STARIJA GENERACIJA ROMANTIARSKIH PJESNIKA-JEZERSKI PJESNICI

I UVOD

Romantizam je epoha o kojoj treba govoriti u vrlo irokom smislu, u

smislu koji ne obuhvaa samo knjievnost i umjetnost nego i tipove ponaanja
u svagdanjem ivotu. Vjerovatno su u tome temeljni razlozi to romantizam
doista znai svojevrstan prevrat u cjelokupnom shvaanju knjievnosti, prevrat
koji se moe pratiti na nekoliko razina. prva razina se odnosi na itatelja.
Romantizam uvijek naglaava izraavanje subjektivnih raspoloenja i
pretpostavlja emocionalnu recepciju, tj. oekuje da se itatelj uivi u knjievno
djelo i da se poistovjeti sa pripovjedaem ili sa junacima. 1 druga razina se
odnosi na promijenjeno shvaanje uloge i moi razuma. Romantiari su
odbacivali sva pravila racionalistike poetike, zahtijevat e da knjievnost
prenosi iskljuivo osjeaje umjesto da pouava, oslanjajui se na intuiciju i na
matu koja prema njihovu miljenju moe obuhvatiti i ono to razum odbacuje.
Romantiari su voljeli da pjevaju o dalekim i nepoznatim zemljama i ljudima a
ta tenja za nepoznatim je razigravala njihovu matu i podsticala ih na
stvaranje. Otuda je egzotika esta i omiljena tema. Romantiari, nezadovoljni
stvarnou, esto odlaze u prolost, iz narodne prolosti uzimaju motive za
svoje stvaranje. Romantiari su radije pisali stihom nego prozom. Lirska
pjesma je bila najpogodnija knjievna vrsta da se izrazi duhovna energija i
neponovljiv pjesniki subjektivizam. Romantizam zato karakterizira i svojevrsni
individualizam, ali se ini da se romantiari, oslanjajui se na pojedinca nikako
ne uspjevaju doista odvojiti od zajednice, ponajee od nacije.knjievnici
uglavnom matom ele obuhvatiti sline prostore, mnogo ire od onih koje eli
obuhvatiti iskustvena zbilja, ali dospjevaju do uvida u uzaludnost ljudskih
napora, pa i do sveobuhvatne ironije 2. Suprotstavljaju se tako optimizam
konane i apsolutne spoznaje s pesimizmom tzv.svjetske boli, jer traganje
romantiara za konanom istinom koja bi donijela osjeaj sree, ini se, uvijek
ostaje uzaludnim: romantiari su skloni razoaranju zbog sudbine svijeta i
svoje vlastite sudbine koja je, prema njihovom miljenju neodvojiva od sudbine
svijeta.
Engleski romantizam poinje pozivanjem na usmenu tradiciju i
suprotstavljanjem
klasicizmu.
Romantizam
je
zavladao
engleskom
knjievnou kada Vilijam Vordsvort i Samuel Kolrid objavljuju
1798.g.zajedniku zbirku Lirske balade, koja znai konani raskid sa
klasicistikom tradicijom u engleskoj knjievnosti. Subjektivni svijet pjesnika
zamjenjuje klasicistiku obradu tradicijom odreenih tema, pa poezija postaje
spontani izljev snanih osjeaja3. Predgovor drugog izdanja lirske balade
shvaen je kao svojevrsni manifest romantizma u Engleskoj.
1 Teorija knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb 2005.g.,vidi str.158.
2 Povijest svjetske knjievnosti, Milivoj Solar, Zagreb 2003.g.,vidi str.187.
3 Isto, vidi str.199.

