VRSTO UE Pojanjenje pravca

Ehlis- Sunneta vel- Demata

o temeljnim postavkama Vjere

Dr. Ahmed Abdul-Kerim Nedib

profesor erijatskih nauka na Vjerskom institutu u Kataru

Prevod: Emir Demir

Izdava: Mektebetu El Guraba

e-mail: ehlisu@yahoo.co.uk

Sarajevo, Avgust 2006 godine.



UVOD
Sljedbenici Sunneta i Zajednice (Ehlus-Sunneh velDemaa) su odabranici ovog Ummeta. Pridravaju se Knjigge njihovog Gospodara i Sunneta Njegovog Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem.

Oni su sljedbenici hadisa Allahovog Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, i po predaji, shvatanju, ponaanju, i
uvjerenju. Kada ve definiemo njihov metod u vjerovanju
(akidi), bilo bi umjesno da ovaj rad otponemo definicijom
Ehlus-Sunneta vel-Demata kroz nekoliko poglavlja.

Prvo poglavlje: Veza izmeu ova dva termina,

Sunneta i vjerovanja sljedbenika hadisa
Mnogi uenjaci prilikom definisanja Sunneta, smatrajju da je to termin koji se upotrebljava za ono to je suprotno
novotariji, pa se kae:Ta osoba se pridrava Sunneta, a ta
se dri bidata., tj., kada postupa suprotno Sunnetu.
(El-Muvafekat, E-atibi, 4/40)

Ovo znai da se termin Sunnet semantiki ukazuje

na vjerovanje Ehlis-Sunneta vel-Demata. Upotreba ovog
termina je uveliko zastupljena kod ispravnih prethodnika
(selefu salih), i nasljednika, Allah im se svima smilovao.
ejhul-Islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae:
Kada se za ovjeka rekne da se pridrava Sunneta, misli
se da primjenjuje ono na emu je bio Vjerovjesnik, sallalllahu alejhi ve sellem, i njegovi asni ashabi, radijallahu anhumma, od pitanja Vjere; i to rijeju, djelom, i uvjerenjem.
(Medmuul-fetava, 19/306-307)

Primjeri upotrebe termina Sunnet nasuprot

bidatu - novotariji
Imam Malik ibn Enes upitan je: Ko su sljedbenici
Sunneta?, pa je rekao: Sljedbenici Sunneta nemaju posebban naziv po kojem se poznaju, nisu dehmije 1, ni kaderijje 2, ni rafidije 3. (Ibn Abdulberr, El-Intika, 35)
Dehmije su zalutala sekta koja se poziva i pripisujje Dehmu ibn Safvanu. Zastupao Debra u pitanju kadera i
prinuenosti djelovanja. Negirao je sve mogunosti stvorenja.
Tvrdio je da je iman samo spoznaja Allaha, Azze ve Delle, a da
je nevjerstvo njegovo nepoznavanje. Govorio je da e Dennet
i Vatra nestati, da je Kuran stvoren, negirao je sva Allahova
imena i svojstva.
1

(Pogledaj El-Ferku bejnel-firek, El-Bagdadi, 199; El-Milel ven-nihhel, E-ehrestani, 1/86)

Kaderije su zalutala sekta. Ibn Tejmijje u Medmuulfetava (8/256-260), ih je podijelio na pet kategorija, a one su eksstremisti, medusije, debrije, murici i iblisije. Sve ove kategorijje se vraaju na dva miljenja o kaderu.
Prvo miljenje se vraa na dvije neispravne postavke: prva
je negiranje Allahovog znanja koje je prethodilo djelima robova,
to je miljenje Dehma ibn Safvana. Drugo je negiranje openite
volje: ovo je pravac ekstremnih kaderija. Zastupnici ovog miljennja su nestali.
Drugo miljenje zasniva se na dva temelja, a drugi je neiispravan. Prvi: priznanje Allahovog znanja koje je prethodilo,
to je istina bez imalo sumnje. Drugi: negiranje openite volje i
stvaranja tako da su proizvoljna djela robova prepustili samim
njima, kao i odreenje. Ovo je miljenje mutezila i zadnjih generracija ija. Oni se nazivaju kaderijama medusijama.
2

(Pogledaj erh Tahavijeve, 305-306; Fethul-bari, 1/117-119; ifauul-alil, Ibn-Kajjima, 109; El-Ferku bejnel-firek, 19-20)

Rafidije su nazvane ovim imenom zato to su odbile Zejda ibn Alijja ibn El-Husejna ibn Alijja ibn Ebi Taliba. eljeli su
od njega da se odrekne Ebu Bekra i Omera, pa on to nije uinio.
Smatraju da je dunost podignuti sablju protiv ovog Ummeta.
3

(Pogledaj Mekalatul-islamijjin, 16; El-Ferku bejnel-firek, 17; ElHuddetu fi bejanil-mehadde, 2/478))

__________________________________________________

Imam Ebu Bekr ibn Ajja je upitan: Ko je sunnija?

Rekao je: Onaj koji kada se spomenu zablude, ni jedne se
od njih fanatino ne prihvata. (El-Aduri, 3/581; Lalikai, 1/63)
Abdurrahman ibn Mehdi je upitan o El-Evzaiju i
Sufjanu Es-Sevriju, i Maliku ibn Enesu, Allah im se smilovao,
pa je odgovorio: Sufjan je uenjak u hadisu, a El-Evzai u
Sunnetu, dok je Malik uenjak i u hadisu, i u Sunnetu.
(sahih, Ebu Neim, El-Hilji, 6/332)

Ibn Es-Salah o prethodnim rijeima Abdurrahmana

ibn Mehdija kae: Pod Sunnetom se ovdje misli na ono to
je suprotno novotariji. ovjek moe biti sljedbenik hadisa,
a da ujedno bude novotar. Malik, radijallahu anhu, je objedinnio dvije odlike jer je bio uenjak u Sunnetu, tj., hadisu, i
vjerovao je u Sunnet, tj., njegov pravac je bio pravac sljeddbenika istine bez uvoenja novotarija.
(Fetava ve mesail Ibn Es-Salah, 213)

Imami iz reda ispravnih prethodnika (selefu salih),

su termin Sunnet upotrebljavali za ispravno vjerovanje
(akidu), koje je bilo nasuprot novotariji.
Tako Sufjan ibn Ujejne kae: Sunneta ima deset.
Kod koga se oni nau, upotpunio je Sunnet, a ko neto od
njih ostavi, ostavio je Sunnet. Zatim je spomenuo pitanja
uvjerenja sljedbenika Sunneta i Demata. (El-Lalikai, 1/155)


Imam afija, Allah mu se smilovao, kae: Kada govorimmo o Sunnetu kojeg se ja pridravam, i kojeg sam vidio da
se pridravaju nai sljedbenici, sljedbenici hadisa, od kojih
sam ja preuzimao znanje poput Sufjana, Malika, i drugih,
to znai potvrdu svjedoenja da nema drugog boga osim
Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, da je Allah na Svom Prijestolju iznad Nebesa,
da se pribliava Svojim robovima kako On eli, i da se
sputa na dunjaluko nebo kako On eli.
(Ez-Zehebi, El-Uluvv, 120)

Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, kae: Osnove

Sunneta kod nas su sadrane u pridravanju onoga na
emu su bili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Potom je spomenuo skupinu pitanja vezanih za
uvjerenja Ehlis-Sunneta vel-Demata. (Usulus-sunneh, erhu
usulil-iatikad, 1/156; Tabekatul-hanabile, 1/241)

Ebu Jala je rekao: Kada bi ovjek otputovao u Kinu

u potrazi za ovim temeljima, bilo bi malo.
Muhammed ibn Jahja Ez-Zehli kae: Sunnet je kod
nas uvjerenje da se iman sastoji od govora i djela. Potom
je spomenuo vie pitanja vezanih za uvjerenje Ehlis-Sunnetta vel-Demata. (El-Derhu vet-teadil, 8/125)
Hafiz Ibn Redeb el-Hanbeli, Allah mu se smilovao,
kae: U obiaju mnogih uenjaka iz posljednih generacija,
sljedbenika hadisa, a i drugih, Sunnet oznaava sve ono
to je sauvano od bilo kakve sumnje vezano za ispravno
vjerovanje. O ovoj naunoj disciplini su sastavili zbirke i
nazvali ih Knjige Sunneta. Ovu naunu disciplinu su possebno odredili pod terminom Sunnet, jer ima veliki znaaj.
Onaj ko se suprotstavi ovom znanju, doao je na rub proppasti. Potpuni Sunnet je onaj pravac sauvan od sumnji i
strasti. (Keful-kurbe, Ibn Redeb el-Hanbeli, 11)


Kao to je rekao, i sam Ibn Redeb upotrebljava termmin Sunnet za ispravnu akidu, sauvanu od sumnji i strassti, nasuprot niskim ambicijama. Mnogi imami su svoja
djela o temeljnim postavkama Vjere nazvali Sunnetom, a
evo nekih:
- Es-Sunneh, od imama Ahmeda ibn Hanbela (241 h.g.)
- Es-Sunneh, od Ebu Bekra Ahmeda ibn Muhammeda El-Ethrema (umro 272 h.g.)
- Es-Sunneh, od Abdullaha ibn Ahmeda ibn Hanbela
(umro 290 h.g.)

