Uvod

Najstariji poznati sloj bonjake epike vezan je za prostor srednje Bosne, na kojem izrasta
njezin sredinji junak erzelez Alija. U oblikovanju epskog erzeleza znaajno uestvuje
historijski Gurz Ilyas, o kojem upeatljivo svjedoi njegov savremenik, turski hroniar Ibn
Kemal. Epski erzelez ulazi tako, jo za ivota svoga historijskog prednika, na "velika vrata"
u bonjaku usmenu epiku.
Epski ivotopis ovog junaka bogatiji je od svih drugih bonjakih junaka, on se susree i
nadmee sa najveim brojem suparnika iz suprotstavljenih tradicija, o njemu, njegovoj snazi,
njegovom konju, njegovom oruju, biljezima koji svjedoe o njegovim epskim podvizima i
slino kazuju brojne predaje. On je jedini bonjaki epski junak - u stoljetnom snu, skriven u
peini u planini - iji se spasilaki dolazak oekuje u osudnom asu za ivot njegova naroda.

Predanja o Aliji erzelezu

U vrijeme kada je Gazi Husrev beg u Sarajevu bio valija , bio je kod njega jedan sluga po
imenu Alija , kojeg je drao samo za tovarenje konja i dotjerivanje drva .
Alija je imao majku i neudatu sestru Ajkunu . One su ivjele u Mimar Sinan pod ejh
-Sinanovom tekijom . Majka i sestra bile su siromane tako da nisu mogle ivjeti od Alijine
plate te su tkale i plele i time se hranile . Alija je bio do uiju elav , te kad god bi htio u umu
po drva , morao bi ii kriom jer im bi ga djeca uoila na ulici , zaorila bi se u jedan glas .

Toliko se djece bojao , da su ga i kamenicama tjerali . Alija je bio vrlo vjet u radnji oko
tovarnih konja , i to god bi trebalo za ogrjev drva on bi dobavljao . Pria se , da Alija nikada
nije posjekao stabla sirovog drveta , niti je ikada odsjekao mladih granica , jer je nauo da je
i drvee ivo i da je sirovo drvo grijehota posjei ; pa kako su u to vrijeme ljudi bili poboniji
nego u kasna vremena , on se tog reda i drao .Jednog dana Alija je poao u umu i naiao na
tek roeno dijete kako plae . Odsijee sirovu granu od jele , te ga zakloni od sunane ege .
Tada se pojavila vila koja upita Aliju da li je on njeno dijete zatitio od sunca i zatrai od
njega da kae svoju elju . Alija poeli da bude jaki junak , da ga niko savladati ne moe i da
ima dobrog konja , vila mu ispuni elju i ree mu da je pozove ako ikad bude bio u nevolji
.Jednog dana odvila se velika bitka u kojoj Turke sa svih strana opkolise . Gazi Husrev beg ,
poznat kao glasoviti junak borio se sa svojim neprijateljima junaki ali ga neprijatelji ipak
opkolie , iznenada se pojavi junak na doratastu konju koji za nekoliko asova rastrijebi
neprijatelje oko njega . Gazija se stade diviti njegovom junatvu i lijepo mu zahvali to ga je
oslobodio od tolikih neprilika . Nakon povratka u Sarajevo Gazija ispria svojoj eni ta mu
se desilo i spomenu nepoznatog junaka a njegova ena prepozna Alijinu evrmu te mu ree da
je nepoznati junak njegov sluga Alija .Gazija pozva Aliju zahvali mu se za sve i ree mu da
jedan takav junak ne moe vie biti sluga . Aliji to teko pade , nakon to se sa svojim
gospodarem rastade , zapoe ivjeti sam u svojoj kui pod Sinanovom tekijom, po
svijetu hodati i s glasovitim junacima mejdan dijeliti. svugdje se junaki borio. Svoje
prezime erzelez dobio je zbog junatva jer je ta rije znaila borac sa buzdovanom (urz
elez),biva buzdovandija.
Kao godina njegove pogibije uzima se 1491.godina. U vezi pogibije slavnog junaka postoje
dvije verzije. Prema jednoj verziji Alija je pogino tokom borbi oko tvrave Sokol na Plivi, i
prema drugoj, nedaleko od te tvrave, u polju dananjeg sela Gerzovo.
Prema predanju, Alija erzelez je bio izuzetno poboan i klanjao je obavezno, a pogotovo
prije boja. Pria tako kae da su neprijatelji na sve naine pokuavali da ga dokraje, a onda
su od neke babe uli da je Aliju mogue ubiti samo na namazu, poto je on obavljao namaz u
takvoj skruenosti da ga ni strah da e izgubiti ivot ne bi omeo u tome.Neprijatelji su mu,
dok je bio na namazu, odsjekli glavu. Ban Derenin odsjeenu glavu poklonio ugarskom
kralju, koji je naredio da se ova ukopa na Budimskom brdu, koje je od tada pozvano Gerzelez
(erzelez ) brdo. Na tom brdu je u erzelezovu slavu, koji se istekao pri zauzeu Budima,
sultan Sulejman podigao tekiju.

