Balade Bošnjaka

BALADE
BOSNJAKA
60 NAJLJEPIH BALADA
BOSNE I HERCEGOVINE
KOPENHAGEN, DANMARK
L J E T A2002
2002 BOSN AFOLK
BOSNAFOLK
60 N A J L J E P I H B A L A D A B O N J A K A
SADRAJ:
16. Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta
1. U sv'jetu se nai ne mogae
17. Majka Fatu rano budi
2. Ferman doe iz Stambola
18. Zlatno sedlo po vodi plivae
3. Kad morija Mostar morijae
19. U srid ehera, u srid Bajne Luke
4. Klikovala prebijela vila
20. Kol'ko cvili gora Garevina
5. Bol boluje gonde
21. Procvilila gora imirova
6. Oganj gori u zelenoj gori
22. Meho s majkom po has-bai hoda
7. Kolo igra na sred Sarajeva
23. Udaje se Alibegovica
8. Knjigu pie srpski knjae
24. Husejin se u svatove sprema
9. Ali-beg se s ljubom zavadio
25. U naega bega Ali-bega
10. Urodila b'jelica enica
29. Kad umrije srma Ibrahime
11. Koliki je Javor na planini
30. Pusta bolest u sv'jet udarila
12. Dvije kule na Zagorju bile
28. Fali mi se Mujo mome mlado
13. Zbor se kupi na Kakanj pazaru
29. Zagrmilo iznad Visokoga
14. Potresla se gora od istoka
30. U Stambolu akam okujie
15. Falila se Mahmut painica
31. Iz emboja topi udarie

s t r a n a 1 o d 127
www.bosnafolk.com by Muho Pa ali
2002
BOSNAFOLK
32. Sunce bi sjalo, ali ne moe
48. Po gori se zelen bajrak vije
33. Dvore mela Alibegovica
49. Razbolje se Havaliu Bego
34. Kad slavuji tii zapjevae
50. Brat u sestre konja dojahiva
35. Sarajevo, to si neveselo?
51. Vezak vezla Gabelkinja Zlata
36. Emina bole boluje
52. Vezak vezla Zlatija evojka
37. Budim gradi bee Bajram-bee
53. etao se aga Hasan-aga
38. to 'no cvili u Glamou gradu?
54. Vezak vezla Denetia Dia
39. Mujo gleda Ajkunu djevojku
55. Mujo gleda u mahali Zlatu
40. U kadune Hasanaginice
56. San usnila Hasanaginica
57. Sunce zasja eher Bijeljinu
42. Tuila se Ganibegovica
58. Kad je kuga Mostar pohodila
43. Mrak zatee po gori svatove
59. Kad Morie pohvatae
44. Sina rodi Sinanbegovica
60. to se bjeli u gori zelenoj
45. Gledali se Mujo i Nizama

46. Kad Vilii seku udavae
47. Ja kakva je sjajna mjeseina
strana 2 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
1. U SV'JETU SE NAI NE MOGAE
milu kerku beg Filipovia;

otili su po l'jepu djevojku,
U sv'jetu se nai ne mogae,
sad se tvojim svatovima nadam."
to Mehemed Fatu milovae;
Meho uti, nita ne besjedi,
misli Fata uzet e je Meho,
onda ree svojoj miloj majci:
hoe Meho, al' mu ne da majka:
"Daj mi, majko, aik mintan mavi,
Fata svoje ruho prodavala.
brzo mi ga na telala dala,
Mehemedu govorila majka:
brzo mi ga na drugom gledala,
"O moj sine, d'jete Mehemede,
uzdisala, Mehu spominjala!"
ti se proi Smiljania Fate,
Dade majka aik mintan mavi,
Fata nije roda gospodskoga,
ode Meho tijesnim sokakom,
jer u Fate b'jela ruha nema!
ispred dvora plemenite Fate.
Ti si, sine, roda gospodskoga,
Pred njeg' mlada ietala Fata:
nee t' moi roda darovati.
"Kamo, Meho, eer i jabuke,
Ja sam tebi zlato isprosila,
to si mene na to nauio?"
sa Zagorja Umihanu mladu,
Meho uti nita ne besjedi,

strana 3 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
njega mlada zaklinjae Fata:
"Skini, Meho, sa konja djevojku!"
"ivota ti i tvoga i moga,
Nee Meho da skine djevojke,
kai meni, to si neveseo!"
al' da vidi Mehemeda majke,
Meho kaza to je i kako je,
gdje povadi dojke iz njedara,
u to doe iz dvora robinja:
poe sina proklinjati svoga.
"Hajde Meho, tebe zove majka,
Al' se Meho pobojao kletve,
doli su ti kieni svatovi,
pa on skinu sa konja djevojku.
da ti skine sa konja djevojku!"
Kad je bilo veer po akamu,
Ne htje Meho da otie dvoru,
veerae i akam klanjae.
Al' ga mlada preklinjae Fata:
Kad je bio vakat od lonice,
"Idi, Meho, oba ti svijeta,
dvoje mlado u erdek svedoe.
onoga svijeta i ovog cvijeta!"
Da vidite gonde Mehemeda!
Tad je Meho Fatu posluao,
On ne skida duvak sa djevojke,
pa on ode b'jelu dvoru svome,
da djevojci b'jelo lice ljubi,
kad mu zlato na konju stajae.
ve on sjede na ikli sanduke,
Mladu Mehi govorila majka:
pa on uze sadefli tamburu.

strana 4 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Sitno kuca, tanko popijeva:
Tada ree gonde Mehemede:
"Misli , Fato, misli , duo moja,
"uje li me, lijepa djevojko,
da djevojci puli duvak skidam;
Skini malo puli duvak s glave,
n'jesam, Fato, ivota mi moga,
Da ti vidim lice i obrve!"
ivota mi i moga i tvoga!
Kad djevojka duvak podignula,
Misli , Fato, misli , duo moja,
sinu lice kano arko sunce,
da djevojci b'jelo lice ljubim;
a gr'oce kano mjeseina.
n'jesam Fato, tebe ne elio,
Tada ree bee Mehemede:
ve se junak tobom oenio,
"A Boga mi, prikladna djevojko,
u dennetu, na prvom konaku!
i ljepa si i via od Fate,
ali n'jesi mome srcu draga!
da djevojci ruse kose mrsim;
Selam e mi majci uiniti,
n'jesam, Fato, nesueno zlato.
ja joj hou svijet prom'jeniti!
Kad u jutru bijel dan osvane,
da djevojci crne oi mutim;
nek sakupi hode i hadije,
n'jesam, Fato, rumena jabuko!"
nek me kuplju od rue ulsijom,

strana 5 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
nek mi puste perin niz teneir,
to joj nema sina Mehemeda,
to mi ga je Fata odgojila.
pa se hvali l'jepim djevojkama,
Tri je fildi elja salomila,
kako mu je omiljelo zlato.
tri kutije jaga potroila,
Iza toga mnogo i ne proe,
dok mi ga je mlada odgojila.
rasrdi se nesmiljena majka,
Nek me nose neenjeni momci,
udri nogom u bojali vrata,
nek ne idu drumom irokijem,
odmah su se vrata otvorila,
nek me nose uskijem sokacim,
na golemo udo udarila:
ispred dvora plemenite Fate!"
do koljena u krv ugazila!
Pa dohvati handar s iviluka,
A djevojka stae u budaku,
handarom se u prsa udrio,
U budaku, pod puli duvakom.
i na njemu srce izvadio,
Progovara lijepa djevojka:
mrtav pade, alosna mu majka!
"Bog t'e ubio Mehemeda majko!
Kad u jutru zora osvanula,
to ga eni nedragom djevojkom,
osvanula i sunce granulo,
to ga n'jesi Fatom oenila,
udila se Mehemeda majka,
jer umrije Meho od alosti,

strana 6 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
sve lijepu Fatu spominjui.
Kad pogleda plemenita Fata,
Selam ti je Meho uinio,
veliko je udo opazila:
da sakupi hode i hadije,
napr'jed idu neenjeni momci,
da ga kuplju od rue ulsijom,
koji nose gonde Mehemeda,
da mu puste perin niz teneir,
a za njima hode i hadije.
da ga nose neenjeni momci,
Odmah se je jadu dosjetila,
da ga nose uskijem sokacim,
da je Meho, alosna mu majka!
ispred dvora plemenite Fate."
Ona pade po sadef erefu,
Majka curu dobro sasluala,
kako pade, vie ne ustade.
i sakupi hode i hadije;
Misli majka izgubi se Fata,
ponesoe gonde Mehemeda,
al' se Fata s duom rastavila.
ispred dvora plemenite Fate.
Tad zakuka Fatijina majka:
Vezak vezla plemenita Fata,
"Stante, stante, hode i hadije,
na ardaku, na visokoj kuli;
priekajte i ovog mejita!"
puhnu vihor s visokih planina,
Kad su bule Fatu opremile
i odnekle miris nanosae.
Ponesoe obadva mejita:

strana 7 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Naprijed nose Fatimu djevojku,
da hvataju, da ih veu,
a za njome gonde Mehemeda.
da ih veu i osude.
Mezare im blizu iskopae,
Sultanu su dodijali
A kroz mezar ruke proturie,
po tubama iz Travnika,
A u ruke metnue jabuke,
iz Travnika od vezira:
Kad se prenu, nek se poigraju!
da Morii, odmetnici,
ne kabule ni sultana,
2. FERMAN DOE IZ STAMBOLA
ni sultana, ni vezira,
nit ikaki gospodara,
Ferman doe iz Stambola,
vee sami gospodare,
bujruntija iz Travnika,
gospodare kako hoe.
ba u eher Sarajevo,
Kad vidio Dizdar-aga,
a na ruke Dizdar-agi:
to mu kae bujruntija,
da hvataju dva Moria,
hrum ini haskeriji,
dva Moria, dva paia,
da hvataju dva Moria,
Mori Ibru, Mori Pau;
da hvataju, da ih veu,
strana 8 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
da ih veu, da ih vode
oklagiju prelomila,
pravo gradu u tavnicu,
zlatan ibrik ulupila,
gdjeno Dizdar brzo kroji:
pa poletje iz avlije,
ko omrkne, ne osvane.
bosonoga, gologlava,
Uhvatie dva Moria,
figanj ini, kose upa,
uhvatie, savezae,
vas Hat-mejdan rasplakala.
savezae, povedoe,
Pa eto je u Sarae:
ba kad majka pitu sue.
"Jazuk vama svi sarai,
U ruci joj oklagija,
to pustiste dva Moria,
a u drugoj zlatan ibrik.
to mi jednog ne oteste,
Haber doe staroj majci
ili kako izmoliste?
da Morie uhvatie,
Ko e mene utjeiti?
u tavnicu povedoe.
Ko li staru prigledati?"
Kad to ula stara majka,
Pii stara kao guja,
sve je jadna pobacala
i sarai zaplakae.
po avliji, po kaldrmi:
Otlen poe uz Kovae,

strana 9 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
ruke lomi, a govori:
pred njih pade, molit stade.
"Jazuk vama svi kovai,
Lijepo moli stara majka:
to pustiste dva Moria,
"Bogom brate, Dizdar-aga,
to mi jednog ne oteste,
pusti meni jednog sina,
ili kako izmoliste?
pusti meni jali Ibru,
Ko e mene utjeiti?
jali Ibru, jali Pau!
Ko li staru prigledati?
Ii mala koliko e !
Teko meni, jadnoj majci!"
Il' ifluka, ili kmeta?
Opet leti stara majka
Ili voli suha zlata?
pravo brdu uz Kovae,
Samo jednog daj mi sina!
dok je stigla Dizdar-agu,
Ako li mi pustit nee ,
di joj vodi oba sina,
kunem ti se dinom mojim,
oba sina savezana
a i postom ramazanom,
sindirima debelijem.
zaklinjat u nebo, zemlju,
Bir ih stie jadna majka,
uinit u teku dovu.
bir ih stie, pred njih pade,
Nikad mira biti nee

strana 1 0 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
ni sultanu ni veziru,
oprosti mi b'jele ruke,
dok nad Bosnom oni budu,
i dodaj mi tamburicu,
a ni tebi dobra nije!"
da pogledam po Saraj'vu,
Kad to uo Dizdar-aga,
ne bi li mi lake bilo!"
progovara staroj majci:
Kad to uo Dizdar-aga,
"Vrat' se natrag, stara majko,
zaustavi jasakije,
pustit u ti oba sina,
naokolo nubeije,
oba sina bez dinara."
oprosti mu b'jele ruke,
Prevari se stara majka,
dodade mu tamburicu.
prevari se pa se vrati.
Ja da vidi Mori Ibre!
Cie halke u sindira,
Kad se lati tamburice,
povedoe dva Moria.
pritegnu joj tanke ice,
Kad su bili na Jekovcu,
pa zakuca i zapjeva.
progovara Mori Ibro:
Sitno kuca Mori Ibro,
"A bora ti, Dizdar-aga,
sitno kuca, jasno pjeva:
zastavi-der nubeije,
"Dunjalue, golem ti si!

s t r a n a 1 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
Sarajevo, sehir ti si!
"Izvedite dva Moria,
Baarijo, gani ti si!
donesite svilen gajtan!"
emaluo, duga ti si!
Izvedoe dva Moria,
Latinlue, ravan ti si!
donesoe svilen gajtan,
Talihanu, irok li si!
udavie Mori Pau.
Ljepa Maro, l'jepa li si!
Sve to gleda Mori Ibro.
Dosta si me napojila,
Progovara Dizdar-aga:
od dumana zaklonila,
"A bora ti, Mori Ibro,
vakat do'o, valja mrijeti!"
je l' ti ao tvoga brata?"
Opet Ibru savezae,
Progovara Mori Ibro:
savezae, povedoe,
"Jes' mi ao moga brata,
Mori Ibru, Mori Pau,
jo alije stare majke!"
i u grad ih dovedoe,
Udavie dva Moria,
u tavnicu zatvorie.
pred kapiju izbacie,
Kad je bilo po akamu,
i dva topa opalie.
progovara Dizdar-aga:
Kad to ula stara majka,

2002
BOSNAFOLK
poletjela stara majka;
dvije seke pod bijelom kulom.
kad je bila na kapiju,
Kad starijeg brata ponesoe,
al' joj lee oba sina,
pred njim dobra konja povedoe;
oba sina udavljena:
kada mlaeg brata ponesoe,
na nogama bukagije,
pred njim zelen bajrak razavie;
na rukama lisiine,
kad stariju nevu ponesoe,
oko vrata svilen gajtan.
pred njom nose kutiju prstenja;
Kad to vidje stara majka-
kada mlau nevu ponesoe,
Od jada joj srce puklo.
pred njom nose od zlata siniju;

kada dvije seke ponesoe,
3. KAD MORIJA MOSTAR MORIJAE
pred njim' nose orahovu granu,

i na grani ruho djevojako.
Kad morija Mostar morijae,
Pratio ih ostario babo,
pomorila dizdareve dvore:
su dva apa na avlinska vrata.
do dva brata na avliji kuplju,
Ovako je stari govorio:
dvije neve u zelenoj bai,
"Sretan li sam, milom Bogu fala!

