TAJNA VREMENA

ivan Bezi, Split

"to je dakle vrijeme? Ako me nitko ne pita znam, ali
ako bih htio nekome na pitanje to razjasniti, ne znam"
(Sv. Augustin, Ispovijesti, gl. XI).
Znam li bolje odgovoriti? Ne znam, to je sigurno. No tajna je
vremena tako fascinantna da se ne moe prestati razmiljati o njoj. To
je, uostalom inio i sam sv. Augustin, pa emo ga i u tome slijediti.
Meutim, ako elimo govoriti o vremenu, to moemo uiniti jedino
u kontextu prostora. Prostor i vrijeme su naime jedno s drugim usko
povezani kao sijamski blizanci. Toposfera i kronosfera sainjavaju
jednu sferu. Obje tvore jedan nerazdvojivi i misteriozni kronotop. Na
alost, ni s tom konstatacijom ne emo uspjeti razrijeiti tajnu
vremena.
PROSTOR I VRIJEME
Prostor i vrijeme oduvijek su bili uvjet i uvjetnici svega posto
jeega, suradnici u graenju i gradbi svemira, "kue bia". Nisu dakle
prazna kua, jer bi u tom sluaju bili kutija a ne dom. Oni su kua i
stanite svih zemaljskih bia, mrtvih i ivih, zajedniki dom svih
stvorenja.
Martin Heidegger uporno je tvrdio da se u smisao bitka, zapravo
tu-bitka (Dasein), moe prodrijeti jedino u "horizontu vremena". Po
njemu je temeljna struktura tubitka upravo u "Biti-u-svijetu" (in-derWelt-sein), dakle postojanje u prostoru i vremenu. 1 A pjesnik Paul
Valery je to isto izrazio svojim stihom: "Je suis monde, corps et
pensee" (Ja sam svijet, tijelo i misao). ovjekovo biti-tu je simbioza
svijeta, tijela i due.
Sudbinska vanost prostora i vremena za nas i na svijet
nasluivala se i u drevnim vremenima. U mitologiji su prostor i
vrijeme uivali golemu panju i njima su se pridavali boanski
atributi. Prostor i vrijeme su ak bili smatrani boanstvima koja su
sustvarala i pokretala sve to postoji. Zaustavimo se asak samo na
grkoj mitologiji. Po njoj n a poetku svega nije bio Kozmos (red,
svemir) nego Kaos (nered, zbrka), tj. tamno i bezdano prostranstvo u
bezoblinom previranju. S Vremenom (Vrijeme=Kronos) u njemu su
nastali (Uranos) i Zemlja (Geja), bogovi, titani i ljudi, dakle Kozmos. No
prodrljivi Kronos poeo je redom gutati u svoje drijelo svu svoju
djecu, dokle ga nije ena Reja uz pomo sina Zeusa na lukav nain
prisilila da opet izbljuje na svijet progutanu djecu.
M. Heidegger, Sein und Zeit, 15. izd., M. Niemever, Tiibingen 1979, na vie mjesta.

381

Tako su postanak i ustroj svijeta zamiljali stari Heleni. A kako ga

danas zamiljamo mi, djeca XX. stoljea? Velim "zamiljamo", jer
kozmogeneza ne moe imati svjedoka, pa je tako istina o poetku
svijeta - a to znai i njegovih koordinata prostora i vremena - ostala
preputena naoj sposobnosti zamiljanja, naoj mati. Ti su zamiljaji - dakako - brojni i raznoliki, bilo u individualnoj bilo u kolek
tivnoj mati ovjeanstva.
Meutim, u posljednje doba kozmogonija, teogonija i antropogonija ustupile su mjesto modernoj znanosti. Ona pretendira n a to
da nam otkrije sve tajne svijeta, pa tako i prostora i vremena. Ona ih
prouava i tumai sa svih moguih vidika, otimajui sfingi prostora i
vremena njezine tajne. U toj svojoj muci gonetanja ila je tako daleko
da je "otkrila" ak i antimateriju, antiprostor i antivrijeme. Ona se
nada da bi mogla doprijeti i do njih kroz tzv. galaktike crne rupe.
Ako je sigurno da medu nebeskim galaxijama zaista postoje crne
rupe, tj. upljine u prostoru, i ako je tona Einsteinova tvrdnja da
prostor i vrijeme tvore jednu cjelinu, onda bi morala postojati i crna
rupa u vremenu. U tom sluaju eto nam prigode da kroz te rupe
zavirimo u beskrajna prostorja svemira i u mrane magle vremena.
to bismo tamo, onkraj naeg horizonta, otkrili i doznali? Ne bismo li
moda tamo i zalutali pa se vie ne bismo znali povratiti majci Zemlji,
svojoj rodnoj "kui"? Da li bismo uope ostali u naem vremenu ili bi
nas Kronos poderao kao i svu svoju djecu?
Neki matoviti suvremenici, a meu njima i ozbiljni uenjaci, ve
dulje vrijeme mataju o nekom "vremeplovu" (bolje je: vremenoplovu!)
kojim bismo se mogli otisnuti u beskraje i prapoetke vremena. No
pitanje je da li je uope mogue putovati kroz prola i budua vre
mena? Putovati prostorom - to ve radimo. Ali - putovati vremenom?
Kako tu plovidbu izvesti? Kako se moe dospjeti do prolosti koje vie
nema ili do budunosti koje jo nema? Konstruktori zasad jo
neizgraenog vremeplova pozivaju se na teoriju relativiteta, pa na taj
nain i njihov vremeplov ostaje pod embargom relativnosti. Premda
oni svom planu pridaju vid znanstvenosti, na alost on ostaje samo na
fantastinom terenu scince Jtctiona.
to se tie zagonetke prostora, dobro je potraiti utoite u etimo
logiji. Po njoj bi se mogao traiti korijen rijei prostor, a onda i pojma
prostor, u: a) sintagmi "biti prost", tj. biti slobodan, nevezan n a bilo
kakvu odreenost i sponu, materijalnu i moralnu. Ta prostost, prostoa ili prostota (bez njezina etikog i etiketskog prizvuka, dakle ne u
smislu prostakluka!) jest onaj slobodni prostor koji je u stanju
obuhvatiti mnotvo predmeta to imaju nekakvu protenost, b) glagolu
prostirati (trajno) ili prostrijeti (trenutno), koji opet imaju svoj korijen
u gl. sterati (se).2 A steru se i prostiru ne samo roba i platno nego i sve
stvari koje ne mogu stajati o sebi. Njima je stoga potreban neki
Odatle imenica steralite (mjesto za steranje), steraljka (konopac za steranje) i
prostirka (pokriva na postelji ili sag).

