Memoari Jednog Antiapostola - Maria Carre

Marie Carre
Marie Carre
MEMOARI JEDNOG
ANTIAPOSTOLA
SB-1025
Urednica
Neeljka Batinovi
Marie Carre
S francuskoga prevela
Marta Vlai
nakl a d a
...., BENEDIKTA
Zagreb, 2012 .
Naslov izvornika
ES-1025, Marie Carre
Copyright Editions Segieb, 78 Freneuse, France
za hrvatsko izdanje: Naklada Benedikta, Zagreb, listopad 2012.
Sva prava pridrana. Ovu se knjigu, kao ni njezine dijelove, ne smije
reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku - elektronskom, fotografskom ni mehanikom, ukljuujui i fotokopiranje, snimanje i
svaki oblik pohranjivanja - bez pisanog odobrenja Nakladnika, osim
kratkih navoda kao dijelova novinskih lanaka i izvjea.
Nakladnik
Naklada Benedikta, Zagreb
Za Nakladnika
Anina Marki
Lektura
Neeljka Batinovi
Naslovnica i priprema
Ante
Mati
Tisak
Grafiki
zavod Hrvatske
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice
pod brojem 820272
ISBN 978-953-7793-23-4
SADRZAJ
PREDGOVOR
Prvo poglavlje
OVJEK BEZ IMENA ELI OTKRITI NAJVEU
TAJNU SVOGA ZIVOTA
V
15
Drugo poglavlje
KAKO NESREA ELII LJUDE
Tree
poglavlje
VELIANJE, OHOLOSTI KAO JEDNE
OD NAJVECIH VRLINA
31
etvrto poglavlje
DAR GLUMLJENJA SKROMNOSTI NAILAZI
NA SAVRENO PONIZNU PREPREKU
39
Peto poglavlje
AMBICIOZAN KRSCANSKI PROGRAM
PRVO DOVODI DO UBOJSTVA
45
esto poglavlje
ANTIAPOSTOL ZAPOINJE SVOJ POSAO
I GAJI OSOBITU MRZNJU PREMA REVERENDI
51
Sedmo poglavlje
JUNAK POKUSAVA STAVITI NA KUSNJU
ISPOVJEDNU TAJNU
57
Osmo poglavlje
,
AMBICIOZNI MLADIC KOJI JE MISLIO DA JE
JACI OD SVEGA SUSRECE CRNOKOSU I BIVA
OKIRAN SVOJOM PRVOM SLABOSTI
65
Deveto poglavlje
V
STRASTVENI PROTIVNIK KATOLICKE VJERE

ELI PRIDOBITI CRNOKOSU NA SVOJU STRANU
73
Deseto poglavlje
V
JEDNOSTAVNA MEDALJICA DOBIVA VAZNU ULOGU,

KAO DA POLAE NEKAKVO PRAVO NA LJUDE
KOJI JOJ SE NAU U BLIZINI
79
Jedanaesto poglavlje
UNITAVANJE ZNATNO NAPREDUJE, IAKO SE
SPOTIE O SMIJENO DJETINJASTE PREPREKE
87
Dvanaesto poglavlje
O KATEKIZMU IZ 2000. GODINE I O
SIROMASNOM ALI REVNOM STUDENTU
V
93
Trinaesto poglavlje
CENZURIRANJ E APOSTOLSKOG VJEROVANJA
I SEDAM SAKRAMENATA
101
Cetrnaesto poglavlje
KAKO BI SVEOPCA CRKVA TREBALA

VELICATI COVJEKA
V
113
Petnaesto poglavlje
CRNOKOSA PIE PISMO DOSTOJNO
SREDNJOVJEK OVNOG ALI ROMANTINOG
MRANJATVA
123
"
Sesnaesto poglavlje
INI SE DA SE RTVA DRAGE PRIJATELJICE GUBI
U BUJICI KOJA NASTOJI ,,OBNOVITI LICE CRKVE''
129
NAPOMENA
preuzeta iz izvornika
Ova je knjiga dramatiziran prikaz nekih injenica koje se
dogaaju u Crkvi i koje zbunjuju mnoge vjernike.
Slinosti osobama ili suvremenim dogaajima ne smije se
shvatiti kao sluajne.
RIJEC NAKLADNIKA
Marie Carre bila je francuska medicinska sestra. Godine
1965. prela je s protestantizma na katolianstvo. Umrla je
u Marseillesu u Francuskoj 1984. godine. U svibnju 1972.
objavljena je ova njezina knjiga, pod naslovom ES-1025, u kojemu slova ES znae Eleve Seminariste (sludent bogoslovije).
Prema nakladniku izvornika, ova knjiga donosi priu o istinitom dogaaju, onako kako se dogodio. Autorica je napravila
samo malene promjene kako bi tekst bio itljiviji.
U ovoj prii postoje elementi istinitosti koji se odnose na
dogaaje to su se zbili tek 1983., tonije, na velianje Martina Luthera u nekim dijelovima Katolike crkve, osobito tijekom obiljeavanja 500. obljetnice njegova roenja, 1983.
godine. Kako je jedna medicinska sestra, ili bilo koja druga
osoba,mogla 1971. ili 1972. godine predvidjeti da e razni ljudi u Katolikoj crkvi za deset godina veliati Martina Luthera
kao vjerskog junaka.
Cak i kada bismo ovu knjigu shvatili kao istu izmiljotinu, dogaaji koji su u njoj predskazani doista su se ostvarili.
Osim toga, mnoge duboke i revolucionarne promjene koje su
V
se dogodile u Katolikoj crkvi od

Drugog
vatikan
skog
koncila
.
(1962. - 1965.) morali su biti osmiljeni u glavama ljudi koji
su bili blisko povezani s djelovanjem Katolike crkve i koji su
te promje ne promicali kroz utjecajne kanale unutar Crkve. U
protivnom, te promje ne nikada ne bi bile prihvaene ni provedene u djelo.
Ova knjiga potie na razmiljanje, osobito danas kada smo
svjedoci injenice da su se dogodile gotovo sve promjene o
kojima se u njoj govori.
PREDGOVOR
Kako zapoeti knjigu kada nisi pisac ili, jo bolje, kako objasniti da misli da ti je zadaa objaviti memoare,
i to prilino zastraujue memoare, upravo zato to su
strahotna uznemirujui?
Recimo da su ove prve stranice poziv katolicima naega vremena u obliku predgovora ili, bolje reeno, ispovijedi. Da, u sluaju moje ,,malenkosti'' i ne bi se reklo
da je ,,ispovijed'' prava rije, a ,,malenkost'' je opet jedna
od rijei koje danas vie nitko ne eli rabiti. Odnosno,
kada kaem ,,vie nitko'', govorim o onima koji misle da
su inteligentni ako slijede diktate vremena ili ih ak na.
,.
stoje preteci.
Postoji samo jedna, i to sasyim banalna, rije kojom
bih opisala ponaanje takvih ljudi. Ta rije jest ispraznost.
Ali, Gospodine, Ti zna da vrsto vjerujem da si Ti
najsnaniji!
Je li to potrebno isticati? Mislim da jest. Danas je to
nuno zato to se ljudi pouzdaju u ovjekovu mo, mo
koja lansira rakete u svemir, ali istodobno puta da toliki
umiru od gladi, mo koja pokree snane strojeve, ali je
istodobno rob koji pod njima stradava, mo koja govori
da joj vie ne treba Bog, ali izbjegava pitanje postanka
svijeta.
Marie Carre
'
Moram prestati govoriti o tome i smiriti se. Sve to

sam upravo napisala samo je rezultat srameljivosti i
odgaanje trenutka u kojemu u se morati predstaviti
itateljima.
Ja sam, dakle, samo neznatna medicinska sestra koja

je mnoge ljude vidjela kako umiru, koja i dalje vjeruje u
Boje milosre i koja se mnogo puta uvjerila da nevidljivi Bog djeluje u pravo vrijeme.
Ja sam samo medicinska sestra koja je, u zemlji koju
neu navesti, u bolnici koju neu imenovati, vidjela kako
od posljedica automobilske nesree umire ovjek bez
imena i dravljanstva, bez ikakvih dokumenata.
No, u njegovu sam ruksaku nala spise koje sam morala pregledati. Jedan je od njih poinjao ovim rijeima:
,,Ja sam ovjek bez imena, ovjek bez obitelji, bez domovine i bez naslijea... ''
U tome tekstu od stotinjak stranica pisanih rukom
vjerojatno ne bih nala nijedan podatak pomou kojega
bih mogla identificirati. unesreenoga. Ali, moda ipak
... ? No, moram priznati (budui da sam spominjala ispovijed), rije je o tome da sam htjela proitati njegove
osobne biljeke i da sam relativno brzo popustila tome
iskuenju.
Dopustila sam da moja enska znatielja nadvlada
pravila koja su mi kao medicinskoj sestri to prijeila, ali
nisam ni slutila da u naii na dokument o ivotu toga
ovjeka koji e me zaprepastiti i duboko okirati. Taj je
tekst bio odve ozbiljan da ga jednostavno spalim i odve aktualan da zavri u bilo ijim rukama. Izgledao je
10
DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA
previe stvaran da sam ga ja, nekadanja protestantkinja

i obraenica na vjeru svete i vjene Katolike crkve, koja
od ovjeka trai samo da pokua, koliko mu je mogue, ali ustrajno, ivjeti svetost, dakle, izgledao je toliko
stvaran da sam morala staviti obranu svoje svete Crkve
na prvo mjesto, ispred svega ostaloga. O, itekako dobro
znam da Bogu ne treba naa obrana, da ga ne trebam
ja braniti, no znam i to da me u tome trenutku mogao
ostaviti u zabludi i tuzi koju prouzrouju neodgovorena pitanja, ili u bahatosti, zbog koje irski katolici, primjerice, ve etiristo godina moraju boraviti u getima u
kojima zakoni (navodno pravedni i nedodirljivi) imaju
ulogu bodljikave ice. To ne znai da sam Irkinja i nemojte pokuavati otkriti tko sam jer to nikada neete
saznati. No Irci su mi, a da toga nisu ni svjesni, pomogli
da skupim malo hrabrosti i da ovo moje skromno svjedoanstvo barem umanji propust nastao zbog onoga to
mudri i umni zaboravljaju uiniti.
Ni moj unesreenik nije bio Irac. Izgledao je kao Slaven. To, uostalom, nije ni bilo vano jer vie nije mogao
govoriti.
No, svejedno sam pokuala dobiti koju informaciju
od njega tako to sam ga zamolila da za potvrdan odgovor sklopi oi. Tada jo nisam proitala tekst koji je nosio sa sobom, a nije ni elio odgovoriti na moja pitanja,
ili nije imao snage, tko e znati.
Tek sam poslije njegove smrti, nakon to sam proi
tala tekst, postala svjesna injenice da mu je jamano
znatno veu patnju od svih ozljeda i prijeloma zadavala
11
Marie Carre
pomisao na slabost koju je pokazao time to je napisao

tih stotinjak stranica, to sebi nije smio dopustiti.
Da sam bila svjesna goleme moi i nevjerojatne vanosti toga ovjeka izobliena ozljedama, moda bih mogla pronai rijei koje je trebao uti i razotkriti masku
koju je stavio da bi sakrio svoju ogorenost. (Zato jednostavno nije priznao da pati?) jer ponekad je dovoljan
i djeli sekunde da se skine i najtvra maska koju ljudi
godinama grade. Bog to zna, a i njegovi sveci.
No, tada sam bila zaokupljena samo svojim dunostima medicinske sestre. Zapravo, to nije posve tono zato
to sam mislila da molitva nadopunjuje moj posao (a to
nisam nauila ni iz knjiga ni iz predavanja ni iz ispita) .
Stoga sam molila za toga ovjeka, za kojega su mi ve,
zapravo, bili rekli da nema nikakvih dokumenata.
Dala sam mu ime. Nazvala sam ga Mihael zato to mi
je taj arkaneo esto pomagao i zato to me ta hebrejska rije tjei kada u naim novim vjerskim obredima,
bunim poput naih ulica, stadiona i radijskih prijamnika, moram sluati sve te nove pojmove koje smo nazvali
,,narodnim jezikom'' da bi nas zadivile i zatvorile nam
usta. Jer, sve je to farsa, svi ti argumenti koje ele da
usvojimo i ponavljamo kao odrasli vjernici (dok je Krist
k sebi zvao malene), sve je to samo smijurija kojom se
pokuava prikriti ironian i okrutan autoritarizam koji
bi se mogao okrenuti sam protiv sebe.
Kako rekoh, molila sam za toga ovjeka nazvavi ga
Mihael ni ne znajui da je bio jedan od naih najveih
neprijatelja. Ni ne znajui mi je, kao kranki, zadaa
12
uvijek bila moliti za njega koliko sam god mogla i poticati i druge da za njega mole.
Sada za njega prikazu jem svete mise, ali je vrlo teko
nai mise koje su zadra le izgled presve te Zrtve, a ne alostan dojam ugodne, bratske, ovjekoljubive gozbe. Jao
nama!
Mihael je imao pogled koji nikada neu zaboraviti, ali
koji nisam mogla pronik nuti.
Kada sam shvatil a to je skrivao, pokua la sam se prisjetiti njegova snano g pogled a kako bih iz njega saznala
to je elio da uinim s njegovim memoa rima.
Zato ih je uope napisao? Nije li to bio znak prave
slabosti, moda jedine opasne slabost i kojoj je ikada popustio? ... Samo Bog zna.
Danas sam susrela prijateljicu koja bi htjela da se ovaj
tekst objavi. No, imam li ja pravo na to?
Najvie mi je ao to sam morala zakljuiti da nikada
neu doi u napast iznijeti to pitanje u ispovijedi, kako
bih bila uinila prije samo nekoliko godina. Ne, jer krepost svete poslu nosti vrlo je snano oruje koje danas
nai neprijatelji, pretvarajui se da su nam prijatelji, koriste za borbu protiv onoga to smo bili kako bi nas pretvorili u ono u to su nas odluili pretvo riti.
Jednom rijeju, to u to nas ele pretvo riti nije nikakva tajna, znamo kakvo je, postoji ve etiristo godina i
naziva se protest antizam . Dakle, mi se katolici trebam o
malim koracima, skrom nim inima poslu nosti, lanom
poniznou koja dovodi do lanog kajanja, lanom ljubavlju koja vodi do prijetv orne dvosm islenos ti, rijeima
V
13
Marie Carre
koje su prikriveni maevi s dvije otrice i ije je ,,da''

,,ne'', a ,,ne'' ,,da'', i dalje izgledajui kao dobri katolici,
pretvarati u savrene protestante. Kakva genijalna ideja!
Takvo to trebalo je smisliti.
Da, esto je dananje kranstvo takvo, i oni nas ele
natjerati da to kranstvo zavolimo.
No, povijest nas ui tko su najstrpljiviji, tko su najjai, a tko najvjerniji.
I neka mi Mihael oprosti to otkrivam njegovu ulogu, jer to je za njegovo i nae dobro ... Ad maiorem Dei
1
gloriam
Na slavu Boju (lat.) - nap. prev.
14
Prvo poglavlje
COVJEK BEZ IMENA ZELI OTKRITI

NAJVECU TAJNU SVOGA ZIVOTA
,
Doista se pitam zato imam potrebu zapisati svoja sjeanja. To je prilino neobino. Mislim da to inim
svake noi, u snu, i mislim da zbog toga imam osjeaj da
sam vezan za njih, to me prisiljava da nastavim i danju.
Uostalom, nije ni vano, nitko ih nikada nee proita
ti. Na vrijeme u ih unititi .
Ja sam ovjek bez imena, ovjek bez obitelji, bez <lomovine i bez batine. Covjek kakve graani i birokrati
preziru. Zbog svega toga i zbog onih koji su mi eljeli
dobro, besmisleno sam patio. Da sam samo znao kakva
bi srea iz toga mogla proizai! No bio sam premlad da
bih znao da iz tame moe proizai svjetlo i sunce.
Na poetku sam bio sasvim malen bezimen djeak.
Izgledao sam kao trogodinjak kada su me nali kako
plaem i lutam nekom poljskom cestom. Bilo je to 1920.,
zbog ega mogu pretpostaviti da sam se rodio 1917., ali
gdje? I tko su mi bili roditelji?
v
15
Marie Carre
Kau da sam jedva znao govoriti, poljski loe, a ruski

jo gore. Kau i to da nisam razumio njemaki. Tko sam
bio? Nisam vie ni znao rei svoje ime, jer logino je da
sam imao ime i da sam se na njega odazivao. No od toga
sam se trenutk a morao zadovoljiti onim koje su mi nadjenuli ljudi koji su me posvojili.
Cak me i danas, pedese t godina poslije toga, iako manje, obuzm e srdba kad god se prisjetim doktor a i gospoe X ... Bili su dobri ljudi, plemen iti i velikoduni.
Nisu imali djece pa su me posvojili. Mislim da su me
voljeli vie nego to bi voljeli vlastito dijete. Voljeli su
me zato to sam ih izvukao iz oaja u koji ih je bacila
neplod nost. Mislim da sam im bio kao dar s neba zato
to su bili toliko poboni da su sve povezivali s Bogom.
Dakako, i mene su, kao u nekoj igri, nauili tako promatrati svijet.
Bili su toliko dobronamjerni da nikada nisam uo da
i o kome loe govore.
Kada su me nali posve. sama i uplakana na cesti, bili
su jo mladi, u srednjim tridesetima. Bili su vrlo lijepi i
ubrzo me osvojila gotovo pretjer ana ljubav koja je meu
njima postojala. Kada bi se pogledali, a zatim poljubili,
preplavio bi me nekakav ugodan osjeaj i bio bih posve
sretan.
Oni su bili moj tata i moja mama, i te sam posvojne
pridjeve izgovarao s nekim posve mladenakim oduevljenjem. Majka mi je iskazivala toliko pretjer anu ljubav
da sam trebao postati razmaen. Ne znam zato se to
nije dogodilo. Po naravi sam bio miran i marljiv i nisam
V
16

.
.
im zadavao nikakvih briga, ali nisam bio enskast. Znao

sam se sasvim dobro tui, za to nije potrebno biti nasilan ni imati lo karakter. Moji su roditelji, posebice majka, drali da sam dobre naravi, ali nisu vidjeli da se moja
volja podudara s njihovom samo zbog sretnog stjecaja
okolnosti. Bio sam vrlo ambiciozan i to su odobravali.
Sto bi jo djeak mogao traiti?
Kada sam navrio etrnaest godina, za odlian uspjeh
u koli odluili su me nagraditi putovanjem u Rimi Pariz. Bio sam tako sretan da sam nastojao manje spavati.
San mi se inio gubitkom vremena. Osim toga, elio sam
se pripremiti za putovanje i unaprijed gutao sve podatke
o tim gradovima.
Jedne veeri, dok su mi se kapci sklapali, sjetio sam
se da bi moj otac mogao imati kakav lijek koji bi odagnao
san. Oduljao sam se u dnevni boravak. Bili su u pokrajnjoj prostoriji i razgovarali su o meni. Brinuli su se kako
u dobiti putovnicu budui da nisam njihov sin.
Znate li onaj osjeaj kada kao da vas oine grom? ...
Barem romanopisci tako opisuju takve situacije. Uvjeravam vas da je mnogo gore i da ljudski jezik jednostavno
nema rijei kojima bi opisao taj uas. A bol koja se javi u
takvom trenutku istodobno je i neizmjerna i posve malena poput tek roena djeteta. Poput djeteta, rast e i
uvrstiti se, a da njezina rtva toga nije svjesna.
Zelio sam umrijeti i inilo mi se kao da mi srce ve
slabi. Kako li je samo tuklo! Kakvom brzinom, dok se
cijelo moje bie skamenilo! Kada mi se srce povratilo u
normalniji ritam, mogao sam se ponovno micati. Boljelo
V
17
Marie Carre
me sve od stopala do glave. Do tada nisam nikada osjetio

bol pa me njezin prvi posjet posve obuzeo i na odreeno
vrijeme upravljao mojim ivotom. Bol me potaknula da
otiem, to sam odmah i uinio, ne ponijevi sa sobom
nita. Zelio sam ak otii posve gol, ne uzeti nita od
tih ljudi. Jer, naravno, oni su bili i jo uvijek jesu samo
,,oni ljudi''. Mrnja koju prema njima osjeam jednako
je velika kao i ljubav koju su mi pokazali. Jer, oduvijek
su mi lagali, ak ako me i jesu uistinu voljeli. I to im ne
opratam. Nita ne opratam, iz principa. Da sam logian, bio bih im zahvalan zato to sam zahvaljujui njima
danas jedan od najozloglaenijih tajnih agenata. Postao
sam osobni neprijatelj Boga, ovjek koji na cijelome svijetu eli nauavati i navijetati smrt Boga koji, zapravo,
nikada nije ni postojao.
Od silne boli elio sam trati sve do Vladivostok(1.. I,
krenuo sam. No, unato tome to sam bio snaan, poslije mnogo sati tranja htio sam se nasloniti na zid da
doem do daha, ali se zid rasplinuo, a ja sam posrnuo
i uo kako nekakav dalek glas, kao da mi daje pljusku,
dovikuje: ,,To je neko jadno dijete!''
Okrenuo sam se s namjerom da udavim enu koja
je time pokazala materijalistiki duh. Samo me gaenje
sprijeilo da ju ne ubijem. Nikada ne bih ni vrkom prsta
dotaknuo kou tako odbojne osobe. Htio sam neto rei,
ali sam se gotovo uguio. Dvije su me ene pokuale
natjerati da popijem malo alkohola. Sve sam ispljunuo
i odmah zaspao. Probudio sam se kada se ve dobrano
razdanilo. Jedna je ena sjedila na dnu kreveta i promaV
18
DNEVNIK JEDNOG ANTIAPO STOLA
trala me. Dakle, ona me ovamo donijela! Moda je to

bila ona ista, ali nije vie imala minke na licu. Rekao

sam JOJ:
- Manje ste gadni nego sino.
Ona mi je na to mirno odgovorila:
- Preksino.
Eto zato sam bio gladan. Upitao sam da mi daju hrane, jer ene postoje zato da hrane muka rce. Usput sam
onoj u sobi odmah dao do znanja da vie nikada neu od
nje traiti nita. Moram prizna ti da mi je donijel a mnogo
dobre hrane. To me malo odobrovoljilo. A zatim mi je
rekla:
- Pobjegao si. Ti si taj i taj.
Nita joj nisam odgovorio. Cekao sam da vidim to e
dalje rei. A ona je dodala:
- Mogu ti pomoi da prijee u Rusiju.
- Kako znate da elim ii u Rusiju?
- Govorio si u snu.
- Tako ste saznali moje ime?
- Ne. Vidjela sam ga u novinama. Roditelji te mole da
se vrati. Obeavaju da ti nee prigovarati zbog bijega.
- Ja nemam roditelja.
Sigurn o je shvatil a da sam donio vrstu odluku , jer
mi je rekla:
-Imam rodbin e u Rusiji. Mogu ti pomoi da prijee
granicu.
Za mene je to bio traak nade. Upitao sam je bi li odnijela pismo jednom mom prijatelju iz razred a koji e se
u podne vraati kui. Izgledala je oduev ljeno to moe
V
'
19
Marie Carre
neto uiniti za mene. Napisao sam nekoliko rijei tajnim pismom. Sreom, prelo nam je u naviku da iz zabave sve poruke ifriramo, i to bez iijeg znanja. Tako sam
, u tome dramatinu poloaju u kojemu sam bio uporabio
neto to nam je uvijek bilo samo igra.
Prijatelj mi je bio bogat. Roditelji su ga sramotno ra~mazili i putali mu da raspolae s mnogo vie novca
nego to je bilo potrebno. Nadao sam se da e i toga
dana imati dosta novca koji je namijenio za nekakvu posve suvinu kupovinu. Osim toga,- znao sam da mu je
nae prijateljstvo vanije od svega ostaloga i da e mi
poslati sav novac koji bude imao, tim vie to mu nisam
krio namjeru da potajice odem u Rusiju, zemlju ijoj se
odvanosti divio. Zapravo, budui da se nije slagao s
ocem, vie je volio Rusiju zato to je to bila domovina
njegove majke. A znao sam i da bi, unato tome to mi je
zavidio, prije dopustio d~ ga ubiju negoli priznao da zna
neke podatke o mome bijegu.
Sjetio sam se da je ak imao ujaka koji je bio visok
dunosnik, mislim u Lenjingradu. Upitao sam ga za
adresu toga ujaka i zamolio ga da mi napie preporuku.
U trenutku kada je ena ve kretala iz kue, brzo sam
dodao i ovaj post scriptum: ,,Zelim ui u Partiju i postati
vana osoba u njoj''.
To je bila moja osveta..
Zena je ekala pred vratima da se on vrati iz kole.
Imala je sree jer se toga dana vratio u dva sata popodne.
Prepoznao ju je i dao joj paket. U njemu je bilo jedno
dugo ifrirano pismo za mene, jedno za njegova ujaka
V
20
pisano obinim pismo m i lijep sveanj novca. Doista je

bio sposoban.
zbog oitih razloga, rei kako sam preao granicu i uspio stii u Lenjingrad.
Moj prvi posjet ujaku oito ima neto besmrt no, jer
se jo sjeam svih pojedi nosti i rado u mislim a oivljavam taj trenuta k. Nisam tono znao na kojem je poloaju u ruskom upravn om aparat u ujak bio, ali sam odluio
biti iskren. Ako sam elio doi do poloaja koji sam sebi
namijenio, mislio sam da bi bilo bolje odigra ti na kartu
iskreno sti s tim jedinst venim ovjekom. Mislim da me
ve pri tom prvom susretu dobro razum io i da sam mu
se svidio.
Rekao mi je da u prije svega trebati uiti doktrin u
Partije i jezike. Sve e ovisiti o kvaliteti moga_ rada. Odgovorio sam mu da u u svemu uvijek biti prvi i da u
ubrzo znati vie od svojih profesora. Covjeku priinja zadovoljstvo kada ima nekoga pred kime se moe pokaza ti
kakav jest. Bio je jedini s kojim sam to mogao. To sam
mu i rekao. Bio je polaskan, iako mi je odgovorio pomalo
ironinim smijek om. U tome sam trenutk u bio jai od
njega, bez imalo dvojbe. Osjetio sam kako me preplavljuje velika radost, prvi put poslije bijega. Taj osjeaj nije
dugo potrajao, ali mi se svejedno uinio dobrim znakom.
Sest sam godina pohlep no uio. Jedino to me uveseljavalo u tome razdoblju bili su posjeti ujaku svaka etiri
mjeseca i mrnja prema Bogu, kao i sigurn ost da e mi
poi za rukom da postan em neospo rni Poglavar svjetskog ateizma.
Neu,
21
Drugo poglavlje
KAKO NESRECA CELICI LJUDE

Ujak mi je bio jedini prijatelj, jedini koji me uistinu
poznavao. U oima svih drugih elio sam biti beznaajan, i to mi je lako polo za rukom. Zene me nisu zanimale. Prema njima sam ak osjeao neko gaenje, kao i
prema slabiima koji su ih suvie voljeli. Zelio sam uiti
koliko je god bilo u mojoj moi, to je pomoglo mojemu
ionako zauujue dobrom pamenju. Bilo je dovoljno
da knjigu pomno proitam i ve sam je znao napamet,
ak i ako je bila napisana tekim stilom. No pamtio sam
samo ono to je bilo vrijedno upamtiti. Moja oito superiorna inteligencija zadravala je samo ono vrijedno
i ak znala potajno i s neporecivim uitkom kritizirati
i najpoznatije profesore. Ljubav koju sam gajio prema
ateistikim doktrinama, koje su osnova i temelj Partije,
raspaljivala je moju revnost, koja nije bila zanemariva.
Poslije est godina revnog uenja ujak me jedne vee
ri pozvao u svoj ured. Do tada me primao kod kue. Toga
sam se dana mogao uvjeriti da je doista visok dunosnik
policije, kako sam uvijek i pretpostavljao.
v
23
Marie Carre
Dao mi je drastian prijedlog, koji me, to mu je zasigurno bio cilj, prenerazio. Ovo su bile njegove rijei:
- Poslat u te da provodi militantni ateizam u cijelome svijetu. Morat e se boriti protiv svih religija, posebno protiv katolike, koja ima najbolju strukturu. Da
bi to uinio, ui e u bogosloviju i poslati rimokatoliki
sveenik.
Odgovorio sam mu samo utnjom i zadrao privid

potpune ravnodunosti, a zapravo sam bio presretan.
Ujak je bio zadovoljan i to nije skrivao. Jednako je mirno
nastavio:
- Da bi mogao ui u bogosloviju, vratit e se u Poljsku i pomiriti se s obitelji koja te posvojila te otii razgovarati s biskupom.
U meni se naas javio otpor. Otkako sam poznavao
ujaka, to je bio prvi put da se nisam mogao kontrolirati.
Izgledalo je da je time bio zadovoljan, ak da ga to zabavlja. Rekao mi je:
- Dakle, nisi ba posve od kamena.
Ta me primjedba razbjesnila pa sam hladno odgovo
r10:
- Jesam i ostat u to god se dogodilo.