2002
BOSNAFOLK
Dva sam sina na vojsku spremio,
Ali ite od zemlje vojnike?
Dvije neve u rod povratio,
Ali moga agu, dizdar-agu?
Dvije eri svati odvedoe,
Ali moga sina ulberhara?
Kako babu oblaziti nee!"
Al' Ajkunu, ercu jedinicu?"
To izusti a duicu pusti,
Progovori prebijela vila:
I umrije ostario babo.
"Ja ne item od zemlje harae,

niti item od zemlje vojnike,
4. KLIKOVALA PREBIJELA VILA
niti item tvoga gospodara,

ni tvojega sina ulberhara,
Klikovala prebijela vila,
ve Ajkunu, lijepu devojku."
klikovala tri bijela dana.
Tek to vila rije izustila,
Niko joj se ozvat ne smijae,
on' as Ajku zaboljela glava.
ko smijae, ni on ne htijae,
Vie nje je mila strina stala,
potlje jedna dizdar-aginica:
vi' nje stala, 'vako govorila:
"to ti hoe , prebijela vilo?
"Bi li rada, lijepa devojko,
Ali ite od zemlje harae?
bi li rada viet tvoju majku?"

2002
BOSNAFOLK
Progovara bolahna Ajkuna:
no otide Novu bijelome.
"Ja bih rada, mila moja, strina,
Tu mi sreta novske kiridije:
rada viet ostaralu majku!"
"O Bogu vi, novske kiridije,
Strina sitnu knjigu nakitila,
je li meni u ivotu Ajka?"
te je sprema u Mostaru gradu,
Vele njojzi novske kiridije:
a na ruke kapetanovici:
"O Bogu nam, kapetanovice,
"Mila moja, kapetanovice!
radi bismo kazat dobre glase,
Da si bre dvoru bijelome,
ne moremo, ve kakono jeste:
tvoja erca na samrti Ajka!"
juer tvoja preminula Ajka!"
Kad kaduna knjigu prouila,
Trkom tre kapetanovice,
trkom tre u tankoj koulji,
mrtva Ajka na ardaku lei.
a za njom su tri tanke robinje:
Vrh nje majka bijui se pade,
"Stani malo, kapetanovice!
i ovake jade jadikuje:
Pripni peu, prigrni feredu,
"Crne oi, to me ne gledate?
i pojai konja debeloga!"
Hladne noge, to me ne sretate?
Ona nema kade da prieka,
B'jele ruke, to me ne grlite?

2002
BOSNAFOLK
Medna usta, to me ne ljubite?"
neto joj se dade pogledati,
Tjeio je aga, dizdar-aga:
pogledala na nove hareme,
"Snaho moja, kapetanovice!
na Mehi je nure ugledala.
Da t' je Ajka na otkupe bila,
Fata svoga babu dozivala:
triput bih je otkupio zlatom,
"Vidi, babo, s njima ne vidio!
a etirput drobnijem biserom!"
Vidi nura na naeme Mehi!

O neka te, moja maehice,
5. BOL BOLUJE GONDE MEHEMEDE
tvoja dua raja ne vidjela,

kao to ga ni vidjeti nee!"
Bol boluje gonde Mehemede,

bol boluje dva bijela dana,
6. OGANJ GORI U JELOVOJ GORI
trei danak duu ispustio.

Opremie gondu Mehemeda,
Oganj gori u jelovoj gori,
i u crnu zemlju zakopae.
ko l' ga loi, ko l' se kod njeg grije?
Kad je vee po veeram bilo,
Vile loe, a Ibro se grije,
jami Fata avdest uzimati,
jer su Ibru rane savladale.

2002
BOSNAFOLK
Brzo mu se ljekari naoe,
7. KOLO IGRA NA SRED SARAJEVA
sve ljekari vile zagorkinje.

udo vile za l'jek zaiskale:
Kolo igra na sred Sarajeva,
od babe mu urak sa ramena,
u tom kolu Fata ljepoticu.
a od majke ruku iz ramena,
Svo je kolo glavom nadvisila,
a od brata konja sa jasala,
a ljepotom kolo zainila.
a od sestre sadbak joj iz kosa,
Gledala je Hasanaginica,
a od ljube erdan od dukata.
gledajui tiho govorila:
Dade babo urak sa ramena,
"Mili Boe, uda velikoga,
dade majka ruku iz ramena,
ja kakva je ljepoticu Fata,
dade bratac konja sa jasala,
za mogu bi Muhameda bila,
dade sestra sadbak joj iz kosa,
Muhameda, mojega djevera!"
ne da ljuba erdan od dukata!
Ona ide ljepotici Fati,
Na to su se razljutile vile,
pa od majke isprosi djevojku.
pa su Ibri rane povr'jedile,
Pokupie kitu i svatove,
i umrije, alosna mu majka!
pa odoe po lijepu Fatu.

2002
BOSNAFOLK
Tu ih oni lijepo doekali,
ona ode u gornje ardake.
sve svatove u nove konake,
Kad je prva vrata otvorila,
a atove u nove ahare,
obasja je sjajna mjeseina;
jenibule na gornje ardake.
kad je druga vrata otvorila,
Veerae i akam klanjae,
nju obasja jarko sunace;
tad govori Hasanaginice:
kad je trea vrata otvorila,
"Prijo moja, Alibegovice,
ali Fata na dueku spava,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
dva joj nura na obrazu gore.
da je vidim i da krnu metnem."
Skoi Fata na noge lagahne,
Progovara Alibegovica:
pa govori Hasanaginici:
"Prijo moja, Hasanaginice,
"Hodi, hodi, moja jetrvice,
ne mogu ti Fatu izvoditi,
uje sada to hurije zbore:
moja Fata odvie je lijepa,
'Sad e nama naa Fata doi!"'
ovdje ima premnogo svijeta,
To izusti pa duicu pusti,
ve ti idi i krnu joj metni."
i umrije, alosna joj majka.
Otlen ode Hasanaginice;

2002
BOSNAFOLK
8. KNJIGU PIE SRPSKI KNJAE
a na ruke Salih-pae:
"Salih-pao, lalo naa,
Knjigu pie srpski knjae,
izdaj nama Himzi-bega,
a na ruke Salih-pae:
il' za srebro, il' za zlato,
"Salih-pao, lalo naa,
il' za koje drugo blago!"
izdaj nama Himzi-bega,
Borozani zasvirae,
il' za srebro, il' za zlato,
Himzi-bega dovikae:
il' za koje drugo blago!"
"Himzi-bee, lalo naa,
Otpisuje Salih-paa,
tebe zove Salih-paa,
srpskom knjazu u Negotin:
da pokupi tri buljuka:
"Ne mogu vam Himze dati,
dva buljuka Arnauta,
Himze dati ni prodati,
trei buljuk sve Bonjaka,
jer za Himzu i car znade,
pa da ide ba na Rau,
i carevi svi veziri,
ba na Rau, na Starau!"
da je Himzo junak pravi!"
Kad je bio na po puta,
Opet pie srpski knjae,
susrete ga stara baba,

2002
BOSNAFOLK
i sa njome mlado Srpe,
a sedmi ga pogodio.
mlado Srpe gologlavo.
Ranjen Himzo progovara,
"Vrat' se natrag Himzi-bee,
i doziva Ibrahima:
ti e ludo poginuti!
"Ibrahime, vjerna slugo,
Udarila sva Srbija,
evo uzmi b'jelog ata,
sva Srbija, okadija,
pa ga vodi Banjaluci,
ti e ludo izginuti!"
mome bratu Mustaj-begu,
Progovara Himzi-bee:
neka gleda b'jelog ata,
"Evo tebi uti dukat,
nikad vie svoga brata!
idi djeci kupi hljeba,
Evo tebi zlatni sahat,
volim muki poginuti,
pa ti podaj mojoj majci,
neg' se enski povratiti!"
mojoj majci, Banjaluci,
Kad je bio ba na Rau,
nek' mi majka sahat gleda,
ba na Rau, na Starau,
i nek' Himze ne pogleda!
kad je bio kod Bistrika,
Evo tebi britka sablja,
est topova osvojio,
pa ti podaj mom daidi,

2002
BOSNAFOLK
mom daidi, Dervi -begu,
ve za jedan srma jagluk vezen.
nek' mi daida sablju gleda,
Ljuba veli: "Draga ti ga dala!"
neka Himze ne pogleda!
Ali-beg: "Nije nego seka!"
Evo uzmi zlatni prsten,
Oprema se Alibegovica,
pa ti podaj mojoj ljubi,
ona ide svojoj zaovci,
mojoj ljubi, Banjaluci,
zaovici, Ali-bega seki.
nek' mi ljuba prsten gleda,
Zaovica sjedi na ardaku,
a nek' Himze ne pogleda!
ona ljulja sina u beici,
Nek' se ljuba preudaje,
ivu elju od sedam godina.
Himzo joj se oenio,
Kad na vrata Alibegovica,
mrtvom glavom na Bistriku!"
nema kada nazvati selama,

vee pita svoju zaovicu:
9. ALI-BEG SE S LJUBOM ZAVADIO
"iv ti bio sinak u beici,

jesi l' bratu vezen jagluk dala?"
Ali-beg se s ljubom zavadio,
Premilja se mlada zaovica:
da je za to, ne bih ni alio,
ao majci sina u beici,

s t r a n a 2 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
ao brata s ljubom zavadio,
veerae i akam klanjae,
pa govori svojoj nevjestici:
pa pred kulom kolo uhvatie.
"Jesam bratu vezen jagluk dala,
Pred kolom je Ale Meuniu.
iv mi bio sinak u beici! "
Gledala ga Vilia Lejlija,
Povrati se Alibegovica,
gledala je i govorila je:
Ona ode svojoj b'jeloj kuli,
"Mili Boe, ja harna junaka!
A izdahnu edo u beici.
Da Bog dade da mi suen bude!"

Misli Lejla da niko ne uje,
10. URODILA B'JELICA ENICA
al' to uje bratac Mustaj-bee,

pa je Lejli tiho govorio:
Urodila b'jelica enica,
"uti, Lejlo, glave ne nosila,
od Ponora do Vilia dvora.
gdje e ii prvog bega kerka,
elo ju je trista etelica,
za Aliju, jednoga fakirka!"
a vezalo dvjesta vezioca,
Kada seka brata razumila,
i pred njima Ale Meuniu.
ona ide u drugu odaju,
Kad su bili dvoru na avliju,
pa otvara sahtijan-sanduke,
2002
BOSNAFOLK
oblai se to god ljepe moe,
pa otie na liticu st'jenu,
zavi oi, niz liticu skoi,
pade mrtva, alosna joj majka!
Tud nalazi Ale Meuniu,
kad ugleda na zemljici Lejlu,
damla ga je u srce udrila,
mrtav pade uz Lejlu djevojku.
11. KOLIKI JE JAVOR NA PLANINI
Na njemu je sedamnaest rana:

sedam rana od sedam puaka,
osam rana od osam sabalja,
dvije rane od dva deferdara.
Sve bi rane lahko prebolio,
al' je njemu teko preboljeti,
gdje se vlasi prstena igraju.
Hasan-aga kuca uz tamburu,
sitno kuca, jasno popijeva:
"A Boga ti, zlatan Hamajliu,
Koliki je Javor na planini,
kud e tvoji dvori i ahari?
ni ptica ga preletit' ne moe,
Kud e tvoja ostarila majka?
sino su ga sokolovi preli,
Kud e tvoja seka na udaju?
i pren'jeli ranjena junaka,
Kud e tvoja vjerenica ljuba?
Hamajlia, od petnaest godina.
Kud e tvoji kmeti i timari?"

Govorio ranjen Hamajliu:
2002
BOSNAFOLK
"Moji dvori prahu i pepelu,
i za b'jelu na Zagorju kulu.
moja majka jadu i emeru,
Hasan-aga ljubi progovara:
moja seka kud je njojzi drago,
"Otruj, ljubo, brata Muhameda,
moja ljuba tebi, Hasan-aga,
a ja odoh u lov u planinu!"
moji kmeti ljubi od miraza,
Tad se misli Hasanaginica:
kad s' udade, nek ih tebi dade!"
"to u sada od ivota svoga,
I umrije, alosna mu majka.
kako u ga mlada otrovati?"

Ona ode u ikli odaju,
12. DVIJE KULE NA ZAGORJU BILE
pa otvori sahtijan sepeta,

pa izvadi od zlata matrafu,
Dvije kule na Zagorju bile,
i suvie srmali mahramu,
u njima se do dva brata dile:
pa razmuti od meda erbeta,
Hasan-aga s bratom Muhamedom.
ona daje djever Muhamedu:
Za sve su se l'jepo pod'jelili,
"erbet popij, a matrafu raskuj,
za jedan se dio zavadili,
pa ti sakuj emer na djevojku!"
a za jedan itluk na Zagorju,
Njoj Muhamed tiho progovara:

2002
BOSNAFOLK
"O Boga ti, moja nevjestice,
da u orla drugi bratac ima
oklen tebi od zlata matrafa,
gavrani ga ne bi osvojili!"
ili si je u dvoru zatekla,
Na to se je agi raalilo,
ili si je od babe don'jela?"
pa je ogu dvoru okrenuo.
"Nijesam je u dvoru zatekla,
Kad se b'jelu primaknuo dvoru,
ve je jesam od babe donijela,
preda nj tri vijerna mu ljuba.
da ja pojim u dvoru djevera!"
Njojzi aga ljutit progovara:
"Hej aferim, moja nevjestice,
"Odstup' dalje, vjerna ljubo moja,
na poklon ti itluk na Zagorju,
plah je ogo, da te ne oepi,
na njem' kula od sedam bojeva!"
srdit aga, da te ne okara,
Hasan-aga lovi u planini,
jesi li mi brata otrovala?"
on lovio ljetni dan do podne.
"Bogme n'jesam, aga Hasan-aga,
Dva gavrana orla poerala,
eno ti ga zdrava i vesela!"
stao aga, pa ih pogledao;
Ja da vidi age Hasan-age:
ispod age konjic progovara:
on polee uz bijele dvore,
"A ta gleda , njima ne vidio,
u odaji brata nahodio,

2002
BOSNAFOLK
i s njime se l'jepo halalio.
"Mahni skelom, otpale ti ruke,

da su moje gdje su tvoje ruke,
13. ZBOR SE KUPI NA
davno bismo Bosnu prebrodili!"
KAKANJ-PAZARU
Tu bijahu u tom razgovoru,

ajka im se preturila laa,
Zbor se kupi na Kakanj-pazaru,
potonue po izbor junaci:
do podne se dernek sakupio,
pet Dindia i pet Kaznaia,
a od podne sitna kia poe,
s Popratnice Kalender-spahija,
stade mi se dernek rasipati.
a i onaj Dindi Mehmed-aga.
U ajku se lau uvezoe,
Svi junaci na kraj isplivae,
uvezoe po izbor junaci:
al' ne moe Dindi Mehmed-aga.
pet Dindia i pet Kaznaia,
Drugovi mu viu sa obale:
s Popratnice Kalender-spahija,
"Desnom rukom kabanicu mahni,
s njima jote Osman skeledija.
a lijevom puceta raupaj,
Kad su bili Bosni na maticu,
ne bi li ti Bog i srea dala,
progovara Dindi Mehmed-aga:
da ispliva vodi na obalu!"