382

prostor koji j e prost od drugih predmeta, dakle prazan. Po zakonima

fizike n a i m e znamo d a nikada dva razna predmeta ne mogu stajati n a
istome mjestu.
Prostor n a e g postojanja tako n a m je potreban d a bez njega ne bi
existirao nitko, p a ni ovjek. Prostor je medij naeg postojanja u tolikoj
mjeri d a j e donekle mogue i poistovjeivanje ovjeka i njegova pro
stora. Glasoviti filolog W. von Humboldt opazio j e d a se u n e k i m
jezicima osobne zamjenice identificiraju s prilozima prostora. Tako se
n p r . u njima kae "ovdje" namjesto ja, "tu" za ti, a "tamo" za on.
Prostor j e p r e m a tome ovjekov existencijal, gotovo on sam.
Uza sve to, bila bi o p a s n a zabluda vjerovati d a j e ovjek prostor
ili, o b r n u t o , d a j e prostor ovjek. Prostor j e zaista u ovjeku (kao
njegova kategorija miljenja) i ovjek je u prostoru ( kao kategorija
stvarnosti), ali n e mogu biti isto. Heidegger vee prostor uz itav svijet
i priznaje m u objektivnu realnost. No on ujedno podreuje prostor
svijetu kao j e d n o m od svjetovnih fenomena. Zato tvrdi: "Niti je prostor
u subjektu niti j e svijet u prostoru. Prostor je naprotiv 'u' svijetu...
Prostor moe biti pojmljen tek u svoenju n a svijet" (Bitak i vrijeme,
II. izd., str. 126,128).
Neki pokuavaju rijeiti zagonetku prostora mislei d a j e dostatno
p r o s t o r proglasiti mjestom n a kojemu n a l a z e svoj poloaj r a z n i
predmeti geosfere i kozmosfere. Promaen pokuaj, j e r to j e drugo
mjesto doli toka u prostoru, dakle dio prostora, predio. Mjesto je onaj
djeli prostora n a kojemu se s-mjestilo neko tijelo. Mjesto postoji samo
u funkciji tijela koje ga zauzima. 3 Izvan tog zauzetog volumena n e m a
mjesta. Tamo gdje se nita i nitko nije smjestio n e moe biti ni mjesta.
Ono nastaje i nestaje ve prema tome je li prazno ili zauzeto. Mjesto
stvaraju tjelesa. Stoga kad god se govori o prostoru kao mjestu, to se
m o r a s h v a t i t i k a o govorna figura n a z v a n a s i n e g d o h a : rijei s e
zamjenjuju zbog njihove unutarnje veze. Ovdje se uzima "pars (mjesto)
pro toto" (prostor, svemir).
Tu zamjenu moemo oprimjeriti poznatim grecizmom "toposfera".
Ova sloenica oznauje prostor kao zbroj svih mjesta u svemiru.
Toposfera sadri u sebi sva n e b e s k a tijela s prostorom koji zauzi
maju. 4 U takvom znaenju i mi smo je upotrijebili o d m a h n a poetku
ovog eseja o vremenu.
Kad s m o utvrdili razliku izmeu prostora i mjesta, slobodno j e
rei d a p r o s t o r o b u h v a a sva mogua mjesta u n u t a r sebe, koja j e
Od starine u slavenskim jezicima mjesto znai ograeni naseljeni prostor, zatieno
(ogradom, zidovima) naselje. U hrvatskome s u mjesto selo i grad, n a slovenskom j e
to grad, n a r u s k o m e svako javno mjesto, poloaj i sluba, n a poljskome "miasto" j e
grad a "miasteczko" gradi, te n a e kome "misto" isto to i n a akavskome (no
"misteko" j e malo mjesto, a "mesteko" gradi). Nikada dakle mjesto (sa svim
srodnim izrazima kao smjetaj, namjetaj, premjetaj, s pripadnim glagolima) nije
praznina, pustinja ni prazan prostor.
Kada Grci ele naglasiti prostor bez tijela to ga zauzimaju, r a b e rijei srednjega
roda TO %ao<; (zbrka, nered, stihija) ili TO KEVOV (praznina).

383

zauzelo neko tijelo, tj. neka materijalna supstancija. Sad e nam biti
lake prihvatiti opisku prostora koju nam je pruio filozof F. Selvaggi:
"Apsolutni prostor je zamiljen od naeg uma kao jedna protena
stvarnost, homogena i beskrajna, koja postoji u sebi i po sebi neza
visno od svih posebnih tjelesa, u sebi prazna od materije, ali sposobna
da ih primi i sadri."5
Mi bismo, sa svoje strane, mogli definirati prostor mnogo krae:
to je vakuum to obuhvaa postojanje svih materijalnih bia.
Budui da je na pravi zadatak uronjavanje u tajnu ne samog
prostora, nego u misterij njegova partnera i blizanca vremena, bacimo
jedan pogled na njihovu tajanstvenu vezu, na zagonetku kronotopa.
ZAGONETKA KRONOTOPA
Prije svega se moramo uhvatiti u kotac s tuicom. Stoje njezino
pravo znaenje? Po slovu njezinih sutvorbenika %povo<;-a (to znai
vrijeme) i xonoq-a (mjesto, prostor), prijevod glasi prostor i vrijeme,
odnosno vrijeme-prostor. Budui da je ta kovanica nezgrapna,
moramo potraiti bolje hrvatske prijevode. Mogui su ovi: 1. iz kori
jena vrijeme: vremesklon (poput nebosklon), vremestan i vremesvijet.
Iskoristivi lijepi hrvatski nastavak za prostor "ite", moda bi najbolja
prev.edenica za kronotop bila vremenite: 2. od korijena dob-a:
dobosklon, dobostan, dob-i-svijet i moda dobomir (ovdje "mir" uzi
mamo u njegovu praslavenskom znaenju svijet, to jo i danas
vrijedi u ruskome). 3. iz korijena god: godosklon, godostan i godimir.
4. s korijenom ljeto: ljetosklon, ljetostan, ljetomir (prema: ljetina,
ljetopis, proljee, stoljee) pa jo i ljetite. 5. od korijena vijek: vjekosklon, vjekostan i vjekomir, a moda je po analogiji s vremenite i
ljetite najbolje vjekovite. 6. od korijena svijet: svjetogod, svjetodob i
svjetovijek. 7. posluimo li se korijenom mjesto, dobivamo: mjestovremen, mjestodob, mjestogod, mjestoljet i mjestovijek.
Toliko samo o bogatstvu hrvatskih tvorbenih oblika n a temu
kronotopa. A sada prijeimo na unutarnju vezu kronosa i toposa. Na
njihovu neraskidivu vezu upozorio nas je sv. Toma Akvinski kad je
htio dati definicije brzine i sporosti. On veli: "Brzina oznauje gibanje
po dugom prostoru u kratkom vremenu, a sporost obratno: (gibanje)
po kratkom prostoru a u dugom vremenu." 6 Vrijeme se ne moe
definirati bez prostora ni prostor bez vremena. Stoga neki nai
suvremenici dre da je sintagmu prostor i vrijeme pravilnije pisati
pros tor-vrij eme.
F. Salvaggi, Filosofia del mondo.
str. 296.

