UNIVERZITET U TRAVNIKU

_____________________________
FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK/SMJER_____STOMATOLOGIJA_____
Predmet: Dermatovenerologija

DERMATOMIKOZE

Kandidat

Mentor

Travnik, Decembar 2014.

Sadraj:
1. Uvod
2. Dermatomikoze
3. Candidiasis
4. Lijeenje i prevencija
5. Literatura

1. UVOD:

Dermatomikoze su , kao to im i samo ime govori, gljivine infekcije koe. One su vrlo est uzrok
posjeta lijeniku i ujedno jedne od najeih konih oboljenja. Zdrava koa je barijera za prodor
gljivica, dok povrinski oteena i vlana pogoduje infekciji i irenju oboljenja. Gljivine bolesti
koe (dermatomikoze) nisu opasne po ivot oboljelog, ali su dosadne kao uostalom i veina
konih oboljenja, a lijeenje traje dugo i esti su recidivi. Infekcija ovisi o patogenosti same gljive,
ali jednako tako vano i o imunolokom statusu inficirane osobe. Prijenosu infekcije s ovjeka na
ovjeka pogoduje boravak u veim kolektivima kao to su kole i djeji vrtii. Bolest se moe
prenositi i sa ivotinja na ljude.
Poznato je vie od 100.000 vrsta gljiva, dok ih je oko 50 patogeno za ovjeka. Gljive su proirene po
cijelom svijetu, a u svakoj regiji prevladava odreena vrsta dermatofita. Nekada se smatralo da
domain dermatofita mora biti ovjek ili ivotinja, a danas su gljive izolirane i iz zraka i sa zemlje.
Stoga se kod pojave dermatomikoze ne mora nuno raditi o prijenosu s nekog drugog ivog bia.
Evidentirano je i da neke osobe imaju predispoziciju za gljivina oboljenja.
Uzronici gljivinih infekcija mogu biti Dermatofiti, Kvasci i Plijesni, pa se na osnovu toga i dijele
na:
1. Dermatofitoze
2. Dermatomikoze uzrokovane kvascima
3. Dermatomikoze uzrokovane plijesnima

2. DERMATOMIKOZE

Gljivine infekcije se primjeuju podjednako u svim starosnim grupama. Potrebno je razlikovati

gljivinu infekciju koe od infekcije koja pored koe zahvata i nokte. Takoer, veoma je vano
napraviti razliku izmeu gljivine infekcije koja zahvata kou obraslu dlakom, jer je u tom sluaju
terapija dugotrajnija. Najee, gljivina infekcija na koi trupa poinje ovalnim crvenilom koje se
periferno iri, ima naglaene ivice i umjereno se peruta. Jedan od estih oblika infekcije je i
perutanje i vlaenje izmeu prstiju stopala koje se esto via kod osoba koje se bave sportom ili
imaju pojaano znojenje stopala - atletsko stopalo. Poseban oblik gljivine infekcije, pityriasis
versicolor, via se u obliku ovalnih, svjetlo-braon i crvenkastih fleka na koi trupa i ruku.
Zaostajanje bjeliastih fleka po zavretku terapije moe izazvati zabunu kod pacijenta da je lijeenje
bilo neuspeno. Potrebno je samo da proe odreeno vreme kako bi se povratila pigmentacija. Na
noktima, gljivina infkecija izgleda kao zadebljanje i krunjenje nokatne ploe, koja postaje trona i
ukasta, a vremenom se infkecija iri sa jednog na druge nokte.
Dijagnoza gljivinih oboljenja i pored klinikog pregleda, zahteva i obavljanje tzv. mikolokog
pregleda a ponekad i uzimanje isjeka koe i/ili nokta. Osnovni uslov za adekvatan rezultat pregleda
na gljivice je korektno uzimanje uzorka s odgovarajueg mjesta. Nepotivanje ovog stava esto
2

