6 Sustavi digitalne radiodifuzije

Danas jo uvijek najveu zastupljenost pri radiodifuziji i prijamu zvuka ima primjena analogne tehnike
odailjanja odnosno prijama amplitudno modularnih (AM) ili frekvencijski moduliranih (FM) odailjakih
sustava. Analogni sustav radiodifuzije glavnu primjenu ima u mrei zemaljskih odailjaa u frekvencijskim
pojasevima na dugom valu LF (raspon pojasa frekvencije od 148,5 kHz do 283,5 kHz), srednjem valu MF
(raspon pojasa frekvencije od 526,5 kHz do 1606,5 kHz), kratkom valu HF (raspon pojasa frekvencije od
5955 kHz do 26070 kHz) i VHF pojasu II (raspon pojasa frekvencije od 87,5 MHz do 108,0 MHz).
Zastupljenost radiodifuzije zvuka na LF, MF i HF je manja zbog visokih trokova i loije
kvalitete zvuka, dok je interes za VHF II pojas vrlo velik tako da danas u Hrvatskoj imamo 168 koncesija
za obavljanje djelatnosti radija (komercijalnih i nacionalnih). Na VHF pojasu u Europi se koristi FM
modulacijski postupak s multipleksnim modulacijskim signalom koji omoguuje prijam stereo ili mono
zvuka (razvijen je i sustav za kvadrofonski prijam), s mogunou integracije manje koliine digitalnih
podataka u multipleksni modulacijski signal, a koji omoguuju prikaz na zaslonu prijamnika informacije o
naslovu pjesme, tonom vremenu, nazivu radijske postaje, informaciju o alternativnoj frekvenciji istog
programskog sadraja, itd. [6.1]. U multipleksnom modulacijskom signalu zvuk je smjeten u pojasu
frekvencije od 30 Hz do 15 kHz te se nad navedenim audio pojasom primjenjuju procesori zvuka kako bi
se poboljala kvaliteta zvuka (u CD reprodukciji, zvuk je smjeten u pojasu od 20 Hz do 20 kHz) i osigurao
bolji stereo prijam koji je degradiran utjecajem prijenosnog kanala na modulirani signal. Kako bi se
izbjegli ili umanjili nedostaci gore navedenih analognih sustava, uvode se digitalni sustavi odailjanja
modulacijskog signala koji u osnovi vie ne sadre samo zvuk. Osnovni model digitalnog sustava je
prikazan na slici 6.1.

Slika 6.1 Primjer digitalnog sustava za prijenos zvuka

Koder informacija je namijenjen uklanjanju redundancije iz digitalnog signala (audio + dodatne
informacije). FEC (eng. Forward Error Correction) je namijenjen dodavanju redundancije u smislu kodova
za ispravljanje pogreaka u kanalu. Frekvencijsko i vremensko ispreplitanje se odnosi na tzv. uvoenje
disperzije u svrhu smanjenja utjecaja fadinga (propada elektrinog polja signala) na pojedinim dijelovima
kanala kad se promatra amplitudna prijenosna karakteristika kanala. U modulatoru se bitovi pretvaraju u
simbole uz odgovarajue oblikovanje simbola radi prilagodbe ogranienom pojasu kanala. Na prijamnoj
strani se postupak ponavlja u obrnutom smjer [6.2].
Ovakvim sustavom digitalne radiodifuzije zvuka postie se: bolja kvaliteta zvuka, fleksibilnost
(mogunost prilagodbe parametara moduliranog signala propagacijskim uvjetima), prijenos dodatnih
informacija uz zvuk kao osnovni informacijski signal, bolja spektralna uinkovitost, bolja kontrola nad
komunikacijskim kanalom, integracija s drugim povezanim ili nepovezanim digitalnim ili analognim
mreama i mogunost uvjetnog pristupa. Osnovni sustavi digitalne radiodifuzije koji se obrauju u

ovome poglavlju su DSR, DAB, DAB+, DRM, DRM+, HD-Radio, DVB-T i Internet radio kao posebni tip
digitalnog sustava radiodifuzije preko mree [6.3].

6.1 Digitales Satellitenradio (DSR)

Ovaj sustav digitalne satelitske radiodifuzije zvuka nastao je polovicom osamdesetih godina 20.st. kao
rezultat suradnje njemakog IRT-a (njem. Institut fr Rundfunk-Technik) i DBP-Telekoma (njem. Deutsche
Budespost). To je prvi pravi komercijalni sustav radiodifuzije zvuka u digitalnoj tehnologiji na europskom
tlu. Iako tehnoloki vrlo dobar sustav, u stvarnosti je bio praen mnogim nedaama koje nisu bile izravno
vezane uz njegovu koncepciju [6.4].
6.1.1

Povijesni razvoj DSR-a

Budui da se cijeli razvoj sustava i poetak emitiranja temeljio na njemakim sustavima i satelitima, ali i
radio postajama, DSR se smatra iskljuivo njemakim sustavom. Tome valja pridodati injenicu da prema
vaeem zakonu, radio postaje nisu bile vlasnici odailjaa. Prema tom zakonu one su mogle odailjae
dobiti u najam, a stvarni vlasnik je bila tvrtka DBP. Zato je i ovaj sustav razvijan u svjetlu takve
organizacije radiodifuzije. Iako su radio postaje bile stvarni korisnici DSR radio kanala, vlasnik odailjaa
(ukljuivo i sateliti) bio je netko drugi. Drugi poetni problem su bili skupi prijamnici.
Prvi prototip prijamnika za DSR predstavila je tvrtka Telefunken jo 1982. na izlobi HiFi Video. Prvi
pilot projekt kabelskog emitiranja digitalnog radijskog programa zapoeo je 1984., a pravi poetak rada
sustava odvio se za vrijeme izlobe Internationale Funkausstellung u Berlinu 1989., kada je slubeno
zapoeo rad sustava.
U poetku je bilo zamiljeno da njegovo emitiranje zapone preko satelita TV-SAT1 i kabelske mree.
Meutim, zbog prestanka rada TV-SAT1 satelita odgoen je poetak rada do 1991. godine kad poinje
emitiranje preko TV-SAT2 (do 1994.), a kasnije i preko Kopernikusa. Svi programi emitirani u DSR sustavu
su na prijamnim glavnim satelitskim stanicama distribuirani dalje kroz kabelsku mreu DBP-a.
Iako je za prijam DSR programa bio potreban posebni prijamnik koji je na poetku kota vie od 1000
njemakih maraka, dodatni poticaj irenju sustava je stvorio i pad cijena prijamnika na razinu prihvatljivu
za prosjenog korisnika, odnosno oko 200 njemakih maraka 1995. godine.
Sljedea prepreka irenju interesa za DSR leala je u injenici da on ima kapacitet od samo 16 stereo
kanala. Razvojem naprednijih postupaka kodiranja audio informacije koristei redukciju podataka (npr.
MUSICAM) ovaj se nedostatak mogao donekle rijeiti. Koritenjem ovih naina kodiranja bi se broj
stereo kanala uetverostruio.
Ipak najvei nedostatak, koji vjerojatno nije mogue rijeiti na ekonomski prihvatljiv nain, je prijam u
pokretu (mobilni prijam). DSR signal se emitira preko geostacionarnih satelita, pa za njegov prijam treba
i odgovarajua antena. Uobiajene paraboline antene imaju promjer neto manji od 1m i time nisu
pogodne za prijam u pokretu. Tijekom razvoja i rada DSR sustava ispitivano je nekoliko vrsta antena
sastavljenih od polja fazno usklaenih dipola. Radi ostvarivanja prijama DSR signala u kretanju ovi dipoli
su trebali biti usklaivani pomou raunala. Iako se dolo do praktinih rjeenja, njihova cijena je bila
tolika da nije osiguravala primjenu u budunosti.
Iako je tijekom devedesetih godina 20 stoljea prodano izmeu sto i dvjesto tisua DSR prijamnika, 1997.
je odlueno da se posebni kabelski kanali S2 i S3 putem kojih je DSR distribuiran moraju isprazniti za
potrebe irenja analogne televizije, odnosno da se distribucija DSR sustava putem kabelske mree mora
obustaviti. To se i dogodilo 16. sijenja 1999. unato velikim protestima brojnih sluatelja. Jedino su
korisnici koji su kupili svoje DSR prijamnike poslije 1996. godine imali pravo na nadoknadu od Telekoma.

DSR je jo ostao aktivan samo u vicarskoj do 2001. pod nazivom DigitSuperRadio, i to distribucijom kroz
vlastite kabelske mree. Zanimljivo je da su tamo neko vrijeme na raspolaganju bila dva paketa, jedan
njemaki i jedan vicarski, s ukupno 32 kanala.
Konano, prije prelaska na opis same tehnike koncepcije DSR sustava, treba razmiljati o DSR-u kao
sustavu koji ima ukupni kapacitet prijenosnog kanala od 20,48 Mb/s. Ovoliki kapacitet se, osim za
prijenos digitalnog audio signala, moe iskoristiti i za razne druge primjene (npr. distribucija programa
do zemaljskih odailjaa, razne mogunosti prijenosa za najiri krug korisnika uz uporabu kunih
(stacionarnih) i prijenosnih prijamnika.
6.1.2

Opis rada DSR sustava

Osnovni zahtjevi na projektiranja sustava bili su da se DSR uklopi u postojee formate prijenosa
digitalnog audio signala i da se uklopi u postojeu frekvencijsku raspodjelu kanala za satelitsku difuziju
televizijskog signala. Prvi zahtjev se odnosio na prijenos audio signala od radio postaje do zemaljske
satelitske stanice (up-link toke) s koje se signal odailjao prema satelitu [6.5].
Kao rjeenje za prijenos je koriten postojei format DS1, slika 6.2, dobro definiran i esto koriten u
DBT-u. Ovaj format predvia tri mogua ulazna signala:

L
D

A/D
A/D
digitalni
16 bita
digitalni
16 bita

AES/EBU

32 kHz
DS1
TAKT

16/14
SF

16/14

KODER

analogni signal lijevog i desnog kanala koji se digitalizira s frekvencijom uzorkovanja od 32 kHz i
16-bitovnom kvantizacijom
digitalizirani audio signal (fuz=32 kHz, n=16 bita) u paralelnom obliku
AES/EBU digitalni audio signal s frekvencijom uzorkovanja od 48 kHz i 16-bitovnom
kvantizacijom (3,072 Mbit/s); u tom sluaju treba obaviti promjenu frekvencije uzorkovanja s 48
na 32 kHz

Multiplekser

HDB3

1 Mb/s

SF
dodatne
informacije

48/32kHz
Slika 6.2 DS1 format.

Svi signali dolaze na multiplekser kojim se odabire koji e se od njih koristiti. Na izlazu multipleksera je
digitalni audio signal s frekvencijom uzorkovanja od 32 kHz i 16-bitovnom kvantizacijom. Sljedei korak
je kompresija iz 16-bitovne u 14-bitovnu kvantizaciju. Kompresija podataka se temelji na NICAM (eng.
Near Instanteinuous Companding) 728 postupku (izvorno ovaj postupak ima kompresiju 14 u 10 bitova).
Tom kompresijom se 16 bitova komprimira u 14 bitova, ali bez gubitaka audio informacija. U DS1
formatu se kompresija provodi prebacivanjem cjelobrojnih (eng. fixed point) 16 bitova u 3.14 bitova u

aritmetici pominog zareza (eng. floating point). Pri tome oznaka 3.14 znai da se koriste 3 bita za
eksponent i 14 bitova za mantisu. Postupak se provodi tako da se tok podataka obrauje u blokovima od
2 ms. Za svaki blok se pronalaze uzorci s maksimalnom razinom i na osnovu njih se odreuje eksponent.
To znai da svake 2 ms aljemo 3 bita kao skalni faktor, a iza njih 14 bitova informacije. Slika 6.3
prikazuje princip odreivanja skalnih faktora, a slika 6.4 algoritam kodiranja i prijenosni format.

Slika 6.3 Princip odreivanja skalnog faktora.

Slika 6.4 Algoritam kodiranja 16 u 14 i prijenosni format.