- Es-Sunneh, od Muhammeda ibn Nasra el-Mervezija

(umro 294 h.g.)

- Es-Sunneh, od Ahmeda ibn Muhammeda ibn Haru

na el-Hallala (umro 311 h.g.)
- Komentar Sunneta, od Ebu Abdullaha Muhammeda
ibn Abdillaha ibn Ebu Zamenejna (umro 399 h.g.)
- Es-Sunneh, od Ebu Bekra ibn Asima (umro 287 h.g.)
- Es-Sunneh, od Ebu Davuda Sulejmana el-Easa esSidistanija (umro 275 h.g.)
- Es-Sunneh, od Ebul-Kasima Sulejmana ibn Ahmeda
ibn Ejjuba el-Lahmija et-Taberanija (umro 360 h.g.)
- Es-Sunneh, od Ebu Amra Ahmeda ibn Muhammeda et-Talmenkija (umro 427 h.g.)
- Komentar Sunneta, od El-Hasena ibn Alijja
el-Berbeharija (umro 329 h.g.)
Prilikom govora o temeljnim postavkama Islama dovvoljno je rei:Ovo je vjerovanje Ehlis-Sunneta., ili:Ovo
je uvjerenje sljedbenika hadisa.. Oba govora imaju isto
znaenje.
Kakvo je vjerovanje sljedbenika hadisa ?
Ovo pitanje emo tretirati u sljedeim redovima, inaAllahu Teala.


Drugo poglavlje: Veza izmeu termina

Ehlus-Sunneh i sljedbenici hadisa
Postoji vrsta veza izmeu ova dva termina koji su
u govoru uenjaka paralelni. Da bi pojasnili vezu izmeu
sljedbenika Sunneta i sljedbenika hadisa, bilo bi lijepo da
ih prvo pojedinano definiemo.
Sljedbenici Sunneta i Zajednice (Ehlis-Sunneh vel-Demmat) je termin koji je sastavljen od rijei Sunnet, koja je deffinisana u prvom poglavlju. Termin Demat je izvedenica
iz rijei, el-dema , koja oznaava: sastavljanje odvojjenog . (El-Muhit, 917; Lisanul-Areb, 8/53)

ejhul-Islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kae:

Demat oznaava okupljanje koje stoji nasuprot razilaennju, i pored toga to je termin Demat postao naziv za dottine ljude koji se okupljaju. (Medmuul-fetava, 3/157)
Termin Ehlis-Sunneh vel-Demat, izveden je iz teksstova Allahove Knjige i Sunneta Njegovog Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, tj., iz ajeta i predaja koje podstiu na
pridravanje za Sunnet, ostanak uz Zajednicu (Demat), zabbranu novotarstva, razilaenja, i cjepkanja u Vjeri.
Jedan od dokaza su i rijei Uzvienog, u prijevodu znaenja ajeta:
-I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega drite i
druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegovva; - eto, to vam On nareuje, da biste se grijeha klonili.
(El-Enam, 153)

-On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisano

Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredilli Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovjedajte i u


tome se ne podvajajte! Teko je onima koji Allahu druge

ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabbire za Svoju vjeru onoga koga On hoe, i upuuje u nju
onoga ko Mu se iskreno obrati. (E-ura, 13)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je o ova
dva ajeta rekao: Naredio je vjernicima zajednitvo, a zabbranio razilaenje i cjepkanje. Obavijestio ih je da su oni
prije njih propali samo zato to su se polemisali i sporili
oko Allahove Vjere. (Et-Taberi, Tefsir, 5/397; Ibn Ebi Hakem, Tefsir, 1134; El-Aduri, E-eriah, 1/116; Ibn Bettah, El-Ibane, 1/275)

Predaje koje se navode o ovoj tematici su mnogobrojnne, a neke od njih su:

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijei prilikom
oporuke Huzejfi ibn El-Jemanu, radijallahu anhu: Pridravvaj se Zajednice (Demata) muslimana i njihovog voe.
Rekoh: A ta ako ne bude Demata, a ni voe?
Ree: Izdvoji se od svih tih frakcija, pa makar se
uhvatio za korijen drveta sve dok te smrt ne snae, a ti
bude u takvom stanju. (El-Buhari, 3606; Muslim, 1857)
U hadisu od Ibn Abbasa prenosi se da je Vjerovjessnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Svaki onaj koji napussti Zajednicu (Demat), pa makar za pedalj, i umre, umro
je paganskom smru. (El-Buhari, 7054; Muslim, 1848; En-Nesai,
1414, Ibn Made, 3948; Ahmed, 2/306, 488)

U hadisu El-Irbada ibn Sarije prenosi se da je Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana drao govor i
rekao: Pridravajte se moga Sunneta, i sunneta upuenih
halifa. Uhvatite se za njih vrsto, a uvajte se izumljenih
stvari, jer je svaka izumljena stvar novotarija, a svaka novvotarija je zabluda. (sahih, Ebu Davud, 4618; Et-Tirmizi, 2676)


Zbog vanosti pridravanja za Zajednicu (Demat), i

njene veliine imami El-Buhari i Muslim u svojim Sahihimma, a i En-Nesai i Et-Tirmizi u svojim Sunenima su o tome
naslovili posebna poglavlja.
El-Buhari u knjizi:Pridravanje za Kuran i Sunnet,
naslovio je poglavlje:Tako smo vas uinili umjerenom zajjednicom, i ono to je nareeno Vjerovjesniku, sallallahu
alejhi ve sellem, u pogledu pridravanja za Zajednicu (Demmat), a Zajednica su uenjaci. (Sahihul-Buhari, 6/2675)
Imam Muslim u knjizi:O imaretu, naslovio je pogglavlje:Obaveznost pridravanja za zajednicu muslimana
prilikom pojave smutnji i u svakoj okolnosti, zabrana ustajjanja protiv pokornosti i naputanja Zajednice (Demata).
(Sahihu Muslim, 3/1172)

Imam En-Nesai je naslovio u svome Sunenu poglavvlje:Ubijanje onoga ko napusti Zajednicu (Demat).
(En-Nesai, 7/92)

Et-Tirmizi je u svome Sunenu naslovio poglavlje:SSve to je dolo o pridravanju za Zajednicu (Demat).

(Sunenu Et-Tirmizi, 4/465)

Zajednica (Demat) koje se musliman duan pridravati, a zabranjeno mu je ustajati protiv nje, i onaj ko je
napusti zasluuje prijetnju, oznaava sljedbenike Istine
u svakom vremenu i prostoru, pa makar ih bilo malo.
Ebu ameh el-Makdisi, Allah mu se smilovao, kae. ...
tako je dola naredba o pridravanju za Zajednicu (Demmat), a time se misli na slijeenje Istine i njenih sljedbennika, makar bilo malo onih koji je se pridravaju, a mnoggo onih koji im se suprotstavljaju.


Argumentirao je rijeima Abdullaha ibn Mesuda

koji kae: Zajednica (Demat) je ono to je u saglasnosti
sa Istinom, pa makar bio sam. (El-Lalikai, 1/108)
Nuajm ibn Hammad kae: ... tj., kada se iskvari
Zajednica (Demat), ti se pridravaj onoga na emu je bila
prije nego to se iskvarila, pa makar bio sam. Tada si ti
sam Demat. (Bejheki, El-Medhal, Ibn Asakir, Et-Tarih, 13/643)
Ebu Isa Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao, u svome Sunnenu kae: Zajednica (Demat) se kod uenjaka tumai
kao: Oni koji poznaju propise Islama, posjeduju erijatsko
znanje i poznaju hadis.
On takoer, od Alijja ibn El-Hasena prenosi da je rekkao: Upitao sam Abdullaha ibn El-Mubareka o Dematu
(Zajednici), pa je rekao: Ebu Bekr i Omer.
Reeno mu je: Ebu Bekr i Omer su umrli.
On ree: Taj i taj. -Reeno mu je: Taj i taj je umro.
On odgovori: Abdullah ibn Mubarek, Ebu Hamza
Sukkeri, i Demat. (Tirmizi, 2167; Hatib el-Bagdadi, Tarih, 3/269)
Et-Timizijev navod je u saglasnosti sa onim to smo
maloprije naveli, a to je govor imama El-Buharija o znaennju Zajednice (Demata): Oni su uenjaci.
E-atibi kae: Razili su se oko znaenja Zajednice

(Demata) koja se navodi u hadisima i to na pet miljenja:

1. Odnosi se na veliku skupinu sljedbenika Islama.
2. Zajednica uenjaka imama mudtehida. 3. Specifi-

no se odnosi samo na ashabe.