Cosmologia jllosofica,

Gregoriana, Roma 1985,

"Velox dicitur quod movetur per m u l t u m spatium in pauco tempore, t a r d u m a u t e m

quod e converso per p a u c u m s p a t i u m in multo tempore" (Toma Aqu., In IV Phys,
16, n. 569).

384

Na misterioznu vezu prostora i vremena upuuju nas i sami

pojmovi i zamisli koje o kronotopu imamo. Prisjetivi se Selvaggijeve i
nae opiske prostora, koje smo malo prije spomenuli, a ija je bit u
tome da je prostor neka praznina (dodue, stari su zamiljali da
prostor nije prazan nego ispunjen eterom, to je bila zabluda), ali ne
bilo koja praznina, ve ona koja bi mogla u sebe primiti razliita
tjelesa i predmete, namee nam se analogna ideja vremena kao
takoer jedne praznine koja u sebi moe sadravati razne dogaaje to
se zbivaju u tijeku vremena. Oboje nam naime - i prostor i vrijeme dozivaju u pamet neto prazno ili pusto, to se moe ispuniti neim
stvarnim. Dakle, sugeriraju nam jednu prazninu koja u sebe moe
primiti neto konkretno i realno, ili pak sliku pustinje koju se moe
naseliti.
Kako bismo mogli imenovati takvu prostornu i vremensku
p r a z n o u , sposobnu da bude neim ispunjena? Zbunjen sam, ne
moe mi pasti na pamet ni jedna zgodna hrvatska rije za takav
pojam praznine. U ovoj bi se nedoumici najradije pomogao latinskim
jezikom, u kojemu nalazim prikladan izraz "receptaculum". On upra
vo naznauje ono na to mislimo: prazan i upalj prostor spreman za
primanje neke stvari ili "robe" koja dolazi izvana. Prema tome mogli
bismo receptaculum prevesti na hrvatski kao prihvatite, sklonite ili
spremite. Mogli bismo ga zamisliti neim poput prazne posude u koju
se mogu odlagati stvari (ne samo tekuine). Moda bi se mogli pomoi
i slikom prazna okvira koji uokviruje nazone likove i predmete te
vremenska zbivanja. A mogli bismo kazati i ovako: kronotop je scena
na kojoj se odvija neka radnja (scenarij).
Sve te lijepe rijei - prihvatite, skladite, spremite, posuda,
okvir, scena - mogu se s lakoom prihvatiti kao oznake prostora, ali
ne i za oznaku vremena. Moe li vrijeme biti neko skladite, sprema ili
posuda u koje se mogu smjestiti dogaaji i zbivanja na tom svijetu?
Dodue, i to bi se moglo dogoditi ako pustimo maha mati, pa se
posluimo analogijom praznine i nazovemo je "vremenski prostor",
unutar kojega se odvijaju razni dogaaji.7 A kronotop upravo i jest vremenski prostor, vremenite.
Mi se u dnevnom ivotu ionako ve sluimo izrazom "vrijeme
tee"; ako tee, onda je i ono neka vrsta tekuine koja se moe "uliti" u
neku vremensku posudu, odnosno uskladititi u neku povijesnu epo
hu, to mi ve davno u naim povjesnicama i inimo: redamo prole
dogaaje u razne historijske pretince, koje nazivamo epohama, era
ma, fazama, dobama i razdobljima. S ovom analogijom ispunjavanja
praznine kronotop dolazi opet na svoj raun: slinosti su oite.
Razlika je samo u sadraju kojim se ispunjavaju prostorne i
vremenske praznine. U receptaculum ili upljinu prostora smjetavaju
se samo materijalne stvari, sve ono to ima neku prostomu prote7

Dogaaji ili dogodaji imaju svoj korijen u rijei god i godina, to ukazuje na
njihovu vrernenost, tj. dogaaje u vremenu.

385

nost Ova se pak protee na dimenzije duine, irine i visine. Svaka od

njih ukljuuje i ostale dvije, a sve skupa trae neki prostor ili pros
toriju u koju e se smjestiti, tj. nai svoje mjesto. Protenost zahtijeva
prostornost, a prostornost omoguuje protenost.
A to ispunjava vremensku prazninu? Mogli bismo odgovoriti da i
"vremenski prostor" ispunjavaju takoer neka stvarna i tvarna bia,
ali sagledana s jednog novog vidika. Naime ukoliko su tvarna (mate
rijalna), ve smo vidjeli, spadaju u sferu prostora, ali ako neto rade ili
se gibaju, izmiu kategoriji prostora, a ulaze u sferu vremena. Prema
tome, ipak nismo pogrijeili kad smo rekli daje prostor doista okvir
postojanja tvarnih bia, a da je vrijeme okvir gibanja i djelovanja tih
istih bia. U prostoru neto po-stoji, a u vremenu se neto do-gaa.
Svako pak dogaanje zahtijeva neku koliinu vremena, vie vre
menskih jedinica. Takvo zbivanje u vremenu zove se trajnost ili
trajanje.8 Trajati znai postojati neko due vrijeme, ali u svom
identitetu ostati isto. Dakle, opet stajanje i bitovanje (prostor), ali n a
nain vremenskog z-bivanja i dogaanja. U prostoru se moe biti, a u
vremenu treba bivati i neprestano se zbivati. Tako smo opet u naem
kronotopu. Stoga trajanje moemo jo nazivati imenima vremenost ili
vremenitost. elimo li konano saeti ukratko glavne oznake
vremenita, rei emo: prostor karakterizira protenost ili prostiranje,
a vrijeme trajnost ili trajanje.
Protenost odgovara na pitanje koliko je dugo, iroko i visoko
neko tijelo, a trajnost: kada se dogaa neko gibanje (stoga bismo mogli
govoriti i o kadoi vremena) i koliko dugo traje. Prema tome upit "ko
liko" vrijedi za oba oblika stvarnosti, i za prostorni i za vremenski. Od
nosi se i na kolikou tvari i na kolikou dogaanja. Zar onda ne bismo
mogli zgusnuti obe kolikoe i kazati: kronotop je sutvorac kolikoe
bia Dakle su-tvorac, jer Tvorac je Bog. I to aktivni sutvorac kao uvjetnik predmeta i zbivanja, te subjektivno-pasivni kao njihovo mjerilo.
Ako bismo sada eljeli smjestiti kronotopiju u cjelinu svega
znanstvenog rada, mogli bismo napraviti sljedeu sintezu ljudskog
znanja. Predmet:
- ontologije je tostvo bia, uenje o bitku,
- logike: smislenost bia, unutarnja koherentnost,
- filozofije: uzronost i smisao bia,
- teologije: bogovezanost (bogolikost) bia,
- antropologije: ovjekolikost bia,
- estetike: ljepota bia,
- etike: dobrota bia,
- prirodnih znanosti: kakvoa bia.
A kronotopa? Kolikoa bia!
"We live in durations and not in points" (A. N. Whitehead, The aims oj education,
New American Librerv, 9. izd., New York 1958, str. 159).

