Dali je neznanje opravdanje

] [ Bosanski

] [

Muhammed ibn Salih el Usejmin

Prevod : Sead Jasavi

:
Revisin : Ebu Usama el Deziri
:

Pomoni ured za dawu - Riyadh

2008 1429

Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom,

Samilosnom! Neka je mir i blagoslov Bo iji na Muhammeda, njegovu
asnu porodicu, i na njegove asne ashabe, i na sve one koji slijede
njegove stope i put do Sudnjega Dana!
Smatram i odgovorno tvrdim da je ejh Muhammed b. AbdulWehab rhm. na puno mjesta kroz svoja djela, neznanje (d ehl), isticao i
smatrao dovoljnim kao opravdanje (uzr), izuzev u slu aju kada osoba
namjerno izbjegava poduku i u enje kao npr. da uje za rije i istine, ali
se na njih ne osvr e, niti se na njih obazire, niti im pridaje pa nje, niti o
tim rije ima razmi lja...
U ovakvom slu aju se doti na osoba ne mo e opravdati neznanjem!
Jedne prilike je Muhamed b. Abdul-Vehhab rhm., upitan o tome ta
su razlozi, i koja su to djela, zbog kojih se, protivu njihova po initelja,
treba boriti sabljom, i koji su to postupci koji ovjeka izvode iz vjere, pa
je odgovorio:
Islam se sastoji od pet sastavnih dijelova (ruknova). Prvi
dio Islama je o itovanje vjere ( ehadet), a potom slijede ostala
etri dijela Islama (namaz, post, zekat, had
). to se navedena
etri dijela Islama ti e ako ovjek svojim srcem i jezikom
potvrdi njihovu obaveznost, a ne bude ih svojim udovima
(tijelom), obavljao, iz nemara ili lijenosti, mi, i ako budemo takvu
osobu osudili na smrtnu kaznu, ne emo je proglasiti nevjernikom,
samo zbog toga to neko djelo ne izvr ava ili ne obavlja!
enjaci ehli-sunneta vel-d emaata nisu slo ni, niti su
jedinstveni u stavu kada je u pitanju status osobe koja potvr uje
obaveznost navedena etri rukna Islama (namaz, post, zekat,
had
), i ne negira propisanost istih, ali ih iz lijenosti ili nemara
neobavlja. Zato, mi ne emo progla avati nevjernicima (tekfir), niti
emo pojedinca ili grupu izvoditi iz vjere, sve dok ne urade
(ne)djelo oko kojeg postoji koncenzus (id ma) me islamskom
ulemom da takav postupak izvodi svog po initelja iz vjere kao
to je to slu aj sa ehadetom!
ak i takvu osobu ne emo progla avati nevjernikom sve dok
je ne upoznamo sa propisom i stavom po odre enom pitanju.
Kada odre ena osoba bude upoznata sa propisom, i podrobno ga
shvati, pa, i poslije toga, ga ne prihvati i odbije ga, tada e se na
nju odnositi propisi tekfira, i tada e se osoba okfalifikovati kao
nevjernik (kafir)!
Postoje etri vrste nevjernika:

1. Osoba koja sazna i spozna to da je Tevhid (La Ilahe illallah),

Allahova vjera, ona koju nam On dostavi preko Svoga poslanika, a u koju
svijet pozivamo; i osoba koja potvrdi i prizna da je krivovjerje poput
obo avanja kamena, drveta, ljudi, slika, kipova, grobova...
irk,
idolopoklonstvo i pagan tina, radi ijeg anuliranja je Muhammed s.a.w.s.
bio i poslan, pa makar se i oru jem potpomogao na tome putu, kako bi
svo vjerovanje ljudi bilo upu eno na pravu adresu tj. Allahu d ., ali, i
pored takve spoznaje, doti na osoba je nemarna prema Tevhidu, niti ga
studira, niti ga prihvata, niti ostavlja irk!
Takva osoba je nevjernik protivu kojeg se treba boriti, jer je
spoznala vjeru s kojom je do ao Poslanik s.a.w.s., ali je nije prihvatila;
spoznala je opasnost irka ali ga se nije manula, pa makar takva osoba i
ne mrzila vjeru s kojom je Poslanik s.a.w.s. do ao, i makar nevoljela i
nehvalila irk, i ne bude ga uljep avala svijetu.
2. Osoba koja sve navedeno bude spoznala, ali se ustanovi da takva
osoba vrije a ili psuje poslanikovu vjeru, pa makar tvrdila da se Islama
pridr ava. Ako se jo ispostavi da takva osoba voli i hvali one koji
obo avaju Jusufa a.s., ili E kara, ili Ebu Alija, ili Hidra, i da ih
predpostavljaju nad pravim i iskrenim vjernicima (muvehhidima), koji su
se spasili irka takva vrsta ljudi je gora od prvo-spomenute vrste.
Slijede i kuranski ajet nam govori o takvima: ... kada bi spoznali ono
to im se objavljuje uznevjerovali bi u to, pa, neka je Allahovo
prokletstvo nad nevjernicima! (el-Bekara:89); Ako prekr e
zakletve svoje, poslije zaklju enja ugovora s njima, i ako vjeru
va u budu vrije ali, onda se borite protivu kolovo a nevjerstva
(kufra), kako bi se okanili! Za njih doista ne postoje zakletve! (elTevba: 12)
3. Osoba koja sazna i spozna Tevhid, zavoli ga i slijedi, i isto tako
sazna i spozna opasnosti irka, pa ga ostavi i pro e ga se, ali, sa druge
strane, mrzi one koji ulaze u Tevhid, a dragi su mu oni koji ostaju na
irku ovakva osoba i dalje biva nevjernikom. Allah d . ka e: Onima
koji nevjeruju propast nagovijesti! On djela njihova ne e prihvatiti
& zato to ne vole ono to Allah objavljuje! On e djela njihova
poni titi! (Muhammed:8-9)
4. Osoba koja bude svega navedenog po te ena, ali pripadnici
njegova mjesta, plemena ili naroda, javno ispoljavaju neprijateljstvo
prema vjernicima (muvehhidima), i javno slijede i forsiraju irk, i na sve
mogu e na ine se bore protivu muslimana. Dakle, osoba koja se bude
prihvatila Tevhida i vjere, ali nije u stanju napustiti svoju ku u ili mjesto
boravka, to je prouzrokovalo to da stupi u borbu sa stanovnicima svoga
mjesta protivu muslimana (muvehhida), bilo da je u pitanju borba
imetkom ili ivotom ovakva osoba je nevjernik (kafir), jer ona, s
obzirom na svoju slabost, kada bi joj naredili da ostavi post ne bi postila,
ali kada bi ih napustila postila bi; kada bi takvoj osobi naredili da se o eni
3