2002
BOSNAFOLK
Kad to uo Dindi Mehmed-aga,
Ode majka jaciju klanjati,
desnom rukom kabanicu snima,
Ajka seka u itab gledati.
a lijevom pucad raskopava,
U to njima kara-haber doe,
te tako mu Bog i srea dade,
kara-haber, a u kara-doba:
do obale vodi doplivao.
da se njima Meho utopio.
Taman ae skoit' na obalu,
Gdje je majka sjela, ne ustala,
Bog ubio ribu brodaricu,
nego ona cre od alosti.
prihvati ga vodi u maticu,
Ajka seka kose odrezala,
pa s' utopi, alosna mu majka!
objesila na avlinska vrata,
Majka ga je s veerom ekala,
ko god proe, neka kose ali:
i Ajkuna, pod prstenom seka.
"Ove kose u devletu rasle,
Ajka majci tiho govorila:
u golemu jadu otkinute!"
"Hajde, majko, da mi veeramo,
Zaklela se i ne udala se.
sad nam Meho po Doboju ee,

i on gleda Dobojke djevojke!"
Tu sjedoe pa i veerae.
2002
BOSNAFOLK
14. POTRESLA SE ZEMLJA OD ISTOKA
iznesi me na zelenu bau,

al' u bau, pod utu naranu!"
Potresla se zemlja od istoka,
Pa je seka njega posluala,
oborila polu Dubrovnika,
iznese ga u zelenu bau,
i bijele po Ljubinju kule:
al' u bau, pod utu naranu.
jedno kula Bakibegovia,
A da veli Fezlo, mome mlado:
drugo kula age Serdar-age,
"u li mene, moja seko Hajko,
tree kula pae Durmi -pae.
ostala mi siana tambura,
Durmi -pae doma ne bijae,
a da mi je hoe donijeti!"
vet sin Fezle bole bolovae,
Pa je seka njega posluala,
vie njega seka Hajka stae:
pa se vrati u kulu bijelu.
Fezlo mome seku dozivae:
A tako joj loa srea bila,
"u li mene, moja seko draga,
od kule se oak otisnuo,
bila nam se naa kula trese,
a Hajkune malo dohvatio,
ini mi se da e biti sme.
po sred pasa, ukide je s glasa!
Jami mene na plei junake,
A da vidi Fezlo, mome mlado,

2002
BOSNAFOLK
on mi zove hitra knjigonou.
baka ui, a baka menue,
Pa mu doe hitar knjigonoa,
baka kose, a baka sadbage!
a Fezlo je knjigu nakitio,
Vi' nje babo sidu bradu guli:
pa je alje ka Mostaru gradu,
"Moja Hajko, alostan ti babo,
svomu babi, pai Durmi -pai.
eto tebi iz Bia svatova,
Hitro mu je knjiga dolazila.
djeverova od Paunovia!"
A da vidi pae Durmi -pae:

knjigu gleda, suze prolijeva,
15. FALILA SE MAHMUT-PAINICA
nema kade osedlat' konjica,

na gola se konja navalio!
Falila se Mahmut-painica,
Hitro doe ka Ljubinju gradu,
na pilavu, meu kadunama:
stade zvati mnoge neimare,
"Kol'ko ima uz more gradova,
a da die prebijelu kulu.
sedamdeset i etiri grada,
Ode dizat' prebijelu kulu,
u svakom sam bila jenibula,
brzo svoju nalazio Hajku:
samo nisam Kadi imamovoj.
baka ruke, baka belenzuke,
Ako Bog da, i njoj u ja biti,

2002
BOSNAFOLK
noas u je ii zaprositi,
Dan osvanu i sunace grahnu,
za djevera, bega Ahmet-bega!"
au vie jedan do drugoga:
Zaprosila, pa je isprosila,
"Hazur alla, kieni svatovi,
prsten daje, svadbu ugovara,
ko na noge, ko na dobre konje,
ota svadba za petnaest dana.
a djevojku u zlatnu koiju!"
Hitro proe to petnaest dana,
Kad su sjeli na Biser-vodicu,
i dooe kieni svatovi,
tu se sjeli svati odmoriti.
i djevojke al-knu postavie,
Sjela Kada avdest uzimati,
oknie je i prstenovae.
Smo joj se turbe nainilo.
I legoe kieni svatovi,
Savi skute pa ode u turbe,
svi pospali kano i poklani,
ostadoe svati gledajui.
samo nije Mahmut-painica,

ona uti po raju hurije:
"Radujte se po raju hurije,
sad e nama naa druga doi,
naa druga, Kada imamova!"
2002
BOSNAFOLK
16. VEZAK VEZLA ADEM-KADA
"Eno ti je u halvatu, ne bilo ti je!

Ona ljubi Omer-bega, brata tvojega!"
Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta,
Kad to uo Osman-bee ode na ardak,
na ardaku, na visoku damli penderu,
na ardaku vjerna ljuba akam klanjae.
sav je eref pokapala groznim suzama.
"Bre, ljubo, bre, duo, akam predaji!"
Njoj dolazi Omer-bee, mladi djevere,
Sablja sjeknu, ljuba jeknu, edo proplaka!
pa on pita mladu nevu, Adem-kadunu:
Uzima ga beg Osman-beg na b'jele ruke,
"ta je tebi, Adem-kado, mlada nevjesto:
pa ga nosi na avliju, dade materi:
sav si eref pokapala groznim suzama?"
"Evo, majko, gr'jeha moga, moga i tvoga!"
Odgovara Adem-kada, mlada nevjesta:
Pa uzjaha dobra konja, ode u nevrat.
"Proi me se, Omer-bee, mladi djevere!

Tvoja majka, dobra ena, al' zlo govori:
17. MAJKA FATU RANO BUDI
da ja ljubim tebe mlada, svoga djevera,

a Bog znade, i ti znade , to bit' ne moe!"
Majka Fatu rano budi:
U to doba beg Osman-beg stie na ardak,
"Ustan' gori, ne digla se,
mestve skida, majku pita: "Gdje mi je ena?"
kamenom se kamenila,
s t r a n a 3 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
mramorom se mramorila!
nosi li joj kamen vodu,
Tvoje druge uranile,
mete li joj kamen dvore?"
rumen ruu potrgale."

I ustade lijepa Fata,
18. ZLATNO SEDLO PO VODI PLIVAE
ona ide pod tu ruu.

Tu se Fata okameni,
Zlatno sedlo po vodi plivae,
mramorom se omramori.
Meho konja po polju igrae;
Kada njima Bajram doe,
beg Mustaj-beg abdest uzimae,
svaki bratac ide seki,
nevista mu mahramu drae.
jadan Meho seke nema,
Beg Mustaj-beg nevi govorae:
ve on ide prealostan
"Lipa ti si, moja nevjestice!
svom kamenu mramornome.
Da mi hoe taka biti ljuba,
Iz kamena suza tee,
liva bi mi od sveg svita bila,
njemu kamen progovara:
draa bi mi od sveg roda bila!"
"A bora ti, brate Meho,
Zastidi se mlada nevistica,
upitaj mi mile majko,
pa mu baci na rame mahramu,

2002
BOSNAFOLK
savi skute, pobie uz pute,
19. U SRID EHERA, U SRID BAJNE LUKE
pa utee u bijele dvore.

Beg u kulu, a neva iz kule,
U srid ehera, u srid Bajne Luke,
ona sae na mermer-avliju,
bili dvori bega Omer-bega,
na studen' se stinu naslonila,
u njega je sestra Bisernaza.
studen-stini tiho govorila:
Ja kakva je, radosna joj majka,
"Studen-stino, studena ti li si,
po ehera Naza primamila,
jo je moje srce studenije,
a najvema Karaprohi Ibru.
to mi ree diver Mustaj-bee!
Tome niko mani ne bijae,
Nemam majke, da joj jade kaem,
do l' nevista, Omerbegovica,
jadna mi je na daleko majka,
Ona kuha ekerli baklavu,
ni sestrice, da joj se potuim,
na nju mee boaluk haljina,
jadna mi je na daleko seka!
pa je alje Karaprohi Ibri,
Da ja kaem begu Mehmed-begu,
po Lejliji, lijepoj robinji.
meu se se braa zavaditi,
Ovako je njojzi govorila:
zavaditi, pa se omraziti!"
"Nosi ovo Karaprohi Ibri,

2002
BOSNAFOLK
pa mu reci da mu Naza alje.
"Stan' priekaj, draga sestro moja,
" Kad Lejlija baklavu donila,
dok ti bratac iz damije doe!"
na duane Karaprohi Ibri,
Ode bratac u Novu damiju,
tude bio bee Omer-bee.
Naza ode majki u ardake,
To je njemu vrlo teko bilo,
pa se valja majci po krilacu:
vema kalpak na oi natie,
"ta u sada, mila majko moja,
pa on ide svomu bilom dvoru,
ne smim sada brata doekati,
pa on pita svoje virne ljube:
doekati iz Nove damije,
"to e naa kalajli tefsija,
na me bratac prstom popriuje!"
na duanu Karaprohi Ibre?"
Stara majka kazaje klanjala,
Govorila Omerbegovica:
stara majka govorit ne moe.
"Pitaj svoje seke Bisernaze."
Skoila je mlada Bisernaza,
Podne bie, salle zauie,
otvorila sepetli sanduke,
side Omer avdest uzimati,
uzimala jedan arin platna.
vi' njeg Naza vezen pekir dri,
Ona uze vidre pozlaene,
na nju bratac prstom popriuje:
ona ode na Vrbas, na vodu.

2002
BOSNAFOLK
Vrbas vodu 'vako zaklinjala:
Kad opazi Karaprohi Ibro,
"Vrbas vodo, ime plemenito,
da se Naza duom rastavila,
ne nosi me dugo ni iroko,
ciknu Ibro kao guja ljuta!
donesi me do Hotia benta!"
Tre noe od mukadem pasa,
Zavi oi pa u vodu skoi.
pa udari sebe u srdace!
Ona mlila da niko ne vidi,
Kako se je lahko udario,
al' to vidi Karaprohi Ibro,
na nou je srce izvadio:
sa munare ezan davajui,
"Kada nije moje Bisernaze,
pa on skoi sa bile munare,
neka nije ni njezinog Ibre!"
putem leti, a dolamu skida,

drutvo mlide da je poludio.
20. KOL'KO CVILI GORA GAREVINA
Pa upliva u Vrbas u vodu,

trai Nazu po Vrbas po vodi,
Kol'ko cvili gora Garevina,
nigdje Naze ne moe pronai,
ako cvili i jest joj nevolja,
nae Nazu pod Hotia bentom,
jer je u njoj dosta poginulo:
iznese je vodi na obalu.
do dva brata Sadikbegovia,

2002
BOSNAFOLK
i etiri Alajbegovia,
evo sablja, evo moja glava!
i dva brata Arnautovia,
Pogino je Kuna Mehmed-aga,
i pred njima Kuna Mehmed-aga.
u zelenoj gori Garevini,
Koga ali majka, koga seka,
pa ja alim agu Mehmed-agu,
koga ljuba skoro dovedena,
jer je meni prvi sevdah bio!"
Mehmed-agu niko ni od kuda,
Govori joj aga Hasan-aga:
njega ali Hasanaginica:
"ali ljubo i ja u ga alit',
svu je kulu u crno zavila,
jer je meni prvi jaran bio!"
i sebe je u crno zavila,

i robinje u crno zavila.
21. PROCVILILA GORA IMIROVA
To za udo agi Hasan-agi,

pa on pita svoju milu ljubu:
Procvilila gora imirova,
"A bora ti, vjerna ljubo moja!
imirova i karanfilova:
Koga ali za ivota moga?"
"Ja otkad sam gora postanula,
Govori mu vjerenica ljuba:
nije mene ptica preletila,
"A bora mi, aga Hasan-aga,
a danas me svati, prihodie,

2002
BOSNAFOLK
oni svati starog ejvan-age,
'Eno ti ga u prvom alaju,
udni svati, udna i divojka,
na alatu, vas u suhu zlatu,
ona ne zna svoga suenoga.
bile brade do svilena pasa!'
Ona pita svoje jenijice:
Kad divojka rii razumila,
'Jenijice, po Bogu sestrice,
maila se rukom u depove,
kaite mi suen-uvegiju!'
izvadila noe okovane,
Sve joj one po istini kau:
pa udari sebe u srdace!
'Eno ti ga u prvom alaju,
Kako se je lahko udarila,
na alatu, vas u suhu zlatu,
na nou je srce izvadila,
bile brade do svilena pasa!'
na kavzama crne digerice,
Kad je ona rii razumila,
mrtva pade na zelenu travu.
goni konja do drugog alaja,
Zavikae kieni aui:
ona pita mlaahne divere:
'Zastavite bubnje i svirale,
'Oj diveri, moja brao draga,
mrtva pade sa konja divojka!"'
kaite mi suen-uvegiju!'
Sve joj oni po istini kau:
2002
BOSNAFOLK
22. MEHO S MAJKOM PO
"Mila majko, moji sitni zubi!"
HAS-BAI HODA
Dovodi je do kara-kalema:
"Vidi, majko, i kara-kalema!
Meho s majkom po has-bai hoda,
Vake su joj oi i obrve,
milu majku za ruicu voda,
u divojke, a u moje, majko!"
dovodi je bilu ulbeharu:
"Mui, Meho, voda je odnila!"
"Vidi, majko, bila ulbehara!
"Mila majko, na me je nanila!"
'vako mi je lice u divojke,
Govori mu ostarila majka:
u divojke, a u moje, majko!"
"u li mene, elebija Meho,
Njemu veli ostarila majka:
tebi majka isprosila zlato,
"Mui, Meho, obisila ti se!"
i via je i lipa od Fate,
"Mila, majko, o mom bilu vratu!"
bogatija, ruhom ruhatija,
"Vidi, majko, rumene ruice!
i boljeg je roda i plemena,
Vaki su mi uli u divojke,
nego li je Nazul-bega Fata."
u divojke, a u moje, majko."
Kad to uo elebija Meho,
"Mui, Meho, zmija je ujela!"
on odeta Fati pod pendere,

2002
BOSNAFOLK
da on vidi znade li mu Fata.
side Meho u morsku emliju,
Njemu veli plemenita Fata:
sitno kuca, tanko popijeva,
"Hajde, Meho, bilu dvoru svome,
a u svaku Fatu prepijeva:
skidaj zlato s konja golemoga!"
"Mnide , Fato, mnide , duo draga,
Njemu ino biti ne mogae,
da divojci pulli duvak snimam!
ne mogae, jer ne smidijae,
Nisam, Fato, tebe ne elio,
ba od svoje ostarile majke,
ve se junak tobom oenio,
i on ode bilu dvoru svome.
U dennetu, na onome svitu!"
On pred dvore, a svati pred dvore,
Meho baci sadefli tamburu,
snimi s konja lijepu divojku.
pa govori lijepoj divojci:
Kad je bilo s veer po akamu,
"O divojko, tako ti Allaha,
po akamu i ak po jaciji,
digni duvak sa bijela lica,
nji mladie u erdek svedoe.
da ja vidim tvoje bilo lice!"
Al' da vidi elebiju Mehu!
Divojka je za Boga hajala:
On ne ide u budak divojci,
die duvak sa bijela lica,
ve on jamlja sadefli tamburu,
sinu lice, kao arko sunce,