386

Iz dosadanjeg izlaganja izlazi bjelodano da u prostoru n e t o

postoji, a da se u vremenu n e t o dogaa. Ako se u prostoru zaista
neto nalazi, a u vremenu stvarno neto zbiva, kako prostor i vrijeme
mogu biti neka praznina ili prazni okvir, kako smo mi to do sada
tvrdili? Ako su vrijeme i prostor neka praznina, onda su nita, neto
to ne postoji. Ako ne postoji naime, ne mogu biti niti neto osim
nita. I kako moe neto to stvarno postoji, tj. tvari i gibanja, bivati
bez svoga prostora i zbivati se bez vremena? Moe li u ne-biu boraviti
bie? Ako su sadraj prostora predmeti, stvari, bilje, ivotinje i ljudi,
dakle bia, a sadraj vremena dogaaji, pojave i zbivanja - dakle opet
bia! - kako prostor i vrijeme mogu biti ne-bia? U nitavilu nema
mjesta za neto i za nekoga, inae upadamo u logiko protuslovlje.
Problem se bitka prelama na postojanju prostora i vremena.
Ako dakle prostor i vrijeme nisu nebitak i nitavilo, jesu li barem
neto, neko bie (ens)? Imaju li i oni svoj entitet? Moe li praznina kao
takva imati entitet? Je li praznina neka realnost ili nije? Ako nije
realnost, kako moe u sebi nositi realnost? Ono to nije po sebi realno
ne moe u sebi sadravati bilo koju realnost. Ako je prostor nita,
kako u nj smjestiti neto, neku stvarnost? Ako je vrijeme nita, kako
se u njemu mogu odvijati dogaaji i gibanja? Ako je vrijeme nita,
onda je ono i nikada!
Tu se nalazimo na granici nae logike, nae ontologije i filozofije.
Opet se nalazimo pred starom sfingom, pred neim to je istodobno
neto i nita. Ako j e s t neto, nije nitavilo, ako je pak nita/vilo, nije
i neto. Ali kako neto (stvari i dogaaji) moe s t a t i u nita? Kako
bie moe bivati u ne-biu? Ako ipak sva bia po-s t o j e u "neemu",
to neto nije nita. Ako dakle neto jest, onda i ono posjeduje neki
nain postojanja, zaista jest.
Premda ne moemo prihvatiti Newtonovo miljenje da su prostor i
vrijeme apsolutni entiteti, ipak smo prisiljeni priznati da postoje na
svoj specifian nain, nekom vrstom originalne existencije. Prostor nije
apsolutna praznina, jer je ipak pro-stor, tj. "prostire se", tako da moe
primiti i prihvatiti (receptaculum) jo i druga bia. Vrijeme nije totalni
nebitak, jer se u njemu neto "vrti" ili "vrije" (korijeni vremena!), tj.
zbiva i dogaa.
Koji nam, dakle, zakljuak preostaje? Jedino ovaj: prostor i vrije
me nisu bia kao to su i sva ostala bia, no nisu niti nebia, to bi ih
pretvorilo u nita i nitavilo. Oni su bia svoje vrste (sui generis), na
neki drugaiji nain, potpuno osebujna bia. Bia kojima nema us
poredbe ni u materijalnom ni u duhovnom ni u nihilistikom svijetu.
Ipak ih - via analogiae - zovemo biima, jer to i jesu. Pred njima naa
stara filozofija sputa zastavu, za njih ontologija i logika moraju traiti
nove pojmovne kategorije. Prostor i vrijeme nas nadilaze svojom existencijom, prelaze granice umovanja i pojmovanja te izmiu naoj

387

z n a n s t v e n o j terminologiji. Oni sebe i n a s pribliavaju g r a n i c a m a

transcendencije. U njima se dodiruju ovostranost i onostranost. 9
Tako se ispunila slutnja onog Nijemca koji j e kazao da su prostor
(Raum) i vrijeme (Zeit) zapravo "Traumzeit"! Kronotopija n a m s e
u k a z u j e k a o neko snovienje, k a o bajka za koju z n a m o d a nije
doslovno stvarna a d a j e ipak istinita. No to ipak nije razlog d a prostor
i vrijeme mistificiramo p o p u t p j e s n i k a niti diviniziramo p o p u t
Newtona. uda od vremena i prostora n i s u nikakvi apsoluti ravni
Bogu ( i s a m ih Newton s m a t r a Bojim djelima), n e postoje s a m i po
sebi ni o sebi. Vidjeli smo d a prostor n e moe postojati bez t u e
protenosti, niti vrijeme bez trajanja.
A postoji li vrijeme prije trajanja ili tek trajanje ini vrijeme? Ima li
p r o s t o r a bez predmeta u njemu ili ga tvore predmeti? Ta dijalektika
p r o s t o r a i p r e d m e t a te v r e m e n a i dogaanja ini sve njih n e i m
relativnim. Stvari s u u bitnom odnosu s prostorom i zbivanja u relaciji
s vremenom, a prostor i vrijeme j e d n o s drugim, tako d a s u sve to
relativne realnosti i nisu nikakvi apsoluti. Apsolutom moe biti s a m o
J e d a n jedini u svojoj biti, stvoritelj svega.
Moemo li iz konstatacije o relativnosti vremenita zakljuiti o
opem relativizmu u svijetu, u ivotu i filozofiji? Naime u god-i-miru
m o g u postojati neke sigurnosti te svaki opaeni podatak i mjera mogu
biti toni, ali uz uvjet d a najprije utvrdimo polaznu toku, ishodite i
p a r a m e t a r mjerenja. No im s m o utvrdili taj p a r a m e t a r , i m a m o
Arhimedovu "toku" te ispadamo iz relativnosti^
Unato tome to s u prostor i vrijeme izvan stvari i slue k a o
njihova mjerila, oni s u opet s a svoje s t r a n e i sami mjerljivi, dakle u
svakom sluaju relativni. Jer, kako je to opazio jo Leibnitz, prostor i
vrijeme s u s a m o o d n o s i i n e m a ih bez relacije s a s t v a r i m a i
zbivanjima, tj. bez protenosti i trajanja. 1 0
U rjeavanju zagonetke k r o n o t o p a p o s t u p a k je uvijek bio dvo
s t r u k : aprioristiki i aposterioristiki. Po aprioristikoj teoriji k r o n o
topija j e s a m o plod n a e g n a i n a gledanja i shvaanja stvari, n e k a
u r o e n a kategorija razmiljanja i spoznavanja (Kant). 11 Aposteriorna
spoznaja prostora i vremena j e o n a koja se stjee n a temelju iskustva
k a o r e z u l t a t kronotopskih impresija. 1 2 Koju god od njih prihvatili,
s v a k a n a m pokazuje kako s u prostor i vrijeme samo relativne stvar
nosti. Zar n a s n a tu misao n e potie i Einsteinova teorija relativiteta?