4. Skupina sljedbenika Islama kada se oko neega
usaglase.
5. Zajednica muslimana koja se okupi oko jednog
voe. (E-atibi, El-Iatisam, 2/260-265)
10

Uenjaci iz posljednjih generacija, kao Ibn Tejmijje i njegovi istomiljenici, smatraju da se termin ispravni
prethodnici (es-selefus-salih) upotrebljava kao sinonim za
termin Ehlus-Sunnet.
Oni u svojim navodima esto navode ispravno vjerrovanje prethodnika-selefa, njihove metode, i pravce i sl.,
ime se eli istai ono na emu su sljedbenici Sunneta i Zajjednice (Demata), neka je Allah sa njima svima zadovoljan.
Kada se spomene termin es-selefus-salih, pod njim se
preteno misli na one koji su ivjeli do kraja treeg hidretsskog stoljea. Ibn Tejmijje ih je ograniio uinivi imama
Ibn Derira et-Taberija i Ibnul-Munzira zadnjim od njih.
(Minhadus-sunneh, 6/52-53)

Imam El-Berbehari definiui spomenutu zajednicu

u hadisima, kae: Oni su Zajednica (Demat), i sljedbenicci okupljeni oko Istine. (Es-Sunneh, 2/36)
Ovom miljenju naginje i hafiz Ibn Kesir u djelu
En-Nihaje, (2/36), to je, prema izneenim dokazima, najppree miljenje koje treba primiti, jer je sveobuvatno za
sva ostala miljenja, a Allah najbolje zna.
Zato sada, kada smo pojasnili termine Sunnet i
Demat, moemo rei: Termin: Ehlis-Sunneh vel-Demmat, koristi se za sljedbenike Istine koji stoje nasuprot
sljedbenicima zablude, novotarija, i cjepkanja, znajui
da Sunnet znai ono na emu je bio Vjerovjesnik, sallallahhu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi po uvjerenju, umjerenossti, govoru, i djelu. (Medmuul-fetava, 9/306-307)
Ovaj naziv se prvi put pojavio jo u doba ashaba na
isteku ispravnog hilafeta.
11

Muhammed ibn Sirin kae: Ashabi nisu pitali za

lanac prenosilaca, a kada se desila smutnja, rekli su: Reccite imena vaih ljudi prenosilaca. Gledalo bi se u sljeddbenike Sunneta i njihov hadis bi se uzimao, a i u sljeddbenike novotarija iji bi se hadis odbacivao.
(Muslim, 1/15)

Jedan od argumenata za upotrebu termina Ehlis-Sunnet nasuprot ehlul-bidat (sljedbenici novotarija) nalazimo
jo iz vremena ashaba, prema predaji od Ibn Abbasa, radijjallahu anhu, koji je u tumaenju rijei Uzvienog: Na dan
kada e neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti (Ali Imran,
106), rekao: Pobjeljet e lica sljedbenika Sunneta, Demmata i uenjaka, a pocrnjet e lica sljedbenika novotarija
i zabluda. (Medmuul-fetava, 12/341)
Upotreba ovog naziva je naroito poznata prilikom
isticanja suprotnosti sa ijama. Tako se esto kae:Ummet
se podijelio na sunnije i ije. Uz to poznato je da se ovaj
termin kod uenjaka iskljuivo koristi za one koji dosljeddno slijede isti Sunnet.
ejhul-Islam ibnTejmijje, Allah mu se smilovao, kae:
Pod Ehlis-Sunnetom se misli na one koji potvruju hilafet
trojice halifa. Pod njega potpadaju sve grupacije osim rafiddija. Pod njim se misli na sljedbenike hadisa i istog Sunnetta. Pod ovaj termin ulazi samo onaj koji potvruje Allahova
uzviena svojstva, i ko kae da Kuran nije stvoren. Zatim
je naveo skupinu uvjerenja Ehlis-Sunneta vel-Demata po
kojima se razlikuju od sljedbenika novotarija.
(Minhadus-Sunneh, 2/221)

Ono to nas posebno zanima ovdje je upotreba ovog

termina u drugom znaenju, pa je prema tome, Ehlis-Sunnnet vel-Demat mogue definisati kao:
12

Oni koji se vrsto pridravaju uvjerenja koja su

im prenijeli ispravni prethodnici (selefu salih), od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba, a o emu nema teksta u
Kuranu, a ne prenosi se ni od Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem. (Er-Redd al men enkerel-harf, Ebu Nasr, 99)
Sljedbenici Sunneta i Demata imaju i druge nazive
po kojima se prepoznaju.
Oni su Spaena skupina i Pomognuta grupacija
koja se vrsto pridrava Istine u vremenu usamljenitva.
Nee joj nauditi onaj ko je napusti sve dok ne doe
pred Allaha.
Njihov opis je potvren jo od povjerljivog Vjerovjessnika, sallallahu alejhi ve sellem, u oba Sahiha, a i u drugim
zbirkama. El-Buhari i Muslim su naslovili poglavlja u svojjim sahihima kao: Pomognuta skupina.
Buhari u knjizi: Pridravanje za Kuran i Sunnet,
navodi poglavlje uzeto iz rijei Poslanika, alejhi sellam:
Neprestano e jedna skupina iz moga Ummeta biti
na Istini., a oni su uenjaci. (El-Buhari, 6/2667)
U knjizi: Namjesnitvo, u Sahihu Muslimu stoji
poglavlje uzeto iz rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
Neprestano e jedna grupacija iz moga Ummeta
pomagati Istinu. Nee im nauditi onaj ko im se suprotstavvlja. (Muslim, 3/1309)
U oba Sahiha, iz hadisa Muavije ibn Ebi Sufjana, prennosi se da je Allahov Poslanik, alejhi ve sellam, rekao:
13

Neprestano e iz moga Ummeta biti skupina koja

e izvravati Allahovu naredbu. Nee im nauditi onaj ko
se od njih udalji, ili im se suprotstavi. Oni e biti takvi sve
dok ne doe Allahova odredba.
(El-Buhari, 3116; Muslim, 1037)

Od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhu, prenosi se

da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Moj Ummet e se razii na sedamdest i tri skupine. Sve su u Vatri osim jedne.
Rekoe: Koja je to, Allahov Poslanie?
Od odgovori: Ona na emu sam ja i moji ashabi.
(Timizi, 264; El-Aduri, E-eriah, 23; El-Lalikai, Sunnet, 1/99)

Ibn Kesir kae: To su sljedbenici Sunneta i Zajjednice (Demata) koji se pridravaju Allahove Knjige
i Sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i
onoga na emu je bila prva generacija ashaba, a zatim tabbiina, i imama muslimana. (Tefsir Ibn Kesir, 4/333)
Poto su sljedbenici hadisa posebno najvre dre
Sunneta i onoga na emu je bio Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, mnogi uenjaci, i varolizattori erijstkih tekstova izriito naglaavaju da su sljedbennici Sunneta i Zajednice (Demata), i Pomognuta skupina,
upravo sljedbenici hadisa i predaja.
Ibn El-Mubarek, Allah mu se smilovao, kae: Oni su,
kod mene, sljedbenici i uenjaci u hadisu.
(El-Hatib el-Bagdadi, erefu ashabil-hadisi, 26)

Imam Ahmed kae: Ako to nisu sljedbenici hadissa, onda ne znam ko bi mogao biti.
(El-Hatib el-Bagdadi, erefu ashabil-hadisi, 25-27)

14

Imam Et-Tirmizi kae: uo sam Muhammeda ibn

Ismaila, tj., imama Buharija, kako govori: uo sam Alijja
ibn El-Medenija kako govori, spomenuvi ovaj hadis od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem:
Neprestano e skupina iz moga Ummeta pomagati
Istinu. - to su sljedbenici hadisa. (Et-Tirmizi u Sunenu, 2229)
ejh Abdulkadir El-Dilani spominje da sljedbnici
Sunneta imaju samo jedno ime po kome se prepoznaju, a
ono je:Sljedbenici hadisa. (El-Gunja, 1/71)
Poput ovoga prenosi se jo mnogo navoda od ispravvnih prethodnika - selefa, Allah im se smilovao.
Sljedbenici hadisa su zadobili ovu veliku ast zato
to su objednili rivajet, nauku o lancu prenosilaca, i diraje,
shvatanje sadraja hadisa, uz prakticiranje onoga to preddaje nalau, od najboljeg ovjeka Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, uz uvjerenje u ispravnost onoga na to on, sallalllahu alejhi ve sellem, upuuje.
ejhul-Islam Ibn Tejmijje kae: Po sljedebnicima
hadisa ne mislimo na one koji se ograniavaju na njegovo
sluanje, pisanje i prenoenje, nego pod njim podrazumijevvamo svakoga onoga koji ga istinski pamti, poznaje, shvatta, u vanjtini i nutrini, i slijedi ga vanjtinom i nutrinom.
Isto se odnosi na sljedbenike Kurana. Najmanja odlika
ovakvih jeste ljubav prema Kuranu i hadisu, traganje za
njima, njihovim znaenjima i postupanje prema onome to
su saznali od onoga to ova dva izvora nalau.
(Medmuul-fetava, 4/95)

