Professional Documents
Culture Documents
Mehanika Fluida Za Studente Gradjevinskog Fakulteta 4
Mehanika Fluida Za Studente Gradjevinskog Fakulteta 4
Mehanika Fluida Za Studente Gradjevinskog Fakulteta 4
fakulteta
Dusan Prodanovi\'c
Contents
4 Osnove dinamike fluida
4.1 Pojmovi i osnovne karakteristike toka
4.1.1 Turbulentno - laminarno tecenje
4.1.2 Tecenje realnog - idealnog fluida, materijalni deli\'c
4.1.3 Ustaljeno - neustaljeno tecenje
4.1.4 1D, 2D, 2.5D i 3D
4.1.5 Trajektorija, strujnica i emisiona linija
4.1.6 Protok fluida i srednja brzina
4.2 Metode opisivanja kretanja fluida
4.3 Koncept kontrolne zapremine
4.3.1 Prelazak sa konstantne mase na konstantnu zapreminu
4.3.2 Pra\'cenje kretanja materijalnog deli\'ca
4.3.3 Brzina deformacije i naponi na materijalni deli\'c
4.3.4 Veza materijalnog izvoda i kontrolne zapremine
4.4 Princip odrzanja mase
4.4.1 Jednacina odrzanja mase
4.4.2 Ustaljeno strujanje homogenog fluida
4.4.3 Primer tecenja u cevi
4.5 Odrzanje kolicine kretanja
4.5.1 Integralna i diferencijalna jednacina odrzanja kolicine kretanja
4.5.2 Resenje diferencijalne jednacine odrzanja kolicine kretanja za odredjena
pojednostavljenja
4.5.3 Primer primene Bernulijeve jednacine
4.5.3.1 Isticanje kroz ostroivicni otvor
4.5.3.2 Merenje brzine pomo\'cu Pito i Pito-Prantlove cevi
4.5.3.3 Ostroivicni preliv
4.5.4 Navie-Stoksove jednacine
4.5.5 Resenje integralne jednacine odrzanja kolicine kretanja za ustaljeno tecenje
homogenog fluida u cevi
4.5.6 Primeri primene jednacine sila
4.5.6.1 Sila na vertikalni mlaznik
4.5.6.2 Udar mlaza u plocu
4.5.6.3 Hidraulicki skok
4.6 Odrzanje energije sistema
4.6.1 Integralna i diferencijalna jednacina odrzanja energije
4.6.2 Jednacine mehanicke i toplotne energije
4.6.3 Resenje integralne jednacine odrzanja energije za ustaljeno tecenje homogenog
fluida u cevi
4.6.4 Poredjenje energetske sa Bernulijevom jednacinom
4.6.5 Primer primene energetske jednacine
Chapter 4
Osnove dinamike fluida
Kratka uvodna prica o kretanju fluida.
Organizacija je slede\'ca: u ovom poglavlju se daju opsti principi sa opstim jednacinama i
primerima kratkim iz oblasti tecenja u cevi kao i iz otvorenih tokova. U slede\'coj glavi
Ustaljeno tecenje fluida kroz cevi se obradjuje posebno slucaj tecenja u cevima u razvijenom
turnulentnom rezimu, dok se detaljnija analiza otpora trenja u cevima, zajedno sa rezimima
tecenja tretiraju u posebnoj glavi Hidrodinamicki otpori. Na kraju, u glavi Otvoreni tokovi se
analizira jednoliko i nejednoliko ustaljeno tecenje u prizmaticnim otvorenim tokovima.
Sve je neustaljeno osim ako je ustaljeno a i onda je verovatno neustaljeno (turbulentno) - ako
je [(v)]=0 ali je [(v2)] 0. Pretpostavka o ustaljenosti je cesto potrebna. Kvaziustaljenost
kao zgodna aproksimacija - spominje se u uvodu primene Bernulijeve jednacine.
Na slici 4.1 je prikazano kako kroz dA istice zapremina dV. U jedinici vremena je isteklo dV
=d dA gde je normala na povrs dA, pa je protok zapremine:
dV d dA
(4.1)
=
= u dA
dt
dt
jer je d/dt=u. Brzina u je komponenta vektora brzine [u\vec] na mesti dA u pravcu i
jednaka je skalarnom proizvodu vektora brizne i orta posmatrane elementarne povrsine dA:
dQ =
u = u n
Rezultat skalarnog proizvoda dva vektora [u\vec][n\vec] je skalar, jednak zbiru tri proizvoda
po koordinatnim pravcima:
=uxnx + uyny + uznz
U radu sa vektorima je cesto zgodnije pravac vektora obelezavati indeksom i, gde je i=x,y,z ili
opstije i=1,2,31. Ako se usvoji pravilo da u jednom monomu mogu da se ponove isti indeksi i
da tada oni oznacavaju trinom koji je zbir monoma za sva tri koordinatna pravca, tada se
skalarni proizvod moze napisati kao:
u n =ui ni = u1n1 + u2n2 + u3n3
Elementarni protok zapremine kroz dA dat jednacinom (4.1) je:
dQ = ui ni dA
dok je ukupni protok suma elementarnih protoka po celoj povrsini A:
Q=
u n dA =
ui ni dA
(4.2)
Ukoliko se zapremina dV koja istice kroz dA, u jednacini (4.1), pomnozi sa gustinom, dV,
dobija se isticanje elementarne mase. Ukupan protok mase kroz povrsinu A je tada:
QM =
ui ni dA
(4.3)
Uopsteno, moze se napisati protok bilo koje velicine B koja je po jedinici zapremine jednaka
kao:
QB =
ui ni dA
(4.4)
QB =
b ui ni dA
A
(4.5)
V A =
u1(x2) dA
A
Q
A
.....zavrsi ovo ...... Pogledaj i Douglas-a strana 97
V=
(4.6)
Primer 4.1.0
U ustaljenom ravanskom strujanju izmedju dve paralelne nepokretne ploce koje su na medjusobnom rastojanju h,
raspored brzina je dat sa:
2
h
x3
2
u1=U0 1
u2=u3=0
za
0 x3 h
Za razmak izmedju ploca od h=1 cm i protok po jednom metru sirine fluidne struje od 6 dm3/s (0.0 x2 1.0),
kolika je vrednost konstante U0?
Kada se integrali, dobi\'ce se Q=2/3 U0 h pa je U0=0.9 m/s
(4.7)
b dV
V
Figure 4.4: Konstantna masa se nalazila u posmatranoj zapremini u trenutku (t) da bi je
napustila u trenutku (t+t)
B=
BIZL BUL
B BCV
=
+
t
t
t
Smanjenjem vremenskog koraka sa t na dt, dobija se veza izmedju sistema sa konstantnom
masom i sistema sa konstantnom zapreminom:
dB dBCV
+ lim
=
dt
dt
t 0
BIZL BUL
t
Izvod po vremenu dB/dt je promena bilo koje osobine sistema sa konstantnom masom,
dBCV/dt je promena te osobine unutar kontrolne zapremine a zadnji clan je ukupno izasla
karakteristicna velicina kroz konturu konstantne zapremine. Koriste\'ci (4.7), prethodna
jednacina se moze napisati u slede\'cem obliku:
d
dt
b dV =
V
d
dt
b dV+ lim
CV
t 0
BIZL BUL
t
pri cemu se granica prvog integrala pomera sa pomeranjem posmatrane mase, a granica
drugog intergala je nepokretna (sa desne strane jednakosti). Kako je granica nepokretna, nije
funkcija vremena, to se izvod po vremenu moze uvu\'ci unutar drugog integrala, pa jednacina
postaje:
dB d
=
dt dt
b dV =
V
CV
(b )
dV+ lim
t
t 0
BIZL BUL
t
(4.9)
Zadnji clan jednacine predstavlja protok karakteristicne velicine B kroz granicu konstantne
zapremine. U poglavlju 4.1.6 Protok fluida i srednja brzina je pokazano da je protok velicine
B kroz povrsinu A (jednacina (4.5)) jednak:
QB =
b u n dA
CA
dV+
(4.10)
b ( u n )dA
t
CV
CA
Prvi, zapreminski integral, predstavlja lokalnu promenu velicine B kroz vreme, unutar fiksne
kontrolne zapremine (CV), a drugi, povrsinski integral, protok velicine B kroz povrsinu (CA),
omotac fiksne kontrolne zapremine.
dB
=
dt
Primer 4.3.0
U sudu konstantne zapremine se pod pritiskom nalazi fluid. U pocetnom trenutku t=0 sud je zatvoren. U trenutku
t=0+dt se naglo ovori ventil i fluid pocne da istice. Napisati izraz za promenu mase fluida u sudu kada se otvori
ventil?
Na slici je prikazan sa leve strane sud sa zatvorenim ventilom, se celokupnom masom fluida unutar suda, dok je
sa desne strane prikazan trenutak kada se otvori ventil i kada fluid pocne da izlazi iz suda. Posmatra se masa
fluida, pa je karakteristicna velicina B=m a njena vrednost po jedinici mase b=1. Jednacina (4.10) se svodi na:
dm
=
dt
dV+
( u n )dA
t
CA
CV
Prema osnovnom zakonu mehanike, masa sistema je nepromenljiva, pa je leva strana jednacine nula. Ako se
predpostavi da je fluid homogen, parcijalni izvod po vremenu sa desne strane jednacine moze da izadje ispred
integrala jer je gustina samo funkcija vremena a ne i prostora.
Zadnji clan jednacine je protok mase kroz konturu, u trenutku kada se otvori ventil. Ako se sa A1 oznaci
proticajna povrsina, a brzina kojom fluid napusta sud sa V1, tada je protok mase (+V1 A1). Prethodna jednacina
se sada svodi na:
0=
d
dt
dV+ V1 A1
CV
Integral CV dV je jednak masi fluida koja je ostala u sudu mCV, pa se dobija finalna jednacina:
d
( mCV) = V1 A1
dt
odnosno, smanjenje mase fluida u sudu je jednako masi fluida koja izadje iz suda u jedinici vremena.
b ( u n )dA =
(b ui)
(b ux) (b uy) (b uz)
+
+
dV=
dV (4.11)
x
y
z
xi
CA
CV
CV
gde je sa udvojenim indeksom i oznaceno sumiranje parcijalnih izvoda po koordinatnim
pravcima. Cesto se koristi i operator gradijenta nabla [()\vec] pa se prethodni integral nakon
pretvaranja iz povrsinskog u zapreminski moze napisati kao:
(b ui)
dV=
(b u )dV
xi
CV
CV
Zamenom povrsinskog intergrala zapreminskim u jednacini (4.10), dobija se izraz za promenu
u vremenu karakteristicne velicine B vezane za konstantnu masu, prilikom kretanja te mase, a
posmatranjem konstantne, nepokretne, zapremine:
(b) (b ui)
+
dV
(4.12)
t
xi
CV
Prema principu odrzanja velicine B, promena u vremenu dB/dt mora biti jednaka nekoj drugoj
velicini S koja se odnosi na celokupnu masu:
dB
=
dt
dB
=S
(4.13)
dt
Na primer, ako je B masa, tada je S=0, jer masa ne moze ni da se stvori ni da nestane. Za
kolicinu kretanja B=mV, velicina S je prema drugom Njutnovom zakonu suma sila koja
izaziva promenu kolicine kretanja posmatrane mase. Takodje, prema prvom zakonu
Bilo koje pomeranje dx - ne moze, mora biti Dx....Uz deli\'c je vezana velicina , pa se dobija
na kraju.....materijalni izvod velicine :
D
+uy
+uz
=
+ui
=
+ux
(4.14)
Dt
x
y
z
t
xi
t
Ako je velicina komponenta brzine u pravcu y, tada je, na primer, ubrzanje deli\'ca u tom
pravcu jednako materijalnom izvodu:
uy
D uy uy
=
+ui
Dt
t
xi
odnosno, za bilo koji pravac i:
ui
D ui ui
=
+uj
(4.15)
Dt
t
xj
Indeks j u prethodnoj jednacini oznacava sumiranje tri clana, dok indeks i daje pravac
vektora.
..... lokalni i konvektivni clan ........... objasni........
Kako se prati deli\'c, koji putuje svojom trajektorijom, on se i deformise tokom putovanja.
Kod fluida je bitna brzina deformacija.... daj sliku slicnu Hajdinovoj 24-1.... Trebace i slika
24-4 kao veoma instruktivna........
........u delu kod Bernulijeve jednacine se trosi bezvrtloznost pa treba ui/uj ..........
...........Za bezvrtloznost pogledaj Massey-a, strana 383-384, posebno slike 9.8 i 9.9 obavezno nacrtak slicne slike!!!...... idealan fluid znaci i bezvrtloznost jer rotaciju izaziva
momenattangencijalnih napona....
Ovo ne znam da li treba u ovoj formi? Ali trebace nesto slicno....