enom koju je njegov otac enio on bi to uradio, a kada bi ih napustio

takvo to ne bi uradio... Ako su post, ili enjenje o eve ene, dovoljni
razlozi da se takvo mjesto napusti, pa, ta tek da ka emo za to kada
bude primoran da stupi u borbu protivu muslimana, a na strani mu rika,
koji samo za cilj imaju ukinuti Alahovu vjeru!
Dakle, u estvovanje sa nevjernicima u borbi protivu muslimana je
jo te e i te e! Takva osoba je nevjernik! Allah d . ka e: Vi ete
nailaziti i na one koji ele da budu bezbjedni, i od vas i od naroda
svoga; kada god se pozovu da budu mnogobo ci vrate se u
nevjerstvo. Ako se oni ne okane protivu vas, i ne ponude vam mir,
i ako ne prestanu vojevati protivu vas, vi ih hvatajte i ubijajte
gdje god ih stignete. Puno pravo vam protivu njih dajemo! (elNisa: 91)
to se ti e la i i neistina koje se, tu i tamo iznose, poput: Mi
stanovnike
nekoga
mjesta
u
kompletu
progla avamo
nevjernicima, iseljenje (hid ru) k nama, smatramo obavezom
svakoga muslimana, ili onaj ko ne smatra nevjernikom one koje
smo mi proglasili nevjernicima i sam je nevjernik, kao i oni koji
se ne bore na Allahovom putu su nevjernici, i ..., i... sve su to
proizvoljne izjave pojedinaca, la i neistina, pomo u kojih se ele ljudi
odbiti od Allahove vjere!!!
Ako ne progla avamo nevjernikom osobu koja ini ibadet na
Abdul-Kadirovom grobu, ili na grobu Ahmed el-Bedevije, zbog
neznanja kojeg pri sebi ima, i zbog nepostojanja osobe koja bi ih
na takve postupke upozoravala, pa kako da proglasimo
nevjernikom osobu koja ne ini irk, samo zato to ne smatra
nevjernikom onoga koga su pojedinci okarakterisali nevjernikom,
ili to nije u inio hid ru k nama, ili to se ne bori, ili..., ili...
Allah d . ka e: A da nije Allahove dobrote prema vama, i
milosti Njegove, i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stigla
te ka kazna zbog onoga u ta ste se upustili! & Kada ste to
jezicima svojim prepri avati stali, i kada ste na sva usta govorili
ono o emu ni ta niste znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono
kod Allaha krupno!!! & Za to niste, im ste uli za to, rekli: Ne
dolikuje nama da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika
potvora! & Allah vam nare uje da vi e nikada tako ne to ne
ponovite, ako ste vjernici. & Allah vam propise obja njava. Allah
sve zna i mudar je! (el-Nur:14-18)
Prethodno spomenute etri vrste ljudi smatra emo nevjernicima zbog
njihova otvorena suprostavljanja Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..
Neka se Allah smiluje ovjeku koji razmisli malo o sebi, i bude svjestan
toga da e se susresti sa Allahom d ., kod kojeg je D ennet, ali i kod
kojeg je D ehennem!
4

Dodatak od strane ejha Ibnu Usejmina rhm..

Razila enje islamske uleme po pitanju opravdavanja neznanjem
je kao i sva ostala razila enja fikhsko-id tihadskog tipa. Nekada su ta
razila enja samo jezi ko-terminolo kog karaktera. Uvjek moramo imati
na umu stanje ili status osobe nad kojom namjeravamo sprovesti neki
propis. Svi islamski u enjaci su slo ni npr. da su neke rije i ili fraze
nevjerstvo i djelo kufra, ili da je neki postupak djelo kufra, ili da je
neizvr avanje neke obaveze djelo kufra, ali, da li je konkretna osuda,
odre enog pojedinca ili grupe ljudi, ispravna ili neispravna, ovisi od toga
da li su svi neophodni uslovi za dono enje takvog suda ispunjeni, i da li
postoji ikakva prepreka za dono enje date presude.
Na d ahilijetske postupke i nedjela se gleda dvojako:
1. Kada d ahilijetski postupak dolazi od strane osobe koja ne
pripada sveop em muslimanskom korpusu, ve je sljedbenik
nekog drugog pravca ili vjere - mimo Islama, ili pak bude ateista
(apsolutni nevjernik), kojoj nikako na um ne pada to da postupak
kojeg ini je u suprotnosti sa Istinom i pravom vjerom prema
takvim osobama emo se odnositi onako kako nam Islam nala e.
to se ti e budu eg svijeta (Ahireta), najja e mi ljenje, po pitanju
ljudi do kojih nije doprla Bo ija objava ja da e ih Allah isku ati i staviti
na ispit na Sudnjemu Danu, onako kako On to bude htio, a Allah d .
najbolje zna kako e postupiti!
Isto tako, sigurno znamo i to da e Allah d . u D ehennem bacati
ljude samo zbog po injenih grijeha, jer u Kuranu a. . stoji: I Knjiga e
biti postavljena, i vidje ete grije nike prestravljene zbog onoga
to je u njoj. Te ko nama govori e kakva je ovo knjiga, ni mali
ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!? I na i e
zapisanim ono to su inili. Gospodar tvoj nikome ne e nepravdu
nanijeti! (el-Kehf: 49)
Rekli smo da emo se prema takvim osobama odnositi onako kako
nam Islam nala e tj. smatra emo ih nevjernicima (kafirima), zbog
toga to nisu prihvatili Islam, pa se iz tog razloga ne mogu smatrati
muslimanima, niti muminima.
Spomenuli smo da je ja e mi ljenje da e oni do kojih nije doprla
Bo ija objava, biti stavljeni na ispit na Sudnjemu Danu, jer nam o tome
govori veliki broj predaja koje je imam Ibnu Kajjim rhm., naveo u svojem
poznatom djelu Tarikul-Hid retejn, kada je obra ivao stav Islama
prema statusu mu ri ke djece.

2. Kada d ahilijetski postupak do e od strane osobe koja

pripada sveop em muslimanskom korpusu, i sljedbenik je Islama,
ali kojem tk . nikako ne pada na um to da je, postupak kojeg ini,
u suprotnosti sa Istinom i pravom vjerom, ili kojeg niko ne
upozorava na neistinu, ili ga pak ne poziva istini.
Prema takvim osobama emo se odnositi onako kako nam Islam
nala e tj. oni zadr avaju status muslimana, i prema takvima emo se
ophoditi kako i prema ostalim muslimanima, a to se ti e Ahireta, Allah
. najbolje zna kako e sa njima postupiti! Kao dokaz navedenome
nave emo Kuran i Sunnet, kao i stavove u enjaka ehli-sunneta velemaata!
Dokazi iz Kurana
Nijedan grije nik tu e grijehe ne e nositi! Mi nijedan narod
nismo kaznili sve dok im poslanika nismo poslali! (el-Isra: 15)
Koliko smo sela i gradova uni tili, iji su stanovnici u ivotu
obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u
njih Nama su ostali! & A, Gospodar tvoj nikada nije naselja
uni tavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji bi
im dokaze Na e kazivao. I Mi smo samo onda naselja uni tavali
kada su stanovnici njihovi obijesni bili! (el-Kasas: 58-59)
O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da
ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom
imali. Allah je silan i mudar! (el-Nisa: 165)
Mi nismo slali poslanika a da nije jezikom naroda svoga
govorio, kako bi im objasnio! Allah ostavlja u zabludi onoga koga
On ho e, a na pravi put ukazuje onome kome On ho e. On je silan
i mudar! (Ibrahim: 4)
Allah ne e dozvoliti da jedan narod zaluta nakon to ih je
na pravi put uputio sve dok im ne pojasni ono ega se trebaju
uvati. Allah zaista sve dobro zna! (el-Tewba: 115)
A ova Knjiga koju objavljujemo je blagoslovljena, zato je
slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala & i zato
da ne ka ete: Knjiga je objavljena dvjema grupama (jevrejima i
hri anima) prije nas, ali mi ne znamo itati je kao oni & i da ne
ka ete: da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih dr ali
pravoga puta. Pa, objavljuje vam se, eto, od Gospodara va ega
jasan dokaz, uputstvo i milost, i ima li, onda, nepravednijeg od
onoga koji Allahove dokaze ne priznaje, i od njih se okre e? Mi
emo te kom mukom kazniti one koji se od dokaza na ih okre u
zato to to stalno ine! (el-Enam: 155-157)
6