Sljedbenici Sunneta su nazvali sljedbenicima hadisa,

jer ga pamte i prenose.
15

El-Lalikai kae: U Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njeggovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i predajama
od ashaba, nalazimo podsticaj na dosljedno slijeenje, pokkudu vjetaenja i izumiteljstva u Vjeri. Ko se ogranii na
ove predaje, spada u red dosljednih sljedbenika i najprei je
da zadobije ovaj opis. On se najprije odnosi na sljedbenike
hadisa zato to su posebno odlikovani slijeenjem govora
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zato to ga se
dugo pridravaju i nose njegovo znanje.
(erhu usulil-iatikad, 1/22)

Sekte i grupacije koje tvrde da pripadaju EhlisSunnetu vel-Dematu, i pozivaju se na pridravanje najbbolje upute, Upute Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
u temeljnim i drugorazrednim postavkama Vjere, su veooma mnogobrojne.
Ali, Allah je odbio da Istina i ispravno Vjerovanje
budu osim sa sljedbenicma hadisa i predaja, jer su oni
preuzeli svoju Vjeru i uvjerenja kao nasljednici od svojih
prethodnika, iz generacije u generaciju, sve dok nisu doli
do tabiina, a oni od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahhu alejhi ve sellem, a onda ashabi od njega, sallallahu alejhi ve
sellem. Nema drugog puta za spoznaju onoga emu Allahhov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva ljude, u vidu
ispravne Vjere i Pravoga puta, osim puta kojim su ili sljeddbenici hadisa. Ostale frakcije su tragale za hadisom na
pogrenim mjestima, pa su zastranile od Istine.
(El-Huddetul fi bejanil-mehadde, El-Asfahani, 2/22)

16

Tree poglavlje: Opi obrisi vjerovanja EhlisSunneta, Sljedbenika hadisa, i njihov metod u
potvrdi tih postavki.
Kada je svaki sljedbenik strasti poeo tvrditi da je
njegova strast u suglasnosti s oni s ime su doli Knjiga i
Sunnet, trudei se da tekstove prilagodi svojoj novotariji
i replicirajui onima koji mu se suprotstavljaju, sljedbenicci Sunneta i Demata su postavili parametre na koje treba
dobro paziti prilikom utemeljenja uvjerenja (akide) koja se
izvlae iz dvije objave, Kurana i Sunneta. Na tim temeljimma su sagradili generalne naznake za svoje ispravno vjerrovanje koje su postali metod svakom onom koji traga za
ispravnou i urno nastoji spoznati Istinu.
Sada emo precizirati glavne obrise (naznake) ovog
metoda nakon definicije koju su izrekli jeziari.
Menhed, u jeziku oznaava jasan put. (Mudemu
mekajisil-lugah). Uzvieni kae: Svakom od vas smo uspos-

stavili zakon i pravac. (El-Maide, 48), tj., put i metod.

Hafiz Ibn Kesir u svome Tefisru 2/66, kae: Menhed
(minhad) oznaava jasni i lahkoprohodni put (metod).
Prema tome, pod akidetskim menhedom Ehlis-Sunnneta vel-Demata, misli se na njihov pravac i metod utemmeljenja pitanja vjerovanja, i uspostavljanja dokaza, kao
i svih drugih pitanja koja proizilaze iz toga, kao to je sud
razuma i sl., a to emo, s Allahovom uputom, obraditi kroz
sljedee cjeline:
Prva cjelina: Izvori Ehlis-Sunneta, Sljedbenika haddisa, pri prihvatanju i potvrdi pitanja uvjerenja (akide):

17

Postoji vie izvora iz kojih se uzimaju uvjerenja (akidda), kao to su fitra (prirodna uroenost), razum, objava, kef
(otkrovenje), i slini izvori koji su potvreni od strane nekih
frakcija, dok ih druge odbacuju.

Neki od ovih izvora su argumenti, a neki u osnovi

ne mogu biti argumenti. Zbog toga sljedbenici Sunneta
i Demata uzimaju samo ono ija je argmentovanost pottvrena, iji su dokazi jasni, kao to su Knjiga i Vjeroddostojni Sunnet, a i koncenzus uenjaka uokviren posebbnim uslovima.
Ponekada se kao pomono sredstvo koristi dokaz razzuma, ali ne i za potvrdu vjerovanja (akide) koja ne postojji u predajama, ve za potvrdu onoga to je vjerodostojno
preneseno.
U ovim okvirima nalazimo da se Ehlis-Sunnet velDemat pridrava stvari koje pojanjavaju njihov put za
prihvatanje i potvrdu uvjerenja, a evo i najisticajnijih:
Prvo: povrat na tri izvora oko kojih postoji saglassnost, a to su Kuran, Sunnet i koncenzus (idma) uokviren
posebnim parametrima. Ovim se izvorima daje prednost
u odnosu na druge. Dvije objave, Kuran i Sunnet, u sebi
sadre svo dobro. Oni ispunjavaju sve ono za ime je u pottrebi onaj koji je ostvario svoje vjerovanje putem njih, idui
putem Upute i ispravnosti. Uzvieni kae:
Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve
i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u
Njega vjeruju. (En-Nahl, 89)
U hadisu se kae: Ostavljam vas na sasvim jasnom
putu, no i dan su na njemu isti. (Ebu Davud, 4607; Tirmizi, 2676)
18

Selman El-Farisi, radijallahu anhu, je potvrdio ono to

mu je jedan idov rekao: Va Vjerovjesnik vas je poduio svemu, pa ak i obavljanju velike nude!? Selman je
odgovorio: Svakako. Zabranio nam je da se okreemo
prema Kibli kada vrimo veliku ili malu nudu.
(Muslim, 262; Ebu Davud, 7; Et-Tirmizi, 16)

Stoga, da li je pojmljivo da Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, pojasni kako se obavlja nuda, a ostavi nae razzume da lutaju u onome to se moe spoznati iskljuivo
putem Objave, da bi, na poslijetku, znanje o tome bilo
ovisno o naem ogranienom shvatanju?
Nikako! Ve, upravo suprotno. Rekao nam je:
Najbolji govor je Allahova Knjiga, a nabolja uputta je Muhammedva Uputa. Najgore su izumljene stvari,
a svaka novotarija je zabluda.
(Muslim, 867; En-Nesai, 3/188; Ed-Darimi, 212)

Ko ostavi najbolji govor i Uputu, i prihvati druge,

zalutao je i zastranio.
ejhul-Islam Ibn Tejmijje kae: Dunost je vjerovvati u ono to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio
od svoga Gospodara, svejedno spoznali mi znaenje toga
ili ne, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskljuivo
govori istinu, i potvren je kao onaj koji samo istinu govorri. Dunost nam je vjerovati u sve ono to se navodi u Kuraanu i Sunnetu, pa makar ne shvatali njegovo znaenje.
(Er-Risaletu tedmurijje; Medmuul-fetava, 3/41)

Zato je dunost svakom muslimanu da se pridrava

Kurana i Sunneta, i da u njima trai presudu za sva pitannja Vjere. Na njihovoj presudi treba zastajati i ne prelazziti na tue presude.
19

Zato se nairoko prenose predaje od ispravnih prethhodnika (selefu salih) o ovoj tematici. Oni mnogo oporuuju
pridravanje za Sunnet, nakon to je Ummet saznao za one
koji su se od Sunneta udaljili zamijenivi ga racionalistikim analogijama i zabludama.
Ispravni prethodnici su posebno naglaavali pridravanje za Sunnet u svojim oporukama, jer su u Ummettu bili poznati oni koji su se od njega udaljili i zanijekali
njegovu argumentaciju, za razliku od Allahove Knjige oko
ije presude i argumentacije se niko nije suprotstavljao iz
reda onih ije se suprotstavljanje uzima u obzir.
Prema tome, nema opravdanja onaj ko se suprotstavvlja kada se neto vjerodostojno prenese od Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem. Stoga su ispravni prethodnici (selefu
salih) estoko kritikovali one koji su davali prednost svome
miljenju nad predajama, ili tragali za pravilom kada posstoji ve propis u izvorima Islama.
Evo primjera imama afiije, koji je upitan za odreenno erijatsko pitanje, pa je odgovorio: Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, je presudio tako i tako.
ovjek mu ree: A ta ti o tome kae?
afija mu odgovori: Subhanallah! Zar vidi da sam
u crkvi? Zar vidi da sam u sinagogi? Zar na mom struku
vidi monaki pojas? Ja ti kaem: Allahov Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, je presudio tako, a ti me onda pita:
A ta ti kae?. (sahih, Ebu Neim u El-Hilji, 9/106)
Ibn Hazm spominje da je Ishak ibn Rahevejh rekao:
Do koga doe predaja od Allahovog Poslanika, sallallahhu alejhi ve sellem, iju vjerodostojnost potvruje, a zatim je
odbaci (a nije u opasnosti njegov ivot), postao je nevjernik.
(sahih, El-Ihkam, 1/97)