2002
BOSNAFOLK
ispod grla sjajna miseina.
Nek me nose hode i hadije,
Njojzi veli elebija Meho:
nek me nose kroz tisne sokake,
"O divojko, tako mi Allaha,
isprid dvora Nazul-bega Fate,
i lipa si i via od Fate,
ne bi li me ugledala Fata,
ali nisi mome srcu draga,
ne bi l' bila srca alovita,
kao to je Nazul-bega Fata.
ne bi li me malo poalila!"
O divojko, tako ti imana,
Pa on jamlja noe i handare,
uzmi abdest iz novog ibrika,
handarom se u srce udrio,
jami Kur'an iz novog dolafa,
kako se je lahko udario,
ui meni hatmu do sabaha!
na handaru srce izvadio,
Selam e mi mojoj miloj majci,
umri Meho, alosna mu majka!
nek me kuplje od rue ulsijom,
Kad ujutru jutro osvanulo,
nek mi pue perin niz nosila,
uranila Mehemmeda majka,
to mi ga je Fata odgojila:
ona muti od meda erbeta,
tri je zlatna elja oblomila,
ona ee, a iz grla vie:
dok je meni perin odgojila.
"Rabbum Allah, na svemu ti fala,

2002
BOSNAFOLK
kako Mehe iz erdeka nema,
to mu ga je Fata odgojila:
kako mu je omililo zlato!"
tri je zlatna elja oblomila,
Vie joj se jadnoj dodijalo,
dok je njemu perin odgojila;
pa je nogom u vrata udrila,
da ga nose hode i hadije,
od odaje vrata otvorila,
da ga nose kroz tisne sokake,
do kolina u krv ugazila,
isprid dvora Nazul-bega Fate,
pa govori lijepoj divojci:
ne bi li ga ugledala Fata,
"O divojko, vele jadna bila,
ne bi l' bila srca alovita,
ta uradi od moga jedinka?"
ne bi li ga malo poelila."
Njojzi veli lijepa divojka:
Sve mu majka na misto donila,
"Bog t' ubio, Mehemmeda majko,
to je Meho majci poruio:
da si Mehu Fatom oenila,
nosie ga hode i hadije,
ti ga ne bi jutros poelila!
nosie ga kroz tisne sokake,
Selam ti je uinio Meho,
isprid dvora Nazul-bega Fate.
da ga kuplje od rue ulsijom,
Vezak vezla Nazul-bega Fata,
da mu pue perin niz nosila,
a uz vezak pisnu zapivala:

s t r a n a 4 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
"Rabbum Allah, na svemu ti fala,
"A Boga vam, hode i hadije,
vihor nie, ulsija mirie,
oklen mejit, od koje mahale,
beli Meho iz erdeka ide,
kako li se po imenu vie?"
kako ga je najagalo zlato!"
Njoj govore hode i hadije:
Neto joj se dade pogledati,
"Ovo mejit od nae mahale,
pogledati kuli sa pendera,
po imenu elebija Meho,
kad ugleda hode i hadije,
sino ga je oenila majka,
oni nose elebiju Mehu.
a jutros ga poelila mlada!"
Onda viknu Nazul-bega Fata:
Kad to ula mlada Ummihana,
"Ummihano, moja seko draga,
ona tri na visoku kulu,
hajde sii pred oborna vrata,
pa kazuje plemenitoj Fati.
pa upitaj hode i hadije,
Kad to ula plemenita Fata,
oklen mejit, od koje mahale,
odmah cre, alosna joj majka!
kako li se po imenu vie?"
Izlazila mlada Ummihana,
Sie Hana pred oborna vrata,
pa govori hodam i hadijam:
ona pita hode i hadije:
"A Boga vam, hode i hadije,

2002
BOSNAFOLK
priekajte i ovog mejita!"
23. UDAJE SE ALIBEGOVICA
Hode bjehu, za Boga hajahu,

priekae dok je opremie,
Udaje se Alibegovica,
zajedno ih mlade ponesoe,
od pomame, od devet sinova,
upored im mezar iskopae:
ostaje joj jedno edo ludo.
kroz mezar im ruke sastavie,
Kad dijete za mejtefa bilo,
a u ruke rumene jabuke,
braa brata u mejtef spremala,
kad se prenu, nek se poigraju.
u mejtefu za sedam godina.
Vie Mehe lozu usadie,
On se moli miloj brai svojoj:
vie Fate rumenu ruicu,
"e je kabur mile nae majke,
nek se loza oko rue vija,
miloj majci da prouim Jasin?"
kao Meho oko svoje Fate.
Njemu braa mila govorahu:

"Nije naa preminula majka,
ve se naa preudala majka!"
Moli im se bratac Muhamede:
"Da idemo majci u pohode!"
2002
BOSNAFOLK
Stadoe se braa opremati:
U to doba sve devet sinova,
svaki nosi na agetu dibu,
tu su bili cijel mjesec dana.
a Muhamed sedefli-beiku,
Stadoe se eca opremati,
u em ga je ostavila majka.
pa pooe svom bijelom dvoru.
Kad su bili materinu dvoru,
Kad je majka ecu ispratila,
tu su nali Kumriju robinju:
pa se vrati kuli na ardake,
"Hajde tri u bijele dvore,
ona uze srali durbina,
pa ti kai na mutuluk majci:
ona gleda ece devetoro.
evo tebi do devet sinova!"
Kad ih ote gora i planina,
Kumrijica u dvor poleela:
onda majka pjesmu zapjevala:
"Daj mutuluk, moja gospoice,
"eco moja, do devet sinova,
evo tebi do devet sinova!"
vau majku prejenulo sunce!"
Ona hiti ogru sa erdana:
Niice je na zemlju panula,
"Naj to tebi, moja Kumrijice,
mlidijahu da se saonula,
da se meni vie zadesilo,
a kaduna davno preminula,
i bolje bi tebe darovala!"

2002
BOSNAFOLK
24. HUSEJIN SE U SVATOVE SPREMA
"O vodice, po boru sestrice,

nemoj vr'jeti za godinu dana,
Husejin se u svatove sprema,
pomozi mi Husu okajati!"
ogu jae, ogo mu igrae,
Pa govori zelenoj gorici:
sablju pae, sablja mu se sjae.
"O gorice, po boru sestrice,
Od brata je perje zaiskao;
nemoj listat za godinu dana,
brat bi dao, nevjesta ne dade.
pomozi mi Husu okajati!"
Tada su se braa zavadila,
To je voda za Boga primila,
sahanim' su blago pod'jelila.
nee vrjeti za godinu dana,
Vie Husi sahan zapanuo,
ni gorica listom poerati,
za sahan se braa zavadila,
dok je ljuba Husu okajala.
zavadila, ljuto iskrvila:

tu pogibe mladi Husejine.
Ljuto kuka ljuba Husejina;
ona ide za goru na vodu,
pa govori studenoj vodici:
2002
BOSNAFOLK
25. U NAEGA BEGA ALI-BEGA
Muhamedu talkin prouie.
U naega bega Ali-bega,
26. KAD UMRIJE SRMA IBRAHIME
puno mala, a malo evlada:

sin Muhamed i i Melehana,
Kad umrije srma Ibrahime,
Melehanu svati zaprosie,
u damiji sabah klanjajui:
Muhameda glava zaboljela;
nit' je sklanjo, nit' selama dao,
Melehani knicu postavie,
ve umrije, alosna mu majka!
Muhameda mrtva okrenue;
Njega ali i staro i mlado,
Melehanu dvoru povedoe,
i sokaci kud je prolazio,
Muhameda raci ponesoe;
i penderi e je dolazio:
Melehanu u dvor uvedoe,
svi sokaci travicom porasli,
Muhameda kod rake spustie;
a penderi prahom popanuli.
Melehanu u erdek spratie,
Ponajvie glavita djevojka,
Muhameda u raku spustie;
od alosti kose odrezala
Melehana jaciju klanjae,
pa ih alje u Budim daidi.

s t r a n a 46 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Daida ih u zlato metao,
27. PUSTA BOLEST U SV'JET UDARILA
dainica biserom kitila,

pa ih meu Budimu na vrata.
Pusta bolest u sv'jet udarila,
Ko god ide, sve se kosam udi:
mori pusta i staro i mlado,
"Mili Boe, uda golemoga!
a rastavlja i milo i drago,
Rata li su kose odrezane?
u bijele serdareve dvore.
Il' je majka sina ukopala,
Najprije se serdar razbolio,
il' sestrica brata jedinoga?"
razbolio, pa i prebolio.
Progovara s grada nobeija:
Dva su mu se sina razboljela,
"Nije majka sina ukopala,
dvije mu se eri razboljele,
ni sestrica brata jedinoga,
dvije mu se snahe razboljee.
ve djevojka svoga zarunika!"
Umrijee dva Serdarevia,

i dvije eri staroga serdara,
i dvije snahe staroga serdara,
u danu je sve to preminulo.
Starijeg mu sina iznesoe,
2002
BOSNAFOLK
i drugog mu sina iznesoe,
na erdefu vida suho zlato,
i pred njima konje izvedoe,
da je pustu na vezilju daju,
da ne mue konji u podrumu,
da ne tamni u njedrima zlato.
da ih puste na telala daju.
Za njima je serdar izlazio,
Kad stariju snahu iznesoe,
o dva tapa na avlinska vrata:
pred njom nose beu od merdana,
"Aoh, sine, grdne rane moje,
u beici premnejako edo,
moji sinci, dogovori moji,
ah, da edo na dojilju dadu!
snahe moje, razgovori moji,
Kad mu mlau snahu iznesoe,
eri moje, poslunice moje,
pred njom nose kutiju prstenja,
jadan ti sam iza vas ostao!"
da ih puste na telala daju.
To izree, a duicu pusti.
Kad stariju ercu iznesoe,

pred njom nose sorgu od bisera,
da ga pusta na nizilju daju.
Kad mu mladu ercu iznijee,
pred njom nose erdef od merdana,
2002
BOSNAFOLK
28. FALI MI SE MUJO, MOME MLADO
"Pogledaj me, Nazo, moja duo,

pogledaj me crnijem oima!"
Fali mi se Mujo, mome mlado,
Prevari se, ujede je guja,
u mejhani meu jaranima:
pogleda ga plavijem oima.
"Gledah Nazu etiri godine,
Al' joj ree Mujo, mome mlado:
mnogo sam joj almaganje dao:
"Hajde, Nazo, svom bijelu dvoru,
dvije dibe, etiri kadife,
udaji se, ne uzdaj se u me!"
i dva fesa biserom kiena,
Naza njemu l'jepo odgovara:
dva kiena, a dva nekiena,
"A uje me, Mujo, mome mlado:
dvoje mestve zlatom saivene,
sad na tebi zelena dolama,
a papue srebrom potkovane;
do dan, do dva, zelena travica;
to sve dadoh, oiju ne vioh!"
sad na tebi saruk oko glave,
Otklen skoi Mujo, mome mlado,
do dan, do dva, bijeli niani
pa on poe prebijelom dvoru,
sad na tebi tanahna koulja,
srete Nazu u ikme sokaku,
do dan, do dva bijeli efini!"
pa joj ree Mujo, mome mlado:
Poe Mujo svom bijelu dvoru,

2002
BOSNAFOLK
idui ga zaboljela glava,
ona ide novome mezaru.
a na srcu - umrijeti hoe!
Kada doe do nova mezara,
I kad doe svom bijelu dvoru,
ona stara njemu progovara:
progovara ostarjeloj majci:
"Kako ti je na konaku bilo,
"Steri, majko, mekahne dueke,
je li tebi vino i obino,
nemoj sterat' dugo ni iroko,
je l' ti teka jorgan, zemlja crna,
vee steri kratko i uzahno,
jesu l' teke tahte javorove,
jer ti neu dugo bolovati:
je l' ti tvrdo pod glavom kamenje?"
danas danak i sutra do podne!"
Iz mezara neto odgovara:
Kad je sutra podne zauilo,
"Ljepo mi je na konaku bilo,
duu pusti Mujo, mome mlado.
nije teka jorgan zemlja crna,
Sazvali su hode i hadije,
nit' su teke tahte javorove,
okupae Muju, momka mlada,
ve je teka kletva djevojaka.
odnesoe novome mezaru.
Selam e mi mojim jaranima,
Kad ujutro jutro osvanulo,
to gledaju nek ne ostavljaju,
podranila Mujagina majka,
pa da kunu jadne nevjermce:

2002
BOSNAFOLK
kada kunu do Boga se uje,
"O Mejruo, mila keri moja,
kad uzdahnu i Bogu je ao!"
gdje je tebe voda izbacila!

Kako e te majka preboljeti!
29. ZAGRMILO IZNAD VISOKOGA
Kakve su ti ruse pletenice,

ko da si ih jutros saplitala;
Zagrmilo iznad Visokoga,
kakvo ti je lice prebijelo,
munja mee iznad Sarajeva,
ko da si ga jutros umivala;
kia pada iznad Graanice,
kakva ti je hehaz anterija,
Graanicu voda zaplavila,
ko da ti je jutros doneena!
graaniko greblje odnijela,
Ja da ti je Mejro, pogledati,
mrtvu Mejru na greb izbacila,
Kako cvili tvoja mila majka,
pa je ondik voda ostavila.
Nikad tebe preboljet ne more! "
To je ula majka Mejruina,

pa dolazi majka Mejruina,
pa okree milu kercu svoju.
Ljuto majka cvili i nabraja:
s t r a n a 5 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
30. U STAMBOLU AKAM OKUJIE
od onijeh dinskijeh dumana!"

Misle oni, niko ih ne uje,
U Stambolu akam okujie,
al' ih uju carevi murtati,
Stambolije u damiju hite,
otrae, caru povidie,
al' ne hiti Dal-taban vezire,
i ovako caru govorie:
ve u oku abdest uzimae,
"O na care, sunce ogrijano!
ehaja mu mahramu drae.
U Stambolu akam okujie,
Njemu veli Dal-taban vezire:
Stambolije u damiju hite,
"Prva lalo, Ibriim ehajo,
al' ne hiti Dal-taban vezire,
hou tebe caru poviditi,
ve u oku rujno vino pije,
da ti care agaluke dade,
s kaurima i sa popovima
agaluke, jali paaluke!"
piju' vino gradove poklanja!"
Njemu veli Ibriim ehaja:
To je caru vrlo muno bilo,
"Nemoj mene caru poviditi,
te on dozva dva hitra dellata,
dok ne uzmem nekol'ko gradova,
te on njima tiho progovara:
od Srbije i od Moskovije,
"Djeco moja, dva hitra dellata,

2002
BOSNAFOLK
otiite u nove okove,
dobro pazi moju jedinicu,
udavite Dal-taban vezira!"
jedinicu, moju mezimicu!
Otrae dva hitra dellata,
Kad budete blizu vode Save,
udavie Dal-taban vezira,
ako bude Sava voda dola,
na serdadi, akam klanjajui.
pii meni listak knjige b'jele,

da ti aljem orahove lae,
31. IZ EMBOJA TOPI UDARIE
i u laam vesla imirova."

