ~udan {um;
To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.
Kranj~evi}ev pesimizam najvi{e se isti}e u njegovim posljednjim dvijema zbirkama

Trzaji i Pjesme. Pesimizam je za Kranj~evi}a vrlo bitan jer je ba{ zahvaljuju}i
svom pesimizmu ostvario najbolja djela i u svezi toga jednom je rekao : Ja
odvajam pesimizam ~ovjeka koji osje}aju}i se uvre|enim, neuspjelim traènjima
harmonije u svijetu i samome sebi, strasno prokljinje i sebe i svijet; taj oblik
pesimizma odvajam od beznadne pot~injenosti mu~enjima duha i tijela, koja su
toliko obilna u na{em svijetu i koja treba uni{titi. Kranj~evi} sigurno nije spadao u
one pasivne ljude, a to dokazuje i reakcije crkvenih kriti~ara na neka njegova djela.
Razvitak Kranj~evi}eve poezije moè se razviti u nekoliko stupnjeva i
razdoblja. Prvo se javlja Kranj~evi} rodoljubni pjesnik, zatim Kranj~evi} buntovnik,
te Kranj~evi} pjesnik kozmi~kog poloàja ~ovjeka. I bez obzira na razvoj i
napredovanje jedno je u Kranj~evi}u ostalo isto, a to je stav prema bijednima:
Te on je ustao sa trula leì{ta,

On - prezren, rop~e uzaludno,
I sad sa Kremlja ba{ u rusku gleda no},
O, nekud ~udno...~udno..~udno...
(Vizija,1906.)
Jedna od najboljih Kranj~evi}evih pjesama zasigurno je pjesma Misao svijeta koju

je pjesnik napisao 1896. U pjesmi Misao svijeta pjesnik iznosi motiv ~oje~anstva,
~ovje~anstva u usporedbi sa svemirom, beskrjnim prostranstvom. U po~etku

pjesme Kranj~evi} spominje zvijezdu koja negdje trepti i koju samo srce sluti.
Ima vje~na zvijezda zlatna - za oblacima negdje trepti,

Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom klepti.
Srece samo zvijezdu sluti - ideja je vje~na, sama,
Adamovo teì pleme k njoj krvlju i suzama.
Zvijezda predstavlja savr{enstvo, besmrtnost, predstavlja ostvarenja svih èlja, ona
je ustvari misao svijeta. U nastavku pjesme pjesnik poziva se na povijesne epohe
koriste}i se simbolima koji odre|uju svaku epohu. Kre}e od Krista, uzimaju}u kao
simbol Getsematsku ba{tu gdje je po~ela Kristova muka i potok Kedeon gdje je po
bibliji Krist provodio posljednje trenutke prije uhi~enja.
Sveta ba{to Getsemantska, sveta vodo od Kedeona,

Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?
Pjesnik nastavlja pjesmu pozivaju}i se na Staru Gr~ku i Rim, a ako simbole uzima
Akropolu i Kapitol da bi zavr{io sa franciskom revolucijom ~ije je simbol giljotina.
Na kraju prvog djela pjesme Kranj~evi} izri~e misao kojom iskazuje zasljepljenost
~ovje~anstva:
Il su la`ni ideali, ili laè ovo doba,
U drugom djelu pjesme Kranj~evi} spominje radni~ku klasu, siroma{an sloj

dru{tva.
Smrdilo im ~elo uljem, smolom, lojom, jalovinom,

Starim gvo`|em i jo{ nekim izmetninom...
Upravo u tom drugom djelu dolazi do izraàja pjesnikov odnos prema radni{tvu i
radu, a i njegova nada da }e proletarijat pobijediti:
Nasmija se ~udni junak i sva zemlja porumenje

Takva rumen tele se vidi kad se smje{i zora rana,
Pa nvijesta milim stidom osvit novog, ljep{eg dana.
Diè desnu junak dobar, preko neba noktom manu,
Obla~ine s neba zgna ko hartiju tan - tanaem!
A oblaci to su bili osni, te{ki, ledni, gusti.
Sa zemljice vjkovi ih isparili mu~ni, pusti!
Pa su krili onu zvijezdu {to je ljudsko srce sluti.
Misao svijeta (1896)
Krajn~evi} radnike po{tuje i vjeruje da }e oni promjeniti svijet i upravo ovom

pjesmom sam daje doprinos za bolje sutra.
Najzna~ajnija Kranj~evi}eva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma Moj
Dom koja se ujedno smatra jedna od najboljih Kranj~evi}evih pjesama uop}e.
Ve} je prije pjesnik u nekom svojim pjesmama, poput Utjehe i Pla}e pravde, najvio
motive koje je kasnije vje{to unio u pjesmu Moj Dom.
Pjesnik ovom pjesmomIskazuje svoju ljubav prema domovini, ljubav koja ga
boli i koju sakriva u srcu:
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I...gutam svoju bol!
On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

To moj je, moj je dom!
Prije Kranj~evi}a pisane su tako|er rodoljubne pjesme, naro~ito u knièvnosti

ilirizma. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je Hrvatska domovina Antuna
Mihanovi}a. Mihanovi} pro{lost svoje domovine slavi stihovima:
Oj juna~ka zemljo mila
Stare slave djedovino.
Za razliku od Mihanovi}a Kranj~evi} hrvatsku povijest prikazuje ovako:
I kralje iznijeh njene i velike joj bane,

Svih pradjedova prah,
Nepogaène gore i {aren - |ulistane
I morske vile dah
Daljnim uspore|ivanjem Mihanovi}eve Hrvatske domovine i Kranj~evi}eva Doma

pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok Mihanovi} slavi hrvatske ravnice,
planine i nebo :
Mila, kuda si nam ravna

Mila, kuda si planina
Vedro nebo, vedro ~elo
Kranj~evi} opisuje jedro koje nad {umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more
koje mu posve}uje grud.
I jedro gdje joj bojno nad {umnu strmi pjenu

U pola mora {ir!
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posve}uje mi grud;
Svi ovi stihovi dokazuju Kranj~evi}evu ljubav prema domovini i snagu stihova i
snagu stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.
krtac - Moliere
Moliere, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin, roen je u Parizu, u
imunoj trgovakoj obitelji.Zavrio je gimnaziju kod isusovaca u Clermontu,a
pravo je studirao u Orleansu.U Pariz se vraa , kad je imao 36 g. 1643 g
utemeljuje s obitelji Bejart Illustre Theatre.To kazalite djeluje uglavnom u
Lyonu, Avignonu, Grenobleu, Rouenu.Njegova kazalina druina 1658 g. ima
deset lanova i dolazi u Pariz.Pod zatitom kraljevske obitelji brzo je stjecala
veliku slavu.U kraljevskoj palai druina ostaje sve do Molierove smrti.Razbolio
se za vrijeme izvedbe svoje komedijeUmiljeni bolesnik.Nakon njegove smrti
pravnicima je trebalo tjedan dana , da popiu njegovo bogastvo.Naslijedio je od
oca dobar dio tog bogastva, ali je svojim radom uveao bogastvo.
Djela su mu:Lakomislenik, Ljubavna srdba, Kaiperke, kola za ene,
Don Juan, Mizantrop, krtac, Graanin-plemi, Uene ene, Umiljeni bolesnik.
Podatke izvadio iz Knjievnost 2-Kekez, Pandi
Klasicizam i Moliere
Klasicizam je razdoblje od sredine 17 do kraja 18 st.Glavna karakteristika tog

razdoblja je ovjekova tenja za upotrebom razuma i susprezanja
osjeaja.Tadanje drutvo vladalo se po odreenim pravilima.Ta pravila
odreivala su sve,od odnosa u drutvu do odnosa u obitelji.Ta pravila vladaju i u
Molierevu krtcu te su uz razum , jedan od naina postizanja zapleta u duhu
onoga vremena, kao npr.da se ne smijemo ni skim vezati bez prestanka onih koji
su nam dali ivot i mnogo bolje vide to je za nas dobro , jer nisu zaneseni
nikakvom ludom strau.
Tadanje doba je u svom duhu njegovalo tragediju, kao uzvienom dramskom
formom, nasljeenom jo iz Antike (u kojoj su imali svoj uzor).Ali Moliere
njeguje komediju, te svojom komikom dovodi svoje likove u smjene situacije u
kojima kritzira drutvo, ljudske mane te pojedine profesije(npr.Zar se se lijenici
u to razumiju?Ne bojte se, pokraj njih moete izabratti koju vam drago bolest, oni
e joj pronai razlog i kazati vam zato se oboljeli).
Glumci su u Molierevo doba bili nepotivana grupa ljudi , iskljuivana od strane
crkve jer kvari malde, pa zbog toga se Moliere okomio u svoji djelima na ljenike
jer su oni u ono vrijeme vrlo cijenjen stale.
U svojim djelima Moliere potuje pravilo o triju jedinstva koje je zadao Aristotel
prije 2500 g.Pravila se odnose na jedinstvo vremena, mjesta i radnje.to
susreemo u Molierovim komedijama.
Moral ili razum?
Tko po vaem miljenju ini vee zlo: onaj tko treba

novac i zato uzima zajam ili onaj koji krade novac
a ne zna to da s njim zapone?
Cjelo to razdoblje je proeto filozofijom.Filozofija postaje jedna od

najpopularnijih znanosti.Potpomognuta racionalnou ona razmilja o svjetu, o
njegovoj biti.Mnoga takva shvaanja dovest e do ruenja tadanjeg naina ivota
i pojave novog, mnogo liberalnijeg.Ljudi e poeti razmiljati o uzaludnosti nekih

egistencija, egzistencija ije postojanje stoji na dugogodinjoj tradiciji, te e ih
proglasiti nemoralnim i unititi njihov tadanji svjet.Ta moralna odluka, bolje bi
bilo rei racionalna odluka , budui da je upitanju njihov bolji ivot , dovest e
do promjena u tadanjem drutvu i umjetnosti.
ast i moral postaju jedna nedjeljiva cjelina , ali to je ast ? - samo tenja da se
razumom dokui smisao ivota, samo drugi naziv za strogost crkve i hladnu
proraunatost ljudskog mozga.
Ta filozovska razmatranja, taj moral, ta ast i taj razum , su samo sredstva da se
dokui smisao naeg ivota, njegova bit i esencija.
Komika
Molierova uvijek zanimljiva i originalna komika (koja je uvijek komina)

gledaocu ivo doarava moralne osobine likova i pievu misao.
Moliere se u svojim djelima esto koristi metodom quiproquo, tj. kad se dva lika
svaaju zbog razliite stvari a oboje misle da govore o jednoj stvari.Jedna od
poznatijih scena u kojoj se upotrebljava ta tehnika , je ona u kojoj Valere moli
Elisinu ruku a Harpagon ga optuuje da mu je ukrao zlato (novac=Elise).Mnoge
mu komine situacije slue da bi naglasio neku bitnu karakteristiku nekog lika,
kao u ovom sluaju Harpagonovu krtost, to je pokazato nizom primjera
(Harpagon pregledava sve na izlazu iz kue, kori djecu da se previe raskono
oblae(a jedva da nau neku pristojnu odjeu), Harpagonovo lihvarenje itd.
Harpagon ili ti krtac
Gdje?U Parizu.Zato?Sam bog zna.Kako bilo da bilo , Harpagon je tu i kani ostati

gdje je.Namjerava do kraja vjenosti gomilati novac u svojoj krinjici i terorizirati
sve oko sebe svojom krtou.Njegova je krtost epska i protee se kroz stoljea
od Plauta preko Dria i Moliera pa sve do dananjih dana.Ta je krtost centralna
tema Moliereve drame, ona pokree sve likove u njihovim kretanjima i
razmiljanjima koja dovode gledatelja do smjeha a istovremeno ga potiu da
razmilja i da si postavi pitanje, jesam li ja takav?
Za njega je novac , njegova ljubav i jedina religija koju priznaje.Iskritavanje
tueg jada , da bi to vie zaradio , za njega je nain ivota a krtost njegovo bie
u cjelosti.
Svako je za njega sumnjiv, sam da je nasvjetu njegov je najslai san.
Gospodin je Harpagon ovjek koji je od svih ljudi najmanje

ovjek, smrtnik, koji je od svih smrtnika najtvri i najnedareljiviji.Nema te usluge koja bi dirnula njegovu zahvalnost
tako da razvee kesu.Pohvala, potovanja, dobronamjernosti i
prijateljstva na jeziku koliko ti srce eli, ali novaca ni pomirisati.
Nita nije tako suho i jalovo ko njegovo zahvaljivanje i njegova
ljubaznost.A rije dati tako mu je mrska da nikad ne kae:
Breza - Slavko Kolar

Ime pisca: Slavko Kolar
Biljeka o piscu: U linosti Slavka Kolara nova i suvremena hrvatska knjievnost
dobila je prvog autentinog i izvornog humorista.
Slavko Kolar rodio se 1891.. u Paleniku, pokraj Garenice, a djetinjstvom je
vezan za taj kraj kao i zaviaj svoje majke (Moslavina). Najpoznatija knjievna djela
su mu dvije antologijske knjigepripovjedaka Ili jesmo - Ili nismo (1933) i Mi smo
za pravicu (1936). Vrijedi spomenuti da su u tim knjigama i antologijske Kolarove
pripovjetke i to: Svoga tijela gospodar, Breza, Kriza, Mi smo za pravicu i dr.
Slavko Kolar je umro 1963.g. u Zagrebu.
Mjesto radnje: Zaostalo selo u Hrvatskom zagorju
Vrijeme radnje: Prva polovica XX stoljea
Tema: Teak ivot i smrt mlade ene Janice
Osnovna misao: Ako je netko koga volimo neizljeivo bolestan, treba mu posvetiti
malo vie panje kako poslije ne bi osijeali krivicu ako nam voljena osoba umre.
Lica: Janica, Marko, Mika, Kata, Jaga
Sadraj prie:
Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i
svekrva Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica
se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija
dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. L U meuvremenu
joj je umrlo dijete, a sve je to poelo kad se udala za Marka. U kui su je svi tjerali
na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do ogorice Jage. Teko je ona to
podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snae, ve se za nju
moglo rei da je gospodarska ki.
Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom.
Na pola puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog
pokopa jer je znao da joj nema spasa.
Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili
Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad
se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e
dodvoravale lanom ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se
rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. L. U kui
je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman
pokop.
Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u
susjedno selo. K Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na
svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova. C. U elji za osvetom krenuo je kui
po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio.
Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu
koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme
njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
krtac - Moliere (Jean Baptiste Poquelin)

Biljeke o piscu:
J.B.Poquelin roen je 1622.g. kao sin dvorskog tapetara. Prvo
studira u Orleonsu, a slubuje i kao odvjetnik 1642.g. Umire
1673.g. Djela: "Kaiperke", "kola za ene", "Umiljeni
bolesnik", "krtac",...
Lica:
Harpagon - Cleanteov i Elersin otac
Ariselne - Volereov i Marianin otac
La Fleshe - Cleantova sluga
Mjesto radnje:
Pariz
Sadraj:
Harpagon, krti ovjek, kojemu je bilo samo do novca odlui se
oeniti za Marianu koju voli njegov sin Cleante, a njega odlui
oeniti za neku bogatu udovicu. Cleante se usprotivi ocu i neda
mu Marianu, ali stari krtac nee popustiti. Tada Cleante uz
pomo svojega sluge La Fleche krade oevu krinjicu sa novcima
i tada ga ucijeni. Ili e mu Harpagon dati Marijanu ili e ostati
bez krinjice. Harpagon pristade samo zbog novca i prepusti mu
Marianu.
Breza - Slavko Kolar

Ime pisca: Slavko Kolar

Sadraj prie:
Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i
svekrva Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica
se u cik zore morala ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija
dok jednog jutra dva mjeseca nakon poroda, nije pala u nesvijest. U
meuvremenu joj je umrlo dijete, a sve je to poelo kad se udala za Marka. U kui su
je svi tjerali na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do ogorice Jage. Teko je ona
to podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale snae, ve se za nju
moglo rei da je gospodarska ki.
Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom.
Na pola puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog
pokopa jer je znao da joj nema spasa.
Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili
Janicu. A ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad
se razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e
dodvoravale lanom ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se
rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. . U kui
je nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman
pokop.
Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u
susjedno selo. Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na
svadbi Marko se napio i bio otjeran iz svatova.
. U elji za osvetom krenuo je kui
po puku. Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio.
Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu
koja ga je kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme
njezine bolesti , ali i na sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
Seljaka buna - August enoa
Poneto o piscu:
Auguse enoa je roen 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim
godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova
odrastanja, na politikom planu se zbivaju mnoge promjene, koje
utjeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski
slastiar, eh, a majka, maarica. Gimnaziju je pohaao u Pragu i
Zagrebu. U 22. godini pie svoje prvo djelo dopis U zlatnom
Pragu. S obzirom na to da je ve tada bio poznat kao panslavist,
nije se mogao dalje kolovati. Njegova najvea djela su; Kameni
svatovi, Zlatarovo zlato, Prijan Lovro, Seljaka buna, uvaj se
senjske ruke, Diogenes, Prosjek Luka, Mladi gospodin
Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan to je ostavio
mnogo nezapoetih i nezavrenih djela. Doba od 1871. do 1881.
godine naziva se enoinim dobom.
Likovi:
Ursula
- vlasnica polovice stubiko - susedgradskog imanja

-vrsta i ponosna ena
-pomalo naivna
-vjeruje kako ju Andrija Batur nee zakinuti
Andrija Bator - madarski kraljevski sudac
- prepreden do kraja
- ne pree ni pred im
Palffy
- Batorov poslanik
-preprepredeniji od gazde
Ovo je povjesni roman iz razloga to opisuje Seljaku bunu - povjesni

dogaaj. Premda se radi o romanu u kojem su posebno izraene masovne
scene, enoa je uspio izdvojiti Gupca kao individuu. No je simbol potlaene
hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda enoa naglaava estim biblijskim
motivima.
Kontrasti u djelu se zasnivaju na razlikama izmeu plemstva i seljatva, a u

trenutku predaje, Gubac postaje simbol velikog ovjeka, koji se odrekao
sebe za druge.
Masovne scene su toliko realne da se itaoc moe uklopiti u djelo.
Primjerice borbe su opisane s toliko detalja da se moemo poistovjetiti s
nekim od boraca. Tome pridonose mnogi akustini efekti, te su te scene sve
u svenu dinamine izanimljive.
Unutar velike i neumoljive povjesti enoa nalazi mjesta i za ljubavnu priu.
Opisuje ljubav Jane i ure Magdia. To je idealni model ljubavi, jer draga
eka svog junaka da se vrati iz rata. Naravno kako bi se potkrijepio opi ton
knjige, Jana je silovana,a uro se, kad ju vidi takvu, vraa u boj. To samo
pokazuje kako je osobna patnja, pretoena u patnju naroda.
Roman ipak zavrava u oportunistikom tonu, koji predvia svjetliju
budunost.
Radnja se zbiva u hrvatskom Zagorju oko 1573. godine.
Prijan Lovro
Prijan Lovro je kraa pripovjest, u formi neto due novele.
Likovi su stvarni i proizlaze iz enoina ivota. Naime pouzdano se zna da je
Lovro postojao i bio enoin prijatelj u Pragu.
Uloga pieva lika u pripovjesti je vrlo znaajna jer je, na taj nain, autror
mogao sudjelovati u grai te pripovjetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da
je ivot u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema dogaaja koji bi pobudili
razvoj hrvatske knjievnosti.
e4noa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemakog, francuskog i talijanskog.
Lovro je mladi ije neprilike potiu iz ivotnih injenica. On nema
sredstava za kolovanje, mora primati kojekakve slube jer je siromah;
plemenitaka djevojka ne prihvaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se
eli oeniti bogatom djevojkom, te ga zbog toga optuuju za pohlepnika, a
on se ubije.
enoa je fabulu gradio na psiho-socialnim kontrastima. Glavni kontrast je
elja - mogunost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, mo,
bogatstvo - siromatvo.
Tema ovog djela je tenja ovjeka da se iz primitivne, seoske sredine
uzdigne do ravnopravnog graana.
BREZA - Slavko Kolar

Kolar Pripovijetke
Satire
Humoreske
Drama,Znanje, Zagreb 1966
1.BILJEKA O PISCU
Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Roen je 1891. u Garenici, a
umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je slubovao u raznim
krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u
mirovinu. Najvanija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili nismo,
Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i druga. Kroz
svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikava s
blagom dozom humora. Pisao je takoer drame i filmske scenarije
2.MJESTO RADNJE : Zagorsko selo
VRIJEME RADNJE : Nepoznato
3.KRATAK SADRAJ
Uvod i poetak :
U prvom dijelu prie upoznajemo Janicu i njenog mua te ostale stanovnike sela,
saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo ne
svojom enom. Takoer saznajemo podosta o svakodnevici njihovog ivota.
Zaplet :
Kata i Mika Labudan, Janiini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno
nakon poroda. Uz teke poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve vie
pogorava dok na kraju nije vie mogla iz kreveta. Naalost, i dijete je umrlo. Marka
se to nije odvie ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve patentne klopke.
elio je zadiviti svog efa, gospodina nadumara.
Vrhunac :
Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoi i pribojavali su se onog najgoreg.
Iako su je saaljevali, njena tragedija je veini bila samo teret. Marko i dalje nije
obraao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.
Rasplet :
Janicu su pokopali, a ve nakon 8 dana Marko je otiao na svadbu sina Tome

ugeia. Tamo se posvaao i potukao sa suseljanima te je uvrijeen otiao svojoj
kui. Tik pred svojim domom ugledao je Janiin lik. Zapravo, on je onako mamuran
ugledao brezu koja ga je neodoljivo podsjeala na pokojnu enu. U prvi mah ju je
htio posjei, ali mu savjest nije dopustila da na taj nain iskali svoj bijes. Njegova
pokojna Janica tek je tada potakla Marka na razmiljanje o tome to je uinio i

izgubio.
4.TEMA ove pripovjetke je ivot i obiaji jedne seoske sredine prikazan kroz ivot
obitelji Labudan
5.IDEJA ILI PORUKA :
Ova nam pria govori o ljudskim slabostima, o zaostalosti jedne seoske sredine, o
praznovjerju. Pripovjetkom je pisac elio ukazati na nepravde prema ovjeku, na
odnose meu ljudima koji vladaju u jednoj takvoj primitivnoj sredini.
6.SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA SELA :
Cijela se radnja odvija u jednom zagorskom selu. Od glavnih likova, tu je obitelj
ugei koja ivi bogato i raskono, donekle izolirano od ostalog sela. Tu je i obitelj
Labudan, koja bi se prema svojim sociolokim karakteristikama mogla poistovijetiti s
ostatkom sela. Naime, oni su siromani i ive u oskudici. Rade i prehranjuju se onim
to stvore dok za bogate ugeie uvijek radi netko drugi. Time nam pisac ukazuje
na razlike meu seljanima koje su na neki nain i dovele do razliitih odnosa meu
ljudima i razliitog shvaanja pravih vrijednosti u ivotu. Janica je potpuno drugaija
od ostalih u obitelji. Ona je njena, fina i krhka poput breze, ona se ne uklapa u
grubu sredinu u kojoj ivi.
Spava i Jaga, ena drugog Mikinog sina koji je u vojsci. Nju stara Kata ne goni, jer
ona toboe kuevne poslove obavlja, a u stvari njih dvije slono dre protiv Janice.
I nju je svekrva prije gnjavila, ali otkako je dola Janica, sloile se njih dvije protiv
Janice i postale prisne prijateljice., citat,str.161
Studeno je u sobi, mada su sino dobro naloili onu veliku pe na kojoj se sue
bezbrojni, komplicirano musavi obojci i teki opanci.,citat,str.161
U sobi je tmurno i nekako kiselo. Moda od onog napoja uz pe ili od krompira i
draa to se na pei kuha za svinje. Dva okanca, mutna i malena (toliko da glava
neto jaeg kalibra ne moe kroz njih), proputaju malo svjetla.,citat,str.167
Po zemljanom neravnom podu koprca se dvoje musave djece Janiine jetrve
Jage.,citat,str.167
7.PSIHOLOKA I SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA MARKA LABUDANA
Marko Labudan je ovjek za kojeg bi se moglo rei da je bezduan, ogranien i misli
samo na sebe i vlastitu korist. Njegova se bezdunost pokazuje u povrnom i
nezainteresiranom odnosu prema njegovoj eni koja ga je istinski voljela. On
se njome oenio samo da bi podigao svoj ugled kod onih koji su Janicu doivljavali
kao izuzetnu osobu.
Neki umar, to jest sam gospodin nadumar, Markov ef i bog bogova, kad je vidio
Janicu jo kao djevojku, sav se oduevio.
- To je cura! Rekao je on. Vidi li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza!
Upravo kao breza! Gotovo bih rekao; otmjena pojava!,citat,str.161
Bio je Marko ovjek sluben, pa tako je valjda dolo te je izabrao ba Janicu za
enu. Da ugodi g.nadumaru i da se pogizda pred drugom gospodom!,citat,str.162
Njegova primitivnost i ogranienost u razmiljanju prikazana je kroz njegovo
ulizivanje i nametanje bogatijima u selu i onima koji uivaju ugled u toj seoskoj
sredini. Meutim, puno toga je uvjetovano njegovim odgojem, nainom ivota u
kojem ivi i time to je zapravo nemoan i nesposoban da tu neto promijeni. Tek ga
smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje ovjek ima
u ivotu.
Lijepo ti je biti bolestan dva tri dana, onako ko od ale, ali leati etiri pet
tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnoljivoj ari, tako da se ovjeku
pamet muti, kad utroba hoe od greva i boli da se iskida i izgori, e to je muka
velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi.,citat,str.162
Njegov sin Marko stajao je u sui, duboko zamiljen, muei se sastavljanjem nove
klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to patent, kojim je mislio iznenaditi gospodina
nadumara, a moda stei i mnogo para.
Marko nije paao u domae poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske za
lijes niti protiv toga.Njemu je bilo svejedno.,citat,str.163
Breza ostaje kao vjena uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i koja
e ga navesti da se pokaje.
8.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suoava s vizijom svoje
Janice na povratku sa svadbe kod ugeievih.
Najednom, kad je bio ve pri izlazu iz ume, pa da udari na svoje Labudan brdo,
on zastade. Zaustavio se, ne od svoje volje, ve preneraen, zgranut razrogaio oi,
zaustavio dah.
Na pedeset koraka, prema samom kraju ume, stajala je sva u neko zlatno, prozirno,
drhtavo tkanje odjevena njegova ena. Njegova pokojna Janica. Ona ista koju je
pred osam dana sahranio.,citat,str.179
Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj jo nekoliko listia,
utih,crvenkastih, uvelih, zlatilo se na onom jutarnjem jesenskom suncu. Oko nje i
iza nje stajala je uma. Velike i snane bukbe, vornasti i grubi grabovi. Hlad i
tiina.,citat,str.180
U ovom citatu breza ponajvie opisuje Janicu, s malo listova ljubavi i panje koja joj
je pruana, visoka, vitka i krhka, okruena velikim i snanim bukvama, velikim i
snanim enama iz sela. Zbog toga je Marka ova breza toliko podsjeala na Janicu.
To je trenutak kada se Marko Labudan, ne samo suoava s uspomenom na Janicu,
ve i sa svojim vlastitim osobinama. Suoen je sa injenicom da je do tada mislio da
se moe ponaati kako mu se prohtije i da moe sve popraviti kad god eli. Sama
injenica da je bio pobijeen duhom svoje Janice probudila je u njemu savjest i
pokazala mu sve njegove slabosti. On se povlai posramljen i utuen.
Zaustavio se Marko pred brezom i pljunuo u dlavove. Posjei e je da ga vie ne
sjea sramote, da ga vie ne plai Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka,
vitka i prava. Bezazleno mu se uini to fino, njeno drvo s bijelom, tankom, skoro
svilenom korom. Tako je bila mila ta breza, tako fina i lijepa. Kao neka svetica
Nije li to ipak njegova pokojnica, Janica?
Zadrhta mu ruka i nemono se spusti. Okrenu se naglo Marko, ispane iz ume, pa
udari kui.,citat,str.181
Marko je upravo dovrio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje se
s njegove kune strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i nestala
u mutnom jesenjskom nebu.
Kako u itavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio to se
dogodilo. Znao je on da je to bila duica njegove Janice.,citat,str.170
8.DOJAM
Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona
pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i druge. Ona istovremeno
upozorava da je ovjek nemoan ispraviti svoje pogreke ako dozvoli da mu vrijeme
izmakne iz njegove kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za to bio je
ivot i smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na tu
suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva ponienja,
nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola izolirala ju je zbog toga to je
bila drugaija od njih, a to oni, optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli
prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu
istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene istine o
ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj
sredini.
Seljaka buna - August enoa

1.Biljeka o piscu.
August enoa je roen 14. studenoga 1838. godine u

Zagrbu. U roditeljsom domu u ponjemenoj obitelji
ekoga podrijekla stekao je ljubav prema umjetnosti:
Otac mu je rado polazio koncerte i kazalite, a mati je
voljela knjievost. Poslje smrti majke 1848. god., svrivi
u Zagrebu osmi razred odlazi u Peuh k ro|acima, gdje
zavrava prvi razred gimnazije 1850. god. Vraa se
u Zagreb i maturira 1857. god. u gornjogradskoj
gimnaziji, pa upisuje Pravoslovnu akademiju. Od poetka
listopada 1859. god. nastavlja pravni studj u Pragu. Tu
ostaje do 1865. godine. Ne poloivi na vrijeme odre|ene
ispite, bio je prisiljen baviti se urnalistikom, te se vraa
u Zagreb i radi u redakciji "Pozor". 1868. godine postaje
gradski biljenik. Iste godine vjena se sa Slavom pl.
Itvani. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog
kazalita 1870. god. Njegov prvi roman Zlatarovo zlato
izlazi 1871.god. 1873. godine postao je gradski senator i
naputa kazalite. Od 1874. godine do smrti ure|uje
hrvatski knjievni asopis "Vijenac". Umro je 13. prosinca

1881. godine. Leei bolestan diktirao je "Kletvu" i rekao
je "Nedajte mi umrjeti imam jo toliko toga napisati".
Najpoznatija djela su mu: "Seljaka buna", "Zlatarovo
zlato", "Prosjak Luka", "Mladi gospodin", "Prijan Lovro",
"Dijogenes", "Kanarineva ljubovca", "Vjeni @id"i
"Zagrebulje".
BREZA - Slavko Kolar

Sadraj prie: Pokraj jedne ume na Labanbrdu pokraj sela binkovca ivio je stari
Mika Labudin, ef kue broj 27. Mika Labudin imao je zlu enu Katu. Oni su imali dva
sina. Prvi je u vojsci, a njegova ena Jaga nita ne porie za njim. Drugi sin Marko
samo je ljenario,a njegova ena Janica bila je jako bolesna. Jedne hladne noi Janici
je pozlilo. Stari Mika govorio je da joj nema spasa pa se Kata sa njim sloila. Jaga je
govorila to ti je ena,no Marka to uope nije diralo. Janica je te noi rodila siunu
djevojicu kao pile, no ta djevojica bila je glasna kao jare. Odleala je Janica par
dana u krevetu,desetak dana hodala po kui, a onda je Kata potjera na pau. Janici
nije bilo ba najslae, ali tko da vijeno ratuje s tom babom. Dok je Janica pasla
krave poela je padati kia, ne ona blaga proljetna kia, ve ona jesenska hladna.
Janica se vraala kui. Kad je dola u kuu bila je sva mokra i blijeda, izgledala je
prehlaena. Dolazile stare babe iz sela pa slono rekoe prehladila joj se krv.Dolazila je i baba Roa Jeovitka iz Grijanke, pa i slavni Rok uk. Oni su govorili i
prigovarali kako god su najbolje mogli,ali Janici nije bilo sueno da ozdravi. Umrlo joj
i u to vrijeme dijete. Janici je bilo onda sve gore i gore. Oslabila je toliko da ni glave
nije mogla podii pa ni lice u ruci drati. Poela je buncati i fantazirati o nekakvim
anelima,cvijeu,muzici,o tamburaima, pa opet o svom muu. Spremio se stari Mika
Na put na Bikovski vrh. Izlazei iz sobe, on je kritiki prikiljio na bolesnicu Janicu, a
onda skeptiki i obilno pljucnuo, pa vano i zamiljeno zakimao glavom. Jednog dana
Marko je krenuo na put u Ameriku. Janica ga je htjela vidjeti, ali onda Kata
ree:Otiao je on u Ameriku, nee tebe uvati i gledati kako umire!... To je Janicu
jako povrijedilo makar je ona buncala i fantazirala. Poslije 2 mjeseca doao Marko
kui. Bilo je ve kasno u no, no Janica je jo bila budna. Marko je zavirio u sobu
gdje je Janica spavala. Janica ga pogledala i kae: Ti si sad otmjeni gospodin, a ja,
to sam ja ? Marko je vidio da ga ena vie ne eli i poao sputenom glavom u
drugu sobu. Cijelu je no razmiljao. Vidio je da joj mora pomoi makar ga ona ne
eli. Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bila puna ljudi koji su oblilazili Janicu.
A ona je samo eljela vidjeti Marka, on s njom nije ni rijei progovorio otkad se
razboljela. No sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici su
dodvoravale lanom ljubaznou. Kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se
rastuila. U tom trenutku njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. U kui je
nastala panika jer je Janica umrla bez svijee. Sutradan je uprilien skroman
pokop.Osam dana nakon sprovoda, Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u
susjedno selo.Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na svadbi
Marko se napio i bio otjeran iz svatova. U elji za osvetom krenuo je kui po puku.
Na putu je imao privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio. Sutradan je
elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu koja ga je kasnije uvije
podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na
sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.
Smrt Smail-age engijia - Ivan Maurani

Biljeka o piscu : Ivan Maurani se rodio 1814 god. u Novom
Vinodolskom. Bio je istaknuti hrvatski politiar, a 1873.g izabran je za
hrvatskog bana. Bio je prvi hrvatski ban puanin i upravljao je
hrvatskom 7 godina. Umro je 1890.g. Ivan Maurani je napisao spjev
"Nenadovi Rado", ljubavnu pjesmu "Javor i tamnjanika" i programsku
pjesmu "Vjekovi Ilirije". Takoer je dopunio "Osmana" Ivana Gundulia
XIV. i XV pjevanjem. Najznaajnije Mauranievo djelo je "Smrt Smailage engia". Ono predstavlja najvii domet Mauranievog pjesnikog
stvaranja i ujedno jedno od najboljih djela nae knjievnosti.
Vrsta pjesme: Umjetniki ep
Vrsta stiha: Slobodni
Mjesto radnje: Hercegovina
Vrijeme radnje: XVI. stoljee
Tema: Krvniki ivot Smail-age engia
Lica: Smail-aga engi, Novica, Durak, Hasan, Mujo, Mer, Jaar, Bank,
Saruk
Ritam : umjereno polagani
Sadraj pjesme :
AGOVANJE
Silni turski ratnik, Smail-aga engi. imao je puno robova,
Crnogoraca. Budui dfa je bio krvoloan ubijanje nevinih i
bespomonih bilo mu je zabavno. Tako je jednog dana odluio da ubije
skupinu mladia. Starac Durak molio ga je da ih potedi, to je aga
odbio. Nakon to je ubio mladie starcu je odredio smrt vjeanjem. To
bi uinjeno naoigled Durakova sina Novice, aginog vojnika. Gledajui
tjela ubijenih Smail-aga se divio svojoj moi, ali istodobno ga je muilo
to to su mladii pred njim poginuli bez straha.
Stil: epiteti (lijepo,hladnoj,gladna,planinskog)

personifikacija (zadrhtae ta vjeala tanka)
kontrast ( zadrhtae ta vjeala tanka,
al nepisnu Crnogorad mlada)
arhaizmi (delate, arslan)
onomatopeja ( Krcnu kolac njekoliko puta
Zviznu pala njekoliko puta )
NONIK
Vidjevi kakva mu je sudbina zadesila oca i vidjevi pravu aginu narav,

Novica se odluio pridruiti svojim dotadanjim neprijateljima u borbi
protiv Smail-age voen eljom da osveti oca
Stil: epiteti (ljui, gorski, sviloruna, malenoga)

kontrast ( Sunce zae, a mjesec izae )
ETA
U Cetinju se skupila mala eta onih kojima je bilo dosta aginih zlodjela.
Odluili su da se sukobe s agom . Na putu ih je stari sveenik
blagoslovio i upozorio da je njihov pohod velika i sveta stvar jer brane
svoju rodnu grudi i svoj narod.
Stil: epiteti (mala, nona, tamna, brze )

kontrast (Malena je, ali hrabra )
usporedba (Ve ko' tajni glas duhova )
metafora ( Studen kamen prima ivot )
onomatopeja ( Ni tko ape, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, niti se smije )
HARA
U meuvremenu zli aga odluio je kupiti od naroda hara tj. porez. Sa

svojim podanicima utaborio se na Gackom polju. One ljude koji nisu
mogli platiti porez odvodio bi ih kao zarobljenike. Jednog dana, aga je
doao u neugodnu situaciju. Naime, za vrijeme jedne igre, svom je
vojniku sluajno izbio oko, to je izazvalo podsmjehivanja meu
narodom. Budui da je zbog toga aga bio ljut odluio se opustiti uz
veeru. Iznenada hrabra eta je napala Turke. Zateeni turci nisu
pruili jak otpor. Hajduk je Mirko pukom ubio zlog Smail-agu engia.
tako je Novica doekao osvetu, ali i sam je poginuo od ruke turina

Hasana.
Stil: epiteti (lijepo, ljuta, debela, uti, nevesela)

gradacija ( Hljeba, hljeba, gospodaru !
Ne vidjesmo davno hljeba !)
usporedba ( Riknu aga ko' bik ljuti )
metafora ( Ljuta glada i nevolje ljute )
KOB
Zli Smail-aga engi doekao je svoju sudbinu. Godinama je nanosio

zlo drugima, a sada je zlo dolo njemu. Svu njegovu sjajnu opremu
uzeo je plahi Turin koji je nije vrijedan i oprema vie ne blista na
njemu kao to je blistala na velikom ratniku, ali zlom ovjeku, Smailagi engiu.
Stil: epiteti (zlatno, alosno, tuno)

personifikacija ( ija 'e ovo ponosita alna ? )
arhaizmi ( izba, gataj )
ponavljanje ( ije 'e ovo ... )
Antigona - Sofoklo
Bljeke o piscu:
itavog svog ivota Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta linost
javnog ivota, bio je vojskovoa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac
cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sauvano je samo
sedam njegovih tragedija. Veinu tih tragedija i danas izvode pozorita

irom svijeta.
Lica:
Antigona - ker Edipova
Izmena - ker Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin
Tema:
Sukob zakona i individualnog svaanja ivota
Mjesto radnje:
Teba
Sadraj:
I in
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata
Polinika koji bijae zbog napada na grad i svog brata osuen da se ne
smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbog
Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eli
ostvariti svoj cilj.
II in
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da e mu biti
vjeran te da ga nee nikada iznevjeriti, ali u to stie straar koji jako
uznemiren priopava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak
zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje straara da je primio mito i zapovjeda
da nae pravog krivca ili e inae umrijeti stranom smru.
III in
Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako je
otkrio Antigonu straar odlazi, a Kreon vidno uzbuen zapita Antigonu
zato je to uinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih
ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinje
priu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajui svog brata. U to dolazi
Izmena koja eli zajedno s Antigonom biti osuena na smrt, ali je

Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi
Antigonu kao zarunicu svog sina. No on to odbija.
IV in
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegov narod
ne slae s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon
uvrijeen okrivljuje svog sina da je rob jedne ene te obeava da e
Antigonu ubiti pred njegovim oima, no Hemon iznenaen oevim
ponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e nekako osloboditi Antigonu.
Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e biti iva zazidana u
kulu svog doma.
V in
Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu, ali i
ponosna zbog svog ina govori o svijim roditeljima i brai kojima e se
uskoro pridruiti.
VI in
Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primili
njegovu rtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije
pokopati i da e zbbog toga nna njegovu obitelj doi strana nesrea.
Kreont govori starcu da lae i nee ponititi nalog i zbog toga ovaj na
njega alje kletvu. Sav uplaen Kreont ipak poputa te u dogovoru sa
svojim zborovoom obeava da e osloboditi Antigonu i pokopati
njenog brata, ali u najveoj tajnosti.
VII in
Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika
te uvi vijest odlazi ne izgovaravi niti jednu rije. Tada glasnik
ispria kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika,
poao je osloboditi Antigonu. Doavi do kule ugleda Antigonu koja se
ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. elei Hemena
odgovoriti on nemilog ina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne
ubivi svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u
smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu
priopavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam elei svoju smrt
proklinje svoj ivot i svoju sudbinu.
Antigona
ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee. Jaka,
samouvjerena i ponosna zbog svog ina uinila se poput nedodirljive
boice. Zraila je i unutranjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala
kod svog nauma i ostvarila ga.
SPORTSKI IVOT LETEEG MARTINA - Dubravko Jelai - Buimski

IZDAVA: Znanje, 1990. godine
BILJEKA O PISCU:
Dubravko Jelai - Buimski je roen 1948. godine u Zagrebu.
Poznati je na pripovjeda i dramski pisac (Gospodar sjena, Potar
zvoni samo jedanput). Pie romane za mlade koji izlaze u biblioteci
HIT-JUNIOR.
DOJAM O PROITANOME DJELU:

ao mi je to je sve Martin morao proivjeti samo zato to je
sportski nadaren. Drago mi je da je na kraju uspio. Pokazao je i
ljudsku veliinu jer je oprostio svojim neprijateljima.
KOMPOZICIJA:
Uvod:
Dabo otkriva Martinov talent.
Zaplet:
DCFK eli da Martin nastupi na Svjetskom
atletskom kupu.
Vrhunac: Martin pristaje nastupiti na Svjetskom atletskom
kupu.
Rasplet: Martin iz treeg pokuaja uspijeva preskoiti letvicu i
odletiti
visoko iznad stadiona.
Zavretak: Martin je tako lebdei iznad stadiona oprostio Dabi,
Lobi i
Gobi.
SAETO PREPRIAVANJE:
Martin ivi s djedom u jednoj kuici. esto odlazi u umu gdje,
opijen prirodom, dobiva golemu snagu i skae uvis i udalj, obarajui
svjetske rekorde. Dabo iz Dravnog centra za fiziku kulturu nagovara
Martina da nastupi na Svjetskom atletskom kupu. Martin nije siguran
da moe nastupiti pred tolikom publikom i odbija. Dabo ini sve da ga
prisili na nastup. Nagovara direktora Martinove kole da utjee na
profesore kako bi Martin dobio jedinice iz njihovih predmeta. U urotu
protiv Martina ukljuuju se Lobo i Gobo. Martinovoj djevoci Veronici,
koja svira violinu, prua se prilika da dobije stipendiju u Beu. Lobo
upozorava Veronikinu majku da pripazi s kim joj se kerka drui jer bi
mogla ostati bez stipendije. Veronika se vie ne moe viati s
Martinom i odlazi s majkom u Be. Martin se s tugom oprata od
djevojke. Gobo, generalni direktor DCFK-a, skrivljuje smrt Martinovog
papagaja Falstaffa. Djed mu se osveuje, ali zato zavrava na policiji.
Tako Martin ostaje bez najdraih zbog ljudi iz DCFK-a. Jedino mu
preostaje da prizna poraz i nastupi na Svjetskom atletskom kupu.
Gobo mu daje obeanje da djed nee u zatvor ako nastup bude
uspjean. Prva dva skoka su neuspjena. Ostaje jo samo jedan
pokuaj. Martin se snano vinuo i letvica je ostala duboko ispod
njegovih nogu. Nije padao. Ispod njega leao je stadion. Tisue glava
su gledale za njim. Mahnuo im je, pun sree.
PREPRIANA EPIZODA:
Martinu je ostao jo jedan pokuaj da preskoi letvicu. Dok je
trao prema letvici, ugleda svoga djeda. Skoio je snano kao da je
izbaen snanim oprugama. Priini mu se da je ugledao Falstaffa.
Tako, sav sretan poeo se dizati u visinu. Djedovo lice mu je dalo ta
snagu i lakou u tijelu.
Tako lebdei visoko iznad stadiona mahnuo je gledateljima, pun
sree jer je Dabi, Lobi i Gobi oprostio i sad ih ve i zaboravio.
OPIS GLAVNOG LIKA:

Martin je visok, "Kosa mu je bila dugaka, pokrivala vrat i jedan
smei pramen, kao sjena, padao mu je preko ela.", dugonog i
dugoruk. Martin eli saznati kako mravi vide svijet. Ima papagaja
Falstaffa. Martin skae dva i pol metra uvis i devet metara udalj.
Roditelji su mu poginuli u prometnoj nesrei. Otada je brigu za njega
preuzeo djed. Martin ima petnaest godina. "gotovo povuen
djeak". Zaljubio se u Veroniku. "Osjeao je kako enja za njom
sasvim ispunjava njegovo tijelo", sretan je jer mu Veronika uzvaraa
ljubav. "Osjeao je silno povjerenje prema njoj", "Nije se libio da joj
prizna kako odlazi u umu gdje, opijen prirodom, dobiva najednom
snagu kakvu inae ne posjeduje." Martin skae samo za vlastito
zadovoljstvo. On je umski rekorder. Najmilije mu je tivo Kiplingova
Knjiga o dungli. Martin je dobar ak i mnogi ga profesori vole. Ne eli
javno nastupati. Prema Dabi osjea netrpeljivost. Ljudi iz Dravnog
centra za fiziku kulturu odluili su ga pritisnuti loim ocjenama, kako
bi nastupio na Svjetskom atletskom kupu. Martin dobiva jedinicu iz
matematike, kemije, dokumentacije i zemljopisa. Ljudi iz DCFK-a ele
nauditi Martinu, ak mu ubijaju papagaja. Dabo je obeao dvojici
mladia novac ako pretuku Martina. Lobo savjetuje Veronikinoj majci
da pripazi s kim se njena kerka drui, jer joj o tome ovisi stipendija.
"Za tako kratko vrijeme, udnim spletom okolnosti, Martin je ostao bez
najdraih. Sve to zahvaljujui monoj ustanovi s kojom najprije nije
mogao, a kasnije nije htio suraivati. On je bio poraen." Prezire Dabu,
Lobu i Gobu. Ipak je odluio nastupiti na Svjetskom atletskom kupu.
kolska godina mu zavisi od uspjeha u Kupu. Obeali su mu da njegov
djed nee u zatvor ako nastup bude uspjean. Naime, Martinov djed je
prebio Gobu i zavrio na policiji. Prva dva skoka su bila neuspjena.
Ostao mu je jo jedan pokuaj. "Tono iznad letvice sjalo je djedovo
lice poput blistave zvijezde. On se vine u zrak u elji da ga to prije
dohvati. Poletio je kao izbaen snanim oprugama. Letvica je ostala
nisko ispod njegovih noguOn nije padao. Letvica je sad bila duboko
ispod njega, a on se i dalje lagano dizao u visinuDuboko dolje ispod
njega leao je stadion" Martin je oprostio ljudima iz Dravnog centra
za fiziku kulturu.
OPIS SPOREDNOG LIKA:

Martinov djed je "Srednjeg rasta, ali vrst, s rukama koje su bile
poarane ispupenim plavim ilama i svijetlih oiju koje su odudarale
od izborana i potamnjela lica." ivot ga nije tedio, proao je kroz sito
i reeto. Sasvim se posvetio Martinu. Bio je kuhar trideset i pet godina,
od toga dvadeset na trgovakom brodu. "Onda se oprostio od mora i
sve do mirovine kuhao u kuhinji najveeg i najskupljeg hotela",
brian i snaan. Voli fukati melodiju Oh, when the saints go
marchin'in. Najmilija mu je knjiga Cyrano de Bergerac. Na voli ljude iz
DCFK-a . Osveuje se Dabi i Lobi zato to ne ostavljaju njegovog
unuka na miru. Prebio je Gobu i zavrio na policiji. "Djed je propisno

naplatio smrt Falstaffa"
MJESTO RADNJE: uma, Dravni centar za fiziku kulturu, Martinova

kua,
knjiara, tramvajska stanica, Veronikina kua,
stadion,
kola, robna kua, slastiarnica, park kraj kole, hotel
Palaa,
Lobin stan, djeji park, eljeznika stanica, restoran,
policijska
stanica, sportski hotel i dr.
VRIJEME RADNJE: suvremeno doba
TEMA: Sport i zbivanja oko njega (nepotenje, prljava igra).

OSNOVNA MISAO:
Sport nije samo ono lijepo to vidimo kad nastupaju vrhunski
sportai. Iza njega se esto krije prljava igra, nepotenje, koristoljublje
i ucjena lovaca na sportske talente. Oni maltretiraju talentiranu djecu
kako bi iz njihovog uspjeha izvukli korist za sebe.
PROBLEMATIKA:
Ljudi iz DCFK-a su zbog vlastitih interesa tjerali Martina da
nastupi na Svjetskom atletskom kupu i zbog toga mu skoro unitili
ivot.
Ruke - Ranko Marinkovi
Biljeka o piscu:
MARINKOVI, Ranko (Vis, 1913. - ), knjievnik. Svrio Filozofski

fakultet u Zagrebu. Za okupacije onterniran u Italiji, suradnik NOP. Poslije
osloboenja direktor narodnog kazalita i profesor na Akademiji za
kazalinu umjetnost u Zagrebu. Javio se u Krleinu Peatu dotjeranom
prozom (Balonijeri pod balkonom: Sunana je Dalmacija). Osim proze pie
drame, knjievne i kazaline kritike. Drame:Albatros, Glorija. Proza: Proze,
Ruke, Ponienje Sokrata; Kiklop (roman). Eseji i kritike: Geste i grimase.
Podaci iz: Hrvatski leksikografski zavod, Jugoslavenski lekskografski

zavod, Zagreb, 1966.
Srebrne svirale - Dragutin Tadijanovi

Biljeka o piscu: Dragutin Tadijanovi roen je u Rastuju, kod
Slavonskog
Broda,
4.
studenoga 1905. u siromanoj i brojnoj obitelji. Osnovnu je
kolu polazio u Podvinju, susjednom selu, pjeaei svakoga
dana po nekoliko kilometara. Te je rane ake dane
poremetio Prvi svjetski rat koji je odmah odvukao oca na
bojinicu. U tim godinama, kao desetogodinji djeak,
doivio je Tadijanovi prvi susret s gradom. Gimnaziju je
polazio u Slavonskom Brodu. Prve je etiri godine pjeaio
od Rastuja do Slavonskog Broda, svaki dan oko petnaest
kilometara. Zatim je godinu dana stanovao u brodskom
samostanu, a jednu godinu kod nekog graevinskog
poduzetnika kao poduavatelj njegovih sinova i keri.
Sveuilini je studij zapoeo 1925. na Gospodarsko
umarskom fakultetu u Zagrebu, a 1928. preao je na
Filozofski fakultet, na kojemu je kasnije i diplomirao. U
proljee 1953. izabran je za redovitog lana Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti. Tadijanovi je poeo pisati
pjesme vrlo rano: u treem razredu gimnazije, u trinaestoj
godini svog ivota, a sauvao je samo one koje je napisao

potkraj 1920. i dalje.
O njegovoj poeziji: Poezija Dragutina Tadijanovia, ivog klasika i
prvaka hrvatskog pjesnitva, javlja se iz dubokoga punoga doivljaja, i
kada se pjesnik vraa u rano djetinjstvo i dane mladosti zarobljen
bojama zaviajnih krajolika i melodijom svoje Slavonije, i kada u
stihovima na svoj nain poetski ispisuje kronologiju svog ivota na
putovima izvan zaviaja. Njegove su pjesme osebujna ugoaja,
slobodna stiha, dojmljive u svojoj saetosti.
Uspomene
lirska pjesma koja nam govori o ljubavi

metaforikog je znaenja
tema pjesme pjesnikovo sjeanje na svoju ljubav
metafore Jesenas sam ostavio
Sedam zrelih jabuka
Da uvenu na granama,
Neuzbrane.
personifikacija ... a kad bi veer rairila crna krila
bogata epitetima zrelih, neuzbrane, bijelih
stih je slobodan, deveterac, tuna je ugoaja
ritam spor, polagan
Pusto
lirska pjesma
misaona (kontemplativna) pjesma

tema usamljenost
pomalo turobna ugoaja
preneseno znaenje pjesnikove osamljenosti i tuge Nigdje
nikog nema:
Ni ovjeka, ni ptice.
... pusto mi je srce
i alosno lice.
kratka, u svojoj saetosti duboke poruke
vrlo dojmljiva u svojoj kratkoi, tek s jednim, dva, snana u
svojoj jednostavnosti
metafora prolazim kroz tiinu
pjesma je sastavljena od tri kitice: dva dvostiha i kitice od
jednog stiha
slobodna stiha bez rime
Vraanje u no
sretna ugoaja
tema - sjeanje na slike iz djetinjstva: povratak kosaca u
predveerje
kratka, ali snana pjesma
bogata epitetima sivim, otre, tamnim
metafore - nosei miris...; otre im kose zaspale preko
ramena
nostalgina je ugoaja, stih je slobodan, etverostih ili
katrena, nema rime
Kada prolazi iznenada
lirska pjesma
tema ljubav jednoga mladog para (pjesnika i djevojke)
sastavljena je od tri pjesnike slike:
- u prvoj pjesnikoj slici pjesnik
nam govori svoje osjeaje prema
jednoj djevojci
- u drugoj pjesnikoj slici pjesnik
susree
anela
koji koraa
i
smijei
mu
se
(preneseno
znaenje)
- u treoj pjesnikoj slici pjesnik
opisuje anela
pjesmu sam doivio kao neostvarljivu ljubav
bogata epitetima iznenada, brzo, nestano, veselo, sitno
pjesma ima dva dvostiha i jednu katrenu
Vlastiti dojmovi Mislim da se Tadijanovi potrudio pribliiti

elementarnom i izvornom lirskom izrazu, napustivi sve obveze u
stihu: teite je stavio iskljuivo na pjesniki ritam u poetskom
rasporedu rijei i grai reenice. Po tome je najvie svoj, a istodobno i
moderan pjesnik koji pronalazi nove, neotkrivene izraajne
mogunosti.
Sretni Kraljevi - Oscar Wilde

Biljeka o piscu: OSCAR WILDE
Oscar Wilde roen je 16. 9. 1854. godine u Dublinu. Uspjeno se
kolovao i stekao vrlo iroku naobrazbu, najprije u Dublinu od 1871.
do 1874. godine, a zatim i na jednom od najboljih koleda, u Oxfordu
od 1874. do 1878. godine. Njegova su najpoznatija djela: alegorine
bajke Sretni kraljevi, Mali kralj i druge pripovijesti, roman Slika
Doriana Graya. Od dramskih djela najistaknutija su: Saloma, Idealan
mu. U najranijem i najkasnijem razdoblju ivota pisao je poeziju.
Najpoznatija pjesma: Balada o tamnici u Readingu. Oscar Wilde
iznenadno je umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u
svojoj 47. godini. Pokopan je u Parizu.
Tema: dobrota, pomaganje siromanima, radost davanja

Vrsta djela: alegorina pria
O djelu: Pisano je vrlo neobino, a govori nam o prijateljstvu sretnoga
kraljevia i lastavia. Upoznaju se kada se lastavi, sklanjajui se od
kie, sakrije kod kraljevia. Tada poinje njihovo prijateljstvo i dobra
djela koja su uinili za ljude kojima je to bilo potrebno. Pozitivnom
djelovanju kraljevia i lastavia suprotstavlja se okrutan i tuan kraj
(lastavi ugiba, a sretni kraljevi odvezen je u talionicu). Jedan je od
najdojmljivijih trenutaka onaj kada u pei izgori sve osim kraljevieva

srca.
Likovi: lastavi
sretni kraljevi
Opisi glavnih likova
SRETNI KRALJEVI Sav je bio pozlaen tankim listiima suhoga

zlata, oi su mu bile dva sjajna safira, a velik crveni rubin sjao je na
drku njegova maa. Svi su mu se divili i mnogi su govorili da je lijep;
on je i u dui bio lijep, ali i vrlo ravnoduan. Kada je kraljevi upoznao
malog lastavia stekao je pravog prijatelja i poeo izvravati svoja
velika dobra djela. Na kraju prie sretni kraljevi ostao je posve gol jer
je sve svoje dragulje i sve svoje zlatne ploice darovao
najsiromanijima.
LASTAVI Na poetku prie zaljubio se u prelijepu trsku. Upoznao

ju je u rano proljee, kada je letio nad rijekom lovei jednog utog
leptira, i bio sav oaran njezinim vitkim stasom i prevelikom ljepotom.
Ali nije sve bilo tako divno, ve pomalo i alosno jer trska nije mogla
putovati s lastaviem. Morao ju je ostaviti i zaelio joj svu sreu s
nekim drugim. Na svome putu prema Egiptu sklanja se od kie ispod
kipa sretnog kraljevia, s kojim se odmah sprijateljuje. Zajedno
poinju initi dobra djela. Naime, lastavi je sve ono zlato i dragulje
nosio na svojim malim krilima onima kojima je to bilo najpotrebnije.
Na kraju prie lastavi ugiba od hladnoe, a sretni kraljevi gubi sve
ono to je imao. No svoj ivot nastavljaju u Bojem vrtu; lastavi
pjevae, a sretni kraljevi u zlatnome gradu zauvijek e se slaviti.
Vlastiti dojmovi: Pria mi se svidjela zato to je pouna i to nas

upuuje da inimo to vie dobrih djela. Glavni su mi likovi osobito
dragi ponajprije zato to su poteni, plemeniti i to su napravili mnogo
dobrih djela onima kojima je to najvie bilo potrebno. Proitavi priu

bio sam vrlo tuan. Mislim da je Wilde posebnu pozornost posvetio
kraljevievu neunitivom i plemenitom srcu, simbolu koji ni vatra nije
mogla unititi. Dirljiva pripovijest koja nas ui da je ljepota i dobrota u
davanju.
Ulica Predaka - Sunana krinjari

Sadraj: Tajana je djevojica koja ivi u gradu s mamom i drugim
ocem.Nakon nekog vremena pridruuje im se tetica za koju govore da
je luda. Tajana je jako povuena , u koli nema prijatelja. Roditelji joj
se svaaju i ne brinu za nju. Ona saznaje mnogo stvari iz svijeta
odraslih, ali samo povrno.Rat ne shvaa kao strahotu.Brata je dobila
kada je zavrio rat. Nakon zavretka rata upoznala je i svog pravog
oca.Tada je razrezala svog pravog medvjedia koji je uz nju bio cijeli
ivot i za kojeg je mislila da ponoi potajno oivljava.
Jezik i stil: Ovaj roman ima autobiografske elemente.Pisan je u treem

licu. Roman ima oznake suvremene proze ; nema kompromirane
fabule ; Tajana je centralna svijest romana.Tajanina svijestprikazana
je unutranjim monologom.Iskazi likova i Tajanina razmiljanja vezana
uz purgerski Zagreb 30-ih godina. Jezik blizak govornom, uz unoenje
dijalektizma , tuica , zg. langa.Pripovjeda "ulazi" u svijet lika.
Tema: Djetinjstvo djevojice Tajane u Zagrebu prije i za vrijeme

drugog sv. rata
V. radnja: prije i za vrijeme svj.rata
M. radnje: Zagreb , Split
O. misao: Odrastanje je bolan proces koji je nekima lijep ,a nekima

ne.
G. lik: Tajana
RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE - Petar Hektorovi
Petar Hektorovi (1487 - 1572), roen je u Starigradu. Otac mu se zvao

Marin te je bio na elu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. Kada su
Turci udarili na Hvar, najvie je stradao Starigrad, a Petar se jedva
spasio preplovivi u Italiju na ribarskom amcu. Da sauva sebe i
graane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu
svoje palae pomou ega su se spasili on i svi oni koji su se u nju
sakrili. Umro je 1572 godine kada su Turci ponovo udarili. Njegovo
najpoznatije djelo je Ribanje i ribarsko prigovaranje.
Podatke naao : U knjizi Hanibal Luci i Petar Hektorovi, izdavako

poduzee Matica Hrvatska, Zagreb, 1968.
2. TEZA : KRATAK SADR@AJ
PRVI DAN
Hektorovi pie prijatelju Brtueviu da je odluio provesti tri dana na

moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa
sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na poetku nisu puno lovili, a pred
kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili
prema obali da bi skuhali ruak. Poto im je u lea puhao vjetar, nisu
morali veslati te su na putu priali narodne pitalice. Na obali su skuhali
ruak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali
Hektoroviu jednu narodnu poasnicu. Na kraju su kmetovi upitali
Hektorovia kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.
DRUGI DAN
Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu

Kraljevi Marko i brat mu Andrija, a za njim Nikola pjesmu Kada
mi se Radoslave ..., koje je Hektorovi zapisao. Nakon dalnjeg
ribarenja i veslanja, nakon ruka zapjevali su kmetovi u dva glasa I
klie divojka. Predveer su otili do Neujma gdje je neko vrijeme
ìvio Maruli. Hektorovi je hvalio starog pjesnika i grad Split.
Naveer su se jo zabavljali narodnim pitalicama.
TREI DAN
Poslije etnje Neujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su

ribolov. Hektorovi je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli
nekog Hektorovievog znanca s drutvom. U razgovoru su spomenuli
Hektorovievu kulu Tvrdalj. Nakon to su se rastali, ribari nastave
veslati te priaju stare prie koje Hektorovi zapisuje. Predveer su uli
u jednu uvalu u kojoj su nakon veere nastavili pjevati i priati prie.
Hektorovi je sjedei uz obalu razmiljao kako postoji mnogo
siromanih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon
toga zahvali kmetovima te krene kui te zaèli da jo doìvi takve dane.
Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovia,

tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. Ribanje i ribarsko
prigovaranje je epski spjev kojeg je Petar Hektorovi posvetio svom
prijatelju, hrvatskom vlastelinu J. Brtueviu. Ovo djelo spada u
putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan
realistikim postupkom.
. . .
Koga istezae, zubaca veloga.
Nikad jih brojae: drugi, treti, peti,
...
Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doìvljaj

ljepote. U djelu je prisutna humanistika nota tj. odnos pjesnika
patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staleìma ve ui od ribara,
te se divi njihovom znanju). Razgovor meu njima je iskren, te cijeni
potenje i bistrou ribara (naziva ih braom).
U djelu su zapisane i dvije bugaice:
1. O kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau to je ujedno i
prva
zapisana narodna pjesma.
Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,

Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdilila,
I razdiliv se opet se sazivala.
Ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila.
...
2. O Radovanu Siverincu
Kada mi se Radoslave vojevoda odiljae

Od svojega grada divnoga Siverina,
êsto mi se Radoslav na Siverin obzirae
Tere to mi ovako belu gradu besijae:
Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine, moj divni grade.
...
U Ribanje i ribarsko prigovaranje zapisane su i lirske pjesme i balade

I kloe djevojka, Majka mu je lipo ime dala, te itav niz narodnih
mudrosti, pitalica, poslovica...
Ugledavi grad Split pjesnik se sjeti velikog M. Marulia te mu je
spjevao stihove u njegovu slavu.
Poezija - Silvije Strahimir Kranjevi

1. Biljeka o piscu:
Silvije Strahimir Kranjevi najsnaniji je hrvatski pjesnik do prvoga

svjetskoga rata. Napustio je studij teologije i sveeniko zvanje te je radio kao
nastavnik i ravnatelj srednje trgovake kole u Bosni. Suraivao je s glavnim
knjievnim asopisima, ureivao je u Sarajevu asopis Nada(1895-1903),a pored
pjesama pie manje informativne i kritike lanke. Kranjevi je jedan od rijetkih
naih pjesnika koji je duboko osjetio osnovne probleme svoga naroda i suvremena
drutvena kretanja te je o njima pjevao neposredno i spontano u svojim pjesmama
kao o svojim osobnim pitanjima. On ne izdaje program, on ne timai teoretski svoj
umjetniki credo, nego u pjesmama iznosi potresno ono to titi i mui njegovo
vrijeme.
Djela: Bugarkinje (1885)
Izabrane pjesme(1898)
Trzaji (1902)
Pjesme (1908)
Pjesnika proza (1912)
Sabrana djela: Djela, I-IV (1993-1934)
Podatke pronaao u : Knjievni leksikon, Zagreb 1972.

Autor:Tvrtko ubeli
2. Poezija
Silvije Strahimir Kranjevi svoj umjetnii svijet otvara nacionalnim temama iz

prolosti i iz neposrednog zbivanja, proiruje ga dubljom drutvenom i
opeovjeanskom tematikom, zaokruuje ga filozofijskim i kozmikim problemima
svoga doba, ali uvijek na svoj osobni, potpuno nov i impresivan poetski nain,
bogatijim jezikom i svestranijim pjesnikim izrazom. On je najizrazitiji hrvatski
nacionalni pjesnik, ali bez romantikog patosa i programatskog pozerstva, pjesnik
irih, revolucionarnih perspektiva i tuma nekih osnovnih ovjekovih preokupacija.
Tematika Kranjevieve poezije veoma je opirna, pisao je o svemu. U svojim
pjesmama pjesnik je najee iznosio osjeaje patnje uz koju se gotovo uvijek
javljala magina elja ljubavi. Kranjevi je kao osoba vrlo potivao pravdu i rad i
stoga nije udno to je mnogo pisao o radnitvu i pravdi. U radniku je Kranjevi
pronalazio jamstvo bolje budunosti ovjeanstva. Osim to je pisao o
radnitvu,pravdi,ljubavi i patnji u njegovim pjesmama nailazimo na slike iz biblije
kao to je pjesma. Kranjevi je preuzeo mitive I likove iz Biblije Mojsije u kojoj
pjesnik prikazuje Mojsijevu propast zbog nepromiljenosti. Mojsije je bio biblijski
prorok, voa i zakonodavac starih idova. Izveo je narod iz Egipatskog ropstva i
doveo ga u obeanu zemlju Hanaan. Meutim u tu zemlju nije uao.
Kranjevi kao pjesnik poznat je bio po svom pesimizmu o kojem su govorili
mnogi. U svojim pjesmama iznosio je svoja razmiljanja koja su esto bila sumorna,
tmurna, crna , nigdje toke svijetla, nade.
Ni mislit mi se nee,
Sve pepeo gledam svud,
On zasno je cvijee
I zapunio grud...
A preko njega strujne
Kadikad udan um;
To katkad cvili srce,
A ruga mu se um.
Kranjeviev pesimizam najvie se istie u njegovim posljednjim dvijema zbirkama

Trzaji i Pjesme. Pesimizam je za Kranjevia vrlo bitan jer je ba zahvaljujui
svom pesimizmu ostvario najbolja djela i u svezi toga jednom je rekao : Ja
odvajam pesimizam ovjeka koji osjeajui se uvreenim, neuspjelim traenjima
harmonije u svijetu i samome sebi, strasno prokljinje i sebe i svijet; taj oblik
pesimizma odvajam od beznadne potinjenosti muenjima duha i tijela, koja su
toliko obilna u naem svijetu i koja treba unititi. Kranjevi sigurno nije spadao u
one pasivne ljude, a to dokazuje i reakcije crkvenih kritiara na neka njegova djela.
Razvitak Kranjevieve poezije moe se razviti u nekoliko stupnjeva i
razdoblja. Prvo se javlja Kranjevi rodoljubni pjesnik, zatim Kranjevi buntovnik, te
Kranjevi pjesnik kozmikog poloaja ovjeka. I bez obzira na razvoj i napredovanje
jedno je u Kranjeviu ostalo isto, a to je stav prema bijednima:
Te on je ustao sa trula leita,

On - prezren, rope uzaludno,
I sad sa Kremlja ba u rusku gleda no,
O, nekud udno...udno..udno...
(Vizija,1906.)
Jedna od najboljih Kranjevievih pjesama zasigurno je pjesma Misao svijeta koju

je pjesnik napisao 1896. U pjesmi Misao svijeta pjesnik iznosi motiv ojeanstva,
ovjeanstva u usporedbi sa svemirom, beskrjnim prostranstvom. U poetku pjesme
Kranjevi spominje zvijezdu koja negdje trepti i koju samo srce sluti.
Ima vjena zvijezda zlatna - za oblacima negdje trepti,

Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom klepti.
Srece samo zvijezdu sluti - ideja je vjena, sama,
Adamovo tei pleme k njoj krvlju i suzama.
Zvijezda predstavlja savrenstvo, besmrtnost, predstavlja ostvarenja svih elja, ona

je ustvari misao svijeta. U nastavku pjesme pjesnik poziva se na povijesne epohe
koristei se simbolima koji odreuju svaku epohu. Kree od Krista, uzimajuu kao
simbol Getsematsku batu gdje je poela Kristova muka i potok Kedeon gdje je po
bibliji Krist provodio posljednje trenutke prije uhienja.
Sveta bato Getsemantska, sveta vodo od Kedeona,

Recite mi gdje je ona tajna zvijezda variona?
Pjesnik nastavlja pjesmu pozivajui se na Staru Grku i Rim, a ako simbole uzima
Akropolu i Kapitol da bi zavrio sa franciskom revolucijom ije je simbol giljotina. Na
kraju prvog djela pjesme Kranjevi izrie misao kojom iskazuje zasljepljenost
ovjeanstva:
Il su lani ideali, ili lae ovo doba,

U drugom djelu pjesme Kranjevi spominje radniku klasu, siromaan sloj drutva.
Smrdilo im elo uljem, smolom, lojom, jalovinom,

Starim gvoem i jo nekim izmetninom...
Upravo u tom drugom djelu dolazi do izraaja pjesnikov odnos prema radnitvu i
radu, a i njegova nada da e proletarijat pobijediti:
Nasmija se udni junak i sva zemlja porumenje

Takva rumen tele se vidi kad se smjei zora rana,
Pa nvijesta milim stidom osvit novog, ljepeg dana.
Die desnu junak dobar, preko neba noktom manu,
Oblaine s neba zgna ko hartiju tan - tanaem!
A oblaci to su bili osni, teki, ledni, gusti.
Sa zemljice vjkovi ih isparili muni, pusti!
Pa su krili onu zvijezdu to je ljudsko srce sluti.
Misao svijeta (1896)
Krajnevi radnike potuje i vjeruje da e oni promjeniti svijet i upravo ovom

pjesmom sam daje doprinos za bolje sutra.
Najznaajnija Kranjevieva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma Moj
Dom koja se ujedno smatra jedna od najboljih Kranjevievih pjesama uope.
Ve je prije pjesnik u nekom svojim pjesmama, poput Utjehe i Plae pravde, najvio
motive koje je kasnije vjeto unio u pjesmu Moj Dom.
Pjesnik ovom pjesmomIskazuje svoju ljubav prema domovini, ljubav koja ga
boli i koju sakriva u srcu:
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I...gutam svoju bol!
On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:
O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

To moj je, moj je dom!
Prije Kranjevia pisane su takoer rodoljubne pjesme, naroito u knievnosti

ilirizma. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je Hrvatska domovina Antuna
Mihanovia. Mihanovi prolost svoje domovine slavi stihovima:
Oj junaka zemljo mila
Stare slave djedovino.
Za razliku od Mihanovia Kranjevi hrvatsku povijest prikazuje ovako:
I kralje iznijeh njene i velike joj bane,

Svih pradjedova prah,
Nepogaene gore i aren - ulistane
I morske vile dah
Daljnim usporeivanjem Mihanovieve Hrvatske domovine i Kranjevieva Doma

pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok Mihanovi slavi hrvatske ravnice,
planine i nebo :
Mila, kuda si nam ravna

Mila, kuda si planina
Vedro nebo, vedro elo
Kranjevi opisuje jedro koje nad umom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more
koje mu posveuje grud.
I jedro gdje joj bojno nad umnu strmi pjenu

U pola mora ir!
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more

Posveuje mi grud;
Svi ovi stihovi dokazuju Kranjevievu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu
stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.
Dobar dan, tata - Stjepan Toma

Ime pisca: Stjepan Toma
Tema: otkrivanje pravih roditelja
Osnovna misao: majka je ona koja djetetu prua dom, ljubav, toplinu i brine se o
njemu
Likovi: Dragutin, Elvira, djed, baka,mama, tata
Sadraj:
Dragutina su rano ostavili roditelji pa ga je usvojila Elvira. Dragutin je dugo

smatrao da mu je Elvira paraca majka. No kada se jednom vratio kui iz kole
Elvira mu je priznala da mu ona nije prava mama, nego da ga je ona usvojila.
Sljedei dan u nogometnom klubu priao mu je neki stranac. Predstavio se kao
njegov djed. Djed mu je rekao da ivi u Stipanovcu i da mu tata ivi u Osijeku, a
mama u Njemakoj. Dragutin se sjetio da je Stipanovac blizu pa je odluio
posjetiti djeda. Kada je odao , djeda nije bilo, a baka se iznenadila i stala
plakati. Dragutin je obrzo vidio sliku svoje majke. Priao je s tatinim prijateljima i
doznao da je njegov tata vlasnik bifea Papagaj. Jednoga dana Dragutin je
otputovao u Osijek. Uao je u oev bife i tamo proveo punih deset minuta, a
onda je uo da je otac otiao u Zagreb. Dragutin tada krene na autobus. Pokraj
njega zaustavi se automobil u kojem je bio njegov djed. On ga je pozvao na pie.
Dragutin je primjetio da ga vozi u Stipanovac. Kada su stigli Dragutin se jako
iznenadio, jer je ugledao novi bicikl. Pruila mu se prilika da posjeti tatu jer je
Elvira otila u Maarsku. Doao je u tatin bife. Traio je gazdu. Prvi put je vidio
oca. Sve su saznali dok su razgovarali. Baka mu je dala pismo koje je pisala
njegova majka. Pisalo je da ga mama eli vidjeti u Splitu u motelu Marijan. Puno
su priali. Dragutin se vratio Elviri i sretno je ivio.
TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA - SUE TOWNSEND

1. BILJEKA O PISCU
Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica iji su romani za

omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali
predlokom za radio i scenska djela. Nakon to je 1982 . godine
objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujui
izvanrednom prijemu kod itatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik
Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".
2. KRATAK SADRAJ
U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodinjeg

Adriana Molea, te kroz njegova razmiljanja saznajemo o svim
problemima koji ga mue, kao i osobama s kojima se preplie njegov
ivot. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se niu

njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od
sijenja jedne godine do travnja idue. Sadraj knjige nije vezana
radnja, to je niz sliica iz njegovog ivota, niz njegovih "jada", njegovi
sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja
za stotinama odgovora.
3. ANALIZA LIKOVA
Adrian je djeak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo

da ga mue bubuljice i pritevi, moda je pomalo "bucmast", kako
kae njegov lijenik.
Vie znamo o njegovim ivotnim prilikama i neprilikama. Roditelji su
mu u stalnoj svai, ak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se
baka pojavljuje u kui, s njima ivi pas, a kasnije ak i oeva
ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unato svim tim problemima,
Adrian polako odrasta, iskljuuje se iz svijeta odraslih kad je to
potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam
rijeiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokuava ih vidjeti sa svim
vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu
narav (brine o starcu Bertu Baxteru), kolskim drugovima oprata
neke njihove propuste, paljiv je i osjeajan (bira poklone za svoje
drage, pie pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na
neobino duhovit nain pliva u "olujnom pubertetskom moru". ak je i
ambiciozan, trudi se biti to bolji u koli, mata o svojoj budunosti.
Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomae u svakodnevnim
"nevoljama", uz nju uspijeva odravati ravnoteu u svom ivotu : "
Nazvao sam Pandoru. Posjetit e me nakon sata iz viole. Ljubav mi je
jo jedini spas da totalno ne poludim..."(citat, str 217)
-2-
Pandora je Adrianova vrnjakinja, zgodna djevojica, "kose boje

sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djeake, ali zapravo
dobra kao osoba. Ona puno pomae Adrianu, daje mu podrku, voli ga
i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne ivi u
oskudici. Prilino samosvjesna i odluna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne
previe poduzetnog, sklonog alkoholu i samosaaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, oito nezadovoljna s onim to joj prua brak i

mu, moda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kue kroz neko
vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji odrati obitelj.
Susreemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole,
Adrianove kolege, Barrya i Nigela, kolske profesore i ravnatelja, neke
susjede i druge.
4. DOJAM O KNJIZI
Ugledavi ovu knjgu, pomislio sam si : "Jo mi je samo ovo trebalo!". I

tako je bilo sve dok nisam poeo itati. Polako ulazei u svijet Sue
Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma
zanimljivo i interesantno. Ono to tu knjigu ini jo zanimljivijom jest
da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga
govori o mom vrnjaku koji proivljava doba sazrijevanja i u tom
razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je pouno i
pomalo iznenaujue da to uspijeva nadvladati svojim priroenim
smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je oito jedna od
najvanijih stvari u ivotu. Kad sam proitao knjigu, mogao sam samo
rei : "Bravo, Adriane!"
Na kraju bih izdvojio neke humoristine odlomke :

"Naao sam u rijeniku rije koja potpuno odgovara mome starom simulant. Jo je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je
zatvoren u drvarnicu.
Bogojavljenje je neto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"
"Otiao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao

plastinu vreici punu svakakvih jezivih stvarica. Bio je tu komad
ugljena, pa malo boino drvce s torte, pa figurice gusara s modela
broda. Jedan je od gusara drao u zamahnutoj ruci bode, taj je
sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva
dana moi e se vratiti kui, naalost!"
-3-
"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto.
Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se
ne smrznem . I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie
sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se
vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju
neprestano se probija lakrdija Noddy...
Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...
Trei premaz. Malo je bolje, ali jo proviruje Noddyjeva kapa dvorske
budale...
Ostatkom crne boje i finom etkicom premazao sam Noddyjevu kapu,
ali se on prokleti zvonii i dalje vide!...
Premazao sam veeras crnim flomasterom 69 zvonia na kapi. Ostalo
ih je jo 124...
U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoni. Sad znam
kako se Rembrandt osjeao nakon to je oslikao Sikstinsku kapelu u
Veneciji.
2 sata u noi. Boja se osuila, ali mora da je loe kvalitete jer posvuda
ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlae i njegov
crveni nos. Zvonii se, hvala Bogu, vie ne vide! Stari je maloprije
doao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjea na
jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistiki komar, ali ja
mislim da to iz njega govori jer zato to su u njegovoj sobi na
zidovima same ruice."
Rego Ivana Brli Maurani

Biljeke o piscu:
Autorica ove sad ve potpuno priznate klasine knjige, Ivana Brli
Maurani unuka je pjesnika "Smrt Smail-age engia" Ivan Maurani.
Otac joj je takoer poznati pisac -Vladimir Maurani. Roena je u
Ogulinu, gje je provela jedan dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u
djedovoj kui. kole je uila privatno, posveujui osobito brigu
izuavanja jezika, te je ve u najmlaim godinama govorila i pisala
francuski, a kasnije jo njemaki, ruski i engleski. U 18 godini udaje se za
Vatroslava Brlia, odvjetnika i politiara u slavonskom brodu. Umrla je u
Tagrebu 21.09.1938. Objavila je sljedea djela:
"Valjani i nevaljani" (1902), "kola i praznici"(1905), "Slike" (zbirka
pjesama 1912), "Zgode eegrta Hlapia" (1913), "Prie iz davnine"
(1916)...
Lica:
Kosjenka - vila
Rego
- div
Liljo
- najljepi djeak iz oba kotara
Tema:
Susret Kosjenke s Regoom te svaa izmeu dva sela
Sadraj:
Radnja zapoinje na livadi s konjima na kojima jau prekrasne vile. Najmlaa
meu njima Kosjenka dobila je najbreg konja koji je odvoji od ostalih vila i
odvede preko irokih ravnica, uma, sve do grada Legena gdje Kosjenka upoznaje
Regoa, ogromnog diva koji je cijeli svoj ivot proveo brojei sruene zidine
grada Legena. Poto tamo vjeno pada snijeg odnosno nikada nema ljeta,
Kosjenka i Rego odlaze traiti dva sela koja su se Kosjenki uinila prelijepim
dok je jurila na svom hirovitom konju. Kopajui ispod zemlje (jer je Kosjenka
eljela vidjeti to je ispod nje), Rego i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje
uspjeno rjeavaju te tako dolaze do svog cilja. Izaavi na svjetlo dana kosjenka
upoznnaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Rego Ljilju
najpametnijeg i najljepeg djeaka u oba kotara, koji mu ispria nesretnu priu o
oba sela. Naime, stanovnici i jednog idrugog sela bili su u stalnoj zavadi pa su se
starjeine Ljiljinog sela uputile prema rijeci Zlovodi u namjeri da otklone nasip i
tako potope susjedno selo. No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri
se spaavaju tako to ih Rego prenosi na uzvisinu do koje jo nije dolazila voda.
Svi bi tako gledali kako Zlovoda rui sve to se pred njom nae da se Kosjenka ne
dosjeti i povie Regou da rupu kroz koju je prolazila voda zaepi svojim tijelom.
Nakon nekoliko pokuaja Rego ipak zaustavlja vodu, te tako izazove val veselja
koji brzo splasne jer je cijelo selo odnosno sela bila pod vodom bez ive due.
Tuni pastiri priopavaju Kosjenki koja ih je u meuvremenu jako zavoljela, da
nemaju kako ivjeti jer nitko od odraslih nije preivio, ne znaju obraivati zemlju,
a da i znaju sve je onako pod vodom. Tada Ljiljo naredu Regou da probui rupu
u zemlji koja proguta svu vodu i ponovo se pokau krovovi sela, a na njihovo
najvee iznenaenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake. Otad pastiri
ive u srei i veselju, sagradivi samo jedno selo, a usred sela kula u kojoj je
ivjela preljepa Kosjenka.
A to je bilo s Regoom?
On se naime uplaio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio da su
oni proivjeli strane muke, pa tako krene on nazad u svoj hladni Legen, a ionako
ga se je zaelio.
Proza - Antun Gustav Mato
1. Biljeka o piscu:
MATO, Antun Gustav (Tovarnik, 13.06. 1873 - Zagreb, 17. 03.
1914), knjievnik. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom
razredu naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju
nije svrio. Ne podnosi vojnu disciplinu, 1894 godine dezertira iz vojske,
koju je sluio u Petrovaradinu. 1898 godine odlazi u enevu, u kojoj ostaje
godinu i pol dana, zatim seli u Pariz, gdje ostaje pet godina, vraa se kui.
Kad je amnestiran seli se u Zagreb, gdje ivi do kraja ivota. Knievnik
profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog zaposljenja. ivii
teko Mato se razvijao u intelektualnom i moralnom pogledu. U osnovi
lirski raspoloen, on je cijeli ivot nosio masku cinka, borbenog paskvaliste
uvijek spremnog da na protivnika saspe slapove rijei.
Mato se ogledao u vie knjievnih rodova: pie feljtone, pripovjetke,
crtice, eseje, putopise, knjievne, muzine, likovne i kazaline kritike,
pjesme, a okuao se i u dramskom radu
Kompozicijski solidno postavljene, njegove su pripovjetke pune
lirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja.
Punu mjeru svoga talenta dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici.
S razvijenim ukusom i velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko
i duhovito, on je, ocjenjujui pojedino djelo ili cjelokupni rad nekoga pisca,
gotovo uvijek, majstorski uoio bitne karakteristike umjetnikog opusa.
esto udljiv, cjenei katkada kalambur vie od misaono staloene ocjene,
on je ipak u veini svojih sudova taan i njegova se miljenja esto javljaju u
knjievnim udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih pisaca. On je bio
najuspjeniji i najsustavniji ambasador hrvatske kulturne suradnje. Mato
stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan instrument da izrazi i
najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato je na veliki
knjievnik u punom znaenju rijei.
2. Matoevo prozno stvaralatvo:

Matoeve novele i crtice sabrane su u knjigama:
Iverje (Mo savjesti, Kip domovine leta 188*, Mi, Nezahvalnost, Pereci,
friki pereci, estitka);
Novo iverje (Nekad bilo - sad se spominjalo, U udnim gostima, Camao,
Boina pria, Samotna no);
Umorne prie (O tebi i o meni, Mo tampe, Ugasnulo svijetlo, Bura u tiini,
Duevni ovjek, Lijepa Jelena, On, Potenje, Jesenska idila, Prijatelj,
Ministarsko tijesto, Vrhovac, Osveta ogledala, Ubio, Cvijet sa raskra,
Sjena).
Matoeva proza moe se uglavnom podjeliti u dva osnovna kruga i to: Prvo,
krug novela o domaem kajkavskom kraju, zagrebako - zagorskoj sredini, i
drugo, krug novela bizarnog sadraja, novele o udacima, neobinim
tipovima i nevjerojatnim malograanskim zgodama; o graanskim
inteligentima i traginim scenama i sudbinama.
Prvi krug je nastao jo u ivoj matici prve faze naeg realizma, dvojen
je pravakim i patriotskim stilom, emocionalnim ritmom i
sentimentalnostima, odvija se prirodno, pun koloristine i puke sredine.
Drugi krug ponajvie je nastao u polemikim borbama, na putu i
lutanju - a takva je gotovo sva knjiga Umorne prie - otvara put psiholokoj
prozi, otkriva tematiku psiholokih sloenosti. U noveliOsveta
ogledala kako je Mato prikazao udnog bizarnog pojedinca koji je bio
vudren na svoju stranu, koji je sve mrzio:
Taj demokrat, pripovjednik sveopeg bratimstva i usreitelj je

dakle neobino mrzio. Od prokletih predmeta pak ga najvie puzrujivala
la ogledala... Jer zrcalo je hladno i mlako kao skeptik. Jer previe laska
srenicima. Jer nije dano utopijsko i idealno. Jer je sasvim nekorisno kao
kristal dokonog soneta. Jer je sjajno i uglaeno kao la diplomatskog

egoizma. Jer ima grasnost vode bez dna. Napokon jer je privlano kao
magnet grijeha. Mami samotnu ljepoticu...
(OSVETA OGLEDALA)
Matoeve novele i proza, koje su vezane za domae tlo i u kojima se

slika uglavnom kajkavski kraj (pejza domovine) i prizori iz provincije,
istiu se svojom neposrednou i izvornou. Iako su esto baene na papir u
brzini i u prvom zamahu, iako su im likovi izrazitiji tek u nekim prizorima,
znaajna su pojava u naoj knjievnosti, navjetaju jednu novu stilsku
proznu mogunost. I dok s jedne strane pomalo dopunjuju krug tema prvih
modernista, u isti mah su i tenja za novom tematikom i jednim drugim,
intenzivnijim proznim izrazom.
3.
Pejza
u
Matoevom
proznom stvaralatvu:
U Matoevom proznom stvaralatvu pejza se esto javlja kao

samostalna literarna tema, a on istovremeno asocira na neto drugo, neku
drugu temu koja se razvija i dodiruje kroz itavo dijelo. Mato isto tako
humanizira pejza, oivljuje ga i u njega smjeta ljude, povezuje krajeve s
ljudima (pripovjetka Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi).
Sinestezija, kojom su prozimana sva Matoeva djela, bitan je dio u
slikanju pejzaa, ivota i svijeta, ljudi uope. Iskonana Matoeva
osjetljivost za boju, zvuk i miris uinilo je njegove prozne pejzane slike
izrazitijima, dubljima, svjetlijima.
npr: San se hvata zelenih brda, i bujnih vinograda po kojima ruji
rumeno groe kao plamen, bijelo gori kao ilibar, a modro se crni
kao tisu stisnutih brganica ispod jesenjeg lia koje se napilo krvi
sunane...
Sunce zalazi, umovita brda tonu u smaragdni san, zamiru zvuci
daleke muzike, a rijeni val utei kao svrha koke kneginje, rue oko
vesla ritmove neke slatke i biserne pjesmice.
Sa purpurne se vode stade puiti mlijena para, a u tihoj i zelenoj
dubini stade ruati draguljno trunje, padajui sa neba vedroga,
veernjega, zvjezdanoga.
...mrvi se crnim mrvicama u ljubiasti trag zalog sunca, iezava u
ljubiastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, barunastu
no!
(SAMOTNA NO)
4. Zakljuak:
Pod utjecajem francuskih simbolista, Mato je nastojao u naem jeziku
ostvariti glazbenu sugestivnost, pa je zbog toga brino birao rijei i
usklaivao sonornost vokala i konsonanta. Matoeva je sklonost
sentimentalizmu dokazana nizom pijesama, ali njegovo tragino osjeanje
ivota ne iscrpljuje se melankolijom nego prelazi i u karakteristini bunt.
Mato je zaetnik moderne dijalektalne lirike i fraze, a neki njegovi
stihovi postali su politiko geslo itavih generacija:
I dok je srca, bit e i Kroacije!
(PRI SVETOM KRAJU)
Ve je zorja, a nemrem spati

Po hii me hinca mulih rni raj,
Ko kotiek ve krii za vrati
Haji Smiljek, hajek picej moj!
(HRASTOVAKI NOKTURNO)
ULABIJE - STANKO VRAZ

1. TEZA
BILJEKA O PISCU:
VRAZ,
Stanko
(Jakob
Frass; Cerovec,
30.6.1810.Zagreb,
20.5.1851.),
knjievnik.
Po
svojoj
raznovrsnoj
djelatnosti (pjesnik, kritiar, putopisac, prevodilac) Vraz je
jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni
knjievnik. 1842. s Vukotinoviem i Rakovcem izdaje kritiki
asopis " Kolo ". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv
diletantizma, a za knjievno je stvaranje traio da se oslanja
na tekovine narodne i slavenske knjievnosti. Najvredniji dio
njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik ulabija i niza
soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svje, lak i
nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, to je
prevladavalo
u
pjesmama
veine
iliraca.
U
satirama
i
epigramima
ismijava
nedostatke
drutvenog
i
knjievnog
ivota,
posebno
utilitarizam
i
diletantizam
patetinih
tamburaa
i
budniara.
Njegova
lirika
inspirirana
je
romantinom
erotikom
u
stilu
i
u
modi
njegova
doba,
posveenom imaginariom ljubavnim idealima.
2. TEZA
ANALIZA DIJELA:
ulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz poeo

objavljivati
u Danici 1837.
godine,
da
ih
zatim
izda
u
zasebnoj knjizi 1840. godine. U tom izdanju izala su prva
dva dijela tog ciklusa, a kasnije, poslije smrti Ljubice
Cantilli, kojoj su posveene. Vraz je napisao jos trei i
etvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II.
pjevanju posveene domovini.
I. pjevanje
35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u sre
i duicu svoju
Jer smrtna j grehota

gdje brat bolan eka.
A sestrica nee
da prinose lijeka.
38.
Ljubi me, Ljubice,

Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.
Srea bez pokoja

mijenja brzu nogu...
to e donijet sutra
znano j samo Bogu
ar je ulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti

i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obini
doivljaj znao tako umjetniki zaokruiti da se svaka od njih
doima kao potpuna umjetnost. ulabijesadravaju doivljene
djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito
romantika. U pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada
vedro
i
optimistiko
raspoloenje.
Nakon
njene
udaje
nostalgija i potitenost, a poslije smrti bol i suut, jos
jednom izraava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjeaji
koji se odnose na ljubav prema eni i domovini su vedri,
kasnije nostalgini i potiteni, povezani su sa pejzaom.
ulabije su
tipian
izraz
romantiarskog
miljenja
i
nazora sto se naroito oituje u povezivanju tih dvaju
elemenata, a to u konanoj varjanti donosi do osjeanja
sveljudskog.
III. pjevanje
69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al od cvijeta sree
nij ve nijednog lista
Samcat po nijh seem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja
ulabije su u hrvatskoj knjievnosti i njenoj povijesti

proglaene ljubavnim romanom u stihovima. To je oita
zabluda. Srodnosti izmedu ulabija i razliitih romana iz
vremena romantike,
dodue
ima.
No
one su u itavom
njihovom ugoaju, a ne u kompoziciji. Poevsi pisati pjesme
Ljubici,
Vraz
nije
ni
mogao
znati,
kako
e
ih
zavriti. ulabije su
u
cjelosti
zbirka
ljubavnih
pjesma,
povezanih,
no
nikakav
roman.
Po
svom
sadraju
i
po
pjesnikovu osjeanju ulabije su isto toliko slovenske koliko
i hrvatske. U njima je uporebljen krakovjek, to ga je Vraz
iskoristio ve u slovenskim stihovima.
3. TEZA
STIL PISCA:
U tenji da nae to adekvatniji izraz za svoje pjesnike

vizije Vraz je pronalazio razliite forme: od klasinih soneta
do romance i balade, te gazele; pa je i na taj nain obogatio
nau knjievnost onoga vremena. Bilo je u tom traenju i
lutanja, i slabih stihova, bilo je naroito mnogo borbe s
jezikom, to nije nikakvo udo kad je Vraz slovenac. No

usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio
mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih
stihova do sumornih motiva i atmosfera.
Eshil: Okovani Prometej

1. TEZA: Bilje{ka o piscu
Kao za ve}inu anti~kih pisaca nemamo mnogo biografskih podataka. Rodio se 525. god. prije n.e. u
Eleusini. Potjecao je iz zemljoposjedni~kog roda. Bio je svjedok svrgnu}a tiramide u Ateni, uspostavljanja
demokratskog ure|enja i uspje{ne borbe protiv intervencije aristokratskih dràva. Bio je, kako ga neki
nazivaju "otac tragedije". Iz njegovih pjesama vidi se da je bio prista{a demokratske dràve, iako je
pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je grupica imala znatnu ulogu u Ateni u prvim
desetlje}ima. Eshil je sudjelovao u borbi protiv perzjanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i
Plateje. Eshilove politi~ke simpatije o~ituju se u njegovim djelima. Engels ga je opisao kao jasno izraènog
tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi nesporazumi i sva|e izme|u Eshila i naroda. Uzroci tih
nesporazuma nisu poznati. Zbog tih nesporazuma morao je provesti posljedne godine ìvota na siciliji izvan
domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikzivati svoje drame. U Sicilskom gradu Geli Eshil je umro 456.
god. prije n.e.
2. TEZA: Sadràj
"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" tim rije~ima Eshil zapo~inje svoje djelo. Zemlja je vrvila ìvotinjama
ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin
Japetov uzme ilova~u, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik po vanjskom izgledu
jednak bogovima ali bez du{e. Da bi stvorio du{u uzme iz ìvotinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u
grudi ~ovjeka. Boìca Atena mu je pomogla u tome {to je tom liku udahnula duh ( boànski dah ). Tako su
nastali ljudi koji su mogli gledati, slu{ati ali nisu mogli vidjeti niti ~uti. Sve {to su radili bilo je bez
smi{ljene osnove. @ivjeli su pod zemljom u mra~nim pe}inama. Tada ih je Prometej po~eo podu~avati
kako }e vidjeti, ~uti, uptrebljavati ìvotinje, ploviti morem, hraniti se, lje~iti se,... Ukratko uputio ih je u
sve ìvotne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane ( stari bogovski rod ).
Prometej je bio tog Titanskog roda.
Bogovi su po~eli od ljudi traìti da ih ~aste uz uzvrat njihove za{tite. U Mekoni organizirali su susret
bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i du`nosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga
bogovi nebi previ{e iskori{tavali. On sa svojom lukavlju{}u èli prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati
{to èle od jednog bika. Prometej je ubio tog bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bija{e svo
meso, mi{i}i, mozak, utroba,... ukratko sve korisno, a u drugom ve}em kupu bijahu kosti i salo. Zeus je
reko da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je predloìo da izabere koji od dva kupa èli. Zeus se odlu~i
za ve}i kup i odgrne ga. Stra{no se razljuti na Prometeja kad je pred sobom na{ao samo salo i kosti. Za
uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savr{en ìvot tj. vatru. No Japetov sin je i za to na{ao
rje{enje. Pomo}u uàrene tinjaju}e tre{}ice na zemlji je stvorio prvi plamen od kojeg su ljudi dobili
ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu bogu vatre i umjetnosti da napravi
varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom
haljinom a glavu joj ovjen~a svjeìm cvje}em i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a Afrodita
svaku draèsnost i milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru
na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se ~uva bilo
kakvog bo`jeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji ìvjeli mirno, slobodno i bez
ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom u ku}u ga otvori. Tako je na
Zemlju do{lo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da iza|e
iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Pisac groznice i razne druge bes~ujne ali vrlo mu~ne
nevolje opisuje kao ~ete bez dara govora. âk i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake.
Sve krivice za taj ~in Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima
prikovati na stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvr{io. Jadan Prometej nije
smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograni~eno stajati. Nezasitan Zeus mu po{alje jo{ i orla
koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo izrasla. Zeus je rekao da te patnje
trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj ìvot smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon
nekoliko tisu}a stolje}a nai{ao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. îm je to ugledao napnuo je
luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobo|enog
Prometeje sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji
je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako nebi optuìvali da je Zeus oslabio Prometj je morao
nositi èljezni prsten s ukovanim komadi}em kavka{ke stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je
jo{ Prometej prikovan na Kavkaz.
3. TEZA: Mi{ljenje o djelu
Slavonska uma" Kozarac je dao prekrasne slike umskog ivota, biljnog i

ivotinjskog. Osim pripovjetki meu kojima se istiu "Tena", "Biser Kata",
"Proletarci" i "Meu svjetlom i tminom". Pisao je romane meu kojima je
najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u drutvenom ivotu,
loe gospodarenje zemljom i pogrean odgoj i obrazovanje intelektualaca. U
posljednjem periodu ivota i rada pisao je pripovjetke u kojim je pokuavao
rjeavati neke psiholoke probleme suvremenog ovjeka kao to su "Mira
Kodolieva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.
Tema: Pieva ljubav prema, umi, Slavoniji i njenim ljudima i obiajima

Osnovna misao: Treba uvati umu
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Slavonska uma
Likovi: Josip Kozarac, Bartol, lugar
Sadraj:
Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju
hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku pticu, svako drvo i
svaki glas. uma je oduvijek bila njegovo nepresuivo blago. Pokraj ume,
sagradio je kue, staje i tagljeve, posadio vonjake i ljivike. Kada mu zbranie i
zatvorie umu, on postade siromah, jer ona mu je paom odgajala volove,
svojim irom hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i ograde. Vuk, lisica i
kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi sa
sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset metara visokog
debla sa snanom irokom kronjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada
vjetri zapuhne, tvrdo glatko lie zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim
dobima uma se mijenja, a i ivot u njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je
najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po ikarama i i livadama oko
sela. U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postajeivlje i
raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio
je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da e mlade orlove
popovaditi ili ubiti zato to im je orao ubijao domae ivotinje. Nisu mogli ni jedno
ni drugo zato to je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se
popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti.
Ljudima nije nita drugo preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi
su pukama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdoi
pandama nosi plijen. Jedan je ovijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj
je plijen ispustio i sruio se u umu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zaudili su
se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro sruen na njega su doletjela dva
vorka koja su ula u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao,
vorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajui
patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i
aran. kada doe ljeto, radi se procijena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar
Bartol prenoili su u kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su preko zime
ovdije radili. Procijena je teak posao, a uma puna komaraca. Kud god ovijek
ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga posla oekivali su da e im Bartol
pripremiti dobar ruak. Kada su su doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol
pripremio paprika. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je
paprika crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru.
Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to je
zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spaeno
Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela.
Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za slavonsku umu. umski trgovci
obilaze dijelove ume koje su preko ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e
preko zime doi na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze
umom i procijenjuju urod ira koji je zbog sjee ume i njegove upotrebljivanosti
na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov na srne, a u studenome je uma
mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare ume posjeklo, toliko nove treba
zasaditi. Na to sijanje izae itavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvee
na drugom kraju alosno otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui
se to je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom
mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto
godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e se
dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.
Gdje prie rastu - Grigor Vitez

Poneto o piscu: Grigor Vitez roen je 1911.g. u Kosovcu, u
Slavoniji.
Objavio je zbirke pjesama ; San boraca u zoru (1955), Pjesme
(1950), Naoruane rue (1955), Povjerenje ivotu(1985), i
poezije Kao lie i trava(1960). Za djecu je je objavio zbirke
pjesama: Vesele zamke(1955), Prepelica(1956), Sto
vukova(1957), Kad bi drvee hodalo(1959), Hvatajte
lopova(1964), Gdje prie rastu(1965), Igra se nastavlja(1967), i
slikovnice;Medvjed kao pudar, Dva pijetla, Tko e s nama u
umicu, ivotinje spavaju, Maksimir, Doivljaj svjetskog
putnika i udna kola. Neke od pjesama Grigora Viteza prevedene
su i objavljene na petnaestak jezika izvan nae zemlje. Osim pjesama
Grigor Vitez je pisao prie i lanke za novine i asopise. Grigor Vitez je
umro 23. studenog 1966. godine u Zagrebu, a sahranjen je u svom
rodnom selu.
Tulipani diu ae
Tema: Radost tulipana

Osnovna misao: Treba uvati cvijee, odnosno prirodu koja nam
uzvraa svojom ljepotom
Vrsta stiha: Vezani
Vrsta pjesme: Lirska - pejzana
Stil: personifikacija (Sunce toi)
Lastavica
Tema: Povratak lastavica s juga

Osnovna misao: Kada dou lastavice poinje proljee
Vrsta stiha: Slobodan
Vrsta pjesme: Lirska - pejzana
Stil: personifikacija (a to si nam donjela?
proljee na repu)
Zmaj
Tema: Putovanje avionom
Osnovna misao: Ne treba se bojati leta avionom
Vrsta pjesme: Lirska - misaona
Stil: poredba (zmaj je avion)
Olovko,olovko
Tema: elja uenika da ne moras sam pisati zadau i uiti

Osnovna misao: Ne teba biti lijen
Vrsta pjesme: Lirska - misaona
Stil: personifikacija (Knjiice, knjiice,
Naui se !)
Lovaka pria
Tema: Pria lovca o lovu na jelena

Osnovna misao: Treba biti mudar i snalaljiv
Vrsta stiha: Slobodni
Lirska - misaona
TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA - SUE TOWNSEND

1. BILJEKA O PISCU
Sue Towsend je suvremena engleska spisateljica iji su romani za

omladinu prevedeni na mnoge svjetske jezike, a neki su postali
predlokom za radio i scenska djela. Nakon to je 1982 . godine
objavila prvo djelo, pod naslovom "Adrian", uskoro je, zahvaljujui
izvanrednom prijemu kod itatelja, napisala i objavila "Tajni dnevnik
Adriana Molea" i "Novi jadi Adriana Molea".
2. KRATAK SADRAJ
U ovom modernom romanu, upoznajemo glavni lik, trinaestogodinjeg

Adriana Molea, te kroz njegova razmiljanja saznajemo o svim
problemima koji ga mue, kao i osobama s kojima se preplie njegov
ivot. Roman je zapravo njegov vlastiti dnevnik u kojem se niu
njegove misli i zbivanja koja ga zaokupljaju, od dana do dana, od
sijenja jedne godine do travnja idue. Sadraj knjige nije vezana
radnja, to je niz sliica iz njegovog ivota, niz njegovih "jada", njegovi
sukobi s okolinom, s roditeljima, njegove nedoumice, njegova traganja
za stotinama odgovora.
3. ANALIZA LIKOVA
Adrian je djeak u pubertetu. O njegovom izgledu znamo malo. Znamo

da ga mue bubuljice i pritevi, moda je pomalo "bucmast", kako
kae njegov lijenik.
Vie znamo o njegovim ivotnim prilikama i neprilikama. Roditelji su

mu u stalnoj svai, ak se na neko vijeme i rastaju, povremeno se
baka pojavljuje u kui, s njima ivi pas, a kasnije ak i oeva
ljubavnica s djetetom i starac Bert. Unato svim tim problemima,
Adrian polako odrasta, iskljuuje se iz svijeta odraslih kad je to
potrebno za njegov vlastiti mir, gotovo sve situacije uspijeva sam
rijeiti. On zapravo voli svoje roditelje, pokuava ih vidjeti sa svim
vrlinama i manama, ne sukobljava se s njima otvoreno. Ima plemenitu
narav (brine o starcu Bertu Baxteru), kolskim drugovima oprata
neke njihove propuste, paljiv je i osjeajan (bira poklone za svoje
drage, pie pjesme). On je zapravo jedno dobro dijete koje na
neobino duhovit nain pliva u "olujnom pubertetskom moru". ak je i
ambiciozan, trudi se biti to bolji u koli, mata o svojoj budunosti.
Zaljubljen je u Pandoru i ljubav mu pomae u svakodnevnim
"nevoljama", uz nju uspijeva odravati ravnoteu u svom ivotu : "
Nazvao sam Pandoru. Posjetit e me nakon sata iz viole. Ljubav mi je
jo jedini spas da totalno ne poludim..."(citat, str 217)
-2-
Pandora je Adrianova vrnjakinja, zgodna djevojica, "kose boje

sirupa", svjesna svog izgleda i svog utjecaja na djeake, ali zapravo
dobra kao osoba. Ona puno pomae Adrianu, daje mu podrku, voli ga
i razumije. Njene su obiteljske prilike puno bolje od njegovih, ne ivi u
oskudici. Prilino samosvjesna i odluna.
Od ostalih likova mogu spomenuti Adrianovog oca, kako je opisan, ne
previe poduzetnog, sklonog alkoholu i samosaaljavanju.
Tu je i Adrianova mama, oito nezadovoljna s onim to joj prua brak i
mu, moda i malo nemarna prema Adrianu, odlazi od kue kroz neko
vrijeme, ali se ponovo vrati i nastoji odrati obitelj.
Susreemo i neke sporedne likove : starca Berta Baxtera, baku Mole,
Adrianove kolege, Barrya i Nigela, kolske profesore i ravnatelja, neke
susjede i druge.
4. DOJAM O KNJIZI
Ugledavi ovu knjgu, pomislio sam si : "Jo mi je samo ovo trebalo!". I

tako je bilo sve dok nisam poeo itati. Polako ulazei u svijet Sue
Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma
zanimljivo i interesantno. Ono to tu knjigu ini jo zanimljivijom jest
da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga
govori o mom vrnjaku koji proivljava doba sazrijevanja i u tom

razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je pouno i
pomalo iznenaujue da to uspijeva nadvladati svojim priroenim
smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je oito jedna od
najvanijih stvari u ivotu. Kad sam proitao knjigu, mogao sam samo
rei : "Bravo, Adriane!"
Na kraju bih izdvojio neke humoristine odlomke :

"Naao sam u rijeniku rije koja potpuno odgovara mome starom simulant. Jo je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je
zatvoren u drvarnicu.
Bogojavljenje je neto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!"
"Otiao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao

plastinu vreici punu svakakvih jezivih stvarica. Bio je tu komad
ugljena, pa malo boino drvce s torte, pa figurice gusara s modela
broda. Jedan je od gusara drao u zamahnutoj ruci bode, taj je
sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva
dana moi e se vratiti kui, naalost!"
-3-
"Stara trai posao! Jo u zavriti na ulici kao besprizorni ili tako neto.
Bojim se da u morati po cijeli dan sjediti u javnoj praonici rublja da se
ne smrznem . I to u jesti cijeli dan? Morat u jesti pomfrit i slatkie
sve dok ne upropastim tek i dok mi ne popadaju zubi."
"Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu etku. im sam se
vratio kui iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju
neprestano se probija lakrdija Noddy...
Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da!...
Trei premaz. Malo je bolje, ali jo proviruje Noddyjeva kapa dvorske

budale...
Ostatkom crne boje i finom etkicom premazao sam Noddyjevu kapu,
ali se on prokleti zvonii i dalje vide!...
Premazao sam veeras crnim flomasterom 69 zvonia na kapi. Ostalo
ih je jo 124...
U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvoni. Sad znam
kako se Rembrandt osjeao nakon to je oslikao Sikstinsku kapelu u
Veneciji.
2 sata u noi. Boja se osuila, ali mora da je loe kvalitete jer posvuda
ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlae i njegov
crveni nos. Zvonii se, hvala Bogu, vie ne vide! Stari je maloprije
doao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjea na
jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistiki komar, ali ja
mislim da to iz njega govori jer zato to su u njegovoj sobi na
zidovima same ruice."
Tena - Josip Kozarac