Dinamika signala zadrana je nakon ovakvog postupaka kompresije podataka i iznosi: D = 16 6,02 + 1,76
98 dB, dok je odnos S/N drugaiji nego za linearnu kvantizaciju. On linearno raste dok je skalni faktor 0.
Porastom skalnog faktora odnos S/ skokovito pada za 6 dB i potom opet raste do sljedee promjene
skalnog faktora. Ovakav skokovit rast odnosa S/ je karakteristian za gotovo trenutnu digitalnu
kompresiju signala kao to se koristi kod DS1 prijenosa. Slika 6.5 prikazuje vremensku promjenu odnosa
S/ kodirane audio informacije.

Slika 6.5 Odnos S/.

Sljedei korak u DS1 prijenosu je multipleksiranje 3.14 digitalne audio informacije s dodatnim podacima.
Ovaj postupak predvia slanje dodatnih informacija tipa RDS-a koje su vezane uz sam audio signal koji se
prenosi.
Multiplekser moe raditi samostalno, tj. s vlastitim generatorom referentnog signala. Budui da se radi u
sustavu prijenosa predvienom za digitalnu telefonsku mreu, mnogo ee se referentni signal dobiva
iz prijamnog DS1 signala (komunikacijski vodovi su dvosmjerni!) te se tako odrava sinkronizacija cijele
mree. Brzina toka bitova je 1024 kb/s.
Izlazni signal prolazi kroz HDB3 koder koji daje na izlazu pseudoternarni signal. Osobina ovog koda je da
imam mogunost otkrivanja greke, ali ne i ispravljanja. Spektar HDB3 kodiranog signala ima
dominantnu komponentu na frekvenciji koja odgovara nazivnoj brzini prijenosa, pa je time ostvareno
jednostavno sinkroniziranje kodera na dolazni signal. Osim toga, HDB3 algoritam kodiranja odrava
srednju vrijednost kodiranog signala jednaku 0, tj. nema pojave istosmjerne komponente koja bi smetala
u detektiranju ispravnih logikih stanja signala.
6.1.3

Stvaranje DSR signala

Koritenjem DS1 formata osigurano je jednostavno uklapanje digitalnog audio signala u postojeu
digitalnu telekomunikacijsku mreu. Budui da je brzina prijenosa DS1 signala 1,024 Mb/s, dva takva
signala se koriste zajedno radi boljeg iskoritavanja kapaciteta primarnog PCM prijenosa koji iznosi 2,048
Mb/s.
Time je rijeen prvi dio zahtjeva postavljenih na poetku definiranja DSR sustava. Drugi dio zahtjeva se
odnosio na zauzimanje frekvencijskog spektra u pojasevima koji odgovaraju TV kanalu, tj. frekvencijskoj
irini TV transpondera na satelitu. Za usporedbu navedimo da je irina pojasa za FM kodirani analogni
stereo signal 300 kHz, a irina TV kanala je 7 MHz. Prema tome, TV kanal je preirok da bi u njemu
prenosili samo jednu audio informaciju. Kao optimalno rjeenje uzeto je da se u DSR sustavu stvaraju
grupe od 16 stereo audio kanala koje se prenose unutar frekvencijskog podruja koje odgovara irini 2
TV kanala. Ovakve grupe ine jedan DSR signal.
U sluaju kabelske distribucije signala to je irina od 14 MHz. U satelitskoj difuziji frekvencijska irina
jednog TV transpondera iznosi 27 MHz. Zbog toga se osnovna irina DSR signala smanjuje na 12 MHz, pa
je mogue prenijeti dva DSR signala (ukupno 32 stereo kanala) unutar jednog TV transpondera. Ovakvim
nainom rada ostvaren je i drugi zahtjev, a to je bilo da se DSR signal uklopi u postojeu organizaciju TV
kanala u kabelskoj distribuciji i satelitskoj radiodifuziji.
Na slici 6.6 je prikazana blok-shema nastajanja DSR signala. 16 stereo signala raznih formata (analogni,
digitalni DS1, digitalni AES/EBU, MPEG komprimirani,) dolazi preko prilagodnih sklopova na zajedniku
sabirnicu. Od audio dijela ovih signala dobiva se glavni okvir (eng. main frame). Ovi signali su uzorkovani
s 32 kHz i 16-bitovnom razluivosti. Svaki od ulaznih audio signala u sebi sadri i dio dodatnih informacija
tipa RDS-a koje su vezane uz sam audio signal koji se prenosi. Ove informacije se najprije izdvajaju i

grupiraju u AI okviru (eng. auxiliary information frame), a potom se dodaju glavnom okviru. Signal se
razdvaja tako da se prije ulaza u multiplekser i scrambler dobivaju dva niza A i B. U fazi stvaranja
glavnog okvira se takoer provodi kompresija 16/14 prema ranije opisanom postupku. Brzina prijenosa
svakog od A i B signala je 10,24 Mb/s. Na preostale ulaze u multiplekser se dovodi signal za posebne
vrste prijenosa (eng. special service) i ispitna pseudosluajna binarna sekvenca (eng. pseudorandom bit
sequence) koja se koristi za mjerenje broja greaka u prijamu. Dva izlazna signala iz multipleksera se
dovode na diferencijalni QPSK modulator. U njemu svaki od binarnih signala diferencijalno kodira dva
prijenosna nosioca iste frekvencije ali meusobno pomaknuta za fazni kut 90. Na izlazu se konano
dobiva QPSK modulirani DSR signal brzine toka bitova od 20,48 Mb/s. Ovim signalom se modulira
prijenosna frekvencija od 118 MHz (slika 6.7) u sluaju kabelske distribucije (kanali S2 i S3) ili 14 GHz ako
se radi o satelitskom up-linku.

Slika 6.6 Stvaranje DSR signala.

Slika 6.7 Smjetaj DSR signala u spektru za kabelsku distribuciju.

6.1.4

Struktura DSR okvira

Na slici 6.8 prikazana je struktura glavnog okvira. Ova struktura je jednaka za A i B signal. Glavni okvir se
ponavlja 32000 puta u sekundi, tj. s frekvencijom uzorkovanja.

Slika 6.8 Struktura glavnog DSR okvira.

Prvih 11 bitova je sinkro rije, 4 puta po 77 bitova su audio informacija i redundancija. Tih 77 bitova
podijeljeno je u: 11 bitova - L1, 11 bitova - R1, 11 bitova - L2, 11 bitova - R2, 19-paritetnih (koristi se BCH
63/44 kd), 2-dodatne informacije, 3 bita - L1, 3 bita - R1, 3 bita - L2, 3 bita - R2 (LSB bitovi B2, B1, B0).
Primijenjeni zatitni kod BCH 63/44 na 44 bita informacije (4 11 najvanijih bitova) dodaje 19
redundantnih bitova. Ako se bolje pogleda vidi se da se zatitni kod primjenjuje samo na 11 najvanijih
bitova, dok 3 najmanje znaajna bita i skalarni faktori nisu zatieni redundancijom. Koritenje
kompresije 16/14, tj. slanje skalarnih faktora svake 2 ms i BCH kod 63/44 osiguravaju kvalitetu prijama
sve do BER = 310-3 (eng. BER = Bit Error Rate).
Pomou S bitova se formira okvir posebnih usluga (eng. special service frame), slino RDS-u (15 tipova
programa; 9 govornih i 6 glazbenih). 64 uzastopna glavna okvira tvori super okvir jer tako treba doi i
skalarni faktor, kao to je prikazano na slici 6.9. I super okvir poinje sinkro rijei. 3 bita skalarni faktori, L
i D = 6 bita + 8 bita zatite => kod 14/6, tzv. BCH kod (vea zatita za skalarne faktore zbog njihove
vanosti).

Slika 6.9 Struktura super okvira.

6.1.5

DSR prijamnik

Za DSR se koristi posebni prijamnik. Ne moe se koristiti TV prijamnik jer bi nam smetao ton od TV
kanala. Veina prijamnika (oko 80%) primala je signal iz kabelskog sustava, a ne direktno sa satelita, ali
su kod boljih izvedbi prijamnika bili ugraeni ulazi i za kabelski i za satelitski prijam (slika 6.10).

Slika 6.10 Blok shema DSR prijamnika za kabelski i satelitski prijam.

Na slici 6.11 je prikazana podrobnija blok-shema DSR prijamnika za kabelski prijam. U njoj se vidi princip
rada PLL QPSK demodulatora na ulazu. Obzirom da se radi o kvadraturnoj modulaciji PLL sklop se sastoji
od dva identina kruga. signali greke utjeu na komplementarne dijelove PLL-a, potom se zbrajaju i
reguliraju rad zajednikog naponski kontroliranog oscilatora. Demodulirani signal se limitira i dovodi na
A i B ulaze DSR dekodera. Izlazi iz ovog dekodera se potom vode na digitalni filtar i D/A pretvara. Dva
posljednja navedena kruga su u potpunosti preuzeti iz uobiajenih CD-reproduktora, to je pridonijelo
snienju cijene ureaja.

Slika 6.11 Detaljnija blok shema DSR prijamnika za kabelski prijam.

Usprkos svih dobrih opisanih rjeenja,najvea mana DSR sustava je bila nemogunost prijama u pokretu.
Zbog velike snage TV-SAT2 DSR se mogao koristiti za prijenosne prijamnike s malom antenom, ali
veliina antene jo uvijek nije omoguavala ugradnju u vozila i pokretni prijam. Postojala je zamisao da
se napravi satelitska antena od 15 cm koja bi omoguavala DSR prijam. Izvedba nije u obliku parabole
ve se usmjerenost dobivala nizom fazno usklaenih dipola. Usmjerenjem antene je trebalo upravljati
mikroraunalo koje bi na temelju promjene u razini signala i podataka o smjeru kretanja mijenjalo
usmjerenost antene tako da glavna latica bude uvijek usmjerena prema satelitu. Drugi problem je
predstavljala mehanika vrstoa i stabilnost ovakve antene pri velikim brzinama.
6.1.6

Zahtjevi na idealni DSR prijamnik i daljnji razvoj

Ovi zahtjevi su navedeni imajui u vidu pretpostavljeni razvoj DSR-a:

kontinuirano podeavanje frekvencije za kabelski i satelitski ulaz

indikator jaine signala
memoriranje 5 do 10 DSR signala (80 do 160 programa)
izlaz za slualice

DSR sustav se nije proirio izvan podruja Njemake, sustav je ugaen poetkom 2001.godine i ne koristi
se vie.
Nasljednici DSR-a su:

EURORADIO - temelji se na dobrim osobinama DS1 formata. Vremenom je prerastao u bolji i

sloeniji sustav DSQ.
DSQ (eng. Digital Studio Quality) nakon 1993. EURORADIO vie ne koristi DS1 nego NICAM uz
frekvenciju uzorkovanja 48 kHz i n=18 (20kHz prijenosno podruje uz 120dB dinamike)
DSR s MUSICAM-om ima etiri puta vie kanala i koristi se u Americi (DMX) kao pretplatniki
servis za distribuciju glazbe za robne kue i restorane.