Pjesme o junatvu Alije erzeleza

Alija erzelez je zasigurno najvei i najomiljeniji junak bonjake epike . Kao lik prisutan je i
u srpskoj i u albanskoj epici . Meutim nesrazmjerno njegovoj popularnosti dolazi veoma
mali broj pjesama o njemu , u dvije najznaajnije zbirke bonjake epike Marjanovievoj i
Hormanovoj imaju samo tri pjesme o ovome velikom junaku . To su : erzeler Alija carev
mejdandija,erzelez
Alija
i
Vuk
Jajanin
i
erzelez
Alija
.
Alija je naj-opjevaniji u Bosni, odnosno kod svih Bonjaka, jer je u izvjesnom smislu bio i
olienje bonjake snage i borbe za slobodu , bio je junak koji uvijek stie tamo gdje je
potrebno, gdje treba pobijediti i spasiti narod od zulumara i osvajaa.Oko Alije stvoren je
stabilan kult, ispjevano mnogo pjesama kodraznih balkanskih naroda islamske
vjeroispovijesti. Sve bi se ove pjesme mogle organizovati u jednu cjelinu , to bi bio razlog
da se postavi teza o jednom velikom epu o Aliji erzelezu.Veza meu ovim pjesmama je
vrsta, posjeduje svoje epske formule od svoje epske etimologije od mita do junake pjesme
u kojoj se mijeaju ne historijsko i historijsko (mit i stvarnost). Historijsko je uvijek kazano
figuratvnim formulama (metaforama, hiperbolama, alegorijama, epskom deskripcijom,
sim- bolima, slikama).Sadrano je u semiotici epskog jezika mitskih leksikih struktura i
sadraja kojima je mit bio stara tema.U ovoj pjesmi o Aliji erzelezu sve je mitsko, iz mita
transformi-sano na Bosnu i njen opstanak u dogaajima zadnjih nekoliko stoljea. Jedan
junak tipa i lika Alije erzeleza bio je potreban epici satemom odbrane Bosne. Tu je Alija
ulazio u historiju.

Lik Alije erzeleza najkompletniji je u pjesmama s motivom mejdana . Kada su

svemogunosti otpora i zatite iscrpljene ili potroene , u borbu ulazi erzelez .
On je jedini koji u borbi moe istrajati . Iz tog razloga je njegovo junatvo impresivno , sa
drugim junatvom neusporedivo , jer samo erzelez moe to drugi ne mogu .
On je bio ratniki ideal zajednice koja ga je opjevala . Zajednica mu je namijenila samo
najvee i najslavnije za protivnike u mejdanima . Prema bonjakoj usmenoj tradiciji
erzelezu ne prilii da izlazi na mejdan napoznatim i neproslavljenim junacima . Njemu je
namjenjena najvia mogua uloga : uvanje islama i carstva od neprijatelja .
Koliko god je lik idealiziran , ipak u njemu ima tragova bosanske stvarnosti iz vremena
osmanske vlasti .

U prvoj pjesmi narodni pjeva pjeva kako su se sastala etiri junaka (Kraljevi Marko,
Toplica Milan, Kosani Ivan, Milo Obili) i kako razgovaraju ko bi mogao ubiti Aliju, jer
taj bi junak ponajbolji bio nad Srbima i pak , nad Turcima. Naravno, poslije ogledanja
snage, Marko, kao najjai, daje bijesu da e trait erzelez Aliju, pa kree u potragu za
njim i kud god skita , za Aliju pita. Tako Doe Marko do polja zelena gdje zatie mlade
obanice i pita ih da li je kogod ovdje prolazio, a one mu kazuju da je poljem proao
Straan junak, milom Bogu fala , on jahae konja arovita i za njim sve areno polje
ostajae. Djevojke kazuju da je junak uz planinu otiao kau da je
erzelez Alija. Marko ide njegovim tragom, gdje samo vidi drvlje i kamenje. Marko ide
tragom, trai Aliju i nalazi ga pred peinom kako spava.