dovodi do nekorektne dijagnoze, neadekvatne terapije, pa samim tim i nezadovoljavajueg ishoda

lijeenja.
Dermatofitoze (tinee)
Dermatofiti su:
Trichophyton uzrokuje infekcije na koi, vlasitu i noktima,
Microsporum na koi i vlasitu,
Epidermophyton na koi i noktima.
Dermatofiti su najei uzronici gljivinih oboljenja koe i njenih adneksa noktiju i vlasita.
Bolest koe uzrokovna je gljivicama iz roda Trichophyton . One najee parazitiraju u ronatim
strukturama epidermisa, dlake ili nokta. Karakteristika dermatofita je mogunost razgradnje
roevine pomou odgovarajueg enzima (keratoliza), a klinika slika ovisi o lokalizaciji infekcije i
patogenosti pojedinih sojeva uzronika. Infekcija gljivicama iz roda Trichophyton moe zahvatiti
kou, vlasite i/ili nokte.
Tinea pedis et manus (Trichophytia interdigitalis) je najea dermatofitoza koja, kao to joj i samo
ime govori, zahvaa interdigitalna podruja aka i stopala. Uzrokuju je gljivice iz
rodaTrichophyton .
Tinea pedis je najee gljivino obljenje u Njemakoj, a prema epidemiolokim podacima zahvaa
15-30% populacije, a u SAD oko 20%. Kod rudara je prevalencija 70%, a tinea pedis je vrlo esta
kod atletiara, te se samo oboljenje i uobiajeno naziva atletsko stopalo. Pojavljuje se najee u
ivotnoj dobi od 20.-e do 50.-e godine ivota. ee obolijevaju mukarci od ena.
irenju i nastanku oboljenja pogoduju znojenje i vlaenje nogu ili ruku, esto koritenje zajednikih
higijenskih prostorija, te hodanje bez obue. Bolest je zarazna. Kliniki kao to samo ime kae promjene su lokalizirane izmeu prstiju, koa je upaljena, crvena, s ragadama, vlaenjem i
ljutenjem. Subjektivno dominira svrbe. Bolest je kroninog tijeka i nikada ne iezava spontano.
Tinea capitis zahvaa vlasite, a razlikuje se povrinska i duboka. Kod povrinske se vide okruglasta
arita veliine manje kovanice ili vea, pokrivena sitnim ljuskicama, a vlasi su neravnomjerno
prelomljene. To je bolest mlae ivotne dobi, najee kod kolske djece u dobi od 6 do 10 godina,
rjee nakon 16-e godine, a kod odraslih uglavnom je evidentirana kod ruralne populacije.
Tinea corporis zahvaa neobrasle dijelove koe, a manifestira se takoer okruglastim eritematoznim
aritima s naglaenim rubom, karakteristina je centralna regresija, uz centrifugalno irenje. Moe
se manifestirati u svakoj ivotnoj dobi, a period inkubacije je od par dana do par mjeseci.
3

Onychomicosis obino poinje na slobodnom i bonom rubu nokta uz irenje prema bazi,
manifestira se u vidu utih mrlja i zadebljanju zahvaenog nokta, uz grudiasto mrvljenje ploe
nokta i odizanje od leita. Rijetko je zahvaen samo jedan nokat, obino se onihomikoza
manifestira na nekoliko njih.
Osim trichophytia potrebno je spomenuti i mycrosporie koje takoer spadaju u grupu dermatofitija.
esta im je lokalizacija vlasite, a prenose je najee make, kod kojih ponekad infekcija i ne mora
biti vidljiva.