6.2 Astra Digital Radio (ADR)

6.2.1

Razvoj ADR-a

Uveden 1995. od strane SES (franc. Societe Europeenne des Satellites). To je sustav koji omoguuje
prijenos digitalnog stereo radijskog programa preko podnosioca analognog satelitsko televizijskog
kanala[6.6]. Za prijam ADR kodiranih signala bili su potrebni posebni prijamnici (nisu kompatibilni s DVBS). Prijam je iao preko Astra 1 satelita (19,2 istono), i to samo njemako govorno podruje. Takoer se
upotrebljava i kablovska distribucija.
On je tehnoloki i marketinki nadomjestio DSR sustav koji je imao samo 16 postaja. Svoj vrhunac je
imao krajem 90-tih godina. U emitiranje su bile ukljuene sve postaje ARD-a i 10 postaja vicarskog SRGa. DVB-S je po broju emitiranih radio postaja dostigao ADR tek 2005.
Danas se vie ne prodaju ARD prijamnici, privatne postaje vie ne emitiraju. Iskljuivanje se oekuje s
prestankom emitiranja analognih TV programa (od kraja 2008. do kraja 2010.). Meutim, u Njemakoj
jo uvijek preko 12 milijuna analognih satelitskih prijamnika to je i omoguilo dugovjenost ovog
sustava digitalne radiodifuzije[6.6].
6.2.2

Tehnologija ADR-a

Parametri ADR sustava:

MUSICAM (MPEG 1, Layer II) 192 kbit/s, 48 kHz
zatita od greki pomou konvolucijskog koda
diferencijalna QPSK modulacija, 12 ADR podnosioca
frekvencijski pojas 130 kHz (isto kao i za analogni zvuni podnosioc) zamjena analognih s
digitalnim signalom
cijeli transponder u ADR-u: 48 kanala
dodatni podaci: 9,6 kbit/s
dodatni podaci RDS kodirani budui da neke postaje koriste iste podatke i za FM modulirane
programe
ista kvaliteta kao i kod DAB-a
uz TV kanal moe emitirati do 12 digitalnih radio kanala (DAB 6-7)
ukupni kapacitet vie stotina kanala
nedostatak samo stacionarni prijam
Raspored digitalno kodiranih audio podnosioca u frekvencijskom multipleksu analogno kodiranog video
nosioca vidljiv je na slici 6.12. Na slici A0 je mono, ne kompandirani kanal irine 200 kHz, frekvencijski
moduliran uz m = 0,26. D0 se upotrebljava za monitoriranje mree, brzina prijenosa podataka je 14,4
kbit/s, a nain kodiranja asinkroni FSK.

Slika 6.12 Alternative zvunih podnosioca u ADR sustavu.

6.3 Digital Audio Broadcasting (DAB)

DSR i ADR sustavi su nali primjenu u satelitskoj difuziji i kabelskoj distribuciji signala, ali ne
zadovoljavaju mogunost mobilnog prijama, koji upravo predstavlja bitnu prednost radija u odnosu na
ostale medije. Zbog toga se prilo definiranju sustava koji bi pruao kvalitetu primjerenu digitalnim
tonskim ureajima, uz jednostavnost i fleksibilnost prijama koju pruaju analogni radio-difuzni sustavi
[6.7].
6.3.1

Povijesni razvoj DAB-a

Povijesni razvoj DAB-a zapoeo je 1981. na njemakom institutu Institut fr Rundfunktechnik (IRT). Prva
demonstracija rada DAB-a odrala se 1985. na sajmu WARC-ORB u enevi, a prvi prijenos zvuka putem
DAB sustava u Njemakoj napravljen je 1988.
Kasnije je DAB (ili Eureka-147) razvijan kao istraivaki projekt Europske Unije (Eureka projekt s brojem
EU147), a poreknut je 1987. na inicijativu konzorcija osnovanog 1986. MP2 tehnika kodiranja (MPEG-1,
layer-2) stvorena je kao dio EU147 projekta. DAB je prvi koristio OFDM standardiziranu modulacijsku
tehniku (eng. orthogonal frequency division multiplexing) koja je od tada postala jedna od
najpopularnijih metoda prijenosa modernih irokopojasnih digitalnih komunikacijskih sustava.
Prva pokusna emitiranja provedena su 1990. Meutim prve javne demonstracije rada sustava u
Ujedinjenom Kraljevstvu napravljena su tek 1993. Specifikacije prijenosnog protokola dovrene su 1993.
te su preuzete od strane ITU-R normizacijskog tijela 1994., od Europske Unije 1995., te od ETSI-ja 1997.
Prva emitiranja u nekoliko zemalja zapoelo je 1995.
Godine 1987. pokrenut je stoga projekt Eureka EU-147 koji je rjeavao razvoj zemaljskog i satelitskog
digitalnog radio-difuznog sustava DAB (eng. Digital Audio Broadcasting). Mogunost mobilnog prijama
trai relativno nisko frekvencijsko podruje odailjaa, to opet ograniava koliinu informacije koja se
moe prenijeti. Kao odgovor na postavljene zahtjeve unutar DAB-projekta prilo se definiranju sustava

za redukciju podataka koji bi omoguio kvalitetan prijenos uz malu brzinu protoka digitaliziranog
tonskog signala, te primjeni posebne modulacije radi to boljeg iskoritavanja raspoloivog spektra i
mogunosti koje prua digitalna radio-difuzija.
Koristei steena saznanja o slunom procesu u ljudskom uhu, dolo se do algoritama redukcije koji
omoguavaju kvalitetan prijenos tonske informacije uz brzine od 32 kb/s do 196 kb/s po kanalu, tj, uz
faktor redukcije (u odnosu na 16-bitovnu informaciju) od 22 do 3,6.
Teoretska razmatranja o mogunostima smanjenja koliine informacije potkrijepljena su koncem 80-tih
godina 20. stoljea, kad je tehnoloki napredak procesora za digitalnu obradu podataka omguio izvedbu
kodera i dekodera koji su radili u stvarnom vremenu. Suoen s velikim brojem slinih algoritama, koji
nisu meusobno kompatibilni, ISO je 1988. godine pokrenuo postupak standardiziranja kodera. 1992.
godine postupak je zavren objavljivanjem dokumenta ISO-11172 (I do IV) u kojem je definirana obitelj
kodera i dekodera za redukciju slikovnog i tonskog signala. Na tonski dio se odnosi 3. dio standarda (ISO
11172-III) i on definira 3 razine kodera i dekodera: ISO Layer-I, Layer-II i Layer-III. Na slici 6.13 je
prikazana namjena pojedine vrste kodera obzirom na brzinu prijenosa. Layer-I je namijenjen ureajima
iroke potronje, snimanju na disk i kazetu, odnosno svim primjenama gdje niska brzina nije uvjet. LayerII je unapreenje algoritma koritenog u prvoj vrsti kodera. Ovaj koder je praktiki jednak koderu
komercijalnog naziva MUSICAM, s time to postoji razlika samo u formatu prijenosa signala. Primjena
mu je u profesionalnim i kvalitetnim kunim ureajima, DAB-u i TV tonu, te prijenosu preko ISDN mree.
Kombinacijom najboljih svojstava dva (MUSICAM i ASPEC) od etiri razmatrana naina kodiranja na
poetku standardizacije, definiran je Layer-III. Ovaj koder koristi nelinearno kvantiziranje unutar svakog
pojedinog pojasa, promjenjivu irinu pojasa i frekvencije uzorkovanja, te entropijsko kodiranje. Ovaj
koder omoguava najveu redukciju, ali je to plaeno velikom sloenou sklopova. Zbog male potrebne
brzine predvien je prvenstveno za prijenos.

Slika 6.13 Namjena pojedine vrste MPEG 1 kodera obzirom na brzinu prijenosa.
Svi koderi su u hijerarhijskom poretku, to znai da dekoder vieg sloja moe dekodirati signal dobiven iz
kodera nieg sloja. ISO standardom je definiran princip algoritma kompresije, tako da je ostavljena
mogunost buduim unapreenjima koja ostaju kompatibilna s prijanjim ureajima.
Za saimanje audio informacije (zapravo redukciju, tj. nepovratni gubitak uhu neujnih dijelova zvuka) u
DAB-u se koriste koderi MPEG-1 Layer II. Od opisanih postupaka redukcije signala ovi koderi koriste
smanjivanje koliine informacije na osnovu zalihosti i nevanosti.

6.3.2

Stvaranje DAB signala

Blok-shema na slici 6.14 prikazuje nain nastajanja DAB signala. Frekvencijsko podruje potrebno za
prijenos audio informacije sa smanjenom brzinom prijenosa omoguava grupiranje vie informacija
zajedno u jedan signal koji se vodi zajednikom odailjau [6.8].

Slika 6.14 Blok-shema nastajanja DAB signala.

Kod DAB sustava grupira se 6 razliitih radijskih programa u jedan DAB signal. Ulazni audio podaci su
uzorkovani s 48 kHz uz 16-bitovnu razluivost. Ovi podaci ine najvei dio informacije u glavnom DAB
okviru (eng. MSC = Main Service Channel). Uz njih se prenose i PAD (eng. Program Associated Data)
podaci koji sadre podatke vezane za program uz koji se prenose. Ovi podaci su zadrali informacijski
sadraj koji odgovara otprilike RDS informaciji. Za razliku od RDS-a kapacitet predvien za prijenos ovih
podataka se kree od 667 b/s (to je otprilike bio maksimum za RDS) do 65 kb/s. Sljedeu grupu
podataka ine servisne informacije (eng. SI = Service information). Osim ovih podataka postoji
mogunost prijenosa raznih drugih informacija nevezanih s programom. Ove informacije mogu bit u
paketnom ili nizovnom modu.
Drugi dio DAB signala koji se nalazi izvan glavnog okvira su podaci koji se prenose kroz brzi kanal za
prijenos informacije FIC (eng. Fast Information Channel). To su podaci koji su potrebni za ispravan rad
prijamnika i sadre podatke o trenutno primijenjenom nainu kodiranja, brzini prijenosa pojedine
reducirane audio informacije i alternativnim frekvencijama.

Nakon prihvata svih nabrojanih informacija na red dolazi njihovo korisniko kodiranje (eng. CA =
Conditional Access). Ovaj postupak se moe i ne mora provoditi i predstavlja zakljuavanje pojedine
informacije ili grupe informacija od neovlatenog pristupa. To je ujedno nain naplate neke vrste
pretplate na program i podatke koji se uz njega emitiraju. Prema tome ovaj postupak nema nita sa
zatitom informacije od smetnji nego iskljuivo odreuje komercijalnu stranu koritenja informacija iz
DAB signala [6.2].
Sljedei korak koji se primjenjuje na sve podatke je energetsko kodiranje. Smisao ovog postupka je
spreavanje pojavljivanja ponovljivih nizova bitova koje mogu dovesti do pojave istosmjerne
komponente na detektoru u prijamniku, tj. do neispravne detekcije bitova.
Konvolucijsko kodiranje predstavlja dodavanje zalihosti u digitalni signal radi otkrivanja i ispravljanja
greaka u prijenosu. U DAB-u je primijenjeno nejednoliko konvolucijsko kodiranje UEP (eng. Unequal
Error Protection). Najveu zatitu dobivaju bitovi zaglavlja i podaci o alokaciji bitova, a neto manju
podaci o skalnim faktorima MPEG kodera. Jednaku zatitu imaju i PAD podaci i CRC (eng. Cyclic
Redundancy Check) bitovi. Zanimljivo je da najmanji stupanj zatite imaju podaci kodirane audio
informacije.
Drugi dio zatite od greaka u prijenosu se provodi vremenskim preplitanjem bitova. Ispitivanja su
pokazala da su atmosferske smetnje kratkotrajne, pa se stoga vremenskim razmjetanjem bitova
izbjegava pojava velike koliine koncentriranih greaka na prijamnoj strani. Greke koje u prijenosu
zahvate jednu grupu bitova, u prijamniku se pojave kao velik broj pojedinanih pogreno prenesenih
bitova koji se zahvaljujui konvolucijskom kodiranju mogu ispraviti.
Nakon ovog dijela multipleksiraju se, tj. smjetavaju na svoja mjesta prvo podaci informacija koje ine
glavni okvir. Potom se ovi podaci multipleksiraju s podacima iz FIC kanala. Slino atmosferskim
smetnjama, smetnje koje nastaju zbog fadinga ne zahvaaju iroko frekvencijsko podruje. Fading ne
zahvaa sva frekvencijska podruja istovremeno. Istraivanja su pokazala da je irina fadinga otprilike
250 kHz. Budui da je spektar DAB signala iri od toga, koristi se jo jedan korak zatite a to je
frekvencijsko preplitanje.
Konano signal dolazi na OFDM (Orthogonal Frequency Division Multiplex) generator koji e detaljnije
biti objanjen kasnije. Zbog ispravnog rada prijamnika potrebno je slati u odreenim trenucima
referentni signal koji je prisutan na drugom ulazu OFDM generatora. Kod emitiranja putem zemaljskih
odailjaa, prijamniku radi iskoritavanja dodatnih informacija moe biti vana i lokacija odailjaa s
kojeg prima signal. Zbog toga se kod zemaljske radiodifuzije u konani signal jo ubacuje i TII (eng.
Transmitter Identification Information) podatak.
DAB prijamnik slijedi obrnutu logiku dekodiranja signala kako bi se dobio ponovno audio signal, slika
6.15.