Otalen se svati podigoe.
Iz emboja topi udarie,
Kad su bili hladnoj vodi Savi,
emboju se vrata otvorie,
dola Sava od br'jega do br'jega,
iz emboja svati izjezdie.
ne da Sava na se ni gledati,
iji svati, ija li djevojka?
kamo l' kome preko sebe proi!
Svatovi su Rustanbegovia,
Konji plahi, a junaci pjani,
a djevojka Ihtijarovia.
natjerae preko vode Save,
Progovara stari Ihtijare:
sve potonu malo i veliko.
"Prijatelju, Rustanbegoviu,
Da je kome stati, pogledati,

2002
BOSNAFOLK
kako tone djever i nevjesta:
"Ima l' ikoga od roda moga?"
djeverovska divan-kabanica,
Za njim idae bratac Alija.
nevjestina srmali tkanica;
"Alija, brate, pazi mi djecu,
djeverovski kalpak i elenka,
pazi mi moju, ba ko i svoju:
nevjestina krmzli haspurlija!
kad svoju djecu u mejtef dadne ,
Svi svatovi na dno potonue,
Alija, brate, podaj i moju!
a najposlje djever i nevjesta.
Kad svojoj djeci sree haljine,

Alija, brate, srei i mojoj,
32. SUNCE BI SJALO, ALI NE MOE
svojoj crvene, a mojoj mrke,

nek se poznaju da su sirote!"
Sunce bi sjalo, ali ne moe,

kia bi pala, ali ne moe,
33. DVORE MELA ALIBEGOVICA
ni jedno nee od teka jada:

Ibrahim-bega svezana vode,
Dvore mela Alibegovica,
svezana vode, da ga objese.
dvore mela, svoje dvore klela:
Ibrahim-beg se natrag obzire:
"Dvori moji, ostali mi pusti,

2002
BOSNAFOLK
otkad sam ja mlada dovedena,
da su vala i obadva sina!"
ja nijesam svoje majke vid'la!"
Kad je bila na drugom konaku,
To mnijae da niko ne uje,
haber stie i siahna knjiga:
al' to slua bee Ali-bee,
"Vrat' se natrag, Alibegovice,
pa govori svojoj vjernoj ljubi:
kuga ti se u dvor uselila,
"Ti pokuhaj medene kolae,
oba ti se sina razbolila!"
pa ti hajde majci u pohode!"
"Ne vratih se dok ne vidim majke,
To je ona jedva doekala,
da s' Ali-beg glavom razbolio!"
pa pokuha medene kolae,
Kad je bila na treem konaku,
ona ode majci u pohode.
Kad je bila na prvom konaku,
Ali-beg se glavom razbolio!"
Kad to ula Alibegovica,
obje ti se keri razboljele!"
to je polje od dvan'est sahata,
"Ne vratih se dok ne vidim majke,
ona ga je za est preletila.

2002
BOSNAFOLK
Kad je bila blizu b'jela dvora,
34. KAD SLAVUJI TII ZAPJEVAE
dvije keri u raku spustie,

a dva sina raci donesoe,
Kad slavuji tii zapjevae,
Ali-begu vodu nastavie.
urdevu se danu veselie,
Ona sjela jade jadovati:
svak se tome danu veselio,
"Dvije keri, dvije koutice,
ne veseli Mehmed-age ljuba.
a dva sina, dva siva sokola!
Mehmed-aga o urevu poe,
Ali-bee, sunce iza gore,
na ifluke, na Dabar izie,
ali ti me bjee obasjalo,
pa tu bude od urdeva dana,
al' mi odmah za goricu zae,
od urdeva do Luina dana.
za goricu, pod crnu zemljicu!"
Mehmed-aga na Dabar izie,
U njojzi je ivoj srce puklo,
pa on bio do Luina dana.
i umrije, alosna joj majka!
Kad je vie o Luinu bilo,

oprema se ehi Mehmed-aga,
oprema se b'jelom dvoru svome,
on dozivlje etka, slugu svoga:
2002
BOSNAFOLK
"Slugo etko, vjeran hizmearu!
Ne bojim se Stevan harambae,
Izvedi mi ata ogatasta,
na meni je dova materina,
da idemo bijelome Stocu!"
o vratu mi visi hamajlija!"
U mlaega pogovora nema,
Pa otisnu ata ogatasta,
sigura mu ata ogatasta,
kud go ide, na Pr'jevorac doe.
i uaha ehi Mehmed-aga,
Na Pr'jevorcu, u tijesnu klancu,
i on poe dvoru bijelome.
tu zasjeo Stevan harambaa
Izlazila kmetica Milica,
oko njega osamnes' drugova.
pa je njemu govorila mlada:
Stevan svome govorio drutvu:
"Mehmed-aga, mio gospodaru!
"Nemojte se koji prevariti,
Na Pr'jevorac nemoj udarati,
na ehia puku ispaliti,
eka tebe Stevan harambaa,
ja u njemu prvi pristupiti!
su njegovih osamnes' drugova!
Kad ih vie ehi Mehmed-aga,
On se fati niz bedre, u depe,
dobra konja bakralijom kree,
izvadi joj utu madariju:
dobar mu se ogat pomamio,
"Na to tebi, Milice, kmetice!
ne da ogat ni gledati u se,

2002
BOSNAFOLK
a kamo li sebi pristupiti!
dobar ogo uz dem na zube,
Prvi Stevan pali na ehia,
pa on leti kano lastavica,
al' zaludu, fajde ne imade,
i odnese gospodara svoga,
jer ehia puka ne bijae.
donese ga dvoru bijelome.
Svi skoie na noge laguhne,
Sluge pod njim konja prifatale,
i po jednu puku opalie.
preda nj stara izlazila majka,
Dok zavika Stevan harambaa:
odmah se je jadu dosjetila,
"Ne palite, ne troite praha,
dok u sina svoga pogledala,
jer ehia kurum ne probija,
jer u licu ehru prom'jenio.
ve udrite drvljem i kamenjem,
Milu majku u ruku poljubi,
ne bi li ga s konjem rastavili!"
majka njega u elo junako.
A da vidi ehi Mehmed-age,
Pa ga pita ostarjela majka:
on sve pali iz puaka mali',
"Hair-ola, moj jedini sine!
i obrani Stevan harambau,
to s' u licu ehru promjenio,
i ubi mu nekoliko druga.
al' te plaho zaboljela glava,
Gonili ga dva puna sahata,
il' te kogod rezil uinio?"

2002
BOSNAFOLK
Njojzi veli sine Mehmed-aga:
Okreu ga s desna na lijevo,
"Nije mene zaboljela glava,
u tijelu mu ne ima kuruma.
nit me kogod rezil uinio,
Ljeie ga godinicu dana,
ve uskoke puke izlomile!"
l'jeie ga, dok ga izl'jeie.
Raspasiva mukadema pasa,
Ide majka u ikli odaju,
a on snima morastu dolamu.
pa otvara sahtijan sanduke,
Kad on snimi tanahnu koulju,
pa izvadi diziju dukata,
iz koulje padahu kurumi,
na toj dizi pestotin' dukata,
u t'jelo mu nisu ulazili,
pa dijeli stolakoj fukari,
ali su ga plaho izlomili.
a za zdravlje sina Mehmed-age.
Sprema majka slugu Huseina:

"Hajd' otii u pazar-ariju,
pa ti zovni dva hitra berbera!"
U mlaega pogovora nema,
askom spade u pazar-ariju
i dovede dva hitra berbera.
2002
BOSNAFOLK
35. SARAJEVO, TO SI NEVESELO
Obue se to god ljepe moe,

na se udri to drat' ne moe.
Sarajevo, to si neveselo,
Odvede je kroz sitne sokake,
ali gori , al' te kuga mori,
zavede je sitnijem sokakom,
al' te Jovan hajduk porobio?
zakla Hanu kao janje malo.
Niti gorim, nit' me kuga mori,
Sa nje skida uzel odijelo,
nit' me hajduk Jovan porobio;
i sa glave biser i dukate.
poginula efendina Hana.
Kad joj babo iz arije doe,
Dolazilo mome Sarajeve,
Hanu vie da mu urak skine,
mladoj Hani pod demir-pendere:
Hane nema da mu urak skine.
"Hajde, Hano, zove tebe babo,
Hanu vie da mu izme svue,
obuci se to god bolje moe ,
Hane nema da mu izme svue.
prodaje se hara na telalu,
Telal pue po Saraj'vu gradu,
hoe ti je da kupuje babo,
traio je tri bijela dana;
pa ti vidi da ti nije kratka.
kad etvrti danak nastanuo,
Prevari se, ujede je guja!
naoe je mrtvu u sokaku.

2002
BOSNAFOLK
Stoga nam je jadno Sarajevo!
Kad su mi bili kroz bukve,

zape joj grana bukova,
36. EMINA BOLE BOLUJE
za njena spuli duvaka.

Prilee d'jete Nasufe,
Emina bole boluje,
da s'jee granu bukovu;
majka joj ruho prelae.
ne fati grane bukove,
"to mi ga, jadna, prelae ,
Eminu po pasu svilenu;
kad si me dala Ahmedu?
kol'ku joj ranu naini,
Ja sam mu, majko, deveta,
dobra bi stala jabuka!
ni jedne dvoru ne svede!"
Odmah je natrag vratie.
U to joj doba svatovi,
Ha su je u dvor vratili,
Eminu mladu povedu.
preminu mlada Emina,
Tri su je gore susrele:
odoe natrag svatovi.
jedna joj gora bisera,

druga joj gora jelova,
trea joj gora bukova.
s t r a n a 6 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
37. BUDIM GRADI BEE BAJRAMBEE
rasplaka se Smajo sirotica.

Tjeila ga milostivna majka,
Budim gradi bee Bajram-bee,
ne smije mu dojke izvaditi
Budim gradi devet godin' dana.
ve ga tjei s ruku prstenima,
Kad je skoro Budim sagradio,
niijem ga utjeit ne moe.
otie se stina od Budima,
Razljuti se Moriu Alaga,
izletila na Novu ariju,
uze Smaju po svilenu pasu,
i ubila bega Bajram-bega.
pa ga baci bademu na granu.
Osta mlada Bajrambegovica,
I govori Moriu Alaga:
sa jedinkom Smajom siroticom.
"Spavaj, Smajo, tude do vijeka!"
Svi joj bezi na pender dolaze,
Kad su bili na prvom konaku,
naposljetku Moriu Alaga:
govorila Bajrambegovica:
"Hajde, duo, i povedi Smaju!"
"Vjetar pue, mojim Smajom njie,
Privari se Bajrambegovica,
misli Smajo da ga lila majka!
ona poe i povede Smaju.
Tude kuka ptica kukavica,
Kad su bili na polju zelenu,
misli Smajo da mu pjeva majka!"

2002
BOSNAFOLK
Kad su bili na drugom konaku,
38. TO 'NO CVILI U GLAMOU GRADU?
"Sad po Smaji bijel behar pada,
to 'no cvili u Glamou gradu?
misli Smajo pokriva ga majka!"
Il' je vila, il' je ljuta guja?
Kad su bili na treem konaku,
Nit je vila, nit je ljuta guja,
ve je ono Emina djevojka,
"Sad po Smaji medna rosa pada,
ako cvili, jest joj za nevolju,
misli Smajo da ga kupa majka!
jer je bane Emku zarobio,
Badem drvo, svini zemlji grane,
hoe bane da prekrsti Emku,
da mi Smaju sunce ne opri!"
a nee se Emka da prekrsti,
To izusti i duicu pusti,
voli skoit niz bijelu kulu.
Ona vara bana kaurina:

"Stan', poekaj, bane kaurine,
dok ja odem na gornje ardake!"
Ode Emka na gornje ardake; ona
gleda sa bijele kule,
2002
BOSNAFOLK
ugledala svoga babe dvore,
mrtvu bane Emku obljubio!
i kod dvora bijele mejtefe,
Ukopao Eminu djevojku,
pa govori Emina djevojka:
nad Emkom je turbe nainio,
"Babin dvore, moj veliki jade,
po turbetu zlaene jabuke.
moj mejtefe, moj veliki strahu,
Nije prolo ni nedjelju dana,
dosta ti sam straha podnijela
nad Emkom je nurak progorio,
dok sam sitnu knjigu nauila!"
vie glave nurak progorio,
I savila bijelu anteriju,
nie nogu nurak progorio.
zaboravi sadbag u kosama,
Gledala je ostarila majka,
i skoila niz bijelu kulu;
uze noe, otre sindire,
zapeo joj sadbag za muebak,
pa udara sebe u srdace,
objesi se Emina djevojka.
Visila je nedjeljicu dana,

dok su Emki kose obagnjile:
ona pade u zelenu travu;
skoio se bane kaurine,
2002
BOSNAFOLK
39. MUJO GLEDA AJKUNU DJEVOJKU
"O Boga ti, gizdava djevojko,

skin' der duvak sa bijela lica,
Mujo gleda Ajkunu djevojku,
da ja vidim tvoje b'jelo lice,
Mujo gleda, al' mu majka ne da.
je l' ti lice ko u moje Ajke!"
Majka hoe Zlatiju djevojku,
Skide duvak Zlatija djevojka,
majka hoe, ali Mujo nee.
sinu lice ba ko jarko sunce.
Kupi majka kitu i svatove,
Progovara Mujo, mome mlado:
kupi majka, Muje i ne pita:
"O Boga ti, gizdava djevojko,
svat' odoe, svati dovedoe.
i via si i ljepa od Ajke,
Nee Mujo Zlati u erdeke,
ali nisi mome srcu draga,
stade Muju preklinjati majka:
kao to je Ajkuna djevojka!
"Hajde, Mujo, ivota ti tvoga,
Ve, Boga ti, gizdava djevojko,
haramit u materino mlijeko!"
nemoj rano otvarati vrata,
Ode Mujo Zlati u erdeke.
nek se moja braa navesele,
Kad on doe Zlati u odaje,
i sestrice kola naigraju!"
on govori Zlatiji djevojki:
Pa dohvati sedefli tamburu,

2002
BOSNAFOLK
da ja sada ruse kose mrsim.
"Sada misli moja mila Ajka,
Ne mrsim ih, ivota mi moga,
da ja sada b'jelo lice ljubim.
nit' u, Ajko, za ivota svoga!
Ne ljubim ga, ivota mi moga,
Neu, Ajko, ti mi iva bila,
i tako mi ti suena bila,
Ne ljubim ga, ti mi iva bila,
u dennetu, na onome svijetu!"
Pa se mai noa iza pasa,
u dennetu, na onome svijetu!
pa udari sebe u srdace,
Opet misli moja mila Ajka,
kako se je lahko udario,
da ja sada crne oi mutim.
na nou je srce izvadio!
Ne mutim ih, ivota mi moga,
Poranila Mujagina majka,
poranila erdeku na vrata,
Neu, Ajko, ti mi iva bila,
na veliko udo udarila,
do koljena u krv ugazila!
u dennetu, na onome svijetu!
Pa govori Zlatiji djevojki:
Opet misli moja mila Ajka,
"Oj Boga ti, Zlatija djevojko,

2002
BOSNAFOLK
to si meni umorila Muju?"
ul mirie - Mujagina dua!
Progovara Zlatija djevojka:
Ve, Boga ti, moja mila majko,
"Oj Boga mi, Mujagina majko,
steri meni mekahne dueke,
nisam tebi umorila Muju,
ja ti neu dugo bolovati!"
tako biva svakoj staroj majci,
To izusti i duicu pusti.
to rastavlja milo od dragoga!"
Kad povika Ajkunina majka:
Lijepo Muju opremila majka.
"Priekajte hode i hadije,
Ne nose ga kud se mejti nose,
priekajte mejta jo jednoga!"
ve ga nose efteli sokakom,
Priekae hode i hadije.
ispred dvora Afkune djevojke.
Uporedo njih su ukopali,
Podranila Ajkuna djevojka,
kroz mezar im ruke proturie,
ona sjela kraj damli pendera,
i u ruke crvene jabuke,
preko krila eref rairila,
ona veze prebijelo platno,
Vie glave Muje elebije,
pa doziva svoju staru majku:
ponikla je vinova lozica,
"Oj Boga ti, moja mila majko,
vi' Ajkune rumena ruica:

2002
BOSNAFOLK
sve se loza oko rue vija,
umrije ti brate Muhamede!"
k Mujine ruke oko Ajke.
Ona skoi, k'o da se pomami,

nee mlada ni ruke umiti,
40. U KADUNE HASANAGINICE
pa izlee na mermer avliju.