O piscu:
Hrvatski pripovjeda, romanopisac. Roen je 1858 u
Vinkovcima. Puku kolu i gimnaziju zavrio je u vinkovcima,
u Beu je diplomirao poljodjeljstvo i umarstvo. Sva su mu
djela tematski vezana za Slavoniju. Najpoznatija djela su
mu : "Prie djeda Nike", " Biser-Kata", "Slavonska uma",
"Tena", i druge. Umro je 1906 godine.
Tema: ivot slavonske ene
Vrijeme radnje: 19. stoljee
Mjesto radnje: Slavonija
Vrsta: Pripovjetka
Likovi:
Tena (Terezija) , Jerko Pavletia , Beranek , Leon Jungman ,
ore , Maruka , Joza Matijevi , Ivka
Sadraj:
Tena je mlada Slavonska djevojka i polako postaje jedna od
najljepih cura u selu. U 16 godini ivota umire joj majka i ona
ostaje sama s ocem Jerkom. U to doba kraj njezinog sela bila je
eka vojska, a u njoj je bio mladi vodnik Beranek. Tena se
zaljubila u njega i prvi put u ivotu osjetila ljubav, no dola je
zapovjed i Beranek je mora krenuti u Bosnu. Nakon Boranekovog
odlaska Tena je nosila crninu i povukala se u sebe. Nedugo zatim
u selo je doao bogata iz jedne Parike tvrtke, zvao se Leon
Jungman. Kada je opazio Tenu odmah mu se svidjela, ali Tena je
i dalje bila povuena. Leon je organizirao primanja u svojoj
velikoj i prostranoj kui, s nakanom da e Tena doi. Dole su
sve seoske cure, ali Tena nije. Tada je Leom priao sa Teninim
ocem Jerkom da poalje Tenu na primanje. Jerko je uspio
nagovoriti Tenu da ode na primanje i sam ju je otpratio do
Leonove kue. Na primanju sve su se cure nabacivale Leonu, ali
on je samo gledao Tenu. Priavi Teni obasuo ju je prostranim
sobama i oni svjeim mirisima. Tenu se je dojmio sav taj rasko i
bila je oarana s njime. Tena nije voljela Leona, ali bila je kod
njega zato da osjeti ari luksuznog ivota. Leon je i dalje
organizirao primanja, a na njima je svirao cigan ore. Iako je
bio cigan on se Teni sviao. Nakon izvjesnog vremena Tena je
prela Leona sa orom. Cijelo selo je ogovaralo Tenu i doao je
glas do Leona. Leon je znao da ga Tena ne voli. Leon je dobio
premjetaj, a Tena je ostala bez luksuznog ivota. Poto je Tena
bila s Leonom, on je uzdravao i njezina oca, a nakon Leonovog
odlaska on je zapio sav novac, a kuu i zemljite je dano na
drabu zbog neplaenog poreza. Tenu to nije zanimalo jer joj je
ostalo puno haljina i novaca od Leona. Nakon to je potroila taj
novac morala je smislit nain kako ae ivjeti. Nala je Jozu
Matijevia . Osvojila ga je na jednom plesu. A usto je bila i s
orom. Tako je ivjela s dvojicom ljubavnika. Jozo je imao
enu Ivanku, ali na nju nije previe mario za to to je imao
Tenu. Tena se doselila kod Joze i preuzela vlast u kui. Jozo bi
znao esto vikati na Ivanku, pa se ona alila Teni i molila ju za
zatitu. S vremenom Ivanka je postala prijateljica s Tenom. Kod
ora je bila jo tea situacija, on je redovito tukao svoju enu
Maruku i maltretirao je. Sav novac koji je ore zaradio odlazio
je Teni. U meu vremenu Ivanka je ostala trudna, a jedna
ciganka je donjela Maruki veo koji je zaraen vodenim
kozicama. Maruka je dala veo Teni i Tena se razboljela. Usto su
ciganka i Maruka napravile prijevaru i uvjerili ora da je
Maruka trudna. Tena je od bolesti dobila plihove po licu i vie
nije liila na staru Tenu. Ivanka je rodila i nakon poroda se
proljepala , a kada je Jozo vidio Tenu onakvu nije mu vie stalo

do nje. Tada se pojavio orev navodni sin i on vie nije htjeo
uzdravati Tenu. Nakon to se oporavila Tena vie nije bila ona
stara , postala je starija. Nakon zavretka rata eki vojnici su
se vratiili u selo da bi otkupili zemlju i tu se nastanili. Kada je
Beranek vidio da je na prodaju Tenina kua i zemljite za vrlo
malo novac odmah je dao polog. On se radovao ponovnom
susretu sa Tenom iako je strepio dali e ga tena primiti poto je
u ratu ostao bez desne ruke. Njihov susret nije bio sretno
sjedinjenje nakon drugog vremena. Beranek je ostao na imanju
sa Tenom da iznova podigne zaputena polja i prui mlaem
pokoljenju ljepi ivot.
Tena
U mladosti Tena je bila cura koja nije potpuno bila svjesna svoje
ljepote. S vremenom, odnosno nakon svoje prve ljubavi poela
je shvaati koliko je ljepota bitna za ugodan ivot jedne seoske
cure. Uvjek je gledala na svoje dobro bez obzira kako to utjee
na druge. Nije imala nimalo srama to ju selo ogovara, zapravo
moglo bi se rei da je prkosila selu i stvarala zavist meu drugim
seoskim curama. Na kraju je imala sree to joj se vratila prva
ljubav kod koje je pronala svoju sreu.
Beranek
Mladi vodnik u ekoj vojsci koji se istinski zaljubljuje u Tenu i
na kraju rata se vraa Teni i s njom provodi ostatak svog ivota.
Leon
Bogati ovjek koji dolazi u Slavoniju da bi zaradio novaca a
usput da ne bude sam spetlja se sa Tenom. Bio je mlad
ljepukast, sitnih vatrenih oiju, crnomanjastobjelkaste puti,
guste, tamne kose , a plavih brkova.
ore
Cigan koji svira gusle. Tena ga koristi kao izvor novanih
prihoda. Grub prema eni, tue ju, maltretira, poniava.
Jozo
elio se oeniti sa Tenom jo dok je bila cura, ali ga onda nije
htjela, sada ga koristi samo kao sredstvo pomou kojeg se
uzdrava. Grub je prema eni
Ivanka
Pokorna ena. Bila je sitna, ali nakon poroda se proljepala.
Morala je podnositi drugu enu u kui i biti podlona njoj. Vrlo
plemenita ena, jedina je pomagala Teni dok je imala vodene
kozice.
Maruka
ena kojoj je bilo dosta to je druga ena. Pomou varke
pridobija mua.
Tri sestre - Anton Pavlovi ehov

Biljeka o piscu:
A. P. ehov (1860-1904) ruski je pripovjeda i dramatiar,a po
zanimanju lijenik. Roen je u trgovakoj obitelji. Nakon gimnazije u
rodnom gradu se upisuje na medicinu u Moskvi, te se kao student
poinje baviti pisanjem. Najbolja njegova djela su novele i pripovjesti.
Bio je, simptomatino za pisce tog doba, bolestan, siromaan.
Suraivao je s velikom opernim redateljima, putovao je na Sahalin,
izbjegavao je politiku, ali je istupio iz Akademije zbog nepriznavanja
Maksima Gorkog.
ehov je meu ostalim i tvorac antiteatralnog kazalita i
psiholoke drame, te je uvelike djelovao na kasnije generacije pisaca,
kako u Rusiji tako i van Rusije.
Poznatija djela su mu: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, ovjek u
futroli
Likovi:
Olga
je najstarija sestra, nije oenjena, nezadovoljna ivotom koji
vodi a ne vidi izlaz. Potajno se nada koko bi u Moskvi mogla nai mua
i onda bi, barem tako misli, bila sretnija.
Ako bi se udala, cijeli dan bi sjedila u kui, bilo bi to bolje.
Voljela bih mua.
Maa
je vjeno nezadovoljni melankolik, koji stalno tei nemoguem.
Rano se udala, a da nije promislila, mrzi svoj ivot, i masli o svemu na
lo nain.
Irina
je najmlaa od sestara, eka princa na bjelom konju, i
prtpostavlja da bi ga sigurno nala u moskvi. Trai ivotnu sreu, i
smatra kako joj rad djelomino zamjenjuje ljubav. Svoje
nezadovoljstvo nee nikad rijeiti jer su joj ciljevi nerealno visoki, a
uza sve to tu je jo i unutarnji sukob.
Natalija
je poprilino teak lik, lik malograanke koju nitko ne prihvaa,
no ona je uz to i lik koji se najvie mjenja, te se kasnije ipak koliko asimilira u drutvo.
Andrej
je sin, velikih ambicija, s malim ansama za ostvarenje. Kako
ima dominantnu enu, on se povlai, postaje papuar i puta svoje
ambicije da padnu u blato.
Forma i stil:
Ovo djelo je drama ods etrri ina, mirna i glatk bez veih
preokreta.
Zasniva se uglavnom na samim likovima i njihovoj traginosti
koja samo kazuje kako promjene nema unato vjeitom optimistu i
njegovoj prii o svjetloj budunosti.
Vrijeme i mjesto radnje:

Radnja se odvija u malom Ruskom gradiu u provinciji, negdje u
19. st.
PRIjAN LOVRO - AUGUST ENOA
Biljeka o piscu:
August enoa roen je u Zagrebu 14. IX. 1838. Osnovnu je kolu polazio u
Zagrebu, gimnaziju u Peuhu i Zagrebu , a pravne je nauke zavrio u Pragu i
Zagrebu. Iz Praga je preao u Be gdije je ureivao asopis Glasonoa. 1866.
g. vratio se u Zagreb i uo u redakciju Pozora(kasnije Obzora), zatim je bio
gradski biljenik Zagreba i umjetniki ravnatelj zagrebakog kazalita 1870 bio
je dramaturg kazalita a 1873. postao je gradski senator. Umro je 13. XII. 1881
u etrdesettreoj godini ivota. Godine1871 tampao je svoj prvi veliki
historijski roman iz prolosti Zagreba, Zlatarevo zlato zatim je napisao vei
broj pripovjesti Prijan Lovro, Mladi Gospodin Ilijina oporuka
Vladimir, Branka i dr. zatim tri historijska romana: uvaj se senjske
ruke, Seljaka bunai Diogenes roman iz suvremenog ivota Prosjak
Lukadok povijesni roman Kletvakoji je izlazio u Narodnim novinama
1880/1881 nije zavren, jer ga je zatekla prerana smrt. Grau za svoja
mnogobrojna knjievna djela crpio je enoa iz hrvatske prolosti i sadanjosti ,
a pisao je mnogo i neumorno u elji da svojiim knjievnim radom poradi na
politikom , kulturnom i prosvjetnom podizanju naroda. U svojim
lanicama Nae knjievnosti rekao je enoa na jednom mjestu ovo :Zato
piemo? Da si ovaj ili onaj italac ne znajui ta da pametno radi prikrati
vrijeme ? u tom sluaju ne bi novele vie vrijedile od one brojanice, koje
Turin od duga asa broji. Mi hoemo da dignemo narod da ga osvijestimo, da
mane prolosti popravimo, da budemo u njem smisao za sve to je lijepo, dobro
i plemenito.
Podatke pronala u A:enoa Seljaka buna (str. 5-6 )
Biljeka o djelu :
Djelo je posve realistino . enoa u ovoj pripovijetci kritizira ondanje drutvo ,

ondanje pisce . To prikazuje kroz razgovor njega i crne udovice koja je iskazala
svoje misli o Hrvatskoj knjievnosti i koja govori kako jednoj enskoj osobi ija
ud je strasna, fantazija bujna , misao iva nije dovoljno dvoje mladih koje se
zavoli onda malo prepreka koje jednostavno prijeu , k tome malo sunca, mjeseca,
suza i pripovijest je zavrena.
enska ud je strasna, fantazija bujna , misao iva i brza kao ptica. A kakvu
hranu davaju nai novelisti toj nestanoj ptici koja lepra od mjesta do mjesta,
koja, vjene promjene eljna, nikad ne miruje? Vazd jedno te isto. Dvoje
mladih se zavoli , al im se nameu kojekakve kojekakve vrlo obine prepone
kojih vrlo obinim nainom uklone , pa budu , hvala budi bogu , svoji. K tomu
malo sunca, mjeseca cvijea , suza i pripovijestje svrena
Ona kae da rijetko kojem piscu ue u galavu da se ta junakinja li junak
otrovaju probodu maem i umru : Samo katkad ue kojem piscuu glavu , te
junak ili junakinja moraju se otrovati , probosti, pae umrijeti od suhe bolesti !
Vjena idila , vjena monotonija.
Nato se ona pita jesu li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike ,
mogu li nai pisci stvoriti velikog junaka: Jesu li pisci kadri naslikati u malenu
okviru velika divske slike , moe li u naih okolnosti postati kakav zanimljiv junak
romanu ?
Nato joj enoa odgovara da junaka ne treba stvarati ,nego da je dovojlno okrenuti
se oko sebe da bi se nalo junaka tj. moe se ga nai u svakodnevnom ivotu.
Rekao joj je i to da upravo zato to smo mali narod koji je imao tolike borbe
upravo mi moemo napisati najljepe romane :Upravo okvir nae malenosti koja
sapinje esto smjelu duu i arko srce, rodi tolike borbe, tolike sukoba da e duu
silno potresti , i povijest ljudskog srca u nas toli razlika, toli ivada naim piscima
ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepi roman.
Opis likova :
Opis prijan Lovre:
Po naglasku sudei bijae pohrvaeni Slovenac.
Bio ovjek srednjeg stasa, koast , irokih pleiju. Glava neobino velika naliila
posve kuglji; elo mu bilo iroko, visoko, re bi uglasto, lice osuho, blijedo , u
srijedi iroko, zdola posve iljasto , nos fin , usne tanke, stisnute , brii slabi ,
kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena ,a oi male , tamne ,
mirkave, al i vrlo acave.(str. 12)
Govorio je sprvine polagano, sveano, kratko poput epigrama , al i apodiktiki ,
prepliui govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran ,al neobini sjaj
njegova oka odavao je da je ovjek strastven. Kad bi zapodjela ivahna prepirka o

kakvoj neznatnoj stvarci a tog a je bilo zaonda dosta utio Lovro marmorkom te
bi samo potkraj govora ironikom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na alu. Po
prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno darovit ovjek , da mnogo,
veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijae mi Lovrin prvipojav prijazan.
Neto me odbijalo od njega (str. 13)
Opis Malvine:
U vlastelina bila ljepuna jedinica , crnooka i zlatokosa , bujna i vesela, a
pametna, vanreda pametna. Umjela ona vie jezika, umjela crtati , udarati u
glasovir i vie toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i
dobro poznavala. I Lovro bijee tom jeziku vrlo vjet. Nije dakle ni udo da se
mladi svetac i crnooka, plavka mnogo me sobom avrljali o cvijeu , o suncu , o
glazbi , o Berangeru i o kojeemu. Mladica bijee iva, vrlo iva. Dosjetljivost i
otroumlje mililo se Malvini tako bijae joj imenad sve ino. (str. 18)
Opis Minke kakvu je vidio Lovro :
Na prvi mah smetoh se poneto . Nisam znao da l je mlada , da l prizrela

djevojka. Bijae visoka, tanka, gipka , blijeana lica, krasna profila , tamne
kose u uvojke spletene i tamnih arkih oiju. Iza irokih rukava tamne svilene
haljine virile bijele drobne ruke a nad elom treptila zvijezda od bruene ocjeli.
Uprla bje glavuo ruku, da joj je mjeseina padala na sjajnu kosu i iskrami se
preljevala u tamnih oih. Ljepa je, miljah u prvi mah.
(str. 47)
Istiniti opis Malvine:

Mjeseina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatui obrazi
mladosti. Od nosnica prema kraju usnica pruile se dvije crte, svjedoice
zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod oima si vidio nagrepanu koicu ; cijelo
lice bijae osuho, uvehlo. Ne , to nije rascvala ruica to je usidjelica koja
doziva u pomo mjeseinu da joj pozati uvehlo lice. Minka prepa se mog
pogleda i okom joj sinu iskrica demonske ljutine, al ubrzo zapita me smijeei
se : ta ste zamukli ? Al Minkin posmjeh ne bijae smijeak anela od
esnaest godina.
Moje miljenje o djelu :
Meni se djelo svidjelo pogotovo zato jer takeve stvari jo su i danas aktualne .
Ako je osoba iz slabo stojee obitelji onda je jako mala vjerojatnost da e do
na poloaj o kojem mata tj. biti ugledan u drutvu i imati mo. Isto tako svia
mi se to kako je pisac dokazao da nai pisci nisu bezvrijedni , i da mi ne
moramo izmiljati junake i uvrtavati ih u nepostojee vrijeme i mjesto , nego
je dovoljno da prelistamo nau povijest i dobili smo junake koje ne treba da
opisujemo onakvi kakvi nisu nego istinit izgled istinite osobine. Tim djelom
enoa daje kritiku svog vremena koje je i danas prisutno. On potie Hrvate da
ponu itati vlastito bogatstvo i da se ne trebaju sramiti onog to jesu i glumiti
ono to nisu itajui izriito strane literature.
Sadraj:
U pripovijesti prijan Lovro opisao je enoa tragian udes mladog uitelja,

njegovog prijaltelja Lovre. Lovro je sin iz slabo imune Slovenske obitelji.
Roditelji su eljeli da im se bar jedno djete digne na imuan poloaj, a poto je

Lovro bio od malih nogu jako inteligentan i eljan znanja roditelj su odluili da
on bude sveenik. Lovro je poeo uiti za sveenika , ali on se zaljubio i
shvatio da kao sveenik ne moi nikad imati voljenu osobu pokraj sebe i on je
odustao od sveenikih studija. Taj je dogaaj jako povrijedio njegovu obitelj,
jer je njegova majka samo eljela da ga vidi u odori sveenika. Kad je odluio
odustati od sveenikog reda pozvao ga je predsjednik k sebi da ui njegova
sina i Lovro pristane.
Neko je vrijeme on tako uio njegova sina ,ali njemu je bilo neugodno da je on
na teret tuoj obitelji i on je odluio da okua sreu tako da se upie u
orijentalnu akademiju. Grof mu je pomagao da dospije u orijentalnu akademiju
putem veza, ali nije bilo uspjeha jer je bilo jako puno kandidata i Lovro nije
uspio. Nakon toga Lovro odlui pisati molbu u ministarstvo da postane uitelj ,
ali i tu je bio razoaran nisu ga primili. Kada je njegov otac proitao to pismo
on je odluio da e Lovri pomoi i da e mu dati sav novac samo da ostvari
svoje elje i da otie u Be. Neko vrijeme otac mu je slao novac ali je nakon
toga zapao u velike dugove i nije mogao potpomagati Lovri, i jedan od aka
mu je savjetovao da ide u Hrvatsku raditi kao uitelj i Lovro to prihvat. Nako
zavrenog treeg teaja sveuilita Lovro odlui otii u Zlatni Prag. Lovro je u
Pragu upoznao djevojku po imenu Minka , kroz razgovor je doznao da je ona
bogata a to je upravo njemu trebalo, bogata djevojka koja e izbaviti njegove
roditelje iz dugova. I on je imao na umu da se oeni tom djevojkom sve dok mu
enoa nije otvorio oi i rekao da je to stara usidjelica koja nee donjeti miraz
udajom jer njen otac ima jo estero djecena koje treba podjeliti svoje
bogatstvo. Nakon ntog saznanja Lovro je odustao od nje. Nakon zavrenih svih
ispita Lovro je ekao samo da mu dodjele mjesto na jednoj od hrvatskih
gimnazija. I dok su jednog dana Lovro i enoa bili u jednoj kavani prie im
jedan debeli ovjek kojega su trebali poduiti , on je savjetovao Lovri nakon to
je uo njegovu priu da trai bogatu djevojku da se oeni, i on mu savjetova
neka ide u Split jer da on pozna jednu mladu djevojku koja ivi sa stricem a
bogata je. I tako Lovro otie u Split i tamo upzna tu djevojku po imenu
Anelika u koju se on i zaljubio, a nije bio samo interes, novac. Anelika se
zaljubila u njega i odluili su tu vezu okruniti brakom. U meuvremenu njen je
stric doznao da je Lovro potekao iz siromane obitelji i zabranio Aneliki

vjenanje s Lovrom. Kad je Lovro to doznao on se ubio u stanu u kojem je
ivio tako da si je britvom prerezao grkljan. I tako zavrava ivotna pria
mladog, inteligentnog, uenog ovjeka koji je imao znanja za velike uspjehe
ali nije imao ono najvanije novac. I sad nakon tog proitanog djela postavljam
si pitanje jeli bolje biti glup i bogat ili pametan i siromaan!?
Druina Sinjega galeba - Tone Selikar

Biljeke o piscu:
Slovenski pisac Tone Selikar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro
1970.g. Objavio je knjige
pjesama:Trobovlje, Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Druina
Sinjega galeba, Jedra na
kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Trcanska cesta.
Vie Selikarovih knjiga
prevedeno je na hrvatski jezik, a Druina Sinjega galeba objavljena je
u
vie izdanja.
Tema: djecja druina koja se bavi poslom za odrasle
Glavni likovi: Ivo i druina
Sporedni likovi: Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mjetani, Ante,
Lorenza...
Mjesto radnje: Galebov otok i more
Vrijeme radnje: Ljeto (u prolosti)
Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene
osobe,
nemoj dopustiti da se jo vie uniti od starosti, nego je cuvaj od
propasti.
Kratak sadraj:
Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je
protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.ivio je sam u
jednoj
staroj naputenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci
i
kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino
to
je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb".
Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se
pridruuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni
odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo jo treba
ofarbati krmu. Poto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako
zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom.
Tamao
su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve
jace prilo tako da je raditi bilo zaista teko. Na kamenolomu se
morao
napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike
kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se
svaki
cas mogla sruiti. Poslovoda je iz depa izvadio stotisucicu i rekao:
"Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"
Svi su utili dok se nije javio Ive. Otiao je gore, sretno se popeo i
postavio
dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on
je
lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prola.
Kada
su zaradili za farbu, otili su kupiti je i potpuno uredili "Galeba".
Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba"
na
alu. Mjetani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem
jedan mali dio onoga to im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i
druina uzeli jedrenjak i s njime otili na more.
Doivljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu
od
oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego
je sakupio druinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina
uspomena
od oca ne "potone u zaborav".
a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one
njene rijeci to ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja
ni
ocevih brinih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je
urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako
se na sve priucio.
b) djecaci: dobri i pomau Ivi u obnovi jedrenjaka.
c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza,
sa
svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se
smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha.
d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomae mu u najteim
trenutcima.
GALEB JONATHAN LIVINGSTONE - RICHARD BACH

1.KAKO SI DOIVIO LIK JONATHANA U OVOJ BAJCI ?
Doivio sam ga kao simbol slobode duha, tijela i uma koju bi svatko
trebao imati. On ne priznaje granice, otkriva smisao ivota i ne
zadovoljava se s obinim. Jonathan uvijek dijeli s drugima, uvijek eli
poduiti druge i svima eli dobro, pa i onima koji mu nanose zlo.
Spreman je oprostiti i pomoi drugima. Galebovi su bili zatoeni na
malom prostoru i nisu se dali razuvjeriti da im treba sloboda. Meutim,
Jonathanov slobodni duh je bio poput znaka ostalim galebovima da bi
trebali poi za njim. Otvorio im je oi i oni su tek tada shvatili to je i
sam Jonathan predstavljao: slobodu, pravdu i ono za im bi svaki
galeb trebao teiti. Tek tada su shvatili to su imali u sebi, a nisu
iskoristili.
2.U EMU JONATHAN NALAZI SMISAO IVOTA ?
"Koliko je ivot sada bogatiji! To je smisao ivota, a ne ono sumorno

vucaranje do ribarskih brodica i natrag! Moemo se uzdii iz neznanja,
moemo postati umjena, pametna i savrena bia. Moemo biti

slobodni!Moemo nauiti letjeti!",citat,str.37
Jonathan je elio svakom galebu objasniti smisao ivota, nauiti ih
novome i da otkrivaju nova prostranstva , do savrenstva i dalje. Kad
to naue , to trebaju prenositi "s koljena na koljeno" narednim
generacijama. elio je dokazati da galebovi nisu samo stvoreni za
traenje hrane, jer im u tom sluaju ne bi trebala krila. Oni trebaju
iskoristiti taj prirodni dar za dostizanje novih ciljeva.
3.JEDNA PRIPROSTA SREDINA TEKO MOE RAZUMJETI VIE IDEJE I CILJEVE.

PRONAI PRIMJER ZA TO U KNJIZI I PROKOMENTIRAJ, TJ. IZNESI SVOJE
MILJENJE O TOMU
"- Neodgovornost? Brao!- uzvikne.- Tko je odgovorniji od galeba koji

pronae i slijedi vii cilj ivota? Tisuu godina muimo se da doemo
do ribljih glava, a sad imamo razloga da ivimo- da uimo, da
otkrivamo i da postanemo slobodni! Dajte mi priliku, dopustite mi da
vam pokaem to sam nauio...
Jato je stajalo nepomino, kao ukopano.",citat,str.39
Primjer za to je odluka jata da ga izope, a oni ga zapravo nisu
shvatili, pa ga stoga nisu ni prihvatili. Kasnije , kada se Jonathan
vratio, ostali su galebovi spoznali koliko su bili ogranieni i bezumni te
da je ono to su radili, zapravo beskorisno ponavljanje istog dok im je
vrijeme izmicalo. Tada su konano prihvatili i svi su iz jata poli za
njim. Ja mislim da su to postupci nekoga koji ne poznaje sebe, koji ne
vidi svoju duu i ono za to je stvoren, za im bi trebao teiti
neprekidno.
4.TO MISLI O ZAKONIMA JATA?
Mislim da su zakoni jata prepreke, tj. stvoreni su da sve galebove

spreavaju u njihovom razvoju.Nitko se nije smio pobuniti makar su
sami eljeli postii neto vie. Uvijek kad su to pokuali , kad su htjeli i
druge potaknuti, Starjeina, pravi zarobljenik svog ogranienog uma ,
podsjeao ih je na zakone, mislei da e ih sve zadrati. No , kad su i
sami shvatili to je Jonathan uspio, uvidjeli su sve besmislice i odbacili
zakone.
"Tek nakon sat vremena odjeknue rijei Starjeine.
-"Ne osvrite se na njih. Galeb koji razgovara s prognanikom i sam e
biti prognan.Galeb koji se divi prognaniku kri zakon jata.",citat,str.87
"Jedini je pravi zakon onaj to vodi do slobode -odgovori mu
Jonathan",citat,str.94
5.OBJASNI PRENESENO ZNAENJE I ULOGU JONATHANA I JATA
Ova knjiga je zapravo pisana u prenesenom znaenju, puna je

simbolike koja bi se trebala odnositi na sve nas. Mi predstavljamo
Jonathana, mi trebamo prijei sve prepreke i zakone da postanemo
slobodni i savreniji. Trebamo i drugima pomagati, onima kojima je
potrebna pomo i ne treba svakome pronalaziti zamjerke. Uloga
Jonathana je da shvatimo nau stvarnu prirodu i iskoristimo je
potpuno.
6.KOJE JONATHANOVE OSOBINE OPAA (PRIVLAE LI TE I ZATO)?
Jonathan prije svega ima snaan duh i smisao za istraivanjem, nagon

za avanturama, nepresunu elju za znanjem, plemenitost, hrabrost i
ustrajnost. Sve me te osobine privlae jer se one ne mogu lako stei ili
nauiti. Te osobine imaju samo rijetki pojedinci.Takav pojedinac ne
zna za zemaljske granice, jer sve to je na Zemlji, na neki nain je
ogranieno. Ono to bi trebala takva osoba jest ohrabrivati i poticati
ostale u svojoj okolini na put kojim treba ii, jer je to tenja k
savrenstvu. Snaga misli i duha, kad neem stvarno tei moe
nadvladati mnoge prepreke.
"Po jangovim rijeima, stvar je u tome da se oslobodi osjeaja da si
sputan ogranienim tijelom kojem je raspon krila metar i pet
centimetara i da su ti mogunosti tono odreene. Stvar je u tom da

zna da je tvoja prava pririoda, savrena kao i neispisan broj,
istovremeno svagdje u vremenu i prostoru.",citat, str.64
"Pa, to je istina! Ja jesam savreni galeb, bez ogranienja. - Osjeti svu
silinu sree.", citat, str.65
"Time to su te protjerali naudili su sami sebi i jednoga e dana i sami
vidjeti ono to ti sada vidi. Oprosti im i pomozi da im se otvore
oi.",citat, str.73
7.OSNOVNA MISAO VEZANA JE UZ SMISAO IVOTA, UZ

OVJEKOVU SREU. OBJASNI!
"- Svak je od nas, u sutini, simbol Velikoga Galeba, neogranien

simbol slobode- govorio im je Jonathan kad bi se pred veer spustili na
obalu. - Pravilno letenje korak je blie mogunosti da izrazimo svoju
pravu prirodu. Moramo odbaciti sve to nas ograniava.",citat,str.79
Osnovna misao je to da ovjek, bez obzira kakav se rodi, moe se
stalno razvijati i moe puno postii, samo treba na vrijeme spoznati
smisao ivota. Taj smisao govori kako ne treba odustati od pokuaja
iako postoje neke zapreke do cilja. Bit ivota je da ouvamo ono lijepo
i da to razvijamo. Primjer za to je priroda. Prirodu treba prouavati,
treba je oplemenjivati, sve do savrenstva. Unitavanjem ili
spreavanjem prirodnog, u bilo kojem smislu, ovjek ostaje usamljen
unitavajui time i samog sebe. Galebovima i Jonathanu ta bit ivota
je letjenje.
8.O KOJOJ TEMI KNJIGA GOVORI?(ITANKA,TOKA 8, STR.96)
Tema ove knjige je galeb Jonathan Livingston i njegov ivot. Od

njegovog izopenja iz jata galebova, preko znanja koje dobiva od
janga i Sullivana, do Fletchera Lynda i njegovog daljnjeg prenoenja
Jonathanove ideje. Knjiga govori o njegovim pothvatima, otkrivanju

nebeskih prostranstava, putu prema savrenstvu, pomaganju ostalim
prognanicima, putovanjima drugim svjetovima i na kraju prenoenju
znanja na slijedeu generaciju galebova.
9.NAVEDI BAREM JEDAN KNJIEVNI TEKST KOJI IZRAAVA

ELJU SLINU JONATHANOVOJ!
(ITANKA,STR.96,IZRAAVANJE I STVARANJE, TOKA 1
Ova knjiga i lik Jonathana prenose sline ciljeve i misli kao i bajka
"Waitapu". U njoj Iteo i starac Pirana nastoje otkriti novi svijet
Waitapu i njegova udesa. No, pri tome nailazi na suprotstavljanje
Vraa i itavog plemena koje itav ivot ivi po zakonima. No, hrabri
djeak ipak kree u najveu pustolovinu svoga ivota prema otocima
Wa i Tapu. To je slino kao i s Jonathanom, jer je i on bio znatieljan i
udio za znanjem i novim svjetovima. Obojici je smisao ivota ne stati
na granicama koje su odredili drugi ili njihove tradicije, nego ii dalje u
potrazi za novim, neotkrivenim. Ne ele ivjeti u okolini koju su
nametnuli oni koji ele imati svu vlast u svojim rukama.
10.IZDVOJI NAJLJEPE REENICE!
Ova knjiga ima jako puno lijepih reenica jer zapravo itava knjiga
govori o slobodi ovjekovog duha i misli. Ipak, evo nekih :
"Sve to je neko elio jatu, sad je inio sam za se; nauio je letjeti i
nije mu bilo ao cijene koju je platio. Jonathan je otkrio da su dosada,
strah i gnjev glavni razlozi zbog kojih galebovi ive kratko, a budui da
se svega toga oslobodio, poivio je zaista dugo i lijepo.",citat,str.41.
"Sada, naravno, vrijedi jednako pravilo za sve nas : biramo svoj idui
svijet prema onom to smo nauili u ovom. Ne naui li nita, idui ti
je ivot jednak sadanjem, ista ogranienja i iste potekoe koje treba
nadvladati.",citat, str.54
"Nebo nije ni mjesto ni vrijeme. Nebo je savrenstvo.",citat,str.56
"Dodirnut e nebo, Jonathane, kad dosegne savrenu brzinu. To ne
znai letjeti tisui kilometara na sat ni milijun, ni letjeti brzinom
svjetlosti. Jer, svaki je broj ogranien, a savrenstvo nema granica.

Savrena brzina, dijete moje, znai biti ondje.",citat,str.57
"Moramo poeti od vremena, ako eli - obrati mu se jang - i vjebati
let u prolost i budunost. Tek nakon toga bit e spreman da naui
ono najtee, najmonije, ali i najzgodnije.Tada e moi uzletjeti i
spoznati smisao dobrote i ljubavi.", citat, str.67
"Tim rijeima se Jonathan oprosti i prenese u mislima meu veliko jato
galebova, na obalu nekog drugog vremena, i shavti s uvjebanom
lakoom da nije samo kost i perje, ve niim neogranien, savren
simbol slobode i leta.", citat, str.72
"Treba uiti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu i
pomoi im da i sami to vide u sebi.To je ljubav o kojoj sam ti
govorio.",citat,str.100
11.IZRAZI SVOJE MILJENJE O KNJIZI
Ova bajka govori o cilju i smislu ivota, o galebu Jonathanu koji se

istie meu drugim galebovima. Knjiga je jako pouna i zapravo je
pisana u prenesenom znaenju. Jonathan Livingston bi trebao biti
svatko od nas. Pisac je uspio prenijeti poruke kroz ivot jednog galeba,
svaka stranica ove knjige je uzbudljiva i nova. Ona nam kazuje da bi
svi mu trebali probuditi tog galeba slobode u nama. Mislim da bi tako
trebalo shvatiti i doivjeti ovu knjigu.
U glib - Vjenceslav Novak

Moje osobno(subjektivno) misljenje o djelu U glib:
Djelo moze emotivno djelovati na svakoga,a kamoli ne na
nekog osjecajnog poput mene.Pisac je odlicno u svom djeluU glib
prikazao razliku izmedu siromasnih I bogatih na primjeru bogatijeg I
manje talentiranog te siromasnijeg I puno vise talentiranog ucenika
.Bogatiji uzima stipendiju siromasnijem.Ja osobno ne volim takvu
vrstu nepravde I to je razlog zasto je ovo djelo emotivno djelovalo na
mene.Takve stvari se dogadaju I dan-danas,kako se onda ne bi
dogadale I prije 100 godina.To je sve nepravda koju treba
ispraviti.Ocev odgovor na sinovo pismo pobudio je u meni upravo ono
suprotno od onoga sto sam napisao gore(procitati odgovor na pismo
str.61 pogotovo zadnju recenicu) ,cuvaj prvo sam sebe ,pa se tek onda
brini za druge!
Izvadak iz predgovora:
U noveli U glib kriticar je Hrvat,siromasni student PavlicevicI

sablje I cilindre(str 14)
Tema djela :odnos siromasnih I bogatih

Vrsta djela: socijalna pripovijetka
Vrijeme kada je dijelo napravljeno: krajem 19 st.
Mjesto:Zagreb
Fabula:
Uvod: upoznajem lik Artura bogatasa koji dobija stipendiju I
potporu ,te siromaha Jakova koji se bori za zivot I dobijanje
stipendije mu je sve
Zaplet: Jakovov dolazak I upoznavanje sa svojim mozda buducim
cimerom(sve je ovisilo o stipendiji) odlazak u dekanat da
Stranica
1
vidi je li dobio stipendiju
Vrhunac:saznanje da nije, odlazak u neki oliznji kafic,odlasak kuci I
dolazak Artura kod njega,Pavliceviceva jezikova juha
Rasplet :Artura grize savjest te obecava da ce pokusati nesto
napraviti,pise pismo ocu da nece prihvatiti stipendiju,odgovor oca
na pismo jedan od zakljucaka na djelo
Karakteristike likova:
Artur(stranice 31, 1 odjeljak I zadnji)(njegovi osjecaji52 str.)
Vanjski izgled,piscev komentar,razgovor
Jakov(stranice
33.1,,45.2,)
nje),vanj. Izgled
naracija(pripovjeda
Jerko Pavlicevic(stranice 37.4)

Opis vanj.izgleda,
Opis stana u kojem je stanovao Jerko(38-39str.)
Ideja djela:
Kako smije bogat covjek uzeti ono sto je namijenjeno siromahu
Pazi Zivot je prava skola,a tu skolu nijesi ucio
Jezik I stil: djelo obituje dijalozima ,personifikacijama,eptitima

malo manje od prije navedenih kontrastima (navedeno je dnevniku
citanja)
Zivotopis pisca:
Vjencelav Novak(1859-1905)
Pisao realizam,bio najmladi ali I najplodniji pisac.Sa 23 godine
napravio svoje prvo djelo pripovijest Maca,a njegov posljednji
roman je bio Tito Dorcic.Roden u Senju.Sirinom podrucja koje je
u svojim spisima obuhvatio nadvisuje sve hrv. Pripovjedace svoga
doba, u svojim opisima nije samo opisivao zavicaj vec I raznolikost
hrv. Zivota.U svojim je romanima I pripovjestima zahvatio 4
posrucja: grad Senj u svojoj proslosti I u svome
vremenu,Podgorje,hrv. Gradanstvo I malogradanstvo,hrv.
Proletarij.Prvi hrv. Prpiovjedac koji je u knjiz. Djelima sutavno
iznosio pojave socijalizma u Hrvatskoj I pokusao ukazati na goruca
drust. Pitanja.No on je otisao I mnogo dalje. U svojim je djelima
ulazio u svijet radn. sirotinje,ucenika,prosjaka,izganika I
beskucnika
Cjeloukupni Novakov knjizevni rad-bez obzira na podrucja Iz kojih
je uzeta grada pojedinih pripovijesti-ima izrazito socijalno znacenje.
PROCES - FRANZ KAFKA

Bilje{ka o piscu:
Franz Kafka (Prag, 3.8.1883.-3.6.1924.), austrijski knjièvnik. Podrijetlom iz

imu}ne obitelji pra{kog Jevreja. Radio je kao ~inovnik osiguravaju}eg dru{tva. Radi
lije~enja putovao je u Njema~ku, Italiju, Francusku i [vicarsku. Umro od tuberkuloze
grla.
Djela:
Betrachtung, Die Verwandlung, In der Strafkolonie, Ein Landarzt, Ein
Hungerkuenstler, Der Prozess, Das Schloss, Amerika, Beim Bau der
Chinesischen Mauer, Gesammelte Schriften, Gesammelte Werke, Tagebuecher,
Briefe an Milena.
Podatke prona{ao u djelu:Enciklopedia leksikografskog zavoda, Leksikografski zavod,

Zagreb, 1968.
PROCES I PREOBRA@AJ
Franz Kafka bio je samokriti~an pisac i strog prema samome sebi, {to se moè
zaklju~iti iz ~injenice da je za ìvota objavljivao samo manji broj djela s kojima je on bio
koliko-toliko zadovoljan, te da je nakon njegove smrti prona|eno pismo naslovljeno Maxu
Brodu koje je glasilo:
Dragi Maxe, moja posljednja èlja: sve {to ostavljam za sobom ( dakle, u prmaru za
knjige, u komodi, u pisa}em stolu, kod ku}e i u uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti na|
e{ ), dnevnike, rukopise, pisma, tu|a i moja, bilje{ke i tako dalje, neka se sve odreda spali
nepro~itano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se na|u kod tebe ili kod drugih, od
koji ih zatraì u moje ime. Pisma koja ti ne budu htjeli date neka ih bar po{teno spale.
Tvoj Franz Kafka.
Na sre}u Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu èlju i njegovom zaslugom sa~uvala
su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima moderne knjièvnosti.
Kafka u svojim djelima razvija Kafkijansku atmosferu, {to se najbolje o~ituje u

Procesu. K. je optuèn, ne osje}a se kriv i nema pojima zbog ~ega je optuèn, a isto }e se
tako osje}ati milijoni ljudi zatvoreni u koncentracionim logorima. Upravo atmosfera koja
vlada u takvim prilikama naziva se kafkijanska. To je sablasna atmosfera pani~nog
straha, ljudi se svode na poslu{ne automate samo kako bi sa~uvali ìvu glavu.
Priznajte prvom prilikom sve. Tek }ete se tada mo}i izvu}i, tek tada. Pa ~ak ni tada bez
tu|e pomo}i, ali {to se pomo}i ti~e, ne bojte se ni{ta, ja }u vam osobno pomo}i.
Sam K. po~inje tako razmi{ljati, ali se jo{ uvijek poku{ava braniti:
Proces mu vi{e nije izlazio iz glave. Vi{e puta je ve} pomislio da ne bi bilo lo{e dasam
sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izloìti svoj kratki ìvotopis i uz
svaki malo va`niji doga|aj navesti razloge zbog kojih je tako postupio., treba li ovaj ili
onaj njegov postupak, po njegovom shva}anju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge moè
navesti za taj doga|aj. Nesumljivo bi bilo olje da sam sastavi takav spis nego da obranu
prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.
I bez obzira na te povremene poku{aje da se izvu}e i nade u spas na kojima se ipak

pomiri sa svime, jo{ jedan gr~, ali sve je gotovo.
Pogled mu pade na najvi{i kat ku}e pokraj kamenoloma. Kao kad svijetlo sijevne, tako
se naglo rastvori{e ondje krila jednog prozora, a jedan ~ovjek slaba{an i kanokan na toj
daljini i visini, sagne se odjednom daleko napolje, a jo{ dolje ispruì ruke. Tko je to?
Prijatelj? Neki dobar ~ovjek? Netko tko ga àli? Netko tko mu ho}e pomo}i? Ima li
jo{ utoka na koje su zaboravili? Dakako da ima (...) Dignu ruku i ra{iri prste.
Ali K-ov grkljan pado{e ruke jednog od one gospodi, a drugi im zari no` duboko u srce i
dvaput ga okrenu. O~ima {to sve su gorile K. jo{ vidje kako gospoda, priljubljanih
obraza, pred samim njegovim licem, kona~nu odluku.
Naàlost, sve {to je moglo djelovati na Kafkine suvremenike, proizvod bolne ma{te
oslikao se kasnije u drugom svjetskom ratu.
îtaju}i Kafku, naru~ito proces ~esto ~itaoca iznena|uju neobi~ni doga|aji pa se
~esti ima dojamkao da se sanja. Doga|aji se niù kao u snu i ~esto se ~ne nevjerovatnim,
ali su istovremeno uvjerljivi i vjerodostojni.
Stanite!- re~e onaj pokraj prozora, baci knjigu na stoli} i ustade.-Ne smijete oti}i jer ste
uhap{eni.-Tako se nekako i meni ~ini- Re~e K.-Ali za{to?-pripita-Mi nismo mjerodavni
da vam to saop}imo. Vratite se u svoju sobu i ~ekajte! Postupak je ve} u toku i sve }ete
doznati na vrijeme. Ja prekora~ujem svoja ovla{tenja kad vam ovako prijatelju govorim.
Ta ~udnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta. To je poseban svijet u
kojem djluju posebni zakoni, sve je izvrnuto naopako, ali ne moè se re}i da je misti~no i
proizvoljno. To je svijet u kojemu vlaa logika, ~vrsta i neumoljiva, poput logike zdravog
razuma.
Otu|enje ili alijenacija, fenmen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo
se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otu|enja u svim svojim djelima,
problema izgubljenosti ~ovjeka u suvremenoj civilizaciji, nemo}i ~ovjeka da komunicira
sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i ìvotnim uvjetima koje je sam
stvorio, on opisuje ~ovjeka koji nilazi samo na nerazumjevanje okoline. U Preobraàju je
Gregor Samza na neki na~in otu|en jer pretvoriv{i se u kukca on za svoje bliè prestaje
biti ìvo bi}e,a nako {to umire svi se pona{aju ravnodu{no kao da nikada nije ni postojao.
Pa i u procesu Josef K. je otu|en, osu|en zbog ne~ega ~ega ni sam nije svjestan, u
nemogu}nosti da se brani ~ak i bez da zna tko ga je optuìo proìvio je godinu muka i
gre{aka da bi na kraju osudu doìvio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom.
Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi zna~aj,a naru~ito nije
vjerovao u svoj kjièvni geniji. Njego pesimizam stalno ga je pratio u ìvotu i u djelima.
Kafka je na neki na~i vizionar, prorok koji je u svojim djelima predvi|ao {to }e nekoliko
godina ksnije potresti ~ovje~anstvo.
Zanimljivost Kafkinih djela je u tome {to se ona mogu interpretirati na bezbroj
na~ina, budu}i da raspleta u njegovim djelima obi~no nema, a nisu dana ni obja{njenja
pa se djela ponekad ~itaju i dva puta kako bi se shvatila, ali uzalud.
Milna, èna koju je on ljubio, a nadvi{e i cjenio i kojoj je uputio mno{tvo pisma
koja se danas ubrajaju u jedna od najljep{ih ljubavnih pisama, za Kafku je rekla: On
stoji me|u ljudima i u ~udu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo uto~i{te. Zato je
izloèn svemu od ~ega smo mi za{ti}eni. On je gol me|u obu~enima.
Kafka, geniji koji nikada nije sam skrivao svoju veli~inu..
Ujak Vanja - Antun Pavlovi ehov

Biljeka o piscu
ehov, Anton Pavlovi ( 1860.-1904. ), ruski novelist i
dramatiar, po zanimanju lijenik. Zapoeo je knjieni rad kritikama
humoreskama, nastavlja novelama u kojima obrauje izgubljene i
otuene likove. ehov ne donosi u svojim novelma dogaaje, zbivanja,
a niti velike izrazite linosti koje nastupaju u drutvu glasno i buno.
Fabule su vrlo jednostavne, ili uope nije teite na njima, jer ehov
nastoji izazvati dojam, ugoaje, atmosferu; on stvara raspoloenje oko
likova, u kojima se oni potpuno oituju. Zbog toga je uvijek saet, na
svoj nain lakonian,a obilno se slii pejzaima i lirskim digresijama.
I u drame ehov ne unosi vee dramske zaplete, nego je sav u
stvaranju scenskih raspoloenja i onoga neuhvatljivog ugoaja u
kojima se likovi oituju kao ivi i neposredni ljudi. U tome je ehov
velik majstor i s potpunim opravdanjem nazvan je osnivaem ruske
impresionitike drame; njegove se drame uzimaju kao iprimjer tzv.
lirske drame.
Ujak Vanja
Na kazalinome oglasu naslov drame i posebno dodatak Scene iz

ivota na selu..., upuuje nas na neku idilinu ili realistiku priu iz
ivota sela. Pisac nas je zavarao. Radnja se odvija u zabiti ruskih
prostranstava u selu na imanju Serebrjakova. Ista drama mogla se
odigrati u provinciji bilo kojeg drugog gradia, bilo koje zemlje ili
kontinenta. Rusko selo samo je okvir zbivanja, istina jako utjee na
protagoniste, ali pisac samo marginalno prikazuje rusko selo.
ehov nam je satkao lirsko-psiholoku dramu koja se temelji na
oslikavanju morbidne atmosfere jedne porodice. Na unutranjoj
dramatinosti anti junaka otkrivamo zamorni i promaeni ivot glavnih
likova.
Porodini odnosi na plakatu daju naslutiti zamrenost koja moe
dovesti do dramatinosti. Jer tada su zajedno na imanju profesor u
penziji Serebrjakov i njegova mlada ena Jelena od 27 godina, te
profesorova kerka Sonja iz prvoga braka,pa Marija Sonjina baka i
onda Vojnicki Sonjin ujak, pa jo Telegin kao propali spahija te lijenik
i osebnjak Astrov, ta zabitist karaktera u uskom prostoru razliitih
interesa moe dovesti samo do sukoba. U toj nepovoljnoj rodbinskoj i
krvnoj strukturi likova u zabiti imanja sudaraju se antijunaci koji
oplakuju svaki na svoj nain svoj propali i izgubljeni ivot. Nai su
junaci svijesni da su prokockali smisao svoga ivota i da nemaju izlaza
da sa poprave, a kamo li izmjene.
Nai su slabii samo drhtaji, osueni ne umrijeti nego na
umiranje, ne ivjeti nego vegetirati. Ne mogu pobjei od sebe ni iz
sebe, ne mogu se pomaknuti iz buke gdje su se nasukali i sada trunu
kao olupine dok se ne raspadnu.
Serebrjakov, Jelena, Vojnicki, Sonja, Astrov, Telegin pripadaju
ruskoj inteligenciji koja ivi na zabaenom imanju okruena
provincijalizmom, primitivizmom i zaostaloi ruskoga sela i sredine.
Sredina ih je skrhala kao individue i preobrazila u prosjenost u kojoj
se kreu. Bjeei od malograantine na kraju se utapaju u njoj. U

podmaklim godinama, oko pedesetak i vie, kada prave invebturu
svoga ivota shvaaju da su ga prokockali u zabiti, da ga nisu iivjeli,
da su ga utroili uzalud, a najtraginija je spoznaja da e i ostatak
ivota provesti besmisleno, besciljno, dosadno, ubitano dosadno
ekajui smrt kao jedinu moguu promjenu.
Kada se tih est nesretnika nau zajedno svjesni svojih
promaenih ivota i kada pokuaju pronai krivca za svoje stanje,
ehov nam razotkriva njihove psihloke drhtaje, ugoaj trule
atmosfere, a sve to ukomponirano u lirskom ruhu. Nema retorike,
nema fabuliranja, nema dramskih zapleta i efekata umjesto zbivanja u
drami imamo raspoloenje.
Pisac ne ocjenjuje postupke likova, pa iz dijaloga ne upoznajemo
sve njihove osobine. ehov ne opravdava niti otkrivljenje razvoj ili
razmiljanje svojih junaka. Ulazi u njihovu psihu i neutralno je
razotkriva. Upoznajemo nemire i osjeaje junaka a vanjsko kretanje i
zbivanje sporadina su.
Skuenost i ogranienost vanjskih zbivanja dramski je opravdano
zbivanjem u jednom danu i nou na verandi i u sobi imanja
Serebrjakova.
Dramsko knjievno djelo Ujak Vanja slojevito je, umjetniki
virtuozno i spada u antologijske klasike. Redatelj mora biti samo
oprezan da u kazalinoj izvedbi neim ne pokvari vrijednost knjievnog
djela.
Drama nosi naslov Ujak Vanja, pa bi glavni lik trebao biti
Vojniciki, Ivan Petrovi. Vojnicki je dekadent koji u 47. godini spoznaje
uzaludnost svoga ivota. Dvadesetipet godina radio je na imanju
profesora Serebrjakova da bi se ovaj mogao u gradu baviti naunim
radom. Vojnicki spoznaje da profesor nije bio nikakav veliki literarni
strunjak kojemu se trebalo diviti kao boanstvu i da je on Vojnicki
utukao svoj ivot za jednu obinu niticu.
------------------------------------------------Vojnicki: Ti si za nas bio vie bie, a tvoje smo lanke znali
napamet...Ali sad mi je puklo pred oima! Ja sve vidim! Ti pie o
umjetnosti, a nita ne razumije u umjetnost! Svi tvoji radovi koje sam
ja volio ne vrijede ni prebijene pare! Ti si nas obmanjivao!
(str.
45.)
Vojnicki: ... Ti si upropastio moj ivot.
( str. 45.)
Sad je on u penziji i sada se vidi cijela bilanca njegova ivota: poslije

njega nee ostati nijedne stranice iz njegovih djela, on je potpuno
nepoznat,on je - nula ! Mjehur od sapunice!
( str. 25.)
------------------------------------------------Vojnicki je nesretan on se ne moe pomirita sam sa sobom, svojim
stanjem.
------------------------------------------------Vojnicki: Prvo, pomirite me sa samim sobom! (str.23.)
------------------------------------------------Iako nemoan i izgubljen u svojim mislima Vojnicki jednom
progovara muki, odluno. Kada profesor eli prodati imanje a njega i
Sonju izbaciti na ulicu kao stari kufer, Vojnicki reagira elementarno
ljudski i pokuava u efektu pitoljem ubiti profesora. Njegov je in
zavrio oajno i sramotno, promaio je profesora.
Vojnicki je zaljubljen u prelijepu mladu Jelenu ali mu ona ne
odvraa ljubav. Tragedija je Vojnickog kao i Sonje kada shvate da e
jo ivjeti a da ne znaju zato i za koga i da im je budunost
besmislena.
------------------------------------------------Vojnicki: ... Meni je etardesetisedam godina; ako budem ivio,

recimo do ezdesete, ostaje mi jo trinaest godina. Mnogo! Kako u
proivjeti tih trinaest godina? to u da radim, ime u ih ispuniti?
(str.51.)
------------------------------------------------Vojnicki bi elio nemogue, novi ivot.
------------------------------------------------Vojnicki:...Poeti nov ivot...Reci mi, kako da ponem...od ega da
ponem?
(str. 52.)
------------------------------------------------Astrov odgovor izgorio je Vojnickove elje u hip, bez okolianja.
------------------------------------------------Astrov: Kakav nov ivot! Na je poloaj, i moj i tvoj,
bezizlazan. (str.52.)
------------------------------------------------Sonja je nesretna ena, zaljubljena u lijenika Astrova koji je ne
voli. Sonja sa svojim ujakom Vojnickim vodi imanje. Ona puno radi.
Sonja je realni lik. Predstavlja tip ene koja je bez prava na pobune,
primorana da prihvati svoju nesretnu sudbinu. Sonja je neiivljena i
nikada nee ni ivjeti. Nikada nee biti voljena. Ona je rtvovana i
svoju rtvu prima mirno. Sonja je smirenje, nema krika ni pobune kod
nje.
------------------------------------------------Sonja: ...Nismo mi jeli kruh zabadava! Ja ne govorim to treba rei,
ne govorim ono to treba, ali ti nas mora razumjeti tata. Treba biti
milostiv!
(str. 47.)
------------------------------------------------Kada spoznaje da joj je sudbina okrutno zapraena
oekujemo njen jauk. Naprotiv, Sonja pronalazi bizarno kransko
otkupljenje i spas. Tko je patio na ovome svijetu, a do tog kraja mora
se strpljivo raditi.
Sonjinim dijalogom tono zavrava drama:
------------------------------------------------Sonja: ..., a kad nam doe na sudnji as, pokorno emo umrijeti i
tamo, na onom svijetu, rei emo da smo patili, da smo plakali, da
nam je bilo teko i bog e se saaliti na nas; onda emo, ujko, mili
ujko, vidjeti drugi ivot- svijetli, divan, lijep, radovati emo se i na sve
sadanje nae patnje pogledati emo ganuto, s osmjehom- i odmoriti
emo se. (str.59.)
------------------------------------------------Astrov je lijenik u zabiti i primitivnosti ruskih sela. Naporno radi.
Odreenu simpatiju ehov poklanja Astrovu iako stidljivo. Moda je
uzrok tome to je i ehov bio lijenik. Astrov je osebnjak, bez
porodice. Za razliku od Vojnickog gotovo ravnoduno i bez borbe
pomirio se sa besmislom svoga ivota. Astrov vie ne vjeruje ni u
svoje sposobnosti pa za sebe kae:
------------------------------------------------Astrov: ... Kod Ostrovskog u jednom komadu postoji ovjek s velikim
brkovima i malim sposobnostima...To sam ja.
( str. 14. )
------------------------------------------------Tragedija je Astrova to je on gotovo prestao postojati kao ovjek, jer
ne vjeruje vie u ljude i nema vie osjeaje, ne moe voljeti.
------------------------------------------------Astrov:... Ja za sebe vie nita ne oekujem, ne volim ljude... Odavno
ve nikog ne volim.
(str. 28.)
------------------------------------------------Jelena Andrijevna, mlada ena staroga profesora u abokreinu
ljudskih dua unijela je nemir. Probudila je mrtvilo u Astrovu , a
naroito u Vojnickom. Jelena postaje ena fatum.
Jelena je nesretna ena koju svoju najveu nesreu prima sa
manje emocija donekle racionalno.
------------------------------------------------Jelena Andrejevna: I mrzi me da ivim i dosadno mi je! Svi napadaju
mog mua, svi me gledaju sa eljenjem: nesrena ena, ona ima
staroga mua! To je sauee pram meni - o, kako ga dobro

razumijem
(str.17.)
------------------------------------------------Jelena mrzi mua, ali zna da mora ivjeti sa njime.
------------------------------------------------Jelena Andrejevna: uti! Ti si me ubio!
(str. 20.)
------------------------------------------------Jeleninoj vjernosti filozofski i lirski razmilja Vojnicki.
------------------------------------------------Vojnicki: Zato to je ta vjernost neprirodna i izvjetaena od poetka
do kraja. U njoj je mnogo retorike, ali nema logike. Iznevjereti starog
mua kojega ne moe podnijeti- to je nemoralno.
(str.11.)
-------------------------------------------------
Stari profesor uzrok je unitenja mnogih ivota. Optuuje ga i

mrze njegova ena i Vojnicki. Sonja svoga oca voli i rtvovanje za
njega prihvaa kao neto prirodno.
Profesor je star i bolestan i ljubomoran je na mladost. U biti je
umiljena veliina koja u zimi svoga ivota oekuje od svih jo malo
panje. Profesor ne govori o svome radu, ali ga Vojnicki bolno secira.
Vojnicki: ovjek punih dvadesetipet godina predaje i pie o

umjetnosti, a nimalo ne razumije umjetnost. (str.10.)
------------------------------------------------Ono to ubija profesora i ini ga nesretnim je starost. itav je
ivot bio sebian, a sada ivot ostavlja drugima, mlaima.
------------------------------------------------Serebrjakov: ... Prokleta, odvratna starost. avo da je nosi! Otkako
sam ostario, gadim se samom sebi. A i svima vama, vjerovatno, gadno
je da me gledate.
(str.20.)
------------------------------------------------Likovi drame su slabii i malenkonini tragiari. Nihilizam se
bolesno uvukao u njih i spremni su na tiho propadanje.
Vojnicki koji je na tren reagirao ljudski i pobunio se pretvara se
ponovo u bezlinu sjenu spreman da sa Sonjom propati ostatak ivota.
Pristati svjesno na predaju, na vegetiranje, pomiriti se sa

injenicom da si iv zakopan u zaostalosti riskog sela i da e tu
lagano umirati, ini likove drame drastino traginim. Oni nemaju mo
ni umrijeti brzo. U takvoj atmosferi ivota ehov ponire due svojih
junaka i prikazuje ih kroz dramski dijalog. On ih slika, prikazuje, ali ih
ne objanjava ili optuuje. Kroz dijaloge je oslikana atmosfera i nema
poruke ili poruke pisca. Prikazano je stanje dua u odreenom
prostoru i vremenu iz kojega nisu mogli pobjei.
Evgenije Onjegin - Aleksandar Sergejevi Pukin

Ukratko o piscu:
Aleksandar Sergejevi Pukin je roen 1799. Godine u bogatoj obitelji.
Svojim djelom Oda slobodi zamjerio se sudu, te je prognan u junu
rusiju, te tamo pie svog Zarobljenika Kavkaza. Pomilovan je 1826.
Godine, te se vraa u Moskvu i St. Petersburg. Umro je u dvoboju
1837. godine. Pukin se smatra osnivaem moderne ruske
knjievnoisti. Njegova vea djela su: Evgenij Onjegin, Kapetanova ki,
Oda slobodi, Zarobljenik Kazkaza, Bronani konjanik, Ruslan i
Ludmila
Poneto o likovima:
Evgenije Onjegin je tipini lik suvinog ovjeka, a tome pripomae i
njegova sveopa nezainteresiranost, moda ak ljenost.
Lenski je romantiar, poeta, zanesenjak, suta suprotnost Evgeniju,
kada voli voli strasno, i ne suspree svoje osjeaje.
Tatjana je seoska djevojka odgojena na romanima Richardsona i
Rousseauu, posjeduje neposrednost, nesumljivo steen u provinciji,
meu pukom, sa dadiljom.
Kratak sadraj:
Radnja zapoenje priati o mladom plemiu Evgeniju Onjeginu,
suvinom ovjeku, koji je dovoljno bogat da se ne angaira ni na
kojem planu. Takav ivot mu ubrzo dosadi. Uto nasljeuje neko

imanje, te mora otiiu u unutranjost zemlje na neko vrijeme. Tamo se
upozna sa Lenskim, romantiarom, koji je zaljubljen u Olgu. Olga pak
ima sestru Tatjanu, mirnu povuenu, koja samo ita knjige. Ona se
zaljubljuje u Evgenija, te mu pie pismo u kojem izjavkljuje ljubav, no
Onjegin ju odbija. Uskoro na proslavi Tatjanina imendana, Onjegin iz
prkosa koketira s olgom. Lenskog to uvrijedi, te trai satisfakciju.
Onjegin ga ubija u dvoboju, te odlazi na duggo putovanje od vie
godina. Jednog dana na nekoj zabavi u Petersburgu sree Tatjanu, te
joj pie strastveno pismo. Ona pak kao ena generala, ogluuje se na
njegove izjave, te on odlazi na daljnja putovanja.
Vrijeme radnje:
Radnja se odvija oko 19.stoljea.
Mjesto radnnje:
Radnja se odvija u Rusiji.
Napomena:
Pukon je na onjeginu radio osam godina. Isprva zamiljen kao

oponaanje Byronova kominog epa Don Juan, an epic satire, pa
prema tome kao romantina knnjievna vrsta. Tek kasnije djelo
zauzima mjesto uz ruske realistike romane, gdje je est lik suvinog
ovjeka.
UKROENA GOROPADNICA - WILLIAM SHAKESPEARE

1. Biljeka o piscu
Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, roen 1564.

godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najv
ei dramski stvaratelj svih vremena. Oko 1585. odlazi u London,
gdje djeluje kao glumac, redatelj i kazalini pisac.
Napisao je 36 drama koje djelimo na:
1. tragedije
Hamlet, Julije Ceza, Otelo,
Antonije i
Kleopatra, Koriolan,
Kralj Leart, Machetb;
2. komedije
Ukroena goropadnica, San
Ivanjske n
oi, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnog
o vike ni
za to;
3. romance
Romeo i Julija, Zimska pria i
Oluja;
4. povijesne drame
Kralj John, Richard II.,
Henrik IV., Henrik
V., Henrik VI.,
Richard II. i
Henrik VIII
.
A 1609. izili su njegovi Soneti, zbirka od 154 pjesme.
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz u
smene knjievnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz s
voje suvremenosti, ali i iz svakidanjeg pripovijedanja. Sve to sa
mo znai da svi podaci potjeu iz ljudskoga ponaanja, neovisno
o tome gdje i kada ovjek ivi.
Najee upotrebljava teme smrti, zla, ubojstva, ljubavi i od
nose meu ljudima (mu - ena, otc - sin, sestra - brat, suprug supruga).
2. Biljeka o djelu
Radnja Ukroene goropadnice je uzeta iz neke starije komed

ije koja je u ono doba bila vrlo popularna. U njoj vidimo pravog
Shakespearea, velikog i neusporedivog poznavaoca ljudske due.
Njegovi su likovi puni jake psihologije i pokazuju veliko poznavanj
e enske udi.
U komediji postoje dvije radnje:
- kroenje goropadne Katarine
- prosidba Bjanke.
A povezane su time to se Bjanka ne moe da uda prije svoje
sestre, koja je goropadna i koja se ne eli udati samo kako bi
omoguila slobodno proenje Bijanke. Radnje se zbivaju u Pisi u
Shakespeareovo doba.
To je sasvim realistina komedija bez fantastike u kojoj ne
glume nikakvi vitezovi ni velikai, nego ljudi iz svakodnevnog iv
ota.
3. Uloga prologa
Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induction), koji

slui kao uvod, ali ne utjee i na samu radnju. Zapravo tu nala
zimo pozornicu na pozornicu, jer se u odreenom trenutku u prol
ogu pojavljuju glumci koji e glumiti komediju Ukroena goropadic
a.
U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se iz lova,
naiao na kotlokrpu, gdje na zemlji spava. eljan ale naredi slu
gama da ga donesu u dvor i obuu u sjajne haljine. Kad se ov
aj probudi, sluge
ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godina bio bole
stan. Tada u dvor dolaze glumci, koji
prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroena
goropadica.
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. O
na ima korjen u jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona
u ovoj komediji nije do kraja izraena. Mi ne znamo to se desi
lo kotlokrpi nakon to su glumci odglumili komediju. Neki ekspiro
logi misle da je Shakespir napisao i zavretak prologa, ali se on
o u prepisivanju izgubilo.
4. Petruccio
Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za

pustolovinama, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On
prihvaa Katarinino kroenje samo iz pasije i za zabavu, a ne (b
arem iz poetka) iz ljubavi. Ipak nam je on simpatian. Valjda
zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja, da e u
krotiti "enskoga zmaja", kao i duhovitost,
i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti.
Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veseljak i doba
r
ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako
bi joj pokazao da s njime nema ale i kako sve treba da bude
po njegovoj volji. No prema samoj Katarini nije nikad estok, neg
o postupa prema njoj sa nekom vedrom galanterijom i hinjenom
bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu otru i pogrdu r
ije, nego u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.
5. Katarina
Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni

avol". Vidi se i razlog tom miljenju, jer se ona u poetku pon
aa kao razmaena, tvrdoglava i prkosna mlada djevojka.
A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samo
stalna, sa loim odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka maj
ke. Ona je znala da ena mora biti prema muu odana i vjerna,
ali joj se to inilo smjenim, jer su svi mukarci oko nje bili sl
abii (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala.
Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre d
obrote i plemenitosti, koje su ve otprije tinjale u njenom srcu,
ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti.
Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj lju
bavi, ali se osjea, da za vrijeme borbe u njima raa i uvruj
e. To to je oni ne e da priznaju, to je kod Petruccija taktika,
a u Katarine prkos.
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenos
ti krije elju za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem
prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatre
n i simpatian. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako
je oaran, da sve vidi u najljepoj slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali
slabi. Kad vidi, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "ud
ovice", poto je nauio u Petruccija, kako valja krotiti goropadnu
enu-ali to njemu nije polo za rukom.
GREMIJA - nasamaren zadovoljava se sa gozbom
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obra
zovan i duhovit.
GREMIO i BIONDELLO
sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji i brbljiviji.
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale nalj
ute.
"UDOVICA"
tvrdoglava i neposluna ena, na
Hortenstijevu alost jer on nije Petruccio.
7. Zakljuak
Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko

1595 godine. To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim la
tinskim i talijanskim rijeima i po karakterizaciji lica koja je sna
na i konsekventna, ali nije tako otra i duboka kao u kasnijim
djelima.
U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio
u tadanjoj Italiji. On zna kakva je bila tadanja Pisa (na glasu
s vrlih graana), da je njihov obiaj da mladencima otac stavlja
ruke pred svjedocima te precizno nabrajanje dragocijenih predme
ta u Petrucciovoj kui (koji su bili tipini u Taljana u to doba.
U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake grupe ovisio
je iskljuivo o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozor
nici.
A ovo je jedno od onih djela koje se najvie
prikazivalo, prikazuje se i prikazivat e se
na pozornici, jer je prikladno za nju.
Preobraaj - Silvije Strahimir Kranevi
Biljeka o piscu:
KAFKA, Franz (Prag, 3. 7. 1883 - Be 3. 6. 1924), austrijski
knjievnik. Podrijetlom iz imune obitelji prakog Jevreja. Radi lijeenja
putovao u Njemaku, Italiju, Francusku, vicarsku. Umro od tuberkuloze
grla. Kafka je odredio da se njegova knjievna ostavtina nakon smrti spali,
ali ju je njegov prijatelj M. Brod ipak objavio.
Neprestano pod pritiskom i u tjeskobi, posluan sin autorativnog oca,
bolesnik i osamljenik, Kafka ve u svojim prvijencima otkriva motive i ideje
koje e ga muiti cijeloga ivota. Neki se poetnki fragmenti ili prvobitne
pripovijesti javljaju kasnije kao dijelovi romana ili kao nove, preraene
cjeline pokazujui tematski i misaoni kontinuitet. Kafka obogauje
ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforistikim
izrazom. Kafkin svijet nije vie onaj klasinog realistikog romana; likovi
su podvrgnuti metodi redukcije sve dok od njih ne ostane golo bezumlje.
Njegov ovjek je usamljen i uplaen, dio mehanizma iji mu je sastav
nepoznat, a sustav nedohvatljiv. Kafkin pesimizam, koji prelazi u potpunu
nemo pred viim silama i u nihilizam, esto prati crni humor, s elementima
makabra i dvostruke perspektive. Osnova njegovog stila je jasan, aforistian
izraz, dotjerane realistike pojedinosti i elementi vizija i fantastika. U
krajnoj crti njegova metaforika proza ostavlja dojam sloene alegorije, za
koju nema odreenog racionalnog kljua, i svijet koji ona sadrava gubi se u
beskonanoj perspektivi aloginosti, pa se autorove parabole otkrivaju kao
zagonetka bez konane odgonetke.
Podaci
iz: Enciklopedija
leksikografskog
zavoda,
Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 1967
Odnosi meu likovima:

OTAC: Odnos oca prma svom sinu Gregoru je grub, on njega mrzi i ne
smatra ga sinom . Takav odnos proizlazi iz Kafkina odnosa prema
svom ocu. Otac Gregora tue i ne puta ga da uope izae iz kue, ne
puta ga ak ni iz sobe. Tako je bio grub da ga je gaao jabukama i
jednom ga je pogodio u lea, a poslije umire zbog toga.
MAJKA: Majka voli sina Gregora, ali ga se srami i stoga ga ne eli vidjeti.
Ipak se na kraju dovoljno sabrala da bi ila k njemu. Tako je i on
bio sretan, jer njemu je bilo dovoljno da uje njihov glas da bi se
razveselio.
GRETA: Greta je jedina u obitelji koja stvarno voli Grogora, ona se brine
za njega, hrani ga i pomae mu kad god moe. Grogor je isto volio
nju i stoga mu je bilo ao to joj nije rekao o namjerama da ju
upie u konzervatoriji, budui da je tako lijepo svirala. No i ona ga
poinje zanemarivati, die ruke s njega.
Tematika:
Kafka u ovom djelu prikazuje otuenost Gregora. On je ovjek, ali je
sasvim drukiji, razliit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoe
ga se rijeiti tako da bi ih to manje osramotio. Jedino se sestra brine za
njega. Unato svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga,
cijeli njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izai. Jako se bojao oca koji
ga je mrzio i htio je uiniti bilo ta da bi ga se rijeio. To se i dogodilo, on je
bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u lea. Mama ga je
takoer voljela, ali upravo zbog toga ga njie eljela vidjeti jer nije podnijela
sve to.
Zaljuak:
Kafkin je svijet apstraktan i anormalan. Za njega sve to je normalno je
anormalno. Okolni likovi u Kafkinim romanima smatraju junake
funkcionare u obliku ahovskih figura. Meutim te figure ive u svojim
nepojmljivim zakonitostima i umjesto da im koriste pripremaju im
neodgodivi mat.
Svijet u kome je Kafka voen i u kome je on ivio jest onaj Staroga
zavjeta. On je taj svijet napustio, ali ga se nije rijeio, transponirao ga je u
svoje vrijeme, zapravo ga je uinio bezvremenskim. Posebna znaajka
svijeta Starog zavjeta jest apsolutni suverenitet boiji. On je slobodan na
straan besprigovoran nain.
ULICA PREDAKA - Sunana krinjari

1.BILJEKA O PISCU
Sunana krinjari je jedna od najznaajnijih hrvatskih knjievnica

roena 1931. g. u Zagrebu. U brojnim njenim djelima (Ljeto u modrom
kaputu, Kaktus-bajke, Svatara, Ulica predaka, Pisac i princeza, Slikar
u umi), namijenjenima djeci i odraslima, do izraaja dolazi njena
mata, njeni osjeaji prema vremenu djetinjstva i ljubav prema
prirodi. Njene prie, uvijek zanimljive i matovite, esto su sluile kao
scenaristike podloge za filmove i televizijske serije.
2.MJESTO I VRIJEME RADNJE
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: Predratno i ratno doba 2. svjetskog rata
3.KRATAK SADRAJ
UVOD I POETAK :
U prvom dijelu knjige upoznajemo Tajanu i svijet u kojem ivi.

Upoznajemo njezinu majku, novoga tatu, teticu i
ostale likova iz njenog ivota, vidimo njezine probleme,
ljubavi, svakodnevicu u koli i kod kue. Otkrivaju se i
druge pojedinosti, pa tako upoznajemo njene uitelje i
vrnjake, odnose drugih ljudi prema njoj i obratno.
Polako saznajemo njene tajne, strahove, elje i sve po

emu se razlikuje od ostalih.
ZAPLET :
U zapletu uoavamo njenu otroumnost, radoznalost i otuenost od

drugih. Knjiga poinje govoriti o Tajaninim mislima i matanjim,
njenim lutanjima u svijetu odraslih, putovanjima po zaviaju i
lutanjima po prirodi. Poinje II. svjetski rat, a Tajana sve vie duevno
sazrijeva i zanima se za ivot drugih. Odlazi na more, gdje upoznaje
mnoge nove ljude, sree novu ljubav i doivljava bombardiranje Splita.
VRHUNAC :
U najuzbudljivijem i najboljem dijelu knjige se Tajana vraa kui,

njezin pooim odlazi u vojsku, stanje u njenom domu i kui se
pogorava. Dogaaju se este uzbune, Tajana se upisuje u gimnaziju,
a ljude poinju ocjenjivati po pripadnosti, prema idovima se odnose
na poseban i drugaiji nain, pa tako nestaju i neki njezini uitelji i
roaci. Stjee prijatelje i upoznaje nove ljude, sve se naglo mijenja u
tim tekim ratnim okolnostima. Tajana, naime, nije previe time
optereena, veinu vremena provodi sa svojom teticom ,koju su na
neki nain odbacili, Tajanini roditelji se neprestano svaaju.
RASPLET :
Kroz rasplet knjige pratimo prestanak rata, Tajana dobiva malog brata,
roditelji su se pomirili. Na samome kraju knjige, pravi otac joj se vraa
nakon 12 godina i cijela obitelj sve poinje ispoetka.
4.PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA TAJANE
Tajana je na neki nain posebna djevojica i mislim da je to razlog

njenog ponaanja kao da je u svom svijetu. Ostali ljudi i dogaaji
izvan toga svijeta je nisu uope zanimali. U njezinom svijetu razumije
je samo njezin medvjedi i nitko je ne poznaje kao on. Taj medvjedi
joj je bio jedini oslonac, jedina srea u tom bezdunom djetinjstvu i
zbog toga joj je prirastao srcu.On je dlakav, mio, njuka mu je
okrugla, ui malene, meke. Mala ga povlai za ui, moli ga da oivi u
velikoj kui u kojoj je sve mrtvo. Izvan toga svijeta nitko je ne
shvaa, osjea se odbaenom, no niti ona ne shvaa druge, pogotovo
kako se odnose prema onima koji su njoj zanimljivi i zabavni. Nije bila
zaokupljena razmiljanjima obinih ljudi i na kraju, ona je mogla
zapaziti i uoiti vie od ostalih. Tome je djelomino koristila njena
matovitost i otroumnost.
SOCIOLOKA KARAKTERIZACIJA TAJANE
Tajana potjee iz jedne bogate obitelji gdje ima sva materijalna dobra i
gdje joj nita ne bi trebalo nedostajati. Ipak, Tajana je voljela neke
ljude, ne ljude koji su bili bogati ve one koji su imali bogatstvo u srcu.
Zato je ona voljela teticu iako su svi govorili da joj je ona loe drutvo,
voljela je i medvjeda, jer i on je bio vie od oslonca, i on je bio simbol
topline u tom ledenom vremenu. Tajana nije eljela ivjeti u
bogatstvu, jer je u siromatvu njena dua slobodnija. Zato je ona
voljela biti na selu, jer su tamonja djeca bila sretnija, ispunjenija.
Tajana se u bogatstvu osjeala zarobljenom i njeno unutarnje
bogatstvo nije postojalo. (...oh, dosta tog nabrajanja, od svega
bogatstva postojao je samo medvjed...)
5.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU. METAFORINOST.
Zanimljiv je cijeli roman, jer govori o djetinjstvu koje je malo tko

proivio. To nije djetinjstvo koje bi netko oekivao da bude lijepo i
bezbrino, ve grubo i okrutno. Svi bi pomislili da je u bogatoj obitelji
djetinjstvo najljepe, a ono je zapravo bez ljubavi, podrke, bez
bliskosti. Zanimljiva je i metaforinost romana, jer svaki predmet u
ovome romanu ima svoje preneseno znaenje, kao npr. njezin otac.
(Zvuk kamena baenog s ulice u sobu . Zveket stakla i majin glas,
promukao i odbojan : To je bio tvoj otac., citat, str.9). Njezin otac je
predstavljao na neki nain taj kamen, kao simbol bezdunosti, krtosti,
oholosti i neeg mrtvog, neeg to je razruilo cijelu obitelj i njen
sklad. Razbijanje tog sklada dovelo je do problema u Tajaninom
djetinjstvu. Ona nikada u tih 12 godina nije vidjela svog oca, nije bila
potpune sree jer joj je nedostajala obitelj. Ona je traila utjehu u
medvjedu kao simbolu topline i neega to je sasvim njeno. Cijeli je
Tajanin ivot simbolian, predstavlja prolost koja ne moe biti
obnovljena, predstavlja tugu u hladnom djetinjstvu, okrnjeno srce koje
nitko ne vidi niti pokuava vidjeti, ne razumije dobrotu i ne prihvaa
iskrenost.
6.TEMA
Tema : Ratno doba, II. svjetski rat i djetinjstvo djevojice Tajane
7.IDEJA ILI PORUKA
Ideja ili poruka knjige jest da sauvamo iskrenost djetinjstva, da se

oslobodimo od duhovne ogranienosti i da nikome ne poelimo tako
neto kroz to je prola Tajana
8.IZDVOJI PROBLEME KOJI SU TE NAJVIE ZAOKUPLJALI DOK SI

ITAO ROMAN
Misli koje su mi se vrtile po glavi cijelo vrijeme dok sam itao knjigu,
jest kako sve to opisuje jedno djetinjstvo puno sukoba,
nezadovoljstava, bez sigurnosti, bez ljubavi. To je djetinjstvo koje si
ne mogu uope zamisliti. Pitao sam se : Da li e se Tajana vratiti
ivotu i odraslima nakon onoga to je ivot njoj dao? Da li e Tajana
ipak uspijeti nadvladati to zatoenitvo svog duha? Hoe li uspijeti
izvui najbolje u budunosti i tako pokazati drugima to je ona
eljela? No, to moemo samo nagaati i ekati da nam autorica dade
naslutiti odgovore na takva pitanja.
9.IZDVOJI NAJZANIMLJIVIJE KOMENTARE KOJI SE ODNOSE NA :
a) Politiku
inae drutvo joj je bilo strano dosadno, sami odrasli ljudi koji su
priali viceve i govorili o politici. Politika je bila jo jedna nerazumljiva
rije, kao platonska ljubav, kao maekovac i frankovac,citat, str.33
samo su hitlerovci imali veze s Hitlerom, bilo je oigledno da taj

ovjek postaje vaniji i da to ima veze s ratom, citat, str.33
Ali rat je bio svuda oko njih, Hitler se motao vrlo blizu, odrasli su
stalno govorili o politici,citat, str.57
taj Hitler nee mirovati, to je novi Napoleon , teko onome tko je

idov, trai se svjedodba o arijevskom porijeklu, vano je i tko ti je
bila baka i djed, pa ak i ukundjed, citat, str. 75
b) Kulturu
Tajana je lutala gradom i upoznavala razne ljude, razgovarala je s

prosjacima i djecom koju je njena mama smatrala ciganskom, djeca su
bila bosa, ali bezbrina i unjihovim kuercima bilo je veselo, izbijale su
svae, ali nekako svjetlije i manje bolne, vikali su i praskali, pa su se
opet i smirili, oevi su drali djecu na koljenima, majke su esto puta u
prolazu, kao uzgred, milovale i ljubile svoje djeake i djevojice. Tajani
se inilo da je nikada u ivotu nitko nije poljubio, osim za Boi i za
Uskrs, a to je bilo nekako slubeno, nije bilo iznenadnog maenja, kie
poljubaca, sigurnosti da dolazi u dom gdje te ekaju., citat, str.36
Tajanina predstava bila je uvijek kratka, mama je rekla da se ne zna

ponaati, a to je bilo i tono, ona je uvijek mrzovoljno utjela,
odgovarala sa da ili ne , ne bi se dovoljno zahvaljivala na darovima,
nije htjela biti kao tetica, zapravo nitko nije morao nita donijeti,
zahvalnost je ljigava stvar, kao hladna i mrtva riba., citat,str.47
c) Odnose meu ljudima
uvijek je govorila ono to misli i zato su je smatrali

zaostalom.,citat, str.14
Dobrota se prezirala, uvijek su zli ljudi dobro prolazili osim u njenim,

pounim priama, a novi tata bi za stolom govorio, to si bolji to ti
manje vjeruju, nastupaju strana vremena, bit e rata, a onda nam je
svima odzvonilo.,citat,str.14
Tajana je lutala gradom i upoznavala razne ljude, razgovarala je s

prosjacima i djecom koju je njena mama smatrala ciganskom, djeca su
bila bosa, ali bezbrina i unjihovim kuercima bilo je veselo, izbijale su
svae, ali nekako svjetlije i manje bolne, vikali su i praskali, pa su se
opet i smirili, oevi su drali djecu na koljenima, majke su esto puta u
prolazu, kao uzgred, milovale i ljubile svoje djeake i djevojice. Tajani
se inilo da je nikada u ivotu nitko nije poljubio, osim za Boi i za
Uskrs, a to je bilo nekako slubeno, nije bilo iznenadnog maenja, kie
poljubaca, sigurnosti da dolazi u dom gdje te ekaju., citat, str.36
d) Odnose prema idovima
Edita Goldberger dolazila je samo u sumrak, morala je nositi

sprijeda i straga veliku utu zvijezdu, to je znailo da je ona
idov,citat,str.74
Edita Goldberger ulazi u njihovu kuu, ona je idovka, nju treba

izbjegavati, mora se uvati istoa rase, zar ne shvaa, na svijetu
moraju ivjeti samo visoki, lijepi i plavi ljudi, svijet mora biti divno
ureen, a mi emo u njemu uivati, neki robovi e ga obraivati kao u
starom vijeku, a poslije ni to nee biti potrebno, jednostavno bacit
emo suvine ljude u smee.,citat,str.76
samo se sirota Edita Goldberger bojala i nije htjela doi, kakve su to

ludosti, ona je mamina prijateljica i nikakav Hitler se ne moe u to
mijeati.,citat,str.78
o tome kako je nestala Edita Goldberger. Ona je dolazila mami u

posjete, nosila je utu traku i idovsku zvijezdu, dolazila je uvijek u
sumrak, nikada po danu, a Tajana je jednom vidjela kako ljudi za njom
pljuju i kunu.,citat,str.88
10.JEZIK ? ZATO GERMANIZAM ?
Jezik koji se koristi je svakodnevni, uglavnom u argonu. Iako se

radnja odvija u Zagrebu, ljudi u svakodnevnom govoru koriste i neke
izraze iz njemakog jezika.
Tvojoj mamici je uvijek ilo kak po norici, a meni nije ni timalo i
samo su me nacukavali sim i tam. I pokojni tata je bil uft, samo je
grosmama bila dobra, a i ona je bila preve krta, no to ti je tak, drago
moje dete, mora se majhlati
(citat str. 103).
Na ovom tlu, gdje se radnja prie odvija, uvijek je bio prisutan utjecaj
Austrije i Njemake pa se to odrazilo i na jezik stanovnika ovog dijela
Hrvatske.
11.MILJENJE O KNJIZI
Ovo je vrlo osjeajno ispriana pria o jednom djetinjstvu i tekoj

svakodnevici u predratnom i ratnom razdoblju. Autorica je uspjeno
prenijela radnju i djetinjstvo jedne djevojice koja raste i sazrijeva u
jednom pretekom vremenu. Takoer su vjerno preneseni Tajanini
pogledi na ivot i njeni stavovi prema problemima s kojima se susree.
Time nam je pria postala blia srcu i sigurno nee biti zaboravljena.
U registraturi - Ante Kovai

Biljeka o piscu:
Ante Kovai je roen 1854.g. u Celinama kraj Sutle, nedaleko od
Marije Gorice. Iako darovit uenik, siromatvo ga je primoralo da ostane na selu, dok
ga zagrebaki kaninik nije stipendirao do studija prava. Svoje dane provodi u
knjievnosti i borbi za egzistenciju. Putovao je po hrvatskoj, oenio se, ivio u
oskudici, s brojnom obitelji, te nakraju zavrio u Vrapu.Pisao je jo od ranih dana i
to liriku i epiku, lanke, pipovjetke, romane
Smatra se najistaknutijim predstavnikom hrvatskog realizma.
O djelu:
U registraturi je svojevrsna biografija pisca, smatra se njegovim najveim
djelom, i realistikim mozaikom.
Fabula:
U registraturi, meu hrpama slinih spisa, nalzi se i spis Ivice Kimanovia. Bio
je bistar seoski djeak i to ga je dovelo u Zagreb u kuu Mecene, gdje mu roak
(kumordinator or) slubuje. Ivica tu upoznaje ivot kada dolazi Laura, Ivica se
zaljubljuje i jednom ga Mecna zatekne u Laurinoj sobi. Zbog toga mora napustiti
grad i Lauru.
U gradu se Mecena razboli i Laura mu mjest lijek daje otrov, a orovom nepanjom
izbija poar, te je njen integritet sauvan. Spase samo koveg, koji, meu ostalim,
sadri i tajnu Laurine prolosti. Laura odlazi na selo i die kuu kraj Iviine, u kojoj
eli s njim ivjeti. On se eli odkolovati do kraja, a zaljubljujew se u Anicu. Odlazi u
grad, a od oca saznaje da ga Laura vara s Mihom. Oni raskidaju, a Laura i Miho
nestaju iz sela i natanjuju se u dvorcu u koji Miha dovodi Ferkonju - ovjeka iz
Laurinog djetinjstva. Laura osniva hajduku skupinu, poziva Ivicu, kojine pristaje,
ubija Ferkonju i bjei. Na svadbi otima Anicu i ubija ju u umi. Na kraju je uhvaena,
Ivica se opija, potpali registraturu i izgori.
Likovi:
Ivica
je u poetku naivni mladi, koji s vremenom odrasta patnika. U djetinjstvu je
bio sretan, a kasnije ga je ivot uio na sve gore i gore stvar. Prisiljen je na
skromnost, rad, siromatvo i seoski mentalitet. Ipak on voli selo i svog oca i
majku. Odlazak u grad ga mjenja. Prisilno odrasta u rezigniranog ovjeka,
rastegnutog na vie strana koji ne pronalazi svoj unutranji mir.
Njegov lik kao i ostali prolazi kroz promjene. U poetku je zbunjeni djearac koji ne
shvaa sve to se dogaa oko njega. Nakon toga dolazi faza mladog tienika, koji
shvaa okolinu, ali eksplicitno mu je zabranjen svaki komentar, nakon toga je mladi
uhvaen u kotac s dvije ene, da bi na kraju zavrio kao neretni alkoholiar, bez
vidljivog cilja na obzoru.
Laura
je kljuni faktor Iviina ivota, njegova prva ljubava i famme fatal.Njena
privlanost ga u isto vrijeme i privlai i odbija isto tako kao to i on nju privlai i
odbija. Laura je lik pun suprotnosti i unutranjeg nesklada. Ona je jako emocionalno
ili jako mrzi ili jako mrzi. Takvi sukobi su od nje uinili nladhno neemocionalno bie,
koje na kraju zavri hajduei uokolo. Meu ostalim ona je i glumica i to takva koja
glumi iz osobne koristi. Njezin ivotni put pun je razoaranja i ona na kraju ostaje
nezadovoljna - isto kao i Ivica.
Kumordinator or
je lani lik. Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo
Mecenin rob. On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje ovjekovu
elju da se pretvara da je ono to nije. Njegova stvarna uloga je da se ulaguje
Meceni.
Mecena
je lani dobroinitelj. Njegov dobar glas poiva na neobjanjivoj injenici da
ljudi imaju visoko miljenje o njemu (bar oni koji ga ne poznaju). Ipak to nije ba
toliko udno ako se uzme u obzir da je i on jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura,
ali sasvim dostatan da zavara okolinu. U stvari je priglup i dvolian ovjek, a to se
vidi u svakodnevnim prilikama; npr Uenje govora. Iza njegove povrinske kreposti,
skrivena je razbludnost i hedonizam.
Malo o djelu:
O ovom djelu naturalizam je izraen u svoj svojoj grubosti i jednostavnosti, a
cijelo djelo je naizgled lano i dvolino. Likovi lau, pretvaraju se, nade su lane,
fabula je izraena pomou hrpe lai, te stoga mislim kako ovo djelo lai govori jednu
veliku istinu; La je prisutna svuda.To po meni daje jaku uvjerljivost i snagu djelu.
Radnja se zbiva u Hrvatskoj u 19.st.
s
Your Ad Here
MIROSLAV KRLEA - POVRATAK FILIPA LATINOVICZAGLEMBAJEVI

1. BILJEKA O PISCU
Miroslav Krlea (1893.-1981.), sredinja je osobnost hrvatske

knjievnosti 20. stoljea, s iznimno opsenim i raznovrsnim knjievnim
opusom. Pjesnik je, dramatiar, romanopisac, novelist, kritiar, esejist,
putopisac, memoarist, pokreta i urednik asopisa, te enciklopedist.
Roen je u Zagrebu u obitelji gradskoga redarstvenoga
nadstraara. Puku kolu zavrio je u Zagrebu (Kaptol). etiri razreda
gimnazije zavrio je u Zagrebu, a nakon toga upisao se na kadetsku
kolu u Peuhu. Dvije godine je zatim na vojnoj akademiji u
Budimpeti (1911.-1913.). Naputa je i odlazi preko Francuske i
Soluna u Skopje pokuavajui se prkljuiti srpskoj vojsci. Uhien je
zbog sumnje da je austrijski pijun i protjeran je u Zemun gdje ga
prihvaa austrijska pogranina policija. Kratko je u zatvoru, a onda se
poinje baviti knjievnim radom. Bio je mobiliziran 1915., ali vojnu
obvezu obavlja u Zagrebu. Nakon boravka u vojnoj bolnici bio je
upuen na bojinicu u Galiciju, ali se brzo vraa u Budimprtu, pa u
Zagreb, gdje je do konca I. svjetskog rata obavljao svoje vojne
dunosti.
Izvan Zagreba je proboravio godinu dana (od ljeta 1920. do ljeta
1921.) u Rijeci gdje mu je supruga bila uiteljica. Osim viemjesenih
putovanja u Rusiju, Austriju, Njemaku, Poljsku i Francusku
neprekidno je ivio u Zagrebu.
Prvi svoj knjievni asopis PLamen tiskao je 1919.; Knjievnu
republiku objavljivao je i ureivao od 1923. do 1927.; danas izdaje
1934.; Peat od 1939. do 1940. Jedan je od urednika asopisa
Republika (1945.).
U knjievnosti se javlja 1914.(drama Legenda).
Njegov knjievni razvoj proao je vie mijena. Prva je
romantino-simbolika (1914.-1918.), slijedi ekspresionistika (1918.1926.), te realistika (1926.-1932.). Zanima ga psiholoka, a zatim
ponajvie socialna tematika. Nije mogue razgraniiti precizno njegova

stvaralaka razdoblja.
Od 1950. ravnatelj je Leksikografskog zavoda u Zagrebu.
STVARALATVO:
1. Pjesnitvo:
Pan, Tri simfonije, Pjesme I. II., Pjesme III., Lirika, Knjiga
pjesama, Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini, Balade Petrice
Kerempuha.
2. Proza:
Tri kavalira gospoice Melanije, Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog
Mars, Novele, Vraiji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u blitvi,
Na rubu pameti, Zastave.
3. Drame:
Legenda, Saloma, Michelangelo Buonarotti, Vujak, Gospoda
Glembajevi, U logoru, U agoniji, Golgota, Artej, Leda.
Podatke pronaao u knjizi:

Knjienvost IV udbenik za IV. razred gimnazije
Izdavako poduzee:Profil International d.o.o., Zagreb, 1996.
( Nemajui volju traiti druge biljeke o piscu Miroslavu Krlei, odluio

sam na tu gomilu Pandievih gluposti dodati jo poneke podatke za
koje smatram da su bitni za Krleino stvaralatvo(Nadam se da e te
mi uvaiti, ako negdje pogreim).
Nakon to je Krlea napustio Petu, on se nije pokuao prikljuiti
srpskoj vojsci zbog ljubavi prema Srbiji kao to bi se dalo naslutiti iz
Pandieva teksta, ve joj se pokuao pridruiti kao borac protiv
Trojnog pakta u ijem je sastavu bila i njegova voljena Hrvatska.
Nakon to je proglaen austrijskim pijunom ivot mu spaava
crnogorski inovnik ije ime naalost ne znam.
Tijekom II. svjetskog rata Ustae, meu njima prvenstveno
ministar provjete Mile Budak, traili su od Krlee da pristupi ustakom
pokretu na to on nije pristajao. U tom je razdoblju Krlea suraivao
sa lijeviarskim knjievnikom Cesarcem koji je kasnije streljan. Taj ga
je dogaaj prisilio na pasiviziranje. Njegov je ivot pod ustakim
reimom bio stalno u opasnosti. Jednom ga je spasio ak i Paveliev
lijenik koji ga je sakrijo u samostan.
Krlea nije htio postati niti lanom KPJ to e mu izazvati

goleme probleme nakon II. svjetskog rata. Po zavretku rata
jugoslavenski ministar prosvjete pokuao ga je osuditi na smrt. ivot
mu spaava predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito koji ga stavlja pod
svoj protektorat. Krlea ipak orelazi u KPJ, no nakon potpisivanja
Deklaracije o jeziku 1963. bio je izbaen iz CK-a.)
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA
Naslov romana POVRATAK FILIPA LATINOVICZA i prvih nekoliko

reenica upuuje nas na osnovni problem ovog romana.

Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i
tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek
kako sve dolazi:
9. str.
Filip, predstavnik modernog beskunitva i odisejskog lutalice, se

nakon dvadeset i tri godine vraa u prostore svoga djetinstva i rane
mladosti, u svoj blatni panonski zakutak, da u potrazi za izguibljenim
djetinstvim pokua nai pozitivnu podlogu, neko vrsto uporite na
temelju kojega da uvrsti svoju ljudsku i umjetniku egzistenciju.
Krlea prustovski ispovjeda Filipovu prolost i tako od te retrospekcije
nastaje ovo Krleino remek-djelo.
A sve je poelo kod ovog sivog, prljavog prozora one davne

listopadske noi s engleskim kojima.
Drama jedne provincijonalne trafikantkinje! Gavran koji govori
francuski! Bankonote na stoljnjaku i ona antipatina stara baba s
crnom perikom! Kakva je ono bila drama? Kakav je ono bio tajanstveni
osjet u onoj mranoj palai? Gdje je ono sve danas i kamo se ono sve
rasplinulo kao magla?
Stojei uz taj prljavi prozor...
20.str.
Senzibilnost Filipova prvenstveno je izraena likovno, jer ovdje je

rije o neoimpresionistikom slikaru, pa je njegova doivljajnost
odreena karakterom njegovog vidnog kuta.
Pisac esto razbija kronoloki tok dogaaja koji je i ovako ve
subjektivan ime on pridobiva na dinaminosti teksta to zahtjeva i
paljivije itanje. Kod Filipa zapravo se radi o paklenom
simultanizmu dogaaja,odnosno nastojanju da se obuhvati prostorna i
vremenska istovremenost dogaaja. Upravo je taj simultanitet
temeljna slikareva opsesija: Slika se stvara i predstavlja odjednom, a
ne postupno. Sve te filipove opsesije, unutarnji nemiri dostiu
kulminaciju u trenutku kad on posumnja u svoje umjetnike vrednote.
Sve se u njemu raspada na sastavne djelove, on se poinje gubiti u
mutnim slikama svoje linosti.
ivot poeo se u Filipu topiti na sastasvne dijelove: u njemo je

neprekidno rastvorno, analitiko raspadanje svega poelo da raste sve
nemirnije, to je u njemu rastao proces koji se negdje otkinuo na svoje
svrhe, i sada se ve dulje vremena sve samo od sebe kree u smjeru
rastvaranja. To kontemplativno unitavanje svega to mu dolazi pod
ruku ili pred oko pretvara se polagano u ideju to je satala da ga
progoni iz dana u dan sve intenzivnije: pred njegovom vlastitom
predodbo o vlastitom subjektivnom ivotu poeo je da nestaje svaki,
pa i najmanji smisao. Njegov vlastiti ivot negdje se otkinuo od svoje
podloge i stao pretvarati u fantom koji nema nikakva razloga da
postoji, i to ve prilino dugo traje, a postaje sve tee i sve
zamornije.
36.str
Razmiljajui o sebi i osvome trajanju, o svojim poecima i

meama svoje linosti, Filip se gubio u mutnim slikama te nikako nije
mogao da se snae.
Doista, izgledalo je tako kao da kroz nae ruke kulja tui ivot u
toplim opipima, a sve te plohe starih igraaka, svi ti drci napuklog
porcelana, te pukotine pod jezikom na rubovima starih aa, i pisama,

i kleanja, i trzaji, sve e to biti nita drugo nego odgovaranje na stara
i davno proitana pisma, sjeanje na stare krivnje i muenje nad tuim
bezizlaznostima.
143.str.
Ime i prezime, stanje oko izvjesnog imena i prezimena, to su

samo nekakve vanjske, najpovrnije oznake! Konvencionalne, plitke
graanske mjere! Po emu bi on mogao uvjeriti sebe s nekim
izvjesnom, izvan svake sumnje pouzdanom garancijom da on to doista
mjeri sebe? Po licu? Pa to se lice potpuno izmjenilo! Po kretnjama?
Te njegove kretnje danas to su kretnje sasvim drugog ovjeka!
/.../
A tu, u prvome planu, odmah ispred sivog i mutnog stakla, gleda
u kavanu jedan ovjek, blijed, neispavan, umoran, prosijed, s dubokim
podonjacima i goruom cigaretom na usni, uzrujan, ispijan,
ustreperen, koji pije mlako mlijeko i razmilja o identitetu vlastitog
ja. Taj ovjek sumnja u identitet svog vlastitog ja. Taj ovjek
sumnja u identitet svoje vlastite egzistencije /.../
/.../
udno! Sjedi takav jedan neodreeni netko u jednom ogledalu,
naziva samoga sebe sobom, nosi to svoje mutno i sasvim nejasno
ja u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je
muno, kako ga stee srce,boli glava, /.../ i sve je tako pogodbeno,
tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati
identitet svoga subjekta!
40.,41. str.
Vi profesorice Benjak, tvrdite u vaoj diplomskoj radnji na

stranici 7. da Filipove sumnje i zanose, pa ak i osvjedoenja da je
slikati potrebno i mogue, naprosto isjeckao Grk Kyriales ime sa ja i
slaem. No ne slaem se sa Vaom tvrdnjom da je on DIABOLIKI
LIK jer on u toj kostanjevakoj drami po sve slabie i zbunjene
dekadente odigrao presudnu ulogu i kako Vi kaete uzmorao je da
razara sve Filipove zamisli, da mrvi njegove istine i zanose, i da sve
Filipove tjelesne i duevne snage atomizira u prainu i potpuno
bezvrijedan pepeo.
Kyriales nije diaboliki lik kako ga Vi nazivate, ve je on svojim
objektivizmom, racionalizmom i vrstom logikom sudova atomizirao i
pretvorio u bezvrijedan pepeo Filipov idealizam i subjektivizam. Istina
je da Kyriales ponekad govori demonski, divlje, ali se njega zato ne
smije smatrati demonskom linou, pa prije svega on je obrazovana
osoba, on je dermatolog i oringolog, odnosno lijenik, a za lijenika se
znade da treba biti objektivan, razuman i racionalan. Kyriales ipak
ponekad pretjeruje u svojim zakljucima i poredbama to mu moda i
daje negativne atribute, ali u svim tim njegovim tvrdnjama postoji
pomalo karikirana istina:
ovjek je ivotinja u svojoj pojedinanoj osamljenosti savreno tuna,

u prirodi, moglo bi se rei, gotovo deplasirana! U stadu ivei ve
prilino dugo, ovjek je ovjeku ovjek, okrutniji namie od svake druge
zvijeri. Bestidna, laljiva, glupa, zlobna, majmunska zvijer!
Najsmijenjija meu ivotinjskim vrstama, sigurno je majmunska
vrsta, a koliko je majmun blii posrednom i loginom ivotu ovjeka?
/.../
Ta zvijer je prodrljivija od hijene jer hijena prederana
strvinom pokraj smrdljivog mesa moe da zaspi, dok ovjek koji se
prederao da mu se od sitosti die utroba - jo uvijek dere i,
promatrajui oko sebe druge, gladne, sebi sline ivotinje, oblizuje se
zadovoljno.
160. str.
Pojavom Kyrialesa roman postaje i filozofski jer Grk spominje

filozofe poput Kanta, Platona te objanjava njihova uenja, dalje
Kyriales objanjava aperioritete, posterioritete, on pria o oblicima
spoznaje. Objanjava Kantove Kategorije vremena i prostora te na
kraju bavi se i logikom, tonije logikom sudova.
TKO JE FILIP LATINOVICZ ?,-pitanje je koje se namee ve
prilikom itanja prvih stranica romana, a na kraju ove povijesti jednog
slikara, ugledamo njega koji je krvav, razderan, blatan, mokar kao
utopljenik utrao u Bobokinu sobu gdje je sve bilo krvavo: i
posteljina, i jastuci, i njena svilena bluza. Oi su joj bile otvorene, te
inilo se kao da gleda. Pri samom odreivanju Filipa, odnosno pro
dogovaranju na prethodno postavljeno pitanje potrebno je naznaiti
odrednice Filipova stanja:
1. nerjeeno pitanje tko mu je otac:
-Evo, ja sam navrio etrdesetu godinu, a jo ni dan dananji ne

znam, tko mi je zapravo otac! itavog sam se svog djetinstva grizao
nad tim pitanjem, moja mladost ostala je razorena zbog te tajne.
/.../
-Na, gledajte te svoje slike, ozvolite pogledajte te svoje divne slike, i
onda moralizirajte! Tko su ta lica, odakle su dola ta lica? /.../ Tko je
od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac ?
215.,216. str.
2. kobna izolacija od svake stvarnosti

3. sve sami detalji oko njega
Sve sami detalji oko njega: razmoena kifla, cvrkut vrabaca, stara
vjetica to die prainu, rano jutro i umor u lancima prstiju, u
tjemenu, u rukama, u mislima, u svemu. Svi samo detalji i neki

neizrecivo teak, neshvatljiv umor.
28.str.
4. nesnalaenje u zbivanjima
5. biti subjekt i osjeati identitet svoga subjekta ( str. 5.)
6. trajne ozlijede od prvih gnjiloa
itavo njegovo djetinstvo, i ne samo djetinstvo, nego i on sam,

njegov karakter, sve to je bilo vano u njemu i u njegovom ivotu,
sve je ostalo ozlijeeno od prvih gnjiloa u kojima je nestajao.
217.str.
7. morbidne ideje o enstvu ( str. )

8. slikati zvukove i mirise ( dodano 18. travnja 1997. nakon ispitivanja
iz hrvatskog )
Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj

savrenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa!
46.str.
9. gradskoj gomili slikarstvo je potpuno suvino
Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i

slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne
slike? /.../ on prislukuje razgovorima ulinim ve godinama i jo
nijednom ni jednog prolaznika nije uo gdje bi govorio o slikarstvu.
33. str.
Povratak Filipa Latinovicza predstavlja uski nastavak,

produbljenje glembajevsko-klanfarovskog ivota. realnost hrvatske
provincije, njeno jadno stanje, bezlino trajanje, nitavilo, propadanje
u blatu, osnovni je problem ovog romana. U toj panpskoj barutini
postoje dva distantna svijeta, tragini svaki na svoj nain. Zdrava,
seljaka narodna masa, sa kerempuhovskim mentalitetom, gaena i
pljakana po svetom zakonu dragog Boga, od njihove gospode
doktora, a gospoda u svojim trulim kurjama, kronino bolesna,
degenerirana, jedva gmiu, spremna da izdahnu. Zaostalost,
jednolikost ivota, propadanje jedne epohe, jednog doba na zalasku,
moto je romana. Glembajevsku klan farovsku sredinu upoznajemo
preko neoimpresionistikog slikara Filipa Latinovicza.
U Filipu pokrenuto je nekoliko munih slojeva svijesti i
podsvijesti, to roman zapoinje retrospektivno, to pisac pronalazi
poar psiholokih kompleksa, ve karakteristinosti momenta u
kojemu je djelo nastalo.
Krlea kao da nije bio zadovoljan onim to je rekao Leonom
Glembajem. elio ga je produbiti, prikazati sve njegove momente
postojanja. Leone je prikazan u zadnjem stadiju, u trenutku njegovog
kobnog akta, kada progovara njegova otrovana krv, u kulminaciji
uasa. Fili jo je traginiji lik. Pisac kao da mui svog junaka,
postepeno, sve tee, ne doputa mu da uini svoj fatalni potez, kao

spas. Ono to je Leone doivio u rasponu jedne noi, Filip doivljava
korak po korak, u sve snanijem rastu. U gradaciji, od tihog monologa,
snane orkestracije uspomena, do krvavog zavretka.
ena u romanu zauzima posebno mjesto. Nain na koji joj Krlea
prilazi veoma je rijdak i izuzetan. U literaturi ene ili majke
predstavljaju svetinje. Pisac kao da rui njihov mit. udno je zato on
slika toliko pokvarenih ena, karaktera. U njihovoj obradi postoje
razlike u stupnju pokvarenosti. To su lane dame, sa sumnjivom
prolou, a ispod maske krije se ppokvarenost i grabeljivost. Jedino
tjelo i tjelesno ini ih enama. Ovim damama pisac prilazi s najvie
mrnje, s najvie gaenja.
Drugi tip ene predstavljaju nesretne, prevarene djevojke, koje
su mogle i neto postati, ali su ih ljudi izigrali, odbacili i one sada
ivotare na ulici, u bijednoj krmi prodajui svoja tijela. Postoji u njima
neto osjeajno, ali ih je ivot izopaio i kao takve propadaju
Svaki karakter predstavlja temu za sebe, pa i one iz salonskog
ivota mogle bi biti lik za novi roman. Filip se kretao u moralno
pokvarenom drutvu, sluao je prazne salonske razgovore.
Candide - VOLTAIRE
BILJEKE O PISCU:
Volteiere je roen 1694.g., u porodici siromanog plemia u Parizu. Knjievnou
se poinje baviti jako rano, a pokazuje i neosporan knjievni talent. Ali taj svoj
talent slobodoumlje, pa ve u prvom koraku dolazi u sukob s reimom i u 23.g.
ivota morao je biti u tamnici 11 mjeseci u Bastilji zbog jednog epigrama, koji je
izvrgao ruglu samog regenta. Svoja prva knjievna djela Volteire je ustvari poeo
pisati u Bastilji te po izlasku iz zatvora ubrzo dolazi u novi sukob s vlastima, te se
je morao skloniti u Englesku. To sklanjanje u Englesku, imalo je presudan znaaj
za njegov daljnji ivot i misaoni razvoj. U Londonu, osjeao se kao ovjek koji se
naao na slobodi nakon tamnice: u politikom ivotu , knjievnosti i u filozofiji,
naao je mnogo onoga za ime je uzaludno teio u Francuskoj. Naao se u
krugovima najistaknutijih knjievnika, filozofa i naunika, te se posvetio ozbiljnom
studiranju filozofije i nauke. ta je to za njega znailo, pokazala su Filozofska
pisma, koja je objavio najprije na engleskom, a zatim na francuskom 1734.g., a
djelo je napisao usporeujui francusku sa engleskom knjievnou. On je u
ovom djelu dao takvu sliku francuskog apsolutnog feudalizma, da je izdava
francuskog izdanja odmah uhapen i strpan u Bastilju, a knjiga javno spaljena
pred parikim parlamentom kao drvo koje stoji u suprotnosti s religijom, dobrim
naravima i uvaenjem vlasti. Sam Volter izbjegao je hapenje napustivi Pariz.
Utoite i zatitu dala mu je njegova prijateljica madam di atle. Na njenom

imanju on je proveo punih 10.g. bogatog knjievnikog stvaranja. Ali ona ubrzo
umire. Ne samo da ga je duboko potresla njena smrt, ve ga je ponovno bacila u
nezavisnost. Poslije kratkotrajne blagonaklonosti dvora, to mu je i pribavilo
prijem u Francusku akademiju (poto je dvaput 1734.g. i 1743.g. bio odbijen),
morao je da napusti Francusku, jer ga je zbog nekih ala omrzila kraljeva
milosnica (madam Pompadur). Pruski kralj filozof, Fridrih II. koji je ve ranije
inio sve da pridobije Voltiera da ivi na njegovom dvoru, kao da je samo eko
ovaj trenutak. Ponudio je Voltieru da doe u Potsdam i kad se ovaj odazvao
pozivu, nagradio ga je raznim nagradama i poastima. Ali to prijateljstvo nije
moglo dugo trajati. im se Voltiere usudio da kritikuje kraljeve postupke, kralj je
pokazao svoje pravo prosveeno vladarsko lice. Volteire se ponovno naao u
bespuu. Lutao je po vicarskoj i raznim gradovima i dvorcima unutranje
Francuske, zato to nije smio ii u Pariz. Unato tim silnim progonima i kaznama,
Volteir neprekida niti na trenutak svoj knjievni rad. I upravo u to doba bio je
napisao Candida. Nakon objave Candida, skrasio se u dvorcu Fernej, na granici
izmeu vicarske i Francuske. Taj dvorac je kupio za stare dane, i u njemu je
bio proveo cio ostatak svoga ivota, uinivi svoj dom knjievnom prijestolnicom
Europe. U Fernej se poelo hodoastiti, a Volteir nije imao nikakvih prigovora da
igra ulogu nekrunisanog monarhaknjievnosti nove filozofske religije, koju je htio
osnovati. Tek kad je umro Luj XV. i kad je neto popustio apsolutizam u
Francuskoj, ponovno se vratio u svoj rodni Pariz. To je bio pravi trijumf, jer ga je
itav Pariz doekao na nogama. Ali to je bio i kraj, jer nekoliko mjeseci kasnije
umro je na obali Sene, prekoputa kraljevskog dvorca na Tiljerijama, koji mu je
nanio mnogo zla.
*Za sobom je ostavio ogromno knjievno djelo, Kandid.
*Njegov protuslovan ivotni put u odrednicama:
prosvjetliti ljude, razjasniti stvari, osloboditi put nepotrebnih stega i braniti pravo
ovjeka na vlastito miljenje
O CANDIDU:
Candid je napisan prije otprilike 2 stoljea. Na naslovnoj strani prvog izdanja,
koje se pojavilo u enevi u sijenju 1759.g., bio je predstavljen francuskim
itaocima kao prijevod s njemakog od g. doktora Ralfa, sa dodacima koji su
naeni u doktorovom depu kad je umro u Minhenu ljeta gospodnjeg 1579.g.,
dakle kao francuski prijevod jednog njemakog djela, a ne kao djelo francuskog
pisca. Ali u to itatelji nisu vjerolvali, ali ni cenzori Luja XV. I svojim sadrajem i
svojim stilom Kandid je otkrivao svoje francusko, prosvjetiteljsko podrijetlo, a
znalo se zato je pisac morao kriti svoje ime. Oduevljenim itateljima, kao i
uzbuenim cenzorima, ostalo je samo da nagaaju pravog pisca i to prvima da
ga jo vie cijene, da jo vie budu privreni njegovom kritikom i
revolucionarnom duhu, koji je suvremeno izrugivao ruglu "sve svetinje na koje

se oslanjao stari reim, a drugima da mu se osvete za sva ponienja koja im je
naneo bez ikakve milosti i za slobodu koju je sebi izvoljevao da govori istine koje
su prijanjale samo za srce ogromne veine naroda. Pravi pisac, meutim, bio je
dovoljno razborit i dovoljno oprezan da se ne otkriva, ni prvima ni drugima.
Reim Luja XV. nije obeavao nita dobro slobodnim misliocima. Kancelar Luja
XV., Sergije, bio je pokrenuo pravu hajku protiv protiv svega to je slobodno i
kritiki mislilo, govorei kao tuilac pred parlamentom:
Pojavila se neastiva i osiona sekta koja svoje lano uenje uljepava
imenom filozofije...
Sloboda misli, to je njihov borbeni pokli koji se razlee s jedne strane
svijeta na drugu...
Broj njihovih pristaa raste. Drave se ljuljaje na svojim vjekovnim
temeljima.
Takvi pozivi na uzbunu nisu mogli ostati bez posljedica. Filozofi su stekli, svojim
isticanjem pred narodom, veliki ugled svepravinosti i neustraivih boraca za
trijumf znanja, pravednosti, potenja, jednakosti i slobode za neznanjem,
nepravednou, nepotivanjem. Zbog toga ih je dotrajali stari reim nemilosrdno
progonio, spaljujui javno ljihove knjige, bacajui ih u tamnice, progonei ih na
sve strane i na sve mogue naine, to su razlozi zato su se u to vrijeme sva
djela francuskih pisaca pojavljivala sa lanim imenima. Tako je i sam Volter
izmislio tijekom svog ivota gotovo 200 razliitih imena, gdje je za svoga Kandida
upotrijebio naziv g. Ralf, te tvrdi da Kandid upoe nije njegovo djelo. Prvo se
sumnjalo u Voltera, zato to je djelo bilo puno raznih elemenata, lagan i dugovit
stil. Kasnije su se te sumnje obnovile. Poto se nije znalo tko je pisac
romana Bezazleni. Tek tada su ga prepoznali i poeli vikati: znam taj stil, to je
on!.
Kandid je jedan od najljepih plodova njegovog stvaralakog duha, po

kome se esto i cijela epoha knjievnosti u Francuskoj nazivala i epohom
volterijanstva. O utisku koji je Kandid izazvao kod svojih prvih itatelja, govore
razna svjedoanstva, a svakako vie i karakteristinije od svega i pisma dvojice
najviih funkcionera tadanjeg reima., kojima je bilo povjereno da budno paze
na svako novo knjievno filozofsko djelo. Ali na alost koji su izrazili tjeralicu za
autorom Kandida (im je izaao), nita se nije moglo uiniti, osim spaliti ih.
*Kalvinistika, republikanska cenzura vicarske uspjela preduhitriti
katoliku kraljevsku cenzuru Luja XV, te je tako Volterov Kandid doivio ast da
najprije bude spaljen u vicarskoj, to je samo doprinijelo popularitetu i izvan
Francuske.
JEZIK I STIL:
O jeziku i knjievnim rodovima Didro je stalno govorio da je Volteir uvijekdrugi po
redu, onda svakako treba nainiti izuzetak kada je rije o Volteirovoj satiri. Zato
to je vrlo malo pisaca imalo talent za satiru, kakav je imao on. Taj talenat je
obogatio svestranim knjievnim i filozofskim obrazovanjem, kao i bogatom
stvaralakom djelatnou, koja se esto iscrpljivala u malim i efektivnim
romanima. Jako je karakteristino njegovo shvaanje da svaki metafiziki sistem
stvari ustvari jedan metafiziki roman. U tome se koristio metafizikim sistemima
Dekarta, Malbrana, Spinonce i Galilea. Ustvari Volteir je odluno bio protiv
filozofskih sistema, a inilo mu se da je najprirodnije da se filozofija izlae u
knjievnim elementima. Taj tip filozofije odrao se u Francuskoj i do dananjih
dana. Svoje druge utjecaje Volter je naao i kod Rabilea, Fenelona, a i
panjolske knjievnosti (Cervantes i Grasiana). A tu su i Engleski utjecaji,
poevi od Ben onsona i ekspira do Svifta. On se predano trudio da pozna i
sve ono to je najznaajnije u nauci. U osnovi svoga stvaralatva Volteir je
sjedinio i galsku duhovitost, ljubav za sve to je ovozemaljsko, za realistiki
smisao, za upoznavanje stvarnosti i djelatnosti. Volteir je osobito jak u satiri. Taj
knjievni rod Volteir je pretvorio u satiru naravi, a glavna karakteristika tog stila je
to da linosti koriste samo personifikaciju izvjesna obiljeja i pojmove da bi se
vidjelo koliko one u sebi nose istinitosti i razuma.
Volteirovi pripovijedni tekstovi u prozi okupljeni su pod nazivom
Romani i Pripovijesti. U njima prevladava autorov postupak da kroz priu
provjerava, zagovara ili ismijava odreene filozofske zamisli. Stoga se Volteirovi
tekstovi poblie odreuju kao filozofski romani ili filozofske pripovijesti. U njima je
rije o nekoliko filozofskih ideja koje su pojednostavljeno prikazane u obliku
svakidanjih ivotnih uputa.
to lako im je kupiti igrake!"