Izgledao je oputeno i kao da ga situacija ak zabavlja,
kao da moja karijera, poziv i budunost (a time i budu
nost Partije) ne ovise o odlukama koje su se toga dana
donosile. Dodao je:
- Dobro je imati kameni kar~kter, to je jedna od najvanijih osobina onih koji ele postati tajni agenti. No
od sada e morati pokazivati da ti je jako stalo do tvoje
obitelji.
24
Osjeao
sam se kao kukavica jer sam bijedna pitao:

- Tijekom est godina bogoslovije?
On mi je, strogou kakvom se postupa s okrivljenicima, odvratio:
- A da ti kaem ,,da'', to bi odgovorio?
Posve iskreno i lako odvratio sam mu da bih mu se
naklonio i iznenadio sam se to sam se u tome trenutku
osjeao mudrijim od njega. Jo se uvijek smijao dok mi
je odgovarao:
- Dobro, ali nisi znao sakriti pomisao da sam idiot
koji naivna otkriva svoj plan.
Pocrvenio sam, to mi se inae nikada ne dogaa. A
on je dodao:
- Tajnom agentu ne tee krv kroz vene, on nema srca
niti ikoga voli, ak ni sebe. Vlasnitvo je Partije, koja ga
moe ivog prodrijeti i bez upozorenja. Dobro utuvi u
glavu da emo te, gdje god se bude nalazio, nadzirati i
rijeiti te se i poslije najmanjeg krivog poteza. I, dakako,
ako se nae u opasnosti bez svoje krivnje, ne raunaj na
nas. Zanijekat emo da si na lan.
Odgovorio sam:
- Znam sve to, no dopustite mi da Vas pitam zato
moram pokazati da mi je stalo do moje lane obitelji.
Nikada Vam nisam skrivao koliko ih prezirem.
On je na to rekao:
- Mrnja, osim one prema Bogu, po Lenjinovu primjeru, takoer nije dio naih osobina. Prijeko nam je
potrebno da te biskup zemlje u kojoj si se rodio, Poljske, primi u bogosloviju. No nije nam namjera da ondje
25
Marie Carre
zavri i teoloki studij. Poslat emo te na drugu stranu Atlantika, ali ovo su sve povjerljive informacije pa
e glumiti da si iznenaen kada dobije taj nalog. Da,
imamo dobrih razloga bojati se izbijanja rata'u Europi s
ovim luakom koji upravlja Njemakom. Zbog toga nam
se ini razborito poslati te na studij u Kanadu, na primjer. Za to imamo jo jedan razlog. Naime, europska su
sjemenita mnogo stroa od amerikih.
U meni se javio neprimjetan znak neslaganja, koji je
odmah razotkriven. Ujak je nastavio:
- Znam da bi mogao podnijeti est godina u strogoj
bogosloviji, a da za to vrijeme nijednom ne izie. To
uope nije upitno. No nuno je da upozna svijet i naine na koje ljudima moe pristupati kako bi izgubili vjeru, a da pritom, dakako, bude siguran da nikada
nita nee posumnjati. Nita nam ne bi koristilo slati
mlade u bogoslovije da potom budu razotkriveni i izbaeni. Zato e ostati sveenik do smrti i ponaati se
kao vjeran i uzoran lan klera. Uostalom, poznajem te, i
znam tvoj potencijal.
Zatim mi je objasnio neke pojedinosti vezane uz
funkcioniranje slube u koju sam trebao ui i na ijemu
sam se elu nadao ostati do kraja ivota.
Odmah poslije ulaska u bogosloviju morao sam se
potruditi otkriti kako u unititi sve emu su me uili.
No da bih to uinio, morao sam paljivo i inteligentno,
odnosno hladne glave, prouiti povijest Crkve. Bilo je
posebno vano da nikada ne zaboravim da progoni ne
slue niemu osim to raaju muenike, o kojima kato26
lici s pravom mogu govoriti da su sjeme krana. Svakako je trebalo izbjei muenike. Osim toga, nisam nikada smio zaboraviti da se sve religije temelje na strahu,
strahu od predaka, da su sve nastale iz njega. Drugim
rijeima, uklonite li strah, uklonili ste i religije. No to
nije dovoljno. Jo je rekao:
- Na tebi je da otkrije dobre metode.
Bio sam presretan. Zatim je nastavio:
- Pisat e mi svakoga tjedna, saeto, da me izvijesti
o parolama koje bude htio proiriti cijelim svijetom, uz
kratko objanjenje razloga za njihov odabir. Poslije odreenog kraeg ili duljeg vremena, pomou mree poslat
emo te izravno u akciju. To znai da e imati deset
ljudi pod sobom, od kojih e svaki imati jo deset. Osobe
kojima bude izdavao naloge nee te poznavati. Da bi
dole do tebe, trebat e prenositi poruke preko mene.
Tako nikada nee biti otkriven. Ve imamo mnogo sveenika u svim zemljama kojima hara katolianstvo, ali se
nikada neete upoznati. Jedan od njih je biskup, moda
ete doi u kontakt, no to ovisi o stupnju koji e dosegnuti. Posvuda imamo promatrae, napose starjeine
koji pregledavaju tisak iz cijeloga svijeta. Redovito emo
ti slati izvjea. Tako emo lako znati kada tvoje ideje
pronau put do ljudi. A dobra ideja jest svaka koju kakav
naivni pisac preuzme i predstavi kao svoju. Nitko nije
tatiji od pisaca. Na njih uistinu raunamo, a da ih ne
trebamo uope obuavati. Oni rade za nas a da to ni ne
znaju, ili, bolje reeno, da im to nije namjera.
27
Marie Carre
Pitao sam ga kako emo ostati u kontaktu ako izbije

rat. Na sve je mislio. U dogledno sam vrijeme trebao
primiti pismo iz neke slobodne zemlje udaljene od rata.
Trebao sam je prepoznati po injenici da e na njoj stajati moje tajno ime: SB-1025. ,,SB'' je znailo ,,student
bogoslov''. Pomislio sam da je 1025 redni broj. Na svoje
veliko iznenaenje imao sam pravo. Uzviknuo sam:
- Dakle, I 024 sveenika i bogoslova ula su u sustav
prije mene!
- Tako je - hladno mi je odgovorio. To me nije obeshrabrila, nego je izazvalo osjeaj ogorenosti i bijesa.
Sa zadovoljstvom bih bio zadavio ta 1024 mukarca. Ali
sam samo rekao:
- Treba li ih doista toliko?
On se samo nasmijao. Bilo je nemogue nadati se da
u mu sakriti svoje misli pa sam pobono dodao:
- Izgleda da nisu dobro obavili posao ako ih i dalje
v
novaci te.
No, nije elio udovoljiti mojoj znatielji.
Htio sam barem saznati hou li moi stupiti u vezu s
nekima od njih. No ujak me uvjerio da nikada neu upoznati nijednoga. Nisam shvaao zato. Bio sam zbunjen
pa sam ga upitao:
- Kako emo dobro obaviti posao ako smo raspreni,
bez koordinacije i razmjenjivanja ideja?
- Sto se koordinacije tie, ne brinite, pobrinuli smo se
za to, no samo visoki dunosnici Partije znaju kako taj
sustav funkcionira. A to se pak tie meusobnih poticaja, raunamo na vau ljubav prema Partiji.
V
28
Nisam imao to kazati na to. Jesam li mogao rei da

Partija nee nita postii na podruju ateizma sve dok
na elu te slube ne budem ja? Bio sam toliko uvjeren
u to da sam svoja 1024 prethod.nika pospremio u ladicu
pasivnih lanova.
29
Tree
poglavlje
E
JEDN
KAO
I
VELICANJE OHO LOST
,
OD NAJVECIH VRLINA
Poslij e te veere za pamenje, ujak me pozvao k sebi
da mi pokae neke tajne dosjee doista zanimljiva sadraja. Iako ovi memoa ri nikada ne smiju biti objavljeni,
opreza radi neu o tim dosjeim a govoriti. Znam ljude
koji bi i danas dali cijelo bogatstvo samo da ih mogu
fotografirati. Nasmijava me pomisa o na to jer bi im bilo
dovoljno da izume stroj kojim bi mi proitali misli.
Toga sam tjedna doznao nekoliko korisn ih adresa i
telefonskih brojeva iz raznih zemalja. Zbog svih tih mjera predos trono sti mogli smo osjetiti da je rat ve pred
vratima. Nestrpljivo sam prieljkivao odlazak iz Europe
jer bi dobrob it ovjeanstva bila opasno ugroe na mojom smru, pa ak i samo zatuplj enjem koje bi nastup ilo
da sam morao odslu iti dulji vojni rok.
Ujak me pozvao u svoj ured da bismo razgovarali o
meunarodnoj politici, no ta me tema samo osredn je
zanimala. To mi je predbacio rekavi da je ateizam samo
jedna grana politike. Ja sam mislio da je ateizam, uz
mene, njezina najvanija grana. Kao da uje moje misli,
dodao je:
31
.'
' .
'
Marie Carre
- Ima pravo kada misli da je ateizam osnova i temelj, no treba jo mnogo toga nauiti po tom pitanju.
Sloio sam se laui kako sam najbolje mogao i posve
ravnoduno rekao:
- Imam prijedlog o opoj upravi koji bismo trebali primijeniti za cilj za koji se borimo.
Na ujakovu se licu na trenutak pokazao smijeak. Mislim da je to zato to sam mu bio simpatian. Pogledao
sam ga s trakom sumnje. Rekao mi je:
- Govori, ali budi kratak.
Sto sam drugo i elio? ... Stoga sam posve mirno od
govorio:
- Umjesto da se borimo protiv religioznih osjeaja, trebamo ih veliati i uzdii na razinu utopije.
Nastala je tiina, razmiljao je. Zatim je rekao:
- U redu, dajte primjer.
Bio sam na dobrom putu. Cinilo mi se, zapravo, da
je u tome trenutku cijeli svijet u mojim rukama. Mirno
sam mu objasnio:
- Ljudima, posebice crkvenim poglavarima, treba utuviti u glavu da po svaku cijenu nastoje oko izgraivanja
univerzalne religije u koju bi se sve religije stopile. Kako
bi ta ideja zaivjela, pobonim ljudima, poglavito rimokatolicima, treba nametnuti osjeaj krivnje zbog njihova
uvjerenja da su jedini koji ive u istini.
- Nije li drugi dio tvoga prijedloga i sam pomalo utopijski?
- Ne, ne, nikako - odluno sam odgovorio. - Ja sam
bio katolik, i to pravi katolik, hou rei vrlo poboan i
V
32
revan sve do svoje etrnaeste godine, i mislim da je relativno lako katolicima pokazati da ima svetih ljudi i meu
protestantima, muslimanima, idovima, itd.
Ujak je na to rekao:
- Pretpostavimo da je to tono, no kakav e osjeaj
imati druge religije?
- To e biti promjenjivo - odgovorio sam. - I jo moram
prouiti taj aspekt problema, no mislim da je najvanije
da se korjenito i sveobuhvatno izmijeni Katolika crkva.
Ta je najopasnija.
- A kako zamilja tu univerzalnu crkvu prema kojoj
eli da svi ljudi pohrle?
~Zamiljam je kao vrlo jednostavnu. Uvijek e morati
biti jednostavna kako bi mogla primiti sve ljude ... Moi
e zadrati samo daleko poimanje Boga koji je vie-manje tvorac svijeta i vie-manje dobar, ovisno o danu. Uostalom, taj e Bog biti koristan samo u vrijeme nevolje.
Tako e se njegovi hramov.i ispuniti samo zbog iskonskoga straha, no veinu e vremena biti vie-manje prazni.
Poslije poduljeg razmiljanja, ujak mi je rekao:
- Bojim se da katoliko sveenstvo brzo ne uvidi opasnost i ne postane neprijateljski nastrojeno prema Vaemu planu.
Zustro sam odgovorio:
- Sve to se do sada dogodilo dobro je. Moja je ideja

ve putena u svijet zahvaljujui nekatolicima, no Katolika je crkva uvijek zatvarala svoja vrata pred slinim
programima. Upravo sam zato elio prouiti na koji
emo nain postii da promijeni miljenje. Znam da to
33
Marie Carre
biti lako, da e na tome trebati raditi dvadeset ili

ak pedeset godina, no taj cilj moramo postii.
- Kojim sredstvima?
- Brojnim i suptilnim. Ja zamiljam Katoliku crkvu
kao kuglu. Da bi ju se unitilo, treba je napasti s brojnih
poloaja, sve dok vie ne bude sliila ni na to. Treba
znati biti vrlo strpljiv po tome pitanju. Imam mnogo ideja koje na prvi pogled mogu izgledati osrednje i djetinjaste, ali sam uvjeren da e sve moje osrednje djetinjarije
postati nevidljivo oruje velike uinkovitosti.
- Dobro - rekao je ujak. - No trebat ete mi predoiti
kratak 'n acrt svojih ideja.
Polako sam izvadio novanik i izvukao omotnicu koja
je sadravala dragocjenu razradu mojih ideja. Poloio
sam mu dokument na stol s nevidljivim zadovoljstvom.
Ujak ga je odmah stao itati, emu se nisam ni usudio
nadati. To mi je dokazalo da je u mene polagao velike
nade. Kako li je bio u pravu, taj dragi stari ovjek!
Nakon to je proitao dokument, to mu je uzelo vie
vremena no to je doista trebalo, pogledao me i rekao:
- Dat u ovaj tekst svojim savjetnicima da ga proue.
Doi ete za osam dana po odgovor, u isto vrijeme. U
meuvremenu se spremite za put u Poljsku. Uzmite ovo.
Prui.o mi je omotnicu s izdanom koliinom rubalja,
vie no to sam ikada posjedovao.
Budui da su mi se kazalite i kino zgadili, kupio sam
mnogo knjiga. Nisam znao kako ih poslati u Poljsku, no
mislio sam da e se ujak za to pobrinuti kakvom diplomatskom potom. Tih sam osam dana proivio u nekom
nee
34
stanju uzbuenja, u kojemu vie nisam osjeao da imam

tijelo, a gotovo nisam ni spavao.
U tome sam se razdoblju (prvi put u ivotu) pitao
trebam li pokuati upoznati kakvu enu. No mislio sam
da to nema smisla dok sam u takvom stanju uzbuenja.
Cak sam se bojao da u takvom obinom ivotinjskom
reakcijom ugroziti svoj plan koji su u tome trenutku i
tali najvii dunosnici Partije. Nije li prije svega bilo vano da istoga asa mogu preskoiti nekoliko stepenica i
pretei to vie od 1024 prethodnika koji mi nisu bili ni
do koljena?
Jedne sam se veeri pokuao napiti da vidim hoe li
mi to dati kakav koristan poticaj. No nita se nije dogodilo i mogu potvrditi da je alkohol jo zlokobniji od
religije, to uope nije mala stvar.
Kada je stigao trenutak da ponovno posjetim ujaka u
njegovu uredu, srce mi je poelo bre kucati, no to mi
nije smetalo. Vano je da nitko to ne opazi.
Ujak me dugo promatrao, a zatim mi je uz smijeak
rekao da me njegov ef eli upoznati. Budui da je bilo
sigurno da se osoba na tako visoku poloaju ne bi dala
smetati samo zato da mi priopi svoje nezadovoljstvo,
nije me nimalo zastraio njegov poziv.
No, s druge strane, uasnuo me vanjski izgled toga
poznatog ,,efa''. ,, Uasnuo'' je prava rije jer je i danas,
trideset godina poslije toga, dovoljno da zatvorim oi da
ga ponovno vidim i osjetim njegovu prisutnost. Bila je
takva da su se u njegovoj blizini drugi ljudi pretvarali u
marionete. Ve je i sam taj osjeaj vrijedan prezira, a.li
V
35
'1
'
Marie Carre
moram dodati da je njegova prisutnost bila udovina.

Kako se u jednoj osobi mogu nai okrutnost, surovost,
himba, sadizam i vulgarnost? Taj je ovjek jamano bio
jedan od onih koji odlaze u zatvore uivati u muenjima.
Prema okrutnosti, koja je, u to sam siguran, znak slabosti, osjeam najdublje gaenje. A budui da prezirem
svaku slabost, kako bih ikada mogao prihvatiti injenicu
da 'Se ujak pokazao tako pokornim pred prostainom koji
nas je primio?
A ovaj se ponaao kao i svi ostali. Prvo mi se netremice zagledao ravno u oi da neto vidi. Da vidi to?
Kod mene se nema to vidjeti. Nikada se nee imati to
vidjeti, drue, zadovoljno sam pomislio.
Zatim me upitao do ega mi je najvie stalo. Bilo mi
je posve lako rei:
- Do pobjede Partije - rekao sam, iako je istina bila
perfidnija. Znai li to da ef nije imao nimalo suptilnosti? To je bilo nezamisliva. Zatim je nehajna dodao:
- Od danas Vam je ime upisana meu aktivne tajne
agente. Izdavat ete zapovijedi svakoga tjedna. Raunam
na Vau revnost. Svakako se slaem da treba proi odreeno vrijeme da bi se religije iznutra unitile, no prije
svega je nuno da zapovijedi koje budete izdavali nau
odjeka kod pisaca, novinara, pa ak i teologa. Mi imamo
ekipu koja nadzire religijske napise iz cijeloga svijeta i
daje svoje miljenje o korisnosti smjernica koje izdaje
odreeni agent. Dakle, potrudite se zadobiti nau naklonost. Imam dobar predosjeaj u svezi s Vama, jer izgleda
mi da ste sami ve sve shvatili.
36
'
Ta sirovina nije bio idiot. Ve e uti za moje uspjehe, u to sam bio siguran . Predob ro sam poznav ao slabe
toke krana da bih sumnja o u svoj budui uspjeh . Mislim da se njihova slaba toka moe nazvati ,,ljubav''. U
ime te nedodirljive ljubavi moe im se namet nuti bilo
kakva grinja savjesti. A grinja savjesti uvijek je stanje
oslabljene otporn osti. To su potvrd ile i medici na i matematika.
Dostoj anstve no sam ga pozdra vio i hladno mu zahvalio. Nisam htio da pomisl i da me impres ionirao .
Kada sam se naao nasam o s ujakom, pazio sam da
ne izrekne m ni najman ju primje dbu o tome odve glasovitom efu. Uostal om, trebao sam biti zahvalan to je
taj ovjek bio toliko antipatian jer sam se tako unapri jed izlijeio od svake stidljivosti pred velikim linostima
ovoga svijeta. Ionako sam uvijek dolazio do istoga zakljuka - da sam, zapravo, od svih njih najvei ja.
37
etvrto poglavlje
DAR GLUMLJENJA SKROMNOSTI