Figure 4.6: Sabiranjem brzina dilatacija u sva tri pravca (na slici su prikazani samo pravci 1 i
2) se dobija brzina zapreminske dilatacije ii
b dV =
V
CV
d
[(b)dV]
dt
gde je zamenjen redosled diferenciranja i integraljenja jer je oblast intergacije (V) konstantna
(CV). U dobijenom integralu sa desne strane se nalazi izvod proizvoda (b) (dV) nad kojim
se moze primeniti pravilo diferenciranja:
d
d (dV)
d (b)
[(b)(dV)] = dV
+ b
dt
dt
dt
Zadnji clan se moze pomnoziti sa dV/dV jer je zapremina dV razlicita od nule, pa se dobija:
d (dV)
dt
dV
dV
Objasniti (ne predugo!) kako je zadnji clan brzina zapreminske dilatacije ii=ui/xi, pozovi
se na sliku 4.6 i na jednacinu (4.16) ... pogledaj kod Hajdina .... u1/x1 je brzina izduzavanja
po jedinici duzine, ili brzina dilatacije u pravcu 1 (24-2)....
d
d (b)
[(b)(dV)] = dV
+ b
dt
dt
ui
d
d (b)
dV
[(b)(dV)] =
+ b
dt
dt
xi
Polazna jednacina (4.12) zamenom dB/dt sa dobijenim izrazom, sada postaje:
ui
d (b)
(b)
dV=
+
(4.17)
+ b
(b ui) dV
dt
t
xi
xi
CV
CV
Integracija se obavlja po istoj, konstantnoj zapremini CV pa integrandi moraju biti isti da bi
jednacina bila uvek ispunjena. Diferenciranjem proizvoda u zadnjem desnom clanu,
jednacina (4.17) postaje:
ui (b)
ui
(b)
d (b)
=
+ ui
+ b
+b
dt
xi
t
xi
xi
po jedinici zapremine, jer je jednacina (4.17) podeljena sa dV. Skra\'civanjem, dobija se:
(b)
d (b) (b)
=
+ ui
dt
t
xi
Velicina b je (masa po jedinici zapremine)(osobina koja se prati) sistema sa konstantnom
masom, odnosno, b je (masa deli\'ca jedinicne zapremine)(osobina koja se prati). Posto se
prati kretanje materijalnog deli\'ca, izvod po vremenu d(b)/dt je materijalni izvod, pa se
moze napisati:
(b)
D (b) (b)
(4.18)
=
+ ui
Dt
t
xi
....... Isto se dobija jednostavnom zamenom = b u jednacinu (4.14). ... komentar .. to se i
moralo dobiti...
.......... Razmotriti dalje pricu ....... Clan (b)/t se moze izraziti iz prethodne jednacine:
(b)
(b) D (b)
=
ui
Dt
xi
t
pa se moze staviti u polazni izraz (4.12). Uz razvijanje izvoda proizvoda kod zadnjeg clana
jednacine (4.12) i skra\'civanja, dobija se:
ui
dB D(b)
=
dV= S
(4.19)
+b
dt Dt
xi
(..... - kod Hajdina se uvodi kao velicina po jedinici zapremine!!! koja proizvodi porast
velicine koja se sadrzi u zapremini!!! Ovde se radi o masama - jer se polazi od toga da je
masa kontrolne zapremine konstantna, a samo se izrazava preko konstatne zapremine!!! )
dV+
( u n )dA = 0
t
CV
CA
odnosno u obliku integrala po konstantnoj zapremini (jednacina (4.12)):
(4.20)
(ui)
dV= 0
(4.21)
+
t
xi
CV
Napisane dve jednacine (4.20) i (4.21) predstavljaju jednacinu odrzanja mase u konacnoj
zapremini V ogranicenoj povrsinom A. Jednacina odrzanja mase se cesto naziva jos i
jednacinom kontinuiteta ili jednacinom nepromenljivosti mase.
Kontrolna zapremina CV moze obuhvatiti bilo koje granice integracije. Da bi se zadovoljila
prethodna jednacina (4.21) neophodno je da integrand u svakoj tacki prostora bude nula. Iz
tog uslova se dobija jednacina odrzanja za elementarnu masu:
(ui)
+
=0
(4.22)
xi
t
koja vazi u bilo kojoj tacki prostora CV. Prvi sabirak jednacine predstavlja promenu mase u
jedinici vremena unutar konstantne zapremine, dok drugi sabirak kaze da ako postoji promena
mase ona mora biti jednaka protoku mase kroz granicu te zapremine. Sa desne strane
jednacine stoji nula, jer produkcija mase nije mogu\'ca.
Ako se u jednacini (4.22) drugi sabirak diferencira, dobija se:
ui
+ ui
=0
+
t
xi
xi
Prvi i tre\'ci clan jednacine predstavljaju lokalni i konvektivni clan materijalnog izvoda
gustine (ako se u jednacinu (4.14) stavi = ) pa se prethodna jednacina moze napisati i u
obliku:
ui
D
D
= 0 odnosno
+
+ ii = 0
Dt
Dt
xi
(4.23)
Prvi sabirak predstavlja promenu (pove\'canje) gustine jednog deli\'ca u jedinici vremena, a
drugi clan ekspanziju deli\'ca usled pove\'canja gustine jer pozitivna vrednost brzine
zapreminske dilatacije ii (jednacina eqrefEqu-ODF-BrzinaZapDilatacije na strani pageref)
znaci da se deli\'c pove\'cava.
VODI RACUNA - ii nisam nigde trosio, vec ga samo imam na slici 4.6
Do iste jednacine odrzanja elementarne mase se moglo do\'ci i na osnovu
izraza (4.19), zamenom S=0 i b=1, deljenjem izraza sa elementarnom
Vodi racuna!
zapreminom dV i postavljaju\'ci uslov da integrand mora biti nula u svakoj
tacki prostora.
Primer 4.4.0
U posmatranoj tacki fluidnog prostora, gustina deli\'ca stisljivog fluida u trenutku t0 iznosi = 1050 kg/m3.
Gustina se kroz vreme menja. U posmatranom trenutku t0 vrednost materijalnog izvoda gustine je
D/Dt=42 kgm3s1. U posmatranoj tacki brzine dilatacija u trenutku t0 su u2/x2=0.05 s1 i u3/x3=0.02 s1.
Kolika je vrednost brzine dilatacije za pravac x1 u trenutku t0?
Rezultat.........[(u1)/(x1)] = 0.01 s1 ....
=0
t
pa jednacina odrzanja mase (4.22) se svodi na:
(ui) = 0
xi
(4.24)
.........Komentari.............
Primer 4.4.0
Rezervoar za pravljenje smese .. vidi Gray page:145.. pazi, ovo je nehomogen fluid, a naslov poglavlja kaze
"homogen"
Primer je uradjen na predavanjima za poslediplomce - vidi skripta za PD, strana 65 - 66.
Uslov da je fluid konstantne gustine9 = Const. svodi jednacinu odrzanja mase na uslov da je
zbir brzina dilatacija u sva tri koordinatna pravca jednak nuli:
ui
=0
xi
gde je ii brzina zapreminske dilatacije na nivou deli\'ca...
.........Komentari.............
ii=
(4.25)
CV
dV+
( u n )dA = 0
t
CA
prvi clan je nula jer je tecenje ustaljeno, a u drugom clanu gustina se moze napisati ispred
integrala jer je fluid homogen pa je gustina konstantna. U jednacini se umesto skalarnog
proizvoda vektora [u\vec] i [n\vec] moze koristi udvojeni indeks i pa se dobija:
ui nidA = 0
CA
ui nidA = 0
CA
Ako se pogleda prethodna jednacina kao i jednacina (4.2) na strani pageref, vidi se da je
dobijeni integral jednak ukupnom zapreminskom protoku Q kroz celokupnu povrsinu CA koja
se nalazi oko posmatrane konstantne zapremine CV, pa se jednacina kontinuiteta svodi na
uslov:
(4.26)
Qi = 0
Figure 4.7: Deo mase (zapremine) koju fluid napusta za t mora biti jednaka masi (zapremini)
koju osvaja
Isti oblik jednacine kontinuiteta se dobija i ako se direktno primeni princip odrzanja mase na
tecenje u cevi. Na slici 4.7 je prikazana cev, ciji se poprecni presek niz fluidnu struju smanjio.
Za ustaljeno tecenje, masa fluida koja napusti presek 1 mora biti jednaka masi fluida koja
osvoji presek 2, jer je fluid nestisljiv i neprekidan:
(4.27)
V2 = Q2 t
V1 = Q1 t
Iz uslova jednakosti dve mase, odnosno iz uslova jednakosti dve zapremine (jer je gustina
konstantna), dobija se jednacina kontinuiteta:
V1 = V2 Q1 = Q2
Jednacina se cesto pise i u formi srednje brzine po preseku (4.6):
A1
(4.28)
A2
odakle se, za dati primer na slici 4.7, jasno vidi da \'ce se u smanjenom nizvodnom preseku
A2, brzina V2 pove\'cati.
Figure 4.8: Detalj spoja cetiri cevi, sa konstantnom zapreminom za koju se pise jednacina
kontinuiteta
V1 A1 = V2 A2
ili
V2 = V1
Na slici 4.8 je dat primer primene jednacine kontinuiteta na spoj cetiri cevi. Kroz granice
konstantne zapremine (osenceno na slici) prolaze protoci Q1 (negativan protok jer je
suprotnog smera u odnosu na smer normale na omotac zapremine), Q2, Q3 i Q4. Prema
jednacini kontinuiteta (4.26) mora biti ispunjeno:
Q1 + Q2 Q3 + Q4 = 0
odnosno:
Q1 + Q3 = Q2 + Q4
protok koji ulazi u posmatranu zapreminu mora biti isti kao protok koji izlazi iz te zapremine.
(4.29)
dt
Prelaskom sa konstantne mase na kontrolnu zapreminu, prema (4.10) prethodna jednacina se
moze napisati u slede\'cem, integralnom, obliku:
( u )
dV+
CV
u ( u n )dA = F
(4.30)
CA
t
Sila [F\vec] je suma svih zapreminskih i povrsinskih sila koje deluju na fluid u kontrolnoj
zapremini CV sa povrsinom CA.
Pretvaranjem povrsinskog integrala u zapreminski (jednacina (4.12)) i smanjenjem kontrolne
zapremine do nivoa elementarnog fluidnog deli\'ca dV, ukupna sila [F\vec] postaje sila [f\vec]
po jedinici zapremine. Diferencijalna jednacina u vektorskoj notaciji tada glasi:
( u )
( u uj)
= f
t
xj
odnosno, jednacina odrzanja kolicine kretanja za jedinicnu zapreminu za pravac i je:
(ui) (ui uj)
=fi
(4.31)
+
t
xj
gde udvojeni indeks j iz prethodne dve jednacine oznacava zbir parcijalnih izvoda u tri glavna
pravca, a indeks i daje pravac za koji se pise druga jednacina. Levi deo jednacine predstavlja
bilans kolicine kretanja u konstantnoj zapremini: prvi sabirak je promena kolicine kretanja u
jedinici vremena a drugi sabirak je protok kolicine kretanja kroz granicnu povrsinu. Suma
svih pravih sila po jedinici zapremine, koja se nalazi sa desne strane jednacine, treba da doda
ostvarenu promenu kolicine kretanja i kolicinu kretanja koja istekne kroz granicu.
Za pravac i=x, na primer, jednacina odrzanja kolicine kretanja za jedinicnu zapreminu (4.31)
glasi:
(ux) (ux ux) (ux uy) (ux uz)
+
+
+
=fx
t
x
y
z
Jednacina (4.31) se moze preurediti diferenciranjem proizvoda iz oba sabirka sa leve strane:
(uj)
ui
ui
ui
ui
(uj)
+ ui
+ ui
+ ui
+
= fi
+ uj
=
+ uj
t
t
t
xj
xj
t
xj
xj
i primenom jednacine odrzanja mase (4.22) na osnovu koje je izraz u zagradi jednak nuli.
Tako se dobija drugi oblik jednacine odrzanja kolicine kretanja za jedinicnu zapreminu:
ui
ui
= fi
(4.32)
+ uj
t
xj
Jednacina vazi u tacki, za deli\'c fluida, ali, za razliku od prethodne jednacine (4.31), vise nije
konzervativna (poglavlje 4.2 na strani pageref). Da bi vazila za celokupnu zapreminu,
potrebno je uz ovu jednacinu resavati i jednacinu kontinuiteta (4.22).
p dy
p dy
p
dV
dx dz =
p
dx dz p+
2
2
y
y
y
Deljenjem ukupne sile sa zapreminom elementarne prizme i uvodjenjem indeksa i kojim se
daje pravac sile, dobija se sila usled pritiska po jedinici zapremine:
dPy=
p
(4.34)
xi
Figure 4.9: Tangencijalni naponi koji deluju na elementarnu zapreminu, na slici su prikazani
samo naponi u y pravcu
(fi)p =
ji
(4.35)
xj
gde udvojeni indeks j oznacava zbir tri parcijalna izvoda.