"A to je ivot - ko i pustara,
A to su ljudi - ko i praina."
Molba
"Izvedi narod moj, o gospode,
Izvedi ga iz ropstva zlopatna
I ne daj da ti stvar na oblik tvoj

U prahu lei, elom pruei!"
Nezahvalnost
"To je dokle zemlja Hanaan?!
I zato si nas vukao pustarom,
Da jo nam za nju valja strmoglav
Niz ovo gadno brdo smrti,
Da padnemo na hladna ognjita!
I tko je tebi pravo podao,
Slobodi da nas vodi silovno
Po svojoj volji - ko na uzici
Od lanaca iz zemlje misirske?!"
G O S T - Vjekoslav Kaleb
Vjekoslav Kaleb (Tijesno na Murteru, 1905 - ). Ve privm knjigama novela
(Na kamenju, Izvan stvari) uvrstio se u red naih najboljih prozaika. U
izvrsno komponiranim novelama daje sugestivnu sliku zaostalog sela
ibenske Zagore, osebujnim stilom i jezikom, to je rezultat njegovog
boravka kao uitelja u kamenjaru kopnene Dalmacije. Poslije zavretka
NOB-e u kojoj je i sam uestvovao, pie romane i krae proze iz borbe i
okupacije, u kojima slika naeg ovjeka u njegovim najteim i
najsvjetlijim trenutcima (Divota praine). Osim toga napisao je novele
Brigada i Nagao vjetar; romane Poniene ulice, Bijeli kamen i Mrtvi
zvuci.
Vrsta djela: psiholoka novela
Mjesto radnje: seoska kua u dalmatinkoj Zagori
Vrijeme radnje: rana jesenska veer
Fabularni tijek: Jedne veeri u kuu seljake obitelji dolazi pas.
Jednostavno se pojavio na vratima kue i uao. Domaini su se jako
zaudili. Dok su veerali, pas je priao ocu Franji i stavio mu apu na
koljeno. Frane mu je bacio na pod hrane, ali pas nije htio jesti dok mu
Mara nije dala hranu na tanjuru. Uskoro su se pojvaili susjedi i poeli
znatieljno i s potovanjem promatrati psa, ispitivati njegove domaine
i svrhu dolaska psa. Dok su oni priali i nagaali odakle je pas i zato
je tu, on je otspavao i otiao.
Kompozicija djela:
Uvod: U dosadno blagdansko vee obitelj (otac Frane, majka Mara i
slaboumna ki, ije se ime ak i ne spominje) se sprema na poinak, ali

tiinu i ispranjenost prekida nenajavljeni gost - pas.
Zaplet: Njegovo prisustvo kod ukuana izaziva strah i potovanje kao
odraz njihovog neznanja i neukosti. U kratkom vremenu koje je kod njih
proveo nita se bitnog nije desilo, tek se u muu probudila lagana nada
kako jedan neznatan i udan dogaaj moe u ivot unjeti eljenu
promjenu.
Epilog: Odlaskom psa, pred kojim su se svi povukli i napravili put, mimo
njih je prola ivotna prilika o kojoj su u sivilu svoje svakodnevnice
snivali.
Analiza likova
Pas: Jedini zanimljivi i karakteran lik ove novele je pas. Ne samo
izgledom nego i ponaanjem ve je na samom poetku jasno da nije rije o
lutalici nego o gospodskom psu pedigriranog porijekla. Ima pametne oi
koji su fascinirale seljane. On je tih i svojim dranjem i suzdranim
ponaanjem ostavlja dojam nekog gospodina.
"S vratiju su gladala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije
svijee na oltaru... Ovelik lovarski pas prepeliar, duge sive dlake,
tankih smeih uiju objeenih i priljubljenih uz obraze kao barunaste
krpe. Nekako je tih, svean i bojom se slae s mrakom, a oi mu su
odvajaju. Gleda ljude napeto, ali pristojno i oekuje znak dobre volje."
Mara: seljaka ena u kojoj je pas probudio veliko potovanje, te se ona
prema njemu odnosi kao prema uvaenom gostu.
Ki: ona je raupane kose, slaboumna.
Seljani: sviju je strah psa, osjeaju da je on kulturniji,
civiliziraniji i nekako u svemu bolji. Zbog tog osjeaja ga jako
potuju, ali ga ni ne ele u svome selu.
POEZIJA - Petar Preradovi
1 TEZA : BILJE[KA O PISCU
Petar Preradovi}, bio je potomak siroma{ne kraji{ni~ke obitelji,

te je zbog toga po{ao u vojni~ke {kole, jer su one bile jedine {kole koje
je mogao zavr{iti na tro{ak dràve, te se tako njegova majka (udovica)
nije morala brinuti za njegovo uzdràvanje.
No on nije bio zadovoljan svojom vojni~kom slu`bom, iako je
kao oficir bio sposoban.
@ivot mu nije bio uop}e lagan. Tokom svoga ìvota imao je

gospodarske i tjelesne brige. Po{to je bio Slaven, morao je sluìti stalno
izvan domovine, i to u sredini koju nije poznao. Samo je kratko kao
kapetan ìvio u Zagrebu od 1849. godine pa do 1852. godine.
Njegova prva èna bila je talijanka, a druga njemica.
On je bio jako obrazovana osoba za ono vrijeme u kojemu je
ìvio. Osim njema~kog jezika, vrlo je dobro poznavao francuski i
talijanski jezik, a osim toga znao je i sve slavenske jezike. Po{to se
bavio europskom knjièvno{~u, ponekad je i preva|ao evropska djela, te
sa ~e{kog na njema~ki, te sa hrvatskog na njema~ki (Osmana te neka
njegova djela).
Umro je nakon duge bolesti u 54. godini ìvota.
Pojavio se u knjièvnosti s mladom grupom iliraca, koji su u
vrijeme prvih pothvata i uspjeha ilirizma jo{ bili u {kolama. Me|utim
on je u knjièvnost u{ao kao zreli ~ovjek, te su se njegova djela cjenila
kao umjetnine prvoga reda.
On je bio prvi hrvatski pjesnik, za ~ijega je ìvota prvi put
napisan cjeloviti prikaz (u Glasono{i 1865. godine).
Prvi je put Petar {tampao svoje stihove u 26. godini ìvota, te je
on zbog toga bio veoma suzdr`ljiv, naprema naprimjer Maùrani~a i
Vraza koji su nastojali {to prije prodrijeti u javnost.
Njegove su pjesme u doba Austro-Ugarske, sa~injavale
najzna~ajniji dio hrvatskih ~itanka za srednje {kole, jer su one bile
najprikladnija gra|a, sa kojom je vlast èljela posti}i najva`nije odgojne
svrhe.
On je svojim pjesmama zasjenio ostale pisce pa tako Maùrani~a i
Vraza.
Podatke na{ao:
U knjizi "Djela hrvatskih pisaca", od Vraza i Preradovi~a",
izdava~ko poduze}e, "Zora", Zagreb, 1954. godine
2 TEZA : PRERADOVIÊVA DJELA ZA [KOLSTVO
Preradovi~evi su stihovi bili jako va`ni u vrijeme dok

je on bio ìv te neko vrijeme i nakon njegove smrti. To je zbog
toga {to su njegove pjesme za vrijeme Austro-Ugarske sa~injavale
najzna~ajniji dio hrvatskih ~itanka za srednje {kole, te su one za
u~enike bili stihovi na vrhuncu pjesni{tva. Osim toga na njegovim
su stihovima nastavnici knjièvnosti obja{njavali razne pojmove iz
ìvota i umjetnosti: domoljublje, religjoznost, zna~enje jezika,
smisao umjetnosti te slobodu umjetni~kog stvaranja.
On je neke od svojih stihova namjerno stvarao za potrebe
u~enja kao naprimjer:
O slobodi stvaranja:
"Ne razumije pjesma zapovjedi,
Slobodna je, svomu glasu sljedi !"
O ljubavi prema domovini:

"Zdravo da si, domovina mila,
Zdravo majko, zdravo, zdravo bila,
Pozdravlja te vjeran sinak tvoj!"
O karakteristici ~ovjeka:
"Ljudskom srcu uvjek ne{to treba,
Zadovolnjo nikad posve nije,
îm èlnja cilja se dovreba
Opet iz njeg sto mu èlja klije !"
O prolaznosti i promjenjivosti svega na zemlji:

"Stalna na tom svijetu samo mijena jest !"
Preradovi~eve je pjesme, {kolski sustav vje{to iskori{tavao.

U njima se govorilo o svim vrlinama ~ovje~anstva te o te`njama za
napretkom.
Me|utim njegovo stvaranje za {kolovanje nije dolazilo iz
njegovog srca, ve} ono je nastajalo sa zadanim i to~no ucrtanim
temama, a osim toga ljudi mu nisu vjerovali jer nisu vjerovali u
njegovu iskrenost, jer je u vojisci suprotne dràve stekao najve~i
~in.
3 TEZA : PRERADOVIÊVO KNJI@EVNO STVARALA[TVO
Preradovi~ je svoju vojnu slu`bu doìvljavao kao poslom za

kruh, a u njoj je on bio smatran kao sposoban i vrijedan oficir, ali
je on ipak bio nezadovoljan {to nije mogao napustiti vojnu slu`bu.
Me|utim moramo spomenuti da se Preradovi} knjièvno{~u
bavio samo usput, i to onda kada je bio slobodan.. Njegovu
sposobnost za pisanje, isti~e se ve} u vojni~koj {koli, kada se on u
stilu pisanja isti~e pred svojim drugovima. Posebno se isticao sa
svojim njema~kim stihovima, pisanih u duhu romantike i naro~ito
pod utjecajem Byrona. U svojim je stihovima na po~etku
prikazivao izuzetne li~nosti, optere}ene tajnom ili zlo~inom. Tek
kada je u Milanu upoznao Ivana Kukuljevi}a, zapo~eo je pratiti
knjièvno stvaranje iliraca i vra}ati se svom narodu.
Kada
je
u
Zadru
zapo~eo
izlaziti
list Zora
dalmatinska(1844), Preradovi} je postao njegov stalni suradnik.
1846. godine izdao je u Zagrebu svoju prvu knjigu pjesama
"Prvenci", a nakon toga 1851. godine drugu pod imenom "Nove
pjesme". Osim toga sura|ivao je i sa drugim ~asopisima kao {to su
Vjenac te Na{e gore list.
Po{to je Preradovi} dobro napredovao u knjièvnosti, te je
svojim radom ubrzo zasjenio sve pjesnike ilirizma, pa tako
Maùrani~a i Vraza. On je osje}ao snagu i ljepotu hrvatskog
jezika, i slutio je {to bi se sve moglo re}i.
U pjesmama "Rodu o jeziku" i "Jezik roda moga" nisu samo
domoljubne pjesme, ve} su u njima izraène i goleme mogu}nosti
na{ih rje}i i na{eg jezika:
"Kao vje~no more sinje

U kretu si gipkom lakom,
Podaje se dahu svakom,
I mre{ka se i propinje."
Preradovi} je bio vrlo kriti~an prema sebi. On se nije smatrao

velikanom, ni kao ~ovjek, ni kao pjesnik. U svojoj pjesmi pod
imenom "Pustinjak" najotvorenije je iznio svoje mi{ljenje o
vlastitom poloàju i zna~enje u hrvatskoj knjièvnosti:
"@ivi, rode, i sjaji kroz vijeke

Svijetlom umu tvojijeh sinova,
koji zlatne u tvom plovu strijeke
Neka ~ine sa tvojijeh plova.
A spazi{ li u struji te rijeke
I iskricu, {to ti je darovak,
Spomeni se, da iz srca sinu
Tvomu pravom, ro|enom sinu."
4. TEZA : ZAKLJUÂK
Ako Preradovi~ i ne spada u pjesni~ke velikane 19. stolje}a,

kao {to su tvrdili njegovi oboàvatelji, Preradovi} je ipak jedan od
na{ih prvih pjesnika. On je postao vo|a onima, koji su osjetili na{u
narodnu te`nju, na{e vrline i nedostatke, na{e pro{losti.
Iako on nije bio kao Njego{, Pre{eren ili Maùrani}, on se po
svojoj veli~ini, po plemenitosti, ipak me|u onima koji su izgra|ivali
hrvatsku knjièvnost i hrvatski narod.
Literatura :
1. Knjiga "Djela hrvatskih pisaca" od Vraza i Preradovi}a,
izdava~ko poduze}e "Zora", Zagreb, 1954. godine
2. Knjiga "Knjièvnost 2", izdava~ko poduze}e "[kolska
knjiga", Zagreb, 1994. godine
IA GORIOT - HONOR de BALZAC
Biljeka o djelu:
estit ovjek graanski pansion 600 franaka rente liio se svega u korist
svojih keri, od kojih svaka ima po 500 000 fr. rente, umire kao pas. Balzac je
razvio paralelno dvije fabule, jedna je bjedan pansion ge Vauquer a druga je u
bogatim i elegantnim salonima parikih etvrti. Balzac najprije daje detaljan opis
same sredine u kojima se njegovi likovi kreu, opis okolia, kue, opis vanjskog
izgleda zgrade, opis unutarnjih prostorija i onda postepeno razvija atmosferu u
kojoj se pojavljuju i sami likovi. I u opisu likova Balzac najprije polazi od
vanjskog opisa koje vee s psiholokim osobinama, onda karakter pojedinog lika,
njegovo matrijalno stanje, njegovo porjeklo U ii Goriotu nailazimo na tri
fabule. Prva fabula vezana je uz nesretnu sudbinu biveg tvorniara rezanaca , koji
se odrekao svega samo da bi bogato udao svoje dvije keri. Meutim one nakon
to su postigle uspjeh poinju se stidjeti vlastitog oca i poto su mu izvukle i
poslijednji novi putaju ga da umre u bjedi i samoi kao naputen pas. Druga
fabula je pria o mladom provincijskom plemiu Eugne de Rastignacu, koji je
doao u Pariz pun ideala i oaran parikom gospodom odluuje da napusti svoje
ideale i da se suoi sa ivotom kakvim ga on eli. I trea fabula se vrti oko biveg
robijaa Vaturina koji uvjerivi se u pokvarenost ljudskog drutva odluuje uzeti
pravdu u svoje ruke ne posustajui ni pred ubojstvom ako je potrebno za
postizanje ciljeva. U tako komplicirano razraenom romanu teko je
raspoznati koji je od njih glavni lik. Svako neka odlui sam na ijoj je strani i za
koga bi se borio
Opis likova :
Eugne Rastignac:
Eugne de Rastignac, tako se zvao ,bio je jedan od onih mladia koji se iz nevolje
privikavaju na rad, koji od najranije dobi shvaaju nade to ih roditelji u njih
polau, te sebi pripremaju lijepu budunost ve sada proraunavajui budue
kretanje drutva,kako bi bili prvi koji e ga dokraja iskoristiti.
(st
r. 34)
Eugne de Rastignac imao je posve junjako lica, bijelu put, crnu kosu, plave
oi. Njegov nain izraavanja, ponaanje i uobiajeno dranje odavali su sina
plemenite obitelji gdije su prvim odgojem bile obuhvaene samo tradicije dobrog
ukusa. Ako se i tedio na odjei, ako je u obine dane i nastojao pohabiti odjela
saivena prole godine, svejedno je pokatkad mogao izai i kao otmjen
mladi. Obino je nosio stari kaput, iznoen prsluk, neuglednu crnu, izblijedjelu,
nemarno svezanu studensku kravatu, hlae u skladu s ostalim i zakrplljene izme.
(str. 38)
Opis ie Goriota:
ia
Goriot,
starac
otprilike
godina------------------------------------------
od
ezdeset
devet
(st
r. 41)
Uostalom, njegovi su mesnati, nabrekli noni listovi, kao i dugi istaknuti nos,
nagovjetali nake duevne osobine od kojih je udovica, ini se, bilo stalo, a koje je
potvrivalo njegovo mjeseasto i bezazleno, nevjto dobroduno lice. Mora da je
bio vrsto graena ivotinja kadra da svoj duh izotri u osjeaju. Kosa, poeljana
na razdjeljak, koju mu je vlasuljar Politehnike kole svako jutro dolazio napraiti,
na pet mu se mjesta sputala na nisko elo i lijepo ukraavala lice. Premda je
djelovao malice neotesano , bio je tako pomno dotjeran, tako je obilato troio
duhan, puio ga kao ovjek siguran u to da e mu kutija za duhan uvijek biti puna
makube.
(str. 43)
Opis Vaturina:
-----------------------------, u drugom ovjek od svojih etrdesetak godina koji je

nosio crnu vlasulju, boji zaliske, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin
Vaturin.
(str. 34)
Znao je ili je poneto nagaao o poslovima onih koji su ga okruivali, dok nitko
nije mogao proniknuti ni u njegove mislini u njegove poslove. Premda je svoju
prividnu dobroudnost, stalnu ljubaznost i veselost postavio kao nekakvu prepreku
izmeu sebe i svih ostalih, esto bi doputao da iz njega izbije strahovita dubina
njegova znaenja. esto je kakva doskoica, dostojna Juvenala, kojom kao da je
uivao izrugivati se zakonima, ibati visoko drutvo, optuivati ga da je samo sebi
nedosljedno, morala izazvati pretpostavku da je taj ovjek kivan na drutveni
poredak i da je u dubini njegova ivota briljivo zakopana neka tajna.
(st
r.40)
Sadraj:
Djelo poinje opisom penziona ge. Vauquer. Pisac pomno opisuje penzion
okoli prostorije u penzionu itd. U Pariz je doao mladi iz plemike obitelji
koji eli studirati pravo, nastanio se i on u penzion. U penzionu se nalaze jo i
bivi proizvoa rezanaca ia Goriot te bivi trgovac Vaturin. Na poetku svi
su se divili ii Goriotu na njegovoj odjei ,na srebrnini koju je imao u ormaru,

ali nakon nekog vremena on se preselio iz skuplje sobe u onu jeftiniju. ia
Goriot ima i dvije keri koje je uspio udati u bogato drutvo, i na njih je
potroio i zadnji novi. Mladi Rastignac naputa svoje ideale i okree se
Parizu i njegovom otmjenom drutvu. On doznaje da u Parizu ima roakinju po
imenu Beausant i od nje trai pomo da mu ona pokae put do uspjeha u
bogatom drutvu. On ga upoznaje sa jednom od keri ie Goriota,
Anastasie.Grofica Anastasie je imala svog ljubavnika Maxa koji je dolazio kod
nje. Jednom prilikom dok je bio kod nje iz jedne prostorije izae ia Goriot i
Rastignac je upitao ta ona ima s Goriotom, i od tada su vrata za Rastignaca
zatvorena kod ge. de Restaud. Kad je Rastignac to ispripovjeda svojoj
roakinji kako se ga. de Restaud ponijela prema njemu, ona odlui da e ga
upznati sa drugom Goriotovom kerkom groficao Delphine de Nucingen. U
meuvremenu pojavio se tu i Vaturin koji savjetuje Rastignaca kako uspjeti da
svog cilja, on mu savjetuje da ako treba ubiti neka ubije samo da ostvari svoj
cilj. Vturin je pronaao i rtvu koja bi to mogal biti, trebao je to biti brat gice.
Victorine. Meutim Rastignac nije htio niti uti za to. Jedne se veeri u
talijanskoj operi upoznao sa Delphine, ona ga je oarala na prvi pogled. Od tog
dana Rastignac je mnogo vremena provodio kod nje razgovarajui o njenom
ocu. A kad je dolazio doma odmah je odlazio rei ii Goriotu ta je rekla za
njega , a on je bio presretan, iako su ga obje kerke odbacile on je ivio samo
za njihovu sreu. Vturin se nije slagao s Rasignacovim nainom na koji on
pristupa tom svijetu jer je rekao da je svijet pokvaren i ako ti njega ne uniti da
e on tebe. Rastignac je traio novac i od majke i od sestara da mu posude da
uspije u tom visokom drutvu, one su mu poslale i zaelile mu sreu. Nakon tog
daznalo se u penzionu da je Vaturin odbjegli trobija i prijavili su ga, tako da je
Vaturin zauvijek nestao iz penziona. Iako je Rastignac bio dobar s Delfine on
nikad nije dolazila vidjeti oca, sve dok nije bio pred smrt ond ga je dola
vidjeti. Gorio je cijelo vrijeme mislio na njh kako se zabavljaju, kako je sretan
zato jer su i one, a nikad nije rekao nita protiv njih iako su ga pokrale. Kad
je umro ia Goriot na pogreb su dole samo prazne koije njihovih keri sa
slugama unutra jer one nisu mogle, jer su dole rano ujutro sa plesa i morale su
spavati. Mladi Rastignac platio je i pogreb jedinom prijatelju koji nije nikad
protiv nikog rekao nita loe, i vidio da je Vaturin imao pravo da protiv takvog
svijeta ne moe ii pjeice i okrene se prema velianstvenom Parizu i ree:
Sad je na nama dvoma red!
Moje miljenje o djelu:

Djelo je po meni fantastino jer se u njmu isprepleu ljubav koja nije uzvraena
i elja za uspjehom koja je tako blizu a tako daleko. U emu je Goriot
pogrijeio da je za uzvrat umjesto ljubavi kerka dobio to da se one njega
srame. Dali su se one osjeale kao psi na uzicama od prevelike ljubavi ili je tu
pitanje odgoja, previe poputanja i udovoljavanja njihovim hirovima? Na to je
pitanje teko dati odgovor. S druge strane dolazi teka borba mladog studenta
koji nema neko bogatstvo da uspije u drutvu gdije je glavna srea novac. Da je
on iz jedne obitelji koja ima novaca za njemu priutiti toliko da se on zabavlja i
troi koliko eli sigurno se nebi spominjala borba za uspijeh, nego bi bilo puno
lake imao bi onu otskonu dasku koja omguava uspjeh. Teko je razdvojiti
ono to je bitno u djelu. Ali ono ta je sigurno tono to je ono da je i danas
takvo stanje u svjetu. Ako ti previe poklanjaju ljubavi i panje da e se
osjeati kao u kavezu i da e pobjei, isto tako ako ima mo i novac dobar i
ugodan ivot ti je zajamen , a ako ne onda se mora boriti za posti makar pola
od onog o emu sanja.
Biljeka o piscu:
Honor de Balzac jedan od najveih predstavnioka realistikog romana u
svjetskoj knjievnosti, rodio se 20. V. 1799. u Toursu a umro 18. VII. 1850. u
Parizu. Trebao je postati biljenik ili odvjetnik, ali se za rana dao na knjievni
rad. Napisao je stotinjak romanai pripovijedaka, ocrtao sva drutvene
slojevesvog doba i stvorio preko dvije tisue lica, od kojih su neka postala
tipovima. S Ljudskom komedijom kojoj se prvi dio pojavio u francuskoj
knjievnosti, no zanimljivo je da su ne samo prvi romani iz tog ciklusa, nego i
njegova prva remek djela, izali iz tampe u vrijeme kad je romantizam bio u
punom jeku.
Njegova djela: Les choauans, Etudes des moeurs, Le scensdela vie
prive, Le cur de Tours, L illustre gaudissart
Podatke pronala u : Hnor de Balzac ia

Goriot
Iz velegradskog podzemlja - Vjenceslav Novak

Sadraj
U jednom mranom podrumu ivjela je siromana obitelj. Otac, glava obitelji, zvao
se Mika i bio je drvosjea. Uvijek kada je neto zaradio, to je potroio na alkohol u
krmi. Kui se vraao pijan i uvijek se svaao sa enom. esto je znao pretui jedno
od svojih djeteta. Djeca su bila gladna, nisu imala to za jesti jer je otac potroio
novac na pie. ena je uvijek to gledala velikom boli u srcu. Tako je Mika jedne
veeri stigavi kui legao na krevet i svaao se sa enom. Htio je tui djeake, ali su
oni utekli. Jedino Evica nije uspjela utei pa je nju pretukao. Ujutro kada se probudio
vidio je alosnu enu. Plakala je i rekla mu da je prebio Evicu na mrtvo ime. Evica je
krvarila i bila je pri kraju ivota. Otiao je do njezinog kreveta i kajao se nad njom.
On nije bio svjestan da ju je pretukao. Mika je otiao na posao da neto zaradi za
Evicu. Nakon to je obavio posao uputio se kui, ali je ipak sjeo na klupu nedaleko od
kue. Razmiljao je o svome ivotu i svome loem inu to ga je uinio. ena ga je
opazila i dola do njega, te mu priopila da je Evica preminula. Mika se jako rastuio
i kajao u sebi. ena ga je tjeila i govorila mu da je to Boja volja.
Ova mala pripovijetka govori o siromanoj obitelji koja je jedva vezala kraj s
krajem. Otac je bio pijanac i mnogo novaca je potroio na pie. ena se ljutila na
njega. Tako je jednom otac u pijanom stanju pretukao svoju ker koja je sutradan
preminula. On je vidio kakav on zbilja je te se kajao za svoj grijeh.
Lica
Mika je otac i glava obitelji. On je po zanimanju drvosjea. esto se je znao napiti.
Ali, on je ipak imao i dobrih strana, bio je osjeajan samo to je uvijek skrivao svoje
osjeaje. Na kraju tek shvaa kako mu je pie kodilo te to je sve loe uinio svojoj
eni i djeci.
Mjesto radnje
Radnja se odvija u mranom podrumu i na hladnim ulicama grada.
Dojam
Pripovijetka u meni ostavlja tuan dojam. Sve izgleda nekako mrano u toj zimi i
mranom podrumu. Otac uvijek pije, a ena i djeca ostaju sama i gladna. Kui se
vraa pijan i jedva da je ostavio koji novi za obitelj. Na kraju otac pretue Evicu i
ona premine.
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA - VJENCESLAV NOVAK

oiju sve vie u daljinu odakle bi jo katkad jeknuo njegov slabi
glas... dok nije i on posve iezao u zaglunoj buci ivota."
Kompozicija djela:
U uvodnom djelu upoznajemo dva glavna lika koji dolaze iz istog kraja u
Zagreb na studij, ali su oprenih ekonomskih mogunosti. Artur je
jedinac imunog trgovca i gradonaalnika, dok je Jakov seljaki sin siromah.
Poetak radnje je oglas kojim Jerko Pavlievi, trai "cimera" kako bi
djelili trokove stanovanja. On je gnjevan kritiar drutva, ali i
simbol siromanog studenta koji se kroz ivot probijao sam
doivaljavajui pri tom uvrede i ponienja.
Arturovim dolaskom Jakovu zapoinje zaplet koji postepeno vodi do
vrhunca kroz Pavlievievu optubu lanog morala malograanstva, koje
propagira humanost i ljubav prema blinjemu, a u stvari je sebino i
proraunato "Ja diem svoj glas protiv nepravici ovdje u vlanoj sobi,
gdje boravi glad, gdje sve plae i suzama potitenih prosvjeduje u ime
nauke Isusove protiv nasilja; jer ja sam sauvao vjeru u njega, a oni je
nemaju: rjeima hvale, a djelima hule nauku njegovu ..."
U Arturovoj odluci da napie ocu pismo kojim ga moli da se odrekne
stipendije, a koje je rezultat Pavlievieva govora poinje rasplet.
"Oe! Ja ivim vrlo udobno na raun nekoga, tko bi trebao potporu za
svagdanji hljeb. To nije moralno, tome se protivi glas moje savijesti
... Moja dua hrli za idealima, otereti me, da se slobodno dignem opet k
njima..."
Oevo negativno pismo ini epilog ove novele.
Analiza glavnih likova:
Arturov otac: on je dobrostojei naelnik, bezosjeajan je i bezobziran,
za njega ne postoje granice i pravila, on je pohlepan i krt, te tako
odgaja svog sina, odnosno, tjera da tako postupa. Izmolio je za Artura
stipendiju koja je namjenjena sirotinji.
"Ovaj va drug gladuje... a gladuje zato jer je va otac oteo kruh to

ga je narod, zemlja, dobrotvor neki, sad bilo tko namjenio bio za
kolovanje sirotinji, dakle, njemu. To je, gospodine, grijeh koji vapije
k nebu za osvetom".
Kad je Artur ocu u pismu napisao strani grijeh to ga je poinio prema
Jakovu, otac mu je napisao:
"U budue, da me vie ne uznemiruju ovako! To su tlapnje, u ivot
treba gledati drugaijim oima... Jednom zasvagda: s takvim psinama da
mi ne dolazi! Meutim, (za tvoje umirenje) znaj da ima sinova iz veih
kua nego to je naa, pa uivaju potpore za svoje nauke... to iz onih
koji su te smeli govori zavist... Ti si mlad. ivot je prava kola, a tu
jo nijesi uio."
Artur Kranji: za razliku od oca on nije negativan lik. On je mlad,
silno zanesen, lijepo odgojen, ne zna nita o boli i nepravdama,
neiskusan je te takav dolazi u Zagreb na kolovanje. Po prvi put je
preputen sam sebi, te uvia nepravdu koju je njegov otac nanio Jakovu
izmolivi stipendiju. Ne mogavi to podnjeti, pisao je svom ocu:
" Pisat u ocu rekao je sebi da se odriem stipendije... stipendija
me gui Jo nikad nije stupio svojom voljom pred oca u ovako zamrenoj
stvari: to e na to on? Stala ga je savladati slaboa... a njegov mladi
duh opirao joj se gonjen ibama tekih rjei kojima ga je bievao
polunagi ovjek mrava lica i suha tjela na kom su bila izboena
rebra... Napokon je napisao ocu pirmo."
Jakov Kosovi: On je siromani seljaki sin iz najravijeg kraja u Lici.
Izuzetno je tolerantan, te ima silnu elju za viom naobrazbom, stoga
alje molbu za stipendiju koja bi mu omoguila kolovanje u Zagrebu.
Meutim, molba mu je bila vraena, jer je potpora ve udjeljena Arturu
Kranjiu. Nadajui se da je dolo do neke pogreke pri dodjeli potpore,
Jakov dolazi u Zagreb, gdje nalazi smjetaj u maloj, jeftinoj sobici
koju djeli s Jerkom Pavlieviem. On je dobar i poten, i nikako ne
shvaa i miri se s nepravdom koja mu je uinjena.
"Kroz gimnaziju se provlaio uvijek lijepim uspijehom, ali vie gladan
nego sit... Kako smije bogat ovjek uzeti ono to je namjenjeno
siromahu?"
Divlji konj - Boidar Prosenjak

Biljeke o piscu : Boidar Prosenjak roen je 1948. godine u
Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je u
Podravskom seocetu Kuzmincu .Tamo je zapoeo svoje kolovanje ,a

nastavio ga
zatim u Koprivnici ,Parizu I Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na

Filozofskom
fakultetu.
Radio je kao novinar u Narodnom sveuilitu u Velikoj Gorici ,te

pokrenuo
i ureivao biblioteku Albatros u velikogorikom Centru za kulturu .

Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac .lan je DHK .
Prozne , pjesnike I dramske priloge objavljuju u dnevnom I
periodinom tisku,
na radiju I televiziji .Surauje u asopisima za djecu .Radovi su mu
uvrteni u
zbornike ,antologije I kolske udbenike.
Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I kratkih proza za djecu pod
nazivom A
Zapaen knjievni uspjeh zabiljeio je romanom Divlji konj za koji je
1989. godine
primio nagrade Ivana Brli Maurani I Grigor vitez .
Fabula:
Uvod : ivot divljeg konja u divljini kad je bio drijebe
Zaplet : Kod Gospodara I bijeg od njega(Divljeg konja)
ivot u Podzemlju I njegovo maltretiranje
Vrhunac : Utrka divljih konja kod Gospodara I na Hipodromu
Rasplet : Divlji konj je uginuo prirodnom smru

Mjesta radnje : U divljini ; kod gospodara ; u Podzemlju ; na
Hipodromu
Vrijeme radnje : nepoznato ???
LIKOVI:
Divli konj : hrabar ,imao je puno prijatelja Neru , Sivku ,arca; imao
je svoju
kolibu Zvijezdu I svoju ker Cezu ; mrzi Podzemlje , titi prijatelje ,
kad je bio malen
mrzio je I Zakon , ali poslije ga je shvatio ; bio je uporan kad je traio
Zvijezdu;
Nera : susrela je Divljeg konja kod Gospodara , vjerna prijateljica
Divljeg konja;
Ponovno je srela Divljeg konja u podzemlju ; malo je strah bilo kad je
bila u
Podzemlju ; poginula je kad je ula kroz vrata iz kojih konji vie ne
izlaze
( ubijena je )
arac : Isto jedan od vjernih prijatelalja Divljeg konja ; hrabar kao
Divlji konj , poslije
mu je Sivka rodila sina ,Vulkana ;On nije bio u Podzemlju I nije vidio
uasu Podzemlju ;
Sivka : Vjerna prijateljica Divljeg konja , rodila je sina ,ona isto nije
bila u Podzemlju;
Snana kobila , hrabra ;
Zvijezda : Bila je vjerna kobila Divlje konja , kad se vratio Divlji konj
Iz Podzemlja
pobjegla ; rodila je kobilu Divljem konju Cezu , jako se brine o Cezi ;
Garov : pas koji je uvao konje kod Gospodara , na kraju se
ispostavilo da je
Nana Emile Zola
Izdava~ko poduze}e : Mladost Zagreb, 1974.
1. Bilje{ka o piscu
Emile Zola (1840-1902), francuski romanopisac, zan~ajni teoreti~ar

naturalizma i dru{tveni borac. Do knijèvnog uspjeha proìvio je teàk ìvot,
rade}e izme|u ostalog i kao novinar.
Eksperimentalnu metodu iz prirodnih nauka i medicine Zola prenosi
prenosi u stvarala~ki knjièvni postupak. ôvjeka treba prou~avati s
biolo{ko-fiziolo{koga i socialnoga stanovi{ta opaànjem i eksperimentom.
@ivot je pojedinca uvjetovan naslje|em i sredinom, i u njima teba otkriti
mehanizam op}ih zakona. Zato }e Zola otkriti svijet proroka, pogubnih i
tiranskih strasti, nasilni~kih nagona, bioli{kih i animalnih strana u
~ovjekovu bi}u - potpunije i grublje nego itko prije njego u svjetskoj
knjièvnosti.
Prvi ve}i uspjeh postiè romanom Theresea Raquin, s temom o mr`nji i
dubokim nesporazumima izme|u mu{karca i ène.
Godine 1868. zavr{en je plan ciklusa romana pod naslovom Prirodna i
dru{tvena povijest jedne obitelji pod Drugim carstvom, po ugledu na La
comedie humanie H. de Balzaca. U nizu romana, Zola prikazuje razli~ite
sredine u kojima se kre}u ~lanovi obitelji Rougon-Macquart, ali pod te{kim
i sumornim pritiskom naslje|a, bolesti i dru{tvene depresije. U triologiji Zola
se bavi vi{e dru{tveno-politi~kim problemima, obra}aju}i se poraznom
kritikom na crkvenu organizaciju. U tetralogiji Zola otvara ne{to svijetlije
perspektive u pogledima na ljudko dru{tvo i njegovu budu}nost. U skladu s
teorijskim postavkama naturalizma Zola donosi u svojim djelima obilnu gra|
u i obilje podataka iz vanjskog svijeta s nagla{enom te`njom da bude {to
objektivnije i prirodonau~nije. Ali u osnovi svega leì Zolna strasna , li~na
priroda, i on je dao vi{e svoju li~nu sliku zami{ljenog svijeta, nego
objektivnu, prirodnim zakonima strukturiranu stvarnost.
Podatke prona{ao u knjizi:Tvrtko ûbeli} : Teorija knjièvnosti, Zagreb 1972.
2. Pone{to o djelu Nana.

Nana odli~an je naturlisti~ki roman, koji uz Germinal zasigurno
~ini najbolje djelo Zolina knjièvna rada. Temeljnu ideju roman pisac daje u
samom romanu uspore|uju}i Nanu sa muhom.
... muhom boje sunca, koja dolazi sa smeti{ta, muhom koja uzima
smrt sa stvarima du` ceste, pa zuje}i, ple{u}i i prelijevaju}i se kao
drago kamenje, samo {to stane, truje ljude po pala~ama, u koje ulazi
kroz prozor.
Zola Nanu prikazuje kao predivnu prenosnicu klice smrti. Tokom cijelog
romana pisac se najvi{e bavi Naninim likom, isti}i}i njenu ljepotu i njenu
snagu koju suprotstavlja njenoj otrovnosti.
Nana, vrlo visoka, vrlo razvijena za svojih osamnaest godina, u

bijeloj tunici boginje, sa dugom plavom kosom rasutom po ple}ima...
---------------------------------------------------------------------------------
On je vidio njene poluzatvorene o~i, poluotvorena usta, njeno lice

oàreno zaljubljenim osmjehom, i pozadi opu{tena kosa pokrivala je
le|a kao u lavice. Savijena i zategnutih udova, ona je pokazivala svoje
jake kukovw, svoje tvrde dojeke kao u kakve amazonke, jake mi{i}e
pod svilenom koòm. Fina linija, jedva ustalasanih ramena i kukova
klizila joj od koleta do stopala
Roman izgleda kao niz slika iz ìvota kurtizane Nane i tek pomalo se nazire
optu`ba nemoralom tada{njeg dru{tva. Zola Nanu ne opisuje kao neku
pokvarenu djevojku, ve} je u cijelom romanu ~ini privla~nom

opravdavaju}i njene postupke. Ona se preko svojih ljubavnika izdigla
visoko, ali je istovremeno propadala dok se nije utopila u nemoralnoj
prljav{tini.
Zola je u promatranju destruktivnog pona{anja svoje glavne junakinje,
njoj pot~inio svaki detalj svog pripovijedanja. Pomo}u Naninih razli~itih
ljubavnih pokreta pisac ju je prikazao kao fotografski snimak stvarnosti {to
je i temelj naturalizma.
Nana je svoje ljubavnike , Steinera i Muffata, podnosila samo zato {to
joj je trebao njihov novac. Ona je grabila zlato ne razmi{ljaju}i o
posljedicama, povode}i se samo svojim instinktima. pojavom Fontana javlja
se u njoj neki novi osje}aj koji je do tada zanemarivala, Nana se zaljubljuje i
upravo ta njena ljubav prema Fontanu dovodi je do propasti. Sanjaju}i o
sre}i ona trpi sve Fontanove udarce i tu je Zola prikazuje kao slabu i
podlo`nu ènu koja je prepi{taju}i se u potpunosti svojim instinktima i
osje}ajima morala doìvjeti pad. Odav{i se ponovo prostituciji da zaradi za
ìvot dala se izbaciti iz vlastita stana.
U svim svojim ljubavnim, odnosno mo`da ipak poslovnim pothvatima
ona je traìla korist. Bez obzira na njenu destruktivnu stranu li~nosti ona je
bila jaka osoba, uspjela je od svojih ljubavnika dobiti ono {to je èljela.
Nana bila je kurtizana koja je uz svu nemoralnost ipak imala neki svoj
ponos.
To je smije{no, bogati ljudi zami{ljaju da mogu sve dobiti za svoj

novac... E pa lijepo! A ako ja ne}u?... Nije meni stalo ddo tvojih
problema. Kad bih mi ponudio cio Pariz, opet bi rekla da ne}u, i
uvijek ne}u...
Iza Naninog ponosa ipak se krije lukavstvo, unaprijed je prora~unavala

metode koko bi ne{to izvukla iz svojih ljubavnika i mo`da je jedan koji je
najlo{ije pro{ao bio ba{ grof Muffat kojemu je Nana oduzela razum.
Ti uzima{ - prihvati ona odlu~no - ti }e{ udesiti da mi je do uloge.

On je ostao iznena|en. Zatim re}e uz o~ajan pokret: - Ali to je
nemogu}e! Ti si sama rekla da to ne zavisi od mene.
Ona ga prekide skvr{iv{i ramenima:

Ti }e{ sada i}i dolje i re}i Boreknoveu da traìm tu ulogu... Ta nemoj
da bude{ toliko naivan. Bordenaveu je potreban novac. Pa lijepo ti }
e{ mu ga pozajmiti jer ga ima{ toliko da ga moè{ kroz prozore
bacati.
Nana nikada nije skrivala svoj prezir i mr`nju prema bogatim osobama i
takozvanim po{tenim ènama koje su bile po{tene samo izvana, ali su se
kako Nana kaè skrive~ki provodile, daleko od o~iju javnosti.
Nana je bila ustvari jedna priglupa djevojka koja je raspoklanjala
~itavo bogatstvo , a nije imala {to jesti. Sa svim svojim slabostima i
gre{kama predstavljala je vid jedne francuske povijesne epohe. umrla je u
jednoj hotelskoj sobi od boginja dok je svugdje odjekivalo: U Berlin! U
Berlin! U rat! Spremao se rat koji je upleten u igru ljudske strasti.
Zola Nanu u odnosu s ostalim mu{karcima. On je neprestano prati,
slijedi portretiraju}i svaki njen dio, svaki pokret. Zola je pristupio pokretima
s takvom vjerodostojno{~u, opisuju{i svaki najmanji detalj, kao fotografija.
âk prilikom Nanine smrti Zola je upotrebio svu svoju opisiva~ku umje{nost
i opisao joj lice puno gnoja, ali uvijek isti~u}i Naninu ljepotu.
To je bila jedna masa, gomila gnoja i krvi, hrpe smrdljivog mesa,

ba~ena tu na jastuke. Gnojane bubuljice ra{irile su se po cijelom licu,
jedna do druge, skvrgnute sa sivim izgledom blata, one su ve} li~ile
na neku plijesan zemlje,na ovoj bezli~oj koì gdje se crte vi{e nisu
poznavale. Lijevo oko se potpuno izgubilo u klju~anju gnojiva , drugo
udubilo se kao crna pokvarena rupa. Iz nosa je jo{ curio gnoj. Velika
crvenkasta krasta pruàla se od jednog obraza i prelazila preko usta
iskvariv{i ih u grozan sijeh. I na ovu uàs i gtotesnu masku ni{tavila
kosa lijepa kosa, sadràv{i svoj plemeni sjaj sunca klizala je,
prelijevaju}i se kao zlato. Venera se raspadala.
Od onako lijepe ène ostala je samo hrpa smrdljivog gnoja, a re~enicom :

Venera se raspala ., re~eno je sve. Sva njena ljepota stopila se u tu bolest i
Nana je nestala ostaviv{i samo mali trag - kosu.
Zola kao pisac naturalizma smatra da u svom radu treba primjeniti

postupke znanstvenika. Stvarala~ki rad odre|en je s tri momenta: sredinom,
rasom, trenutkom. On je to primjenio u Nani. Nana je bila destruktivna
li~nist koja je ~esto gre{ila, a sredina u kojoj je ìvjela i vrijemo koje je bilo
te{ko natjeralo ju je da bude to {to je bila.
Zolin cilj bio je uzdi}i roman u sfere nauke. On je na ìvim tijelima
vr{io analiti~ki rad koji kirurzi vr{e na le{evima. Smatra da likovi moraju
biti fotografski snimak stvarnosti. ristupanje djelu s nau~ne strane i isticanje
krajnje objektivnosti oduzimalo je piscu subjektivan odnos prema svijetu o
kojem govori. Zola je bio pisac masa, opisivao je sve dru{tvene slojeve tako
da je ~esto bio napadan.
Roman Nana jedan je od onih romana u kojima je prikazan ìvotni
put glavnog junaka, njegovi padovi, usponi i razo~aranja te podlost jednog
dru{tva i vremena. Prolaznost, smrt od kojih se svi pla{e prikazana je ovdje
an najgori mogu}i na~in, {to i jeste osnova naturalizma. Nana ,nekada{nja
ljepotica, pretvorila se u rugobu. U njenom posljednjem opisu prikazana je
stravi~no, gadljivo, a uostalom to i jest cilj svega, nestanak.
Najve}i dio radnje romana odvija se u potpunoj tmini i mraku, u
zagu{ljivim i prljavim prostorima sa odvratnim i gadljivim ljudima.
Veli Joe - Vladimir Nazor

Ime pisca: Vladimir Nazor
Tema: doivljaji diva Velog Joe
Osnovna misao: pohlepa nam moe biti samo na tetu, a ne na korist
Likovi: Veli Joe, Ilija, Libert, Juri, ovar Ivan, Civetta itd.
Sadraj:
U gradu Montovnu ivo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snaan,
ali je sluio i pokoravao se gospodi, a pomogao je i radnicima. Orao je po polju,
vukao najvee terete, tj. radio je najtee poslove. Taj div zvao se Joe. Joe je
zanosno obavljao svoje dunosti dok nije doao providur i odveo ga brodom u
Mletke. Na moru ih je uvatila bura i laa se potopila, ali Joe se spasio. U toj lai bio
je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Takoer je bio i rob.
Prije smrti rekao je Joi da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude
slobodan ovjek. Poto je Joi bilo jako ao Ilije, odluio je posluati savijet. Nakon
nekoliko dana Joe i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su
jako lijepo ivjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su
im gospodari doli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za
svoje bive sluge, a kui su se vraali bogati. Dolo je vrijeme dijeljenja posjeda.
Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvaali. Joe je bio najalosniji, jer nije dobio sve
ono to je zasluio. Osvetio se ostalim divovima tako to je spalio kolibu ita. Divovi
su bili ljuti pa su progonili Jou. Joa je naao svoj zaklon kod Civette. Civetta je
postao voa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joi je dao najbolju zemlju. Joa je
ubio dva diva. Divovi su bili alosni i nisu znali ta da rade. Pitali su Civettu za
savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio to su bili nepravedni prema Joi. I Joe
se vraao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih rijei pa je
odluio da vie ne bude kmet nego slobodan ovjek. Napustio je Civettu i Mautovena
i vie se nikad nije vratio.
Voda - Vladimir Nazor

Poneto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Brau, a
umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se meu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i
epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnikim
zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i ovjeku radujui se ljepotama i
vedrinama ivota, te vjerujui u mo i snagu slavenskog ovjeka. Cijelog ivota je
vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to ivotno uvjerenje potvruje djelima koja su
nastala u antifaistikom ratu. To su
Pjesme partizanke i dnevnik S partizanima. Poznata su mu djela Medvjed
Brundo(epski spjev), Pastir Loda (roman), Veli Joe(pripovjetke), te zbirke
lirike ; Slovenske legende i Hrvatski Kraljevci. Nazor je pisao i za djecu - pjesme,
prie, igrokaze. Meu priama se istiu posebno Bijeli jelen, Dupin, Min-anLin, a igrokazi su mu Crvenkapa, Pepeljuga i Pionir Grujo.
Tema: Preivljavanje sue
Glavna misao: uvijek dijelimo s drugima jer e nam se to vratiti
Likovi: Vlado, Koe, kapetan, Vladin otac, Vladina majka
Mjesto radnje: Velo selo
Vrijeme radnje: nekad davno
Sadraj:
Vie od tri mjeseca nije padala kia. Ljudi se boje za svoje vinograde i
maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi doekivali lau koja im je
trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog kolovanja.
U selu su zbog ei umrle dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da
laa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna
vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili
vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu da bi napunili svoje
bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema bunarima. U lai je bila pump koja je
dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine.
Svi seljaci su bili nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena
voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe vidio vodu
noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga ene tukle i ogovarale.
Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i uini isto to i on. ene su britvicama,
iglama za pletenje i vretenima buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u
zemlji. Uskoro je voda opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve
zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali
da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili
vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je
Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u grad na kolovanje nego da e ostati u
selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na
kolovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim
ivotom kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na
kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim
na selu.
Mizantrop - Jean-Baptiste poyelin

Biljeke o piscu:
Jean-Baptiste poyelin - umjetniki: Moliere. Roen je 1622 godine, kao
sin dvorskog tapetara. Kao sin situirane graanske obitelji polazi
gimnaziju kod isusovaca u Parizu, a pravo studira u Orleansu. Nakon
kratkog odvjetnikog posla osniva sa suradnicima kazalinu druinu pod
nazivom "Znamenito kazalite" nakon koje pie i izvodi velika djela. A od
djela najpoznatija su: Smuenjak (izveden 1655), Kaiperka (1659), kda
za ene, Tartuff, Umiljeni bolesnik, Mizantrop, krtac, Don Juan i mnoga
druga.
Lica:
Alcelse - tovatelj Celimenin
Philinte - prijatelj Alcesteov
Oronte - tovatelj Celimenin
Celimena - Alsesteova ljubav
Elijanta - kuzina Celimenina
Arsunoja - prijateljica Celimenina
Acaste i Clitandre - markizi
Basque - Celimenin sluga
Du Bios - Alcesteov sluga
Mjesto radnje:
Pariz, Celimenina kua
Vrijeme radnje:
XVII stoljee
Sadraj:
Prvi in
U prvom inu dolazi do svae izmeu Alcestea i Philintea zbog prijateljstva, jer
jedan smatra da se prijateljstvo sklapa sa svim dobrim ljudima dok Alceste smatra
da se prijateljstvo mora sklapati korak po korak i da njegovi prijatelji mogu biti
samo odabranni ljudi. U to dolazi Oronte koji tuje Alcestea i koji mu nudi
prijateljstvo, a ujedno eli da Alceste uje njgove pjesme i da o njima da svoj sud,
na to Alceste pristaje. Nakon proitanih pjesmi mrzovoljni Alceste govori da te
pjesme nisu za nita i da se Oronte ostavi pjesnitva. Na to Oronte odlazi
uvrijeen.
Drugi in
Drugi in zapoinje Alcestoim prigovaranjem Celimeni zbog toga to ona ima
mnogo udvaraa. Nakon toga ona mu odgovara da za za to ona nije kriva i nakon
toga izbija svaa pa tako Alcelse govori da se Celimena mora odluiti izmeu
njega i markiza (njezinih udvaraa). U to dolaze Acaste i Uitandre te je ispituju o
ponaanju lanova visokog drutva. Na to Alceste prigovara jer smatra da nije
lijepo izrugavati tue osobine. Po Alcesa dolazi straar no on ne zna zbog ega.
Trei in
Dogovor dva markiza da e se jedan drugome maknuti sa puta ako kome od njih
Celimena uzvrati ljubav. Dolazi Arsinoja, Celimenina prijateljica koja joj
predbacuje to ima toliko udvaraa i govori joj to ljudi misle o njoj, ali zapravo
je ljubomorna na Celimenu zbog njezine ljepote i mladosti. Na to joj Celimena
vraa malim "savjetom" da ne stavlja nos gdje mu nije mjesto.
etvrti in
Alceste sav ogoren dolazi kod Celimene gdje susree Philintea i Elijantu koji su
govorili o ljubavi i otkrili da se oni zapravo vole. Dok Alceste nosi pismo kao
dokaz Celimenine nnevjernosti, Celimena mu otvoreno priznaje da ga voli i
govori mu da gi mu zapravo priznala svoju ljubav da je to pismo istina. U to
dolazi Alcesteov sluga koji mu govori da moraju bjeati jer e inae Alceste
zavriti u zatvoru, zbbog vrijeanja pjesnika.
Peti in
Alcaste priopavaPhilinteu da kani otii iz njihova drutva, no prije toga eli
iskuati Celimeninu ljubav. U Celemeninu domu susreu Alceste i Oronte te trae
od Celimene da se odlui izmeu njih dvojice.Uto stiu dva markiza i donose
Celimenino pismo u kojem izruguje svakog od svojih udvaraa. To donekle
odbija Alcastea no on jo uvjek voli Celemenu i eli da mu ona postane ena. No
ona kae na se boji braka i da e u braku s Alcasteom biti osamljena. Duboko
uvrijeen Alcaste odlazi i govori da vie nikada ne eli uti za Celimenu.
Djelo poput ovog procijenjuje iskrenost ljudskih osjeaja. U
dananjem svijetu gdje se sve zasniva na lai, korupciji i
zaraivanju moe se vjerovatisamo onima iz ilih usta govori
iskrenost. Moda nam nekad nije lijepo za nae male nepodoptine
ili mane no na istini ovjek izgrauje svoj ivot. Ono, emu se
smijemo u ovom djelu, nije Alcesov znaaj i njegova vrlina, nego

moda jedino njegova pogreka, to nije uvidio, da drutveni ivot
zahtjeva od svakog ovjeka izvjesnu dozu kompromisa, vrlina
moda pa i treba bezuvjetno da se tuje, ali zahtjevati je kod svih
ljudi i to kod svih ljudi u najveem moguem stupnju, stvar je
nemogunosti. To dovodi do rata sa itavim ljudskim rodom, ili do
povlaenja iz drutva i do usamljenosti, za koju se odluio i
Alceste.
Pjesme - Vladimir Vidri

Bilje{ka o piscu
Vidri}, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski
pravnik. Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo zna~ajan i izrazit
pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najvi{e o pro{losti: niù se slike
iz anti~kog ìvota Egip}ana, @idova, Grka, Rimljana, i iz {panjolske pro{losti,
prisutna je srednjovjekovna tematika, a mnogobrojne su slike pejzaà. Ali tu se kriju
obilje`ja Vidri}eva stava: na taj na~in sna`nije pjeva o problemima svog doba i
svoje generacije. Jednostavnim izraàjnim sredstvima i nagla{enim slikarskim
elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, te{ki problem hrvateke emigracije,
klasne napetosti u dru{tvu. Najsna`nije se dojmlju u njegovoj poeziji slike prirode i
pekzaà, ugo|aji ìvotne radosti, dionizijski zanosi za ljeotu, vino, uìtak.
Vidri}eva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah dobila svoje
priznanje.
Pjesme
Vladimir Vidri} se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja kao pjesnik
s izuzetnim osje}ajem za boju. Neka pritajna bol i ~e`nja za idealnim doìvljajem
ljepote osnovna je karakteristika ovog na{eg vrhunskog pjesnika
U Vidri}evim pjesmama dolazi do izraàja nov , moderan senzibilitet, a
element subjektivnog name}e se na prvo mjesto, zamjeniv}i tako dotada{nje lirsko
stvarala{tvo koje je bilo programatske prirode, obilno zasi}eno folklornim
elementima i uglavnom svedeno na dvije, tri teme od kojih je najzna~ajnija bila
rodoljubljle.
Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet sluè Vidri}u kao okvir za izraàvanje
subjektivnih stanja i osj}enja Vidri} je u svojim pjesmama obsjednut pesimizmom,
nostalgijom, ~unnos}u i svim formama ljubavi, otkriva muzikalnu vrijednost rije~i,
usavr{ava stih, osvjeàva metaforiku.
Tematiku Vidri}eve poezije ~ine aktualni prblemi njegova vremena, a
zanimljivo je da bilo koji problem iznio, uvijek njime izraàva svoju li~nost.
êsta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi li{eni slobode i ljudskog
ponosa.
Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljude i ène
I lamaju ruke i nijemo pla~u
A kose im lete raspletene.

Sti{tu prsti i gr~e ruke,
Okovane pruàju k nebosklonu,
Sa tala se diù i kaù i kaù,
Gdje sunce tone na stranu onu.
( Roblje )
Vidri} je tako|er pjevao o ljudskim odnosima.
Da, svetac je halje skupio,
I poao je uza stube,
I nije se ni osvrnuo
Na jecaj zemaljske ljube.
Al se an|el ganuo
i rekao: -Pre~asni, stani,
I koji su mnogo ljubili,
I oni su Bogu zvani
( Gonzaga )
U pjesmi Mrtvac javlja se Vidri} pesimist, svjestan nemo}i nemo}i ~ovjeka
prema zakonima prirode.
Ubila ga ruka silna,
Vje~no jaka, vje~no ìva,
[to ìvote rasipava
I ìvote utrunjava.
( Mrtvac )
Zbog spoznaje eda je ~ovjek nemo}an, u njegovim pjesmama stalno je
prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se ipak osje}a.
Vidri}eva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati za svojom
domovinom dok hladi bezbri`nu gospodaricu,
A kad bi se na{la dobra du{a,
Da i roba pita i saslu{a,
Taj bi rekao: Od tuge pogibam,
Moje srce leti k libijskim kolibam
( Pomona )
ili da je to bola koja no~as zbliàvapatricija i roba u pjesmi Ex Pannonia.
A kad se on sagnu k robu
I nemo}no po~e da gleda
Idimo! {anu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kaèm,
Kosnu se suza njina:
Idimo, rekoh, a njemu
Podajte kr~ag niva.
( Ex Pannonia )
Vidri}evo glavno izraàjno sredstvo je slika. Imao je istan~an osje}aj za boje.
Vidri} je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejza`.
A svita{e jutro. rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.

Sja jutarnja zvijezda. Dr{}e i trepeti
Jasika {irokog lista
( Jutro )
Zvijezde se roje visoko
I dasi }e sad da krenu,
U zrku se kupa mjesec
I sipa svijetli i sjenu.
A krasna se èna budi
I grud joj otajno di{e
I svilne vje|e obara
I no} je i - biva ti{e.
( Notturno )
Najzna~ajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu Pejza` I i
Pejza` II, u kojima je on prikazao stvaran ìvot.
U Pejzaù I sve vrvi od ìvota.
U travi se ùte cvjetovi
I zuje zla}ane p~ele
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.
( Pejza` I )
Dok pjesnik U Pejzaù I upotrebljava glagole kako bi {to vjernije opisao
krajolik u Pejsaù II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju.
Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivao
Nad svijetlim obla~nim rubom
I opet u nebu plivao.
I kad sam otvorio prozor...

( Pejza` II )
Vidri}ev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme
novi. Budu}i da je svoje pjesme deklamirao morao ih je {to vi{e skratiti, svesti
jezi~ni izraàj na najmanju mogu}u mjeru. Vizualnost bila je jedna od najve}ih
pjesnikovih vrlina, stoga nije ni ~udno da mu je slika bila glavno izraàjno sredstvo.
U nekim svojim pjesmama Vidri} daje samo impresionisti~ke sli~ice.
Plahe su sjene do{le iz tame
I plesat stale u zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke Nymphe
S bijelimi vjenci na glavi...
( Jutro )
I vjen~av se li{}em vinjage bujne
Buku podiù divlju.
Kucaju srca. S ljpkog se gaja
Bijele nimpfe ozivlju.

( Pompejanska sli~ica )
U drugim pak pjesmama Vidri} pravi doìvljaj potis}e u pozadinu i u prvi plan
dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj doga|aj.
U omrkom parku jablani
Bunar okruùju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni - {ume i tuguju
Gordi i neveseli.
( Kipovi )
Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je àr
I pada u no} i u ocean.
( Grijeh )
Posljednji na~in pjesnikova slikovna izraàvanja, koji je vjerovatno i njabolji je
taj u kojemu sama misao obuhva}a sliku, slikovna i misaona komponenta zdruèni
su u jedno.
S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj `rtve utrnute
Oboreni starac spava
( Mrtvac )
Vidri} se pred kraj svoga ìvota razbolio i zavr{io je u ludnici {to je ostavilo
mnoge tragove u njegovu daljnjem stvarala{tvu. U njegovim pjesmama po~inju se
javljati demoni i sablasti, a doga|aji bivahu zahva}eni povr{no bez neka opipljiva
sadràja. Pjesnik je za vrijeme svoje bolesti naslu}ivao smrt i prikazivao u svojim
posljednjim pjesmama.
Adieu
O moja je le|a lagano

Krcnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomr~ina
moje je vje|e prekrila
Os sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula

Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suza utrla
[to mi sa zjena pada.

-Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
Deko, dama,kralj, pijun - John le Carre

Biljeka o piscu:
John le Carre roen je 1931.g. Njegov trei roman "pijun koji je
doao sa hladnoe" lansirao ga je meu najbolje pisce pijunskih
romana. I buduim romanima potvrdio je tu zasluenu titulu. Roman
"Kroja Paname" postigao mu je svjetsku slavu i preveden je na
ezdesteak jezika! Napisao je sveukupno 11 djela: "Naa igra", "Noni
menader", "Tajni hodoasnik", "Ruska kua", "Savreni pijun", "Mala
bubnjarka", "Smiley-evi ljudi", "Poasni ak", "Ratni dalekozor",
"pijun koji je doao sa hladnoe" i "Deko, dama, kralj, pijun".
Nemam podatka o njegovoj smrti.
U jednom intervjuu izjavio je da mu laska to njegova djela shvaaju
tako ozbiljno, ali svi su likovi i operacije izmiljene.
anr:
pijunski roman
Tema:
Umirovljeni djelatnik engleske pijunske slube pokuava razotkriti
"krticu" duboko ukopanu u sam vrh te vane organizacije.
Mjesto radnje:
London, Engleska: "Mrzio je City. velik, tmuran, zagluan grad sa
previe golubova.", "...hitao je sitnim koracima uz pocrnjele arkade
Victoria Station", "Pourio je do Martindaleovog kluba na polovici
King's Roada.", "...jedan od onih poniznih stanovnika Londona...".
Vrijeme radnje:
Doba hladnog rata: To moemo to zakljuiti po mnogobrojnim
pijunskim operacijama: "..i sve ostale neugodne fraze koje su u
najboljim danima hladnoratovske kulture gotovo pretvorile kolu u...",
"Uputajui se u itanje Smiley je iznova proivljavao glavne bitke tog
dugog i okrutnog rata.", "Morali smo zbog sigurnosti nae mornarice
izviditi te ruske podmornice!".
Motivi:
-privrenost prema Kontroli: "Sam sam ispratio Kontrolu u nekakvom
uasnom krematoriju u East Endu, prolog Badnjaka, i osim mene nije
bilo nikoga. Sveenik je imao govornu manu.", "Smiley se sjeao kako
je Kontrola mravio, kako su mu se obrazi rumenjeli i kako su mu oni
koji ga nisu dobro poznavali estitali na dobrom izgledu. Samo je
Smiley primijetio kapljice znoja to su mu tih kobnih dana pratile
granicu rasta kose.", "Shvatio je samo: vrati se u Cirkus i dovri
posao."
-znatielja: "Tko je taj misteriozni pukovnik Viktorov, ta krtica koja se

tako duboko i neprimjetno uvukla u sam vrh Circusa i tko je to stajao
iza Connieina otpusta. Tko titi krticu i da li je Poljakov krtiin kurir?"
Opis likova:
Smiley- a) vanjski opis:

"tavie on je lako mogao biti konani oblik kojeg je Bill Roach bio
prototip. Nizak,debeljukast, i u najboljem sluaju srednjh godina, bio
je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika Londona koji nikad
nee batiniti Zemlju. Noge su mu bile kratke, hod sve prije nego
ustar, a odjea skupa, loe skrojena i skroz-naskroz mokra. Njegov
kaput koji je pomalo podsjeao na udovitvo, bio je izraen od onog
crnog, rijetko tkanog materijala koji kao da je posebno izraen kao da
je posebno namijenjen upijanju vlage. Rukavi su bili predugi ili ruke
prekratke jer bi mu rukavi- kao Roachu kad bi obukao kabanicusakrivali prste. Iz tatine nije nosio eir, ispravno vjerujui da ga ini
smijenim. "Kao podstavljuno zvono to se stavlja na kuhano jaje da
se ne ohladi.", primijetila je njegova prekrasna ena prije no to ga je
posljednji put ostavila. Stoga se kia nakupljala u krupnim,

neobrisivim kapima na debelim staklima njegovih naoala. Korak mu
je bio pomalo nesiguran dok je mokar koraao..."
"Sjedio je, naslonivi se,savijenih kratkih nogu, glave pognute
naprijed, sklopivi debeljukaste ruke na trbuhu kojim ga je mojka
priroda obilno nagradila. Iza debelih lea nazirale su se oi oputenih
kapaka. Tu i tamo protrljao bi stakla svilenom podstavom kravate, i to
bi bio jedini znak njegove uznemirenosti,a kad bi to uinio pogled bi
mu opet postao kiseo i bespomoan, neugodan svakome tko bi ga u
tom trenutku pogledao."
"-Pretpostvljam da uviate kako uasno izgledate!...zrcalo mu je
pokazalo zakrvavljene oi i jasne tragove zamora na bucmastim
oima."
"U svakom sluaju prestar sam za ovakve automobile..."
"...podigavi ovratnik do povelikih podbradaka."
- b) unutarnji opis:
-marljiv: "Radio je juer do kasno naveer, sve dok nije zavrio neki
izvjetaj o odnaanju smee. kad je uvidio da mu je nestalo kave i da
zato vie ne moe nastaviti, otiao je u duan i stao u red...", "Smiley
se ponovno baci na itanje suhoparnih podataka u pranjavim
mapama. Navikao je puno raditi i svoje obaveze marljivo i savjesno
izvriti. To se nauio jo u Oxfordu,a posebno koristio za vrijeme svog
dugog rada u Cirkusu."
-nesiguran: " Nije nosio eir, ispravno vjerujui da ga ini smijenim,
primijetila je njegova prekrasna ena prije no to ga je posljednji put
ostavila.. stoga se kia nakupljala u krupnim, neobrisivim kapima na
debelim staklima njegovih naoala. Korak mu je bio pomalo nesiguran
dok je mokar koraao..."
"Nesigurno se mekoljio u prevelikom kaputu dok je Peter jurio
seoskim cestama po Smileyu prevelikom brzinom."
"Otkako ga je Ann napustila, otila je i istaica: samo je dakle Ann
imala klju. Hrastova vrata imala su dvije brave,"banham" sa zasunom
i "chubb pipiekey" te dvije treice. Poeo ih je ponovno stavljati,
moda zato da ga ona ne iznenadi!"
-ponizan i slab: "Bio je po izgledu jedan od onih poniznih stanovnika
Londona koji nikad nee batiniti Zemlju."
"Pravo pravcato pomanjkanje snage volje. Zovu to uglaenou, iako
to nije nita drugo doli slabost. Slabost- nesposobnost ivljenja bez
tue pomoi, neovisno institucijama i emocionalnim vezama koje su
nadivljele svoju svrhu. To jest moja ena, to jest Cirkus, to jest

ivljenje u Londonu. Taksi su mu bezobrazno otele dvije djevojke
cerei se zajedno ispod jednog kiobrana."
-pun starih navika: "Ve iz dugogodinje navike Smiley je vrio smotru
automobila...inio je to i kao dio vjebe memorije, ali i zbog straha koji
zauvijek prati jednog profesionalca.", " Navikao je puno raditi i svoje
obaveze marljivo i savjesno izvriti. To se nauio jo u Oxfordu,a
posebno koristio za vrijeme svog dugog rada u Cirkusu."
Opis jezika:
Djelo je pisano knjievnim jezikom bez ikakvih stilskih sredstava ili
neobinosti
Miljenje o djelu:
Proitala sam knjigu prije roka lektire jer me zaintrigirao naslov i sam
anr teksta. Napokon neto to se lako i teno ita! Meutim ve u
prvim poglavljima izgubila sam se u gomili imena, nepovezanih radnji,
umetaka i naizgled nepovezanih likova. Nisam mogla shvatiti
hijerarhijsku ljestvicu Cirkusa tko je glavni, a tko kome odgovoran.
Ipak, uporno sam se pokuavala koncentrirati na reenice i pohvatati
konce. Tek nakon polovice odlistanih stranica poela sam nazirati tok
radnje i povezivati dogaaje sa prethodnih stranica. itala sam knjiga
od kraja prema poetku. Zamislila sam se nad time i otkrila uzronika.
Likovi jako malo "razmiljaju naglas". Tako ne pojanjavaju pojmove
ni ljude. A djelomian uzrok tome je i pisanje u treem licu.
Iz velegradskog podzemlja - Vjenceslav Novak

Poneto o piscu: Vjenceslav Novak roen je 1859.god. u Senju. Gimnaziju je
pohaao u Senju i Gospiu. U uiteljsku kolu je iao u Uagrebu. Kasnije je nastavio
muzike studije u Pragu. Slubovao je kao profesof muzike na uiteljskoj koli u
Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj knjievnosti koji je u
svojim djelima poeo slikati probleme drutvenih nepravdi i nevolja koje su pogale
mali svijet seljake sirotinje , siromanih otoka i intelektualaca koje opisuje s
dubokim suosjeanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovjedaka.
Romani su mu : Pod Nehajemm Poslijednji Stipani, Dva svijeta, Zapreke,
Pavao segata i Tito Dori. Vanije pripovjetke su mu: Podgorske pripovjetke,
U Glib, Majstor Adam, Iz velegradskog podzemlja i dr. Vjenceslav Novak umro
je 1905.g. u Zagrebu.
Tema: Teina ivota u siromanoj obitelji
Osnovna misao: Neke loe navike mogu nam promjeniti ivot
Likovi: Mika, Janki, Lucija, Evica
Sadraj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je ovjek sjedio nepomino na klupi na
Ilikom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par puta pao
potrbuke i nije se mogao dii pa je trebao pomo straara da bi otiao kui.
Zamiljeno gledajui, Mika se sjetio onog to je doivio zbog pijanstva. Mika i Janki
su ispilili i nacijepali jednom ovjeku drva i dobili za to 5 kruna. Odmah su otili u
gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri, etiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli
poi kui , ali Janki je jo elio piti. No kada su ispili jo pola litre, ali ni to nije bilo
dovoljno pa su pili i pili U razgovoru uz pie Mika je hvalio svoju djevojicu Evicu.
Na poziv straara krma se ispraznila, a Mika i Janki su poli kui. Mika je putem
razmiljao to e li mu ena rei. Dali e ga psovati ?! Skupio je hrabrosti i uao u
kuu. Kako je zamislio tako je i bilo. ena ga je psovala, a on onako pijan uhvatio
Evicu i pretue je. ena istrgne Evicu iz ruku pijanog mua, a on padne na krevet i
zaspe. Ujutro kada se probudio, ena mu je rekla da je pretukao Evicu. Mika bez
eninog saznanja ode u Eviinu sobu. Evici je iz usta neprestano curila krv i nije
mogla jesti i piti. Mika je sijeo pokraj nje i poeo joj tepati, te joj darovao kutiju sa
slatkiima. Sutradan je Mika otiao na posao i nije se elio vratiti kui i uti to je
Evici rekao lijenik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici
vrlo loe. Kada se smrailo, ena je krenula traiti Miku. Vidjela ga je kako ee te je
otila do njega i tuno mu izjavila : Preminula je. Mika je stajao nepomino. ena
ga je pozivala u kuu uvjeravajui ga da nije on kriv jer je bio pijan. Vrativi se kui
nije vie bilo isto. Nije bilo djevojice Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo
toga vrijedno.
Knjiga pjesama - Federico Garcia Lorca
Biljeka o piscu
F.G.Lorca, panjolski pjesnik i dramatiar, rodio se 15.6.1899 u
Fuenteroquenosu, Andaluzija, umro 19.8.1936. u Granadi. Studirao knjievnost i
pravo, ujedno pokazuje interes za muziku, slikarstvo i kazalinu umjetnost.
Godine 1921. izveden je u Madridu njegov dramski prvjenac Leptirove arolije.
Iste godine objavljuje Libro de poemas. Renome stjee zbirkom Cauciones 1927,
godine i patriotskim komadomMariana Pineda. Godine 1928. izlazi njegova
najbolja knjiga stihovaRomancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci
dao sintezu panjolskih lirskih inspiracija (duh puke poezije, kojim se nekada
napajao Lope da Vega, i blistavu rasko kojim se Gomgoneava jezika). Godine
1930. odrava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine pie
knjiguPjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi uvena oda Waltu Whitmanu. Od
1931. direktor je kazaline grupe Barroco koja obilazi sve panjolske pokrajine
igrajui djela klasinog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom
periodu sav se posveuje pisanju za kazalite:
Don Cristobaldovo malo kazalite (1928); udesna obuarka (1930); Ljubav don
Perimplina i Belise u ujakovu vrtu...
U spomen svog prijatelja pie tualjku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias(1935).
U augustu 1936. uhapsili su ga i streljali pripadnici Francove civilne garde. G.L.
jedan je od najveih panjolskih lirika uope. U panjolskoj poeziji svoga vremena
on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno
je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevoen i igran. Znatan je
njegov utjecaj na nae mlado pjesniko pokoljenje.
Podaci iz
Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski

leksikografski zavod, Zagreb, 1967
Analiza dijela
Konjikova pjesma
Cordoba.
Daleka i sama.
Kobila crna, velika luna,
masline u bisagama.
Ako i znam pute, nikad
neu stii u Cordobu.
I u ravni i na vjetru,
kobila crna, crvena luna.
Smrt na me vreba onamo
s krunita kule Cordobe.
Jao, duga li cesta!

Jao, vrli moj konjiu!
Jao, smrt me eka prije
nego stignem u Cordobu!
Cordoba.
Daleka i sama.
Konjikova pjesma razvija temu nedostinosti, smrti. Razvija je tako da

ponavlja i izmjenjuje neke slike. Temeljni je motiv konjikova slutnja smrti,
samoe. Ta se slutnja smrti kasnije preobraava u strah.

s krunita kule Cordobe -SLUTNJA SMRTI
Jao, smrt me eka prije

nego stignem u Cordobu!-STRAH
Lorca stvara saete i jednostavne pjesnike slike koje ponavlja, izmjenjuje i

gradira.
Cordoba.
Daleka i sama.- PONAVLJA
Kobila crna, velika luna...

...kobila crna, crvena luna- IZMJENJENE SLIKE

s krunita kula Cordobe...
... Jao, smrt me eka prije
nego stignem u Cordobu.- GRADIRANO
Svijet pjesme otvara ovom pjesnikom slikom: Cordoba. Daleka i sama.

Ponavlja je na kraju pjesme kako bi dokazao kako je Cordoba za konjanika bila
nedostina, poto je kao i s poetka pjesme ostala Daleka i sama. Pjesnik
pojedine slike izmjenjuje. Takvim postupcima u komponiranju pjesme nam bolje
prikazuje konjanikove osjeaje, emocije. Gradirajui pojedine slike prikazuje nam
da se konjanik sve vie boji. Najprije se kod konjanika pojavljuje slutnja smrti
koja se postepeno pretvara u strah. Pjesnikove emocije najjae progovaraju u
etvrtoj strofi, a emocionalni naboj ostvaruje jadikovanjem.
Benasta pjesma
Mama,
hou biti od srebra.
Sine,
bit e ti hladno.
Mama,
hou biti od vode.
Sine,
bit e ti jako hladno.
Mama,
na jastuku me svom izvezi.
To da!
Ovog asa, sine!
Iako se po naslovu ne bi reklo, ova pjesma ima svoje znaenje i nije tako
benasta. Srebro i voda su dragocijene stvari za ivot ljudi, bogatstvo, meutim
kada bi se sin pretvorio u srebro ili vodu nikad ga ljubav ne bi tako grijala kao
majinska. Ne treba zahtjevati da budemo netko ili neto drugo nego prihvatiti
onakve kakvi jesmo jer uvijek postoji netko tko nas prihvaa ba takve. Normalno,
trebamo se truditi da postanemo to bolji (bre, vie, snanije), ali svojim trudom i
na taj nain doi do pozitivnih promjena.
Portret Silvija Franconettija
Njegov krik bijae strahotan.

starci
kau da se kosa
jeila
i da se iva rastvarala
u zrcalima.
Prelazio iz tona u ton
a da ih ne razbija.
I bijee stvaralac
i vrtlar bje.
Stvaralac sjenica
tiina.
Sada njegova melodija
Sniva s odjecima.
Konana i ista.
S posljednjim odjecima.
Conte jondo ima neobino bogatstvo forma, ali u svim varijantama

sauvao je bitnu karakteristiku: izraz neizmjerne tuge i patnje, vezanost za zemlje,
za kraj naranaa i pustih neplodnih brda, prijateljstvo, strasno prijateljstvo sa
smru. Lorca je u pjesmi Portret Silvija Franconettija, iz svoje zbirke pjesama
Conte jondo ocrtao pjevaa andaluziskog i dao poetsku karakteristiku ciganskog
conte jonda.
Lorca o teatru...
U sjajnom i dubokom Razgovoru o teatru, odranom u Madridu 1935.,
Lorca je izloio svoje gledanje na teatar i njegovu drutvenu funkciju; on na tatar
postavlja maksimalne zahtjeve, smatra ga najjaim i najkorisnijim orujem u
podizanju zemlje i barometrom to pokazuje njezinu veliinu i pad. Narod,
kae Lorca, koji ne pomae rast svoga tatra, ako nije mrtav, blizu je smrti, kao to
teatar, koji ne osjea socijalnog bila, politikog bila, drame svoga naroda te ne vidi
istinske boje njegova krajolika i njegova duha, s njegovim smijelom i suzama,
nema prava da se zove teatar, ve igralitem ili mjestom gdje se vri ona ritualna
stvar to se zove ubijanje vremena.
Posljedni Stipanii - Vjenceslav Novak

Tema: propast jedne hravatske patricijske obitelji za vrijeme ilirskog pokreta;
problem patrijahalnog odgoja; intimna tragedija Lucije; povjesno politiki trenutak
Senja.
Fabula: Sve poinje krtenjem malog Jurja, sina Valpurge i Ante Stipania. Dalje se
nastavlja opisivanjem ivota Stipinovia te velike oinske ljubavi prema Jurju. Ti
privatni dogaaji popraeni su politikom pozadinom o poetku buenja nacionalne
svjesti u Hrvata i o poecima ilirskog pokreta, te o trgovini i gospodarstvu Senja. Sve
to zavrava Lucijinom nesreon i bolesti, te nakraju njenom smru.
Kompozicija:
Kopozicija: pisac poinje sa sadanjou; bolest i nesrea Lucije te briga Valpugre
Zaplet: vraanje u prolost od krtenja Jurja sve do ulaska Lucijine nesree i bolesti
(sie)
Zavretak: pisac nastavlja tamo gdje je stao; smrt posljednjih stipania: Lucije i
Valpurge.
Ideja: Socijalni poloaj ljudi u odreenom povjesnom razdoblju; Odupiranje

Maarima; Oinska ljubav.
Mjesto radnje: Senj, koji je u biti zatvoren i izoliran od svjeta.
Vrijeme radnje: XIX. st., doba ilirskog preporoda i buenja nacionalne svjesti Hrvata
Ante Stipani: Njegove je karakteristike najbolje opisao njegov sin Juraj u pismu
koje je pisao svom prijatelju: ,,moj tatica nije bio, ini mi se, od najistijih karaktera.
Htio je poto-poto plivati na povrini, a neprestano je tonuo. Htio je biti i izvan kue
ono to je bio u kui: prvi autoritet u svemu i svaemu, ali nije ilo. A nije ilo zato
to je u isti as troio uporite na raznim stranama - jer vlastitog nije imao. Nije bio
ni politiar. Da je poivio, ja kriv ako ga ne bi lako naao i meu naim ilirima. Bio je
Austrijanac, Francuz, Taljan i Maar u isti as. Otac i mati bili su mu zapravo krmar
i krmarica, za svoj stale i u ovo doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac primio
uzgojem svoju tatinu koja mu je ostala neotklonjiva volja na svakom koraku ivota.
Morao je naravno zaboraviti to su mu otac i mati zaista bili i gledati u davninu da
potrai plemiki list svojih pradjedova, esa nije mogao nai. Ali drao se svejedno
plemiem. Kako je uio, rekao sam ti: znao je od svaesa neto, a od svega nita.
Zato je ipak drao sebe ovjekom uenim. Kod kue je bio strah ukuana, a mali su
ga ljudi na ulicama pozdravljali dubokim poklonima na koje nije nikada pozdravom
odvraao. Bio je ipak nesiguran na svakom svom koraku i nigdje nije uspijevao.
Lebdio je tako neprestance i bio naravno svojim poloajima nezadovoljan. Osim
toga, brinuo se previe za sina, a svoju kerku i enu je zanemarivao. Ustvari je elio
da Jurja napravi ono to on nije uspio, tj. Da se Stipaniev san ostvari preko Jurja
to naravno nije uspjelo. Na krau svog jadnog ivota koji je svrio na ruevinama
zbog nepravde koju je nanio svojoj eni i keri, a samo zato jer je smatrao da ga je
Juraj iznevjerio. Umro je onako kako je ivio. Okruen svojom enom i keri koje su
ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Lucija Stipani: Za njenu sudbinu kriv je njen otac i samo to patrijahalno
drutvo. Zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i nepotenje vanjskog
svijeta jer je izmeu ostalog stalno boravila u kui. Usprkos svemu tome ipak ja
imala hrabrosti da se suprostavi ocu kojeg nije mogla iskreno voljeti jer je on za nju
bio potpuni stranac kojeg bi vidjela samo ponekad, a kad je bio prisutan znala je da
se mora ozbiljno (njoj mrsko) ponaati. Upravo zbog te ,,izoliranosti od svijeta je u
nevinost i istinitost Albertovih namjera te ga je voljela samo onako kako se moe
voljeti pravom, prvom, istinitom ljubavlju. Bila je jako osjeajna i krhka, a to je
ujedno i razlog njene smrti na kraju romana. Ona jednostavno nije mogla shvatiti
Alberta i alila je za svojom mladosti i nevinosti koju je izgubila zbog svoje naivnosti
i neznanja. Iako je Lucija umrla zbog tuberkuloze, njeno duevno stanje puno je
pridonjelo ranijoj smrti. Zavoljela je Martina, ali jednostavno sa svojom sudbinom
nije mogla ivjeti. Sada ljubav ipak nije bila dovoljna. Na njenom liku se temelji
sluaj posrnule djevojke.
Valpurga Stipani: Tipian prikaz tadanje ene. U ranoj se dobi udala za
Stipania i poto je on bio iz vie porodice smatrala ga je savrenim. Uvijek mu je
bila posluna i radila je sve to se od nje trailo iako se to kadkad i kosilo njenom
miljenju ili elji. Kada je pronala spise koji su u biti prikazivali u potpunosti njegov
karakter i osobine (negativne) nije odustala od svog uvjerenja da je Stipani ipak
najbolji avjek Nakon roenja Jurja i Lucije pokazala je pravu majinsku ljubav
prema svojoj djeci koju je iskreno voljela iako joj Stipani nije dao skoro ni pristup
k njenom sinu jer je vjerovao da bi ga tako razmazila i odgojila kao ensko. Sve bi
uinila za svoju djecu. Kada nije bilo Stipania ispunjavala je elje Lucii jer je bila
takva osoba koja nije mogla nikog odbiti. Nakon Stipanieve smrti mnogo je patila,
ali se zbog siromatva morala povui u malenu kuicu zajedno s Lucijom.Jedva je
doekala sinov dolazak, koji se u potpunosti promjenio. Pa ak i kad je prijetio
svojim samoubojstvom, smatrala je da tako mora biti i nita mu nije zamjerila te ga
je istom ljubavlju voljela iako je kasnije saznala da je ak i svoje hrvatsko ime
promjenio u maarsko. Kada je vidjela koliko Lucija pati zbog Alberta otila je do
Martina da se dogovori da joj on napie pismo (jer je znala da je zaljubljen u Luciju),
ali da se potpie sa Albert. Sve je eljela dati, pa ak i svoj ivot za sreu svoje keri,
iako je znala da joj moda Lucija ne bi mogla nikada oprostiti kad bi saznala za
njezinu tajnu. Nadivjela je Luciju dvije godine i jako je za njom patila, a najvie ju
je boljelo to je izgubila sina kojeg ubiti nije nikada niti imala. Svoj tuni ivot
zavrila je smrznuta u hladnoj noi traei milostinju. Tada je zavrila patnja njenog
srca.
Juraj Stipani: Bio je prvo dijete, a jo k tome i sin pa je upravo k njemu Ante
Stipani njemu posvetio cijeli svoj ivot. Kada je bio jo malen dovodio bi mu
uitelje kako bi skupio to vie znanja za tvz. misiju koja ga je ekala. Majinu i
sestrinu ljubav nikada nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zbog toga
kasnije nije osjeao nita prema njima i uope za njih nije mario. Kada je pisao
pismo svom prijatelju moglo se vidjeti da je elio imati i majku i sestru, ali je tada
ve bilo kasno. Mislim da je za njegovo ponaanje nakon odlaska iz kue bio kriv
upravo njegov otac. Kada je Juraj otiao, znao je da e mu otac slati novac, pa se
prepustio lagodnom ivotu. Nakon dugo godina i zbivanja te nakon oeve smrti vie
ga nije nita vezivalo za njegovu domovinu, pa kada je izmamio novac kod majke
promjenio je ime u maarsko i vie se nije javljao. Ja Jurju ne okrivljujem jer
smatram da je njegovoj dui jako puno utjecaja dao i odgoj njegova oca.
Opi dojam: ovo je jedna od najdosadnijih ako ne i najdosadnija knjiga koju sam ja
ikada proitao. Radnja je uasno dosadna, zapleti ofucano orginalni i rasplet onakav
kakav sam i oekivao. Ovu knjigu bih preporuio svim neprijateljima.
kakO dolo, tako prolo - AUGUST ENOA
1. Biljeka o piscu
August enoa je roen 1838. godine u Zagrebu. S ocem,
njemakim kraljevskim slastiarom, nije se slagao, a majka, slovaka
Maarica, mu je umrla kad je imao osam godina.
Puku je kolu zavrio u Zagrebu, jedan razred gimnazije u
Peuhu, a ostalih sedam u Zagrebu. Studirao je u Zagrebu, Beu i
Pragu. Iako je uvijek bio meu najboljim uenicima nije zavrio
studije.
August enoa je prvi u obitelji poeo pisati hrvatski svoje
prezime Schnoa.
Pisao je lirske i epske pjesme, pripovijetke, povjestice, novele,
romane, kritike i feljtone (Zagrebuljke). Teme svojih djela uzimao je
najee iz hrvatske prolosti, ali i iz suvremenih drutvenih zbivanja.
Vie djela posvetio je Zagrebu, u kojemu je roen i gdje je ivio do
smrti. enoa je prvi hrvatski pisac koji je knjievnu pozornost usmjerio
na drutvene slojeve - feudalce, graane, seljake. Zahvaljujui
zanimljivosti tema, privlanosti sadraja i likova te ivom
pripovjedakom jeziku, doslovce je stvorio i odgojio hrvatsku
itateljsku publiku.
Oenio se Slavom Itvani i imao sina Milana. Kako bi se rijeio
siromatva i osigurao dobar ivot svojoj obitelji, radio je razne poslove.
Bio je umjetniki ravnatelj kazalita, dramaturg, veliki gradski
biljenik, gradski senator, dravni inovnik i radio kao ureiva
asopisa Vijenca.
Kad je nakon potresa u Zagrebu 1881. godine, pomagao ljudima

na ulici dobio je upalu plua od ega je i umro.
Neka enoina djela:
a) Romani: Zlatarovo zlato (1871.g.), uvaj
se
senjske ruke
(1876.g.), Seljaka buna (1878.g.),
Diogenes
(1878.g.) i Kletva (1882.g.)
b) Pripovijesti: Prijan Lovro (1873.g.), Prosjak
Luka
(1879.g.),
Barun
Ivica,
Branka, Karanfil s
pjesnikova groba,
Mladi gospodin, Turopoljski
top,
Kako dolo, tako prolo (1876.g.)
c) Povjestice: Smrt Petra Svaia, Propast
Venecije,
Fratarska
oporuka,
Kugina
kua,
Kameni
svatovi,
Grobovi Hrvata
d) Kritika i esejistika: Naa knjievnost i Zato piemo
2. Protorealizam - enoino doba

Razdoblje hrvatske knjievnosti od 1849.g., kada zavrava
ilirizam, do enoine smrti 1881.g., naziva se protorealizam ilienoino
doba.
Od kraja ilirizma poela je ponovna germanizacija, te se ponovno
postavlja pitanje nacionalne opstojnosti. Uveden jeBachov
apsolutizam (1850.g.) kojim hrvatska gubi sva ustavna prava koja je do
tada imala. Ukidaju se feudalno-kmetski odnosi ime plemii ostaju
bez posjeda, a osloboeni sljaci su potpuno osiromaeni.
1860.g. objavljena je Listopadska diploma koja vraa u Hrvatsku
parlamentarni ivot i nacionalno-politiku aktivnost.
U Hrvatskoj poinju djelovati politike stranke. Narodnu

stranku osnivaju
nekadanji
ilirci
Strossmayer,
Maurani,
Kukuljevi, Raki i dr. Stranku prava trai teritorjalnu cjelovitost i
potpuni suverenitet hrvatske drave. Njen je voa Ante Starevi, koji
zastupa radikalno hrvatstvo, suprostavlja se ilirstvu, jugoslavenstvu i
srpstvu.
Godina 1868. sklopljena je Ugarsko-hrvatska nagodba, prema
kojoj kraljevine Ugarska, Erdelj, Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, ine
istu dravu.
Nagodba iz 1868. priznaje narod Hrvatske i Slavonije kao
poseban politiki narod, a Dalmacija i Istra pripale su austrijskom
dijelu monarhije.
U Dalmaciji se vodi borba protiv talijanskih autonomaa i
hrvatskih domoljuba, a u Istri zapoinje nacionalni preporod to ga
predvodi biskup Juraj Dobrila, koji okuplja hrvatske sveenike koji
ire hrvatsku nacionalnu svijest.
U kulturnom ivotu posebnu je ulogu imao akoveki
biskup Josip Juraj Strossmayer. Na njegov poticaj osniva se Hrvatska
Akademija Znanosti i Umjetnosti, Leksikografski savez, Sveuilite i
Kazalite.
to se tie knjievnog ivota, Hrvatska je ostala bez knjievnog
asopisa. Tek 1852. Mirko Bogovi, pripovjeda, pjesnik i dramatiar,
pokree asopis Neven.
U tom razdoblju Ilirci se povlae iz knjievnog ivota, a novi
knjievni narataj objavljuje u Nevenu. Osim Augusta enoe istiu se i:
Mirko Bogovi, Janko Jurkovi, Luka Boti, Adolf Veber Tkalevi,
Josip Eugen Tomi, Ante Starevi i Franjo Markovi. A za razvoj
dramske knjievnosti i hrvatskog kazalita zasluni su Dimitrij
Demetrev i Josip Freudenreich.
3. Sadraj
enoa zapoinje priu o Martinovom mlinu usporeujui ga

kakav je nekada bio s onim to je od njega danas ostalo. Mlin se nalazio
sat hodanja udaljen od Zagreba, pokraj nekog potoka izmeu stabala
trenja i ljiva. Bio je ist i bijel, a njegova su se dva kotaa vrtila
danonono. A danas stoji naputeni mlin ispucanih zidova, razlupanih
vratiju, izgorjela krova i bez kotaa kojih su odnjeli pastiri da se ugriju.
Oko mlina voke su posjeene, a vrt izrastao travom i koprivama.
Prije trideset godina na tom je podruju doao mravi siromah,
zvan Martin, sa svojom mravom kobilom i kolima na kojima je bilo
pokrivaa, lonaca, bavica i slame. Gospoda iz sela dodjelila mu komad
zemlje da se prehrani kako bolje zna. Martin je podigao daaru,
iistio potok i napravio nekakav mlin. Iupao je korjenje i posadio
krumpira. ivio je jedei kruh, luk, sir i jaja to su mu davali seljaci
kojima bi samljeo ito i prodavanjem krumpira, povra i drvenih lica.
Jedne veeri ispred Martinova mlina pojavio se ovjek traei da
ga primi unutra kako bi se sklonio od jake bure. Bio je to seljak Kranjc.
Vraao se sa sajma u Zagrebu gdje je prodao etrdeset svinja. Martin
mu dopusti da ue, popi malo rakije i prenoi. No im je ovaj utonuo u
dubok san, Martin ga konopcem ugui i uzme sav novac. Zakopao ga je
u svojoj kui i o njemu se vie nije znalo nita.
Dvije godine Martin nije troio novac i ivio siromano kao i
prije. Nakon tog vremena poeo je polagano popravljati svoju daaru,
kupio nove kotae, uvrstio tlo pod potokom, ogradio male vrt, kupio
kravu i svinju, prestao prodavati lice i mree, te se oblaio isto. Ljudi
su mu se divili mislei da je sve to zaradio mukotrpnim radom. I dalje
je Martin kupio neto zemlje i sagradio staju. Kako bi mogao poeti
graditi novi, zidani mlin, Martin je iskopao Kranjeve kosti i bacio ih u
Savu. Sagradio Martin pokraj mlina i malen duan i krmu.
Martinu je trebala biljenikova pomo protiv seljaka, a tu je
dunost obavljao biljenik Ugrinovi:
Ugrinovi zalazio esto u Martinovu kuu da pije i jede i da se
dogovori o poslovih. Martin je toga ovjeka gledao kao psa svoga pred
mlinom, al ga je trpio, davao mu badava jelai pila i uzajmljivao mu
novaca na zadunice. Martinu je esto trebalo biljenikove pomoi,
pravedne i nepravedne, proti seljakom, a Ugrinovi, ovjek rutave
due i maloga potenja, robovao

mlinaru u dobru i zlu, al
ponajvie u zlu. (str.440)
Na savjet biljenika Ugrinovia, Martin se oeni bogatom
udovicom koju su zvali Grgurinkom. Nakon nekoliko godina rodila mu
ona sina Janka: Da, bogati Martin imao je sinka Janka, lijepa
mladia. Dok je malen bio, hranili ga samo gospodski, i ne daj boe
da je tko dirnuo u Janka ili ga muio knjigom ili molitvom.
Djeak
bijae svojeglav, dosta tup, razmaen. Ljudi po selu nijesu
bili od njega sigurni. Svaki as letio od Jankove ruke kamen u iju
glavu i iji prozor, svaki as podavio Janko iju koko ili ustrijelio
iz male puke ijega psa. A kad je tek Janko lupio od prokije
batinom majku po glavi ili oca po leih, ej, kako se roditelji smijali
viu: - Gle, gle! To e biti junak! (str.443)
Kad su doli Njemci na vlast seljaci su postali vlasnici zemlje na
kojoj su ivjeli. To je dobro dolo Martinu. Davao je u zajam ljudima
ita, vina, rakije i novaca, ako potpiu kod biljenika Ugrinovia.
Sprijateljio se sa Njemcima i prijavljivao seljake koji su uzgajali duhan
ili palili ljivovicu, te od njih dobivao novaca i posao na cesti. Seljaci
su morali besplatno raditi na cesti za Martina kako bi mu vratili
dugove, a kad nebi uspjevali vratiti dug Martin bi im oduzeo posjede.
Prolazile su godine, a Martin je bivao sve bogatiji. No kako su
prolazile godine tako je raso i Janko i troio Martinovo bogatstvo. Imao
je vlastitog uitelja koj ga nije muio uenjem, jer ga je i onako Martin
dobro plaao. Nakon to su Janka protjerali iz kole, dali su mu da radi
u trgovini. No Janko se rae kartao i sladio lulom duhana. Putovao je
od grada do grada sa mladom djevojkom koju je upoznao:
Ona se toli slatko smijala, ah, toli slatko, a Janko je troio silno,
ah, toli silno, a Martin je plaao toli debelo, ah toli debelo, da mu je
znoj iao na elo. (str. 444)
Martin je polagano potroio sav novac te se morao zaduiti kako
bi platio Jankove dugove. Zbog silnih je dugova sud prijetio da e
prodati Martinov mlin. Kad je i taj dan doao, Martin se smijao. No
vidjevi da je to ozbiljno, Martin je zapalio krov mlina, viknuo da je za
to kriv Kranjec i bacio se kroz prozor.
Mlin je izgorio, a zemljite je prodano sinovima onih seljaka od
kojih je Martin krao. Slijedeeg jutra ispred mlina nali su seljaci
odrpana i bosa, mrtva ovjeka. Bio je to Janko, ubila ga rakija:
Tako stajae mlin pust, prazan. Zato ljudi govorili o ovjeku

nesretnu: - E, ba kao Martinov mlin! - Kako dolo tako prolo! (str.
445)
4. Lica
MARTIN
Plavokosi ovjek, sivih oiju i iljastih zubiju. Znao je plesti
mree, izraditi drvene lice i samljeti kukuruz, ali i graditi si bogatstvo
na raun drugih. Bio je zle due i tvrda srca.
Martin bijae mrk, udan svat; vazda gledao pred sebe u zemlju,
nikad se nije smijao, govorio kratko, malo, a za robu nije bilo njim
nikad pogaanja; to je traio, to je valjalo platiti, drukije pokupio
robu pa otiao, ni da je komu rekao zbogom. (str. 436)
Mudro je iskoristio ukradeni novac, ali ga je njegova prevelika
popustljivost prema sinu unitila.
KRANJAC
Seljak koji je na sajmu u Zagrebu vrlo dobro prodao svojih
etrdeset svinja. Bio se uputio iz Zagreba u oblinje mjesto, na sud radi
batine, kad ga je sprijeila jaka bura. Martin ga je primio u svoju
daaru i ubio ga dok je spavao:
Cestom nije bilo vidjeti ive due do jednog jedincatog ovjeka seljaka Kranjca pod malim klobukom, u visokih izmah, koji je jurio i
jurio borei se s burom. (str. 436)
UGRINOVI
Martinov biljenik:
Najvie je seljakom Martina hvalio biljenik Ugrinovi, ovjek
crne kutrave kose, crvena nosa, odjeven zelenim omazanim
kaputom. (str. 440)
Obavljao je i prljave poslove za pie i hranu:
Martinu je esto trebalo biljenikove pomoi, pravedne i
nepravedne, proti seljakom, a
Ugrinovi, ovjek rutave due i
maloga potenja, robovao mlinaru u dobru i zlu, al ponajvie u zlu.
(str.440)
JANKO
Martinov sin. Od malena su ga navikli na lak i bogat ivot.
Dok je malen bio, hranili ga samo gospodski, i ne daj boe da je
tko dirnuo u Janka ili ga muio knjigom ili molitvom. Djeak bijae
svojeglav, dosta tup, razmaen. (str. 443)
Nije mario uiti i raditi, jer mu je otac davao novac:
Al Janko upalj kao i prije. Janko se vukao od kole do kole, al
kad je dolo na latinsku i grku, ostadoe Jankova kola u blatu, i oev
zlatni kolomaz ne bijae od pomoi. Istjerae ga iz kole, jer Latini i
Grci ne znaju za alu. Dadoe ga u trgovinu. I to je dobro, to jest, kad
si dobar. Janku omilila fina ljivovica, ampanjsko vino. Pa ta?
Martin je platio. Janko nosio se fino kao gospodi, astio
prijatelje. Martin je platio. Janko se kartao. Zato ne bi? Jadno dijete!
Kad se mui, neka mu je i malo zabave. Martin je platio. (str. 444)
Putovao je po gradovima sa djevojkom i troio na Martinov
raun. Njegova je prevelika rastronost dovela Martina do smrti.
5. Zakljuak
Pripovijetka stvorena kao jednostavna pria o siromahu koji je

stvorio svoje bogatstvo na raun drugih ljudi, ali obogaenom opisima
tadanjih vremena i navika ljudi:
Iza nekoliko godina doe njemaka vlada u nau zemlju, i sve da
bude po njemaku. Bila su to zla vremena, jer ta e nijemtina
ovjeku koga je bog stvorio Hrvatom? Zato ovjeku kratiti materinje
mlijeko, svoj jezik, svoje obiaje? Ali su bila vremena ponekle dobra.
Nestalo robote, seljaci postali svoji na svojem. (str. 441)
Nu mene dua boli kad gledam to vabe od nas rade. Sve hoe
oni prekrojiti na svoju. Preziru nas, grde nas, gledaju nas kao sluge, a
ova zemlja kao da nije naa. Boe moji! Kad pomislim kako smo
godine 1848. lijepo sanjali, a sada? (str. 442)
enoa je privukao itateljsku panju stavljanjem otrih ironija u
tekstu:
Ona se toli slatko smijala, ah, toli slatko, a Janko je troio silno,
ah, toli silno, a Martin je plaao toli debelo, ah toli debelo, da mu je
znoj iao na elo. (str. 444)
A kad je tek Janko lupio od prokije batinom majku po glavi ili
oca po leih, ej, kako se roditelji smijali viu: - Gle, gle! To e biti
junak! (str.443) i dok opisuje kako su seljaci hvalili Martina to im je
posuivao novac, zbog kojeg su morali zaduiti svoje posjede.
Tito Dorcic - Vjenceslav Novak

Citati
LJUBAV I RADOST PREMA MORU:
"Ni gronja ni obecanja nisu mogla da odvrate malog Tita od mora i ribarije. ivio je
s ribarima, kao da je clan njihove drube; kad nije lovio udicom ili vrom, pomogao
im je izvlaciti mreu, motati u kolut izvuceno ue i privesti od jednog kraja k
drugomu ribarsku barku."
"Ali kola je ostala vazda crna strana njegova ivota. I sama rodna kuca bila je za nj
sporedna stvar - tek more i morska obala njegovo rodeno tlo, njegova misao,
njegovo cuvstvo. Tada je vec - u devetoj svojoj godini - tukao ostima uz oca ribu pod
malom svijecom tako vjeto, te ribari veslaci nijesu nikada ni pomislili, da
prosvjeduju protiv toga, to je kod diobe ubijene ribe zapadao i jednak dio i Tita."
"A more je i ivot u njemu privlacilo Tita kao carobnom snagom k sebi. Usprkos
ocevih i majcinih molba i neminovnih iba izostajao je poradi ribarije iz kole. Jedna
ribica, kojoj bi bacio udicu, odnijela bi svojom pojavom strah od ljutih iba. Takva
jedna ribica kao da je mogla ucarati njegovu pamet, povukla bi sa sobom svu
njegovu misao, fantaziju i cuvstvo k morskom dnu, gdje je pred njegovim ocima
vrvjelo jo toliko ivota, to su cekali svoj stalni konac od njegove ruke."
KAKO TITO LOVI RIBU:
"- Naprijed... natrag... ne pljuskaj veslom ... - odreito je, ali s primjesom strasti
zapovjedao Tito. Ozbiljnost i uzbudenje due, kojim se naao na tom mjestu, davao
je njegovom djetinjem licu cisto muevni izraaj, ako prem mu se je nenadano
ispunila smjela elja, da se nade jednom onako samostalan bez icijega nadzora na
mjestu svjecara. Kako se slatko i zanosno zamiljao u tu elju, koja je znacila
vrhunac svega ... Kako bi se pred njegovom fantazijom bujno redale slike pod
plamtecom luci ... Kako bi mudua rasla kao nabreknuta od osjecaja vlasti, da je tu
Ijudima i ribi zapovjednik i gospodar! Zato se sav kao nadahnut naao na mjestu
oboljelog ribara; sva dua ronila mu je s pogledoma uz ribu pod morem ... a onda je
morao zakipjeti gorkim prosvjedom proti veslacu, koji se jo jednom usudio izustiti
sumnju: Moe li on ovako nejak da bude svjecarom? ... A on se cutio velik, jak i
samostalan na tom mjestu, ravan ocu i izabranim ribarima, koji su umjeli voditi ribu
pod svijecom."
IDEJA ROMANA:
".. Pod svakim onim kameckom utisnut je barem koji hip moga ivota... moga
razuma, razmiljanja, moje fantazije, cuvstva i volje... ukratko: moga ivota... Kolik
raskoni pocut, to bi se rodio u meni, kad bih vidio, da je ispod kamena pomolila
ribica glavu! Dobacio bih joj sav zanesen udicu, a pri tome nijesam uivao, to joj
uzimama ivot, nego sam cutio, kao da je ona dola tu iz Ijubavi prama meni, samo
da ja mogu proivjeti onaj neiskazani pocut, kad je osjetim u svojoj vlasti... Ah, ono
cuvstvo jakosti, slobode i moci, kada sam na mahnitim krilima bure upravljao sam
jedarcem i kormilom i poput poluboga jurio svojom barkom preko bijesnih valova;
drugi su se zgraali gledajuci me s obale, a ja sam cutio buru i valove u njihovoj
pokornoj slubi, kojom su htjeli da podignu radost moga ivota! Onda sam bio
sretan... Ono je bilo moje pravo tlo, u koje bijae pustio duboko svoje korjenje moj
ivot, da upije iz njega u sebe snagu i radost... Pa zato su me icupali i prenijeli s
rodnog tla na tude? Da mi bude bolje! Stare lude! Bez poznavanja i bez
razumijevanja ivota oni su se drznuli da sude, gdje ce meni biti bolje! Kojim su
pravom odlucivale onake neznalice mojim ivotom? Kojim su mi pravom oteli radosti
ivota i... kako su smjeli da me unesrece? Ja sam bio dijete, nijesam smio ni mogao
prosvjedovati proti njihovu naumu, i ako sam cutio, da sam tudu kolama, u koje su
oni mene silom turali. A vidjeli su to i oni, ali nijesu odustajali, da ne budu krvnici
svoga djeteta. Lude, lude, lude!... Njihovo roditeljsko pravo... Sloboda volje... A
moje pravo? A moja sloboda volje? Pravo jednoga, nepravda drugoga; slobodno
izvrivanje volje jednoga, ropstvo volje drugoga. Osveta nije izostala: evo me
kukavnoga ostatka ivota... a iz one bistrine mora, gdje sam proivljavao dneve
srece, upija se sada u moju misao elja, da taj ostatak satrtog ivota darujem moru,
koje je meni darivalo radost i slast ivota. A one dvije stare lude gledaju me kano
dvije okamine... samo im teku suze iz ociju, a mrcvare me me glupim pitanjima... ili
bulje u me i nikako da shvate jo ni danas, koliki su pocinili grieh. . ."
U G L I B - Vjenceslav Novak
Vjenceslav Novak je roen 1859 godine u Senju, a umro u etrdeset i
estoj godini (1905 godine) od tuberkuloze. kolovao se u rodnom gradu,
Gospiu i Zagrebu.
U knjievnost je uao rano. Tijekom dvadeset i pet godina djelovanja
postao je jednim od najplodnijih hrvatskih knjievnika. Poznat je kao
predstavnik hrvatske knjievnosti u doba realizma. U svojim djelima,
pripovjetkama i romanima, opisao je ivot u malim primorskim gradiima,
siromanoj Podgori i u velikim gradovima - Zagrebu i Pragu. Opisao je
propadanje senjskih patricija (roman Podljednji Stipanii), moralnu
stranu seoskoga ivota (Podgorske pripovijesti), a obraivao je i temu
sukoba umjetnika s malograanskom sredinom. Privukli su ga i socijalni
motivi - ivot i bijeda radnika i beskunika, ije je plastine likove
dao u pripovjetkama Iz velegradskog podzemlja i U glib...
Vrsta djela: socijalna pripovjetka
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: poetak jeseni
Saetak: Artur Kranji, sin imuna oca, doao je u Zagreb jer je dobio
stipendiju za fakultet. Ubrzo je osjetio enju za domom, pa je otiao
do svog prijatelja iz gimnazije Jakova Kosovia, za kojeg je mislio da
je doao tu na studij. Jakov je bio vrlo talentiran i siromaan seljaki
sin. Podnio je molbu za stipendiju, ali je ona dodjeljena Arturu. On je
ipak otiao u Zagreb gdje je ivio u sobici sa Jerkom Pavlieviem,
siromanim pravnikom IV godine. im je Artur doao u njihovu sobicu i
predstavio se, temperamentni Jerko koji je u meuvremenu saznao sve o
sluaju te nesretne stipendije, odmah se grubim i otrim rijeima okomio
na Artura koji je, ne izdravi pritisak, zaplakao. Artur je uoio
nanjetu nepravdu, te pisao ocu da se odrie stipendije. No u oevom
odgovoru stajalo je neto posve neoekivano: otac je napisao da su to
gluposti i da mu s takvim pismom vie ne dolazi.
"I Artur je poao u ivot... a polunagi ovjek gubio se ispred njegovih
oiju sve vie u daljinu odakle bi jo katkad jeknuo njegov slabi
glas... dok nije i on posve iezao u zaglunoj buci ivota."
Kompozicija djela:
U uvodnom djelu upoznajemo dva glavna lika koji dolaze iz istog kraja u
Zagreb na studij, ali su oprenih ekonomskih mogunosti. Artur je
jedinac imunog trgovca i gradonaalnika, dok je Jakov seljaki sin siromah.
Poetak radnje je oglas kojim Jerko Pavlievi, trai "cimera" kako bi
djelili trokove stanovanja. On je gnjevan kritiar drutva, ali i
simbol siromanog studenta koji se kroz ivot probijao sam
doivaljavajui pri tom uvrede i ponienja.
Arturovim dolaskom Jakovu zapoinje zaplet koji postepeno vodi do
vrhunca kroz Pavlievievu optubu lanog morala malograanstva, koje
propagira humanost i ljubav prema blinjemu, a u stvari je sebino i
proraunato "Ja diem svoj glas protiv nepravici ovdje u vlanoj sobi,
gdje boravi glad, gdje sve plae i suzama potitenih prosvjeduje u ime
nauke Isusove protiv nasilja; jer ja sam sauvao vjeru u njega, a oni je
nemaju: rjeima hvale, a djelima hule nauku njegovu ..."
U Arturovoj odluci da napie ocu pismo kojim ga moli da se odrekne
stipendije, a koje je rezultat Pavlievieva govora poinje rasplet.
"Oe! Ja ivim vrlo udobno na raun nekoga, tko bi trebao potporu za
svagdanji hljeb. To nije moralno, tome se protivi glas moje savijesti
... Moja dua hrli za idealima, otereti me, da se slobodno dignem opet k
njima..."
Oevo negativno pismo ini epilog ove novele.
Analiza glavnih likova:
Arturov otac: on je dobrostojei naelnik, bezosjeajan je i bezobziran,
za njega ne postoje granice i pravila, on je pohlepan i krt, te tako
odgaja svog sina, odnosno, tjera da tako postupa. Izmolio je za Artura
stipendiju koja je namjenjena sirotinji.
"Ovaj va drug gladuje... a gladuje zato jer je va otac oteo kruh to

ga je narod, zemlja, dobrotvor neki, sad bilo tko namjenio bio za
kolovanje sirotinji, dakle, njemu. To je, gospodine, grijeh koji vapije
k nebu za osvetom".
Kad je Artur ocu u pismu napisao strani grijeh to ga je poinio prema
Jakovu, otac mu je napisao:
"U budue, da me vie ne uznemiruju ovako! To su tlapnje, u ivot
treba gledati drugaijim oima... Jednom zasvagda: s takvim psinama da
mi ne dolazi! Meutim, (za tvoje umirenje) znaj da ima sinova iz veih

kua nego to je naa, pa uivaju potpore za svoje nauke... to iz onih
koji su te smeli govori zavist... Ti si mlad. ivot je prava kola, a tu
jo nijesi uio."
Artur Kranji: za razliku od oca on nije negativan lik. On je mlad,
silno zanesen, lijepo odgojen, ne zna nita o boli i nepravdama,
neiskusan je te takav dolazi u Zagreb na kolovanje. Po prvi put je
preputen sam sebi, te uvia nepravdu koju je njegov otac nanio Jakovu
izmolivi stipendiju. Ne mogavi to podnjeti, pisao je svom ocu:
" Pisat u ocu rekao je sebi da se odriem stipendije... stipendija
me gui Jo nikad nije stupio svojom voljom pred oca u ovako zamrenoj
stvari: to e na to on? Stala ga je savladati slaboa... a njegov mladi
duh opirao joj se gonjen ibama tekih rjei kojima ga je bievao
polunagi ovjek mrava lica i suha tjela na kom su bila izboena
rebra... Napokon je napisao ocu pirmo."
Jakov Kosovi: On je siromani seljaki sin iz najravijeg kraja u Lici.
Izuzetno je tolerantan, te ima silnu elju za viom naobrazbom, stoga
alje molbu za stipendiju koja bi mu omoguila kolovanje u Zagrebu.
Meutim, molba mu je bila vraena, jer je potpora ve udjeljena Arturu
Kranjiu. Nadajui se da je dolo do neke pogreke pri dodjeli potpore,
Jakov dolazi u Zagreb, gdje nalazi smjetaj u maloj, jeftinoj sobici
koju djeli s Jerkom Pavlieviem. On je dobar i poten, i nikako ne
shvaa i miri se s nepravdom koja mu je uinjena.
"Kroz gimnaziju se provlaio uvijek lijepim uspijehom, ali vie gladan
nego sit... Kako smije bogat ovjek uzeti ono to je namjenjeno
siromahu?"
Kabanica
Nikolaj Vasiljevi~ Gogolj
Ruski knjièvnik ukrajinskog podrijetla (Soro~incy,

Poltava). U Petrogradu radi kao ~inovnik, predava~ povijesti
na Sveu~ili{tu, odgajatelj. S Pu{kinom sura|uje u
revijiSovremenik 1836. Te godine izvodi se njegova
dramaRevizor. Putuje po Italiji, Njema~koj i Francuskoj,

obilazi Jeruzalem. Posljednje godine ìvota provodi u Moskvi
rade}i na drugom dijelu Mrtve du{e.
Objavio zbirku pripovjesti iz ukrajinskog ìvota
na Ve~eri na imanju kraj Dikanjke (Soro~inski sajam,
Svibanjska no}, Stra{na osveta, Za~arano mjesto...),
Mirgorod, pripovjetke Starovremenske spahije, Pri~a o tome
kako su se posva|ali Ivan Ivanovi~ i Ivan Nikiforovi~,
Kabanica, Nos, Vij, Petrogradske pri~e, roman
novelu Portret, Dnevnik jednog lu|aka, Nevski
prospekt, povijesni roman Taras Buljba, romaMrtve
du{e, komediju @enidba, dramu Revizor.
O njegovu kontroverznom stavu prema politi~kim i
kulturnim zbivanjima svjedo~e tekstovi Odabrana mjesta iz
prepiske s prijateljima i Autorska ispovijed.
2.O Kabanici
Dostojevski je izjavio da svi pisci potje~u iz kabanice.