Kuranski ajeti, po ovom pitanju su mnogobrojni, i svi nam ukazuju

na to da e ovjek biti kriv i odgovoran za ono to ini tek onda ako bude
znao da je odre eni in u suprotnosti sa onim to je Allahova vjera, pa taj
propis ili stav kasnije namjerno prekr i!
Dokaz iz sunneta
Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: Tako
mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova du a, niko ne e za mene
uti, jevrej bio ili hri anin, a potom umre, nepovjerovav i u moju
misiju, i poslanicu s kojom sam do ao a da ne bude ba en u
vatru! (Sahihu Muslim, 1/134)
Dokazi iz pera u enjaka Ehli-Sunneta vel-D emaata
ejhul-islam Ibnu Kudame el-Hanbeli el-Makdisi rhm., u svom
poznatom fikhskom djelu El-Mugni, 8/131, ka e slijede e: Ako osoba
ne bude poznavala obaveznost nekog propisa, zbog toga to je nova u
vjeri, ili je ivjela daleko od islamskih centara, ili u selima i zabitima
daleko od centra grada islamski u enjaci takve osobe neprogla avaju
nevjernicima!
ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u svom poznatom djelu
Med muatul-Fetava, 3/229, ka e slijede e: Ja li no sam, a oni koji se
dru e sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio estoki protivnik toga da
se odre ena osoba ili grupa iz sveop eg muslimanskog korpusa osudi na
nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili maasijet, izuzev u slu aju da se zna
da je protivu takve osobe uspostavljen dokaz, ali u poslani kom stilu (elhud
e el-risalijje), nakon kojeg osoba ne e imati ikakva opravdanja, i
tada e njeno protuslovljenje biti razlogom da bude osu ena na
nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk). Tvrdim i to da Allah d . ovome
ummetu opra ta grijehe, bilo da su jezikom po injeni, ili ostalim
dijelovima tijela (oko, uho, ruka, noga...).
Predstavnici selefa su se u mnogo pitanja razilazili, i u mnogo
pitanja se nisu slo ili, ali sve to nije bilo razlogom da jedni druge osude
na kufr, ili fisk, ili maasijet! Ve ini je poznat slu aj razila enja koje se
desilo izme u Aj e r.a. i Ashaba u vezi toga da li je Poslanik s.a.w.s. vidio
Allaha d ., u no i Mirad a, ili ne. Ona je tvrdila slijede e: Ko ka e da je
Muhammed vidio Allaha d . iznio je potvoru i slagao je na Njega!
Ne emo sada re i, na osnovu njenog iskaza, da je Ibnu Abbas r.a., koji je
tvrdio da je Poslanik s.a.w.s. vidio Allaha d ., taj koji iznosi potvoru i la
na Allaha d .!?

Ljudima sam uvjek poja njavao to da je istina ono to se prenosi od

Selefus-saliha i imama mezheba od propisa ili stavova koji op enito
govore o tome da je to i to djelo djelo kufra, ali uvjek i obavezno se
mora razgrani avati izme u uop enosti odre enog propisa ili stava, i
dovo enja nekog (pojedinca ili grupe) pod okvire toga stava ili propisa.
Ovo je pitanje i problematika koja je proizvela prvi razdor me u
muslimanima u povijesti!
Ovo pitanje spada u krug kompleksnih i slo enih pitanja, i tekstova
Veida prijetnji i zastra ivanja. Kuranski tekstovi koji sadr e prijetnje
i zastra ivanja su op eniti, poput: Oni koji bez ikakva prava jedu imetke
siro adi doista jedu ono to e ih u vatru dovesti; oni e u ognju
goreti! (el-Nisa:10) Svi kuransko-hadiski tekstovi koji glase u stilu: Ko
po ini to i to - zaslu e to i to - svi su oni op enitog karaktera!
Propis Tekfira (osude na nevjerstvo) spada u oblast Veida, jer i
kada nai emo na ovjeka koji govori ono ime pori e govor Muhammeda
s.a.w.s., mo e da se desi da je doti na osoba nova u vjeri, ili da je
odrasla u dalekom selu ili zabiti (badija), pa se zbog tih razloga doti na
osoba ne smije proglasiti ili smatrati nevjernikom, pa makar i negirala
obaveznost nekog propisa, sve dok se ne uspostavi dokaz protivu date
osobe, kada vi e ne e imati ikakva opravdanja za takav svoj postupak!
Mo da e osoba po prvi put uti za neki kuransko-hadiski tekst
(propis), ili ga je ve uo ali nije bio siguran u njegovu ta nost, ili je uo
za ne to drugo to ga je odvelo u druga ije tuma enje (teevil), pa makar
bio i pogre an! Kao potporu navedenom, uvjek citiram hadis koji je
muttefekun alejh, a koji govori o ovjeku koji je izjavio:
Kada umrem, spalite me i pepeo moj sakupite, i u rijeku
bacite. Tako mi Allaha, ako me poslije toga uspije sastaviti, neka
me kazni kaznom kakvom nikoga do tada nije kaznio! Sa njime
postupi e onako kako je i oporu io. Kasnije, Allah d
. mu re e:
ta te je navelo da tako postupi ? ovjek odgovori: Bojao sam Te
se! Tada mu Allah d
. oprosti grijeh! (Buhari, 3478; Muslim,
24/2750)
Ovaj ovjek je posumnjao u mo Bo iju, i u svoje ponovno
pro ivljenje; ak je imao ubje enje da nemo e biti pro ivljen. Svi znamo
da je takvo ubje enje nevjerstvo, na osnovu koncenzusa svih muslimana,
ali, kao d ahil i neznalica nije bio svjestan toga, dok je u potaji bio
vjernik, koji se pla io Allahove kazne, nakon ega mu je Allah d . grijeh
oprostio! Stoga osoba koja je muteevvil (osoba koja ne to pogre no
tuma i), je osoba koja vr i id tihad (ulaganje napora radi rje avanja
odre enog pitanja), i ona ima za cilj da ne to uradi onako kako vjera s
kojom je do ao Muhammed s.a.w.s. nala e, a takva osoba je zaslu nija
oprosta Bo ijeg, nego li osoba prethodno spomenuta u hadisu!

ejhul-islam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., u svom

poznatom djelu El-Durer El-Sunnijjeh, 1/56, ka e sljede e:
to se
Tekfira (osude na nevjerstvo) ti e, ja nevjernikom smatram
svaku osobu koja, nakon to sazna i upozna poslanikovu vjeru,
okrene se od nje i psuje je, ostali svijet od nje odvra a, i
neprijateljstvo prema onima koji je praktikuju ispoljava. Takve
osobe ja tekfirim (progla avam i smatram nevjernicima)!
Na stranici 66. stoji slijede e:
to se la i i izmi ljotina ti e da
mi ljude ili narode tekfirimo (progla avamo nevjernicima)
uop teno, i da hid ru k nama smatramo obaveznom za svakog
muslimana sve su to la i i izmi ljotine pomo u kojih pojedinci
ele odvra ati ljude od Allaha i Njegova Poslanika s.a.w.s.. Ako mi
ne tekfirimo ljude koji idu na Abdul-kadirov kip (turbe), ili na kip
(turbe) Ahmed el-Bedevije, uzimaju i u obzir to da ne znaju, i da
nisu upoznati sa pravim propisom po tom pitanju, i da nema ko da
ih upozna sa istinom, i da ih odvra a od neistine, pa kako da
proglasimo nevjernikom osobu koja ne ini irk Allahu d
., samo
zbog toga to ne u ini hid ru k nama, ili ne tekfiri ostali svijet, ili
se ne bori na Allahovom putu!
Svi navedeni kuranski ajeti, hadisi i stavovi uleme ehli-sunneta velemaata su sama Bo ija mudrost i hikmet, blagost i milost, i upu uju
nas na to da Allah d . ne e ka njavati osobe koje su imale opravdana
razloga za neko svoje nedjelo, jer ljudski umovi sami po sebi ne mogu
znati ono to je Allah d . naredio, kao ni ono to je Allah d . zabranio,
jer kada bi oni bili u stanju takvo to rezonovati ne bi imalo potrebe za
poslanicima, a niti za Bo ijim Knjigama!!!
Dakle, osobe koje pripadaju sveop em muslimanskom
korpusu zadr avaju status muslimana sve dok se erijatskim
ukazom ne ustvrdi suprotno, dok se ne ispune odre eni uslovi za
to (tekfir), i dok odre ene prepreka za dono enje suda tekfira ne
budu otklonjene!
Nesmijemo se olahko upu tati u vode Tekfira iz dva razloga, i to:
1. Zbog opasnosti izno enja potvore i la i na Allaha d
.,
onda kada je u pitanju dono enje Bo ije odluke i suda o ne emu.
2. Zbog opasnosti izno enja potvore i la i na Allaha d
onda kada je u pitanju opis osobe ili grupe ljudi kojoj se sudi.