Slika 6.15 Blok shema DAB prijamnika.

6.3.3

OFDM generator

Bitna znaajka OFDM postupka prijenosa signala je da se digitalnom informacijom kodira vei broj
prijenosnih frekvencija, a ne samo jedna. Pri tome je mogue koristiti za svaku frekvenciju digitalnu
modulaciju s manje stanja (npr. QPSK umjesto 16PSK ili 64PSK) to omoguava manje zahtjeve na faznu
linearnost sustava. Da ne bi dolo do interferencije izmeu prijenosnih frekvencija njihov frekvencijski
razmak mora biti takav da im se poklapaju nul-toke u spektru moduliranog signala (slika 6.16).

Slika 6.16 Spektar DAB signala nakon OFDM generatora.

Svaka od prijenosnih frekvencija je DQPSK modulirana. Dinamika primjena stanja kod QPSK modulacije
je velika i moe utjecati na potrebno trajanje simbola, tj. razmak izmeu prijenosnih frekvencija da bi se
postigla ortogonalnost. Zbog toga se koristi modificirana kvadraturna modulacija kod koje se referentna
faza iza svakog simbola pomie za /4 radijana, slika 6.17. Ova modulacija ima zato oznaku /4-QPSK.

Slika 6.17 Dinamika promjene stanja za a) QPSK i b) /4-QPSK modulaciju.

Dobra osobina QPSK modulacije je to se informacija odreuje na temelju fazne razlike dvaju uzastopnih
simbola i nije potreban referentni signal. Obzirom na realne smetnje u mediju u DAB-u se na poetku
svakog okvira emitira signal s referentnim faznim odnosima. Time se ujedno spreava irenje greke
nastale zbog pogrenog prijama izvan jednog okvira.
Slika 6.18 prikazuje shematsku podjelu u vremenskoj i frekvencijskoj domeni koja je rezultat koritenja
ortogonalnih prijenosnih frekvencija (podnosioca). U stvarnosti je broj podnosioca vei, ali je ovdje
radi lakeg razumijevanja prikazan samo njihov mali broj.

Slika 6.18 Podjela kanala na frekvencijske podpojaseve i vremenske segmente.

Izgled OFDM DAB signala je prikazan na slici 6.19. Iste rafure oznaavaju bitove koji pripadaju istim
vremenskim uzorcima ulaznog signala. Zbog vremenskog i frekvencijskog preplitanja dolazi do njihovog
rasprivanja unutar t-f (vrijeme-frekvencija) ravnine. Kao to se iz ove slike vidi prijenosni kanal se
realizira i u vremenskoj i u frekvencijskoj domeni. Frekvencijska domena je podijeljena na niz uskih
pojaseva. Ako je trajanje jednog OFDM simbola 1 ms onda je razmak izmeu pojedinih ortogonalnih
prijenosnih frekvencija 1 kHz. Za diferencijalnu modulaciju inae teoretski potrebni razmak je 2 b/s/Hz,
ali se obzirom na rezervu zbog interferencije uzima kod DAB da je taj razmak 1 b/s/Hz.

Slika 6.19 Smjetaj prijenosnih frekvencija (podnosioca).

Na slici 6.20 nalazi se primjer upotrebe redundantnih bitova radi poveanja zatite od greaka, a na slici
6.21 je prikazano kako upravo pravilo rasporeeni redundantni bitovi tite od 3 najee vrste smetnji.

Slika 6.20 Zatita DAB informacije upotrebom redundantnih bitova.

Slika 6.21 Razliite vrste smetnji i redundantni bitovi.

Zbog viestrukog prijama niti vremenski segmenti nisu priljubljeni jedan do drugoga nego se uvodi
zatitni interval trajanja oko 0,25 % simbola, tako da konani izgled OFDM signala odgovara prikazu na
slici 6.22.

Slika 6.22 OFDM signal uz dodani zatitni interval.

Vremensko i frekvencijsko preplitanje, zatitni interval i konvolucijsko kodiranje osiguravaju veliku
otpornost spram greaka. Kvalitetan prijam je osiguran uz vjerojatnost greke od 110-4. U usporedbi s
DAB-om, DSR je imuniji na greke ali i bitno zahtjevniji obzirom na frekvencijski spektar.
Zatitni interval odreuje maksimalnu razliku putova kod viestrukog prijama. U Modu 1 (vidi opis
kasnije!) zatitni interval iznosi 0,25 ms. To odgovara razlici putova od 80-90 km. Ovaj podatak se moe
tumaiti i na sljedei nain. Uz pretpostavku da osiguramo istofaznost (sinkronost) odailjaa,
tolerantnost sustava na razliku putova od 80-90 km znai da je mogue ostvariti prijam bez smetnji uz
rad vie odailjaa na istoj frekvenciji, s time da su im udaljenosti u skladu s trajanjem zatitnog
intervala. Tako je DAB ponudio vrlo ekonomino koritenje, ve ionako prenapuenog frekvencijskog
spektra, uspostavljanjem mree odailjaa koji svi emitiraju na istoj frekvenciji (eng. SFN = Single
Frequency Network). Na slici 6.23 je prikazan primjer direktnog i reflektiranog vala te utjecaj zatitnog
intervala na ispravno oitanje faze podnosioca.

Slika 6.23 Utjecaj zatitnog intervala na zatitu od smetnji nastale viestrukim putovima irenja.
Uzmemo li da je irina spektra DAB signala oko 1,5 MHz (slika 6.24) i da se u njemu emitira 6 programa
izlazi da je ve tu ostvarena uteda u odnosu na FM sustave [6.9]. Mogunost emitiranja putem SFN
mree dodatno oslobaa frekvencijski spektar i omoguava bolje i jednostavnije planiranje frekvencija.
Daljnja uteda spektra je mogua emitiranjem komplementarnih dijelova DAB signala sa susjednih
odailjaa uz koritenje samo dijela spektra DAB signala. Istofaznost odailjaa mogue je postii
koritenjem sinkrone digitalne telekomunikacijske mree ili distribucijom signala putem satelita uz
eventualne dodatne kompenzacije kanjenja zbog razliitih duljina putova od satelita do pojedinog
odailjaa.

Slika 6.24 Spektar DAB prijenosnog signala.

Osnovni razlog kasnog poetka koritenja OFDM generiranja signala je u nemogunosti praktine
realizacije generatora signala. Paralelno vezani posebni modulatori za svaku pojedinu ortogonalnu
prijenosnu frekvenciju su nepraktino i skupo rjeenje. Stvarnoj realizaciji se pristupilo tek kad je brzina
DSP procesora omoguila koritenje IFFT postupka za dobivanje OFDM signala. Ovako proraunati signal
se IFFT postupkom prebacuje iz frekvencijske domene u vremensku, dovodi se na D/A pretvara. Izlaz
(sada u vremenskoj domeni) se dovodi na mjea koji ujedno obavlja translatiranje osnovnog spektra
OFDM signala u VF podruje. Nakon filtriranja signal dolazi na VF pojaalo i iz njega na antenu.

6.3.4

Modovi rada DAB sustava

Predviena su ukupno 4 moda rada ovisno o uvjetima propagacije. Naini rada su dani u tablici 6.1.
Tablica 6.1 Modovi rada DAB sustava
Mod

Toleriranje
Frekv.
Simbola Prijenosnih
viestrukog
podruje
u okviru frekvencija
prijama

Trajanje
simbola

Namjena

do 375
MHz

96 km

76

1536

1 ms

zemaljska difuzija, SFN velikog rastera,

mobilni prijam

do 1,5
GHz

24 km

76

384

250 s

lokalne postaje, srednje SFN, sat. difuzija,

hibridni zemaljsko-sat. sustav u L pojasu

do 3 GHz

12 km

153

192

125 s

za sve uporabe, dobar i za kabelsku

distribuciju, za velik brzine vozila kod
mobilnog prijama

do 1,5
GHz

48 km

76

768

500 s

emitiranje u L pojasu, vei raster SFN,

slabije otporan na greke u mobilnom
prijamu

6.3.5

Frekvencijska podruja za DAB

Emitiranje DAB sustava se temelji na osnovu blokova irine 1,5 MHz. Po etiri ovakva bloka od 1,5 MHz,
uz razmak od 200 kHz izmeu njih, se mogu prenijeti unutar jednog TV kanala irine 7 MHz. U nastavku
je naveden broj blokova koji je predvien za emitiranje u svakom od 3 frekvencijska pojasa:

6.3.6

II VHF pojas (87,5 - 108 MHz)

III VHF pojas (174 - 240 MHz)
L pojas (1,452 - 1,492 GHz)

12 blokova
38 blokova
23 bloka

Dodatne informacije

U nekoliko navrata je ve naglaeno da su osnovne dodatne informacije koje se prenose putem DAB-a
po vrsti i namjeni preuzete iz RDS-a. Ovisno o programskim zahtjevima, kapacitet kanal moe biti i 100
vei od kapaciteta RDS kanala. DAB prijamnik se, osim po koncepciji rada, i izgledom i mogunostima
bitno razlikuje od prijamnika kakove smo navikli gledati. U prvom redu je to prijamnik s ugraenim
grafikim zaslonom (LCD ili TFT), po mogunosti u boji. Velika koliina dodatnih podataka nuno
predvia neku vrstu suelja radi povezivanja s raunalnom opremom. Normom je definiran RDI (eng.
Receiver Data Interface) protokol i vrste podataka za ovo povezivanje.
Od bitnih novosti je mogunost slanja kvalitetnih prometnih informacija popraenih s kartama obilazaka.
Zbog ovakve primjene je potrebno emitiranje IIT podatka (identifikacija odailjaa). Na osnovu ovog
podatka i vlastitog poloaja utvrenog GPS podsustavom, prijamnik prihvaa i prikazuje samo one
prometne informacije koje su blie njegovom poloaju. Na slian nain se predvia emitiranje turistikih,
ali i lokalnih komercijalnih poruka.
Kapacitet kanala omoguava prijenos teksta u obliku obinog Radio Teksta ili interaktivnog teksta
organiziranog unutar izbornika. Mogue je distribuiranje vijesti i cijelih e-novina koje se putem RDI
suelja spremaju na raunalo radi naknadnog itanja ili tiskanja. Interaktivnost je ukljuena i kroz
podrku HTML dokumentima.

Za prijenos slika su podrani svi vaniji raunalni grafiki formati (JPEG, GIF, FAX). Predvien je ak i
prijenos kratkih MPEG i AVI datoteka s video zapisom, te mogunost koritenja JAVA aplikacija.
6.3.7

DAB okvir

DAB sustav, kao i svi ostali sustavi digitalne radiodifuzije, koristi okvire za ureenu organizaciju
podataka. DAB okvir se sastoji od 3 dijela:

SC NULL simbol za grubu sinkronizaciju i fiksni niz simbola za podeavanje AGC, AFC i
referentne faze u prijamniku
FIC dio predvien za prijenos vanijih dodatnih informacija
MSC najvei dio okvira ostaje za audio i druge sporo promjenjive informacije

Jednostavna shema okvira prikazana je na slici 6.25.

Slika 6.25 Struktura DAB okvira.

Kao to je ranije spomenuto, audio informacije u DAB signalu se prenose u komprimiranom obliku
koristei MPEG 1, Layer II koder. Blok shema kodera audio informacije za DAB prikazana je na slici 6.26.

Slika 6.26 Audio koder MPEG-1 Layer II za DAB okvir.

Pritom je primijenjeno nejednoliko kodiranje radi zatite od greaka dodavanjem paritetnih bitova.
Najveu zatitu dobivaju bitovi zaglavlja i podaci o razmjetaju bitova, a neto manju podaci o skalnim
faktorima MPEG kodera. Jednaku zatitu imaju PAD i CRC bitovi, a najmanji stupanj zatite imaju podaci
kodirane audio informacije. Kvalitativna razlika u razinama zatite vidljiva je na slici 6.27.