Marko je ugledao ledenu peinu, pokraj nje je jela razgranata, a za jelom ugleda dorata, kol'ko
nogom u zemljicu tue, pod sobom je bunar napravo, esto dorat podvriskuje vriskom da
probudi svoga gospodara, a Alija pred peinom spava Kad je Marko sagled'o Aliju
vidio je da mu vie glave jedno gvoe bjee i u tom momentu Aliji se otiskoe ruke,
otite se gvoe vie glave, pravo leti Kraljeviu Marku, ali Od gvoa se Marko uklonio i
bacio se arcu na ramena, jer Ovdje bitke ni mejdana nema .. Sva je srea to se ne
probudi. Marko se dobro uplaio, vratio se u Prilep, a da o tome ne zna zemlja ni zelena
trava. Tamo ga je majka Jevrosima pitala to je neveseo. Majci je ispriao sve, kako je bilo i
ta je bilo. Majka ga savjetuje da ne trai junaka Aliju, jer toga ela na junaku nije, nita, sine
ostati ne moe, to ko radi, da se doznat nee, pa Jevrosima dodaje: to e doznat erzelez
Alija, traie te po bijelome svijetu. Jo mu majka savjetuje: bre trai erzelez Aliju, sve
mu, sine, po istini kai ivot e ti, sine, pokloniti s njime e se Bogom bratimiti , braa biti
za ivota svoga . Potom opet Marko putovati ode, svuda skita za Aliju pita no i Aljo za
Marka ispituje.Pjesma kazuje dalje da su se srela dva silna junaka, pa: Marko Alju pomo
navalio, Aljo njemu bolje prihvatio. Alija Marka pita: Kako si mi, Kraljeviu Marko? Ja te
traim zrakom i oblakom i jo mu Alija govori kako je doznao da je Marko k njemu dohodio
i da je htio da ga pogubi: htio jesi, no mog'o nijesi, ja spavao, ti se prepanuo, kako e se od
mene budnoga?! Alija mu veli: Bogu fala te se susretosmo, danas emo mejdan dijeliti
jednome e zaplakati majka. U daljem tekstu pjesme Marko govori Aliji: mogu
tvoje priznati junatvo. To je i Alju milo bilo, pa govori Marku: Tebi, Marko, priznajem
junatvo im si meni po istini kaz'o. Jo mu veli: Da se nijesi ovako javio, ja bih tebe s
glavom rastavio ili bih ti moju poklonio. Ovdje su se Marko i Alija pobratimili: Tu se onda
oni bratimie i ostae vjerni pobratimi.

Druga pjesma o Aliji erzelezu, koju je zabiljeio Lj. Rajkovi, jeste Alija erzelez i
Tukulija ban .
U pjesmi se pjeva o nekakvom banu Tukuliji koji alje knjigu caru od Stambola i trai da car
ubije erzelez Aliju , da mu poalje Alijinu glavu, Alijina konja od megdana , i Alijinu sablju
ademkinju, a Tukulija e mu za to platit zahmediju: na emiji zlatali damiju , a damiju
punu suha zlata, dau tebi penicu, hrani vojsku za sedam godina, dau tebi ohu venediju
Sultan je vidio ta mu bane pie , pa se konsultuje sa paama i vezirima koji mu savjetuju da
posjee erzelez Aliju i da uzme ponuene poklone. No se car zamislio: Da l je majka
rodila junaka ko bi njemu mog'o da dohaka. Muhur-sahibija nagovara sultana da gradi
knjigu i da je poalje uprili veziru , jer Alija je stalno kod vezira pa e njemu vezir odsje
glavu, uzee mu i konja i sablju , da je car poalje Tukuliji banu. Knjigu su poslali uprili
veziru , ali kada je vezir vidio ta mu car pie na oi mu suze udarie. Alija, koji je bio
pokraj vezira , pita ga to proliva suze niz obraze i ta car veziru pie u fermanu . Alija
sumnja da neko cara izaziva na mejdan , pa se kune da e zamijeniti cara i da e prei sedam
kraljevina i pohvatat sedam kralja.