Kvasci:
Candida (najee Candida albicans ).
Kao to je gore navedeno , gljivice mogu izazvati povrinsku infekciju koe - epidermisa i konih
adneksa (kose folikula vlasita i noktiju) te sluznice (orofarinksa i anogenitalne regije). Gljivice su
uvjetno patogeni organizmi i esto koloniziraju normalni epitel, kao npr. Candida sp . iMalasezia
sp .
Infekcija moe zahvatiti i dublje slojeve koe, najee kod imunokompromitiranih bolesnika. Stoga
je i patogenost gljivica ovisna u prvom redu o imunosnom statusu oboljelog, njegovom odgovoru na
prisutnost gljivica na koi i/ili sluznici, te o lokalizaciji.
Problematika gljivinih oboljenja je zadnjih desetljea postala vrlo aktualna zbog iroke primjene
antibioti ka, te imunosupresiva, citostatika kao i brojnih drugih razloga koji mogu smanjiti prirodnu
otpornost organizma.
Poboljanjem opih higijenskih uvjeta smanj io se broj oboljenja, ali su dermatomikoze jo uvijek
vrlo uestale zbog njihove visoke zaraznosti, a i zbog drugih imbenika koji pogoduju infekciji i
irenju zaraze.
Djeca imaju ee gljivine infekcije vlasita, a mlade odrasle osobe na intertriginoznim
podrujima. Uestalost onihomikoza raste sa ivotnom dobi, pa postoji podatak za Sjedinjene
amerike drave da vie od 50% osoba starijih 75 godina ima onihomikozu.
4

Do infekcije moe doi posrednim i neposrednim putem.

Posrednim putem - najee u loe dezinficiranim bazenima, saunama, zajednikim higijenskim
prostorijama, te svim onim mjestima gdje je prisutno mnotvo ljudi, a uz to i toplina i vlaga koje
pogoduju rastu i razmnoavanju gljivica.
Neposredni m putem direktnim prenosom, kontaktom od bolesnih ljudi ili ivotinja. Kod ivotinja
su najei izvor infekcija make i psi.

Povrne gljivine infekcije saprofitije

Uzronik vegetira na povrini koe i nikada ne prodire u dubinu.
Tipina povrna gljivina infekcija je Pityriasis versicolor iji je uzronik Malassezia furfur .
Najee oboljevaju mlade odrasle osobe, a ea je u tropskim i vlanim krajevima. Vie se
ispoljava u ljetnim mjesecima.
Bolest se manifestira okruglim, otro ogranienim bjelkastim do smeim aritim a. Lokalizacija je
podruje ramena, lea, prsa, proksimalni dio nadlaktica. Nema upalne reakcije. Subjektivno nema
tegoba.

3.Candidiasis
Kandidijaza (monilijaza) je infekcija koe koju uzrokuje Candida sp., najee Candida albicans.
Infekcija se moe pojaviti bilo gdje, ali je najea u naborima koe i izmeu prstiju, na penisu i oko
noktiju na rukama. Simptomi i znakovi ovise o mjestu infekcije. Dijagnoza se postavlja na osnovi
klinike slike i pretrage strugotina koe u vlanom (nativnom) razmazu s kalijevom luinom. Lijei
se isuivanjem i sredstvima protiv gljivica. Do veine infekcija s Candidom dolazi na koi i
sluznicama, no u imunokompromitiranih bolesnika je esta invazivna kandidijaza koja moe
ugroziti ivot.
5