.,

to se ti e dono enja suda to je pogre na osuda neke osobe ili

grupe ljudi na nevjerstvo (kufr), i to onih ljudi koje Allah d . nije
okvalifikovao nevjernicima, pa e se u tom slu aju takav postupak
tretirati kao kada neka osoba ohalali ono to je Allah zabranio!

to se ti e neke osobe ili grupe ljudi esto puta znaju biti

okvalifikovani ili opisani kontra-statusom. Pojedinci e re i: Taj i taj je
nevjernik (kafir), ali, u su tini, doti na osoba ne e biti nevjernik (kafir),
pa e se tada taj Tekfir vratiti kao bumerang osobi koja je takav
pogre an sud donijela, a na osnovu hadisa koje bilje i imam Muslim rhm.
od Abdullaha b. Omera r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: Kada neki
ovjek proglasi nevjernikom svoga brata u tom slu aju neko od
njih dvojice mora biti nevjernik! U drugoj predaji stoji: ...ili e biti
kao to je rekao, ili e se kufr vratiti njemu!
Od Ebu Zerra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. rekao: Ako
neka osoba proglasi drugu osobu nevjernikom, ili Allahovim
neprijateljem, a ona zapravo to ne bude, takva osuda e se vratiti
osobi koja ju je izrekla!! (Muslim)
Dakle ovo je ta druga opasnost tj. povra aj osude nevjerstva osobi
koja se me e na polo aj sudije u slu aju da njegov brat ne bude onakvim
kakvim je on kao sudija zami ljao! Ovo je te ka i opasna gre ka koja je
veoma kobna po one koji u nju upadnu!
U ve ini slu ajeva, osobe koje vole baviti se Tekfirom muslimana,
koje su brzoplete po tom pitanju, i koje ure sa osudom drugih ljudi na
nevjerstvo bivaju umi ljene i ohole oslanjaju i se na svoja djela koja
izvr avaju i rade, potcjenjuju i ostali svijet, ali, ta zaljubljenost u svoja
djela i ta umi ljenost i samoljublje u koje su upali mo e biti razlogom
propadanja svih tih njihovih djela koja su radili, jer je kibur (oholost) ono
to d ehennemska vatra mora dota i, kao to to stoji u hadisu kojeg
bilje i imam Ahmed 2/376., i Ebu Davud rhm., Kitabul-Libas, i Ibnu
Mad
e, Kitabul-Zuhd, od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.w.s. rekao:
Allah d
. ka e: Uzdizanje je Moj ogrta , a veli anstvenost je
Moj izar; ko Mi se u to dvoje bude mje ao baci u ga u
ehennem!
Stoga, prije nego li se neko upusti u vode Tekfira, i prije nego li
po ne izvoditi ljude iz Allahove vjere, treba dobro razmisliti o dvjema
stvarima:
1. ta odre eni kuranski ajet, ili poslanikov s.a.w.s. hadis,
kojeg namjerava uzeti za dokaz, konkretno zna i, ta mu je
povod objave, na ta ukazuje, na koga se odnosi, kada se na njega
odnosi kako ne bi iznosio la i i potvoru na Allaha i Njegova
Poslanika s.a.w.s..
2. Da li se to zna enje ajeta ili hadisa konkretno odnosi na
osobu ili grupu ljudi koju eli protekfiriti tj. da li je ta osoba
ispunila sve uslove da bi bila progla ena nevjernikom, i da li su
otklonjene sve prepreke po tom pitanju.

10

Od najva nijih uslova da bi neka osoba bila progla ena nevjernikom

je to da ovjek zna da djelo kojeg ini je djelo nevjerstva (kufra)! Allah
. ka e: Onoga koji se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je
pravi put, pa po e putem koji nije put vjernika, pusti emo da ini
ta ho e, i baci emo ga u D ehennem a u asno je on boravi te!
(el-Nisa:115)
Na osnovu ovog ajeta se da zaklju iti to da bi neka osoba bila
ka njena D ehennemom, prethodno mora biti upoznata sa propisom
kojeg je prekr ila! Ali, sada se postavlja pitanje: Da li je dovoljno da
ovjek zna da, ako uradi ili neizvr i neko djelo postaje nevjernikom, ili je
dovoljno da zna da je svojim postupkom prekr io islamski propis pa
makar i nepoznavao posljedice svoga (ne)djela?
Odgovor: Dovoljno je da ovjek zna da odre enim postupkom kr i
islamski propis, jer je Poslanik s.a.w.s. obaveznim u inio otkup (kefaret),
za ovjeka koji je imao odnos sa svojom enom za vrijeme ramazanskog
posta. Naime, taj ovjek je znao da je svojim postupkom prekr io propis,
i ako nije znao ta ga sljeduje kao kazna! Isto tako, o enjena osoba, koja
po ini blud, koja zna da je blud zabranjen bi e ka njena
kamenovanjem, pa makar i neznala kakva kazna slijedi za in bluda!
Jedna od prepreka Tekfiru je i prisila na neki postupak. Allah d .
ka e: Onoga koji zanije e vjeru u Allaha (kufr u ini), nakon to je
u Njega vjerovao osim ako bude na to primoran, a srce mu
ostane
vrsto u vjeri eka Bo ija kazna! One kojima se
nevjerstvo bude mililo sti i e srd ba Allahova, i njih eka patnja
velika! (el-Nahl: 106)
Od prepreka Tekfiru je i intelektualna izgubljenost ili neprisebnost
neke osobe, kada je u stanju izre i ili uraditi ne to a da pri tome ne zna
ta govori ili radi. Takvo stanje mo e proizvesti prekomjerna radost i
sre a, ili alost, ili srd ba, ili strah, ili... Allah d . ka e: ...niste
grije ni ako u ne emu pogrije ite! Grijeh je ako to namjerno
inite, a, Allah pra ta i samilostan je! (el-Ahzab:5)
Imam Muslim rhm. bilje i predaju od Enes b. malika r.a. da je
Poslanik s.a.w.s. rekao: Allah se vi e obraduje tevbi (pokajanju)
svoga roba, nego to bi to u inio neko od vas poput ovjeka koji je
putovao na devi kroz pustinju, pa mu ona pobjegne, a na njoj mu
bude sva hrana i pi e, pa je potom dugo tra io, i izgubiv i svaku
nadu da e je prona i, legao je u hlad jednog drveta kako bi se
odmorio, i u takvom stanju o aja, odjedanput, ugleda svoju devu
u neposrednoj blizini, kako mirno stoji, te odmah sko i i uhvati je
za povodac, i od silne radosti, uzviknu: Bo e moj! Ti si moj rob, a
ja sam tvoj Gospdar pogre no se izraziv i od silne radosti!