20

Ebu El-Kasim el-Asfahani kae: Mi nemamo druggog puta do slijeenja i predanosti Sunnetu Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Niko nema opravdanja
za namjerno ostavljanje Sunneta i prihvatanje neega
drugog, jer niije miljenje nije ispravno kada se potvrdi
govor Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao
vjerodostojan. (El-Huddetu fi bejanil-mehadde, 2/398)
Uz Kuran i Sunnet, sljedbenici Sunneta i Demata,
prihvataju idma - saglasnost uenjaka, smatrajui ga
treim izvorom Islamskog erijata oko ije argumentacije
postoji saglasnost.
U terminologiji metodologiara Islamskog prava
(usul), idma oznaava - saglasnost mudtehida iz Ummmeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poslije njegovve smrti u jednom vremenu oko odreenog erijatskog
propisa.
Koncenzus mora imati erijatsko uporite u tekstu ili
analogiji da bi postao argument i popeo se, sa svojim proppisom, na stepen kategorinosti i potpunog uvjerenja.
(El-Vedizu fi usuli fikh, dr. Vehbe Ez-Zuhajli)

Na argumentaciju koncenzusa ukazuju Knjiga i Sunnet. Uzvieni kae, u prijevodu znaenja ajeta:
-Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu
je pravi put, i koji poe putem koji nije put vjernika, pusstiemo da ini ta hoe, i baciemo ga u Dehennem, - a
uasno je on boravite! (En-Nisa, 115)
U poznatom (mehur) hadisu prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Moj Ummet se
nee usaglasiti na zabludi. 1
(Tirmizi, 2225; Ebu Davud, 4253; Ahmed, 5/145; Ibn Made, 3950)

21

Hadis je ispravan. Prenose ga od Vjerovjesnika, sallallahu

mnogi ashabi, a od njih su: Abdullah ibn Omer,
Ebu Malik el-Eari, Ebu Zerr el-Gifari, Ebu Basra el-Gifari, Enes
ibn Malik, Aia, El-Hasen el-Basri kao mursel, sa priblino istim
terminima i lancima o kojim neizbjeno ima govora. Meutim,
jedni druge ojaavaju. Od Ibn Mesuda el-Ensarija el-Bedrija prennosi se kao mevkuh-sahih. Spomenut emo neke od njih.

Hadis Abdullaha ibn Omera, a glasi: Allah nee ujediniti
moj Ummet na zabludi. U drugoj verziji glasi: Allah nee moj
Ummet, ili je rekao ovaj Ummet, nikada ujediniti na zabludi.
Allahova ruka je nad Dematom (zajednicom), a ko se izdvoji,
izdvojio se ka Vatri.
alejhi ve sellem,

(Tirmizi 2255; Ibn Ebi Asim, Es-Sunnet, 80; Taberani, El-Evsat,

7249; Hakim, El-Mustedrek, 1/115-116; Ebu Neim, El-Hilji, 3/37; El-Lallikai, erh usulil-iatikad, 154; El-Hatib, El-fekih vel-mutefekkih, 1/161;
Bejheki, El-esma ves-sifat, 701; Ed-Dani u Es-sunenul-varide fil...., 368)

Hadis Ibn Abbasa: Allah moj Ummet nee nikada objedinniti na zbaludi. Allahova ruka je nad Dematom (zajednicom).
(Et-Tirmizi, 2166; El-Hakim, El-Mustedrek, 1/116. El-Bejheki, Elesmau ves-sifat, 702.)

Hadis Ebu Mesuda el-Bedrija koji je mevkuf, a glasi:

Strpite se sve dok se dobroinitelj ne odmori i dok ne bude
odmora od grjenika. Pridravajte se Demata, jer Allah Uzvieni nee objediniti Muhammedov Ummet na zabludi.
(Ibn Ebi ejbe, El-Musannef, 7/517; Ishak ibn Rahivejh, Musneddu, Et-Taberani, El-Kebir, 17/329; Ibn Ebi Asim, Sunnet, 85; El-Lalikai,
erhu usulil-iatikad, 162; El-Hatib, El-Muveddah, 1/392; El-Bejheki, Euabu, 7/67; El-Hejsemi, El-Medmeu 5/219;

El-Hakim u Mustedreku, 4/506, kae: Ovo je ispravan hadis

prema Muslimovim uslovima, ali ga nisu naveli.
Ibn ebi ejbe u El-Musannefu, 7/517: Ovaj sened je ispravan,
ali je mevkuf. Prenosioci su povjerljivi prema Muslimovim uslovima.

22

 Ibn Hader u Telhisul-habir, 3/162, kae: Ovom hadisu

u prilog ide i Muavijin hadis sa potpunim lancem prenosilaca:
Neprestano e iz moga Ummeta biti skupina koja e izvravati Allahovu naredbu. Nee im nauditi onaj ko ih napusti ni
onaj ko im se suprotstavi, sve dok ne doe Allahova odredba.
Prenose ga Buhari i Muslim. Ovim hadisom se argumenttira na sljedei nain: Sa postojanjem ove skupine koja izvrava
istinu do Sudnjega dana, nee se desiti ujedinjenje na zabludi.)

_________________________________________

Kao to je idma argument u drugorazrednim pitannjima erijata, isto tako je argument u temeljnim postavkkama Vjere (vjerovanju - akida), jer nema opravdanja za
idtihad ili istraivanje u onome oko ega su se usaglasili
ispravni prethodnici ovoga Ummeta u prve tri odlikovane
generacije, svjedno odnosilo se na tematiku potvrde Allahhovih svojstava ili neto drugo.
Sa ovim dolazimo do kraja teme o kojoj govorimo,
a ona je: Utemeljenje i potvrda tri usaglaena izvora kod
Ehlis-Sunneta vel-Demata u pitanjima temeljnih postavki
Vjere.
Drugo: davanje prednosti predajama nad razumom
kada se ne mogu usaglasiti, uz potvrdu da se jasni razum
nikako ne moe suprotstaviti ispravno preneenoj predaji.
Kada se ljudi spore oko neega, i onda se uoi da se
ispravnim tekstovima suprotstavljaju neispravne sumnje,
tada razum zasigurno saznaje neispravnost tih sumnji.
ak se putem razuma moe potvrditi oprenost tih sumnji
i saglasnost tih tekstova sa erijatom. Ono to se sazna puttem jasnog razuma, nee biti u suprotnosti sa sluhom. Ono
za to se kae da se suprotstavlja razumu mora biti: ili lani hadis ili slabi semantiki dokaz. Zato i nije ispravno da
23

takva stvar, i kada se ne bi suprotstavljala jasnom razumu,

bude dokaz, a ta tek rei kada joj se suprotstavlja jasni razzum? (Deru tearudil-akli ven-nakli, Ibn Tejmijje, 1/147)
Kada se sljedbenici Sunneta i Demata udaljavaju
od uzimanja razuma pri potvrdi uvjerenja (akide), oni time
izraavaju poast prema samom razumu, a ne ponitavaju
ga, jer ga stavljaju na stepen na koji ga je i Allah stavio.
Susteu se uplitati svojim razumima u ono o emu nemaju
znanja i iju sutinu ne mogu dokuiti.
Ibn Haldun, govorei o tematici razumskog suda u
pitanjima vjerovanja (akide), kae: Zato ne poeli da puttem razuma vaga pitanja tevhida, Ahireta, sutinu vjerovvjesnitva, Allahovih svojstava, i svega to izlazi iz okvirra razuma. To je, ustvari, elja za nemoguim, a primjer
za to je ovjek koji je vidio vagu na kojoj se vaga zlato,
pa je poelio da na toj vagi izvaga brdo. To nam ne govori
da je vaga neispravna. Meutim, razum tada zastaje, jer
ne moe izai iz svojih okvira. ta tek rei o potpunom
poimanju Allaha i Njegovih svojstva, a razum je samo
jedan atom kojeg je On stvorio?
(Mukaddimetu Ibn Haldun, 364-265)

Od dokaza koji ukazuju da ispravni prethodnici nisu

opovrgli ulogu razuma niti ponitili njegov znaaj je da su
ga uvrstili u analogiju, jer bez ispravnog razuma nema ni
ispravne analogije.
Veliki imami su potvrdili da se u tematici vjerovanja
(akaid) uzima u obzir analogija prioriteta, a to znai: sud
za sporedno pitanje je prioritetniji negoli samom temelju
zbog jaine zajednikog razloga. Ovom vrstom analogije se
dokazuje potvrda ili negiranje vezani za Allahova prava.