Etiologija
Candida je skupina od ~150 vrsta kvasnica. C. albicans je odgovorna za ~7080% svih kandidijaza.
Druge znaajne vrste su C. glabrata, C. tropicalis, C. krusei i C. dubliniensis.
Candida je sveprisutna kvasnica koja mirno ivi na koi i sluznicama sve dok vlaga, vruina i
poremeeni lokalni i sistemski mehanizmi obrane ne stvore plodno tlo za njezin rast. imbenici
rizika za razvoj kandidijaze su toplo vrijeme, uska odjea, loa higijena, rijetko mijenjanje pelena ili
donjeg rublja u djece i starijih osoba, promijenjena flora uslijed lijeenja antibioticima te
imunosupresija uslijed lijeenja kortikosteroidima i imunosupresivima, trudnoa, dijabetes, druge
endokrinopatije (npr. Cushingova bolest, hipoadrenalizam, hipotireoza), krvne diskrazije i
poremeaji T stanica.
Kandidijaza se najee razvija u podruju nabora koe kao to su aksile, prepone i glutealna brazda
(npr. pelenski osip) i podrujima izmeu prstiju, na glansu penisa te ispod dojki. Vulvovaginalna
kandidijaza je u ena esta. Infekcija noktiju Candidom i paronihija se mogu razviti nakon loe
izvedene manikure i u radnika u kuhinjama i drugdje gdje su im ruke neprestano izloene vodi.
Orofaringealna kandidijaza je est znak lokalne ili sistemske imunosupresije.
Kronina mukokutana kandidijaza je kronina infekcija koja tipino zahvaa nokte, kou i
orofarinks.

Bolesnici

imaju

konu anergiju

naCandidu,

nemaju

proliferativni

odgovor

na Candida antigen (uz normalni proliferativni odgovor na mitogene) uz neoteen odgovor

protutijelima na Candidu i druge antigene. Kronina mukokutana kandidijaza se moe pojaviti u
vidu autosomno recesivne bolesti povezane s hipoparatireozom i Adisonovom boleu
(sindrom Candidaendokrinopatija).

Simptomi i znakovi
Infekcija konih nabora se oituje dobro ogranienim eritematoznim podrujima razliite veliine i
oblika koji svrbe; u tamnoputih bolesnika moe biti teko uoiti crvenilo. Primarne promjene mogu
imati u susjedstvu satelitne papule i pustule. Perianalna kandidijaza izaziva bijela podruja
maceracije i svrbe anusa. Vulvovaginalna kandidijaza uzrokuje svrbe i iscjedak.
Infekcija nokta Candidom se oituje zahvaanjem cijele debljine nokta (onihomikoza) paronihija
izazvana Candidom se oituje u vidu bolne crvene otekline oko nokta koja se moe gnojiti.
Subungualne infekcije su obiljeene odvajanjem distalnog dijela jednog ili vie noktiju (oniholiza), s
bijelim ili utim obojenjem subungualnog podruja.
Orofaringealna kandidijaza uzrokuje na sluznici usne upljine bijele plakove koji nakon struganja
mogu krvariti.
Kronina mukokutana kandidijaza je obiljeena crvenim, pustuloznim i zadebljanim plakovima s
krustom koji nalikuju psorijazi, osobito na nosu i elu te su beziznimno povezani s kroninom
oralnom kandidijazom
Dijagnoza se postavlja na osnovi klinike slike i nalaza kvasnica i pseudohifa u vlanim razmazima
ostruaka promjene uz kalijevu luinu. Pozitivan nalaz u kulturi obino je besmislen jer
je Candida prisutna svuda.
Infekcija konih nabora lijei se sredstvima za isuivanje prema potrebi (npr. Burowljeva otopina
kod vlaeih promjena, gentiana violet za prostore meu nonim prstima) i lokalnom primjenom
sredstava protiv gljivica (vidi TBL. 1201). Za suhe promjene su idealni prakasti pripravci (npr.
mikonazol praak 2/dan tijekom 23 tj.). Kod opsene intertriginozne kandidijaze indiciran je
flukonazol 150 mg PO 1/ tjedan tijekom 24 tjedna; istodobno se mogu primjenjivati pripravci za
lokalno lijeenje.
7

Lijeenje pelenskog osipa uzrokovanog Candidom obuhvaa ee mijenjanje pelena, izbjegavanje

jednokratnih pelena s plastinim slojem te primjenu imidazolske kreme 2/dan.
Djeca koja istovremeno imaju i orofaringealnu kandidijazu mogu se lijeiti peroralnim pripravkom
nistatina; 1 ml suspenzije (100.000 jedinica/ml) se nakapa u podruje svakog obraza 4/dan.
Lijeenje onihomikoze i paronihije uzrokovane Candidom opisano je na str 1010.
Oralna se kandidijaza lijei flukonazolom 200 mg prvog dana, a potom po 100 mg PO 1/dan
tijekom 23 tjedna.
Kroninu mukokutanu kandidijazu potrebno je dugotrajno lijeiti sredstvima protiv gljivica.