Stavljaju\'ci dobijene tri komponente sile (4.33), (4.34) i (4.35) u jednacinu (4.32), dobija se:
(fi) =
ui
ui
h p ji
(4.36)
+ uj
= g
t
xj
xi xi xj
diferencijalna jednacina odrzanja kolicine kretanja za jedinicnu zapreminu, ili kako se jos
naziva, diferencijalna jednacina kretanja za tacku, za i-ti pravac.
Primer 4.5.0
Napisati jednacinu kretanja za vertikalni z pravac, u opstem obliku, a zatim za slucaj fluida u mirovanju.
U jednacini (4.36), indeks i treba zameniti pravcem z, a udvojeni indeks j se menja zbirom po pravcima x, y i z.
U opstem obliku, jednazina glasi:
uz
uz
uz
uz
p xz yz zz
+ ux
+ uy
+ uz
= g
t
x
y
z
z
x
y
z
U slucaju kada fluid miruje, sve tri komponente brzina su jednake nuli. Takodje, i svi tangencijalni naponi su
nula, pa prethodna jednacina se svodi na:
0 = g
p
p
odnosno
=g
z
z
Dobijena diferencijalna jednacina mirovanja fluida je ista kao i osnovna jednacina hidrostatike (), izvedena u
poglavlju Osnovna jednacina hidrostatike.
Jednacina (4.36) prati kretanje fluidnog deli\'ca, pa nije ni cudno sto se sa leve strane
jednacine pojavljuje materijalni izvod brzine (jednacina (4.15)), ubrzanje deli\'ca:
h p ji
D ui
(4.37)
= g
Dt
xi xi xj
Napisana jednacina znaci slede\'ce: masa pomnozena ubrzanjem deli\'ca jedinicne zapremine
je jednaka sumi sila koje deluju na taj deli\'c: gravitacionoj sili, sili usled pritiska i viskoznim
ili silama trenja.
gustinom cime se dobija dinamicka jednacina poznata pod nazivom Ojlerova jednacina:
ui
ui
h 1 p
+ uj
(4.38)
=g
t
xj
xi xi
Ovako napisana Ojlerova jednacina predstavlja skup od 3 nezavisne jednacine, za pravce x, y
i z, dok je 5 velicina nepoznato: brzine ux, uy i uz, pritisak p i gustina . Pored Ojlerove
jednacine na raspolaganju je i jedna jednacina odrzanja mase (4.22) (jednacina kontinuiteta,
strana pageref), tako da je potrebna jos jedna, peta jednacina da bi sistem jednacina bio
odredjen.
Peta jednacina je jednacina stanja, koja za tecnosti obicno ima upros\'cen oblik = Const, dok
kod gasova jednacina stanja zavisi od vrste procesa. Na primer, za spori izotermni proces gde
ne dolazi do promene temperature, koristi se veza p=RT=Const.
Figure 4.10: Resenje dinamicke jednacine u pravcu strujnice
Sa napisanih pet jednacina, dobijen je odredjen sistem. Na zalost, njegova integracija nije
mogu\'ca analiticki, ve\'c samo priblizno, numericki, za odredjene konkretne pocetne i
granicne uslove. Za analiticko resenje, potrebno je ograniciti dinamicku jednacinu samo na
pravac strujanja, na pravac brzine u. Ako se koordinatni sistem (1,2,3) tako postavi da se
pravac 1 poklapa sa pravcem brzine (slika 4.10), druge dve komponente \'ce biti nula, pa se
Ojlerova jednacina moze napisati u slede\'cem obliku:
u
u
h 1 p
+u
=g
x x
t
x
gde je izostavljen i indeks 1, jer je u napred receno da jednacina prati brzinu u, odnosno, da
jednacina prati strujnicu. Drugi sabirak sa leve strane se moze malo preurediti, pa se dobija
jednacina:
u u2
h 1 p
+
=g
t x 2
x x
Dalje upros\'cavanje zahteva i postavljanje uslova ustaljenosti strujanja, cime prvi sabirak iz
prethodne jednacine postaje nula. Sada se jednacina moze napisati u obliku zgodnom za
integrisanje duz strujnice:
p
u2
+gh+
=0
x 2
Parcijalni izvod clana u zagradi je nula, pa se zakljucuje da ceo clan u zagradi nije funkcija
pravca vektora brzine x. Tada se moze napisati da duz strujnice vazi:
p
u2
+ gh + = Const1
(4.39)
2
ustaljeno strujanje, pritisak i brzina u jednoj tacki strujnice se ne menjaju kroz vreme
(naravno, u jednom trenutku i duz jedne strujnice, pritisak i brzina se mogu menjati).
Posto su strujnica i trajektorija u ustaljenom strujanju jedna ista linija, sledi da
Bernulijeva jednacina vazi i duz trajektorije.
U dimenzionalnom smislu, Ojlerova jednacina (4.38) predstavlja silu po jedinici mase, jer je
nastala deljenjem sile po jedinici zapremine (jednacina (4.36)) sa gustinom . Nakon
integracije Ojlerove jednacine duz strujnice x, sila po jedinici mase se mnozi sa duzinom i
dobija se rad po jedinici mase ili, ako se podeli sa gravitacionim ubrzanjem, rad po jedinici
tezine (jednacina (4.40)).
Figure 4.11: Bernulijeva jednacina vazi samo za jednu strujnicu
Na slici 4.11 je prikazano ustaljeno strujno polje idealnog fluida, sematski, sa 8 strujnica. Ako
se koordinatni sistem tako postavi da je z osa vertikalna, tada se za deli\'ce koji se nalaze u
tackama A i B i koji leze na jednoj strujnici, moze napisati Bernulijeva jednacina:
pA uB2
pB
uA2
+ zA +
+ zB +
=
2g
g 2 g
g
zato sto imaju istu vrednost integracione konstante Const2 iz jednacine (4.40). Za deli\'c C se
ovakav izraz ne moze napisati, jer je na drugoj strujnici i konstanta u Bernulijevoj jednacini
ima drugu vrednost.
Sredjivanjem gornjeg izraza, dobija se:
pA pB
uB2 uA2
(4.41)
= (zA zB) +
2g
g
U skladu sa prethodnim dimenzionalnim razmatranjem, clan sa leve strane Bernulijeve
jednacine (4.41) predstavlja rad koji je, usled pove\'canja brzine deli\'ca, potreban za
pove\'canje kineticke energije deli\'ca jedinicne tezine. Taj potreban rad se dobija iz dva
izvora: smanjenjem potencijalne energije, odnosno, radom sile tezine usled smanjenja visine
deli\'ca (prvi sabirak sa desne strane) i radom sile pritiska usled smanjenja pritiska u tackama
A i B (drugi sabirak), sve po jedinici tezine deli\'ca.
Poslednji clan u prethodnoj jednacini je rezultat rada sila pritiska, jer se fluidni deli\'c pomerio
iz tacke A u kojoj vlada pritisak pA u tacku B sa pritiskom pB. Rad se ostvaruje kretanjem
fluida, pa se taj clan po nekada naziva i rad toka ili rad na pomeranju. Cesto je u upotrebi i
naziv potencijalna energija usled pritiska , koji, u jezickom smislu, nije korektan: fluid, cak i
kad je stisljiv, ne poseduje "energiju pritiska" kao sto to poseduju cvrsta elasticna tela.
Sabijanjem fluida i pove\'canjem pritiska se ne skladisti energija pritiska, ve\'c se ona prenosi
kretanjem fluida a da sam fluid tu energiju ne poseduje (kao sto, na primer, poseduje
kineticku energiju).
Spajanjem, odnosno grupisanjem drugog i tre\'ceg clana u jednacini (4.40), dobija se uslov
odrzanja mehanicke energije duz jedne strujnice:
p
u2
= Const2
(4.42)
+ h+
2g
g
koji glasi: zbir kineticke i potencijalne energije po jedinici tezine fluidnog deli\'ca je
konstantan duz jedne strujnice.
Za prakticnu primenu Bernulijeve jednacine problem predstavlja konstanta Const2 koja menja
vrednost od jedne do druge strujnice. Kako je u izvodjenju Bernulijeve jednacine
pretpostavljeno da je fluid idealan, neviskozan, kao posledica nepostojanja tangencijalnih
napona je i bezvrtloznost: fluidni deli\'ci se tako deformisu da ne dolazi do njihove rotacije
(strana pageref). Uslov bezvrtloznosti je dat sa:
ui uj
=
xj xi
Ako se ovaj uslov primeni na Ojlerovu jednacinu (4.38), u drugom sabirku sa leve strane se
moze izvod po pravcu j zameniti sa izvodom po pravcu i, pa cela jednacina postaje:
ui
h 1 p
uj
+ uj
(4.43)
=g
xi xi
t
xi
Primenjuju\'ci uslov konstantne gustine i ustaljenosti, uvlacenjem brzine uj pod parcijalni
izvod u drugom sabirku i grupisanjem svih izvoda po xi, dobija se:
p
uj uj
+gh+
=0
xi 2
Proizvod brzina uj uj je jednak zbiru kvadrata po svim pravcima, sto je jednako brzini duz
strujnice na kvadrat: uj uj = u21 + u22 + u23 = u2. Da bi prethodna jednacina bila zadovoljena,
mora biti ispunjen uslov da je po bilo kom pravcu i izraz u zagradi nezavistan od tog pravca,
odnosno, da je izraz u zagradi konstantan:
p
u2
+ g h + = Const3
(4.44)
2
Dobijena je Bernulijeva jednacina koja ima isti oblik kao i jednacina (4.39), pri cemu nije
koris\'cen uslov integracije po jednoj strujnici, pa jednacina vazi za celo strujno polje.
Jednacina se moze podeliti sa gustinom , tako da se dimenzionalno dobije energija po
jedinici tezine deli\'ca, odnosno, dimenzija duzine (kao i jednacina (4.40)).
Primer 4.5.0
Voda se iz dovodnog kanala, u kome tece brzinom od 1 m/s i sa dubinom od 2 m, naglo spusta u donji kanal, u
kome je dubina 0.8 m. Ako je denivelacija dna 3 m, kolika je brzina vode u donjem kanalu?
1.02
V22
V22
+(3+2)+0 =
=4.251
+0.8+0
29.81
29.81
29.81
pa je brzina V2 jednaka:
V2=
4.2512 9.81
=9.13 m/s
Isto resenje bi se dobilo i za bilo koju drugu strujnicu. Na primer, ako se odabere strujnica koja je blizu dna,
brzina V1 je ista kao i V1, kota tacke z1=3 m a visina pritiska u tacki je p1/g = 2 m. Kota tacke 2' je nula, a
visina pritiska je p2/g = 0.8 m. Bernulijeva jednacina ima isti oblik kao i prethodno napisana, pa je i resenje za
brzinu u tacki 2' isto.
realnog i idealnog protoka i cija je vrednost uvek manja od jedinice. Za svaki konkretan slucaj
vrednost koeficijenta protoka se odredjuje eksperimentalnim merenjima.
U izvodjenju Bernulijeve jednacine predpostavljeno je ustaljeno tecenje. U mnogim zadacima
u gradjevinskoj hidrotehnici, neustaljenost se iskazuje kroz relativno spore promene, na
primer isticanje vode iz rezervoara, gde se protok postepeno smanjuje usled smanjenja nivoa
u rezervoaru. Takvi problemi se zovu kvaziustaljeni i mogu se resavati primenom Bernulijeve
jednacine uz koris\'cenje i jednacine kontinuiteta kojom \'ce se u vremenskim intervalima od
nekoliko minuta korigovati promene u granicnim uslovima.
U nastavku \'ce se dati nekoliko primera primene Bernulijeve jednacine, za tecenje
nestisljivog fluida u cevima kao i u otvorenim tokovima. Ne\'ce se ulaziti detaljnije u prirodu
raznih koeficijenata kojima se idealno tecenje svodi na realno, jer bi se time doslo do
neophodnosti pra\'cenja ukupne energije a ne samo mehanicke energije deli\'ca, a to je oblast
koja \'ce se razmatrati u poglavlju 4.6 Odrzanje energije sistema.
4.5.3.1 Isticanje kroz ostroivicni otvor
U Hidrotehnici se cesto koriste ostroivicni otvori, prelivi i ustave. Ako se otvor u konturi kroz
koju treba fluid da prodje tako napravi, da je sa uzvodne strane zid konture upravan na fluidnu
struju a sa nizvodne strane zasecen pod uglom od 450 tako da se formira ostra ivica, dobija se
precizno definisan oblik izlazne fluidne struje, koja \'ce imati minimalan kontakt sa konturom
pa samim tim i minimalan efekat trenja. Ukoliko otvor nije ostroivicni, strujanje bi zavisilo od
debljine zida konture, njegove hrapavosti kao i kapilarnih napona.