Na to mu vezir odgovara: na tebe je katili fermana da ja tebi odsijeem glavu, da

u Turkanispratim ti glavu uprili vezir govori da bi mogao Alijinu glavu zamijeniti , da
posjee nekog drugog , ali ne moe nai konja od megdana i sablju ademkinju. Poslije
tri nedjelje dana vezir poziva bosanske junake, bi li meu njima naao nekoga slinog
Aliji . Ali poto nije bilo slike ni prilike, vezir se je na muke obreo. Posjekao je nekog
momka serhatliju , a to je navodno bio sestri Alijin beg Ljubovi. Vezir je na Aliju viku
uinio , a trebala mu je i sablja i konj. Alija mu daje i sablju ademkinju i debela
dorata, kojem govori da razbaca tuce tevabija i da se vrati ka odaku mome. Konj ga je
razumio, pa tako i uinio. Vezir se je naljutio, te je Alija ponovo dao dorata veziru i obeao da
e pohoditi dorata kada sazna gdje je. Vezir je odveo dorata caru , a car je sve poslao banu
Tukuliji , po auu Ibrahimu. No, kada je trebalo dati otkup, ban je Turke prevario ,
govorei da car dri moju babovinu,zahtijevajui da mu car pusti Stambol babovinu,
dedovinu Bagdad i Siriju il nek meni na mejdan izie pa emo se sabljom podvojiti. Jo je
Tukulija viknuo na delate, da posjeku Ibra i druinu , ali su se oni spasili i otili caru u
Stambolu.Ruke kri care od Stambola .Da je meni Aljo u ivotu , danas bi mi derman
uinio. Car je zatim pokupio pae i vezire i imama ehulji Islama pa ih pita da l da damo
banu carevinu? Jer, s njim nama ratovanja nema: mi smo Bosnu jako rasrdili, posjekli joj
erzelez Aliju. Pae i veziri su caru savjetovali da Gradi ferman uprili veziru, jer e on

are uinjeti. uprili vezir ferman ui, a gleda Aliju, koji pita Moj amida, uprili
vezire, jesu l opet jadi od sultana?. Alija je obukao madarske haljine, pripasao neto sablje
zarale i pjeke otiao do Tukuna grada. Kada je stigao kod Tukulije bana, Die glavu
erzelez Alija; Ja sam, bane, od Alata grada , uo je da je ban nabavio krilata hajvana
koji leti redom po planina, ba ka vila od jele do jele Alija je od bana traio da caru vrati
Alijina dorata, sablju ademkinju i Alijinu glavu .
Blijedi Madarin (Alija) kazuje banu da je seiz dvanaest godina, da e sii u banove ahare,
uzeti dorata i projahat ga niz polje zeleno i vratit ga eher sokacima. Ban e ga navodno za
to astiti hiljadu dukata. Kada je dorat ugledao Aliju, prepoznao ga je, na nozdrve mu izbie
plamovi, i na zube ljutearovnice ... Junak Alija ovdje razgovara sa doratom: Moj dorate,
moje desno krilo, . Zna, dorate, ta smo govorili
Poto se Alija vratio projahavi dorata niz polje i sokake, ban trai da idu do crkve i da tamo
crkvu okiti Alijinom glavom. Poto su proli Jasiku planinu, razigrali su poljem konje i tada je
Alija procmilio: Kurvin sine, Tukulija bane, nije Mader na doratu svome, nego glavom
erzelez Alija! Alija mu je vratio alost za sramotu i naplatio sestrievu glavu Tad
Alija udari ga akom u zatiljak i zbaci ga u zelenu travu i uveza Tukuliju bana , objesi ga o
unka doratu odnio ga caru u Stambolu Sljedei stihovi su vrlo indikativni: Govore mu
pae i veziri: Neemo mu glavu izgubiti, no sa njime tavnu napuniti, neka lei dok mu je
vijeka. Tako je rekao i ehulji Islam. Alija se naljutio pa povue krivu emerliju, ode biti
pae i vezire. Tu je svima odrubio glavu, a zatim i ehulji Islamu. Alija je dugo ostao kod
sultana.