II JEZERSKI PJESNICI

2.1. Vilijem Vordsvort

Vilijem Vordsvort (1770-1850), po roenju je najstariji od romantiara, ali

je nadivio sve ostale i preao u Viktorijino doba. Roen je u sjeverozapadnoj
Engleskoj. To je Lake Country (Jezerski kraj), umovito planinsko podruje sa
nekoliko ivopisno smjetenih jezera. Aktivne djeake zabave usred tog
pejzaa- veslanje po jezeru ljeti, klizanje zimi , planinarenje pruile su mu tako
jake i neizbrisive doivljaje da je njegova poezija do kraja ivota ivjela te
inspiracije. Vordsvort se kolovao u jednom oblinjem gradiu, a zatim 1787 na
Kembridskom univerzitetu, ali tamo nije pokazao uspjeh jer nije trpio
disciplinu, te je poao na putovanje po Alpama i posjetio Italiju. Uskoro je
postao vatren pristalica revolucije u Francuskoj. Njegov boravak u Francuskoj
prikratila je jedna prilino nesretna mladenaka avantura, on je zapoeo
ljubavnu vezu sa nekom Anetom Valon, djevojkom iz imune graanske
porodice, dobio s njom kerku ali do braka nije dolo. Vordsvort se vratio u
Englesku. Ovu epizodu svog ivota on je vjeto sakrio od svijeta, a injenica o
tome je 1922. otkrio poznati profesor i historiar engleske knjievnosti. Time je
poinjeno veliko razoaranje oboavaocima Vortsvorta koji su u njemu vidjeli
uzor moralnosti u svom smislu. Vordsfort je u Francuskoj 1793. napisao
svoje prve male zbirke pjesama.
Deavale su se u njegovom ivotu promjene koje su ga sve vie
usmjeravale ka povuenom ivotu, prihvatanju poezije kao iskljuivog poziva.
Upoznao je Kolrida 1795.god. i sklopio s njim vatreno pjesniko prijateljstvo.
Jedno vrijeme ivjeli su u neposrednoj blizini i stalno bili zajedno, a trei
nerazdvojni lan tog drutva bila je Vordsvortova sestra Doroti. Bila mu je
pjesniki saradnik i ostavila o tome opiran i zanimljiv dnevnik. Doba
prijateljstva sa Kolridem (otprilike 1795-1807) ujedno je doba kad je Vordsvort
stvorio sve to je vrijedno u njegovoj poeziji. Njih dvojica su zajedno objavili
zbirku Lyrical Ballads (Lirske balade). Putovali su po Njemakoj, a po
povratku 1799 Vordsvort se sa Doroti nastanio u jezerskom kraju i tu ostao do
kraja ivota. Oenio se sa prijateljicom iz djetinjstva, Meri Hainson. Umro je u
80-toj godini ivota.

2.2. Vordsvortov pjesniki rad

Najvanije i najvrednije zbirke su: Lirske balade, Poems in Two Volumes

1807, The Excursion 1814, The River Duddon, a Series of Sonnets 1820 itd.
Posmrtno je objavljen znaajan spjev The Prelude 1850 koji je bio zavren jo

1805 ali ga je Vordsvort drao ne objavljena i stalno prepravljao. Lirske balade,

prvo Vordsvortovo znaajno djelo izale su u prvom izdanju samo sa kratkom
uvodnom biljekom a u drugom izdanju ta biljeka je prerasla u uveni
Predgovor koji predstavlja manifest engleskom romantizmu te u njemu
Vordsvotr iznosi svoja shvatanja poezije i pjesnikog jezika..
Za njega je poezija spontano prelivanje jakih osjeanja a i dodaje da vrijednu
pjesmu moe proizvesti samo ovjek natprirodne organske osjeajnosti koji je
uz to mislio dugo i duboko.4
On dodaje da pjesma ne proizlazi direktno iz doivljaja ve je ona plod emocije
koju ovjek osjea u spokojstvu. To je manje iskljuivo i blie objektivnoj istini.
On postavlja kao pjesniki cilj opisivanje dogaaja i situacija iz obinog ivota i
to iz jezika kojim ljudi stvarno govore. Vordsvort misli da su prosti ljudi,
naroito seljaci, blii prirodi pa zato njihov jezik najistinitije izraava ljudska
osjeanja. To je ustvari bio samo teorijski izraz onoga to su ve bili postogli
Berns i donekle sentimentalisti. Predgovor je ukljuivao izvjestan drutveni
demokratizam. Lirske balade su zajednika zbirka Vordsvorta i Kolrida ali je
njihov udio nejednak. Vordsvotu pripada daleko vei broj pjesama. Vordsvort je
trebao da pie o obinim temama iz ivota dajui im izgled neobinog a Kolrid
o natprirodnim i matovitim temama dajui im izgled obinig. Njegov kriterij je
da poezija: sadri prirodno odslikovanje ljudskih strasti tj.ljudskih likova i
ljudskih dogaanja.5 Vordsvortove pjesme u Lirskim baladama moemo
podijeliti u dvije glavne vrste: prave balade, tj.pripovijedne pjesme o ljudima i
dogaajima seoske svakidanjice i lirske pjesme o prirodi. Vordsvort redovno
polazi od vlastitog doivljaja, najee od susreta sa nekim seoskim
stanovnikom koji se odlikuje patetinom sudbinom i daje povoda za
saosjeanja. Meu kraim pjesmama te vrste mogli bismo istai (pjesma
ivotinjski mir i Truljenje). Pjesma je duine soneta ali bez slikova. Vordsvort
opisuje starog prosijaka koji ide seoskim drumom mirno, zamiljeno, odsutno
da ni ptice to kljucaju pored druma ne obraaju na njega panju. Pjesnika
zanima njegov hod, izgled, lik to to njegova vanjtina izraava. To neto je
savreno, gotovo nezemaljsko iskustvo ovjeka.