NAILAZI NA SAVRSENO
PONIZNU PREPREKU
V
. . . . tputovao sam u Poljsku pokuavajui se uvjeriti da

moja mo pretvaranja ukljuuje i neupitan glumaki dar.
U dvadeset prvoj godini, nakon to sam est godina
ivio kao siromaan i ambiciozan kolarac, trebao sam
ponovno postati srdaan, susretljiv, posluan i poboan
mladi . .. I vie nego poboan. Trebao sam izgarati od
elje da uem u bogosloviju.
Lijepa predstava za poetak moje karijere. Mislio sam
da u uspjeti prevariti svoju tobonju majku. Ali doktora? Uistinu sam se bojao njegove dijagnoze. Taj je ovjek
moda bio jedini kojega sam se u ivotu bojao. No trebao sam po svaku cijenu i njega uvjeriti u svoju priu.
Ne zato to ne bih mogao ui u bogosloviju bez njegove
potpore, nego zato to, da bih sebi dokazao svoju snagu,
nikada nisu smjeli posumnjati u mene. Doktor mi je bio
poput ispita vlastite vrijednosti.
Pozvonio sam na vrata ,,svoje kue'' oko est sati kako
bih proveo malo vremena s njom prije njegova povratka.
39
Marie Carre
Upravo mi je ona otvorila. Dosta je ostarjela, a nije

bila ni naminkana. Izgledala je kao da je bolesna. Poela
je drhtati, a zatim plakati. Zenama je doista mjesto samo
u haremima, gdje ih mukarci mogu posjeivati samo u
sluaju krajnje potrebe.
Zamolio sam je da mi oprosti to se dugo nisam javljao, u nadi da e tako pitanje pokajanja brzo biti rijeeno i potom zaboravljena, prije nego to se doktor vrati. Nipoto nisam imao namjeru pokazati pravo kajanje
pred pravim mukarcem.
Znao sam da emo ona i ja ubrzo doi do radosti ponovnoga susreta i planova za budunost. Kako nije mogla imati vee elje od toga da me jednoga dana vidi kao
katolikog sveenika, odmah sam joj povjerio da imam
poziv.
Ta je sirota naivna ena bila toliko sretna da sam joj
mogao podvaliti bilo kakvu priu.
V
Zeljela je znati kako sam dobio taj divan poziv. Palo

mi je na pamet vie pria, no odustao sam od pripremanja te scene unaprijed. Openito govorei, ono to je
promiljeno obino ispadne gore od onoga to je spontano.
Prodao sam joj priu o ukazanju za koju sam znao da
e je odueviti. Dobro sam znao da je doktor nepovjerljiv
prema takvim priama. No ona je bila slaba na uda. Na
taj sam nain osigurao da se raziu u miljenju i uvrstio
svoj poloaj - dok se zbog mene budu svaali, ostavit e
me na miru.
40
sam joj dirljivu priu o ukazanju, nastojei

sve pomno zapam titi kako bi mi se detalji urezali u pamenje, da se kasnije ne otkrije m.
Uinilo mi se ivopis nim tvrditi da me posjeti o sveti
Antun Padovanski. Ne bi li se svetac za izgubljene stvari
mogao brinuti i za izgubljenu djecu? Toliko je popula ran
da mu se moe pripisa ti bilo kakvo udo i pobon i e
ljudi uvijek nasjesti. Dakle, posjeti o me sveti Antun Padovanski, a u naruju je, dakako, drao Dijete Isusa. Kad
sam ve krenuo s tom priom, bilo je korisn o ubaciti i
kakav pobon i detalj.
Dok smo se utapali u vrlo patetinoj pobon osti, doktor se vratio s posla. Laknulo mi je to nam se pridru ilo
neko razum no bie, no odmah sam zriao da mi nee povjerovati.
Znao sam da e mi s njime biti tee odigrati igru do
kraja, ali i zabavnije.
Morao sam u svoju priu uvjeriti svoga lanog oca. Ili
ga barem natjera ti da se pretva ra dami vjeruje.
Ta je prva veer bila prilino muna. Dokto r je jedan
od rijetkih uistinu intelig entnih ljudi koje sam susreo u
ivotu. Zbog toga je igra samo postala jo zanimljivija.
Sutrad an sam otiao zamoliti biskup a da me primi.
Moja ga je lana majka poznavala od djetinjstva. Doe
kao me ljubazno, ali bez oduevljenja. jamano je pripadao onim katolicima koji misle da je bolje ne poticat i
poziv, nego ga obuzdavati. Pravi poziv mora nadii sve
prepreke.
Ispriao
41
Marie Carre
Sreom,
dobro sam poznavao to stajalite pa me njegova reakcija nije uznemirila. No priznajem da on moe
zbuniti osobe koje doista nemaju poziv. Ja sam u tome
trenutku znao ostati kranski ponizan i mislio sam da
nije mogue da biskup bude nezadovoljan mnome.
Ali me zamolio da odem k svome upniku, kao i k
jednom redovniku poznatom po daru razluivanja duhova. Ta besmislica samo znai da taj stari misli da moe
prepoznati laan poziv, od onih jednostavno lanih do
posve udnih.
Prvo sam otiao k svome upniku, estitom i posve
jednostavnom ovjeku. Prieljkivao je da u njegovoj upi
iznikne koji poziv i bio bi mi dao sve to je imao, a to je
bilo gotovo nita, da proslavimo tu sretnu vijest.
Kako bi mi to sveto oduevljenje pomoglo i kod doktora, zamolio sam svoju lanu majku da pozove upnika
na veeru. To je bilo doista divno jer je taj ovjek imao
duu djeteta i pred tom se rijetkom pojavom, toliko cijenjenom u procesima kanonizacije, doktor posramio.
Kako pravi kranin moe odoljeti svecima?
Osjetio sam veliko olakanje kada sam otiao do
redovnika poznatoga po otroumnost i. Na prvi mi se
pogled uinio prilino napornim zbog svoje sporosti i
mnogih pauza koje je, izgleda, volio raditi dok je govorio. Ipak, to mi je omoguilo da izvuem sve mogue
klieje kojima se moe opisati pravi sveeniki poziv. No
sebi sam se smijao jer kako je, na kraju krajeva, taj o
vjek mogao pomisliti d~ e proitati moje tajne misli?
Kako je mogao znati za moje skrivene misli?
42
Na se susret oduljio, no na kraju mi se i svidio. S

lakoom sam govorio i zadovoljno sebe sluao. Dakako,
bio sam krajnje ponizan. Uostalom, skromnost je takozvana krepost koju je vrlo lako odglumiti. Cak bih rekao
i jedna od najzabavnijih. A ja sam bio prvak u skromnosti, kao i u mnogim drugim igricama.
Suzdrao sam se od spominjanja navodnog ukazanja
svetog Antuna ~adovanskog jer tako bi, da je tu priu
uo od moje majke, bio zadovoljan to je nisam svima
1spr1cao.
S druge strane, bio sam ponosan to mu mogu priznati da nikada nisam imao veze sa enama i da sam
potpuno nezainteresiran za taj spol koristan samo za
razmnoavanje. Mislio sam da bi to mogao biti siguran
znak poziva. jer mogao sam uporabiti rije ,,poziv'' za
zanimanje koje sam izabrao unutar Partije, a moja nezainteresiranost za ene tako je postala nekom vrstom
predodreenja. Apostol ili antiapostol moe se oeniti
samo vlastitim apostolatom. Zbog toga sam bio vrlo rjeit kad god bi se rije ,,apostolat'' javila u razgovoru. Trebalo je biti oito da u biti revan sveenik.
Stari mi je redovnik postavio nekoliko zamki, prije
svega da me pokua uloviti u lai. Djetinjasto! Inteligentni ljudi znaju da se laima treba koristiti to je rjee
,
moguce.
Jer ja, ak i kada osjeam da sam prisiljen govoriti lai, imam predobro pamenje da bih se odao i otkrio istinu. Dobra la treba jednostavno postati istina onome
tko ju je izmislio, pa tako i svim njegovim sugovornicima.
v
43
Marie Carre
. Redovnik je htio znati zato sam svoje posvojitelje

est godina ostavio bez vijesti. Tada sam postao patetian. Bilo mi je lako vratiti se unatra g i prisjeti ti se boli
zbog koje sam otiao u Rusiju. Cinilo mi se da se taj
oprezni ovjek, i to s pravom, bojao da sam u meuvre
menu postao komun ist. Rekao sam mu da me politika
ne zanima. A to se tie mojih est godina utnje, jednostavno ih nisam mogao objasniti.
Mislim da je ponekad dobro ostaviti dojam slaba i ranjiva ovjeka. Utjecajni su ljudi tada presret ni to vas
mogu zatititi. Ustrajao sam u tome stajalitu i ak rekao da e mi zbog toga biti ao dok budem iv, a usput
sam natukn uo i to da moja majka misli da su joj sve boli
nadoknaene mojim sveenikim pozivom. Mislio sam
da se starac nee usuditi raalostiti je time to e joj
oteti jedinu radost koju je imala pod stare dane. Dakako,
nisam izgovorio tako neopre zne rijei, zadovoljio sam se
nadom da e tako i biti.
Kako je vrijeme odmicalo, na je razgovor postajao
sve srdaniji. Bio sam vrlo zadovoljan i oprostili smo se
kao dobri prijatelji.
Vie je dana prolo bez ikakva odgovora, kao da se
Crkvi nije urilo da dobije jo jednog bogoslova.
Za to sam vrijeme radio na novim smjernicama koje
su se preko Rusije trebale proiri ti cijelim svijetom.
Napokon su me pozvali u biskupiju. A ondje sam izgubio tlo pod nogam a kada mi je biskup sasvim mirno
priopio da redovn ik misli da nemam poziv.
V
44
Peto poglavlje
AMBICIO ZAN KRSCANSKI PROGRAM

PRVO DOVODI DO UBOJSTVA
ajka se razboljela pa su je poslali u bolnicu na pretrage.
A moj otac, iz nekog udnog saaljenja, pretpostavljam, igrao je sa mnom na kartu ,,ljubaznosti''. Odgovarao sam vrlo strpljivo. Upitao me to namjeravam uini
ti. Odgovorio sam mu da neu odustati, ali da u upisati
studij medicine ako me Crkva doista ne eli. Uz to sam
dodao i primjedbu o zdravlju tijela koje utjee na zdravlje due. Posljednji udarac!
Naravno, odmah sam poslao ujaku brzojav. Posredstvom sveenika koji mi je bio poput potanskog sanduia, odgovor je brzo stigao. Bio je kratak i samo me
napola iznenadio, a glasio je: ,, Uklonite prepreku''.
Ja sam, dakako, proao specijalan trening za tajne
agente. Jednako sam dobro znao napadati i braniti se.
U ovome sam sluaju dugo sam sa sobom razgovarao
o tome trebam li odglumiti nesreu ili zatajenje srca.
Ukratko, trebam li izazvati nemir ili samo dokazati da
sam posluan?
45
Marie Carre
Mislio sam da bi bilo bolje obaviti likvidaciju izvan

samostana. U tu sam svrhu zamolio svoga korespondenta da pozove redovnika k sebi s bilo kojom izlikom. Nasreu, njih su se dvojica poznavala.
Nisam lagao kada sam rekao da elim znati to je nagnalo redovnika da kae kako nemam znakove pravoga
poziva. To mi je bilo vano zato to bih tako mogao usavriti svoju vjersku lakrdiju. Osim toga, strahovito me
zasmet ao neuspj eh i jo sam se uvijek nadao da u ga
uspjeti nagovoriti da promijeni odluku.
Dok sam ekao na drugi susret, radio sam na svojoj
pravoj zadai. Evo to sam u svojim tekstovima pisao:
,,Doista je vano da krani postan u svjesni sablazni
koju izaziva podijeljenost Crkve. Jer postoje tri vrste krana - katolici, vie vrsta pravoslavaca i oko tristo protestant skih sekta."
Bilo je vano da misle na posljednju i nikada uslianu
molitvu Isusa iz Nazareta: ,,Budite JEDNO kao to smo
Otac moj i ja JEDNO''.
Bilo je vano poticati dubok o kajanje zbog te injeni
ce, posebice kod katolika.
Bilo je vano i.lansirati ideju da su za sve krivi katolici koji sami, svojom nepopustljivou, potiu raskole i
hereze.
Trebalo je dosegn uti stanje u kojemu e se katolici
osjeati toliko krivi da e eljeti popraviti tu tetu po
bilo koju cijenu. Trebalo im je sugerirati da sami trebaju
pronai sve to ih moe pribliiti protes tantim a (i drugima), a da se ne dira u Vjerovanje. Trebalo je sauvati
samo Vjerovanje.
46
I uz to ... pozorn ost: Vjerovanje je trebalo pretrpj e-
'
~,
't
'
;. :
'
'
ti samo jednu sitnu promje nu. Katolici kau: ,Njeru jem

u Crkvu katoliku'', a protest anti: ,Njeruj em u sveopu
Crkvu''. To je isto. Rije ,,katolika'' znai ,,sveope'', ili
je barem to znaila u poetku. No tijekom vreme na poprimila je dublje znaenje i danas ima gotovo arobne
osobine. Tvrdio sam da tu rije treba izbaciti iz Vjerovanja radi veeg dobra, odnosn o radi postiza nja jedinst va
s protest antima .
Osim toga, svaki se katolik trebao potrud iti pronai
ono to bi se moglo svidjeti protes tantim a, dakako vodei rauna o tome da nikada ne budu dovede ni u pitanje
vjera i Vjeroyanje. Nikada. Trebalo je poticat i due na
veu ljubav i bratstv o.
Nikada se nije smjelo govoriti o Bogu, nego o ovje
kovoj veliini. Malo pomal o trebalo se mijenj ati jezik i
mental ni sklop. Covjek je trebao doi na prvo mjesto .
Trebalo je poticat i povjer enje u ovjeka koji bi dokaza o
svoju vlastit u veliinu utemeljujui sveopu Crkvu u
koju e se stopiti svi ljudi dobre volje. Takoer je trebalo
isticati da su ovjekova dobra volja, iskren ost i dostojanstvo mnogo vrjedniji od Boga koji je uvijek nevidljiv.
Trebalo je pokaza ti da rasko i umjetn ost katolikih
crkava uasavaju protest ante, Zidove i muslim ane i ukazati da se isplati ukloni ti te nepotr ebne stvari radi vieg
cilja.
Trebalo je takoer poticat i ikonoklastiku revnos t.
Mladi su se trebali rijeiti cijeloga toga arsena la - kipova, slika, relikvijara, sveenikih ornam enata, orgulja,
47
Marie Carre
svijea
i lampa, vitraja, katedrala i sl. Trebalo se po cijelome svijetu odaslati proroanstvo koje je glasilo: ,,Vidjet
ete kako se sveenici ene! I misu na narodnom jeziku''.
S radou se prisjeam da sam sve to prvi rekao 1938.
godine.
Iste sam godine potaknuo ene da zahtijevaju da ih se
zareuje za sveenike i promicao misu u obitelji, a ne u
upi, koju bi kod kue sluili otac i majka prije svakoga
obroka.
Neprestano su mi navirale ideje, jedna uzbudljivija
od druge.
Dok sam zavravao zapisivanje programa tajnim pismom, prijatelj me izvijestio da e ga redovnik sutradan
posjetiti.
Odustao sam od svoga plana i mislio da u uspjeti natjerati to prilino jednostavno bie skromna obrazovanja
da promijeni miljenje.
Nije izgledao iznenaen to me vidi. Moj ga je prijatelj zasigurno pokuao potaknuti da govori, ali uzalud,
jer mi je znakom poznatim samo nama pokazao da nije
usp10.
Nisam se obeshrabrio, nego sam s blagou napao
toga nedvojbeno potena ovjeka. Rekao sam mu da je
gotovo poinio ubojstvo uskrativi mi sveeniki red. I
na tome sam ustrajavao zato to sam htio saznati zbog
kojih je razloga dobio takav dojam o meni.
Odgovorio mi je da nije imao nikakvih razloga, da mu
je Gospodin jednostavno dao dar itanja dua, a moja
nije bila podobna za sveenstvo. Priznajem da sam se
,
48
'
iznervirao. To i nije bio odgovor. No na kraju sam povjerovao da ne lae. Doista nije imao nijedan odreeni
razlog da me uniti. Sto je najgore, izgleda da uope nije
bio svjestan svoje sposobnosti itanja dua. Cinilo se
kao da sve radi nekom arolijom.
Rekao sam mu da sam vrsto odluio pokuati u drugoj bogosloviji. Odgovorio mi je, sa svojim aneoskim
smijekom, da grijeim to ustrajavam. Rekao sam da
bih mu bio kadar oduzeti ivot kad bi mi to pomoglo da
uem u bogosloviju. Odgovorio mi je da zna. Ostao sam
zaprepaten. Dugo smo se gledali u tiini. Potom mi je
rekao: ,,Ne znate to inite''.
Priznajem da sam u tome trenutku htio pobjei na
drugi kraj svijeta. Taj je ovjek imao mo koju nisam mogao objasniti.
Prijatelj mi je dao znak. Osjetio je da slabim. Ja sam
znao da bi za mene sve bilo gotovo da nisam posluao
ujakove zapovijedi. Sam sam morao ukloniti tu prepreku. Svoju sam vrijednost, iako je bila oita, trebao potvrditi tim inom poslunosti i hrabrosti.
Stoga sam ustao i zadao mu smrt bez ozljeda. Ljudi
moga kalibra imali su sreu dobiti poseban trening ije
su dragocjene tajne uvezene iz Japana. U to je vrijeme
malo ljudi na Zapadu bilo svjesno da uope nema pojma o izvanrednim mogunostima koje ljudsko tijelo podjednako prua i za obranu i napad golim rukama, ak
za ubojstvo. Iako sam Rus, priznajem da su Japanci na
tome podruju (a moda i na jo nekima) pravi majstori.
V
49
Marie Carre
Ne vjerujem da je za vrijeme moga studija bilo mnogo europskih, pa ni amerikih zemalja gdje se poua
valo metode koje su istodobno i elegantne i uinkovite
za borbu s nanoenjem smrti ili bez nje, ali uvijek golih
ruka.
Ponosan sam to sam jedan od prvih pristaa tih borilakih vjetina, tim vie to se za Rusa poput mene one
podudaraju s nacionalnim kultom plesa. Te su mi vjetine omoguile da se, u vie prilika, obranim a da pritom
ne ostavim dojam nezgrapne prapovijesne ivotinje.
Nakon to sam, dakle, dvama brzim potezima (koji
zahtijevaju dugo treniranje) zadao smrt bez ozljede o
vjeku koji je imao gotovo smijenu hrabrost suprotstaviti se marksizmu-l enjinizmu (drugim rijeima budu
nosti), mirno sam se vratio kui. Vijest o smrti bit e
objavljena onako kako se to obino ini. Uzrok: zatajenje
srca.
. Sutradan sam dobio osip po cijelom tijelu. Bio sam
bijesan jer je to bio znak slabosti i dokaz da mi jetra nisu
podnijela taj pritisak. Glupo.
A zatim sam sebi estitao na tome zato to je moj
otac pomislio da doista patim zbog nemogunosti ulaska u bogosloviju pa se potrudio i otiao se zaloiti kod
biskupa za mene. I to uspjeno.
50
esto poglavlje
ANTIAPOSTOL ZAPOCINJE
SVOJ POSAO I GAJI OSOBITU MRNJU
PREMA REVERENDI
Poeo sam se ozbiljno pripremati za ulazak u sjemenite. Majka je ozdravila i nakupovala mi gomilu stvari.
A onda je stiglo iznenaenje - brzojavom su me pozvali
da doem u Rim, s porukom: ,,Za novo namjetenje''.
Hinio sam da nita ne razumijem. Majka je opet poela
plakati, a j~ sam s olakanjem odahnuo dok sam naputao zemlju svoga djetinjstva. Nadao sam se da se nikada
.
,
..
u nJU necu vrat1t1.
U Rimu sam vodio vrlo zanimljive razgovore s profesorom koji mi je trebao predavati kada primim sveeni
ki red. Bio je lan nae mree i velik optimist.
Specijalizirao se za Sveto pismo i radio na novom prijevodu Biblije na engleski jezik. Izvrsno je bilo to to je
za jedinoga suradnika uzeo jednog luteranskog pastora,
koji se, usput budi reeno, nije vie ba slagao sa svojom crkvom jer mu se inila zastarjelom. Ta je suradnja,
dakako, ostala tajnom. Cilj je te dvojice bio osloboditi
ovjeanstvo od svih sustava koji su potekli od Biblije,
napose od Novog zavjeta.
51
Marie Carre
Tako je Marijino djevianstvo, stvarnu Isusovu prisutnost u Euharistiji i uskrsnue, po njihovu miljenju, trebalo pritajiti i na kraju ih u potpunosti dokinuti. Mislili
su da je dostojanstvo moderna ovjeka vrijedno toga.
Profesor mi je otkrio jedan razuman nain slavljenja
mise, koju sam za est godina i sam trebao slaviti. Dok
je ekao da se iz korijena promijeni cijeli taj obred, nikada nije izgovarao tzv. rijei posveenja. No, da ne bi
pobudio sumnju, izgovarao je sline rijei, barem po zavrnim slogovima. Nagovarao me da i ja t~ko inim.
Sve to je taj obred pribliavalo rtvi trebalo je, malo
pomalo, biti uklonjeno. Na kraju je misa trebala postati
samo bratska gozba vjernika, kao kod protestanata. Profesor me uvjeravao da nikada nije ni trebalo biti drukije. Radio je i na novom obredniku mise i savjetovao
mi da i ja to uinim, jer mu se inilo posve poeljnim
da se svijetu ponudi vie vrlo razliitih misa. Trebalo je
osmisliti vrlo kratkih misa za obitelji i manje skupine
te duljih za blagdane, iako je, prema njegovu miljenju,
pravi blagdan za radno ovjeanstvo etnja u prirodi. Mislio je da bi se ljude lako moglo navesti na to da nedjelju
doivljavaju kao dan posveen Prirodi.
Rekao mi je da mu obveze ne ostavljaju dovoljno vremena da se pozabavi idoystvom, islamom, istonja
kim i ostalim religijama, no da je taj posao doista vaan,
moda i vaniji od njegova novog prijevoda Biblije. Potaknuo me da u svim nekranskim religijama potraim
elemente koji najvie uzdiu ovjeka te da ih zatim i prom1cem.
V
52
Pokuao sam ga navesti da mi kae neto o drugim

sveenicima i bogoslovima koji su, poput mene, u Partiji, ali se pravio da o tome ne zna gotovo nita.
Ipak, dao mi je adresu jednog Francuza, uitelja pjevanja, koji je ivio u gradu u koji sam trebao otii da bih
est godina studirao toliko dosadne znanosti. Uvjerio
me da mu mogu potpuno vjerovati, kao i to da, primjerice, mogu sebi priutiti da kod njega drim svjetovna
odijela, pod uvjetom da mu tu uslugu dobro platim.
Dakako, poveo me u razgledavanje Rima i ispripovjedio mi razne legende o najtovanijim svecima toga
grada. Bilo je toliko razloga da ih izbriemo iz kalendara,
to je takoer bio jedan od naih ciljeva. No obojica smo
znala da e moda trebati vie vremena da se rijeimo
svih svetaca nego da se rijeimo Boga.
Dok smo se jednom prilikom odmarali na terasi neke
kavane, rekao mi je:
- Zamislite ovaj grad bez ijedne reverende, bez ijednog habita, mukog i enskog. Kakve li praznine! Kakve
li divne praznine!
Upravo sam u Rimu shvatio vanost reverende. I zakleo se da e nestati s naih ulica i ak iz crkava, jer misu
moemo slaviti i u civilnom odijelu.
Ta mi je igrica zamiljanja ulica bez reverendi s vremenom postala refleks, a mrnja koju sam osjeao prema tome komadu crne tkanine sve je vie rasla.
Uinilo mi se da reverenda govori nijemim, ali toliko
rjeitim jezikom!
53
Marie Carre
Reverende, podjednako vjernicima i ravnodunima,

govore da se ovjek zamoran tim crnim komadom tkanine predao nevidljivom Bogu kojega dri svemoguim.
Kada sam i sam bio prisiljen odjenuti tu smijenu haljinu, dao sam sebi dva obeanja. Prvo, da u shvatiti
zato se i kako kod mladia javlja sveeniki poziv, i drugo, da u predlagati onima koji nose reverendu pobonu
elju da je svuku kako bi bolje doprli do neprijatelja vjere
i do onih koji su prema vjeri ravnoduni. Uostalom, to
je relativno lako. Tee mi je bilo shvatiti kako se kod djeaka javlja poziv. On se rodi tako nenametljivo da sam
teko mogao povjerovati da je to istina.
Cini se da djeaci koji izmeu etvrte i desete godine upoznaju simpatina sveenika ele biti slini tome
sveeniku. Tako sam bolje shvatio svoju mrnju prema
reverendi. Djeaci ne bi osjetili stvarnu ni imaginarnu
mo nekog sveenika da im on sam nije pokazao da je
drukiji od ostalih ljudi. Jedna C?d tih razlika rezultat je
njegova odijela, a moemo ak rei da ono utjelovljuje
cijeli ivot mukarca koji ga je zauvijek odjenuo. To mi
je izgledalo poput nekakva braka izmeu Boga kojega
nazivaju svemoguim i tih mukaraca koji svakim korakom pokazuju da su darovali ivot i da nisu od svijeta.
Sto sam vie razmiljao o svemu tome, to sam postajao
sve ljui. No bio sam i vrlo zahvalan ivotu to mi je
omoguio da djetinjstvo i dio mladosti provedem u pravoj katolikoj obitelji, jer vjerujem da je upravo to dalo
vrijednost mome obrnutom apostolatu. Znao sam da u
zbog svojih prolih iskustava biti uzor ostalim agentima
V
54
i da sam zbog toga predodreen da postanem veliki ef

naega spasonosnog pothvata.
Osjeao sam da se imam pravo unaprijed radovati jer,
kada ljudi budu sretali sveenike koji ive poput svih
ostalih, nee ih vie htjeti oponaati. Trebat e gledati
kako ive i svi ostali ljudi, kojih je mnogo, pa e izbor
osoba koje bi doista mogli oponaati biti golem ... !
Osim toga, ti novi sveenici, budui da e pripadati
crkvi otvorenoj svima, nee meusobno biti slini. Ni u
kojem sluaju nee imati isti nauk. Budui da se nikada
nee moi sloiti meu sobom, barem na teolokom podruju, svaki e imati neznatan broj sluatelja. A budui
da e se uvijek bojati kolege koji ivi u susjednoj upi ...
Ukratko, moi e se sloiti samo u filantropskim pitanjima. A Bog e umrijeti, i to je to. Na kraju krajeva, to nije
teko postii, i pitam se zato do sada nitko nije primijenio tu metodu. Tono je da su neka stoljea pogodnija
od drugih za cvjetanje nekih cvjetova.
Moji su poeci u bogosloviji bili doista sretni. Kao
voljeni sin jedinac iz bogate obitelji, kojemu je bilo drae
ostaviti roditelje nego ii u rat, bio sam zanimljiv. Svi
su nastojali pokazati naklonost prema hrabrom Poljaku.
Boja slava bila mi je vanija od slave moje zemlje. Kakve li svetosti! Skromno sam putao da me hvale.
Obeao sam sebi da u u svemu biti prvi, i tako je i
bilo. Moje poznavanje modernih jezika bilo je doista u
desno. Uostalom, to je osobina svih istonih Europljana. Gorljivo sam uio latinski i grki. Bio sam i prilino
nadaren za glazbu, pa sam dobio doputenje da odlazim
55
Marie Carre
na privatne sate pjevanja k svojem prijatelju Francuzu.