Kabanica predstavlja novi tip proze. Stil pisanja je
fantasti~no groteskan. Gogolj svojim djelom najavljuje
modernu knjièvnost. Specifi~nost te knjièvne forme je
iskazvanje obi~nih gotovo jadnih ljudi za razliku heroja iz
romantizma. Gogolj ovim djelom opisuje jednog jadnog,
monotonog ~inovnika i njegovih naizgled banalnih
problema. On pirkazuje zapravo veliku va`nost tih nama
banalnih probelema. Svog junaka dovodi do smrti zbog kra|e
kabanice. Cijelu pri~u pripovjeda gotovo pu~ki. Sam fizi~ki
izgled junaka daje opis karaktera. Opisuje ga kao malog
~ovjeka.
Akaki Akakijevi} je ~inovnik. To~nije prepisiva~
dokumenata. Bjedan je jer radi za 400 rubalja godi{nje.
Jedna skromnija kabanica ko{ta 180 rubalja.
3. Fabula
Pripovjetku moèmo podjeliti na pet djelova:
Uvodni dio gdje pisac opisuje kr{}enje i imenovanje

Akakija
Akakijevi}a.
Zaplet gdje pisac opisuje ponizni i monoton ìvot jednog

bjednog
~inovnika.
Vrhunac radnje traje jedan dan. Ujutro ~inovnik dobija svoju

novu
kabancu, a nave~er mu biva ukradena.
Rasplet se sastoji od dugih slu`benih postupaka, koje

Akakijevi} mudro izbjegava. No nisu mu vratili ono {to je
traìo. Prije ga je sna{la smrt.
Kraj se sastoji od osvete. I nepisane poruke da pravda

donekle i
pobje|uje.
4. Kratak sadràj
Pisac nas ve} na uvodnom djelu upoznaje sa nesre}om

koja prati Akakija Akakijevi}a. Pri kr{}enju nije bilo drugih
imena nego onog od svog oca.
Akaki je radio kao ~inovnik. On je imao zadatak da
prepisuje slu`bene tekstove. Toliko se trudio u svom poslu
da nije primjetio okolinu koja ga je zadirkivala. On se brinuo
naizgled o bezna~ajnim problemima kao uspravnost i
linearnost slova. Ipak je jedan od njegovih vi{ih ~inova to
donekle i cjenio. Akaki je imao toliko nesre}e da hodaju}i
ulicom bi mu ~esto neko sme}e palo na glavu s balkona.
Tako da je na njegovom {e{iru bilo i otpadaka od banane i
sl. @ivot mu je bio monoton, ali njemu je odgovarao.
Suprostavio se i ponudi pove}anja ~ina. Jednog dana je
primjetio da mu je kabanica dosta uni{tena i da bi tako
mogao oboljeti. I{ao je do kroja~a Petrovi~a i zamolio da
mu zakrpa kabanicu. Nakon svakakvih nadmudrivanja
Petrovi~ mu je odlu~io sa{iti kabanicu za samo osamnaest
rubalja. Akaki nakon mnogo {krtarenja i malo sre}e je
sakupio novac potreban za kabanicu (platio ju je mnogo
manje nego {to joj je bila prava po~etna cjena). Na poslu je
bio slavljen. Odràna je i ~ajanka u njegovu ~ast. To je bio
zacjelo preokret u njegovom ìvotu. Na povratku ku}i
do~ekala ga je najteà kazna, ukradena mu je najva`nija
stvar koju je posjedovao kabanic. Pisac prikazuje razne
podhvate koje je Akaki poku{ao da se prona|e njegova
kabanica. Posebno isti~e drskost jedne visoke li~nosti. Akaki
je umro od bolesti u pedesetoj godini ìvota. Ali se osve}ivao
vlasti kra|om kabanica. Pred kraj pri~e biva ukradena i
kabanica te visoke li~nosti ba{ pri jednoj od njegovih
vedrijih raspoloènja.
Na kraju se pisac osve}uje i posljednjoj osobi za svoju
krivicu, jednom straàru.
5. O Akakiju
Akaki Akakijevi} je prikazan kao najbezna~ajnija

li~nost na svijetu. Njegova osbna vrijednost na po~etku
pri~e jednaka je jednom dana{njem fotokopirnom stroju.
Jedini pravi preokret u ìvotu prikazan je pomo}u jedne
kabanice. Pomo}u te kabanice pisac dokazuje da i Akaki
moè pokazati zube i snala`ljivost kad je to potrebno.
Prikazuje ga kao inteligentnu i hrabru osobu koja nije èljela
izkazati i iskoristiti svoje vrline. Akaki je toliko du{evno jak
da se vra}a na zemlju i osve}uje za nepravdu koju je
proìvio.
6. Moje mi{ljenje o djelu
Gogolj je jedno na prvi pogled dosadno djelo napravio

zaista zanimljivim. Pgotovo mi se dopao Akaki sa svim
preokretima u njgovom ìvotu. Drago mi je {to sam pro~itao
ovu knjigu.

Poneto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na otoku Brau, a
umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se meu najplodnije hrvatske pisce. Pisao je lirske i
epske pjesme , pripovjetke, romane, putopise, i dnevnike. U prvim pjesnikim
zbirkama sa zanosom pjeva o prirodi, zemlji i ovjeku radujui se ljepotama i
vedrinama ivota, te vjerujui u mo i snagu slavenskog ovjeka. Cijelog ivota je
vjerovao u pobjedu dobra nad zlim, a to ivotno uvjerenje potvruje djelima koja su
nastala u antifaistikom ratu. To su
Pjesme partizanke i dnevnik S partizanima. Poznata su mu djela Medvjed
Brundo(epski spjev), Pastir Loda (roman), Veli Joe(pripovjetke), te zbirke
lirike ; Slovenske legende i Hrvatski Kraljevci. Nazor je pisao i za djecu - pjesme,
prie, igrokaze. Meu priama se istiu posebno Bijeli jelen, Dupin, Min-anLin, a igrokazi su mu Crvenkapa, Pepeljuga i Pionir Grujo.
Sadraj:
Vie od tri mjeseca nije padala kia. Ljudi se boje za svoje vinograde i
maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi doekivali lau koja im je
trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio veoma zabrinut zbog Vladinog kolovanja.
U selu su zbog ei umrle dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da
laa s vodom dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna
vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu. Ljudi su pili
vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu da bi napunili svoje
bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema bunarima. U lai je bila pump koja je
dizala vodu. Kada su cijevi bile postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine.
Svi seljaci su bili nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena
voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe vidio vodu
noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga ene tukle i ogovarale.
Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i uini isto to i on. ene su britvicama,
iglama za pletenje i vretenima buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u
zemlji. Uskoro je voda opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve
zmije. U isto vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali
da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su se napunili
vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je opet bilo u redu. Kada je
Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u grad na kolovanje nego da e ostati u
selu i pomagati mu na zemlji, ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na
kolovanje da ne bi bio siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim
ivotom kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na
kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako bi ostao s njim
na selu.
Cvijet sa raskra - A. G. Mato

Biljeke o piscu:
G. Mato roen je 13. 6. 1873. u Tovarniku, a umro je 17. 3. 1914. u
Zagrebu.
Pisao je pripovijetke, crtice, feljtone, eseje, putopise, knjievne,
muzike, likovne i kazaline prikaze, pjesme, a okuao se i u
dramskom radu.
Kompozicijski solidno postavljene, njegove pripovijetke su pune
ilirizma i duhovitih obrata, ali boluju od nedostatka realnih doivljaja.
Nov u pjesnikoj frazi, Mato je unio u hrvatsku poeziju dah
zapadnoeuropskog simbolizma s kraja 19. st.
Tema djela: ljubav izmeu Solusa i Izabele
Vrsta djela: Novela
Citat za glavni lik:
Kosa se raskoljala u rumenozlatnim pramovima niz njeni, snjeni,
goludravi vrat, tresui se u dugakim, tekim zavojcima na
pupoljastim, mladim i slabakim grudima.
Citat opisuje Izabelu kako je vidi Solus dok se polagano budio.
Citat za eksterijer:
!Jezero umi srebrnu himnu, iz tamnih uma bruje crni koralji. Nebo
uti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skau
razigrane djevojke, ibajui uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao
nabujala bujica struje u bunoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru
i kotlinu, a u njoj graja. Bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim,
kroz satirsko, vinsko jecanje od poude, kroz jaree drhtavo, poudno
blejanje.
Citat opisuje neki krajolik kako ga u snu vidi Solus.
Citat za glavni dogaaj:

I debeli gospodin otrgne sa mene i brutalno povede bijedno djevoje.
- Pardon, gospodine! Zahvalite gospoici ako ne razumjeh smisao

vaih kleveta!- reknem muklo, gotov na sve.
Gospoica je nabasala sluajno, poto spavah, i ja je
nagovarah da se vrati u kuu.
No gospodin uini kao da me ne u, i poe, vukui te se
morah braniti toljagom.
Citat opisuje trenutak kada Izabelin otac vodi Izabelu podalje Solusa.
Solus- samotnjak, brian, hrabar, slobodan
Izabela- slijepa, njena, znatieljna
Kratak sadraj:
Novela govori o ovjeku koji sebe naziva Solus i koji sam putuje
svijetom jer ne voli gradove. Uz to on ne voli biti slobodan. Jednog dan
zaustavio se u jednom francuskom gradiu gdje nakon to se okrijepio,
zaspi na jednom lovakom puteljku nedaleko od novog ljetnikovca.
Dok se budio osjeti da nije sam. Ugledao je pored sebe prekrasnu
djevojku, ali ubrzo shvati da je ona slijepa. A ona je toga dana prvi
puta otila sama s svojim psa od kue dok nitko nije pazio na nju.
Djevojci se Sulus odmah svidio i nagovarala ga je da zajedno pou u
njezin dvor. Kad on to otkloni, ona poeli sa Solusom lutati svijetom. I
ba dok ju je uvjeravao da ni to nije dobro za nju, pojavi se djevojin
otac i grubo prekine njihov razgovor, odvevi djevojku kui.
Veli Joe - Vladimir Nazor

Tema: doivljaji diva Velog Joe
Osnovna misao: pohlepa nam moe biti samo na tetu, a ne na korist
Likovi: Veli Joe, Ilija, Libert, Juri, ovar Ivan, Civetta itd.
Sadraj:
U gradu Montovnu ivo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snaan,
ali je sluio i pokoravao se gospodi, a pomogao je i radnicima. Orao je po polju,
vukao najvee terete, tj. radio je najtee poslove. Taj div zvao se Joe. Joe je
zanosno obavljao svoje dunosti dok nije doao providur i odveo ga brodom u
Mletke. Na moru ih je uvatila bura i laa se potopila, ali Joe se spasio. U toj lai bio
je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Takoer je bio i rob.
Prije smrti rekao je Joi da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude
slobodan ovjek. Poto je Joi bilo jako ao Ilije, odluio je posluati savijet. Nakon
nekoliko dana Joe i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su
jako lijepo ivjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su
im gospodari doli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za
svoje bive sluge, a kui su se vraali bogati. Dolo je vrijeme dijeljenja posjeda.
Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvaali. Joe je bio najalosniji, jer nije dobio sve
ono to je zasluio. Osvetio se ostalim divovima tako to je spalio kolibu ita. Divovi
su bili ljuti pa su progonili Jou. Joa je naao svoj zaklon kod Civette. Civetta je
postao voa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joi je dao najbolju zemlju. Joa je
ubio dva diva. Divovi su bili alosni i nisu znali ta da rade. Pitali su Civettu za
savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio to su bili nepravedni prema Joi. I Joe
se vraao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih rijei pa je
odluio da vie ne bude kmet nego slobodan ovjek. Napustio je Civettu i Mautovena
i vie se nikad nije vratio.
Ilijada - Homer
Likovi:
Ahil, Agamnemon, sveenik Hris, Briseida, Hektor, Apolon, Hera, Kalhant,
Nestor, Zeus, Patrokolo, Tetida
Sadraj:
I pjevanje
Nakon devet godina ratovanja izmeu Ahejaca (Grka) i Trojanaca odluka
o pobjedniku nikako ne pada. Razorivi jedan grad u borbi protiv
trojanskih saveznika Ahil je u ropstvo poveo i kerku Apolonova
sveenika Hrisa, Briseidu. Ona je pripala kralju Agamemnonu. Njezin otac
donio je otkupninu ne bi li mu Agamnemon vratio ker. Nakon pogrdnog
odbijanja sveenik Hris zamoli njegovog zatitnika boga Apolona da kazni
Ahejce. Apolon uslia Hrisovu molitvu, te poalje svoje nevidljive strijele.
Tko god je bio pogoen umro bi od kuge. Devet dana padale su strijele po
Ahejcima. Zbog tog napada boga Apolona biva sazvana Narodna
skuptina na kojoj Agamnemon sazna uzrok Apolonove ljutnje, te u
zamjenu za sveenikovu ker on trai Ahilovu robinju Briseidu, im je
vrlo rasrdio Ahila koji vie ne eli pomagati ahejskoj vojsci. Nakon to mu
biva oduzeta Briseida Ahil tuno zaziva majku Tetidu i moli je za pomo.
Kako bi mu pomogla, Tetida odlazi na Olimp te se tui Zeusu zbog svog
sina Ahila. Zeus odlui kazniti Ahejce neuspjehom u njihovom boju protiv
Trojanaca, no na tu Zeusovu odluku boica Hera, Zeusova ena strano se
uzbuni, no Zeus ne posustaje od svoje odluke.
XVI pjevanje
Nakon to izgubie sve junake Ahejci su se nali u veoma tekoj situaciji i
bili su pred porazom, te Patrokolo moli Ahileja da mu pomogne ili da ga
pusti da vojska predvoena njim napadne Trojance. Ahilej ga pusti davi
mu svoje oruje u pridruivi mu Mirmidonce, no preporui mu da se
odmah odagnavi Trojance od laa vrati da se ne bi bogovi naljutili.
Vidjevi Patrokola u Ahilejevom oruju s Mirmidoncima Trojanci su
pobjeali mislei da je to Ahilej. Patrokolo je junaki s vojskom udario na
Trojance te ubije vojvodu Sarpendona, te pokua osvojiti i Troju. Doavi
pred zidine grada pokuao je da se popne na gradske zidine i tri puta biva
odbijen od Apolona. etvrti puta Apolon ga otro upozori te se Patrokolo
povue od straha prema Apolonovom gnjevu. Apolon nagovori Hektora da
krene u napad. U borbi izmeu Patrokola i Hektora Apolon udari
Patrokola u lea te ga onesvijesti. Patrokola je prvi ranio Euforo kopljem u
lea. Patrokolo teko ranjen jedva se dovue do svoje ete, te pade na pod
i Hektor ga ubi.
Ahil
Sin kralja Peleja i morske boice Tetide, ahejski junak, hrabar, neustraiv, uvijek
spreman na borbu.
Agamnemon
Vrhovni komandant ahejske vojske pod Trojom, lakom, nesmotren, voli
nareivati.
Patrokolo
Hrabar, borben vjeran, prijatelj i suborac.
Hektor
Hrabar, najvei trojanski junak, glavna trojanska snaga.
Voka poslije kie - Dorbia Cesari

Dobria Cesari roen je 10.1.1902 u Slavonskoj Poegi. U treoj
godini se obitelji seli u Osijek, gdje se i kolovao. Poslije male mature
se ponovo sa obitelji seli u Zagreb, gdje zavrava realnu gimnaziju, i
Filozofski fakultet. Najvie je pisao lirsku poeziju i balade, a poznatija
djela su mu: Lirika, Spasena svijetla, Osvijetljen put, Slap, Voka
poslije kie. Dobria Cesari je umro u Zagrebu 1980. godine.
Voka poslije kie

Gle malu voku poslije kie:
Puna je kapi pa ih njie.
I blijeti suncem obasjana,
udesna rasko njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,

Nestane sve te arolije.
Ona je opet kao prvo,
Obino, jadno, malo drvo.
Ovo je kratka lirska pejzana pjesma. Rima je parna. Od SIS se

pojavljuje simbol to je u stvari samo jedna vrsta metafore, a ustvari
se odnosi na druga dva stiha prve strofe. Tema pjesme je ponovno
raanje, bilo voke bilo nekog drugog ivog bia. Motiv je ustvari ba
voka koju je pjesnik ugledao poslije kie.
Slap
Tee i tee, tee jedan slap;
to u njem znai moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,

O sja i dre u hiljadu ara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomae ga tkati.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je parna. Od SIS se pojavljuje

preneseno znaenje (Tee i tee, tee jedan slap--pjesnik usporeuje
slap sa cjelim narodom, civilizacijom;
to u njem znai moja mala kap--pjesnik usporeuje jednu kap slapa

sa svojom prividnom nitaviu u drutvu;
Gle, jedna duga u vodi se stvara--Duga simbolizira sva lijepa i dobra
postignua u ivotu).Ma koliko se ovjeku inilo da je nevaan u
drutvu ,koje nikad ne miruje, bez njega se puno toga dobroga ipak ne
bi moglo dogoditi. Motiv pjesme je slap koji stalno i nezaustavljivo
tee.
U spomen Sergeju Jesenjinu

Izmeu ljudi to pjevaju ivot
I grabe uitke iz noi i vina,
Ima ih koji padaju rastu,
Padaju rastu kao lavina.
Njihova dua gasne i gasne,

Da sto puta jae u pjesmama sine,
A njihov put je ist i bijel
Kao snjeni put lavine.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. Od SIS se pojavljuje

poredba (Padajui rastu kao lavina; A njihov put je ist i bijel Kao
snijeni put lavine). Tema pjesme je ivot pjesnika Sergeja Jesenjina
koji je u potpunosti rtvovao svoj ivot i svoje zdravlje, zato to je to
bio njegov nain dolaenja do inspiracije. Motiv je S. Jesenjin.
Shelley
Kadikad, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I sluam umne razgovore
Sa vjetrom to ih vodi more.
Na vruem elu u taj mah

Osjetim cijelog svijeta dah.
Trepere zvijezde u visini,
I njihov sjas me sretnim ini.
Prolazi no. Ja lutam sam.

O, kom da ovaj zanos dam?
Ja ivim njime, u njem bdim.
Da plaem? Piem? to u s njim?
Ovo je kratka lirska pjesma. rima je parna. od SIS se pojavljuje

metafora
(Tajanstven dar mi bude dat--pjesnik dobiva inspiraciju;
I sluam umne razgovore Sa vjetrom to ih vodi more.---Pjesnik uje
neke udne
umove koji ga podsjeaju na razgovor likova u nekoj
njegovoj pjesmi;
O, kome da ovaj zanos dam?--pjesnik nezna u koju bi pjesmu
pretoio inspiraciju).
Tema ove pjesme je inspiracija koja je piscu dola u kasne none sate.
Motiv pjesme je inspiracija.
Predjesenji dan
Ve nema sunce starog ara,
Al dan je nasmjeen i vedar.
Bez Posla i ne viu vie
Posljednji proe sladoledar.
Tumara bijeli ovjek ljeta

Po gradu, nevesela lica.
Kadikad padne uti list
Pred kota njegovih kolica.
To javlja jesen, da je tu,

I zemlja eka prvu kiu,
A kestenjari-ti uglariPrainu ljeta s pei briu.
Ovo je kratka lirska pjesma. Rima je abcb. od SIS se pojavljuje

personifikacija (Al dan je nasmijeen i vedar; To javlja jesen, da je tu).
Tema pjesme je preobrazbe iz ljeta u jesen i zimu. Motiv su ljudi koji
se spremaju za zimu npr. Sladoledar prestaje raditi, a kestenjar
poinje.

Poneto o piscu: Vladimir Nazor rodio se 1876.g. u Postirama na
otoku Brau, a umro u Zagrebu 1949.g. Ubraja se meu najplodnije
hrvatske pisce. Pisao je lirske i epske pjesme , pripovjetke, romane,
putopise, i dnevnike. U prvim pjesnikim zbirkama sa zanosom pjeva o
prirodi, zemlji i ovjeku radujui se ljepotama i vedrinama ivota, te
vjerujui u mo i snagu slavenskog ovjeka. Cijelog ivota je vjerovao
u pobjedu dobra nad zlim, a to ivotno uvjerenje potvruje djelima
koja su nastala u antifaistikom ratu. To su
Pjesme partizanke i dnevnik S partizanima. Poznata su mu djela
Medvjed Brundo(epski spjev), Pastir Loda (roman), Veli Joe
(pripovjetke), te zbirke lirike ; Slovenske legende i Hrvatski
Kraljevci. Nazor je pisao i za djecu - pjesme, prie, igrokaze. Meu
priama se istiu posebno Bijeli jelen, Dupin, Min-an-Lin, a
igrokazi su mu Crvenkapa, Pepeljuga i Pionir Grujo.
Sadraj:
Vie od tri mjeseca nije padala kia. Ljudi se boje za svoje
vinograde i maslenike. Sve je bilo pusto, jedino na obali su ljudi
doekivali lau koja im je trebala dovesti vodu. Tih dana je otac bio
veoma zabrinut zbog Vladinog kolovanja. U selu su zbog ei umrle
dvije mazge. Tog istog dana su dole vijesti s kopna da laa s vodom
dolazi sutra u luku. Ljudi su iekivali vodu , i ene su nosile prazna
vedra na glavi. Odjednom se zau zviduk broda koji je prevozio vodu.
Ljudi su pili vodu i napajali svoje ivotinje. Od kapetana su traili vodu
da bi napunili svoje bunare. Kapetan je spojio cijevi iz laeprema
bunarima. U lai je bila pump koja je dizala vodu. Kada su cijevi bile
postavljene izgledale su kao dvije mrtve zmijurine. Svi seljaci su bili
nestrpljivi ekajui da voda potee cijevima. Nakon nekog vremena
voda je potekla, a one dvije cijevi kao da su oivjele. Kada je Koe
vidio vodu noem je probio cijevi i poeo piti. Nije ga smetalo to su ga
ene tukle i ogovarale. Kasnije neka ena uzme Koi no iz ruke i
uini isto to i on. ene su britvicama, iglama za pletenje i vretenima
buile cijevi i pile vodu. Veina vode gubila se u zemlji. Uskoro je voda
opet prestala tei i one dvije cijevi su izgledale kao mrtve zmije. U isto
vrijeme na drugoj strani otoka spremalo se nevrijeme. Svi su potrali
da tamo doekaju kiu. Kada je kia pala svi su bili sretni, a bunari su
se napunili vodom , vinogradi i maslenici ponovno su bili zeleni i sve je
opet bilo u redu. Kada je Vlado ugledao oca odluio je da nee otii u
grad na kolovanje nego da e ostati u selu i pomagati mu na zemlji,
ali Vladin otac je rekao da mora otii u grad na kolovanje da ne bi bio
siromah i bjedan. Ocu je bilo ao to mu sin ivi tim tekim ivotom
kroz koji je i sam proao, zato je nagovorio sina da ode u grad na
kolovanje kako bi mu ivot bio laki i bolji od onoga koji bi imao, ako
bi ostao s njim na selu.
Crni maak - Edgar Allan Poe

Poneto o piscu:
Edgar Allan Poe je roen 1809. godine u Bostonu. Posvajaju ga
g. i gosp. Allan iz Richmonda. Pohaao jeUniversiy of
Virginia, i, West Point, ali ih nije dovrio. Nakon to je izmeu
1827. i 1831. godine objavio tri sveska pjesama, Poe se bavio
kritikom, urednitvom, i pisanjem kratkih pria za magazine.
Jedna od njih je bila iMaska crvene smrti. Zbog svojih Ubojica u
Rue Morgue, smatra se ocem modernog detektivske prie.
Njegova druga velika djela su: Zvona, Annabel Lee, Arhur
Gordon Pim, Prie groteske i arabeske, te Gavran i druge

pjesme.
Poe je bio inteligentan i duhovit kritiar, koji je esto teorizirao
knjievnost, na primjer, u Poetskom principu. Poe je umro
1849. godine od posljedica alkoholizma.
Ukratko o likovima
ili moda o liku
koji nije imenovan.
On je ovjek pomajo nestalne psihe, vjerojatno utjecaj
alkoholizma, ovjek koji je naglo postao siromaan i
razdraljiv. On se malo po malo utapa u svojem vlastitom sve
nebuloznijem shvaanju i razmiljanju. Ne mogu rei da ga
krivim, niti da ga opravdavam.
Kratak sadraj:
Pria se o ovjeku, koji je od rane mladosti privren
ivotinjama, te ih je uvijek drao u kui, mazio
Kasnije se oenio slinim takvom osobom. Drli su mnogo
ljubimaca, meu kojim i crnog maka Plutona. ovjek se jedne
noi vrati pijan i iskopa maku oko. Jednog dana, ne mogavi
vie gledati ivotinju, objesi je na drvo. Te noi bukne mu vatra
u kui i jedva se sa enom spasi, a na zidu iznad njegovog
kreveta,m na zgaritu pojavi se slika velikog maka. Presele se
u trunu staru zgradu, radi besparice, a, ovjek dovodi kui
crnog maka iz neke krme. Tako ive neko vrijeme, a onda
ovjek zapazi mrlju na makovim prsima, koja ima oblik
vjeala. Tako redom, ovjek digne sjekiru na maka, ena ga
zaustavi, on digne sjekiru na enu, ubije ju i zazida ju u
podrumu. Nakon toga maak nestaje, i on
konano mirno spava. Dolazi policija i ne otkriva nikakvog
traga, ali ovjek lupi o zid, koji je nedavno sagradio, a iznutra
se javi cviljenje. Poolicajci srue zid, te nau enu i maka.
Mjesto radnje:
Radnja se odvija negdje u Americi.
Vrijeme radnje: Radnja se odvija u 19. stoljeu.

Candide - VOLTAIRE
Francuski knjievnik, povjesniar i filozof; najznaajniji knjievnik iz
razdoblja prosvjetiteljstva.
Voltaire, prvim imenom Francois-Marie-Arouet, roen je 21. Studenog 1694.
U Parizu, u obitelji siromanog plemia. Pohaao je isusovaku gimnaziju, potom
studirao pravo, ali je studij ubrzo napustio i posvetio se knjievnoj karijeri. Uavi u
parike mondene krugove, iskazuje se kao talentirani pisac epigrama i duhovit
satiriar. Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, zatvoren je 1717 u
tvravu Bastilju, gdje ostaje zatoen godinu dana. U zatvoru je napisao tragediju
Edip, koja e mu donijeti veliku popularnost, i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18
stoljea. U razdoblju od 1717 do 1726 slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no
nakon svae s vitezom Rohanom, koje je svojim slugama naredio da ga javno
izbatinaju, Voltaire opet dospijeva u Bastilju. Godine 1726 odlazi u Englesku, gdje e
ostati tri godine. Reeno je "da je Voltaire napustio Francusku kao pjesnik, a vratio
se kao filozof". Boravak u Londonu predstavlja prekretnicu u njegovu ivotu: nauio
je novi jezik, upoznao novu literaturu, mogao je slobodno govoriti, bez opasnosti da
budeuhien. Uz to Voltaire sklapa prijateljstva sa najznamenitijim engleskim
knjievnicima, meu kojima su Swift i Pope. Ne manje znaajno bilo je njegovo
upoznavanje politikogsustava parlamentarne monarhije te filozofskih djela Newtona,
Lockea i shaftesburyja. Rezultat toga neposrednog dodira s Engleskom predstavljaju
njegova Filozofska pisma ili engleska pisma. Kada se djelo pojavilo u Francuskoj
(1734), pariki parlament ga je proglasio "skandaloznim" i javno spalio. Voltaire, da
bi izbjegao uhienje, odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i
obrazovane markize de Chatelet. Deset godina provedenih u Cireyu predstavlja
najsretnije i najplodnije razdoblje njegova ivota. Godine 1744 vraa se Voltaire u
Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV, ali zbog ale na
raun kraljeve ljubavnice markize de Pompadour, mora ponovno napustiti Pariz.
Nakon kraeg lutanja odlazi u Berlin, odnosno Potsdam na poziv pruskog kralja
Friedricha II. S vremenom su se Voltaireovi odnosi s carem pogorali, pa ga nakon
trogodinjeg boravka naputa. Voltaire se konano smirio na imanju Ferney, to ga
je radi osobne sigurnosti kupio na vicarsko-francuskoj granici. Tu provodi ostatak
ivota u vrlo ivoj aktivnosti. Godine 1778 vraa se trijumfalno u Pariz, gdje ubrzo
umire.
"U Voltaireovu liku susreemo pravoga vou i organizatora prosvjetiteljskog
pokreta. Rijetko je koji prosvjetitelj s tolikom izrazitou i uspjehom u sebi sjedinio
sve osnovne tendencije 18 stoljea, i stoga ono s punim pravom nosi njegovo ime, te
ako je jednom rijeju pokua izraziti, to je prosvjetiteljstvo, nije pretjerano rei: to
je Voltaire sam. Ogroman utjecaj, to ga je vrio na suvremenike, ostavio je

tragove, koji se jo i danas osjeaju u kulturnoj svijesti europskoga ovjeka i
neprimjetno su prisutni na svim podrujima duhovnoga stvaralatva to Voltaire
nesumnjivo zahvaljuje svojoj besprimjernoj univerzalnosti. On je pjesnik i
romansijer, epigramatik i dramski pisac, satirik i esejist, prirodoslovac i historiar,
teolog i filozof, a prvenstveno kritiar. U povijesti europske kulture teko je nai
pojavu toliko osebujnu i proturjenu, utjecajnu i borbenu i nadasve humanu.
"Ferneyski patrijarh" doista u svoje doba predstavlja "savjest ovjeanstva" i
njegova mukotrpna, teka,no svagda uporna i beskompromisna borba protiv svih
moguih predrasuda i praznovjerja, svakojakih sumnjienja, protiv socijalne
nepravde i ugnjetavanja, a najvie protiv stranog fanatizma, nesnoljivosti i terora,
ostat e zauvijek svijetao primjer borbe europskoga ovjeka protiv svih
reakcionarnih snaga, a za kulturni i moralni progres, za svoju politiku i duhovnu
slobodu."
"Kad mu je bilo 18 godina, Voltaire je vjerovao, da e ui u povijest kao veliki

pisac tragedija; kad mu je bilo trideset kao veliki povjesniar, a u etrdesetoj je
godini vjerovao da e ui u povijest kao epski pjesnik. Sigurno nije ni zamiljao da e
ljudi sa zadovoljstvom itati njegove male pripovjetke, dok e mu sva druga djela
spavati vjenim snom na policama biblioteka."
"Oni koji se nisu usuivali napasti Voltairea zbog njegove teologije, optuivali
su ga za plagijat. To je uvijek bio najlaki nain, da se omalovai jedan veeliki pisac;
sve je to reeno, reeno je ak i to , da je sve reeno, i nita nije lake nego pribliiti
odlomak jedne knjige odlomku druge."
"Ono to Voltaireovim pripovjetkama daje jedinstveni sjajan karakter, nije

izmiljanje subjekta, nego splet raznih vrlina, prividno proturjenih, koje je autor
prikazao."
to ima zajedniko tako raznovrsnim Voltaireovim djelima? Prije svega ton,

koji je kod Voltairea uvijek podrugljiv, brz i, barem po izgledu, povran. U tim
djelima vi neete nai ni jedne jedine osobe koju autor smatra sasvim ozbiljnom.
Sve su one ili utjelovljenje jedne ideje, jedne doktrine, ili heroji mate, izvueni iz
nekog paravana od laka, ili iza nekog kineskog zastora. Moete ih muiti, spaljivati, a
da ni autor, ni italac ne osjete pravog uzbuenja. Njegova pripovjedanja su samee
katastrofe, ali ih duh uvijek natkriljuje; njihov tempo je tako brz da nitko nema
vremena da se raalosti. Prestissimo na bi bio na svom mjestu ni u posmrtnom

maru, ni u misi Requiem, ali ba prestissimo ili allegretto najmiliji su Voltaireovi
oblici. Voltaire uiva da prikae sveenike, koje naziva magima, suce, koje zove
muftijama, novara, inkvizitore, idove, naivine i filozofe. On ima nekoliko izabranih
neprijatelja, koji se pojavljuju u svakom romanu nanovo prerueni. to se ena tie,
on ih malo cijeni, prema njegovu miljenju, one misle samo na to kako e obljubiti
nekog mladog, lijepog i dobro graenog mukarca, ali, kako su podmitljive i
bojaljive, one e se podati i nekom starom inkvizitoru ili nekom vojniku, ako se tako
mogu obogatiti ili spasiti svoj ivot; one su prevrtljive i odrezale bi nos svome muu,
koga gorko oplakuju, samo da izlijee nekog novog ljubavnika. Ono to zapravo ini
jedinstvo ovih pripovjedaka je Voltaireova filozofija. Za nju su rekli, da je "kaos
jasnih ideja", i da je , prema tome, neskladna. Faguet prigovara Voltaireu, da je sve
pregledao, sve ispitao, a nita produbio: "je li optimist? Je li pesimist? Vjeruje li u
slobodnu volju ili u sudbinu? Vjeruje u besmrtnost due? Vjeruje li u boga? Nijee li
svaku metafiziku i je li donekle agnostik, ili, nije lli to samo do izvjesne mjere, to
jest, je li ipak metafizik? Tko e mi odluno odgovoriti sa da ili ne na ma koje od
ovih pitanja"
VOLTAIREOVI AFORIZMI:
Sve nevolje dolaze na krilima, a odlaze vukui noge.
Tko ograniava svoje elje, uvijek je veoma bogat.
Ljude hvalimo kad ih smatramo oholima, a molimo kad ih smatramo

slabima.
Najbolja vladavina je ona u kojoj se ovjek mora pokoravati samo

zakonima.
ANEGDOTA O VOLTAIREU:
Kada su 1734 godine tiskana Voltaireova Filozofska pisma, u kojima hvali vjersku i
politiku toleranciju i engleski nain ivota, francuska ih je javnost oduevljeno
primila, ali slubeno je miljenje djelo smatralo heretikim, knjiga je spaljena, a

Voltaire je morao napustiti Pariz. Gledajui kako mu spaljuju knjige na lomai,
Voltaire je prokomentirao: "Moje su knjige kao kesteni. to ih vie peku, vie se
prodaju.
FILOZOFSKI ROMAN:
Filozofski roman je teka knjievna vrsta, zato to je hibridan. On je esej ili pamflet,
jer u njemu pisac hoe da izloi ili napadne izvjesne ideje. On je i roman, jer opisuje
izmiljene dogaaje. Ali ne moe biti ni tako ozbiljan kao esej, ni teko vjerojatan kao
roman. Uostalom on ne tei toj vjerojatnosti i rado naglauje karakter intelektualne
igre koji mu je svojstven. Pisci stvarajui takva djela, ne misle ni jednog trenutka, da
e italac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotov ini im se poeljnim da se filozofski
roman pokae kao neko fantastiko pripovjedanje.
Pa onda, zato je autor pribjego toj udnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato, da bi s vie
slobode izrazio ideje, koje bi se u jednom eseju pokazale kao prevratnike i vrijeale
ili ozlojedile itaoce. to se italac vie osjeti prenesen u neki svijet, u kojem vlada
ista ludost, to e biti umireniji i lake e prihvatiti istine koje iznenauju.
Zato e filozofski roman i filozofska pria cvjetati u vrijeme, kada se ideje razvijaju
bre od ustanova i obiaja. Tada knjievnici, gonjeni potrebom da kau to misle, ali
smetani strogou policija, cenzura ili inkvizicija, pokuavaju da pobjegnu u
apsurdnost i da se uine nepovredivim inei se nevjerojatnim.
CANDIDE ILI OPTIMIZAM
filozofski roman francuskog knjievnika Voltaira.

Voltaire je svoj roman objavio 1759 godine u enevi. Mjesec dana kasnije gradsko
vijee ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim
europskim gradovima. Knjiga postaje vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova
ivota), ali i napadana. Na optube Voltaire jednostavno odgovara da on tu
djetinjariju nije napisao.
"Candide" je nastao u isto vrijeme iz Voltaireova iskustva i iz ogorenja, koje su u

njemu pobudili izvjesni filozofi, kao Rousseau, koji je pisao: "Ako vjeno bie nije
nita bolje stvorilo, to je zato, to nita bolje nije moglo stvorit", ili kao Leibnitz, koji
je tvrdio, da je sve najbolje u najboljem od moguih svjetova. Voltaire e staviti tu

misao u usta Panglossa, filozofa optimista, i provesti svijetom jednog Panglossova
naivnog uenika, mladog Candida, koji e upoznati armije, inkviziciju, ubojstva,
krae, silovanje, paragvajske jezuite, Francusku, Englesku, Tursku, i svuda
ustanoviti da je ovjek veoma zla ivotinja. Meutim e posljednja rije knjige biti:
"Treba obraivati svoj vrt", to e rei, svijet je lud i okrutan, zemlja se trese, a
neebo grmi, kraljevi se tuku, a crkve razdiru; ograniimo svoju djelatnost i
pokuajmo izvriti svoj zadatak to najbolje moemo. Zakljuak nauen graanski,
koji je Voltaireova posljednja rije, kao to e kasnije biti Goetheova. Sve je loe, ali
se sve moe popraviti. Time je Voltaire najavio moderna ovjeka i mudrost ininjera,
mudrost nepotpunu, ali korisnu." (A. Maurois)
Promotrimo li strukturu Candida, uoavamo da Voltaire nije previe pozornosti

posvetio ni vroj povezanosti fabule ni produbljenijoj karakterizaciji likova. To nije
nikakav nedostatak i ne treba uditi, jer kad bismo Voltaireove likove prihvatili kao
"realne" ljude, tada bi nam njihove nesretne sudbine bile uasne, a ne smijene, a
pogotovo bi bio neumjesan aljivi ton koji se provlai kroz cijelu knjigu. aljivost
ugoaja Voltaire postie razliitim sredstvima: povezivanjem nespojivih ideja i
pojava, uporabom filozofskih pojmova u neadekvatnom kontekst (jedan od likova
seksualni odnos naziva vjebom iz eksperimentalne fizike), neobinim paradoksima
te povrh svega ironinim ponavljanjem kako, unato svim nevoljama u kojima se
nalazi, Candide ivi "u najboljem od svih moguih svjetova".
Voltaireov roman je jetka satira na raun ideje njemakog filozofa Leibinza, po kojoj
je svijet u kojem ivimo ba onakav kakav je morao i mogao biti, to jest da je on
najbolji od svih moguih svjetova. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava
direktno, ve Voltaire svom junaku "podaruje" toliko patnje i bola da fraza kako je
ovo "najbolji od svih moguih svjetova" zvui jednostavno groteskno. Osim
metafizikog optimizma, na udaru Voltaireove kritike nali su se i rat, vjerska
netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Bilo bi pogreno zakljuiti da je Voltaire
propovijedao pesimizam. On dri da se ovjek, ako ve ne ivi u najboljem od svih
moguih svjetova, treba osloboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj
svijet unaprijedio. To bi mogao biti smisao Candidovih rijei upuenih Panglossu kako
svaatko treba uzgajati svoj vrt.
Voltaire je svoje remek-djelo Candida, napisao 1759., u svojoj ezdeset petoj
godini. Paul Morand je iz toga zakljuio, da u Francuskoj pisci nisu nikad mlai, nikad
toliko slobodni od svakog pritiska kao poslije ezdeset godine. Oni su osloboeni od
mlaadenakih tjeskoba, od jurnjave za poloajima, koja im, u jednoj zemlji u kojoj
literaturaa ima socijalnu ulogu, u zrelim godinama oduzima prevelik dio njihovih
snaga.
"Jednog dana sve e biti dobro, to je naa nada; Sve je dobro danas, to je
iluzija." Ve se u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije, koju e Voltaire
razraditi u Candidu.
Pisci naeg vremena otkrili su, da je svijet besmislen; ali je Voltaire u
Candidu napisao sve, to se o tome moe rei; rekao je on to duhovito, to je bbolje
nego se ljutiti, i to ostavlja neto hrabrosti za budui rad.
BILJEKE UZ ITANJE:
POGLAVLJE PRVO:
CANDIDE, od latinski candidus to znai ist. U francuskom dolazi u znaenjau

naivan, nevin.
U zamku gospodina baruna Thunder - ten - tronckha, u Vestfaliji, ivio je
jedan mali djeak, kome je priroda bila dala najblaa navike. Dua mu se na licu
ogledala. Rasuivao je prilino zdravo i vrlo jednostavno; zato su ga, mislim, i zvali
Candide. Stare su kune sluge nasluivale, da je sin sestre gospodina baruna i nekog
dobrog i potenog vlastelina iz susjedstva, za koga se ta djevojka nije nikada htjela
udati, jer je mogao nabrojiti samo sedamdeset i jedno koljeno; ostatak njegova
genealokog stabla unitio je zub vremena.
BARUN, BARUNICA & OBITELJ:

Gospodin barun bio je jedan od najmonijih plemia Vestfalije, jer je njegov
zamak imao prozore i vrata. ak je i njegova velika dvorana bila ukraena jednim
velikim sagom. Od svih pasa iz svojih dvorita po potrebi je sastavljao svoj lovaki
opor; konjuari su bili vodii pasa, a seoski kapelan vrhovni ispovjednik. Svi su ga
zvali monseigneur i smijali se, kad je neto propovijedao.
Gospoa barunica, koja je teila oko tri stotine i pedeset funta, bila je zbog
toga vrlo potovana. Doekivala je goste s dostojanstvom, koje ju je inilo jo
uglednijom. Njezina ki Cunegonda, koja je imala sedamnaest godina, bjee rumena,
svjea, debela, poeljna. Barunov sin u svenu je izgledao dostojan svoga oca.
PANGLOSS:
Odgajatelj Pangloss bio je kuni prorok, i mali je Candide sluao njegova
predavanja sa dobrobunou svoje dobi i svoga karaktera. Pangloss je pouavao
metafiziko - teologo - kosmolonigologiju. Divno je dokazivao, da nema poslijedice

bez uzroka i da je u ovom, najboljem od svih moguih svijetova, zamak gospodina
baruna najljepi od svih zamaka, a gospoa barunuca najbolja od svih moguih
barunica.
-Dokazano je- govorae on - da stvari ne mogu biti drugaije, jer poto je sve
stvoreno za neku svrhu, sve je nuno za najbolju svrhu. Upozoravam, da su nosevi
stvoreni, da nose naoari, i mi imami naoari. Noge su oito stvorene, da budu
obuvene, i mi imamo obuu. Kamenje je stvoreno, da se klee i da se od njega
prave zamci, zato gospodin ima vrlo lijep zamak; najvei barun pokrajine mora
najbolje stanovati; a kako su svinje stvorene, da budu pojedene, mi jedemo
svinjetinu itave godine. Prema tome, oni, koji tvrde da je sve dobro, govore
gluposti; treba rei, da je sve najbolje.
LUBAV CANDIDA I CUNEGONDE:

Ona ga bezazleno uhvati za ruku, mladi bezazleno poljubi djevojci ruku s
mnogo ara, osjeaja i naroitog milja; njihova se usta sretoe, oi zaarie, koljena
zadrhtae, ruke zabludie. Gospodin barun Thunder - ten - tkonckh proe pored
paravana, i, videi taj uzrok i tu posljedicu, najuri Candida iz zamka snanim
udarcem noge u stranjicu.
POGLAVLJE DRUGO:
AFORIZAM:
Ljudi su stvoreni samo zato, da pomau jedni drugima.
BUGARI SU GA OTELI, I VJEBALI GA ZA RAT:

Tjerali su ga, da se okree nadesno, nalijevo, da izvadi iz puke ipku, da je
opet uvue, da niani, da gaa, da stupa ubrzanim korakom, i udarili su mu trideset
batina puanom ipkom. Sutradan vjebao je malo bolje, tako da je dobio samo
dvadeset udaraca; prekosutradan dobio je samo deset, a drugovi su ga gledali kao
neko udo.
POGLAVLJE ESTO:
NAROD IVI U STRAHU OD INKVIZICIJE:

Poslije zemljotresa, koji je poruio tri etvrtine Lisabona, mudraci tezemlje
nisu bili nali uspjenijeg sredstva, da sprijee potpuno unitenje, ve da pripreme
narodu jedan lijep autodafe.
CANDIDE SUMNJA DA JE OVO NAJBOLJI SVIJET:

Ako je ovo najbolji od moguih svijetova, kakvi su tek ostali? Hajde, jo
nekaka da su me samo iibali, to mi se dogodilo kod Bugara. Ali, vi, dragi Panglosse,
najvei meu filozofima, zar sam morao vidjeti, kako su vas objesili, a da ne znam
zato! O, dragi moj anabaptiste, najbolji meu ljudima, zar ste se morali utopiti u toj
luci? O, gospoice Cunegondo, biseru meu djevojkama, zar je trebalo da vam
raspore trbuh?
Hamlet - William Shakespare

Biljeke o piscu:
ivio je u jednom od najvitalnijih djelova engleske povjesti. Bilo je to
doba engleske kraljice Elizabete I, vrijeme ope prihvaene sredinje
vlasti nakon burnih godina graanskih ratova u 15. stoljeu. Bio je
glumac, redatelj, pisac, a od stihova najpoznatiji su: Soneti i romantina
igra Oluja. Najpoznatije tragedije: Otello, Romeo i Julija, Kralj Lear.
Najpoznatije povjesne drame: Richard III, Henrik IV,V. Najpoznatije
komedije: Mletaki trgovac, Ukroena gospodarica..
Lica:
Hamlet - sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja
Klaudije - Dannski kralj
Polonije - kraljev komornik i glavni dravni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Getrurda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva ki
Vrijeme radnje:
XV stoljee
Mjesto radnje:
Danska
Sadraj:
Danski kralj nenadano umire, a nasljeuje ga njegov brat Klaudije koji se ukoro
eni s udovicom pokojnog kralja. Sin pokojnog kralja Hamlet, javlja se duh oca i
otkriva mu da ga je Klaudije zapravo otrovao i da nije umro prirodnom smru.
Hamlet eli potvrdu za te rijei duha, pa se pretvara da je lud kako bi na taj nain
saznao istinu. Kraljevski savjetnik polonije uvjren je da je Hamlet poludio zato
to njegova ki Ofelija odbija Hamletovo udvaranje. Hamlet na dvoru upriliuje
predstavu koja sadrajem nalikuje na umorstvo njegova oca. Kralj ne moe
izdrati oitu aluziju na njegov zloin i pekida predstavu. Hamletu to slui kao
dokaz da su rijei duha bile istinite.Nakon prekinute predstave Hamlet posjeuje
majku i mislei da kralj prislukuje iza zavjese ubija polonijakoji se tamo sakrio.
Lukavi kralj osjea da mu od Hamleta prijeti opasnost te ga alje brodom u
Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Ofelija poludi od boli za ocem, ali i
zbog Hamletove sudbine.Njezin brat Leart hitno se vraa izPariza i doznavi da je
Hamlet ubio njegovog oca, eli mu se osvetiti. Hamlet se, kada je bio na brodu
otkrio zavjeru protiv sebe, vraa u dansku i sprema se na dvoboj. Kralj i Leart se
dogovaraju kako e na prijevaru ubiti Hamleta. Za vrujeme dvoboja Hamlet i
Leart u meteu mjenjaju maeve te obojica bivaju ranjeba otrovnom otricom. I
kraljica koja je popila otrovno vino, koje je Kralj namjenio Hamletu, umire, a
umirui Leart otkriva spletku nakon ega ovaj, jo prije nego je poeo djelovati
smrtonosni otrov, ubija Kralja.
U ovom djelu Hamlet se iskazao kao ovjek u kojem je okupljena borba za
pravdu, ljubav, razboritost, hrabrost, velikodunost, mudrost, ali i ludost.
U ovom djelu moe se puno nauiti o ivotu, ljudskim osjeajima i
tragediji.
Combray - MARCEL PROUST

1. Biljeka o piscu:
PROUST, Marcel (Pariz,10. 7. 1871. - 18. 9. 1922.),

francuski knjievnik. Potejee iz graanske sredine i ve u
mladosti pokazuje interes za mondeni ivot tzv. visokoga
drutva. Suradnik je Figaroa, pokreta asopisa Le
Banquet (1892); A. France pie mu predgovor za knjiguLes
Plaisir et Les Jours (1896). Slabo zdravlje primorava ga da se
povue, pa ivi mnogo godina u izolaciji. U tiini radi na
svojemu opusu. 1913 objavljuje Du chote de chez Swann.
Njegov autobiografski roman Jean Santeuil(1952) objavljen
posmrtno. Ta, i sva njegova ostala dijela pokazuju zajedniku
atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a
imaju i jednog zajednikog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje
obara, rui, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas
podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme
kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme
zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbrie granica
izmeu onoga to jest i onoga to je bilo inspiriraju Prousta,
tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov
opseni ciklus A la recherche du temps perdu.
Proust fautovski tuguje za trenutkom to prolazi, fiksira

sunane predjele jednoga djetinstva, mnoga lica u prolazu,
parike salone, sjedeljke, susrete, igre, rastanke i snove. On je
kreator mitolokog djetinstva, Proustovvjeiti mladi,
analitiar, artist, lirik graanskoga komfora, tvorac izvanrednih
metafora u ijem se traenju osjea tipino francuska
vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju
spiritualnu realnost, pokazao primjerom da umjetnik ne
izmilja nego otkriva: L artite n invente pas, il decuvre. Svojim
djelom Proust je ostavio dubok trag ne samo u francuskoj ve i
u dananjoj europskoj knjievnosti. Proustov osjeaj za stil, za
vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjeanja
obogatio je suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi
opisi pejzaa postaju duhovni zaviaj mnogih miljuna italaca.
Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski

leksikografski zavod, Zagreb, 1969.
2. Drutvo:
Rije drutvo nekako udno zvui kad se govori o svijetu

koji nam je Proust naslikao. To je drutvo sastavljeno od samih
grupa pojedinaca, koji se kreu u uskom krugu svojih osobnih
interesa, a s drugim dolaze u dodir samo onda kada su im ti
drugi osobno potrebni. Najsavrenije osvijetljenje
drutva, visokog drutva daje nam Proust na posljednjih
dvadesetak stranicaVojvotkinje de Guermantes. Razgovor vode
tri protagonista U traganju za izgubljenim vremenom: Swann,
najprofinjeniji predstavnik kulture svoga doba, alter ego samog
pisca, vojvoda de Guermantes, najsebiniji, najglupiji i naistiji
predstavnik europskog plemstva i vojvotkinja Oriane,
jedinstven primjerak stila, finese, arma, povrnosti i
nehumanosti istoga drutva. A za stvaranje njezina lika Proust
se posluio princezama, vojvotkinjama i groficama iz njegove
najblie okoline, jer Proust je svoja lica transponirao prema
licima drutva u kojem je ivio.
Drutvo romana U traganju za izgubljenim

vremenomkree se u zatvorenom krugu, koji ne obuhvaa nita
drugo osim svoje bogate etvrti u Parizu, jednog normadijskog
dvorca i jednog luksuznog ljetovalita na normandijskoj obali.
lanovi tog drutva lieni su svake aktivne volje i zato
nesposobni da vre bilo koju radnju koja bi ih vodila do nekog
cilja izvan njih samih. Ta lica nita nee i zato nita ne rade,
njihova budunost ne ovisi o njihovu htijenju ve o stjecaju
okolnosti. Ni jedno od njih ne pokazuje neki napredak ili neki
razvoj, ni jedno od njih ne vri nikakve vanjske radnje tako da
na kraju osjeamo potpunu dekadenciju Proustova drutva.
Proustovo djelo isto tako nije ni tendeciozno ni moralno.

Ono ne prouava vanjsku radnju ve unutarnje injenice,
njegova se karakteristika nalazi u samoj mehanici ljudskog
zbivanja. To je drutvo koje se raspada bez obzira na bilo koji
ljudski moral. No, ako kod Prousta nema vanjske radnje, ne
smijemo zakljuiti da kod njega nema dinamike, to bi ujedno
znailo da nema ivota, jer njegovo djelo daje dojam veoma
bogatog vrenja, u unutranjosti mehanizma sakrivenog ispod
povrine bia i stvari.
3. Slikar prostora i vremena:
U jednom pismu Proust kae: to se tie stila, nastojao

sam odbaciti sve ono to diktira isti razum, svu retoriku,
uljepavanje i gotovo sve homotine i traene slike, da bih
izrazio svoje duboke i autentine impresije i potovao prirodni
tok moje misli.
Proust se slui bojama kao impresionistiki slikar,

stvarajui najprije ambijent koji obavija osjetila odreenim
svjetlom i tonom, te na taj nain prua uvjete za postanak
istih impresija.
Proust, osim to je slikar prostora, on je i slikar vremena.

On nije poznavao sata, njegov se ivot odvijao izvan praktikog
vremena koje su ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od
njih zahtijeva socijalni ivot. On je u potpunosti raspolagao
svojim vremenom i sluio se njime samo za vlastita
istraivanja. Proust nastoji posjedovati vrijeme u istom
stanju, osjeati se suvremenikom stoljea i tako izbjei smrt
koja nije drugo nego fenomen memorije. Umrijeti znai ne

imati vie uspomena, znai pustiti vrijeme da pobjegne.
Posjedovati vrijeme znai posjedovati prolost, sadanjost i
budunost. Posjedovati sve to, znai ivjeti u istio vrijeme u
jednom, drugom i treem, i prema tome, ne ivjeti ni u jednom
potpuno. To je isto kao izbjei sva tri i nai se izvan njih, tj
izvan vremena.
Taj susret prolosti i sadanjosti jedna je od karakteristika
njegova slikanja izvan svijeta, jedan od bitno proustovskih
postupka. Ali Proust nije prvi uveo te skokove u prolost da bi
dao slici vie reljefa. No tada su te usporedbe bile veinom
paralele bez osjetnih dodirnih toaka. Prolost je sluila kao
muzej uzoraka koji su piscu stajali na raspolaganju. Kod
Prousta, naprotiv, prolost je isto tako iva kao i sadanjost, s
tom razlikom da je u isto vrijeme poetinija i slikovitija, jer
nam otkriva proces postajanja sadanjosti. Prola se stoljea
pomiu i pribliavaju nama stvarajui sadanjost.
4. Dinamine slike
Unutranjo neprekidno gibanje oivljuje dekor i prirodu:

predmeti, sobe, gradovi, cvijee, drvee i pejzai ive, kao to
iva lica; autorov stvaralaki duh ulijeva ivot u neivi svijet u
kojem stvari postaju individualne i ponaaju se ka iva bia.
Proustove dinamine slike i njegovo opisivanje predmeta

vidimo na 158. i 159. stranici ovog romana. Te stranice poznate
su zbog karakternih crta koje pojedinim licima daju njihovi
monokli. Tako se npr. staklo monokla generala de Fraubervilla
pretvara u jednu monstruoznu ranu, a monokl mondenog
romansijera izraava njegov jedini organ psiholokog
prodiranja i nemilosrdne unutarnje analize, dok markizu de
Forstelleu monokl daje melankolinu osjeajnost u kojoj ene
otkrivaju velike mogunosti ljubavnih patnji.
Taj odejevni individualizam izraava naa razliita

duevna stanja, crte naeg karaktera kao i karakter epohe u
kojoj ivimo. Tako odjea prestaje biti samo tkanina i suvini
ukras i postaje sasvim sastavni dio nas samih, na vlastiti izraz.
U slikama prirode Marcel Proust najvie panje posveuje

cvijeu, drveu i moru. More, ta nepregledna snaga, to vjeno
gibanje, ta vjena promjena, nalo je u Proustu svog velikog
pjesnika. Beskrajana i nemirna povrina, koju su ljudi ukrasili
brodovima, predstavljala je za njega princip mladosti:
(Mladost) je stanje prije potpunog ukruenja i zato u drutvu
mladih djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred
oblicima, koji se pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se
poigravaju s nestalnim oprenostima i to nas podjea na
neprekidno ponovno stvaranje primarnih elemenata prorode,
koje vidimo kad smo na moru.
VUCI - Milutin Cihlar Nehajev

Biljeka o piscu: Milutin Cihlar Nehajev rodio se 1880. godine u Senju,
a umro 1931.g. u Zagrebu. Bio je veliki poznavatelj europske
knjievnosti. Svoje prve uspjehe postigao je piui drame: Prijelom i
Svjeica. Kao jedna od najvanijih i najizrazitijih linosti hrvatske
moderne napisao je novelu Veliki grad . U svojim posljednjim
goinama ivota napisao je vrlo zapaen roman Vuci. To je prvi
hrvatski roman koji govori o bujnoj hrvatskoj prolosti.
Mjesto radnje: Hrvatska, Ugarska, Venecija, Njemaka
Vrijeme radnje: XVI. stoljee
Tema: ivot i smrt velikog hrvatskog domoljuba i vojskovoe,kneza
Krste Frankopana.
Glavna misao: Ljubav prema rodu, i domu nema granica, za domovinu
vriejdi i umrijeti
ikovi: Knez Krsto Frankopan, knez Bernardin Frankopan, kardinal
Matej Lang, grofica Apolonija, knez Ivan Karlovi, nadvojvoda
Ferdinand, biskup Joefi , Zuan Antonio Donaldo, ban Ivan Zapolja,
grofica Katarina, Marino Lamudo, Evanjelist, ban Petar Bersilavi, kralj
Ljudevit II., kraljica Marija, kancelar Salkaj, knez Burgio, Jakob Rainer,
Bernardo Rian i dr.
Sadraj prie: esnaesto stoljee bilo je vrijeme burnih povijesnih

zbivanja na tlu Europe. Njemaka je ratovala s Venecijom, zbog
Jadrana i pograninog dijela izmeu te dvije drave. Ugarska i
Hrvatska bile su na strani Njemake i Karla V., njemakog cara.
Austrijski nadvojvoda, Franjo Ferdinand I. elio je Hrvatsko-ugarsku
dravu pripojiti Austriji i Hasburgovcima. Francuska i njen kralj Franjo
I. otvoreno su poktirali s Turcima, koji su bili velika prijetnja
kranstvu. Na elu turske vojske bio je sultan Selim I.
Zbog svih tih dogaaja, u Ljubljanu ej 1514.g. trebao doi cesar
Maksimilijan, da obie svoje ete koje su se borile protiv Mleana. Tri
dana prije u Ljubljanu je doao cesarov doglavnik, kardinal Matej
Lang. Za veerom je saznao da je jedan od cesarovih vojskovoa
hrvatski knez Krsto Frankopan, zarobljen i odvezen u Veneciju. To mu
je poslije potanko opisala njegova sestra i Frankopanova ena, grofica
Apolonija. Kad je doao cesar, grofica je od njega zatraila pomo. Za
to je vrijeme knez Frankopan doao u Veneciju. Zatvoren je u
Venecijanskom zatvoru Torreselli, a za uvara mu je dodjeljen njegov
roak, Zuan Antonijo Dandalo. Torresella zapravo i nije bio zatvor.
Frankopan je zatvoren s jo dva sunija, Jakobom Rainerom i
Bernardom Rianom. Otac Krste Frankopana , Bernandin, na sve ga je
naine pokuao izbaviti iz zatvora , ali bezuspjeno. Krsti su
zatvorenike dane nastojali olakati i hercegovaki ban Ivan Koaa,
kojega su Turci otjerali s ognjita, Bernardinov pomonik Evanjelist i
sam Dandolo . Polako je dola i godina 1516. Krsto je jo bio zarobljen
, a Rainer i Rian su, uz jemevinu, bili puteni na uvjetnu slobodu.
Bez pravog vojskovoe, cesar nije imao vojnih uspjeha,ali nije se ni
potrudio izbaviti Krstu iz zatvora. Stari i lukavi Bernardin ak je i
razmiljao o savezu s Venecijom da bi oslobodio sina. Venecija je
eljela savez s Frankopanima zbog opasnosti od Turaka , a Frankopani
su oekivali od Venecije da im pomogne vratiti grad Senj, koji je bio u
posjedu Frankopana, kao i drugi djelovi neosvojene Hrvatske od strane
Turaka.
Za to vrijeme grofica Apolonija nije znala to da uini za mua .
Zato se 1517.g. plemenita grofica uputilau Veneciju. Tamo se poklonila
dudu, a zatim se pridruila Krsti u tamnici. Odbijala je izai ako ne
puste Krstu. Saznavi za te dogaaje, Franjo I, zatraio je oslobaanje
Krste . Mletako vijee desetorice na elu sa starim Marinom Saudom
je to odbilom ali je pristalo premjestiti Krstu u francuski zatvor u
Milanu. Apolonija zbog bolesti nije mogla poi s njim. im je doao u
Milano, Krsto je dobio obavjest da je cesar Maksimilijan umro. Jo dok
je bio u Veneciji sklopljeno je primirje , a Maksimilijan ga nije htio
izvui. Tri mjeseca po dolasku u Milano, Krsto je pobjegao . U
Oriveniku se sastao s fratrom Joefiem i svojim ljudima. Nekoliko
dana poslije za Krstom je stigao lijes s Apolonijinim posmrtnim
ostacima. U meuvremenu fratar Joefi je postao senjski biskup, ali

u Senju su vladali protivnici Frankopoana, te je Joefi postao biskup
bez biskupije.
Jednog dana na Trsatu su se sastali ban Petar Berislavi, koji
je doao iz Budima, knez Ivan Karlovi, Ivan Kouli, knez Bernardin i
knez Ivan Mrsinjski. Njihov sastanak prekinula je vijest da je grupica
Turaka, proavi strae kod Modrua, Senja i Otoca, zapalila grad
Bribir. Mjesec dana kasnije, ban Petar Berislavi poginuo je u turskoj
zasjedi.
U tekom poloaju i opasnosti od Turaka, 1524.g. Krsto je
boravio u Rimu, kod pape Hadrijana VI. Ondije je podnio izvjetaj o
obrani od Turaka, problemima koje ima Hrvatska i o stanju kranstva
u Hrvatskoj. Papa je obeao da e slati vojnike i novce u Hrvatsku, jer
je i njemu, kao i razumnom dijelu Europe postajalo jasno da e, ako
padne Hrvatska, pasti i Europa. Zadovoljan Krsto je poao u Hrvatsku.
Godine 1524. u Krievcima je odran sabor slavonskih i
hrvatskih plemia, koje je sazvao ban Ivan Karlovi. Na saboru su bili
svi plemii osim Ivana Tahija. Sastanku je prisustvovao i papin
izaslanik barun Burgio. Papa vie nije bio Hadrijan VI., koji je umro,
ve Klement. Burgijeva zadaa bila je pomiriti hrvatske knezove i
ujediniti ih u borbi protiv Turaka, koji su sada imali novog sultana,
Sulejmana II. Velianstvenog. Za pomirbu se zalagao i ban Ivan
Karlovi, knez Krbavski. Ban je bio u tekoj situaciji. Izgubio je svoj
poslijednji grad Otrovicu. Zbog toga je Ivan Tahi traio od ugarskog
kralja Ljudevita II. da ga imenuje hrvatskim banom. Na kraju sabora
odlueno je da Ivan Karlovi ostane hrvatski ban dok to eli. Krsto
Frankopan poslao je Joefia da izvidi stanje u Budimu. U Budimu se
ivjelo jako rastrono, a kralj Ludevit II. bio je krajnje nesposoban.
Pod pritiskom knezova Stjepana Vrbecija i Ivana Zapolje, imenovao je
Krstu Frankopana hrvatskim banom, a Ivan Karlovi je na to pristao.
Krsto nije zbog toga otiao u Budim, ve je otiao u Senj. Tamo je
susreo Stjepana Brodaria, i na njegov zahtjev je otiao s njim u
Budim , nakon to je saznao da je Jajce pod opsadom. Nekoliko dana
poslije, Dandolo je u Veneciji presretan govorio Ivanu Kosai o
blistavoj bitci kod Jajca. Knez Frankopan je sa est tisua vojnika
oslobodio Jajce . Svima je postalo jasno da je ban Krsto Frankopan
najvei vojskovoa svoga vremena.
Ugarska je Krsti obeala Senj ako oslobodi Jajce. No, kad je
doao u Budim, Kancelar Salkaj, postolarski sin odbio mu je dati
zasluenu nagradu . Ljut Krsto je fiziki napao ugarskog kancelara i
zbog toga je bio zatvoren.
To je bila velika sramota za Ugarsku. Nakon to je osloboen prestao
je traiti pomo ugarske u borbi protiv Turaka i okrenuo se Veneciji, pa
i Njemcima.
Stoga je otiao u Augsburg , na sastanak s austrijskim nadvojvodom

Ferdinandom, bratom ugarske kraljice Marije. Na sastanku se
raspravljalo o vojnoj pomoi njemake Hrvatskoj, jer se znalo da je
Sulejman II. okupljao vojsku od sto tisua ljudi kod Beograda. Nakon
toga Krsto je otiao u Zagreb i tamo poeo okupljati vojsku. Kad ju je
skupio, poveo je vojsku prema Sisku. Na putu je saznao da je
Hrvatsko-ugarska vojska katastrofalno unitena na Mohakom polju.
Kralj Ludevit utopio se u rijeci, a kraljica marija pobjegla je nadvojvodi
Ferdinandu. Sada je Hrvatsko-ugarska drava bila bez vlasti, a Krsto je
bio na elu svoje, hrvatske i frankopanske vojske. Nakon Ljudovitove
smrti u Hrvatskoj sus e stvorile dvije stranke. Jedna je bila njemaka u
kojoj su bili Ivan Karlovi, Petar Zrinski i mnogi drugi, koji su htijeli
nadvojvodu Ferdinanda za kralja ugarske. I s druge strane, Krsto
Frankopan, Ivan Bani, Ivan tahi i drugi knezovi i gospoda, eljeli su
ekog kralja Ivana za Hrvatsko-ugarskog kralja. Postalo je jasno da
e izmeu te dvije stranke doi do sukoba. U meuvremenu, Krsto se
u Velikoj oenio za Katarinu, u koju je bio zaljubljen. Kratko su bili
zajedno. Krsto je morao poi u bitku. Ferdinanove ete ekale su ga
kod Varadina.
Bitka je zapoela jednog jutra. Krsto je imao vojsku sastavljenu
od seljaka i kmetova. Junaki se borio, ali nije preivio. Topovska
kugla pogodila ga je u trbuh i jedan od najveih vojskovoa koje je
Hrvatska imala, knez Krsto Frankopan, poginuo je, onako kao je to
elio, u boju. Knez Krsto pokopan je, ostavljen od svih, osim od
Katarine u blizini Koprivnice. nakon te bitke, potuen je i Ivan Zapolja,
Krstin prijatelj.
Prole su dvije godine. Ferdinand se okrenuo Budimu i
Hrvatska je pala pod vlast Hasburgovaca. Knezu Bernardinu se
pomutio um. Morao je s Katarinom pobjei iz Modrua i otii u Grobnik.
Na taj nain, svedena na ostatke ostataka, Hrvatska je nekad mona
kraljevina, pala pod vlast Habsburke Monarhije i izgubila svog velikog
junaka, stranog kneza Krstu Frankopana.
BUKA I BIJES - William Faulkner

O PISCU:
Wiljem Fokner (1897. -1962. ), ameriki pripovjeda I romansijer,

dobitnik je Nobelove nagrade za knjievnost 1950. g. U knjievnosti se
javio s pjesmama pod nazivom Mramorni faun (1924. g. ). Najbolji
romani su: Krik I bijes, Vojnikova plaa, Komarci, Sartoris,
Utoite, Dok leah umirui, Svijetlost u augustu, Absalome,
Absalome, Idi, Mojsije, Uljez u prainu, Rekvijem za redovnicu,
Gospodske kue, kao I trilogija Seoce, Grad I Palaa. Pored
romana, Fokner je napisao I nekoliko novela I pripovjesti: Svi piloti
mrtvi, te Smrtna trka.
KARAKTERISTIKE NOVOG ROMANA:
Karakteristike novih romana ili moderne knjievnosti izlaze iz

klasinih okvira knjievnosti 18-og stoljea. U modernoj knjievnosti
radnja kao I da ne postoji, to je za mnoge itaoce bilo nerazumnoi
teko za shvatiti. Mnogo vie panje se posveuje psihikom stanju
ovjeka, razmiljanju I osjeanjima, to se u sutini mnogo razlikuje
od klasine knjievnosti, ali to nikako ne umanjuje knjievnu
vrijednost modernog romana. U romanu moderne knjievnosti, mnogo
vie panje posveuje se svijesti ili podsvijesti, da bi se najbolje otkrilo
psihiko stanje jednog ili vie karaktera.
OSOBINE FOKNEROVOG STVARALATVA:
Svi Foknerovi romani sadre, do kraja, nepovezane konce I

nerazrijeene ljudske odnose. Fokner je u svakoj knjizi stvarao jedan
poseban imaginarni svijet, koji je neto drukiji od prethodnih I
budueh. On nastoji da knjievno izrazi tamu ljudske podsvijesti, to
predstavlja pokuaj izraavanja psihikih procesa I pojava, te titranje
uspomena, slika, neostvarenih tenji, misli I osjeanja izvan
racionalnog plana ljudske svijesti. Prihvatajui za knjievnu orijentaciju
praenje toka svijesti ili ljudska stanja podsvijesti, fokner paljivo
posmatra ovjeka I nastoji da otkrije najbitnije u njemu u trenutku
radnje, kao I u njegovoj prolosti. Gradi Jefferson, mjesto gdje se
odigrava veina njegovih romana, odraava sve raspetosti Juga,
prouzrokovane odvojenou ljudi aparthejdom, koja upranjavaju njeni
stanovnici I bijeli I crni. Tu podjeljenost, ne treba shvatiti kruto ili

doslovno. Kod foknera postoji itav niz maglovitosti I dvosmislenosti,
jer I jedna I druga rasa sadre u sebi nizove slojeva ili potklasa, koje
imaju posebne meusobne odnose. Drutveni poloaj linosti u
Foknerovim romanima je krajnje iznijansiran, kakav je historijski I bio
na Jugu, vrlo daleko od onog uobiajenog shematiziranog vienja svih
bijelaca kao bogatih plantaera, a crnaca kao najamnih radnika.
Roman Krik I bijes, nije posebno potimistian, bez obzira na

dvosmislenost zavrnog dijela, u kome iracionalnos pobjeuje logiku.
Roman je slika intelektualno, moralno, emocionano I fiziko rasulo
svijeta na prekretnici, osloboenog ne samo veine bivih vrstih
taaka, nego I sposobnosti za ljubav. Roman je ustvari metaforina
slika cijelog svijeta na kraju tree decenije 20. Stoljea. Roman Krik I
bijes, prikazuje priu sa etiri razliite prspektive raspadanja jedne
junjake porodice. Ameriki Jug I gradi Jefferson, za Foknera nisu
neke realistike slike, nego simboliko sredstvo u izraavanju
sopstvenog vienja svijeta, sloenog mozainog portreta modernog
ovjeka, njegovih otuenja, padova, ali I istrajanog trpljenja,
savladavanja naizgled nesavladivih prepreka. Krik I bijes jeste
modernistiki roman, jer nije tehniki proziran, I zato to upotrebljava
stilske postupke koji slijede svoje komplicirane zakone, kojima se
treba prilagoditi. Krik I bijes ine dvije stvari:
-poigravanje sa svijeu Benjija, Quentina I Jasona, te
-prianje I prepriavanje jedne odreene prie sa redoslijedom
dogaaja koji vodi kroz 30. g. povijesti Compsonovih.
TOK DOGAAJA:
Roman krik I bijes, isprian je u etiri dijela:

Bakitina smrt
Caddyna veza sa Daltonom Amesom
Njezina udaja za Herberta Heada
Roenje vanbranog djeteta
Ponitenje braka
Quentinovo samoubistvo
Smrt oca
Bijeg Quentin sa Jasonovim novcem
Jasonov uzaludni pokuaj da je pronae
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
Svi likovi u ovom romanu ive u jednom vrlo tekom vremenu. Svi oni
su odrasli bez ljubavi, panje I razumijevanja, koje je praeno jednim
unutranjim rasulom. Poevi od majke, nesposobne da prui svojoj
djeci ljubav, zbogsvojih kompleksa koji proizilaze iz vremena u kojem
je I ona odrasla, I koja eli biti dama, ali dri samo do forme. Zatim,
neurotian I romantian, Quentin, koji odlazi na Hardvard da bi
udovoljio elji svoje majke. On ima kodeks asti, ali ga svodi na
pitanje sestrinog djevianstva. Topla I divna Caddy, nezdrave
senzualnosti, jo kao tinejer ostaje trudna, zbog ega se ubrzo udaje
za za mukarca, koji je nakon saznanja da dijete nije njegovo izbacuje
iz kue. Dalje se susreemo sa srednjim bratom Jasonom, koji je u
ovoj knjizi foknerova najrunija linost. Opisan je kao ovjek koji voli
samo sebe; ovjeka koji je predstavljen kao enomrzac, koji takoe,
itavo vrijeme pati zbog ponaanja svoje sestre, I eli bar malo neke
ljubavi od nje. Ali, ustvari on eli da se domogne poloaja u banci.
Meutim, neuspjevi da ostvari svoju ambiciju, on se sveti I sestri I
njezinoj kerki. Quentin je druga izgubljena ena u romanu, koja
takoe ponavlja greke svoje majke, I koja je ve samim svojim
roenjem bila osuena na propast. Najmlai sin, Benji, gluhonijemi
idiot, star je 33. g. , ali sa duhovnim uzrastom trogodinjeg djeteta.
On nije svjestan vremena kao toka, nego ga doivljava kao cjelinu, u
kojoj se razliiti vremenski planovi mijeaju I poklapaju. Tu je takoe
jo I Dilsey, junakinja romana I jedini vezni element obitelji Compson;
predstavljena kao jedini pozitivni Foknerov lik. S obzirom na
nesposobnost majke da se brine za svoju djecu, tu ulogu preuzima
Dilsey. Uprkos sve njene brige, ljudske topline, vrednoe I vjetine,
Dilsey je svjesna da je raspad obitelji neizbjean. Ona je takoe I
jedina Foknerova linost u ovom romanu koja nema problema sa
vremenom.
Ni jedna od ovih linosti u romanu nema izgraen kompletan I
samostalan karakter, I svaka od njih ima svoje nedostatke.
Pjesme - Vladimir Vidri

Biljeka o piscu
Vidri, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski

pravnik. Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo
znaajan i izrazit pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je
najvie o prolosti: niu se slike iz antikog ivota Egipana, idova,
Grka, Rimljana, i iz panjolske prolosti, prisutna je srednjovjekovna
tematika, a mnogobrojne su slike pejzaa. Ali tu se kriju obiljeja
Vidrieva stava: na taj nain snanije pjeva o problemima svog doba i
svoje generacije. Jednostavnim izraajnim sredstvima i naglaenim
slikarskim elementima izrazio je svoja napredna uvjerenja, teki
problem hrvateke emigracije, klasne napetosti u drutvu. Najsnanije
se dojmlju u njegovoj poeziji slike prirode i pekzaa, ugoaji ivotne
radosti, dionizijski zanosi za ljeotu, vino, uitak.
Vidrieva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je
odmah dobila svoje priznanje.
Pjesme
Vladimir Vidri se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja

kao pjesnik s izuzetnim osjeajem za boju. Neka pritajna bol i enja
za idealnim doivljajem ljepote osnovna je karakteristika ovog naeg
vrhunskog pjesnika
U Vidrievim pjesmama dolazi do izraaja nov , moderan
senzibilitet, a element subjektivnog namee se na prvo mjesto,
zamjenivi tako dotadanje lirsko stvaralatvo koje je bilo
programatske prirode, obilno zasieno folklornim elementima i
uglavnom svedeno na dvije, tri teme od kojih je najznaajnija bila
rodoljubljle.
Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet slue Vidriu kao okvir za
izraavanje subjektivnih stanja i osjenja Vidri je u svojim pjesmama
obsjednut pesimizmom, nostalgijom, unnosu i svim formama ljubavi,
otkriva muzikalnu vrijednost rijei, usavrava stih, osvjeava
metaforiku.
Tematiku Vidrieve poezije ine aktualni prblemi njegova
vremena, a zanimljivo je da bilo koji problem iznio, uvijek njime
izraava svoju linost.
esta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi lieni

slobode i ljudskog ponosa.
------------------------------------------------------------------------------------
Ogromna, crna. Na svijetloj provi

Vrzu se sapeti ljude i ene
I lamaju ruke i nijemo plau
A kose im lete raspletene.
Stitu prsti i gre ruke,

Okovane pruaju k nebosklonu,
Sa tala se diu i kau i kau,
Gdje sunce tone na stranu onu.
( Roblje )
------------------------------------------------Vidri je takoer pjevao o ljudskim odnosima.
------------------------------------------------Da, svetac je halje skupio,
I poao je uza stube,
I nije se ni osvrnuo
Na jecaj zemaljske ljube.
Al se anel ganuo
i rekao: -Preasni, stani,
I koji su mnogo ljubili,
I oni su Bogu zvani
( Gonzaga )
------------------------------------------------U pjesmi Mrtvac javlja se Vidri pesimist, svjestan nemoi
nemoi ovjeka prema zakonima prirode.
------------------------------------------------ Ubila ga ruka silna,
Vjeno jaka, vjeno iva,
to ivote rasipava
I ivote utrunjava.
( Mrtvac )
------------------------------------------------Zbog spoznaje eda je ovjek nemoan, u njegovim pjesmama
stalno je prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali
bol koja se ipak osjea.
Vidrieva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji

pati za svojom domovinom dok hladi bezbrinu gospodaricu,
------------------------------------------------A kad bi se nala dobra dua,
Da i roba pita i saslua,
Taj bi rekao: Od tuge pogibam,
Moje srce leti k libijskim kolibam
( Pomona )
------------------------------------------------ili da je to bola koja noas zbliavapatricija i roba u pjesmi
Ex Pannonia.
------------------------------------------------A kad se on sagnu k robu
I nemono poe da gleda
Idimo! anu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kaem,
Kosnu se suza njina:
Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krag niva.
( Ex Pannonia )
------------------------------------------------Vidrievo glavno izraajno sredstvo je slika. Imao je istanan
osjeaj za boje. Vidri je u svojim pjesmama oslikavao predivan
pejza.
------------------------------------------------A svitae jutro. rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dre i trepeti
Jasika irokog lista
( Jutro )
-------------------------------------------------Zvijezde se roje visoko
I dasi e sad da krenu,
U zrku se kupa mjesec
I sipa svijetli i sjenu.
A krasna se ena budi
I grud joj otajno die
I svilne vjee obara
I no je i - biva tie.
( Notturno )
------------------------------------------------Najznaajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno
jesu Pejza I i Pejza II, u kojima je on prikazao stvaran ivot.
U Pejzau I sve vrvi od ivota.

------------------------------------------------ U travi se ute cvjetovi
I zuje zlaane pele
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.
( Pejza I )
------------------------------------------------Dok pjesnik U Pejzau I upotrebljava glagole kako bi to vjernije
opisao krajolik u Pejsau II upotrebljava glagole kako bi prikazao
radnju.
-------------------------------------------------
Nebeski putnik mjesec

Lako je odskakivao
Nad svijetlim oblanim rubom
I opet u nebu plivao.
I kad sam otvorio prozor...

( Pejza II )
------------------------------------------------Vidriev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u
to vrijeme novi. Budui da je svoje pjesme deklamirao morao ih je to
vie skratiti, svesti jezini izraaj na najmanju moguu mjeru.
Vizualnost bila je jedna od najveih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni
udno da mu je slika bila glavno izraajno sredstvo. U nekim svojim
pjesmama Vidri daje samo impresionistike sliice.
------------------------------------------------ Plahe su sjene dole iz tame
I plesat stale u zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke Nymphe
S bijelimi vjenci na glavi...
( Jutro )
------------------------------------------------ I vjenav se liem vinjage bujne
Buku podiu divlju.
Kucaju srca. S ljpkog se gaja
Bijele nimpfe ozivlju.
( Pompejanska sliica )
-------------------------------------------------
U drugim pak pjesmama Vidri pravi doivljaj potise u pozadinu

i u prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj dogaaj.
------------------------------------------------ U omrkom parku jablani
Bunar okruuju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni - ume i tuguju
Gordi i neveseli.
( Kipovi )
------------------------------------------------Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je ar
I pada u no i u ocean.
( Grijeh )
------------------------------------------------Posljednji nain pjesnikova slikovna izraavanja, koji je
vjerovatno i njabolji je taj u kojemu sama misao obuhvaa sliku,
slikovna i misaona komponenta zdrueni su u jedno.
------------------------------------------------ S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj rtve utrnute
Oboreni starac spava
( Mrtvac )
------------------------------------------------Vidri se pred kraj svoga ivota razbolio i zavrio je u ludnici to
je ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvaralatvu. U
njegovim pjesmama poinju se javljati demoni i sablasti, a dogaaji
bivahu zahvaeni povrno bez neka opipljiva sadraja. Pjesnik je za
vrijeme svoje bolesti nasluivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim
pjesmama.
------------------------------------------------Adieu
O moja je lea lagano

Krcnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrina
moje je vjee prekrila
Os sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula

Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suza utrla
to mi sa zjena pada.
-Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
( Adieu )
1. Biljeka o piscu
Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, r
oen 1564. godine u Stratford-on-Avonu u Engleskoj.
Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj svih vrem
ena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glu
mac, redatelj i kazalini pisac.
1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo,
Antonije i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Leart, Machetb;
2. komedije - Ukroena goropadnica, San
Ivanjske
noi, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnogo vike ni
za to;
3. romance - Romeo i Julija, Zimska pria i
Oluja;
4. povijesne drame - Kralj John, Richard II.,
Henrik IV., Henrik V., Henrik VI.,
Richard II. i
Henrik VIII.

Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio poda
cima iz usmene knjievnosti, iz starije pisane knjievno
sti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i iz svakida
njeg pripovijedanja. Sve to samo znai da svi podaci p
otjeu iz ljudskoga ponaanja, neovisno o tome gdje i k
ada ovjek ivi.
Najee upotrebljava teme smrti, zla, ubojstva, lju
bavi i odnose meu ljudima (mu
ena, otc
sin, sestra - brat, suprug - supruga).
2. Biljeka o djelu
Radnja Ukroene goropadnice je uzeta iz neke star
ije komedije koja je u ono doba bila vrlo popularna. U
njoj vidimo pravog Shakespearea, velikog i neusporedi
vog poznavaoca ljudske due. Njegovi su likovi puni ja
ke psihologije i pokazuju veliko poznavanje enske ud
i.
- prosidba Bjanke.
A povezane su time to se Bjanka ne moe da uda pri
je svoje sestre, koja je goropadna i koja se ne eli uda
ti samo kako bi omoguila slobodno proenje Bijanke.
Radnje se zbivaju u Pisi u Shakespeareovo doba.
To je sasvim realistina komedija bez fantastike u
kojoj ne glume nikakvi vitezovi ni velikai, nego ljudi
iz svakodnevnog ivota.
3. Uloga prologa
Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induct
ion), koji slui kao uvod, ali ne utjee i na samu radnj
u. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozornicu, jer se
u odreenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji
e glumiti komediju Ukroena goropadica.
U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se
iz lova, naiao na kotlokrpu, gdje na zemlji spava. elj
an ale naredi slugama da ga donesu u dvor i obuu u
sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge
ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godi
na bio bolestan. Tada u dvor dolaze glumci, koji
prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju "
Ukroena goropadica.
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakesp
ereova. Ona ima korjen u jednoj prii iz " Tisuu i je
dne noi ", no ona u ovoj komediji nije do kraja izra
ena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su
glumci odglumili komediju. Neki ekspirologi misle da j
e Shakespir napisao i zavretak prologa, ali se ono u p
repisivanju izgubilo.
4. Petruccio
Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka

tenja za pustolovinama, te elja da se nagleda svijeta
i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroenje samo i
z pasije i za zabavu, a ne (barem iz poetka) iz ljubav
i. Ipak nam je on simpatian. Valjda
zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja
, da e ukrotiti "enskoga zmaja", kao i duhovitost,
i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti.
Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veselj
ak i dobar
ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glu
mi, kako bi joj pokazao da s njime nema ale i kako
sve treba da bude po njegovoj volji. No prema samoj
Katarini nije nikad estok, nego postupa prema njoj sa
nekom vedrom galanterijom i hinjenom bezazlenou te
ne e da shvati nijednu njezinu otru i pogrdu rije, ne
go u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.
5. Katarina
Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag",
i "pakleni avol". Vidi se i razlog tom miljenju, jer s
e ona u poetku ponaa kao razmaena, tvrdoglava i pr
kosna mlada djevojka.
A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jak
a i samostalna, sa loim odgojem i tvrdoglavou zbog
ranog gubitka majke. Ona je znala da ena mora biti p
rema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjeni
m, jer su svi mukarci oko nje bili slabii (Baptista, H

ortenzijo), a drugih nije poznavala.
Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio o
ne iskre dobrote i plemenitosti, koje su ve otprije tinj
ale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga, tko bi ih
umio razgrnuti i raspiriti.
Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uza
jamnoj ljubavi, ali se osjea, da za vrijeme borbe u nji
ma raa i uvruje. To to je oni ne e da priznaju, t
o je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i
bezazlenosti krije elju za gospodovanjem, to vidimo j
asno u posljednjem prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crt
a, ali vatren i simpatian. Zaljubljuje se na prvi pogled
(kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u najljepoj
slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je ka
valir, ali slabi. Kad vidi, da ne moe dobiti Bjanku, p
rihvati se svoje "udovice", poto je nauio u Petruccija,
kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije po
lo za rukom.
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, d
osta obrazovan i duhovit.
GREMIO i BIONDELLO
sluge i komedijai, samo je Gremio duhovitiji, ivahniji
i brbljiviji.
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellov
e ale naljute.
"UDOVICA" - tvrdoglava i neposluna ena, na
7. Zakljuak
Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, na
stalo oko 1595 godine. To se vidi po gradnji komedije,
metrici, mnogim latinskim i talijanskim rijeima i po
karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali ni
je tako otra i duboka kao u kasnijim djelima.
U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjeroja
tno bio u tadanjoj Italiji. On zna kakva je bila tadanj
a Pisa (na glasu s vrlih graana), da je njihov obiaj d
a mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te prec
izno nabrajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj k
ui (koji su bili tipini u Taljana u to doba.
U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake gr
upe ovisio je iskljuivo o kvaliteti djela i njegovoj lak
oj izvedivosti na pozornici.

HAMLET - WILLIAM SHAKESPEARE

1. Biljeka o piscu
Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, roen 1564. godine u

Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj s
vih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i
kazalini pisac.
1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo, Antonije
i Kl
eopatra, Koriolan, Kralj Leart,
Machetb;
Ivanjske
noi, Na Tri kralja,
Mjera za
mjeru,
Mnogo vike ni
za to;
Oluja;
Richard II. i
Henrik VIII.
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene knji
evnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i
iz svakidanjeg pripovijedanja. Ni fabule Shakespeareovih djelova nisu njegove.
On ih preuzima od drugih pisca i preoblikuje ih. ini od njih vrhunska djela,
krasei ih pukim pjesmama, izrekama tadanjeg vremena, a bio je i majstor
stvaranja mnogoznanosti pjesnikog jezika. Tako Shakspeareove rijei, osim t
o sadre osnovno znaenje, kriju u sebi niz suznaenja.
2. Biljeka o djelu
Mnogi tvrde da je Shakespeareova tragedija Hamlet (1600.-1601.) najbol

ja tragedija u povijesti svjetske knjievnosti. No to nije samo djelo povijesti.
Suvremenost tragedije svijedoe moderna djela s temom o Hamletu pren
esenom u dananje doba (u nas je najpoznatije takvo djelo drama Ive Brean
a "Hamlet u selu Mrdua Donja", te adaptacija od Slobodanke Aleksi "Hamlet

u podrumu").
Shakespeare je stvorio djelo za sve ukuse i sva vremena. U njegovo su
doba svakakvi ljudi gledali pretstave i pridonosili njenom uspjehu. Zato je mo
rao stvoriti djelo prikladno i kolovanom plemstvu i obinom puku. To je i ui
nio. Izabrani su stihov zadovoljili kolovane plemie, maevanje ukus ire publi
ke, a Hamletovo ludilo i dosjetke zabavljale su obian puk.
Fabula ove tragedije, kao i veine Shakespearovih djela, je poznata jer
ju je Shakespeare uzimao iz drugih djela iz svojih suvremenika ili ranijih pisc
a.
3. Fabula
Danski kralj iznenada umira, a nasljeuje ga njegov brat Klaudije, koji s

e
eni udovicom pokojnog kralja. Sinu pokojnog kralja, Hamletu, javlja se duh n
jegova oca i otkriva mu da ga je Klaudije otrovao, ime trai osvetu. ele p
otvrdu, za tu stranu optubu, Hamlet se pretvara lud. Njegvu ludost, kralj i
kraljica, tumae Ofelijinim odbijanjem Hamletova udvaranja. Hamlet organizira p
redstavu, koja radnjom slii na umorstvo njegova oca. Kad Klaudije vidi aluzij
u na njegov zloin, prekida predstavu i time daje Hamletu dokaz na Duhove
rijei. Nakon prekinute predstave, Hamlet posjeuje majku
i mislei da ga Klaudije prislukuje, ubija Polonija koji se sakrivao iza zavjes
a. Bojei se, Klaudije alje Hamleta na brod u Englesku s namjerom da ga t
amo ube. Saznavi za oevu smrt, Ofelija se ubija, a Laert trai osvetu za o
ca i sestru. Hamlet, saznavi za urotu, vraa se u Dansku i prihvaa dvoboj
s Laertom. Kralj i Laert odlue, na prijevaru s otrovanim maem, ubiti Hamlet
a. U dvoboju, Hamlet i Laert mjenjaju maeve i obojca bivaju ranjeni otrovo
m. Kraljica ispije au s otrovom, namjenjenu Hamletu, te umire. Laert otkriva
Hamletu spletku s kraljem, nakon ega ovaj ubija kralja.
No Hamlet nije toliko cijenjen, po fabuli, koliko po karakterizaciji samih l
ica. Pogotovo se to odnosi na Hamleta.
4. Hamlet
U Hamletovom ponaanju postoje najraznovrsnija tumaenja, nastala u ra

zliitim vremenima i shvaanjima ljudi. Jedno od tumaenja odnosi se na edip
ski kompleks, tj. ljubomora sina prema ocu kao suparnika u ljubavi prema m
ajci. Hamleta vie boli to to se majka udala za stric, nego to mu je oca u
bio taj stric. No najrasprostranije tumaenje, o Hamletovom ponaanju, odnosi
se na njegovu neodlunost. Hamlet je paraliziran od prevelikog razmiljanja. Zb
og svoje neodlunosti i bojeljivosti da ne povrijedi majku, odlae i usporava
samo izvrenje, koje dovodi do gore situacije.
Za Hamleta ne postoji osjeaj djelovanja u pravo vrijeme. On razmilja
kada treba da djeluje (kao nakon povratka u Dansku, na groblju), a djeluje
kada to nije potrebno (kad ubija Polonija).
Sam lik Hamleta otkriva se u svojoj raznolikosti tek u odnosu prema dr
ugim likovima. Likovi se u svojim odnosima nadopunjuju: Hamletovo potenje
nasuprot Klaudijevoj podlosti, Hamletova intelektualnost nasuprot malo pametni
h ljudi kraljeve okoline, Hamletova pretjerana osjetljivost nasuprot Horacijevu
preciznou, Hamletovo pretjerano razmiljanje i odlaganje nasuprot Laertovu b
rzom djelovanju.
Hamlet je zapravo lik none more koja se ostvaruje. Mora u kojojoj pris
ustvuje sve ono najgore od ljudskih strasti: podlost, sebinost, prevare i izdaj
e. Hamlet iz more izlazi sav rastrgan i nemoan dase opire.
5. "Biti ili ne bit"
U Hamletu se ne javlja toliko sukob sa svijetom, koliko sa samim sobo

m. Hamlet postavlja pitanje biti ili ne biti?, ivjeti ili umrijeti?, ubiti ili oprosti
ti?. On si postavlja taj problem i nijedan vanjski dogaaj nemoe mu vie k
oditi koliko on sam sebi moe. Njegov je problem to postoji na ovome svijet
u. Hamlet zapravo strada od borbe sa samim sobom.
6. Zakljuak
Hamlet je jedna od ranijih komedija, nastala u drugoj fazi, nakon kome

dija i povijesnih drama iz prve faze i prije ostalih slavnih tragedija iz tree fa
ze. Razlika izmeu
dviju faza, su tragini junaci. Samim time to Hamlet nij
e nikakav div ili heroj, nego obian ovjek, ini ga bliem i modernijim.
U Hamletu otkrivamo Shakespeareovu borb protiv svijeta. On nam uz po
mo Hamletovih monologa, otkriva pokvarenost u svijetu (ratovi i pokvarenost
u kraljevskim obiteljima). U Hamletu Izgleda kao da se i sam Shakespeare e
li suprostaviti svijetu, dok u etvrtoj fazi izgleda da se on pomirijo sa svijeto

m.
To je jedna od rijetkih drama u kojima, tijekom itavih pet ina, glavni
junak dominira nad okoliem i zaokuplja sav interes.
Gostioniarka Mirandolina - Carlo Goldoni

Biljeke o piscu:
Carlo Goldini rodio se u Mlecima 1707.g. u imunnoj obitelji ljenika
Giulija rodom iz Modene i Mleanke Margarite Sadoni. 1731.g.
diplomirao je pravo na sveuilitu u Padovi. Umro je u oskudici poetkom
veljae 1793.g. Napisao je preko dvjesto komedija.
Likovi:
Vitez od Ripafratte, markiz od Forlipopolia, grof od Allaflorite, Mirandolina,
Ortencija
Mjesto radnje:
Firenca (Mirandolinina gostionica)
Sadraj:
U Firenci u gostionici Mirandoline koja osvaja srca mnogih koji u njenu
gostionicu svrate odsjela su tri stranca. Matkiz od Forlipopolia, grof od Allaflorite
koji su u nju zaljubljeni te trei vitez od Ripafratte koji nije naklonjen enama.
Mirandolina ga eli poniziti i pokoriti te mu otkrije slabost. Ona se slui
pretvaranjem te mu udovoljava na sve naine i kad stekne njegovo povjerenje, on
se u nju zaljubi i smatra je izvanrednom enom. Na kraju kad ga izmui i ponizi
udaje se za drugoga.
Miljenje o djelu:
Djelo je zanimljivo jer prevladava humor. Mirandolina je snalaljiva ena i uz
pomo svojih sposobnosti uspjeva pokoriti mukarca koji nikad nije volio ene, te
na kraju on postaje strastveni zaljubljenik u njih.
Budi Svoj - Vinko Brei

Prireiva
Vinko Brei je roen 1952. godine, profesor je hrvatske knjievnosti
na zagrebakome filozofskom fakultetu, autor knjievnopovijesnih
studija i eseja, lanaka, recenzija i kritika te nekoliko knjiga (Dobria
Cesari, 1984;asopisi Milana Marjanovia, 1990; Dragi na enoa,
1992; Autobiographies by Croatian Writers, 1993; Novija hrvatska

knjievnost, 1994.). Uz vie izdanja djela hrvatskih pisaca sastavio je
takoer antologiju hrvatskoga putopisa (Hrvatski putopisi, 1996.) i
suvremenoga pjesnitva o Zagrebu (Zabreg, 1996.).
Sadraj
Ova zbirka pjesama govori o hrvatskom narodnom preporodu.
Prireiva Vinko Brei je od mnogobrojnih pjesnika XIX. stoljea
izabrao one tekstove koji najvie nadahnjuju i bude nadu. Ti pisci,
pjesnici su bili nositelji hrvatskog narodnog preporoda. Njihovi tekstovi
nadahnjuju hrvatski narod da se bore za svoju nacionalnost, domovinu
i jezik.
Devetnaesto je stoljee jedno od bremenitijih u hrvatskoj povijesti.