11

Od prepreka Tekfiru je i da ovjek ima pri sebi neku od ubhi

(nejasno a, tevil), koje ga vode pogre nom tuma enju i shva anju
ne ega, ali, ono to je specifi no za takve osobe je to da su maksimalno
ubje eni da su u pravu! Ovakva osoba nema za cilj kontrirati islamskim
propisima, i nema za cilj injenje grijeha, to ga uvodi u okvir prethodno
spomenutih Allahovih d . rije i: ...niste grije ni ako u ne emu
pogrije ite! Grijeh je ako to namjerno u inite, a, Allah pra ta i
samilostan je! (el-Ahzab:5)
Takav njegov postupak je odra aj njegovog maksimuma kojeg je
bio u stanju posti i, a Allah d . ka e: Allah nikoga ne optere uje preko
mogu nosti njegovih! (el-Bekara:286)
ejhul-islam Ibnu Kudame el-Makdisi el-Hanbeli rhm., u djelu
El-Mugni, 8/131, ka e: Ako namjerno ohalali i prolije krv nedu nih, i
uzme im imetak, bez ikakve dvojbe ili sumnje ( ubha, teevil) posta e
nevjernikom (kafirom), ali ako se to desi zbog teevila (pogre nog
rezonovanja i razumjevanja), kao to je to bio slu aj sa Harid ijama, ve
smo spomenuli da je stav ve ine islamske uleme taj da Harid ije nisu
nevjernici (kafiri), i pored toga to su ohalalili ivote i imetke muslimana,
nastoje i se pribli iti Allahu d . takvim postupcima, i nadaju i se
nagradi od Allaha d .!?
...poznato je da su Harid ije nevjernicima smatrali veliki broj
Ashaba, kao i brojne muslimane nakon njih, i da su ohalaljivali njihove
ivote i imetke, i da su sve te postupke smatrali pribli avanjem
(kurbanom) Allahu d ., ali, i pored svega toga, u enjaci ih nisu proglasili
nevjernicima zbog njihova teevila (pogre nog rezonovanja), koji se tada
na ao u njihovim glavama...
ejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u djelu Med muul-Fetava,
13/30, ka e: Harid ije kao novotarija su proiza li iz pogre nog pristupa
Kuranu, i pogre nog razumjevanja njegovih tekstova, i nisu imali za cilj
protuslovljenje Kuranu! Problem je bio u tome to su ajete razumjevali
druga ije nego li je sami Kuran svojim tekstovima to htio, to ih je
odvelo tome da nevjernicima proglase osobu koja po ini veliki grijeh!
Na stranici 210/30, stoji sljede e: Harid ije su postupile suprotno
Sunnetu Muhammeda s.a.w.s., a sami Kuran nam nare uje da se strogo
dr imo poslanikovog s.a.w.s. Sunneta! Nevjernicima proglasi e vjernike,
za koje im sami Kuran naredi da prijateljuju s njima! Povedo e se za
dvosmislenim i manje jasnim ajetima (mute abih) Kurana, koje
neispravno prokomentarisa e, nepoznavaju i njihova prava zna enja, i
upusti e se u govor o Allahovoj vjeri bez prethodna studiranja i u enja
iste! Niti slijedi e Poslanikov s.a.w.s. Sunnet, a niti se povedo e za
emaatom muslimana (ulemom), koji pravilno razumjevaju zna enja
kuranskih ajeta!

12

Na drugom mjestu, 28/518, ka e:Imami mezheba su slo ni na

tome da se Harid ije trebaju kuditi, i progla avati zabludjelim, ali su se
razi li po pitanju progla avanja istih nevjernicima, na dva poznata
mi ljenja.
Tako er ka e, 7/217: Me u ashabima nije bilo onih koji su
nevjernikom proglasili Aliju b. Ebi Taliba r.a., niti bilo koga drugog od
Ashaba! Jedni druge su smatrali muslimanima koji zulum jedni drugima
nanije e, a to nam potvr uju i predaje od njih samih!
Na mjestu, 28/518, stoji slijede e: Ovo je ono
imama mezheba, kako Ahmeda, tako i ostalih!

to se prenosi od

Na mjestu, 3/282, stoji: Za Harid ije, koji ispadahu iz vjere kao

to strijela ispada iz luka, Poslanik s.a.w.s. nam je rekao da ih ubijamo.
Ubijao ih je emirul-muminin Ali b. Ebi Talib r.a., jedan od pravilno
napu enih halifa (hulefaur-ra idun). Svi islamski u enjaci su slo ni po
tom pitanju tj. da se trebaju borbenom akcijom zaustavljati. Ovo je stav
svih Ashaba, Tabiina i generacija poslije njih. Ali b. Ebi Talib r.a. ih nije
smatrao nevjernicima, niti Saad b. Ebi Vekkas r.a., niti ostali Ashabi.
Smatrali su ih muslimanima, i pored sukobljavanja i borbi sa njima. Alija
r.a. nije kre ao u rat protivu njih sve dok oni ne bi prolili nedu nu krv, ili
dok ne bi oplja kali imetak nekog muslimana.
Dakle, protivu njih su se borili kako bi zaustavili zlo i nasilje koje je
dolazilo s njima, a ne zbog toga to su nevjernici! Iz tog razloga im ene
nisu odvo ene u ropstvo, niti im je imetak uziman za Bejtul-mal
(islamska kasa)! Zato, ako oni nisu progla avani nevjernicima, pored
toliko jasnih tekstova koji upu uju na to da su stoprocentno u zabludi, i
da je po njihovom pitanju uspostavljen koncenzus (Id ma) ashaba, kako
onda tek treba da se ophodimo sa raznoraznim pravcima ili frakcijama
ljudi, kojima se istina pomutila, i to u onim pitanjima u kojima su
pogrije ili oni koji su bili puno u eniji od njih!
Stoga, nijednome pravcu ili frakciji nije dozvoljeno da one pojedince
ili grupe ljudi koji nisu na onome na emu su i oni progla avaju
nevjernicima, niti da im smatraju ivote i imetka dozvoljenim za oduzet,
pa makar pri sebi imali novotarija, jer kadkada su i tekfird ije novotari,
ije novotarije bivaju esto puta te im i gorim od novotarija ostalih
novotara! Sve u svemu, znajmo da su u pitanju d ahili, neznalice i neuke
osobe, koje ne poznaju dobro tematiku oko koje se raspravljaju, to biva
razlogom da se kasnije i razi u!
...zato ako musliman ubije, ili nevjernikom proglasi drugog
muslimana zbog teevila (pogre nog razumjevanja i shva anja tekstova),
ne e biti progla en nevjernikom!

13

Na strani 3/288, ka e slijede e: Islamski u enjaci se razilaze po

pitanju toga da li se Allahovo d . obra anje, i obra anje Njegova
Poslanika s.a.w.s., odnosi na ljude i prije dosezanja Bo ije objave njima
na tri mi ljenja u hanbelijskom mezhebu i ostalim mezhebima ... ali ono
na to upu uje Kuran je jedino ta no, a to je: Mi nijedan narod nismo
kaznili sve dok im Poslanika nismo poslali! (el-Isra:15); O
poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi
poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.
Allah je silan i mudar. (el-Nisa:165)
U dva Sahiha stoji da je Poslanik s.a.w.s. rekao: Opravdanje
(uzr), nije nikome dra e od Allaha. Zbog toga je slao poslanike i
vjerovjesnike! (Muttefekun alejh)
Na kraju, opet napominjemo to da neznalica/d ahil, ima
opravdanja za ono to govori ili radi, pa makar bilo ono to govori
ili radi djelo kufra (nevjerstva). Takva osoba ima opravdanja za
ono to govori ili radi, pa makar bilo ono to govori ili radi djelo
fiska (grijeh)! Na ovakav zaklju ak su nas navele Allahove d
.
rije i, Poslanikov s.a.w.s. Sunnet, zdravo promi ljanje i logika,
kao i rije i najeminentnijih predstavnika Ehli-Sunneta velemata!
Ve sallallahu ala sejjidina Muhammed, ve ala alihi, ve sahbihi!
Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavi , Plav, CG

14

Biografija ejha Ibnul-Usejmina rhm.