Figure 4.12: Isticanje kroz mali ostroivicni otvor (levi deo slike) i kroz veliki otvor gde
pretpostavka o konstantnoj brzini po preseku otvora vise ne vazi (desni deo slike)
Na slici 4.12 je prikazano isticanje iz rezervoara kroz ostroivicni otvor. Zid rezervoara je
namerno nacrtan uvelicano, da bi se jasno videla geometrija preseka kroz otvor. Fluidni
deli\'ci iz rezervoara formiraju parabolicnu putanju kako bi prosli kroz ostroivicni otvor. Zbog
inercije, u preseku otvora deli\'ci ne mogu naglo da promene putanju, pa nesto nizvodnije od
otvora se formira suzeni presek16 u kome su sve strujnice medjusobno paralelne i upravne na
presek. Taj suzeni presek se cesto naziva vena contracta ili mlaz fluida (na slici 4.12 je to
presek ml). Odnos povrsina preseka mlaza prema povrsini otvora je:
CA = Aml = dml 2
do
Ao
(4.45)
2g(Rz2)
odakle se dobija brzina. Resavanjem jednacine za sve tacke u preseku mlaza (u kome jos uvek
vazi uslov da je suzen i da su strujnice medjusobno paralelne i upravne na presek) dobija se
raspored brzina u2=u2(z2). Protok kod velikog otvora je integral brzina u2 po preseku mlaza,
odnosno, suma proizvoda brzina i pripadaju\'cih proticajnih povrsina.
Toricelijeva jednacina isticanja vazi samo za idealan fluid. Brzina isticanja realnog fluida je
nesto manja zbog postojanja trenja, pa se uvodi koeficijenat brzine CV. Prava brzina mlaza je
tada:
Vml = CV
2g Ho
2g Ho
Cesto je zgodnije protok izraziti u funkciji povrsine otvora u zidu a ne suzenog mlaza.
Koris\'cenjem koeficijenta kontrakcije, moze se zameniti Aml=CA Ao pa se dobija:
Q=CA CV Ao
2g Ho
= CQ Ao
2g Ho
U zatvorenom rezervoaru u kome se nalazi voda gustine = 1 kg/dm3 i dubine 3 m, pritisak u vazduhu iznad
vode je pVAZ=15 kPa. U dnu rezervora je ostroivicni kruzni otvor precnika d=1 cm. Ako je izmeren precnik
mlaza nizvodno od otvora dml=0.81 cm i ako je koeficijenat brzine CV=0.96, koliki je protok kroz otvor?
Referentna ravan se moze postaviti na koti otvora, odnosno dna suda. Pritisak na koti povrsine vode je zadati
pritisak vazduha, pa je pijezometarska kota vode na:
p
15
+z=
+3 = 4.529 m
1 9.81
g
CA=
Q=CA CV A
2 g ( zml)
=0.656 0.96
0.012
4
29.81 (4.5290)
Na slici 4.13 je prikazan fluidni deli\'c 1 koji ima brzinu u1. Na njegovom putu, neposredno
nizvodno, nalazi se otvor savijene cevi A u kojoj svi fluidni deli\'ci stoje. Kada deli\'c 1 dodje
do tacke 2, njegova brzina naglo padne sa u1 na nulu. Za taj deli\'c se moze napisati
Bernulijeva jednacina:
p1 u22
p2
u21
+ z1 +
=
+ z2 +
2g
2g
g
g
Posto je z1=z2 i brzina u2=0, jednacina se svodi na:
u21 p1 p2
=
+
2g g g
p2 p1 u21
1
=
p2 p1=p=pu= u12 [kPa]
2g
2
g
Dobijena velicina pu se zove zaustavni pritisak i predstavlja maskimalno pove\'canje pritiska,
koje se dobija kada se fluidni deli\'c naglo zaustavi. Pojam zaustavnog pritiska se cesto koristi
u Mehanici fluida i o njemu \'ce biti vise price u oblasti otpora i opstrujavanja tela, u
poglavlju Otpori oblika. Zaustavni pritisak kao maksimalno mogu\'ci pritisak je, takodje,
zgodna mera za izrazavanje relativnih pritisaka u fluidnoj struji i koristi se u oblasti
Dimenzionalne analize, koja \'ce biti obradjena u glavi .
U savijenoj cevi B, kojoj pripada i deli\'c 2, svi fluidni deli\'ci miruju, tako da se za deo fluida
unutar cevi moze napisati osnovna jednacina hidrostatike:
p2
+z2
g
Iz prethodno dobijene jednacine, sledi da se pritisak p2 pove\'ca u odnosu na neporeme\'ceni
pritisak p1 za zaustavni pritisak pu, pa je pijezometarska kota za fluid u cevi B:
B =
B =
u21 p1
+
+ z2
2g g
Ako se umesto zadnjeg clana z2 stavi kota tacke 1, prethodna jednacina se svodi na:
u21
u21 p1
+
+ z1 =
+ 1
2g g
2g
gde je 1 pijezometarska kota fluida na mestu gde je fluidni deli\'c 1.
Kako su strujnice u preseku 1 paralelne i upravne na presek, pijezometarska kota 1 vazi za
ceo presek 1, pa \'ce se i fluid u pijezometarskoj cevi A nacrtanoj na slici 4.13 popeti upravo
do te kote. Prethodna jednacina postaje:
B =
u2 1
u21 pu
=
+ A B A =
2g
2g g
odakle se vidi da razlika dve kote B A predstavlja visinu zaustavnog pritiska [(pu)/(g)],
odnosno brzinsku visinu [(u21)/2 g] fluidnog deli\'ca na koti z1. Merenjem te razlike
pijezometarskih kota, moze se odrediti brzina deli\'ca, a pomeranjem cevi B po visini preseka,
moze se odrediti kompletan raspored brzina u(x2). Ako je tok fluida sa slobodnom povrsinom,
tada je sma slobodna povrsina pijezometarska kota, pa druga pijezometarska cev A nije
potrebna.
Savijena cev B se zove Pito cev, po francuskom inzenjeru Henriju Pitou 17 koji ju je prvi
upotrebio za merenje brzine vode u reci Seni 1732 godine. Interesantno je da je tek nekih 200
godina kasnije nemac Ludvig Prantl 18 napravio elegantnu konstrukciju spajanjem dve cevi u
jednu celinu, cime je dobijena jednostavna i tacna sprava za merenje brzine fluida. U
poglavlju Merenje protoka u sistemima pod pritiskom \'ce biti detaljnije razmatrano
koris\'cenje Pito-Prantlove cevi za merenje brzine i protoka fluida.
B =
Strujna slika uzvodno i nizvodno od preliva je veoma kompleksna (levi deo slike 4.14) tako
da ne postoje uslovi za direktnu primenu Bernulijeve ili Ojlerove jednacine. Mada je
nizvodno od preliva mogu\'ce obezbediti atmosferski pritisak sa obe strane mlaza, zbog
nesimetricne zakrivljenosti strujnica, ne postoji suzeni presek u kome bi strujnice bile
paralelne i upravne na presek a pritisak uniforman. Turbulencija u dolaznoj fluidnoj struji kao
i postojanje dolazne brzine ciji raspored zavisi od geometrije dovodnog kanala i trenja u
kanalu, uticu na protok preko preliva.
Analiticku zavisnost visine prelivnog mlaza od protoka je prvi uspostavio nemacki inzenjer
Vajsbah 19 usvajaju\'ci slede\'ca pojednostavljenja (slika 4.14 sa desne strane):
1. uzvodno od preliva dolazna brzina je uniformna sa hidrostatskom raspodelom
pritisaka po preseku,
2. mlaz preko preliva je horizontalan, svi fluidni deli\'ci se u ravni preliva kre\'cu
horizontalno, upravno na prelivnu ivicu,
3. pritisak oko preliva kao i u samom prelivu je atmosferski,
4. zanemaruje se efekat viskoznosti i povrsinskog napona.
Za usvojene uslove, Bernulijeva jednacina duz jedne strujnice:
p1 u22
p2
u21
+ z1 +
=
+ z2 +
2g
g 2g
g
se svodi na oblik:
u21
u22
+ z2
+ 1 =
2g
2g
Ako je referentni sistem (z=0) postavljen na koti vrha prelivne ivice, tada je pijezometarska
kota 1 jednaka visini H od ivice preliva do nivoa fluida u preseku 1. Iz prethodne jednacine
se dobija brzina u mlazu:
u2=
2g
u21
H z2 +
2g
koja nije konstantna po visini mlaza z2. Cesto se kod ostroivicnih preliva zbir visine prelivnog
mlaza i brzinske visine u dolaznom preseku 1 oznacava sa H0:
u21
2g
Protok preko preliva se dobija kao suma proizvoda svih brzina u2(z) i pripadaju\'cih
elementarnih povrsina dA. U slucaju pravougaonog ostroivicnog preliva datog na slici 4.14,
elementarne povrsine su pravougaonici konstantne sirine b i visine dz2, pa je protok preko
preliva:
H0 = H +
Qid =
u2 dA = b
u2 dz2 =
0
A
=
b
=
2g
0
u21
H z2 +
2g
2
u21
2g
b
H z2 +
3
2g
2
u21
2g
b
H+
3
2g
3/2
3/2
dz2 =
H
=
0
u21
2g
3/2
Dobijena jednacina za protok nije direktno resiva, jer se sa desne strane nalazi brzina u1 koja
je funkcija protoka u1=Q/A120. Do resenja se dolazi iterativnim postupkom, pri cemu se u
prvoj iteraciji dolazna brzina u1 moze zanemariti, a u narednim iteracijama se uzima brzina u1
koja se racuna iz protoka dobijenog prethodnom iteracijom. Cesto se u resavanju protoka
dolazna brzinska visina skroz zanemaruje, pa izraz za protok postaje:
Qid=
2
2g H3
b
3
Q(1)=CQ
2
2
2g H3
29.81 0.253
b
=0.61 0.4
=0.090065 m3/s = 90.065 L/s
3
3
V1=
Q(1)
Q(1)
0.090065
=
=
=0.1638 m/s
A1 B(H+P) 1.0(0.25+0.3)
V12 0.16382
=
= 0.001367 m = 1.367 mm
2g
2 9.81
Kako se u izrazu za protok pojavljuje zbir visine prelivnog mlaza H i brzinske visine, rezultat prve iteracije
pokazuje opravdanost predpostavke o zanemarenju dolazne brzine.
U drugoj iteraciji, protok je:
Q(2) =
2
V21
2g
H+
CQ b
3
2g
=
0.61
3/2
V21
2g
3/2
2
2 9.81
0.4
[ ( 0.25 + 0.001367 )3/2 0.0013673/2 ] =
3
Integralna jednacina (4.30) odrzanja kolicine kretanja, odnosno dinamicka jednacina, data na
strani pageref, napisana za bilo koji pravac i glasi:
(ui)
dV+
(4.47)
ui (uj nj)dA = Fi
t
CV
CA
Sa leve strane jednacine se nalazi prirastaj kolicine kretanja u jedinici vremena u odredjenoj
zapremini V uve\'can za protok kolicine kretanja u jedinici vremena kroz omotac, granicnu
povrsinu A posmatrane zapremine V, pri cemu je drugi sabirak pozitivan ako je protok koji
napusta zapreminu ve\'ci od onoga koji ulazi. Prema drugom Njutnovom zakonu, vektorski
zbir ova dva clana mora biti jednak zbiru pravih sila koje deluju na konacnu zapreminu.
Prethodna jednacina se u najopstijem obliku moze napisati kao uslov da je zbir dva vektora,
odnosno dve sile, jednak nuli:
I + F =0
(4.48)
odakle je prema jendacini (4.47) sila [I\vec] za pravac i negativan zbir prva dva sabirka:
(ui)
(4.49)
dV+
ui (uj nj)dA
t
CV
CA
Ovako definisana sila [I\vec] se zove inercijalna sila ili fiktivna sila i predstavlja primenu
nacela D'Alambera 23 kojim se zadaci dinamike fluida svode na statiku: iako se fluid kre\'ce,
moze se smatrati da posmatrano telo zapremine V miruje ako su sve prave sile i inercijalne
sile u ravnotezi.
Figure 4.15: Na deo cevi izmedju preseka 1 i 2 se primenjuje dinamicka jednacina: na levom
delu slike su prikazane brzine a na desnom delu slike sve prave sile koje treba zajedno sa
fiktivnim inercijalnim silama da "zatvore" poligon sila (prema jednacini (4.48))
Ii =
Jednacine (4.47) odnosno (4.48) moraju biti zadovoljene u okviru odredjene, konstantne
zapremine. Na slici 4.15 je prikazan tok fluida kroz cev, koja se postepeno suzava. Tecenje je
ustaljeno a fluid je homogen. Zapremina u okviru koje se resava dinamicka jednacina je
omedjena presecima 1 i 2 kao i nepokretnom konturom cevi.
U dinamickoj jednacini (4.47) zbog ustaljenog tecenja clan sa parcijalnim izvodom po
vremenu je nula. U povrsinskom integralu, deo povrsine koji se odnosi na konturu (na levoj
strani slike 4.15 je ort konture oznacen sa nK) se mnozi sa brzinom nula, pa ostaje samo deo
povrsine na presecima 1 i 2. Ako se pretpostavi da su brzine u presecima konstantne, jednake
V1 i V2 (prema (4.6)), tada je resenje dinamicke jednacine jednostavno i svodi se na:
Q V
Q V
= F
(4.50)
Negativan znak kod preseka 1 ukazuje da je smer brzine suprotan od smera orta povrsine,
odnosno da je u pitanju dotok kolicine kretanja.