Moja bogoslovija nije bila nimalo stroga. Na izgradnju
karaktera stavljao se manji naglasak nego u Europi.
. Isticao sam se i u sportskim natjecanjima, no u njima
nisam pokazao svoja posebna saznanja o borbi prsa o
prsa, koja sam dobio ravno iz Japana.
Ukupno gledajui, u svemu sam bio toliko uspjean
da sam se dosaivao i traio kakav velik pothvat koji bi
me vratio u ivot. Nita mi bolje nije pala na pamet osim
da se povjerim onome svom profesoru za kojega mi se
inilo da sam mu najsimpatiniji.
56
Sedmo poglavlje
JUNAK POKUSAVA STAVITI NA

KUSNJU ISPOVJEDNU TAJNU
V
Ispovjedio sam se pred jednim plemenitim starcem,

onim kojega smo s odreenom naklonou zvali ,,Plavooki''. Cak je i mene koji put osvojio njegov djeji pogled,
pa sam ga zato i izabrao za ovo iskustvo. Zelio sam vidjeti kako e se snai da ne prekri ispovjednu tajnu i
istodobno je iskoristi da me izbaci iz bogoslovije.
Nisam mislio da se time dovodim u opasnost. Uvijek sam sve mogao porei. Osim toga, u svemu sam bio
prvi, i stoga zapaen. Bio sam vidljivo najinteligentniji u
cijelome tome drutvu.
Zamolio sam, dakle, Plavookoga da me primi na ispovijed i sve sam mu ispriao, b<l:rem ono najvanije: da
sam komunist i_lan tajne slube, tonije, odreda za militantni ateizam, da sam ubio poljskog redovnika koji je
rekao da nemam poziv, ...
Zaudo, Plavooki mi je odmah povjerovao. A cijelu
sam tu priu mogao izmisliti. Reagirao je predvidljivo
i poeo mi govoriti o mome vjenom spasenju. Gotovo
sam prasnuo u smijeh. Je li mogao zamisliti da nemam
ni najmanji atom vjere?
v
57
Marie Carre
Bio sam prisiljen objasniti mu da ne vjerujem ni u

Boga ni u avla. Takva je ispovijed vjerojatno bila neto
posve novo za njega. Gotovo mi ga je bilo ao.
Potom mi je rekao:
- Cemu se nadate traenjem ulaska u sveeniki red?
A ja sam mu posve iskreno odgovorio:
- Zelim unititi Crkvu iznutra. .
- Doista ste pretenciozni - uzvratio je.
Gotovo sam se naljutio, no bio sam zadovoljan to
sam mu mogao otkriti da nas je ve vie od tisuu, to
bogoslova to sveenika. Odgovorio mi je:
- Ne vjerujem Vam.
- Ako Vam je tako lake ... No, ja nosim broj 1025 i,
ak da su neki i umrli, mogu bez pretjerivanja rei da
. . ,
nas Je tISUCU.
Uslijedila je duga utnja poslije kojem~ pomalo mu
no upitao:
- Sto oekujete od mene?
Bilo mi je prilino teko odgovoriti mu da sam se
samo htio zabaviti gledajui kako e postupiti s obzirom
na ispovjednu tajnu. Rekao sam mu jednostavno:
- Pretpostavljam da ete me pokuati izbaciti.
- Izbaciti Vas! Ta niste li Vi na najbolji student, i jedan od najpobonijih?
Sada ja vie nisam znao to odgovoriti. Ali sam rekao:
- Zar Vam moja ispovijed doista ne otkriva kakva je
moja prava narav?
On mi je na to odvratio:
- Ispovijed je utemeljio n~ Gospodin Isus Krist za
dobro dua. Vaa ispovijed, dakle, nema nikakvu svrhu.
V
58

V
- Cak ni onu da me bolje shvatite?

- Cak ni tu svrhu, jer kada napustite ovo mjesto, sve
e ve biti zaboravljeno.
- Doista?
- To vrlo dobro znate jer studirate kod nas.
- Znam u teoriji, ali kako bih mogao znati i u praksi?
-Tako, dakle, to je pravi cilj Vae nevjerojatne ispovijedi?
- Moda.
- Ako imate drukiji cilj, bilo bi bolje da mi to kaete.
- Ne - ljubazno sam odgovorio. - Zelim Vas analizirati, to je sve.
Cinilo se da razmilja, a potom mi je rekao:
- Uzalud se trudite. Nee se dogoditi ama ba nita.
- Ba nita ... jeste li sigurni?
- Ba nita, znate to i sami - rekao je i udaljio se ostavivi me posve zbunjena.
Sutradan mi je prijatelj, koji je sebe drao mojim prijateljem zato to sam mu bio drag, vrlo tiho rekao:
- Plavooki je cijelu no molio u kapelici.
Promatrao sam toga starog profesora i nije izgledao
kao da je proveo besanu no. No, dok je jednolinim glasom predavao, ja sam razmiljao o toj noi koja je, moda, bila slina Isusovoj agoniji u Maslinskom vrtu.
kaPlavooki je jamano molio da Bog udalji od njega
..,
le. No onu ispovijed nitko nije mogao ponititi. Cinilo
mi se ak posve nemoguim da je zaboravi.
Sigurno je molio da se obratim ili da odem. Nije li
moda traio nain da otiem iz bogoslovije? I kad god
bi se toga sjetio, zasigurno je u sebi vikao:
V
59
Marie Carre
- Ne, nemogue, jer nita ne znam!

Sto je mogao rei protiv mene, a da ne bude povezano
s onom ispovijedi? Posve jednos tavno - nita. Ne bih
se bio ispovjedio da nisam uvijek gradio sliku savrena
bogoslova. Zar taj siroti starac
nije
znao
da
je
komun
ist
.
sprema n na sve rtve? Svi ti ljudi rado misle da se samo
krani rtvuju.
Sljedeih sam ga dana pozorn o proma trao. I dalje mi
je izgledalo da je isti kao uvijek. Bio je jednako miran,
jednak o blag, jednak o ,,plav'', moglo bi se rei.
U biti, bio mi je drag, i umalo sam to ujaku priznao
u pismu. Ali ipak sam odluio nita ne govoriti o svojoj
ispovijedi. Ondje me ne bi shvatili.
Nekoliko mjeseci poslije toga ponovn o mi se javila
elja da se ispovjedim, sada i pred drugim profesorima.
Iskreno, toliko su me strahov ito ivcirali moj monot oni
ivot i injenica da se svima sviam. Malo bi mi uzbue
nja bilo dobro dolo.
Zato sam se ispovjedio pred svim profesorima po
redu i zabavljao zamiljajui kako ive s tom strano m
tajnom.
Ali nikada nisam uspio shvatiti kako su mogli podno siti teret moje prisutn osti meu sobom i pomisao na zlo
koje bih mogao uiniti.
Nekih sam dana bio slatko nemira n. Trebao mi je taj
podraaj. Pretpostavljao sam da e ipak pronai nain
da sprijee moje reenje, to mi je samo udvostruila
gorljivost. Moje su propovijedi bile uzor za sve ostale,
poput malih remek-djela. Zasluge su mi bile tim vee jer
V
60
'
sam, uz studij, morao osiguravati normalan tijek nae

akcije suzbijanja vjere u cijelome svijetu.
Sreom, ujak je shvatio da ne bi bilo dobro da od me.
ne trae da ifriram svoje radove. Trebao sam isporuiti samo jedan projekt tjedno. Glava mi je vrvjela idejama, no nije mi bilo muno raditi. Naprotiv, to me uveseljavalo i davalo mi snage za dalje.
U razdoblju dok sam se poigravao sakramentom ispovijedi jedna mi je toka nauka bila posebno zanimljiva, i to ,,sveta krepost poslunosti'' (kako je nazivaju).
Ona se prije svega iskazuje papi. Iz svih sam kutova
sagledavao to pitanje, ali ga nisam shvaao.
Bio sam prisiljen traiti od naih sluba da paze da
se povjerenje koje katolici iskazuju papi diskretno izlae
ruglu kada je god to mogue. Bio sam svjestan da traim
neto doista teko, ali sam mislio kako je kljuno poticati katolike da kritiziraju papu.
Netko je dobio zaduenje da paljivo pregledava sve
vatikanske napise kako bi prokazao i najmanje detalje
koji bi mogli uvrijediti bilo koju skupinu ljudi. Nije uope bilo vano kakvi su oni koji papu kritiziraju, vano je
bilo samo to da ga se kritizira. A idealno bi bilo da ga svi
zamrze, podjednako i reakcionari i modernisti.
Sto se kreposti poslunosti tie, ona je jedna od osnovnih osobina Katolike crkve, koju sam elio uzdrmati
tako to sam poticao grinju savjesti kako bi svatko mislio da je ba on odgovoran za podijeljenost krana, te
kako bi se svaki katolik pokajao i nastojao pronai nain
da izbrie etiristo godina mrnje prema protestantskim
sektama.
V
61
. '.
Marie Carre
Svoja sam nastojanja ubrzavao tako to sam isticao

sve ono to okira protestante i poticao katolike na veu
ljubav. Ljubav ima tu prednost da je moemo nagovoriti
da uini svaku moguu glupost.
U to sam vrijeme jo strahovao da je moja metoda
razotkrivena i da mnogi u njoj . vide podmukli plan za
ubijanje Boga.
Dogaaji koji su uslijedili dokazali su da sam se bespotrebno bojao. No jedna francuska poslovica dobro kae da elja za poboljanjem esto pokvari ono to je ve
bilo dobro. Nitko nikada nije shvatio da e moja bratska
ljubav prema protestantima prouzroiti propast cijeloga
kranstva.
Ne elim rei da protestanti nemaju vjere (ili svakojake i razliite ,,vjere'') ni da ih se moje radnje ne tiu.
Podravao sam ih pokazujui im da se oni nipoto ne
smiju obratiti na katolianstvo, nego da se, naprotiv, Rimokatolika crkva treba njima pribliiti.
Prilikom najave Koncila (toga Koncila koji me unaprijed ispunio radou), pustio sam u svijet jednu zapovijed i jedno proroanstvo, koje su ljudi oduevljeno prihvatili.
Evo toga proroanstva: Bog je velikim udom, i to posve nevjerojatnim (ljudi to oboavaju), trebao sam ostvariti jedinstvo krana. Zato ljudima nije bilo potrebno da se bave tim pitanjem, nego samo da budu doista
otvoreni, otvoreni u ozraju bratske ljubavi. Drugim rijeima, trebalo je da katolici uine neke ustupke kako bi
Bog mogao izvesti to veliko udo u istim srcima. Za ka62
'
tolike onoga vremena isto srce trebalo je biti ono koje

na svaki mogui nain nastoji udovoljiti protestantima.
I naredba je bila jednostavna - apsolutna zabrana protestantima da se obrate na katolianstvo. Do toga mi je
doista bilo stalo zato to je broj obraenja na katolian
stvo brzo rastao.
Zapovjedio sam da se posvuda objanjava kako se veliko udo koje sam spomenuo nee moi dogoditi ako
katolici nastave prihvaati obraenja protestanata.
Otvoreno sam dao do znanja da Boga treba pustiti da
slobodno djeluje. I ljudi su me doista sluali i slijedili
moje ideje. Ja sam inio udesa, a ne njihov Bog.
Jo i danas drhtim od radosti od same pomisli na to.
Mislim da je to jedan od mojih najveih uspjeha.
63
'
Osmo poglavlje
AMBICIO ZNI MLADIC KOJI JE MISLIO

SVEGA
OD
JACI
DA JE
,
SUSRECE CRNOKO SU I BIVA
SOKIRAN SVOJOM PRVOM SLABOSTI
V
Poslije dvije godine bogoslovije ozbiljno sam se pitao

hou li moi nastaviti. Sama volja nije uvijek dostatna, a
ja sam bio suvie mlad da bih se hranio samo mrnjom.
No, osjeao sam kako ta mrnja raste, i dok je u poetku bila rezervirana za Boga, sada se proirila na cijelu
moju okolinu. Da su samo znali koliko ih prezirem! I
dan danas divim se sam sebi to sam ih mogao podnositi.
Ja sam samotnjak i takav u i ostati. Iako mi nije potrebna toplina kakve zajednice, male oaze ljudske topline ipak su mi nedostajale u mladosti.
Zapravo, na svijetu sam imao samo svoga profesora
pjevanja, Francuza kojega sam posjeivao subotom. U
nekim smo se pitanjima razumjeli i utei, no nikada
nije saznao cijelu istinu o mojoj zadai. Zadivljujue je
bilo to to sam se kod njega mogao uistinu opustiti. Bez
65
Marie Carre
njega moda ne bih imao snage odupri jeti se iskuenjima. Srea je to ovo nikada nee biti objavljena jer to ne
bi bio dobar primje r mojim drugovima.
Dobio sam zapovijed da katkad prihva tim svjetovne
pozive na druenje, koji su stizali a da nisam znao ni
zato ni kako. Stoga sam bio primor an poslu ati. Nikada
se nisam usudio pisati ujaku i pitati ga za svrhu tih beskrajno isprazn ih zanimacija. Uostal om, znao je koliko
mi se gade takve stvari i ve mi je bio rekao da bi bilo dobro da upozn am kako funkci onira svijet. Mogue, no ja
u tim isprazn ostima nisam nikada naao nita korisno. .
Jedne veeri, dok sam bio na jednom sveanom primanju, pogled mi se zaustavio na profilu jedne djevojke.
Sve to ju je okruivalo najedn om je nestalo, ukljuujui
i moja osjetila.
Imala je dug vrat nagnu t poput tornja u Pisi, veliku
crnu punu koju sam silno elio raspus titi i profil istovreme no djeji i odluan. Gledao sam je bez daha, kao
da smo sami, iako ona mene nije vidjela. U sebi sam joj
vikao da lagano okrene glavu kako bih joj mogao ukrasti
pogled, no nije to uinila.
Ne znam koliko je dugo trajala moja ,,ekstaza'', no
odjedn om me jedan nepozn at mladi vratio na zemlju.
Sve je shvatio, moda bolje i od mene sama. Bio je
drag jer mi je rekao:
- Zelite li da Vas upozna m s gospoicom X ... ?
Poznavao me po imenti, ali je mislio da sam studen t
Sveuilita. U tome svjetov nom okrue nju nitko nije
mogao znati da sam bogoslov.
V
66
Malo kasnije taj me susretljivi mladi predstavio Crnokosoj (nikada joj neu dati drugo ime). Ja sam se u
meuvremenu smirio, zahvaljujui diskretnim vjebama
disanja. Ali sam bio drukiji mukarac, potpuno drukiji.
Jedna stotinka sekunde bila je dovoljna da me promijeni.
Kasnije tijekom veeri nisam pokuavao shvatiti to
mi se dogaa. Bio sam posve zauzet uivanjem u novim
. , ..
OSJeCaJima.
Proveo sam nekoliko trenutaka u razgovoru s Crnokosom, koji mi nisu bili dovoljni da se nauivam njezine
prisutnosti. Odupirao sam se elji da je odvedem i samo
za sebe sakrijem
u
kakvu
kuicu, daleko od svega, u ko.
joj bi se zavjetovala da e me ekati.
Imala je duboke crne oi koje bi te gledale tako ozbiljno da gotovo nisi mogao izdrati. Kada su je pozvali
na ples, morao sam prekriiti ruke iza lea da ne ubijem
onoga koji ju je odveo u svome naruju. Ples je avolski
izum. Ne razumijem kako mukarac moe podnijeti da
mu supruga plee s drugim.
Gledao sam je kako plee valcer. Haljina joj je bila
doista predivna, no ja sam bio kao hipnotiziran njezinim
vratom koji je izgledao kao da se pokorno pognuo pod
krvnikovu sjekiru. Ne znam zato sam imao dojam da
je ta djevojka predodreena za nasilnu smrt. Zbog toga
je osjeaja u meni samo rastao bijes s kojim sam je htio
oteti svim onim ljudima. Sto je radila meu svim tim
budalama? Sto je uope radila u svijetu?
Htio sam po svaku cijenu postii to da ne eli nita
drugo osim ekati me. Svako je sredstvo bilo prihvatljivo
za postizanje toga cilja. Pripadala je meni, i gotovo.
V
67
Marie Carre
No ubrzo je otila s jednim starijim parom koji nisam

poznavao. Postajao sam sve ljui. Kako u je ponovno
vidjeti? Ona mene nije uoila, osim moda kada su nam
se u posljednjoj sekundi susreli pogledi. Sto je znaio taj
pogled? ,,Naite naina da me ponovno vidite?'' Moda.
U svakom sluaju, nisam se previe zabrinjavao time to
bi ona mogla misliti. Odluio sam usmjeriti njezine misli na sebe jer sam mislio da mi zauvijek pripada. Kad ne
bi na to pristala, shvatio bih to kao izazov koji bi samo
pojaao romantiku.
Znao sam joj ime i nita drugo. Zaduio sam svoga
profesora pjevanja da je pronae. Ta ga je pria nevjerojatno zabavljala. Cak mi je govorio: ,,Tako, dakle, postat
ete ljudskiji''. Nisam shvaao to je u meni mogao drati neljudskim i to me pomalo i smetalo, no nije elio
objasniti to je mislio.
Dugo mu je trebalo da postigne to sam htio, pa sam
u meuvremenu morao zaokupiti misli radei dvostruko
revn11e.
Tijekom tih dana na trite sam, takorei, lansirao
program koji bi katolicima omoguio da ih protestanti
prihvate. Sve do tada katolici su se uvijek nadali povratku protestanata u krilo Majke Crkve. Dolo je vrijeme da
se stane na kraj njihovoj bahatosti. Bratska ih je ljubav
na to obvezivala. A kada je ljubav u igri, govorio sam,
smijui se u sebi, nita se loe ne moe dogoditi.
Potpuno sam uvjereno (zato da drugi preuzmu moje
rijei s jednakom revnou) nagovijestio dokinue latinskoga i uklanjanje sveenikog ruha, kipova, slika, svijeV
68
i klecala (kako vjernici u crkvi vie ne bi mogli klea

ti). Potakn uo sam i aktivn u kampa nju za ukidan je znaka kria. Budui da ga se moe nai samo u rimski m i
grkim crkvama, bilo je vrijem e da katolici shvate da taj
znak vrijea druge koji, pritom , imaju jednak o mnogo
kvaliteta i jednak o su sveti kao i oni. Poklecanja i znak
kria smije ni su obiaji.
Osim toga, nagovijestio sam, a bila je tek 1940. godina, i uklanjanje oltara, koji se trebao zamije niti posve
golim stolom , kao i svih raspela, kako bi Krist za ljude
bio ovjek, a ne Bog.
Inzistirao sam na tome da se misu pone proma trati
samo kao zajedniku gozbu na koju bi bili pozvani svi,
ak i nevjernici. Izrekao sam i sljedeu proroansku ideju: ,,Krtenje je za moder noga ovjeka postalo obred sa
smije nim magijskim elemen tima''. Bilo da se krtenj e
obavlja uranja njem u vodu bilo na drugi nain, trebalo
ga je napust iti kako bi ljudi o tome odluivali kada odrastu.
Traio sam naina koji bi dokinu o ulogu pape, no za
to nisamnikada naao rjeenja. Sve dok ne budem o govorili da je Kristovu igru rijei ,,Tu es Petrus, et super
hane petram aedificabo Ecclesiam meam' ' (Ti si Petar,
stijena, i na toj u stijeni sagraditi Crkvu svoju) izmislio
neki revan Rimljanin (uostal om, kako bismo to mogli i
dokazati? Nije dovoljno samo da to bude mogue ... ),
papa e uvijek biti na vlasti.
Tjeio sam se u nadi da emo uspjeti postii da njegov lik postan e omrae n. Stoga je bilo vano vikati pro-
69
Marie Carre
tiv njega kada god neto novo govori, pa ak i kada izno- ~

si stare elemen te nauka, koji je doista teko prihvatiti.
'.
Osim toga, sve to je doput eno kod protest anata, ;
bilo to i u jednoj jedinoj sekti, trebalo je biti doput eno i ~
~
kod katolika. Pritom mislim na ponov nu enidb u razve- {
denih, poligamiju, kontracepciju i eutanaziju.
:
Budui da je sveopa Crkva trebala obuhvaati sve religije, ukljuujui i filozofiju ateistikih filozofa, kran
ske su se crkve urno trebale odrei svoga dekora. Drugim rijeima, pozivao sam krane na veliko ienje.
Sve to je poticalo srce i duh da iskazuju ast nevidljivom Bogu trebalo se ukloni ti bez imalo milosti. Nemojte misliti da, poput nekih koje neu imenovati, nisam
bio svjestan koliko su mone fizike geste i sve to potie osjetila.
Svatko tko je. imalo razmiljao o stanju stvari mogao
je zapaziti da sam se zalagao za dokidanje svega to je
priv~ano u toj religiji koja je, zapravo, prilino stroga.
Ostaviti im samo strogou bio je doista dobar potez.
Potajno sam pustio u javnos t ideju da bi taj okrutn i
Bog mogao biti ljudska izmiljotina. Bog koji bi poslao
svoga Sina da ga razapn u ... !
No morao sam paziti da moja mrnja sluajno ne izviri u mojim tekstovima. Trebala je zavladati neopa eno i
kao sa aljenjem.
Dok sam se oduevljeno bavio tim zapovijedima i prorotvima, nazvao me moj profeso r pjevanja. Pronaao je
Crnoko su i iste me veeri pozivao na koncert na kojemu
bih je mogao ponovn o vidjeti. Sreom, lako sam dobio
\"
70
doputenje za izlazak. Imao sam lijep glas, a crkveni su

ljudi uvijek bili popustljiviji prema glazbenicima.
Tako sam je ponovno vidio ... jo ljepu nego prvi put.
Bila je tako lijepa ... i kako ovjek onda ne bi izgubio pamet?
Rado je prihvatila poziv na alicu aja sljedee subote
kod moga profesora pjevanja. Rekao sam joj da ivim u
studentskom domu.
Moj se profesor pjevanja zvao Achille i, dok smo zajedno ekali Crnokosu, zamolio me da ga zovem ,,ujak
Achille''. Shvatio sam da je time elio da ona pomisli
da imam obitelj. Nisam mu ba bio zahvalan na tome
jer mi je njegovo ponaanje govorilo kako se nada da u
ozbiljno poeti razmiljati o braku.
Kako je mogao i pomisliti neto tako besmislena! Osjetio je, oito, da nemam sveeniki poziv, ali uope nije
nasluivao jainu i ozbiljnost moga socijalistikog poziva.
Ali sam poslije razmiljanja shvatio da mi je njegovo
nerazumijevanje, koje je bilo znak snage moga karaktera
i kvalitetne glume, moglo samo olakati planove. Da bi
ovjek bio uistinu velik, prilino mu pomae ako se pokae osrednjim i pomalo pasivnim. Oni koji se razmeu
pred gomilama nisu i oni koji povlae kljune konce.
Izgleda da se mojoj Crnokosoj svidjelo kod ujaka Achillea. Iznio sam pred nju sve ono najarmantnije iz svoga
slavenskog temperamenta. Nitko me tome nije nauio.
Zakljuio sam da je to bilo instinktivno. Moram rei da
sam time stekao golemu prednost. A ona, ena mojih
71
Marie Carre
snova, toga je dana nosila posve jednostavnu plavu haljinu i samo jedan komad nakita -veliku Gospinu medaljicu koju nazivaju Cudotvornom.
Oi su mi se cijelo vrijeme vraale na taj predmet, od
kojeg sam kiptio od bijesa. Zelio sam joj ga strgnuti s
vrata i baciti kroz prozor.
v
72
Deveto poglavlje
STRASTVENI PROTIVNIK KATOLICKE

VJERE ZELI PRIDOBITI CRNOKOSU
NA SVOJU STRANU
V
Nije bilo druge nego da priznam ono oigledno jednostavno sam, prvi put uivotu, bio zaljubljen. Zaljubljen poput kakva jadnog ljubavnika iji razum ne vlada
instinktima. Lijek sam vidio samo u jednome - sve veoj
revnosti za obranu i napredak velikog cilja proletarijata.
U to sam vrijeme pokrenuo i svoju veliku kampanju
promicanja susreta razmatranja Biblije. Namjera mi je
bila potaknuti katolike da ustrajno itaju i razmatraju
Boju rije, stavljajui naglasak, dakako, na slobodan pristup tekstu kako ga ve etiristo godina prakticiraju protestanti. lsticao sam injenicu da smo, zahvaljujui slobodi u pristupu Bojoj rijei, dobili vie narataja odraslih vjernika u pravom smislu, koji gospodare svojim
ivotom. Pomou toga zaista pobonog sredstva poticao
sam katolike da zbace jaram papinstva, a protestante da
stanu na elo novoga narataja.
Dajui protestantima dominantan poloaj, nastojao
sam ih istodobno oslabiti, a da im njihov ponos ne do73
Marie Carre
pusti da to naslute. Njihova bi slabost prirodno nadola

kao rezultat suparnitva meu razliitim sektama. U toj
situaciji katolici ne bi mogli preuzeti ulogu sudaca jer bi
se bavili samo eljom da se i sami reformiraju. Uvjeriti
ih da se istodobno trebaju i vratiti izvorima i korjenito
modernizirat i bilo je jednostavno kao djeja igra.
Natuknuo sam i to da ne bismo trebali popustiti u
revnosti kojom smo se trudili prevoditi Bibliju na sve
jezike, i to posve modernim pristupom. Vidio sam da i u
tome postoji estoko suparnitvo. Nisam ni spomenuo
financijski aspekt, no broj novih prijevoda daje naslutiti
da on nije promaknuo oprezu crkvenih ljudi.
Modernizacij a Boje rijei mnogo je puta omoguila
da se umanji njezina nepopustljivo st. A to se dogaalo
prirodno. Kad god bi se javila neka rije koja se rijetko
rabila, zbog ega je mogla biti nerazumljiva , nastojalo ju
se zamijeniti nekom posve jednostavnom , dakako, uvijek nautrb dubljeg smisla. Kako sam se na to mogao
poaliti?
Novi su prijevodi, osim toga, olakali i biblijske susrete, u koje sam polagao velike nade. Jer, upravo smo
zahvaljujui njima trebali napokon uspjeti izbaciti crkvene ljude iz Crkve i poslati ih bilo kamo, kako bismo ostavili katolicima slobodu da ~apokon pokau da su odrasli