Sretala je na avliji majka.
U kadune Hasanaginice
"Mati moja, ta mi bratac radi?"
dosta mala, a malo evlada:
"Lake mu je, mila eri moja."
sin Muhamed i er Melehana.
Melehana ne vjeruje majci.
Melehanu svati zaprosie,
Ona leti uz bijelu kulu,
Muhameda zaboljela glava.
sretao je na vratima babo.
Melehani knicu postavie,
"A moj babo, ta mi bratac radi?"
Muhamedu duek prostrijee.
"Dobro ti je, mila eri moja.
Melehanu u krnu metnue,
Eno ti ga ui u Musafu,
Muhamedu hodu dovedoe.
i kod njega dosti jabandija."
Izree se Kumrija robinja:
Tad se mlada natrag povratila.
"Melehana, moja gospojice,
au viknu, daulbana pisnu,

2002
BOSNAFOLK
Melehanu svati povedoe,
da je tebi bratac preminuo!"
Muhameda u mezar pon'jee.
Haber stie Hasanaginici:
Kad su bili poljem zelenijem,
"Melehana davno preminula!"
dok stadoe zile i borije,

savie se alajli bajraci.
41. KNJIGU PIE SRPSKI KNJAE
Tad se mlada jadu osjetila:

s konja pade u zelenu travu,
Knjigu pie srpski knjae,
kako pade, vie ne ustade!
a na ruke Salih-pai,
Kad to vidje jeni-kada mlada,
Salih-pai u Bjelinu,
da preminu Melehana mlada,
pa u knjizi 'vako kae:
nainie na kolju nosila,
"Salih-paa, diko naa,
odn'jee je svekrvinu dvoru,
daj ti nama Hivzi-bega,
odnijee, pa je ukopae.
Hivzi-bega umiia,
Haber stie od Hasanaginice:
i uz njega britku sablju,
"eri moja, Melehana mlada!
i njegova b'jelog ata,
Al' ne uje , al' ne haje bona,
ja za srebro, ja za zlato,
2002
BOSNAFOLK
ja za koje drugo blago!
on se dri svoga jata,
Sve emo ti opremiti,
i daide Dervi -pae;
k'o to ree izdraviti,
da ti prodam Hivzi-bega,
da nam nee nit' ostati!"
bila bi nam srea loa."
Otpisuje Salih-paa,
Tako knjigu nainio,
srpskom knjazu u Biograd:
pa je odmah opremio,
"Srpski knjae, zlatna kruno,
srpskom knjazu u Biograd,
ne mogu ti Hivze dati,
srpskom knjazu, zlatnoj kruni.
Hivzi-bega umiia,
Iza toga malo proe,
ni za srebro, ni za zlato,
dok na jedno vakat doe,
ni za koje drugo blago,
divan ini Salih-paa,
jer za Hivzu i car znade,
a na svoje borozane:
i carevi svi veziri,
"Borozani, djeco moja,
da je Hivzo muka glava.
zasvirajte Hivzi-bega,
U Hivze su do tri brata,
Hivzi-bega umiia,
do tri brata na mejdanu;
zasvirajte, zapjevajte
2002
BOSNAFOLK
neka uzme dva buljuka,
zar si bolan poludio,
Arnauta i Bonjaka,
ili pamet izgubio:
pa nek ide ba na Rau,
gdje e ii dva buljuka,
ba na Rau, rad tajina.
dva buljuka u Srbiju!
Borozani zasvirae,
Sva je Raa posjednuta,
Hivzi-bega dozivae:
napunjena srpskom vojskom!"
"Hivzi-bee, carski sine,
Otolen se Hivzo vrati,
tebe zove Salih-paa,
pa on ide svome dvoru,
da ti uzme dva buljuka,
svome dvoru bijelome.
Arnauta i Bonjaka,
Pripasuje britku ordu,
pa da ide ba na Rau,
britku ordu dimiskiju,
ba na Rau, rad tajina!"
pa uzjaha b'jelog ata,
Kad to uje Hivzi-bee,
i on uze dva buljuka,
on unie Salih-pai,
Arnauta i Bonjaka,
pa ovako njemu kae:
uputi se ba na Rau,
"Salih-paa, muko naa,
ba na Rau, rad tajina.

s t r a n a 7 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
Kad je bio blizu Rae,
Progovara Hivzi-bee:
susrete ga stara baba,
"Hajd' otolen, stara babo,
i sa babom mlado Srpe,
evo tebi zlatan dukat,
mlado Srpe gologlavo,
pa ti hajde svojoj kui,
pa je njemu govorila,
svojoj kui, pa ti mui!
Hivzi-begu kazivala:
Volim muki poginuti,
"Hivzi-bee, carski sine,
neg se enski povratiti!"
zna li, bee, kuda ide ?
On doziva dv'je juzbae,
Ti e ludo poginuti,
dv'je juzbae, dva buljuka,
rusu glavu izgubiti!
pa je s njima govorio,
Skupila se silna vojska,
govorio, halalio.
silna vojska, sva Srbija
Pa udari on na vojsku,
i bosanska vlaadija,
ba na vojsku od Srbije,
svu su Rau napunili,
svu je vatru preturio,
i hendeke potpunili,
nije rane zadobio.
nee proi da si tica!"
S Vlajkoviem kad se tuknu,

2002
BOSNAFOLK
i s njegovim dobrovoljcim';
evo tebi moga ata,
i tu bee sretan bio,
pa ga vodi Banjoj Luci,
nije rane zadobio,
Banjoj Luci, bratu mome,
svu je vatru pregazio.
mome bratu Muharemu,
Trei put je udario,
neka gleda b'jelog ata,
sve po sr'jedi na topove,
a ve nikad svoga brata!"
svu ekiju preerao,
Dalje Hivzo progovara:
preko Drine, hladne vode,
"Ibrahime, dragi brate,
sedam topa osvojio,
otpai mi britku sablju,
a osmi ga udario,
pa je nosi Banjoj Luci,
udario posred srca,
Banjoj Luci, mome bratu,
gdje junako srce kuca.
mome bratu Fehim-agi,
Ranjen Hivzo progovara,
neka pae britku sablju,
Ibrahima on doziva,
britku sablju dimiskiju,
pa je njemu govorio:
a ve nikad svoga brata!"
Opet Hivzo govorio,

2002
BOSNAFOLK
i trei put zamolio:
nek ne gleda svog sestria,
svog sestria, Hivzi-bega!"
hodi skini zlatan sahat,
To izusti, duu pusti.
pa ga nosi Banjoj Luci,
Bog mu dao dui dennet,
pa ga podaj bratu mome,
Lahka zemlja gdjeno lei!
bratu mome Mustaj-begu,

neka gleda zlatan sahat,
42. TUILA SE GANIBEGOVICA
a ve nikad brata svoga,

brata svoga Hivzi-bega!"
Tuila se Ganibegovica,
Najposl'je je govorio:
svom djeveru sjede uz koljeno:
"Zna , djevere, kad me dovedoste,
skidaj enam ti sa mene,
s mojim blagom kulu napraviste,
pa ga nosi do Travnika,
s mojim blagom sestre poudaste,
do Travnika, mom daidi,
s mojim blagom brau ieniste!
mom daidi Dervi -pai,
Sad se eni moj Gani-beg na me,
neka ui zlatan enam,
pa mi ie zlaano prstenje,
2002
BOSNAFOLK
bi l' mu dala, il' mu ne bih dala?"
"Ah, jetrvo, Ganibegovice,
Progovara djever Omer-bee:
da se eni moj Omer-beg na me,
"Podaj, snaho, kajati se nee !"
ko se eni tvoj Gani-beg na te,
Kad to ula Ganibegovica,
izila bih na put pred svatove,
ona skida zlatne prstenove
sve bi svate vodom poljevala,
pa ih daje begu Gani-begu.
a djevojku ivom eravicom!"
Beg pokupi kitu i svatove:
Otpjeva joj Ganibegovica:
starog svata, brata Ali-bega,
"Oh, jetrvo, Omerbegovice,
a djevera, brata Omer-bega.
lahko ti je mladoj govoriti:
Svati ili, pa na vr'jeme doli.
ima sina, ima zlatna krila,
Kad su svati pokraj dvora bili,
ima majku, ima odgovora,
kolo igra na mermer avliji,
a ja mlada nigdje nikog nejmam,
a u kolu Ganibegovica,
potlje Boga i nevjernog druga!"
sve je kolo glavom nadhitila,
Sve to slua bee Gani-bee,
a ljepotom kolo zainila.
pa izie na drum pred svatove
Pjesmu pjeva Omerbegovica:
te govori bratu Omer-begu:

2002
BOSNAFOLK
"Na poklon ti lijepa djevojka,
pa odl'jee adrvan vodici,
oknivena a neobljubljena!"
donese joj studene vodice.

Dok Muhamed vodu donosio,
43. MRAK ZATEE PO GORI SVATOVE
ona rodi prenejako edo.

Kad se vidje junak na nevolji,
Mrak zatee po gori svatove,
on odreza svilene rukave,
svi svatovi kod livade b'jahu,
pa zavija prenejako edo,
Muhamed-beg s djevojkom pod jelom,
i otpasa mukadema pasa,
pod jelom je ador razapeo.
pa utee svoju nevjesticu,
Poto su se odmor odmorili,
pa povali pod jelove grane.
veerali i kahvu popili,
U to svanu i sunce ogranu,
tad zavika glavita djevojka:
zavikae alajli aui:
"uje mene, brate Muhamede!
"Hazurala, kita i svatovi!"
Ljuto me je zaboljela glava,
Kad se vidje djever Muhamede,
to u jadna od ivota svoga!"
kad se vidje junak na nevolji,
Osjeti se djever Muhamede,
uze edo u bijele ruke,

2002
BOSNAFOLK
pa ga die na jelove grane.
"Odja' konja, brate Muhamede!"
Dovedoe od zlata koije
"uje mene, moj brate Zajime!
i pooe kita i svatovi:
Hoe li me, brate, posluati,
razvie se alajli bajraci,
kakvi smo mi govor uinili,
udarie zile i borije.
da s djevojkom u lonicu nee ,
I pooe kita i svatovi,
dok ne bude eterest danaka?"
povedoe lijepu djevojku.
Nasmija se bratac mu Zaime:
Obzire se djever Muhamede,
"Ne budali, brate Muhamede!
obzire se na jelove grane.
Da si reko i godinu dana,
I dooe bijelome dvoru.
ja bih tebe, brate, posluao,
Svi svatovi konje odjahae,
odja' konja, pa hajde u dvore!"
izvedoe lijepu djevojku,
Opet veli bratac Muhamede:
izvedoe iz zlatnih koija.
"Ja ne mogu konja odjahati,
Svi svatovi u dvor ulazili,
ve mi valja u goru zelenu,
ne ulazi djever Muhamede.
ja sam zlatan tespih izgubio,
Beg Zaim-beg pred njeg izlazae:
kad sam usto na ogranku sunca,

2002
BOSNAFOLK
kad sam klanjo vakat od sabaha,
"Nuto, majko, mojega iara,
na klanjanju tespih izgubio."
ja ne naoh zlatnoga tespiha,
Govori mu bratac Zajim-bee:
ve ja naoh prenejako edo!"
"Sjai konja, brate Muhamede!
Govori mu ostarjela majka:
ja u ljepi, bolji nabaviti."
"Sad ta emo, sine Muhamede,
Govori mu bratac Muhamede:
od ovoga eda nejakoga,
"Borme neu, brate Zajim-bee!"
hoemo l' ga dojiljama dati?"
Pa on ode preko polja ravna,
Govori joj djever Muhamede:
kao zv'jezda preko neba vedra.
"Hajd' ne luduj, ostarjela majko!
I on doe u goru zelenu:
Ja u edo snahi pokloniti,
nae edo na jelovoj grani,
neka snaha oko eda radi!"
pa ga metne pod pazuho svoje,
Iza ovog na abu otio,
i on ode u bijele dvore,
al' na abi neto progovara:
i on sjaha konja od mejdana,
"to e ovdje djever Muhamede?
i ulee u bijele dvore.
On je davno abu uinio! "
On odleti svojoj staroj majci:
Nekad bilo, sad se spominjalo.

2002
BOSNAFOLK
44. SINA RODI SINANBEGOVICA
Sva je kola glavom natkitila,

a ljepotom kola zainila.
Sina rodi Sinanbegovica,
Nita je se nagledat ne moe!
od radosti veselje inila,
Nju mi gleda malo i golemo,
tri joj kola u dvoru igrala.
te govori malo i golemo:
Jedno kolo na visokoj kuli,
"Medet, medet, lijepe djevojke!
drugo kolo na mermer avliji,
Blago majci koja je rodila,
tree kolo u zelenoj bai.
a junaku kome je suena!"
Koje kolo na visokoj kuli,
Uroci je mladu prekidoe:
ono kolo nevjestice mlade;
u koji se danak razboljela,
koje kolo na mermer avliji,
u oni je danak preminula,
ono kolo udovice mlade;
koje kolo u zelenoj bai,

ono kolo djevojice mlade.
Kolo vodi Sinanbega seka.
Ja kakva je, vesela joj majka!
2002
BOSNAFOLK
45. GLEDALI SE MUJO I NIZAMA
Uze Mujo tespih od merdana,

tespih mu se u ruci stopio.
Gledali se Mujo i Nizama,

gledali se tri godine dana.
46. KAD VILII SEKU UDAVAE
Kad etvrta nastala godina,

umrije Muji lijepa Nuama.
Kad Vilii seku udavae,
Mujo joj je turbe sagradio,
trista ovnov' kurban uinie,
svako jutro mezar oblazio.
tri turbeta nova sagradie,
Jedno jutro Mujo poranio,
trista djece sunet uinie,
poranio mezar da obie,
da im seka zdravo goru prijde.
kad Nuama u turbetu klanja,
Kad je seka zdravo goru prila,
u ruci joj tespih od merdana.
goru prila, u polje unila,
"Daj, Nuama, da ti ljubim lice!"
udarila kia sunjeica,
"Ne ljubi se lice iz zemljice!"
svi svatovi natrag pobjegoe,
Poe Mujo da Nizamu ljubi,
osta zlato nasred polja sama.
ona mu se gaib uinila.
Na zlatu je devet kavadova

2002
BOSNAFOLK
i deseta svilena koulja.
iznosila edo u naramku,
Sve se devet za koulju smrzle,
pa svom edu ona govorila:
tanka koa za bijelo tijelo,
"Pitaj, duo, je l' ozebla strina?"
ute izme za krnali noge,
Kad te rijei mlada razumjela,
prstenovi za bijele ruke,
maila se rukom u depove,
a erani za bijelo grlo,
izvadila jagluk srmom vezen,
zlatna pea za medena usta.
u jagluku hiljadu dukata:
Ona ide uveginu dvoru.
"Nader tebi, edo prenejako,
Kad je dola pred bijele dvore,
jagluk deri, a strinu spominji!"
izlazila stara svekrvica.
Ona ide u gornje ardake,
Ne veli joj: Jesi li ozebla?
tere pada na mehke dueke.
Nego veli: Kako si nam lijepa.
Oni mlidu da se prenemoe,
Izlazila mlada zaovica.
al' se zlato i s duom rastade.
Ne veli joj: Jesi l' nam ozebla?