Slika 6.27 Razina zatite ovisno o vrsti informacije u okviru DAB signala.
6.3.8

Perspektiva

Ekonomska isplativost emitiranja DAB-a tek uz vei broj programa ili odailjaa, dovela je do
nezainteresiranosti lokalnih postaja za novi sustav, a time i do usporavanja razvoja i poetka primjene. U
drugoj inaici specifikacija je dano rjeenje kroz koritenje Moda 2. On je namijenjen lokalnim radijskim
postajama i u njemu se moe emitirati i samo jedan program.
Drugi problem je nedefinirano frekvencijsko podruje emitiranja. U poetku je bilo zamiljeno da DAB
vremenom zamijeni analogni prijenos i naslijedi UKV podruje od 87,5 - 108 MHz. 1992. godine je
svjetska konferencija WARC (eng. World Administrative Radio Conference) donijela odluku da se za radio
programe koristi podruje 1,452 - 1,492 GHz. Broj potrebnih odailjaa u odnosu na UKV podruje bi u
tom sluaju za zemaljsku radiodifuziju trebao biti i do 10 puta vei, pa se stoga prilo eksperimentalnom
emitiranju na 12. TV kanalu (III podruje) tj. od 223 - 230 MHz.
Razvojem novih postupaka kodiranja ostvarena je kvaliteta prenesenog signala i uz bitno manje brzine
prijenosa. Zbog toga je u ovom dijelu DAB danas tehnoloki star sustav.
Moda najvei problem predstavlja nuna investicija u novu digitalnu odailjaku opremu, skuplju od
postojee analogne. Mogunosti koje prua DAB u prijenosu dodatnih informacija zahtijevaju takoer i
zamjenu velikog broja analognih prijamnika. Bitan imbenik je takoer i kompleksnost prijamnika koja
uporno die cijenu ureaja iznad granice prihvatljive veini korisnika.
6.3.9

Znaajke DAB prijamnika

Kvaliteta DAB prijamnika, ba kao i za svaki drugi sustav radiodifuzije, uvelike ovisi o njegovom dizajnu,
upotrijebljenim elektronikim elementima i optimizaciji cijelog rada (problem najslabije karike). Upravo
zbog toga proizvoai prijamnika jame za njihovu kvalitetu oznaavanjem kako su sukladni odreenoj
normi. Kao primjer zahtjeva koji se postavljaju na neki od prijamnika sustava digitalne radiodifuzije moe
se uzeti norma CEI IEC 62104.
Osnovni zahtjevi koji se postavljaju na DAB prijamnike, ukljuivo i one najnieg razreda, su slijedei:
1. audio dekoder
dekodiranje fuz 24 i 48 kHz
ako dekodiranje nije uspjeno, automatsko stiavanje (mute)
2. automatsko biranje moda dekodiranja ovisno o modu emitiranja (I IV)
detektiraju se provjeravanjem duljine okvira, trajanjem nul simbola, razmakom nosioca
prijam barem jednog DAB bloka
korekcija pomaka frekvencije odailjaa do 1/2 razmaka nosioca
3. selektiranje usluge (servisa)
MSC i FIC kanal, posljednji nosi MCI (eng. multiplex configuration information)

prijamnik unaprijed dobiva informacije o rekonfiguraciji prijamnika:

o razini slijedee rekonfiguracije multipleksa
o vremenu kada prijamnik mora otii na novi MCI
o slijedeem MCI-u
4. automatsko prebacivanje na drugi DAB blok
5. reakcija na uvjetni pristup (eng. CA = conditional access)
kodirano za autorizirane korisnike - mora pokazati da je kanal CA i stiati se
6. izlaz audio i drugih informacija - podrka svim profilima zatite i dekodiranje barem jednog stereo
programa do 256 kbit/s
Od opcijskih zahtjeva na DAB prijamnike valja izdvojiti:
zaslon prijamnika (16 znakova): oznaka usluge, komponenata usluge, tipa programa, jezika,
bloka, dinamike, status za CA, oznaka regije, vrijeme i datum
ostale znaajke: podrka uslugama od DAB-a do FM-a; mono, stereo, joint stereo, selektivno
podeavanje glasnoe za govor i glazbu, dinamika kontrola podruja, reakcije na obavijesti
(alarm, promet, vrijeme, prebacivanje na regionalne obavijesti pomou (TII), stiavanje kod neaudio informacija, itd.
Za potrebe mjerenja na DAB prijamnicima definirane su prikljune toke odnosno suelja, slika 6.28.
Prikljune toke A do J, blokovi 8 i 10 su opcija, blok 9 nije dio DAB prijamnika.

Slika 6.28 Suelja za mjerenja na DAB prijamniku.

Na definiranim sueljima se mjere slijedee minimalne performanse DAB prijamnika:
napajanje
atmosferski utjecaji
uvjeti mjerenja BER-a - mjere se na dekoderskom konvolucijskom izlazu F, za vrijeme mjerenja
prijamnik mora ostati sinkroniziran, mjeri se u MSC uz kodiranje 1/2 - mjeri se bilo kojim
digitalnim uzorkom
snaga DAB signala se definira kao RMS snaga DAB bloka
audio mjerenja osnovne metode mjerenja audio karakteristika digitalnog audio signala
Od visokofrekvencijskih mjerenja mogu se izdvojiti mjerenja:
1. osjetljivost mjeri se sukladno slici 6.29
ulazni signal se smanjuje dok BER ne dosegne 10-4 a izraava se u dB(mW)

minimalni zahtjev je -81

81 dB(mW) za L po
pojas
maksimalna izlazna snaga mjeri se dok BER ne dosegne 10-4 ili tek to se ne izgubi sinkron.
minimalni zahtjevi (u dB(mW)):
Minim. zahtjevi

Mobilni prij.

Stacionarni prij.

Prijenosni prij.

VHF

-10

-15

-20

L-pojas

-25

-25

-25

Slika 6.29 Blok shema mjerenja osjetljivosti DAB prijamnika.

2. selektivnost susjednih kanala mjeri se sukladno slici 6.30
i eljeni i neeljeni signal su DAB blokovi
spektar sukladno spektralnoj
alnoj maski
razlika izmeu centralnih frekvencija 1,712 MHz => zatitni pojas od 176 kHz
eljeni ulaz na -70
70 dB(mW), dok je neeljeni iskljuen, a poveava se do BER 10-4 u toki F
rauna se za VHF i L pojas kao:
ACS = Peljeni Pneeljeni = Peljeni + 70 [dB] ACS 30 dB

Slika 6.30 Blok shema mjerenja selektivnosti susjednih kanala DAB prijamnika.
3. odbacivanje neeljenih signala (selektivnost udaljenih signala) mjeri se sukladno slici 6.30
slino kao prije, neeljeni je FM modulirani signal frekvencije 5 MHz od centralne frekvencije
DAB bloka
ACS = Peljeni Pneeljeni = Peljeni + 70 [dB]
ACS 40 dB uz frekv. offset 5 MHz
4. performanse u Rayleighovom kanalu mjeri se sukladno slici 6.31
modeliranje propagacije u realnim uvjetima u mobilnom prijamu (Dopplerov efekt i viestruki
prijam uz brz i spori fading)
generator se postavi na jednu centralnu frekv
frekvenciju (prema tablici)
ici) i modulira DAB koderom
simulator kanala podeava se prema profilima
mjerenja u razliitim frekvencijskim pojasima, modovima i profilima: urbani, ruralni, SFN
Mjerna frek., MHz

Mod

Profil simul. kanala

225,648

25/120/60

1471,792

II

25/120/-

1471,792

IV

25/70/-

postupak mjerenja:
DAB prijamnik se podesi pomou selektivnog mjeraa snage da BER bude 10-4
snaga se smanjuje atenuatorom u koracima od 5 dB, sinkronizacija mora biti postojana
BER mjeraem se ispituje da li je vrijednost bolj
bolja od 10-4 za vrijeme mjerenja od 1 minute;
ako da, prijamnik je kvalificiran za tu snagu - minimalni zahtjev (VHF i L): -75
75 dB(mW)

Slika 6.31 Blok shema mjerenja performansi u Rayleighovom kanalu DAB prijamnika.
prijamn
5. vrijeme akvizicije nakon gubitka sinkronizacije mjeri se sukladno slici 6.32
vrijeme bez audio izlaza izmeu iskljuivanja primljenog bloka i ponovne sinkr. s istim blokom
f2 ima offset prema f1 od polovice razmaka nosioca (500 Hz u sluaju moda I)
najprije aktivan gen. 1, iskljuuje se gen. na barem 10 s, potom se ukljuuje gen. 2 i mjeri vrijeme
do ponovne sinkronizacije
ronizacije oslukivanjem audio izlaza
zahtjev: < 3000 ms kod iskljuenja > 10 s

Slika 6.32 Blok shema mjerenja vremena akvizicije nakon gubitka sinkronizacije DAB prijamnika.

6.4 Digital Radio Mondiale (DRM)

Sustav radiodifuzije zvuka predvien za digitalni prijenos u podruju do 30 MHz, dakle u podruju
dosadanjih AM sustava [6.10].. Radi zajedno s postojeim AM sustavima u istom frekvencijskom
podruju. Radi uklapanja u postojeu strukturu odailjaa i frekvencijski raster kanala predvieno je
nekoliko naina rada koji ovise o:
raspoloivoj
poloivoj irini pojasa za odailjanje
odailjanje;
iskoristivosti prijenosa kao kompromisa izmeu kapaciteta kanala i imunosti na
n smetnje,
viestruki prijam i Dopplerov
opplerov efekt
efekt.

6.4.1

Osnove DRM sustava

Na slici 6.33 je prikazana blok-shema nastajanja DRM signala. Audio signal dolazi na koder izvornog
signala (eng. source encoder). Koder izvornog signala obavlja pretvorbu ulaznog audio signala u
odgovarajui prijenosni format. Kapacitet kanala je promjenjiv kree se od 8 kb/s (pola AM kanala) do
preko 20 kb/s (standardni AM kanal), pa do 72 kb/s (dvostruki AM kanal).
Pilot generator za generiranje harmonika s referentnom frekvencijom i fazom kako bi se u prijamniku
izvrilo izjednaavanje razine signala unutar jednog DRM kanala (ekvalizacija). Tok podataka su u stvari
informacije tipa RDS-a u FM sustavima. Prvi postupak ini energetsko kodiranje (eng. energy dispersal)
koje ima zadatak formiranja takovog digitalnog signala u kojem nema ponovljivih sekvenci koje bi mogle
smetati u radu prijamnog detektora. Sljedei postupak je kanalno kodiranje (eng. channel coding) kojim
se dodaje zatita ili redundancija u signal. To je u stvari konvolucijsko kodiranje uz primjenu nejednolike
zatite za razne vrste informacija. Najveu zatitu dobiva zaglavlje okvira i podaci o razmjetaju bitova i
skalnim faktorima MPEG kodiranja. Dio signala koji odgovara audio informaciji ima najmanju zatitu.
Zadnji u nizu kodiranja je postupak vremenskog preplitanja (eng. cell interleaver). Ovim postupkom se u
vremenu raspruju pojedini dijelovi DRM informacije tako da eventualne kratkotrajne smetnje u
atmosferi ne dovedu do prekida u prijamu, nego se informacija moe obnoviti iz onih dijelova koji nisu
zahvaeni smetnjom.
FAC (eng. Fast Access Channel) sadri slijedee informacije: irina frekvencijskog pojasa DRM-a, vrsta
modulacijskog pojasa nad MSC i SDC komponentom, duina interleavinga, broj programskih sadraja,
nazivi programa. Zbog robusnosti koristi 4QAM. Nema ispreplitanja zbog brzog dekodiranja. S FAC se
osigurava sinkronizacija prijamnika bez obzira da li su druge komponente DRM-a dobro prenesene.
SDC (eng. Service Description Channel) sadri slijedee informacije: frekvencije istih ili slinih programa
i zemljopisna podruja gdje su dostupni; mapa dekodiranja MSC komponente. Odgovoran za dekoriranje
MSC komponente. Interleaving i manje sloena modulacija od MSC (npr. SDC 16 QAM, MSC 64 QAM).
MSC (eng. Main Service Channel) glavni kanal za prijenos audio informacije i/ili podataka, do 4
programska sadraja, hijerarhijska struktura kodiranja. Do 4 programska sadraja s 16 i 64 QAM.
Hijerarhijska struktura, npr. vei dio MSC sa 64QAM, a ostalo 16QAM [6.11].