Ispunjavaju ga mnogi znaajni dogaaji koji su bili presudni za
nacionalni opstanak i mnogi znaajni ljudi koji su u njima sudjelovali.
Sredinje mjesto pripada razdoblju tridesetih i etrdesetih godina
poznatome pod imenomilirski pokret; ilirski je pokret bio samo
sredinji, aktivni dio jednoga znatno irega i dugotrajnijeg procesa
nazvanoga hrvatskim narodnim preporodom.
Hamlet - William Shakespeare

Biljeke: William Shakespeare ivio je u jednom od najvitalnijih razdoblja engleske
povijesti. Shakespeare roen uz gradiu Stratfordu, kao dvadeset jednogodinji
mladi kree u London gdje je surivao s dramatiarima te je ubrzo poeo sam
suraivati. Napisao je mnogo vrhunskih djela koja su se proslavila cijelim svijetom a
to su Romeo i Julija, Hamlet, Macbeth, Otelo, Kralj Lear i Kleopatra. Ta djela pisana
su u nekoliko faza, a kraj tj. zadnja faza saszoji se od smirenih djela gdje se pisac
pomiruje sa svijetom. U to vrijeme engleski jezik postie zrelost i bogatstvo koje
daje odline uvijete za stvaranje knjievnih djela.
Zapaanja o djelu:
Ova drama spada u jedno od Shakespearovih remek djela koja su se proslavila
oko cijelog svijeta. Smatra se da je Hamlet ve postojao prije te je Shakespeare
samo poboljao, nadopunio Hamlet.Ta drama je moda doivila najraznovrsnija
tumaenja ostlih kritiara. Da se radi o drami to vidimo po nainu pisanja te po
zavretku koji u drami uvijek zavrava tragino, odnosno smru glavnih likova. Pisac
opisuje staru Dansku uglednu, kraljevsku obitelj u kojoj vlada tjeskobna atmosfera.
Vrlo jako dolazi do izraaja nezadovoljstvo i mrnja te su svi osjeaji u negativnom
pravcu. Radnja se odvija u Danskoj u kraljevskom dvorcu.Osim to se radi o
spletkama u kraljevskom dvoru, dravi prijeti i vanjska opasnost od neprijatelja.
itajui knjigu moemo primjetiti da je uniten ivot te obitelji jer se meusobno

sukobljavaju. Opis je vrlo detaljan to znai da je i najmanja sitnica zapaena. Na
mene je ova drama ostavila trag u savijesti, jer sve na ovom svijetu kao novac
nemoe nas usreiti ako nas stalno grize savijest. Sigurno je bolje biti poten s
istom savijesti nego da sve imamo te da nas savijest mui cijeli ivot. Inae odnosi
su vrlo primitivni, a postupci se svi svode na staru uzreku Oko za oko, zub za zub,
to se posebno vidi na Hamletu.
Stilske karakteristike djela:
Ovo je povijesna drama koja nam govori o traginom ivotu danske obitelji.
Svodi se na osjeajnost, oajnost i nadu koja se posebno vidi kod Hamleta. Drama je
prevedena s engleskog jezika, pisana je u dijalogu i sastoji se od pet glavnih ina.
Ima posuenih rijei iz latinskog, a nejasni izrazi su objanjeni ili prevedeni pa su na
krajevima stranica otisnuti mali rijenici. Takoer kod svakog novog prizora je kratko
opisano mjesto radnje i ponaanje osoba, koje nas kratko uvodi u
dogaajnu
situaciju.
Citiranje:
Kao citat bih izdvojio tekst od strane 37. od 40. (etvrti in ), gdje se Hamletu
javlja duh mrtvog oca te mu ispovijeda istinu. Ja bih tog duha definirao kao neku
energiju, savijest koja je muila Hamleta, te se njegov otac pojavio u obliku duha
tj.energije da mu odgonetnuo tajnu koju je poveo u grob. Isto tako vrlo mi se
dopao peti in i to od 141. od 150. stranice gdje se vidi sva ta mrnja, pokvarenost i
zlo u obitelji. U borbi Hamlet i Laert iskazuju svu mrnju i dolazi do borbe za ivot ili
smrt, no poto su otrice otrovane oni umiru, a zajedno i kraljica s kraljem kojeg je
probo Hamlet. Tada prestaje postojanje kraljevske obitelji, ona propada.
Tema:
Tema ove drame je propast kraljevske obitelji zbog meusobne mrnje, izdaje,
oajnosti i ljubomore koja dovela od kraja postojanja, a time i nesigurnosti u dravi.
Glavni krivac tomu je Klaudije koji je to uzrokovao zbog politikog i drutvenog
okvira.
Ideja:
Ideja ove drame bi bio temeljit i ne uvijek lak ivotni prikaz jedne ugledne
kraljevske danske obitelji. Shakespeare nam je htio objasniti da nije tako zavrila
samo jedna obitelj ve ih je u tom vremenu, doba renesanse mnogo izgubilo kontrolu
nad dvorom.
Opis:
Hamlet je bio dobro odgajan i ugledan mukarac koji je trebao naslijediti svog
oca, no oevom smrti on gubi nadu, postaje nesiguran i zna da otac nije mogao
odjednom umrijeti. Vrlo se teko, gotovo nikako nije mogao pomiriti s tim
dogaajem i pojavom oevog duha on se zaklinje da e se osvetiti. Ostale osobe u
dvoru to shvaaju kao da je Hamlet poludio te da ne eli prihvatiti stvarnost. Vrlo je
nesretan i postavlja si pitanje biti ili ne biti , pitanje ivota ili smrti u svom ivotu.
Jako je osjeajan i sentimentalan to se posebno vidi u njegovom ponaanju.
Kraljica Gertruda, Hamletova majka vrlo se lako pomirila sa smru svog mua
to nam govori da ta ljubav nije mogla biti velika, ljubav ivota. Ipak prema Hamletu
je vrlo vezana, osjeamo ljubav koja nema granica te bi sve uinila za njega.
Moemo pretpostaviti da je bila prisiljena da se uda Klaudija, no to joj je bila

najvea greka u ivotu koju je morala platiti smru. Da ju je Klaudije uistinu volio
prijeio bi ju da popije otrovani vr no njemu to nije bilo bitno.
Horacije je Hamletov najbolji prijatelj, koji su zajedno odrasli. Uvijek je bio uz
Hamleta i spreman sasluati ga te ga nikada nije ostavio u tihu te se pokazao
kao njegov brat. Njih dvoje mogli su meusobno diskutirati probleme, ma kakvi oni
bili. Kao ovijek je uvijek brinuo o drugome brigu te nije imao svoje miljenje i
mogao se lako nagovvoriti.
Klaudije, danki kralj vrlo je hladana, bezosjeajana i tvrdoglava osoba koja si je
zabila cilj u glavu i uporno ga eli dostii, pa moemo rei da za njega vrijedi uzreka
proao bi kroz vatru da dostigne cilj.Ne obazire se na nita te on nema nikakvih
osjeaja, i nema nikakvu odgovornost prema drugima. Moda on eli biti kralj, ali po
svojim sposobnostima on to nikako nemoe postii ili biti. Ubojica je i to je platio
svojom smru te je od Hamleta pronaen i uklonjen kao izdajnik kraljevskog dvora.
Kratki sadraj:
Jedne veeri na strai dogodilo se neto neobino, Horaciju, Marcelu i Bernandu
se ukazao duh biveg danskog kralja. Vrlo su bili zaueni i odluili da samo Hamletu
priope taj dogaaj. Sljedeeg puta Hamlet je takoer bio na strai, duh oca otkrio
mu je da ga je Klaudije otrovao. Hamlet nije mogao vjerovati te
se zakleo da e se osvetiti. U to vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali
Hamlet nije mogao podnijeti bol i oaj pa se nije pojavio. Kad su doli glumci koji
su trebali zabaviti goste neoekivano se pojavio Hamlet. Glumci su prikazivali dramu
u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet iskoristio i rijeima napao
kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemoe podnijeti smrt oca. Hamlet
je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu ker i svi su se nadali svadbi. Jednim sluajem
majka je pozvala Hamleta na razgovor, a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je
Hamlet zabunom ubio. Zbog sigurnosti kralj ga alje u Englesku, ali se on nenadano
vraa, no u meuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba izmeu
Laerta i Hamleta, a kralj predlae danaest borbi. Oni zaponu maevanje, ali su
otrice bile namazane otrovom to oni nisu znali. Kada je kralj predloio da nazdrave
oni nisu pristali, pa je kraljica popila vr i umrla, a Hamlet je nato probo Klaudija koji
im je priznao da su otrie otrovane. Oprataju se od ivota i zaajedno umiru, a
Horacije i Osric gledaju mrtve. Tada se zauje buka koja je bila posveena
Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. Na kraju svi odlaze i iznose mrtva
tijela te se uje pucanje topova u ast mrtvih.
Miljenje:
Ova drama vrlo mi se svidjela, jer na itatelje ostavlja osjeaj tragedije, neega
tunog. Iza pisanih rijei nalazi se vie znaenja kod kojih se treba malo zadrati jer
se inae gubi stvarna smisao te Shakespearove drame. Ima mnogo radnje i nema
opisnih odlomaka te mi se zato svia i svakako bih ju dalje preporuio za itanje, ne
samo za lektiru ve i za ope obrzovanje.
FATALIST - M. J. LJERMONTOV
Biljeka o piscu :
Mihail Jurevi Ljermontov rodio see 2. listopada 1814. u Moskvi . Otac mu
je bio iz stare ali osiromaene plemike obitelji, koju je u 17. st osnovao
doljak iz kotske , koji je bio stupio u rusku slubu . Kad mu je bilo tri
godine, umrla mu je majka. Njegova baka nije se od samog poetka slagala
sa zetom, a nakon kerine smrti nastao je izmeu njih dvoje otvoren sukob.
Oboje su svojatali malog Mihaela , ali je pobjedu izvojevala baka i zadrala
djeaka kod sebe . Jurij Petrovi vraio se na svoje imanje i samo je od
vremana do vremena posjeivao sina . Malian je volio i oca i baku , a
njihov razdor utjecao je na njega tako da se za rana povukao u sebe . Ta je
injenica pridonijela da je djeak prerano sazrio. Budui da je bio slabaan i
bojeljiv baka ga je tri puta vodila u toplice na Kavkaz. Ti su se boravci, a
pogotovo trei kad mu je bilo jedanaest godina , snano dojmili taknoutog
djeaka. Divlja ljepota kavkaskog gorja ostavila je neizbrisiv trag u njegovoj
psihi i nadahnula ga na mnoga kasnja knijevna djela. Tek kad je, potresen
vijeu o Pukinovoj pogiblji, napisao je pjesmu Pjesnikova smrt ,privukao
je na se pozornost ireg itateljstva, pa i dvora. Pukinova smrt nije bila
prekretnica samo u Ljermontovu ivotu nego i u njegovu stvaranju. U
preostale etiri godine, od 1837. do 1841, on je napisao svoje najbolje djelo i
jedini roman Junak naeg doba. Teko je shvatiti koliko je taj mladi koji je
za sve to vrijeme vrlo burno ivio i mnogo putovao , stvorio u te etiri
godine mnotvo potpuno zrelih umjetnikih djela , od kojih su neka
ugraena u temelje ruske knjievnosti 19. st. Na dan 15. Srpnja 1841.odran
je dvoboj u podnoju planine Mauk. Uvijeti su bili vrlo strogi mala
udaljenost i pitolj velikog kalibra . Ljermontov je stajao nasmijeen, s
pitoljem podignutim uvis, kad ga je protivnik pogodio ravno u srce.
Pjesnikova smrt izazvala je duboku alost u naprednom djelu ruske javnosti
ali komentar na na najviem mjestu glasio je :Tako mu i treba !
Podatke pronala u M. J. Ljermontov Junak naeg doba (str. 161.-167.)
Biljeka o djelu :
U svim djelima koje sam da sada itala ima neka pitanja na koja ni mi
nikad neemo moi odgovoriti, tj. pitanja koja emo odnijeti u grob ne
rijeena. Ovo djelo govori o tome dali netko vjeruje da mu je sudbina ve
odreena, ili je to sve puka sluajnost ono to nam se dogodi. Pisac je u
ovom djelu upotrijebio jednu vrlo posebnu metodu kako dokazati dali je
ovjeku odreena sudbilna ili samo sluajnost , to je prikazao kao okladu
izmeu Peorina i porunika Vulia. Pisac je u jednom djelu djela otvorio
pitanje da li ovjek moe predvidjeti sudbinu nekog drugu, da li je to oito
na njegovom licu. Moe li se sudbina mjenjati , moe li netko izbjei on to
mu je sueno!? U ovom djelu mi moemo samo proitati opis porunika
Vulia, jer pisac pie u prvome licu i pie samo o svojim unutarnjim
osobinama , ta je volio u mladosti
Pitanje koje je Ljermontov postavio u djelu Fatalist

neemo moi nikad odgovoriti:
. I, ako je zbilja sve preodreeno, zato nam je onda
dana volja, razum ? Zato moramo odgovarati za svoje
postupke ? (str. 151)
Jeli naa sudbina ve odreena ili je to samo sluajnost?

Vi traite dokaze predlaem vam da na sebi iskuamo
moe li ovjek po svojoj voli raspolagati svojim ivotom ,
ili je svakome od nas naprijed odreen kobni trenutak
Tko hoe da proba ?
-------------------------------------------------------------------------------------------------------Hajde da se kladimo rekoh u

ali .
-Kako?
-Tvrdim da sudbine nema rekoh istresui na stol dvadeset
zlatnika , sve to sam imao u depu. (str. 153.)
Moe li netko predvidjeti neiju smrt?

zagledah mu se u oi, ali on odeka moj ispitljivi pogled
mirno i netrmice i osmjehne se blijedim usnama ; ali
,unato njegovoj hladnokrvnosti , uinilo mi se da vidim
peat smrti na njegovu blijedom licu.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------Imao je pravo ! Ja sam jedini
shvatio zagonetno znaenje tih rijei jer su se mene ticale ,
i nehotice sam bio prorekao nevoljniku njegovu sudbinu ;
instinkt me nije
prevario dobro sam zapazio na njegovu izmjenjenu
licu peat skore smrti. (str. 158)
Moe li ovjek izbjei sudbinu ?

- Da, teta je tog ovjeka . Koji ga je vrag tjerao da
nou razgovara s pijancem ! Uostalom ,valjda mu je tako
sueno! (str. 160)
Opis prunika Vulia:

Vanjtina porunika Vulia potpuno je odgovarala
njegovu znaenju. Visok rast i tamna put , crna kosa, crne
prodorne oi, prevelik ali pravilan nos njegova
nacionalna znaajka, tuan i hladan osmijeh to mu je
vjeito lebdio na usnama, sve to kao da mu se uskladilo
samo da mu moe dati peat posebna stvora, koji ne moe
imati iste misli i strasti kao oni koji mu je usudosudio za
drugove.
Bio je hrabar , govorio je malo ali otro ; nikom nije
povjeravao svoje osobne i obiteljske tajne ; gotovo nikad
nije pio vina, nikad se nije udvarao mladim kokinjama.
(str. 152.)
Sadraj:
Djelo poinje kako pjesnik govori o tome kako mu se samo
jednom dogodilo da dva tjedna provede u kozakom
naselju. Naveer su uvijek igrali karte , jednu veer kad im
je to dosadilo poeli su razgovarati o tome dali netko
vjeruje u sudbinu ili ne. Neki su govorili da postoji popis u
kojem pie as nae smrti , ali ga nitko nije vidio. Uto jedan
srpski porunik ustane od stola i predloio da dokae kako

je sudbina u pitanju a ne samo sluajnost. Kakd je pitao tko
eli to isprobati na vlastitoj koi ,nitko nije imao hrabrosti ,
a Peorin je predloio okladu. Peorin je tvrdio da na
porunikovu licu vidi peat skore smrti , i to iznijeo ,a
porunik je tvrdio da nee uskoro umrijeti. Tada je oficir
ustao od stola i krenu u drugu sobu gdije je stajao objeen
jedan pitolj,i uzeo ga. Kad su svi vidjeli namjere
porunika pale su jo neke oklade. Porunik je uzeo pitolj
i uperio ga sebi u glavu i opalio, ali u tom trenutku u
pitolju nije bilo metaka. Radi dokaza da u pitolju ima
metaka opalio je jedan hitac u zrak ali tada je pitolj
opalio. Nakon zavrene oklade svi su se vratili svojim
kuam , Peorin je ivio u jednom malom staniu. Zaspao
je pred zoru ,ali ga je u etiri sata ujutro probudilo neko
lupanje na prozoru. Javili su mu da je Vuli , porunik
ubijen. Ubio ga je jedan pijani kozak sa sabljom. Nakon tog
dogaaja kozak se zatvorio u jednu kuu na kraju
sela.Peorin je rekao kozakom kapetanu neka zabavi
kozaka , a da e on ui u kuu. Peorin je uo kroz prozor u
kuu i uspio uhvatiti kozaka.
ROMEO I JULIJA - William Shakespeare

1.
BILJEKA O PISCU
2.
KRATAK SADRAJ
UVOD:
Ve u uvodu moemo shvatiti kako su dvije ugledne obitelji : Montecchi i Capuletti u

svai. Tako na glavnom veronskom trgu izbija svaa koja zavrava upozorenjem
kneza Escala. Nasluujemo da je Romeo zaljubljen u Rosalinu, djevojku iz roda
Capulettija.
POETAK:
Glava obitelji Capuletti organizira zabavu, a Romeova ljubav prema Rosalini navede
ga da doe na zabavu.
ZAPLET :
Na zabavi Romeo susree Juliju. Izmeu njih se rodi ljubav, ista i iskrena, bez
ogranienja koje namee mrnja izmeu njihovih obitelji. Romeo tek tada shvaa
pravi smisao ivota.Romeo i Julija se tajno vjenaju
VRHUNAC :
U jednoj svai, Tibaldo, Capulettijev sinovac, ubija Mercuzia, Romeovog prijatelja.

elei osvetiti smrt svog dobrog prijatelja, Romeo ubija Tibalda. Zatim mora pobjei,
jer uskoro dolazi knez. Preneraen prizorom, knez osuuje Romea na progonstvo u
Mantovu, ali njegovi osjeaji prema Juliji prijee ga u tome i on se skriva kod
franjevca Lorenza.
RASPLET:
Otac i majka ele Juliju udati za Parisa, uglednog, mladog i bogatog plemia. Zbog
vjene ljubavi na koju se zavjetovala udajom za Romea, ona radije izabere smrt
nego udaju za Parisa. Fratar Lorenzo, elei sprijeiti tragediju, daje Juliji napitak
koji bi je trebao uspavati, a alje poruku Romeu da je ona zapravo iva. Naalost,
glasnik ne dospijeva na vrijeme rei Romeu istinu. On odlazi u grobnicu Capulettija i
mislei da mu ivot bez Julije vie nema smisla, ispije otrov i umire. Neposredno
nakon toga Julija se budi i vidjevi da joj se mu ubio zbog tuge uzima bode i
oduzima sebi ivot.
KRAJ:
Nakon tragedije u grobnicu dolaze ostali lanovi obiju obitelji. Nad mrtvim tijelima
njihove djece oni se mire jer shvaaju da je uzrok tome nerazumna mrnja koja je
nametnula granice istinskoj i istoj ljubavi i time donijela svima golemu nesreu.
3.
SOCIOLOKA I PSIHOLOKA KARAKTERIZACIJA GLAVNIH LIKOVA
Romeo je mladi iz ugledne i bogate veronske obitelji Montecchi. On je na neki nain

rtva sukoba dviju veronskih obitelji, jer su i Rosalina i Julija iz obitelji Capuletti.
Nerazumnu mrnju pobjeuje njegova beskrajna ljubav i odanost Juliji.
Zublja sama
Nek od nje ui sjati. Djeva ta
Na crnom platu mrkle noi sja
Ko alem kam na uhu crne ene
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snjena, ista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svri, ja u je potrait
I uz nju blagu divlju ud u razblait.
Sad vidim da je to mi prva ljubav
Jer ne vidjeh jo cvijetak tako ubav., citat, str.74
Romeo shvaa da je sreo sudbinu te je spreman uiniti sve. Za Romea, osim to je

smrtno zaljubljen u Juliju, ne moemo, a ne rei da je poduzetan i hrabar
mladi. Pun je vedrine i mladenakog zanosa. Nikad mu ne ponestaje motiva, sve
dok postoji veza s Julijom. Bez Julije ivot mu je poput pustinje pa zbog toga
nepromiljeno oduzme sebi ivot i izaziva veliku tragediju.
Dvije ponajljepe zvijezde na nebu

U nekom poslu sad odilaze
I mole oi njene neka sjaju
Na njinoj stazi dok se ne vrate.
Ej, da su njene oi tamo gore,
A zvijezde tu u glavi njezinoj,
Od sjaja njenih obraza bi zvijezde
Potamnjele ko svijea od sunca,
A njezine bi oi na nebu
Obasjale sav svemir takvim sjajem
Te ptice bi ko obdan zapjevale., citat, str. 83
Julija potjee iz ugledne obitelji Capuletti, a susret s Romeom oznait e njen ivot.
Shvaa kako se zaljubila u neprijatelja, no ljubav je za nju odvie sveta da bi joj bilo
to mogla biti zapreka.
Iz ljute mrnje nie ljubav medna!

Ah, prekasno te ja upoznah bijedna
I nemila je srca mog sudbina
Da mora ljubit mrskog dumanina!, citat, str. 78
Spremna je odrei se svega, pa ak i roditelja i svog imena da ostane s Romeom.
Romeo, o Romeo! Zato si

Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to il ako ne e,

Prisegni da me ljubi, pa u ja
Porei da se zovem Capuletti.
ROMEO(za se). Da sluam jo il da odgovorim?
JULIJA.Tek tvoje ime moj je dumanin
Jer ti si ti i bez tog imena.
Montecchi nije niti ruka niti nnga
Niti lice niti trup ni drugo nita
to pripada mukarcu. Drugo ime
Na sebe uzmi ime nije nita!
to nazivljemo ruom, slatko bi
Mirisalo i s drugim imenom.
Ba tako bi Romeo, da i nije
Romeo, svu milinu svoju divnu
Sauvao i bez tog imena.
Romeo moj, odbaci svoje ime
Jer ono nije dio bia tvog,
I mjesto njega uzmi mene svu!, citat, str. 84
4.
TEMA
Sjajna, udesna, neiscrpna, duboka i velianstvena ljubav dvoje mladih koja je kao
da kroz cijelu priu strmoglavo ide ka propasti i zloj kobi. To je ljubav koja probija
hladne zidine dvaju svjetova, ljubav koja istovremeno spaja i razdvaja.
5.
IDEJA
Ljubav je temelj na kojem se gradi ivot, ali naalost i polae kao rtva besmislenim
ljudskim slabostima. U romanu o Romeu i Juliji ovo je na prvi pogled tragedija koja
se nepotrebno desi. To je konac ogromne i bogate ljubavi i poetak najvee tragedije
koja moe zadesiti roditelje. Ona je sama po sebi besmislena, ali je na neki nain bila
nuna da se nadvladaju ljudske slabosti. Ne kae se uzaludno da ljubav pobjeuje
mrnju.
6.
METAFORINOST
Metaforinost u ovom romanu uoava se u monolozima glavnih likova, a izraena je

u prvim razgovorima izmeu Romea i Julije.
1)
ROMEO.Tko nije nikad osjetio rana
I brazgotini taj se podsmijeva
Al tiho! Kakva svjetlost prodire
Kroz onaj prozor tamo? To je istok,
A Julija je sunce. Sunace,
Izai sada i udavi mjesec,
to zavidan je, smuen ve i blijed
Od bijesa to si ljepe ti od njega,
A slui njemu. Zato nemoj njemu
Da slui vie kad je zavidan.
Livreja mu je vestalska zelena
I bijela, kakvu tek budale nose
Odbaci je , citat, str.82
2)A bujna glazba tvog jezika

Nek objavi svu sreu naih dua
to daje nam je ovaj susret mili., citat, str.108
1.
NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU
Najzanimljiviji dijelovi u romanu su prvi susret izmeu Romea i Julije, te borba u

kojoj Tibaldo i Mercuzio pogibaju.
Susret Romea i Julije zanimljiv je jer oznaava bit ovog romana, ljubav. Njihova je
ljubav kao svjetlo u beskraju mraka i mrnje, izuzetna, savrena i jedinstvena. Ona
je vie od obine ljubavi, vie od smrti i od samog ivota, zato je ovaj dio znaajan.
Borba izmeu Tibalda i Mercuzija takoer je jedan zanimljivi dio. U njemu poginu
nevini mladi ljudi i taj dio oznaava poetak ove itave tragedije i sudbonosnih
dogaaja. Treba spomenuti da je zapravo uzrok tragedije prije svega mrnja izmeu
dviju obitelji, ali istovremeno razlog je i ljubav, gotovo nerazumna, snana, plamtea
ljubav koja se, prema prii, dogodi u svega nekoliko dana. Moda bi u nekim
drugaijim okolnostima tijek ovih dogaaja krenuo prema sretnijem kraju.
LORENZO. E, takva divlja naslada imade

I divlji kraj u slavlju svome gine,
Ba ko barut, kad se s vatrom zdrui,
U isti tren se s njom i raspline.
I najslai se med nam gadit stane
Kad okus mu je najugodniji
Jer jedui unitavamo tek
Pa zato budi umjeren u milju,
Jer naglost ko i tromost kasni k cilju. , citat, str.107
LORENZO. Ne pasti moe tko bez glave juri., citat, str.95
8.DOJAM O KNJIZI
Kad sam dobio knjigu, mislio sam da je to pria o kojoj se ve sve zna. Zatim sam je
poeo itati i tako, stranicu po stranicu, shvatio sam da je ona i sada posebna, tim
vie to u vremenu u kojem ivimo previe mrnje ima u svijetu oko nas. Ono to tu
knjigu ini posebnom je da od poetka nasluujemo nesretan kraj i ta se slutnja
osjea i u najsretnijim trenucima u prii. U tome je sva ironija ovog djela. Ova e
pria uvijek ponovno oivljavati u svim generacijama koje osjeau ljubav. Ona e
uvijek buditi mladost i uzbuenje u ovjekovom srcu.
Da li je tragedija Romeo i Julija doista istinit dogaaj ili nije, nee se valjda nikad
pouzdano utvrditi, ali tradicija o tom ivi jo i danas te se u Veroni na jednom vrlo
romantinom mjestu strancima pokazuje neki stari sarkofag, za koji tvrde da je bio lijes
Julije Capulettijeve. Ako Romeo i Julija moda nisu ivjeli u Veroni, ivjet e vjeno u
ovoj tragediji., citat, str.35
KOKO U PARIZU - Ivan Kuan

Naziv djela: " KOKO U PARIZU "
Pisac: Ivan Kuan, akademski slikar, knjievnik i prevodioc. Roen je 1933.

godine u Sarajevu, a od 1939. godine ivi u Zagrebu, gdje se i kolovao. Pie
romane i novele za djecu i odrasle, te
drame, kritike, filmske i TV - scenarije. Poznat je i po prevoenju sa
engleskog, francuskog i
ruskog jezika. Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu: "Koko u
Parizu", "Ljubav ili smrt",
"Zagonetni djeak", "Domaa zadaa", "Uzbuna na Zelenom Vrhu", "Koko i
duhovi", a od
djela za odrasle znaajnije su mu knjige: "Razapet izmeu", "Zidom
zazidani", "Toranj" i
"Trenutak unaprijed". Napisao je niz TV - scenarija prema vlastitim djelima
i dobitnik je gotovo
svih knjievnih nagrada za djeju i omladinsku knjievnost. Bio je i nosioc
hrvatske kandidature
za Andersenovu nagradu, najveu svjetsku nagradu za djeju knjievnost.
Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao.
Vrijeme radnje: Sedamdesetih godina prolog stoljea.
Mjesto radnje: Poetak i zavretak radnje odvija se u Zagrebu, dok se radnja

odvija u Parizu.
Likovi: Koko, trinaestogodinjak iz Zagreba, pravog imena Ratko Mili. U

njegovj glavi rodio se san iz kojeg proizlazi itava radnja. Koko ne voli
uiti, a ni kupati se. esto se eka lijevom rukom iznad desnog uha, a od
jela jako voli punjenu papriku. Iako nije osobito hrabar, ne bjei ni od
najgorih sitiuacija. eli da mu se prijatelji dive kao hrabrom i domiljatom
djeaku, a ne da ga
dre kukavicom i slabiem.
Zlatlo je Kokov prijatelj. Naitan je i pun znanja. Dobro pozna Pariz, a u
njegovom opisivanju
jako pretjeruje. Koko mu slijepo vjeruje, jer je zadivljen njegovim
svekolikim znanjem. Zlatko je
bistar i domiljat djeak i nadasve veliki prijatelj.
Koko i Zlatko glavni su likovi prie. Osim njih tu su jo Merie i Katsarida,

ki uglednog novinara i sin bogatog brodovlasnika. Negativci Jean i Michel
koji se ele proslaviti nekim "velikim" djelom i njihovo oevi, nespretni
brijai, zapravo agenti osiguravajueg drutva Frederic i Charles. Zlatkov
ujak, slikar Poklepovi zvani Pokle. Otac od Merie , Marcecel , pomalo
umiljeni novinar, reditelj Worson i brodovlasnik Somais predstavnici su
imunijeg sloja Pariza.
Bogalj sa drvenom nogom tajanstvena je linost u romanu,pojavljuje se kad
je najpotrebnije i na kraju se ispostavlja da je to sam Kuan.
Tema: Kriminalistiko-pustolovna, zamrena pria o nestanku najpoznatije

slike na svijetu i njen
pronalazak uz niz smijenih i opasnih dogodovtina.
Pouka: Prijateljstvo i odanost prijatelju u najteim situacijama, pa ak i po

cijenu vlastitog ivota. Potenje i otpor prema svakoj vrsti kriminala.
Kratak sadraj: Koko se veseli putu u Pariz iako ga je Zlatko pomalo

prestraio svojim priama o tom gradu. Na aerodromu ih doekuje slikar
Poklepovi, Zlatkov ujak. Vodi ih u svoj skroman stan i pokazuje im sliku
Mona Lisu, koju je naslikao slavni talijanski slikar Leonardo da Vinci.
Koko i Zlatko zbunjeno gledaju u sliku, a slikar Poklepovi ispria im priu
o filmskom redatelju
Allesu Worsonu i njegovom filmu koji se snima u Parizu i svojoj ulozi u
itavom poslu. No o svom filmu Worson je dao intervju uvenom parikom
reporteru Marcel Cleveru i na taj nain
mnogi su se zainteresirali za uvenu sliku, pa ak i agenti osiguravajueg
drutva koji su se preruili u brijae. Oko otmice slavne slike ispreplelo se
mnotvo uzbudljivih dogaaja i Koko na kraju biva otet. Oteli su ga sinovi
lanih brijaa Michel i Jean. Zlatko spaava Koka i ispostavlja se da slika
uope nije ukradena, a Koko se budi iz sna.
Nasmijalo me kad je u poetku prie Zlatko priao Koku o Parizu.
Ukroena goropadica.
n u
raja
mili
oga,
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. Ona ima korje

jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona u ovoj komediji nije do k
izraena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su glumci odglu
komediju. Neki ekspirologi misle da je Shakespir napisao i zavretak prol
ali se ono u prepisivanju izgubilo.
4. Petruccio
Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za pustolovinam

a, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroe
nje samo iz pasije i za zabavu, a ne (barem iz poetka) iz ljubavi. Ipak nam
je on simpatian. Valjda
zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja, da e ukrotiti "ensk
oga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti.
Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veseljak i dobar
ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako bi joj pokaza
o da s njime nema ale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No pre
ma samoj Katarini nije nikad estok, nego postupa prema njoj sa nekom vedr
om galanterijom i hinjenom bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu o
tru i pogrdu rije, nego u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.
5. Katarina
Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni avol". Vidi

se i razlog tom miljenju, jer se ona u poetku ponaa kao razmaena, tvrd
oglava i prkosna mlada djevojka.
A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samostalna, sa lo
im odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka majke. Ona je znala da ena
mora biti prema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjenim, jer su s
vi mukarci oko nje bili slabii (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala.
Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre dobrote i ple
menitosti, koje su ve otprije tinjale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga,
tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti.
Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj ljubavi, ali se

osjea, da za vrijeme borbe u njima raa i uvruje. To to je oni ne e d
a priznaju, to je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju
za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatren i simpatia
n. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u
najljepoj slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vi
di, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", poto je nauio u
Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom.
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duho
vit.
GREMIO i BIONDELLO
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale naljute.
"UDOVICA"
7. Zakljuak
Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko 1595 godine

. To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim latinskim i talijanskim rije
ima i po karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali nije tako otr
a i duboka kao u kasnijim djelima.
U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio u tadanjoj I
taliji. On zna kakva je bila tadanja Pisa (na glasu s vrlih graana), da je nj
ihov obiaj da mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te precizno nabr
ajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj kui (koji su bili tipini u Taljana

u to doba.
U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake grupe ovisio je iskljuiv
o o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozornici.
Hamlet - William Shakespeare

Ovo je jedna tragina pria. Ona duboko uranja u ponore ljudskih
slabosti, ona pokazuje svu tragediju kako ovjek moe poniziti sebe i
druge. Ona istovremeno upozorava da je ovjek nemoan ispraviti
svoje pogreke ako dozvoli da mu vrijeme izmakne iz njegove
kontrole. U ovom naem svijetu jedinstven primjer za to bio je ivot i
smrt princeze Diane. Pripovjetka Breza me pomalo podsjetila na tu
suvremenu tragediju. Dok je ivjela, Diana je trpjela svakakva
ponienja, nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je dola
izolirala ju je zbog toga to je bila drugaija od njih, a to oni,
optereeni vlastitim ogranienjima, nisu mogli prihvatiti. Tek je njena
smrt podsjetila itav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu istinsku
vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka Breza podsjea na vjene
istine o ovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom
vremenu i svakoj sredini.
TROJICA U TRNJU - Pavao Pavlii

Naziv djela: "TROJICA U TRNJU"
Pisac: Pavao Pavlii roen je u Vukovaru 1946. godine. Pie romane, eseje
i scenarije. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje i danas
radi kao sveuilini profesor.
Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca kriminalistikih romana, a
istaknuti je pisac romana
za djecu i mlade. Znaajna su mu djela: "Plava rua", "Umjetni orao",
"Dunav", "Vukovarske
razglednice", "Trojica u Trnju", "Zeleni tigar", "Koraljna vrata" i "Pokora".
Vrijeme radnje: Ljetni praznici u vrijeme izgradnje naselja Dugave.
Mjesto radnje: Zagrebako naselje Trnje . Naselje Dugave u izgradnji.
Likovi: Hrvoje ivi u novoizgraenoj kui u Dugavama, a rado odlazi u

Trnje gdje je prije ivio i gdje ima puno prijatelja. Najvir voli djevojicu
Bibu i gospodina Solaria. Hrvoje je plemenit, hrabar, snalaljiv i uporan.
Zahvaljujui njegovoj otroumnosti i upornosti zapoelo je traganje za
pljakaem banke.
Braco ivi u istoj zgradi u kojoj i Hrvoje. Oca nerado spominje, jer se
rastavio od mame. Dobar je prijatelj i inteligentan. Po svojim osobinama
pravi je voa.
Tut je najmanj od trojice djeaka. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u svim
akcijama iako se boji.
Prilino je brbljiv, pa esto dovodi sebe i prijatelje u neugodne i smijene
situacije. goljav je i slabaan i stalno radi sklekove kako bi ojaao.
Tema: Pustolovno-kriminalistika pria sa naglaenom humanosti i

potenjem.
Pouka: Prijateljstvo i odanost prijateljima. Potenje, humanost i zajedniki

rad uvijek dovode do
pozitivnih rezultata. Zloin se za ispunjenje ciljeva ne isplati.
Kratak sadraj: Hrvoje,Braco i Tut ive u nezanimljivom zagrebakom

naselju Dugavama. Po cijele se dane igraju pucajui iz pitolja na
naputenom gradilitu. Hrvoje je morao otii u Trnje, naselje u kojem je
nekad stanovao, nahraniti bakinog psa i maka, jer je baka otila u toplice.
No vie se nije vratio. Svi su ga uzaludno traili, a u isto vrijeme opljakana
je i banka u Trnju.
Braco i Tut dali su se u potragu za Hrvojem. Svi su im u tome pomagali i
uspjeli su mu ui u trag. Konano su na bakinoj kui u Trnju ugledali znak
koji je Hrvoje uvijek crtao. Djeaci su odmah znali da im Hrvoje eli neto
poruiti. Nali su klju bakine kue i uli unutra. Ugledali su poruku i
postalo im je jasno zato se Hrvoje krije. Djeaci su primijetili ovjeka kojeg
je opisao Hrvoje i poinje potjera. Neznanac im je uspio umaknuti i oni se
vratie kui. Sutradan su se uputili u naputenu baraku, a iz nje je izaao
neznanac koji im je juer umaknuo. Djeaci
su se uputili na policiju i sve su ispriali policijskom inspektoru. Vratili su se
natrag u baraku i
pronali torbu punu novanica. U tom trenutku pojavio se Hrvoje. Dok je
priao svoju priu na
vratima barake pojavio se susjed Cvik i tetovirani. Pljakai su ih vezali i
zakucali vrata barake izvana, na nisu daleko stigli. Vani je ve bila ploicija u
zasjedi. Dovela ju je Biba po Hrvojevoj uputi. Slavlju nije bilo kraja.
Nasmijalo me: Kad je Tut trkarao i radio unjeve.
Uzbudilo me: Kad su lopovi upali u baraku u kojoj su bila djeca.
Rastuilo me: Kad je striek Solari morao u bolnicu.


1. Biljeka o piscu
Wiliam Shakespeare bio je pjesnik i dramatiar, roen 1564. godine u

Stratford-on-Avonu u Engleskoj. Mnogi tvrde da je najvei dramski stvaratelj s
vih vremena. Oko 1585. odlazi u London, gdje djeluje kao glumac, redatelj i
kazalini pisac.
1. tragedije - Hamlet, Julije Ceza, Otelo,
Antonije
i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Lea
rt, Machetb;
Ivanjske
noi, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnogo vike ni
za to;
Oluja;
Richard I
I. i
Henrik VIII.
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene knji
evnosti, iz starije pisane knjievnosti, iz povijesti, iz svoje suvremenosti, ali i
iz svakidanjeg pripovijedanja. Sve to samo znai da svi podaci potjeu iz lju
dskoga ponaanja, neovisno o tome gdje i kada ovjek ivi.
Najee upotrebljava teme smrti, zla, ubojstva, ljubavi i odnose meu lj
udima (mu - ena, otc - sin, sestra - brat, suprug - supruga).
2. Biljeka o djelu
Radnja Ukroene goropadnice je uzeta iz neke starije komedije koja je

u ono doba bila vrlo popularna. U njoj vidimo pravog Shakespearea, velikog i
neusporedivog poznavaoca ljudske due. Njegovi su likovi puni jake psihologije
i pokazuju veliko poznavanje enske udi.
- prosidba Bjanke.
A povezane su time to se Bjanka ne moe da uda prije svoje sestre, koja j
e goropadna i koja se ne eli udati samo kako bi omoguila slobodno proen
je Bijanke. Radnje se zbivaju u Pisi u Shakespeareovo doba.
To je sasvim realistina komedija bez fantastike u kojoj ne glume nikak
vi vitezovi ni velikai, nego ljudi iz svakodnevnog ivota.
3. Uloga prologa
Prije same komedije nalazi se kratki prolog (induction), koji slui kao uv
od, ali ne utjee i na samu radnju. Zapravo tu nalazimo pozornicu na pozorni
cu, jer se u odreenom trenutku u prologu pojavljuju glumci koji e glumiti k
omediju Ukroena goropadica.
U prologu doznajemo da je neki lord, vraajui se iz lova, naiao na ko
tlokrpu, gdje na zemlji spava. eljan ale naredi slugama da ga donesu u dv
or i obuu u sjajne haljine. Kad se ovaj probudi, sluge
ga uvjere, da je ugledan gospodin, koji je mnogo godina bio bolestan. Tada
u dvor dolaze glumci, koji
prikazuju pred tim preodjevenim kotlokrpom komediju " Ukroena goropadica.
Ta zamisao, o pozornici na pozornici, nije Shakespereova. Ona ima korje
n u jednoj prii iz " Tisuu i jedne noi ", no ona u ovoj komediji nije do k
raja izraena. Mi ne znamo to se desilo kotlokrpi nakon to su glumci odglu
mili komediju. Neki ekspirologi misle da je Shakespir napisao i zavretak prol
oga, ali se ono u prepisivanju izgubilo.
4. Petruccio
Njega ne vode nikakvi idealniji motivi, nego neka tenja za pustolovinam

a, te elja da se nagleda svijeta i bogato oeni. On prihvaa Katarinino kroe
nje samo iz pasije i za zabavu, a ne (barem iz poetka) iz ljubavi. Ipak nam
je on simpatian. Valjda
zbog svoje sranosti, neustraivosti i potpunog uvjerenja, da e ukrotiti "ensk
oga zmaja", kao i duhovitost, i zbog svoga vanrednoga humora i duhovitosti.
Ispod maskom estoke i tvrde udi, krije se veseljak i dobar
ovjek. On te svoje postupke pred Katarinom samo glumi, kako bi joj pokaza
o da s njime nema ale i kako sve treba da bude po njegovoj volji. No pre
ma samoj Katarini nije nikad estok, nego postupa prema njoj sa nekom vedr
om galanterijom i hinjenom bezazlenou te ne e da shvati nijednu njezinu o
tru i pogrdu rije, nego u svemu vidi samo tobonju blagost i dobrotu.
5. Katarina
Za nju govore da je "divlja maka", "gadni vrag", i "pakleni avol". Vidi

se i razlog tom miljenju, jer se ona u poetku ponaa kao razmaena, tvrd
oglava i prkosna mlada djevojka.
A zapravo kad malo dublje pogledamo, ona je jaka i samostalna, sa lo
im odgojem i tvrdoglavou zbog ranog gubitka majke. Ona je znala da ena
mora biti prema muu odana i vjerna, ali joj se to inilo smjenim, jer su s
vi mukarci oko nje bili slabii (Baptista, Hortenzijo), a drugih nije poznavala.
Petruccio je u njoj ubio "goropadicu", a pobudio one iskre dobrote i ple
menitosti, koje su ve otprije tinjale u njenom srcu, ali dotle nije bilo nikoga,
tko bi ih umio razgrnuti i raspiriti.
Petruccio i Katarina ne govore nigdje o svojoj uzajamnoj ljubavi, ali se
osjea, da za vrijeme borbe u njima raa i uvruje. To to je oni ne e d
a priznaju, to je kod Petruccija taktika, a u Katarine prkos.
6. Ostali likovi
BIANCA
je mala himbenica i koketa, koja iza svoje njenosti i bezazlenosti krije elju
za gospodovanjem, to vidimo jasno u posljednjem prizoru.
LUCENZIJO
je obian zaljubljeni mladi, bez dubljih psiholokih crta, ali vatren i simpatia
n. Zaljubljuje se na prvi pogled (kao Romeo) i tako je oaran, da sve vidi u
najljepoj slici.
HORTENSIO
nije takav idealist, nego vie tat i ogranien. On je kavalir, ali slabi. Kad vi
di, da ne moe dobiti Bjanku, prihvati se svoje "udovice", poto je nauio u
Petruccija, kako valja krotiti goropadnu enu-ali to njemu nije polo za rukom.
TRANIO
je napola sluga, a napola pouzdanik svoga gospodara, dosta obrazovan i duho
vit.
GREMIO i BIONDELLO
VINCENZIO
miran i prijazan gospodin, ali ga Tranijeve i Biondellove ale naljute.
"UDOVICA"
7. Zakljuak
Ukroena goropadnica je jedno od ranijih djela, nastalo oko 1595 godine

. To se vidi po gradnji komedije, metrici, mnogim latinskim i talijanskim rije
ima i po karakterizaciji lica koja je snana i konsekventna, ali nije tako otr
a i duboka kao u kasnijim djelima.
U ovom se djelu saznaje da je Shakespeare vjerojatno bio u tadanjoj I
taliji. On zna kakva je bila tadanja Pisa (na glasu s vrlih graana), da je nj
ihov obiaj da mladencima otac stavlja ruke pred svjedocima te precizno nabr
ajanje dragocijenih predmeta u Petrucciovoj kui (koji su bili tipini u Taljana
u to doba.
U Shakespeareovo doba, uspjeh jedne glumake grupe ovisio je iskljuiv
o o kvaliteti djela i njegovoj lakoj izvedivosti na pozornici.
ZAUENI SVATOVI - EUGEN KUMII

BILJEKE O PISCU:
Eugen Kumii roen je 11. sijenja 1850. u Brseu, a umro je
13. svibnja 1904. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Beu.
Godine 1883. povukao se iz slube i posvetio knjievnom i politikom
radu. Vie puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani
dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sainjavaju istarsko-primorski
romani (Jelkin bosiljak, Zaueni svatovi i drugi) u kojima na
romantian nain opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce
i seljake. Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokuao
kritiki prikazati zagrebako graansko drutvo (Olga i Lina, Gospoa
Sabina i drugi). Treoj skupini pripadaju povijesni romani (Urota
Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Ostala djela su romani i
pripovijetke: Neobini ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora,
Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski.
DOJAM O DJELU:
Djelo je zanimljivo. Iz njega se moe mnogo toga nauiti o
potenju i borbi za ivot dostojan ovjeka..
KOMPOZICIJA:
Uvod:
Brodolom kod Luice
Zaplet:
Alfredo Saletti i Mato Bartoli se zaljubljuju u
Mariju
Vrhunac: Antonio ubija Alfreda
Rasplet: Mato i Marija se vjenaju
Zavretak: Antonio ubija Marina Salettija i sam umire
SAETO PREPRIAVANJE:
Luica je bio miran primorski gradi sve dok se nije desio
brodolom u Sadriu. Tad je udarcem u glavu ozlijeen Mato. Odnijeli
su ga u kuu ribara abaria. Njegova ki Marija njegovala je Matu.
Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena
zaprosio je Mariju, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogataev
sin Alfredo Salleti takoer zaljubljen u Mariju i da je stalno salijee i
napastuje. Nakon to je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju,
Alfredo naruuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u
samoobrani, a kasnije saznaje da su zapravo bili braa. Marijin brat
Marko tajno se sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac
Marino ne zna za tu vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom,
dok je tako nosio pismo Elviri, nalazi ga njezin otac i Antonio ubija i
njega u samoobrani.
Nakon Marijinog i Matinog vjenanja Antonio se, elei pobjei od
samoga sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajui da je ubio svoga
brata i oca.
PREPRIANA EPIZODA:
Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka, Antonio je uvao
strau. Alfredo idui kui nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga
ubija noem i bjei.
U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog
oca Martina i povjeri im to se dogodilo. Od njih saznaje da nije nahod
ve da mu je Alfredo Saletti brat po ocu.
OPIS GLAVNOG LIKA:
Antonio Marola je mladi oniska stasa. Imao je jake ruke i iroka

prsa. Bio je siromani ribar "Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje
krpa na krpi." Bio je veoma izdrljiv "Ljuta je zima, no on kao da je ne
osjea, jer mu jedna nogavica od hlaa tija do koljena zavrnuta." Vrlo
je portovan. Povuen je i udan. Bilo bi dana da nita ne kae ili da
ode i ne vrati se nekoliko dana.
Na njega je pazila obitelj abari primivi ga kao lana obitelji.
Najvie je volio Mariju i Marka, za njih bi skoio i u pakao. Marku je
pomagao prenosei njegova pisma Elviri. Mariju je vie puta spasio od
napasnika Alfreda Salletija. Alfredo ga je zbog toga mrzio. Antonio
kasnije ubija Alfreda u samoobrani.
Cijela Luica je za njega mislila da je nahod. Kasnije se saznaje
da mu je otac Marino Salleti, a majka Marica Kozuli. Marino Salleti ga
napada i Antonio ubija i njega. Skrivajui se na groblju umro je od
hladnoe.
OPIS SPOREDNOG LIKA:

Marija abari je mlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je
snjene puti. Njezina vrana i glatko poeljana kosa podavae ednu i
njenu draest smrknutom joj elu. Duboke i crne obrve krasile su joj
lice. Imala je male, bjeloputne i oble noge.
" bijae Marija najdivnija taka. Njezino rascvjetano, gipko i slikovito
tijelo, blijesak sree na prekrasnom joj licu, snjena put i sjajna kosa,
bujne joj grudi i sav onaj njeni sklad arobnih uda, sve to bijae tako
milo, tako zdravo i tako puno ivota i tako draesno."
Dok je Mato leao ranjen, ona je pazila na nj. Kasnije se on
zaljubio u Mariju. Alfredo je takoer bio zaljubljen u Mariju. Na putu do
nje uvijek bi mu se isprijeio Antonio to je jednoga dana zavrilo
Alfredovom pogibijom Antonio bi za Mariju skoio u pakao. Kad su
prole Marijine nevolje a Alfredom, ona se udala za Matu Bartolia.
MJESTO RADNJE: Luica - crkva, Sadrie, abarieva kua,

naelnikova kua,
Stupovi, carska cesta, Stipina kua, Salletijev
posjed,
groblje, Martinova kua
VRIJEME RADNJE: Prolost dok je Istra bila pod talijanskom vlau.
TEMA:
Sukobi izmeu bogatih stranaca koji moralno i materijalno
upropauju selo i siromane istarske ribare koji se bore za svoje
potenje i opstanak.
OSNOVNA MISAO:
Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlaenju hrvatskog puka
u prolosti. Bogati stranci uzimali su sve siromanim seljacima i
ribarima. Na kraju oni kobno zavravaju shvaajui da nitko ne moe
dugo drati Hrvate u aci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Svakoj sili doe kraj.
PROBLEMATIKA: Odnos tuinaca koji su na vlasti i domaeg

stanovnitva koje je potlaeno i njihovi stalni sukobi.
Branka - August enoa

Pisac
August enoa roen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od
1865. do 1881. godine naziva se enoinim dobom jer ga je enoa
obiljeio znaajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August enoa je
pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u
Zagrebu, Beu i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u
Pozoru i Nae gore list. Objavio je feljtone pod
nazivom Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela
su Zlatarevo zlato, Seljaka buna, uvaj se senjske ruke, Branka,
Prijan Lovro i Prosjak Luka.
Sadraj
Branka je jo kao dijete doivjela tragine dogaaje. Otac je pretukao
majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila
tvrdoglava, osjeajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je
odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori
svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako eli postati

uiteljicom. Branka je odbila gospodina Maria, umiljenoga gospodina
koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio. Mari se je
zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronae posao.
Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac uvi to
odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja ima talenta
te je ona dobila posao u Jalevu. U poetku joj je bilo teko, imala je
puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima, te su je htjeli to
prije svrgnuti. Ali ipak su ju podravali dobri ljudi, upnik, naelnika,
naelnica i grof Belizar. Branka je probudila Jalevo iz zimskog sna.
Izmeu grofa i Branke se stvarala ljubav. Tako je grof Belizar na
njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona nije odgovorila.
Sutradan ju je savjetovao upnik, dobar starac, da slijedi srce. Tako je
Branka odluila udati se za grofa i postala groficom.
Ovaj roman govori o tekom ivotu jedne zagrebake djevojke koja

eli neto uiniti za domovinu. Ona je htjela postati uiteljicom. Tako
je dobila posao u Jalevu. Tamo joj je bilo teko jer su joj se neki ljudi
protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Nauila je djecu
osnove za ivot. U meuvremenu se i stvara ljubav izmeu nje i grofa
Belizara. Na kraju ona ipak pristaje postati groficom.
Mjesto radnje
Radnja se odvija u Zagrebu, sreditu hrvatske kulture, te u Jalevu,
gorskom selu koje je kulturno siromano.
Vrijeme radnje
Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog
pokreta), kada se poinje buditi Hrvatska.
Dojam
Ovaj roman budi u meni osjeaje prema domovini, govori kako smo svi
mi duni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i
svojim znanjem doprinosi narodu.
Boanstvena komedija - Dante Alighieri

Poneto o piscu:
Dante Aliaghieri roen je 1265. u Firenzi, a umro je izmeu 13. i
14. rujna 1321. u Ravenni. Ve kao mlad pjesnik istakao se u novom
slatkom stilu (dolce stil nouvo), ali vrhunac svog stvaralatva je za
sigurno postigao Boanstvenom Komedijom. Od drugih njegovih
djela istiu se Novi ivot i De vulgari eloquentia.
Dante se na polovici ivota nae u umi. Dugo luta umom i
izae iz nje, te doe do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put
zaprijee gepard, lav i vuica. On krene natrag, ali doe Vergilije i
povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je poslala Beatrice, lik
iz Danteovog romana Vita nuova. Vergilije vodi Dantea kroz pakao i
istilite u raj. Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom
krugu nalaze se due grijenika, a rasporeeni su po teini grijeha to su grijesi tei to su krugovi nii i ui.
Prvi Krug
U prvom krugu - Limbu nalaze se due nekrtenih. Njihove due se ne
mue i jedina muka im je neispunjiva elja da vide Boga. Tu se nalaze
djeca i antike linosti koje su se rodile prije stvaranja kranstva;
Homer, Ovidije, Vergilije...
Drugi krug
U drugom krugu nalaze se due ljubavnika, kojima vitla paklena oluja.
uva ga Minos, a on ujedno i razvrstava tee grijenike. U ovom krugu
Dante razgovara s Franceskom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.
Trei krug
U treem krugu mue se due prodrljivaca. Njihove muke su da ih,
polijegale po blatu, iba kia i snijeg dok ih Kerber, mitski uvar Hada,
rasetvoruje.
etvrti krug
U etvrtom krugu su due raspinika i krtaca. Oni prsima guraju teke

terete, a uva ih Pluton.
Peti krug
Peti krug je krug dua srditih i estokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a
ljeni se dave pri dnu. uva ih Flegija.
esti krug
To je krug krivovjeraca koji su zakopani u vatrenim grobovima. Ovdje
Dante pria s Farinatom i Cavalcantiem.
Sedmi krug
Sedmi krug je podjeljen na tri pojasa. U prvom pojasu se nalaze
nasilnici na blinjega, a uvaju ih kentauri, koji ih dok su uronjeni u
Flagetont, rijeku od vrue krvi, gaaju strelicama. U drugom pojasu
nalaze se samoubojice, koji su pretvorene u otrovno granje, te
rasipnike, koji gonjeni Harpijama tre kroz ume samoubojica. U
treem krugu se na uarenom pijesku nalaze nasilnici protiv Boga, lee
nepokretni nauzak, protiv prirode, moraju trati i protiv rada, moraju
sjediti. Ovdje Dante sree Brunetta Latinija, protivnika prirode,
njegovog uitelja i uglednog knjievnika, te mu on prorie da e biti
prognan iz Firence.
Osmi krug
Metabolge ili zle jaruge, kako se jo zove osmi krug pakla, sadravaju
deset rovova. U prvom rovu su zavodnici ena (njih biuju avoli), u
drugom laskavci (zaronjeni u ljudsku neist. U treem rovi su simonisti
- ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene asti, naglavce zabodeni u
uplju stijenu. Tamo Dante sree Papu Nikolu III. U etvrtom krugu se
nalaze vraevi i lani proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute
naopaku. U petom krugu su podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu
smolu, a uvaju ih vrazi. U estom krugu su licemjeri, prisiljeni da
hodaju pod debelim pozlaenim kabanicama. U sedmom rovu su lupei
koji tre progonjeni od otrovnih zmija. U osmom krugu se himbeni
savjetnici, a meu njima Dante sree Odiseja, koji mu opisuje svoje
zadnje putovanje. U devetom rovu su sijai nesloge, koje vrag ranjava
maem, a u desetom rovu su krivotvoritelji, kanjeni stranim

bolestima.
Deveti krug
U deveti krug Dantea i Vergilija prenese div Antej. Taj krug je
podjeljen na etri zone; Kain - zona izdajica roaka, Antenori - zona
izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica gostiju,
Guidecca - zona izdajica svojih dobroinitelja.
U sreditu Kocita, ujedno i sreditu zemlje, nalazi se gorostasni
Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri glave, a ispod svake po
par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. U ustima su mu Juda,
Brut i Kasije.
Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do junog pola i

stie do junog pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi istilite u
obliku brda.
Tema djela:
Tema je Danteova vizija trodnevnog putovanja kroz zagrobni ivot, tj.
kroz pakao, istilite i raj.
Simbolike:
Dante - simbol grenog ovjeka
Vergilije - simbol mudrosti i razuma
Beatrice - simbol boanske milosti i objave
mrana uma - simbol grenog ivota
Struktura:
Boanstvena komedija se sastoji od tri dijela koji simboliziraju
sveto Trojstvo. Svako dio se sastoji od 33 pjevanja, a Pakao ima
jedno uvodno poglavlje tako da je ukupno sto pjevanja.
Strofe su sastavljene od po tri jedanesterca, od kojih se prvi
rimuje s treim, a drugi s prvim iz sljedee strofe.
Francesca je grijenica iz poravednih razloga, a njena dua je bez
ikakve sumnje ia od mnogih koje stiu u raj. Njezina elja da moli s
Paolom za Dantea samo dokazuje njenui dobrotu i nepripadnost paklu.
Farinata je u neku ruku proglaen krivovjercem iz zlobe. Njegovi
protivnici su u stvari pravi krivci koji bi trebali trpjeti u paklu. Farinata
je plemenit, i iako je protiv Dantea po politikom uvjerenju, on ga moli
da razgovara s njim.
Pierre delle Vigne (trnovito stablo) je jo jedan od ljudi koji nisu
zasluili pakao. Njegovo samoubojstvo nije u stvari njegova krivnja,
ve krivnja njegove okoline. U sutini je on dobar ovjek, koji se naao
na krivom mjestu u krivo vrijeme.
Papa Nikola III je, za razliku od prola tri grijenika, osoba koja
je u potpunosti zasluila pakao. Njegovi grijesi se ne mogu opravdati
niim osim pohlepom.
Odisej je jo jedan grijenik, ija djela ovise o kutu gledanja.
Openito je on lukavtinom unitio Troju, ali ako se cijela stvar
pogleda iz ugla Grka, napravio je veliko i hrabro junako djelo.
Alberigo del Manfredi je okrutan ovjek, koji je bio u stanju ubiti
roaka, samo zbog osvete. Njegovo djelo nije bilo opravdano i zato je
zasluio da ode u pakao.
Miljenje o djelu:
Djelo je tajanstveno i mistino. U njemu se vide tragovi
prethodnika i ljudi ondanjeg vremena. Vrlo je naporno za itanje, jer
zahtjeva iznimnu koncentraciju i visok nivo ope kulture. Usprkos

svemu tome nisam siguran da bi ovo djelo mogao proglasiti
interesantnim. Sama ideja prolaska kroz ovjeku nedostupna mjesta je
vrlo uzbudljiva, ali kompliciran stil je ipak uinio svoje i uinio ovo
djelo nedostupno veini itatelja.
ZAPISI IZ MRTVOG DOMA - F. M. Dostojevski

Zapisi iz podzemlja samo je jedna novela iz zbirke pod
nazivom Zapisi iz mrtvog doma - zbirke poznatog ruskog realistaF.M.Dostojevskog. Novela Zapisi iz podzemlja u sebi sadri mnoge
ideje o ovjeku, njegovom ivotu te o individui i njezinom ponaanju i
uklapanju u drutvu. Individua tj. glavni lik ove novele bolje nam
predoava samog sebe a ujedno preko sebe izrie pravu istinu o
ovjeku. Prema njegovim rijeima, ovjek je negrijeeno bie, pakosno
bie, nezahvalno bie, stvaralaka ivotinja, lakosmisleno
bie,nedolino bie te bie koje u svemu ima cilj i tei ka ostvarenju
tog cilja. Osim svih ovih osobina jedna se osobina posebno istie a to
je samostalnost, iju veliku uestalost moemo vidjeti i u samom
glavnom liku. Naime, glavni lik ne slae se dobro s drutvom i prezire
ljude u njemu, no ipak eli ui u drutvo i osjetiti tu posebnu
atmosferu. Usprkos toj velikoj elji, biva odbaen i postaje eljan
osvete za neuspjehom. Sve mu u ivotu propada a nesrea mu je
uvijek za petama. Prema svemu ovome moemo zakljuiti i da zapravo
podzemlje za glavnog lika moda i predstavlja ovaj bijedan i nesretan
ivot, a ponajvie izolaciju od drutva, od cijelog svijeta.
Ova se novela sastoji od dva dijela, gdje bi prvi dio mogli nazvati
filozofskom raspravom o ovjeku, a drugi dio dokaz za sve ono to je
reeno u prvom dijelu.Kako se prava radnja javlja tek u drugom dijelu
ove novele,mogli bismo rei da radnja tee kronoloki, a jedna od
zanimljivosti vezana upravo za radnju je da je radnja izmiljena kao i
sami zapisi.
U ovoj se noveli spominje nekoliko likova: glavni lik, njegov sluga
-Apolon, Liza, Ferfikin, Simonov i Zverkov.
Ipak, posebnu panju mogli bismo dati upravo glavnom liku jer on
sa svim svojim osobinama predstavlja ljude tadanjeg vremena. O
njegovoj karakterizaciji moemo ponajvie saznati u prvom dijelu ove
novele, gdje odmah na samom poetku moemo uoiti pakosnost, koja
se uoavala i u njegovom poslu. No, pored toga to je pakostan, on je
dosta i radoznao a moemo rei i da voli sanjariti, fantazirati a
ponajvie filozofirati. U njegovoj filozofiji moemo kao glavnu linost
uoiti ovjeka i njegove probleme u drutvu. Sve te probleme moemo

pronai i u glavnom liku, jer je totalno izoliran od drutva i velika je
individua. Ipak, za razliku od drugih ljudi koji su nezadovoljni onime
to imaju, on je zadovoljan svojim nainom ivota.Na samom kraju
novele moemo uoiti da nikoga ne voli, nikoga ne potuje, no ono to
je najgore, ne voli ni samog sebe.Sve je to uzrok njegovog bijednog
ivota, kojeg je on silno elio popraviti. No, nedovoljna upornost
dovela je do toga da je uvijek bio odbaen. Glavnu je rije u njegovom
ivotu vodila povuenost od drutva, a sudei po svemu ovome,
moemo zakljuiti da on u biti i nije shvatio svijet, ivot, ve je sve to
promatrao sa svog stajalita, sa svoje strane, dok drugu stranu svijeta
nikad nije uspio vidjeti ni shvatiti. Tokom cijele novele inio se
nervoznim, nesigurnim, izbezumljenim, neodlunim a pomalo i
straljivim. Neke od ovih osobina mogu se uoiti i u dananjem svijetu,
u dananjem ovjeku,no ima neto to odskae od svega, a to je
nezadovoljstvo ovjeka s onim to ima, jer ovjeku uvijek treba neto
vie.
Osim glavnog lika, u radnji novele sudjeluju i ostali likovi s kojima
se na glavni lik i nije ba previe slagao. Jedan od tih likova je i lik
Ferfikina.Prema rijeima glavnog lika, bio je to ovjek kojeg je glavni
lik ponajvie mrzio, i za kojeg je tvrdio da je glup i velika kukavica.
Veoma podao i drzak razmetljivac koji je hinio najosjetljiviju
ambicioznost, budio je sve negativne osobine u oima glavnog junaka.
Bio je jedan od onih ljudi koji nije podnosio glavnog lika,koji ga nije
prihvaao i niti to nije ni pokuavao. Kao i svima, najvaniji mu je bio
novac te iz pojedinih njegovih situacija vidimo kako je bio uistinu velik
podlac, gotovo zao ovjek koji je s zadovoljstvom zadirkivao druge i
ismijavao ih. Gotovo sve moemo rei i za preostala dva neprijatelja
glavnog lika-Trudoljubova i Zverkova. Pakosni, zli likovi, kojima je
jedini cilj u ivotu bio novac, esto su omaloavali glavnog lika,koji je
sve to trpio i ak im se u jednom trenutku htio i ispriati. Svi oni
isticali su se jednom velikom negativnom osobinom-iskoritavanjem,
kojom bi samo gledali da sebi ugode, da sebi uine ivot boljim, ne
mislei na posljedice.
No, u cijelom drutvu bila je i osoba koja je u glavnom liku
pobudila posebne osjeaje.To je bila djevojka Liza, izgledom veoma
lijepa i dobra u dui i srcu. U poetku je upoznajemo kao povuenu,
utljivu i zbunjenu djevojku. Ipak, bila je osoba s kojom se moglo
smireno i bez diskusija popriati i izmjeniti miljenja o ivotu,
budunosti i ljubavi. Za razliku od drugih likova, pakost, zlo i egoizam
se u toj djevojci nije mogao uoiti ve je imala sve dobre osobine. Bila
je veoma draga glavnom liku koji ju je volio no ta je ljubav brzo
nestala zbog nespremnosti lika na takav nain ivota.
Ve nam je poznato da su stil i jezik Dostojevskog veoma

jednostavni, gdje se autor esto koristi jednostavnim i jasnim
reenicama koje nisu toliko bogate stilskim sredstvima. Kao primjer
jednostavne i kratke reenice moemo navesti jedan od brojnih
dijaloga iz novele:
Ti si odavde?
Nisam.
Odakle si?
Iz Rige.
Njemica?
Ruskinja.
Jesi li ve dugo ovdje?
Gdje?
U kui.
esto se u reenicama pa i meu reenicama javlja kontrast, koji je u

funkciji humoristinosti i originalnosti reenica ,kao npr.Tada sam
pobijedio,ali se Zverkov,koji je dodue bio glup ali veseo i drzak, na
sve samo nasmijao i to tako da zapravo i nisam sasvim pobijedio
smijeh je ostao na njegovoj strani. ili pak Ta ovjek je glup,
fenomenalno glup.Naime, uope i nije glup, ali je tako nezahvalan da
nema nezahvalnijeg stvorenja od njega.Specifinost ove novele je i
poetak, gdje se takoer uoavaju jednostavne i humoristine
reenice: Bolestan sam ovjek...Pakostan sam ovjek. Neprivlaan
sam ovjek. Mislim da me boli jetra. Uostalom,nemam pojma o svojoj
bolesti i ne znam pouzdano to me boli.,a i cijela je novela napisana
tako da autor direktno razgovara s itateljem i daje mu poneke
savjete, a sve se to izraava reenicama poput ovih:...Stanite!
Dopustite da predahnem...,Pa zato ste onda sve ovo pisali?- pitate
me.
Znate ta, strpao bih ja vas na etrdeset godina u podzemlje, bez
ikakva posla, pa bih nakon etrdeset godina doao k vama da se
raspitam do ega ste doli..Osim ovih reenica , Dostojevski se
obraao itatelju putem zagrada (Slaba dosjetka, ali neu je
prekriiti. Napisao sam je,mislei da e ispasti veoma duhovito; a
sada, kad sam i sam uvidio da sam se elio samo napraviti odurno
vaan- namjerno je neu prekriiti!).Sam jednostavan stil govori nam
kako reenice nisu toliko bogate stilskim sredstvima, no u noveli
moemo pronai i poneku metaforu: Bilo je tiho, pahuljao je snijeg

padajui gotovo okomito i prostirajui jastuk po ploniku i pustoj ulici.
Realistinost stila takoer ne moemo izostaviti, a ta je
realistinost i specifina za razdoblje u kojem je nastalo ovo djelo.
Realistinost je izraena ve putem same socijalne teme koja sa
sobom nosi razne probleme. Ti se problemi oituju na posebnim
realistikim likovima likovima iz svakodnevnog ivota koji se kreu
na svakodnevnim, obinim mjestima (gostionica, malena sobica).U
noveli moemo uoiti i opis interijera: U uskoj, tijesnoj i niskoj sobi,
pretrpanoj golemim ormarom za odijela i krcatoj kartonskim kutijama,
krpama i kojekakvim odijevnim starudijama - bilo je posve tamno.ija
je funkcija opisivanje i predoavanje socijalnog statusa likova,dok u
jednom dijelu novele moemo uoiti i pozitivizam:Pa i uope ,duni
smo sebi ponavljati, neumorno, da nas u tom i tom trenutku priroda
nipoto u tim i tim okolnostima nee nita pitati; da je treba prihvatiti
takvom kakva jest, a ne onako kao to fantaziramo, pa ako stvarno
teimo za tablicom i kalendarom,no,i...no,pa makar i za retortom,to
se moe, treba prihvatiti i retortu!
Jezik u ovoj noveli je razumljiv no ima i pokojih francuskih izrazaa
lhomme de la nature et de la verite.
I kao i svako dijelo, i ova novela ima nekoliko ideja:

1.
ovjek nije nikada sretan onime to ima.
2.
Svaki je ovjek kukavica.
3.
ovjek nije savreno bie.
4.
Drutvo ini ovjeka ovjekom.
Omiki gusari - Alojz Majeti

Naziv djela: "Omiki gusari"
Pisac: Alojz Majeti roen je u Rijeci 30.08.1938. Srednju kolu zavrio je u

Delnicama, a studirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao
korektor, novinar i urednik. Priredio je Antologiju hrvatskog humora u est

knjiga, a ureivao je asopise "Paradoks" i "Kerempuh".
Objavio je vie zbirki pjesama, a poznatije su mu: "Dijete s brkovima
pria", "Otimam", "Zapovijedni nain", "Kako uspjeti u ivotu". Pie i
romane, a za povijesni roman "Omiki gusari" dobio je 1981. godine
Nagradu "Grigor Vitez". Poznat je i kao autor radijskih i filmskih scenarija.
Vrijeme radnje: Razdoblje izmee 1180. i 1226. godine.
Mjesto radnje: Split, te okolica Splita i Omia.
Likovi: Malduh Kai glavni lik romana ujedno je i povijesna linost. 1221.
godine postao je omiki knez. Ve kao djeak bio je sran, strastven i
odluan. Zbog izvanrednog pamenja bio je
iva pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima veliku
duhovnu i fiziku
snagu, te se istie kao sran, neustraiv i mudar voa, posebno odan ideji
borbe protiv Mleana.
Marija Pulsnikova nije povijesna linost. U romanu pisac je opisuje
kao Malduhovu enu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za razliku
od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i surovost. Dobra je
majka i odana ena.
Tema: Borba plemena Kaia, protiv jaih neprijatelja, za ouvanje svoje

djedovine i slobode.
Pouka: Treba biti hrabar, pravedan, odluan i ustrajan u borbi za slobodu i

ouvanje svog
ognjita.
Kratak sadraj: Pohlepan splitski nadbiskup Rajneri nastoji nizom spletki

prisvojiti za splitsku
crkvu zemlju u selu Srinjinama podno Mosora. Uz pomo carskog
namjesnika Rugerija ishodio je pravo na navedenu zemlju, no ova je
pripadala omikom plemenu Kaia. U borbi za ouvanje
svoje zemlje razljueni Kaii predvoeni knezom Nikolam ubie
gramzivog nadbiskupa. Bojei se odmazde monijeg neprijatelja Kaii
sklonie u Split malog Malduha od kojeg je knez Nikola puno oekivao. U
gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju Mariju Plusnik.
Njeni otac Petar i brat Dominik bili su probizantinci i veliki neprijatelji
Kaia.
Kaznena bizantska ekspedicija bila je potuena do nogu i doivjela je veliku
sramotu.
Marijin otac Petar, brat Dominik i pohlepni nadbiskupov sluga Maica
odlaze u Ravenu po opljakano blago koje je tamo skrio pokojni nadbiskup.
U guvi u luci Malduh je izrazio Mariji
elju da je jednog dana uzme za enu. Pokazao je pritom odlunost pravog
mukarca. Marija je
odmah pristala, no te je rijei ula Jurislava, oeva sestra koja je nakon
majine smrti brinula o Mariji. Malduha su uhvatili i bacili u tamnicu. Knez
Nikola odlui spasiti Malduha, te otme Dominika kako bi napravili zamjenu
zarobljenika. U meuvremenu Marija sazna da je Jurislava
oeva ljubavnica a ne sestra i ova joj pomogne doi do voljenog Malduha
prije razmjene.
Mladi se vraa kui, a otac i Jurislava odvedoe Mariju u samostan.
Odrastao Malduh uzaludno
trai Mariju i u toj potrazi dolazi blizu Venecije gdje biva uhvaen i baen
na galiju kao vesla.
Na galiji je i Dominik poznat kao posebno okrutan goni veslaa. U napadu
Omiana na galiju
osloboen je Malduh, a zarobljen Dominik. U zamjenu za slobodu Dominik
otkrije mjesto gdj se nalazi Marija. Nakon est godina traganja Malduh je
konano naao voljenu Mariju. Oenili su se i ona mu rodi sina Osora.
Malduh je ponovo na moru i planira stvoriti savez gradova koji e se onda
lake oduprijeti Veneciji. Ne uspijeva u svojoj nakani, pa gradi flotu i
uspjeno se bori protiv Mleana. U jednoj od borbi ponovo biva zarobljen
Dominik. Malduh mu poklanja ivot, no ovaj za uzvrat mora potopiti
onoliko brodova koliko ih je potopio brod na kojem je sluio.
Odrao je obeanje i izmeu Dominika i Malduha razvilo se ak i neko
pritajeno prijateljstvo.
Omika flota zadaje teke udarce neprijatelju sve dok 1226. godine nisu
potpisali mir s papom,
a Malduhu se gubi svaki trag.
Rastuilo me kad su kanjenicima odsijecali ruke ili noge.
Uzbudilo me kad su Malduha zarobili i bacili u tamnicu.
Razveselilo me kad je Malduh naao Mariju.

Bitka kod Bistrice Lesne - Miroslav Krlea

Izdavac:
Vijesnik, Zagreb 1990
Biljeka o piscu:
Miroslav Krlea rodio se 1893. u Zagrebu, gdje
je zavrio puku kolu i niu gimnaziju. Polazio je kadetsku kolu
u Peuhu, a zatim poznatu vojnu akademiju
Ludoviceum u Budimpeti, koju je bijegom napustio.
Izmeu prvog i drugog svjetskog rata pokretao
je i ureivao razne asopise ( Plamen, Danas, Knjievna
republika). Krlea je kao novelist bio vezan za prvi svjetski rat
i malograanski rat. Zbirka pripovijedaka Hrvatski bog
mars snana je slika ratnog bezumlja i traginih sudbina ljudi.
Osim ratne novelistike znaajan je i ciklus Krleinih
drama s ratnom tematikom Vuijak, U logoru.
Umro je krajem 1981. godine. Ostala najvea djela su mu Na
rubu pameti, Povratak Filipa Latinovicza , Zastave, Leda, U agoniji,
Gospoda Glembajevi, Deset krvavih godina i drugo.
Biljeke tijekom citanja:

-na pocetku novele primjecujem teak nacin pisanja, dugacke i sloene
recenice koje mi je teko razumijeti
-opis nacina zivota rastuzuje me

-osjecam suosjecanje s junacima
-u pismima pred kraj novele vidim neku ironiju, vrlo su komicna
-osjecam veliko nezadovoljstvo i razocarenje jer nitko nije preivio
Doivljaj djela:
Djelo mi se nije narocito svidjelo. Teko je razumjeti ga, kratko je, a
radnja otuna i skromna. Pisac opisuje jad i bijedu koju mi je teko
razumijeti, opis je rijecit i bogat, ali pre realan i zahtjeva citatelja
boljeg eluca.
Najlijepi ulomak:
Str. 29. str. 30.
Divizijski mrtvozornik Palcic pozdrav od Ljubice Jankic.
Tema djela:
Knjiga Bitka kod Bistrice Lesne opisuje hrabrost i jad
slavnih junaka koji su poginuli u toj bitci.
Ideja djela:
Bez obzira na poraz ili pobjedu, rat je iz perspektive vojnika uvijek
tragican. Hrabrost se kadkada i ne isplati.
Kratak sadraj:
Pisac djelo zapocinja posvetom. Posvecuje ga estorici palih
domobrana i njihovom deseniku.
Nastavlja opisom tekog ivota u to doba te opisom sudbina estorice
domobrana.
Vid Trdak, jedan od domobrana, ostao je bez ene te sam sa svoje
dvoje djece. Pred odlazak u rat trai pomoc od vlade u vezi s djecom
koju nema kome ostaviti, no, kao i mngi seljaci tog doba nalazi
nerazumijevanje i odlazi potiten.
Loborec tef bijae ponien od kraljevske vlasti koja ga nije eljela ni

sasluati. Takav odnos u seljaku budi gnijev, mrnju, ali i veliku nemoc
opiranju vladi.
Jo jedan od poginulih domobrana doivljava nepravdu. Nakon teka
ranjavanja ponovo ga alju na bojite oduzimajuci mu est tjedana
odmora.
U trenucima borbe domobrani neprestalno misle o ucinjenoj nepravdi.
Matija Kri je tragokomican lik o kojemu se sve saznaje iz dva pisma
koja su njegova jedina ostavtina, a u njima se ocrtava sav jad i
siromatvo zagorskih seljanki.
Novela zavrava opisom bitke kod Bistrice Lesne. To je najtragicniji dio
u kojem se mjeaju blato, suze i krv. Svi domobrani pogibaju u tekim
mukama doivljavajuci grozote koje ni jedan covijek nebi trebao
doivjeti.
Mjesto radnje:
Selo u Zagorju i Bistrica Lesna.
Vrijeme radnje:
Bilo je to davne 914.
za vrijeme vladavine Franje Josipa Prvog kada je bijednim hrvats
kim selima i naseljima vladalo feudalno drutvo.
Zagonetno pismo - Zlatko Krili

BILJEKE O PISCU :
Zlatko Krili rodio se u Osjeku 1955 godine, djetinjstvo proveo u epinu, a danas ivi
u Zagrebu. Do sada je za djecu i omladinu objavio pet knjiga: " Prvi sudar ", "
udnovata istina ", " Poetak plovidbe ", " Veliki zavodnik ", Zabranjena vrata ", i "
ivi pjesak ". Napisao je i nekoliko kazalinih igrokaza : " Uskoka kapa ", " Jaje ", "
Gozba u pono ",
" Bajka o divu ", " Kazalite lutaka " i druge. Pie za radio i
televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.
VRSTA :
Djeiji roman
MJESTO RADNJE :
Zagreb - kua, igralite, kola i policijska stanica
VRIJEME RADNJE :
Sadnjanjost - proljee
TEMA :
ivot djece zaposlenih roditelja
OSNOVNA MISAO :
Nepoznatima se ne otvaraju vrata
LIKOVI :
Kitra, Marina, Lili, bradati, brkati, Zraka, Silos, Anelak i profesor iz matematike,
itd...
OPIS LIKOVA :
Kitra - djeakkoji poslije provale postaje poznati. Kad su lopovi napali Marinu, on je
pozvao policiju i pokazao se prijateljem.
Marina - djevojica zaljubljena u Kitru. Ima dugu kosu i svako se jutro mui s
jednim voriem kojeg ne moe raseljati. Dobra je, iskrena i hrabra.
KRATAK SADRAJ :
Jednog jutra su Kitri na vrata pozvonila dva ovjeka koji su se predstavili kao
policajci iz specjalne policije. Nisu to bili nikakvi policajci ve lopovi. Prokopali su
cijeli stan i odnjeli sve vrijedne stvari. Kitra je od susjede pozvao mamu i sve joj
ispriao. Ubrzo je dola i prava policija. Ispitivali su Kitru i pomou foto - robota
pokuali ui u trag lopovima. Kitra je bio zaljubljen u Marinu, djevojica iz kole
koja je bila zaljubljena u njega. Nakon provale Kitra je postao jako popularan.
Djeaci su se divili njegovoj hrabrosti, a djevojice su mu slale ljubavne poruke.
Kitra je Marini ispriao sve o provali i o zagonetnom pismu koje je dobio prije
provale. Lili, djevojica za koju su svi rekli da je najzgodnija cura u koli,
zaintresirala se za Kitru. Marina je bila ljubomorna i posvaala se sa Kitrom. Na isti
nain kao kod Kitre lopovi su pokuali opljakati Marinin stan. Potar Luna, koji je
radio s lopovima, uruio je Marini preporueno pismo. Marina je odmah shvatila da
se radi o provali. Telefonom je odmah pozvala Kitru. On je jo bio ljut na Marinu i
nije joj povjerovao. Kad je spustio slualicu shvatio je da Marina nije lagala i odmah
pozvao policiju. U trenutku kad su lopovi odnosili iz Marinina stana, Kitra je s
policajcima ve bio pred kuom. Uhvatili su lopove, a Kitra i Marina otili su
zajedno.
NAJLJEPI DIO :
" Polako, vrlo polako mu se primicivala. Glave su im bile sve blie i blie. Marina ga
je gledala u oi a onda obori pogled na njegove usne.
Poljubila ga je. "
( 121 str. )
Ova pria mi se sviala zato jer pria kako djeca hvataju lopove.
Sadako hoe ivjeti - Karl Bruckner

Naziv djela: " Sadako hoe ivjeti "
Pisac: Karl Bruckner roen je 09.01.1906. godine u Beu kao sin tiskara.
Pripremao se za trgovaki zanat, a radio je i kao tehniar, prodava novina i
uvar garaa. Otkriva slikarsku nadarenost i pie svoju prvu pjesmu. Odlazi
u Brazil, a u domovinu se vraa 1938. godine i odmah biva unovaen u
njemaku vojsku. Nakon rata pie crtice za novine, a poslije tri romana za
odrasle pie svoju prvu knjigu za mlade " Dijamant Tobije Ambergera ". U
njemu opisuje sudbinu austrijskih iseljenika u Braszilu. Pozornost itatelja
zaokupio je romanom o nogometu, a
najpoznatije mu je djelo " Sadako hoe ivjeti ". Roman je prvi put objavljen
1961. godine i s njim postie svjetsku slavu. Vie je puta nagraivan kao
najbolji pisac za mlade, a moe mu se odati priznanje za 93 prijevoda
njegovih djela na 22 jezika.
Vrijeme radnje: Razdoblje od kolovoza 1945. godine pa do proljea 1955.

godine.
Mjesto radnje: Hiroima i amerika vojna baza na Tinianu u zapadnom

Tihom oceanu.
Likovi: Sadako je mala etverogodinja djevojica koja je doivjela strahotu

i uas nuklearnog udara na Hiroimu 06.08.1945. godine. Nekim je udom
preivjela i u poratnim godinama velikog siromatva stoiki podnosi, skupa
sa svojom obitelji, veliku glad, neimatinu i beznae.
Uporna je, potena, hrabra i odana obitelji. Iako malena sa starijim bratom
satima skuplja metalne predmete iz gradskih ruevina. Desetak godina od
pada atomske bombe Sadako poinje osjeati posljedice radijacije.
Zapoinje svoju posljednju bitku, bitku za ivot. Veliko htijenje i upornost
budili su njoj nadu u ozdravljenje, u ivot koji je toliko voljela. Opaka je
bolest ipak na kraju pobjedila, ali Sadako e vjeno ivjeti u nama koji smo
proitali ovu knjigu, ivjet e kao opomena ovjeanstvu da nikad vie ne
ponovi istu greku.
igeo je stariji brat svoje male sestrice Sadako. Dobar je, pametan, osjeajan
i odan djeak. Poten je i odgojen u skladu sa starim japanskim tradicijama.
Puno vremena posveuje uvanju svoje sestrice. Odan je obitelji i ne moe
se pomiriti sa injenicom da Sadako mora umrijeti.
Pomae joj u izradi zlatnih dralova bodrei nju a i sebe u njenim najteim
trenucima.
Tema: Nuklearni udar na Hiroimu i posljedice koje je on izazvao.
Pouka: Meu ljudima razliitih nacija treba graditi prijateljstvo, suradnju i

dobre odnose, kako bi svi zajedno mogli ivjeti u slozi i ljubavi, uvajui
ovu nau prelijepu Zemlju za generacije koje dolaze.
Kratak sadraj: Sredina je srpnja 1945. godine. Hiroima je pust grad.

Mukarci su na frontu, nesposobni za vojsku i ene rade u tvornicama za
potrebe vojske, a nemoni starci i djeca lutaju ulicama traei komadie
hrane. etverogodinja Sadako luta ulicama zajedno s bratom igeom, dok
im majka radi u Brodogradilitu Micubii. Otac, prijeratni brija, ve je dugo
u vojsci i niko ne zna gdje se nalazi. Japan je pred porazom i sva su
dopisivanja sa vojnicima zabranjena. Za razliku od drugih japanskih gradova
koji se svakodnevno bombardiraju Hiroimu samo nadlijeu izviaki avioni
i na njih se vie niko ne osvre. U isto vrijeme u amerikoj bazi na Tinianu
odvijaju se pripreme za ubrzani zavretak rata bez invazije na Japan. U
najveoj tajnosti vre se pripreme za prvu uporabu atomske bombe. Cilj je
Hiroima. Tog kobnog jutra igeo je stao u red za hranu. S njim je bila i
njegova sestrica Sadako. Red je bio dugaak i djeak je znao da mala
sestrica ne moe dugo stajati u redu, pa odlui poi kui. Vratiti e se kasnije
sam i donijti e kui toliko potrebne namirnice. U tom trenutku nije ni slutio
kakav ga pakao eka samo dvadesetak minuta kasnije. I dok je hodao
ulicama prema kui, "Enola Gay" se sa smrtonosnim teretom pribliavala
Hiroimi. Sadako je bila umorna od hodanja i igeo odlui zastati u parku
kako bi se djevojica odmorila. Sadako je legla pod vrbu i odmah zaspi, a
igeo skoi u oblinje jezerce. I tada se dogodi uas kakav ljudski rod jo
nije vidio. U nekoliko sekundi zbrisan je itav jedan grad, poginulo je preko
80 000 ljudi. Rat je zavren. Cilj je ostvaren, uasne su posljedice ostale kao
vjena opomena ljudskom rodu. Nekim udom obitelj Sasaki itava je na
okupu. Na mjestu gdje je bila njihova kua, otac kojeg su otpustili iz vojske
sklepao je mali kuerak. Bez puno materijala skromna kuica pruala je tek
minimalnu zatitu od kie i hladnoe. Djeca po cijele dane skupljaju metalne
predmete po ulicama, a otac nastoji neto zaraditi da moe kupiti daske za
novu kuu. Zahvaljujui bronanom zmaju kojeg je pronala Sadako otac
namjerava kupiti brijaki alat i zapoeti svoj stari zanat. Iako biva pokraden
nije pokleknuo. Upoznaje predratnog proizvoaa zmajeva i oni zajedno
zapoinju posao. Krenulo je dobro i otac uspijeva sagraditi pristojnu kuu.
Deset je godina prolo od zavretka rata. Sadako pada u nesvijest poslije
biciklistike utrke u kojoj je uestvovala. Obolila je od posljedica radijacije i
zapoinje svoju posljednju bitku, bitku za ivot. Izrauje papirnate dralove
i vjeruje u ozdravljenje izradi li ih tisuu. Iznemogla i iscrpljena boleu
sklopila je svoje umorne oi posljednji put. Iznad njenog kreveta ostalo je
visjeti 990 zlatnih dralova. U spomen na nju u Vrtu mira u Hiroimi stoji
spomenik s njenim likom izliven iz bronce, a njene ruke uzdignute prema
nebu dre zlatnog drala.
Miljenje o djelu: Tuna pripovjetka koja nam govori o strahotama rata, o

stradanjima malih ljudi koje niko nita nije pitao kad se udaralo u bubnjeve
rata. Stradanja milijuna ljudi prouzroili su bezoni politiari, ratni hukai,
koji su svu tu strahotu kasnije promatrali iz sigurnosti svojih domova, a
nerijetko su se pritom i enormno obogatili.
Nita me nije nasmijalo
Rastuilo me kad je Sadako umrla.

Zlatarevo zlato - August enoa

Tema Zlatareva zlata je povijesni sukob medvedgradskog velmoe
Stjepka Gregorijanca i grada Zagreba. U sreditu tog sukoba nalazi se
ljubav Gregorijaneva sina Pavla i Dore, keri grikog zlatara
PetraKrupia. Jedan od najvanijih i meni najdraih likova je Jerko.
Najprije je nijemi mladi koji guta svoju bol i gradsko "spadalo", a
poslije Pavlov brat i pomaga. Takoer je i Pavao razdvojen u dvije
situacije, kao hrvatski kapetan, sin najljueg neprijatelja Zagrebana,
iv i vjetrovit junak, a na drugoj strani romantian i njean mladi,
zaljubljen "do uiju". Od dobrih likova tu su jo : Petar Krupi , zlatar i
Dorin otac, brian i zatitan otac, sama Dora, skromna, posluna i vrlo
inteligentna, Magda, pobona, malo brbljava, ali potena starica koja
je zlataru Krupiu pomogla odgojiti Doru. Radnja romana se zbiva u
Zagrebuu drugoj polovici XVI. stoljea.
U gradu Zagrebu ivio je zlatar Krupi koji je nakon smrti svoje

voljene supruge, odgajao svoju ker, jedinicu Doru, uz pomo starice
tj. njegove kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijee na
Trgu sv Marka, po emu su je i nazvali paprenjarka. Najvei
zagrebaki neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanac, gospodar
Medvedgrada. Dok je jednog dana razbjenjeli narod palio kuu Franje
Filipovia koji je izdao svoje hrvatstvo i otiao u Turke , jedna iskrica

velikog plamena pala je meu konje koji su se zatim razbjeali. Pred
podivljalim konjima se sluajno zatekla Dora koju je Pavao , sin
Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viao ju je vie puta, a opet joj
je spasio ivot. Saznavi da mu se sin via s graankom Stjepko je
skovao urotu. Sve politike spletke i sva graanska ogovaranja doveli
su do ranjavanja Magde i krupia, a takoer smrti Dore. Pavao ju ovaj
put nij usopio spasiti. Udovica Klara je htijela Pavla za sebe. Uz pomo
Grge okolina, gradskog brijaa, tj. brbljavog, oholog i pohlepnog
varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. Ljubomorna
udovica je ostvarila svoj cilj. U poetku svih tih nesrea Pavao je
stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan to mu je
zbog urote sin Pavao otiao, Stjepan Gregorijanac je sklopio mir s
Zagrebom. Umro je u okruenju, ipak sa sva tri svoja sina Pavla, Nika i
Jerka. Rekavi da e jednog dana nestati ime Gregorijanevo imao je
pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv Turaka, a Jerko je
otiao u samostan i zaredio se.
Zagonetno pismo - Zlatko Krili

BILJEKE O PISCU :
Zlatko Krili rodio se u Osjeku 1955 godine, djetinjstvo proveo u epinu, a danas ivi
u Zagrebu. Do sada je za djecu i omladinu objavio pet knjiga: " Prvi sudar ", "
udnovata istina ", " Poetak plovidbe ", " Veliki zavodnik ", Zabranjena vrata ", i "
ivi pjesak ". Napisao je i nekoliko kazalinih igrokaza : " Uskoka kapa ", " Jaje ", "
Gozba u pono ",
" Bajka o divu ", " Kazalite lutaka " i druge. Pie za radio i
televiziju, kao i scenarije za crtane filmove.
VRSTA :
Djeiji roman
MJESTO RADNJE :
Zagreb - kua, igralite, kola i policijska stanica
VRIJEME RADNJE :
Sadnjanjost - proljee
TEMA :
ivot djece zaposlenih roditelja
OSNOVNA MISAO :
Nepoznatima se ne otvaraju vrata
LIKOVI :
Kitra, Marina, Lili, bradati, brkati, Zraka, Silos, Anelak i profesor iz matematike,
itd...
OPIS LIKOVA :
Kitra - djeakkoji poslije provale postaje poznati. Kad su lopovi napali Marinu, on je
pozvao policiju i pokazao se prijateljem.
Marina - djevojica zaljubljena u Kitru. Ima dugu kosu i svako se jutro mui s
jednim voriem kojeg ne moe raseljati. Dobra je, iskrena i hrabra.
KRATAK SADRAJ :
Jednog jutra su Kitri na vrata pozvonila dva ovjeka koji su se predstavili kao
policajci iz specjalne policije. Nisu to bili nikakvi policajci ve lopovi. Prokopali su
cijeli stan i odnjeli sve vrijedne stvari. Kitra je od susjede pozvao mamu i sve joj
ispriao. Ubrzo je dola i prava policija. Ispitivali su Kitru i pomou foto - robota
pokuali ui u trag lopovima. Kitra je bio zaljubljen u Marinu, djevojica iz kole
koja je bila zaljubljena u njega. Nakon provale Kitra je postao jako popularan.
Djeaci su se divili njegovoj hrabrosti, a djevojice su mu slale ljubavne poruke.
Kitra je Marini ispriao sve o provali i o zagonetnom pismu koje je dobio prije
provale. Lili, djevojica za koju su svi rekli da je najzgodnija cura u koli,
zaintresirala se za Kitru. Marina je bila ljubomorna i posvaala se sa Kitrom. Na isti
nain kao kod Kitre lopovi su pokuali opljakati Marinin stan. Potar Luna, koji je
radio s lopovima, uruio je Marini preporueno pismo. Marina je odmah shvatila da
se radi o provali. Telefonom je odmah pozvala Kitru. On je jo bio ljut na Marinu i
nije joj povjerovao. Kad je spustio slualicu shvatio je da Marina nije lagala i odmah
pozvao policiju. U trenutku kad su lopovi odnosili iz Marinina stana, Kitra je s
policajcima ve bio pred kuom. Uhvatili su lopove, a Kitra i Marina otili su

zajedno.
NAJLJEPI DIO :
" Polako, vrlo polako mu se primicivala. Glave su im bile sve blie i blie. Marina ga
je gledala u oi a onda obori pogled na njegove usne.
Poljubila ga je. "
( 121 str. )
Ova pria mi se sviala zato jer pria kako djeca hvataju lopove.
Bijesni Orlando - Ludovico ariosto

BIBLIOGRAFIJA PISCA: Ludovico (Lodovico) Ariosto rodio se 1474.
godine. Bio je najveci pjesnik talijanske renesanse, usporedivan po
plastici svojih slika i zivotnoj djelotvornosti, dakako u stihu, sa
slikarima kao to su Giorgione i Tizian, rodio se u Reggio Emiliji.
Sljedeci oca, koji je bio u sluzbi vojvoda d, ,Este, cijela se obitelj seli
u Ferraru, gdje je Ariosto, uzivajuci zatitu vladarske kuce, stekao
klasicnu naobrazbu zajedno s vladarskim sinovima, zanimajuci se prije
svega za pjesnitvo, a zanemarujuci studij prava koji je upisao na
nagovor oca. Otac mu je umro 1500. godine i tada zavrava lagano
razdoblje Ariostova zivota jer je otada primoran skrbiti za majku i
brojnu bracu.
Godine 1503. Postaje osobnim tajnikom kardinala Ippolita
d,Este u cijoj je sluzbi ostao do 1517. godine. Te je godine stupio u
sluzbu Alfonsa d,Este, vojvode od Ferrare. U razdoblju od 1522. do
1525. godine bio je guverner Garfagnane, provincije u Apeninima.
Dvije godine kasnije potajno se, da ne povrijedi osjecaje vanbracnog
sina Virginija, vjencao svojom dugogodinjom ljubavi
Alessandrom
Benucci. Ludovico Ariosto umro je u Ferrari
1533.godine od tuberkuloze.
Pored svog najveceg
djela Bijesni Orlando, Ariosto je pisao i pjesme, u mladosti na
latinskom jeziku po uzoru na rimske pjesnike, a kasnije uglavnom
petrarkisticki intoniranu poeziju na talijanskom jeziku. Napiso je i pet
komedija, cija se umjetnicka vrijednost ne moze mjeriti s njegovim
najvecim djelom. Romanticni ep
Bijesni Orlando ( Orlando Furioso ) Ariosto je pisao od 1504. do
1514.godine. Djelo je objavljeno 1516. godine, a konacni oblik dobilo
je u trecem izdanju 1532. godine. Spjev ima 46 pjesama u strofama

od 8 stihova.
LOKALIZACIJA TEKSTA:Radnja se odvija u vrijeme
imaginarne opsade Pariza. Nije navedeno vrijeme borbi, ali zbog
spominjanja Karla Velikog kao povijesno poznate osobe moze se
zakljuciti da se radnja odvija u VIII. stoljecu. Radnja nije locirana na
samo jednom podrucju vec se premjeta iz okolice Pariza i bojnog
polja, preko Gibraltara u Afriku, a kasnije i na sam Mjesec.
ODREDENJE TEME: Sama fabula Ariostova epa nadovezuje
se na viteki spjev Zaljubljeni Orlando (Orlando Innamorato )
darovitog Ariostova prethodnika Mattea Marie Boiarda. Ariosto je ziveci
u dodiru s vladarskom obitelji d,Este doao u doticaj s Boiardovim
djelom (koji je svoj ep spjevao po nalogu vladarske obitelji), pa je i
tema i konstrukcija fabule Bijesnog Orlanda zamiljena kao
nastavak Zaljubljenog Orlanda.
Temu je vrlo teko odrediti, a ona se nastavlja od mjesta gdje
je Boiardo
stao- Angelica u bijegu od zaljubljenog Rinalda. Kroz
djelo se ispreplice mnotvo dogadaja i situacija, stvarnih (Karlo Veliki)
i izmiljenih (Medoro) likova. Jedna tema koja sve te situacije i likove
medusobno povezuje je u prvom planu zaljubljenost Orlanda i Rinalda
u Angelicu te Orlandovo ludilo u nastupu bijesa i ljubomore.U drugom
planu nalazi se ljubav Rinaldove sestre, franacke ratnice Bradamante
prema saracenskom vitezu i junaku Ruggieru, te borbe za Pariz i cijeli
niz sporednih tema.
FABULA:Podloga za razvitak fabule je imaginarna opsada
Pariza oko koje Ariosto velicanstveno zapleo klupko dogadaja i
zbivanja. Saraceni pod vodstvom africkog kralja Agramantea i
spanjolskog kralja Marsilia u nastojanjima da osvoje Francusku
opsjedaju Pariz. Na celu krcanske vojske koja brani Pariz je franacki
kralj Karlo Veliki. Njegova dva najsjajnija paladina (viteza) su Orlando
i njegov rodak Rinaldo. Oni su obojica, kao i mnogi drugi vitezovi,
zaljubljeni u kcerku velikog kitajskog kana Angelicu, koju je Orlando
doveo s Istoka. Iako rodaci, Orlando i Rinaldo su veliki suparnici u
borbi za Angelicu. Angelica je prije voljela Rinalda, ali nesreca je bila u
tome to su oboje pili vodu iz magicnog izvora. Ona je pila vodu
ljubavi, a on vodu omraze. Angelica je, povrijedena, kasnije pila vodu
omraze, a Rinaldo vodu ljubavi. Tada zaljubljeni Rinaldo pocinje traziti
Angelicu, koja mu, puna mrznje, stalno uzmice, kao i takoder
zaljubljenom Orlandu. Videci kako njegovi najbolji vitezovi, a i
mnotvo drugih, obozavaju Angelicu, Karlo Veliki pokuava iskoristiti
situaciju. Naime, odlucio je zadrzati Angelicu kao nagradu onom
ratniku koji ubije vie poganski Saracena, smatrajuci da ce Angelica
kao nagrada dodatno stimulirati njegove vojnike. Medutim, Angelica,
odbijajuci sve najslavnije vitezove na celu s Orlandom, uspijeva
pobjeci i od tog trenutka pocinju brojne pustolovine za Orlanda i

Rinalda, koji krecu u potragu za njom. Rinaldo, u bjesomucnoj potrazi
potican velikom ljubavlju, dozivljava mnoge cudesne i fantasticne
pustolovine. Videci da Angelica nije u Parizu zeli ju nastaviti traziti, ali
Karlo Veliki mu nalozi da ode u Englesku i potrazi pomoc. U svom
traganju ponovno dolazi do magicnog izvora i popivi vodu izlijeci se
od ljubavi. Tako se rjeavaju Rinaldove ljubavne brige i on je opet
spreman pridruziti se ostalim vitezovima u velikim bitkama.
Paralelno s tom radnjom pratimo ljubavnu pricu o Bradamanti,
ratnici i Rinaldovoj sestri, te saracenskom vitezu Ruggieru.
Bradamante je silno zaljubljena u Ruggiera, a ni on nije hladnokrvan.
Bradamanti je bilo prorokovano da ce ona i Ruggiero postati
rodonacelnici i utemeljitelji obitelji d,Este. Spletom okolnosti Ruggiero
dozivljava brodolom, ali ga je na nekom otoku spasio krcanski
isposnik, koji ga je ujedno i preobratio na krcanstvo. Nakon brojnih
peripetija, zapleta i raspleta, Bradamante i Ruggiero svojom zenidbom
ispunjavaju prorocanstvo.
Za to vrijeme borbe za Pariz su sve zece. Saracenski kralj
Agramante podmece pozar u Parizu. Kada situacija izgleda bezizlazna i
kada bi logicki bilo da Saraceni nadjacaju vojsku Karla Velikog, Ariosto
pokazuje da su svi dogadaji plod njegove iluzije i poigravanja likovima
i situacijama.Javlja se motiv cudesne kie, koja uspijeva ugasiti pozar.
U tom trenutku, ponovno se vraca Rinaldo i pomaze Karlu Velikom da
nadjaca pogane i sprijeci osvajanje grada.
U pozadini tih dogadaja, Angelica, u svom bijegu pred
zaljubljenim vitezovima, nailazi na ranjenog mladica, saracenskog
pastira Medora. Angelica se zaljubi u Medora, cije je rane njegovala.
Kasnije, simbolicnim urezivanjem svojih imena u koru drveta, njih
dvoje se vjencaju.
Vratimo se sada na Orlanda. U svojim lutanjima on naide na
drvo u kojemu su bila urezana imena Angelice i Medora. Videci to
Orlando pomahnita, izbezumljen od ljubomore. U svom ludovanju
dozivio je mnoge pustolovine. Prvo juri za Angelicom u panjolsku,
prepliva Gibraltar i dospije u Afriku. Obdaren je neranjivocu i tu
Ariosto uvodi motiv Ahileja, drevnog grckog junaka, koji je poput
Orlanda poludio, ali od boli za izgubljenim prijateljem. Obojica su
pocinili zlodjela iz osobne osvete. Orlando je ipak, osim velikih zlodjela
i ubijanja neduznih seljaka u cijim je licima vidi Medora, ucinio mnoga
junatva. Orlando je na rubu propasti izjedan ljubomorom. Nakon tri
mjeseca ludovanja, pojavljuje se plemeniti engleski vitez Astolfo, cijom
pojavom Ariosto dovodi do vrhunca svoju matu i fantastiku. Astolfo
na krilatom konju odleti na Mjesec i tamo pronade Orlandov razum
zatvoren u boci. Zbog svoje fanaticne ljubavi, Orlando je izgubio
razum, koji je odlutao na Mjesec. Time Ariosto zeli pokazati snagu i
velicinu Orlandova ludila, u kojem je Mjesec motiv velike udaljenosti

kao to je Orlando daleko od razumnog covjeka. Sada se Orlando,
osloboden ljubavnih okova, moze vratiti u borbu.
Astolfo prenosi borbu u Afriku, a Orlando ga prati i pridruzuje
mu se u borbi. Natjeraju u bijeg Agramantea, koji kasnije pogiba. Ep
se zavrava velikom bitkom za Pariz. Ona zavrava pobjedom
krcanske vojske Karla Velikog. Orlando i Rinaldo vie ne luduju za
Angelicom jer je ona s Medorom pobjegla na Istok.
Tako bismo sazeto mogli prikazati zbivanja u ovom
konstrukcijski vrlo slozenom, ali umjetnicki neprocjenjivom Arostovu
djelu.
ANALIZA GLAVNOG LIKA: Ariosto se koristi cijelom
galerijom likova. Sve ih je prikazao vrlo plasticno i slikovito, no glavni
lik Orlando potpuno je psiholoki raclanjen. Orlando je veliki i slavni
vitez. Prikazan je kao covjek ogromne snage i energije. Orlando sebi
prilagodava dogadaje, ponosan je, hrabar, a nadasve mudar, te
potpuno gospodari svojim zivotom. No tada se pojavljuje Angelica.
Orlando se zaljubi u nju, ali ona ga konstantno odbija, to smanjuje
Orlandovo samopouzdanje. Prvi put u zivotu zeli neto to ne moze
dobiti. Ali kada ugleda urezana imena Angelice i Medora to slomi njega
i cijelu njegovu psihu. Naime, Orlandov ponos je povrijeden. On, veliki,
sjajni i ponosit vitez, Angelici je manje vrijedan od priprostog pastira.
Angelica mu se, iz njegove perspektive, narugala, a on je ocekivao
uzvracenu ljubav. Taj dogadaj je sruio cijelu njegovu osobu, koja je
izgradena na casti i uspjehu. Tu se javlja Astolfo i ukazuje mu na
njegove pogreke (ubijanje neduznih ljudi). Orlando shvaca da nije bio
u pravu i da ne moze kontrolirati tude osjecaje. Polako mu se vraca
razum i prestaje tako tragicno prihvacati dogadaje koji su prethodili
njegovu ludilu.
JEZIK I STIL: Ariostov ep napisan je u strofama od osam
stihova (oktave). Stih je pretezno dvanaesterac. U tom golemom djelu
koje sadrzi preko pedeset tisuca stihova nailazimo na obilje stilskih
figura i slikovitih motiva.
Neka od stilskih izrazajnih sredstava su:
Aliteracija: "Agrican za to kralj je Tartarije"
Poredba: "Zeljezne gdje da koulje i ploce
Izdrze udar ko po nakovnjima ? "
Personifikacija: "Tamo gdje ljem mu u val se uvali,
Niz vlazne prude silaziti stane."
Epiteti: ognjevito, kruta, radosno, straan, suncani, zuti, zeleni, crveni,
golo, lagan,
gustoj, tamnoj
Anafora: "Rad tebe smrt je svakoj bojnoj slavi,

Rad tebe cast za vojnika nesta,
Rad tebe hrabrost i krepost ostavi"
Polisindeton: "Glave, i plecke, i ruke i noge,
I stazu probi, kada pobi mnoge"
Metafora: "O, Ipolite, loze plemenite
Erkola grano, uzore svjetlilo"
U strofama ima mnogo opkoracenja i prebacivanja:
"Pitajuc cesto za nju, Orland krenu
Niz ravna polja il kroz ume luta;"
"Viteke igre moj otac zakaza
U Baion, bit ce pred godinu dana:
Nae se zemlje dobri glas pokaza,"
Kontrast: "One ih svojim platima odjenu,
S pleca ih skinu, ganute dobrotom,"
Pjesnicke slike:
olfaktivne: "Miris iz kose lijepe, njegovane,
Iz brade momka il iz ruha djevice,"
taktilne: "S krme ih, s pramca il s boka udara
Nestalna vjetra sila promjenljiva."
vizualne: "Zauvijek netko potone u more,
Izbaci vrtlog nad valove mnoge;
Plivaju neki, tu se glave bore,
Provire ruke ili gole noge."
auditivne: "Tu mnogi place, tu mnogi jauce,

Zaziva pomoc carstva nebeskoga"
Glavni motivi:
- motiv urezanih imena Angelice i Medora koji se time zele
narugati Orlandu
- brodolom kao motiv zivotne prekretnice za Ruggiera, koji se
nakon toga preobratio na krcanstvo
- motiv Mjeseca kao metafora opsega Orlandova ludila
- Angelica simbolizira Orlandovu neostvarenu zelju te postaje
uzrok njegovog bijesa i patnji
ZAKLJUCAK: Ne mogu reci da sam uzivao citajuciBijesnog
Orlanda. Zbog mnogih opkoracenja, prebacivanja i specificne
konstrukcije recenica, u nekim mi je trenucima postajao potpuno
dosadan i nerazumljiv. Djelo je vrlo teko za citanje pa sam na
trenutke pomiljao da je Ariosto mogao umjesto epa napisati viteki
roman. No, tada Ariostovo djelo ne bi imalo ovako veliku umjetnicku
vrijednost. U stihovima najbolje dolazi do izrazaja Ariostovo umijece

prikazivanja dogadaja, kombinacije razlicitih situacija i povezivanja
likova. Na vrhunski nacin Ariosto i najvece fantazije (Astolfov odlazak
na Mjesec), uspijeva prikazati kao normalnu pojavu.
Posebno me se dojmilo cetrdeset i prvo pjevanje u kojem je
opisan Ruggierov brodolom. Pjevanje je krcato pjesnickim slikama, a
prikaz utapljanja i nemoci ljudi u odnosu na prirodu jednom je rjecju
genijalan. Tada mi je postalo jasno zato se Bijesni Orlando smatra
vrhunskim knjizevnim ostvarenjem.
Zloin i kazna - Fjodor Mihajlovi Dostojevski

BILJEKE O PISCU:
Fjodor Mihajlovi Dostojevski (18211881), sin vojnog lijenika, po
zavretku jedne privatne kole u Moskvi 1837. stupa u Vojnu
ininjerijsku kolu, gdje ga mnogo vie zanima knjievnost nego
uenje. Istie se u itanju zabranjenih djela i estokim revolucionarnim
uvjerenjem. Kad se 1846. pojavilo njegovo prvo djelo -- roman Bijedni
ljudi Bjelinski ga pozdravlja kao novog Gogolja. U to vrijeme
Dostojevski postaje lan kluba Petraevskoga, u kom se potajno
kupljaju mladi revolucionari. Meu onima koji su 1848. uhapeni i
osueni na smrt nalazi se i on. Nekoliko minuta prije vjeanja stie
carevo pomilovanje kojim se kazna smru mijenja u pet godina
prisilnog rada i daljnje etiri godine izgona u Sibir. To su bili presudni
dogaaji. Iz progonstva se u Petrograd vratio drugi Dostojevski. Djela
koja slijede Zapisi iz mrtvog doma, Zloin i kazna, Idiot, Bjesovi,
Mladi, Braa Karamazovi itd. stvara politiki konzervativac. Pored
velikog broja romana i pripovijedaka, Dostojevski pie osvrte, lanke,
polemike, razvija golemu knjievnu aktivnost ureuui i izdajui sa
svojim bratom Mihajlom najprije asopis Vrijeme, a onda Epoha. U
meuvremenu putuje na Zapad i vraa se razoaran, uvjeren da je
veliina Evrope prolost, da budunost pripada Rusiji i pravoslavlju. Do
kraja ivota on radi tjeran materijalnim nedaama, ali prije svega,
svojim izuzetnim genijem koji je nadvladao sve slabosti njegovih
uvjerenja i ostavio ovjeanstvu djela jedinstvena po snazi, po
problemima, po otkriima ovjeku naeg vremena. Jer moe se sa
sigurnou rei da je Dostojevski prvi veliki pisac suvremenog svijeta.
Posebno mjesto u tom stvaranju pripada romanu Braa Karamazovi,
njegovu posljednju djelu, u kome je u najzrelijem obliku postavio
sve svoje najznaajnije probleme.
F.M.Dostojevski:
Zloin i kazna
SADRAJ
Glavni junak romana je siromaan student prava Rodion Raskoljnikov .