Ve joj gleda vezak niz koulju.
Izlazila mlada jetrvica,
s t r a n a 8 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
47. JA KAKVA JE SJAJNA MJESEINA
Pa se vraa svom bijelom dvoru

i uzima kljue od sehare,
Ja kakva je sjajna mjeseina,
pa uzima devet haljinica
jo je ljepa Isabegovica!
i oblai devet sirotica;
Ona rodi devet djevojaka,
sve devet ih majka svjetovala:
i desetu nosi pod pojasom.
"Kad vam babo doe iz arije,
Njoj govori bee Isa-bee:
redom stan'te, redom zaplaite,
"Ako rodi i desetu erku,
upitajte: gdje je naa majka?"
vi' kue ti badem drvo raste,
Pa uzima svilenu mahramu,
ispod kue Drina voda tee,
ona ide Drini na obalu,
il' se vjeaj, il' u Drinu skai!"
sveza oi pa u Drinu skoi.
Kada bee ode u ariju,
Kad je bee do'o iz arije,
ona rodi i desetu erku,
redom sta'e devet sirotica,
pa je povi u tanahnu svilu,
redom sta'e, redom zaplakae:
pa je baca u studenu Drinu:
"O na babo, gdje je naa majka?"
"Hajde, eri, i majka e doi."
"Otila je rodu u pohode,

2002
BOSNAFOLK
i ostat e ovu heftu dana."
moe li mi rane preboljeti,
Kada vidje bee Isa-bee,
da dovodim sa mora berbera,
kada vidje ta je uinio,
nek donosi svakakvih mehlema,
od alosti srce mu je puklo.
ne bi li mi rane prebolio!"
Govorio ranjen Mustaj-bee:
48. PO GORI SE ZELEN BAJRAK VIJE
"Posestrimo, zagorkinjo vilo,

ne mui se, ne trai mehlema,
Po gori se zelen bajrak vije,
ne dovodi sa mora berbera,
pod bajrakom ranjen Mustaj-bee,
ja ne mogu rane preboljeti!
na njemu je deset grdnih rana:
Posestrimo, zagorkinjo vilo,
devet rana od devet sabalja,
odapni mi puce niz njedarce,
i deseta od handara noa.
izvadi mi jagluk iz njedara,
Vi' njeg stoji zagorkinja vila,
pa ga nosi mojoj staroj majci:
vi' njeg stoji, grozne suze roni.
neka u njeg grozne suze lije,
Ona pita ranjen Mustaj-bega:
jer joj Muje vie nikad nije!
"Pobratime, ranjen Mustaj-bee,
Izvadi mi sahat iza pasa,

2002
BOSNAFOLK
pa ga nosi mojoj vjernoj ljubi:
Otle ode majka i sestrica.
nek u sahat vjerna ljuba gleda,
Kad su dole Havaliu Begi,
neka mene vie ne pogleda!"
za sve pita Havaliu Bego,
To izusti, teslim duu pusti,
a najprije za vijernu ljubu:
i umrije, alosna mu majka!
"Mila majko, kako mi je ljuba?"

Havaliu majka govorila:
49. RAZBOLJE SE HAVALIU BEGO
"Drago d'jete, zdravo ti je ljuba,

selam ti je ljuba uinila."
Razbolje se Havaliu Bego,
Onda veli Havaliu Bego:
ni u putu, ni u Carigradu,
"A Boga ti, moja mila majko,
ve u Niu strae uvajui.
ako meni suen danak doe,
Oblazi ga majka i sestrica,
suen danak i umrli sahat,
vjerna ljuba od stida ne moe.
a ja imam do dv'je seke svoje:
Selam alje Havaliu Begi,
star'joj seki timar Tihorica,
selam alje, za vrata se krije:
mladoj seki ojluk selo ravno.
"Mila majko, selam e mi Begi!"
Tebi, majko, kula na Zagorju,

2002
BOSNAFOLK
oko kule hiljadu dimova,
50. BRAT U SESTRE KONJA DOJAHIVA
to e tebe, mila majko moja,

to e tebe do smrti hraniti.
Brat u sestre konja dojahiva,
Mojoj ljubi ogo od niaha,
sestra pod njim konja prihvatila,
zeir prsten sa desnice ruke,
pa se s bratom za zdravlje pitala:
i bijela kula, u kojoj je,
"Jesi l' brate, zdravo i veselo?"
i pod kulom zelena livada,
"Zdravo jesam, al' veseo nisam,
po njoj pase hiljadu ovaca,
ja sam bio u Mostaru gradu,
i pod njima hiljadu janjaca.
rujnijem se opojio vinom,
Mojoj ljubi i od Boga krivo,
dv'jema sekam brata pogubio.
ona nema od srca evlada!"
Nee seke groa ni dukata,
To izusti Havaliu Bego,
nego moju sa ramena glavu!"
to izusti, svoju duu pusti.
Njemu seka tiho progovara:

"Ima seka tri sokola sina,
jednoga e pregorjeti za te!"
To dva uju, a trei ne uje.
2002
BOSNAFOLK
Ode aga svome b'jelom dvoru,
Najmlaega dozivala majka:
ona osta na avliji sama,
"Muhamede, moj oinji vide,
najstarijeg' sina dozivala:
eni ti se na Zagorju dajo,
"Moj Omere, moje d'jete drago!
tebe zove u svatove dajo,
staru tvoju u jeniluk majku!"
To je d'jete jedva doekalo,
da on ide u svatove daji,
"Bogme, neu, ostarjela majko,
oblai se, alosna mu majka,
ja ne imam konja ni haljina!"
oblai se to ljepe mogae,
Srednjega je dozivala majka:
i on ode s majkom na Zagorje.
"Moj Mehmede, moje d'jete drago,
Gorom ide, gore jeka stae,
poljem ide, trava uberkae.
Kad sa jele vran gavran zagrakta,
Muhamed je majci besjedio:
"Bogme, neu, ostarjela majko,
"Mila majko, jadna doglasnika!"
jo ja nisam Musaf preuio!"
Majka mui, nita ne govori,

2002
BOSNAFOLK
ve niz lice grohne suze roni,
"Mahni bolan, osjeci mu glavu,
u to doba na Zagorje ravno.
kad ga nije ao svojoj majci,
Kad se b'jelom primaknuli dvoru,
a to e ga nama delatima?"
Muhamed je majci govorio:
etvrti mu osijee glavu.
"Kud me vodi , ostarjela majko?
Kuka majka kano kukavica,
Kad se eni dajo Hasan-aga,
a tjei je bratac Hasan-aga,
to su njemu zatvorena vrata,
"Mu', ne vii, moja seko draga!"
kamo njemu kolo i devojke,
Njemu veli Adem-begovica:
e li su mu bubnji i svirale?"
"A moj brate, aga Hasan-aga,
U tom zboru u dvor uljegoe,
ao seki brata pregorjeti,
kad na 'vliji etiri delata.
jo alije od srca evlada!"
Jedan delat tiho progovara:
Prevrui sina Muhameda,
"Lijep ti si, alosna ti majka!"
i ona je svijet prom'jenila.
A drugi mu delat progovara:

"Kako te je pregorjela majka?"
Trei delat junak progovara:
2002
BOSNAFOLK
51. VEZAK VEZLA GABELKINJA ZLATA
nit' su ovce, niti su trgovci,

a niti su iz gore hajduci,
Vezak vezla Gabelkinja Zlata,
ve su ono od Senja kauri.
u ardaku, na visokoj kuli,
Oni idu Gabelu da robe,
na iljtetu, kraj damli pendera.
iz Gabele roblje da izvode.
Ona veze srmom po kumau,
Sedamput su Gabelu robili,
srmom veze, a biserom puni.
iz Gabele roblje izvodili.
Vezui je niz polje gledala,
Sad su uli od Senja kauri,
al' se neto polje zamaglilo.
da ti babe u Gabeli nema,
Ona zove svoju milu majku:
ni babinih sedam bajraktara,
"Hod' da vidi , moja mila majko,
pa je poo od Senja Ivane,
to se ono polje zamaglilo,
da te vodi, moja eri draga,
al' su ovce, ali su trgovci,
da te vodi u zemlju kaursku."
al' su ono iz gore hajduci?"
Kad to ula ljepotica Zlata,
Govorila ostarjela majka:
ono proli suze od oiju,
"Luda ti si, moja keri draga,
pa uzima turski abdest na se,

2002
BOSNAFOLK
i uzima Kur'an-hamajliju.
pa se kaur natrag povratio,
Ona ide bijelom meitu,
pa on ide bijelu meitu.
obnese ga Kur'an-hamajlijom,
Halkom kuca na bijela vrata:
oko sebe meit zatvorila.
"Otvor' vrata, ljepotice Zlato,
Tu je bila ljetni dan do podne,
kunem ti se Bogom i zaklinjem,
dok kauri Gabelu robie,
nee biti u Senju vlahinja,
porobie, pa je zapalie,
ve e biti u Senju turkinja,
iz Gabele roblje povedoe,
dvorit e te dvan'est robinjica!"
ne naoe ljepoticu Zlatu.
Zlata uti, nita ne govori.
Kad su bili na sred polja ravna,
Opet veli od Senja kaure:
pjesmu pjeva ovar obanine:
"Otvor' vrata, ljepotice Zlato,
"Mili Boe, na svaem ti hvala,
Kunem ti se Bogom jedinijem,
a danas ti ponajbolje hvala
nee biti u Senju vlahinja,
osta Zlata u b'jelu meitu!"
ve e biti u Senju turkinja,
oban misli da niko ne uje,
dvorit e te dvan'est robinjica!
al' to uje od Senja Ivone,
Ako nee otvoriti vrata,

2002
BOSNAFOLK
ja u meit vatrom zapaliti,
pa je lice krvi umivala,
izgorjet e u b'jelu meitu."
ne bi li se vlahu omrazila.
Zlata uti, nita ne govori,
Kad je vidje od Senja Ivane,
nego ui Kur'an-hamajliju,
uze Zlatu za bijelu ruku,
Kur'an ui, a suze prol'jeva.
izvede je kaur iz meita,
Kada vidje od Senja kaure,
pa je baci za se na ogata,
da mu nee meit otvoriti,
i pobjee od bjela meita.
bi mu ao meit zapaliti,
Kad su bili kod vode Crvaa,
da izgori lijepa djevojka,
stade kaur roblje odmarati,
ve on uze perna buzdohana,
stade Zlata abdest uzimati,
tri put udri u meitna vrata;
sinu lice kano arko sunce.
etvrti put vrata pokleknue,
Govori joj od Senja kaure:
pa unie u meit bijeli.
"Uzmi, Zlato, turski abdest na se,
Zlata sjedi u kraju meita,
kod mene ga uzimati nee :
ona ui Kur'an-hamajliju,
Nee biti u Senju turkinja,
sve je lice iglom izbocala,
ve e biti u Senju vlahinja;

2002
BOSNAFOLK
dvorit e te dvan'est robinjica,
iz magle se konji pomolie,
robinjica iz turske krajine,
oni nose mnoge otkupove.
polazit e crkve, manastire!"
Kad su doli do vlake ordije,
Govori mu ljepotica Zlata:
pred njiha je kaur izlazio.
"ut', ne luduj, od Senja kaure,
Govore mu tri konjika mlada:
nee biti kako kaur misli,
"Evo tebi mnogi otkupovi,
ve e biti kako Bog naredi!
otkupovi blago nebrojeno,
Sad e doi za me otkupovi,
povrati nam ljepoticu Zlatu!"
otkupovi, blago nebrojeno:
Govori im od Senja kaure:
jedan otkup od mile majice,
"Ludi li ste, heabili mladi,
drugi otkup od daide moga,
ja imadem utijeh dukata,
od daide, bega Adem-bega,
ne dam vama Zlate povratiti,
trei otkup od dragoga moga,
dok je moje na ramenu glave!"
od dragoga, bega Ljubovia!"
Vratie se heabili mladi.
U rijei, u kojoj bijahu,
Kad to vidje ljepotica Zlata,
zeleni se luzi zamaglie,
u njojzi je ivo srce puklo.

s t r a n a 9 1 o d 127
2002
BOSNAFOLK
A kad vidje od Senja kaure,
Doletila seja Mujagina,
da umrije ljepotica Zlata,
u crnu se svilu zamotala,
on zavika heabile mlade:
bacila ti na pender jabuku!"
"Povrat'te se do tri heabila,
Kad je Zlata rije razumila,
umrije vam ljepotica Zlata!"
eref pade, Zlata ne ustade,

ve umrije u bijelu dvoru.
52. VEZAK VEZLA ZLATIJA EVOJKA
U to doba Muju pronijeli,

a Zlatiju opremila majka.
Vezak vezla Zlatija devojka,
Odnesoe Zlatu i Mujagu,
na erefu, u bijelu dvoru.
do mezara u zelenoj bai.
Dok dolee zelena jabuka,
Kad su bili sitnijem sokakom,
te je Zlati u krilo panula.
sjaje sokak na etiri strane:
Gleda Zlata: oklen je jabuka?
na Mujagi oha okiena,
Dok zavika tanahna robinja:
sedamdeset i sedam mahrama,
"Ao, Zlato, alosna ti majka,
a na Zlati ni broja im nema.
umrije ti tvoj mili Mujaga!
Kad su bili Begovoj damiji,

2002
BOSNAFOLK
roni suze malo i veliko;
53. ETAO SE AGA HASAN-AGA
kad su bili vjenome mezaru,

govorile age Sarajlije:
etao se aga Hasan-aga,
"Poskidajte sa mejita zlato!"
ispred dvora udovice Zibe.
Sa Mujage skidaju mahrame,
Gledala ga udovica Ziba,
sve skidoe, jednu ne mogoe,
sa ardaka, s dvjema zaovama,
to je Zlata na prstenu dala,
gledala ga, pa je govorila:
kad je Muji lice obeala.
"Hodte, vidte, dv'je zaove mlade,
Ukopae Zlatu i Mujagu.
hodte, vidte, agu Hasan-agu,
Iz mezara cv'jee pronicalo,
al je lijep aga Hasan-aga!
pronicalo pa se savijalo,
Jo bi aga puno ljepi bio,
sa mezara jednog do drugoga.
da ne ljubi nerotkinje Kade."