VJern1c1.
Poticao sam i meuvjerske biblijske susrete. To je bio
moj pravi cilj, od kojega je moglo biti vanije samo dobronamjerno prouavanje Kurana i nekih istonjakih
knjiga.
74
i
)
'
'
~
.I
Kako bih zaboravio Crnokosu, sam sam pripremio

vie seansi biblijskih susreta istiui razliite aspekte
nekih kljunih problema.
Jedna od mojih najdraih tema ticala se pape, jer njegovu osobu drim pravom preprekom. Kada kaem ,,njegovu osobu'', mislim i na tekstove na koje se oslanja.
Oni su jednako trn u oku i meni i odijeljenim kranima
(kako ih nazivaju).
Vrlo sam zahvalan, takoer, onome tko se sjetio da je
glagol ,,nadvladati'' postao nerazumljiv modernom o
vjeku pa ga je zamijenio glagolom ,,moi''. Stoga je, umjesto da kae ,Yrata paklena nee je (Crkvu) nadvladati'',
napisao ,Yrata paklena nee moi nita protiv nje''.
To je umnogome olakalo biblijske susrete koje sam
poticao, barem u zemljama francuskoga govornog podruja. Svatko je brzo trebao shvatiti da je to proroanstvo,
prema kojemu navodno Pakao ne moe nita protiv Crkve, posve lano, zbog ega su svi mogli odahnuti, jer
tako se ponitilo svjetovno vjerovanje u Boansku zatitu koja bi, na kraju krajeva, uvijek podravala napore
katolika {a, podrazumijeva se, nikada heretika!).
Jako me veselilo i poticanje rasprava o pravom labirintu koji nalazimo u Starom zavjetu. Sama Knjiga postanka dovoljna je da zbuni potena ovjeka.
Sto sam stariji, to vie opaam da samo ista djetinja
vjera moe
preivjeti
u
svijetu
u
kojemu
caruje
inteli...,,
gencija. Cak vjerujem da imam pravo postaviti sljedee pitanje: ima li jo vjernika djetinje vjere? Izgleda da
danas, barem meu bijelcima, djetinjstvo umire odmah
75
Marie Carre
po roenju i zamjenjuje se malim odraslim ljudima, to

je dosta zabrinjavajue, moram rei. Ne znam trebam
li biti sretan zbog toga. To to se vjera gubi je dobro,
no hoe li moja vjera od toga profitirati? Pitanje i dalje
ostaje ...
Nedugo poslije moga treeg susreta.s Crnokosom Hitlerovi vojnici napali su njezinu zemlju, Francusku, koja
je, izgleda, pruil~ samo prividan otpor.
Tom sam prilikom svojoj ponosnoj prijateljici napisao
doista lijepo pismo, eleije utjeiti.
Prihvatila je poziv u etnju prirodom. Dola je autom
koji joj je posudio ujak. Zapravo, bila je ondje u gostima
kod jednog strica, dok su ostali lanovi njezine obitelji
ostali u Francuskoj, pod okupacijom.
Zeljela se vratiti, to je prirodna ljudska reakcija, i
oduevljavalo me to njezino stajalite. Volio sam njezin
ponos i elju za rtvovanjem. Kako sam samo elio da
mi postane suradnica! Ali nisam se usudio naeti temu
vjere, ak ni politike. Medaljica koju je i toga dana nosila
jo nas je uvijek, prilikom naega etvrtog susreta, dijelila na dva odvojena svijeta.
Dok smo pili aj na jednom simpatinom mjestu, koje
je izgledalo kao rezervirano za zaljubljene, jedan nam je
par diskretno prijateljski namignuo, no mene je ta gesta
uznemirila. Mukarac koji nam je namignuo bio je brat
jednog od mojih kolega. Jednom me njegova obitelj pozvala u goste pa me dobro poznavao. Je li mogao zaboraviti da sam bogoslov? Nisam se tome trebao ni nadati.
Djevojka u njegovoj pratnji bila je roakinja Crnokose.
V
76
Bio sam bijesan i Crnokosa je to opazila. Predloila

je da me upozna sa svojim stricem i strinom kako bih
mogao bez problema dolaziti k njoj, odnosno k njima.
Zelio sam pitati kako e me predstaviti. Kao zarunika?
Kako sam joj mogao rei da sam je cijelu htio samo za
sebe, ali da je nikada ne bih oenio? Nikada, jer sam bio
vezan katolikim celibatom kako bih mogao ostvariti cilj
proletarijata.
Da je mogla shvatiti moje ideale, to bi bilo divno, ali
se nisam usuivao ni natuknuti to pitanje. Ipak, mogao
sam je posjeivati u njezinoj kui. Bilo bi dovoljno i da je
prihvatila samo sporednu ulogu.
Opazila je da nisam oduevljen idejom da me upozna
sa svojom rodbinom i to ju je rastuilo. To nije bila naa
prva prepirka, nego prvi ozbiljan nesporazum.
Nisam imao dovoljno novca da unajmim stan, ak ni
garsonijeru. Partija nikada nije prihvaala rasipanje jer je
to velika mana malograana.
Toga smo se dana gotovo hladno rastali. Oboje smo
osjeali da se neke nepoznate sile udruuju protiv nas i
protiv nae ljubavi koja se raala. Nije bilo potrebno da
govorimo da bismo to osjetili.
Osim toga, pitao sam se nije li joj na pameti, kao tolikim drugim djevojkama, samo elja za udajom. Posve
prirodna elja, dakako, koju joj ne bih zamjerio, no u
naemu je sluaju bila prilino zlosretna.
Oprostio sam se od nje pristojno i hladno, i bez dogovora za sljedei susret. Ona mi je odgovorila pomalo
drhtavim glasom, a onda se polako udaljila. Ostao sam
V
77
Marie Carre
na mjestu, oiju uprtih u njezin bijeli vrat koji se nagnuo

pod teretom teke kose, ali i tunih misli.
Dok sam tako nepomina stajao, okrenula se i pogledala me. Dijelilo nas je desetak metara. A onda sam
vidio neto divno: poela je hodati prema meni. Posve
polako, oiju uprtih u moje, vraala se, vraala mi se ...
Kada mi se pribliila, polako je pridigla ruke i poloila mi ih na ramena. I dalje me gledala, a ja se nisam
micao. Zatim je nastavila kretnju pribliujui svoje usne
mOJlma.
Tada sam prvi put poljubio enu.
78
Deseto poglavlje
'
JEDNOST AVNA MEDALJICA DOBIVA

VAZNU ULOGU, KAO DA POLAZE
NEKAKVO PRAVO NA LJUDE KOJI
JOJ SE NAU U BLIZINI
V
Sreom, ve sam na poetku unajmio potanski sansu kljuevi bili kod ujaka Achillea. Potanski je
sandui vrlo koristan kada nekome ne elite dati svoju
pravu adresu, a da to ne morate priznati. Nekoliko dana
poslije naega poljupca, ija me uspomena budila svake
noi, primio sam predivna pismo od Crnokose.
U njemu je stajala: Kako bih se mogla nastaviti ozbiljno
baviti slikanjem, stric mi je unajmio malen atelje. Oekujem
Vas ondje u subotu za aj.
Od tada sam zapustio satove pjevanja i provodio sva
subotnja popodneva u njezinu ateljeu. Crnokosa je ak
izradila moj portret. Moram rei da je bila doista nadarena i da sam bio posve ponosan zbog majstorskog naina
na koji je interpretirala moju osobnost. Taj mi je portret
omoguio da bolje vidim to joj znaim. Bez pretjerivanja mogu rei da sam bio mnogo vie od princa na bijedui, iji
79
Marie Carre
lom konju. Bio sam mnogo dominantniji i muevniji, a

imao sam moda i skriveni daak okrutnosti.
Upitao sam je kako tumai moju osobnost i misli li
doista da imam zabrinjavajue skrivene nedostatke.
To ju je uvrijedilo. Rekao sam joj: ,,Ovaj portret otkriva dominantnu i ponosnu osobu sa skrivenim dakom
okrutnosti''. Bila je zaprepatena i rekla mi je da imam
preveliku matu, te da je, ba naprotiv, eljela pokazati
ono to sam ja u njezinim oima - idealnog mukarca ...
a kako bi idealan mukarac mogao imati skrivene nedostatke? Upitao sam je zatim koji su moji oiti nedostaci,
budui da skrivenih nemam. Sa zauujuom pronicljivou odgovorila mi je da je to odreena sklonost izoliranju od ljudi.
Da bi mi oprostila ono to sam rekao, uvjerio sam je,
i u tome sam bio potpuno iskren, da e ona uvijek biti
sa mnom u toj izolaciji. Odgovorila mi je da ne sumnja u
to, ali da bih samo ja mogao podnijeti takvu prisutnost.,
dok bi za nju ona bila samo odsutnost. Kako sam mogao
pomiriti svoju elju da je cijelu imam za sebe s time da
ne elim biti posve njezin?
Pitala me to me prijei da budem dostupan i posve
otvoren. Dugo joj nisam odgovorio, a zatim sam odigrao
na sve ili nita tako to sam joj pokazao medaljicu koju
je nosila oko vrata.
Pogledala me vidljivo zaueno ..
- Zar Vi niste vjernik? - prostoduno me upitala.
A ja sam samo odgovorio:
- Ne.
80
Zamolila me da joj objasnim kakav uinak na mene

ostavlja ta medaljica. Rekao
sam
joj:
.
- Ona je prepreka utoliko to simbolizira neto to
nikada neemo oboje moi voljeti.
Dok je razmiljala o tome to sam rekao, nastavio
sam:
- Osim toga, imam dojam kao da se namjerno postavlja izmeu nas, kako ne bismo nikada mogli jedno
drugomu pripadati.
Ona je uio uzela medaljicu i pruila mi je.
Stavio sam je u dep pitajui se to u s njom uiniti.
Mislim da je bila od zlata. Htio sam je dati rastaliti pa u
nju ugravirati neto drugo, no to nije bilo mogue.
Tom je gestom Crnokosa sjedinila nae sudbine, i to
na vrlo udan nain. Bila je toliko obzirna da me nije
pitala to u uiniti s medaljicom.
Sljedeih mi je dana ta medaljica svejedno zadavala
brige. Doao sam u iskuenje da se raspitam o tome
predmetu koji .je nosio pridjevak ,,udotvorna''. Nije rije o tome da vjerujem da taj ukras ima mo initi ude
sa. Mislim da nitko ne ini udesa. Ona o kojima se pria
ili su izmiljena ili e ih znanost tek objasniti.
Ali sam proitao da se govori kako je ta medaljica
mnoge nevjernike privela vjeri. Nisam vjerovao u istinitost te glasine, ni, dakako, u to da je takvo to mogue,
no bojao sam se da bi u srcu moje njene prijateljice mogla postojati takva nada i da je rtvovala medaljicu radi
mene, to je guilo moju elju da joj .se predam. Gledajui na stvari iz toga kuta, shvatio sam da u tome sluaju
'
81
Marie Carre
to s njezine strane ne bi bila rtva, nego posve suprotan

in. Jesam li bio toliko glup? Nije li upravo glupo to me
proganjala ta misao?
Nekoliko mjeseci poslije toga, dok smo pred vatrom
kamina, koja je pridonosila oputenu ugoaju, zajedno
gledali njezine najnovije crtee, njeno sam je upitao:
- Niste li mi dali svoju medaljicu u nadi da ete me
obratiti? Nije li to bilo posve suprotno od rtve?
Stisnula se uza me i odgovorila:
- Nikada ne laem. Naravno da elim da moja medaljica osigura Vae obraenje, utjeem joj se svakoga
jutra i svake veeri, kao i vie puta tijekom dana, moda
i svakih etvrt sata, dragi moj ...
Nisam znao to odgovoriti. Uope se nisam bojao
uinka te medaljice, a ni molitava. Za mene su to bile
djetinjarije. No svejedno su me njezine rijei pogodile
poput poraza jer sam je svom snagom elio imati za suradnicu, i to bez medaljice.
Je li rat bio protiv nas? Sto sam vie o tome razmiljao, to sam jasnije vidio da logika zahtijeva da mukarac bude taj koji dobiva, barem u ljubavi tako snanoj i
strastvenoj poput nase.
Nisam nita slino rekao, ali sam znao da bi mogla
biti moja samo kada bi razmiljala poput mene. I to ne
zbog ponosa, nego zato to sam joj trebao objasniti zato
je nikada neu moi oeniti. Da je imala iste ideje kao ja
i da mi je htjela pomoi u mome poslanju, mislim da bi
bila pristala ivjeti sa mnom nevjenana i u tajnosti. Jer
ne samo da se ja nikada ne bih mogao oeniti, nego sam
trebao ivjeti i posve uzornim ivotom.
82
Jedne zimske veeri, dok sam povlaio zavjese a ona

posluivala aj, osjetio sam ubod kao od igle koja je ostala u uzici za povlaenje. Pogledao sam izbliza i vidio da
je rije o posve maloj medaljici od bijelog eljeza, pretpostavljam, u ijemu je prsten u bila otra izboina. Bila
je to ista onakva medaljica, samo manja. Kada sam se
okrenu o, gledala me. Shvatila je. Ogoreno sam rekao:
- Znai, i zavjese treba obratit i.
- Zloesto je od Vas to govori te besmis lice - rekla je.
A ja sam uzvratio:
- Upravo zato to sam pri zdravoj pameti htio . bih
shvatiti emu se nadate od te amajlije.
Na to se naljutila, sva pocrve njela i rekla:
- To nije amajlija.
- Nego to je?
- Cin vjere.
- Vjere u to?
- Ne u to, nego u koga ... U Nju, Majku Isusa Krista.
(Ako rabim velika slova, to je zato to je ona govorila
o Mariji kao da rabi velika slova).
Nisam elio nastav iti taj uzalud ni razgovor.
Zauti o sam. Ona je posve tiho nastavila:
- Ne treba vjerovati da metal, drvo ili papir imaju ikakvo znaenje. Znam da Vas okira taj oblik ovoga pitanja. Medaljica je, zapravo, samo jedan nain oitovanja
vjere, odnosn o ne samo njezina oitovanja nego i umnaanja. Dranj e te medaljice blizu u svakom trenutk u, pa
tako i u kui u kojoj se nalazim, potie me da se ee
molim Onoj koja mi je darovala Isusa Krista.
V
83
'
Marie Carre
Dakle, ipak nije rtvovala medaljicu kada mi ju je

dala. Imala ih je jo. Ne znam to me u tome trenutku
sprijeilo da je uzmem na silu. Nikada nee saznati to
je u tome trenutku izbjegla.
Dugo smo utjeli. Drhtao sam od rastrojenosti. Htio
sam se izvikati i izbaciti svu srdbu, ali sam samo rekao:
- Pripadate meni i ne mogu podnijeti da neto volite
vie od mene!
- Kako ste smijeni! To se ne moe usporediti. Sve to
pripada vjeri pripada jednom drugom podruju i nema
veze ni s inteligencijom ni sa srcem.
- Koje je to podruje, onda? - nestrpljivo sam upitao.
Ona mi je smireno odgovorila:
- Nepregledno podruje nadnaravnoga.
- Ne znam to je to.
- Sumnjam - odvratila je s osmijehom kojemu nisam
mogao odoljeti.
Je li bila svjesna da nada mnom ima vlast samo zahvaljujui svome osmijehu? U nekim mi se trenucima inilo
da samo to postoji, ta njezina udna mo nada mnom.
Osmijeh joj je bio spor, moglo se gledati kako nastaje.
Usne bi joj se tako polagano i postupno razmakle da bi
se svaki put zapitao hoe li se doista razvui do smijeka. A kada bi se pojavila bjelina zubi, bio si sretan i jednostavno bi se, barem je tako u mome sluaju, prepustio
uitku koji stvara ta divna njenost.
Upravo sam to i uinio u trenutku kada sam doista
trebao utjehu i smirenje.
'
84
Zatim mi je postav ila najneobinije pitanje , koje je

glasilo:
- Zato me ne elite oeniti ?
Nikada nisam rekao da ne elim. No izgledan da je
pome
koji
Dar
stvari.
neke
osjetiti
dar
Crnoko sa imala
...,,
nekad plaio. Sto je uistinu znala o meni?
Odgovorio sam joj:
- Ne elim se oeniti , no ne mogu Vam rei zato.
Lagano je uzdahn ula i rekla:
- Je li to zato to vjeruje m u Boga?
Zene su udne, u trenutk u mogu iz djetinj astog ponaanj a prijei u vidovitost. I moja je majka bila takva.
Rekao sam joj:
- Par mora voljeti iste stvari. Vjera je jamano najvea
prepreka.
Ona mi se ponovn o nasmij eila i rekla:
- Nikada neu voljeti nikoga osim Vas.
V
85
"
"
I
Jedanaesto poglavlje
UNISTAVANJE ZNATNO NAPREDUJE,

IAKO SE SPOTICE O SMIJESNO
DJETINJASTE PREPREKE
V
to sam vrijeme bio posebno nadahnut za unitenje marijanskih pobonosti. Cesto sam isticao muke
koje katolici i pravoslavci prouzrouju protestantima
ustrajavanjem na brojnim pobonostima koje iskazuju
Djevici Mariji.
Potaknuo sam katolike da vide koliko su njihova draga odijeljena braa razumnija i mudrija po tome pitanju.
Mi tom ljudskom biu o kojemu ne znamo gotovo nita
na neki nain dajemo veu mo od Boga (ili barem mislimo da nam je vie blagonaklona od Njega).
U tome sam se pitanju, zapravo, borio na Bojoj strani, to me nemalo zabavljalo.
Isticao sam injenicu da mnogi protestanti vjeruju da
je Marija imala jo djece poslije Isusa. Vjeruju li u njezino djevianstvo prilikom roenja toga prvog djeteta?
Teko je rei. Uostalom, teko je precizno odrediti u to
vjeruju sve te pojedine kranske denominacije. Svatko,
zapravo, vjeruje to eli. No prilino je lako znati to
preziru.
v
87
Marie Carre
.
Zalagao sam se i za ukidanje Krunice i brojnih blagdana posveenih Mariji. U mome ih je misalu bilo dvadeset
pet, a bilo je jo nekih blagdana koje se slavi u pojedinim
mjestima. Uope ne trebam ni spomenuti svoja nastojanja oko potpunog unitenja medaljica, slika i kipova.
Mnogo posla, ali koji bi se sigurno isplatio.
No ono za to nisam nalazio rjeenja jest kako ukinuti Lurd, Fatimu ... i nekoliko drugih manje vanih mjesta. Sto se Lurda tie, doista je nesnosan. On je iva rana
na srcu protestanata. Sveopa se Crkva nee moi postaviti na jake temelje dokle god to odredite hodoasnika
svake godine bude privlailo nekoliko milijuna ljudi iz
svih naroda.
Dao sam provesti posebno istraivanje o lurdskom fenomenu, no taj mi dugotrajan posao nije ba pomogao.
Mogu posve objektivno rei da su postojale prilino velike razlike izmeu prvih svjedoanstava o ukazanjima. U
jednom je pisalo da se Bernardica onesvijestila i da ju je
ukazanje pratilo do mjesta na kojemu se odmarala, a to
je bio nekakav mlin, ako me pamenje slui. U drugom
se svjedoanstvu to nijekalo, a ni sama djevojica nije
priznala to je navedeno u prvom. Moglo se rei da je
zaboravila, ali to bi ostavilo neozbiljan dojam. Prezirem
propagandu koja poiva na laima. Vrlo dobro znam da
Partija doputa la kada je ugroeno kakvo vee dobro,
no ja vie volim dostojanstvo. Tako se osjeam jaim.
Mislim da sam i bolji od onih iz Partije koji su pribjegavali laima. Mislim da je mogue izvui se iz svake situacije koristei se samo istinom, ako znamo prepoznati
v
88
koristan aspekt svake istine. U tome svjetlu mogu rei

da se cijelo moje poslanje moglo saeti Kristovom porukom: ,,Ljubite jedni druge''. Drugim rijeima, cijelu sam
Crkvu jednostavno poticao da s ljubavlju gleda krane
koje naziva hereticima. Sluajui me, bili su nef>osluni
Apostolima, a da toga uope nisu bili svjesni.
Jo je jedna potekoa bila u tome to je za svrgavanje
Marije trebalo ukinuti Boi. Taj je blagdan postao dan
radosti ak i za nevjernike, a da ovi ne znaju objasniti ni
zato ni kako. Moemo samo ustvrditi da su mir i radost
vrlo poeljne pojave.
Utjeno je zapaziti da, kada lsus iz. Nazareta vie ne
bi bio Sin Boji, ni njegova Majka ne bi imala nikakve
vanosti. Ne bi joj imalo smisla vie znati ni ime. A onima koji bi se, s razlogom, eljeli nastaviti diviti glavnini
lsusova moralnog nauka (koji drim revolucionarnim),
tovanje njegova djetinjstva postalo bi naprosto smijeno. Sto predstavlja to dijete roeno u tali? Sto taj dogaaj mijenja?
Treba zapaziti da je, ako protestantski krani openi
to ne vjeruju u djeviansko roenje Isusa, sedamsto milijuna muslimana prihvatilo tu dogmu zbog Kurana. A
to, usput budi reeno, obvezuje polovicu ovjeanstva
da tuje mladu enu koja ga je rodila. Uistinu zanimljivo.
No, najzanimljivije je to to muslimani priznaju Isusa
iz Nazareta samo kao proroka, i to manjeg od njihova
Muhameda, koji je, pak, roen na potpuno uobiajen nain. Ljudskoj bizarnosti nema granica.
v
89
Marie Carre
'
Sve to samo potvruje moje uvjerenje da je nijekanje

Marijina djevianstva najsigurniji nain pretvaranja krana u uenike ovjeka koji nikako ne moe biti Bog.
Tko ne vidi koliko je korisno prije uklanjanja Boga ukloniti Isusa iz Nazareta? Evanelja i poslanice, zapravo cijeli Novi zavjet, tako bi postali rijei obina ovjeka, pa
bi svatko iz njih mogao uzeti to eli, kritizirati ono to
mu se ne svia i odbaciti ono to je pretjerano. To je ono
to smo trebali postii.
Dok su ikone, kao glavni predmet tovanja Marije na
Istoku, u cijeloj Rusiji bile skrivene ili unitene, na Zapadu je Krunica bila vrlo popularna. Tu je pobonost,
kojoj je cilj tovanje petnaest navodnih otajstava iz lsusova ivota, trebalo unititi bez imalo milosti. Krunica
bi sama mogla odrati i promicati vjeru u Trojedinoga
Boga. Kao i u drugim pitanjima, i ovdje je bilo potrebno
nametnuti grinju savjesti onima koji se njome slue.
To je saetak naloga koje sam odaslao po cijelome svijetu u vrijeme kada sam, u svojoj bogoslovskoj sobi, na
portret one koju nikada neu moi oeniti, objesio takozvanu udotvornu medaljicu. Svatko je mogao pomisliti
da sam molio za udo, a ja sam se samo htio uvrstiti u
svojoj mrnji, koja nije bila zanemariva.
Sljedee subote Crnokosa me nije mogla primiti upravo zato to je s rodbinom otila na marijansko hodoae. Moj se bijes prema tome putovanju mogao mjeriti samo s mojim podrugivanjem, jer se sirotica sigurno
onamo uputila za moje obraenje. Otiao sam usavravati svoj glas koji sam poprilino zapustio posljednjih
90
"
''
'
tjedana, to je obradovalo Achillea. Nisam izdrao a da

mu ne ispriam cijelu priu vezanu za medaljicu.
Njegova me reakcija zaprepastila. Rekao mi je:
- Pazite, sve to se govori o toj medaljici istina je. Ako
je imate u sobi, u opasnosti ste.
Upitao sam ga je li mu pozlilo. Uvjerio me da nije, no
da bi se i od sama pogleda na medaljicu razbolio te da
nikako ne bi mogao podnijeti njezinu prisutnost a da ne
poludi.
Ljudsko je srce neshvatljiv ponor. Cinjenica da moj
stari profesor, zagrieni komunist, moe takvo to rei
jako me uznemirila. Prvi sam put u ivotu posumnjao u
uspjeh svoga zadatka. Zbog toga sam bio vrlo nesretan
jer .sam shvatio da je taj zadatak jedina svrha moga ivota, moja jedina ljubav. Znao sam to teoretski, ali toga
sam dana to shvatio, dok mi je dua patila ogorena glupou ljudskog srca.
Htio sam razgovarati o toj temi, no uzalud. Achille mi
je odgovorio:
- Ne vjerujem ni u to, ni u Boga ni u avla, a jo
manje u Djevicu Mariju, no te se medaljice jednostavno
bojim, eto.
- Zar vjerujete da Vas moe obratiti? - povikao sam i
protresao ga za ramena. Rekao mi je:
- Naravno da ne. Samo se bojim.
- Zar ne vidite kako je glup taj strah? Zar ne vidite da
bi bilo asno da pobijedite taj djetinjasti strah stavljajui
medaljicu na vidljivo mjesto u svojoj kui?
V
91
Marie Carre
>
~.I
.1
,,
Nije mi odgovorio, no bio sam uporan. Zatim mi je

umorno rekao:
- Razgovarajmo o neemu drugome.
- Ne, elim da rijeimo to pitanje, jer je budunost
ovjeanstva ugroena onim to je, po Vama, samo djetinjarija. Sto e biti od komunista ako ih, kao Vas, potajno
nastavi terorizirati neka ikona ili medaljica? Sto e biti
od njih? Razmislite ...
Nije elio razmisliti pa sam ja morao to uiniti za njega. Jer nikada neu moi pasivno promatrati poraz. Svaka mi je potekoa poticaj i iz svake izvuem neku korist.
Kako nije poputao, otiao sam zalupivi vratima, ali
sam vrlo dobro znao to u uiniti.
Sljedee subote, prije no to sam otiao do Crnokose,
svratio sam k Achilleu s ekiem, avlom, medaljicom i
njezinim laniem.
Nisam mu dopustio ni da mi se usprotivi, nego sam
otiao u njegovu spavau sobu, zabio avao iznad kreveta, na mjesto gdje se obino nalazi raspelo, i ondje
objesio udotvornu medaljicu.
Sljedee se subote Achille preselio i nikada nisam saznao to je s njim kasnije bilo.
Njegov je nestanak zadao velik udarac mome zadatku, barem dok mu nisam naao zamjenu.
Prije odlaska poslao mi je medaljicu, kao i klju potanskog sanduia.
v
92
1
~
~
1
~
,'
'
~
'l
''
}.
'
Dvanaesto poglavlje
O KATEKIZMU IZ 2000. GODINE