Raskoljnikova progoni ideja o izvrenju vie pravde koju e ostvariti
ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare lihvarice, ijim bi se
novcem moglo usreiti barem sto ljudi i ijim bi nestankom bili
zadovoljni mnogi, ukljuujui i njenu sestru Lizavetu koju Aljuna mui i
iskoritava. Raskoljnikova zatiemo u poetku romana u rascjepu
izmeu jednostavnosti rjeenja koje je smislio i gnuanja nad
mogunou da se ta ideja uope rodila u njegovoj glavi. Raskoljnikov
pomno razrauje i provjerava plan iako jedan dio njega ne vjeruje u
izvrenje plana. Sklop ivotnih okolnosti naprosto gura Raskoljnikova u
zloin: dobiva majino pismo, razgovara u krmi s Marmeladovim,
susreu Sonju, doznaje da e lihvarica biti sama oko sedam sati.
Majino pismo puno je nemone pomirenosti sa ivotom: sestra Dunja
da bi se spasila sramne i poniavajue guvernantske slube kod
razvratnika obeala je ruku bogatom Luinu, koji trai siromanu
djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Mati se nada da e tako
pomoi sinu materijalno, jer je sestra vezana obvezom vraanja za
Rodionovo kolovanje posuenog novca, strpljivo podnosila teror
Svidrigajlova. Raskoljnikov ne moe prihvatiti sestrinu rtvu. Teko
optereen time u krmi susree Marmeladova, propalog alkoholiara
koji utapa tugu piem kupljenim novcem koji zarauje starija ki Sonja
prostituirajui se. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih, ija
sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. Najvei
je stradalnik Sonja, ali ona im prua najvee nade. Ostat e moralno
ista uz sva zla koja je zadese u ivotu. Raskoljnikov gotovo
podsvjesno donosi odluku, pada u san ispunjen komarima. Kao da je
upravljan neim izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan.
Nepredvienu okolnost, prisustvo Lizavete, rjeava brutalno, ubija je
zajedno sa sestrom. Opljakan novac skriva pod kamen ne brojei ga.
Vraa se u stan i pada u groznicu. Poinje muna psiholoka drama:
borba sa savjeu koju vodi Raskoljnikov i borba s istraiteljem
Poefirijem Petroviem koji oko Raskoljnikova stee psiholoki obru.
Pronaeno je vie rjeenja i pitanja:najekstremnije nude Sonja i
Svidrigajlov. On predlae bijeg i amoralnost: Sonja priznanje, kajanje i

oprost zasluen patnjom i rtvom. U trenutku kada ga Petrovi gotovo
natjera da prizna, upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo poinio u
trenutku pomraene svijesti. Raskoljnikov se dvoumi i odlazi na mjesto
zloina razmilja o rjeenju, nagovjetava i priznaje ubojstvo. Osjea
neumitnost pobjede dobra nad zlom. Pod Sonjinim utjecajem potresen
samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj novac ostavlja kao
dobroinstvo djeci Marmeladova, okajavi tako svoj razvratni ivot
Rodion prijavivi se policiji doivljava proienje. Zavretak romana
nas izvjetava o sudbinama likova. Sonja prati Raskoljnikova u Sibir.
Dunja se iz ljubavi udaje za bratova prilatelja Razumihina. Umire im
majka. Raskoljnikov se razboli. Nakon dugog bolovanja vraa se u
ivot proien i vedar, pun nade. Sedam preostalih godina u Sibiru
ine se kratke kao tren uz utjehu naenu u evanelju i Sonjinoj
ljubavi.
TEMA
Raskoljnjikov i njegov zloin,njegove psihike dileme te na kraju
njegova zasluena kazna.
IDEJA DJELA
Dobro uvijek pobjeuje zlo,tj.za svaki poinjeni zloin mora se snositi
primjerena kazna.
MJESTO RADNJE
Rusija
VRIJEME RADNJE
19.st.(radnja se dogaa u svega 9 dana)
KARAKTERIZACIJA LIKOVA
Rodion Raskoljnjikov
On je mlad,inteligentan i obrazovan ovjek koji suosjea sa

siromasima i spreman im je pomoi.Povuen je u sebe.Ima razvijenu
intelektualnu svijest.Gnjevan je i prezire sadanji poredak u Rusiji te
se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve,pa i na
zloin kao to je ubojstvo.Svoju unutranju borbu potkuruje milju
kako bi jedan ivot mogao od bijede spasiti tisue ivota.Raskoljnjikov
je,dakle,pobunjenik protiv drutva,ali on je ujedno i usamljenik to se
mui etikim i moralnim pitanjima. Njegovi inovi nisu motivirani samo
njegovim shvaanjem etike,ve i bijedom to ga okruuje,socijalnim
zlom koje navodi ovjeka na zloin, Nakon ubojstva hvataju ga strah i
jeza,izgubljen je i uplaen. Iako se zanosi idejom da postoje
tvz.neobini,odabrani ljudi kojima je doputeno da zbog opeg dobra
ine zloine njega na kraju satire savjest,on poputa u sukobu sa
psiholokim obruem oko sebe i priznaje ubojstvo.On je cijelo
vrijeme razapet izmeu pobune i smirenja,ljubavi i mrnje,on
terorizira,razmilja i ispovijeda se.U njemu se stalno bore dva
karaktera,pa se njegovi unutranji monolozi pretvaraju u unutranje
dijaloge koji itaoca stalno tjeraju na razmiljanje.Ve u samom
njegovom imenu,Raskoljnikov,vidimo da je on ovjek u raskolu izmeu
svoje humane biti i surovosti traenja koju pred njega postavlja
ivotna stvarnost.
Citat koji potvruje Raskoljnjikovu unutranju borbu:
Za Raskoljnjikova nastadoe neobini dani:kao da je odjednom pala
pred njim magla i zatoila ga u bezizlaznu,teku samou.Sjeajui se
toga vremena kasnije,nakon dugog razmaka,nagaao je da mu se
gdjekada mraila svijest i da je tako potrajalo,uz neke prekide,sve do
konane katastrofe.......Mijeao je na primjer jedan dogaaj s
drugim,a drugi opet smatrao posljedicim kakvog dogaaja koji je
postojao samo u njegovoj mati.Gdjekada ga je zaokupljalo bolesno i
muno uzbuenje,pa se dapae prevraalo i u panini strah.Ali se se
sjeao takoer da je bivalo asova,sati,pa moda i dana punih
apatije,koja ga je zaokupljala kao protivnost preanjem strahu,apatije,naline na ono bolesno,ravnoduno stanje u gdjekojih ljudi na
samrti.Uope za tih posljednjih dana kao da je i sam nastojao da
izbjegne jasnom i potpunom poimanju svoga stanja; neke vazdanje
injenice,koje iziskuju da budu odmah objanjene,titale su ga
osobito; jo kako bi se volio osloboditi i umai nekim brigama,koje kad
bi zaboravio u svom poloaju,zaprijetila bi mu potpuna,neminovna
propast.
Citat u kojem je vidljiv Raskoljnjikov unutarnji monolog:
Tog braka nee biti dok ja ivim,i neka gospodin Luin ide do avola!
-Jer je oevidna stvar-mrmljao je u sebi, smjekajui se i slavei
unaprijed svoje odluke-Ne mama,ne,Dunja,neete vi mene prevariti...I
jo se ispriavaju to nisu pitale za savjet,nego su bez mene rijeile
stvar!Kojeta!Misle one da sada vie ne mogu raskinuti;da
vidimo,moe li se ili ne moe!Divna li mi izgovora:Takav je,veli,poslen
ovjek PetarPetrovi,takav poslen ovjek da se ni eniti ne moe
drugaije nego na diliansi ili ak u vlakuNe,Dunjeka,sve to ja vidim i
znam o emu ti namjerava mnogo govoriti sa mnom...
No zato je Raskoljnjikov ubio staru lihvarku?Oigledno da bi svoju
porodicu spasio bijede,potedio svoju sestru koja je da bi mu pomogla
u kolovanju bila spremna da se uda za jednog bogatog,surovog
ovjeka.Ali on je izvrio ubojstvo i da bi sebi dokazao da nije obian
ovjek koji potuje moralne zakone koje su drugi stvorili,ve sposoban
da sam stvori vlastiti zakon ida snosi ogroman teret odgovornosti,da
svojem ivotu opovrgna grinju savjesti i da podmuklim
sredstvima(ubojstvom)postigne dobar cilj bez imalo predrasuda prema
svojoj unutranjoj ravnotei i svom vrlom ivotu.Poinio je on ovo
ubojstvo i stoga to je jedna od omiljenih ideja Dostojevskog bila da
irenje materijalistikih ideja moe unititi moralne vrijednosti mladih i
napraviti ubojicu ak i od sasvim dobrog mladia koga bi nesretni
stjecaj okolnosti lako mogao gurnuti u zloin.
Progonstvo u Sibir za Raskoljnjikova znai novi ivot,a utjehu i mir
nalazi u Sonji i u evanelju.
Pod uzglavljem mu je lealo evanelje.Uzme ga makinalno.Njena je to
knjiga,ona ista iz koje mu je itala o uskrsnuu Lazarevu.Na poetku
robije mislio je da e ga Sonja muiti religijom,da e mu sve govoriti o
evanelju i narivavati mu knjige.Ali na preveliko udo njegovo nije ni
jedanput progovorila o tom,nije mu ni jedanput ponudila evanelje.On
ga je sam zaiskao od nje kratko vrijeme prije svoje bolesti i ona mu je
utei donijela knjigu.Dosad je nije ni rasklapao.Nije je rasklopio ni
sada,ali jedna mu misao sine glavom:Zar mogu njena uvjerenja sad
ne biti i mojim uvjerenjima?Njena uvstva,njene tenje bar...I Sonja
je cio taj dan bila uzrujana,a na no opet oboljela.Ali tako je sretna
bila,tako neoekivano sretna da se gotovo uplaila svoje sree.Sedam
godina,samo sedam godina!Na poetku svoje sree tih se sedam
godina ini njima pogdjekada kao da je to sedam dana.I ne zna on da
mu se novi ivot ne poklanja,nego da ga mora skupo platiti,mora ga
platiti velikim buduom podvigom...
Sonja Marmeladova
Ona je prostitutka ista srca.Vri zloin na sebi da bi prehranila

maehinu
djecu
i
pijanog
oca.Mirna
je,pati
u
sebi,ita
Bibliju(evanelje) i vjeruje u Boga.Voli Raskoljnjikova i ona je ta u
kojoj on vidi spasenje.
Sjede jedno do drugoga,tuni i utueni,kao da su nakon bure izbaeni
sami samcati na pustu obalu.Raskoljnjikov gleda Sonju i osjea kolika
je njena ljubav prema njemu,i zaudo mu odjednom bude teko i
bolno to ima nekoga da ga ovako ljubi.Jest,udno je i uasno bilo to
uvstvo!Idui k Sonji osjeao je da mu je u njoj sva njegova nada i sve
spasenje;mislio je da e stresti sa sebe bar jedan dio svojih muka,a
sada,gdje se cijelo srce njeno obratilo k njemu,osjetio je i spoznao da
je kudikamo nesretniji nego to je bio prije.
Nasuprot razumnom i buntovnom Raskoljnjikovu Sonja je smirena i
osjeajna.Njen je karakter apologija ljubavi i patnje u ime drugih
ljudi.Njena je ljubav spram Raskoljnjikova toliko velika da mu eli
pomoi u njegovoj patnji,eli da on podijeli teret i patnju s njom;zato
ga i slijedi u Sibir.
....Ta zajedno emo patiti,zajedno emo i kri nositi!
-Daj!-ree Raskoljnjikov.
Nije htio da je ogori.Ali odmah trgne opet ruku koju je bio pruio za
kriem.
-Neu sada Sonja.Bolje e biti kasnije-dometne da je umiri.
-Jest,jest,bolje,bolje-prihvati Sonja zanosno.
-Kad pone tvoja patnja,onda e ga objesiti.Doi e k meni,ja
u ti ga objesiti,pomolit emo se i krenut emo.
Iz svojeg prvotnog nesretnog i jadnog ivota na kraju doivljava sreu
s Raskoljnjikovim.
JEZIK I STIL
Roman o zloinu Rodiona Raskoljnjikova,studenta koji je izgradio cijelu

teoriju da bi ubio staru lihvaricu,a zatim je bio natjeran imperativom
svojih psihikih doivljaja i vjetim djelovanjem sudskog istraitelja da
to ubistvo prizna i podnese teku kaznu,bez sumnje je najcjelovitiji
roman Fjodora Mihajlovia Dostojevskog,roman s najskladnijom

strukturom i ravnoteom pojedinih njegovih elemenata,najveom
dinamikom i najpotpunijom sadrajnou.To je njegov prvi
problematsko-filozofski roman izgraen na osnovi kriminalne
fabule,koji ujedno razvija psiholoko oblikovanje karaktera sve do
prodiranja u psihopatoloke pojave,a ujedno sadrava u sebi i
znaajne elemente socijalno-analitikog postupka koji je toliko
znaajan za europski,a posebno za ruski realizam.U ovom djelu kao da
se ukrtava,a ujedno i rava problematika ne samo ruskog,nego i
europskog romana XIX.st.,a nagovjetaju se i mnogi postupci
suvremenog romana.Detektivska tj. kriminalna fabula posluila je
Dostojevskom da s pomou stvorene napetosti privue i zadri
itaoca,ali ne samo na golom zbivanju,ve i na problematici kojom je
pisac htio da ga zarazi.Kriminalna fabula ne slui tu,dakle,kao u
suvremenom kriminalnom romanu,da odvue itaoca od temeljne
problematike drutva i ovjeka u njemu,ve naprotiv da mu naturi
mnoge probleme ukljuujui ovamo i filozofske,pa ak da mu naturi i
njihova rjeenja u smislu pievih religioznih ideala.Meutim fabula
nije funkcionalna samo u tom najuem smislu.Upravo ona daje romanu
i ono unutranje jedinstvo zbivanja i karaktera,upravo ona koncentrira
itaoevu panju na odreeni in.(Raskoljnjikov zloin)i vrlo kratko
trajanje romana(samo devet dana),a ujedno daje unutranju
dinamiku i snagu koja privlai itaoca prema vrlo irokoj
problematici.itaoc je ovom koncetracijom fabule prisiljen da ulazi
najprije u unutranju Raskoljnjikovljevu borbu pred ubojstvo u
njezinim raznolikim psiholokim,moralno-etikim i intelektualnim
aspektima,zatim u Raskoljnjikovljevu borbu sa svojom savjeu poslije
ubojstva i dvoboj s istraiteljem Petroviem,a na kraju i u
Raskoljnjikovljev unutranji svijet kad on pod Sonjinim izravnim
utjecajem prima konano svoju kaznu,a ujedno doivljava preporod u
smislu pievih ideolokih ideja.Uprvo ta fabula omoguila je
Dostojevskom da uz Raskoljnjikova nanie i cijeli niz socijalno i
ideoloki znaajnih karaktera,koji uza svoj strogo funkcionalni
smjetaj,znae,svaki za sebe,posebni drutveni i ideoloki
problem.Porodica Marmeladovih i njihova bijeda su,na primjer, jedan
od najjaih argumenata za izvrenje zloina no na takvim se
karakteristikama Dostojevski nigdje dulje ne zadrava,njihovi su
portreti samo skice koje nekada ostaju u trajnom sjeanju itaoevu
zahvaljujui elementima groteske koju pisac esto upotrebljuje,ali
svaki od njih u romanu ipak ivi sa svojim problemima-i sa svojim
ideolokim stavom.
U Zloinu i kazni Dostojevski je podreujui opisnost dinaminosti
fabule,stvorio u prvom redu atmosferu krmi, petrogradskih
potkrovlja,ulinih prizora i policijskih kancelarija,sluei se vrlo esto
gotovo
rembrantovskim
postupkom
kontrastiranja
svjetla
i
mraka,opisivanja tamnih uliica kojih tama dolazi jo vie do izraaja
kad je djelomino osvjetlimo difuznim svjetlom plinskih svjetiljki.( opis
Raskoljnjikove sobe:To je zapravo bila krletka pet-est koraka u
duinu. Sa svojim poutjelim, pranjavim i odlijepljenim tapetama
vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo vii
ovjek osjeao zebnju i sve mu se inilo da e glavom udariti u
tavanicu. I namjeta je bio u skladu sa stanom: tri ne ba ispravne
stare stolice, u uglu obojen sto, na kome se nalazilo nekoliko teka i
knjiga; ve samo po tome koliko je na njima bilo praine, moglo se
vidjeti da ih ve odavno nije dotakla niija ruka; i, najzad, glomazna
sofa, nekad presvuena cicom, a sad sva u krpama, koja slui
Raskoljnjikovu kao postelja. esto je on na njoj spavao onako kako bi
doao, ne svlaei se, bez deke i pokrivajui se starim, iznoenim
studentskim kaputom, sa jastukom pod glavom, pod koje je podmetao
sve rublje to je imao i prljavo i isto da bi mu uzglavlje bilo vie.
Ispred sofe je stajao mali stol.)
Upravo je po svom naglaenom urbanizmu,koji se takoer ispoljio i u
dinamici,uzastopnom i kontrastnom redanju prizora,ovog
romana,Dostojevski vjesnik novih putova velikog dijela ruske i
europske proze.
Stalnoj unutranjoj borbi i sukobu sapsiholokim obruemoko njegaRaskoljnjikova-odgovara i stilski postupak unutranjeg
monologa(citat:prije naveden),kao i esti dijalozi kojima obiluje ovaj
roman.Zamiljen iskljuivo kao monolog ubojice u prvom licu(IchForm)ovaj je roman izrastao u djelo u kojem pripovjeda pripovjeda o
Raskoljnjikovljevoj sudbini,gotovo ga ne isputajui iz vida i vrlo esto
preputajui ga da bude bilo to u unutranjim monolozima nasamo s
itaocem,bilo da izrie svoja miljenja i polemizira sa svojim
protivnicima ili suglaava sa srodnicima.Uz sve navedeno roman
obiluje mudrim mislima i porukama koje su preteno Raskoljnjikove,te
izreene u njegovim razmiljanjima.(npr.to god je korisno
ovjeanstvu,to je i plemenito.Ja razumijem samo jednu rije:korisno!
Vlast zadobiva samo onaj koji se usudi da se sagne i da ju uzme.Radi
se samo o jednom:treba se samo usuditi!
Ne radi se o vremenu nego o vama samom.Budite sunce i svi e vas
ugledati.Sunce treba prije svaga da bude sunce.
Samo ako si plemenit,sve drugo moe stei talentom,znanjem
razboritou genijalnou.-eir-to npr.znai eir?eir je triarija,ja
u ga kupiti kod Zimmermanna;ali to se pod eirom uva i eirom
pokriva,to ja ne mogu kupiti!)Takoer se u djelu mogu nai
umjetnike pjesnike slike(npr.Ljuta guja povrijeenog samoljublja
svu no mu je pila srce.-koja je ujedno i metafora
I cio taj rajski dan mojeg ivota i cijelo to vee ja sam i sam proveo u
poletnim sanjarijama...)
I za kraj:Romani Dostojevskog i pored sve svoje filozofinosti nisu
filozofija;oni su knjievnost koja to iskustvo moe prenijeti itaocima
jedino i iskljuivo na onaj nain kakav pripada samo umjetnikoj
knjievnosti.On je zaetnik jednog razvoja u umjetnikoj prozi koji
misaono previranje i borbu miljenja ini svojom sredinjom
temom.Zbog toga se struktura suvremene knjievnosti naprosto ne
moe razumjeti bez Dostojevskog;tko nije proitao njegove
romane,teko da moe shvatiti onoo emu se radiu suvremenoj prozi
i o emu to zapravo njen velik dio govori.
KRALJEVI I PROSJAK - Mark Twain

Pisac: Mark Twain rodio se u mjestu Floridi, u saveznoj dravi Missouri, a
djetinjstvo je proveo u gradiu Hannibal u dolini rijeke Missouri. kolu je
napustio ve u dvanaestoj godini i od tad se bavio raznoraznim poslovima.
Bio je radnik u tiskari, kormilar na brodu, novinar, izdava i poduzetnik, pa
ak i kopa zlata. Na kraju se poeo baviti pisanjem. U poetku je pisao
novinske
lanke sa jasno izraenom humoristinom i satirikom notom. Najpoznatija
su mu djela: "Doivljaji Toma Sawyera", "Kraljevi i prosjak", "Pustolovine
Huckleberry Finna", "ivot na
Mississippiju" . U svojim djelima promie pravdu, jednakost, humanost,
slobodu i istinu. Iako nije imao knjievno obrazovanje smatra ga se ocem
amerike knjievnosti.
Vrijeme radnje: Druga etvrtina esnaestog stoljea
Mjesto radnje: London, siromane etvrti i kraljevska palaa
Likovi: Kraljevi je bistar i nadaren djeak. Sa lakoom ui jezike i

uglaenog je ponaanja. Ne podnosi nepravdu, a svojom upornou postie
cilj. Hrabar je i pun elje za pustolovinom.
Prosjak je siromaan djeak iz sirotinjske etvrti Londona. Snalaljiv je i
spretan, a kad je nepravedan stidi se sam sebe, a duu i srce izjeda mu
grinja savjesti. Teko glumi ono to nije
iako ga to zabavlja. Srce mu je dobro i plemenito.
Tema: Doivljaji kraljevia i prosjaka u zamijenjenim ulogama.
Pouka: Dobrota, plemenitost i pravednost pobjeuju bogatstvo, rasko,

netrpeljivost i nepravdu.
Kratak sadraj: Siromaan djeak Tom upoznaje kraljevia

Edvarda. Kraljevi je bio eljan pustolovina i djeake igre, a Tom je eznuo
za ivotom u obilju. Kako su bili jako slini, djeaci odlue nakratko
zamijeniti uloge. Promijenili su odijela i Tom ostade na dvoru, a kraljevi se
uputi ulicama i predgraima Londona. Dvorski ivot bio je teak za Toma, a
borba za opstanak i preivljavanje jo tei za kraljevia. Uz veliku i
nesebinu pomo prijatelja Hendona kraljevi se vraa na dvor , a Tom
ostaje ivjeti s njim kao njegov tienik.
Nasmijalo me kad je kraljevi s Hugom trebao opljakati prolaznika.
Rastuilo me kad je straar ispred dvora grubo odgurnuo Toma.

Bijeg - Milutin Cihlar Nehajev

Stvaralaki portret pisca i ivotopis:
Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u Senju, u doseljenikoj

ekoj obitelji. Njegov otac kao uitelj, doao je u Kraljevicu i oenio
se Ludmilom Poli iz ugledne kraljevike obitelji. Gimnaziju je pohaao
u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrio u Beu, gdje je stekao
doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi
kao novinar i knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika
Drutva hrva
tskih knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine.
On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatiar,
knjievnik i kazalini kritiar, prevoditelj, publicist, svestrano
obrazovan
intelektualac (poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj
prirodnih znanosti). U trideset godina knjievnog rada stvorio je
pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj
lanaka). Zanimao se i za hrvatsku politiku prolost. Nehajev pripada
elnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejistiko-kritikim
tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj
knjievnosti u kojemu dolazi do znaajne defabularizacije, pri emu se
pisac posluio modernom tehnikom pisanja, pokuajem zatvaranja
interesnog kruga na bitne probleme ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje
u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija.
Tema: Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti.
Problematika koja se obrauje:

Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u
neposrednom odnosu prema drutvenim zbivanjima.
Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana
kolovanja.
Opis unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio
bujan i raznolik, bez silnih dogaaja sa mladenakim dobom jakih kriza
koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet.
Raanje sumnje da je knjievnost vrlo malo
vrijedna prema vrijednosti ivota.
Opis Nietzsche sa svojom anarhistikom milju
o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se
ovjetva).
Opis nastupa inferiornosti prema ivotu koja se

dade izvrsno sloiti u apsolutno istinite ideje.
Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju
iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz
rune sadanjosti.
Smijena istina o potiskivanim frazama o
materijalnosti duevnih funkcija.
Sjeanje na posljedica duevne klonulosti,
nemoi ivaca nakon jedne krize.
Napola rezignirani ovjek prisjea se svoje
ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima sadanjeg
osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni
poloaj u kojem je sada.
Prevladava moderna pripovjedaka tehnika
(autoanaliza).
Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja
ivota i smrti.
Struktura djela: Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik

predstavlja u prvome licu i slui se pismom i dnevnikom u oblikovanju
romana. Roman naeg vijeka, psiholoki, realistiki, socijalni sa mnogo
ustaljenog oblika i nove knjievne forme defabulativni roman.
Knjievna vrsta: Roman.
Inspiracija iz slinog djela: U svojim djelima se osjea utjecaj

Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utuenih ljudi u
malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i nikakvim nadama,
te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budunosti. Netko za
sve ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je
istina da se ivot ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga
pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela.
Veoma su mu se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on
koristio.
Mjesto i vrijeme radnje: U Trstu krajem sijenja 1909. godine.
Likovi:
uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da
postane doktor. Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela
mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna
snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim
prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se
izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast talentiranog
ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u
kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On
u svojoj dui nosi klicu sloma svojom jako razvijenom
prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja
prosjenu linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira
modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je
ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni
biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot.
Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio

godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog
kapetana u Kraljevici.
Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i
zavolio je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju
koliko je mogao.
Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od

majine strane sva obitelj sastojala od duevno silno razvijenih
ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da
e od djeaka biti ili neto ili nita.
Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D.

Stasita i kotunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i
zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno
istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala
svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila
spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i

osobito.
Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri,

darovita, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika,
svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno voditi
konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i
mirnim zelenim oima.
Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama.
Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i
plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom.
Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno
ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu
je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo
plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krmi, to je bila
prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi
pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti
svoje miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i
navikao na neuredan ivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a
odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom
da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.
Kratka biljeka o djelu:

Roman o mladom darovitom intelektualcu uri Andrijaeviu, koji pie
pismo prijatelju Toi i u tom oprotajnom pismu saima temeljne
odrednice njegova ivota i koji se u sudaru sa ivotnom zbiljom slama,
predaje se piu i zavrava samoubojstvom.
Sadraj:
Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja
putovao kui, pa se tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko
se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog
putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se kretao

izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu je
lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na
to i ne odgovarajui na materina pisma, sam sebi je govorio da treba
svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu se
govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja
dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi
trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u
neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom
nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi
na put u Be. Dok je ekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako
uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Veri upravo nepristojno
hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio
se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao
da nae pravih rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima
neto uasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad ivota koji
nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom svijetu
nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je
moda jo iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na
kratko dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala
sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja
po morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog
kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene
formalnosti. im je sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati
liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u
Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao
nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospoa Nina Hrabarova
nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo ponaanje.
Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje u Slavoniju k
prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno raunali da e kao doktor
doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da e oni pomisliti da on bjei
od njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman
za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje
nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni
stric Toma i ostavio zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega
ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako
je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu
due je znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da
o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita
upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu
dopisivanja, inae pred ljudima sve mora ostati tajno. Predoio si je
kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga
drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli
morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona bila
dovoljna za ivot, jer profesorske plae su male. Sve je to lijepo rekao

svojoj buduoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi
najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio
se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on
nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje
kada su u omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni
pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua veliina. UVijencu je izaao
njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je
imao taj poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki
uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac.
Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui
strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima.
Tamo je upoznao gospoicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka.
Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i zabavama.
Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta
uro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov
pojam o eni kretao se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila umilna
djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i brina.
Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim
otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa
mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo
spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao neku
antipatiju prema njoj i nije mu se svialo to ona tako mukaraki
govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne uklapa niti u
jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina
iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili.
uro je Zori itao pjesme i druga knjievna djela i nakon raspredanja
sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru
do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav
ar naglo roene ljubavi.
Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju
savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u
Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome
kako je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je
htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u
pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je knjievnost vrlo
malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je pismo proklinjui
je i u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se Andrijaevi
preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog
zavretka ove druge ljubavi doe pokajanje. ekao je danima nee li
od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako
mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da
popravi to je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja.
Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da ga ona dri
kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as ozbiljnih

obaveza.
Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine da
sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao
se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui
i tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na glas
pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do njih doprli
glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su
materijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu
je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no, da svoj nemir utopi u
alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli
kako je duboko i zauvijek propao.
Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti
u to je protratio dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu
Toi iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste.
Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih
loih navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju to ga
je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj
ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je
posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je
objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu na
nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je
uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove
ene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi
osjeaj ga je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji
mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i
njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae
zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava.
Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i urino
uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak
je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku
ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred
Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu
frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac
ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost
due? Napisao je i objavio pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu
svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e Vera razumjeti njegovu
pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo,
kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema
njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na
ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano: Ako
vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna.
Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao
dnevnik dogaanja. Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i
premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke kole

premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je
zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara
djevojka sa praznim domom. Teko je pomislio, kako je proivjela te
godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu
na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui.
Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako
je bio oajan nakon dogaaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa
svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam
sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao
njegov smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu
je rekao kako ga otac eli nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer
bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on se
zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa
stalnom plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba
da se ostvari ta srea, ako se ima hrabrosti.
Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa
Hrabar zna da uro treba poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema
novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u dvadeset osmoj i
nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da
ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je
uro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan
ve etiri semestra i poao na filozofiju samo da bre zavri. No
razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je Vera i
drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu
duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene
etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi. Andrijaevi nije bio ovjek
iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao
svoje rijei. Kod Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje
osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je bila puna reminiscencija
iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i genijalnih mueva,
njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za
nju posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi,
doimale su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako
njena kerka pomalo dobiva navike gospoice koja vie nije mlada.
Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu gospou, udatu za
mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je
vie vidjela kako se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je
odluila da ne popusti i svoju ker oslobodi od upliva Andrijaevia.
Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila drutva, a on
nema nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku
od kojega nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e draga
kerka ostati neopskrbljena i biti velika alost roditeljima pod stare
dane.
Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila

da je njena ker za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne
zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i
postalo jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog
njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje
pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale
situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva
nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u drugog ovjeka,
trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija. Sav rad
proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od
cigarete, gledajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se
milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj,
lakovjernost, sulude snove.
Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namjeten za suplanta u
Senj. Nije javiti Veri, nego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi
u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe nego je oekivao, ima
mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim
dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema
ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih
dana je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se
bavi u laboratoriju. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno
prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i
sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali
ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne
krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se
osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot.
Preporuili su mu da ne predaje u razredima previe pametno, nego da
treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teko je
vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi za druge. Od
plae koju dobije nije se moglo ivjeti, pa je posudio od matere jo
novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi
ljudi zaljube se i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja
za Verom morila ga je jae nego ikada. Sve je vie osjeao teinu
obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pribliiti
dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena
nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova razoaranja, jer je u
koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni
razgovor sa djecom i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje
lekcija. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve jae. Pomisao da
e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega.
Gledao je oenjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da
ne moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na povrini sa plaom
koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo bie,
lagodan ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si
priute luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od

majke koja je sve tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad
konano stao na svoje noge. Odlazila je sve vie u crkvu i udaljavala
se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu
je pismo od matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio
nauke i da mu vie ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju
pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je odluila Tominu
kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je
opatice hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas
njene due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo
obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i
zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti
gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to.
Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe.
Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega
pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj,
zahvati mu itavu duu. Andrijaevi se u svojim osjeajima
pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola
rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa
dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog
ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. uro nije otputovao ni
sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti, da mu se
inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih
kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve
zaloenim mjenicama. Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno
drao i izjavio da nema naslova za predujam, te ga nije dalje ni
sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon
uzaludnog tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian.
Napala ga je takva tjeskoba, da se nije mogao niim rastresti. Noi
nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj ivot, ali je
pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit,
te je pisao rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera
i napokon ju molio da se strpi. List je poslao, ali ga trei dan
neotvorenog dobije natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da ode u
Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala
rukopis i odmah ga vratila natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je
bolestan od nemira i oekivanja.
Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on
nije bio u Zdencima nego kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je
rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova
uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak.
Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama
Darinkom i Minkom. uro se na nagovor prihvatio posla da bude
redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake zabave. aci su u
njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je

zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga
je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala prazninu u dui.
U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u
zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga
nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti
temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru
zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je
komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale same od
sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu
aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u
treem inu mu je pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu
sliku malograanskog ivota i bez zavretka. Tako je komedija ostala u
ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do
biskupa.
Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u
drenju koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera,
ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo radi
Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila,
dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui.
Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio
obaveze za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma natrag i da to
isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama.
uro je zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne
isplati se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako ti se ne svia, izbaci,
a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici
je bio duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije
davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru
je rijetko mislio, to je ona morala pretrpjeti radi njega, prije nego je
pola za drugoga. alio je za izgubljenim ivotom i opijanje mu je
postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da nije
udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube
namjesnog uitelja.
Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim
propao, dobio otkaz i da mu u krmi iz milosti daju piti. Postao je
propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei.
Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali,
valjda ju je bura odnijela u dubine mora.
Podaci izvaeni iz: Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica Hrvatska

Zora Zagreb, 1964. godina
Grafika oprema Majstorska radionica Krste Hegeduia, Zagreb
1964. godina.
Knjievnost 3, Dragutin Rosandi, Profil International d. o. o. ,
Zagreb, 1998. g.
Zviduk s Bukovca - Zvonimir Milcec

Pisac
Zvonimir Milcec roden je 1938. godine u Zagrebu. Po zanimanju je novinar. Dosad je
objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pota Zagreb, Pozdravi doma, U Zagrebu prije
podne, Posljednji zviduk, Prica o novinama i Zagreb je Zagreb.
Sadraj
Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom
zagrebackom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su djecaci s Bukovca. Svi
oni pohadaju peti razred.
Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zvidanju, Dugi je
visok i mrav djecak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mrav djecak kao i Kanta,
samo to Rolo stalno muca.
Djecaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom
kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljaric, debeo covjek koji je imao
trgovinu, i objanjavao djecacima kako se puca lopta. Rekao je kako ce im pokazati
kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je
kamencicem pogodio loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta
djecaka za kradu novca u trgovini kada je on povecao racun za svoj dep. Djecaci su
imali jo mnoge okraje s trgovcem.
Gizovu obitelj cine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i
majka su se cesto svadali, ali je jednom svadu prekinuo trgovac koji se doao aliti
da je Giza ukrao bombone iz njegovog ducana. Otac je ispravno zakljucio i rekao mu
neka ide drugdje traiti krivca jer Giza ne krade.
Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Decaka, koji ih je u svemu mudro
poucavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je i on sam jednoga
dana odvratio umjetnickim zvidukom zviduku koji se zacuo iz kolskog dvorita.
Radnja
Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog svjetskog rata u
zagrebackoj cetvrti Bukovcu.
Dojam
Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djecaka.
Zviduk s Bukovca - Zvonimir Milec

Pisac
Zvonimir Milec roen je 1938. godine u Zagrebu. Po zanimanju je
novinar. Dosad je objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pota Zagreb,
Pozdravi doma, U Zagrebu prije podne, Posljednji zviduk, Pria o
novinama i Zagreb je Zagreb.
Sadraj
Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom
na tom zagrebakom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su
djeaci s Bukovca. Svi oni pohaaju peti razred.
Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u
zvidanju, Dugi je visok i mrav djeak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo
nizak i mrav djeak kao i Kanta, samo to Rolo stalno muca.
Djeaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im
je, jednom kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljari, debeo
ovjek koji je imao trgovinu, i objanjavao djeacima kako se puca
lopta. Rekao je kako e im pokazati kako se puca lopta, uzeo je zalet i
u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je kameniem pogodio
loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta djeaka za
krau novca u trgovini kada je on poveao raun za svoj dep. Djeaci
su imali jo mnoge okraje s trgovcem.
Gizovu obitelj ine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i
Branka. Otac i majka su se esto svaali, ali je jednom svau prekinuo
trgovac koji se doao aliti da je Giza ukrao bombone iz njegovog
duana. Otac je ispravno zakljuio i rekao mu neka ide drugdje traiti
krivca jer Giza ne krade.
Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deaka, koji ih je u svemu
mudro pouavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je
i on sam jednoga dana odvratio umjetnikim zvidukom zviduku koji
se zauo iz kolskog dvorita.
Radnja
Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog
svjetskog rata u zagrebakoj etvrti Bukovcu.
Dojam
Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djeaka.
Zviduk s Bukovca - Zvonimir Milec

Pisac
Zvonimir Milec roen je 1938. godine u Zagrebu. Po zanimanju je novinar. Dosad je
objavio knjige: Piti ili ne piti, Zadnja pota Zagreb, Pozdravi doma, U Zagrebu prije
podne, Posljednji zviduk, Pria o novinama i Zagreb je Zagreb.
Sadraj
Knjiga Zviduk s Bukovca govori o nemirnom djetinjstvu provedenom na tom
zagrebakom brijegu. Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo su djeaci s Bukovca. Svi
oni pohaaju peti razred.
Giza je ban, Truli nije bio dobar u sportovima, ali je umjetnik u zvidanju, Dugi je
visok i mrav djeak, Bimbo je nizak i debeo, Rolo nizak i mrav djeak kao i Kanta,
samo to Rolo stalno muca.
Djeaci su se uvijek sastajali kod krianja Gornjeg Bukovca. Tako im je, jednom
kada su igrali nogomet, pristupio trgovac poljari, debeo ovjek koji je imao
trgovinu, i objanjavao djeacima kako se puca lopta. Rekao je kako e im pokazati
kako se puca lopta, uzeo je zalet i u trenutku kada je zamahnuo nogom netko je
kameniem pogodio loptu, trgovac promaio loptu pao na pod. To je bila osveta
djeaka za krau novca u trgovini kada je on poveao raun za svoj dep. Djeaci su
imali jo mnoge okraje s trgovcem.
Gizovu obitelj ine Giza, njegov otac i majka te njegove sestre Ivka i Branka. Otac i
majka su se esto svaali, ali je jednom svau prekinuo trgovac koji se doao aliti
da je Giza ukrao bombone iz njegovog duana. Otac je ispravno zakljuio i rekao mu
neka ide drugdje traiti krivca jer Giza ne krade.
Giza je imao starog razrednika Vjekoslava Deaka, koji ih je u svemu mudro
pouavao i rekao je kako sve treba znati, pa tako i zvidati te je i on sam jednoga
dana odvratio umjetnikim zvidukom zviduku koji se zauo iz kolskog dvorita.
Radnja
Radnja se odvija u vrijeme kraja kolske godine, poslije drugog svjetskog rata u
zagrebakoj etvrti Bukovcu.
Dojam
Knjiga je zanimljiva jer opisuje djetinjstvo jedne grupe djeaka.
Dundo Maroje - Marin Dri

Biljeke
o
piscu:
Marin Dri, nadimkom vidra, rodio se godine 1508. u Dubrovniku, u
obitelji trgovca puanina. Obitelj Dri, koja je u prethodnoj generaciji
dala poznatoga petrarkistikog pjesnika Doru Dria, nije imala sree u
trgovakim poslovima pa je gospodarski propala, to je imalo bitnog
odraza na Marinov ivotni put. Godina 1538. vana je u Marinovu ivotu.
Te godine je izabran za orguljaa u dubrovakoj katedrali i, to je jo
vanije, dobio je potporu od 30 dukata kako bi otiao na nauke u toskanski
grad Sienu. U to vrijeme Siena je bila ivo renesansno sredite, grad duge
sveuiline tradicije u koji su dolazili studenti iz cijele Europe. Dri je u
Sieni proveo nekoliko godina, ne svrivi studij prava. Najzanimljiviji
podatak o Drievom boravku u Sieni odnosi se na njegovo bavljenje
kazalitem. Dri od 1548. do 1562. godine ivi u Dubrovniku. To je
razdoblje njegovog plodnog knjievnog stvaralatva. U tim godinama
nastala su sva njegova poznata djela. Godine 1548. prikazana je, danas
izgubljena, komedija "Pomet" u izvedbi Pomet-druine. Iste godine
napisao je pastoralu "Tirena", koja je prikazana idue godine pred
Kneevim dvorom. Drievi knjievni protivnici optuili su ga da je
plagirao svog suvremenika Mavra Vetranovia. Dri e estoko branio od
optubi zavidnika, pri emu mu je pomogao sam Vetranovi pjesmom
"Pjesanca Marinu Driu ipomo", u kojoj odbacuje sve objede protiv
Marina. Godine 1550. tiskana je u Mlecima jedina za Drieva ivota
objavljena knjiga "Pjesni Marina Dria ujedno stavljene s mnozim
druzim lijepim stvarmi", u kojoj je uz ljubavnu liriku uvrtena i farsa
"Novela od Stanca", pastorala "Tirena" te "Venera i Adon". Iste godine
bila je premijera najpoznatije Drieve komedije "Dundo Maroje". Dri
umire 1567. godine u Veneciji.
Likovi:
Dundo Maroje, Maro Marojev, Pomet Trpeza, Popiva, Bokilo, Pera,
Divo, Perina baka, Laura, Petrunjela, Ugo Tudeki Pomet Trpeza (sluga
koji eli pametno iskoristiti fortunu kako bi namjestio Lauru Ugu
Tudekom, to mu na kraju i uspijeva, on je kriv za sve zavrzlame u djelu)
Sadraj:
I in
Dundo Maroje trai svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izui zanat za
trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otiao u Rim
i tu se prepustio lagodnom ivotu. Kada je njegov otac otiao da ga potrai sa
sobom je poveo svoga slugu Bokila koji nije mislio na nita drugo nego na jelo i
pie. Nakon to su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripetu koji ih je
poveo u neku gostionu a zaudili su se kada su uli da u Rimu postoji neki
gospodin Marin koji ivi veoma raskono. Dundo Maroje je odmah znao da se
radi o njegovom sinu. Kada su doli u jednu etvrt, Tripeta ree da ovdje stanuje
ljubavnica gospodina Marina. Doli su pred jednu gostionu, ali mu se inilo
veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodaju tu ja
siromah ne alodavam tu sinjor Marin alodava.". Tada se upute do druge
gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj
ljubavnici obeavao sve samo da mu pokloni malo panje ali ona to nije htjela.
Upravo u to doba oekivala je Marina. Kada je Marin doao obavijesti svog slugu
kako e ostati na ruku sa Laurom. Osim Marinova oca traila ga je i njegova
zarunica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se je preobukla u momka i
zajedno s jo jednim momkom traila ga ve tri dana.
II in
Petrunjela, Laurina sluavka razgovarala sa Pometom. On joj je rekao kako je
Marinu doao otac i kako e ga ubrzo odvesti sa sobom u iz Rima natrag u
Dubrovnik. Takoer joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru
bilo bolje da gleda za gospodinom Tudekom, njemakim plemiem. Petrunjela
mu obea da e utjecati na njenu gospodaricu. U gradu su dola tri prijatelja koji
takoer trae Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom
stajao na balkonu, a poto je Laura poela zvati Petrunjelu da ue u kuu, on se
okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje
i sukobljava se sa sinom. Najprije ga je pitao gdje su 5000 dukata, Marin se je
pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao no da ulovi sina. Uto
doe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon to su Dunda Maroja
odveli u zatvor, Bokilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa.
Poto su se poznavali jo iz Dubrovnika, Bokilo ispovijedi nezgodu koja ga
zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokila da pokuca na Laurina vrata i da kae da je
Dundo Maroje sinu donio tovar vrijedne robe, te trai da se pomire. Kada je to
Popiva uo odmah ga je uveo gospoi Lauri da ga dobro nahrani.
III in
Kada se Marin vratio, pred kuom ga doeka gospodin Sadi koji je traio da mu
Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio duan zbog ogrlice koju je
poklonio Lauri. Poto nije imao ba mnogo novaca, Marin je najprije
odugovlaio, a onda je vidio da ne moe izbjei plaanje, te plati dug. Kada mu je
Laura rekla da je Popiva sa Bokilom otiao po Dunda Maroja, te da e ga dovesti
onamo, Marin se razbjesni. Kada je naao Popivu ovaj ga savjetuje da ode k Lauri
i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod
Laure, te moli Petrunjelu da kae Lauri da e joj dati dukata koliko joj drago,
samo da bude njegova ena. Kada ga Tripe sve to uje on se posvadi s Ugom.
Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u tekom stanju i kako nema novaca, a
Laura mu odgovara neka Marin doe k njoj i ona e mu pomoi. Marinova
zarunica Pera, susrela je Petrunjelu i kae da su Marin i ona zarueni ve 3
godine. Prvom prilikom e to Petrunjela prenijeti gospodarici.
IV in
Dundo Maroje saznaje da je Bokilo dosta novca potroio na hranu i to ga ljuti jer
je on veoma krt. Poto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi
se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te poe ocu u susret. Kad
su se susreli Maro kae ocu da ga je napao netko njemu slian, pretvarajui se
uzornim graanom i potenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji
pokazao lukavijim rekavi da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako
je na prevaru uspio nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki
ovjek i trai djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac
te djevojke da ju pronae jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla
joj je da je Marinu u Rimu dola zarunica, da ju je Marin prevario i da mu je bez
veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva donosei poklon
Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina.
V in
U petom inu se oituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On
odjeven poput plemia, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri i u zamjenu za 3000
izgubljenih dukata ponudi Uga Tudekog. Pomet se s Laurina balkona ruga
Marinu i Popivi, koji bjesne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu nali
Dundo Maroje, Bokilo, Baba, Pera i Divo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog
svog sina, te ga se odrie. Pera je razoarana, no jo i dalje voli Mara. No ipak, na
kraju, sve je sretnije zavrilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura
vratila u Kotor.
Novac ne treba troiti bez nekakve veze jer to ima smisla

samo neko vrijeme dok novca ima, no kad ga ponestane
ivot se gotovo pretvara u nonu moru iz koje se teko
izlazi, djelo jo govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim
sinom koji uzevi ocu novce ivi lagodan ivot zabavljajui
se poput svojih vrnjaka.
Bez treega - Milan Begovi

Stvaralaki portret pisca i ivotopis:
Milan Begovi roen je 1876. godine u Vrlici. Srednju kolu je zavrio

u Splitu, studij slavistike i romanistike u Beu i Zagrebu. Slubovao je
kao profesor u Splitu, a kasnije je radio kao dramaturg i reiser u
Hamburgu i Beu. Poslije je bio na mjestu ravnatelja Drame u
Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu. Radio je kao profesor

knjievnosti u Glumakoj koli. Umro je 1948. godine u Zagrebu.
On je dramski pisac, novelist i romanopisac. Zbirkom pjesama
predstavio se kao pjesnik erotskih motiva i hedonistikog shvaanja
ivota. Begovi je dramski pisac i bavi se ljubavnim i branim temama.
Dobar je poznavalac teorije drame i svoja je dramska djela oblikovao
izgraenom dramskom tehnikom.
Begovi je romanopisac i ostavio je nekoliko romana, od kojih je
najpoznatiji Giga Barieva i njezinih sedam prosaca, koji je
dramatiziran pod naslovom Bez treega. Pisao je i novele, od kojih je
najpoznatija Dva bijela hljeba.
Tema: Psiholoka razmatranja na ljubomoru.
Problematika koja se obrauje:

Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u
neposrednom odnosu prema drutvenim i politikim zbivanjima.
Oslikava se galerija likova iz dana prije prvog svjetskog rata,
za vrijeme rata, te poratnog razdoblja
Obrauje se stanje Markove bolesne ljubomore
koji se bavi milju da ga je ena iznevjerila dok je on izbivao od kue
Pokuaj realizacije jedne tipine drutvene
drame ljubomora na mogunost nevjere
Scenski oivljava poistovjeivanje lika Gige sa
likom Laure ( Bez treega u agoniji)
Sadri mnoga objanjenja, kao objanjenje
pojma ljubavi
Intimne uspomene
Dramaturka funkcija sjeanja
Dramaturka funkcija utnje
Psiholoka razmatranja
Struktura djela: Dramsko djelo sa psiholokim razmatranjima na

ljubomoru, koja nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije. Za
ljubomoru izmeu dvoje ljudi ne treba da postoji onaj trei, nego
mogunost a to postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga
koga voli da bi mogao stupiti u akciju bilo tko, tko bi mogao biti onaj
trei. Ljubomora je kao i ljubav, tu ne treba treega, dvoje je dosta.
Drama unato minucioznoj obradi pojedinih prizora i senzibilnoj

razradi lika Gige, djeluje kao konstrukcija u kojoj nije ostvarena
idealna harmonija izmeu pojedinih rjeenja i dramaturke cjeline.
Mogunost nevjere je kao teza prikazana kroz uzrok ljubomore s time
to je akcentiran prethodnim upoznavanjem Gige i njenog ivota, koji
u drami predstavlja samo pretpostavljanu ali ne i stvarno poznatu
ekspoziciju. Begoviev smisao za humor koji nije prav i glasan ve
dobroduan, istanan i raznolik, katkada u uslovnoj povezanosti o
pievom imaginacijom. Njegova naklonost prema humoru je izraena
u komediografskim tekstovima. Dok je u Krleinoj Agoniji postignuta
maksimalna povezanost i uslovnost lica i prilika u kojima oni ive, pa
je ta povezanost izraena u dramaturkim finesama u samoj zamisli i
razradi drame, dok je u Begovievoj drami ak i dramski intenzitet
postignut artistikim putem kao to je psiholoko nijansiranje dosta
nategnuto i djelomino podlono isto erotskim elementima. Tu se
primjeuje da progovara pravi umjetnik koji osjea i estetski vrednuje
rije. Pisani jezik lagano tee i ima svoj osebujni ritam i ponekad se
dobiva utisak da u tom jeziku postoji neto iracionalno i neuhvatljivo.
Knjievna vrsta: Drama.
Inspiracija iz slinog djela: U svojim djelima lutao je bez prave

orijentacije i kontinuiteta kao i mnogi drugi hrvatski dramatiari
njegovog doba, ali je ipak uspio iskazati jedan svoj lini odnos prema
dramskom. On se moe predoiti pomou paralele s Krleom i
njegovim shvaanjem dramskog. Dok je Krlea sav u jednom
povienom, ekstatikom stanju, zaokupljen unutranjim lomovima
pojedinca koji se dramaturki transformiraju u direktne sukobe s
okolinom i drutvom. Kod Begovia nema pravih i direktnih konflikata,
ve se niu dogaaji koji pospjeuju dramatsku radnju. U djelu
Gospoa Walewska se osjea utjecaj Ive Vojnovia, koji je vidljiv i u
nekim drugim dramama koje su izrasle na kozmopolitskim ili ak
pseudokozmopolitskom shvaanju. Giga po svojim reakcijama
podsjea na Lauru i daje zavisnost o Krleinoj Agoniji.
Vrijeme radnje: krajem veljae 1926. godina.
Mjesto radnje: Radnja se dogaa u Zagrebu, u jednoj jedinoj noi, u

jednoj prostoriji male barokne jednokatnice sa visokim parterom i
mansardom, u Kuevievoj ulici u Gornjem gradu.
Likovi:
Marko Bari bio je nekoliko godina u zarobljenitvu u Sovjetskoj Rusiji
i nakon lutanja vraa se kui. U sutini one je zapravo
ljubomoran pri pomisli da ga je za to vrijeme izbivanja Giga
iznevjerila. On ivi i kida se od ljubomore zasnovane na
indicijama koje pohranjuje svojom bolesnom fantazijom.
Giga Barieva njegova ena, koja po pojedinim svojim reakcijama
podsjea na Lauru. U njenom liku se afirmira specifinost
kompozicije koja nije realizirana naroito sretno i uvjerljivo.
Kratka biljeka o djelu:

Gigin suprug Marko uvojaen je i zarobljen. Bio je nekoliko godina u
zarobljenitvu u Sovjetskoj Rusiji. Njegova ga supruga vjerno eka, ali
Markov povratak izaziva veliki sukob koji proizlazi iz ljubomorne
sumnje. Begovieva panja je koncentrirana na dosta namjetenih
detalja i zapleta, na Markovu ljubomoru, koja nema direktnog povoda.
Marko je u sutini ljubomoran na mogunost da ga je njegova ena
iznevjerila dok je on izbivao od kue. On ivi i kida se u toj zasnovanoj
ljubomori na indicijama koje pothranjuje svojom bolesnom fantazijom.
Ponaanje Gige po svojim reakcijama podsjea na Lauru.
Sadraj:
I in
Na vratima kue Gige Barieve stajao je krupan, visok, mukarac u
kabanici i eirom na glavi, a u svakoj ruci drao je koveg. Bio je to
Marko Bari. Uao je u salon, ogledao se, kao da ne vjeruje sam sebi
da je tu, gdje sada stoji. Sjedne u fotelju i ree: Harao! Pod
svjetlom lustera jasno se vidi njegovo naborano lice s velikom
brazgotinom na elu. Obrastao bradom, dugih kosa u svojoj ruskoj
bluzi daje dojam ruskog ovjeka.
Dolazo Giga, iznenaena i radosna. Kada ga je ugledala ostane

zapanjena, kao da ga ne prepoznaje: Jesi li to ti Marko? prepoznavi ga poleti k njemu rairenih ruku.
A on ree hladno: Jest, ja sam Marko! A vi gospoo, tko ste vi, ako
smijem pitati?
Kakove su to ale? - pita Giga.
Marko e: Ja se ne alim, i nije mi do ale, ali sada nisi vie ona. Jest
potpuno si druga. I tako zapone svaa.
Spoitnuo joj je to je odrezala kosu, te zbog telefonskog poziva dra.
Mike. Lukava si. Vrlo lukava. Ali ne treba bogzna kakove pameti da
se odgonetne taj tvoj neduni razgovor. I dala si razumjeti, da sam ja
tu i da sluam kako se razgovarate. Divno! , divno!
Giga: I ti dakle misli da je konte moj ljubavnik?
Marko: Pa vidim, ujem, znam, njuim do vraga! Sva mi ula to
potvruju, sva u jedan glas! Nije ga mogla razuvjeriti, govorila mu je
koliko je patila. Imala je i svjedoke i dokaza kako je sve to drugaije,
nego to on sada misli. Povede ga do vrata, otkljua ih i ree:
Pogledaj. To je moja i tvoja brana soba. Osam godina svake veeri
otkrivaju se obje postelje, osam godina svako jutro se pokrivaju.
Spremne ako se ti vrati, a ja spavam na divanu. Htjela ga je
poljubiti, ali se on nije dao: Misli da sam idiot! Misli da ne opaam
to se sve dogaa od naeg posljednjeg poljupca i ovog dananjeg? A
kakva su to usta danas? Tako ljube sve kokote od Amura do Volge i od
Volge do Save. I ja sam proao svoju kolu.
I svaa se nastavlja!
Goga je bila zapanjena njegovom brutalnosti. Da bi ublaila tu
napetost upita: Pa kai mi gdje si bio, to si sve podnio?
U paklu! - odgovori on lijepo je tebi bilo ovdje! ak luksuz da
spava na irokom divanu, a dvije iste postelje ekaju tamo kad doe
netko da moe lei uza nj.
Ti kada doe! - odgovori Giga i ona dobije odgovor: Ja ili tko
drugi svejedno! U jednom sam paklu bio, u drugi doao!
Ni sa kim ja nisam nita imala. U meni si uvijek bio iv i sve sam ih
odbila.
II in
Marko je nakon veere i pia izgledao zadovoljan. No, ne zadugo, opet
ga je poela muiti ljubomora: Sve ostale patnje mogu se izdrati i
sve bih mogao jo jednom doivjeti i pregurati, ali samo da mi je bilo:
z n a t i Iz ruskog logora ga je samo vukla elja da dozna: to radi,
kako ivi i koliko je ona jo njegova.
Isto kao i ja! - ree mu ona. To je Marko htio da uje i kod veere je
on njoj obeao da se nee vie vraati na ono to je nekada bilo, da e
pokuati zaboraviti.
Giga je ve bila premorena i iznervirana, a on ju je ipak jo muio
pitanjima. Iz ormaria je izvadila snop pisama: itaj ih, itaj ta
vatrena pisma! Nije ih htio itati jer on nije policijski inovnik i ne
njuka po tuim papirima. Razoarana, dala mu je do znanja da bi
lake odgovarala pred zakonom za bilo kakav zloin, nego njemu da
prizna neto to je on sam sebi iskonstruirao: Zna li to govori?
Gdje su ti dokazi? Svagdje gdje god pogleda! - i on pone prevrtati
po pismima. Iznenada opazi veliku kovertu i veliki sloeni komad
papira. Ispravi se i podigne zapeaenu kovertu, iznenaen to je
adresirana na njega. Bilo je to pismo od njezinog oca. Tada je poeo
rastvarati onaj veliki papir, iako se ona protivila i tako sazna Marko da
je to Uvjerenje kojim je on Marko Bari proglaen mrtvim, nakon
sveope dugogodinje potrage. Bio je zaprepaten: Taj akt ne
smijem izgubiti. To je moja putovnica za ovaj svijet. Da se jedan
mrtvac proeta po asfaltu, koji je samo za ive rezerviran. Vanredan je
to osjeaj!
Priznala je da ga je dala proglasiti mrtvim, ali ga nije zakopala. Za nju
je uvijek bio iv: Marko niija nisam, nisam ni sada, ni ikada prije,
nego samo tvoja!
No on se samo protegne i ree: Sad e jedan sat. Vrijeme kada se
mrtvi to se skitaju po svijetu vraaju na svoj konak. Laku no! - i
izae i polako zatvori vrata za sobom, kao da zatvara jednu grobnicu.
III in
Giga ne lei, nego skupljena sjedi na divanu koji je pretvoren u krevet.

Odjednom zauje kako je Marko zove glasom punim srdanosti. Brzo
ugasi lampu i isprui se kao da spava. Bilo je ve dva sata iza ponoi.
Ona primijeti da se u vrijeme dok je bio u drugoj sobi u njemu neto
promijenilo, nekakav preokret, nije bilo vie ni traga onoj njegovoj
sumnjiavosti.
Bila je tuna, nije ga gotovo ni sluala dok je govorio, bojala se da
ponovo ne zapone sa svojim uvredama. No, Marko je bio sretan:
Sve je prolo. Zna, moi rei i biti uvjeren da govori neto to je
uistinu tako, ni san, ni nada, nego stvarnost, iroka stvarnost, onda mi
doe da poludim od veselja! I on pone da je miluje i nastavlja:
Imati te pod svojim rukama i osjeati da si tu, pored mene, onakva,
kakovu sam te nekad izgubio, uistinu doe ovjeku da rastvori prozore
i da se razvie od sree! - zgrabi harmoniku, zasvira i zapjeva rusku
pjesmu, te zaplee na ruski nain. Gledala ga je zabezeknuta od te

njegove razdraganosti i najzad ree: Harao! A on i dalje plee,
pjeva i poskakujui. Iznenada skoi k njoj kliui: Imam te! Moja si!
Mislit e da sam lud. Ali nisam. Sretan sam!
Samo budi sretan, dragi - odgovori Giga hou da me ima dulje
nego jedan dan. Kao da si itala ono pismo to mi ga je pisao tvoj
otac. I on veli isto - ree Marko On mi pie neto to mi je
potpuno otvorilo oi, to me je izlijeilo. Sad vidim sve! I znam sve! I
nisam vie ljubomoran! Kako njoj nije bilo jasno, to je njen otac
mogao njemu napisati, to mu ona nije mogla rei, to joj Marko s
frivolnim akcentom proapne nekoliko rijei.
Ona se naglo digne s njegovih koljena, bez rijei, uvrijeena i poe
prema divanu tiho plaui. Marko je bio iznenaen, jer je to bilo u
pismu njezinoga oca njemu. Da, ali on nije znao da u ja tebi
vrijediti tek kada bude imao u ruci nekakav dokaz, da sam ja onakva
kakovu si me ostavio.
Njegovo frivolno i obijesno dranje otkada je izaao iz sobe bilo je
odraz njegovih misli. Trebao joj je vjerovati, a ne traiti dokaze:
Zato traite od nas da budemo ono to vi niste? Tvoj otac je tako
precizno istaknuo sve momente tvojega ivota i tako jasno prikazao
tvoj karakter, da se ne moe sumnjati u ono to je napisao - govorio
joj je Marko. I on ju pozove da poe s njim. No ona nije htjela, on joj
zakri put podigne ju u naruje i ponese u spavau sobu. Ona se
otimala: Ja se ne dam! Izleti iz sobe sva usplahirena i bez daha:
Jo se ne dam! iva se ne dam!
Marko stane pred nju i onako bijesan ree: Sad te ne putam! Ja sam
ti mu, ja imam pravo ne te!
Pravo? Tko ima pravo na me? Nitko nema pravo na me, dok mu ja ne
dam - ree Giga.
Marko: Kako to govori? Kao da je ve netko imao to pravo?
Giga: Oh da, bilo ih je vie! Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat
Mika moj ljubavnik. A lijenik? Jo kao djevojica bila sam luda za njim
i kakove me je perverzitete nauio.
Lae! Lae! - vikao je Marko uistinu si kolosalna glumica! To je
tvoja taktika! Zato bi se onda ba meni otimala?
Jer mi se gadi! - bila je Giga iskreno brutalna.
Kako se on njoj pribliavao, ona je odmicala i hitro dohvati revolver te
ga uperi u njega: Ne pribliuj mi se!
Ah to, ne bojim se ja toga. Ja te hou i imati u te!
meutim plane revolver i on se srui udarivi se u fotelju. Giga je
nekoliko trenutaka stajala, a onda doe do telefona i nazove : Dr.
Mika. Ubila sam svoga mua!
Podaci izvaeni iz: Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica Hrvatska

Zora Zagreb, 1964. godina
Grafika oprema Majstorska radionica Krste Hegeduia, Zagreb
1964. godina.
Knjievnost 3, Dragutin Rosandi, Profil International d. o. o. ,
Zagreb, 1998. g.
Basne -Ezop
Ezop (Aisopos, 6. st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerovatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom
dolo
je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerovatno dodali kasniji
prireivai. Koristei se vjeto starim temama i spajajui ih s otrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu
vrstu,
davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginim
zavretkom i s pounom poentom, koja je esto dodana na koncu i u
obliku
posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskog
svijeta - u emu je na najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi. ivot
je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima to u
njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono
doba
napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofiju
ovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i
pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom, a
posebnu
im dra daje fini humor kojim su protkane.
CVRAK I MRAVI
U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo.
Doe
gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe:
"Zato ljeti nisi skupljao hranu?" On im ree: "Nisam imao vremena
jer
sam krasno pijevao. " Nasmijavi se, oni mu rekoe: "Ako si u ljetno
doba
svirao, onda zimi plei. "
Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, a govori o
posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom
lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobio ni
zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nain
kreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e
ostali radoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da
oni koji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim
radom, jer tako na neki nain nadoknauju divne dane provedene u
beskrajnim kolonama koje se prostiru gdje god se nae neto jestivo.
Na
odreeni nain shvaam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i
negativnih likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrak mogao za
sretan kraj dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima neto iz svog
bogatog ljetnog repertuara.
Povlaei paralelu izmeu prirode, mrava i cvrka, i nae ivotne
svakodnevnice, u ovoj basni moemo prepoznati i jedan
karakteristian
ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljaju one radine i
marljive ljude, koje se brinu za svoju budunost, za budunost svoje
obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipian predstavnik
boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojim umjetnikim
radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih
nema
gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedinca niti za
drutvo
u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnika nadahnua bez
kojeg
takoer nema ivota, ali sada onog duhovnog to svako od nas nosi
negdje
duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i potreba za takvim
duhovnim doivljajima kod svakog razliit. Idelno bi bilo kada bi ove
dvije potrebe imali meusobnu ravnoteu, jer tada pri nadlosaku
zime,
odnosno neizvjesne budunosti kada za odreene stvari moe biti i
preksano, drutvo bi savreno funkcioniralo.
Poruka basne: Radi danas da ima sutra
TRSKA I MASLINA
Trska se i maslina prepirahu o istrajnosti, mirnom dranju i snazi.

Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar
previja ona ne pisne ni rijei. Kad nakon kratka vremena nastane
estok
vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a
maslina, jer im se opirala, bude iskorijenjena i skrena od sile vjetra.
Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom.
Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg
posla nego ocjenjivati tuu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je
deko koji ih eli prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i
ljepotu. Trska je ovaj put imala vie sree, fleksibilna i podatna
plesala je s vjetrom i prilagodila se njegovim vratolomnim hujanjima,
dok maslina, vrsta u korijenu kao i u stavovima, ostala je malo
zateena. Maslina je lijepa, s time se moramo sloiti, ali iako krasna
ne smije biti uobraena i toliko samosvjesna. Trska je pokorno
koristila
mogunost savitljivosti, to joj je dar prirode, uspijela je iako tanka
i slabana, oduprijeti se naletima vjetra. Ali trska nije nimalo
samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za sebe - maslina pak
biva
iskorijenjena samo jer je korijen zakopala preduboko u zemlju, samo
jer
je bila isuvie tvrdoglava i ponosna, pa ni njena "smrt" nije ba
pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni, posluni ljudi, bez
previe mogunosti vlastitog izbora savijaju se usporedno s
nadreenim i
nastoje biti to blii onome koji je vei, jai, koji je na vlasti, a
tvrdoglavi i samosvjesni filozofi vrstog karaktera s razvikanim
injenicama koje bi im mogle donijeti velike nedae, samo za inat
vrsto
stoje pri svojim zamislima i tako stradaju. . .
ZID I AVAO
Zid, koji je avao silom kidao, pone vikati: "to me trga, iako nita
zlo nisam uinio. " avao mu tada kae: "Nisam ja za to kriv, nego
onaj
koji me otraga estoko udara. "
Ba kao i u stvarnom ivotu, sloboda ovjekova razmiljanja i
postupaka
je ograniena. Zid nije nita skrivio avlu, no ovaj ga opet kida, avao
ni kriv ni duan biva udaran, no ovjek ga ipak pribija - moda i on to

radi predvoen nekim? esto moramo povrijediti nekoga ili okriviti ga
samo da bi spasili vlastitu kou i osvjetlili obraz, ponekad smo ak i u
pravo. Sve se to odvija po nekom planu - nitko nije slobodan i sretan,
nitko nije podreen sam sebi - uvijek je tu netko drugi da ga hladnim
postupkom, bez ikakva razloga, spusti na zemlju. No to postaje naa
surova svakodnevnica, a mi se titimo izvjesnom dozom imunosti
prema
stradavanjima bez razloga i znaaja.
STARAC I SMRT
Starac jednom nasijee u planini drva i podigne ih na plea. Kad je
ve
natovaren prevalio dug put, umoran skine drva i stane dozivati smrt.
Budui da je smrt odmah pristupila i pitala ga razlog zato je zove,
starac ree: "Da to breme podigne i naprti mi ga. "
Ovaj kolebljiv starac vjerno opisuje linost pravog neodgovornog
prevrtljivca. Da sam ja Smrt, odmah bi mu rekla da se s takvim
stvarima
nije za aliti, jer ivot vrijedi vie od pretekog bremena na pleima.
On se toga sjetio malo prekasno, ali lukav odgovor sve je spasio.
Drai
mu je ivot, bez obzira na stotinu drvea na njegovim leima, bez
obzira
na blisko suoavanje sa smrti. Jer bolje je osjeati, pa makar i bol, i
nadatiti se da e ta bol i prestati, nego prazno leati u blatnoj raci u
zatvorenom crnom lijesu i traiti duu koja izgubljeno luta nebeskim
prostranstvima traei mir, spokoj, i jedan osjeaj koji se stvara samo
kad ovjek umre sretan, sa saznanjem da je ivot poivio u
potpunosti.
AVKA I SOVA
Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se
podvrgnu izboru, a Hermes je tumaio njegovu odluku. Prije toga
skupljali su se sve one na rijekama i jezerima i odbacivale loe perje,
a bolje istile. Budui da avka nije imala od prirode nikakve ljepote,
skupi kao svoj ukras ono to je drugima poispadalo. Jedna sova to
prozre
i oduzme avci svoje, a stane nagovarati i ostale da tako uine. Liena
perja sviju, doe avka gola na Zeusovu presudu.
Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona, samo bi malo pazili
s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuim perjem, ali ljudi
katkad nemaju drugog izbora! Jer zato se rune djevojke mau
bezbrojnim
kremama, odlaze na plastine operacije, mrave uz pomo ajeva . . .
Zato
da bi bile lijepe! One bi i duu prodale za ljepotu i uope im nije
stalo do naina koje koriste da bi preko noi postale princeze iz bajke.
One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepota neto najvanije
na
svijetu, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti. . .
A osim svega, avka se nije kitila tuim perjem u najuem smislu
rijei,
jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile. Mudra
sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postala
ljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svjetlim
Zeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova
nagovorila
druge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola
gola
znai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje.
Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu
u
prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspijeli
donijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko
komada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su,
svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala
prekrasno. No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari
njihovo "smee" krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je
opet u razderanoj ruiastoj svili i . . .
No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom.
Ima
samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugog
stajalita. . .
Basne - Jean de la Fontaine

La Fontaine (1621-1695) francuski pjesnik i basnopisac. Okuao se u
raznim pjesnikim vrstama, no kao roeni pripovjeda daje najbolja
ostvarenja u etiri knjige stihovanih Pria i dvanaest knjiga Basna,

kojima je stekao trajnu slavu. Napisao je ukupno 240 basna, u kojima
obrauje motive preuzete veim dijelom od Ezopa, Fedra, Pilpaja i drugih
basnopisaca, ali se ne zadovoljava didaktikim okvirima i utilitarnim
karakterom dotadanje basne, ve razvija fabulu, proiruje opise i
produbljuje karakterizaciju likova te, prema vlastitim rijeima, u
svojim basnama daje "komediju u sto raznih inova" i iroku sliku
ljudskog ivota i francuskog drutva. Moral njegovih basna, pisnih s
puno topline za mladog ovjeka i s otrom osudom vladajue klase esto i
nije dan u vidu posebne poruke, ve izvire iz samog teksta, u kojem
prikazuje svoje bogato ivotno iskustvo i zastupa naelo zdravog razuma
i praktine ivotne filozofije. Basne su pisane u metriki vrlo
razlnolikim, ponekad i gotovo slobodnim stihovima, komparirane su esto
kao male komedije sa svim elementima dramskog zapleta, a posebnu im
vrijednost daje izvanredno uspijela karaterizacija likova ljudi i
ivotinja, kao i lirski opisi prirode.
SMRT I DRVOSJEA
Pripovjeda nam govori o nesretnom drvosjei, njegovom tekom i turobnom
ivotu. Starcu je dosta svega, on zaziva smrt i ona dolazi. Meutim
suoen s njom, starac se ipak predomilja i odabire da je teak ivot
bolji od nikakvog.
Smrt e boli sve odnijeti;
Al gdje jesi, tu i budi!
Bolje trpjet no umrjeti:
tako mudri zbore ljudi.
ivot je teak. Iako vele da je Boji dar, i da se ivotu treba
veseliti, jadan starac suoen s njegovom surovou, poeli da doe kraj
njegovim tekim mukama, vjeitoj besparici i bijednom ivotu. On zaziva
Smrt mislei da e ga ona rijeiti svih njegovih problema, ali u
trenutku kada se nae licem u lice s njom, on shvati da je ivot previe
dragocijen, da sve one njegove teke godine jo uvijek nije spreman
predati Smrti, da bi rae gledao i radovao se svojoj obitelji nego
zauvijek otii od njih.
IVOTINJE OBOLJELE OD KUGE
Had je prazan i nebo alje kugu onim ivotinjama koje su grijeile da se
on ispuni. Kuga je dola i sve su ivotinje oboljele, ali nisu sve
umrle. Nesalo je i sree i ljubavi, ak i oni najjai su podlegli kugi i
postali slabani. Lav saziva vijee i moli najveeg zloinca da da svoj
ivot da bi ostali mogli preivjeti, a ako on umre nebo bi se moda
smirilo. Lav moli da se prema tom zloincu bude blag, jer su i ostali
mnogo grijeili. Javlja se jedan zloinac, predsjednik skupa - lav, i
govori da je on veliki prodrljivac i da je pojeo ak jednog pastira, te
e on ako je potrebno sebe rtvovati, ali neka svatko preispita svoju
savjest, jer ako najvei zloinac ne strada Bog se nee umiriti. Na to
se javlja lisica i govori da nije zloin pojesti ivotinju ako si
gladan, a to se tie pastira, oni i tako ivotinjama nose veliko zlo i
misle da nad njima imaju nekakvu vlast.
Kralju, ree lija, svi smo mi to ve znali
Da tvoj obzir znak je srca ti finoe;
A kad ti se ovce, ta stoka, jesti hoe
To da grijeh je? Ne, ne, Gospodaru, to je
Za njih milosti znak tvoje. . .
Javili su se i druge ivotinje, ali i njihovi zloini bili su mali i ne
toliko znaajni. Na kraju se javlja magarac, koji kae da je popasao
malo fine trave koju nije smio, i svi su ga optuili da ne smije jesti
tuu travu "i osta magarac bez koe".
Na pozornici ivota stoje lav sinonim mudrosti, lisica sinonim
lukavosti, tigar sinonim moi a nasuprot njih magarac koji je sinonim
gluposti. Svatko od njih, zahvaljujui jednoj od svojih sposobnosti a
bez obzira na veliinu zloina uspijeva se odbraniti i zazvati
pravednost u svoju korist nalazei pritom dovoljno opravdanja i suvislih
argumenata za svoje zloine. Naalost magarac, koji je po prirodi glup i
nesnalaljiv biva rtveni jarac za sve zloine uinjene u njihovoj
zajednici, bez obzira na to to je njegov "grijeh" bezazlen.
Ivan Gunduli - Dubravka
Biljeka o piscu
Roen je u Dubrovniku u plemikoj obitelji. U rodnom gradu se kolovao i

poslije obavljao vie dravnih dunosti.Odgojen je u duhu katolike obnove , te je
u tom smislu ivio i pisao u svojim djelima.Umro je u 49 godini ivota.Pokopan je
u franjevakoj crkvi u Dubrovniku.
Knjievno je stvaranje zapoeo u mladosti , piui ljubavne pjesme i

preraujui talijanske mitoloke drame.Sauvano ih je etiri.
Djela su mu: Arijadna, Prozepina ugrabljena, Dijana, Armida, Pjesni pokorne
kralja Davida, Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman.
Podaci izvaeni iz:Knjievnost 2, Profil International Zagreb, Kaptol 25
O djelu
Dubravka je pastirska igra, zapravo melodrama , jer su uvedeni glazbeni

elementi.Sastoji se od tri ina.Djelo je hvalospjev dubrovakoj slobodi i otra
kritika dubrovakog graanstva.Radnja je prilino jednostavna:
Na dan nezavisnosti izaberu se naljepi pastir i najljepa pastirica , te se oni
meusobno oene.Ove godine je izabrana Dubravka , koja se trebala udati za
Miljenka (plemstvo) ali runi i bogati Gran je odluio , da e imati Dubravku , te
je odluio potplatiti suce , to otro kritizira Gunduli:
Razlog,pravda i mjera svemu je zlato u nas,

prodava na nj vjera, ivot se, dua i as;
dua i as ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda priteu pod zlatom.
Djelo zavrava s deux ex machina.Bog Ler dolazi na zemlju i sreuje situaciju.
Dubrovnik u Gundulievo doba
17 st. Dubrovnik slabi , zbog gubitka monopola nad trgovinom izmeu

Istoka i Zapada, jer se javljaju se novi konkurenti: Francuzi, idovi, Mleani
koji sve vie i vie istiskuju Dubrovnik sa svjetske scene. Sredozemljem je sve
opasnije ploviti zbog gusara , a zbog estih ratova sa Turcima opasnom je postala i
trgovina kopnom. Svjetski se trgovaki putovi pomiu sa Sredozemlja na Atlanski
ocean, javljaju se nove pomorske sile. Graanstvo , relativno mladi sloj
drutva, koje nije imalo nikakvih ogranienja , te se bavilo trgovinom,
manufakturom i drugim unosnim poslovima , sve se je vie bogatilo i teilo
prema vlasti.Kako su u Dubrovniku vladali plemii , graanstvo je teilo da
postane plemstvo i da ima udjela u vlasti.Plemkinje se zbog strogih,
konzervativnih normi nisu mogle udavati za graane , ma koliko da je iznosilo
njihovo bogastvo.Protiv graanstva , koje je svojim novcem kupovalo plemike
titule , otro je istupio Gunduliu blatei ih i iznosei svoja miljenja
uDubravci i Osmanu.
Metafore
U duhu baroka djelo obiluje kienim metaforama kao to je ova:
Livade su uzeli odjeu zelenu,

da obuku dan bijeli i zoru rumenu.
Ovom metaforom Gunduli opisuje svitanje novoga dana.Ali pomou drugih

metafora Gunduli opisuje stanje stvari:
Primorja naa sva u nita sila zbi
te:
Po njih svijeh srdita zvijer tri i ri,

i grabi i hita i u noktijeh sve dri
tim dvjema metaforama , Gunduli govori o naem okupiranom i porobljenom

primorju i Mleanima , koji kao zvijer samo hrle, pljakaju i osvajaju.Kao to
znamo , oni su jedan od uzroka opadanja dubrovake moi.
Dubrovnik
Kao to znamo , ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku , ali i

hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:
O Dubravo, slavna svima

u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem oima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od estitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdrai mojijeh dana.
Tim raspinam mree moje,
i u zavjet vjeam vre
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri pre.
Osim toga Gunduli govori o neprilinom odnosu izmeu plemkinje i graana:
Ni mu i ena ugaa, kad su oba

razlika plemena, imanja i doba
Zakljuak
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga vinji nam bog je do,
uzroe istini od nae sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti
ne mogu biti plata tvojoj istoj ljepoti!
BARAKA PET BE 5b - Miroslav Krlea

Sadraj:
Opisiva se ivot u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika. Na mjesto broj 8 u

baraku dolazi ranjenik Vidovi za kojeg je prognoza smrt u rkou od jednog
dana. Padaju oklade meu ostalim stanovnicima barake hoe li ili nee
doivjeti jutro.
Ipak doivljava jutro i inspekciju grofa Axelrode-a koji obilazi

ranjenike. Te noi, Vidovi je i dalje iv, Nijemci i Maari provode
grupno pijanevanje u baraci, iako je to strogo zabranjeno.
Front je probijen (radi se o II. svjetskom ratu, logor - baraka je

smjeten negdje gore, oko granice s Rusijom ), svi napeto iekivaju
prekid pukaranja, tj. da se pukaranje od njih udalji.. Kad je ipak
fronta odbaena dalje odbarake grof prireiva mimohod u ast

pobjede. Svi, ba svi, moraju obii oko barake jedan krug:
ranjeni; napola mrtvi; bez udova; medicinsko osoblje.
Broj devet, koji je boravio do Vidovia, umire, a tada se Vidovi die iz

postelje i zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada
umre.
Kljuevi:
Krlea eli pokazati besmislenost rata, kako u njemu plaaju samo

mali ljudi svoj danak u krvi, dok se oni glavni, koji su ga i
prouzrokovali esto ostaju u foteljama.
Hans Christian Andersen - Bajke i prie

H. C. Andersen (1805-1875) je danski knjievnik, sin siromanog
postolara
koji je proveo djetinstvo u bijedi, preputen sam sebi i svojoj mati.
Izbjegavao je kolu, pa je s redovitom obukom poeo kasno, kad je sa
14
godina doao u Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi.
Godine 1827. objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i
putopis
"Pjeice od Kanala Holmen do istone toke Amagu", pa niz lirskih
pjesama, melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz naao je tek u
bajkama
kojima je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz
vilinskog svijeta, puke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim
ljudima i stvarima svakidanjice, zapravo su slike ivota s njegovim
dobrim i loim stranama. Odlikuju se humanou, prostodunou i
mudrou, a proete su profinjenim osjeajem pjesnika za neiscrpive
ljepote svijeta. Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i
skice", "Vinjete", "Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak",
"Improvizator", "O. T. ", "Samo gusla", "Mulat", "Slikovnica bez
slika",
"Maurka", "Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i prie",
"Ahasver", "Dvije baronese", "U vedskoj", "Bajka mog ivota", "Biti

ili
ne biti", "U panjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i
pria".
CAREVO NOVO RUHO
Vrsta dijela: bajka
Vrijeme radnje: kao u svim bajkama, prije mnogo godina
Mjesto radnje: u velikom gradu
Fabularni tijek: U jednom je gradu ivio car poznat po tome to je
najvie volio lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac troio samo na to
da se lijepo obue, dok je sve ostale carske dunosti u velikoj mjeri
zanemarivao. Saznavi za tu neobinu carevu strast u grad su pristigli
varalice koji su tvrdili da mogu istkati najljepe ruho na svijetu, ali
tako neobino ruho da ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve
sposobni
i pametni. Polakomivi se za novim ruhom car je naruio da mu se
istka
to neodoljivo lijepo ruho, platio je varalicama velike novce i ivio u
iekivanju novog ruha.
Podanici kao podanici, videvi da od tog ruha nema nita, a bojei se
za
svoj poloaj i carsku milost nisu se usuivali glasno izrei svoja
saznanja da ruho ustvari ne postoji. Tako je i car, bojei se da ne
ispadne glup i nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi
ruho,
obukao ga, i ponosan na njegovu ljepotu izaao pred svoje podanike i
graane. "Nitko nije htio priznati da nita ne vidi, jer bi time pokazao
kako nije za svoju slubu ili kako je veoma glup. "
Jedino je djeak sa svojom iskrenou i nevinou viknu kako car
nema
nita na sebi od ega je car protrnuo ali ipak odlui da ostane u
povorci do kraja, "a komornici i dalje noahu skute kojih nije bilo".
Analiza likova:
". . . ivio vam car poznat po tome to je nadasve volio lijepo, novo
ruho: sav je novac tratio samo na to da se to bolje odjene i nakiti.
Nije mario ni za vojnike, ni za kazalite, ni da se izveze u tenju po

umi - jedino mu bijae do toga da pokae svoje novo ruho. Imao je
posebno ruho za svaki sat u danu, pa kako se inae kae o kralju da
se
nalazi u vjenici, tako su o tome caru uvijek govorili: "Car je u
runici!"
Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do voenja svoje
zemlje, ve su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje
svojih strasti za lijepom odjeom. Pri tom je bio isuvie ponosan na
dunost koju je obnaao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio
priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar. Svoju
nesposobnost nadoknauje gomilanjem odjee, jer se jedino na tom
polju
osjea dovoljno sposoban. Okruen je licemjernim podanicima, koji
bojei
se za svoj poloaj i status, podravaju tezu o "lijepom" ruhu, s ime
zadravaju svoj poloaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju svoju
pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i astohlepnih likova stoji
dijete sa svojom djejom iskrenou i nevinou, koje jedino ima
hrabrost na glas rei istinu o carevom ruhu.
Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposbni glumci i pntomimiari, koji
su znali i uspijeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist. Svjesni
da je ovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti, oni igraju
na
tu kartu, dokazujui pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.
Analiza stila pisanja i jezika djela:
Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga pisana
jednostavnim
stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti. Odlikuje se svim epskim
elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i moemo je svrstati u
sveobuhvatnu podjelu knjievnih rodova.
Miguel de Cervantes Saavedra - Quijote od Manche
Biljeka o piscu
Miguel
de
Cervantes
Saavedra(1547-1616)
je
najistaknutiji panjolski pripovjeda i jedan on najveih
romanopisca svjetske knjievnosti.Rodio se u gradiu
Alcala de Henares.U vrijeme njegova roenja obitelj mu je
ve bila osiromaena.kolovao se u Madridu i Servilli. U
vojsku je stupio kao vrlo mlad ovjek,a u njoj je proivio
vrlo burne godine.U bitki kod Lepanta izgubio je ruku.Pet
godina proveo je u Aliru kao zarobljenik maurskih
gusara.Nakon povratka u domovinu , radio je kao
slubenik,pa je ponovno bio vojnik, a knjievni ga rad nije
mogao izvui iz siromatva.Umro je u Madridu.Cervantes
je pisao drame i komedije, novele i romane.
Djela:La Galatea, Bistri vitez don Quijote od Manche.
Podaci izvaeni:
Knjievnost 2,
Kekez
Pandi,
Profil international, 1996,
Zagreb
Cervantesovo karakteriziranje don Quijotea

i Sancho Panze
Don Quijotea Cervantes karakterizira kao: suhoparnom,

mrzovoljnom, hirovitom sinu, natrpanom svakakvim
mislima, koje nikomu drugom na pamet ne padaju
.Cervantes nas ve u proslovu upoznaje sa karakterom
svog lika.Djelo se veinom zasniva na sukobu dva
svijeta.Tako je don Quijote ista suprotnost od
Sancha.Tako je na vitez pedesetih i bio snana rasta,
suhonjav, mrav u licu, velik ranoranilac i ljubitelj lova
dok je na Sancho imao golemu trbuinu a nizak rast i
tanke noge.Iako je Sancho realan ovjek nije osobito
inteligentan, bez mnogo soli u glavi, te se dade nagoviriti
on strane naeg viteza da poe s njim, obeavi mu pritom
namjesnitvo nad kakvim otokom ili kraljevstvo koje bude
pridobio.Dok don Quijote na tim putovanjima bude ivio u
svojim fantazijama, Sancho e naprotiv misliti najprije na
sebe, svoj trbuh i svoj dep,Cijele te noi nije don Quijote
spavao, nego je premiljao o svojoj vladarici Dulcineji, da
udesi po onomu to je itao u svojim knjigama, kako su
vitezovi bez sna provodili mnoge noi po umama i
pustinjama zabavljeni mislima na odabranice svoga
srca.Ali nije tako proveo no Sancho Panza, jer on je
ljudski napunio eludac, no nije ga napunio vodom od
cikorije, pa je cijelu no prespavao.
Dijalog izmeu don Quijotea i Sancha Panze
Djelo se zasniva na sukobu dva svjeta, a to se vidi u

dijalozima izmeu don Quijotea i Sancho Panze.Na bistri
vitez zamilja pustolovine na svakom koraku, te glavom
bez obzira srlja u njih ne marei na Sanchova
upozorenja( ne marei to mu Sancho Panza dovikuje i
kazuje da su ono na to on navaljuje uistinu vjetrenjae a
nisu gorostasi).Dok Don Quijote poduava Sancha
vitekom kodeksu, Snacho upozorava da e se on toga
pridravati sve dok se sam ne nae u opasnosti, ako
uzmoram braniti sebe, neu ja mnogo pazti na te zakone, u
tim rjeima vidimo da Sancho prestavlja tipinog
renesansnog ovjeka koji nee pustiti da ga netko premlati
zbog vitekih zakona.Taj nain gledanja na svijet Cervantes
sukobljava sa fiktivnim pogledom na svijet od strane don
Quijota.Taj sukob svijetova Cervantes majstorski prikazuje
kroz razliite dogodovtine iji su sudionici don Quijote i
Sancho Panza.
Don Quijote poraen ili pobijeen?
Pitanje u naslovu postavljaju si svi itatelji ovog

romana.Don Quijote na kraju svake svoje pustolovine biva
poraen, pretuen i ponien.Ali on upornu nastavlja dalje
da osveuje krivice, da priskakuje udovicama u pomo, da
zakriljuje djevice.On u svojoj ludosti ide protiv onog to

su postali ideali renesansnog ovjeka.U stvari don Quijote
donosi ono malo mate to nedostaje svjetu koji pomalo
opada zarobljen u svojoj realnosti.Time don Quijote
zadobija simpatije ljudi koje sree na svojim putovanjima i
koji mu pomau u njegovim svetim ciljevima da bi se malo
zabavili.Don Quijote je dodue pobijeen od tue ruke,
ali je pobjednik nad samim sobom, a to je, kako mi je on
govorio, najvea pobijeda to se moe poeljeti.
Donkihotizam
U estoj je porabi pojam donkihotizam(donkihotstvo,

donkihoterija) koji potjee, gledaj uda, od imena don
Quijotea, glavnog lika Cervantesovog romana.Znai
smijean, nesuvremen, besmislen pohvat.
Zakljuak
to je ljepo u njemu
Don Quijote prestavlja dio svakog od nas , i to onaj

dio koji vjeruje u njegove prie, ideale i matanja.Kad on
nestane nestae dio svih nas.Kad ne bi bio grijeh protiv

ljubavi prema blinjem, poelio bih da nikada i ne ozdravi
don Quijote, jer ako on ozdravi, nestade nam njegovih
dosetaka, pa i dosjetaka perjanika njegova Sancha Panze, a
svaka od tih dosjetaka da prevrati i samu melankoniju u
radost.
Decameron 2
Biljeka o piscu
Giovanni Boccaccio 1313-1375.Talijanski predrenesansni

knjievnik,smatra se utemeljiteljem novele.Roen je u Parizu
kao rezultat ljubavi francuske plemkinje i firentinskog
trgovca.Nakon povratka iz Pariza ,otac ga je poslao u Napulj
da postane trgovac.On to nije elio.Nije prihvatio oevu elju
da studira pravo.Od rane mladosti usmjerio se na
knjievnost.U Napulju je napisao nekoliko djela koja su
istinska novost u talijanskoj knjievnosti.
Vraa se u Firenzu ,nakon petnaest godina provedenih u
Napulju.U slubi Republike vie puta je bio njezin poklisar.
Njegovo je najznaajnije djelo Dekameron (1348-1353).
Djela koja je napisao:
Rime,Epistole,Filostrato,Teseida,Elegija gospe
po njoj enama zaljubljenim ispriana,Danteov ivot i
Dekameron.
Podaci izvaeni iz Knjievnost 2-ubenik za II.razred gimnazije,KekezPandi,Profil international,Zagreb,

Kaptol 25
I.teza
Dekameron
Naslov djela Dekameron(Il Decamerone)

znaiknjiga deset dana, koja ima 100 zaokruenih novela,
podijeljeno na 10 dana.Boccaccio zapoinje pripovijedanjem o kugi koja je zavladala u Firenzi 1348 g. ...od
spasonosnog utjelovljenja sina bojeg bijae proteklo tisuu tri
stotine etrdeset i osam godina,kad je u divni grad
Firenzu,...,naila smrtonosna kuga,pjesnikova reakcija na taj
dogaaj je pohvala vitalnoj mladosti.
Boccaccio zamilja da su se u crkvi Santa Maria Novella nala
trojica mladia i sedmoro djevojaka:Panfilo,Dioneo i
Filostrato(sva trojica kao da simboliziraju razliite aspekte
pieve osobnosti),Pampinea,Filomena,
Elissa,Neifile,Emilia,Lauretta i Fiammetta.Dogovorie se da
otiu zajedno na jedno udaljeno imanje gdje e provoditi dane
u smijehu,pjesmi,zabavi i gozbi.Da bi im bre prolo vrijeme,

dogovorili su se, da svakodnevno, svaki od njih ispria jednu
novelu.Svakog dana su izabrali kralja ili kraljicu koja e
odrediti temu tog dana.Tako u 10 dana je ispriano 100 novela
i time,po srednjovjekovnoj poetici, dostignut je savreni broj
sto.
II.teza
Boccacciova shvaanja
U svjetu kojega je stvorio Boccaccio ,ne nedostaje ljubavi i

portvovanja ,ali prevladava tjelesna ljubav koja je prikazna s
odreenom dozom humora u najrazliitijim aspektima.Pisac
kritizira lanu moralnost klera i to jasno navodi ...da
dokaem kakvo je i koliko licemjerje redovnika...,a velia
inteligenciju ljudi koji se po njemu ne razlikuju po staleu i
imovini ve po sposobnostima
A mi koji se rodismo i raamo jednaki samo se po vrlinama
razlikujemo....
III.teza
Erotika u Boccacciovim priama
Ideal slobodne ljubavi koju Boccaccio velia i opisuje u

najrazliitijim situacijama je odraz pieva ivota i shvaanja
tog vremena.Boccaccio to jasno navodi u svojim djelima ...su

sve miline ovoga svijeta nitavne prema milini koja enu
obuzme u mukarevu zagrljaju....
Ta strast zahvaa pripadnike razliitih stalea
plemstva,graanstva,seljatva i klera.Boccaccio pogotovo
kritizira lanu moralnost klera koji se okoriuje vjerom da bi
zadovoljilo svoje putene potrebe i olako zaboravlja na datu
zakletvu Neka bog nae drugu ili druge to e ovaj zavjet
odravati. i rade ono zbog ega su kritizirali druge ljude
...te se nauiva onih milina zbog kojih je prije obino
proklinjala sve druge ene..Ljubav je po Boccacciu raj
premda on moda ne postoji Ti si Puccia potaknuo na
pokajanje pomou koga smo nas dvoje uli u raj.
IV.teza
Osma pria petog dana
Nastagio degli Onesti neuspjeli ljubavnik u blizni mjesta

Chiassi udaljenog 3 milje od Ravene je ugledao konjanika
obuenog u crno kako goni golu djevojku sa dvoje pasa.
Vitez mu objanjava ,da je to kazna ,koju su mu odredili u
paklu.On je nekada bio plemi i bio se zaljubio u tu
djevojku.Ona mu nije uzvratila ljubav i uivala je u njegovim
mukama te se on ubio, nedugo poslje i ona umire.Te ju on
mora goniti toliko godina, koliko je ona bila mjeseci okrutna
prema njemu.
Grau za tu novelu Boccaccio uzima iz vrlo rairene

srednjovjekovne legende ,prema kojoj ena i njezin ljubavnik
su kanjeni zbog putenog grijeha , stranim muenjem u
prizoru paklenog lova.Meutim pisac je izokrenuo njezinu
pouku ,kaznivi enu zato, to je bila odbojna prema ovjeku,
koji ju je volio.Time joj je dao oblik pria koje e straiti ljude
u 19 i poetkom 20 st.
V.teza
Italija na kraju srednjeg vijeka
Italija je na kraju srednjeg vijeka bila podjeljena na niz

gradova - drava .Vladari tih gradova bijahu sposobni ljudi
(prvenstveno condotireri )koji su se uzdigli zahvaljujui svojim
sposobnostima.Okolicu tih ljudi su sainjavali isto tako
sposobni ljudi.Tadanji ovjek nalazi izvor i vjeru u samome
sebi ,te se vse vie okree od crkve i njezinog uenja i
ustaljenih moralnih pravila.Tadanji ovjek prouava sve
aspekte ivota i ljudskog tijela i velia sve ljudsko.U takvom
okruju ,u kojemu feudalni sustav preputa mjesto
graanstvu ,su ivjeli veliki pisci, u koje spada i Boccaccio,
koji su irili ideje svoga doba.
DEKAMERON - Giovanni Boccaccio
1. TEZA : BILJE[KA O PISCU
Giovanni Boccaccio (1313-1375),bio je talijanski

pripovijeda~ i romanopisac, prou~avatelj Dantea
(napisao @ivot Danteov i komentar Boànstvene
komedije). U romanu u prozi Filocolo (1338) obradio je
ljubavno-pustolovnu temu o ustrajnoj ljubavi, vrlo
poznatu u srednjem vijeku. Uromanima u stihovima (u
oktavama) Filostrato (1338) i Teseida (1339/40) obra|
uje teme iz gr~kih bajki. Autobiografsku gra|u obradio
je u proznom romanu Elegija gospe Fiammette (1343).
Legendarnu gra|u o postanku Fiesola i Firence obradio u
oktavama u spjevu Ninfale fiesolando (1344-1346).
Najzna~ajnije je djelo Dekameron (1348-1353), {to
zna~i knjiga deset dana. U zbirci od sto novela, dok
kuga vlada u Firenci, sedam djevojaka i tri mladi}a
provode vrijeme u prirodi pri~aju}i naizmjenice deset
novela u deset dana. Svojim djelom Boccaccio je otvorio
nova tematska podru~ja iz li~nog i intimnog ìvota,
potvrdio nove renesansne poglede na ljudski ìvot, a
noveli postavio njene klasi~ne izraàjne okvire tako
da }e stil njegove novele stolje}ima biti i ostati uzor
talijanske umjetni~ke proze. Na sli~an na~in kao
Petrarchin Canzionijere u lirici.
Podatke na{ao:
U knjizi Decameron Giovannia Boccaccia, izdava~ko

poduze}e Re~ i Misao, Beograd, 1962.god.
TRE]I DAN, NOVELA PRVA
LIKOVI: Nuto (vrtlar)

Masetto
Nadstojnik
Glavna ~asna sestra
Opatice
MJESTO DOGA\ANJA: U ovom na{em kraju bio je, a i

sada je jedan...
FABULA: U nekom je kraju postojao samostan. U

njemu je radio vrtlar po imenu Nuto. Odràvao je vrt, ali
kako su ga zadirkivale opatice i po{to nije bio
zadovoljan pla}om, izravnao je ra~une i vratio se u svoj
rodni kraj Lamporecchio. Tamo ga je do~ekao mudri
Masetto, i ~uv{i ~ime se i kako Nuto, uzeo je sjekiru i
uputio se prema samostanu. Malo je razmislio i do{ao
do zaklju~ka, po{to je mlad, da se pravi da je nijem, jer
ga ina~e mo`da ne bi htjeli uzeti da radi za njih. Kad je
do{ao tamo, obavio je nekoliko poslova. Nadstojnik se
uvjerio da on vrlo dobro obavlja svoj posao, dogovorio
se sa glavnom ~asnom sestrom da ga zadrè. Dok se
jednog dana pravio na livadi da drijema, pored njega su
pri~ale dvije opatice kako su ~ule, da je ono {to
mu{karac moè pruìti èni mnogo ljep{e od najljep{ih
zadovoljstava na svijetu, te odlu~e to isprobati s njim.
Nakon {to su to radile vi{e dana, opaze ih tako druge
opatice, pa im se i one pridruè. Tako je Masetto morao
zadovoljavati svih deset opatica. [etaju}i se vrtom
jednog dana glavna ~asna sestra primijeti Masetta
napola gola, pa i ona odlu~i to isprobati. Odnese ga u
dvor i zadrì ga tamo par dana. Nakon vi{e
dana, Masetto nije mogao vi{e izdràti sve to,pa je
progovorio glavnoj ~asnoj sestri. Ispri~ao joj je da ta
bolest nije njemu uro|ena, i da sada nije naglo
progovorio. Priznao joj je istinu o opaticama i molio je
da ona to sredi. Ona se dogovorila sa drugim opaticam o
tome kada }e ga koja imati. Kada je umro nadstojnik,
njega su stavili na njegovo mjesto. Kada je Masetto
ostario, vratio se u rodni kraj Lamporecchio veoma
bogat.
TRE]I DAN, NOVELA ÊTVRTA
LIKOVI: Puccio di Rinieri

Isabetta (Pucciova èna)
Don Felice
MJESTO DOGA\ANJA: Blizini San-Brankacija ìvio je

jedan...
FABULA: Nedaleko crkve San-Brankacija ìvio je Puccio

di Rinieri. Bio je vrlo poboàn. Imao je mladu i vrlo
lijepu ènu pod imenom Isabetta. Jednog je dana u taj
kraj do{ao redovnik imenom Don Felice. Odmah je
otkrio èlje Puccia, i ono {to mu~i njega i njegovu ènu.
Puccio je bio vrlo poboàn, i nije mogao pono uìvati s
ènom. On i njegova èna su se zavoljeli, ali toj njihovoj
ljubavi je bio prepreka Puccio, koji nije ~esto izlazio iz
svoje ku}e. Don Felice je rije{io problem tako {to je
Pucciu izmislio na~in kako da postane svetac. Rekao mu
je da mora svaki dan postiti i svake no}i moliti na terasi
o~ena{e i zdravomarije. Puccio di Rinieri je to
povjerovao i dok je molio na terasi, Don Felice je uìvao
sa njegovom ènom u njegovoj sobi.
ÊTVRTI DAN, NOVELA PRVA
LIKOVI: Salernski knez Tancredi

Vojskovo|a Capove
Ghismonda (K}i kneza Tancreda)
Guiscardo
MJESTO DOGA\ANJA: Tancredo, knez od Salerna, bio

je...
FABULA: Salerinski knez Tancredi, imao je k}erku

jedinicu imenom Ghismonda. Volio ju je vi{e nego {to
su drugi roditelji volili svoju djecu, i zato ju nije htio
udati. Kada je ona ve} bila u godinama kada se druge
djevojke udaju, on ipak odlu~i da je uda, za vojskovo|u
Capova. Me|utim ona nije voljela Capova, ve} se
zaljubila za Guiscarda koji je bio iz nièg staleà. Takav
brak njen otac nebi nikad dopustio. Dala je naslutiti

Guiscardu da ga voli. Po~eli su se tajno vi|ati. Jednog je
dana Tancredi traìo k}erku. Obi~avao ju je posje}ivati
u sobi. Jedan dan do{ao je u njenu sobu i zaspao.
Zaspao je na sakrivenom mjestu. Ona ga nije vidjela i
po~ela se zabavljati sa Guiscardom. Kada je to vidio
Tancredi, nije ni{ta rekao. [utio je i ~ekao, pa kada su
oboje oti{li, neprimjetno se i{uljao iz sobe. Drugo jutro
naredio je svojim slugama da zarobe Guiscarda, i odtad
su ga u najve}oj tajini dràli zarobljenog u jednoj
prostoriji dvora. Kad je saop}io k}erki da je zarobio
Guiscarda, ona je rekla da treba oboje kazniti. Drugo je
jutro knez Tancredi zagu{io Guiscarda. Izvadio mu srce i
na tanjuru ga je poslao svojoj k}erki. Kada je ona
vidjela to srce, dugo je vrijeme plakala nad njim, a
kasnije je ulila u tu krv otrov i sve skupa popila. îm je
to ~uo knez Tancredi, dotr~ao je u njenu sobu, u kojoj
je ona leàla sa srcem Guiscarda naslonjenim na njeno
srce. Zadnje rje~i koje je Ghismonda izgovorila bile su,
da èli da ih pokopaju zajedno da bude stalno s njim. To
je njen otac kasnije i u~inio.
ÊTVRTI DAN, NOVELA [ESTA
LIKOVI: Plemi} Negro da Ponte Cararo

Andreuola (k}i plemi}a Negra)
Gabriotto
Slu{kinja
MJESTO DOGA\ANJA: U
nekada jedan...
gradu
Breschi
ìvio
je
FABULA: Plemi} Negro da Ponte Cararo imao je vi{e

djece me|u kojima i k}erku Andreuolu. Andreuola se
zaljubila u susjeda pod imenom Gabriotto, koji je
pripadao nièm staleù od njenog. Slu{kinja joj je
pomogla pri tome da Gabriotto dozna o tome kako ga
ona voli, te da se oni vi|aju i uìvaju skupa. Andreuola
je sanjala da uìva s njim, i da iz njega iza|e ne{to crno,
i da ga ona gubi. Kada mu je ona to ispri~ala, nije htio
vjerovati, pa ju je poku{ao smiriti. Malo kasnije umro je
u njenim rukama. Slu{kinja joj je pomagala odnijeti
tijelo do njegove ku}e. Putem su ih uhitili ~uvari i
odnijeli pred sud. Nakon {to je ispri~ala istinu, otac se
uvjerio da je nevina, pa ju je poveo ku}i. Gabriotta su
zakopali sa svim po~astima a kasnije su Andreuola i
slu{kinja oti{le su u samostan i ìvjele jo{ dugo
o~i{~ene od grijeha.
PETI DAN, NOVELA ÊTVRTA
LIKOVI: Lucio da Valbona (mesar)

\akomina (èna mesara Lucia)
Catarina (k}i mesara Lucia)
Ricardo Manardi
MJESTO DOGA\ANJA: Nedavno je u Romaniji ìvio

jedan...
FABULA: Mesar Lucio da Valbona imao je k}erku

Catarinu. Bila je najljep{a djevojka u tom kraju. Nakon
{to ih je vi{e puta posijetio Ricardo Manardi, priznao joj
je svoju ljubav. Po{to je njen otac pazio na nju, bio je
problem kako da se sastanu. Ricardo je rekao neka no}
prespava na terasi, pa da }e on na}i na~in da do|e kod
nje. Ona je rekla roditeljima da joj je u sobi vru}e
spavati, pa da uz njihovo dopu{tenje namjerava spavati
na terasi. Ricardo je do{ao te no}i na terasu. Cijelu no}
bili su zajedno, a pred jutro su zaspali. Kad se njen otac
pred jutro probudio, vidio ih je na terasi kako skupa
leè. Pozvao je ènu da se i ona uvjeri u njihovu ljubav.
Kad su se probudili, Catarina je po~ela plakati, jer se
bojala oca i njegove osvete. Iznenadila se je kad je

dobila dopu{tenje za njihovo vjen~anje.
PETI DAN, NOVELA OSMA
LIKOVI: Nesta|o degli Onesti

Paola Traversi
MJESTO DOGA\ANJA: U Raveni, prastarom gradu

Romanjie, bilo...
FABULA: Nesta|o degli Onesti, bogat i otmjen plemi}

zaljubio se u djevojku plemi}ke obitelji Traversi. Htio ju
je osvojiti rasipaju}i svoje bogatstvo nad njom, me|utim

ona ga nije htjela. Jednog je dana on poslan na molbu
roditelja u Kjeso, gdje je ugledao scenu kako vitez tjera
mladu djevojku. Pomislio je kad bi Poala vidjela takvu
scenu, da bi ga od straha mo`da zavoljela. Vratio se u
Ravenu, pozvao je nju i svoju rodbinu na ru~ak.
Vidjev{i takvu scenu, Paola je pomislila da je njoj
namjenjena, i strahuju}i za sebe zavoli Nesta|a. Uskoro
su se nakon toga vjen~ali.
[ESTI DAN, NOVELA SEDMA
LIKOVI: Madona Filipa

Rinaldo de Puljezi
Lazarina de Gvacaljotrija
MJESTO DOGA\ANJA: U gradu Pratu postojao je

nekad...
FABULA: U ono vrijeme, u Pratu je postojao zakon koji

je govorio da ako je mu` na|e u preljubu, ènu moè
dati na sud i da ona moè biti obje{ena. Rinaldo de
Puljezi je tako prona{ao u preljubu svoju ènu sa
Lazarinom. Priveo ju je pred sud da joj oni sude. Kad su
je upitali da li priznaje preljub, ona je potvrdno

odgovorila, ali da èli upitati muà, da li mu je ona
uvijek udovoljavala èlje kada je on to htio. On je na to
pitanje odgovorio potvrdno. @ena je rekla sudu da ne
vidi razloga zbog }ega bi doma stajala neiskori{tena, za
vrijeme dok nije potrebna svome muù. Sud je rekao da
ona ima pravo, pa su izmjenili zakon tako, da bilo koja
èna koja zadovolji svog muà, moè zadovoljavati i
druge mu{karce.
SEDMI DAN, NOVELA DRUGA
LIKOVI: Peronela
Mu` Peronele
\anelo Striniario
MJESTO DOGA\ANJA: Prije kratkog vremena se u

Napulju...
FABULA: Peronela se oènila siromahom. Po{to nisu

imali novaca, on je svako jutro i{ao rano raditi ili traìti
posao. Kasno se vra~ao doma. Za to vrijeme, dok je on
radio, Peronela se zabavljala s \anelom Striniarom, koji
bi dolazio kod nje ~im bi joj mu` oti{ao na posao. Tako
je bilo vi{e dana, sve dok se jednog jutra ne vrati ku}i.