"Ovostranost i onostranost ne razlikuju se vie kao dolje - (ovjek) - gore (Bog), j e r

vie n i s u tako odijeljeni, nego kao sada - poslije" (R. Braji, Bit i
suvremenost
Crkve, FTI, Zagreb 1986, str. 309).
S time se slae i Whitehead (nav. dj., str. 159).
Ako j e tako, psiholog Piaget se pita zato dijete s toliko muke, lutanja i nesigurnosti
otkriva pojmove prostora i vremena.
Stoga s u stari skolastici pravilno prosudili entitet prostora i vremena: "Entia mentis
c u m fundamento i n r e . "

388

Tajnovitost vjekovita n a m opet komplicira i samo pitanje njegove

ne/mjerljivosti, kako smo ve prije natuknuli. Naime, prostor i vrijeme
s u mjerljivi i nemjerljivi. Mjerljivi su: svaki d a n govorimo o duini
prostora-vremena, a opet s u i nemjerljivi jer s u neizmjerni u svojoj
cjelini, u njima samima, bez obzira n a njihove sadraje. Ba zato to
s u u sebi neizmjerni mogu biti pramjera svih mjera. Oni s u n e t o
neizmjerivo to sadri u sebi mjerivo.
Kronotop j e neizmjernost - ali ne apsolutna i b o a n s k a - koja u
sebi nosi mjernost, a s njome i smjernost. On j e prostorje i mjerje za
neizmjerje, te isto tako vremenost koja vodi u nadvremenost, u vjekovjenost. I t a k o smo n a k o n c u prisiljeni izii iz fizike i ui u
metafiziku.
Zar s m o s a d a , n a k o n svih ovih spoznaja, postali pametniji i
n a p o k o n shvatili zagonetku kronotopa? Naalost, nismo, i pitanje j e
hoemo li to i k a d a moi. Tko umije raz-umjeti p a r a d o x e mjerljive
neizmjernosti i v r e m e n s k e nadvremenosti? Tko moe pogledati, a
kamoli sagledati u neizmjerna prostranstva beskrajnoga i vjekovitoga?
Moe li se doprijeti do sri kakvoe i kadoe?
Mi pozemljari nastajemo i nestajemo u vlastitom kronotopu, a
njegov misterij ostaje.
TAJNA VREMENA
Istina, misterij ostaje, ali i n a m a neto preostaje - n a d a ! Dok
postoji n a d a , preostaje n a m i vrijeme nade. Stoga se valja suoiti s
vremenom u nadi i s n a d o m u vremenu. J e r ako j e u naoj aktualnoj
kronotopiji n a d a p o s t a l a utopija, nije valjda i k r o n i j a p o s t a l a
anakronija. Nije i ne moe biti. Mi smo se u vremenu rodili, u njemu i
s njime ivimo, u njemu smo sasvim uronjeni. Ono j e za n a s uvijek
suvremeno, ovo je n a e vrijeme. Mi smo subitak u tubitku i sadabitku.
Stoga j e i vrijeme d a se potpuno bacimo u duboke vode vremena. Kao
djeca v r e m e n a moramo upoznati svog roditelja, malo dublje zaroniti u
n a u k u o vremenu ili kronologiju (hrvatski: vremenstvo). 1 3
Prije svega ostaloga n a m e e n a m se pitanje: Postoji li vrijeme
u o p e ? D a ono nije s a m o utvara, j e d n a v r s t a iluzije, n a ljudski
urno tvor, k a k o n a m sugeriraju neki filozofi? Svi z n a m o d a prolosti
vie n e m a , d a b u d u n o s t jo nije ni stigla do n a s , a d a j e sadanjost
samo j e d a n hip koji u a s k u doe i proe, n a s t a n e i o d m a h n e s t a n e .
Prema tome, vrijeme uope ne postoji?
A zar i prolost nije ipak prolo vrijeme, prolo ali vrijeme? Zar
n a m i b u d u n o s t nee doi upravo s vremenom? Kad vrijeme n e bi
postojalo, n e bi bilo ni trajanja u svijetu, ni ivota, ni prolosti ni
Obino se rije kronologija uzima u smislu redoslijeda dogaaja. Kronologija
zapravao znai govor o vremenu, a za redoslijed dogaaja bolji su izrazi kronotaxa ili
jednostavno kronika.