I O SIROMASNOM, ALI REVNOM
STUDENTU
V
Te sam godine revno radio na izdanju novoga katekizma kojim bi se sluila sveopa Crkva, u onakvom obliku u kakvom sam je elio utemeljiti na cijelome svijetu.
Svaki ozbiljni nauk nuno treba smjerati oblikovanju
duha ve od djeje dobi. Pouavanje ateizma od djetinjstva vano je zato to ono mistino iz vjerskog nauka,
osim kod uistinu superiornih bia meu kojima sam i ja,
ostavlja odreenu nostalgiju tijekom cijeloga ivota. No
ne bi bilo poteno da ne kaem kako mnogi ateisti nisu
posve iskreni prema sebi. Nitko ne voli priznati vlastite
slabosti, i upravo zato treba nastojati uope ih ne imati .
Osim toga, oni jaki meu nama trebaju slabima, koji su
u veini, pruiti vrstu okosnicu koja e ih sprijeiti da
,
posrcu.
Kada se govori o vjerskom nauku, dobro je svakog
ovjeka drati invalidom, barem na kraju 20. stoljea.
Posve je razumno oekivati da e se ozdravljenje dogoditi u 2000. godini.
93
'
Marie Carre
Neke je rijei trebalo nepovratno izbaciti iz rjenika, a

to se najbolje moe postii tako da djeca te rijei nikada
ne uju. Zato je bilo mnogo korisnije sastaviti novi katekizam nego se nadati potpunom ukidanju vjeronauka,
to je moglo biti mogue tek za dva ili tri narataja. U
onome se trenutku trebalo igrati s definicijom ,,Crkve''
kao zajednice brae iz cijeloga svijeta. Katekizam koji
sam spomenuo trebao je biti katekizam prijateljstva koji
bi nadomjestio prijanju kransku ljubav. ,,Ljubav'' koja
se prvo iskazuje Bogu trebalo je po svaku cijenu izbaciti iz rjenika i zamijeniti ,,ljubavlju'' s posve svjetovnim
znaenjem, to nam je trebalo omoguiti da stojimo vr
sto na zemlji, kao i da, a da ljudi to i ne opaze, uvedemo
svakojake dvosmislenosti.
Moram priznati da sam uvijek gajio i da jo uvijek
gajim duboko potovanje prema skrivenoj, pa ak i tajnoj moi koje dvosmislene rijei imaju kada se nau u
rukama onih koji su dostojni njima se koristiti.
Dok sam pripremao novi katekizam, biljeio sam sve
to se u tadanjem nauku postupno trebalo promijeniti
ili ukloniti. I izgarao sam od elje da svoja uvjerenja podijelim s Crnokosom.
Ona mi je to olakala tako to mi je poela opisivati
svoje hodoae i navodna uda koja je izvela Blaena
Djevica Marija.
Objasnio sam joj da su svi ti vjerski fenomeni, kakvi
god bili, plod njezine mate. Odluno je to porekla. Rekao sam joj:
'
94
- Sve ono to ne moete vidjeti ni uti rezultat je Vae

mate i ne znam zato Vas to ljuti.
- Vi to ne vidite zato to ne znate da mi je sva vjera
koju imam objavljena i da dolazi s Neba. Ne bih sama
mogla izmisliti sve to.
- U redu, niste ih Vi sami izmislili, ali samo nasljedujete stajalita svoje obitelji.
-Ne, nije rije o jednostavnom nasljedovanju njihovih
stajalita - rekla mi je.
Mirno sam joj objasnio da, primjerice, njezina vjera
u stvarnu prisutnost Isusa Krista u Euharistiji stvara tu
prisutnost sukladno jaini vjere onoga koji promatra, no
da za onoga koji nimalo ne vjeruje ondje nema niega.
Nije eljela to priznati, ali mi je bilo vano da, poput
protestanata, krene pogubnim putem sumnje. Moja prava namjera, koju sam joj pomno skrivao, bilo je potpuno
dokidanje vjere. No da bih to postigao, trebao sam prijei i ovu prijelaznu fazu.
Pokazao sam joj na primjeru Evanelja, a posebice na
primjeru ozdravljenja koja je inio sam Krist, za koja je
preduvjet uvijek bila vj.era bolesnika, da je upravo vjera
ta koja ozdravlja ljude.
No ona je tvrdoglavo poput djeteta tvrdila da je Krist
inzistiranjem na vjeri elio probuditi vjeru navedenih
ljudi, koja je vanija od tjelesnog ozdravljenja.
Objasnio sam joj da nita od onoga to pripada podruju vjere ne postoji izvan mate i da je zbog toga besmislena krstiti malenu djecu. Rekao sam da za krtenje
treba ekati punoljetnost te da bi se ak i sam taj sakra95
Marie Carre
ment jednoga dana mogao dokinuti kao magijski in i

ostatak pomalo djetinjaste prolosti Crkve.
Poslije tih mojih rijei poela je plakati i rekla da bismo se neko vrijeme trebali prestati viati. Potpuno sam
se slagao jer sam u .to vrijeme imao dosta posla pa sam
mislio da bi je odvojenost mogla potaknuti da bude pokornija mojim idejama, budui da ene slabije od nas
podnose teke trenutke. Meni je bilo uistinu stalo do ~
nje, ali sam bio ponosan to tako mogu dokazati svoju ~
snagu.
Dobio sam doputenje da pratim dva sveuilina ko- 1
legija, to mi je omoguilo da se kreem meu studen- 1
tima, a da ne otkrijem da sam bogoslov. Poglavar mi je i
dopustio da nosim civilnu
odjeu u svakoj prilici kada
...,
to ocijenim potrebnim. Cak se inilo da priznaje kako
reverenda postaje anakronizam. Razumjeli smo se i bez
rijei, i znali smo da e moderan sveenik biti potpuno
drukiji od svojih prethodnika. Nije ni potrebno ponavljati da treba znati ii ukorak s vremenom. Osobno, u to
sam vrijeme
mislio
da
je
Crkva
po
mnogo
emu prilino
...,
zaostala. Cinilo mi se da se lako moe dokazati da se
od Tridentskog koncila gotovo nije pomaknula s mjesta,
zbog ega je trebala nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Trebao sam takoer nai zamjenu za Achillea jer nisam sam mogao odlaziti do potanskog sanduia ni kodirati pisma. Nisam imao vremena za to. Trebao mi je
netko pouzdan, a usred rata takvu je osobu bilo teko
,.
pronac1.
"'
'.
~~
'
96
Napokon sam primio nalog da_se povee m s jednim

profesorom sa Sveuilita, to mi se u prvi mah uinilo
dosta praktino. No kada sam ga vidio, rasprile su mi
se iluzije.
Imam dobar osjeaj za prosuivanje ljudi, a taj je smrdio na izdaju. Unato tome dao sam mu klju sanduia,
ali sam odluio da u o tome jo porazgovarati s nadreenima prije negoli mu povjerim kodiranje svojih tekstova. Naalost, primio sam nalog da moram poslu ati
bez pogovora.
No kako me to prilino muilo, odluio sam ipak potraiti i drugoga koresp ondent a kojemu u povjeriti identinu zadau. Tako bi mi, barem poslije rata, bilo lako
usporediti tu dvojicu.
Gotovo sam prieljkivao da mi se sumnje obistine,
prije svega zato to bi mi priinila zadovoljstvo injeni
mogao
bih
da
zato
o
posebn
i
ali
ca da sam imao pravo,
.
usporediti svoje koresp ondent e aljui im dva razliita
teksta o istoj temi i potpis ana istim potpiso m: S.-B. X.
1025. X je samo oznaavao da sam aktivni studen t bogoslov. Ako je profes or bio izdajnik, u mojim bi tekstovima napravio samo oprezn e promjene, osim ako se nije
nadao da e iskori~titi rat kako bi upropa stio sve moje
napore. Kako god bilo, dobro sam uinio to sam uzeo i
drugog korespondenta.
Naao sam ga meu siroma nijim studen tima. Bio je
pretjer ano oduevljen mojim prijedlogom, ali mi je odgovarala njegova revnost. Rekao sam mu da se moe nadati lijepoj budunosti s nama. Nije uobiajeno da Parti97
Marie Carre
ja potie ljude na egoizam i lakomost, ali sam mu trebao

dati poticaj da bude miran, ali i oprezan.
Kada sam to sve doveo u red, eznuo sam da vidim ~;
Crnokosu.
1
Shvatio sam da mi je do nj.e stalo mnogo vie nego ]..
to sam mislio. Bilo mi je previe stalo. To nije dolii- .~
lo zagrienu komunistu, a jo manje buduem velikom ~
efu Partije. Ve sam zavrio tri godine bogoslovije i pre- ;
ostale su mi jo samo tri. A i svi su se slagali da bi me
trebalo poslati u Rim da nastavim studij, poslije ega bih
i sam vjerojatno postao profesor. Vjerojatno predava na
bogosloviji. To su kljuni poloaji u Crkvi, s kojih je mogue strpljivo odgajati potpuno novo sveenstvo koje e
sa starim imati zajedniko samo ime.
Zivot mi je bio posve odreen, no ja nisam prieljkivao nijedan drugi. Ipak, morao sam sam sebi priznati da
se u njegovom mehanizmu pojavilo zrno pijeska mono
poput stijene. Da sam bio laka karaktera, mogao sam
misliti da je Crnokosa prolazna avantura. No nisam joj
bio ni ljubavnik. Nisam to ni elio biti sve dok ne stekne
moja najdublja uvjerenja. Za mene je sjedinjenost mukarca i ene ili potpuna ili je nema. Samo se jedinstvo
srca i due moe pretoiti u jedinstvo tijela. U protivnom je rije o iskoritavanju.
Da je Crnokosa pristala prihvatiti moje ideje, mogao
sam je pitati da poe sa mnom u Rim i drugamo kamo
bi me poslali. Da, mogao sam to uiniti ...
No kako joj iz due izbaciti djetinjarije koje su je zasljepljivale?
\\'
)~
98
Bio sam u besmislenoj situaciji ovjeka koji je nastajao unititi sve religije na svijetu, a koji nije uspijevao
razuvjeriti dvadesetogodinju djevojku!
Znao sam da sam je trebao ostaviti i da ujak, u svojoj
ratom pogoenoj Rusiji, ne bi bio zadovoljan da sazna za
tu priu. No nadao sam se da me ne nadziru tako pozorno kao u vrijeme mira. _
Ipak, najbolnija je injenica bila ta da je u toj situaciji
bilo neto to JA nisam imao hrabrosti uiniti .
99
Trinaesto poglavlje
CENZURIRANJE
APOSTOLSKOG VJEROVANJA I
SEDAM SAKRAMENATA
Radei
na svome novom katekizmu, koji bi se moglo nazvati ,,Katekizam ljudske religije'', vidio sam da
bi bilo dobro prirediti ga u serijama, kako bih dozirao
promjene i ogranienja te dao ljudima vremena da se na
njih priviknu.
Prvo je izdanje trebalo skromno ukloniti dvije toke
Apostolskog vjerovanja. Prvo je rije ,,katolika'' trebalo
zamijeniti rijeju ,,univerzalna'', koja, uostalom, ima isto
znaenje. Bilo je doista vano da rije ,,katolika'' vie ne
vrijea ui protestanata i ne daje vjernicima rimskoga
obreda pravo da sebe dre najboljim kranima.
Zatim, po svaku je cijenu trebalo dokinuti tovanje
svetaca. Trebali su nestati i prije Boga, iako je moda
lake izbrisati Boga nego njegove svece. Cilj mi je bio
ukloniti prvo sve one koje Crkva nije slubeno priznala,
a zatim i sve one koji nisu imali vidljiva uspjeha. Trebalo
je ukloniti i sve one koji su pomogli u borbi protiv reformacije, jer to nije bila povoljna injenica u vrijeme kada
je srce svih vjernika morilo nejedinstvo krana.
101
Marie Carre
Kasnije e biti osobito korisno diskretno, ali s mnogo takta i krokodilskih suza, zahtijevati rehabilitaciju, a
zatim i beatifikaciju pa ak i kanonizaciju najveih herezijarha, posebice onih koji su iskazivali goruu, destruktivnu i eksplozi~nu mrnju prema rimskoj Crkvi.
Najprije e trebati pripremiti teren lansiranjem nekoliko
pokusnih ideja, primjerice s Lutherom, i ako katolici ne
reagiraju, odnosno, ako se ne sablazne, taj e aspekt naih aktivnosti, oprezno i skromno, igrati svoju ulogicu u
pravilnim i sve manjim razmacima.
Potom je trebalo dokinuti posljednji sud, nebo, i
stilite i pakao. To je najlake. Mnogi su posve skloni
vjerovati da Boja dobrota nadilazi svaki grijeh. Treba,
dakle, samo isticati tu dobrotu. Uostalom, Bog kojega se
ljudi vie ne boje brzo e postati Bog na kojega se vie ne
misli. To je trebalo postii.
Sto se pak tie Deset Bojih zapovijedi, mogli smo ih
zadrati, no trebalo je ukloniti Pet crkvenih zapovijedi. One su smijene ... ba smijene ...
V
Dopustite mi da naas prekinem Mihaelove memoare jer doista imam potrebu neto rei. Ne znam to e o tome misliti
izdava. Moda e uzeti c.rvenu olovku i, kriajui moje ,,drske''
primjedbe, rei: ,,Ova ena bez dara za pisanje misli da u joj
dopustiti da se svojim primjedbama umijea u tekst koji joj ne
pripada?''... Eto to e se, moda, dogoditi, a da nitko osim
mene za to ne sazna.
No, ako crvena olovka jo nije intervenirala, moram rei da
se osjeam odgovornom za izdavanje ovoga teksta i da Pet cr102
'
l
'
.
'.
kvenih zapovijedi koje smo zanemarili, pod izlikom da e nam

to dati plemenitu slobodu da se posvetimo po vlastitom miljenju, takoer ima veliku ulogu, da se tako izrazim.
Ne volim se aliti, ne volim one koji samo kukaju, a ni one
koji imaju duu robova (ime samo elim rei da mi taj tip ljudi
nije drag), ali Crkvene su zapovijedi doista neto dobro. Dakako, vjerovati da e nam potivanje tih zapovijedi automatski
osigurati vjenu sreu na Nebu, gotovo je smijeno.
No ja, neznatna medicinska sestra, navikla utjeti, svejedno
bih eljela rei da se ini kao da crkveni ljudi naega vremena nastoje da meu ljudima postanu omraeni. Zato? Ne bih
znala rei. No to je opepoznata injenica, kao i ona da nam
nastoje nametnuti sve svoje inovacije, kao da ove proizlaze iz
posve nadnaravne ljubavi koju gaje prema svojim predragim i
ljubljenim vjernicima. Tako smo mi, vjernici i ovce, u jednom
trenutku navodno osjetili neku tajnu bol gledajui kako nai
dragi sveenici obavljaju svoju slubu podno prilino visoka
oltara i stoga udaljena od nas, uz oteavajuu okolnost (za
nas) da su nam bili okrenuti leima. Zanimljivo, nisu nikada
pretpostavili da smo mi savreno dobro znali da oni stoje u tom
poloaju zato to se obraaju Bogu - u nae ime, dakako. Ali
ne, dirnuti naom boli, saalili su se nad naom odijeljenou i
tihom patnjom pa su se prvo spustili na razinu priesnoga
stola, i to samo na velike blagdane. Rezultat je bio taj da
su tih dana samo etiri prva reda vidjela to se zbiva na
oltaru. I tada su se, ali samo tada, svi ostali redovi osjeali zapostavljeno.
Zatim su stavili jednostavan stol u podnoje stuba, a
stari je oltar ubrzo postao ostatak djetinje i odve raz-
103
'
Marie Carre
metljive pro.losti koju je trebalo unitit i u ovome naem

stoljeu, u kojemu je ovjek postao gotovo boanstvo.
Kako se Presveti Sakrament nije mogao pohraniti na
stolu, obino bi ga sklonili u kakvu udubinu u nekom od
pokrajnjih zidova.
Katkad bi ga uvali u onome to je nekad bilo svetohranite, a to je postala ormari lien svih nekadanjih
ukrasa. Ti su sveenici, dakle, sluili Misu i molili aso
slov leima okrenuti Presvetom (to je prije bilo strogo
zabranjena). No gledali su nas, a mi smo njih mogli promatrat i do mile volje, to je, ini se, bilo mnogo vanije.
Na novi su stol, koji se naziva oltar i za koji nitko
ne zna je li blagoslovljen i sadri li relikviju kakva sveca
(sukladno neprekinutom crkvenom obiaju), stavili maleno raspelo. Potom su opazili da je taj blagi Krist na kriu okrenu t leima prema nama vjernicima, a gleda samo
njih, pa su ga uklonili, ba kao i svijee i ostale dodatke
nedostojne toliko znanstveno naprednoga stoljea. To je
bio njihov doprinos onome to se obino naziva ,,promjenom''
i oznaava svaku izmjenu, znaajnu ili ne, koju su tim uenim
nazivom postavili na pijedestal s kojega ju se nitko nikada nee
usuditi skinuti.
U svjetlu te oinske brige za nae duhovne potrebe, crkveni su ljudi naega vremena otkrili i druge stvari. Opazili su,
primjerice, da protest anti (prema kojima su osobito naklonjeni) u svojim hramovima ne klee pa su zakljuili da
vjerojatno i mi to elimo, no iz sasvim drugog razloga,
jer nismo jo bili zreli da bismo gajili elju za oponaanjem protestanata, ali smo svakak o trebali eljeti da nas
104
.-
,.
-~
1'
'1
~
1
,t
..
~
'
se potakne da oponaamo svoje sveenike koji ne klecaju

prilikom slavljenja Mise. Stoga su izabrali nekoliko mlaih kolega i dali im svu mo nad nama, kao i jedan ili vie
mikrofona. To je bilo vrijeme kada smo morali podnijeti
uvoenje reima sjedni-ustani-sjedni-ustani tijekom cijele
Mise, poput vojnih zapovijedi koje su davali u pravilnim
razmacima ometajui poniznu i tihu molitvu. Sjedni-ustani, ,,jer na Misu ne idemo da bismo molili'', vikali su u to
vrijeme. Za desetak smo godina ve bili istrenirani i nai
instruktori sada mogu predahnuti.
Izgleda da im se ak i svidio predah jer njihovi posljednji
izumi idu u prilog toj pretpostavci.
Prije svega, umnoili su koncelebracije, u kojima samo jedan sveenik izgovara sve rijei Mise, izabirui (vjerojatno potaknut bratskom ljubavlju prema svojim kolegama koji s pritajenim nestrpljenjem iekuju ,,kraj'') najkrai kanon, budui da
se u naim misama sada poasno mjesto daje trima biblijskim
itanjima, iako nam obrazovanje ne doputa da razumijemo ni
desetinu od njih, dok se rtvi u uem smislu (ako jo ima onih
koji vjeruju da prinose rtvu) ostavlja minimum vremena uz
maksimum buke. Koncelebracije omoguuju svim prisutnim
sveenicima, koji su na brzinu prebacili bijelu albu preko koulje ili majice kratkih rukava i hlaa, da izgovore
samo nekoliko rijei posveenja, ispruenih ruka (to ih
neke, bojim se, pomalo umara), dok se tijekom ostatka
bogosluja mogu prepustiti svojim mislima.
Kako bi podilazili laicima i tako ih priviknuli na budue novine, itanja iz Staroga Zavjeta i Poslanica esto ita
kakav mladi ili uglednik, koji to ne ini dovoljno razgovijetno, ili pak kakva lijepa, oskudno odjevena djevojka.
105
Marie Carre
Nadam se da e izdava i itatelji oprostiti medicinskoj sestri, koja se obino zna svladati, ovih nekoliko reenica u kojima e svaki ovjek koji ima srca prepoznati patnju iz koje
su nastale. Ispriavam se jo jednom i preputam rije onome
koji je bio tajni agent sile koja svim snagama nastoji potopiti
Petrovu lau.
.
I
Kada je ve rije o dokidanju Crkvenih zapovijedi, zato ne iskoristiti priliku da veliamo kranina koji je
dosegnuo zrelost i vrlo dobro zna da je Bog suvie velik
da bi se bavio triarijama poput one jedemo li petkom
meso ili ne.
Sto se tie godinje ispovijedi, bit e je dobro zamijeniti zajednikim obredom u kojemu e sveenik
nabrojati najee grijehe poinjene protiv najsiromanijih i najobesprav ljenijih, jer due treba potaknuti da razmiljaju upravo o tim grijesima. Ljudima
je ispovijed gubitak vremena, a zajedniki obred je
suprotan ispovijedi i vjerujem da e odgajati due i
dati izvanredne plodove. No on zahtijeva dobro for.
,
m1rano svecenstvo.
Sto se pak tie obveze sluanja mise nedjeljom, ljude svakako treba navesti da uoe kako modernu ovjeku
treba svje zrak i zelenilo, te kako je posve poeljno da
subotom i nedjeljom moe uivati u prirodi. Tako e
oni kojima je stalo do obreda ili nedjeljne mise moi
izabrati petak umjesto nedjelje. Petak e biti sasvim
prikladan, osim za one koji ve te veeri odlaze nekamo u prirodu i kojima e se omoguiti da na neV
106
djeljnu misu idu etvrtkom. Najvanije je, i to treba

biti osnovno pravilo, da svatko slua vlastitu savjest.
Naelo sluanja vlastite savjesti izmislili su protestanti i
jedna je od najboljih tvorevina. On nam omoguuje da,
umjesto izdavanja zapovijedi koje bi neke ljude mogle
sablazniti, zamijenimo te zapovijedi raznim prijedlozima koji svakome ostavljaju slobodu da za sebe izabere.
Dakako, trebalo je ukloniti sve to se tie nadnaravnog ivota i milosti. To su opasni pojmovi.
Molitvu, odnosno nedjeljnu molitvu, jo je neko vrijeme trebalo ostaviti. Ali je trebalo prisiliti katolike
1
da Bogu govore ,,ti'' pod izlikom, potaknutom bratskom ljubavlju, da se u sve zemlje uvedu molitve na
narodnom jeziku jednake onima koje imaju protestanti. Tako bismo se u isto vrijeme na divan nain mogli ispriati za etiristo godina arogancije. Ako se ti novi
prijevodi ne bi svidjeli najpobonijim vjernicima, to je
esto lako predvidjeti, to bi nam samo pomoglo.
Zatim je na red dolo sedam sakramenata, koje je sve
trebalo revidirati, tim vie to protestanti obino imaju
samo dva.
Krani svih denominacija sauvali su krtenje, no ja
mislim da je to prvi sakrament koji bih volio ukloniti,
to mi se ini prilino lako zato to ima djetinje osobine.
Gotovo je jednako djetinjast kao i znak kria i blagoslovljena voda. Planirao sam zapoeti tu akciju izdavanjem
U molitvama na francuskom jeziku dugo se koristio persirani oblik ,;vi'' za

obraanje Bogu, Blaenoj Djevici Mariji i svecima - nap. prev.
1
107
Marie Carre
naloga da e se u budunosti krtenje moi podijeliti

samo odraslima, i to iskljuivo onima koji misle da bez
njega ne mogu. Ve sam tada vidio sve to bi svaki inteligentan ovjek mogao zakljuiti na temelju mojih planova. Doista ne znam odakle sam izvlaio sve svoje ideje,
no znao sam da imam genijalan um. Osjeao sam da mi
genijalnost izlazi kroz sve pore na koi.
Dakako, po svaku je ~ijenu trebalo zatrti ideju da
krtenje brie Istoni grijeh, jer je taj grijeh ista knjievna izmiljotina. Pria o Adamu i Evi pripovijedala bi
se samo da bi ljude nasmijala.
Trebalo se govoriti da je krtenje samo znak pripadnosti sveopem kranstvu, te objasniti da ga svatko
moe podijeliti, ali i da svatko moe bez njega. To je
uvijek dobra prilika da se kae rije hvale za svete due
u nekranskim religijama, to izaziva grinju savjesti .
Odlina stvar.
Dakako, sakrament potvrde, kojim osoba prima darove Duha Svetoga i koji samo biskup moe podijeliti, svakako je trebalo ukinuti. Tako bismo dogmu o Presvetom Trojstvu mogli prozvati uvrjedljivom za Zidove
i muslimane, kao i za neke novije protestantske sekte.
Poslije toga vie ne bi bila potrebna posveta ulja na
Veliki etvrtak. Svi su ti obredi suvie podsjeali na ma
gIJU.
Trebalo je uvjeriti ljude da vjera moe vrlo dobro
funkcionirati bez obreda i drugih vanjskih znakova, te
da je takva ak i plemenitija. Trebalo je isticati i kreposti
koje se mogu nai kod pogana, Zidova, muslimana i koV
108
~;
1I
.
.~
"
'
'
munista, jer sam opazio da se katolici vrlo esto osjeaju

neugodno zbog pomisli da meu njima ima vie svetaca
nego u drugim religijama.
Kada je rije o sakramentu pomirenja, njega je
trebalo zamijeniti zajednikim obredom koji bi bio
samo ispit savjesti pod vodstvom dobro formirana
sveenika, poslije ega bi slijedio opi otpust grijeha, kao u nekim protestantskim crkvama. Moderni
bi sveenici tako bili osloboeni beskrajnih sati ispovijedanja, kao i tereta koji im zadaju duge ispovijedi.
Piui sve to, nisam mogao ne pomisliti na one nesretne profesore na bogosloviji koji su sada ve svi pokojni i koji su do smrti, svaki sam za sebe pred svojim
Bogom, nosili beskorisnu spoznaju o opasnosti koju
sam predstavljao za budunost Crkve.
Zajednike ispovijedi koje sam spomenuo mogle
bi se organizirati dvaput godinje, za Uskrs i Boi.
Trebali smo odgojiti neke mlade sveenike koji bi znali
drati narod u pokornosti solidnim socijalistikim odgojem jer bi, zahvaljujui detaljnom ispitu grijeha koji
se kose s drutvenim pravilima, upravljali due prema
marksizmu.
Jedini motiv za pokajanje u budunosti bio bi nedostatak pravde prema drugima. Trebalo je sve vjernike navesti da misle da je kranin ovjek koji ima povjerenja
u ovjeka. Stoga bi svatko sebi postavio sljedee pitanje:
mogu li drugi imati povjerenja u mene?
109
'
Marie Carre
Bog je trebao prijei u drugi plan u tome obredu koji

vie nee nositi naziv sakramenta Ger je i to rije koja je
trebala nestati iz rjenika).
Posve jasno, vie se uope ne bi govorilo o oprostima. Nitko, uostalom, ne bi ni znao koje je njihovo
tocno znacen1e.
Kada je rije o sakramentu posljednjeg pomazanja, trebalo mu je pronai drugi naziv. Ne bi ga bilo
poetku nae reforme
samom
na
dokinuti
mogue
jer, budui da je vezan uz najtee bolesnike, takva

mjera ne bi bila popularna. Ali smo se trebali pobrinuti da se pojmovi vjenog ivota, suda, raja, isti
lita i pakla zamijene samo eljom za ozdravljenje .
V
u praksi, kako lijenik vie ne bi trebao

pomo sveenika u lijeenju bolesnih osoba.
Predloio sam naziv ,,sakrament bolesnika'', a da
se izbjegne spominjanje vjenog ivota, trebalo ga je
To bi se i
inilo
podjeljivati i u
sluaju
manje ozbiljnih bolesti. Uo-
stalom, nije me brinulo to pitanje jer bi svi sakramenti

lako nestali. Ljudi za njih vie nemaju vremena.
A sakrament sveenikog reda, koji mukarcima daje
ovlast da obavljaju crkvene dunosti, trebalo je zadrati,
to Je OCitO.
U naoj sveopoj crkvi trebali smo sveenike koji bi
irili zdravu socijalnu doktrinu.
Oni bi mogli proglaavati blagdane, primjerice, vezane uz folklorne obiaje, jer ljudi to trebaju. No ti bi blagdani bili posve usmjereni na ovjeka, bez ikakva spomena bilo kojeg boga .
110

V
Sto se tie braka, on nije nepotreban sakrament, ako

ga se doivljava samo kao obiteljsko slavlje. No trebalo
je pomesti sve obiaje kojima se u nekim zaostalim zemljama nastoji zadrati vjerovanje da je crkveno vjena
nje, tonije katolika, jedini valjan oblik braka. Civilni
brak trebao je postati jedini koji e ljudi traiti. Na
taj bi nain Crkva izgubila autoritet pa vie ne bi mogla prijeiti razvod i ponovnu enidbu razvedenih.
Dobro znam da su rijei Isusa iz Nazareta ile u tome
smjeru, no ve sam na drugom mjestu rekao da u njegovu nauku treba znati izabrati ono to odgovara modernom ovjeku. Inzistiranje na nerazrjeivosti enidbe
protivi se ovjekovoj srei. A oni koji govore o dobru
djeteta ne znaju da e djetetu biti jo bolje kada bude
pripadalo dravi.
Naposlijetku je, dakako, trebalo spomenuti da sakrament enidbe vie ne bi bio nedostupan sveeni
cima koji ga budu traili, ba kao to ni sakrament
sveenikog reda ne bi bio nedostupan enama.
111
Cetrnaesto poglavlje
KAKO BI SVEOPCA CRKVA TREBALA

VELICATI COVJEKA
V
Prije detaljnog
prouavanja sakramenta euharistije
poslao sam svoje biljeke studentu i Crnokosoj.