Puno ime: Ebu Abdullah, Muhammed ibnu Salih ibnu Muhammed
ibnu el-Usejmin el-Vuhejbi el-Temimi el-Ned di rhm.
Dan i mjesto ro enja: Ro en je u gradu Unejzi, Saudijska Arabija,
smje tenom u oblasti Kasim, u poznatoj islamskoj porodici.27. Ramadana
1347.h.g. (1926.g. po Isau a.s.).Znanje je sticao kod mnogih istaknutih
alima, kao to su:
ejh Abdurrahman b. Sulejman Alu Damig (Hifz Kurana).
ejh Muhammed b. Abdul-Aziz el-Mutavva (Akida, Fikh).
ejh Abdurrahman b. Ali b. Avdan (Feraid, Fikh).
ejh Abdurrahman b. Nasir el-Saadi (Tevhid, Tefsir, Hadis,
Fikh, Usulul-fikh, Feraid, Mustalahul-Hadis, Nahv, Sarf).
ejh Muhammed el-Emin el- enkiti (Kuran)
ejh Abdul-Aziz b. Baz (Hadis, Fikh).
Postao je hafiz Kur'ana ve u ranom djetinjstvu. Studirao je arapski
jezik i islamske nauke, fikh i tefsir Kur'an-a. Po zavr etku studiranja
zapo ljava se u glavnoj d amiji u gradu Anira, gdje je bio imam i hatib,
nakon smrti ejha Ibn Saadija, rahimehullah, 1376. godine po Hid ri. U
isto vrijeme je bio profesor na Odsjeku za erijat Univerziteta u oblasti
Kasim. Bio je i profesor na islamskom Univerzitetu "Muhammed ibni
Saud".
Dan i mjesto smrti: Desetog januara 2001. godine, nakon ak amnamaza, u bolnici "Kralj Fejsal" u D idi, preselio je jedan od najzna ajnijih

15

islamskih u enjaka ovog doba, imam i fakih,

Usejmin, Allah mu se smilovao.

ejh Muhammed ibn

Nema dovoljno rije i da se izrazi gubitak ovog velikog i plemenitog

alima. Bio je veliki primjer za one koji ive samo za ahiret i ne ude za
dunjalukom. Radio je za Islam cijelog ivota, u
i ljude radi Allaha.
Vodio je veliki broj obrazovnih halki za studente razli itih kategorija.
Ve inu svog vremena proveo je dr
i javna predavanja u razli itim
mjestima Saudijske Arabije. Odigrao je zna ajnu ulogu u detaljnom
izlaganju principa islamske akide.
Tuma io Islam bez predrasuda: Izrazito bi se trudio da objasni
neke mes'ele u islamskom pravu, tako da ih pojednostavi muslimanima
koji bi dolazili da pitaju o svojoj vjeri. Mnogo se brinuo za dobrobit svojih
studenata, kako u e, kako ive i sli no. Bio je za etnik id tihada (ulaganje
napora alima kako bi, na osnovu erijatskog dokaza, donio odre eni
propis) svoga vremena.
Nastavio je putem i stopama
ejhul-Islama Ibnu Tejmije,
rahimehullah, tako da ga je to u inilo neovisnim o slijepom slije enju
odre enoh mezheba. Tako er je poznat po odgovaranju na pitanja o
Islamu, koja su se odnosila na principe islamskog prava i na pitanja
vezana za svakodnevni ivot. Imao je jedinstven vlastiti na in izlaganja i
tuma enja Islama. Bio je me u u enjacima koji su tuma ili Islam bez
ikakvih predrasuda. Aktivno je u estvovao na mnogim konferencijama i
simpozijima ("Da'va i daije", "Islamsko pravo", "Borba protiv opasnih
droga", itd). Vi e od 35 godina dr ao je predavanja u Mesd idul-Haramu
u Mekki, koja su bila organizovana od strane odbora "Dva asna Harema",
Med lisu- ure te stalnih
lanova Ureda za fetve. Predavanja su
obuhvatala mnogobrojne teme, a naj
e su bila na temu akide, fikha i
hadisa. Dr ao je sezonska predavanja svake godine tokom mjeseca
ramazana, te za vrijeme had a. Prisustvovao je godi njim takmi enjima
a Kur'ana, kojima je predsjedavao guverner oblasti Mekka, princ
Abdulmed id. Uvijek je izrazito nastojao da podu i ummet pravilima
adaba koji se trebaju posjedovati u halkama tra enja znanja."
Bio je primjer kolovanog u enjaka, asti, humanosti i nesebi nog
rada na putu za Islam. Tokom ramazana 2001 dr ao je predavanja putem
telefona, iz bolesni ke sobe, a posljednje predavanje je dr ao no prije
Ramazanskog-bajrama. Tom prilikom je govorio o metodama, pravilima i
uslovima vezanim za isplatu sadekatu-l-fitra, te odgovarao na pitanja
vezana za tu temu.
ejhov boravak u bolnici: Posljednjih dvanaest dana ivota ejh
Ibnu Usejmin, Allah mu se smilovao, boravio je u specijalisti koj bolnici
"Kralj Fahd" u D idi. Kada je primljen u bolnicu, stavljen je na listu
pacijenata koji ne smiju primati lijekove za ja anje funkcije srca, jer je za
takav tretman bilo suvi e kasno. Trpio je izrazitu bol u nekoliko
16

posljednjih dana te zbog toga nije mogao pri ati. Tako er je odbio primati
odre ene hemijske supstance. Potrebno je re i da je jedno vrijeme
boravio na lije enju u SAD-u. Me utim, shvataju i da je njegova bolest u
posljednjoj fazi, izabrao je da preseli na mjestu bli e Mesd idul-Harama.
ejhov posljednji intervju: Posljednji intervju ejh Ibnu Usejmin,
Allah mu se smilovao, dao je za Saudijsku novinsku agenciju "UKAZ".
Nakon to je govorio o svojoj pro losti, upitan je za to je odbio da
prihvatiti imenovanje za vrhovnog kadiju erijatskog suda u Al-Ahsi, koje
mu je ponudio ejh Muhammed ibni Ibrahim. Odgovorio je: "Tra io sam
halala od ejha, ali se nisam mogao toga prihvatiti. On je razumio moje
okolnosti pa je prihvatio moju ispriku." Na pitanje za to nije putovao van
svoje zemlje, odgovorio je: "Nisam putovao van Saudijske Arabije zbog
mojih obaveza." Po ejhovom mi ljenju bilo je korisnije ostati u ovoj
zemlji prihvataju i odgovornosti koje je imao.
ejhova d enaza: D enaza-namaz obavljen je u Mesd idul-Haramu
u Mekki, nakon d uma-namaza,sa vi e od 500,000 prisutnih. Pored toga,
prisustvovalo je oko 1650 osoba iz slu be obezbje enja. Izme u ostalih,
enazi su prisustvovali: princ Naif ibni Abdulaziz (ministar unutarnjih
poslova KSA), princ Memduh ibni Abdulaziz, princ Fejsal ibni Bender ibni
Abdulaziz (guverner oblasti Kasim), te guverner oblasti Mekka. Kralj
Fahd, princ Abdullah i princ Sultan ibni Abdulaziz poslali su poruke
sau
a ejhovoj familiji, pokazuju i na taj na in njihovu o alo enost i
saosje anje. Cesta koja povezuje Mesd idul-Haram i mezarje "El-Adl" u
Mekki bila je prepuna o alo enih. D enaza se tako er klanjala u
Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve selleme, d amiji u Medini kao i u drugim
amijama irom Saudijske Arabije i islamskog svijeta. Zna ajni islamski
enjaci dana njice opisali su Ibni Usejminovu smrt kao veliki gubitak za
muslimanski ummet. Nakon d enaze princ Fejsal ibni Bender je izjavio:
ejha Usejmina, rahimahullah smatram kao oca i u itelja." Muftija
Saudijske Arabije Abdulaziz Ali
ejh
izjavio je da povodom ovog
doga aja saosje a sa tugom bra e irom svijeta.
DRAGI ALLAHU, S.V.T., OPROSTI IBNI USEJMINU, NAGRADI
GA STEPENOM EHIDA, POVISI NJEGOV POLO AJ ME U
UPU ENIMA I IZNAD MNOGIH TVOJIH STVORENJA NA
SUDNJEM DANU. U INI PROSTRANIM NJEGOV KABUR I
ISPUNI GA NUROM, JER TI SI ONAJ KOJI SVE UJE, KOJI SE
ODAZIVA NA DOVE I TI SI UVIJEK BLIZU, AMIN.
Intelektualno naslije e: Napisao je vi e od 40 knjiga, me u
kojima su:
1. FETHU RABI-L BERIJE BITALHISI-L-HAMEVIJJE,
2. AKIDETU EHLIS-SUNNETI VEL- D EMAAH,
3. EL-KAVAID EL-MUSLA FI SIFATILLAHi VE ESMAIHI-L-HUSNA,
17