Figure 4.16: Jedina prava promena kolicine kretanja se dogadja na krajevima mase, u
presecima 1 i 2
Sa leve strane prethodne jednacine se nalazi prirastaj kolicine kretanja posmatrane mase u
jedinici vremena, u uslovima ustaljenog tecenja fluida konstantne gustine kroz cev. Do istog
izraza se moze do\'ci i direktnom primenom osnovnog principa odrzanja kolicine kretanja, u
istim uslovima, na deo fluida izmedju dva preseka cevi, slika 4.16. Prema jednacini
kontinuiteta (4.28), zbog promene preseka cevi duz fluidne struje, u svakom od preseka
deli\'ci imaju razlicite brzine. Deli\'c koji je sivo obojen, u trenutku t ima kolicinu kretanja
m[V\vec]t. U slede\'cem vremenskom trenutku t+t kada napusti svoje mesto, pomeri se niz
fluidnu struju, ima\'ce ve\'cu brzinu, pa \'ce njegova kolicina kretanja m[V\vec]t+t da poraste.
Medjutim, u tom slede\'cem vremenskom trenutku t+t, na upraznjeno mesto sivog
deli\'ca \'ce do\'ci beli deli\'c (jer je fluid neprekidan) koji \'ce sada imati brzinu i kolicinu
kretanja jednaku onoj koju je imao sivi deli\'c u trenutku t. Unutar posmatranog prostora, kroz
vreme, ne dolazi do promene kolicine kretanja24.
Promena kolicine kretanja se dogadja samo na krajevima mase, u presecima 1 i 2, tako da je
dovoljno posmatrati preseke fluidne struje a ne celu masu fluida. U preseku 1 se oduzima deo
mase m=V =Q t, pa se, uz pretpostavku o tome da je brzina u preseku konstantna i
jednaka srednjoj profilskoj brzini, smanjuje kolicina kretanja za m [V\vec]1=Q t [V\vec]1.
U preseku 2 se osvaja ista masa, pa kolicina kretanja se pove\'cava za m [V\vec]2=Q t
[V\vec]2. Ukupna promena kolicine kretanja u vremenskom intervalu t je:
Q t V
+ Q t V
pa se dobija da je promena kolicine kretanja u jedinici vremena ista kao i leva strana
jednacine (4.50):
Q Q
V2
V1
Inercijalna sila [I\vec] koja je jednaka negativnoj vrednosti promene kolicine kretanja (4.49),
se moze razdvojiti na dve komponente, na preseke 1 i 2. Za tecenje u cevi, u skladu sa
jednacinom (4.50) inercijalne sile I1 i I2 su:
= Q V
= Q V
(4.51)
Zbog promenjenog znaka u izrazu, sila [I\vec]1 deluje u pravcu ulazne brzine [V\vec]1 a sila
[I\vec]2 suprotno od izlazne brzine [V\vec]2. Moze se zakljuciti da smer komponente
inercijalne sile uvek deluje ka poprecnom preseku kontrolne zapremine, odnosno, da
inercijalna sila uvek deluje ka masi fluida.
Ucinjena pretpostavka o konstantnoj brzini u preseku je bila koris\'cena i kod izvodjenja
jednacine kontinuiteta, jer je srednja brzina V isto sto i integralni oblik [ 1/A]A u dA. U
dinamickoj jednacini se unutar integrala javlja proizvod brzine pa sada vise nije V2 isto sto i
[ 1/A]A u2 dA. Da bi se tacnije resio integral u uslovima neravnomernog rasporeda brzine po
poprecnom preseku (prikazano u preseku A slike 4.15 kao i na slici 4.2, strana pageref), uvodi
se koeficijenat definisan kao:
Q V =
u2 dA =
A
1
QV
u2 dA
(4.52)
2 Q V
1 Q V
= F
(4.53)
= 1 Q V
= 2 Q V
(4.54)
u = uMAX
y
R
1/7
0yR
gde je R poluprecnik cevi a y rastojanje od zida cevi. Izracunati koliki je Businesov koeficijenat i
prokomentarisati rezultat?
Srednja brzina V je, prema jednacinama (4.2) i (4.6) data sa:
V=
1
Q
= 2
A R
u dA
A
r=Ry
dr=dy
1
2 uMAX
y
V= 2
2 r u dr =
(R y)
2
R
R R
0
R
1/7
dy =
98
uMAX
120
Zamenom izracunate srednje brzine u jednacinu za Businesov koeficijenat (4.52) dobija se:
1
QV
u2 dA =
A
2 120
R2 98
y
2
r uMAX2
A V2 R
R
R
y
(R y)
0
R
2/7
dr =
2/7
dy =
2.9987
2.9987 2 7 2 7
R
= 1.02
(R5/7 y2/7 R2/7y9/7)dy =
R
2
R2
9
16
R
0
Dobijeni Businesov koeficijenat pokazuje da su stvarne inercijalne sile za 2% ve\'ce od sila koje se dobijaju uz
pretpostavku o konstantnoj, srednjoj brzini po preseku.
Figure 4.17: Sve prave (realne) sile koje deluju na posmatranu masu fluida, izmedju preseka 1
i2
Prave sile koje deluju na posmatranu zapreminu su prikazane na slici 4.15 sa desne strane,
odnosno na slici 4.17. Od zapreminskih sila u proracun se obicno uzima samo sila tezine
[G\vec]=[g\vec] V i ona deluje iz tezista zapremine vertikalno na dole. Od povrsinskih sila,
u obzir se uzimaju sile pritiska na presecima 1 i 2, koje se racunaju po nacelima hidrostatike i
ciji je pozitivan smer ka preseku (sile [P\vec] na slici), kao i ukupna sila kojom kontura deluje
na fluid [K\vec] koja je zbir trenja izmedju fluida i zida konture (sila [T\vec]) i normalnih
napona (sila [K\vec]).
I1 + P1 + T + N + G + I2 + P2 = 0
Figure 4.18: Vektorski zbir svih pravih sila (pritisak, tezina i ukupna sila konture) i fiktivnih
(inercijalnih) na konacnu zapreminu fluida mora biti nula
U prakticnim primerima, koji \'ce biti dati u nastavku, najces\'ce se dinamickom jednacinom
trazi rezultuju\'ca sila [K\vec] kojom fluid deluje na konturu. To su sile [T\vec]+[N\vec] sa
suprotnim smerom, smerom od fluida ka konturi:
K = ( T + N ) = I1 + P1 + + G + I2 + P2
Primer 4.5.0
Sila na koleno cevi ??? Imam u nekom od testova brojni primer - bez slike
Klasican projektantski zadatak, sta se dogadja kada cev sa vodom koja tece skrene za 900? Kolika se sila javlja
na koju treba dimenzionisati betonski blok kojim se ta sila prihvata?
Samo osnovno - voda menja rezim tecenja i naglo prelazi iz oblasti malih dubina a velikih
brzina, gde je dominantna brzina, u oblast velikih dubina a malih brzina gde je dominantna
sila pritiska. Gubi se velika energija u vrtlozima, ali se ne zna kolika. Bernulijeva jednacina
zbog toga ne moze da se koristi, jer upravo su viskozne sile te koje treba da u malim vrtlozima
potrose visak kineticke energije i da smire tok. Resenje se dobija postavljanjem jednacine
sila ...
Pogledaj Streetera, strana 135. za meru koliko pisati o skoku!
U jednacinama koje su izvedene iz principa odrzanja kolicine kretanja, pojavljuje se rad sila
kojima se menja energija fluidnog deli\'ca (jednacina (4.41) na strani pageref). U procesu
kretanja fluida, znaci, dolazi do transfera energije ka i od fluidnog deli\'ca. Taj transfer
energije mora ispuniti jedan od osnovnih principa nauke: u odsustvu nuklearnih reakcija,
energija se ne moze ni stvoriti ni unistiti.
Prvi zakon termodinamike je zakon odrzanja energije koji tvrdi da su rad i toplota razliciti ali
ekvivalentni oblici transfera energije. Zakon uspostavlja relaciju izmedju kolicine toplote koju
sistem (telo konstantne mase) primi ili oda, izvrsenog rada i promene unutrasnje energije
sistema: kolicina toplote koja se preda sistemu ide na pove\'canje unutrasnje energije i na rad
koji taj sistem vrsi na okolna tela.
U nastavku \'ce se prvi zakon termodinamike primeniti na fluid pri cemu \'ce se pre\'ci sa tela
konstantne mase na fluid konstantne zapremine. Izves\'ce se integralna jednacina odrzanja
ukupne energije, energetska jednacina, kao i jednacina odrzanja samo mehanicke i samo
toplotne energije. Pokaza\'ce se da se sredjivanjem jednacine mehanicke energije dobija
Bernulijeva jednacina kao i iz jednacine odrzanja kolicine kretanja (jer obe jednacine "prate"
samo mehanicku energiju), dok se iz energetske jednacine upros\'cavanjem za slucaj tecenja u
cevi dobija slican oblik kao i Bernulijeva jednacina, ali sa clanovima koji ukazuju da se deo
energije nepovratno "trosi" na zagrevanje fluida. Na kraju \'ce se navesti nekoliko primera
upotrebe energetske jednacine.
(4.55)
gde je [Q\tilde] kolicina toplote koja se dovode sistemu, E pove\'canje unutrasnje energije,
a [^W] rad koji se utrosi na okolna tela dok se menja unutrasnja energija.
U prethodnoj jednacine se mogu konacne promene svesti na promene u malom
vremenskom intervalu dt. Prebacuju\'ci unutrasnju energiju kao jednu od karakteristika
inercijalnog sistema na desnu stranu izraza, dobija se:
dE
=
dt
~
dq
^
dw
(4.56)
dt
dt
Unutrasnja energija fluida je zbir dva clana: kineticke energije fluidnih deli\'ca koja zavisi od
njihove brzine mu2/2, i interne energije me koja je rezultat oscilovanja atoma u molekulu i
uzajamnog dejstva molekula fluida pod uticajem toplote deli\'ca26:
E=
u2
dV+
2
e dV =
V
u2
+e
2
dV
(4.57)
Ako se sa B oznaci unutrasnja energija E, tada je, prema jednacini (4.7) (strana pageref)
velicina b jednaka b=u2/2 + e. Jednacina (4.56) koja vazi za sistem sa konstantnom masom, u
sistemu sa konstantnom zapreminom (u skladu sa (4.10) na strani pageref), \'ce postati:
u2 + e dV+
u2 + e ui ni dA = d ~ d ^
(4.58)
CV
CA
dt
dt
gde je skalarni proizvod vektora [u\vec][n\vec] napisan pomo\'cu udvojenog indeksa i.
Dobijena jednacina predstavlja jednacinu odrzanja energije (ili energetsku jednacinu) za
sistem sa konacnom, konstantnom zapreminom, u jedinici vremena.
Poslednji clan d[^w]/dt u prethodnoj jednacini je ukupno utroseni rad u jedinici vremena i
moze se napisati kao zbir:
^
dw
^
dw
g +
^
dw
p +
^
dw
^
dw
(4.59)
dt
dt
dt
dt
dt
rada zapreminske sile, povrsinskih sila pritiska i trenja po konturi (viskozne sile) i
mehanickog rada koji se upotrebi na pokretanje nekog sistema, turbine, pumpe ili ventilatora
(sve u jedinici vremena).
Figure 4.22: Prvi zakon termodinamike: kolicina toplote koja se preda sistemu ide na
pove\'canje unutrasnje energije i na rad koji taj sistem vrsi na okolna tela
Od zapreminskih sila, u ovoj knjizi se razmatra samo sila tezine. Rad sile tezine po jedinici
vremena je jednak proizvodu sile (jednacina (4.33) na strani pageref) i brzine:
^
dw
dt
g =
g
V
h
h
ui dV =
ui dV
g
xi
xi
V
(4.60)
Znak () ispred integrala ukazuje na to da je ukupan rad gravitacione sile negativan jer
gravitacija dodaje rad na zapremini V, dok je po definiciji pozitivan rad onaj koji zapremina
trosi.
Rad sile tezine u jedinici vremena i po jedinici zapremine se moze napisati kao zbir dva clana:
h
ui =
(g h ui) g h
(ui)
xi
xi
xi
Parcijalni izvod u zadnjem clanu se na osnovu jednacine odrzanja mase (4.22)
(strana pageref) pretvara u negativni parcijalni izvod gustine po vremenu:
g
ui =
=
(g h ui) + g h
(g h ui) + (g h)
xi
xi
t xi
t
Proizvod (g h) ne zavisi od vremena pa je uvucen u parcijalni izvod kao konstanta.
Ako se prethodni izraz stavi u jednacinu (4.60) i ako prvi sabirak predje sa zapreminskog
integrala na povrsinski, dobija se rad sile tezine u jedinici vremena:
g
^
dw
g =
g h ui ni dA +
(g h) dV
V t
A
(4.61)
dt
Rad sile pritiska se obavlja po konturi A konacne zapremine. Za elementarni deli\'c na konturi
dA koji se pomera brzinom [u\vec], rad sile pritiska u jedinici vremena je proizvod sile i
brzine, odnosno:
^
dw
p =
p ui ni dA
(4.62)
dt
Rad je pozitivan jer se trosi na savladjivanje pritiska koji je suprotnog smera od smera orta
povrsine dA, a povrsina dA se pomera u smeru orta [n\vec].