Kada Peronela primjeti da se mu` ve} vratio sa posla,
re~e \anelu da se brzo sakrije u jedno veliko bure koje
su imali u ku}i. Peronela kaè muù da ne}e imati {ta
jesti ako se misli tako rano vra}ati s posla. On je doveo
kupca za veliko bure koji }e mu dat pet srebrnih forinta.
Rekla mu je da je iona isto na{la kupca koji }e joj isto
dati sedam srebrnih forinta te da je taj kupac u{ao u
bure da pregleda da li je cijelo. Kada je to ~uo njen
mu`, potjera svog kupca, jer mu je on davao dvije
forinte manje nego onaj drugi, te oti|e kod bureta da
zavr{i posao. \anelo je rekao da je bure cijelo i da }e ga
kupiti ako mu ga o~isti, {to je Peronelin mu` i u~inio.
Dok je on ~istio to bure, Peronela i \anelo su se
zabavljali. Kad je on zavr{io posao, \anelo je platio bure
i odnio ga ku}i.
DEVETI DAN, NOVELA DRUGA
LIKOVI: Izabeta
Mladi}
Glavna ~asna sestra
Opatice
Sve~enik
MJESTO DOGA\ANJA: U Lombardiji se nalazio jedan

po...
FABULA: Izabeta je bila opatica u samostanu. Zaljubila

u mladi}a koji je dolazio u taj samostan. Priznala mu je
svoju ljubav, pa su oni ~esto zabavljali. Kada su to
druge opatice vidjele, otr~ale su do sobe glavne ~asne
sestre. Strahuju}i da je ne na|u da spava sa
sve}enikom, brzo se obukla i u ùrbi umjesto marame
na glavu je stavila sve}enikove ga}e. U ùrbi to nije
primjetila niti jedna opatica. Kad su do{li pred Izabetinu
sobu, provalili su, i zatekli Izabetu i mladi}a kako se
zabavljaju. Izabetu su otjerale iz sobe da joj sude. Kada
je kasnije Izabeta primjetila {to je na glavi glavne
~asne sestre, kazala je neka si prvo sveè maramu pa
neka onda razgovara s njom. Tada su i opatice primjetile
{to se nalazi na glavi glavne ~asne sestre, te je ona bila
prisiljena da dopusti svim opaticama da vode ljubav kad
god èle. Tada se Izabeta vratila svom ljubavniku i
nastavili su i dalje nesmetano se vi|ati.
DESETI DAN, NOVELA ÊTVRTA
LIKOVI: Meser Gentile de Karizendi

Nikola Ka~animik
Katalina
MJESTO
DOGA\ANJA: U
lombardijskom gradu...
Bologni,
divnom
FABULA: U Bologni je ìvio mladi ~ovjek imenom \entile de

Karizendi. Zaljubio se u jednu plemkinju Katalinu. Ona
njemu nije uzvra}ala ljubav i nije ga voljela. Ona oti|e na
svoj posjed gdje se razbolila. Doktori nisu mogli na}i
znakove ìvota, pa su je zakopali. Kada je \entile doznao da
je ona umrla, uputio se u najve}oj tajnosti sa slugom do
njenog groba. Do{av{i tamo u|e u grobnicu i poljubi je vi{e
puta, a kasnije odlu~i da joj moè dotaknuti grudi. Primjetio
je da u njenim grudima ima jo{ malo ìvota, pa je odnese u
svoju ku}u gdje mu je njegova majka pomogla da je
ozdrave. Kad je ona ozdravila zamolila je \entila da joj
dopusti da se vrati svojoj rodbini. On je rekao da po{to svi
misle da je ona mrtva da }e pozvati neke plemi}e na gozbu
kod sebe te tako i njenog muà i da }e je pred svima njemu
uru~iti kao poklon. Ona je na to pristala. Morala je po~ekati
da se on vrati s puta, da bi vidjela svoju rodbinu. U me|
uvremenu je rodila sin~i}a. Kada se \entile vratio s puta i
vidje kako je ozdravila, napravi gozbu i pozove plemi}e na
ru~ak. Zapitao je da li bi bilo pravedno kada bi neki ~ovjek
bacio svog bolesnog slugu na ulicu, a drugi bi ga izlje~io da
ga taj drugi zadrì za sebe. Na to su se svi dogovorili a
Nikola je izrekao u ime svih da je to pravedno. Tada Gentile
naredi slugama da uvedu Katalinu {to i u~ine. Kad je do{la
on se udalji, a drugi su gosti ispitivali Katalinu o tome ko je,
to ona nije odgovarala. Kasnije je \entile predao Nikoli svoju
ènu i dijete. Kasnije su ga za to svi hvalili.
3. TEZA : O DEKAMERONU
Dekameron nije proizvod jednog bludnog i

ustreptalog ìvota kakav je bio Boccacciov, ve} plod
profinjene umjetni~ke analize i tihog izraàvanja
genijalnosti koja ìvi u prostoru i vremenu, te osije}a
pravi trenutak. (komentar iz dijela).
Dekameron je produkt pona{anja gra|ana tog
vremena. @ene su bile varljive. Napravile su }ak i zakon
koji im dopu{ta da se druè s drugim mu{karcima. Neki
mu{karci su bili naivni i glupi, a drugi mladi}i hrabri i
nepromi{ljeni. Izgleda da je u to vrijeme bilo dosta
vanbra~ne dijece, ~ak mo`da vi{e nego danas.
Dekameron je ve} u 14. stolje}u bio preveden
na francuski, a onda i na engleski jezik. Nastav{i u
najgorem vremenu tj. za vrijeme kuge, te pored svih
grozota, zra~i sna`nom ìvotnom voljom i optimizmom.
i kukaviluk () i svemu tome unato tvrdim
da Pariz nikada nije bio pravedan prema
meni da mi nikada nisu uzvratili tovanjem,
kao ni platili novcem, ono to mi se duguje.
I ponajbolji dokaz da mi nad glavom visi svoje vrstan baksuz je taj to se ak i moja majka
() okree protiv mene."
Baudelaire je svakako teio idealnom, a poto mu idealno dobro nije
uvijek bilo pristupano, posluilo je i zlo, pa su mnoge pjesme bile
cenzurirane zbog raznoraznih nemoralnosti, prevelike slobode pisanja i
mnogih nepoudnih stihova. On tu svoju neobinost tijekom vremena i
sam poinje shvaati, pa pie: (XII.). Njegova najpoznatija zbirka pjesama
"Cvjetovi zla", ve u naslovu sadrava cijelu bit Baudelairove poetike:
izvuci ljepotu iz rugobe ivota i nesree ljudskog postojanja, otkriti vjeno
u prolaznoj, otrcanoj svakodnevici.
"tiocu"
estoka borba dobra i zla izraena je u veini njegovih pjesama i on sam,

razapet izmedu poroka i duhovnog uzdizanja, esto poputa pred
slabostima grijeha i to ga snano frustrira, te on svoju alost pretae na
papir.
"Unitenje"
On krcansku vjeru tumai na svoj nain i kako priznaje nerijetko prema
njoj osjea otpor, esto ju, kroz razne pjesme, izruguje u trenutcima svoje
duhovne slabosti i nastoji pobjeci od njenih stereotipa i granica.
Uz svjetski poznate pjesme "Albatros" i "Suglasja" najvie pozornosti
plijeni pjesma "Neizljeivo". Ona poinje s pjesnikovim videnjem
stvaranja ovjeka i svijeta. Medutim Boja zamisao ovdje skree sasvim
(ne)oekivanim tokom i "Jedna Ideja, Oblik, Bie krenu iz modrine i pade
u olovnosiv i blatan Stiks gdje nikad s Neba ne progleda oko" .
Protagonist u iduim stihovima je pali andeo, koji zapravo simbolizira
modernog kranina koji se nepanjom ili pak zaveden udnjom za
nakaznim zatekao u golemom komaru zemaljske stvarnosti. On pada sve
dublje, u sve mranije ponore no pri tom se ne predaje i oajniki trai
traak svjetla i izlaz iz tih krugova agonije. Medutim sva njegova
nastojanja da se spasi su sasjeena u samom korijenu i sav njegov trud
samo je prazno tapkanje u mjestu. Uzaludnost njegovih pokuaja
posljedica su ljudske pokvarenosti u modernom svijetu i njegovo mrano
potonue zaustavlja se u kristalnoj klopki leda koja je zapravo ekvivalent
Danteovom zadnjem ledenom krugu pakla (itaj, 29. str.). Baudelaire je
danas vjerojatno shvaeniji nego ikad prije i njegove nekad cenzurirane
pjesme, danas su nezaobilazne u kolskim lektirama jer modernom
Baudelairovom svijetu 19. stoljea danas se suprodstavlja moderni svijet
20. Stoljea koji je opakiji i pokvareniji i zato ljudi dananjice
Baudelairovu "svjetsku bol grijeha" shvaaju puno iskrenije i danas u
njemu nalaze inspiraciju snaniju nego ikad prije.
CRNI MAAK - EDGAR ALLAN POE

1. TEZA
BILJEKA O PISCU:
POE, Edgar Allan (Boston, 19. 1.

1809 - Baltimore 7. 10. 1849), americki
knjizevnik. Roditelje, siromasne putujuce
glumce, izgubio je u djetinstvu. Odrastao
je na Jugu, u kuci trgovca Johna Allana.
Osnovno obrazovanje stekao u koledzu u
Londonu. Po povratku u domovinu laca se
knjizevno - publicistickog posla: pise
recenzije,
eseje,
kritike,
pjesme
i
pripovjetke, drzi predavanja, itd. 1827.
godine objavljuje prvu zbirku Tamerlane
and Other Pcems. Uvijek vise gladan nego
sit, povremeno zapada u teska depresivna
stanja te trazi spasa u alkoholu i
narkoticima. U takvim se prilikama Poeu
rodila misao da je poezijaritmocko
stvaranje ljepote, koje je samo sebi
svrhom, sto je realizirao u lirskim
ostvarenjima i pripovijestima, koje su
cesto gradene na efektima groze,
napetosti. U Poeovim djelima, pored
razigranosti maste ima i hladne cerebralne
proracunatosti.
Poe je po izuzetnom intenzitetu svojih patnja bio kadar da od izbalaniziranih kantelina romanticke
skole satka jedan novi carobni svijet snova i da mu poda stravicnu realnost tragedije. U Poevo vrijeme,
medutim, nije se u SAD-u jos formirao ukus koji bi znao ocijeniti njegove vrednoste. U Europi,
originalnost i elementarna snaga Poevova stvaralackog duha priznate su ubrzo nakog njegove smrti.
2. TEZA
FABULA:
Postajuci sve vise rob alkohola, junak ove pripovjesti propada i fizicki i psihicki. U stanjima pijanstva,
on zlostavlja i svoju zenu i svog mezimca, crnog macka, kojeg jednog dana, razdrazen grizodusjem
hladnokrvno i okrutno objesi.
Od tada se njegove nevolje gomilaju. Izgorila mu je kuca, a uza sve to jos ga podjaruje prisutnost
nekoga jednookog crnog macka posve slicnoga njegovom ljubimcu koji ga neprestano prati kao ziva
uspomena na pocinjeno zlodjelo.
Djelo Crni macak sastavljeno je od niza kratkih prica za koje je sam Poe rekao da njegove price
prikazuju smjesno dovedeno do grotesnog, stravu natopljenu u uzas; duhovitost pretjeranu do burleske i
posebnost preobrazenu neobicnost i mistiku .
3. TEZA
STIL PISCA:
Mnoge teme i gotovo sav dekor Poeovih prica proizlaze iz konvencija koje su postajale u romanticnoj
knjizevnosti njegova vremena, narocito u njenoj gotickoj struji. Goticka se knjizevnost koristila
interesom romanticara za srednji vijek, folklorom i egzotickim ugodajima: otuda motivi rusevina, starih
kula i dvoraca, podzemnih hodnika i tamnica, kostura, sablasti i grobova, demona i vampira. Strah i jeza,
uzas i smrt i ludilo prevladavaju u svim kratkim pricama.
Poeve su teme uglavnom potekle iz njegova

osobna iskustva, iz njegovog nebicno nesretnog
zivota i njegove bolecive prirode. Zato je Poe
jednom prilikom rekao: Ako se moja djela i temelje
na strave, tvrdim da strava potjece iz moje duse, da
sam tu stravu crpio iz njenih zakonitih izvora i uvijek
je vodio samo do njena zakonita ishoda .
Combray MARCEL PROUST
1. Biljeka o piscu:
PROUST, Marcel (Pariz,10. 7. 1871. - 18. 9. 1922.), francuski

knjievnik. Potejee iz graanske sredine i ve u mladosti pokazuje interes
za mondeni ivot tzv. visokoga drutva. Suradnik jeFigaroa, pokreta
asopisa Le Banquet (1892); A. France pie mu predgovor za knjigu Les
Plaisir et Les Jours (1896). Slabo zdravlje primorava ga da se povue, pa
ivi mnogo godina u izolaciji. U tiini radi na svojemu opusu. 1913
objavljuje Du chote de chez Swann. Njegov autobiografski roman Jean
Santeuil (1952) objavljen posmrtno. Ta, i sva njegova ostala dijela pokazuju
zajedniku atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a
imaju i jednog zajednikog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje obara, rui,
mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku;
vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti.
Nastojanje da se vrijeme zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se
izbrie granica izmeu onoga to jest i onoga to je bilo inspiriraju Prousta,
tragatelja za izgubljenim vremenom; tako je nastao njegov opseni ciklus A
la recherche du temps perdu.
Proust fautovski tuguje za trenutkom to prolazi, fiksira sunane

predjele jednoga djetinstva, mnoga lica u prolazu, parike salone, sjedeljke,
susrete, igre, rastanke i snove. On je kreator mitolokog djetinstva,
Proustov vjeiti mladi, analitiar, artist, lirik graanskoga komfora, tvorac
izvanrednih metafora u ijem se traenju osjea tipino francuska
vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost,
pokazao primjerom da umjetnik ne izmilja nego otkriva: L artite n invente
pas, il decuvre. Svojim djelom Proust je ostavio dubok trag ne samo u
francuskoj ve i u dananjoj europskoj knjievnosti. Proustov osjeaj za stil,
za vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjeanja obogatio je
suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi opisi pejzaa postaju duhovni
zaviaj mnogih miljuna italaca.
Podaci iz: Enciklopedija leksikografskog zavoda, Hrvatski

leksikografski zavod, Zagreb, 1969.
2. Drutvo:
Rije drutvo nekako udno zvui kad se govori o svijetu koji nam je
Proust naslikao. To je drutvo sastavljeno od samih grupa pojedinaca, koji se
kreu u uskom krugu svojih osobnih interesa, a s drugim dolaze u dodir
samo onda kada su im ti drugi osobno potrebni. Najsavrenije osvijetljenje
drutva, visokog drutva daje nam Proust na posljednjih dvadesetak
stranica Vojvotkinje de Guermantes. Razgovor vode tri protagonista U
traganju za izgubljenim vremenom: Swann, najprofinjeniji predstavnik
kulture svoga doba, alter ego samog pisca, vojvoda de Guermantes,
najsebiniji, najglupiji i naistiji predstavnik europskog plemstva i
vojvotkinja Oriane, jedinstven primjerak stila, finese, arma, povrnosti i

nehumanosti istoga drutva. A za stvaranje njezina lika Proust se posluio
princezama, vojvotkinjama i groficama iz njegove najblie okoline, jer
Proust je svoja lica transponirao prema licima drutva u kojem je ivio.
Drutvo romana U traganju za izgubljenim vremenom kree se u

zatvorenom krugu, koji ne obuhvaa nita drugo osim svoje bogate etvrti u
Parizu, jednog normadijskog dvorca i jednog luksuznog ljetovalita na
normandijskoj obali. lanovi tog drutva lieni su svake aktivne volje i zato
nesposobni da vre bilo koju radnju koja bi ih vodila do nekog cilja izvan
njih samih. Ta lica nita nee i zato nita ne rade, njihova budunost ne ovisi
o njihovu htijenju ve o stjecaju okolnosti. Ni jedno od njih ne pokazuje neki
napredak ili neki razvoj, ni jedno od njih ne vri nikakve vanjske radnje tako
da na kraju osjeamo potpunu dekadenciju Proustova drutva.
Proustovo djelo isto tako nije ni tendeciozno ni moralno. Ono ne

prouava vanjsku radnju ve unutarnje injenice, njegova se karakteristika
nalazi u samoj mehanici ljudskog zbivanja. To je drutvo koje se raspada
bez obzira na bilo koji ljudski moral. No, ako kod Prousta nema vanjske
radnje, ne smijemo zakljuiti da kod njega nema dinamike, to bi ujedno
znailo da nema ivota, jer njegovo djelo daje dojam veoma bogatog vrenja,
u unutranjosti mehanizma sakrivenog ispod povrine bia i stvari.
3. Slikar prostora i vremena:
U jednom pismu Proust kae: to se tie stila, nastojao sam

odbaciti sve ono to diktira isti razum, svu retoriku, uljepavanje i gotovo
sve homotine i traene slike, da bih izrazio svoje duboke i autentine

impresije i potovao prirodni tok moje misli.
Proust se slui bojama kao impresionistiki slikar, stvarajui najprije

ambijent koji obavija osjetila odreenim svjetlom i tonom, te na taj nain
prua uvjete za postanak istih impresija.
Proust, osim to je slikar prostora, on je i slikar vremena. On nije

poznavao sata, njegov se ivot odvijao izvan praktikog vremena koje su
ljudi ustanovili da organiziraju rad koji od njih zahtijeva socijalni ivot. On
je u potpunosti raspolagao svojim vremenom i sluio se njime samo za
vlastita istraivanja. Proust nastoji posjedovati vrijeme u istom stanju,
osjeati se suvremenikom stoljea i tako izbjei smrt koja nije drugo nego
fenomen memorije. Umrijeti znai ne imati vie uspomena, znai pustiti
vrijeme da pobjegne. Posjedovati vrijeme znai posjedovati prolost,
sadanjost i budunost. Posjedovati sve to, znai ivjeti u istio vrijeme u
jednom, drugom i treem, i prema tome, ne ivjeti ni u jednom potpuno. To
je isto kao izbjei sva tri i nai se izvan njih, tj izvan vremena.
Taj susret prolosti i sadanjosti jedna je od karakteristika njegova slikanja
izvan svijeta, jedan od bitno proustovskih postupka. Ali Proust nije prvi
uveo te skokove u prolost da bi dao slici vie reljefa. No tada su te
usporedbe bile veinom paralele bez osjetnih dodirnih toaka. Prolost je
sluila kao muzej uzoraka koji su piscu stajali na raspolaganju. Kod Prousta,
naprotiv, prolost je isto tako iva kao i sadanjost, s tom razlikom da je u
isto vrijeme poetinija i slikovitija, jer nam otkriva proces postajanja
sadanjosti. Prola se stoljea pomiu i pribliavaju nama stvarajui
sadanjost.
4. Dinamine slike
Unutranjo neprekidno gibanje oivljuje dekor i prirodu: predmeti,

sobe, gradovi, cvijee, drvee i pejzai ive, kao to iva lica; autorov
stvaralaki duh ulijeva ivot u neivi svijet u kojem stvari postaju
individualne i ponaaju se ka iva bia.
Proustove dinamine slike i njegovo opisivanje predmeta vidimo na

158. i 159. stranici ovog romana. Te stranice poznate su zbog karakternih
crta koje pojedinim licima daju njihovi monokli. Tako se npr. staklo
monokla generala de Fraubervilla pretvara u jednu monstruoznu ranu, a
monokl mondenog romansijera izraava njegov jedini organ psiholokog
prodiranja i nemilosrdne unutarnje analize, dok markizu de Forstelleu
monokl daje melankolinu osjeajnost u kojoj ene otkrivaju velike
mogunosti ljubavnih patnji.
Taj odejevni individualizam izraava naa razliita duevna stanja, crte

naeg karaktera kao i karakter epohe u kojoj ivimo. Tako odjea prestaje
biti samo tkanina i suvini ukras i postaje sasvim sastavni dio nas samih, na
vlastiti izraz.
U slikama prirode Marcel Proust najvie panje posveuje cvijeu,

drveu i moru. More, ta nepregledna snaga, to vjeno gibanje, ta vjena
promjena, nalo je u Proustu svog velikog pjesnika. Beskrajana i nemirna
povrina, koju su ljudi ukrasili brodovima, predstavljala je za njega princip
mladosti: (Mladost) je stanje prije potpunog ukruenja i zato u drutvu
mladih djevojaka osjeamo ono isto koje osjeamo pred oblicima, koji se
pred nama bez prestanka mijenjaju, koji se poigravaju s nestalnim
oprenostima i to nas podjea na neprekidno ponovno stvaranje primarnih
elemenata prorode, koje vidimo kad smo na moru.
Cid - Pierre Corneille

Sadrzaj:
Himena,kci grofa Gormaza,ludo je zaljubljena u don Rodriga,sina don Diega.
U njega je zaljubljena i dona Uraka,kastiljska infantkinja.Don Diego i grof se posvadjaju,
te grof don Diega udari.Posto je star don Diego se ne moze odbraniti te poziva u pomoc
svoga sina Rodriga.Rodrigo je zaljubljen u Himenu, ali mu je cast vaznija i od ljubavi
i zbog casti i uvrede nanesene ocu ubija grofa Gormaza.Nakon toga Himena kod
kastilskog kralja Fernanda trazi kaznu za Rodriga iako je zaljubljena u njega.Don Diego
salje Rodriga u boj protiv Maura da bi ga bar na kratko udaljio s dvora.Rodrigo je
postavljen za vodju u tom boju.On sa svojom vojskom unistava Maure i slavno se vraca
na
dvor.Kralj ga hvali te ga stavlja pod svoje okrilje.Himena i dalje uporna u svojoj zelji da
osveti oca iziskuje od kralja da pusti Rodriga u dvoboj,a ona ce pobjedniku biti zena.
Kralj je primoran prihvatiti te daje Himeni pravo da izabere covjeka koji ce braniti njenu
cast.Himeni se odmah ponudi don Sancho kao covjek koji ce stati pred Rodriga da obrani
njenu cast i Himena prihvaca don Sanchovu ponudu,koji je zaljubljen u Himenu.Mladici
se
susreucu u dvoristu dvora i Rodrigo pobijedi don Sancha.Himeni kazu da je Rodrigo
mrtav
te ona padne u nesvijest i time dokaze da je zaljubljena u Rodriga.Kralj na kraju kaze da
je sramota s Himenina imena sprana te da se ona Rodrigo mogu vjencati.
Kraj
Likovi u drami su:DON FERNANDO,prvi kastilski kralj
DONA URAKA,kastilska infantkinja
DON DIEGO,don Rodrigov otac
DON GOMEZ,grof Gormaz,Himenin otac
DON RODRIGO,Himenin dragi
DON SANCHO,zaljubljen u Himenu
DON ARIJA,kastilski plemic
DON ALONSO,kastilski plemic
HIMENA,don Gomezova kci
LEONORA,infantkinjina odgojiteljica
ELVIRA,Himenina odgojiteljica
PAZ,infantkinjin
Radnja drame Cid odvija se u Sevilji.Drama ima 5 cinova.Naslov originala je Le
Cid.Rijec Cid na Maurskom
,prema Corneilleu znaci gospodar.
O piscu:
Pierre Corneille rodjen je u Rouenu 1606.godine gdje ce I umrijeti docekavsi starost,
zaboravljen i jadan.Francuski dramski pisac.Odgojen kod isusovaca;kao odvjetnicki sin
ucio pravo i zivio od odvjetnicke sluzbe u Rouenu.Nakon prvih kazalisnih
uspjeha,kardinal
Richelieu izdvojio je njega i jos cetvoricu dramaticara s nakanom da ih materijalno i
moralno podupre u stvaralackim nastojanjima. Time njegov stavralacki kazalisni rad biva
jos djelotvornijim.Djela su mu:Melita;Udovica;Cid;Cinna;Polijekt;Pompejeva smrt.Od
djela
najvaznije mu je Cid (1636),u kojem slavi domoljublje i
primjenjuje Decartesovu filozofiju: duznost,volja i razum odredjuju postupak
likova.
PUTOVANJE CHILDA HARALDA - GEORGE GORDON BYRON

1. TEZA
BILJEKA O PISCU:
BYRON, George Gordon (22. 1. 1788. - Missolonghi,

Grcka, 19. 4. 1824.), engleski knjizevnik. Potomak Normana,
sin mahnitog Jacka i ekscentricne majke, Byron je bio u
prilicnoj mjeri nasljedno opterecen. Neko je vrijeme, koa
lord, sudjelovao u radu Gornjeg doma istakao se govornickom
vjestinom. Njegova primamljiva vanstina i zanimljiva licnost
ucinila ga je ljubimcem zena. Nakon razvoda, indiniran
klevetickom
hajkom,
napusta
zauvijek
Englesku.
Putuje
cijelom Europom i Bliskim istokom. Neukrotiv je buntovnik:
uplece se u zavjeru talijanskih karbonara; protjeran iz Italije
odlazi u Grcku, gdje moralno i materijalno pomaze njezin
oslobodilacki pokret i umire u taboru ustanika.
Byron jedan je od najistaknutijih engleskih knjizevnika. Glavna

su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two
Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poemaThe

prisoner of Chillon.
Byron
je
u
poeziju
uveo
nekoliko
glavnih
motiva
revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce,
junaci su mu strastveni borci i razocarani individualisti koji
mrze
suvremeno
drustvo.
Byronovim
djelima
dominira
slobodarska misao i protest protiv zla u zivotu. Svojim
buntovnim
stavom,
titanizmom,
satirckim
duhom
i
melankonijom Byron je izvrsio snazan utjecaj na ostale
romanticare
te
pored
Shakespearea
najvise
utjecao
na
knjizevnost XIX. stoljeca.
2. TEZA
STIL PISCA:
U Byronovim djelima romanticki zivotni nazor predstavlja se u

svom definitivnom obliku. Byronovi junaci osjecaju potpun nesklad
izmedu sebe i svojih moralnih nacela, drustvenim konvencijama i upravo
to osjecanje nesklada i raskola uzrok je radanja osjecaja promasenosti,
usamljenosti, suvisnosti...
Uzore za svoje junake Byron je trazio u svom vlastitom zivotu,

tako da se njegov zivot doima kao zivot najizrazitijeg romanticnog
junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim zivotom
koji u sebi nosi crte demonskog.
3. TEZA
ANALIZA DIJELA:
Byron u svom velikom i znacajnom djelu Putovanje Childa

Haralda opisuje covjeka koji nije nasao svoje mjesto pod suncem,
covjeka koga je sredina odbacila i nije mu namjenila neku drustvenu
ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga
primoran je otici iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina
utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima. Dok mornar zali za
domovinom, zenom i djecom koji ostaju sada sami, on ne zali za nicim,
samo zali sto je postao bezosjecan, bez zelja i nekog odredenog cilja,
ustvari on zali sto ne zali za nicim.
Odlomak iz Putovanja Childa Haralda
...Zasicen svime, izgubljivsi san o sreci

On je prestao da se s drugima vida
U ocima su mu katkad sjale suze
Al ponosni Childe im nije davao slobodu
Oduzet tugom on je lutao usamlen

I odlucio da svoj rodni kraj
Napusti krecuci na dalek put
Pokoren samo svojim teznjama

Nije se mogao umiriti sa vladajucim zlom
Pun ponosa, Tudim mislenjima nije vjerovao.
I shvatio je, gledajuci prezirnu janilu,

Da moze, napustivsi svijet, zivjeti u sebi samemu...
Upravo iz ovih stihova vidimo kakav je bio Child, covjek koji se

nije mogao umiriti s vladajucim zlomom. Vidimo da je to covjek koji
prezire drustvo, ovaj svijet, covjek koji je zasicen svime, koji je
izgubio san o sreci.
4. TEZA
POZDRAV DOMOVINI:
...Zbogom! Zbogom! - Rodni zali

Vec s otimljim oku mom
vjetar huce, ricu vali,
a galebi grakcu k tom.
Ono sunce gdje zapada,
Tamo je i nama poc!
Teb I njemu zbogom sada,
Domovino - laku noc!...
Ovaj dio govori nam kako Childe ostavlja svoju domovinu. Tu je

kraj njegova zivota u domovini, a ujedno pocetak lutalackog zivota,
pocetak potrage za novom, nezamagljenom i autenticnom istinom.
Mirisi, zlato i tamjan - Slobodan Novak

Biljeke o piscu:
Suvremeni je hrvatski pripovjeda, dramatiar i pjesnik. Roen je u Splitu. Puku kolu
zavrava u Rabu. U klasinu gimnaziju iao je u Splitu, a zavrio u Suaku. Nakon
demobilizacije iz partizana 1945. odlazi studirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Meu pokretaima je Krugova. Dvije-tri godine ivjet e u Splitu (1955. -1958. ), a
nakon toga je uglavnom u Zagrebu. Urednik je u izdavakim poduzeima. Godine 1950.
tiskao je svoju prvu knjigu pjesama Glasnice u oluji.
Nastavlja kao prozni pisac, i to oduljom pripovijetkom (ili kraim romanom) Izgubljeni
zavuaj, 1955. U ono vrijeme bila je to esta tema u hrvatskoj knjievnosti. Kratki roman
(ili odulja pripovijest) Tvrdi grad (1961. ) naslovom i sadrajno asocira na onodobnu
egzistencijalnu knjievnost u Hrvata.
Knjievni ugled ponajvie je stekao romanom Mirisi, zlato i tamjan (1968. ).
ovjeka u izokrenutoj stvarnosti ironizira roman Izvanbrodski dnevnik (1977. ).
O romanu Mirisi, zlato i tamjan

Roman Mirisi, zlato i tamjan jedno je od najboljih proznih djela suvremene hrvatske
knjievnosti. Sloena simbolika romana, na koju upuuje i referenca u naslovu, gradi se
na stalnom mijeanju sakralnoga i profanoga, doslovnoga i alegorijskoga. U sreditu je
radnje intelektualac, rezignirani humanist, koji ispata grijehe i zablude prolosti i na
simbolian, gotovo ritualan nain isti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od
bezbonitva i dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je
prihvatila utopijski projekt, pokuala sruiti tradiciju i povijest i zatim doivjela bolno
otrenjenje i deziluziju. No pravi "junak" djela je zapravo Ideologija, koja zarobljuje
pojedinca, vlada njime i odreuje njegovu egzistenciju. Novakov moralistiki roman
pisan je tonom razorne ironije i sarkazma, a osnovni osjeaj u znaku je sartreovske
metafore munine i gaenja prema svijetu.
Slobodan Novak (o romanu):

ovjek se zatekao kraj osobe koja je pala u krevet, nepokretna, bespomona, sama i
nezbrinuta. On joj je priskoio u pomo. Ugroena osoba umire nadugako, umjesto da se
brzo isti, kako je isprva izgledalo. ovjek straari kraj nje jer mu nita drugo ne
preostaje. Je li normalnije otii i napustiti je ili ostati i rtvovati se?
Fabula:
- pripovjeda- sjedi u sobi, a iz druge sobe krei Madona
- Draga (pripovjeda- eva ena) njeguje Madonu
- do njih je doao Doktor koji dolazi svakih 18 dana i udi se kako Madona
ima puno godina, a dobro vidi i uje
- Draga e putovati na kopno, a pripovjeda- mora ostati sa Madonom
- Draga ga alje po vode jer se eli okupati
- pripovjeda- odlazi po vode kod susjede Erminije
- Erminija je krenula s njim natrag jer ju je Draga zvala da je vidi
- Erminija mu putem pria da zna da - e Madona umrijeti dok on bude
sam
- on joj nije vjerovao i ona je rekla da o tome nita ne- e priati Dragoj da ne
ostane kod kue
- kad je dola u kuu Erminija se ponovo upoznavala s Madonom koja je
zaboravljiva
- Madona je rekla da ima sto godina, a Erminija se nije sloila s tim i Madona se
poela derati i vikati kako su joj sve uzeli pa sad ho- e i godine
- Erminija je ostala na veeri sa Dragom i pripovjedaem
- poslije je Erminija otila, Draga je dala Madoni veeru i otila se kupati, a
pripovjedaje izaao van
- uputio se uskim ulicama do svoga starog prijatelja s kojim je obiavao kartati
- prijatelj je imao posla, crtao je parcele za katastarske izvode
- njegova ena se raspitivala za Madonu, a on je rekao da je sve u redu
- jo je rekao da mu ena putuje na 18 dana i da e biti sam s Madonom, a
zatim je otiao ku- i
- u ponoje brod otplovio i otplovila je Draga
- pripovjeda- se sjetio kako su prolog ljeta veanke dolazile u njegovu sobu
- njegovo tijelo je trailo svoje jer je ena bila stalno umorna i bila je Madonin rob
- sada, 18 dana, e on morati brinuti o Madoni
- razmiljao je kako za idue dane treba napraviti opsean plan
- razmiljao je i o tome kako - e njegova Draga morati objanjavati sve svojoj
majci, Keri i Sinu o tome kako se i zato brinu za Madonu
- tada je zavikala Madona i prekinula ga u njegovom snu
- otiao je do nje i donio joj - aj koji je skuhao
- Madona je pitala za Dragu i rekla da se treba sakriti kad se vrati i iznenaditi i
prevariti
- pripovjedaje ustao i izaao na terasu prema moru, a Madona je zahrkala
kljocajui kao plinomjer
- drugo jutro dola je Erminija
rekla je pripovjeda- u da - e skuhati aj i da Madona spava , ali otvorenih

oiju
dao joj je novac da kupi hranu u gradu
tada se javila Madona i traila Dragu
pripovjedaje rekao Erminiji da ode do Madone, a Madoni je rekao da je umro
Dragin otac i da je zato Draga otila samo da Madona vie ne bi pitala za Dragu
rekao joj je to, ali je rekao i da je ona spavala dok je Draga odlazila
u tome je pogrijeio jer ona ne priznaje da ikad spava - za nju je to zlo, grijeh,
lijenost
znao je da - e mu biti teko s njom zato to je to rekao
pripovjeda- se ali kako mu je teko i kako bi volio da ima slobodnog vremena
da moe itati i etati po parku
Erminija ga ne moe zamijeniti jer je uprskala stvar i prestraila Madonu
jedini odmor za pripovjeda- a je kad Madona sama sa sobom razgovara (38.
-40. str. )
pripovjeda- (Dragi) je invalid
otiao je do Madone iako ga ona nije pozvala i dao joj da popije - au hladne
kamilice
Madona se poslije toga poela derati i guiti se samo da bi dobila limunade
rekao joj je da e za veeru imati blitvu i ona je tiho pjevuila "od
strae jutarnje sve do no- i" do veere
tri dana se Madona na njega ljutila
na badnjak je doao stari Tunina u posjet
Madona ga se nije sjeala, ali su ipak zajedno priali
donio je Tunina pijetla, ali je bio mrav i zato su svi krivili komunizam
pripovjeda- se prisjetio nekadanjeg Badnjaka
vidio je da Tunina jo uvijek nosi istu odje- u kao i prijanjih Badnjaka
ostavili su Madonu i pripovjedaje jo neko vrijeme priao s
Tuninom u kuhinji
dola je jedna djevojica i donijela - isto rublje iz samostana;
pripovjedaju je nazvao malom djevicom
pripovjeda- i Tunina su se napili
zvala ga je Madona i Tununa ga je na to upozorio, pa je pripovjeda- otiao tamo
i priao joj o Hanibalu Luci- u
ona nije znala zato ga je zvala, ali mu je kad je izlazio iz sobe rekla da pozdravi
Lucia
Erminija je vrljala u vrtu i ila za pijetlom kojeg je donio Tunina
pripovjeda- (Dragi) je pazio na Madonu
otkrio je da su se poboljali odnosi izmeu njega i Madone i razmiljao je o tome
(63. -65. )
zajedno su se sve troje: Erminija, pripovjeda- i Madona nali u Madoninoj sobi i
pjevali su jednu staru brojalicu
pripovjedaje poslije toga izaao van u etnju
ispovijedio se moru (70. -71. )
kad se vratio rekao je Madoni da je bio u opini
doli su im u posjetu gospodin i gospoa, njegovi prijatelji da im - estitaju

Boibrzo su otili i Madoni je postalo loije jer joj je Erminija rekla da je papa Pio 11.
umro
Madona nije umirala veje plakala
tada je Erminija otila jer ju je pripovjeda- poslao ku- i
Madona je opet traila da joj pripovjedaispri- a kako je iao na op-inu
rodila se zla misao u glavi pripovjedaa: o tome kako e jednog
dana rei Madoni da opet ima sve posjede i da je opet bogata i veselje e
je ubiti
smislio je kako e to uiniti - napit - e se i sve joj rei (81.
-83. )
to popodne donijela je opet mala djevica vo- a i slatkia iz samostana
Madona i pripovjedasu tako sjedili i gostili se
retrospektivno se vraa u prolost pripovjeda- kad je uo- i Sveta
tri kralja Stri- eva sestra Icita dola Stricu
Madona pri- a kako se sjea pripovjeda- a kao djeaka, anela
koji je iao na priest
to je Icita dola priopiti Stricu
Stric je rekao da e pripovjeda- do- i sutradan spreman
Icita je otila, a Stric je poeo - itati jedan roman i nesvjesno rekao da
e ga ubiti, nekog u romanu
Teta i tramacera su rekle da dijete, aneo, moda nee preivjeti i toga su
se bojale, a i Stric se toga bojao samo to nije pokazivao
(povezanost Madone i pripovjeda- a se saznaje u povratku u prolost)
drugo jutro odveo ga je Stric u crkvu
proao je cijelu ceremoniju i ostao je iv, a pravi aneli su umirali
povratak u sadanjost - pripovjeda- se pitao kako je nakon svih tih blagdana
opet tu gdje je
drugi dan pripovjeda- radi i dolazi potar i donosi - estitku
donio je pismo od Drage iz Zagreba i penziju
potar je brzo otiao jer je Madona zvala i pripovjedaje morao oti- i k
njoj jer joj se za- epio nos
otvorio je prozor u njenoj sobi i od- epio joj nosi (118. -119. - zanimljiv opis)
razmiljanje o bolesnim i zdravim ljudima (119. -120. )
podjela ljudi, tko vie vrijedi (120. )
vidio je da se Madona raspada i po Erminiji je pozvao Doktora
Doktor mu je rekao da treba svaki da prati Madonu
Doktor je elio vidjeti tavan i zanimalo ga je staro bakreno posue
Doktor nije elio brzo otii jer je naao zanimljivih stvari, ali na kraju je
otiao
poto se godina blii kraju, pripovjedaje izvrio dunosti i obveze prema
susjedima i prijateljima
sredio je da samostanke opatice opet alju malu djevicu k njima; on je elio da
ona doe
dola je Erminija i pripovjedaju je htio zaklati noem zbog izdaje - zbog

toga to ga je pred Doktorom prikazala kao ubojicu
Erminija je rekla da je ne ubije je - e Madoni svaki dan prati lea i masirati je
zatim je pripovjeda- pri- ao s Madonom
mala djevica je konano dola
priao je s njom i mislio je da je derite, kako mu se inilo dok je bio pod
utjecajem rakije, ali je uvidio da je ve- ena
prije nego to je otila rekao joj je da bi prvo trebala biti malo ena, a onda neka
se zaredi
Doktor je doao po bakreno posue i srebrno sveto posue
Madona je - ula da netko lupa na tavanu, a pripovjeda- joj je rekao da je to
samo takor
kad je propao strop pod Doktorom, Doktor i pripovjedasu odglumili pred
Madonom da se strop sruio od starosti
Doktor je htio kupiti starine na tavanu i pokuavao se dogovoriti s
pripovjedaem, ali je pripovejda- rekao da - e razmisliti
Draga se vra- a za 6 dana
taman kad je pomislio da bi mogao otii na kartanje kod prijatelja, dola je
Erminija i htjela ga zamijeniti da on moe oti- i malo van
on se nije dao tako lako jer je trebalo Madoni lea oprati; mislio je da e to
Erminija uiniti, ali ona nije htjela
nakon to je to pripovjeda- uinio, otiao je izvan kue
otiao je kod prijatelja na kartanje (prijatelja Line i njegove ene Olge)
pripovjeda- ih je zvao "Olga i Lina" - po Zolinom romanu
kad se vratio kui, bila je ve- Nova godina
drugi dan je rekao Madoni da su joj oni iz opine sve vratili; rekao je to
samo da bi mu proao dan
Madona je taj dan bila mirna i zamiljena, u nekom stanju nirvane
tek kad joj je rekao da e bakreno i srebrno staro posue prodati, ona je
ivnula
pripovjeda- misli da je Madona zapravo svjesna svega i da prikriva svoju
amneziju (169-170)
Madona se tada izderala da je sve to je rekao la i da ne eli da joj odnose
bakreno posue i tjera ga van
pripovjedaje tada otiao do Taribe, koji je imao krmu
tamo je susreo pijanca Franju Daska zvanog Decilitar i dao mu novaca da si kupi
pi- e
vratio se ku- i i ugledao malu djevicu u njegovom vrtu
pitao ju je zato je dola, ali ona nije htjela rei
otkrio je da se zove Lucija i poeo ju je dirati, ljubiti i htio je spavati s
njom, ali nije mogao
otiao je po vode na Erminijin zdenac i Erminija se nala tamo
znala je to je on radio i nazvala ga sramotnikom
poslije je doao Doktor i pitao ga zato je sve o - emu su se dogovarali
ispriao Erminiji
pripovjeda- se branio govorei da on nema to skrivati i rekao je da je

najbolje da sve zaborave, da on opet zatvori vrata i sam se brine za Madonu
Doktor misli da e ga pripovjedaucjenjivati, ali nee
za tri dana dolazi Draga
odluio je Madoni priznati da je sve to je rekao bila ala, a ona mu je odbrusila
da ne trpi uvredu od njegovih ala i da mu svaki put ne vjeruje
sljedea dva dana o- ekivao je Dragu i odlazio k moru u vrijeme dolaska
broda
tre- i dan je dola Draga i pitala ga kako je Madona
rekao joj je da je ostala sama kod kue i da zna da je izaao
Draga je na te rije- i pourila ku- i
Madona ju nije prepoznala te ju je ponovno upoznala i dobro prihvatila
mislei da je prpovjedaeva tre- a ena
Draga je, poto se naspavala, priala pripovjedau o svom boravku u
Zagrebu i kako se sve promijenilo
tada je dola i Erminija i divila se Draginom donjem rublju
Draga i Dragi morali su oti- i po cijev za kanalizaciju
Draga je putem zaplakala i pripovjedaje znao da mu nije sve rekla to je
radila u Zagrebu
pripovjedaje rekao Dragoj da dok Madona ivi i njihov ivot ima smisla, a
kad ona umre njihov ivot - e postati besmislen (220. )
uzeli su cijev od 100 metara i ponijeli je ku- i jer nisu imali novaca za dovoz
proveo je nosa svojom enom (treom enom, kako bi Madona rekla)
Madona je imala vru- icu i neto je buncala
ujutro su se probudili, Draga je vidjela rupu na stropu u Madoninoj sobi, a
pripovjedaje rekao da je iao istiti prainu na stropu i da je to
tako palo
don Vikica, sveenik, doao ime je blagoslivljati ku- u
sveenik je uzeo tamjan i posuo po eravici u kadionici
na pragu vrata napisao je "19G + M + B66"
kad je sveenik otiao, svi su se okupili u Madoninoj sobi i ona je rekla da
izgledaju kao dva anela (234. )
Vrijeme radnje: 1965. -1966.
Mjesto radnje: na otoku u sjevernom Jadranu
Mirisi, zlato i tamjan - pokloni koje donose tri kralja: Gapar, Melkior i Baltazar
Likovi:
Madona Markantunova, Dragi (pripovjeda), Draga, Erminija - susjeda, Lino i Olga prijatelji, Tunina - stari prijatelj, Doktor, potar, Tariba - krmar i drugi
Karakterizacija glavnog lika
Pripovjeda (Dragi) je profesor, ima 45 godina kao i Draga. On je "intelektualac,
rezignirani humanist, koji ispata grijehe i zablude prolosti i na simbolian, gotovo
ritualan nain isti se od naivne vjere i ideologijske zatucanosti, od bezbonitva i
dogmatizma. U glavnom liku sabijeno je iskustvo cijele generacije koja je prihvatila
utopijski projekt, pokuala sruiti tradiciju i povijest i zatim doivjela bolno otrenjenje i
deziluziju". Glavni junak razmilja o mnogim stvarima.
U jednom trenutku misli da je Madona svjesna svega i da prikriva amneziju.
Citat:
"I je li to mogue da je Madona toliko pri svijesti? Zar ono jednostanino bie tamo
oduvijek tako rasuuje, a ja se samo zavaravam ponesen svojom prividnom
superiornou, pokretnou, snagom, pa ne uvaavam njen razum, nego je ismijavam kao
nerazumno dijete, kao tromu ivotinjicu. Hoe li ona tako ubudue ostati prisutna,
kritina, svjesna svega, sebe, onoga to hou s njom, svjesna svega to se u meni
odigrava. Moda mi zato tako nita ne uspijeva! Moda sam zato tako smijean. Jer se
ona bori zamaskirana amnezijom, neurainljivou i odsutnou. Prouava me i opire se.
Opire se potiho i kao sluajno, i to joj je vjetija mimikrija, to se ona ini nedunijom i
potrebnijom moje pomoi i utjehe. " (169. -170. )
ivot za pripovjedaa ima smisla dok Madona ivi, a kad umre nestat e i taj smisao. (to
govori svojoj Dragoj kada idu po cijev za kanalizaciju)
Citat:
"Mi smo bili svoji veliki preci; sad smo svoje degenerirano potomstvo! Otkako si i ti
uvidjela da nisi moj trabant, meni e biti lake podnositi ovo progonstvo, i poet u
moda Madonu kao voljeti. Jer ona je neto to pred svojom prolou smijem prezirati,
to smijem osuivati i odbaciti, to smijem mrziti. Zato je moram voljeti. Dok ona ivi,
dotle u osjeati neposredno da smo neto uinili, da smo u neto uloili svoju mladost,
da smo neto sruili to je padom prijetilo. Kad ona nestane, osjeat u samo bezbroj
stvari kojima se protivim i kojima se odupire sva moja dua. Onda to?! Ona neka ivi
madona, zar ne? Neka traje, da se njome bavim! Neka vegetira ta prolost kad je tako
bezopasna i bijedna nspram zala to smo ih sami stvorili. Ona je zaista nakaza; iako je
pomalo i nae djelo, ona je prava nakaza i bez nas, ona je vrlo dobar objekt da se u njemu
utjelovi mnogo toga to je ovjeka trovalo, to je trebalo zbrisati, podesna je za prezir,
pogodna je da bi se oprvadali podvizi nae junake mladosti, nai pothvati u vjeri i u rtvi
i u radu, ak i naa nepromiljenost i bahatost i ak nehotimina zlodjela!" (220. )
Pripovjeda je taj o kome ovisi Madona i njen ivot. On je ujedno i taj kojeg Madona
iskoritava to je pisac vrlo slikovito prikazao. Citat:
"Da nije sasvim tako, ja donekle znam. I moda sam, naprotiv, upravo ja dokaz njezina
postojanja. Jer, zar ona inae postoji, ako ne kroz mene? Ja svakodnevno priznajem njeno
postojanje: pokreem je, hranim je, ujem je, vidim. Kroz moje postupke potvruju se
njezine elje, ostvaruju njene rijei. Uspravljam njene izvrnute misli i tako oivljujem i
osmiljavam. Ja sam domodar jednome nametniku, ali e taj infuzorij, krpelj i mjeinac
usuti s vremenom u moju duu svoje ljigave liinke, taj fitoparazit saplest e moje ilje i
krv moju svojim neraskidivim izdancima, i ja u od te trakavice presuiti u svojim
najboljim sokovima, od ove u se gljive rastoen rasuti. I bit e istina. Bit u ubre,
postojat u samo dok me bude htjela piti. " (86. )
Glavni lik je ujedno "snimatelj"

Da se sluio filmskim jezikom, Novak nam ne bi ni jedanput pokazao lice glavnog
junaka; jer junak je ujedno i "snimatelj". . . On neprestano krui oko "okrivljenoga" i
njegova ina; on ve sve zna, a ipak postavlja pitanja; jer u odgovaranju je prava bit ove
udesne, razorne, ubojite ironije. (. . . ) Novakov bi se roman, povrnu oku, mogao
ukazati kao artificijelan, "pravljen", montiran; a kad se pozornije ita, postaje sve oitije
da je to zapravo bolna ispovijed jedne velike krize i grcaj jedne duboke tuge.
(Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb, 1987. )
Roman izriaja
Roman Mirisi, zlato i tamjan (1968. ), taj nesumnjivo kapitalni rad u opusu Slobodana
Novaka, moemo odrediti kao roman izriaja, utoliko to u njemu autor inzistira na
pojmovnoj (izriajnoj, esejistikoj) obradi stanovitog broja aktualnih, idejnih, drutvenih
i moralnih problema. Podreena Novakovoj snanoj potrebi izriitog formuliranja
stavova, predodbeno-ilna struktura fabule slui kao okvir iliti kostur itavom nizu
upeatljivih filozofijsko-spoznajnih eskapada. To je pria o osobi koja razmilja nad
vlastitom sudbinom, zaustavljena u vremenu i prostoru, u jednoj seansi intenzivnog

produbljivanja smisla ivota. Pripovjeda, zatoenik vlastite svijesti, ovdje polae raune
samome sebi, o svome ivotnom putu, ali i o drutvu i vremenu kojemu je svjedokom.
Uzdiui svoju gorinu i ironinost do znaenja koja pripadaju itavoj jednoj generaciji,
dakle poopavajui svoju spoznaju u razmjerima koji nadilaze puku privatnu osujeenost,
Novak je ovdje nadmonom zreliu dao idejni zbir jedne epohe.
(Igor Mandi, Pogovor, Slobodan Novak, Pet stoljea hrvatske kjievnosti, Zagreb, 1981.
)
Biblija 2
POSLANICE
APOSTOLA PAVLA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
Poslanica Rimljanima
Prva poslanica Korin}anima
Druga poslanica Korin}anima
Poslanica Gala~anima
Poslanica Efaànima
Poslanica Filipljanima
Poslanica Kolo{anima
Prva poslanica Solunjanima
Druga poslanica Solunjanima
Prva poslanica Timoteju
Druga poslanica Timoteju
Poslanica Titu
Poslanicu Filemonu
Poslanica Hebrejima
Poslanice su najstariji popisi kanonskih spisa ili knjiga koje je Crkva od po~etka
smatrala nadahnutim i mjerodavnim za svoju vjeru. Redosljed poslanica koji je utemeljen
od davnine ne temelji se na vremenu postanka. Smatra se da je prva poslanica napisana
od godine 51. "zvala se prva poslanica Solunjanima". Poslanice su sastavni dio Pavlova
misionarenja. Iz njih doznajemo temeljne to~ke Pavlove propovjedi kojoj je u sredi{tu
Krist raspeti i proslavljeni.
POSLANICA RIMLJANIMA
Poslanica Rimljanima je najopse`niji i teolo{ko najbogatiji Pavlov spis. Sastoji se

od: uvod, spasenje po vjeri, op}a potreba spasenja, spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa
Krista, svetost Kr{}ana, bo`ja vjernist i Izraelova nevjernost i du`nosti Kristovih
vjernika.
Apostol Pavao naumio je {iriti svoje misionarenje na zapad sve do [panjolske.

O~ekuje da }e ga u tome potpomo}i rimska crkvena zajednica. Smatra da Rimljane treba
upoznati s Evan|eljem te im upu}uje neku vrst pisma gdje iznosi svoje glavne stavove
propovjedanja. Temeljnu tematiku navje{ta u "Spasenju po vjeri": Uistinu, ja se ne stidim
Evan|elja, jer je ovo slika Bo`ja za spasenje svakomu vjerniku, jer se u njemu o~ituje
pravednost Bo`ja, iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano: Pravednik }e ìvjeti od vjere.
Od svog obra}enja, kroz 20-ak godina svoga misionarskog rada, Pavoao je sve
vi{e produljivao svoju klju~nu spoznaju o jedinstvenoj ulozi Isusa Krista Sina Bo`jega za
spasenje ~ovje~anstva. To osvjedo~enje bilo je pokreta~ misionarskog rada. U tom
svijetu on je razumio Bibliju, povjest, smisao i nesmisao ìdovskog Zakona, smisao
~ovjeka, ~ovje~anstva i svemira. To svoje dugotrajno iskustvo Pavao izlaè u poslanici
Rimljanima. U njoj su posebno zna~ajne teme: smisao apostolstva, definicija Evan|elja,
naravna spoznaja Boga, ~ovje~anstvo bez Krista, spasenje po Kristu, Abraham kao
prototip vjere, Krist i Adam, misterij kr{tenja kao pokristovljenja, ropstvo Zakona i
sloboda ljubavi, bit spasenja, poziv Izraela, moral koji proistje~e iz povezanosti s
Kristom. Sve se te teme slijevaju u jednu: opravdanje po vjeri.
Uvod
Pozdrav
Pavao, sluga isusa Krista

Pozvan za apostola,
Odre|en za Evan|elje Bo`je,
Koje je Bog unaprijed obe}ao
Po svojim prorocima
U svetim pismima
O svome sinu, koji je, po tijelu
ro|en od potomstva Davidova,
A koji se uskrsnu}em od mrtvih
-po duhu svetompokazao kao sim Bo`ji, sa svom vla{}u:
Isus Krist, na{ Gospodin,
Po kome smo i mi primili
Milost i apostolstvo
da na slavu njegova imena
propovjedamo poslu{nost-vjeru
me|u svim narodima
me|u kojima ste i vi pozvani
da budete pripadnici Isusa Kristasvim ljubimcima Bo`jim u Rimu,
pozvanima da budu sveti.
Milost vam i mir od Boga, Oca na{ega
i Gospodina Isusa Krista!
Spasenje po vjeri
Evan|elje-sila Bo`ja
uistinu, ja se ne bojim Evan|elja
jer ono je sila Bo`ja za spasenje
svakomu vjerniku, kako, u prvom redu
@idovu tako Grku.
Jer u njemu se o~ituje pravednost Bo`ja,
iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano:
"Pravednik }e ìvjeti od vjere"
1.Op}a potreba spasenja

Sastoji se od vi{e poglavlja:
*Slabost i krivnja pogana

*Krivnja @idova
*Kr{enje Zakona
*Samo obrezanje ne opravdava
*Bo`ja vjernost i ìdovska nevjernost
Zaklju~ak:
Grijeh i krivnja su op}eniti. Sve {to Zakon veli veli onima koji su pod Zakonom, a
cijeli svijet bude podvrgnut kazni Bo`joj. Zakon sluì samo to~noj spoznaji grijeha.
2.Spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krisa
*O~itovanje Bo`je pravednosti

*Nema mjesta ljudskom ponosu
*Abraham opravdan vjerom
*Vjera osigurava kona~no spasenje
*Adam i Krist-grijeh i opravdanje
3.Svetost Kr{}ana
*Kr{tnje sjedinjuje s Kristom

*Od ropstva k milosti
*Kr{}anin slobodan od Mojsijeva zakona
*U~enici Zakona
*Unutra{nja borba
*Duh sveti donosi slobodu snagu i slavu
*Ljubav Bo`ja prema nama
4.Bo`ja vjernost i Izraelova nevjernost
*Prednost Izraela
*Bog nije nevjeran
*Bog nije nepravedan
*Uzrok @idovskog pada
*Opravdanje po vjeri
*@idovi su odbacili radosnu vijest (Evenj|elje)
*Nije odba~en sav Izrael
*Izraelov pad donio spasenje poganima
*Opomena kr{}eanima poganskog porijekla
5.Du`nosti Kristovih vjernika
*Predanje Bogu
*Uslu`nost iljubav u zajednici
*Ljubav prema neprijateljima
*Poslu{nost dràvne vlasti
*Ljubav, sr` svih zapovjedi
*Dan spasenja uskoro dolazi
*Obzir prema slabima u vjeri
*Sloboda i ljubav
*Kristov primjer
Zaklju~ne napomene:
ovim rije~ima se obra}a Rimljanima:
Ja sam osobno, bra}o moja, za vas ovjeren da ste i sami puni ~estitosti, prepuni
svakog znanja i da ste kadri opomenuti jedan drugoga. Ali sam vam pisao-djelomi~no i
slobodnije-da vas, tako re}i podsjetim na poznato, oslanjaju}i se na milost koju mi je Bog
dao dabudem slu`benik Krista Isusa kod pogana, da kao sve}enik posluìm Evan|elje
Bo`je, kako bi pogani postali ugodna `rtva, posve}ena Duhom Svetim...
PRVA POSLANICA KORIN]ANIMA
Korint je u Pavlovo vrijeme bio bogat slobodarski gr~ki grad sa dvije luke. Pavao
je do{ao u Korint u svom drugom misionarskom putovanju. Ostao je tamo 18 mjeseci,
gdje nas potanko izvje{}uje o po~etcima korintske Crkve.
Crkvenu zajednicu sa~injavali su ve}inom kr{}ani i nekolicina obra}enih @idova
iz niìh dru{tvenih slojeva osibito robova. Prvu poslanicu Korin}anima pi{e is Efeza,
zbog razdora i nesuglasica u korintskoj Crkvi. Tom poslanicom èli uspostaviti jedinstvo
duha i da odgovori na vi{e prakti~nih pitanja, koja su nastala u ìvotu made Crkve.
Teme poslanice Korin}anima
*Raspravlja o jedinstvu Crkve i Kr{}anske propovjedi
*Izlaè spolni i ènidbeni moral
*Daje temeljne smjernice o kr{}anskoj slobodnoj savjesti
*Utemeljuje du`nosti propovjednika Evan|elja
*Raspravlja o izvanrednim darovima i slu`bama u crkvi
*Uskrsnu}e Kristovo koje je jamstvo na{ega uskrsnu}a
Prva poslanica Korin}anima sastoji se od:

1.Osuda razdora i javnih sablasti
*Razdor me|u vjernicima
*Mudrost svijetska i mudrost Bo`ja

*Prava uloga propovjednika
*Dostojanstvo Kr{}anima
*Apostolska slu`ba
*Opomene
*Rodoskrvnitelj
*Poziv na poganske sudova
*Bludnost
2.Odgovori na razli~ita pitanja:
*@enidba, neènstvo i djevi~anstvo

*Blagovanje mesa `rtvovaog idolima
*Duhovni darovi-Himna ljubavi
*Uskrsnu}e
himna ljubavi
Himna ljubavi je najva`niji dio Prve poslanice Korin}anima, gdje Pavao

raspravlja o duhovnim darovima, o~itovanje i djelovanje Duha Svetoga u izabranim
vjernicima. Pavao ovdje u~i da svi darovi dolaze od jednog te istog Duha, koji im daje u
korist zajednice i zato obdareni treba da se njima sluè u korist zajednice, a najve}a je od
svega ljubav koja mora vladati u svima. Bez ljubavi ni{ta nema svoj pravi smisao i svrhu
postojanja.
Kad bih ljudske i an|eoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed {to je~i,
ili cimbal {to zve~i.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne,
i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premje{tao,
bio bih ni{ta.
Kad bih na hranu siromasima

razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao
da se saèè,
ni{ta mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traì svoje,
ne razdraùje se,
zaboravlja i pra[ta zlo;
ne raduje se nepravdi
raduje se istini.
Sve ispri~ava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proro{tva? Ona }e is~eznuti!
Jezici? Oni }e umuknuti!
Znanje? Ono }e nestati.
Jer, nesavr{eno je na{e znanje,
i ne savr{eno na{e proricanje.
Kada do|e {to je savr{eno,
i{~eznut }e {to je nesavr{eno.
Kad sam bio djete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo ~ovjek,

odbacio sam {to je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda }emo licem u lice.
Sad nesavr{eno poznajem,
a onda }u savr[eno spoznati
kao [to sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje - ali je najve}a me|u njima ljubav.
PSALAM
136
Litanija zahvalnica:
Aleluja!
Hvalite Jahvu, jer je dobar:
vje~na je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima:
Hvalite Gospodara nad gospodarima:
Tu se govori o velikim ~udima koje je u~inijo Bog; stvaranje zemlje, vode,
svijetla i tame, spa{avanje izraelskog naroda, izgon @idova i vo|enje @idova u obe~anu
zemlju.
Judita
Judita je jedna od povjesnih knjiìca, pisana Hebrejskim jezikom. Vrlo je

slobodna u izno{enju povjesnih i geografskih podataka, ali glavni joj je cilj ne povijest
nego pouka {to iz povjesti proizlazi. Judita je jedan od najdramatskijih, biblijskih opisa.
Knjiga veli~a ìdovsku religiju i rodoljublje. Religija je toliko nacionalna, zakonska i
prakti~na, da se izjedna~uje sa samim ìvotom naroda i domoljubljem. Obrana ìdovske
domovine je obrana ìvota i vjere. Judita je simbol ìdovskog naroda koji bijedan i
osiroma{en poput udovice Judite dolazi u sukob s svojim neprijateljem u liku Holoferma,
koji je bio navodni Nabukodonosorov vojskovo|a. Prizor se doga|a u Esdrelonu blizu
Armagedona. Knjiga je pisana u Palestini u vrijeme Gr~ke vladavine u drugom ili
po~etkom prvog stolje}a prije Krista. Judita se sastoji od pet dijelova:
Holofernov vojni pohod

Opsijedanje Betulije
Judita
Judita i Holofern
Pobjeda
Holofernov vojni pohod
Nabukodonosor kralj Asiraca, vladao je u velikom gradu Ninivi. U to vrijeme

ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kralj Nabukodonosor uputi poruku svim stanovnicima
Perzije, Cilicije, Damaska, Libanona, Gornje Galileje i Samarije, sve do granica Etiopije,
da se udruè sa njim u borbi protiv kralja Arfaksada. Stanovnici svih gradova i pokrajina
nasmija{e se Nabukodonosoru i ne okupe se oko njega da bi za njega vojevali. Kralj se
tada uàsno razbijesni i odlu~i da sve narode u sva prijestolja uni{ti. Sam sa svojom
vojskom pobjedi kralja Arfaksada i zagospodari njegovim gradovima, te se vrati u
Ninivu. Tu sazove sve svoje pomo}nike i veli im svoju tajnu o uni{tenju svih onih koji se
nisu pokorili njegovoj molbi. Nakon toga pozove svog najboljeg vojskovo|u Holoferna i
naredi mu da uzme 120 tisu}a vojnika, 20 tisu}a konjanika i da krene na zapad u vojno
osvajanje svih gradova i pokrajina.
Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima,

nego kamo god do|e{, podvrgni ih smrti i plja~ki,
u svoj zemlji koja ti je povjerena.
Holofernova vojska je krenula u osvajanje. Pokorili su sve narode, ru{ili palili

plja~kali i ubijali. Vojska je stigla do velike judejske ravnice i tu se utaborila na duè
vrijeme da sakupe hranu za vojsku. kad su izraelci, koji su ìvjeliu Judeji, ~uli {to je
Holoferno u~inio drugim narodima, kako je razorio njihove hramove, obuze ih stra{an
strah od toga ~ovjeka. Sav narod Izraelski na poziv sve}enika Joakina udruì svoje snage
u obrani svoje zemlje i Svetog hrama. Molili su se Bogu, pridonosili su nu `rtve paljenice
i zavjetnice, podizali su iz sve snage glas ka Gospodu da bi milostivo pogledao dom
Izraelov.
Tada narod pade ni~ice,

Iskaza {tovanje bogu svome i zavapi: Gospode,
Boè nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti
roda na{ega i obaziri se danas na lica sebi posve}enih!
Holofern je ~uo da se narod Izraelov sprema u obranu, pa se je potajice pitao
kakav je to narod koji se ne èli mirno njemu pokoriti. Pozove Ahijora da mu ispri~a o
Izraelcima, a ovaj ga savjetuje neka ne napada taj narod ako nema grijeha pred bogom,
jer }e Izraelce {tititi njihov Bog, a njegova vojska }e izgubiti. Holofernu se nije svidjelo
to {to je ~uo, pa protjera ratnika Ahiora, ka Izraelcina.
Opsijedanje Betulije
Naredi Holofern svojoj vojsci da krene na Betuliju. I da zaposjednu sve puteve

{to vode u brda gdje su bili sinovi Izraelovi. Kad su Izraelci ugledali tu silnu vojsku
hrabro ostado{e na svojim mjestima da brane svaki kamen i svako brdo. Savjetnici
Holofernovi savjetova{e mu da bude mudar u ratovanju sa sinovima Izraela. Ako èli
do}i do pobjede onda neka zauzme sve izvore vode na obroncima. Iz kojih stanovnici
Betulije uzimaju vodu. I da ih umori è|u a ne oru`jem. nakon 34 dana sinovi Izraelovi
nisu izdràli ve} odo{e do starje{ine Ozije traè}i neka ih preda Holofernu, neo da umru
od è|i i gladi.
Budite hrabri, bra}o, ustrajmo jo{ pet dana,

za kojih }e Gospod Bog na{
izliti na nas milost svoju:
Zacijelo nas ne}e napustiti zauvijek.
Pro|e li tih pet dana bez ikakve pomo}i,
izvr{it }u {to traìte.
Judita
Sve {to se de{avalo u Betuliji doznala je Judita k}i Merarije sina Izraelova.
@ivjela je sama kao udovica ve} tre}u godinu. Mu` Mona{e umro je kod ètve je~ma od
sun~anice. Od tada Judita ìvi vrlo skromno, nosila je udovi~ke haljine, postila je sve
dane osim subota i svetkovina. Bila je po{tena i ponizna bogu. Judita sazove sve gradske
starije{ine i ukori ih {to su narodu u ime Boga obe}ali predaju za pet dana, ako im Bog ne
pomogne:
A tko ste vi da danas isku{avate Boga

I postavljate se iznad Boga me|u ljudima?
Odlu~ila je pomo}i svome narodu, ali nikom nije htjela re}i kako. Glasno je
zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na
bokovima "Juditina molitva".
Judita i Holofern
Judita je odlu~ila oti}i do vojskovo|e Holoferna. Za tu priliku obukla se sve~ano,

stavila sav svoj nakit, te kad je izi{la van sav narod se divio njezinoj ljepoti. Vojskovo|a
Holofern tako|er je bio ustuknuo pred njenom ljepotom i primio ju u svoj {ator da ~uje
{to èli od njega. Izdala je svoj plan kako da osvoji narod Izraelski. Holofern se odu{evio
njezinom modru{}u i sve {to je traìla od njega bilo joj je ispunjeno. êtvrti dan,
Holofern je pripremio gozbu i pozvao Juditu. O~aran njezinom ljepotom u njemu proradi
~e`nja za njom. Gozba je trajala dugo u no}, Holofern je popio dosta vina, te zaspao. Iza
pono}i posluga se povukla, te je ostala samo Judita. Uzela je Holofernov ma~ i odsjekla
mu glavu, stavila u torbu i zajedno sa svojom slu{kinjom od{uljala se iz njegovog {atora,
Krpz sve njegove straè i do{la pred vrata svog grada Betulije. Odmah su je pustili, a ona
je izvadila glavu i stavila je pred gradske starje{ine Ozija, Habrisa i Harmisa, govore}i:
Bog ga je pogodio rukom jedne ène!

Neka ìvi Gospodin
koji me za{titio na putu kojim sam hodila!
Puk sav izvan sebe pade ni~ice da se pokloni bogu, a Ozajia re~e:
Blagoslovljena bila, k}eri, od Boga Svevi{njega

Vi{e od svih drugih èna na zemlji!
Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,
Koji te vodio da odsje~e{ glavu vo|i neprijatelja na{ih!
Pobjeda
Drugi dan kad je vojska ugledala Holofernovo tijelo bez glave i kad su shvatili da
ga je ubila obi~na robinja, po~eli su oplakivati gospodara i osje}ati silni stah pred
narodom Izraelskim. Vojska se po~ela povla~iti, a narod Izraelski sav se ujedinio u jedno
tijelo i jednu du{u u èlji da otjera neprijatelja. Veliki sve}enik Joakin i starije{ine iz
Jeruzalema do|o{e da vide i da se dive dobro~instvu {to ga Gospod u~ini Izraelu, te da
vide Juditu i da ju pozdrave rije~ima:
Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najvi{i ponos Izraela!
Ti si uzvi{ena dika roda na{ega!...
Zatim nasta veselje i gozba u ~ast Judite. Usred sveg Izraela Judita zapjeva
zahvalnicu, a narod prihvatio taj hvalospijev. Nakon slavlja koje je trajalo mjesec dana
svatko se povukao u svoju zemlju pa tako i Judita. Za cijelog svog ~ivota pa i poslije
ostala je slavna. Umrla je u svojoj ku}i u starosti od 105 godina.
Evan|elje po Ivanu
Evanj|elje je izvorna gr~ka rije~ a zna~i Blagovijest ili Radosna vijest. Evan|elje
je usredoto~eno na osobu Isusa Krista, koji kao Sin Bo`ji i sin ~ovje~ji propovjeda i
uspostavlja intimnu zajednicu izme|u Boga i ~ovjeka. Pisac ~etvrto Evan|elja je Ivan
apostol. Razne su rasprave kome treba pripisati ~etvrto Evan|elje: Ivanu apostolu ili
Ivanu Prezbiteru iz druge Kr{}anske generacije. Valjani argumenti govore u prilog Ivana
apostola. Pisac se krije iza formule "U~enik koga je Isus ljubio". Prema najstarijim
svjedo~anstvima to je Evan|elje napisano posljednje potkraj potkraj prvog i po~etkom
drugog stolje}a. Prva tri Ean|elja (Evan|elje po Mateju, Evan|elje po Marku, Evan|elje
pd Luki) vrlo su srodna sadràjem, slijedom doga|aja i samim izrazimai rije~ima, te se
takva izdanja zovu sinopsa (istovremeno ~itanje). Ivanovo Evan|elje znatvo se razlikuje
po izboru gra|e povjesno-zemljopisnim okvirom i na~inom izlaganja {to ~ini zatvorenu
cjelinu. Glavni sadràj Ivanova Evan|elja sa~injavaju Isusovi govori koji obra|uju {iroko
zasnovanu temu. Tri su od tih govora pravi dijalozi: S Nikodemom o novom ro|enju, Sa
Samarijankom o novom bogo{tvlju i s Markom o navom uskrsnu}u. U Ivanovom
Evan|elju Isus govori apstraktno, jednoli~no, u~iteljski i uzvi{eno, naro~ito opro{tajni
govor i velikosve}eni~ku molitvu. Po Ivanovom Evan|elju Isus je u tri Pashe bio u
posjeti Jeruzalemu, a tre}i put uhva{en i razapet. Cijelo Isusovo propovijedanje po Ivanu
je usredoto~eno na "@ivot vje~ni". Ivanov "@ivot vje~ni" nije samo neko budu}e dobro,
nego stvarnost koja po~inje ve} sada prihva}anjem Krista i opredjeljenjem za njeg a
sastoji se od u najprisnijoj zajednici pojedinca i svih vjernika s Kristom i preko njega-u

Duhu Svetom-s Ocem.
Ivan apostol ne iznosi samo gole ~injenice nego upozorava na njihovu dubinsku
uvjetovanost i otkriva njihovo simboli~ko zna~enje. On nam daje promi{ljeni ìvot
Isusov. U njemu nalazimo dubinsko promatranje sredi{njih doga|aja, povjesti spasenja i
Krista u Crkvi prisutnoga. Ivan je ne samo Evan|elist-teolog nego i kako sam voli re}isvjedok. Svaki doga|aj Isusova ìvota pod perom intuitivnog mistika Ivana postaje
znakom budu}ih stvarnosti u ìvotu zajednice Kristovih vjernika. Ivan voli simboliku u
izraàvanju, tako je Isus: zaru~nik, hram, kruh, pastir, put, janje i vrata. Rije~nik kojim je
pisao vrlo je siroma{an i ~esto se ponalja.
Biblijski znanstvenici su pisali da je cvijet Biblije Evan|elje, a cvijet Evan|elja je

Evan|elje Ivanovo. Evan|elje po Ivanu sastoji se od osam cjelina:
*Proslov
*Prva pasha
*Putovanje kroz Samariju i Galileju
*Drugi blagdan u Jeruzalemu
*Pasha sumnoènjem kruha-govor o kruhu ìvota
*Blagdan Sjenica-Isus, svjetlo i ìvot
*Blagdan posve}enja hrama
*Posljednja pasha-proslava sina ~ovje~jega
*Uskrsni dan
Proslov
U po~etku bija{e rije~
I rije~ bija{e kod Boga
Ovaj sve~ani proslov napisan je kao uvod u ~etvrto Evan|lje. U Proslovu se

navje{}uju osnovni motivi Ivanova Evan|elja, a to je: rije~ je postojala prije stvaranja
svijeta. Rije~ ili logos su ime Isusa Krista, rije~ je Bog, svijetlo je ìvot, sprema se
Evan|eoska drama u sukobu Krista-svjetla sa svijetom tj. tamom.
U po~etku bija{e Rije~

i Rije~ bija{e kod Bogai Rije~ bija{e Bog
Ona u po~etku bija{e kod Boga
Sve je po njoj postalo
i ni{ta {to je postalo
nije bez nje postalo.
U njoj bija{e ìvot
i @ivot bija{e svijetlo ljudima
I Svjetlo svijetli u tami,
i tama ga obuze.
Pojavi se ~ovjek
poslan od Boga
Kojemu bija{e ime Ivan
On do|e kao svjedok
da svjedo~i za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Prva Pasha
Svjedo~anstvo Ivana Krstitelja
Pitali su Ivana tko je, ako nije Mesija, niti prorok. Ivan je odgovorio:Ja krstim
vodom, me|u vama stoji netko koga vi ne poznajete. Sutradan je Ivan vidio Isusa gdje
dolazi govore}i ove rije~i: Evo Jaganjca Bo`jeg koji uzima grijeh svijeta. Ivan Krstitelj
se okrenuo @idovima koji su propitkivali tko je on, govore}i im rije~ima: Ovo je onaj za
koga vam rekoh. Poslije mene dolazi ~ovijek koji je predamnom, jer bija{e prije mene. Ja
ga nisam poznavao. Ali sam zato do{ao krstiti vodom da ga objavim Izraelu. Od tada su
Isusa pratili prvi njegovi u~enici dva brata Andrija i Petar. Drugi dan priklju~io im se i
Filip.
Putovanje kroz Samariju i Galileju
Isus se objavljuje Samarijancima na putu u Galileju, gdje je Isus svratio u

Samariju. Tamo do|e u samarijski grad Sikar. Isus umoran od putasjedne kraj zdenca
Jakovljeva. U to do|e neka èna Samarijanka da zahvati pode, a Isus joj re~e: Daj mi da
se napijem. @ena odgovori: kako ti, @idov, moè{ iskati od mene Samarijanke da se
napije{? @idovi se ne druè sa Samarijancima. Nato je Isus rekao da }e njoj dati ìve
vode od koje ne}e nikada tko se napije vi{e oèdnjeti. Tada èna zavapi sa molbom da
njoj da te ìve vode, kako ne mora svaki dan uzimati vodu u taj duboki zdenac. Isus je
otpusti rje~ima: Idi ènu! @ena je oti{la i svima pri~ala o Isusovom ~udu. Mnogi
Samarijanci iz onoga grada po~e{e vjerovati u njega, ne zbog èninih rije~i, ve} {to su se
sami uvjerili da je on uistinu Spasitelhj svijeta.
Drugi blagdan u Jeruzalemu
Ozdravljenje dugogodi{njeg bolesnika
Isus drugi put posjeti Jeruzalem u vrijeme proslave ìdovskog blagdana Pashe. O
Jeruzalemu je postojao ribnjak koji bi izlje~io bolesnog ~ovjeka ako prvi u|e u vodu kada
vodu pokrene an|eo gospodnji. Tu je bio neki ~ovjek koji je 38 godina bolovao i nije
mogao si}i u ribnjak. Isus prolaze}i kraj njega re~e: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!
ôvjek ozdravi, a cijeli Jeruzalem je ~uo {to se dogodilo. @idovi su ga osudili {to je to
u~inio u subotu, a Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. @idovi su
ga zbog toga jo{ vi{e osudli jer je sebe izjedna~io s Bogom.
Pasha su mnoènjem kruha - govor o kruhu ìvota
Isus ~udesno nahrani pet tisu}a ljudi
Nakon toga Isus ode na drugu stranu Galilejskog mora. Veliko je mno{tvo naroda
i{lo za njim jer su gledali ~udesa koja je ~inio na bolesnicima. Isus se uspne na vrh gore i
baci pogled na silnu masu naroda podno gore. Upita Isus Filipa svoga u~enika: Kako da
nabavim kruha i nahranim toliki narod. Filip nije znao, ali Andrija brat [imuna Petra
re~e: Ima ondje jedan dje~ak sa pet je~menih kruhova i dvije ribe. Re~e isus narodu da
sjedne na travu. Tada uzme kruh, zahvali Bogu i po~ne dijeliti ljudima. Od riba im isto
tako dade koliko su htijeli. Narod se najeo do sitosti, da je jo{ kruha i ribe ostalo. Ljudi,
kad vidje{e ~udo koje u~ini Isus, reko{e: Ovo je uistinu prorok koji ima do}i na svijet!
Gospodine - reko{e mu na to - daj nam uvijek taj kruh! Odgovori im Isus: Ja sam kruh
ìvota koji je si{ao s neba, tko dolazi k meni, sigurno ne}e ogladnjeti. Tko vijeruje u me,
sigurno ne}e oèdnijeti. @idvi su na te rije~i po~eli opet biti nepovjerljivi, a Isus im
odvrati: Ako ne jedete tjela Sina ôvije~ega i ne pijete krvi njegove, ne}ete imati ìvota u
sebi. Tko jede tjelo moje i pije krv moju ima ìvot vije~ni. I ja ~u ga uskrisiti u posljedni
dan. Isus je osjetio da me|u dvanaestoricom njegovih u~enika postoji koji je nevjeran i
koji }e ga izdati. U~enici ga vi{e nisu dalje htijeli pratiti. A Isus ih upita: Zar }e te i vi
oti}i? Ja sam izabrao vas dvanaestoricu. Jedan je od vas |avao. Gvorio je o Judi jer ga je
on imao izdati.
Blagdan Sjenica - Isus svijetlo i ìvot
Posjije toga Isus je hodao po Galileji, nije htio i}i u Judeju, jer su ga namjeravali
tamo ubiti. Pribliàvao se je ìdovski Blagdan Sjenica. U~enici su mu savjetovali da ode
u Judeju i da se javno objavi narodu i potvrdi svoja ~uda. Kad je bila polovica Blagdana,
Isus je do[ao u Judeju, u{ao u hram i po~eo nau~avati. @idovi su se ~udili i nisu mu
vjerovali. Isus je znao da ga èle ubiti, ali nitko od ljudi nije stavijo ruku na njega, jer jo{
nije do{ao njegov ~as. Zatim je Isus oti{ao na Maslinovu goru, a ujutro je opet do{ao u
hram. Sav je narod do{ao k njemu. Tada neki farizeji dovedo{e ènu preljubnicu i vele
Isusu: U~itelju, ova èna je uhva~ena u preljubu. Zakon kaè da takve ène kamenujemo.
A ti {to veli{? Isus im odgovori: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
Nakon tih rije~i ljudi su polako po~eli odlaziti, ne kazniv{i ènu. Isus im ponovo
progovori: Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno ne}e i}i po tami, nego }e
imati svijetlo koje vodi u ìvot.
Blagdan Posve}enja Hrama
Bila je zima. Isus je do{ao u Jeruzalem u vrijeme svetkovine Posve}enja Hrama.

@idovi su ga opet po~eli optuìvati, kako moè za sebe govoriti da je sin Bo`ji i da je
Mesija, kad je obi~ni ~ovjek. Isus im odgovara: Vjerujte djelima da shvatite i sve vi{e
spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! Tada su ga htjeli uhvatiti, ali im Isus uspije
izma}i.
Isus uskrsuje Lazara
U selu Betanija ìvo bolesnik Lazar, brat Marije i njezine sestre Marte.Kad je Isus
doznao za bolesnog Lazara, odlu~i se vratiti u Judeju iako je to za njega bilo opasno. On
je jako vilio Lazara i Mariju, te veli svojim u~enicima: Na{ prijatelj Lazar spava, ali ja
idem da ga probudim. Isus je ve} znao da je Lazar mrtav. Kad je stigao u Betaniju blizu
Jeruzalema, Lazar je ve} ~etiri dana leào u grobu. Marija je istr~ala u susret Isusu
rije~ima: Gospodine, da si bio ovdje ne bi umro moj brat. Uskrsnut }e tvoj brat, odgovori
joj Isus. Ja sam uskrsnu~e i ìvot. Tko vjeruje u mene ako i umre, ìvjet }e. Tko god ìvi
i vjeruje u me, sigurno ne}e nikada umrijeti. Isus ode na Lazarov grob, a za njim Marija i
svi @idovi koji su je taj dan do{li tije{iti. Nad Lazarovim grobom Isus proplaka, jer ga u
du{i potrese i uzbudi. Naredi ljudima da dignu kamen sa groba. Tada Isus viknu jakim
glasom: Lazare, iza|i! Pokojnik izi|e sav zamotan povojima, a Isus im naredi: Razveìte
ga i pustite ga da ide! Tada se Isus zahvali rije~ima: O~e, zahvaljujem {to si me usli{io.
Kad su ìdovski farizeji vidjeli to ~udo prepali su se kako }e ~itav ìdovski narod po~eti
u njega vjerovati, a to }e izazvati bijes Rimljana koji }e im uni{}titi Hram i narod.
Odlu}ili su da ubiju Isusa, jer bolje da umre jedan ~ovjek, nego ìtav narod. Zato se Isus
nije vi{e javno kretao, ve} se sa svojim u}enicima povukao u grad Efraim blizu pustinje.
Posljednja Pasha - proslava Sina ~ovje~ega
Posljednji doga|aji
Pribliàvala se ìdovska Pasha, te su ljudi iz svih zemalja krenuli u Jeruzalem, da

se o~iste prije Pashe ( pranje nogu ). Glavni sve}enici i farizeji izdali su naredbu da im se
javi ako doznaju gdje je Isus, kako bi ga uhvatili. [est dana prije Pashe je Isus do{ao u
Betaniju kod Lazara, kojeg je Isus uskrsnuo od mrtvih. Pripremili su mu ve~eru i Marija
mu je pomazala noge raznim pomastima. Sutradan veliko mno{tvo naroda do{lo je na
blagdan kad su ~uli da Isus dolazi u Jeruzalem. Do~ekali su ga palminim granama
klik~u}i. Hosana! (spasi).
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov! Isus je u{ao u
Jeruzalem ja{u}i na magarcu. Iako je ~inio velika djela, ipak mu nisu svi vjerovali iz
straha da ne budu izopa~eni. Isus se obratio narodu ovim rije~ima: Tko vjeruje u me, ne
vjeruje toliko u me, nego radije u onoga koji mene posla. Tko mene vidi, vidi onoga koji
mene posla. Ja, svijetli, do{ao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami.
Ako tko ~uje moje rije~, a ne vr{i ih, ne}u da ja osuditi, jer ne do|oh da sudim svijetu,
nego da spasim svijet. Nave~er uo}i blagdana Pashe za ve~erom, Isus svijestan da mu je
Otac sve predao u ruke, ustane od ve~ere, skine ogrta~, uzme ubrus, ulije vode u posudu
za pranje, te po~ne u~enicima prati noge i otirati ubrusom kojim bje{e opasan. Kad je to
u~inio sjeo je ponovno za stol zajedno sa svojim apostolima, te dubuko potresen u du{u,
sve}ano izjavi: Jedan }e me od vas izdati! Apostoli su se u ~udu me|usobno gledali, a
jedan u~enik kojeg je Isus posebno ljubio (Ivan) tiho ga upita: Gospodine, tko je taj? To
je onaj komu }u ja kruha umo}enog dati - odgovori Isus. I umo~i zalogaj kruha u vino te
ga da Judi, govore}i: [to misli{ }initi, }ini brzo! Nitko nije svatio Isusove rije~i, ve}
samo Juda koji uzme zalogaj i izgubi se u no}i.
Na rastanku s u}enicima
Isus se obra}a apostolima i daje im novu zapovjed: Ljubite jedan drugoga, kao {to
sam ja ljubio vas. Po tome }e svi znati da ste moji u}enici. Sinovi, jo{ sam malo s vama.
Kamo ja idem vi ne moète do}i. Neka se ne uznemiruje va{e srce! Tamo kamo ja idem
ve} znate put. U}enik Toma ga upita: Kako bi smo poznavali put? Ja sam put, istina i
ìvot - re~e mu Isus. Vratit ~u se ja k vama. U taj dan spoznat }e te da sam ja u svom
Ocu, vi u meni i ja u vama.
Isus vi{e nije s njima htio govoriti, ve} je ustao i krenuo i pozvao u}enike da ga
slijede. Putem im je jo{ rekao: Ovo vam rekoh da u meni imate mir! U svijetu }e te imati
patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobjedio svijet.
Isusova smrt
Kad to re~e, Isus sa svojim u}enicima ode na drugu stranu rijeke Kedron. Tu je
bio vrt u kojem je Isus ~esto boravio sa svojim u}enicima. To je znao Juda, koji ga
do~eka sa ~etom straàra. Isus je znao za{to su do{li, pa je istupio napred, te ih upita:
Koga traìte? Isusa Nazare}anina - odgovori{e mu. Ja sam - re~e Isus. Nato ga ìdovski
straàri uhvate, sveù i odvedu u dvor kod Poncije Pilata. U razgovoru s Pilatom, Isus
priznaje da je kralj ìdovski i da je do{ao na ovaj svijet da svijedo~i o istini. Iako Pilat
nije nalazio kod Isusa nikakve krivnje, obrstio se ìdovskom narodu da sam odlu}i da li
èle da kazne Isusa ili Barabu razbojnika. Narod je odlu~io da se kazni Isus, a oslobodi
Baraba. (povodom Blagdana Pashe). Tada Pilat naredi da se Isus bi~uje. Vojnici mu stave
na glavu krunu od trnja i ogrnu{e ga skrletnom kabanico. Narod je uporno traìo od Pilata
da Isusa razapnu na kri`. Tada im ga preda da ga razapnu. Pilat je na kri` napisao
hebrejskim jezikom: Isus Nazare}anin, kralj ìdovski. Isus nose}i kri` na le|ima popne
se na mjesto Golgota (kri`ni put). Tu su ga razapali sa jo{ dvojicom osu|enika. Kod
Isusova krià stajali su njegova majka Marija i apostol Ivan. Kad Isus opazi majku re~e
joj: @eno, evo ti sina! Isus je bio svijestan da je ve} sve svr{eno te re~e: @edan sam. Tada
mu natope spu`vu sa otcom i primaknu{e ustima. Kad Isus uze ocat re~e! Svr{eno je! Te
nakloni glavu i predade duh. Kako se bliìo dan Pashe, Josip u~enik Isusov, zamoli Pilata
da mu dozvoli da skine Isusa sa krià. Pilat mu dozvoli, te Josip uze Isusovo tijelo sa
krià zajedno sa Nikodemom, sahrani{e Isusa po ìdovskom obi}aju, na istom mjestu
gdje je razapet.
Uskrsni dan
Tre}i dan od Isusove smrti na grob do|e Marija iz Magdale i opazi da je kamen sa
groba pomaknut. Marija otr~a po apostole da im javi. Svi se uvjeri{e da je grob prazan,
osim povoja u kojem je Isus bio zamotan. Svi se vrate natrag u ku}e, jer nisu jo{ shvatili
"Pismo" o kojem je Isus govorio. Jedono nad grobom ostane Marija iz Magdale. Dok je
plakala u grobu opazi dva an|ela u bjelom. U to se ukaè Isus rije~ima: Idi bra}i mojoj i
reci im: Ulazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu! Marija iz Magdale
ode i javi u}enicima da je vidjela Gospodina. Nave~er, istoga dana u ku}u, gdje su bili
sakriveni u}enici od osvete @idova, do|e Isus, stane pred njih te im re~e: Mir vama! Kao
{to je mene posla poslao Otac tako i ja {aljem vas. Poslije tih rije~i dahne u njih i re~e im:
Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opro{teni su im, kojim zadrìte, zadràni
su im.
Kajin i Abel
Jahve stvori ~ovijeka od zemal;jskog praha, udahne mu ìvot i dade mu ime

Adam. Adamu stvori ènu od njegovog rebra. Po{to su prekr{ili Bo`ju zapovijed, Bog
protjera Adama i Evu iz Edena - rajskog vrta. Spojeni u prvu zajednicu Eva rodi sina
Kajina. Poslije rodi drugog sina Abela. Abel postane sto~ar, a Kajin zemljoradnik.
Jedniga dana oba brata su prinosila Bogu svoje `rtve. Kajin od zemaljskih
plodova, a Abel najbolju stoku. Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu `rtvu, a na
Kajina i njegovu niti ne pogleda. Stoga se Kajin jako razljuti na Boga. Bog upita Kajina:
Za{to si ljut? Ako radi{pravo vedrinom odsijava{, a ako ne radi{ pravo onda ti je grijeh
na pragu, kojem se jo{ moè{ oduprijeti.
Kajin ne poslu{a Boga ve} pozove Abela na polje, sko~i na njega i ubije ga.
Potom Bog upita Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam - odgovori Kajin. Jahve nastavi
{to si u}inio? Krv brata tvoga iz zemlje k meni vi~e. Stoga budi proklet na zemlji.
Obra|ivat }e{ zemlju ali ti ne}e roditi. Vije~ni }e{ skitnica na zemlji biti! Kajinu je bila
te{ka kazna te se poàli Bogu, za{to ga kazni tako da ga moè ubiti svatko ko ga na|e.
Bog mu odgovori: Ne, nego tko ubije Kajina sedmerostruka osveta na njemu }e se
izvr{iti. I zato Bog stavi znak na Kajina da nitko ruku na njega ne digne.
Kajin ode u zemlju Nod isto~no od Edena i tamo se nastani. Oènio se i sagradio
veliki grad, kojem je dao ime po svome sinu, Henok.
Druina Sinjega galeba - Tone Selikar

Biljeke o piscu:
Slovenski pisac Tone Selikar rodio se 1.4.1900. u Ljubljani, a umro
1970.g. Objavio je knjige

pjesama:Trobovlje, Pjesme ocekivanja i mnogo proznih djela: Druina
Sinjega galeba, Jedra na
kraju svijeta, Drugovi, Mazge, Rudi, Nasukani brod, Trcanska cesta.
Vie Selikarovih knjiga
prevedeno je na hrvatski jezik, a Druina Sinjega galeba objavljena je u
vie izdanja.
Tema: djecja druina koja se bavi poslom za odrasle
Glavni likovi: Ivo i druina
Sporedni likovi: Ivini roditelji, Mileva, stari Nikola, mjetani, Ante,
Lorenza...
Mjesto radnje: Galebov otok i more
Vrijeme radnje: Ljeto (u prolosti)
Poruka djela: Ako ti samo jedna uspomena ostane od neke voljene osobe,
nemoj dopustiti da se jo vie uniti od starosti, nego je cuvaj od
propasti.
Kratak sadraj:
Bio jedan djecak Ivo, koji nije imao ni oca ni majku.Otac mu je
protjeran s otoka, a majka mu je zbog tuge umrla.ivio je sam u jednoj
staroj naputenoj kuci. Jednoga dana otac se jako bolestan vraca kuci i
kod kuce umire. Starac Nikola ga zajedno sa Ivom sahranjuje. Jedino to
je Ivi za uspomenu od oca bio je jedrenjak koji se zvao "Sinji galeb".
Ivi je odlucio da Sinjeg galeba uredi, da izgleda kao nov. Ivi se
pridruuju djecaci iz sela; Petar, Jure, Mijo, Pere i Frane. Oni
odlucuju zajednicki urediti brod. Djecaci su sve uredili, samo jo treba
ofarbati krmu. Poto je farba bila jako skupa oni odluce da nekako
zarade novac da bi to nekako kupili. Djecaci odlaze na kamenolom. Tamao
su radili jako dobro. Prvi sat bilo je lagano, ali kasnije je sunce sve
jace prilo tako da je raditi bilo zaista teko. Na kamenolomu se morao
napraviti doista velik posao. Opasnost je prijetila od jedne velike
kamene gromade. Trebalo se popeti na vrh te velike stjene koja se svaki
cas mogla sruiti. Poslovoda je iz depa izvadio stotisucicu i rekao:
"Tko ode gore i postavi dijamant dobije ovu stotisucicu!"
Svi su utili dok se nije javio Ive. Otiao je gore, sretno se popeo i postavio
dijamant. Medutim,kada se vracao nazad tlak zraka ga je odbacio i on je
lupio o jedan kamen. Razbio je celo, alimu je bol jako brzo prola. Kada
su zaradili za farbu, otili su kupiti je i potpuno uredili "Galeba".
Medutim, jedne zore, kada se Ivo probudio, nije vidio svog "Galeba" na
alu. Mjetani su odlucili uzeti "Galeba" jer su htjeli naplatiti barem
jedan mali dio onoga to im je Ivin otac ucinio. Kasnije su Ivo i
druina uzeli jedrenjak i s njime otili na more.
Doivljaj djela: Ovo djelo mi se svidjelo jer je djecaku za uspomenu od
oca ostao samo taj jedrenjak, a on ga nije htio ostaviti da trune, nego
je sakupio druinu djecaka i s njima ga obnovio, da mu jedina uspomena
od oca ne "potone u zaborav".
a) Ive: bio je uistinu mrk djecak, crne kose. Zaboravio je sve one
njene rijeci to ih majke govore djeci. Ne poznaje majcina zagrljaja ni
ocevih brinih, milih pogleda. Sam je rastao, sam se mucio i kada je
urlala bura, nije se bojao. Nije imao nikoga da su uza nj privine i tako
se na sve priucio.
b) djecaci: dobri i pomau Ivi u obnovi jedrenjaka.
c) Mileva: Smedokosa, zdravih, rumenih i vjecno nasmijanih obraza, sa
svom djecom je mila i dobra, ali, prije, cim je vidjela Ivu odmah se
smrkla, jer ga se bojala, kasnije se oslobodila toga straha.
d) Stari Nikola: Petrov i Milevin otac, voli Ivu i pomae mu u najteim
trenutcima.
Biblija
Knjiga
Postanka
U poetku Bog stvori Zemlju. Prvi ovjek bio je Adam kojeg je Bog stavio u vrt
Eden. On je tamo ivio i jeo sa svih stabala osim sa sredinjeg. Tada Bog vidi da
je Adamu dosadno te stvori enu Evu. Ona je na nagovor zmije ubrala plod sa
sredinjeg stabla te je dala i Adamu. Tako ih Bog istjera iz Edena. Svijet je bio
pokvaren pa Bog alje potop. Taj potop je jedini preivio Noa. Njegov potomak je
bio Abraham koji je imao enu Saru i dva sina Ezava i Jakova. Na oevoj smrti
Jakov prevarom dobiva oev blagoslov, te ga Ezav zbog toga kani ubiti. Zato
Jakov bjei kod ujaka Labana. Zatim Jakov slui 7 godina Labanu za Rahelu.
Tada Jakov bjei, a Laban kree za njim. Na kraju Ezav oprata Jakovu. Josip, sin
Jakovljev, bjee prodan trgovcima. Kasnije dospijeva u zatvor, ali nakon to
protumai faraonu sam biva puten i nagraen. On je dijelio ito i hranu 7 sunih
godina. Tako su i njegova braa dola kod njega po hranu. Kad im se Josip
predstavio svi su poeli plakati jer su ga prodali, ali im je on oprostio.
Knjiga
Izlaska
Faraon nareuje da se pobiju sva hebrejska muka djeca. Tada Bog poziva
Mojsija da izvede izraelski narod iz Egipta. Faraon ne puta Izraelce, tek nakon
to umru svi prvoroeni, ali odmah kasnije kree u potjeru za njima. Mojsije
otvara more te izraelski narod prolazi, a faraon i njegova vojska se utapaju. Jahve
se prikazuje Izraelcima te odreuje sveenike. Aron, sveenik, od prikupljenog

zlata radi tele, kao Boga, pa to razljuuje Jahvu koji alje smrt, ali se ipak smiluje.
Daje Mojsiju Deset zapovijedi. Poinje se graditi svetite, te se na kraju svetite i
posveuje.
Evanelje
po
Ivanu
Ivan svjedoi da je Isus Sin Boji. Isus pretvara vodu u vino. Tako jednom
ozdravi bolesnika u subotu te mu Izraelci pokuavaju suditi zbog toga. Zatim Isus
hrani 5000 ljudi s nekoliko riba i kruhova. Izraelci dovode Isusu preljubnicu,
pokuavajui ga osuditi, a on im govori da baci kamen prvi onaj koji je bez
grijeha. Kasnije Isus ozdravljuje slijepca blatom i pljuvakom. Tada Isus uskrsuje
Lazara koji je ve bio umro i bio pokopan. Zbog svega toga Izraelci doivljavaju
Isusa kao prijetnju te organiziraju veliko vijee sa Kajfom na elu. Isus pere noge
uenicima elei ih zbliiti, da jedan drugome budu kao braa. Nagovjeuje im
da e brzo otii, te da e brzo doi. Izraelci tada predaju Isusa Ponciju Pilatu koji
nareuje da ga se biuje. Zatim ga razapinju na kri, te ga zakapaju na idovski
nain. Kasnije je Marija dola na grob i vidjela da je kamen odvaljen, a grob
prazan. Isus je uskrsnuo. On se kasnije ukazuje svojim uenicima meu kojima
nije bilo Tome koji u to kasnije nije vjerovao. Isus se kasnije prikazuje i njemu.
Druba Pere Kvrice - Mato Lovrak

Ime pisca: Mato Lovrak
Biljeka o piscu: Mato Lovrak roen je 8 oujka 1899.g. u Velikom Graevcu kod
Bjelovara. Knjievnikim radom se bavio 50.godina. Najvie knjievnikih radova
napisao je za dijecu. Posebnu popularnost stekli su romani Vlak u snijegu i Druba
Pere Kvrice. Dramatizirani su, a prema njihovom sadraju snimljeni su filmovi istoga
naslova. U svojim djelima Mato Lovra prikazuje djecu u igri , u koli, u obitelji, u
rtazliitim akcijama i pustolovinama, Mnoga Lovrakova djela prevedena su na druge
jezika. Mato Lovrak umro je 1974.g. u Zagrebu.
Tema: Djeca obnavljaju stari mlin da bi ga predali na uporabu neslonim seljanima.
Osnovna misao: Zajednikim radom i trudom se moe sve ostvariti.
Vrijeme radnje: Lipanj
Mjesto radnje: Selo
Likovi: Pero, ilo, Medo, Milo Dijete, Budala, Divljak, Danica, Marija, uitelj
Sadraj:
Bio je mjesec lipanj. Pero se rano probudio i poveo kravu u polje. Imao je
temperaturu. Sjeao se rijei koje je otac govorio majci o starom mlinu. Mlin je bio
zajedniko imanje cijelog sela. Nakon to se potrgao most tako da se kolima ne moe
prijei u mlin neki su seljaci htijeli da se most popravi, a drugi su se tome protivili. S
vremenom seljaci su preli mljeti u stari mlin, a svoj su mlin napustili. Pero je cijelo jutro
o tome razmiljao i odluio da skupi svoju drubu i obnovi stari mlin. Vratio se kui i
veselo krenuo u kolu. Pridruili su mu se prijatelji: Medo, ilo, Budala, Divljak i Milo
dijete. Iako su morali na vrijeme biti u koli otili su na treenju gazde Marka da bi im
Pero pokazao stari mlin. Odatle su ih potjerali tako da su otili do starog zvonika odakle
se mlin najbolje vidi. Tu im je rekao da e mlin biti njihov, a o detaljima e se kasnije
dogovoriti. U kolu su zakasnili, ali im je uitelj oprostio zbog poslova koje moraju raditi
dok drugi spavaju. Taj dan i Pero je dobio nadimak. Zvali su ga Pero Kvrica. Sutradan
su svi krenuli u mlin. Put do mlina je bio zaputen i pun granja. Pored mlina je bilo
mutno jezero. Sve je to trebalo oistiti i pokrenuti stari mlin. Svoje slobodno vrijeme su
provodili u ureivanju mlina.
Jednog dana u blizini mlina su pronali bunar. Htjeli su ga oistiti da bih imali pitku
vodu. Prvi je u bunar iao Medo, a kada su ga izvukli van bio je u nesvjesti. Sreom
uskoro mu je bilo bolje. Sutradan su Peru spustili u bunar, ali dok su ga sputali ispao im
je lanac i Pero je pao u bunar.
Uspjeli su ga spasiti, ali se prehladio i nije mogao ii u mlin. Do perinog ozdravljenja za
vou je izabran Divljak.
Mislei na Peru nastojali su napraviti to vie posla. Napravili su mosti, oistili grane
koje su smetale. U bunaru je bilo pitke vode. Kada se pero vratio bio je sretan, a Divljak
se naljutio i pobjegao. S njim je otiao i Budala. Djeaci su se bojali d ne odaju njihovu
tajnu. Zaprijetili su mu, ali je on ipak sve ispriao djevojicama, Mariji i Danici. One su
dole u mlin i kada su ve sve znale djeaci su ih morali primiti u grupu. Osim toga,
djevojice su znale istiti, crtati i ureivati vrt. Ve je skoro bilo gotovo i svi su bili
sretni. uli su da se u selu odrasli opet pokuavaju dogovoriti o popravku mlina, ali im to
nije uspjelo. Druba je odluila predati mlin seljacima na zadnj dan kole. Kada su
jednog dana doli do mlina vidjeli su izgaeni vrt i poarane zidove mlina. Znali su da je
to uinio Divljak. Druba nije odustala, svu su tetu popravili i oistili su mlin. Kasno su
se vratili kui i zbog toga imali probleme, ali tajnu nisu odali. Pribliavao se kraj kolske
godine i u mlinu je sve bilo gotovo. Samo se uljepavalo ono to je ve uinjeno. Motrili
su na Divljaka da ne oda njihovu tajnu. Nekoliko dana prije zavretka kole dijeaci su
sve ispriali uitelju i pokazali mu ureeni mlin. Dogovorili su se da se zavrna kolska
sveanost odri u mlinu. Na zadnji dan kole roditelji su kao i uvijek doli u kolu, a
meu njima je bio i naelnik opine. Bili su tu i tamburai. Uitelj je pozvao da svi pou
do mlina. uo se amor jer nitko nije mogao razumjeti uiteljev postupak. Ipak su
krenuli. U mlinu su ih doekala djeca gdje su zajedno proslavili obnovu mlina.
Branka - August enoa

Biljeka o piscu
August enoa roen je 1838. god. Bio je glavni stvaralaki pokretaki duh svim i kulturnim zbivanjima
znao je dati svoj peat. Potjecao je iz zagrebake graanske obitelji. Roditelji njegovi bili su stranci, u
kui se govorilo njemaki pa i sam enoa sve negdje do etrnaeste godine jedva da je znao pokoju
hrvatsku rije. Bio je duh svoga vremena, bio je uitelj, novator i reformator. Bio je preporoditelj
kazalita, dramaturg i kazalini kritiar. enoa je bio glavni urednik lista Vijenac i gotovo sve to se
stvaralo polazilo je od njegove ruke. Napisao je Zlatarovo zlato, koji je u biti prvi hvatski roman. Povrh
toga on je udario temelje modernoj hrvatskoj prozi. August enoa je najvie truda uloio u pisanje
povijesnih romana i tu je dao svoja najopsenija djela: Zlatarovo zlato, Seljaka buna, Diogenes,
Kletva. Branka je posljednje enoino djelo. Pisao ga je ve teko bolestan i zavrio ge tri mjeseca
prije smrti. Umro je 13. prosinca 1881.
Fabula
Uvod
Upoznajemo se s djevojkom Brankom i njenim ivotom. Upoznajemo se i s njezinom prijateljicom

Herminom kojoj e Branka u daljnjem tijeku knjige slati pisma. Saznajemo da je Hermina poloila
ispit za uiteljicu. Branka je vrlo pametna i spretna, zna svirati klavir, lijepo crta, izvrsno veze, zna
govoriti francuski.
Zaplet
Branka eli postati uiteljicom i to na selu ili u nekom nevelikom mjestu. Hermina joj govori da je to
robovanje, ali Branka je vrsta u svojoj odluci. Ona eli raditi za ope dobro naroda. Brankin otac je
poginuo u graanskom ratu u Americi. . Branka se sprema za odlazak na svoje radno mjesto u Jalevo i
jednog dana odlazi vlakom. Ona dolazi u selo tamo se upoznaje sa osobama u koli. kola je stara i u
ruevnom je stanju. Branka je odlina uiteljica i svi mjetani su toga svjesni, no neki zli ljudi piu
lanke po novinama kako ona nije dobra uiteljica.
Vrhunac
Branka dobro ui svoju djecu i to pokazuje pred svima na ispitu. Dobiva ponudu da se vrati u Zagreb i
da tamo bude uiteljica, ali ona je zavoljela ovo mjesto, njegove itelje i na kraju svu tu djecu stoga ne
eli otii. Ona pie mnogobrojna pisma Hermini. Pria o svom ivou u tom mjestacu.
Rasplet
upnik objanjava Branki zato se mora udati za grofa belizara. Ona isprva ne priznaje to njegovo
miljenje, ali ipak shvaa da upnik ima pravo. Branka se udaje za grofa Belizara.
Biljeke u tijeku itanja
-Branka je vrlo lijepa, marljiva, vrlo pametna djevojka i to mi se svia

-stalno je pisala pisma Hermini i obavjetavala ju o napretku njenog ivota
-lijepo je to to su itelji dobro primili Branku
-svia mi se to se Branka udala za grofa Belizara
-ne svia mi se to to u knjizi ima puno starih rijei pa se treba potruditi da bi se razumjela knjiga
Mjesto radnje
Na poetku knjige se spominje Oki. Radnja se prvo odvija u gradu, a onda postepeno prelazi na selo, tj.
Jakevo. Branka je ivjela u Vlakoj ulici, kod crkve sv. Petra, sjedila je kod prozora i marljivo vezla.
Branka je morala traiti posao izvan Zagreba, jer u njemu vie mjesta nije bilo. Brankina majka je umrla i
bila je pokopana na Petrovom groblju; na humku se dizao drveni krii, na kojem je visio uveli vijenac,
pokriven snijegom. Do Jakeva se morala voziti i koijom jer je vlak bio predaleko od mjesta. Vozili su
se kroz visoke planine. Put kojim su ili bio je uzak i opasan. Jalevake ulice bile su poploane
kamenjem. Trg je bio mali, sred kojeg stajae zdenac meu dva jablana. kola je bila u ruevnom stanju.
Stupii trijema stranom su nagnjili, stranom od crvi rastoeni, pa ti se mogu svaki as sruiti na glavu.
Brankina soba u kui uope zapravo nije liila na sobu; pusta, prazna komora. Vapno po stijenama bilo
poutjelo, naokolo po tavanicama visila pauina, pod blatan, a pe na vie mjesta probuena. Soba je
imala samo jedan-za sada razbijen-prozor. Grof Belizar je imao kuu u Beu. Branka je esto svoje
uenike vodila na osamljeno mjesto u umi i tamo ih poduavala. Tamo su se djeca mogli napiti izvorske
vode.
Vrijeme radnje
Bila je jesen. Branka je Hermini uzastopno slala pisma. Baka cijelu no nije spavala zbog brige nad
unukom. Kad je Branka odlazila u svijet ve je bila zima i bilo je studeno. Branka je nekoliko puta
razgovarala sa upnikom i on joj je savjetovao to da radi i kako da se ponaa. Opet je dola jesen,
najljepe doba godine u Hrvatskoj. Radnja knjige se odvijala u 19. st. u doba Bachovog apsolutizma. To
moemo zakljuiti po tome to je enoa ivio u to doba.
Likovi
Branka
Imala je oko sedamnaest godina. Bila je tipino gradsko dijete, glatke crne kose, i osobito sjajnih vrlo
pametnih oiju. eljela je postati uiteljica. majka joj je umrla. esto je sjedila pred prozorom i marljivo
vezla. Nije mogla dobiti mjesto uiteljice u Zagrebu pa je pola u Jalevo. Uzastopce je pisala pisma
Hermini. Njena je soba u koli igledala na svinjac, a ne na sobu uiteljice. Svoje uenike je vodila na
osamljeno mjesto u umi i tamo ih je poduavala raznim stvarima. Voljela je svoju djecu. Puno je
razgovarala sa upnikom. Na kraju svega se udala za grofa Belizara.
Hermina
Ona je bila Brankina prijateljica. Poloila je ispit za uiteljicu, ali to nije bilo iz ljubavi prema zvanju
nego zbog prisile za razliku od Branke koja je to radila iz ljubavi. esto je od Branke dobivala pisma u
kojima je Branka opisivala svoju okolicu svoj nain ivota. Ohrabljivala je Branku sa svojim pismima.
Tema
Brankin ivot i odlazak u Jalevo. Tamo je bila uiteljica i tom je zvanju posvetila ivot.
Stil
Ovo je roman. Poto je davno pisan ima puno arhaizama i starih, nepoznatih rijei.
Osnovna misao pisca
Ovo je roman. Govori o ivotu jedne mlade zagrepanke koja eli postati uiteljica. Ona je vrlo
inteligentna i to joj uspjeva. Problem je u tome to u Zagrebu vie nema mjesta. Ona mora ii u Jalevo,
jedno malo selo. Oprata se od svoje umrle majke i odlazi. Tamo doivljava razne neugodne stvari. Djeca
su ju zavolila, a i ona je njih. Branka takoer ima prijateljicu Hreminu kojoj stalno pie pisma i
objanjava joj to se s njom dogaa. Vrlo je spretna i jako dobro ui djecu. To je i dokazala na ispitu
pokazavi to sve djeca znaju. Ona je djecu odvodila na osamljena mjesta u umi i tamo ih je poduavala.
Problem je u tome to se neki s tim ne slau i piu po novinama razne za Branku ponizne stvari. Branka
se ipak ishrvala sa svim potekoama i pridobila povjerenje mjetana. Puno se savjetovala kod upnika.
upnik joj je rekao da se uda za grofa Belizara no ona u poetku to njegovo miljenje nije potivala, no
ipak na kraju je popustila i udala se za grofa Belizara.
Ezop, Basne
Ezop (Aisopos, 6.st. prije Krista), grki basnopisac, rodom iz Frigije u
Maloj Aziji, vjerovatno robovskog podrijetla. Pod njegovim imenom dolo
je do nas oko 400 basni, od kojih su mnoge vjerovatno dodali kasniji
prireivai. Koristei se vjeto starim temama i spajajui ih s otrim
promatranjem ljudi i prirode, Ezop je stvorio basnu kao knjievnu vrstu,
davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajee traginim
zavretkom i s pounom poentom, koja je esto dodana na koncu i u obliku
posebne poruke. Veina njegovih basni donosi slike iz ivotinjskog
svijeta - u emu je na najvei broj nasljedovatelja - ali mnogima su
protagonisti i biljke, predmeti, pojmovi, ljudi pa ak i bogovi. ivot
je prikazan realistiki vjerno sa svim nepravdama i bespravljima to u
njemu vladaju i po tome Ezopove basne nose u sebi elemente za ono doba
napredne drutvene kritike; njihove poruke sadre realnu filozofiju
ovjeka bogata ivotnim iskustvom, koji cijeni i istie moralne vrline,
ali je ujedno svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaeg i
pametnijeg.
Ezopove basne pisane su u prozi jednostavnim i jasnim stilom, a posebnu

im dra daje fini humor kojim su protkane.
CVRAK I MRAVI
U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo. Doe
gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe:
"Zato ljeti nisi skupljao hranu?" On im ree: "Nisam imao vremena jer
sam krasno pijevao." Nasmijavi se, oni mu rekoe: "Ako si u ljetno doba
svirao, onda zimi plei."
Ova basna je jedna od najpoznatijih Ezopovih basni, a govori o
posljedici marljivosti i nerada. Mravi su, za svoj marljiv rad tijekom

lijeta, bili nagreeni obilatom zimnicom, a jadni cvrak nije dobio ni
zrno. On je svojom pijesmom uveseljavao ivot, bio je na svoj nain
kreativan i nije se brinuo za budunost, smatrao je i nadao se da e
ostali radoholiari ipak biti milosrdni prema njemu. No, pokazalo se da
oni koji su radili i previe cijene svoj dobitak zaraen mukotrpnim
radom, jer tako na neki nain nadoknauju divne dane provedene u
beskrajnim kolonama koje se prostiru gdje god se nae neto jestivo. Na
odreeni nain shvaam i mrave, jer u ovoj basni nema pozitivnih i
negativnih likova, svi postupaju ispravno, makar bi cvrak mogao za
sretan kraj dobiti zrno, a za uzvrat odsvirati mravima neto iz svog
bogatog ljetnog repertuara.
Povlaei paralelu izmeu prirode, mrava i cvrka, i nae ivotne
svakodnevnice, u ovoj basni moemo prepoznati i jedan karakteristian
ljudski nain ivota. Ako uzmemo da mravi predstaljaju one radine i
marljive ljude, koje se brinu za svoju budunost, za budunost svoje
obitelji i drutva u cjelini, onda je cvrak tipian predstavnik
boemskog umjetnika, zaokupljen samo i iskljuivo svojim umjetnikim
radom i snovima. Na jednoj strani su materijalna dobra, bez kojih nema
gospodraskog prosperiteta i budunosti niti za pojedinca niti za drutvo
u cijelini. Kao njihova protutea stoje umjetnika nadahnua bez kojeg
takoer nema ivota, ali sada onog duhovnog to svako od nas nosi negdje
duboko u sebi, s tom razlikom da je intenzitet i potreba za takvim
duhovnim doivljajima kod svakog razliit. Idelno bi bilo kada bi ove
dvije potrebe imali meusobnu ravnoteu, jer tada pri nadlosaku zime,
odnosno neizvjesne budunosti kada za odreene stvari moe biti i
preksano, drutvo bi savreno funkcioniralo.
Poruka basne: Radi danas da ima sutra
TRSKA I MASLINA
Trska se i maslina prepirahu o istrajnosti, mirnom dranju i snazi.
Premda je maslina grdila trsku da je slaba i da je lako svaki vjetar
previja ona ne pisne ni rijei. Kad nakon kratka vremena nastane estok
vjetar, trska, koja se tresla i savijala vjetrovima, lako se spasi, a
maslina, jer im se opirala, bude iskorijenjena i skrena od sile vjetra.
Tako se maslina osramoti jer se ludo ponosila vlastitom snagom.
Trska i malsina predstavljaju dvije djevojke koje nemaju pametnijeg
posla nego ocjenjivati tuu i precjenjivati vlastitu ljepotu, vjetar je

deko koji ih eli prozreti i uvjeriti se u stvarnu postojanost i
ljepotu. Trska je ovaj put imala vie sree, fleksibilna i podatna
plesala je s vjetrom i prilagodila se njegovim vratolomnim hujanjima,
dok maslina, vrsta u korijenu kao i u stavovima, ostala je malo
zateena. Maslina je lijepa, s time se moramo sloiti, ali iako krasna
ne smije biti uobraena i toliko samosvjesna. Trska je pokorno koristila
mogunost savitljivosti, to joj je dar prirode, uspijela je iako tanka
i slabana, oduprijeti se naletima vjetra. Ali trska nije nimalo
samouvjerena kao maslina i ne zna se zauzeti za sebe - maslina pak biva
iskorijenjena samo jer je korijen zakopala preduboko u zemlju, samo jer
je bila isuvie tvrdoglava i ponosna, pa ni njena "smrt" nije ba
pravedena. Isto je kao i kod ljudi - pokorni, posluni ljudi, bez
previe mogunosti vlastitog izbora savijaju se usporedno s nadreenim i
nastoje biti to blii onome koji je vei, jai, koji je na vlasti, a
tvrdoglavi i samosvjesni filozofi vrstog karaktera s razvikanim
injenicama koje bi im mogle donijeti velike nedae, samo za inat vrsto
stoje pri svojim zamislima i tako stradaju...
ZID I AVAO
Zid, koji je avao silom kidao, pone vikati: "to me trga, iako nita
zlo nisam uinio." avao mu tada kae: "Nisam ja za to kriv, nego onaj
koji me otraga estoko udara."
Ba kao i u stvarnom ivotu, sloboda ovjekova razmiljanja i postupaka
je ograniena. Zid nije nita skrivio avlu, no ovaj ga opet kida, avao
ni kriv ni duan biva udaran, no ovjek ga ipak pribija - moda i on to
radi predvoen nekim? esto moramo povrijediti nekoga ili okriviti ga
samo da bi spasili vlastitu kou i osvjetlili obraz, ponekad smo ak i u
pravo. Sve se to odvija po nekom planu - nitko nije slobodan i sretan,
nitko nije podreen sam sebi - uvijek je tu netko drugi da ga hladnim
postupkom, bez ikakva razloga, spusti na zemlju. No to postaje naa
surova svakodnevnica, a mi se titimo izvjesnom dozom imunosti prema
stradavanjima bez razloga i znaaja.
STARAC I SMRT
Starac jednom nasijee u planini drva i podigne ih na plea. Kad je ve
natovaren prevalio dug put, umoran skine drva i stane dozivati smrt.
Budui da je smrt odmah pristupila i pitala ga razlog zato je zove,

starac ree: "Da to breme podigne i naprti mi ga."
Ovaj kolebljiv starac vjerno opisuje linost pravog neodgovornog
prevrtljivca. Da sam ja Smrt, odmah bi mu rekla da se s takvim stvarima
nije za aliti, jer ivot vrijedi vie od pretekog bremena na pleima.
On se toga sjetio malo prekasno, ali lukav odgovor sve je spasio. Drai
mu je ivot, bez obzira na stotinu drvea na njegovim leima, bez obzira
na blisko suoavanje sa smrti. Jer bolje je osjeati, pa makar i bol, i
nadatiti se da e ta bol i prestati, nego prazno leati u blatnoj raci u
zatvorenom crnom lijesu i traiti duu koja izgubljeno luta nebeskim
prostranstvima traei mir, spokoj, i jedan osjeaj koji se stvara samo
kad ovjek umre sretan, sa saznanjem da je ivot poivio u potpunosti.
AVKA I SOVA
Bilo je natjecanje u ljepoti i sve su ptice dolazile Zeusu da se
podvrgnu izboru, a Hermes je tumaio njegovu odluku. Prije toga
skupljali su se sve one na rijekama i jezerima i odbacivale loe perje,
a bolje istile. Budui da avka nije imala od prirode nikakve ljepote,
skupi kao svoj ukras ono to je drugima poispadalo. Jedna sova to prozre
i oduzme avci svoje, a stane nagovarati i ostale da tako uine. Liena
perja sviju, doe avka gola na Zeusovu presudu.
Sirota avka! Mnogi ljudi bi uinili isto to i ona, samo bi malo pazili
s ijim se perjem kite. Grozno je kititi se tuim perjem, ali ljudi
katkad nemaju drugog izbora! Jer zato se rune djevojke mau bezbrojnim
kremama, odlaze na plastine operacije, mrave uz pomo ajeva ... Zato
da bi bile lijepe! One bi i duu prodale za ljepotu i uope im nije
stalo do naina koje koriste da bi preko noi postale princeze iz bajke.
One zapostavljaju sve drugo, mislei kako je ljepota neto najvanije na
svijetu, zanemarujui mogue posljedice i duhovne vrijednosti...
A osim svega, avka se nije kitila tuim perjem u najuem smislu rijei,
jer bili su to takoer nedostaci koje se druge ptice odbacile. Mudra
sova koje je ponekad i previe duboko razmiljala malo je postala
ljubomorna na snalaljivost rune prijateljice koja je bar pred svjetlim
Zeusom eljela dokazati da i ona moe biti lijepa, pa je sova nagovorila
druge ptice da joj iupaju perje. tovie, ako je pred Zeusa dola gola
znai da su joj ptice poupale i njeno vlastito perje.
Povucimo paralelu i uzmimo na primjer Pepeljugu, pranjavu siroticu u

prnjama. Kad je trebala nabaviti haljinu za bal, mievi su joj uspijeli
donijeti odbaene stvari njezinih bogatih, oholih sestara, i od nekoliko
komada suvine svile i od par perlica strgane ogrlice, napravili su,
svojim trudom, predivnu haljinu koja je na Pepeljuzi izgledala
prekrasno. No sestre, ljubomorne, kad su vidjele da je sve to ustvari
njihovo "smee" krenule su prema njoj, uzele svaka svoje, ostavile je
opet u razderanoj ruiastoj svili i ...
No avka nema princa, ni dobre vile koja bi se smilovala nad njom. Ima
samo Ezopa koji je njezin postupak protumaio sa posve drugog
stajalita...
ANA KARENJINA - LAV NIKOLAJEVI TOLSTOJ