4. ERHU USULIL-SELASEH (prev. na bosanski jezik,1998.),

5. ERHUL-AKIDEH EL-VASITIJE.
6. FIKHUL-IBADAT ...
Iza ejha je ostalo na desetine hiljada audio kaseta sa njegovim
dersovima, od kojih se zna ajan broj nalazi u okviru Mesd idul-Harama u
Mekki. Za doprinos u radu za Islam nagra en je me unarodnom
nagradom "Kralj Fejsal", 8. februara 1994. godine po Isa, a.s..
Neke ejhove fetve vezane za stanje u

eniji i Palestini

Rekao je ejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin: "Islamski ummet

ovih dana do ekuje asni mjesec ramazan, me utim njegova radost je
pomije ana sa bolom i tugom zbog estokog i nepravednog nasrtaja
ruske vojske na na u bra u u
eniji. Znate li za to?
Samo zbog toga to su njeni stanovnici po eli propagirati istu i
izvornu vjeru Islam bez ikakvog skretanja i zastranjivanja. Nema nikakve
sumnje u to da takvim ne im nisu zadovoljni Allahovi neprijatelji bez
obzira da li se radilo o komunistima (kao to je to u ovom slu aju),
kr anima, idovima ili drugima. To je ne to to ne treba dokazivati.
Prisjetimo se pitanja Isto nog Timora, sastavnog dijela najve e
muslimanske dr ave Indonezije. Kada je ova pokrajina, naseljena
ve inskim kr anskim stanovni tvom, zatra ila otcjepljenje od Indonezije,
sav Zapad je stao na njihovu stranu i pripremio je jake snage za
intervenciju u slu aju da im bude uskra eno to "pravo".
Me utim, kada je u pitanju mlada islamska dr ava
enija, koja je
ispravno shvatila su tinu ovosvjetskog ivota i poku ala uspostaviti ivot
na principima istog monoteizma (tevhida) i istog (izvornog) Islama,
rekli su za nju da se nepravedno odcjepljuje od matice Rusije i da njome
rukovode ekstremno orijentisani mud ahidi.
Vad ib je pomo i
enima! Allah, d elle a'nuhu, poru uje: "Koliko
je malih skupina pobijedilo (nadja alo) velike skupine uz Allahovu
dozvolu" (Prijevod zna enja - El-Bekare, 249.)
Mi ne gubimo nadu u Allahovu milost i pobjedu i sigurni smo da e se
Rusi vratiti pora eni, kao to se to dogodilo prvi put. Najmanje to
mo emo i obavezni smo u initi za na u bra u jeste da molimo Allaha da
ih izbavi iz okrilja ruske nepravde i da ih pomogne protiv njih, u
vremenima kada On posebno prima dovu.
Pad ove islamske dr ave pod rusku vlast donosi sa sobom velike
tete kao to su: duhovni podstrek za ruskog vojnika (ju er izlaze
pora eni, a danas se vra aju kao pobjednici), slamanje krila drugim
islamskim republikama koje su krenule putem
enije i zaustavljanje
18

irenja Islama na tim prostorima. Stvar je izuzetno opasna, samo kada bi

to muslimani mogli shvatiti i ustati kao pojedinci i grupe protiv Rusije i
Zapada.
Vad ib je islamskim dr avama da krenu u boj, bili slabi bili jaki, i
pomognu svoju bra u u
eniji. Pretpostavimo da je najmanje ime im
mogu pomo i rije istine. Me utim, ako se bude sjedilo skr tenih ruku i
pre
ivala istina, to je uistinu velika tragedija i nije tragedija u tome to
e jedna dr ava drugu poraziti, nego je tragedija u tome to e biti
pora en Islam.
vrsto smo ubije eni da je ovo to se doga a u
eniji samo
Allahova volja i da je Svemogu i htio desilo bi se druga ije. Allah Svojom
neizmjernom mudro u ho e da se muslimani vrate svojoj vjeri, jer ono
to se doga a u jednom dijelu islamskog svijeta, kao da se doga a u srcu
bilo kojeg drugog dijela, kao to ka e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
"Primjer vjernika u njihovoj me usobnoj ljubavi, samilosti i
saosje anju je kao primjer jednog tijela. Kada se jedan njegov dio
razboli i ostali dijelovi osje aju groznicu i nesanicu." (preuzeto sa
kasete "Elemun fi
ani" - Bol u
eniji.
O Palestini...
Rekao je ejh Ibn Usejmin, nakon to je upitan kako treba gledati na
pitanje Palestine, sljede e: "Pitanje Palestine je jako bitno za muslimane
uop teno, a za Palestince posebno, koji ve skoro jedan vijek prolaze kroz
ovo gorko isku enje. Negativnom razvoju situacije najvi e su pomogli
Britanija,davanjem zelenog svjetla idovima za formiranje dr ave na
muslimanskom tlu, i Amerike koja se povukla sa tih prostora 1948. u
vrijeme Harija Trumana. Od tada pa do danas Zapad, a pogotovo
Amerika, igra ru nu ulogu u borbi protivU muslimana u svim pitanjima
vezanim za Palestinu. to se ti e posljednjih doga anja u Palestini, oni
bez sumnje predstavljaju estoko nasilje idova nad muslimanima, kojem
je uveliko pomogla razjedinjenost islamskog ummeta. idovi smatraju da
bi ovo mogla biti zavr na faza u po idovljavanju Kudsa, koja e itekako
ispitati osje aje islamskog ummeta. Ono to raduje jeste saosje anje
velikog dijela Ummeta sa ovim pitanjem i to saosje anje, in aallah, ne e
splasnuti sve do kona nog oslobo enja Palestine. Zadnja intifada
(revolucija) e donijeti veliku korist i uspjeh, a to je u skladu sa
Allahovim obe anjem da e pomo i vjernika. ( asopis "Furkan" br.128,
ramazan 1421.- decembar 2000.)
ta su rekli u enjaci o ejhu?
ejh Abdulaziz ibn Abdullah Alu ejh (sada nji muftija Saudijske
Arabije), nakon to je upitan o predavanjima (kasetama) ejha Ibn
Usejmina, ka e sljede e: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Smatram
19