Sila od viskoznih tangencijalnih napona po konturi posmatrane zapremine je proizvod
tangencijalnog napona i posmatrane povrsine. Rad u jedinici vremena je povrsinski integral
koji se moze predstaviti i u formi zapreminskog integrala:
^
dw
ij ni uj dA =
A
(ijuj)
dV
xi
(4.63)
dt
Ukoliko se kontrolna zapremina tako izabere da nema pokretne granice (kontura je cvrsta),
brzina fluida uz granicu \'ce biti nula pa ne\'ce biti rada viskoznih sila uz konturu. Takodje,
ako se mesto preseka kroz fluidnu struju (presek A, odnosno C na slici 4.22) tako izabere da
strujnice budu upravne na presek, u izrazu (4.63) \'ce ucestvovati samo normalni viskozni
naponi, pri cemu je njihov doprinos zanemarljivo mali.
Ako se izraz (4.59) stavi u jednacinu energije (4.58), pri cemu se rad sile tezine (4.61) i sile
pritiska (4.62) saberu sa odgovaraju\'cim povrsinskim i zapreminskim integralima, dobija se
jednacina odrzanja energije u integralnom obliku (u jedinici vremena):
p
u2
u2
+ gh + e
dV+
+ gh + + e ui ni dA =
t 2
CV
CA
~
^
^
dq dw
dw
M
=
(4.64)
dt
dt
dt
2
Clan ([(u )/2] + gh + e ) odnosno ([(u )/2] + gh + p + e ) je zbir kineticke energije,
potencijalne energije (kod povrsinskog integrala u potencijalnu energiju spada i pritisak koji
omogu\'cava pronos energije kroz konturu, objasnjenje je dato na strani pageref) i interne
toplotne energije, po jedinici zapremine27. Jednacina pokazuje da se pove\'canje energije u
posmatranoj zapremini i protok energije koja izlazi kroz povrsinu koja okruzuje posmatranu
zapreminu, nadoknadjuje iz dotoka kolicine toplote (energije) u jedinici vremena umanjenom
za rad koji ta energija utrosi u jedinici vremena na savladavanje viskoznih sila i pokretanje
nekog mehanickog sistema.
Jednacina odrzanja energije se moze napisati i u diferencijalnom obliku. Potrebno je prvo u
osnovnoj integralnoj jednacini odrzanja energije (4.64) povrsinski integral zameniti
zapreminskim, primenom Gausove teoreme (jednacina (4.11) na strani pageref). Zatim, clan
jednacine koji oznacava rad viskoznih sila, treba zameniti zapreminskim integralom (4.63).
Takodje, clan koji oznacava dovedenu kolicinu toplote u sistem u jedinici vremena, treba
napisati kao protok toplote kroz konturu posmatrane zapremine, odnosno, kao promenu
kolicine toplote u posmatranoj zapremini:
2
~
dq
q ni dA =
i
~
q
dV
(4.65)
dt
xi
(znak () ukazuje na to da je pozitivan smer protoka kolicine toplote kada ona ulazi u sistem).
Na kraju, u osnovnoj integralnoj jednacini odrzanja energije (4.64) treba smanjiti kontrolnu
zapreminu do nivoa elementarnog fluidnog deli\'ca dV, sto dovodi do diferencijalne
jednacine:
p
u
u
+ gh + e
+
+ gh + + e
ui
=
xi
2
t 2
2
~
q
(ijuj)
xi
(4.66)
xi
U jednacini je izostavljen mehanicki rad, koji ne moze da se svede na nivo elementarne
zapremine, pa je diferencijalna jednacina ogranicena. U resavanju jednacine za poznate
konturne uslove, ako postoji mehanicki rad, on se mora naknadno, eksplicitno, uzeti u obzir.
U prethodnoj jednacini se prvi clan, parcijalni izvod po vremenu, moze razviti u zbir:
u2
h
u2
+ gh + e
+ e +g
+
2
2
t
t
t
a drugi clan, parcijalni izvod po pravcu i:
u2
+ gh + e
2
(ui)
u2
h (p ui)
+ e +g ui
+
+ui
xi
xi 2
xi
xi
(4.67)
(4.68)
Zbir prvih clanova iz (4.67) i (4.68) je, prema jednacini odrzanja mase (4.22) (strana pageref)
jednak nuli. Zadnji clan u (4.67) je nula, jer vertikalno merena visina h ne zavisi od vremena.
Sredjivanjem preostalih clanova dobija se diferencijalna jednacina odrzanja energije za
jedinicnu zapreminu:
~
u2
u2
(ijuj) (p ui)
h
q
i
+ e + ui
+e =
(4.69)
g ui
t 2
xi 2
xi
xi
xi
xi
Leva strana prethodne jednacine se moze napisati i koris\'cenjem materijalnog izvoda D/Dt
(jednacina (4.14) na strani pageref) gde je velicina jednaka internoj energiji po jedinici
mase fluidnog deli\'ca:
=
D u
+e =
Dt 2
~
q
u2
+e
2
(ijuj) (p ui)
h
g ui
xi
xi
xi
(4.70)
xi
cime se dobija slican oblik jednacine kao i diferencijalna jednacina odrzanja kolicine
kretanja (4.37) (strana pageref).
Dobijena diferencijalna jednacina odrzanja energije (4.70) pokazuje da je pove\'canje interne
energije po jedinici mase fluidnog deli\'ca, u jedinici vremena, jednako dotoku kolicine
toplote umanjenom za rad viskoznih sila, sila pritiska i sile tezine, sve u jedinici vremena. Ne
treba zaboraviti da je prilikom prelaska sa integralnog pristupa na diferencijalni, izostavljen
jos i mehanicki rad u jedinici vremena, koje treba naknadno obracunati.
= g ui
ui
ui
Dt 2
xi
xi
xj
Kao sto se resavanjem diferencijalne jednacine odrzanja kolicine kretanja (4.37) u
poglavlju 4.5.2 doslo do Bernulijeve jednacine (4.40) (strana pageref), tako se i diferencijalna
jednacina odrzanja mehanicke energije (4.71) analiticki moze resiti uz odredjena
pojednostavljenja. Za ustaljeno strujanje idealnog fluida konstantne gustine, lokalna
komponenta materijalnog izvoda i rad viskoznih napona su nule, pa se prethodni izraz moze
xi 2
Ako se jednacina ogranici na jednu strujnicu28 i ako se postavi uslov da je brzina razlicita od
nule, dolazi se do Bernulijeve jednacine iste kao i (4.40):
ui
p
u2
+h+
= Const2 [m]
(4.72)
2g
g
Rezultat pokazuje da je isti fizicki zakon, drugi Njutnov princip, u osnovi obe jednacine. U
narednom poglavlju \'ce se, medjutim, dati resenje integralne jednacine odrzanja ukupne
energije sistema, koje \'ce dovesti do jednacine slicne Bernulijevoj, ali sa sustinski drugim
znacenjem. U tom resenju se ne\'ce koristiti pretpostavka o idelanom fluidu, jer \'ce
viskoznost biti potrebna da oduzme jedan deo mehanicke energije fluidnoj struji.
Prethodna jednacina odrzavanja mehanicke energije (4.71) se dodavanjem i oduzimanjem sa
desne strane clanova p[(ui)/(xi)] i ij[(uj)/(xi)], uz malo preuredjenje dvojnih indeksa29,
dovodi u oblik jednacine mehanicke energije:
ui
(ijuj) (p ui)
h
uj
D u2
+p
(4.73)
=
g ui
+ ij
Dt 2
xi
xi
xi
xi
xi
koji je pogodan da se oduzme od jednacine odrzanja ukupne energije (4.70).
Nakon oduzimanja dve jednacine, ((4.70)-(4.73)), dobija se jednacina toplotne energije:
De
=
Dt
~
q
i p
ui
uj
ij
xi
xi
(4.74)
xi
Dva zadnja clana sa desne strane izraza se sa promenjenim znakom javljaju i u jednacini
mehanicke energije i u jednacini toplotne energije. Kroz njih se obavlja prenos, odnosno
konverzija energije iz jednog vida u drugi:
1. Clan p[(ui)/(xi)] predstavlja deformacioni (ako se najavi u prici o deformacijama i
radovima podela na sferni i deformacioni deo!) rad sile pritiska u jedinici vremena,
koji moze biti pozitivan i negativan. Ovaj clan nosi reverzibilnu konverziju energije:
kroz njega se mehanicka energija pretvara u toplotnu ali i iz toplotne se energija moze
vratiti u mehanicku.
2. Clan ij[(uj)/(xi)] predstavlja deformacioni rad viskoznih sila u jedinici vremena, koji
moze biti samo negativan30. Pretvaranje mehanicke energije u toplotnu kroz viskozne
sile je uvek ireverzibilno, pomo\'cu viskoznosti nije mogu\'ce vratiti energiju iz
toplotne u mehanicku.
Prvi clan, koji obezbedjuje konverziju energije u oba smera, je kod nestisljivih fluida nula.
Odatle sledi vazan zakljucak koji se odnosi na tecnosti, nestisljive fluide kod kojih se trenje
ne moze zanemariti: konverzija energije je uvek od mehanicke ka toplotnoj, u suprotnom
smeru nije mogu\'ca. Energija koju viskoznost oduzme od mehanicke energije i pretvori u
toplotnu je sa stanovista glavnog strujanja izgubljena, nema clana u jednacini koji je moze
vratiti, pa se zato drugi clan, ireverzibilni, cesto naziva clan gubitka energije.
A1
u2
+ gh + + e ui ni dA +
2
~
dq
A2
^
dw
u2
+ gh + + e ui ni dA =
2
^
dw
(4.75)
dt
dt
dt
Ukoliko se kontrolni preseci 1 i 2 tako izaberu da izmedju njih nema pokretnih mehanickih
sistema, iz prethodne jednacine se moze izostaviti poslednji clan sa desne strane, ukupno
utroseni mehanicki rad u jedinici vremena31.
Kontrolni preseci treba da zadovolje i uslov da je u njima brzina upravna na presek i da je
hidrostaticki raspored pritisaka. Tada je clan ( gh + [ p/()]) konstantan po preseku i moze se
izvu\'ci ispred integrala, a proizvod ui ni se svodi na brzinu u1 odnosno +u2.
Ako se, dalje, postavi uslov da je i kontura posmatrane zapremine nepokretna, prema
jednacini (4.63) rad sile trenja duz konture je nula dok se na samom mestu preseka 1 i 2 moze
zanemariti, pa je predzadnji clan u jednacini (4.75):
^
dw
dt
U resavanju integralne jednacine odrzanja energije, izostavljanje clana koji nosi viskoznost
nije isto sto i pretpostavka o idealnom fluidu. Viskoznost fluida unutar posmatrane zapremine
postoji i zaduzena je za ireverzibilnu konverziju mehanicke energije u internu, toplotnu
energiju. Koris\'cenjem integralne jednacine, to se ne vidi eksplicitno, jer se posmatraju samo
protoci kroz konturu kao i promena stanja sistema, bez ulazenja u procese unutar same
zapremine. Ako bi se koristio diferencijalni pristup, kao na primer u jednacini toplotne
energije (4.74) na strani pageref, videlo bi se da se mehanicka energija pretvara u toplotnu
upravo kroz viskoznost.
U integralnoj energetskoj jednacini (4.75), kao problem ostaje jos resavanje povrsinskog
integrala. Po istom principu kao sto je uveden i Businesov koeficijenat (jednacina (4.52) na
strani pageref), uvodjenjem koeficijenta kineticke energije ili, kako se jos naziva
Koriolisovog 32 koeficijenta, promenljiv raspored brzine po poprecnom preseku u se moze
zameniti konstantnom srednjom profilskom brzinom V :
V2
Q=
2
u3
1
dA =
2
Q V2
u3 dA
(4.76)
Primer 4.6.0
Za tok fluida u kruznoj cevi, sa rasporedom brzina istim kao i u primeru 4.5.5:
u
uMAX
y
=
R
1/7
0yR
V=
98
uMAX
120
1
Q V2
u3 dA =
A
2 120
R2 98
y
2
r uMAX3
3
AV R
R
R
y
(R y)
0
R
3/7
dr =
3/7
dy =
3.672 2 7
3.672
7
R
= 1.058
(R4/7 y3/7 R3/7y10/7)dy =
R2
R2
R2 0
10
17
+ gh2 +
+ e2 =
(4.77)
gh1
e1 + 2
Q 1
2
2
dt
Prebacuju\'ci sve velicine uz uzvodni presek sa leve strane, a uz nizvodni presek sa desne
strane i deljenjem sa tezinom u jedinici vremena (g Q), dobija se drugi oblik jednacine
energije, izrazen u metrima:
~
2
p
p
1
dq
V1
e1
V2
e2
1
2
+ h1 +
+
+ h2 +
+
+
1
= 2
2g
2g
g Q
g g
g g
dt
2
[m]
(4.78)
Figure 4.23: Promena ukupne energije, mehanicke i potencijalne za slucaj tecenja idealnog i
realnog fluida
Dobijena jednacina se prvo moze analizirati za slucaj tecenja idealnog fluida. Za idealan
nestisljiv fluid, gde nema dodatnog mehanickog rada i gde je uspostavljena ravnoteza izmedju
temeprature fluida i spoljne temperature, temperatura fluida izmedju preseka 1 i 2 se ne
menja, pa su i interne energije e1 i e2 iste. Na levoj polovini slike 4.23 je prikazan takav slucaj,
koji se svodi, prakticno, na Bernulijevu jednacinu.