389

b u d u n o s t i . K tome, ono to postoji ne ostavlja tragove za sobom. A

vrijeme i te kako ostavlja neizbrojne i neizbrisive tragove svoje existencije, ugodne i neugodne, lijepe i rune, radosne i tragine. I mi
s a m i smo proizvod vremena.
A to n a m sve ne priaju spomenici pretpovijesti (saxa loquntur!) i
s a m e povijesti! Dostaje samo zaviriti u stare dokumente, n a e arhive,
k r o n i k e i spomenice. Zar se stalno n e osjeamo kao igraka b u r n i h
dogaaja to se zbivaju oko n a s i ija smo esto rtva? Prisjetimo se i
svojih vlastitih doivljaja, naega djetinjstva i svih onih dojmova koje
p r i m a m o u ovom istom trenutku...
Povjesniar znanosti Vladimir Bazala pie: "Ako estice k o m u
niciraju m e u sobom nekim kanalima koji lee izvan poznatih zakona
o p r o s t o r u i vremenu sluei se medijem o kojem n e m a m o nikakvu
p r e d s t a v u i koje se ne u k l a p a u n a u fiziku, ako je, dakle, k o m u
nikacija m e u fotonima trenutna, onda vrijeme za njih n e m a nikakva
znaenja, p a bi njihova komunikacija bila neograniena u prostoru i
vremenu."
O d m a h zatim Bazala navodi t u e pretpostavke o vjerojatnom
a n ti vremenu. 1 4 I zaista, ako postoje a n tie tie i antimaterija, n e m a
razloga d a n e postoji i antivrijeme.
No taj isti izraz, snagom svoga
radikala, ukljuuje u sebi i vrijeme. Existencija antivremena je n e s
hvatljiva bez pretpostavke vremena.
Ve smo vidjeli da za velike fiziare i uenjake, n a elu s Newt o n o m , n e s a m o d a postoji prostor i vrijeme nego oni postoje k a o
a p s o l u t i . To j e d o d u e pretjerana tvrdnja - jer je kronotop djeljiv,
mjerljiv i prolazan - ali ona u svojoj jezgri jami faktor vremena.
Moramo li se opet vraati n a ve razmatrani problem kronotopa i
b i t k a ? Tada smo ustvrdili d a vrijeme nije nitavilo i nebitak te d a j e s t
b i t a k , ali osebujne naravi, neusporediv s a svim onim biima koje
o b u h v a a . I Aristotel ga j e s m a t r a o biem, no n e i jedinom k o m p o
n e n t o m bia. Nije ih poistovjetio. Vrijeme nije bie kao i sva o s t a l a
bia, ono ih nadvisuje. Ipak ono samo nije subjekt djelovanja, p r e m d a
s e kae: "Vrijeme gradi po Kotaru kule, vrijeme gradi, vrijeme razgra
uje." U svom glasovitom djelu Bitak i Vrijeme Heidegger je postavio
sebi za cilj "Interpretaciju v r e m e n a k a o mogueg horizonta svakog
r a z u m i j e v a n j a bitka" (ib. 19). I p r e m d a vrijeme nije bitak, ono
"vremenuje" svaki bitak, p a i s a m a sebe: "Sie ist nicht, sondern zeitigt
sich." 1 5
I opet dakle moramo ponoviti: vrijeme nije aktivni bitak, ono n e
djeluje samostalno, ali sudjeluje n a existenciji svih bia. Ono j e n a
neki n a i n njihova "sub-stantia" u doslovnom smislu rijei, tj. podloga
i temelj. S a m o za sebe n e m a existencije, ono postoji za drugoga i s
VI. Bazala, Pogled
1986, str. 52.

na probleme

suvremene

M. Heidegger, Sein und Zeit, 15. izd., str. 328.

390

znanosti,

kolska knjiga, Zagreb

o p s t a n k o m drugoga, tj. itavog procesa zbivanja. Dakle j e neki pod-bitak ili nad-bitak, neto originalno u carstvu ontosfere.
Vrijeme nije samostojni bitak, ali je dimenzija svakog bitka, osim
Bojeg. To se najbolje moe zapaziti kad se pitamo: k a d a je i kako
postalo vrijeme? Vrijeme je nastalo sa stvarima i njihovim gibanjima.
Vrijeme nije od vijeka, ono je poelo vjekovati k a d s u s e u svijetu
pojavila prva bia i zapoela svoju existenciju i ivot. Dakle: pojavilo se
zajedno s a stvaranjem svijeta. Prije ina stvaranja v r e m e n a nije ga
bilo. Stvaranje j e poetak vremena. Ili, kako n a s ui Sveto pismo, Bog
j e stvorio svijet s vremenom i vrijeme s a svijetom ("Bereit..." "In
principio..."). Sv. Toma je tu istinu jezgrovito izrekao rijeima: "Simul
c u m tempore coelum et terra creata sunt" (Istodobno s vremenom
stvorena s u n e b e s a i zemlja). I s t o j e drugo teorija o "Big bangu", ako
n e epopeja poetka kozmogonije i kronologije!?
I tako ponovno dolazimo do potvrde o relativnosti vremena. Ono
postoji s a m o u odnosu prema drugim biima. Vrijeme stoji, dok se u
njemu sve giba. Ono "tee", ono "prolazi", ono "tri" i ono "bjei", ali
n i k a d s a m o , nego u pratnji svojih tienika. Vrijeme j e s t a t i k a i
d i n a m i k a istodobno. 1 6 Nastaje i nestaje, stvara se i troi se, dolazi i
odlazi.
Tu s e opet moemo pozvati n a E i n s t e i n a . 1 7 Njegova teorija
relativnosti oslanja se upravo n a nepouzdanosti vremena: svako j e
kretanje i njegovo mjerenje relativno. Uvjetovanost v r e m e n a ini d a
ono moe protjecati bre i sporije, p a stoga vjerojatno postoji i vie
v r e m e n s k i h s u s t a v a . 1 8 Ono se znade tragino poigrati i s a ivotom
ljudi: djeak Richy Galant j e godine 1967. umro u Kanadi u l i . godini
- zamislite od ega? - od starosti. 1 9 Najgore se dogaa k a d se ljudi
dragovoljno i neodgovorno prepuste pritiscima i hirovima vremena. A.
Huxley j e opazio: "Politike i filozofije koje vjeruju s a m o u vrijeme
postaju nasilne." 2 0
Smijemo li s a d a pristupiti definiciji vremena i rei to j e njegova
bit? J o n e . Bio bi to preveliki zalogaj za n a eludac. Stoga j e pojam
v r e m e n a m o d a bolje udrobiti n a manje zalogaje, tj. najprije uoiti
njegove bitne elemente. A koji s u elementi
vremena?
- Prvi i bitni element v r e m e n a j e bivanje
ili j o preciznije
zbivanje. Z/bivanje j e zbroj bitovanja jednog bia. Dok se u prostoru
Uzmimo za primjer reenicu "Ivica tri". Dinarniar e u njoj vidjeti s a m o injenicu
gibanja, a statiar e rei: Ivica se nalazi u stanju tranja. Sve ovisi o k u t u gledanja.
L. B a r n e t t , Einstein et Vunivers, Gallimard, Pari 1 9 5 1 ; B. Russell, The ABC oj
Relativitij,
II. izd, Allen, London 1958; A. Lightman, Einstein's
Dreams,
Bloomsburv, London 1993.
A. Richer, Alltag imJahre

2000, Herder, Freiburg 1967, str. 176.

Patio j e n a i m e od s t a r a k i h sindroma: arterioskleroze, elavosti, n a b o r a n e koe,

iznemoglosti i ope senilnosti (Osservatore Romano, 25. XI. 1971, str. 5).
A. Huxley, The perennial

Philosophy,

Triad Grefton Books, London 1985, str. 244.