da je ejh Muhammed bin Salih el-Usejmin bio od u enjaka koji su u ili

muslimane ispravnom razumijevanju vjere, radili mnogo na njihovom
osvje ivanju i upu ivali svim mogu im sredstvima ka istini. Njegova
predavanja (kasete) privla e veliku pa nju i pozornost slu alaca, zbog
toga to se odlikuju istim islamskim nau nim metodom i sadr e u sebi
korisne i ciljane savjete. Mo emo ih podijeliti u dvije vrste:
1. Predavanja koja podu avaju islamskom pravu (fikhu) zasnovanom
na jasnim
erijatskim dokazima. Ovdje mo emo posebno izdvojiti
predavanja na kojima je komentarisao (poja njavao) poznatu fikhsku
knjigu Zadul-mustakne'. Komentar u sebi sadr i poja njenje autorovih
izraza, izno enje dokaza za svako pitanje i precizno nau no razmatranje
(diskutovanje) tih pitanja u svjetlu Kur'ana i Sunneta, a sve to na jedan
privla an i jednostavan na in koji omogu ava svakom slu aocu, bez
izuzetka, da razumije dato fikhsko pitanje u vrlo kratkom periodu.
Op ta predavanja u kojima ejh tretira veliki broj dru tvenih
(socijalnih) problema s kojima se susre e muslimansko dru tvo i
poku ava dati mudra, razumna i precizna rje enja za te probleme.
Ka e uva eni i poznati daija i vaiz Muhammed Salih el-Muned
id:
"Odlazak islamskih u enjaka je velika nevolja, neda a i ostavlja veliku
prazninu na polju islamskog djelovanja. Jako je bitno da to tako i
shvatimo, ne zbog toga da bismo naricali i oplakivali, nego da bismo
ulo ili veliki trud u popunjavanju te praznine i to prije se oporavili od te
nevolje i neda e. Ka e Allah, d elle a'nuhu: "Zar oni ne vide da mi zemlji
njihovoj prilazimo i da je sa krajeva njenih umanjujemo." (Prijevod
zna enja - El-Enbija', 44.) Ibn Abbas r.a. je ovaj ajet komentarisao
gubitkom njenih u enjaka i dobrih (pobo nih) ljudi. Ka e pjesnik: "Tako
mi Allaha, nije nevolja gubitak imetka, ovaca ili deva, istinska nevolja je
gubitak u enjaka, jer njihovom smr u umiru mnogi ljudi" (tj. ostaju bez
onoga ko e ih izvoditi na pravi put, tako da nalikuju mrtvacima)
Mnoge su knjige napisane i stoje pred nama, me utim, ko je u stanju
da ih razumije i donosi putem njih ispravna fikhska rje enja? Sigurno je
da to nisu u stanju kompjuteri niti ne to drugo, nego ista i iva srca i
razumi islamskih u enjaka. Islamski svijet je nedavno pogo en smr u
njihovog velikog ejha, alima, mud tehida (samostalnog donosioca
pravnih rje enja) i fekiha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina, da mu se
Allah smiluje.
Imao sam priliku da se osamim sa njime neposredno pred njegovu
smrt i rekao sam mu: "Na uva eni ejhu, ako tvoj ivot jo potraje, to e
biti veliko dobro i korist za nas, a ako otputuje , dobro ti je poznato da na
ovome svijetu nema ne ega vrijednog za ime bi se tugovalo. Hvala
Allahu, za sobom si ostavio veliko znanje." Na to e ejh: "Re i u ti ono
to je rekao Omer ibn Abdulaziz u predaji koju je zabilje io Imam
Buharija." Pomislio sam u sebi: " ta li je to rekao Omer ibn Abdulaziz?"
rekao je: "Vjerovanje u sebi sadr i farzove, propise, Allahove granice i
20

praksu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko ih

upotpuni, upotpunio je i svoje vjerovanje, a onaj ko to ne uradi, njegovo
vjerovanje e ostati manjkavo. Ako me Allah po ivi, pojasni u vam ih
kako biste radili po njima, a ako umrem (odem Allahu, d elle a'nuhu),
nije mi puno ao to ostavljam va e dru tvo."
ejh je napustio ovaj svijet ne ostaviv i za sobom novac u bankama
niti krasne i rasko ne dvore ( ejh je stanovao u staroj mekanskoj ku i i
nije prihvatao ponude koje je imao od dr ave), nego je ostavio znanje
sabrano u mnogobrojnim djelima i u vidu fetava, a to je upravo
naslijedstvo Allahovih poslanika. Njegovoj d ennazi je prisustvovao
ogroman broj ljudi, a poznato pravilo kod prvih generacija glasi: Ako
ho
da vidi istinsku razliku izme u nas i njih (tj. novotara koji su
odstupili od puta Kur'ana i Sunneta) pogledaj d ennaze jednih i drugih.
Onaj ko je prisustvovao ejhovoj d enazi i vidio koliko je ljudi bilo u
njenoj pratnji, sjeti se Allahovih rje i: "One koji vjeruju i rade dobra
djela, Milostivi e sigurno voljenim u initi" (Prijevod zna enja Merjem, 96.); i rije i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima
nakon to su pro le pored njih dvije d enaze: "Jednoj od njih je
obavezan D ennet jer ste je pohvalili kada je prolazila, a drugoj je
obavezan D ehennem jer ste je pokudili. Vi ste Allahovi svjedoci
na Zemlji."
ejhu-l-Islam Ibn Tejmijje rhm. je iz ovoga hadisa izvukao sljede e
pravilo: Onaj koga pohvale svi muslimani jednog podru ja, bez izuzetka,
bit e, in allah, od stanovnika D enneta.
udan prizor kojeg je pro ivljavala Mekka na dan ejhove d enaze,
po ev i od zakr enosti ulica pa do kasnog zavr etka sa d enazom
(d enaza je po ela poslije ikindije namaza, a zavr ila se neposredno pred
ak amski ezan), dovoljno je svjedo anstvo ovom uva enom ejhu.
S druge strane, nau ili smo jedan veliki ders koji ka e: "Ispuni svoj
ivot dobrom, Allah e u initi da bude spominjan na jezicima muslimana
po dobru."
Salih ibn Humejd (imam i hatib u mekkanskom haremu i stalni lan
Med lisa
ure), ka e: " ejh je u svome podu avanju, davetu i
savjetovanju slijedio put mudrosti, lijepog savjeta i rasprave na najljep i
mogu i na in, klone i se to je vi e mogao rasprave i zala enja u
me usobna prepucavanja i odgovaranja onima koji su ne to napisali i
rekli. Imao je poseban metod u podu avanju i privla enju pa nje
studenata koji se ogleda u preciznim nau nim pitanjima, navo enjem
primjera i uzimanjem propisa iz ve utvr enih erijatskih pravila.
to se fetvi ti e, one se jasno odlikuju olak avanjem i pravedno u
uz du no po tovanje onoga koji se s njim razilazio i pa enje na pravila
21

fikhskog razila enja. Posebnu pa nju je posve ivao svojim u enicima

obavezno prate i njihov nivo znanja, to je normalno privukla njihova
srca, dovelo ih pred njega i natjeralo da sjednu pred njim na koljena i
tra e znanje od njega."
(Biografija ejha Ibnul-Usejmina rhm. je preuzeta
iz islamskog asopisa Saff, br. 50., od autora
dr. Enesa Halilovi a, i daije Semira Imamovi a).

22