4. Lijeenje i prevencija
Lijeenje
Dijagnoza se u pravilu postavlja na temelju anamneze i klinike slike, te mikoloke obrade arita
koja se sastoji od nativnog mikorskopskog preparata, kulture i/ili pregleda fluorescentnom
svjetiljkom. Rjee su potrebne daljnje dijagnostike pretrage kao to su patohistoloka analiza,
trihofitinski test itd.
Lijeenje u pravilu provodi i prati nadleni lijenik te po potrebi i dermatolog. Terapija ovisi o
nekoliko imbenika, prvenstveno o lokalizaciji promjena (koa, vlasite ili nokti), zatim o stupnju
oteenja koe, dubini prodora uzronika i vrsti gljivice koja je uzrokovala oboljenja.
Treba se dosljedno pridravati preporuene terapije koja je je u veini sluajeva lokalna. Na
raspolaganju su antimikotske kreme, masti, losioni, gelovi, sprejevi, paste, posipi te lakovi za
lijeenje onihomikoza.
Ponekad je potrebno i sistemsko lijeenje, najee kod onihomikoza i kod mikoza vlasita, a znatno
rjee kod ostalih dermatomikoza, i to ukoliko se kod provoenja lokalne terapije ne dobiju
zadovoljavajui terapijski rezultati.
Prevencija gljivinih oboljenja koe
Prevencija je kod gljivinih oboljenja, kao i svugdje u medicini, vana, a u ovom segmentu
dermatologije je i neobino znaajna, jer moe sprijeiti vei broj dermatomikoza.
Od opih mjera vano je izbjegavati sve imbenike koji bi mogli pogodovati razmnoavanju gljvica
na koi :

izbjegavati koliko je mogue trljanje koe o kou;

smanjivati prekomjerno znojenje;

8

posebno je vano odravanje higijenskih mjera kao to je u sluaju pojaanog znojenja nogu
potrebno je ee mijenjati arape koje uvijek moraju biti od istog pamuka, bez primjesa elastina ili
sintetike;

nakon kupanja ili plivanja u bazenu posuiti kou i nikada ne

posuivati runike, uvijek koristiti vlastiti isti suhi runik;

to je vie mogue izbjegavati sintetiku odjeu i obuu.

Potrebno je izbjegavati bazene i saune sumnjive higijenske razine, te uvijek hodati u odgovarajuim
papuama, kou prati pH neutralnim sredstvima, arape i rublje prati na visokim temperaturama
viim od 60.C.
Lijekove treba primjenjivati tono prema uputama lijenika. Da bi se izbjegli recidivi oboljenja,
lijeenje treba provoditi redovito i uporno.
Pridravanjem opih higijenskih mjera, te izbjegavanjem mjesta na kojima postoji opravdana
bojazan od infekcije, nadalje redovitim pregledavanjem kunih ljubimaca (make i psi, naroito
ukoliko ive u kui gdje su i djeca) da bi se izbjeglo prenoenje mikoze sa ivotinja, velika je
vjerojatnost da emo sauvati svoju kou, nokte i vlasite lijepima i zdravima, bez znakova bilo
kakve infekcije.

4. Literatura:
1. Mala dermatovenerologija sa atlasom konih i spolnih bolesti, M.Betteto, J.Fettich, Ljubljana,
1977.
2. Fitzpatricks Clinical Dermatology. Medical Publishing Division. Cutaneous fungal infections,
2005.
3. Slike (wikipedia)
9