Slika 6.33 Blok-shema nastajanja DRM signala.

6.4.2

Koderi audio signala u DRM-u

Mogue je koristiti sljedee naine kodiranja:

1. MPEG-4 HE-AAC (mono i stereo) govor i glazba, frek. uzorkovanja 12 ili 24 kHz (odgovara 24 i 48
kHz uz SBR). Od eng. High Efficiency Advanced Audio Coding, jo se naziva i AAC+.
2. MPEG-4 CELP - koder za govor, mono za male brzine i izuzetnu otpornost na pogreke (2 ili 3 signala
uz 20 do 24 kb/s i frek. uzorkovanja 8 ili 16 kHz). Od eng. Code Excited Linear Prediction.
3. MPEG-4 HVXC ( eng. Harmonic Vector eXcitation Coding) - koder za govor prikladniji za aplikacije s
govornim bazama, jo manje brzine od CELP kodera
4. SBR (eng. Spectral Band Replication) - poboljanje kodiranja za ostvarivanje iroko pojasnog
prijenosa pri malim brzinama, primjenjivo na AAC, CELP i HVXC. poveanje frekvencijskog opsega
dodavanjem parametarski obraenog uma. Prije AAC-a je signal odrezan na 6 kHz. SBR dodaje 2
kbit/s, a poveava VF sadraj do 15 kHz (umjesto osnovnih 6 kHz). Na slici 6.34 je prikazana metoda
SBR kodiranja.
5. PS (eng. Parametric Stereo) poboljanje kodiranja za SBR i male brzine prijenosa, omoguavanje
prijenosa stereo signala. Uz dodatnih 2 kbit/s se na mono signal moe dobiti stereo signal: AAC (s
SBR i PS) + 4 kbit/s = stereo. PS + mp3 = mp3PRO. Slika 6.35 prikazuje princip rada PS kodera [6.2].

Slika 6.34 Princip SBR kodiranja.

sredina

bono

20 kbit/s

mono koder

generiranje PS
parametara

sredina

mono dekoder

1,2 kbit/s

PS
generator

bono

Slika 6.35 Princip PS kodiranja.

Kada se na AAC koder doda SBR alat, ond
onda se cijeli koder jo naziva AAC Plus v1, a ako se na sve doda jo
i PS, onda se takav kombinirani koder jo naziva aacPlus v2. Opravdanost upotrebe ovih kodera u DRM
DR
sustavu radi poboljanja subjektivne kvalitete emitiranog govora i glazbe pokazuju i rezultati subjektivnih
ispitivanja EBU (eng. European Broadcasting Union
Union) iji su rezultati dani na slici 6.36.

Slika 6.36 Rezultati EBU subjektivnog ispitivanja kvalitete nekoliko audio kodera pri 48 kbit/s stereo
audio signalu.
Blok shema kodiranja i dekodiranja prikazan je na slikama 6.37 i 6.38.

Slika 6.37 Blok shema DRM audio kodera.

Slika 6.38 Blok shema DRM audio dekodera.

Brzina prijenosa omoguava za neke vrste kodiranja istovremeno emitiranje vie audio signala unutar
jednog DRM signala. Budui da se ovo prvenstveno odnosi na govor, mogue je imati istovremeno
emitiranje viejezinih informativnih programa preko jednog odailjaa, a u prijamniku se odabire jezik
koji se eli sluati. Uz sve audio signale predvieno je slanje i podataka tipa RDS informacije (tok
podataka) o programu koji se trenutno emitira. Budui da je raspoloiv kapacitet kanala vei nego kod
izvornog RDS-a, i mogunosti iskoritenja su bolje i raznovrsnije.
Kodirani izvorni signali i uz njih vezani podaci dolaze na multiplekser u kojem se stvara poetni oblik
glavnog DRM okvira. Ovaj signal potom prolazi postupke jednake postupcima kodiranja DAB signala. Prvi
korak ini energetsko kodiranje (eng. energy dispersal) koje ima zadatak formiranja takovog digitalnog
signala u kojem nema ponovljivih sekvenci koje bi mogle smetati u radu prijamnog detektora. Sljedei
postupak je kanalno kodiranje (eng. channel coding) kojim se dodaje zatita ili redundancija u signal. To
je u stvari konvolucijsko kodiranje uz primjenu nejednolike zatite za razne vrste informacija. Najveu
zatitu dobiva zaglavlje okvira i podaci o razmjetaju bitova i skalnim faktorima MPEG kodiranja. Dio
signala koji odgovara audio informaciji ima najmanju zatitu. Zadnji u nizu kodiranja je postupak
vremenskog preplitanja (eng. cell interleaver). Ovim postupkom se u vremenu raspruju pojedini dijelovi
DRM informacije tako da eventualne kratkotrajne smetnje u atmosferi ne dovedu do prekida u prijamu,
nego se informacija moe obnoviti iz onih dijelova koji nisu zahvaeni smetnjom.
Struktura DRM signala nije konstantna nego se mijenja ovisno o stanju u mediju (smetnje, atmosferske
prilike), raspoloivom frekvencijskom opsegu i primijenjenom nainu emitiranja. Ove informacije trebaju
biti stalno dostupne dekoderu u prijamniku, pa se zato odailju kroz FAC (eng. Fast Access Channel).

Druga vrsta informacije koja ima svoj poseban kanal (eng. SDC = Service Description Channel) su podaci o
mrei odailjaa preko koje se emitira. To su informacije tipa alternativnih frekvencija koje povezuju
ostale DRM, ali i AM, FM i DAB odailjae preko kojih se emitira isti program. Pilot generator daje
informaciju o referentnoj poetnoj fazi sustava tako da se osigura ispravan rad prijamnika. Sve
nabrojane informacije dolaze u OFDM multiplekser na izlazu kojeg se dobiva konani digitalni DRM
signal koji se u OFDM generatoru razdvaja na niz ortogonalnih prijenosnih frekvencija kojima se dalje u
modulatoru modulira glavna prijenosna frekvencija.
U budunosti je predviena mogunost implementacije novih algoritama ili povezivanje dva DRM signala
radi poboljanja kvalitete prenesene audio informacije.
6.4.3

Modovi rada

Zbog karakteristika rasprostiranja u frekvencijskom podruju ispod 30 MHz predlau se 4 naina

emitiranja, i to zbog poveanje robusnosti sustava i ublaavanje utjecaja loih propagacijskih uvjeta
[6.12].
S obzirom na irinu kanala (9 kHz za Europu, 10 kHz za Ameriku):
rad u postojeoj frekvencijskoj podjeli
rad unutar polovice irine raspoloivog kanala (4,5 ili 5 kHz), istovremeno emitiranje s AM
signalom. Ovakav rad se naziva jo i Simulcast emitiranje, slika 6.39.
rad unutar kanala dvostruke irine (18 ili 20 kHz) u sluajevima kad je to mogue
Naini rada su dinamiki promjenjivi ovisno o uvjetima propagacije.

Slika 6.39 Simulcast emitiranje DRM signala.

S obzirom na smetnje se kanali dijele na etiri razliite vrste:
A. obini kanal s Gaussovim umom,
B. vremenski i frekvencijski selektirani kanali s velikim razlikama u putovima,
C. kao B, ali uz veliki utjecaj Dopplerovog efekta,
D. kao B, ali uz manje kanjenje i mali utjecaj Dopplerovog efekta.
Navedeni modovi se mogu usporediti obzirom na broj QAM stanja (tablica 6.2). Broj stanja QAM ovisi o
odnosu S/. Gdje je razina S/ niska, koristi se 16-QAM, inae 64-QAM. Robusniji sustav - manja brzina
toka podataka i nia kvaliteta audio signala.
Tablica 6.2 Modovi rada DRM sustava s obzirom na tipove kanala.
Opcija

MSC
nQAM

irina spektra
[kHz]

Primjena

16, 64

4,5; 5; 9; 10
18; 20

Povrinski val, lokalnog ili regionalnog

karaktera na SV i DV. KV samo u podruju 26
MHz za pokrivanje lokalnog karaktera uz uvjete
optike vidljivosti.

16, 64

4,5; 5; 9; 10
18; 20

Reflektirajui val, za internacionalno pokrivanje

na SV i KV

16, 64

10, 20

Reflektirajui val, za internacionalno pokrivanje

16, 64

10, 20

Reflektirajui val, za internacionalno pokrivanje

Osnovne karakteristike OFDM odailjanja s obzirom na predviene naine odailjanja (osnovni interval
T= 83.33 s) su dane u tablici 6.3.
Tablica 6.3 Parametri OFDM sustava ovisno o nainu rada DRM sustava.
Vrsta kanala
Broj simbola u okviru= Ns
Zatitni interval (ms)
Ukupno trajanje OFDM
simbola (ms)
Trajanje okvira (ms)
Razmak nosioca (Hz)

A
15
32T

B
15
64T

C
20
64T

D
24
88T

26,66

26,66

20

16,66

400
41 2/3

400
46 7/8

400
68 2/11

400
107 1/7

Zauzee spektra ovisno o raspoloivom frekvencijskom pojasu i susjednim odailjaima za pojedine

modove rada je dano tablicom 6.4.
Tablica 6.4 irine pojasa u DRM sustavu.
0
4,5

irina pojasa (kHz)

1
5

2
9

3
10

4
18

5
20

Broj nosioca u OFDM sustavu ovisno o karakteristici prijenosnog kanala i raspoloivom frekvencijskom
pojasu je dan tablicom 6.5.
Tablica 6.5 Broj nosioca u sustavu ovisno o irini kanala.
irina pojasa
(kHz)
A
B
C
D

4.5

10

18

20

2 do 102
1 do 91
-

2 do 114
1do 103
-

-102 do 102
-91 do 91
-

-114 do 114
-103 do 103
-69 do 69
-44 do 44

-98 do 318
-87 do279
-

-110 do 350
-99 do 311
-67 do213
-43 do 135

Kapacitet kanala (kb/s) za 64 QAM modulaciju ovisno o karakteristici prijenosnog kanala i raspoloivom
frekvencijskom pojasu je dan tablicom 6.6.
Tablica 6.6 Kapacitet kanala ovisno o modu rada i irini pojasa kanala za 64 QAM modulaciju.
A
B
C
D

0
11.3
8.7
-

1
12.8
10
-

2
23.6
18.4
-

3
26.6
21
16.6
11

4
49
38
-

5
55
43
34.8
23.4

Kapacitet kanala (kb/s) za 16 QAM modulaciju ovisno o karakteristici prijenosnog kanala i raspoloivom
frekvencijskom pojasu je dan tablicom 6.7.
Tablica 6.7 Kapacitet kanala ovisno o modu rada i irini pojasa kanala za 64 QAM modulaciju.
A
B
C
D

0
7.8
6.9
-

1
8.9
6.9
-

2
16.4
17.8
-

3
18.5
14.6
11.5
7.6

4
34.1
26.5
-

5
38.2
29.8
24.1
16.3

6.5 DRM+
DRM+ je naziv standarda za proirenje postojeeg DRM sustava na vie frekvencijsko podruje izmeu
30 MHz i 120 MHz, odnosno na VHF pojas I (od 47 MHz do 68 MHz), OIRT (franc. Organisation
Internationale de Radiodiffusion et de Tlvision) FM pojas (od 65,8 MHz do 74 MHz), FM pojas Japana
(od 76 MHz do 90 MHz) i VHF pojas II. Princip rada proirenog sustava odgovara postojeem DRM
standardu (slika 6.33) tako da su zadrani sustavi za audio kodiranje, multipleksiranje, kanalno kodiranje
i modulaciju, a izmijenjeni parametri vezani za odailjanje signala [6.13].
Spektralna maska sustava je preuzeta od postojeeg FM sustava u VHF pojasu II s nominalnom irinom
pojasa od 100 kHz, slika 6.40, pri emu dBc oznaava razinu signala s obzirom na razinu nemoduliranog
signala nositelja.