long patience hath such mild compousure given,

That patience now douth seem a thing of which
He hath no need

dugo strpljenje dalo takvu blagu staloenost

4 Historija engleske knjievnosti , Duan Puhalo, 1966.g., vidi str.175.
5 Poezija engleskog romantizma, Srebren Dizdar, 1999.g., vidi str.108.

Da strpljenje sad izgleda kao stvar

Koja njemu uopte ne treba.

To stanje je vrhunac ivota i ujedno poetak smrti , ali smrti sagledane kao tiho
stapanje s prirodom, stareva mirnoa je i mir konano postignute duevne
ravnotee. Pjesme prirode u lirskim baladama odlikuju se ne samo jaim i
uspjenije doaranim osjeanjima ve i znaajnom misaonom sadrinom.
Vordsvort je razliit od svih pjesnika sentimentalizma. On suprotstavlja prirodu
knjigama i sa uvjeranjem tvrdi da e ovjek vie nauiti o ovjestvu ako
posmatra prirodu i uivljava se u nju, ako se prepusti njenim utiscima, nego
ako se bavi knjigama i naukom. On poinje da propovjeda vjeru u prirodu kao
uiteljicu ivota kojoj e stalno ostati privren. 6

One impulse from a vernal wood

May teach you more of man,
Of moral evil and of good,
Than all the sages can.

Jedan podsticaj iz proljetne ume

Moe te nauiti vie o ovjeku
O moralnom dobru i zlu
Nego to mogu svi mudraci.

Klju ovog stiha moe se nai u pjesmi Lines written in early spring (Stihovi
napisani u rano proljee). Oigledno Vordsvort eli da istakne kontrast:
priroda je neiscrpan izvor lijepih boja, mirisa i zvukova koji ovjeku pruaju
neizmjernu radost a ljudsko drutvo je poprite zla i nesree. To je moralna
pouka koja se prema Vordsvortu stie iz posmatranja prirode.
Utopijski karakter proet intezivnim osjeajima jedinstva ovjeka i prirode
imaju i Lucy Poems objavljene u drugom dijeli Lirskih balada. U njima se
nadzire historija pjesnikove ljubavi prema nekoj seoskoj djevojci koja je rano
umrla. Vordsvort tu opisuje kako su prirodne pojave formirale Lusi prema
svojoj slici i prilici. U prvoj strofi pjesniku izgleda da voljeno bie ne moe
umrijeti, to je osjeanje besmrtnosti u ljubavi, a druga strofa je kontrast-Lusi je
mrtva, i njenu smrt pjesnik opisuje slikama. Najutjecanija i najvie cijenjena
meu Vordsvortovim pjesmama je Ponovna posjeta Tinternskoj opatiji
napisana 1798, povodom ponovnog obilaska te stare crkve u kraju oko rijeke
6 Historija engleske knjievnosti, Duan Puhalo, 1966.g., vidi str. 177.

Vaj (Wye). Vordsvort govori kako su mu ta osjeanja i sjeanja na crkvu bili

utjeha, melem, sredstvo odravanja duevnog zdravlja, i vie od toga. Svaki
put kad se Vordsvort vraa krajoliku u svojim pjesmama on ga mjea sa
utjecajima, sa reakcijama koje taj krajolik izazaiva u pjesnikovom umu, u
njegovom stalnom treperavom duhu. To pulsiranje duha i prirode je
reciprono7-koliko priroda svojim postojanjem utjee na duh, tako se i on
aktivno odnosi prema svom doivljaju prirode i moralnom stavu kojeg
nadgrauje u toj interakciji duha sa prirodom i sa samim sobom, sa ovjekom
kao duhovnim i moralnim biem.