Student je bio toliko oduevljen da mi je jednog dana
priao na Sveuilitu i dao mi nekoliko lanaka. Pocrvenio je dok me molio da mu pomognem objaviti te tekstove u nekom dobrom asopisu. U pravilu nismo smjeli
razgovarati u javnosti, ali sam mislio da zbog rata mogu
poduzimati neke intcijative. Otvoreno razgovarati sa
studentom i razmjenjivati dokumente nije bila nikakva
opasnost. Bilo mi je tim lake to sam, im sam dobio
doputenje da sluam dva kolegija na Sveuilitu, kupio
motor, ime sam izbjegao da me on ili Crnokosa prate
kui.
Studentovi su lanci bili jednostavno izvrsni. Mogao
sam ak biti ljubomoran na njih zato to ja nemam takvog dara za pisanje. Odmah sam uoio kakav e dragocjen utjecaj imati tako vrsno napisani teksrovi. Napredovali smo prema idealnoj suradnji - ja sam davao
ideje, sroene hladno i saeto, a on je birao najizvrsnije
113
Marie Carre
od njih, ili barem one koje su ga nadahnjivale za najbolje

lanke. Pomisa o da moje ideje, poput sjemen ki, izrasta ju
u knjievne cvjetove poticala je moju matu jer sam u
tome tandem u genij bio ja. Studen t je samo imao dara.
Lako sam naao asopis koji je, za odreen iznos,
pristao redovi to objavljivati lanke za koje je nadahn ue dolazilo od mene. Pobrin uo sam se da prodru u sve
zemlje koje jo nisu bile u ratu kako bi ih se prevodila i
irilo. No moram prizna ti da su pravi uspjeh postigli tek
poslije rata.
Budui da sam imao mnogo vie povjerenja u studen ta nego u profes ora kojega su mi nametn uli efovi, uzeo
sam i drugi potan ski sandui te mu povjerio klju.
Kako sam mu, osim toga, i dobro plaao, gledao me kao
boga i za mene bi bio dao ivot.
Iako mi Crnoko sa nije odgovarala, redovito sam joj
slao studen tove lanke uvijek dodajui i nekoliko prisnih
rijei, kako bi znala da su ideje iz lanaka bile moje.
Studen tova je nadare nost ostavila dojam na Crnoko su
pa mi je napisa la da su njegovi lanci mnogo simpatiniji
od mojih koji su toliko brutaln i. To me nasmijavala jer
njegovi lanci nisu govorili nita drugo doli ono to sam
ja tako brutaln o (!) izjavljivao. Zbog toga sam bio samo
uvjereniji da dar pisanj a omoguuje da ljudi progut aju posve nove ideje kao da su preliv ene okoladom.
Tijekom svih tih dugih tjedana Crnokosa me nije pozvala da navrat im do ateljea. Zbog toga sam bivao sve
bjesniji, sve dok je jednog a dana nisam susreo na hodnicima Sveuilita, nju koju sam drao svojom. Odluila je
'
114
krenuti na predavanja o starijoj umjetnosti. Zaustavila

se da mi kae kako priprema odgovor na moj projekt novoga katekizma, nadajui se da emo o tome moi mirno
razgovarati. Razgovarati? Nisam navikao da se mojim
idejama na putu isprijei ni najmanja prepreka, ali sam
joj odgovorio da sam i suvie sretan to u je ponovno
vidjeti da ne bih prihvatio njezinu elju za r~spravom.
Ipak, odluio sam joj rei da uistinu zaljubljena ena prisvaja sva miljenja odabranika svoga srca, a da toga nije
n1 sv1esna.
Toga sam joj dana samo rekao da radim na sakramentu Euharistije, kako bih mogao dovriti novi katekizam
koji sam joj poslao. Uzdahnula je, oi su joj se orosile
suzama i udaljila se bez odgovora.
Namjeravao sam na poetku toga doista zanimljivog teksta napisati pravu definiciju euharistije,
odnosno onu koju katolici jedinu dre tonom (dakako, protestanti ih imaju vie). Na pitanje ,,Sto je
euharistija?'' svako katoliko dijete mora odgovoriti
,,Euharistija je sakrament u kojemu je stvarno prisutno tijelo, krv, dua i boanstvo Isusa Krista, pod
prilikama kruha i vina''. Trebalo je, oito, ozbiljno
poraditi na tome pitanju. Ne mislim da se to vjerovanje ne moe pobiti, no trebalo je to uiniti oprezno, ne napadajui izravno. .
Tu navodnu ,,Kristovu stvarnu prisutnost pod prilikama kruha i vina'' trebalo je napadati na prikriven
nain. jer da smo ih otvoreno napadali, pobunili bi
se. Nita ne bi bilo opasnije od toga jer je dobro pov
115
Marie Carre
znato da progoni jaaju vjeru. Stoga je izraz ,,stvarna

prisutnost'' trebalo preutjeti, a isticati sve ono to
to vjerovanje moe unititi ili umanjiti.
Bilo je prijeko potrebno, dakle, iz temelja promijeniti tek~t mise, a bilo bi dobro i dokinuti uporabu
same te rijei i zamijeniti je ,,veerom Gospodnjom''
ili pak ,,euharistijom''.
Reformom mise trebalo je umanjiti vanost onoga to nazivaju posveenjem kruha i vina, a priesti
je trebalo dati mnogo banalniji karakter.
To je zahtijevalo dugotrajan rad u kojemu se nije
smjelo zanemariti nijedan detalj. Tako je, za poetak,
trebalo ukazati na injenicu da sveenik koji slui misu
okree lea vjernicima pa se inilo kao da se obraa nevidljivu Bogu (koji je ipak prisutan pod oblijem velikog
raspela koji je pred njim).
Sveenik je istodobno i Boji izabranik i predstavnik
puka koji u nj gleda. Kao takav ostavlja dojam moi, ali
i odvojenosti. Bilo je dobro isticati i da se upljani tako
osjeaju pomalo izgubljenima, izoliranima i naputenima te da bi bili doista sretni kada bi im se sveenik htio
pribliiti. Kada se ta ideja ukorijeni, trebalo je predloiti
da se oltar na povienom zamijeni potpuno golim stolom
za kojim bi sveenik sluio misu okrenut prema narodu.
Osim toga, dio bogosluja koji se tie euharistije u uem
smislu i koji zahtijeva taj stol maksimalno bi se skratio,
dok bi se dio posveen navijetanju Boje Rijei osjetno
produljio. Dobro je poznato da katolici pokazuju strahovito nepoznavanje Biblije. Tako bi im ova promjena u
116
misi izgledala opravdana. Ne kaem da bi im bilo drago

sluati duge biblijske ulomke, jer od njih esto nee nita razumjeti, ali nije ni nuno da razumiju, barem dotle
dok se ne odgoje pravi socijalistiki sveenici.
Svaki bi se tekst iz ordinarija mise paljivo usporedilo s onima koje rabe anglikanci i luterani, da
se promie uporabu jednog jedinstvenog teksta ili,
radije, nekoliko verzija koje bi prihvatile sve tri de
nom1nac11e.
Tko nije vidio golemu korist koju bi nam donio taj
postupak, a kojim bi se istim rijeima dala vrlo razliita znaenja? To bi nam omoguilo da jedinstvo dua
ostvarimo pomou dvosmislenosti jer se, uostalom, ono
drukije ni ne moe postii. Nema drugog rjeenja - ili
obraenje ili dvosmislenost. Ja sam izabrao ovo drugo,
to mi je omoguilo da zadam udarac Kristovoj ,,stvarnoj prisutnosti''. Kada bi katolici vidjeli da se protestanti
dolaze prieivati na njihove mise, a da se nisu obratili,
vie ne bi nimalo vjerovali u nekadanju ,,stvarnu prisutnost''. Objasnilo bi im se da ta prisutnost postoji samo
onoliko koliko u nju vjerujemo. Tako bi se osjeali tvorcima svoje vjere, a najinteligentniji meu njima znali bi
iskoristiti posljedice koje iz toga proizlaze.
Da bismo jo umanjili pojam Kristove ,,stvarne prisutnosti'', trebali smo iz crkava ukloniti sve ukrase.
Ne bi vie bilo bogato izvezenih ruha ni takozvane
sakralne glazbe, posebice gregorijanskog korala, jer
bi ih se zamijenilo glazbom koju tek treba skladati,
a koja bi bila u stilu jazza. Ne bi vie bilo ni znaka
117
Marie Carre
kria ni klecanja ni ostalih znakova pobonosti. Osim

toga, trebalo je odviknuti vjernike od kleanja, koje
bi posebno bilo zabranjeno prilikom priesti. Hostiju se trebalo dijeliti na ruku, brzo, kako bi se sprijeilo svaku pomisao na svetinju. Nije bilo loe dopustiti nekima (koji e unaprijed biti odabrani) da se prieste
pod obje prilike, poput sveenika, jer bi tako oni koji
ne prime vino bili strahovito ljubomorni pa bi doli u
napast da odustanu od vjere (emu se upravo i trebalo
nadati).
Nadalje, bilo je doista poeljno vie ne prikazivati
misu u tjednu, budui da moderni ovjek ne moe gubiti vrijeme.
A osobito bi bilo izvrsno da se misu slavi u obitelji,
netom prije ili poslije zajednikog obroka. U tu bi svrhu
oevi i majke mogli primiti sakrament svetog reda. Tko
nije vidio blagodati ove ideje kojom bi se uklonila potreba za toliko mrskim mjestom tovanja?
Kako bi se desakraliziralo bogosluje, sveeniku

bi se predloilo da cijelu misu govori na narodnom
jeziku, i posebice da rijei pretvorbe recitira kao priu, to one doista i jesu. On napose nije smio izgovoriti rijei: ,,Ovo je moje Tijelo'' i ,,Ovo je moja
Krv'' kao da se doista stavlja na mjesto Krista koji ih
je izgovorio. Svatko je trebao jasno vidjeti da je rije
o pukoj prii.
Dakako, nikada se ne bi spominjalo rtvu, odnosno obnavljanje nekrvne rtve koju je Krist prikazao
na kriu. Nijedan protestant ne prihvaa tu defini
CIJU.
118
Trebalo se inzistirati na shvaanju mise kao zajednike gozbe koju se slavi za vee dobro ljudskog
bratstva.
Uostalom, kada se uspostavi sveopa crkva, ne bi vie
bilo razloga da se misu prikazuje igdje osim u obitelji, i
to samo u onim najpobonijima. Trebalo je raunati na
tu kategoriju ljudi, koji bi bili bezopasni upravo zato to
bi se misu zadralo samo unutar njihovih obitelji.
Molitve ordinarija mise trebalo je pojednostaviti i pribliiti ovjeku. Bilo je dobro, za izgradnju buduih narataja, podsjetiti ljude na neke molitve iz takozvane mise
Pija V., koje su pomogle odrati puk u srednjovjekovnom
mracn1astvu.
Njegova molitva prikazanja glasila je otprilike ovako:
,,Primi, Oe sveti, svemogui vjeni Boe, ovu neokaljanu rtvu koju ja, tvoj nedostojni sluga, prikazujem Tebi
koji si moj ivi i istiniti Bog za svoje nebrojene grijehe,
uvrede i propuste, za sve prisutne i za sve ive i mrtve krane, kao zalog za moje i njihovo spasenje i ivot
V
vjeni''.
Moe li bolje?
Predlagao sam da svi samostani rade na izradi vie
ofertorija, kao i ostalih molitava mise. A, budui da je
rije o prinoenju kruha, inilo mi se razboritim da se
u tome dijelu jednostavno kae: ,,Prinosimo kruh, plod
ovjekova rada koji e se svim ljudima dati za hranu''. .
U svakom sluaju, rijei koje istiu svetost obreda mise moralo se ukloniti. Dat u samo jedan primjer. U staroj misi uvijek se govorilo: ,,Uze kruh u svoje svete i
119
Marie Carre
asne
ruke'' itd. Budui da je rije ,,svet'' trebala nestati iz naega rjenika, vie nije trebalo spominjati
svete i asne ruke, nego rei: ,,Uze kruh, blagoslovi
ga'' itd. To je dobar primjer smjera u kojemu je trebalo
djelovati. Osobno, za to u tome trenutku nisam imao
vremena, ali sam i sam odluio sastaviti jednu ili vie
misa. Iako sam i dalje mislio da je to prije svega posao
redovnika.
Dakako, kada misa vie ne bude sadravala vie od
tri ili etiri obvezatne molitve, uvijek bi se moglo dodati
psalme, hvalospjeve, itanja ili propovijedi, i to po elji
onoga tko je slui.
Budui da je takva misa trebala zadrati samo svoju
ulogu gozbe, bilo je vrlo vano da stol na kojemu se slui
bude dovoljno velik da primi dvanaest osoba. Uvijek sam
drao smijenima ljude koji se, da bi objedovali, moraju
gurati i tiskati (jer istina je da se za priesnom klupom
moraju gurati). Sami su za to krivi, zato nazivaju ,,stolom'' jednostavnu ogradu 1? Dakle, htio sam se pobrinuti
da se u svim crkvama postave stolovi za dvanaest osoba.
Neki misle da je na Posljednoj veeri bilo trinaest osoba,
no budui da se svi boje te brojke, prihvatili smo teoriju
prema kojoj je Juda pobjegao prije lomljenja kruha.
Za to nam je bilo potrebno mnogo vie sveenika. No
to je lako. Bilo bi dovoljno da kandidati pokau odreenu dobru volju i odreeno dobro vladanje, a s dru'
Do Drugog vatikanskog koncila vjernici su se prieivali

snoj klupi ili na stubi pred oltarnom ogradom - nap. prev.
1
120
kleei
na
prie
ge strane, od njih se ne bi zahtijevalo da provedu puste

godine studirajui niti da obdravaju celibat, dakako.
Oni koji bi eljeli izvui korist od uzdrljivosti bili bi
redovnici ili pustinjaci, a oni koji bi htjeli studirati bili
bi teolozi. Bilo bi, dakle, vie vrsta sveenika. Najvie je
trebalo oenjenih mukaraca koji bi pri svakom obroku
slavili misu u svojoj kui.
Budui da je misa trebala biti samo gozba, kao takva
ne bi vie bila in klanjanja, nego pobratimljenja. Njome
se vie ne bi zahvaljivalo za prividna dobroinstva, ne bi
se pruao oprost koji ona nije sposobna pruiti i ne bi
se spominjala otajstva ni ono nadzemaljsko, nego bi bila
posve podreena ovjeku.
Sveopa bi crkva, dakle, bila posve na slavu ovjeku. Veliala bi njegovu veliinu, snagu i muevnost,
posvetila njegova prava i slavila njegove pobjede.
121
Petnaesto poglavlje
CRNO KOSA PISE PISMO DOST OJNO

SREDNJOVJEKOVNOG ALI
NTIC NOG MRACNJASTVA
RO
V
Kada sam zavrio rad na prvom katekiz mu, primio

sam dugo, iznenaujue pismo od Crnoko se. Evo to je
u njemu pisalo:
,,Darling,
zahval jujem Vam na povjer enju koje ste mi ukazal i
i koje me potakn ula da Vam irom otvorim svoje srce.
Sto ono govori? Da Vas ljubi, i Vi to znate ... predob ro
to znate.
Izgleda mi da Vae srce prielj kuje da podijel im sve
Vae ideje, no ja nemam takve nakane , elim Vam samo
viknuti: Opasn ost! Citajte dalje, molim Vas, ne ljutite se
prije no to sve proitate, prije no to promis lite ... Dakako, mislite da imate pravo jednak o kao i ja, ali kaem
Vam - ponovn o proitajte povijes t, Crkva je besmrt na,
gubite vrijeme, gubite snagu. Ne moe se boriti protiv
Boga.
V
123
.
\)
"'
'I
'
~.
Marie Carre
Kada biste samo htjeli razmisliti o ovome - Boje postojanje ne ponitavate time to ne vjerujete da On ne
postoji. To bi Vam trebalo biti razumljivo jer Vi tako i
razmiljate, samo u obrnutom smjeru. Vi mislite da Bog
ne moe postojati zbog same injenice da ja vjerujem u
Njega. Tono je da vjerovati ili ne vjerovati ne ini, na
kraju krajeva, nikakvu razliku. No, dragi moj, sve to ivi
oko Vas vie Vam o Bojoj prisutnosti.
Jeste li Vi stvorili sjeme, jeste li stvorili zakone koji
vladaju u prirodi? Postoji li ijedna vlat trave koja je Vae
djelo, a time i Vae vlasnitvo? Ni Vi sami sebi ne pripadate ... Niste zahtijevali da ivite i nemate nita a da
prije to niste primili.
Cak i da uspijete stvoriti tu udnu crkvu bez Boga, ne
biste pobijedili jer Boja slava time ne bi bila umanjena.
Ni na koji nain ne moete umanjiti Boju Crkvu ni ubiti
samoga Boga. Boli me to vidim da ste angairani u toj
djetinjastoj borbi. Taj Bog kojega elite izbrisati posvuda
je, gospodar je svega. Samo po njemu postojite i samo
po nJemu z1v1te.
Moda ete uspjeti poljuljati njegovu Crkvu, to smo
vidjeli vie puta u posljednjih 2000 godina ... no ona
se uvijek pridigla jo ljepa i snanija. Crkva Isusa
Krista, darling, ima obeanje vjenoga ivota, ona zna i
vie Vam kroz moja usta da je Presveto Trojstvo nikada
nee napustiti i da su svi napadi koje e podnijeti samo
iskuenja koja su potrebna da proiste vjeru. Moda e
V
mnoge due, dragi moj, popustiti iskuenju i pristupiti posve ljudskoj crkvi koja e unitavati sva vje124
'
I
'
- - - --
-----

- - - - - - -- - - - - - - - -
rovanja sve dok ih ne uini neprepoznatljivima, no

Katolika e crkva i dalje stajati. Ako je progonite,
sakrit e se, no sr joj se nikada nee promijeniti~
Jer znak je te Crkve podlonost Objavi primljenoj s
Neba. Njezino je podruje drukije od onoga na koje ste
navikli. To je podruje nadnaravnog i svetog, a ondje je
svejedno jesmo li inteligentni ili ne. A Vi ste, moj dragi,
odve inteligentni.
Osim toga, pretrpjeli ste traumu u djetinjstvu, ne pitam kakvu. Niste li dosegli dob u kojoj moete gledati u
prolost mirne due? Izgleda mi se da nesvjesno traite
osvetu. Je li to plemenito?
Bili ste vrlo poboan djeak, rekli ste mi, sve do etr
naeste godine, dakle, sve o emu Vas ovim pismom molim da razmislite ve Vam je poznato. Da ste se rodili u
obitelji ateista, shvatila bih da ne moete razumjeti da je
podruje vjere drukije prirode ... No bojim se da je Vaa
mrnja prema Bogu i njegovoj Crkvi dokaz da ste, jednostavno, samo razoarani, ali razoarani vjernik. Kau da
su takvi najtvrdoglaviji.
Zalim Vas od sveg srca jer ste unaprijed izgubili i
ne .bojim se, nimalo se ne bojim. Moda ete uspjeti pridobiti odreen broj dua za svoj izokrenuti nauk, moda
ak i dio klera (iako u to ne vjerujem), ali nikada neete
pridobiti sve due. Upravo suprotno, uvrstit ete svece.
Da, moj siroti i predragi prijatelju, dok napadate Boju
Crkvu, niste doli igraka u rukama Svemoguega... Mislite da ste snani, no to ste samo u mjeri u kojoj Bog to
doputa. Strahujte od dana kada Gospodin bude reV
125
I_
Marie Carre
.,
kao: ,,Dost a je, uh molitv e onih koji pate i odluih

ih utjeit i unite njem svojih neprij atelja' '. Boji neprijatelji u opasno sti su da to ostanu za cijelu vjenost,
zbog ega e biti oajni, no bit e prekasno.
Vladate se kao da sveta Crkva nije snanija od kakve
ljudske institucije, no mi u rukam a drimo ono to moe
premje stiti sve planin e svijeta. I da nas ubijete, ne biste
unitili snagu koju smo batinili.
Kada ste mi blizu, ali i kada ste daleko, Krist je izmeu nas dvoje. Ja Mu govorim i on Vas proma tra, o, kako
Vas promatra! A kako bi i moglo biti drukije kada mu o
Vama govorim i u snovima.
Mislite da ste slobodni, da ste jaki. U kakvoj li ste
zabludi! Cak i da mi je danas umrijeti, budite sigurni
da bih se nastavila boriti protiv Vae slobode, ili barem
protiv naina na koji je koristi te ... i snazi koju mislite da
imate suprot stavila bih snagu samog a Boga.
Ne podsm jehujte se, dragi moj, ne, ne podsmjehujte,
sjetite se radije svoga djetinjstva ... Vidjet ete da vrlo
dobro poznajet~ tu nevidljivu, ali koliko zastraujuu
snagu ... i koliko ljupku ...
. Moje srce i moja dua prema Vama gaje nepres une i
neuni tive osjeaje. Razmiljajte o tome na miru, udaljite od svoga duha sve to bi Vam mogla sugerirati osveta
koja je u Vama. Ne budite voljno ni gluhi ni slijepi, jer to
nije stajalite dostojn o ovjeka dobra srca ... No Vi ste,
eto, srce okrenu li ljubavi koja je zasnovana na mrnji,
mrnji prema Bogu.
V
126
l
~
~
'l
'
'f
'.
..
I
\!
).
'
t'
'
Ne znate li da je mrnja vrlo esto samo krik razoa

rane ljubavi?
Ja sam sigurna da Vas Bog ljubi posebnom ljubavlju i
da Vas eka sa svojim uobiajenim strpljenjem.
A budui da se, za sada, ne elite moliti tome dobrom
Bogu, ja to inim za Vas, i u Vae ime tisuu puta dnevno prikazujem Svemoguem Bogu zasluge njegova Sina,
Presvete Djevice Marije i .svih svetih, poznatih i nepoznatih. Radosno i s povjerenjem prikazujem mu sve te
zasluge tijekom cijeloga dana, pa ak i u snu ...
Zelite promijeniti Misu, svesti je na puku zajedniku gozbu ... Kakva besmislica! Od prve Mise na Veliki
etvrtak ve smo ih prikazali milijarde; ta svake se sekunde uz dizanje tamjana prikazuje barem jedna Misa,
tako da se cijeloga dana sjedinjujem s tim divnim rtvama u kojima se Sin nanovo predaje za spasenje svijeta.
Sjedinjujem se s njime i prikazujem mu se, ja koja sam
posve malena ... To moje prikazanje izgleda smijeno, jer
ja sam toliko nitavna pokraj njega. Dakako da sam nitavna, svatko od nas to dobro zna, a one koji to ne znaju
trebamo duboko aliti ... U tome je, vjerujem, velika razlika izmeu vjernika i nevjernika. Vjernici predaju ono
to su primili, a za to znaju da je neizmjeran dar, dok
ostali samo ele vladati, zapovijedati, otkrivati, nametati
... ili ak unitavati.
Kada se s njim prikazujem u Svetoj Misnoj Zrtvi, tako
prikazujem i sve to mi je dao, darivam mu njegove darove i ljubav u radosnu i zahvalnu priznanju ... Kada biste znali koliko nam ljubavi Nebo daruje, pokosio bi Vas
V
127
Marie Carre
strah jer biste postali svjesni besmislenosti svojih ina.