Kod tecenja realnog fluida (desna polovina slike 4.23) potrebno je utrositi rad na
savladjivanje viskoznih sila. Energija koja se pri tome trosi se transformise u toplotu, pa
temperatura fluida, odnosno interna energija po jedinici mase e postepeno raste. Sa porastom
temperature fluida, dolazi i do transfera toplote od fluida ka spoljnoj sredini, pa raste i
odvodjenje energije po jedinici mase q (pozitivna vrednost q je kada se toplota dovodi u
posmatranu zapreminu). Ukupan gubitak korisne, mehanicke energije po jedinici tezine
fluida, kao rezultat trenja, je:
~
1
dq
e 2 e1
hT =
(4.79)
g Q
g
dt
dok je interna energija na dobitku, za razliku e2e1. Clan hT se cesto u inzenjerskoj praksi
upros\'ceno naziva gubitak energije. U ve\'cini prakticnih problema, gubitak energije se
eksperimentalno odredjuje, bilo merenjima na modelu ili na prirodnim objektima. Samo
pove\'canje interne energije koje rezultuje podizanjem temperature fluida, kao i prenos toplote
kroz konturu, u ve\'cini slucajeva nisu od primarnog znacaja33.
Kod stisljivih fluida koji ovde nisu razmatrani (dobijeno resenje jednacine (4.77) je
ograniceno na nestisljive fluide sa konstantnom gustinom), prelazak mehanicke energije u
internu nije gubitak za ukupnu energiju, jer je i interna energija zajedno sa mehanickom deo
ukupne, korisne energije. Predzadnji clan u jednacini toplotne energije (4.74) na
strani pageref, je kod stisljivih fluida razlicit od nule, tako da se kroz taj clan moze obaviti
konverzija toplotne energije nazad u mehanicku energiju.
Primer 4.6.0
Kaptaza vode za lokalni vodovod se nalazi na koti 432 mnm. Od kaptaze se voda cevovodom spusta do
rezervoara potrosaca, cija je slobodna povrsina na koti 360 mnm. Visak energije koju poseduje voda se unistava
regulacionim zatvaracem. Ako se pretpostavi da je cevovod termicki izolovan od okoline i da je toplotni
kapacitet vode Cp=4.18 KJ/(kg 0C), za koliko se pove\'ca temperatura vode?
Energetska jednacina se postavlja za kompletan cevovod, gde je ulazni presek na koti 432 m a izlazni na koti
360 m. Uz pretpostavku da je precnik cevovoda isti, iste su i brzine V1 i V2. Takodje, pritisci na ulaznom i
izlaznom preseku su isti, atmosferski. Jednacina 4.78 se svodi na:
m2
s2
Toplotni kapacitet vode je dat u KJ/(kg 0C). Sredjivanjem jedinica, dobija se:
Cp=4.18
KJ
J
Nm
kg m2/s2
m2/s2
= 4180
= 4180
= 4180
= 4180 0
0
0
0
0
kg C
kg C
kg C
kg C
C
706.32
e2 e 1
=
= 0.17 0C
4.18 103
Cp
Ako je temperatura vode na izvoristu 10 0C, kod potrosaca \'ce, samo usled konverzije mehanicke energije u
toplotnu, biti toplija za 1.7%, sto se u ve\'cini analiza moze zanemariti.
Energetska jednacina (4.78) se najces\'ce pise u obliku gde figurise clan koji nosi
trenje (4.79):
p1
p2
V12
V22
+ h1 +
+ h2 +
+ hT
= 2
2g
2g
g
g
gde je svaki od clanova jednacine:
1
(4.80)
Koriolisov koeficijenat
V2 brzinska visina [m]
2g
h geodetska visina [m]
p visina pritiska [m]
g
hT gubitak na trenje [m]
U najopstijem obliku, energetska jednacina pokazuje da je energija na ulazu u posmatranu
zapreminu jednaka energiji na izlazu i izgubljenoj energiji na putu od ulaza do izlaza, pa se
cesto pise i u obliku34:
(4.81)
E1=E2 + E12
U uvodu ovog poglavlja je najavljeno da se do istog resenja energetske jednacine u uslovima
ustaljenog strujanja homogenog fluida kroz nepokretnu konturu, moglo do\'ci i direktno iz
jednacine (4.58) koja prati promenu untrasnje energije (kineticke mu2/2 i interne me). Kada
nema razmene toplote izmedju fluida i sredine i kada nema spoljneg rada, za masu fluida koja
u vremenskom trenutku t zauzima prostor u cevi izmedju dva preseka, jednacina se svodi na
stav da je prirastaj unutrasnje energije jednak radu pravih sila na posmatranu masu.
Figure 4.24: Do promene energije dolazi usled toga sto se jedan deo zapremine napusti (uz
prvi presek) a drugi deo zapremine osvoji (uz drugi presek)
Na slici 4.24 je prikazan tok fluida kroz cev koja se niz fluidnu struju postepeno suzava. U
uzvodnom preseku 1 se srednjom brzinom V1 (srednja, profilska brzina je definisana
uslovom (4.6) na strani pageref) napusta zapremina V =A1 V1 t = Q t odnosno masa m =
V dok se u nizvodnom preseku 2 osvaja ista zapremina, odnosno masa. Ukupna energija te
mase, po presecima, je zbir kineticke mV2/2 i interne energije me :
V21
V22
+e1
+e2
+E2=+Q t
2
V22 V21
(4.82)
+ ( e 2 e1 )
2
2
V22
V21
2
1
+ ( e2 e1 )
2
2
Sile koje svojim radom pove\'cavaju energiju fluida su sila tezine, sila pritiska i konturna sila.
Rad sile tezine se obavlja na svim deli\'cima celokupne zapremine izmedju preseka 1 i 2. U
ukupnoj sumi, taj rad je jednak radu koji bi se utrosio na "prebacivanje" napustene zapremine
iz preseka 1 u osvojenu zapreminu preseka 2. Tezina fluida koji se tako "premesta" je:
G=mg=Q t g
Put koji se predje, projektovan na pravac sile G, je visinsko rastojanje tezista dve zapremine
z0=z01 z02, pa je rad sile tezine:
Wg=G z0 = g Q t (z01 z02)
Rad sile pritiska se ostvaruje samo na presecima 1 i 2. Sila pritiska u preseku 1 je P1=p01 A1.
Pomeranje preseka je V1 t, pa je rad sile u preseku 1:
Wp1=p01 A1 V1 t = Q t p01
U preseku 2 rad sile pritiska je negativan, jer je pomeranje u suprotnom smeru od pozitivnog
smera sile, tako da je ukupan rad sile pritiska:
Wp=Q t ( p01 p02 )
Konturna sila K je zbir sile trenja i normalne sile. Normalna sila N ne daje rad jer je, prema
pretpostavci, kontura nepokretna. Sila trenja T je posledica viskoznosti fluida, ali je njen rad
duz konture isto nula, jer deli\'ci fluida koji se nalaze neposredno uz konturu imaju brzinu
nula. Cinjenica da viskoznost, odnosno sila trenja, ne ucestvuje direktno u energetskoj
jednacini se objasnjava integralnim pristupom: prati se promena energije celokupne mase, bez
ulazenja u unutrasnjost struje. Viskoznost je na tom diferencijalnom nivou, na nivou fluidnog
deli\'ca, odgovorna za prelazak korisne mehanicke energije u toplotnu. Na integralnom
nivou \'ce se to samo manifestovati pove\'canjem interne energije m e izmedju ulaznog i
izlaznog preseka.
Izjednacenjem promene ukupne energije (4.82) sa radom sila, dobija se energetska jednacina:
V22 V21
[m]
(4.83)
2g
g
2g
g
Sa leve strane jednacine se nalazi zbir prirastaja kineticke i interne, toplotne energije, dok je
sa desne strane rad sile tezine i sile pritiska, sve po jedinici tezine. Sredjivanjem clanova
prethodne jednacine:
p01 e1 V22
p02 e2
V12
0
0
+z1+
+
=
+z2+
+
(4.84)
2g
g
2g
g
g
g
dobija se oblik istovetan jednacini (4.78), osim sto je ovde koris\'cena pretpostavka da je
brzina po preseku konstantna i jednaka srednjoj brzini, kao i da nema razmene toplotne
energije kroz konturu cevi.
Clan (e2 e1)/g predstavlja pove\'canje interne energije, odnosno, pove\'canje toplote fluida
usled trenja. Interna energija se kod nestisljivih fluida ne moze pretvoriti u neki drugi vid
energije, pa je sa stanovista obavljanja mehanickog rada beskorisna. Kako je pove\'canje
interne energije upravo jednako smanjenju korisne energije fluidne struje, to se taj clan obicno
zove gubitak energije i izrazava se u dimenziji visine:
e2 e1
[m]
g
Umesto oznake hT, cesto se koristi oznaka gubitka energije od prvog do drugog preseka E12.
U jednacini (4.84) se drugi i tre\'ci clan, rad sile tezine i rad sile pritiska, mogu zameniti
pijezometarskom kotom u preseku:
hT =
p01
[m]
g
Figure 4.26: Pijezometarska kota u presecima 1 i 2
1 = z01+
(4.85)
Sredjivanjem jednacine (4.84), dobija se oblik jednacine u kome se vidi da je ukupna energija
u jednom preseku zbir kineticke energije i potencijalne:
V12
V22
(4.86)
+ 1 =
+ 2 + E12 [m]
2g
2g
odnosno, da je ukupna energija na ulazu u posmatranu zapreminu jednaka energiji na izlazu i
izgubljenoj energiji:
E1=E2 + E12 [m]
(4.87)
Primer 4.6.0
Voda tece ustaljeno kroz dugacku cev konstantnog precnika. U preseku A na koti zA=9 m, pritisak u centru cevi
je pA=28 kPa, dok je u preseku B na koti zB=12 m pritisak u centru cevi pB=11 kPa. U kom smeru tece voda?
Koriste\'ci energetsku jednacinu (4.81), treba odrediti razliku ukupnih energija EA EB. Ako je razlika pozitivna,
smer toka je od A ka B.
EA EB = A
V2A pA
V2B pB
+
+
+ zB
+ zA B
2g
2g
g
g
Kako je cev konstantnog preseka, brzine u presecima su iste, kao i korekcioni faktori, pa se prethodna jednacina
dovodi do oblika:
EA EB =
pA pB
28 11
+ zA zB =
+ 9 12 = 1.27 m
1
9.81
g
Smer vode je od B ka A. Treba uociti da se postavljeni zadatak ne moze resiti primenom Bernulijeve jednacine,
jer se razmatra tok realnog fluida, gde dolazi do gubitka energije u smeru tecenja vode.