391

m o r a biti, u vremenu se to biti umnoava, p a dobivamo formulu: biti

+biti+biti itd. S a m a rije z-bivanje je po zakonima zvunosti n a s t a l a
od s-bivanja, dakle od bivanja u skupini, u mnotvu. To zbivanje moe
tei ili po sinkronijskoj liniji (simultanost, istodobnost bivanja) ili po
dijakronijskoj (sukcesivnost, nastupanje jednog poslije drugog). Ono se
n a i m e moe odvijati usporedno (u isto vrijeme) ili naporedno (u slijedu
dogaanja).
- Ako j e vrijeme zbivanje, o n d a j e gibanje, pokret, dogaanje,
dinamika. Ako je u prostoru dovoljno biti (veliko je pitanje je li to biti
u o p e statino, sjetimo se atomistike), u vremenu se mora bivati, tj.
produivati svoju existenciju a s njome i akciju. Vrijeme je vezano u z
akciju, u z pokret, uz dinamiku, uz neko gibanje energije. Energija j e
n e p r e k i d n i vremenski motor koji a p s o r b i r a materiju, pokree j e i
oivljuje ivot.
- Gdje postoji gibanje i pokret, tu moraju postojati i promjene.
Promjena j e sr gibanja i zbivanja. Bez promjene n e m a dinamike,
zavladala bi entropija, a s njome i sve-mir, tj. s m r t k o z m o s a . 2 1
Promjene uvjetuju vrijeme, bez njih se za njega n e bi znalo. One s u
temelj kronometrije. Pogled u prirodu n a m otkriva dane i noi, godine
i njihove sezone. Pogled n a nebo pokazuje n a m kretanje zvijezda,
mjeseeve mijene, "izlaz" i "zalaz" s u n c a . A k a d bacimo pogled n a
sebe, opaamo vlastite promjene razvoja: djetinjstvo, mladost, zrelost i
starost. Svuda oko sebe zapaamo raanje, ivljenje i umiranje, stalne
p r o m j e n e . Mijena j e n a a s u d b i n a : "Stalna n a tom svijetu s a m o
mijena jest" (Preradovi: Mujezin).
- Vremenske promjene, gibanja i zbivanja n e odvijaju se kaotino,
z b r k a n o i bez reda. One teku zakonomjerno, u jednom uzronom sli
j e d u , n i k a d a n a preskok (non d a t u r s a l t u s in natura!). Slijed (successio) zbivanja j e bitni segment vremena. Dijakronija j e s u t i n a kronosa, kozmosa i logosa. Ona se sastoji od mnotva prolaznih i susljed
n i h t r e n u t a k a . Slijed je to asova, satova, tjedana, mjeseci i godina. Po
njemu sve pojave nadolaze j e d n a poslije druge, po uzrono-posljedinom redu. Bez vremenskog slijeda n e bi bilo ni ontike zakonitosti,
ni z a k o n a k a u z a l i t e t a . 2 2 Slijed j e istosmjerni i sukcesivni niz
dogaanja, povezanih logikom uzronosti i vremenosti. 2 3
- Vrijeme j e beskrajni tijek injenica, pojava i dogaaja u
trajnome slijedu. Medij u kojem se sve biva i zbiva. Vremenski razmak
Ne smijemo zaboraviti da u praslavenskome rije "mir" znai svijet. Mi je u ovoj
sintagmi rabimo sinkronijski, u njezinu dananjem znaenju: Mir=stanje mirovanja
i nepokretnosti.
Ali n e u s m i s l u Humeova pravila "Post hoc, ergo propter hoc". Ako se r a d i o
istovjetnom nosiocu gibanja, uzronost j e neizbjena. Puki vremenski slijed bez
kauzalnosti mogu j e samo medu raznorodnim subjektima.
"Ce qu'il y a derriere le temps, c'est le devenir, et ce qui constitue le devenir c'est la
causalite" (H. Barreau, Temps et devenir, u: Revue philosophique de Louvain, br.
od veljae 1988, str. 17).

392

m e u zbivanjima ini povijesna razdoblja, no ta raz-doblja n i s u prekid

historije, o n a nju samo poimaju i razlikuju po dobama. Samo vrijeme
j e kontinuitet, tj. neprekidnost i suvislost dogaanja, s t o j e opet b i t n a
sastojnica v r e m e n a kao cjeline. Ako je vrijeme proces (pro-cedere),
o n d a se odvija p o - s t u p n o , u neprekidnom i homogenom trajanju.
Vremenski intervali n e prekidaju cjelinu zbivanja niti n a r u a v a j u
dimenziju trajanja.
- Pojam trajanja pretpostavlja subjekt koji perzistira u vremenu.
T r e n u t n o postajanje m o r a prijei u postojanje, dakle k o n t i n u u m . U
n j e m u d o d u e postoji n e k o prije i neko poslije, ali u spoju i
povezanosti iste supstancije kojoj neto prethodi i n e t o nadolazi.
Istina, vrijeme se sastoji od asova, ali i od povezivanja tih asaka, tj.
trajanja. Uzmimo za ilustraciju slavnu Descartesovu izreku "Cogito,
ergo sum". "Cogito" (mislim) je ovaj as u kojem s e d o g a a moje
miljenje, ali "sum" (od esse=biti) je trajni subjekt koji misli i proizvodi
miljenje. Subjekt j e prije svoga ina i ostaje poslije njega. Nije on as,
nego zbiranje i zbiratelj asova, kontinuator njihova trajanja. Stoga j e
Bergson s pravom zakljuio: "Le temps est la duree reelle" (vrijeme j e
realno trajanje).
Ako za prostor moemo rei d a je mjesto i scena bia, za vrijeme
moramo kazati d a j e ne scena nego scenarij koji se z/biva n a toj sceni.
No taj scenarij nije jednoinka, nego itava drama, k o m p o n i r a n a od
bivanja i zbivanja, gibanja i promjena susljednih u trajanju i konti
n u i t e t u . Pa k a d s m o t a k o ustanovili temeljne elemente v r e m e n a ,
moemo li s a d a ui u rizik njegove definicije? Budui d a me pred tim
z a d a t k o m h v a t a j e z a i m a l o d u n o s t , p r e p u s t i t u rije i s k u s n i m
filozofima.
Oiju zagledanih u vjenost Platon je vjerovao d a j e vrijeme "slika
vjenosti". No, kako emo znati s t o j e ikona vjenosti, k a d n e znamo ni
to je vrijeme ni to je vjenost? Aristotel je shvatio vrijeme k a o "broj
kretanja p r e m a prije i poslije" (KOCIOG TO Tipoiepov KOCI -oatepov). Prema
tome vrijeme bi bilo vjeno zbrajanje "sada". Dobra o p i s n a definicija,
ali s u b j e k t i v n a , bez nosive s u p s t a n c i j e . P r e m a K a n t u vrijeme
objektivno n e postoji, ono j e u r o e n a m e n t a l n a kategorija, neki
apriori, forma gledanja n a dogaaje. Kronotop nije "Ding a n sich" i
tako s Kantom ostajemo u p o t p u n o m subjektivizmu. Za Hegela j e
vrijeme dijalektika promjena to se zbivaju u prirodi. Einstein j e
vrijeme sasvim relativizirao i proglasio etvrtom dimenzijom prostora.
P r e m d a j e Heidegger opetovano izjavio da vrijeme s m a t r a moguim
"horizontom svakog razumijevanja bitka", ipak j e ostao n a povrini
problema pretvorivi ontologiju u fenomenologiju.
O p o n i r a j u i K a n t u , po kojemu vrijeme nije o n t o l o k i ve
psiholoki problem (jer s a m ovjek unosi vrijeme u pojave i dogaaje),
G u n t e r D u x n a g l a a v a s t v a r n o s t vremena, ali ga i p a k definira
subjektivistiki: "Vrijeme j e o n a kognitivna organizacija s kojom mi u