Slika 6.40 Spektralna maska DRM+ sustava.

Brzina korisnog toka podataka MSC kanala je u rasponu od 35 kbit/s do 185 kbit/s, uz omjer signal/um
od 2 dB do 14 dB to omoguuje implementaciju do etiri programska sadraja u istom multipleksu
(obino se emitira jedan ili manji broj audio programskih sadraja uz mogunost prijenosa programskog
sadraja s video zapisom; tako je jedna od moguih konfiguracija multipleksa prijenos dva audio
programska sadraja s 2 x 64 kbit/s i dva programska sadraja s digitalnom informacijom s 2 x 24 kbit/s).
Pri dizajnu DRM+ sustava postavljen je zahtjev za CD audio kvalitetom zvuka i karakteristikom pokrivanja
signalom propisane kakvoe prijama slino postojeem FM sustavu (mobilni prijam uz brzine do 300

km/h, prijam s prijenosnim ureajima, prijam na otvorenom i prijam unutar zatvorenog prostora),
mogunost realizacije SFN mree, mogunost povezivanja s analognom FM mreom.

6.6 DAB+
DAB+ je zasnovan na DAB standardu i princip rada odgovara blok dijagramu prema slici 6.14, uz
odreenu izmjenu koja se odnosi na sustav za audio kodiranje. Umjesto MPEG-1 Layer II standarda
koristi se MPEG-4 HE-AAC v2 standard za audio kodiranje koji je primijenjen na DRM sustavu. Navedeni
standard ima vei stupanj kompresije zvuka i omoguuje do tri puta vei broj audio komponenata
programskog sadraja od broja koji trenutni DAB sustav prua. S brzinom toka podataka na izlazu iz
MPEG-4 HE-AAC v2 kodera od 60 kbit/s, postignuta je jednaka ako ne i bolja prosjena subjektivna
kvaliteta zvuka nego primjenom MPEG-1 Layer II s brzinom izlaznog toka od 128 kbit/s. Takoer vezano
uz kodiranje zvuka, 2003. godine provedena su ispitivanja subjektivne kvalitete zvuka raznih sustava za
audio kodiranje od strane EBU-a (eng. European Broadcasting Union) prema kojima je za stereo audio
zvuk pri brzinama od 48 kbit/s postignuta dobra do izvrsna kvaliteta zvuka, dok je pri brzini od 64 kbit/s
postignuta izvrsna kvaliteta zvuka. Pored navedenog, prema rezultatima mjerenja podruja pokrivanja
provedenim u Australiji i Velikoj Britaniji postignuto je neto vee podruje pokrivanja, odnosno razina
prijama signala zadovoljavajue kakvoe pomaknuta je za 2 do 3 dB. U uvjetima slabijeg prijama, MPEG1 Layer II uzrokuje nepravilnosti i iskrivljenja u reproduciranom zvuku dok je primjenom MPEG-4 HE-AAC
v2 postignuto iskljuenje zvuka, to je manje iritantno za sluatelja. Uz MPEG-4 HE-AAC v2 takoer se
koriste sustavi SBR i PS, objanjeni u sustavu DRM. Uvoenjem DAB+ standarda, prijamnici koji ga
podravaju moraju biti unazad kompatibilni to znai da moraju podravati dekodiranje MPEG-1 Layer II
standarda [6.9].

6.7 HD Radio ili IBOC (''In band on channel sustav'')

IBOC (eng. In Band On Channel) je digitalni sustav radiodifuzije koji omoguuje prijenos audio i
podatkovne komponente programskog sadraja u VHF pojasu II (IBOC-FM) i MF pojasu (IBOC-AM) uz
koritenje iste prijenosne (centralne) frekvencije analognih sustava radiodifuzije u navedenim
frekvencijskim podrujima. Primjena sustava je zamiljena u dvije odvojene faze implementacije: prva
faza implementacije je primjena hibridnog naina odailjanja gdje se digitalni signal odailje s istom
audio komponentom programskog sadraja i na istoj centralnoj frekvenciji odailjaa kao i analogni
sustav. Digitalni signal je smjeten u bonim pojasevima pokraj analognog signala, ali bez interferencije s
analognim signalom i sastoji se od COFDM podnosioca koji su QAM modulirani [6.14].
Druga faza implementacije je prijelaz na potpuno digitalno odailjanje gdje se analogni signal gasi, a
digitalni modificira u svrhu poboljanja robusnosti digitalnog signala i poveanja podruja pokrivanja.
IBOC sustav je razvijen od amerike kompanije Ibiquity Digital Corporation i odobren je od FCC-a (eng.
Federal Communications Commission), a komercijalni naziv sustava je HD radio. IBOC je takoer odobren
kao standard od strane ITU-a i nalazi se u preporukama: ITUR BS.1114 i ITU-R BS.1514. Sustav za audio
kodiranje koristi MPEG-4 AAC standard uz gradaciju subjektivne kvalitete zvuka: priblino FM (20 kbit/s),
FM kvaliteta (36 kbit/s) i CD kvaliteta (64 kbit/s). U pogledu kompatibilnosti s europskim standardima za
analognu radiodifuziju zvuka postoji znatno odstupanje na MF pojasu jer je IBOC razvijen prvenstveno za
ameriko trite. Razmak izmeu susjednih kanala na MF pojasu u Americi iznosi 10 kHz, a irina pojasa
kanala 20 kHz. U Europi je razmak izmeu susjednih kanala 9 kHz, dok je irina pojasa takoer 9 kHz. U
VHF pojasu II takoer postoji odstupanje u obliku spektralne maske signala.

6.8 DVB Digital Video Broadcasting

DVB (eng. Digital Video Broadcasting) je standard razvijen za distribuciju digitalne televizije u kabelskim
sustavima (DVB-C), satelitskim sustavima (DVB-S) i sustavima zemaljske radiodifuzije (DVB-T). Ovdje e
se ukratko obraditi dva sustava: DVB-T i DVB-T2 [6.5].
6.8.1

DVB-T

Premda je primarno namijenjen za distribuciju televizijskog programa, DVB-T standard podrava i

distribuciju audio programskih sadraja. DVB-T sustav koristi COFDM tehniku multipleksiranja podataka
uz primjenu QPSK, 16-QAM ili 64-QAM modulacije [6.16]. Uz irinu frekvencijskog pojasa prijenosnog
signala od 8 MHz i primjenu 64-QAM modulacije postiu se brzine toka podataka od 14,93 Mbit/s do
26,13 Mbit/s (zatitni interval 1/4). Kako DVB-T sustav ne podrava vremensko ispreplitanje signala,
dodatna robusnost sustava za mobilni radijski prijam se postie primjenom QPSK modulacije to
smanjuje ukupni tok podataka prijenosnog signala uz manji omjer koda na 4,98 Mbit/s, odnosno uz vei
omjer koda na 8,4 Mbit/s. DVB-T sustav za kodiranje zvuka koristi vie sustava: Dolby Digital AC-3
standard koji podrava opciju viekanalnog zvuka, MPEG-1 Layer I i MPEG-1 Layer II standard. Za stereo
kvalitetu uz MPEG kodiranje potreban je tok od 256 kbit/s, dok za AC-3 sustav kodiranja 384 kbit/s. Uz
informacijski tok podataka u rasponu od 51 kbit/s do 258 kbit/s koji je neophodan za demodulaciju
prijenosnog signala (multipleksa), DVB-T sustav podrava od 18 do 100 stereo audio programa uz
primjenu MPEG kodera brzine 256 kbit/s.
Broj audio programa ovisi o modu odailjanja i tipu robusnosti sustava. U pogledu spektralne
uinkovitosti, odnosno zauzea spektra po jednom programskom audio sadraju, dobivamo pri primjeni
robusnijeg moda odailjanja 444 kHz po programu, odnosno pri maksimalnoj brzini toka podataka
multipleksa (najmanje robustan sustav) oko 80 kHz po jednom programskom sadraju. DVB-T podrava
SFN to omoguuje bolju iskoristivost radio frekvencijskog spektra.
U pogledu mobilnog prijama, zbog utjecaja Dopplerovog efekta te uz mod odailjanja DVB-T prijenosnog
signala 8K (osam tisua podnosioca) u viem UHF podruju, omoguen je mobilni prijam pri brzinama od
60 km/h, dok uporabom 2K moda (dvije tisue podnosioca) omoguen je prijam pri duplo veim
brzinama, ali tada postoji ogranienje u dizajnu SFN mree. U Republici Hrvatskoj planirana je primjena
DVB-T sustava u frekvencijskom podruju VHF pojasa III i UHF pojasa IV i V. Rezerviranje jednog
multipleksa za odailjanje radijskog programa znailo bi pokrivanje velikog broja audio radijskih
programa na istom podruju, to je pogodno za urbane sredine ali neisplativo za ruralna podruja.
6.8.2

DVB-T2

Regulatorne agencije telekomunikacijskih trita u Europi razmatraju da u VHF pojasu III namijenjenom
DAB+ sustavu uvedu DVB-T2 sustav budui da je navedeni sustav mogue uklopiti u T-DAB spektralnu
masku [6.17]. Pritom je potrebno dodatno razmotriti tehnike parametre i specifikacije sustava. Prilikom
izrade DVB-T2 norme (poznate pod nazivom druga generacija digitalne zemaljske televizije) postavljeni
su neki komercijalni zahtjevi koje sustav mora ispunjavati. T2 odailjanje mora se odvijati putem
postojeih prijamnih antena i postojeih antenskih odailjakih sustava. T2 je namijenjen prvenstveno
pruanju usluga na fiksnim i prenosivim (eng. portable) prijamnicima. T2 mora u odnosu na DVB-T
omoguiti poveanje prijenosnog kapaciteta od minimalno 30 % u istim uvjetima prijenosa. T2 mora
poboljati karakteristike SFN mree u odnosu na DVB-T. T2 treba sadravati mehanizme koji pruaju
razliiti stupanj zatite u razliitim uslugama koje se nude. Ovo znai da se na primjer u 8 MHz kanalu
mogu pruiti usluge nesmetanog prijama odreenog signala putem vanjskih antena (scenarij 1) ili putem
integrirane antene na prenosivom prijamniku (scenarij 2). T2 treba omoguiti veu fleksibilnost u
pogledu izbora frekvencije odailjanja i frekvencijske irine kanala. U T2 se treba smanjiti omjer izmeu

vrne i srednje snage odaslanog signala kako bi se smanjili trokovi odailjanja. Tehnologije koje se rabe
u DVB-T2 i koje omoguavaju ispunjavanje prije navedenih ciljeva su: LDPC zatitno kodiranje u
kombinaciji s BCH kodiranjem (omjeri kodova 1/2, 3/5, 2/3, 3/4, 4/5, 5/6) preuzeto iz sustava DVB-S2,
formiranje osnovnih okvira podataka (eng. Baseband Frames) preuzeto iz sustava DVB-S2, koritenje
OFDM multipleksiranja s razliitim brojem podnosioca, trajanjima zatitnih intervala, frekvencijskim
irinama kanala i pozicijama podnosioca. Koritene frekvencijske irine kanala su razliite: 1,7 MHz, 5
MHz, 6 MHz, 7 MHz, 8 MHz.
Usporeujui dakle DVB-T2 i DVB-T sustav moe se ugrubo zakljuiti da DVB-T2 prua mogunost
prijenosa vee koliine podataka te da je robusniji na viestazno irenje signala koje je uzrokom
intersimbolne interferencije. Valja primijetiti da DVB-T2 nije izvorno konstruiran za prijenos podataka u
mobilnim uvjetima, a to je posebno znaajno prilikom emitiranja audio signala (poznato je naime da
znaajan broj sluatelja prati audio programe u mobilnim uvjetima).