24

U asnom Kuranu se navodi argumentacija ovom

vrstom analogije prilikom potvrde svojstava savrenstva
Uzvienog Gospodara: On je taj koji iz niega stvara i
On e to ponovo uiniti, to je Njemu lahko; On je uzvien i
na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar. (Er-Rum, 27),
tj., kada je prvi put stvorio, a to potvrujete, Njegova mo
ponovnog stvaranja je daleko laka po analogiji prioriteta.
I kae Uzvieni, u prijevodu znaenja ajeta: Oni koji u
onaj svijet ne vjeruju ravih su osobina, a Allah ima svojsstva najuzvienija; On je silan i mudar. (En-Nahl, 60), tj.,
najsavreniji i najljepi. (Et-Taberi, 8/14, 125)
Od ispravnih prethodnika se prenosi argumentacija
ovom vrstom analogije.
(Deru tearudil-akli ven-nakli, Ibn Tejmijje, 1/30)

Imam Ahmed kae: U analogiju spada da ovjek u

svojoj ruci dri posudu od providnog stakla sa providnim
piem. ovjek vidi posudu iznutra, ali nije u posudi, a Alllahu pripada najbolji primjer. On obuhvata sva stvorenja,
ali nije ni u jednom od Svojih stvorenja.
(Er-Reddu alez-zenadika vel-dehmijje, 39)

Druga vrsta analogije, osim ove, u potvrdi vjerovanja

nije dozvoljena, svejedno radilo se o analogiji sveobuhvattnosti ili navoenja primjera, kao to Uzvieni kae, u prijjevodu znaenja ajeta: Zato ne navodite Allahu sline! Allah
doista zna, a vi ne znate. (En-Nahl, 74)
Ispravni prethodnici su estoko kritikovali one koji
su ilmul-kelam (apologetiku) uzeli u obzir priilikom potvrdde uvjerenja (akide). Ilmul-kelam su smatrali najprljavijom
stvari do koje su doli zalutali razumi, daleko udaljeni od
Upute Kurana i Sunneta.
25

Oni su se sustezali od ulaska u ilmul-kelam zadovvoljavajui se ispravnim predajama (hadisima) koje nikada
nisu bile u suprotnost sa jasnim razumima.
Hafiz Ibn Redeb el-Habeli kae: Onaj ko spozna
veliinu ispravnih prethodnika, saznat e da je njihova uttnja o razliitim vrstama ilmul-kelama, mnotvo polemike,
razmirica i prekomjernih pojanjenja, nije bila izraz nemoi, neznanja ili nemara, nego je predstavljala posebno susstezanje i bogobojaznost. Oni su se zaokupirali onim to
koristi u odnosu na ono to ne koristi, svejedno odnosilo se
to na temeljne ili sporedne postavke Vjere. Upuen je onaj
ko bude iao njihovim putem. (Fadlu ilmis-selef, 161)
Na drugom mjestu kae: Ono to je suprotno njihovvim navodima u veini sluajeva je neispravno ili beskorissno. U njihovom govor je dostatan. U navodima onih koji
su doli poslije ispravnih prethodnika nema istine a da se
prethodno ne nalazi i u navodima ispravnih prethodnika,
i to sa najkraim terminima i najkonciznijim izraajima.
U govoru onih koji su doli poslije ispravnih prethodnikka nema nijedne neistine a da njena neispravnoist nije pojjanjena u govoru ispravnih prethodnika za onoga ko to
shvata i o tome razmilja. (Fadlu ilmis-selef, Ibn Redeb, 147)

Metod Ehlis-Sunneta pri shvatanju tekstova dvije

Objave (Kurana i hadisa), i njihovom prihvatanju
Kao to sam na poetku ovog rada naglasio, svaki
ovjek koji izraava pripadnost Islamu tvrdi da se pridrava Kurana i Sunneta, i da ne uzima nita drugo, makar
duboko plovio po dubinama sumnji i zapadao u novotarije
i zablude, bivajui tako sljedbenik zabluda i strasti.
26

Zato je obaveza sljedbenicima ispravnih prethodnikka (selefu salih), koji idu pravcem Ehlis-Sunneta, da uzmu
odande odakle su uzimali njihovi prethodnici, tj., da uzimmaju za izvore ono to su i njihovi ispravni prethodnici
uzimali za izvore.
Njihovi izvori sa kojih prihvataju su Kuran i Sunnnet prema menhedu ispravnih prethodnika (selefu salih)
ovog Ummeta, njihovog poimanja, i ophoenja prema
erijatskim tekstovima.

Ko razmotri navode prethodnika o ovoj tematici, prillikom argumentiranja erijatskim tekstovima zastat e na
ispravnom pravcu i jasnoj uputi. Nekoliko stvari odlikuje
ovaj menhed:
Prvo: openito vjerovanje u ono to je dolo od Allaha
i Njegovog povjerljivog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Pojam openitog vjerovanja oznaava prelazak prekko tekstova bez upita:Kako? Vjerujemo u sve ono to je
dolo od Allaha i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selllem, ija znaenja znamo ili ne znamo. Naknadno emo ovo
pitanje vie pojasniti u drugom poglavlju, inaAllahu Teala.
Drugo: potvrda znaenja tekstova u njihovoj stvarnossti, a ne u prenesenom znaenju. Prelazak preko tih tekstovva uz uvjerenje u znaenja koja se shvataju, bez ikakve nejjasnoe, te potvrdu onoga to tekstovi potvruju i negiranje
onoga to negiraju. Razum ne negira kakvou ukoliko pottvruje znaenje i shvata ono to se putem teksta eli rei.
El-Hasan El-Basri kae: Allah nije objavio nijedan
ajet, a da ne voli da se zna ta se njime eli rei.
(Deru tearudi akli ven-nakli, Ibn Tejmijje 1/208)

27

Tree: ostavljanje tumaenja koje erijatske tekstove

odvodi od njihove vanjtine.
To je zato samo to se nama Uzvieni Allaha obraa
onim to shvatamo. Zato nije dozvoljeno da odstupimo od
vanjtine sve dok je poimanje mogue i dok iziskuje ono
to zakoni i razumi ne osuuju.
Potrebno se zadrati na onome to je dolo, pojanjavvajui ono to Allah eli rei u Svojoj Knjizi ili jezikom Svogga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ono to govore ashabbi koji su zajedno ivjeli sa Objavom i shvatili ono to eli
Uzvieni Gospodar, bez ikakvog tumaenja i odbacivanja.
etvrto: suztezanje od polemike o manje jasnim errijatskim tekstovima, i predaja znaenja tih manje jasnih
tekstova Allahu.
Na to ukazuju rijei imama afije koji kae: Vjerujjem u ono to je dolo od Allaha, onako kako Allah eli, a
i u ono to je dolo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhhi ve sellem, onako kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, elio rei. (Zemmut-tevil, 11; Mearidul-kabul, 1/204)
Peto: Argumentiranje ispravnim predajama koje se
prenose od jednog primarnog prenosioca (ahad), bez pravvljenja razlike izmeu erijatskih dokaza koji su potvreni
od Zakonodavca, te njihovo nedvojbeno prihvatanje u pittanjima uvjerenja (akide).
Sljedbenici Sunneta argumentiraju svim orginalnim
erijatskim dokazima: Kuranom, hadisom koji je mutevattir (kategoriki potvren s obzirom na broj prenosilaca), i ahad
hadisima koje Ummet prihvata, i iji su lanci prenosilaca
ispravni (vjerodostojni-sahih).
28

Imam Ehlis-Sunneta Ahmed ibn Hanbel je o hadissima Allahovog silaska, koji spadaju u kategoriju ahada,
rekao: Vjerujemo u njih, potvrujemo ih, i ne odbacujemmo ukoliko imaju ispravne lance prenosilaca.
(Hallal, Zemmu tevil, Ibn Kudame el-Makdisi, 22; Lalikai, 453)

Imam Ahmed je takoer o hadisima o vienju Allaha, a oni su ahad, rekao: To su vjerodostojni hadisi u koje
vjerujemo, i koje potvrujemo. (Lalikai, br. 889, str. 507)
Sljedbenici Sunneta prihvataju predaje ahad, i ne
odbacuju one koje su vjerodostojno prenesene pri potvrdi
njihovih uvjerenja (akide).
Oni stoje nasuprot pravcu mutezila koji su dali preddnost razumu nad predajama ahad, makar one bile sigurnne i potvrene. Kada su prisiljeni da neke od njih prihvate,
onda se neodmjereno prepuste tumaenju, a sadraj hadisa
u potpunosti odgole.
Mutezila Abdul-Debbar El-Hemzani kae: Ono
za to se ne zna da je istina ni la je poput predaja ahad. Put
koji dozvoljava postupanje po njima je uokviren uslovima.
Prihvatanje takvih predaja kada govore o uvjerenjima se
ne uzima u obzir, osim ako se slau sa racionalnim argummentima i kada postoji ono to nalae uvjerenje u njih, ali
ne zbog pozicije same predaje, ve zbog racionalnog dokkaza. Ako ahad hadis, nije u suglasnosti sa racionalnim
dokazom, onda ga je dunost odbaciti i presuditi da ga
Poslanik, alejhi sellam, nije izrekao, a i ako ga je rekao, bilo
je to prepriavanje tuih rijei. (erhu El-usulil-hamse, 768)
Skupina uenjaka je prenijela koncenzus uenjaka o
prihvatanju ahad predaja, navodei da one same po sebi ili
u kontekstima donose sigurno znanje. Od tih uenjaka su
29

Ebu Ishak el-Esferaini, ejhul-Islam Ibn Tejmijje, njegov

uenik Ibnul-Kajjim, i drugi.
Mnogo puta su noge podskliznule, a pera nepravdu
nainila, zbog neodmjerenosti ljudi iz posljednjih generaccija, kada su odbacili ispravne predaje vezane za tematiku
Allahovih svojstava, i tvrdei da one spadaju u kategoriju
ahad predaja, koje kod njih ne donose nikakvo znanje, nit
se iz njih uzima ispravno vjerovanje (akida). Putem ovoga
su otvorena vrata razilaenja i podjele za ije bi pojanjenje
trebalo dosta vremena.