To the I my have owed another gift,

Of aspect more sublime,that blessed mood
In which burthen of the mystery,
In which the heavy and the weary weight
Of all this unintelligible world
Is lightened.

Jo jedan dar moda im dugujem

vie reda blaeno ono stanje
u kome se tajanstva onaj teret,
u kom se teret zamorni teki
sveg ovog nerazumljivog svijeta
olakava...

Vordsvort zatim opisuje to blaeno stanjekao potpuno tjelesno stanje,gotovo

san u kome je samo dua iva i u kome:

with an eye made quiet by the power

of harmony, and the deep power of joy
we see in to the life of things.

Okom koje je uspokojila mo

7 Meusoban, uzajaman; Rjenik stranih rijei, Klai, vidi str.1139.

Harmonije, radosti, mo duboka

Proniemo u ivot stvari

Zanimljivo je da odmah poslije navedenih stihova o vidovitosti Vordsvort

izraava sumnju u svoje vjerovanje-u to da srene uspomene zaista daju taj dar
ali zato je stekao obilnu nadoknadu u vidu drugih darova sada je kadar da
iz prirode uje:
The still, sad music of humanity
Tihu i sjetnu muziku ovjestva.

Zavrni dio tinternske opatije sadri apostrofe prijatelju Kolridu i sestri

Doroti. To je poezija koja vie oarava nego uvjerava, osjeajno snana a
misaono povrna, poezija bjekstva u iluzionistiki raj koja se samo
mjestimino uzdie do opeljudskog.

2.3. Oda besmrtnosti i ostala Vordsvortova lirika

On je napisao jo niz duih poema u kojima je prikazivao dogaaje iz

ivota siromanog seoskog svijeta. U kasnijim pjesmama prirode Vordsvort
esto varira temu iz tinterinske opatije kako uspomene na lijepe doivljaje ive i
dalje u ovjeku i stvaraju mu unutranji raj . To su one Vergilijeve Lacrimae
rerum , suze stvari. Tema o razlici izmeu djetinjstva i zrelog doba pokrenuta
u tinternskoj opatiji ostala je znaajna kod Vordsvorta i izrasla je u njemu u
itav jedan misaono-osjeajni kompleks, najbogatije pjesniki ostvaren u odi
besmrtnosti. Za Vordsvorta je djetinjstvo izvor inspiracije kao i priroda, koje se
postepeno gubi. Oda biljei pjesnikovo stanje nesree zbog gubitka djetinjske
vizije svijeta., razmiljqnje o uzrocima tog gubitka i na kraju pomirenje stim. 8
Umjesto da obogauje temu on je jednim djelim razvodnjava. Centalna
ideoloka izjava dolazi iz daleka od boga koji je na dom, i mi i poslije
roenja vuemo za sobom oblake sjaja, nebo lei oko nas u naem
djetinjstvu.
Historijski je znaajno to da je Vordsvort pomovno oivio sonet, formu koju je
engleski klasicizam prezreo i odbacio. Meu najuspjelijima mogu se pomenuti:
Composed upon westeminster bridge (Sastavljeno na vestminsterskom
mostu), The world is too much with us (Svijet je suvie s nama), Scorn noth the
Sonnet (ne preziri sonet), It is a beautifule evening (Prekrasno je vee).

2.4. Vordsvortova epska djela

8 Engleska knjievnost, Grupa autora, beograd, 1974.g., vidi str. 84.

The prelude, The Excursion. Jo 1795 godine Vordsfort je zamislio obimno

epsko djelo u vie dijelova koje je trebalo da nosi naziv The recluse
(Usamljenik) . Od ovog djela ostao je samo nedovren fragment, znaajan po
tome to pokazuje Vordsvortovu pjesniku namjeru. On je elio da istrai
ljudski duh, polazei od samoanalize. To bi dakle bilo filozofsko djelo. Preludij
je pjesnika ispovijest i samoanaliza. U Preludiju on opisuje svoje bezbrino
djetinjstvo u divljoj prirodi jezerskog kraja, svoje kolovanje u Kembridu ,
putovanje po Alpama, boravak u Francuskoj , a ljubav sa Anetom Valon ostaje
nepomenuta. Kao autobiografska ispovijest i historija sazrijevanja jedne
stvaralake individualnosti. Preludij je vrlo nepotpun i nezadovoljavajui . Prije
svega seksualno sazrijevanje i cijela ta strana pjesnikove linosti potpuno su
odsutni.