6.9 ISDB-TSB sustav

ISDB-TSB sustav (eng. Integrated Services Digital Broadcasting for Terrestrial Sound Broadcasting) je
uskopojasna verzija ISDB-T sustava namijenjenog za digitalnu radiodifuziju televizije u Japanu [6.2]. ISDBT sustav je slian sustavu digitalne televizije koja se koristi u Europi i Hrvatskoj pod oznakom DVB-T (eng.
Digital Video Broadcasting Terrestrial). Kljuna razlika izmeu ta dva sustava je u tome to ISDB-T
sustav frekvencijski pojas prijenosnog signala dijeli na trinaest pojasnih segmenata, tako da se nad
segmentima pod istim programskim sadrajem mogu primijeniti razliite modulacijske tehnike, tip
robusnosti i omjer koda u svrhu razliitog stupnja zatite pojedinih informacija unutar pojasnih
segmenata nad utjecajem prijenosnog kanala. Pored podjele na pojasne segmente, ISDB-T sustav za
razliku od DVB-T sustava koristi postupak vremenskog ispreplitanja digitalnog signala (DVB-T sustav je
prvenstveno namijenjen za fiksni prijam) ime se postiu bolja svojstva signala za mobilni prijam. ISDB-T
sustav je namijenjen za koritenje i izvan Japana pa se irina pojasa postojeih TV kanala od 6 MHz, 7
MHz i 8 MHz dijeli na etrnaest pojasnih segmenata od kojih se jedan koristi kao zatitni pojas izmeu
kanala. Kako je ISDB-T sustav primijenjen samo u Japanu i Brazilu, uzima se referentna irina pojasa od 6
MHz to daje pojasni segment od 429 kHz. ISDB-TSB sustav koristi jedan ili tri pojasna segmenta, to daje
irinu pojasa od 429 kHz do 1286 kHz. Definirana su tri moda odailjanja s kojima se postiu brzine toka
podataka od: 281 1787 kbit/s za jednosegmentni prijenosni signal, i 842 5361 kbit/s za trosegmentni
prijenosni signal. Koristi se OFDM tehnika multipleksiranja podataka, ali ona zbog raspodjele na pojasne
segmente nosi naziv BST-OFDM (eng. Band Segmented Transmission OFDM). Neki od podnosioca nose
informaciju o parametrima prijenosnog signala (TMCC podnosioci) koji se odnose na tip koritene
modulacije i omjer koda.

6.10 Usporedba nekih sustava zemaljske digitalne radiodifuzije

Usporedba navedenih sustava digitalne radiodifuzije s obzirom na njihove tehnike karakteristike (irinu
kanala, koritene modulacijske postupke, tok podataka i koritene audio kodere) dana je tablicom 6.8.
Detaljnija usporedba potencijalnih digitalnih sustava radiodifuzije koji se koriste u svijetu i koji e se
koristiti u Republici Hrvatskoj je dana u 9. poglavlju ovog udbenika.

Tablica 6.8 Usporedba odabranih sustava digitalne radiodifuzije [6.2].

Osobitu panju je potrebno posvetiti pojasu koji je namijenjen emitiranju sustava, irini kanala, broju
kanala ako sustav emitira u multipleksu i toku podataka koji odreuje kvalitetu sustava.

6.11 Internet Radio

Potpuno drugaiji nain prenoenja radijskih usluga je koritenje Interneta kao jedinstvene
multimedijske platforme. Terminologija, koja se sve vie koristi za internetski radio, Web-casting,
zapravo opisuje multimedijski dodatak Internetu [6.18]. Audio i video signali se mogu digitalizirati unutar
toka podataka koji je jednostavno prenosi preko postojee Internet infrastrukture. Izraz web-casting
oznaava objavljivanje audio i video podatka ili tokova podataka na web stranicama. To se moe
provoditi uivo, ili na zahtjev. Osnovni zadatak web stranice samog davatelja usluga je podrka glavnim
radijskim i TV postajama tako da ih se uini atraktivnijima za mogue korisnike. Potrebna oprema za
korisnika Internet radija, je osobno raunalo s odgovarajuom zvunom karticom te dovoljno brz pristup
Internetu. Postoji sve vie obinih radijskih prijamnika koji imaju mogunost spajanja na Internet radijske
kanale, ili putem beine veze ili brzog Internet pristupa. Dostupnost naprednijih i podesivih shema
kodiranja zvuka daje mogunost za dobivanje bolje kvalitete zvuka preko weba. Utjecaj Interneta na
radijske postaje dosta se promijenio u zadnjih par godina. U poetku su radijske postaje koristile Internet
za postavljanje dodatnih informacije o programu da bi se kasnije dodavalo sve vie multimedijskog
sadraja ukljuujui streaming program, pokretne i statine slike i drugi interaktivni sadraji. Vanost

internetskih audio usluga, koje pritom koriste manji dio kapaciteta mree, vidi se u sve veem broju
prijenosa audio informacija preko IP-a (eng. audio over IP).
Postoje dva osnovna naina prijenosa: audio tok (eng. audio streaming) i prijenos datoteka (eng. file
transfer). Najei nain distribucije Internet radija je preko streaming tehnologija uz koritenje audio
kodera velike kompresije. Popularni audio formati za takav nain prijenosa su MP3, Ogg Vorbis,
Windows Media Audio, RealAudio i MPEG-2/4 HE-AAC. Bitovi se prenose kroz mreu unutar TCP ili UDP
paketa, a zatim se raspakiravaju i emitiraju na mjestu prijama unutar nekoliko sekundi, slika 6.41.
audio over IP aplikacija A

audio over IP aplikacija B

audio tok / paketi

audio tok / paketi

RTP

RTP

TCP UDP

TCP UDP

IP

IP

NC

NC

IP mrea

Slika 6.41 Princip IP radio prijenosa.

Pojava velikog broja audio kodera pridonijela je novom pristupu normizacije: standardi su postali manje
bitni za internetsku prijenosnu tehnologiju od kada je mogue preuzeti dekodere na korisniko raunalo,
zajedno sa sadrajem koji dekodiraju. U Internet okruju vie nema potrebe za sustavom jedinstvenog
kodiranja kao to je to sluaj u konvencionalnoj radiodifuziji. Davatelji usluga sami odluuju koju e
shemu kodiranja koristiti. Jedna od prednosti takvog nereguliranog pristupa je u tome to se dekoderi
mogu obnavljati paralelno s razvojem tehnologije tako da svi korisnici mogu imati zadnju verziju kodera
cijelo vrijeme.
Mogui prikljuci IP mree su: fiksni (ADSL koji ima dobre osobine uz razumnu cijenu), mobilni
(3G/UMTS, WiMAX koji imaju loiju kvalitetu usluge i velika kanjenja), satelitski pristup (razna rjeenja,
dobra kvaliteta, velika kanjenja, skupo) i beini pristup (WiFi/WLAN, razliite frekvencije od drave do
drave, mogue smetnje).
Kod odailjanja putem Interneta mogu se pojaviti pogreke poput gubitaka paketa (zbog preoptereenja
meuspremnika u ruterima ili greaka na liniji), kanjenje paketa (zbog dinamike promjene spojnih
putova), promjenjivo kanjenje paketa (eng. jitter IP mree su asinkrone pa dolazak paketa nije
konstantan), promjena poretka paketa (zbog dinamike promjene spojnih putova) i fragmentacija

paketa (paketi vei od 1500 bita dijele se na manje, bilo na razini aplikacije ili mree) Dijeljenjem paketa
se poveava utjecaj prije opisanih efekata pogreaka u Internet mrei. Utjecaj pogreki na primljene
pakete se moe prikazati slikom 6.42.

Slika 6.42 Utjecaj pogreki IP mree na pakete radijskog programa.

6.11.1 Simulcast, Podcast i Multicast
Simulcast je istovremeno emitiranje istog programa na vie platformi (npr. digitalna radiodifuzija i
Internet). Podcast je skup digitalnih audio i video podataka koji se prenose Internetom preuzimanjem
sadraja na prijenosne medijske ureaje ili na osobna raunala. Naziv podcast je izvedenica iz rijei
iPod i broadcast, budui da je Appleov iPod bio prvi prijenosni ureaj za koji je razvijen prvi
podcasting program.
Multicast je poslovni model audio streaminga. U dananje vrijeme, davatelji internetski usluga,
naplauju svaki pojedinani audio tok. U sluaju multicastinga, jedinstveni tok podataka se dostavlja
za vie korisnika i svakom korisniku se kasnije naplauje zauzetost servera. S trenutano dostupnim
koderima zvuka i tehnikama streaminga mogu se ostvariti visoko kvalitetni audio zapisi. Mnogi davatelji
usluga osiguravaju brzine od 100 kb/s, to je priblino jednako CD kvaliteti. Ostvariv je i stream visoko
kvalitetnog 5.1 zvuka.
Na ovakav nain se prua mogunost pristupa radijskim postajama diljem svijeta. Zbog toga je potrebno
razviti standard koji e objediniti sve uvjete za emitiranje na Internetu.
RadioDNS je zajedniki projekt kojim se omoguuje pribliavanje radija i IP usluga [6.19]. Ovim
projektom se eli poveati iskustvo sluanja radija uz dodavanje drugih informacija putem IP-a. Sve
programske aplikacije potrebne za primanje raznih usluga u Internet radiju se objedinjuju pod imenom
RadioDNS. Normiranje naina lociranja takvih aplikacija otvorilo bi mogunost ugradnje podrke za
internet aplikacije radijskih usluga direktno na sam prijamnik. Mogunost lociranja takvih aplikacija treba
biti jednako dostupna ureajima sa stalnom Internet vezom, ali i onima koji se spajaju povremeno.
Predloak za jednostavnije koritenje i lokacija resursa postavljenih od davatelja usluga te nain traenja
pripadajue aplikacije na Internetu koristi se pod ve postojeim imenom DNS (eng. Domain Name
System).

6.12 Literatura
[6.1]

Oscar Bonello, Multiband audio processing and its influence on the coverage area of FM
stereo transmission, AES Journal, New York, March 2007.

[6.2]

D. Vlahovi, Postupak prijelaza na digitalno emitiranje zvuka, magistarski rad, Fakultet

Elektrotehnike i raunarstva, 2008.

[6.3]

I. Brabanec, Digitalni sustavi radiodifuzije zvuka, Diplomski rad, Fakultet Elektrotehnike i

Raunarstva, 2011.

[6.4]

C. Ries: Der digitale Rundfunk. Ein erbitterter Kampf deutscher TV-Konzerne um Prsenz,
Zuschauer und Quoten [Taschenbuch], Universitat Augsburg,Deutschland, Oktober 2006.

[6.5]

D.Wood: Digital Radio by Satellite-new risks, new opportunities and a possible new gateway,
EBU Technical Department, 1998.

[6.6]

T. Wrede, ASTRA Digital Radio, Audio Engineering Society, UK 10th Conference: The Future of
Radio (DAB) , May 1995.

[6.7]

ETSI EN 300 401 V1.4.1, Radio Broadcasting Systems; Digital Audio Broadcasting (DAB) to
mobile, portable and fixed receivers, ETSI, 2006

[6.8]

EBU BPN 003, Technical bases for T-DAB services network planning and compatibility with
existing broadcasting services, third issue, EBU, 2003.,

[6.9]

Hoeg, W; Lauterbach T: Digital Audio Broadcasting, Principles and Applications of DAB, DAB+
and DMB, Chippenham, Wiltshire: John Wiley & Sons, 2009

[6.10] Preporuka ITU BS.1114-5: Systems for terrestrial digital sound broadcasting to vehicular,
portable and fixed receivers in the frequency range 30-3 000 MHZ, ITU, 2004
[6.11] ETSI TS 201 980 V2.2.1. (2005-10) Digital Radio Mondiale (DRM) system spcification, 2005.
[6.12] EBU BPN 082, Technical bases for DRM service coverage planning, EBU, 2007.
[6.13] DRM+ presentation, The future of FM, www.drm.org.
[6.14] EBU,HybridRadio,Coinchon,M;http://tech.ebu.ch/Jahia/site/tech/cache/offonce/
publications;jsessionid=F0A3442D662C52E3875BB374710A4578.jahia1, prosinac 2010.
[6.15] www.dvb.org
[6.16] Gerard Faria: Welcome to the DVB tutorial, TeamCast, 2007.
[6.17] DigiTAG, Understanding DVB-T2, Key technical, bussiness and regulatory implications, The
Digital Terrestrial Television Action Group, 2009.
[6.18] http://www.wavestreaming.com/

[6.19] RadioDNS, http://www.radiodns.org/, studeni 2010.