393

trajanju univerzuma razumijemo njegove promjene." 24 J e a n Mouroux,

n a t r a g u Aristotela i Tome, definira vrijeme k a o "la m e s u r e d u
c h e m i n e m e n t existentiel des e t r e s crees". 2 5 U ovoj se oznanici
vremena upozorava i n a njegov poetak, tj. stvaranje.
Da n e bismo ili unedogled s pokuajima definicija vremena (a
i m a ih mnogo), pokuajmo dati svoju. Uzimajui u obzir malo prije
nabrojene elemente koncepta vremena, moemo ga opisati kao medij
zbivanja i susljednog gibanja u kontinuitetu trajanja. Ili jo krae:
vrijeme je medij susljednog
dogaanja.
A d a b u d e m o jasniji, d u n o s t n a m j e objasniti termine n a e
o d r e d n i c e , osobito onaj prvi i novi. Pod medijem razumijevamo
kategoriju posredovanja objektivne i subjektivne zbilje vremena, kao
n e k u sredinu ili podruje (receptaculum) zbivanja. 26 Time priznajemo
o b a vida vremena, tj. njegovu objektivnu i subjektivnu vrijednost,
realni i mentalni entitet. Vrijeme j e medij ljudske existencije, dakle
n a exi$tencijal
Dogaanje je niz dogaaja u kontinuitetu trajnog
zbivanja. S u s l j e d n o s t j e povezani slijed gibanja i p r o m j e n a u
s p o m e n u t i m dogaanjima.
J e s m o li n a o m definicijom iscrpli misterij vremena? Ni najmanje;
on j e tako t a m a n i dubok da u njemu moemo jedva to nazreti, i zato
n a s neodoljivo fascinira. Upravo tom svojom tajanstvenou. Vrijeme
j e n e n a d a n a bujica koja n a s donosi n a ovaj svijet i opet odnosi nezna
n o k u d a . Ili d a se posluimo slikama starih Helena: vrijeme je ocean
kojim plutamo i lutamo, udarani njegovim valovima. Po Heraklitu ono
moe biti i rijeka koja n a s sudbinski nosi u svome nepovratnom toku
(TiavTOtpei).

Ima li takva rijeka i svoje ue, svoj smisao? Tee li besciljno ili i
o n a i m a svoju svrhovitost? Ako ima poetak, ima li i svoj kraj? Zato j e
vrijeme n a e g ivota patnja i bol? O svemu tome emo morati govoriti
k a d b u d e m o prouavali povijest spasenja.

THE MYSTERY OF TIME

Summary
One of the greatest mvsteries in the world is the time. Existing in
time a n d s p a c e together, chronotopic c h a r a c t e r of world a n d m a n is
still m o r e a puzzle for u s . Attempting to give his own definitions of
G. Dux, Die Zeit in der Geschichte, Suhrkamp, Frankfurt 1989, str. 36.
Mjera existencijalnog kretanja stvorenih bia (J. Mouroux, Le mustere du temps,
Aubier, Pari, str. 35).
U grkoj gramatici medij je srednje stanje izmeu aktiva i pasiva, posjeduje
elemente subjekta i objekta.

394

space and time, the author admits insolubility of this mystery.

Unlimited duration of time is unlimited and perplex enigma for us too.

Literatura:
L. Barnett, Einstein et Vunivers, Gallimard, Pari 1 9 5 1 ; M. Eliade, Der
Mythos der eivigen Wiederkehr, Diederichs, Diisseldorf 1953; H. ConradM a r t i u s , Die Zeit, Kosel, M u n c h e n 1956; E. Fink, Zur
ontologischen
Fruhgeschichte
von Raum, Zeit und Bevoegung, Den Haag 1957; B. Russell,
The ABC of Relativitu, II. izd, Allen, London 1958; J . Mouroux, Le mgstere
du temps, Aubier, Pari 1962; F. Kummel, Uber den Begriff der Zeit,
Tiibingen 1962; W. Mayer (Hg.), Das Zeitproblem im 20. Jh, Berlin 1964; W.
Simonis, Zeit und Existenz, Butzon, Kevelaer 1972; J . T. Fraser, (ed.), The
S t u d y of Time, Springer, Berlin 1972; F. Macar, Le temps.
Perspectives
psychophysiologique,
Mardaga, Bruxelles 1980; P. Watte (ed.),
Langages
multiples sur le temps, Louvian-la-Neuve 1981; D. Tiffeneau (ed.), Muthes et
representations
du temps, CNRS, Pari 1985; D. D. Vitrou, ta je
vrijeme, Prosveta, Beograd 1985; N. Elias, Saggio sul tempo, II Mulino,
Bologna 1986; C. de Beauregard, Time, the phgsical magnitude,
Reidel
PubL, Dordrecht 1987; G. Boniolo (ed.), Aspetti epistemologici delto spazio
e del tempo, Borla, Roma 1987; M. Heidegger, Bitak i vrijeme, II. izd,
Naprijed, Zagreb 1988; isti, II concetto di tempo, Ed. Gallio, F e r r a r a 1990; ;
I. von Ludwiger, Tajne prostora i vremena, Mlad. knjiga, Ljubljana 1991; L.
Ceccarini, L'essere e il tempo, Comet, Pavia 1993; J . L. Leuba (ed), Temps et
eschatologie, Cerf, Pari 1994.

395