Na to mogu samo plakati, a i same svoje suze prikazujem kao dragocjene bisere ...
Patili ste i postali ogoreni. No da ste uprli pogled u
raspelo i ponizno i usrdno zamolili Gospodina da Vam
udijeli svoj mir i snagu da oprostite, osjetili biste takvu
slatkou da biste spontano zahvalili na boli koja Vam
je milostivo udijeljena. Jer ta je bol bila dar koji Vam je
donio dobro, kojim Vam je Bog pokazao da se brine za
Vas poput svoje ljubljene loze, obrezujui Vas kako biste
donijeli roda (nije li istina da se loza nikada ne obrezuje
sama? .... ).
No kakve e plodove donijeti djelo koje ste Vi zapoe
li? ... Plodove ogorenosti, samoe i oaja ...
Mislite li da sam jedina koja se bori protiv Vas? Daleko od toga, moje molitve slua i prenosi veliko mnotvo
onih koji su otili u raj. Ne podsmjehujte se, jer besmrtnost due jedino je to u sebi nikada neete moi unititi. Besmrtnost due ... Dobro odvagnite te rijei jer
one vrlo jasno govore da smrt ne postoji. Svaka bi kua
te rijei trebala zlatnim slovima urezati u zid dnevnog
boravka. Umjesto da se bojimo smrti ili da jednostavno
znati
da
preziremo i samu pomisao na nju, trebali bismo
.
ona ne postoji, zbog ega je sve daleko ozbiljnije.
Darling, drae bi mi bilo da me nikada ne ljubite na
ovoj zemlji, nego znati da ste za cijelu vjenost na onome mjestu na kojemu se suze nikada nee otrti s lica ...
Jer Vas ljubim.''
128
Sesnaesto poglavlje
CINI SE DA SE ZRTVA DRAGE

PRIJATELJICE GUBI U BUJICI KOJA
NASTOJI ,,OBNOVITI LICE CRKVE''
a suludo pismo Crnokose odvratio sam samo jaim antiapostolskim arom.
U to sam vrijeme, dok se pribliavao kraj besmislenog rata, pripremio mnogo napada za koje sam vjerovao
da e za najvie trideset godina odnijeti apsolutnu pobjedu. I sanjao sam o 1974. godini, jer sam vjerovao da
u tada moi proslaviti nastanak ,,Sveope crkve'' u kojoj
nema Boga.
Mrnja prema nadnaravnom poticala me na genijalne
ideje i davala mi nevjerojatnu snagu za moj dvostruki
ivot. Ne treba zaboraviti da sam studirao teologiju pa
je bilo doista vano da na tome podruju imam izvrsne
ocjene. Zapravo, bio sam najbolji u svemu, to me nasmijavalo i utvrivalo u uvjerenju da Bog koji se .nee
udostojati braniti svoje prave vjernike ne postoji.
Rije ,,nadnaravno'' skuplja sve to ovjek ne shvaa
pod dirljivi plat proet arenim sanjarijama. Odluio
sam stati na kraj toj smijuriji. Zaduio sam svoje kores129
Marie Carre
ponde nte da proiste Novi Zavjet od svega to nije posve

prirod no i objanjivo.
To je bio doista korista n posao jer je i sam Krist vjerovao u svoje boanstvo, barem ako je suditi po rijeima za
koje se tvrdi da su njegove. No, budui da je nemogue
razluiti ono to je doista rekao od onoga to su nadodali evanelisti, trebalo je u isti mah odbaciti sve to
vrijea zdrav razum.
Kako sam ve rekao, tada mi se inilo da je najmuevnije djelo marksi zma bio napad na djetinjstvo, ime se
zavladalo podatn im djejim umom .
S beskra jnim uvjerenjem izdao sam zapovijedi koje se
tiu slobod e svakog pojedinca, slobod e koja mu se treba
prizna ti im naui hodati i govoriti. Naime, sablanjivo je, doista strahov ito sablanjivo, da roditelji uzimaju
sebi za pravo prisiljavati djecu da svake nedjelje nazoe
obredu mise. Nije nita manje sablanjivo da ih upisuju
na vjeronauk, a da ih ne pitaju to o tome misle. Zbog
toga ti siroti maliani misle da moraju ii na priest ak
i kad bi se radije ili igrati. A to rei o krtenj u koje im
je namet nuto im se rode! Tu tek poinje prava sablazan.
Poticao sam ustru kampa nju informiranja mladei u
koju su se trebali ukljuiti svi - u crkvi, na vjeronauku, u
koli i na radiju, kako bi sva djeca svijeta znala da imaju
neotuivo pravo roditel jima rei ,,ne'' kada od njih ele
napraviti naizgled poslu ne male krane.
Sretna li dana kada bi tolike tisue djece otvore no i
radosn o _roditel jima reklo: ,,Ja nisam kranin, ne vjerujem u Boga. Nisam naivan poput vas koji ste stari i ni od
kakve koristi''.
130
No izgarao sam od elje da ponovno vidim Crnokosu

i ta mi se elja ispunila a da i nisam ponizno ni usrdno
molio. Primio sam simpatinu pozivnicu u kojoj mi je
napisala da me neto treba.
Tako sam jedne subote, dok je sunce sjalo posve mladenakim arom, poput trkaeg automobila hitao prema
ateljeu u kojemu me ekala. Tko e ikada moi razumjeti
to su za mene mogle znaiti te banalne rijei: ,,Crnokosa me ekala'' ... Njezina mi je kosa toliko neotuivo
pripadala da sam je htio odrezati kako je nitko drugi ne
bi mogao gledati. Odrezati je! Kakva mi je samo suluda
ideja pala na pamet!
S tolikom mi je blagou i ljubavlju rekla da ima molbu za mene. Gotovo sam zadrhtao, no eljela je samo
nacrtati moje ruke koje su, navodno, bile divne. Doista,
ene ponekad imaju apsurdne ideje, ali armantne.
Sa strpljenjem na kojemu bi mi zavidjeli i aneli, da
postoje, pozirao sam cijelo poslije podne, i to samo za
ruke.
Jedan za drugim, crtei su klizali na parket, a ja sam
plutao u nekoj vrsti euforije koja se naziva savrenom
sreom, pretpostavlja m ... ili se barem ne sjeam da sam
od tada doivio tako potpunu sreu.
Znam da mi neete vjerovati, ali nae je jedinstvo u .
tim satima bilo tako intenzivno i tako potpuno da sumnjam da bi nam puka tjelesna sjedinjenost mogla donijeti tako neobino bezvremenu sreu.
Kada je izradila dovoljan broj crtea, moja mi je draga
neprijateljica objasnila da moje ruke mnogo govore i da
131
Marie Carre
su zasigurno namijenjene velikim djelima. To me gotovo

zbunilo, jer je istina imala okus smrti i ubojstva.
Toga mi je dana dopustila da joj opustim kosu da bih
se njome igrao. Isprobavao sam razne frizure, pravio joj
pletenice, kovre, a zatim je najpaljivije mogue eljao,
kao da je nikada vie neu vidjeti, kao da sam je pripremao za bolnu rtvu. Zato sam toga dana imao taj udan
osjeaj? Cijeli je dan bio doista udan. Ni danas ne bih
znao objasniti odakle dolaze ti tajanstveni znaci.
Bilo nam je gotovo bolno teko rastati se. ,Yidimo se
u subotu'', ,Yidimo se u subotu'', govorili smo, kao da je
ta nada trebala biti upisana u kakvo proroko pamenje,
kao da smo u njoj trebali pronai jedinu slamku spasa,
kao da smo unaprijed htjeli sruiti sve prepreke ... Sruiti
prepreke! A ja sam potpuno zaboravio da je te subote
poinjala duhovna obnova za nas koji smo za nekoliko
dana trebali primiti sakrament Reda...
Trebao sam napisati kratko pismo Crnokosoj i smisliti neku uvjerljivu la. No elio sam da i posve jednostavno mogu dodati da u ubrzo otii u Rimi da se nadam
da e mi se ondje pridruiti. Ali kako se usuditi otvoreno
govoriti kada mi je sve vikalo da ulazim u daleko gore
ropstvo od onoga koje sam est godina podnosio na bogosloviji? U Rimu bih bio zarobljen u sustavu takozvanoga ,,vjenoga grada''. Bio bih zarobljen, no tjeio bih
se sjeajui se da sam zapravo zrno pijeska koje treba
zaustaviti golem mehanizam, i to tako da se on nikada
ne moze poprav1t1.
V
132
I tako sam
zapoeo
s duhov nim priprem ama za posljednji obred koji me zauvijek trebao pretvo riti u svee
nika. Budui da ne vjeruje m u vjenost, ta me pomisa o
nije uplaila. Bio je to samo neugod an trenuta k koji je
trebalo pretrpj eti, kao kod zubara , i za dobar cilj. Vano
je bilo imati vjeru, a moja je bila jednak o vrijedn a kao
njihova. Zapravo, nadilaz ila je njihov u jer nije bila djetinjasta ni puna straha i trepeta .
Doao je taj veliki dan, kako kau novinari. Bio sam
miran. Vie je ljudi nastoja lo zamije niti moju odsutn u
obitelj. Svi su se nadme tali u ljubazn osti. Nekak av bi mi
mete bio korisniji, no teko je htjeti postati napola nadnaravn o bie i zadra ti pravo da se sukobi s nekolik o
neprijatelja, ak i prividn ih.
Kada sam uao u kapelu, bio sam savren o skrom an i
.
poniza n. Te je krepos ti lako odglum iti kada ih podra va
tajni ponos s viim ciljem.
Dok sam hodao laka koraka, pogled a uprta u zemlju,
najedn om sam slijeva uo prigu en krik, uzvike i nekakva kome anje. U pravilu nisam smio pogled ati. Ali nisam poslu ao svoju savjest (odnos no onu koju su mi nametnul i i kojom sam s uitko m manipu lirao). Vidio sam
kako neki mladii podiu djevojku koja se onesvijestila.
Veo joj je skliznu o, a duga joj je crna kosa leala rasputena na podu kapelice. Pridign uo sam oi kako bih ih
odvrati o od toga prizora i susreo kiseli pogled profes ora
koji mi je primao potu. Sto radi ondje? Je li on doveo
Crnoko su? U toj kratkoj izmjen i pogled a, inilo mi se da
sam u njemu vidio okrutn u pobjed u. Obeao sam sebi
V
133
Marie Carre
da u saznati istinu i skupo je naplatiti onome tko je

uc1n10 tu grozotu.
Ostatak dana proao je u bolnoj magli. Svatko je mogao misliti to je htio o tome to mi je, no nije me bilo
briga za to. Nisam vie imao elje ni pokazivati se asno
poboan ni sluati kako slatkim rijeima prorokuju moju
svetost.
Sreom, doao me pozdraviti student. On mi je bio
jedini prijatelj. Kratko sam mu rekao to se dogodilo i
zaduio ga da to ispita. Zelio sam znati tko je kriv, elio
sam ubiti nekoga. Zelio sam vikati, braniti se i braniti
Crnokosu, posebno braniti nju, no bilo je prekasno, zauvijek prekasno. Da sam joj imao hrabrosti sve sam rei,
moda bi i prihvatila patiti u tiini i kriom me voljeti ...
Sljedeih sam dana pripremao putovanje u Ameriku,
gdje sam elio posjetiti najvanije protestantske sekte
da vidim kako ih mogu iskoristiti. Do tada sam, silom
prilika, i suvie zanemarivao vaan imbenik vjere koja
je tako vrsto utemeljena u protestantskom svijetu. Jednostavno sam morao dobro upoznati taj oblik problema
prije odlaska u Rim, gdje sam trebao nastaviti studij.
Netom prije moga odlaska student mi je dotrao javiti vijest koja mi je zadala najveu bol - Crnokosa je otila
u Karmel! Otila je onamo zbog mene, odrezala je kosu
zbog mene, molit e cijeloga ivota zbog mene, bit e
iza reetaka zbog mene, nikada vie nee okusiti nijednu
radost zaljubljivanja ... zbog mene. Ne znam bi li mi bilo
drae da je umrla.
No jedno je bilo sigurno. Zakleo sam se da u otvoriti
v
134
i isprazniti sve samostane na svijetu, napose kontemplativne.

Pokrenuo sam estoku kampanju protiv reetaka i
ak sam poslao papi zamolbe s tim ciljem uz pomo vrlo
naivnih redovnica. Pokazao sam da su reetke nekada
bile nune da zadre djevojke koje su roditelji na silu
zatvorili u samostan. Kako bi ih sprijeili od bijega, ali i
od komuniciranja sa svijetom, reetke su bile dvostruke
i pojaane kapcima od punog drva. Uinio sam sve kako
bih postigao da se ukloni taj ostatak navodnog boanskog zatvora. lsticao sam osjeaj asti kod posveenih
djevica, kako bi gajile svetu elju da ostanu slobodno
zatvorene u kuama otvorenim svim utjecajima. Zatim
sam otiao nekoliko koraka dalje i zamolio redovnice
da se vrate u svijet koji toliko treba njihovu prisutnost.
Uvjerio sam ih ak da bi uinile mnogo vie dobra da ne
izgledaju onako kako izgledaju. Naio se dovoljno tankoutnih pisaca koji su ispisivali cijele knjige o toj temi uz
pravo bogatstvo doista divnih rijei.
Gorljivo sam se borio i da se stane na kraj barbarskom obiaju brijanja glave redovnicama. Isticao sam
injenicu da bi zbog tih obrijanih glava te jadne djevojke izgledale smijeno kada bi trebale otii u bolnicu na
kakvu operaciju. Inzistirao sam i na injenici da besmisleno nestaje mladih poziva zbog tih obiaja iz nekog
drugog vremena.
Obruio sam se na stara i sveana redovnika odijela,
koja su tako teka ljeti i tako neuinkovita zimi. Predloio sam da se sva pravila i konstitucije u tanine pregle135
''
'
Marie Carre
'f
daju, te sugerirao da je najbolje da to uine mukarci (jer

su ene donekle sklone pretjerivati s velikodunou).
No, kada sam razmiljao o univerzalnosti svoga djela, nailazio sam na skrovitu prepreku, prepreku unato
tome to je bila toliko neznatna u usporedbi sa svemirom - skroman i neznatan i<armel iz kojega nikada nisam primio nijedno pismo ... S jedne je strane bio svijet,
a s druge taj zatvor. U jednom sam zapovijedao, ali sam
u drugome bio zarobljenik.
No to nije ostavilo posljedica na moj rad. Naprotiv.
Paradoksalno, bjesnio sam jer mi je sve ukazivala na to
da je rtva Crnokose uzaludna. Tako radikalna i tako uzaludna rtva!
Moj je rad napredovao jednolinim ritmom sve dok
mi glasine o otvaranju novog ekumenskog koncila opet
nisu pobudile revnost. Saznao sam da se po papinu nalogu ve priprema tekstove. Rekao sam svojim nadreenima da se ubrzo treba odigrati vjerojatno odluna
epizoda. Imenovali su me na najvie mjesto. Cijeli je
SVIJet ov1s10 o meni 1 uz1vao sam gotovo neogran1ceno
povjerenje. Financirao sam ljeviarske asopise, kao i
velik broj novinara, koji su potom obavili odlian posao.
Svu sam nadu poloio prije svega u protunacrte, nagovorivi na prijevaru vrlo napredne i odvane teologe
da ih osmisle. Mislim da ih je vodila ambicija, a to je
najjaa poticajna sila.
Uspio sam priskrbiti kopije svih slubenih nacrta, odnosno onih koje je zapovjedio papa. Mislim da su bili katastrofalni. Apsolutno katastrofalni, a ne razbacujem se

136
'
rijeima.
Jo i danas, nekolik o godina poslije zatvara nja

Koncila, najeim se od pomisl i na njih (glup izraz koji
rabim iz lijenos ti). Zamisl ite to bi bilo da su ti nacrti
objavlj eni i rairen i, cijeli bi moj posao trebao krenut i
(gotovo ) od nule.
No na kraju su, zahvaljujui mome zalagan ju i prije
svega novcu koji sam dijelio kao da je neiscrp an, moder nistike ideje (ali vrlo skrom no modernistike, moram
istaknu ti) potajn o donese ne na Konci! i odvan o predstavlje ne kako bi zamije nile one slube ne, kojima se
zamjer ala injenica da nisu nastale u potpun oj slobod i,
svetoj slobod i djece Boje (kako kau).
Taj je trik ispuni o sve prisutn e tolikim uenjem da
se od njega jo nisu oporav ili i nikada ni nee. A to dokazuje da se odvan ost uvijek isplati. Nije li to govori o
Dan ton?
Ali nisam zadovo ljan. Nisam , jer taj Konci! nije bio
ono emu sam se nadao. Treba ekati trei vatika nski
koncil. Tek emo na njemu odnije ti potpu nu pobjedu. A kada je rije o II. vatikan skom koncilu , ne znam to
se na njemu dogodi lo. Reklo bi se da se neki nevidlj ivi
zloduh umije ao i zaustav io sve pokua je modern izacije
upravo u trenutk u kada su trebali postati uinkovitima.
Neobino i strano !
Sreom, od tada smo prona li nain da pod pojmo m
,,duha Koncil a'' promiemo svakoja ke divne novine . Taj
je izraz, ,,duh Konci la'', za mene postao glavni adut.
Njime sijeem i ponov no sijeem karte ili bacam glavni
137
Marie Carre
adut kojim skupljam izgubljena srca, slabe trefove i razoruane pikove.

No tek u se na treem vatikanskom koncilu moi pojaviti s ekiem i avlima, ne da prikujem boga za njegov
kri, nego da ga prikujem u lijes.
138
KRAJ
dnevniku nije bilo nacrta vezanih za trei vatikanski
koncil, no vrlo je vjerojatno da takvi tekstovi postoje i da ih se
prouava, usporeuje, postrouje ...
Iz nekoliko brzo napisanih biljeaka na ruskom jeziku i u
malenoj biljenici, koje sam diskretno dala prevesti, dobila sam
jo nekoliko kratkih tragova o planovima za budunost moga
unesreenika.
Za ljude poput Mihaela, dakle, Drugi vatikanski konci[ bio
je samo pokusni balon kojeg e se povijesne knjige jedva sjeati.
No trei vatikanski koncil zapeatit e savez kranstva i marksizma, u kojemu e najvanija osobina biti razliitost vjerskih
dogma i nepopustljivost drutvenih dogma.
Sve e se religije, bile one kranske ili ne, udruene u golemo ,,drutvo'', svesti na svoj zajedniki nazivnik - ,,magiju'' i
dati istinsku snagu podsvjesnome (barem kod onih najpronicljivijih), kojim e upravljati ,,isti'' (itaj ,,marksisti'') .
je to nitko nikada nije doao potraiti Mihaelove papire, barem do danas. No, budui da je kupio automobil
pod lanim imenom, vjerojatno je zaboravio bilo koga obavije

stttt o svome putovanju.
Zauujue
Ne znam gdje je Crnokosa. Moda jo uvijek moli u nekom

Karmelu u kojemu je poglavarica zasigurno sauvala vjeru iz
starih dana.
Moda e jednoga dana ova knjiga diskretno ui u taj Karme[. I neka Crnokosa zna da i ja molim za Mihaela.
139
140
PRIMJEDBE CITATELJA
Gospoa
Marie Carre dobila je mnogo pisama od
tatelja.
Napisana su rukom, potpuno su autentina, a autorica knjige ne eli otkriti imena tih itatelja zato to su ta
pisma napisana njoj osobno.
Ovdje donosimo neke zanimljive primjedbe iz tih pisama.
,,Sluaj
koji opisuje ova knjige nije, naalost, plod mate. Ako se dobro sjeam, u jednom od posljednjih izdanja Biltena za pomo potrebitoj Crkvi jedan strunjak za
probleme u zemljama iza eljezne zavjese tvrdi kako je
biskup N zapravo tajni agent ... i kako je upravo on dao
zatvoriti 10.000 crkava u Rusiji.''
V
,,Cestitam vam to ste razotkrili sr 'sotonskog sustava' koji je poznat vrlo malom broju ljudi i to taj sustav
niste predstavili u obliku djelovanja kakva apstraktnog
profesora nego kao goruu buktinju u ovjeku koji je u
vlasti Sotone''.
,,Ovo je bolna pria i vjerujem da je utemeljena na
stvarnosti. Uvjeren sam da u Crkvi, meu sveenicima,
a moda i meu biskupima, ima ljudi koji su pripadnici
projekta SB-antiapostola. ''
141
,,Pitao sam se hoe li ova knjiga imati ikakva utjecaja

na nae sunarodnjake koji vrlo malo itaju. Doista, pravi
krani poznaju Evanelje, u kojemu ima vrlo malo apstraktne teologije i mnogo pria, i u kojemu je sadrana
sva teologija. Oni razumiju tko je to SB-1025."
'
...
....
--.
Marie Carre
Carr'
,,Tri sam puta proitao knjigu Marie

imam dunost pozvati sve katolike da proi
potpuno razumjeti to je sveti otac Pavao VI,_.,"
zorio katolike na samounitenje Crkve,
iznutra''.
,,Knjiga Marie Carre SB-1025 vrlo je sn

ga ljudi ire zato to e vjernici1na pokaza
sta. Naruio sam desetke primjeraka da ih
,,Ako ovjek eli saznati kakvim

sluila kako bi se infiltrirala u Katoli
proitati knjigu SB-1025. To je pria o
ostavlja bez daha, a treba je itati ne
budemo informirani prije negoli bude ..,
,,Covjek ne bi mogao povjerovati

nistikom napadu na Crkvu da sv
ostvaruje''.
ISBN 978-953 - 7793 -23 - 4
n ~1klada
i.-
BEN EDIKTA
9 789537 793234

Memoari Jednog Antiapostola - Maria Carre

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Memoari Jednog Antiapostola - Maria Carre

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Memoari Jednog Antiapostola - Maria Carre

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Marie Carre

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu

STRASTVENI PROTIVNIK KATOLICKE VJERE

JEDNOSTAVNA MEDALJICA DOBIVA VAZNU ULOGU,

KAKO BI SVEOPCA CRKVA TREBALA

se dogodile u Katolikoj crkvi od

Moram prestati govoriti o tome i smiriti se. Sve to

Ja sam, dakle, samo neznatna medicinska sestra koja

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

previe stvaran da sam ga ja, nekadanja protestantkinja

pomisao na slabost koju je pokazao time to je napisao

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

koje su prikriveni maevi s dvije otrice i ije je ,,da''

Na slavu Boju (lat.) - nap. prev.

COVJEK BEZ IMENA ZELI OTKRITI

Kau da sam jedva znao govoriti, poljski loe, a ruski

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

im zadavao nikakvih briga, ali nisam bio enskast. Znao

me sve od stopala do glave. Do tada nisam nikada osjetio

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPO STOLA

trala me. Dakle, ona me ovamo donijela! Moda je to

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

pisano obinim pismo m i lijep sveanj novca. Doista je

KAKO NESRECA CELICI LJUDE

Odgovorio sam mu samo utnjom i zadrao privid

- Jesam i ostat u to god se dogodilo.

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

sam se kao kukavica jer sam bijedna pitao:

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

Pitao sam ga kako emo ostati u kontaktu ako izbije

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

Nisam imao to kazati na to. Jesam li mogao rei da

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

- Sve to se do sada dogodilo dobro je. Moja je ideja

biti lako, da e na tome trebati raditi dvadeset ili

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

stanju uzbuenja, u kojemu vie nisam osjeao da imam

moram dodati da je njegova prisutnost bila udovina.

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPO STOLA

DAR GLUMLJENJA SKROMNOSTI

. . . . tputovao sam u Poljsku pokuavajui se uvjeriti da

Upravo mi je ona otvorila. Dosta je ostarjela, a nije

Zeljela je znati kako sam dobio taj divan poziv. Palo

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPO STOLA

sam joj dirljivu priu o ukazanju, nastojei

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

Na se susret oduljio, no na kraju mi se i svidio. S

. Redovnik je htio znati zato sam svoje posvojitelje

AMBICIO ZAN KRSCANSKI PROGRAM

Mislio sam da bi bilo bolje obaviti likvidaciju izvan

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPO STOLA

I uz to ... pozorn ost: Vjerovanje je trebalo pretrpj e-

ti samo jednu sitnu promje nu. Katolici kau: ,Njeru jem

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

Pokuao sam ga navesti da mi kae neto o drugim

Reverende, podjednako vjernicima i ravnodunima,

DNEVNIK JEDNOG ANTIAPOSTOLA

i da sam zbog toga predodreen da postanem veliki ef