Trea cjelina: Metod Ehli Sunneta, pri izraavanju

Jednoe Allahu u Njegovim svojstvima i imenima
Ako sagledamo pitanja oko kojih se Ummet raziao
i koja su odvela u razilaenja i pojavu novotarija, vidjet
emo da su to najee tri pitanja oko kojih se ve dugo
vodi rasprava, a ona su:
- Pitanje hilafeta i imameta, a zatim, davanje prednossti pojedinim ashabima. Povodom ovoga su se pojavile raffidije - ije, i nasibije.
- Pitanje kadera (sudbine) i pojedinosti koje su vezanne za ovu tematiku, kao to su obaveza (teklif) i nagrada,
odnosno kazna. Povodom ovoga pitanja pojavile su se
mnoge sekte poput kaderija, murdija, mutezila, i drugi.
- Pitanje Allahovih imena i svojstava, te ta je dozvolljeno govoriti o Allahu, a ta nije. Povodom ovog pitanja
pojavili su se oni koji opovrgavaju imena i svojstva, koji
Allaha poistovjeuju sa Njegovim stvorenjima i sl..
30

Pojavile su se kole u vjerovanju (akidi), a razilaenje

meu njima je postalo poznato, posebno oko treeg naveddenog pitanja (pitanje Allahovih imena i svojstava), kao to
je bila kola sljedbenika hadisa, s jedne, i kola earija i
maturidija s druge strane.
Treba znati da se oni ne razilaze samo u ovom temmelju, tj., tumaenju Allahovih svojstava, kao to je ve
poznato, ve postoje velike razlike u drugim temeljima
kao to su iman, kader, vjerovjesnitvo, i dr..
Pogledaj knjigu: Metod earija u vjerovanju (akiddi), od ejha Sefera El-Havalija
Ono to nas ovdje posebno zanima je pravac sljedbennika Sunneta, tj., sljedbenika hadisa, pri shvatanju tekstova
vezanih za Allahova lijepa imena i Njegova uzviena svojsstva, te vjerovanje u ono o emu ovi tekstovi govore.
Sljedbenici Sunneta su najumjereniji u svakom pitannju oko kojeg postoji razilaenje. Oni imaju umjeren poggled na tematiku Allahovih Uzvienih djela, jer stoje izmeu kaderija i debrija.
Oni zauzimaju sredinju poziciju izmeu murdija i
mutezila (a i haridija) u pitanju Allahove prijetnje.
Oni zauzimaju sredinju poziciju u pitanju Vjere i
vjerovanja izmeu haridija i mutezila, s jedne, i murdijja i dehmija, s druge strane.
Sljedbenici Sunneta zauzimaju sredinju poziciju
izmeu rafidija i haridija, u pogledu ashaba Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

31

U pitanjima Allahovih svojstava, takoer, zauzimajju sredinju poziciju izmeu onih koji Allahu daju tjelesne
osobine ili Ga poistovjeuju sa stvorenjima, s jedne, i izmeu onih koji opovrgavaju i neumjesno tumae Allahova
svojstva s druge strane.
Pravac sljedbenika Sunneta objedinjuje dva pravila:
potvrdu svojstava i izraavanje Allahove istoe od bilo
kakve slinosti sa stvorenjima, pa su zato umjereni.
Ovim se potvruje pravilo: Potvrda bez kakvoe i
negiranje bez nanoenja nepravde. Ali, i potvrda i negirranje imaju pravila na koja se mora paziti. Zbog njihove
vanosti saeto u neto o njima rei:
a) Temelji na kojima poiva pravilo potvrde vjerovan-

nja u imena i svojstva.

- Govor o Allahovim svojstvima je kao govor o Njeggovom Biu. To su svojstva savrenstva i uzvienosti koja
dolikuju Uzvienom Allahu, njima nije nita slino, kao to
je On Uzvieni zaseban Svojim Biem.
ejhul-Islam Ibn Tejmijje u knjizi: El-AkidetuHamevijje kae: Poznato je da svojstva svakog onog ko
je njima opisan odgovoraju njegovom biu, i u suglasnosti
su sa njegovom sutinom. Ko shvati svojstva Gospodara,
Kojem nije nita slino, osim kako to dolikuje stvorenju,
zalutao je u svome razumu i Vjeri.
(Medmuatur -resail el-kubra, 1/474)

- Govor o nekim Allahovim svojstima je poput govorra o preostalim Njegovim svojstima. Ako je dio tih svojstavva potvren kao sutina i stvarnost, nije dozvoljeno druga
potvrditi u prenesenom znaenju.
32

- Potvrda svojstava savrenstva bez traenja slinog

primjera ili kakvoe. O njima se ne pita: Kakva su, a i ne
kae se: Takva su..., ili: Kao svojstva tog i tog.
- Openito vjerovanje u ono to je navedeno u erijattu i podrobno razmatranje novopridolih izreka i fraza.

b) Temelji na kojima poiva pravilo izraavanja Allahhove istoe pri negiranju odreenih svojstava.
- Izraavanje ove istoe ne iziskuje negiranje Allahhovih potvrenih svojstava.
- Openito negiranje je vie zastupljeno za razliku
od potvrde gdje se podrobnije pojanjenje smatra dozvolljenim.
- Potvrda savrenstva nasuprot onome to se negira
od svojstava.
- Slijeenje Kurana i Sunneta pri negaciji, neprelazzak preko granica onoga to je u njima nevedeno o negirranju, i nedvoumljenje oko negiranja onoga ija je negacija
potvrena.
Uzimajui u obzir sve ove temelje na kojima poiva
pravac Ehlis-Sunneta vel-Demata u pitanjima Allahovih
svojstava i imena, objedinjuje se potvrda i izraavanje Alllahove istoe vezanih za Njegova uzviena svojstva. Allah
Uzvieni ih je objedinio u Svojim rijeima, u prijevodu znaenja
ajeta: Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi. (ura, 11)
Prvo je negirao slinost neemu izraavajui Svoju
istou (od bilo kakve slinosti sa stvorenjima), a zatim Sebi
pripisao svojstva sluha i vida, to je potvrda.
33

Ovih temelja su se pridravali ispravni prethodnicci, prema onome to se prenosi od njih, a takvi navodi su
mnogobrojni. Npr., imam El-Evzai kae: Dok su jo tabiiini bili mnogobrojni govorili smo: Allah je iznad Svoga
Prijestolja, i vjerujemo u svojstva koja se navode u Sunnnetu. (El-Bejheki, 2/304)
Prenosi Ebu Kasim El-Lalikai od El-Evzaija da je rekkao: Ez-Zuhri i Makhul su govorili:Preite preko hadisa
ostavljajui ih onakvim kako su doli., mislei na hadise o
Allahovim svojstvima.
(sahih, Ibn Abdulberr, Damiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/943; ElLalikai, erh usulil-iatikad, 3/431)

Poput ovoga navoda su i rijei imama Kue hidre

Malika ibn Enesa koji je upitan o rijeima Uzvienog: Millostivi se nad Arom uzvisio (Ta-ha, 5): Kako se uzvisio?.
Odgovorio je: Kako, je neshvatljivo. Uzvisivanje nije
nepoznato. Vjerovanje u to je obaveza, a zapitkivanje o
tome je novotarija.
(sahih, Ed-Darimi, Er-Reddu alel-dehmije, 104; Ebu Neim,
El-Hilji, 6/325-326; El-Lalikai, erh usulil-iatikad, 2/398; El-Bejheki,
2/304-305 i dr.)