U osnovnoj temi i fabuli roman analizira problem braka i obiteljskog ivota. U knjizi
je paralelno obraeno i pitanje iz ekonomskih i drutvenih odnosa u Rusiji u Tolstojevo
vrijeme. Njegova razmiljanja iskazana su kroz lik Levina u kojega moemo uoiti
velikih slinosti sa piscem. Kroz Levinov lik Tolstoj je prenio svoja iskustva iz podruja
ekonomije, svoju ljubav i vjeru, dogaaje oko roenja svojga djeteta kao i unutranji
ivot i polemike, muke svoje savjesti, razmiljanja o smislu ivota i zadacima pojedinaca,
svoju potpuno izraenu borbu za dobro. Mnogi smatraju upravo Levina glavnim likom
romana jer je uvelike zasjenio osnovnu temu romana i najbitniji problem izraen kroz
Anin lik- preljub.
U djelu se isprepliu tri braka- Stjepan Arkadji Oblonski (Stiva) sa svojom enom
Darjom Aleksandrovnom (Doli); Levin sa Kiti (mlaom Dolinom sestrom) i Ana
(Stjepanova sestra) te njezin nesretni brak sa Aleksejem Aleksandroviem i njena ljubav
prema Alekseju Kiriloviu Vronskome.
Najvie osuivan je upravo Anin lik zbog njene nemoralnosti i potkraj sretnog braka
Kiti i Levina jo vie njena nevjera dolazi do izraaja. ini se kao da idilini osjeaji
izmeu Kiti i Levina slue samo da bi se pojaala osuda Anine pogubne strasti.
Sam Anin lik u poetku stvaranja romana trebao je biti prikazan kao potpuno
negativan. Ona je trebala biti ena bludnica koja cinino uiva u boli koju zadaje
drugima. Meutim, Tolstoj je odustao od takve koncepcije i izabrao pametnu,
obrazovanu, lijepu i vrlo nesretnu enu ija je jedina elja u ivotu bila ostvariti potpunu
ljubav i , ne ostvarivi je, odlui skonati ivot.
Po Tolstojevu shvaanju, brak je najprirodniji i najzdraviji cilj mukarca i ene i
ugroavanje ovog oblika ljudske zajednice istovremeno znai i ugroavanje najljudskijih
i najplemenitijih tenji.
Zbog takvog miljenja za Tolstoja se kae da nikada nije bio dublji psihoanalitiar (kao
kroz Anin lik) i do samoga kraja ne saznajemo pievo izjanjenje- da li on optuuje njen
postupak ili ga brani. To pitanje svatko moe postaviti za sebe, ali vjerojatno ima dva
odgovora. Toliko je kriva, a ta njezina krivnja osobito dolazhi do izraaja u sredini u kojij
se kreu visoke peterzburke linosti koje obalatno osuuju njezin postupak i opredjeljuju
se uglavnom protiv nje. U tom smislu i njezin postupak je djelomino opravdan jer je
svoja nedjela uinila potaknuta ljubavlju koju nikada do tada nije osjetila, a koja je
potreba svakog ovjeka.
Oni kau: religiozan, karakteran, poten, pametan ovjek, ali oni ne vide ono to sam
ja vidjela. Oni ne znaju kako je on osam godina guio moj ivot, guio u meni sve to je
bilo ivo, da on ni jednom nije pomislio na to da sam ja iva ena kojoj je potrebna
ljubav.
Ana je opisana kao uzvieno tragian lik od krvi i mesa u ijoj tragediji ne mali dio
krivnje snosi aristokratska sredina u kojij ive ona i njezin ljubavnik. Ta sredina ih gui i
osuuje, osobito nju kao pripadnicu ljepeg spola kojoj je mjesto doma, uz mua i djecu.
Njoj se ne moe oprostiti i opravdati je, tim vie to- iako nije prva ena koja je pronala
svoju ljubav u drugome mukarcu a ne u muu - ona, prije sviju ostalih to javno priznaje
i pokazuje jer ne moe ivjeti u laima u kojima cijelo drutvo ivi. Javno naputa mua i
vlastito dijete ( to i sama predbacuje) jer je potpuno zaslijepljena trenutnom sreom koja
joj je pruena.
Ja sam loa ena, ja sam propala ena, razmiljala je ali ja ne volim la, ne trpim
la, a njegova (mueva) hrana jeste la. On sve zna, sve vidi, ta li on osjea ako moe da
govori tako mirno? Da ubije mene, da ubije Vronskog - ja bih ga cijenila. Ali ne, njemu
treba la i pristojnost.
Ona tako razmilja u sebi jer osuuje tipino ponaanje gdje je najbitniji ugled i
dostojanstvo i kad neto izmakne granicama, ponaa se kao da se nita nije desilo. Nju
strae licemjerje i dvolinost jer ona je u potrazi za istom sreom iako je svijesna da je
nee nai i da e svugdje biti osuivana i dalje se ne odrie ljubavi sve dok ljubav ima
smisla u njezinim oima
inilo joj se da e njen poloaj sada nesumnjivo zauvijek rijeiti. Taj novi poloaj moe
biti i lo ali e biti odreen, u njemu nee biti nejasnoa i lai.
Ana je u pogledima ostalih ena izazvala i ljubomoru i samo su ekale znak da je

mogu javno osuditi jer je Anina pojava bila primjeivana gdje god se pojavljivala.
Veina mladih ena to su Ani zavidjele i kojima je ve davno dodijalo to to je

zovu pravednicom, radovale su se tome to su pretpostavljale i samo su ekale potvrdu
suprotnog drutvenog miljenja pa da se na nju okome svom teinom svoga prezira.
Ana je, za razliku od slobodoumnih ena koje svjesno bacaju izazov drutvu i moralnim
shvaanjima svoje klase, Ana je samo eljela malo ljubavi, eli voljeti i biti sretna zato
to je to najprirodnija elja svakog pojedinca u upravo je tu elju Tolstoj naglasio kao
osnovicu romana.
Pravo pitanje vezano uz Anin lik nije pitanje moralnosti ili amoralnosti njenog ina, ve
zato ona, usprkos svemu, ne ostvaruje svoju osobnu sreu kojoj je sve podredila i koja je
njezin jedini i pravi ivotni cilj. ak je i ljubav prema djetetu bila zasjenjena od jake elje
za osobnom sreom.
Serjoa?- sjeti se ona - Ja sam takoer mislila da ga volim i topila se nad svojom
njenou. A ivjela sam bez njega, zamijenila ga drugom ljubavi i nisam se alila na tu
promjenu dok me ta ljubav zadovoljavala.
Dobar dio razloga za ono to se konano zbilo (tj. do Aninog samoubojstva) lei i u
samoj njenoj linosti. Sama e u jednom trenutku rei da se boji one druge Ane u sebi, pa
je Tolstoj govorio o zlom duhu nastanjenom u njenom srcu.
U trenutke njene prolazne bolesti govori Alekseju Aleksandroviu:
Evo ta sam htjela da kaem. Nemoj mi se uditi. Ja sam ona ista. Ali u meni postoji
druga, ja se nje bojim- ona je zavoljela njega i ja sam htjela da te mrzim, ali nisam mogla
da zaboravim onu koja je bila ranije. Ja nisam ta. Sad sam ja ona prava, ja sva. Ja sad
umirem,. ali to e se brzo svriti. Samo jedno mi je potrebno: oprosti mi Ne, ti ne
moe oprostiti! Ja znam da se to ne moe oprostiti! Ne , ne , idi, ti si isuvie dobarjednom rukom drala je njegovu ruku, a drugom ga gurala od sebe.
U toj njenoj slabosti uviamo da je njoj ipak ao takvog slijeda dogaaja i da priznaje
da ga je voljela ( ali kao mua, ne kao ovjeka) i da u njoj postoji i druga Ana koja je
zavoljela Vronskoga, a nije bila zadovoljna u muevom zagrljaju. Trai od mua oprost
ali je svjesna da je unitila njegov ivot i da previe trai.
Ta druga Ana razara njezinu linost i raa se pod pritiskom mnogobrojnih okolnosti
uglavnom objektivnih, drutvenih, a koje su uvjetovale Anin preobraaj velike ljubavi
prema Vronskome u jo veu mrnju prema njemu.
- ta ja mogu htjeti? Ja mogu htjeti samo to da me vi ne napustite kao to mislite- ree

Ana shvativi ono to on nije dorekao. - Ali ja to neu, to je sporedno. Ja hou ljubav, a
nje nema. Znai- sve je svreno!
Ona postaje nezadovoljna ljubavlju Vronskoga ali je svjesna da ga opsesivno voli pa

pomilja na samoubojstvo da bi dokazala svoju veliku ljubav i kaznila ga.
Zato nisam umrla?- sjeti se svojih tadanjih rijei i svog tadanjeg osjeaja. I ona
odjednom shvati ono to joj je bilo na dui. Jeste, to je bila ta misao koja je sama sve
rjeavala. Da, umrijeti!
I stid i bruka Alekseja Aleksandrovia, i Serjoa i moj strani stid- sve se spaava smru.
Umrijeti- i on e se pokajati , bie me ao, voljee, patie zbog mene.
.. I smrt, kao jedinstveno sredstvo kojim e obnoviti u njegovom srcu ljubav
prema njoj , kazniti ga i pobijediti u ovoj borbi koju je vodio s njim zli duh to se
nastanio u njenom srcu. Bilo je potrebno samo jedno- kazniti ga.
Za Anu je ljubav sinonim ivota, i to ljubav prema mukarcu. Kada je ta ljubav prestala,
ona istovremeno gubi i razloge za ivot i odluuje ga samoinicijativno prekinuti skokom
pod jureu lokomotivu.
Moja ljubav postaje sve stranija i samoljubivija, a njegova se sve vie gasi i eto zbog
ega se razilazimo , nastavljala jje da razmilja. I tu pomoi nema. Za mene je sve
samo u njemu i ja zahtjevam da mi se on sve vie i vie predaje. A on sve vie i vie hoe
da ode od mene. Upravo, mi smo ili u susret jedno drugome sve do nae veze, a onda se
nezadrivo razilazimo na razne strane. To me ne moe promijeniti. On mi kae da sam
besmisleno ljubomorna, i ja sam sebi govorila da sam besmisleno ljubomorna, ali to nije
istina. Ja nisam ljubomorna, ja sam nezadovoljna. Ali Ona otvori usta i premjesti se u
kolima od uzbuenja izazvanog milju koja joj se odjednom javila Kad bih ja mogla da
budem bilo to drugo osim ljubavnice koja strastveno voli njegove njenosti, ali ja ne
mogu i neu da budem nita drugo. I ja tom eljom izazivam u njemu odvratnost, a on u
meni zlobu, i to ne moe biti drugaije. Kao da ja ne znam da me on nee poeti
obmanjivati, da on ne rauna sa Sorokinom , da nije zaljubljen u Kiti, da me nee
prevariti? Sve ja to znam, ali mi od toga nije nita lake. Ako on, ne volei me, po
dunosti bude dobar, njean prema meni a ne bude onog ta ja hou- to je onda ak
hiljadu puta gore od mrnje! To je pakao! A to i jest ovo. On me ve dugo ne voli. A gdje
zavrava ljubav, tamo poinje mrnja.
Tako Anu vie ni ne doivljavamo kao grenicu ve kao pojam nesretne ene koja pada
pod udarom mnogih za njih nepredvidivih, vanjskih i unutarnjih kretanja. Njen slom je
ujedno i rezultat jednog vanjskog, lanog morala koji gui prave ljudske nagone i elje,
ali je Ana i sama dio tog moralnog shvaanja jer i sama pripada toj zajednici.
Ona duhovno pripada istom aristokratskom krugu kao i zavodnik Vronski i njen povrni i
moralno neodgovorni brat Stiva Oblonski.
Sama Doli me sluajno uoava u jednom trenutku slinosti izmeu Ane i njenog brata
Stjepana ijim nevjerstvom i poinje knjiga ali u sasvim drugaijem okruenju.
Njegovo nevjerstvo ostaje unutar obitelji i prikazano je kao sasvim nevano ali je
optuivano od uzornih mueva poput Levina i Alekseja Aleksandrovia.
Pojam idealnog braka u knjizi predstavlja brak Kiti i Levina. Kiti se u poetku bori
izmeu osjeaja prema Vronskome i Levinu ali budui da ju je Vronski iznevjerio ,tj.
zaljubio se u Anu, u poetku bolno tuguje. Uspjeva ga preboliti i otkriva svoje osjeaje
prema Levinu kojem pokuava postati uzorna ena, a ubrzo i majka.
Kroz Levinov lik prolazi druga fabula knjige koja je okrenuta ekonomskim
pitanjima i pitanjima drutvenih odnosa tada u Rusiji.
Lik Levina je prikazan kao osjeajan, dobar, filozofski lik koji se bori sam sa sobom i
pitanjima o njegovu postanku i podrijetlu. Kroz njegove monologe moemo vidjeti da se
osjea kriv to pripada viem staleu i da se mui pitanjima zato je ba on odreen.
to sam ja? I gdje sam to ja? I zato sam ja ovdje? Zato se ovo radi? Zato ja ovdje
stojim i tjeram ih da rade? Zato se svi oni trude i nastoje da predamnom pokau svoju
marljivost.
Istodobno se osjea kriv zbog toga i utjehe pronalazi u sljedeoj spoznaji:
Ja nita nisam otkrio. Samo sam spoznao ono to ja znam. Shvatio sam onu silu to
mi je ne u prolosti dala ivot nego mi i sad daje ivot. Oslobodio sam se obmane,
upoznao sam gospodara.
Pronalazi odgovore svoje dobrote i grinje savjesti u ljubavi:

Razan je otkrio borbu za opstanak i zakon koji zahtjeva da tlai sviju koji smetaju
zadovoljenju tvojih elja. To je zakljuak razuma. A ljubav prema drugome razum nije
mogao otkriti zato to je to nerazumno.
Iz Tolstojeve biografije moemo doznati i da sam Tolstoj bjei na selo i da pokazuje

veliki interes za moralno-etike probleme i analizu ljudskih postupaka i odnosa. 1879.
zapada u krizu te izlaz nalazi u seljakom ivotu.
I sam lik Levin duevni mir pronalazi tek na selu koje je za njega mjesto ivota, tj. radosti
, patnje, nada. Levin se poistovjeuje sa svojim seljacima i eli im pripadati, zavidi
njihovoj slozi, jednostavnosti i smislu ivota, zajednici. ak i sam razmilja kako da
promijeni svoj nain ivota.
Sve to je pomislio i osjeao dijelilo se u tri zasebna toka misli. Prvo- to je bilo
odricanje od svog starog naina ivota, od svojih nepotrebnih znanja i svoga nepotrebnog
obrazovanja. To mu je odricanje priinjavalo nasladu i bilo mu lagano i jednostavno.
Druge misli i predstave ticale su se tog ivota kojim je on sada elio da ivi.
Jednostavnost, istotu, zakonitost toga ivota on je osjeao jasno i bio je ubjeen da e u
njemu nai to zadovoljstvo, spokoj i dostojanstvo, ije je odsustvo tako bolno osjeao.
Ali trei lanac misli vrtio se oko pitanja kako da izvede taj prijelaz sa starog na novi
ivot. I tu mu nita nije bilo jasno. Imati enu? Imati posao i osjeati da je posao
neophodan? Kupiti zemlju? Ukljuiti se u drutvo? Oeniti se seljankom? Pa kako da to
izvedem? opet se pitao i odgovor nije nalazio. - Pa ipak,nisam svu no spavao i ne mogu
sebi dati jasan odgovor- ree on u sebi. - Kasnije u razjasniti. Jedno je sigurno, da je ova
no rijeila moju sudbinu. Sva moja prijanja matanja o porodinom ivotu su glupost,
neto drugo- ree u sebi. Sve je to mnogo jednostavnije i lake
Kako je lijepo! pomisli gledajui udnu sedefastu koljku od bijelih jaganjacaoblaia to se bijae zaustavila nad njegovom glavom na sredini neba. Kako je sve
prekrasno ove prekrasne noi! I kad je uspjela da se stvori ova koljka? Nedavno sa
gledao u nebo i na njemu nieg nije bilo osim dvije bijele pruge. Da, eto tako neprimjetno
su se promijenili i moji pogledi na ivot!
On krene sa livade i poe irokim putem prema selu. Zapuhnuo je vjetri i postalo je
sivo i mrano. Naiao je trenutak veeg mraka koji prethodi svitanju, prvoj pobjedi
svjetlosti nad temom.
Drhtei od hladnoe, Levin je brzo koraao gledajui u zemlju. ta je ono? Neko ide?pomisli kad se prepade i podie glavu. Na etrdesetak koraka od njega, njemu u susret,
irokim krivudavim putem kojim je on iao dolazila su kola, sa prtljagom, koja su vukla
etiri konja. Konji na rudi navaljivali su na rudu izbjegavajui kolovoz, ali vjeti koija,
koji je po boice sjedio na sjeditu, upravljao rudu po kolovozu takoda su tokovi jurili
po ravnom dijelu puta.
U uglu koije drijemala je starica, a uz prozor, oigledno tek probudivi se, sjedila je
malda ddjevojka drei obbjema rukama trake sa bijele kapice. Vedra a zamiljena, sva
ispunjena tananim i sloenim unutranjim ivotom, tuim Levinu, ona je kroz njega
gledala zoru kako rudi.
I u trenutku kad je to privienje ve iezavalo, iskrene oi ga pogledae. Ona ga je
prepoznala i radosno uenje ozari joj lice.
Nije se mogao prevariti. samo jedne takve oi postojale su na svijetu. Samo jedno takvo
bie na svijetu bilo je sposobno da za njega usredotoi svu svjetlost i smisao ivota. To je
bila ona. To je bila Kiti. Shvatio je da ona putuje sa eljeznike stanice u Jerguavo. I sve
ono to je uznemiravalo Levina ove besane noi, sva ona rjeenja kojih se prihvatao, sve
je to odjednom iezlo. Onse sa odvratnou sjeti svoje elje da se oeni seljankom.
Samo tamo, u toj koiji to se bila udaljavala proavi na drugu stranu puta, samo tamo je
bila mogunost rjeenja zagonetke njegovog ivota, to ga je u posljednje vrijeme tako
muno optereivala.
. Ne- ree on u sebi - ma koliko da je dobar taj jednostavni trudbeniki ivot, ja mu se
vie ne mogu svetiti. Ja volim nju.
Odjednom Levin shvati gdje pripada i ta uistinu eli i sve ostalo postaje nebitno.
Levin je oduvijek znao da treba pripadati porodici erbacki i to si je jasno zacrtao. Prije
su mu se sviale Kitine starije sestre Doli i Natali, a kad je Kiti stasala, shvatio je to eli.
Kiti je znala za njegove skrivene simpatije, ali njena preokupacija bio je grof Vronski od
kojeg je oekivala pronju.
Opis Vronskog:
. Vronski nikad nije znao za porodini ivot. Njegova je majka u mladosti bila
blistava svjetska ena i dok je jo bila s muem, a naroito poslije njega, imala je veliki
broj romana poznatih itavom drutvu. Oca skoro nije ni pamtio i bio je odgajan u
Paevskom korpusu. Izlazei kao blistav i mlad oficir iz kole, odmah je uletio u drutvo
bogatih petrogradskih oficira. Mada je i on rijetko izlazio u petrogradsko drutvo, sva
njegova ljubavna interesiranja bila su van tog svijeta
Na balovima je plesao prvenstveno s Kiti i odlazio kod njih kui. Govorio je s njom o
stvarima o kojima se obino u drutvu govori, svakojake besmislice, ali besmislice kojim
je on i nesvjesno davao za nju oiti smisao. Bez obzira to joj nije govorio nita to ne bi
mogao rei pred svima, osjeao je da ona postaje sve vie zavisna od njega i to je to vie
osjeao, bilo mu je sve prijatnije a njegova osjeanja prema njoj bivale su sve njenija.
On nije znao da nain njegovog odnosa prema Kiti ima svoje ime, da je to zavoenje
djevojke bez namjere da je eni i da je to zavoenje jedan od nunih postupaka
uobiajenih meu sjajnim mladiima kao to je on. inilo mu se da je on prvi otkrio to
zadovoljstvo i uivao je u svom otkriu. Njemu se enidba nikad nije inila kao
mogunost. Ne samo da nije volio porodini ivot ve mu se u porodici stanovita
samakog svijeta u kom je ivio, inilo da ima u ulozi mua, neto njemu strano i
neprijatno i vie od svega smijeno.
Kiti je odbila Levinove ozbiljne namjere da je eni i osnuje s njome obitelj jer je bila
zanesena Vronskim. Meutim, dolazak Ane je sve pobrkao.
Izmeu Vronskog i Ane odmah se pojavila neka uzajamna privlanost koju su svi osjetili,
a naroito Kiti koja je bila s Vronskime duboko razoarana. Shvativi njegovu
neozbiljnost i zaluenost Anom koja se pojavila u njemu u kratkom vremenu, Kiti pada u
duboku depresiju i bolest.
Kiti usporeuje odnose prema Vronskome i Levinu:
Njegova ljubav prema njoj, u koju je bila sigurna, izgledala joj je laskava i radosna.
Bilo joj je lako sjeati se Levina. U sjeanjima na Vronskog, naprotiv, mijealo se neto
nelagodno, iako je on bio svjetski i skladan ovjek. Kao da je to bilo neto fal- ne u
njemu, on je bio tako jednostavan i mio- ve u njoj samoj, dok se s Levinom osjeala
savreno jednostavnom i jasnom. Ali zato, kad bi razmiljala o budunosti s Vronskim,
pred njom je iskrsavala blistava i srena perspektiva. Budunost s Levinom inila joj se
maglovitom.
Levin sa svojih 40-tak godina je navikao na samou, ali niju ju prihvaao. I dalje mu je
osnovni cilj osnovati obitelj, ali se potpuno gubi u tim mislima jer je svjesan da jo uvijek
voli Kiti. Sam sebe smatra savrenim za obiteljski ivot. Smije se tuim branim
problemima i osuuje njihovo povrno shvaanje braka jer ih ne smatra dovoljno zrelima
za tako svetu obavezu kao to je brak. Uvjeren je da bi njegov porodini ivot bio
drugaiji od ostalih. Ali s vremenom, kada mu se elja ostvari, shvaa da je lako skrenuti
i da neshvaanje branog druga nije nita neobino, naprotiv, da su razilaenja miljenja i
razliiti pogledi na iste stvari uobiajenost.
Dogaalo se da se kao neoenjen, gledajui tui brani ivot, sitne brige, svae,
ljubomora, samo prezrivo osmjehivao u dui. U njegovom buduem branom ivotu, po
njegovom uvjerenju, ne samo da nije moglo da bude nita slino ve mu se inilo da i sve
vanjske forme moraju u svemu da se savreno razlikuju od ivota drugih. I odjednom ne
samo da njegov ivot sa enom nije potekao na poseban nain ve je bio sainjen od
onih najnitavnijih sitnica koje je onn ranije toliko prezirao, a koje su sad, protiv njegove
volje, dobijale neobian i neporeciv znaaj. I Levin je vidio da sreivanje svih tih sitnica
nije onako lako kako se njemu ranije inilo.
Naposlijetku, tok dogaaja se tako odvijao da su se Levin i Kiti napokon zaruili i Kiti
odluuje svu svoju ljubav unijeti u taj brak s Levinom. Ubrzo slijedi vjenanje, odlazak
na selo i Kitina trudnoa.
Ljubav prema eni on me samo da nije mogao zamisliti bez braka, ve je prvo
zamiljao porodicu, pa tek onda enu koja mu je podarila porodicu. Njegova shvaanja
enidbe zato i nisu liila na shvaanja veine njegovih poznanika za koje je enidba bila
jedno od mnogih ivotnih patnji. Za Levina je to glavno pitanje u ivotu od kog je ovisila
sva njegova srea.
Levin i Kiti uspijevaju prevladati sve sitne nesuglasice i nastavljaju spokojno i idilino
ivjeti na selu.
U toku romana uplie se jo jedna ljubav koja nije niti u jednom pogledu sretna. To je
ljubav Stive i Doli. U romanu imamo tri razliita braka i tri razliita shvaanja branih
obveza i rjeavanja problema. Daleko najidealniji je brak Kiti i Levina, ali moramo uzeti
u obzir da je njihov brak tek na poetku, tj. itajui, pratimo njihove zaruke, vjenanje i
poetak branog ivota. Upoznajui likove, moemo naslutiti da e njihov brak potrajati,
tj. najvjerojatnije e se zadrati na tom nivou potovanja i ljubavi.
Brak Ane i njenog mua Alekseja Aleksandrovia pratimo kao neku vrst obveze koja je
nastala iz obostrane koristi, ali i koja je savreno funkcionirala dok se nije pojavio
Vronski sa svojom ljubavlju koju Ana prihvaa. Ta ljubav zavrava tragino, ali od
samog poetka moemo naslutiti njen kraj jer vidimo da njihova ljubav nema nikakve
perspektive, tim vie, i zbog okruenja u kojem je nastala. Trei brak, najsporedniji je
brak Doli i Stjepana koji nam moe posluiti kao putokaz kroz drutvo i neka tipino
nezrela (muka) shvaanja braka i obveza te leerno pronalaenje rjeenja tj. izlaz iz
naizgled nemogue situacije.
Stiva je prikazan kao prilino povran, potpuno nezreo lik koji sve prihvaa dosta
jednostavno, bez veih komplikacija i ulazi u razne situacije, ne mislei na posljedice.
Vlastitu enu shvaa iskljuivo kao majku njegove djece dok ljepotu, drai i ostalo
pronalazi u drugim enama. Odvaja ta dva ivota i dva pogleda, shvaanja ene, i uope
se ne krivi zbog toga.
Stjepan je bio pravedan u odnosu prema samome sebi. On sebe nije mogao obmanjivati
i uvjeravati se da se kaje za svoje postupke. On se sada nije mogao kajati za ono za to se
kajao nekada, prije est godina, kad je prvi put prevario enu. On se nije mogao kajati za
to to on, 34-godinjak, lijep i zaljubljiv ovjek, nije bio zaljubljen u enu, majku petero
ive i dvoje umrle djece, samo godinu mlau od njega. On se kajao jedino zato to nije
znao bolje sakriti od ene. Ali, on je osjeao svu teinu poloaja i alio je enu, djecu i
sebe samoga. Moda bi on i umio svoje grijehe sakriti bolje od ene da je mogao
oekivati da e ta vijest na nju tako djelovati. Jasno je da on o tome pitanju nikada nije
razmiljao, ali, nekako maglovito, njemu se priinjavalo da ena odavno nasluuje da joj
on nije vjeran, ali da na to gleda kroz prste. Njemu se ak inilo da je ona, izmorena,
ostarjela, ve nelijepa i ni po emu zanimljiva ena, jednostavna, jedino dobra majka
porodice, po osjeanju pravednosti duna da bude ponizna. Pokazati se sasvim suprotno.
Zbog te njegove neozbiljnosti pati jedino Doli, njegova ena, ali moemo primijetiti da su
oni i uli u brak djelomino kao stranci. Doli je razoarana kada uvia tu drugu muevu
stranu za koju prije nije niti znala, ali odluuje spasiti brak i oprata mu. U tome je
uvelike pridonijela Ana, njegova sestra, koja pokuava Doli pojasniti brata i njegove
postupke i razloge.
Dijalog Ane i Doli:

- Jeste, ja njega znam. Ja ga bez alosti nisam mogla gledati. Mi ga obje znamo. On je
dobar, ali gord, a sad je tako ponien. Osnovno, to je mene dirnulo ( i tu je Ana pogodila
glavno to je moglo ganuti Doli) - njega mue dvije stvari: to to ga je stid pred djecom, i
to to je volei te da, da, volei te vie od svega na svijetu nanio tebi bol, ubio te. Ne,
ne ona nee oprostiti, stalno govori on.
Da, ja shvaam da je njegov poloaj uasan; krivcu je gore nego nevinom- ree ona- ako
on osjea da od njegove krivice dolazi sva nesrea. Ali kako da oprostim, kako da opet
budem njegova ena poslije nje? Moj ivot s njim bit e muenje ba zato to sam ga
voljela, kako samo voljela, to i sad volim svoju nekadanju ljubav prema njemu
Jedno u ti rei - poe Ana - ja sam njegova sestra i znam njegov karakter, tu sposobnost
da sve, sve zaboravi, sposobnost za potpun zanos, ali zato i za potpuno kajanje. On sad ne
vjeruje, ne shvaa kako je mogao uiniti to to je uinio. .Samo, Doli, duice, ja u
potpunosti shvaam tvoje stradanje, samo jedno ja neznam: ja ne znam ne znam,
ukoliko u tvojoj dui jo ima ljubavi za njega. To ti zna- ukoliko ima, da bi se moglo
oprostiti. Ako ima, onda oprosti!
. Ja poznajem svijet bolje od tebe. Znam takve ljude kao to je Stiva i kako oni gledaju
na to. Ti kae da jeon s njom razgovarao o tebi. Toga nije bilo. Takvi ljudi ine
nevjerstva, ali domae ognjite i ena- to je za njih svetinja. Te su ene nekako u
njihovim oima prezrene i ne smetaju poroditi. Oni postavljaju nekakvu neprelaznu liniju
izmeu toga i porodice. Ja to ne razumijem, ali to je tako.
Ana u potpunosti razumije Dolinu patnju, shvaa ej i molii da oprosti njenom bratu. Doli
naposlijetku oprata.
Za taj brak je tipino to da je ljubavi u poetku bilo, ali s vremenom se i ona ugasila, a
ostalo je jedino potovanje i djeca kao rezultat tog braka.
Razmiljajui, Doli je shvatila da je najbolje rjeenje oprost, iako nikad vie nee biti
isto; ali s vremenom se povjerenje moe potpuno nadograditi uz obostrani trud. S druge
strane, to je jedino rjeenje uz kojee je mogue sauvati tu svetu zajednicu i potedjeti
djecu.
Pisac nam prikazuje taj brak i radi uspordbe s Aninim nevjerstvom, koja ne bira sredstva
da ostvari potpunu ljubav i sreu. Da nije bilo tog okruenja i takvih shvaanja, moda bi
Anina sudbina i drugaije zavrila, ali Ana je odabrala nemogue i zato platila svoju
ljubav ivotom.
Antigona - Sofoklo
Biljeke o piscu:
itavog svog ivota Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta linost
javnog ivota, bio je vojskovoa i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac
cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Sauvano je samo
sedam njegovih tragedija. Veinu tih tragedija i danas izvode pozorita
irom svijeta.
Lica:
Antigona - ker Edipova
Izmena - ker Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin
Tema:
Sukob zakona i individualnog svaanja ivota
Mjesto radnje:
Teba
Sadraj:
I in
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji
bijae zbog napada na grad i svog brata osuen da se ne smije pokopati ni
oplakivati. No Antigona prepuna srbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen
prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu eli ostvariti svoj cilj.
II in
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da e mu biti vjeran te da ga
nee nikada iznevjeriti, ali u to stie straar koji jako uznemiren priopava vijest
da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje
straara da je primio mito i zapovjeda da nae pravog krivca ili e inae umrijeti
stranom smru.
III in
Dolazi straar vodei Antigonu kao krivca. Ispriavi Kreontu kako je otkrio
Antigonu straar odlazi, a Kreon vidno uzbuen zapita Antigonu zato je to
uinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu
te da i nju osude na smrt. Antigona zapoinje priu o slavi i ponosu koje je
osjetila pokapajui svog brata. U to dolazi Izmena koja eli zajedno s Antigonom
biti osuena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli
Kreonta da oslobodi Antigonu kao zarunicu svog sina. No on to odbija.
IV in
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopavajui ocu da se bjegov narod ne slae s
njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeen okrivljuje
svog sina da je rob jedne ene te obeava da e Antigonu ubiti pred njegovim
oima, no Hemon iznenaen oevim ponaanjem odlazi pun srbe u nadi da e
nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona e
biti iva zazidana u kulu svog doma.
V in
Antigona odlazi u smrt poput boice, osuujui ljudsku nepravdu, ali i ponosna
zbog svog ina govori o svijim roditeljima i brai kojima e se uskoro pridruiti.
VI in
Do Kreonta dolazi Tiresija, vra koji priopava da bogovi nisu primili njegovu
rtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da e
zbbog toga nna njegovu obitelj doi strana nesrea. Kreont govori starcu da lae i
nee ponititi nalog i zbog toga ovaj na njega alje kletvu. Sav uplaen Kreont
ipak poputa te u dogovoru sa svojim zborovoom obeava da e osloboditi
Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveoj tajnosti.
VII in
Glasnik izgovara tunu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te uvi
vijest odlazi ne izgovaravi niti jednu rije. Tada glasnik ispria kako se Hemon
ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, poao je osloboditi Antigonu.
Doavi do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao
Hemon. elei Hemena odgovoriti on nemilog ina Kreont biva napadnut od svog
sina. Ne ubivi svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt.
Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopavaju da se
Euridika ubila. Kreont odlari i sam elei svoju smrt proklinje svoj ivot i svoju
sudbinu.
Antigona
ena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljee. Jaka, samouvjerena i
ponosna zbog svog ina uinila se poput nedodirljive boice. Zraila je i
unutranjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.
PUT U SREDITE ZEMLJE - Jules Verne

Ime pisca:Jules Verne
Tema: Putovanje profesora Otta Lidenbrocka i djeaka Axela u sredite Zemlje
Osnovna misao: Treba biti uporan da se neto ostvari
Likovi: Stric Otto Lidenbrock, djeak Axel, vodi Hans i Marta
Vrijeme radnje: 1863. godina.
Mjesto radnje: Njemaka (Hamburg)
Sadraj:
U nedjelju 24.svibnja 1863 god. gospodin Otto Lidenbrock, koji je bio

profesor mineralogije, a babio se i geologijom, i prouavanjem starih knjiga,
vratio se kui ranije nego inae. Odmah je urno krenuo u svoju radnu sobu i
pozvao svog neaka Axela da mu se pridrui. Stric je uzbueno pokazivao staru
knjigu koju je toga dana kupio. Bila je pisana na islandskom jeziku i govorila je o
ivotu norvekih prineva u XII stoljeu. Iz knjige je iznenada ispalo pismo koje je
kasnije navelo profesors i njegovog neaka na udno putovanje. Kada se
deifrirali pismo u kojem se govori da je neki Arne Saknussemm preko kratera
Sneffelsova Yocula bio u sreditu Zemlje i poziva da to uini i onaj koji uspije
deifrirati pismo. Kada su prouili kartu s naznaenim mjestima krenuli su iz
Hamburga na Island odakle je trebao poeti njihov put u sredite zemlje. U
jednom selu unajmili su vodia Hansa koji je poao s njima. Poeli su se penjati
na ugaeni vulkan kroz koji su trebali stii do sredita Zemlje. Put je bio dug i
naporan. Dok su lutali podzemnim hodnicima djeak se odvojio od strica i vodia
i potom se izgubio. Dugo vremena ih je djeak traio. Kasnije, kada se naao
izmeu zidina poeo je vikati i dozivati i ba na tom mjestu uo je strica i vodia
kako ga dozivaju. Bili su jako daleko ali su se ipak uli. Stric je rekao djeaku da
kae jednu rije i pogleda na sat, pa e izraunati koliko su udaljeni. Djeak je
krenuo dalje i sluajno se oskliznuo i pao. Kad se probudio nalazio se u spilji gdje
su ga donjeli stric i vodi. Njemu se uinilo da uje pjusak valova. Stric mu je
rekao da se odmara. Kada se oporavio opet je uo valove. Uskoro su naili na
more pod zemljom
ANTUN GUSTAV MATO - pjesme
ANTUN GUSTAV MATO roen je 13.6.1873. godine u Tovarniku, a umro je

17.3.1914. u Zagrebu. Uiteljsko dijete, odgojen u Zagrebu, Mato u estom razredu
naputa gimnaziju i odlazi u Be na vojnu veterinarsku kolu, koju nije zavrio. Ne
podnosi vojnu disciplinu, 1894. dezertira iz vojske, koju je sluio u Petrovaradinu, i
bjei u Beograd, gdje ivi kao elist, novinar i knjievnik. Godine 1898. odlazi u
enevu, u kojoj ostaje godinu i pol dana, zatim pet godina ivi u Parizu, vraa se u
Beograd, gdje boravi do 1908, kad je, amnestiran, preselio u Zagreb, gdje ivi do
kraja ivota. Knjievnik profesionalac, od nude novinar, Mato nije imao stalnog
zaposlenja. 1910. poloio je ispit za nastavnika njemakog, hrvatskog i francuskog
jezika, ali nije stupio u nastavniku slubu. ivei teko Mato se razvijao u
intelektualnom i moralnom pogledu u proturijejima. U osnovi lirski raspoloen, on je
cijeli ivot nosio masku cinika, borbenog paskviliste uvijek spremnog da na
protivnika saspe slapove rijei, koje su i onda kad su bile obojene gorinom,
iskriavo govorile o duhu koji voli ljepotu prijateljstva i toplinu ljudske rijei. Mato
se ogledao u vie knjievnih rodova: pie pripovijetke, crtice, feljtone, eseje,
putopise, knjievne, glazbene, likovne i kazaline kritike, pjesme, a okuao se i u
dramskom radu. Kompozicijski dobro postavljene, njegove su pripovijetke pune
lirizma i duhovnih obrata, a boluju od nedosatatka realnih doivljaja. S razvijenim
osjeajem za muzikalnost rijei, Mato je u pjesmama cizeler koji komponira od rijei
i reenica slike i tonove, katkad cerebralno konstruirane, ali uvijek dobro zavrene
poantama koje su same za se malo umjetniko djelo. Nov u pjesnikoj frazi, Mato je
unio u hrvatsku poeziju dah zapadnoeuropskug simbolizma s kraja 19. stoljea. Punu
mjeru svog talent dao je Mato u knjievnoj kritici i polemici. S razvijenim ukusom i
velikom knjievnom spremom, piui redovito glatko i duhovito, on je, ocjenjujui
pojedino djelo ili cjelokupni rad nekog pisca, gotovo uvijek, majstorski uoio bitne
znaajke umjetnike pojave. esto udljiv, cijenei katkada dosjetku vie od misaono
staloene ocjene, on je ipak u veini svojih sudova toan i njegova se miljenja esto
javljaju u knjievnim historijama i udbenicima kao definitivna ocjena hrvatskih
pisaca. Sve do svog dolaska u Zagreb, Mato je razbarueni, talentirani bohem,
esto teak sebi i drugima. U Zagrebu se brzo probija u prvi red intelektualnih
stvaralaca. Gotovo cijelo knjievno stvaranje 1908 - 1914. u Hrvatskoj stoji na znaku
Matoa. Mato je uitelj mlade, bohemske generacije, koji je dao novi polet i snagu
hrvatskoj knjievnoj rijei. Mato stvara pokretan, iv, prodoran jezik, posluan
instrument da izrazi i najkompliciranija duhovna stanja suvremenog ovjeka. Mato
je na veliki knjievnik u punom znaenju rijei. Djela: Iverje; Novo iverje; Ogledi;
Vidici i putovi; Umorne prie; Nai ljudi i krajevi; Moralist i druge satire; Pealba;
Feljtoni i eseji (1917). Cjelokupna Matoeva djela bez politikih lanaka, objavljena
su u sedamnaest svezaka 1935 - 1940, a cjelokupna, kritiki odabrana djela A.G.
Matoa u dvadeset svezaka izdala je JAZU 1973. godine.
SRODNOST
uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin,

Dre, strepi i zebe kao da je zima.
Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
Pramaljea blagog ovaj rosni sin

Najdrai si nama meu cvjetovima:
Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima,
Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin.
Viega ivota otkud slutnja ta,

to je kao glazba budi miris cvijea?
Gdje je tajna due koju uric zna?
Iz urica die naa tiha srea:

Miris tvoga bia, moja ljubavi,
Slavi drobni uric, cvjeti ubavi.
U pjesmi Sodnost, uric je motiv odnosno pojedinost prirode koji je predmet

pjesnikova subjektivnog doivljaja. Motiv urica je u pjesniku prvenstveno pobudio
osjeaj ljubavi.
U pjesmi se proimlju dva osnovna motiva:
a) izgled (ljepota) urica - proljetnog cvijeta
b) pjesnikova intimna ljubav
Izgled odnosno ljepotu urica potkrepljuju sljedei stihovi:
uric, sitan cvjeti, skroman, tih i fin...
Boju i svjei miris snijega i mlijeka ima,

Nevin, Bijel i ist ko edo, suza i krin.
Motiv pjesnikove intimne ljubavi potkrepljuju sljedei stihovi:
Iz urica die naa tiha srea:

Miris tvoga bia, moja ljubavi...
Svoj doivljaj urica A.G. Mato izraava pjesnikim slikama, i to:

a) vizualnima (koje primamo osjetom vida),
b) akustikima (koje primamo osjetom sluha),
c) olfaktivnima (koje primamo osjetom njuha).
Primjer vizualne pjesnike slike prikazuje sljedei stih:
Nevin, bijel i ist ko edo, suza i krin.
Primjer akustike pjesnike slike prikazuje sljedei stih:
Zvoni bijele psalme snjenim zvoniima...
Primjer olfaktivne pjesnike slike prikazuje sljedei stih:
Boju i snjeni miris snijega i mlijeka ima...
Ako glasno interpretativno proitamo prva dva stiha, osjetit emo muzikalnost
odnosno akustinost i zvunost Matoeva stiha. Akustinost odnosno zvunost u
pjesmi pjesnik postie prvenstveno interpunkcijama. Ritmotvorni element je i rima.
Primjeri rime:
fin - mlin
zima - zvoniima
sin - krin
cvjetovima - ima
obgrljena rima
Osim slikovitosti i ritminosti odlika Matoeva jezika jest i emocionalnost. Nju Mato
postie izrazima poput: sitan cvjeti; snjeni zvonii; rosni sin; nevin, bijeli ist ko
edo, suza i krin; drobni uric: cvjeti ubavi. U ovim izrazima pjesnik se koristi
epitetima - ukrasnim pridjevima.
Mato u pjesmi ljepotu urica (njegov opi izgled, boju, miris) usporeuje s
duhovnom ljepotom, s najdubljim ovjekovim osjeajem - ljubavlju.
Pjesma Srodnost sastoji se od etiri strofe. Od toga se prve dvije strofe sastoje
svaka od po etiri stiha. Iz ovoga zakljuujemo da je ova pjesma sonet jer se lirska
pjesma sa dvije strofe od po etiri stiha i dvije sa od po tri stiha naziva sonet.
GRIKI DIJALOG
uju, gospon, zakaj neeju

Nai ludi bit za bana zdigani,
Zakaj nai novci drugom teeju?
- komi, Bara, nismo dost prefrigani!

Dragi gospon, naj mi reeju,
Zakaj nai ludi jesu cigani,
Zakaj v Petu nau zemlu vleeju?
- komi, Bara, komi, mi smo frigani!

A po nebu udnim slovima
Oblacima jesen govori.
Tee vee tihim snovima.
Prestae ve stari dobri govori

Gdje ve spava Barica i japica.
U susjednoj kui, samo viri kapica.
U ovim Matoevom sonetu Griki dijalog, ije su dvije katrene pisane kajkavski, a
dvije tercine tokavski, kajkavtina je upotrebljena koa sredstvo dijalokog
portretiranja, ali ve i povrna analiza pjesme pokazuje kako se taj kajkavski dijalog
u pjesmi gotovo osamostaljuje i kao pjesniki jezik svojom se ivou suprostavlja
tokavskom dijelu.
Ipak, pjesma je nedjeljiva cjelina bez obzira na umjetniku snagu i jezik njezinih
dijelova, i to cjelina koja prvenstveno pokazuje Matoevo stvaralako i spontano
sintetizitanje kajkavtine i tokavtine emu je dokaz i injenica to su ti Matoevi
kajkavski stihovi ugraeni u jedan tokavski tekst.
Sonet Griki dijalog objavljen je najprije kao sastavni dio feljtona Jesenje
etnje u asopisu Hrvatska sloboda 1909. godine. Upravo zbog toga to je pisan
kajkavskim i tokavskim narjejem, ovaj sonet je privukao na sebe osobitu
pozornost zbog jezika i oblika kojim je napisan. Ritminost i aklustinost pjesme
ostvarena je uglavnom rimom.
Primjeri rime:
neeju - teeju
prefrigani - cigani
reeju - vleeju
slovima - snovima
japica - kapica
unakrsna rima
1909.
Na vjealima. Suha kako prut.

Na uznikome zidu. Zidu srama,
Pod njome crna zloinaka jama,
Ubistva mjesto. tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,

Jer takvo lice ima moja mama,
A sline oi neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skoih,

I krvavim si njenim znojem smoih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesie,

Ko lopova, dok njeno ime brie,
Za volju ne znam kome, bir u suzama!
Mato je u ovoj pjesmi iskoristio tamni, mrani pejzani okvir koji mu slui da bi
izrazio sjetu i alost to daje posebni ton odnosno boju pjesmi. Na Matoevu duu je
uvelike utjecao ovakav tamni, mrani pejza. Prva strofa pjesme opisije pejza. U
drugoj i treoj strofi pjesme, pjesnik opisuje svoje drutveno stanje uvjetovano
pejzaom i prilikama, a u etvrtoj strofi pjesnik izraava svoj oaj shvaajui da mu
je oduzeta njegova domovina. Ritminost u pjesmi ostvarena je rimom.
Primjeri rime:
srama - jama
skut - put
mama - dama
obgrljena rima
Pjesma 1909. nastala je povodom stote godinjice roenja Ljudevita Gaja. Pjesnik
kae da je usnuo ruan san koji je kasnije prenio u pjesmu. Povratak u domovinu
dovodi Matoa do direktnog susreta sa stvarnou, to e i modificirati njegove
patriotske teme: one vie nee, uglavnom, biti panoramski zahvati u cjelokupnost
naega povijesnog i drutvenog ivota, nego e se usmjeriti vie na trenutane i

konkretne pjesnikove reakcije na stvarne dogaaju unutar naih hrvatskih relacija.
Slikovitost u pjesmi ostvarena je poredbama.
Primjeri poredba:
...suha kao prut...

...ubistva mjesto, tamno kao blud...
...moj drski obraz kao suzama...
...ko lopova, dok njeno ime brie...
Slavonska uma - Josip Kozarac

Ime pisca: Josip Kozarac
Poneto o piscu: Jospi Kozarac je roen 1858.g. u Vinkovcima. Teme svojih
djela crpio je iz rodne Slavonije iju je ljepotu doivio ve u djetinjstvu. Boje i
zvukovi slavonskih livada i uma, potoka i rijeka stalni su predmet njegova
interesa. Sklonost prema prirodi utjecala je na njegovu profesionalnu orjentaciju
tako da je studirao umarstvo u Beu i kao umar radio u razliitim slavonskim
veim i manjim mjestima. O tim dionicama Josip Kozarc govori u svojoj
"Autobiografiji" . U pripovjetki "Slavonska uma" Kozarac je dao prekrasne slike
umskog ivota, biljnog i ivotinjskog. Osim pripovjetki meu kojima se
istiu "Tena", "Biser Kata", "Proletarci" i "Meu svjetlom i tminom". Pisao je
romane meu kojima je najpoznatiji "Mrtvi kapitali" u kojemu otkriva nedostatke u
drutvenom ivotu, loe gospodarenje zemljom i pogrean odgoj i obrazovanje
intelektualaca. U posljednjem periodu ivota i rada pisao je pripovjetke u kojim je
pokuavao rjeavati neke psiholoke probleme suvremenog ovjeka kao to su
"Mira Kodolieva", "Oprava". Josip Kozarac je umro 1906.g. u Koprivnici.
Tema: Pieva ljubav prema, umi, Slavoniji i njenim ljudima i obiajima

Osnovna misao: Treba uvati umu
Vrijeme radnje: Davno
Mjesto radnje: Slavonska uma
Likovi: Josip Kozarac, Bartol, lugar
Sadraj:
Slavonska uma je uma s divnim i visokim stablima. Slavonac voli svoju

hrastovu umu. On je u njoj kao u svojoj kui. On pozna svaku pticu, svako drvo i
svaki glas. uma je oduvijek bila njegovo nepresuivo blago. Pokraj ume,
sagradio je kue, staje i tagljeve, posadio vonjake i ljivike. Kada mu zbranie i
zatvorie umu, on postade siromah, jer ona mu je paom odgajala volove,
svojim irom hranila svinje, svojim drvetom dizala kue i ograde. Vuk, lisica i
kuna davali su mu skupo krzno, a zec i srna hranu. Tu se diu veliki hrastovi sa
sivkastom korom i brazdama koje teku du cijeloga dvadeset metara visokog
debla sa snanom irokom kronjom koja ih je okrenula kao stasite junake. Kada
vjetri zapuhne, tvrdo glatko lie zaape, zatim zauti i zaumi. Sa godinjim
dobima uma se mijenja, a i ivot u njoj. U proljee kad se sve oivljuje u umi je
najpustije. Ptice pjevice su u svojim gnjezdima, po ikarama i i livadama oko
sela. U umi su samo kos i drozd. Kada doe ljeto, u umi sve postajeivlje i
raznolikije. Priroda buja, sve je u pokretu. Na jednom visokom brijestu sagradio
je orao gnijezdo. kada su ga ljudi opazili, dogovorili su se da e mlade orlove
popovaditi ili ubiti zato to im je orao ubijao domae ivotinje. Nisu mogli ni jedno
ni drugo zato to je brijest bio jako visok, a nije imao grana po kojima bi se
popeli. Gnijezdo je bilo dobro naslagano tako da ga zrno nije moglo probiti.
Ljudima nije nita drugo preostalo nego da srue brijest. Dok su jedni ruili drugi
su pukama pazili na orla. Odjednom ugledaju orla kako se vraa u gnijezdoi
pandama nosi plijen. Jedan je ovijek pucao u orla. Kako je orao bio ranjen svoj
je plijen ispustio i sruio se u umu. Kad su ljudi pogledali orlov plijen, zaudili su
se jer je to bio jastreb. kada je brijest bio skoro sruen na njega su doletjela dva
vorka koja su ula u orlovo gnijezdo. od jakoga udarca kada je brijest pao,
vorci su uginuli. O Ilinju love se divlj patke. Neki lovci gaze po vodi, tjerajui
patke i pucaju, a neki imaju pse koji im donose. Usput se ulovi i koja tuka i
aran. kada doe ljeto, radi se procijena uma. Dva lugara, jedan radnik i kolibar
Bartol prenoili su u kolibi koja je ostala iza umskih radnika koji su preko zime
ovdije radili. Procijena je teak posao, a uma puna komaraca. Kud god ovijek
ide tamo i oni. Vraajui se sa tekoga posla oekivali su da e im Bartol
pripremiti dobar ruak. Kada su su doli u kolibu vidjeli su da im je Bartol
pripremio paprika. Bio je ukusan, ali crn kao tinta. Bartol nije znao zbog ega je
paprika crn , ali je bio toliko ukusan, a oni gladni tako da su ga jeli i za veeru.
Kada su pojeli, Bartol ode u kuhinju i otkrije da je paprika crn zbog toga to je
zdjele pokrio hrastovinom iz koje je curio tanin crn kao tinta. I tako je spaeno
Bartolovo kuharsko umijee, a drutvo ohrabreno da i dalje jede bartolova jela.
Sredinom rujna nastaje vano razdoblje za slavonsku umu. umski trgovci
obilaze dijelove ume koje su preko ljeta procijenili i obiljeavaju stabla koja e
preko zime doi na prodaju. Osim bogatih trgovaca tu su i Turopoljci koji prolaze
umom i procijenjuju urod ira koji je zbog sjee ume i njegove upotrebljivanosti
na sve veoj cijeni. U listopadu poinje lov na srne, a u studenome je uma
mirna. U to doba sije se ir. Koliko se je stare ume posjeklo, toliko nove treba
zasaditi. Na to sijanje izae itavo selo. I dok se uz pijesmu sadi mlado drvee
na drugom kraju alosno otpada uto lie, a tamo jo dalje udara sjekira i rui
se to je dvije stotine godina raslo. I tako je u isto vrijeme na jednom
mjestu smrt, a na drugom ivot. Tko bi nabrojio to je sve uma u tih dvjesto
godina dala, to je sve vidjela i doivjela. to se sve u njoj dogaalo i to e se
dogoditi. To je ta njena tajna, njen aroban mir.
OTAC GORIOT- HONOR de BALZAC

BILJEKA O PISCU:
HONOR de BALZAC francuski knjievnik roen 20.5.1799. godine u Tousu, umro

18.8.1850. u Parizu. Knjievna karijera tog duhovnog zaetnika europskog realizma
zapoinje 1829. s romanom Posljednji chouman, prvim to ga je objavio pod
svojim pravim imenom. Za sljedeih 19 godina napisao je ak 91 roman, prikazavi
na preko 20000 strana karakterere i sudbine oko 2000 linosti iz svih slojeva
francuskog drutva, kao i ekonomske, socijalne, politike i kulturne prilike svoga
doba. Sva ta djela ine jednu cjelinu obuhvaenu zajednikim naslovom Ljudska
komedija. U tom ogromnom, iako nedovrenom ciklusu romana (predviena su bila
jo 52 djela) ogleda se lice i nalije odreene povijesne epohe. Stoga je F. Engels s
pravom kazao da se od Balzaca moe vie nauiti o periodu restauracije nego od bilo
koje socijoloke studije. No, Balzacovi romani sainjavaju isto takvu cjelovitu
vizualizaciju jednog unutranjeg svijeta nagona, osjeaja, i snova, to je Boudelairea
potaklo da Balzaca proglasi "vidovnjakom".
itava Ljudska komedija, koja svojim naslovom odajeda je zamiljena kao
"ovozemaljski" pandan Boanskoj komediji, podijeljena je, poput Danteova spjeva,
na tri dijela. Prva skupina, Analitike studije, bavi se osnovnim naelima koja
upravljaju ljudskom egzistencijom (od planiranih 5 dovrena je tek Fiziologija
braka). Druga skupina, Filozofske studije, istrauje okolnosti koje odreuju
ovjekovo ponaanje (od 22 dovrene istiu se Chagrinska koa i Traenje
apsolutnog). Trea studija, Studije drutvenog ivota, opisuje uinak tih
okolnosti, a ralanjena je u est nizova "prizora iz ivota": privatnog (Pukovnik
Chabert; ia Goriot i jo 26 drugih), pariskog (Cesar Birotteau; Sjaj i bijeda
iluzije i 7 drugih), politikog (4 romana), vojnikog (2 romana od kojih
je Chouani prvi po redu nastanka) i seoskog (Seljaci; Seoski upnik; Seoski
lijenik). Posebno mjesto u Balzacovu opusu zauzimaju Golicave prie,
boccacciovske po strukturi, rebelaisovske po jeziku, ali po duhu klasini primjer one
tipino francuske erotske tragikomike zvane "galski humor".
Balzac je prvi pisac koji se mogao uzdravati svojim knjievnim radom,ali,
neumjeren i nesreen, on se stalno nalazio na rubu sloma, progonjen vjerovnicima i
razdiran dilemom (na kojoj je sazdana itava Ljudska komedija): treba li rtvovati
osjeaje da bi se bolje ivjelo, ili pak rtvovati ivot da bi se sauvali osjeaji.
KRATKI SADRAJ:
U ulici Neuve-Sainte-Genevieve izmeu Latinske etvrti i predgraa Saint-Marceau

bio je privatni pansion kojeg je vodila gospoa Vauquer roena Conflans. Taj pansion
podjednako je primao mukarce i ene, mlade ljude i starce a da nikad zli jezici nisu
napali moral te potovanja dostojne ustanove. Ovaj pansion iako je bio na prvi
pogled veoma otrcan i zraio je nekom udnom odbojnou, imao je svoje stanare.
Prizemlje ovog pansiona sainjavala je blagavaonica i kuhinja, na prvom katu bila su
dva stana. U skromnijem stanovala je sama vlasnica pansiona, gospoa Vauquer, a u
drugom je stanovala gospoa Couture i vrlo mlada djevojka Victorine Taillefer. Drugi
kat su inila takoer dva stana. U jednom je bio starac Poiret, a u drugom robija
Vautrin. Trei kat sainjavale su etiri sobe. U prvoj je stanovao Eugene de Rasignac,
u drugoj gospodin Goriot, u treoj gica Michonneau, etvrta soba je bila prazna. U
poetku kad se gospotin goriot doselio u pansion, posjedovao je mnogo novca i
stanovao je u zasebnom stanu. ak je i sama vlasnica od njegovog plaanja dala
obnoviti vei dio apartmana i planirala da bi njegov boravak mogao godinje dati oko
osam do devet tisua. Gospoa Vauquer se toliko zainteresirala za Goriota da je ve
isplanirala kako e s njim ivjeti ali je njena odluka splasnula kad je od svoje
prijateljice ula da je taj gospodin Goriot vrlo utljiv, tvrd i da se iz njega teko da
neto izvui. Uz sve to gospodin Goriot je tokom vremena zatrazio kako bi se iz
stana prebacio na trei kat u jednu od soba. Naravno i njegova davanja su se time
smanjila a ostali stanovnici ga vie nisu zvali gospodin Goriot ve podrugljivo ia
Goriot. On se na zadirkivanje ostalih stanovnika nije previe obazirao. Student po
imenu Eugene de Rasignac toliko se uvukao u ari parikog ivota da je pokuavao
ui u visoko drutvo kako di iskusio slasti takvog ivota. Tako se jednog dana odluio
poi gospoi grofici de Restaud. Doavi u njenu otmjenu kuu pjeice, a ne koijom
to je ve odavalo kako nema ba previe novaca. Neiskusan u takvoj prilici napravio
je kobnu greku to je spomenuo iu Goriota kojeg je sluajno zapazio kako odlazi
od gospoe de Restaud. Naime Goriot je bio otac gospoe de Restaud ali ga ona nije
smjela viati po nareenju njenog mua grofa de Restaud. Tako se Eugene Rasignac
morao pokupiti iz kue Restaudovih. Oajan hodajui po kii zapazio je kako nailazi
koija i on pomisli kako e se povesti koijom da barem na trenutak ivi na visokoj
nozi. Tako je koijom otiao svojoj roakinji gi Beauseant kako bi od nje zatraio
neke korisne savjete. Ga Beauseant mu je predloila da se lii grofice de Restaud i
neka poe njenoj sestri Delphine koja je mnogo ljepa. Tako je jednom u kazalitu
Eugene de Rasignac upoznao Delphine i ona mu se veoma svidjela. Najvanije je bilo
to to se on njoj takoer sviao i redo je s njim provodila vrijeme. Od trenutka kada
je Eugene ovo ispriao za stolom u blagavaonici pansiona i rekao kako Goriot ima
prekrasnu ker, ostali stanovnici pansiona su Gorita poeli vie cijeniti. Eugene je
smiljao kako bi namaknuo novac kojim bi barem na tren uao u visoko drutvo. ak
je posegnuo tome ga je pisao majci i sestrama da mu poalju novac. S vremenom
ve je stasala njegova veza s Delphineom i tako vraajui se jedne veeri iz kazalita
on je zatraio da mu ona pria o svom prekrasnom ivotu. Ona je na to pristala pod

uvjetom da joj napravi jednu uslugu. Naravno Eugene je na to pristao. Delphine mu
je dala sto franaka i rekla nek ide u prvi Casino i neka zaigra rulet. Eugene nije bio
igra ak nije znao ni pravila ali ju je posluao i dva puta dobio. Cijela svota je
iznosila 7200 franaka i tada mu je ovjek koji vodi rulet predloio da prekine s igrom
jer je crveno ve dobivalo osam puta i da e ako nastavi s igrom sigurno izgubiti.
Eugene poslua i vrati se Delphini. Tada mu je ispriala kako je ona zapravo vrlo
nesretna i da uz sav novac svog mua ima ogranienu svotu za koju ak ne moe
kupiti niti haljinu. Eugene joj ree kako je na ruletu dobio 7200 franaka i dade joj
novac osim 1000 franaka koje je uzeo za rezervu. Tako je gospodin Goriot saznao
kako njegova ker ivi vrlo nesretno, a u Eugenu je vidio pravog grofa koji bi bio
idealan suparnik za njegovu ker. Eugene i Goriot su se toliko zbliili da je Eugene
svaki put poslije susreta s Delphinom doao Goriotu priati o vrlinama njegove keri.
No robija Vautrin je uporno probao Eugenu nametnuti ideju o gospoici Victorine
Taillefer, kako bi se Eugene oenio njome, a Vautrin bi sredio da Victorinin brat
pogine u borbi maem i da ona postane nasljednikom oevog imutka. Naravno za to
je Vautrin traio da mu Eugene od Victorininog imutka da dvjesto tisua franaka.
Eugenu nije ni padalo na pamet da se spetlja s Victorine jer je volio Delphine i
njezina ljubav mu je znaila vie nego sav novac Victorine. Jednog je dana Eugene
doao kod Delphine ali ga je ona veoma oto odbila rekavi kako sad nema vremena
i kako joj ba u tom trenutku smeta. Eugene je mislio da ga Delphine vie ne voli.
Sve njegove nade su propale, njegovo respoloenje je bilo uasno sve dok od Goriota
nije saznao kako Delphine u stvari taj dan nije imala vremena zato jer je ba tada
imala susret s ocem kako bi izabrati sat - poklon za Eugena. uvi tu vijest Eugene
se ponovo razvedrio a njegovo raspoloenje zablistalo je punim sjajem. Jednog dana
traio se jedan ovjek pod nadimkom Bjeismrt i trebalo je provjeriti lukavog
robijaa Vautrina. Na to je pristala gica Michonneau koja je za dokaz trebala dobiti
2000 franaka ako uspije u zadatku ili 500 ako ne uspije. Tako je gica Michonneau
jedne veeri Vautrina prevarila otrovanim vinom od kojeg on nije bio pri svjesti.
Odveli su ga u sobu na katu i dok su mu stavljali obloge kako bi ga vratili k svijesti
gica Michonneau ga je snano udarila po ramenu i prikazave se dva slova. Time je
njezim dio posla bio obavljen. Potvrda da je robija Vautrin zaista ovjek s nadimkom
Bjeismrt obistinila se jedne veeri kad se i sam izlanuo. Tako ga odvedoe u policiju
i zatvorie. Stanovnici pansiona bili su ogoreni postupkom gice Michonneau i
zahtjevali su se iseli iz pansiona ili e u protivnom sve ostali otii. Gica Michonneau
je doslovno otjerana a s njom je otiao i starac Poiret koji je i dao ponudu gici
Michonneau za provjeru Vautrina. Ubrzo je pansion poeo gubiti svoje stanovnike, a
Goriot i Eugene su takoer planirali odlazak jer je Goriot naao zgodnu kuu u kojoj
bi stanovali Eugene i Delphine, a s njima i Goriot koji je bio eljan boravka sa svojom
keri. Napokon ju je nakon mnogo godina mogao dodirnuti, a ona je bila njegova
mala djevojica. U vrijeme kad su se trebali preseliti Goriot se razbolio. Njegovo
zdravstveno stanje pogorao je odnos izmeu njegove dvije keri. Naime njegova
druga Anestasie ki takoer je imala problema sa svojim muem te je zatraila
pomo oca. Zatekavi svoju sestru koja je takoer bila kod oca s njom se posvaala
jer one ve dugo nisu bile u najboljim odnosima. Goriot njihovu netrpeljivost nije
mogao podnjeti i nije mogao ni zamisliti da se tako mogu odnositi dvije sestre. Takav
odnos izmeu keri odraavao se na Goriotovo zdravlje. Zdravlje mu se sve vie i
vie pogoravalo te su na njega pazili student medicine Christophe i Eugene kojeg je
Goriot smatrao i zavolio kao vlastitog sina, kao osobu uz koju e Delphine biti sretna.
U to vrijeme ba se kod Eugeneove roakinje trebao odrati jedan ples. Delphine i
Anestasie su htjele to bolje izgledati na tom plesu, a budui da je Delphine imala
prekrasnu haljinu bilo je nepojmljivo da njena starija sestra nema. Tako se zaduila
kod krojaa kako bi mogla nabaviti haljinu za ples. Svi ti problemi keri Goriota
odraavali su se na njegovo zdravstveno stanje. Starac je na dan plesa ve bio na
samrti ali kad je Eugene doao svojoj miljenici Delphini da joj objelodani tunu vijest
ona ga je jako izgrdila i rekla da nee s njim razgovarati sve dok se ne odjene za
plesnu veer. Tako je Eugene tek u koiji na putu na ples Delphine rekao o
zdravstvenom stanju njenog oca. Delphine se zaklela kako e odmah poslije plesa
obii oca. Naravno cijeli taj dan otac je elio da ga doe posjetiti jedna od keri ali su
ba taj dan obje imale probleme sa svojim muevima tako da nisu mogle doi. Tako
je stari Goriot umirajui oajniki ekao svoje keri. ak je i sam Eugene probao otii
do Delphine ali je vratar rekao kako je nareeno da nitko ne smije do Delphine.
Delphine je saznala da joj je otac na samrti i obeala da e doi im bude mogla. Ali
kad je Delphinina koija stigla pred pansion u njoj je bila samo Delphinina sobarica.
Tako je tunom smru u nadi da e ga keri posjetiti umro starac Goriot. Kako bi
mogao osigurati njegov pokop Eugene je zaloio svoj sat - poklon od Delphine. ak
je poslao obavjesti obiteljima Restaud i Nucingen da daju novane priloge jer ne
moe student financirati pokop starog Goriota. Budui da nisu dobili odaziv morali su
Eugene i Christpohe sami financirati pokop. Koiji koja je vozila lijes i preminulog
Goriota pridruile su se dvije koije s grbovima, ali prazne, koija grofa de Restauda i
koija baruna Nucingena. Nakon pokopa starca Goriota Eugene Rasignac je osjeao
neopisivu tugu. Dan se primicao kraju, vlaan suton draio je ivce. Mladi je
svrgnuo pogled na grob i sahranio u njemu svoju posljednju mladenaku suzu, tu
suzu to je istrgoe svete emocije ista srca, jednu od onih to sa zemlje na koju
padnu odskoe do neba. Eugene je prekriio ruke i zagledao se u oblake. Vidjevi ga
u tom stanju, Christophe se udalji.
Kad je ostao sam, Eugene Rasignac poe nekoliko koraka prema uzvisini groblja i
vidje Pariz koji se vijugavo sterao du obala Seine i u kojem su se jedino za drugima
palila svjetla. Oi mu gotovo udno prionu za prostor meu trgom Vendome i
kupolom Invalida, tamo gdje je ivio onaj otmjeni svijet u koji se elio probiti. Na tu
umnu konicu spustio je pogled koji kao da je ve crpao njezin med i rekao ove
izvanredne rijei:
I kao prvi in svojega izazova drutvu, Eugene Rastignac poe na veeru kod ge de
Nucingen.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
VICTORINE TAILLEFER - bila je boleljivo blijeda kao one djevojke koje pate od
slabokrvnosti, i premda je svojom uobiajenom turobnou, zbunjenim dranjem i
jadnim slabanim izgledom bila sastavni dio ope patnje koje je sainjavala pozadinu
ove slike, bar joj lice nije bilo staro, glas i kretnje bili su joj ivahni. Ta je mlada
nesretnica bila slina biljci s poutjelim liem, tek zasaenoj u nepovoljno zemljite.
Nezine crvenkaste crte lica, rieuta kosa i neobino tanak struk izazivali su onu
draest koju su suvremeni pjesnici nalazili u kipiima srednjeg vijeka. Njezine
grahoraste oi pokazivale su kransku blagost i predanost. Njezine jednostavne,
jeftine haljine odavale su mlade oblike. Sve u svemu bila je lijepa.
OTAC GORIOT - starac od oko ezdeset i devet godina, bivi tvorniar tjestenine na
iju bi glavu svaki slikar, kao i pripovjeda, bacio svu svjetlost slike. Bio je vrlo
hladnokrvan budui da se nije obazirao na zadirkivanje ostalih stanovnika, bio je vrlo
skroman, ispoetka je imao mnogo novaca kojim je osigurao miraz kerima, a sebi
siruran smjetaj u stanu pansiona. Kasnije su se njegove zalihe nivca tanjile jer je
zatraio premjetaj u manju sobicu na etvrtom katu. Vrlo je privren i pun ljubavi
prema svojim kerima i jako ih voli makar one njega ba i ne trpe previe.
EUGEN de RASIGNAC - imao je sasvim junjako lice, bijelu put, crnu kosu i
modre oi. Njegov nastup, dranje i nain izraavanja odavali su sina plemenite
obitelji u kojoj je prvi odgoj bio sastavljen od tradicije dobrog ukusa. Ako je i tedio
za odjeu, ako je u obine dane i nosio odijela skrojena prole godine, ipak je koji
put mogao izai odjeven i kao otmjen mladi. Obino je nosio stari redingot, iznoen
prsluk, neizglednu crnu, izbjedljelu i studentsku nemarno svezanu kravatu, hlae iste
kakvoe i zakrpljene izme.
VAUTRIN - ovjek s obojenim zaliscima, bio je kao prijelaz. Spadao je u red onih
ljudi o kojima narod veli: to je ljudina! Imao je iroka ramena, razvijena prsa,
nabrekle miie i, na zaglavcima vrlo obrasle upercima guste i arko smee dlake,
teke i zdepaste ruke. Njegovo preranim borama izbrazdano lice pokazivalo je
znakove grubostikoja je bila u opreci s njegovim uslunim i prijaznim manirima.
Njegov duboki glas, u skladu s njegovom bunom veselou nije bio neugodan. Bio
je to ovjek susretljiv i smjeljiv. Sudei po nainu kako je trcao pljuvaku, bio je
ovjek nepokolebljive hladnokrvnosti koja mu ne bi dopustila da ustukne pred
zloinom ako bi bilo potrebno da se izvue iz neugodnosti. Kao strog sudac, njegovo
je oko prodiralo u sr svakog pitanja, svake savjesti i svakog osjeaja.
DOJAM O DJELU:
Djelo mi se poprilino svidjelo upravo radi svog interesantnog sadraja. Balzac je
znao svojim rijeima zaista dirnuti itaoca u srce i potaknuti ga na razmiljanje.
Jedina zamjerka ovom djelu su opseni, neiscrpni opisi kojima je Balzac barem po
mom miljenju malo pretjerao.
Dubravka - Ivan Gundulic

VRSTA: Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobino rairenoju doba renesanse i baroka,
pripada Gundulieva Dubravka, koja se - kako nam kau arhivski podatci prikazivala u Dubrovniku 1628 godine, pa moemo pretpostaviti da je nastala
srediom treeg desetljea 17 stoljea.
FABULA: Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko
vrijeme sree i blagostanja, u vrijeme koje je po svojim obiljeljima podsjea
na zlatni vijek ovjeanstva. Od starine je obiaj u Dubravi da se svake
godine svetkuje sloboda, i tada se vjenaju djevojka i momak za koje sudci
izreknu da su najljepi i najplemenitiji par. Dramski zaplet u Dubravci poinje
kada u trenutku kada vjenanje i oekivani sretan rasplet radnje spreava
bogati a runi grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao
najljepa ima vjenati s toboe anjljepim Grdanom. I kada je ve sve
spremno za to neprilino vjenanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog
Lero sprijeava vjenanje udesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjena
s Miljenkom, koji je najbolji i najestitiji momak, a Dubravka i on vole se ve
odavna. Narod slavi njihovo vjenanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi
boici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi.
ALEGORIJSKO ZNACENJE: Mitoloko - pastoralni sadraj Gundulieva drame ina
alegorijsko znaenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesniarima
knjievnosti, oznaava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je
dubrovake slobode i vlasti, a njome se eni Miljenko, alegorijsko oblije
dubrovakog plemstva. Grdan simbolizira obogaeni sloj dubrovakih graana
koji se ele domoi dubrovake vlasti enidbom s plemkinjama. U glavnu
dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne
fabularne linije, koji potpomau osnovnu alegorijsku namisao djela, na
primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave,
Dubrovnika,, ili pak neke komine u smijene fabule to imaju moralno etiku funkciju u djelu.
LIKOVI: U Gundulievoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije,
sveenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tui na mnoge nove
obiaje, kao to su neradnost i nemar za ope dobro, podmitljivost i pohlepa;
u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom,
Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju odreene poroke i mane:
sklonost prema raskoi, neneravno lienje, skupocijeno oblaenje i
raskalaenost. Drutvenemane Gunduli prikazuje s komine i smijene
strane, prepleui dosjetljive ale i lakrdije s veselim humorom i

duhovitostima, pouavajui na oputen i veseo nain.
STIH I KOMPOZICIJA: Dubravka je napisana u razliitim stihovima i u razliitim
strofama. Najvei dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim
dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterav, kojim
zapoinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva estaraka polustiha s rimom. Taj
je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske oezije 16 st. ima mnogo teorija o
porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta mletako starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju
se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego esto i
semantiki.
SOCIJALNI PROBLEMI U TADANJEM DUBROVNIKU, FUNKCIJA DJELA;
KARAKTERIZACIJA: Pria o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s runim
grdanom i sretan rasplet vjenanjem s Miljenkom govore o nekim u
Gundulievo doba ne ba rijetkim socijalnim problemima Dubrovake
Republike. Povjesniari knjievnosti slau se u miljenju da je priom u
Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gunduli aludirao na
nejednake enidbe, protivei se i kritizirajui enidbe meu razliitim
drutvenim klasama. U Dubrovakoj Republici od starine je bio zakon da se
plemii mpgu eniti samo meu sobom. Pojava Grdana u drami oito aludira
na neke pokuaje krenja tog starog zakona, problematizira enidbu meu
razliitim drutvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neptirodnu i
protivnu Boijim zakonima od starine. Drutveni problem Gunduli nije
prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno - etiku razinu:
Grdan je podmitio sudce, on je zao i ruan, a Miljenko je dobar, iskren i
poten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogobi, osobito bog
Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih enidbi: u tenji
Grdana za Dubravkom moe se oditati i elja dubrovakog puka za
sudjelovanjem u vlasti, to Gunduli smatra suprotno Bojim zakonima.
Prekidajui priu o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke,
Gunduli slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaene u Italiji i
neobino obljubljene u koje je odjekivalo zaljubljenim pastirima i pastiricama.
No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundulli je proirio fabulom iji
smisao i alegorijsko zmaenje jasno istie misao o veliini i dostojanstvu
Dubrovake slobode, slobode u kojoj po pravednim boanskim zakonima
sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokuaju obogaenih, podmitljivih i
runih da osvoje slobodu i vlastsuprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o
moguoj srei u pripostu pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo
u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni anr
- Gundulieva Dubravka nudi i koncept za sreu u civiliziranoj, slobodnoj
dravi - gradu, misao o srei u takvoj politikoj tvorevini u kojoj, kao i u
antikom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i
dobrota i u kojem je sve ve ureeno po zakonima boanske pravednosti.
Gundulieva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u
strogoj politikoj hijerarhiji i etikim vrijednostima podvrgnuta dravno -
politika tvorba. Gundulieva Dubravka mjesto je na kojem vlada antiki ideal

harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeujui zlo, runo i la, to je sretna
Dubrava koja se osniva na platonikim koncepcijama idealne drave i
utopistikim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor anre za
uobliavanje takvih misli - pastoralnog anra - bio je idealan, a opeprihvatljiv
u stoljeu koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim
pastoralnim knjievnim djelima to ihe je onodobna publika itala isto onako
rado kako se danas itaju "ljubii". No postupkom alegorizavije mitoloko pastirskog svijeta drame Dubravka proiruje smisao fabule i na suvremeni
politiki svijet Dubrovnika te iri konvencijom odreene granice pastirskog
anra. Istodobno, po svojim idealno zamiljenim politikim vizijama sretnog
grada - drave, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev
idealnom i idealiziranom drutvenom ureenju, hvalospjev najboljoj od svih
moguih drava u kojoj vjadaju boanska naela pravednosti, istinitosti,
ljepote i dobrote. Oblaei pastoralnu fabulu, smjetenu u bzvremenski,
mitski svijet vjenne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gunduli je svoje
djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno - etiko i
politiko znanje.
Strukturu Dubravke obiljeava isprepletanje svih triju knjievnih rodova. Rod
dramskog iskazuje se u podjeli na inove i skazanja - Dubravka ima tri ina, a
svaki je in podjeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, sceninosti, koru
i dijalokoj formi s upotrebom razliitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca
do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke oituju se u oblikovanju fabule:
radnja se u djelu ee prepriava nego to se prikazuje, pa se kljuna scena
raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uope ne pokazuje na sceni,
nego je prepriava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska pria iz zlatnog
vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sree
i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izraazito lirsko djelo. Osobito je lirsko
prisutno u himnikim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u
onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako
se odmah na poetku otkriva naglaeno lirska intonacija cijelog djela:
Objavi, Danice, jasni zrak objavi,
uj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
Prat su poeli po listju zelenu
Zovui dan bijeli i zoru rumenu.
O zvijezdo, najdrai od neba uresu,
Ukai se, ukai! Raskoe tve gdje su?
uena Danice, objavi se, objavi!
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;
Sve te oi gledaju i srca tva hlipe
Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe,
Da nam prije svane dan, blagi dan sveani,
I uen i ekan u ovoj svoj strani.
Isto tako u Dubravci se prepleu razliiti tonovi: ee oni uzvieni, himniki, ali
mnogo je prizora, osobito onih s satirima i satiricama, u kojima se komino mjea sa
smjenim, lakrdijsko sa aljivim, duhovito s parodikim. Takva je, na primjer, scena
- monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:
Osim prepletanja svih triju knjievnih rodova i razliitih tonova, od onih kominih i niskih do
uzvienih i sublimnih, antitetinost je temeljno naelo strukturiranja pastoralnog svijeta u
Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena
runoi, boanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obiaji. Zlatna stara
vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave
suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije. Razrjeenjem dramskog sukoba, pobjedom boanskih
zakona i sretnim vjenanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrjeuju, i pastoralu zatvara
sretan, harmonian kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim
slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipian primjer baroknog oblikovanja teksta i
estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gunduli proirio konvencije pastoralnog anra i
slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizijedrutveno - politikog i moralno - etikog
ustrojstva Dubrovake Republike. No za razliku od Dria, koji je svijet pastoralne idile doveo u
sokob s realnou seljkog svijeta, Gunduliev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u
svojoj doslovnosti, s jedne, i alegorinosti, s druge strane, harmonian: sukobi su kratkotrajni i
brzo prevladavani. Po tome je Dubravka kao Knjievno djelo i filozofija morala i idealna vizija
drutva, a njen tvorac uitelj vrlinei drutvene pravednosti. Tako je Gunduli u Dubravci poeo
razmiljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa
Osmana - poeo je razmiljati o ovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom
svijetu.
ALKAR - Dinko imunovi

IME PISCA: Dinko imunovi
BILJEKE O PISCU:
Dinko imunovi roen je 1873. g. u Kninu. Djetinstvo je proveo nedaleko

Vrlike. Zavrio je uiteljsku kolu i radio u Dalmatinskom zagorju. 1909. u knjizi
Mrkodol izlaze sabrate pripovijetke: Muljika, Duga, Rudica, Alkar.
Premjeten je u Split i tu radi do 1921. godine, a nakon umirovljenja seli u Zagreb
gdje i umire1933. g. erdan, Sa Krke i Cetine te Posmrtne novele su zbirke
njegovih pria. Mladi Lani i Mladost su autobiografijske, a napisao je i dva
romana Tuinac i Porodica.
TEMA: Ljubav harambae Raice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i
junatvu
GLAVNA MISAO: Snaga, junatvo i tradicija pobijeuju
MJESTO RADNJE: Cetinjska krajina
VRIJEME RADNJE: XIX. st.
LIKOVI: Raica, Salko i Marta
OSOBINE LIKOVA:
Raica: snaan, junak, sukobljavlja se sa sinom i pati zbog toga
Salko: lik koji gubi i postaje patnik, izgubljen u suoavanju sa tradicijom koja
pobijeuje
Marta: osjeajna, odluna
SADRAJ:
Alkar je pria o ljubavi oca Raice i sina Salka prema siromanoj djevojci
Marti. Uz priu o ljubavi pria se o vitekoj igri alci, koja se svake godine odrava
u kolovozu u sijeanje na bitku s Turcima u kojoj je Gospa pomogla junacima
Cetinjske krajine. Salko i Marta su se sretali i kao djeca se rado druili te se
zavoljeli. Raica je kao mlad momak volio Martinu majku Stanu, koja je bila
siromana, ali lijepa. Obolila je i lice joj je bilo unakaeno pa Raici nisu dopustili
da se oeni njome. Oenio se sa bogatom Lucom kaja mu je rodlia sina Salka.
On je vrijeme provodio u brdima kao hajduk. Luca je umrla i Raica je ostao sam
sa sinom. Kad je vidio Martu, pred oima mu je bila Stana i on je tada zavolio tu
djevojku. Primjetio je da sa ona i Salko rado gledaju, ali nije mislio da bi je htio
bilo tko za enu, jer je sirota, ima ve dvadeset godina, a majku joj svi smatraju
za vjeticu. Marta je poela izbjegavati Salka, jer je zavoljela Raicu. Kad je
Salko rekao ocu da bi se oenio, on se razljutio i kandijom ga istjerao iz kue.
Marta je ula to se dogodilo. Bilo joj je ao Salka, ali i Raice. Ona je voljela
obojicu. Salka kao prijatelja iz djetinjstva, a Raicu kao mukarca kojem bi mogla
biti ena. Raica je dopustio Salku da se oeni s Martom, a ona nije mogla rei
da nee kad je vidjela koliko je sretan. Dolo je vrijeme za koje ivi cijela
Cetinjska krajina, Sinjska Alka. Meu alkarima najvie su gledali Raicu, jer je
jahao najljepeg konja i imao najljepu odoru. Raica je bio alkar, a sin jnegov
momak. Salko je primjetio kako je Marta sretno zbog pobijede njegovog oca u
alci. Nakon alke rekla je Raici da se nikada nee udati za Salka, a sutradan je
otila iz sela. Raica se borio izmeu ljubavi prema sinu i prema Marti. Kad se
Marta vratila u selo, rekla je Salko da se nikada nee udati za njega, nago voli
junaka alkara. Salko je nestao, lutao je umama i brdima, puludio je. Pojavio se
sljedee godine na alci, na mravom crnom konju, bos, u prnjama koje je
navjeao to je naao na smetlitu, a u ruci je imao tap. Jurio je i pogodio u
sredite alke, trudio se da je odbaci i open pogodi ali nije uspio. Ljutito je udario
konja i jurnio trkalitem, a tada su ga prepoznali. Prepriavali su priu o ljubavi,
junatvu i ludilu. Salko je nastavio ludovati i priati kako e oeniti maehu kad
mu umre otac, a on dobije alku.
Osman - Ivan Gunduli

O OSMANU:
Osman je barokni ep. Oni su karakteristini to su po svojoj strukturi labavi.
Ideja djela kao cjeline vidi se po cjelovitou opisanog dogaaja, koji je
ispripovijedan do svog logikog kraja. Dva izgubljena pjevanja dobro
ilustriraju ovaj barokni ep. Njihova odsutnost osjea se samo zato to je u
njima sadran jedan dio radnje, a ona je shvatljiva i bez prisustva drugog
dijela. Osman opjevava dogaaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni
dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoima
1621.g i njegovo svrgnue sljedee godine. Gunduli je pred sobom imao
realni svijet svoga vremena. Koji je doarao u nekim likovima kojima je dao
uvjerljive crte psiholokih oznaka stanovitih karaktera. Te tako je svoj ep
pribliio trajnim vrijednostima ovjekovih postupaka. Gunduliev smisao za
psiholoki vjerno slikanje likova, vidi se u liku mladog cara Osmana, kojeg je
prikazao kao nevjetog, neiskusnog, ali s etikim normama odanog ovjeka.
Protutea ovom liku je veliki vezir Dilaver. On je beskrupolozan iskusni
politiar, istovremeno odan caru kao visoki slubenik. Osman ima sva tri
fundamentalna anra, jer je svoj ep, Gunduli, proeo naglaenim dramskim i
lirsko-refleksivnim slojevima. Svaku priliku koristi za narativno kazivanje koje
je popraeno ili nekim lirskim ekskursom ili refleksijom, koja dolazi iz
pjesnikova idejnog svjetonazora. Tu je i pjesnikova misao o skoroj propasti
Turskog carstva. Njegova omiljena teza o trajnoj mijeni i prolaznosti svih
ovozemaljskih stvari.
Gunduli je bio virtuozni umjetnik rijei. On je stvorio svoj pjesniki
izraz
zasnovan na individualnom zanosu, pjesniki izraajan i skladan, a
povezan uz njegovo iskustvo i tradiciju koja je stvarala taj knjievni jezik.
Oivio je velike teme, ideje hrvatske kulturne i knjievne tradicije. Na stilskoj
razini pokazuje sklonost baroknoj figuraciji. Gunduli je razvio zreo knjievni
jezik, koji je ponio najteu i najsloeniju problematiku i tematiku trenutka,
sve razine i kategorije baroknog pjesnikog govora i sloenih modaliteta
pjesnikog stilskog bogatstva savladao je s lakoom i sve je iskazivao na tako
moderan nain da se pjesnika dostignua prihvaaju kao sasvim prirodna i
jasna stvar. Djelo je pisano dubrovako-tokavskim pjesnikim jezikom.
KOMPOZICIJA:
Malo neujednaena. Poetna i zakljuna pjevanja u kojima se prati sudbina

sultana Osmana II. preteno su kronikalne naravi. U srednjim (dijelovima)
pjevanjima nasumice se mijeaju povijesni i izmiljeni dogaaji sa slobodnom
fabulacijom, koja se oslanja na Tassov Osloboeni Jeruzalem. Epu nedostaju
dva pjevanja, a razlog se moe vidjeti u nesrodnosti ova dva pravca u
pjevanju epa. Gunduli je proirio epsku narativnu kvalitetu, ostvaruje
nekoliko paralelnih tokova kazivanja, slui se raznovrsnim tipovima podrijetla
linosti i zbivanja u bogatoj i razvedenoj naraciji, prikazuje sloen svijet
ljudskog postojanja, te slika ovjeka na povijesnoj razini, s pojedinanim
ljudskim sudbinama, njegovim djelovanjima i sklonostima.
OSMERIKI KATRENI: Strofa je sastavljena od po etiri stiha, s rimama u rasporedu
ABAB ili ABBA. Stih je sastavljen od osam slogova i cezura nakon
etvrtog sloga, pri emu slog na kraju stiha i slog prije cezure
nikada nisu naglaeni.
LIKOVI:
Likove je svrstao u dva sustava, u dvije kategorije. Na jednoj strani su stvarni
ljudi i djela sa realnim psiholokim konceptima, a na drugoj su linosti iz
mate, romantine linosti koje trebaju priu obogatiti zanimljivim
dogaajima. U prvu kategoriju spadaju likovi kralja Osmana, vezira Dauta,
pae i vezira Dilavera. U drugu kategoriju spadaju likovi Sokolice i Kunoslave,
enske junakinje, koje je poznavala i epska literarna poezija i prije Gundulia.
SADRAJ:
Osman opjevava dogaaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak
na vlast, njegov
poraz
u sukobu s poljskom vojskom kod Hoima 1621.g i njegovo svrgnue sljedee
godine.
1 pjevanje
Prvo pjevanje zapoinje stihovima:

"Ah, ijem si se zahvalila"
koji ine uvodnu intonaciju itavom epu. Uglavnom govori o povijesnim dogaajima
koji su se zbili za vrijeme Osmana II, koji je doao na prijestolje svrgnuvi svoga
strica Mustafa. elei nnaglasiti glavnu temu epa, prolaznast, Gunduli ne zapoinje
uobiajenim zazivanjem boginje epskog pjesnitva. Govori o promjenjivosti sree i
time eli naznaiti da je sve prolazno. Ve se tu pojavljuju prvi duboki stihovi:
"Sve to vie stere krila
sve e paka nie pasti"
pouka je u tome da se ovjek ne treba zanositi idejom ostvarenja neeg to nije u

skladu s njegovim mogunostima, a mi to objanjavamo poslovicom:
"Tko visoko leti nisko pada"
U stihovima pisac zapravo aludira na cara Osmana koji se nalazi na vrhu moi i na
kojeg e udariti grom u prenesenom znaenju (janjiari)
"a u visocijeh gora vrhe
najprije ognjen trijes udari"
Simboliki prikaz kola od sree se ve odavna primjenjuje u knjievnosti i prikazuje u

likovnim umjetnostinma kao slika prolaznosti jer se ono neprestano okree, dok se
antitezom izmjenjuju parovi: gori - doli, doli - gori.
Kolo od sree vokoli

vrtei se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje.
I dalje pjesnik pjeva na temu prolaznosi i pri tome se koristi raznim stilskim
sredstvima, posebice konetoznim, to je karakteristika baroka.
Gunduli pjeva i o bitci kod Hoima u kojoj je slavna turska vojska izgubila od
Poljaka. Car Osman smatrada su za to krivi neposluni janjiari
Ali paa pria bogdanskom vojvodi o hoimskoj bitci. Opisuje glavne toke
bojita i poloaje istaknutih komandanata i grupacija turske vojske. Pohvalivi vie
puta Vladislava, naglaava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomou koje je
pobjedio. Meu junacima na turskoj strani istie lijepu i hrabru ratnicu Sokolicu,
zaljubljenu u cara Osmana. I car je zaljubljen u Sokolicu, a u njezinom opisu vide se
petrarkistike odlike:
"Tim kraljevska prigizdava

dikla sred njih rekbi da je
lijepa boica od dubrava
ka u lovu danke traje
Kaciga joj resi teka

Mjete vjenca zlatne kosi,
tit zrcalo, a viteka
Oklagija su cvit ki nosi"
Amazonka Sokolica je zaljubljena u osmana, a nakon hoimske bitke ona ostaje

harati po Poljskoj, zajedno sa svojon skupinom od 12 djevojaka. Ona je olienje
borbenosti, odvanosti i pokretljivosti. No ipak se ispod te hrabre i odvane vanjtine
koja je odluno prihvatila odgovornosti i pomogla caru krije se ena, osjeajna,
eljna ljubavi i njenosti. I jedno i drugo boje se priznati osjeaje, te teko postaju
robovi ljubavi, uvajui svoje udnje u srcu:
"Nu robuju u ljubavi,

car se otkriti ne usudi
ljepoj ka mu duu stravi
to u srcu svomu udi"
"Gori, ali plame krije,

gorke trpe vik boljezni;
ljubi, ali jo ne smije
Objaviti sve ljuvezni"
Dalje pisac opisuje njezine slavne ratne pothvate, te de se iti glas da je jedina ona
ostala neporaena u hoimskoj bitci.
I da i sad jo optjee
sjemo tamo po krajim,
robi, plijeni, bije, sijee
i od krstjana rasap ini."
Kazlar - aga se kree obalama Male Azije i Grke, zemljama gdje je nekada
cvijetala visoka kultura, a u opisima su obilno zastupljene slike prolaznosti. Kazlar aga zaziva grku. U tom njegovom zazivu koristi se Gunduli antitezom u kojoj je
Grka prikazana kao nekada jeka i slavna zemlja, a sada samo skupina ruevina.
Antitezama nam pjesnik pokazuje prolaznost.
uvi o ljepoti Sunanice, aga se zapuuje u njeno rodno mjesto Smederevo,
aljui svoje ljude u potragu za plemenitim djevojicama.
Opis Sunanicine ljepote:
Svijetla je ova djevojica

od koljena despotskog:
vid ueni i zenica,
slijepa starca, aka svoga.
Ali je zaman da itko sada

nje lipotu dvori mnogu,
zato djevstvo ona mlada
zavjetova vinjem Bogu.
Uvod u osmo pjevanje je tema o ljepoti kao o Boijem daru:
"Ljepota je od naravi
dar estiti, slavno blago,
gdi se sabra, skupi i stavi
sve to je ugodno, milo i drago"
Dalje se u tekstu, nakon Gundulieve definicije ljepote, upoznajemo s likom

Ljubdraga koji je izmiljena osoba. Kako je elio unuke,naprevio je zabavu, u nadi da
se nekom od mladia sviditi Sunanica dolazi Kazlar - aga i prisilno odvodi
Sunanicu, pred ocem, koji je slijep
Slavi se godijica pobjede nad Turcima u Varavi, vitezovi su u lovu, a

gospoe igraju na livadi izvan grada.
Plemenita druba ova

s dobitnikom turskijeh sila
na odluna mjesta od lova
ovako se uputila.
Sokolica nalazi gospoe u umi i otima ih sa svojim ratnicima.
Vapije: evo plemenite

sree, evo lijepa plijena!
Sve u glase sjedinjene
tue, cie, plau, cvile.
Turske ratnice, duboko u umi odlue se okupati i odmoriti. Tako ih zatie Vladislav,
te se razvije estoka bitka. Sokolicu od smrti spaava Vladislav, te njoj i
prijateljicama daje slobodu.
Zato, zasve da turaki

strah je rasap naa sila,
kraljevi je svud poljaki

tit i obrana lijepih vila.
Vele da ime svud njegovo

u srcu e nosit svomu ...
Dirnuta Sokolica izjavljuje da se vie nee boriti protiv krana.
pro krstjanim ona nee

nigdje s drugam vojevati.
Odlazi u Tursku, a na putu je zatekne Osmanova poruku da mu se pridrui.
Opisuje se vijenica u varavskom dvoru. Na painu molbu Zborovski tumai

detalje tapiserije s prikazom hoimskog boja. Ali - paa predaje kralju sultanovo
pismo. Paa je lukav i jako snalaljiv, te zna izabrati prave rjeikako bi postigao svoj
cilj. Govori kralju kako bi mu bilo mudro iskoristiti tursku ponudu dok je jo pravi
trenutak. U daljnjem govoru potie kralja da, ako mu je stalo do borbe, ratuje za
vedsku krunu koja mu je nepravedno uzeta. To se moe vidjeti i iz ovog citata :
" nu ako te boja elja

tere mrzi poivati,
ima tuih neprijatelja
na nje oruja tva dorati!
Oinstvo ti je zveska kruna
S dvijema druzijem sadruena
Ka ti od dunda, zlobe puna
Bi nepravo ugrabljena"
Ali - paa je rekao to je trebao i cilj je postigao. Mir je sklopljen i on se vraa u

Carigrad s mnotvom darova koje je dobio od kralja kao da je proslavio neku
pobjedu, a ne molio za mir.
"Ali je i paa opet bio

hvaljen, astjen i darovan:
estopenac je on primio
vas u suhu zlatu okovan."
Ali u ovom pjevanju jo neto saznajeno o Ali - pai, no tu ba i ne bi bio hvaljen jer
je u bitci kod Hoima pokazao nevjeru i bojaljivost pred poljskom vojskom te je
zajedno s ostalim neposlunim vojnicima pobjegao.
"naprijed slike koje stahu,

srem gledati pai ne da,
er meu onim ki bjeahu
i priliku svoju ugleda"
U poslijednjem pjevanju Mustefa slavi pobjedu nad Osmanom kojeg, pod njegovom
naredbom, odvode u tamnicu u Jedi - kuli. Osman je ostao ponien pred vojskom
koja mu se izruguje. Osman zazivlje sva ona svoja bogatstva, sve asti i hvale, sve
bojne konje s kojima se borio protiv Poljske, ali ni oni mu ne mogu pomoi. Kao to
je u prvom pjevanju spomenuo kolo od sree koje se neprestano vrti, tako ga je i
sada spomenuo:
"Ah, ovako srea vrti

uokolo kolo svoje"
Vojska vrijea Osmana jer je po njima on nepravedno oteo carstvo. On im pokuava
dokazati da je on pravi car, ali Mustefa donosi odluku da ga se zadavi. To je uinio
sluga Mehmet:
" Jaoh, ali se ma djedina

meni otimlje sad po silu
i sloboda njom jedina,
za kom ekam smrt nemilu"
Ovo su rjei koje je Osman izgovorio pred smrt. U njima posebno dolazi do izraaja
njegov strah i poslijednja molba upuena vojsci da shvati istinu. Ali tada ga nitko ne
slua, samo mu se izrugivaju i poniavaju ga. U tom trenutku mi ga je bilo ao,
smatram da su prema njemu okrutno i neppravedno postupili, jer je on pravi vladar
to je i dokazao. Djelo po meni zavrava tuno i nepravedno.
20 000 MILJA POD MOREM - JULES VERNE
LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanaanin,Ned
Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE:u dubinama mora
VRIJEME RADNJE:19.stoljee
TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan ivot na zemlji je privlanij
od svega blaga i zlata pod morem
SADRAJ:Godinu
1886. svi ljudi po pojavi morskog
uda.Koji god brodovi ili na istraivanj vratili su se bez
rezultata.Neki su mislili da je to udovite neprirodne
snage, a drui su mislili sa je to podmornica sa beskrajno
jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u
istraivanje namjerom da se ne vrati dok neto ne sazna.Na
tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vjeni pratilac
Savjet i Kanaanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao
svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali
udovite.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula
brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skoili u more.Ugledali
su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je

otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio
Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet
pod morem.Tu su bile razne koljke,ribice i razliite
morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se udili ljepoti
morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja
se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala
je muzej u kojoj su se drali zlato,bisere i drago
kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god doe na
podmornicu mora na njoj ostati do kraja ivota.Prolazili su
dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa
povika:"profesore,doite!"profesor prie prozoru,pogleda i
vidi amac.Na palubi je bilo nekolko leeva jer ih je
zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon
tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je
zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na
ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Uli su u amac i bili
naoruani elektrinim pukama.Ostrvo je bilo prekriveno
divnom umom.Iz dana u dan su ili na ostrvo.Jednog
dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,pone
padati kamenje na njih.Uhvatie puke i pobjegoe u
amac.Uto iz ume izaoe divljaci i ponu ih gaati
strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su
mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana
Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu
uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu
odustajali nego su ekali novu priliku.Podmornica je
plovila prema jugu do junog pola.Dok su plovili nali su
se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom
parom i sljedeeg dana su se probili.Podmornica je jurila
velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned ree
profesoru :"noas bjeimo!"Dola je no.Profesor,Savjet i

Ned ukrcae se u amac.U tom trenutku podmornica se
nala u vrtologu.amac se otkvaio i naao usred
vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali
su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni to
su ivili

Lektire Za Osnovnu Å¡Kolu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lektire Za Osnovnu Å¡Kolu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

L e kt ir e za o sn o vn u

R.Bach - Galeb Jonathan Livingstone

znanju. esto je etala livadama i umama i razmiljala o svemu i svaemu to joj

10.10.2007. u 21:24 25 Komentara Print #

E.Hemingway - Starac i more

Ernest Hemingway je poznati ameriki pripovjeda ovog stoljea. ivio je od

Starac, amac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne

Santiago potjee iz siromane obitelji i sam je siromaan to vidimo iz njegovog

Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opekotinu

pobjedama i porazima s kojima se ovjek susree u ivotu. Takoer je uvjerljivo

Janicu su pokopali, a ve nakon 8 dana Marko je otiao na svadbu sina Tome

Cijela se radnja odvija u jednom zagorskom selu. Od glavnih likova, tu je obitelj

Marko Labudan je ovjek za kojeg bi se moglo rei da je bezduan, ogranien i

Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suoava s vizijom

Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj jo nekoliko listia,

Biljeke o piscu: Dinko imunovi roen je u Kninu 1873. godine. Predavao je

A.enoa - Prosjak Luka

I.Maurani - Smrt Smail-Age engia

ANALIZA JEZIKA I STILA: epiteti: lijepo, hladnoj, gladna,

W.Shakespeare - Romeo & Julia

Shakespeareu se zamee svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u

No te noi Giulietta susree Romjea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju

prpoustiti do tijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija

Likovi:Likovi ove tragedije su: Romeo Montecchi, Giulietta Cappuleti,

10.10.2007. u 20:59 1 Komentara Print #

A.de Saint Exupery - Mali Princ

E.Kumii - Zaueni svatovi

kae to se dogodilo. Od njih saznaje da mu je Alfredo Saletti brat po

Marija abariMlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snjene

Dok je Mato leao ranjen, ona je pazila na njega. Kasnije se on

eli neto uiniti za domovinu. Ona je htjela postati uiteljicom. Tako

B.Prosenjak - Divlji konj

Bozidar Prosenjak roden je 1948. godine u Koprivnici. Sretno

a) vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prasnjav, krvav, cvrsti

S.Toma - Dobar dan,tata

Pisac: Stjepan Toma roen je 2. 01. 1947. godine u Novoj Bukovici

Mjesto radnje: Izmiljeni gradi Medarevac u blizini Osijeka, a dio

svom porijeklu. Pomno promilja sve svoje odluke, pa moemo rei

A.Majeti - Omiki gusari

Likovi: Malduh Kai glavni lik romana ujedno je i povijesna linost.

oekivao. U gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju

Razveselilo me kad je Malduh naao Mariju.

B.D.Matkovi - Zagrebaka pria

Sporedni likovi: Borek, Berti, uiteljica, pradjed, Pepica, Persida, itd.

10.10.2007. u 20:14 66 Komentara Print #

V.Nazor - Veli Joe

V. Nazor roen je 1876.god. u Pastirama na otoku Brau. Na svom

odluili da vie nee hraniti Jou. Providur je sa ostalim vijenicima

obraivati svoju zemlju u docu ,ali im Joa nije dao. Marka je

Vrhunac-rezultat pogubnog djelovanja lugovog Civette, nesloga i

Pouka:Ako si slobodan ouvaj tu slobodu, nemoj je prodati!

Gdje je ivio Veli Joe? (u Istri)

O.Wilde - sretni kraljevi

Biljeke o piscu:Oscar Wilde roen je 1854. godine u Dublinu, a

Sretni kraljeviKip koji stoji na visokom stupu. Svi mu se dive i

Tema: vjenanje bogatog mladia i siromane djevojke protiv majine

Stih: poluvezan, ali gotovo vezan - rime nema samo u nekoliko

Karakterizacija glavnog lika: MAJKA (MLINARICA) - mlinarica je

Jezik i stil: pjesma je napisana na hrvatskom knjievnom jeziku. Neke

D. Defoe - Robinson Crusoe

vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mreu i krenuo u ribolov. Uhvatio je

V.RAZRED OSNOVNE KOLE

Eko Eko: On je neobian ovjeuljak s planeta Bon. Eko Eko je moda