Kod tokova gde se moze primeniti Bernulijeva jednacina, ukupna energija je konstantna duz
strujnice. U jednacini se pojavljuje brzina fluida u sa kvadratom, pa je smer toka neodredjen,
odnosno, jednacina vazi za bilo koji smer toka. Kod energetske jednacine trenje oduzima
energiju fluidu u pravcu toka, tako da je smer toka uvek od preseka sa ve\'com ukupnom
energijom ka preseku sa manjom. Jedini izuzetak je ako se izmedju kontrolnih preseka nalazi
HP=EM =
1
g Q
^
dw
[m]
(4.88)
dt
gde znak () pokazuje da je rad masine suprotan od pozitivnog rada, rada koji konstantna
zapremina trosi na spoljni mehanicki sistem. U opstem obliku, energetska jednacina (4.87) je
tada:
E1=E2 + E12 HP [m]
(4.89)
Na slici 4.27 je prikazana cev poprecnog preseka A1 koja se niz fluidnu struju deli na dve
druge cevi, preseka A2 i A3. Preseci 1, 2 i 3 moraju zadovoljiti uslove paralelnosti u
upravnosti fluidne struje, dok je fluid koji struji homogen i konstantne gustine. Pretpostavlja
se da fluid struji od preseka 1 ka presecima 2 i 3. Za masu fluida izmedju tri preseka, moze se
napisati da je promena ukupne energije jednaka radu svih sila:
V21
V22
V23
+e1 + Q2 t
+e2 +Q3 t
+e3 =
2
2
2
0
0
0
0
= g Q2 t (z 1 z 2) + g Q3 t (z 1 z 3) +
(4.90)
+ Q1 t p1 Q2 t p2 Q3 t p3
Iz jednacine kontinuiteta koja se moze napisati za samu racvu, sledi da su protoci Q1 = Q2 +
Q3 , pa se prvi clan jednacine moze razdvojiti na dva sabirka:
Q1 t
V21
V21
+e1 Q3 t
+e1
2
Prvi clan u tre\'cem redu jednacine, rad sile pritiska uz presek 1, se takodje moze razdvojiti na
dva dela: Q2 t p1 + Q3 t p1 . Grupisanjem sa ostala dva clana iz tre\'ceg reda, dobija se
ukupan rad sile pritiska:
Q2 t
Izvlacenjem clana koji nosi tezinu fluida ispred zagrade, dobija se:
p1 V22
p2
V21
=
+ z01 +
+ z0 2 +
+ E12
2g
2g
g
g
p1 V23
p3
V21
+ z01 +
+ z03 +
= g Q3 t
+ E13
g 2g
g
2g
Jednacina se moze napisati i u opstem obliku proizvoda tezine i energije izrazene visinom:
g Q2 t
\not < 0
>0
(4.91)
\not < 0
Clanovi sa masom su uvek pozitivni i ve\'ci od nule. Vrednost clana u zagradi ne moze biti
negativan, jer je pretpostavljeni smer strujanja fluida od preseka 1 ka preseku 2 i od preseka 1
ka preseku 3, pa energija koju poseduje fluid nemoze niz fluidnu struju da se pove\'ca. Jedino
mogu\'ce resenje jednacine (4.91) je da su clanovi u zagradi nula, cime se dobija sistem od
dve jednacine:
E1 = E2 + E12
(4.92)
E1 = E3 + E13
(4.93)
Q1 = Q2 + Q3
(4.94)
Uz dve energetske jednacine, dopisana je i tre\'ca jednacina kontinuiteta, koja je koris\'cena
prilikom izvodjenja. Za primenu ovih jednacina, neophodno je u napred poznavati smer
tecenja fluida, jer se jednacine moraju pisati samo u nizvodnom smeru.
Mogu\'c je i drugi nacin resavanja problema racvanja fluidne struje. Ake se racva podeli na tri
dela uvodjenjem preseka na samom mestu racvanja (odnosno, dovoljno blizu gde su strujnice
medjusobno paralelne), mogu se napisati tri energetske jednacine (4.87):
E1 = ER1 + E1R1
ER2 = E2 + ER22
ER3 = E3 + ER33
i jednu jednacinu kontinuiteta koja \'ce povezati tri protoka. Ako se pretpostavi da unutar
racve, male zapremine oznacene srafurom na slici 4.27, ne\'ce do\'ci do promene ukupne
energije37, tada \'ce biti ER1=ER2=ER3, pa \'ce se postavljeni sistem od tri jednacine svesti na
ve\'c dobijene dve jednacine (4.92) i (4.93).
Kao zakljucak primera, moze se ustanoviti pravilo po kome se za sistem racvanja ili spajanja
n fluidnih struja, pise n1 energetskih jednacina za svaki od pretpostavljenih smerova fluidne
struje. Zajendo sa jednacinom kontinuiteta, dobija se sistem od n jednacina sa n nepoznatih
protoka (ili brzina). Ako se odabere pogresan smer fluidne struje u jednoj od racvi, dobi\'ce se
nelogicna (negativna) resenja, pa je potrebno ponoviti proracun sa okrenutim smerom.
4.6.5.2 Isticanje iz suda
U primerima Bernulijeve jednacine je stavljeno isticanje iz suda kao jedan primer. Usaglasi
stvari. Ako ide kod Bernulija, tamo samo raditi kao idealan fluid. Ovde postaviti za realan
fluid, a Cq uvesti kao razlika idealnog/realnog.
Naglavak kod Bernulija ce raditi kao otvor ostroivicni bez kontrakcije - a ovde ima gubitaka,
ali se prica o tome da se deo kineticke energije vraca u tok u fazi prosirenja toka, pa su gubici
manji, odnosno, protok je veci.
Figure 4.29: Isticanje iz suda sa kratkim naglavkom
Footnotes:
15
Jednacina je nazvana u cast Danijela Bernulija, mada ju je originalno izveo ili Ojler ili
Lagranz.
16
Suzeni presek se obicno formira nizvodno na oko 1/2 precnika otvora. Na slici 4.12 je suzeni
presek odmaknut da bi se lakse prikazao tok fluida. Kod malih brzina, postoji izrazen uticaj
gravitacije na mlaz fluida, ali i tada postoji suzeni presek nizvodno od otvora u kome se uticaj
gravitacije moze zanemariti.
17
Henri de Pitot (1695 - 1771) francuski matematicar i fizicar. Radio je kao gradjevinski
inzenjer na odvodnjavanju mocvarnog zemljista, konstrukciji mostova, sistema za
navodnjavanje i sistema za odbranu od poplava. 1732 godine je upotrebio efekat zaustavnog
pritiska za merenje brzine u reci Seni tako sto je savio staklenu cev pod 900 i njome u nizu
tacaka u profilu reke merio brzinsku visinu u2/2g.
18
Ludwig Prandtl (1875 - 1953) nemacki inzenjer koga najces\'ce nazivaju i ocem moderne
mehanike fluida, ali koji nikada nije bio priznat kao pravi naucnik. U svojim istrazivanjima,
koriste\'ci vizualizaciju toka, uocio je postojanje sloja oko tela u kojima je gradijent brzine
veliki i definisao je teoriju granicnog sloja, prema kojoj se fluidni tok moze razdvojiti na deo
uz samu cvrstu granicu, gde viskoznost ima dominantnu ulogu i na udaljeniji deo gde se fluid
smatra neviskoznim i idealnim. Takodje, dao je teorijske osnove za proracun sile uzgona na
krila aviona cime je znacajno doprineo razvoju avijacije pocetkom dvadesetg veka. U toku
rada na eksperimentima, doprineo je razvoju i merne opreme, izmedju ostalog i pravljenjem
etalonske, referentne Pito-Prantlove sonde.
19
Julius Weisbach (1806 - 1871), nemacki inzenjer i profesor matematike i geometrije,
mineralogije, rudarstva, geodezije, optike, masinstva, ... Interesantno je da je pre pocetka
svoje profesorske karijere, 1830. godine proveo sest meseci pesace\'ci kroz Madjarsku,
Tiroliju i Bavariju. Hidraulikom se "zarazio" za vreme posete Pariskom sajmu industrije,
1839. godine. Svoje najznacajnije radove, ciji se rezultati i danas koriste, je publikovao bas iz
oblasti hidraulike.
20
Prilikom resavanja zadataka, pravi se cesta greska u obracunu poprecnog preseka A1. Kao
poprecni presek treba uzeti celokupni proticajni presek dubine (H+P), od dna kanala do
povrsine fluida, a ne samo dubinu H!
21
Claude Louis Marie Henri Navier (1785 - 1836)...
22
George Gabriel Stokes (1819 - 1903) ...
23
Jean Le Rond d'Alembert (1717 - 1783) kontraverzni francuski matematicar koji je lako
ulazio u svadju sa svima oko sebe. Dao je izvanredan doprinos primeni matematike u fizici,
posebno u oblasti odrzanja kneticke energije, poboljsanjem Njutnove definicije sile. Bavio se
statikom i dinamikom fluida, primenjuju\'ci integralni pristup umesto Bernulijevog
diferencijalnog, usput tvrde\'ci da je njegov pristup bolji! Radio je na pisanju Enciklopedije sa
Volterom i Didroom, gde je bio zaduzen za matematiku i fizicku astronomiju. Saradjivao je a
i intenzivno svadjao sa Ojlerom.
24
Ve\'c je receno da se koristi Ojlerov pristup analizi strujnog polja, u kome se neustaljenost
vezana za fluidni deli\'c izbegava tako sto se posmatra fiksan nepokretan prostor, u kome je
onda strujanje ustaljeno.
25
Valentin Joseph Boussinesq (1842 - 1929) francuski matematicar i fizicar koji je dao
znacajan doprinos u oblasti hidraulike. Proucavao je talasno kretanje, otpore trenja kao i
fenomen razvoja turbulencije.
26
U ve\'cini knjiga Mehanike fluida se zakon odrzanja energije postavlja za ukupnu energiju
tela, gde se pored unutrasnje energije pojavljuje i potencijalna energija. Kako se ovde radi o
termodinamickom procesu, korektnije je po\'ci od unutrasnje energije. Potencijalna
energija \'ce se pojaviti kasnije, u toku izvodjenja zakona o odrzanju energije, kao posledica
rada zapreminske sile, sile tezine. Na kraju, finalna jednacina \'ce biti ista, ali se prikazanim
postupkom jasno stavlja do znanja kako se doslo do potencijalne energije.
27
U izucavanju stisljivih fluida, gasova, cesto se koristi pojam entalpija. To je zbir interne
energije i pritiska po jedinici mase [h\tilde]=e+p/. Takodje, koristi se i pojam ukupna
entalpija koja obuhvata entalpiju, kineticku i potencijalnu energiju po jedinici mase
[H\tilde]=[h\tilde]+u2/2+gh.
28
Uz dodavanje uslova bezvrtloznosti, Bernulijeva jednacina vazi za sve strujnice, odnosno, za
celo strujno polje.
29
Ukupan rad viskoznih sila je skalar, sa devet sabiraka (jiui)/xj . Isti rezultat se dobija i ako
se zameni redosled indeksa (sto je ovde zgodnije) pa se rad viskoznih sila moze napisati kao
(ijuj)/xi=ijuj/xi+ujij/xi
30
Ovo je u koliziji sa nekim knjigama Mehanike fluida, gde se ovaj clan naziva funkcija
disipacije Ydis i gde se zakljucuje da je on uvek pozitivan. Razlika proizilazi iz usvojenog
pozitivnog smera tangencijalnih napona: ovde je prihva\'cen pozitivan smer onaj koji pritiska
elementarnu zapreminu, kao sto je prikazano slikom 4.9 na strani pageref.
31
Sistem koji se sastoji od cevovoda i pumpe se obicno resava iz dva dela. Kontrolni preseci
se postavljaju od ulaza u cev do ispred pumpe, kao i iza pumpe do izlaza iz cevovoda, dok se
energija koju pumpa dodaje fluidu naknadno uzima u obzir. Mogu\'c je i drugaciji pristup,
kada se u energetsku jednacinu naknadno dodaje ovaj izostavljeni clan, kao sto je to pokazano
na kraju ovog poglavlja, strana pageref
32
Gaspard Gustave de Coriolis (1792 - 1843) francuski profesor mehanike i inzenjerske
matematike, blizak saradnik Kosija (A.L. Cauchy). Bavio se problemima trenja, hidraulike,
rada i ergonomije masina. Uveo je pojam `rad' i `kineticka energija' kao i jedinicu rada
`dynamode'. Pokazao je da se zakoni kretanja mogu koristiti i u rotiraju\'cem referentnom
sistemu ukoliko se uvede dodatna sila kroz Koriolisovo ubrzanje (kasnije je u njegovu cast
tako nazvano). Koriolisova sila se primenjuje i u analizi kretanja vodenih masa na Zemljinoj
povrsini, pa je u njegovu cast 1963-\'ce francuski istrazivacki okeanografski brod nazvan
"Koriolis".
33
Jedna od primena u kojoj se mora voditi racuna o grejanju vode u toku rada sistema, je
ispitna linija za proveru karakteristika pumpi. Te ispitne linije su obicno zatvorenog tipa: voda
kruzi kroz cevi do pumpe, zatim kroz regulacioni zatvarac kojim se unistava enerigja koju
pumpa dodaje vodi i nazad u pumpu. Kod ve\'cih snaga pumpi, energija koju treba prevesti u
toplotu nije zanemarljiva, pa je neophodno obezbediti i aktvno hladjenje vode u sistemu.
34
Potrebno je obratiti paznju na ustaljenu praksu koris\'cenja reci "energija" a da se pri tome
misli na "energiju po jedinici tezine", dimenzije [m]. U tekstu se prava energija pise debljim
uspravnim slovom E a energija po jedinici tezine kurzivom E.
35
Po negde se u literaturi energetska jednacina zove i prosirena Bernulijeva jednacina.
36
Doduse, i zakoni fizike nisu nezavisni! Ako se energetska jednacina napise za jednu
strujnicu (V se menja sa u a = 1) idealnog fluida (nema hT) dobija se Bernulijeva jednacina to pokazuje da je prvi zakon termodinamike opstiji zakon, da je zakon odrzanja kolicine
kretanja izveden iz termodinamickog.
37
U slede\'coj glavi knjige Ustaljeno turbulentno tecenje homogenog fluida kroz cevi,
detaljnije \'ce se obraditi tecenje u cevi. Tu \'ce se gubici energije podeliti na linijske i lokalne,
pa \'ce se videti da ovu pretpostavku treba korigovati.
File translated from TEX by TTH, version 3.31.
On 07 Apr 2003, 09:07.