Slian odgovor je potvren od Rebie, Malikovog uittelja. (sahih, El-Bejkheki, 2/306; El-Lalikai, erh usulil-iatikad, 2/306)
Sufjan ibn Ujejne kae: itanje svega onoga ime
se Allah opisao u asnom Kuranu je ujedno i njegovo tummaenje bez kakvoe ili usporeivanja.
(sahih, Ed-Darekutni, 70; El-Lalikai, erh usulil-iatikad, 3/431;
El-Begavi, erhus-sunneh, 1/171)

Slino ovome prenose se predaje od drugih ispravnih prethodnika, neka je Allah sa svima njima zadovoljan.
34

Imam Ibn Huzejme En-Nejsaburi je na veoma lijep

nain saeo pravac sljedbenika Sunneta i Demata u pitannjima Allahovih svojstava. On poslije navoda o svojstvu
Lica kae: Mi i svi nai hidaski uenjaci, kao i uenjaci
Jemena, Iraka, ama, i Egipta, imamo pravac koji glasi: Pottvrujemo Allahu ono to je Sebi potvrdio. Potvrujemo
to naim jezicima i naim srcima bez poistovjeivanja Lica
naeg Stvoritelja sa licem ijednog stvorenja. Na Gospodar
je daleko uzvieniji da bi bio usporeen sa stvorenjima. On
je Uzvien od izreka onih koji opovrgavaju Njegova svojsstva. Uzvien je od govora laaca koji Ga smatraju niim,
jer onaj koji nema osobina je nita. Neka je Allah Uzvien
od onoga to govore dehmije koji negiraju svojstva naeg
Stvoritelja kojima je opisao Sebe u Objavi, a i jezikom Svogga Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
(Et-Tevhidu ve isbatu sifatir-Rabbi; Ibn Huzejme, 1/26)

Uenjak Ebu Muhammed Abdullah ibn Jusuf elDuvejni u pismu kojeg je uputio svojim ejhovima nakkon to mu je Allah podario blagodat povratka na pravac
ispravnih prethodnika, na kojem su sljedbenici Sunneta i
Demata, o Allahovim svojstima i imenima, kae: Njegovva svojstva su poznata s obzirom na cjelovitost i potvrdu,
ali su nepoznata s obzirom na kakvou i podrobno precizirranje. Tako ih vjernik s jedne strane shvata, a s druge strane
je zaslijepljen. Shvata ih s obzirom na potvrdu i postojanje,
a ne vidi ih s obzirom na kakvou i podrobno preciziranje.
Putem ovoga objedinjuje se ono ime se Allah opisao sa
negiranjem iskrivljavanja, poistovjeivanja, i neopredjeljennosti. To je eljeni cilj naeg Gospodara kada nam iznosi
Svoja svojstva kako bi Ga spoznali i vjerovali u njihovu
sutinu, a negirali poistovjeivanje. Meutim, ne opovrgavvamo ih iskrivljavanjem ni pogrenim tumaenjem. Nema
razlike izmeu uzvisivanja i sluha, izmeu silaska i
vida. O svemu se navodi erijatski tekst. Onaj ko realno
35

sagleda, spoznat e ono to smo rekli. Bit e uvjeren u ovo

i primit e na savjet, a Allahu e ispovijedati Vjeru potvrddom svih Njegovih svojstava i negiranjem svakog poistovvjeivanja, opovrgavanja, tumaenja, i neopredijeljenosti.
Sva ova svojstva su dola na jednom mjestu, tj. u Kurannu i Sunnetu. Ako jedna potvrdimo, a druga iskrivimo,
a trea neumjesno protumaimo, bivamo poput onih koji
vjeruju u jedan dio Knjige, a u drugi ne vjeruju. Ovim
smo potpuno prenijeli, inaAllah. (Medmuatur-resail, 1/182)
Ovo je openita predstava pravca Ehlis-Sunneta velDemata u tematici vjerovanja u svojstva Gospodara, Azze
ve Delle. Podrobnije tumaenje se uzima iz knjiga koje govvore o ispravnom vjerovanju i temeljima vjerovanja.

etvrta cjelina: Stav Ehlis-Sunneta vel-Demata
prema sljedbenicima novotarija i zabluda
Sljedbenici Sunneta - sljedbenici hadisa, poznati
su po opiranju sljedbenicima novotarija, otkrivanju njihhovih zabluda, razbijanju njihovih spletki, upozorenju
na njihove nove uvedene stvari, te borbi protiv njih jezikkom i sabljom.
Ispravni prethodnici su estoko kritikovali sljedbenike ilmul-kelama (apologetiari, racionalisti), upozoravali
su na druenje sa njima i nareivali njihovo suzbijanje.
Od El-Hasana el-Basrija i Muhammeda ibn Sirina
prenosi se da su rekli: Nemojte se
druiti sa sljedbenicima zabluda, nemojte od njih sluati
i nemojte se sa njima raspravljati.
(obojica su umrla 110 h.g.),

(Tabekatul-kubra, 7/172; Darimi, 401; Ibn Bettah, 395; Bejheki)

36

Abdurrahman ibn Mehdi (umro 198 h.g.) kae: Doao sam Maliku, a kod njega je bio neki ovjek koji ga je
pitao o Kuranu. Malik mu ree: Da ti nisi od sljedbenikka Amra ibn Ubjeda? Allah prokleo Amra! On je uveo ove
novotarije ilmul-kelama. Da u ilmul-kelamu ima znanja,
o njemu bi govorili ashabi i tabiini, kao to su govorili o
propisima i zakonima. Meutim, ilmul-kelam je la koja
ukazuje na la.
(El-Herevi, Zemmul-kelam, 5/72; El-Begavi, erhus-Sunneh,
1/217, i dr.)

Imam afija je rekao: Da ovjek bude iskuan svimme onim to je Allah zabranio osim irka, bolje mu je
nego da gleda u ilmul-kelam.
(sahih, Ibn Ebi Hakim, Adabu-afii ve menakibuhu, 187; Ibn
Bettah, El-Ibane, 661; El-Lalikai, erh usulil-iatikad, 1/146, i dr.)

Imam afija je o njima donio presudu rekavi: Trebba ih izudarati palminim granjem, a onda postaviti na
devu, i obii plemena govorei: Ovo je kazna za onoga
ko ostavi Kuran i Sunnet, a preda se ilmul-kelamu.
(sahih, Ebu Neim, el-Hilji, 9/116; Ibn Abdul-Berr, Damiul-bejjanil-ilmi, 1794, i dr.)

Imam Ahmed kae: Ne sjedite sa sljedbenicima

kelama, pa makar oni branili Sunnet.
(Ibnul-Devzi, Menakibu Imam Ahmed, 205)

Takoer je rekao: Sljedbenik kelama nee nikada

uspjeti. Gotovo da ne vidi nijednog ovjeka koji je uao u
ilmul-kelam, a da kod sebe nema izopaenosti.
(Ibn Abdul-Berr, Damiul-bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/942;)

37

Imam el-Berbehari kae: Znaj da se nije pojavilo

otpadnitvo, a ni nevjerstvo, ni sumnje, ni novotarije, ni
zabluda, ni zbunjenost u Vjeri, a da nije dolo od ilmulkelama i njegovih sljedbenika. (erhus-sunneh, 38)
Postoje i drugi navodi od imama Upute koji su ilmmul-kelam vidjeli kao zlo na koje treba upozoravati i od
njega odvraati.
Njihovi postupci svjedoe istinitost njihovog govora.
Evo primjera Muhammeda ibn Abdullaha el-Kahtanija,
u doba endeluskog halife El-Mustensira Billah, koji je narredio da se iznesu i spale knjige i spisi iz logike, filozofije,
i astrologije. Dio njih je spaljen, drugi baen u bunareve u
okolini dvorca. Zatim je na njih nagrnuta zemlja. Sve to je
bilo u prisustvu uenjaka, a bilo je mnogo knjiga.
(Tabekatul-umem, 66; Sijeru ealamin-nubela, 8/269)

Tu je i primjer Abdusselama ibn Abdul-Vehhaba

koji se zaokupirao i svoj ivot troio studirajui logiku, fillozofiju, i astrologiju. Potom je osuen kao grjenik. Nareeno je da se njegove knjige spale. Ibn Redeb El-Hanbeli
spominje da su uenjaci, jednu po jednu, proitali njegove
knjige. Kada god bi se proitala jedna od tih knjga, bilo bi
reeno: Prokunite onoga ko ju je napisao, i ko u nju vjerujje! Okupljene mase bi glasno izgovarale prokletstvo i ove
knjige bacale u vatru.
(Zejlu tabekatil-hanabile, Ibn Redeb, 2/71)

Ovo je stav ispravnih prethodnika prema sljedbeniccima zabluda i novotarija. Kritikovali su ih jezikom, borili
se sabljama, i negirali zlo srcem, jezikom i rukom. Neka
nam Allah podari njihovo slijeenje, i neka nas sauva od
sumnji onih koji im se suprotstavljaju, i koji se od njih udalljavaju!
38

S ovim zavravam predodbu o glavnim obrisima

pravca Ehlis-Sunneta vel-Demata u temeljnim postavkamma Vjere. To je pravac sljedbenika Sunneta i hadisa. Neka
je Allah sa svima njima zadovoljan.
Darujem ga svakom onome ko eli da se okoristi, a
moja uputa pripada samo Allahu, na Njega se oslanjam i
Njemu se vraam. Neka je salavat i selam na Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem.

39