Ona misli da niko ne uje,
al' to uje aga Hasan-aga,
pa se natrag b'jelom dvoru vrati,
pa govori bratu Muhamedu:
2002
BOSNAFOLK
"Muhamede, moj brate roeni,
ne sjeci me po bijelu vratu,
uzmi snahu za bijelu ruku,
ve me sjeci po svilenu pasu,
pa je vodi u zelenu bau,
da ti vidi ta bi edo bilo:
mahni ordom, odsjeci joj glavu!"
il' je muko il' od Boga ensko?"
Hoe bratac brata posluati,
Govori joj djever Muhamede:
uze snahu za bijelu ruku,
"Je l' istina, moja snaho draga?"
pa je vodi u zelenu bau.
"Jest istina, djever Muhamede!"
Vazdan ju je po ul-bai vod,
Podukrad je u kulu uvede,
ne mere joj glavi kidisati.
podukrad joj jelo donosio.
Dovede je nerodci jabuci,
Nije prola ni nedjelja dana,
pa govori svojoj snahi mladoj:
a u kuli edo zaplakalo.
"Vidi, snaho, nerotke jabuke,
Za to uo aga Hasan-aga,
bi l' je bilo hakom posjeknuti?"
pa on pita brata Muhameda:
Namah se je snaha dosjetila,
"Muhamede, moj brate roeni,
pa govori djever Muhamedu:
iju j' kulu sunce ogrijalo?"
"Moj djevere, od zlata prstene,
"Bogme tvoju, moj premili brate!"

2002
BOSNAFOLK
Kad to uo aga Hasan-aga,
nisi mio k si do sad bio!"
on se fati rukom u depove,

pa izvadi stotinu dukata,
54. VEZAK VEZLA DENETIA DIA
pa ih daje bratu Muhamedu:

"Na ti brate mutuluk od mene!"
Vezak vezla Denetia Dia,
Pa odleti u visoku kulu,
u Bistriku, na bijelu oku.
otvorio od odaje vrata,
Vezui je iglu izgubila,
kad mu ljuba edo pridajala.
mrtvaki je sanak prevario,
Govori joj aga Hasan-aga:
na san joj je Azrail doao,
"ta je, ljubo, moj oinji vidu:
i ovako njojzi besjedio:
il' je muko il' od Boga ensko?"
"Sei sejza, ne sakupljaj eiza!
Ona mui, nita ne govori.
Ja sam tebi eiz sakupio:
Nagoni se aga Hasan-aga,
pet arina bijela efina,
nagoni se tri-etiri puta.
metar zemlje i zelene trave!"
Ona mu je tiho govorila:
Kad to ula Denetia Dia,
"Muko ti je, ivo ti ne bilo,
od sebe je eref ounula,

2002
BOSNAFOLK
kol'ko ga je lahko ounula,
55. MUJO GLEDA U MAHALI ZLATU
sve etiri noge polomila.

Ona ode u tanahnu kulu
Mujo gleda u mahali Zlatu,
i odvre sedefli sanduke,
lijepu kerku bega Ljubovia,
i povadi ruho djevojako,
Mujo gleda, al' mu majka ne da;
sam' ostavi vezenu mahramu,
hoe majka Travanjku djevojku,
pa iznese na mermer avliju,
jedinicu Osman Alajbega;
pa zapali ruho djevojako.
Mujo nee Travanjke djevojke.
Nek' se svila ispod neba vija,
Majka prosi Travanjku djevojku,
nek' se zlato u topove zbija.
majka prosi i ne pita Muje,
Pa se vrati svojoj miloj majci:
prsten dade, a ne kae Muji;
"Halali mi, moja mila majko!"
majka posla kitu i svatove,

za to Mujo nita i ne znade,
ve on ode Zlati pod pendere,
aikuje tri bijela dana.
Doe kita, dooe svatovi,
2002
BOSNAFOLK
dovedoe Travanjku djevojku,
"Hajde Mujo, tebe zove majka,
lijepu kercu Osman Alajbega;
dovela ti Travanjku djevojku,
nejma Muje da skine djevojku,
da je skine s konja u avliji,
da je skine s konja u avliji.
da je skine sa dorata svoga."
Tad zavika Mujagina majka:
Mujo nee, a alje ga Zlata:
"Ah, bora vam, Mujini jarani,
"Hajde, Mujo, ja ti iva bila,
vi hajdete Zlati pod pendere,
nee rei tvoja mila majka,
ondje ete moga Muju nai,
nee rei: 'Nehe doi Mujo',
ter vi rec'te elebiji Muji:
ve e rei: 'Ne dade mu Zlata."'
'Hajde Mujo tebe zove majka,
Poe Mujo svome bijelu dvoru
dovela ti Travanjku djevojku,
poe Mujo pa joj se povrati.
da je skine s konja u avliji,
Izvadi joj prsten i jabuku:
da je skine sa dorata svoga!"'
"Naj ti ovo, draa od oiju,
Odm' odoe Mujini jarani,
ovo sam ti bio ostavio,
pravo idu Zlati pod pendere,
ime u te isprositi, duo,
pak govore elebiji Muji:
al' mi ne bi od Boga sueno!"

2002
BOSNAFOLK
Poe Mujo, povrati ga Zlata,
Poe Mujo, povrati ga Zlata,
dade njemu vezena jagluka,
dade njemu boaluk haljina:
na jagluku ptica paunica,
"Ovo sam ti bila ostavila,
u kljunu joj zrno jadikovo,
to bi tebi prvo jutro dala,
ko to Mujo jaduje za Zlatom:
ne bi meni od Boga sueno,
"Naj ti ovo, Mujo duo moja!
ve sueno Travanjki djevojki."
Ovo sam ti bila ostavila,
Ode Mujo svome bijelu dvoru,
to bi tebi uz prsten don'jela,
al' skinuta sa konja djevojka.
ne bi meni od Boga sueno,
Kad je veer po jaciji bilo,
ve sueno Travanjki djevojki!"
nee Mujo u erdek djevojci,
Poe Mujo, pa se opet vrati,
nee Mujo, a alje ga majka,
izvadi joj zlatne belenzuke:
izvadi mu dojke iz njedara,
"Naj ti ovo, Zlato, duo moja,
pa je njemu vako govorila:
ovo sam ti bio ostavio,
"Prokleto ti moje mlijeko bilo,
to u tebi prvo jutro dati,
Ak' ne ode u erdek djevojci!"
ne bi meni od Boga sueno."
Zato Muji ino ne bijae,

2002
BOSNAFOLK
prepade se materine kletve,
Njemu veli Travanka djevojka:
ve on ode u erdek djevojci.
"Ah, bora mi, bee Mustajbee!
Sjede Mujo na mehke dueke,
Jesi ljepi i mnogo od Ahme,
a djevojka na svoje sanduke.
ama nisi na mom srcu Ahmo,
Govorio elebija Mujo:
ko to mi je moj Ahmed-beg dragi,
"Ah, bora ti, Travanjko djevojko!
dao mi je zlatan prsten s ruke,
Podignider puli duvak s lica,
da ga ekam godinicu dana,
da ja vidim kakvo ti je lice!"
ekala bi i devet godina,
Ona die puli duvak s lica,
da me nije tebi dala majka."
sinu lice kao arko sunce,
Njojzi veli elebija Mujo:
a gr'oce kano mjeseina.
"Ah, bora mi, Travanjko djevojko!
Govori joj elebija Mujo:
Ti e opet Ahmed-bega nai,
"Ah, bora mi, Travanjko djevojko!
a ja nikad za ivota Zlate!"
I ljepa si i via od Zlate,
Pa uzimlje sedefli tamburu,
ali nijesi na mom srcu Zlata,
sitno kuca, a jasno popjeva:
ko to mi je moja draga Zlata!"
"Sada misli draa od oiju,

2002
BOSNAFOLK
sada misli moja lijepa Zlata,
nek' me kupa ulsijom vodicom
da ja skidam duvak sa djevojke;
abe jagom nek namau brke,
ah ne skidam, ti mi iva bila!
nek' mi puste tri ture perina,
Sada misli draja od oiju,
to mi ga je odgojila Zlata,
da ja ljubim Travanjku djevojku;
niz nosila, alosna joj majka!
ah ne ljubim, ti mi iva bila!"
Pokrijte me vezenim jaglukom,
On ostavi sedefli tamburu,
to mi ga je dala moja Zlata,
pa govori Travanjki djevojci:
vezla ga je tri godine dana
"Nemoj rano otvarati vrata,
da ja nosim, a ona se smije.
dok ne svane i ograne sunce,
Nek' me nose ispred Zlate dvora,
nek' se moja izveseli majka,
nek' me vidi draja od oiju,
nek' se moja braa napjevaju,
nek' me vidi pa nek' se ne nada,
mile seke kola naigraju!
da e njojzi ikad Mujo doi.
Selam e mi mojoj miloj majci
Moja Zlato, rano neprebona,
nek' dovede neenjene momke,
umrijet u, preboljet te neu!"
da me nose s hodam i hadijam,
Sam je sebe noem udario,

s t r a n a 1 00 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
posred srca gdje mu dua kuca,
Zemlja e ti kosti izmetati,
umri Mujo, alosna mu majka.
a bijeli svijet proklinjati!
Kad ujutro bio dan svanuo,
Selam ti je Mujo uinio."
halkom kuca Mujagina majka,
Sve joj kaza to je naredio.
halkom kuca, Mujagu doziva:
Kad je stara razumjela rijei,
"Otvor' vrata, elebija Mujo:
ona zove hode i hadije,
to je drago more omrznuti
ona kupi neenjene momke,
to je mrsko more odraati
opremaju elebiju Muju,
omrznula ljepotica Zlata,
kupaju ga ulsijom vodicom,
odraala Travanjka djevojka!"
abe jagom namazae brke,
Otvori joj Travanjka djevojka.
pustie mu tri ture perina,
Kad unie u odaju majka,
niz nosila, alosna mu majka.
do koljena u krv ugazila.
Pokrie ga vezenim jaglukom,
Njojzi veli Travanjka djevojka:
to mu ga je darovala Zlata,
"Bog t' ubio, Mujagina majko!
ponesoe hode i hadije,
to ga n'jesi Zlatom sastavila?
ponesoe elebiju Muju.

s t r a n a 1 01 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Naprijed idu neenjene momci,
Misli majka da je u nesvijesti
a za njima svi ostali Turci,
al' se Zlata s duom rastanula.
nose Muju ispred Zlate dvora.
Odmah viknu ostarjela majka.
Ugleda ga Zlatina nevjesta,
"Stan'te, stan'te, hode i hadije,
te dozivlje svoju zaovicu:
dok dovedem bule i kadune,
"K meni, k meni, ljepotice Zlato,
da opremim i ovog mejita!"
sino Mujo u erdeke nee,
Tu stadoe hode i hadije,
evo jutros ode u punice,
dovedoe bule i kadune,
u punice, u zemljicu crnu."
opremie ljepoticu Zlatu.
Kad dotra plemenita Zlata,
Naprijed nose granu jorgovana,
i ugleda svoga Mustajbega,
a za granom elebiju Muju,
gdje ga nose hode i hadije,
a za Mujom plememtu Zlatu.
pustili mu perin niz nosila,
Poredo im rake iskopae,
to mu ga je ona odgojila,
kroz rake im ruke proturie,
ona vrisnu kano ljuta guja,
a u ruke metnue jabuke,
pa se sloi po novom ardaku.

s t r a n a 1 02 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Kad u jutro bio dan osvano,
"Crkni, pukni, Mujagina majko,
uranile dvije kukavice,
sino smo se amo sastanuli,
dvije majke, dvije nesretnice,
u dennetu, na prvom konaku!"
one idu djeci na mezare.

Al' da vidi udo nevieno!
56. SAN USNILA HASANAGINICA
Gdje je nikla rumena ruica

iz mezara ljepotice Zlate,
San usnila Hasanaginica:
a u Muje vinova lozica,
puhnu vihar s visoke planine
meu njima crna trnovina,
i odnese alem sa damije,
da se ne da njima sastanuti,
Hasan-agi divan kabanicu,
al' to nije moglo zaprijeiti:
svekrvi joj bijel ember s glave.
obvila se loza oko rue,
Kako snila, tako se prenula,
ba ko brljan oko tanke grane.
od zemlje je na noge skoila,
Kad to vide Mujagina majka,
na odaku vatru naloila,
sjede upat' i lozu i ruu.
a uz vatru kahvu pristavila.
Dok iz zemlje neto progovara:
Ona uze kalajli ibrike,

s t r a n a 1 03 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
i uzima turski abdest na se,
A veli joj Hasanaginica:
pa dozivlje kadunu svekrvu:
"Nemoj tako, mila mati moja,
"Mati moja, Alibegovice,
vego samo na hair okreni!"
kakav sam ti udan san usnila!"
Malo vr'jeme, dugo ne trajalo,
"Kai meni, mila snaho moja!"
donesoe mrtva Hasan-agu!
Sve joj kae to je i kako je:

"Svekrvice, mila mati moja,
57. SUNCE ZASJA EHER BIJELJINU
puhnu vihar s visoke planine

i odnese alem sa damije,
Sunce zasja eher Bijeljinu,
Hasan-agi divan kabanicu,
samo nije dvora imamova:
tebi, majko, bijel ember s glave!"
u tom dvoru zabun-hasta ima,
To kaduni vrlo mrsko bilo,
zabun-hasta, imamova Fata.
pa kaduna 'vako govorila:
Vi nje sjedi teta begovica,
"Hajr inala, mila snaho moja,
nie nogu Hanka drugarica,
gdje se snilo, tu se ne kolilo,
s desne strane ostarjeli babo,
ve u tvoje brae Atlagia!"
a s lijeve ostarjela majka,

s t r a n a 1 04 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
proljevaju suze niz obraze.
ve ja alim svoje tanke koe!
Nju upita teta begovica:
Vezla sam je devet godinica,
"A Boga ti, Fatimo djevojko,
ja je vezla, mene majka klela:
il' ti ali ostarjele majke,
'Vezi, keri, ne izderala je!'
ili svoga ostarjelog babe,
Eto, majko, ne izderah ti je!
ili mene tetu begovicu,
Pokrijte me njome do mezara,
ili svoju Hanku drugaricu,
od mezara podajte je Hanki,
ili svoga najprvog aika,
nek' je dere, a mene spominje:
ili ti je ao umrijeti?"
'Ovo mi je drugarica dala!"'
Progovara iz postelje Fata:
To izusti, a duicu pusti,
"Teto moja, Alibegovice!
Ja ne alim ostarjele majke,

nit' ja alim svoga milog babe,
niti tebe, teto begovice,
a ni svoje Hanke drugarice,
niti svoga najprvog aika,
s t r a n a 1 05 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
58. KAD JE KUGA MOSTAR POHODILA
dao bih mu stotinu dukata!"

U to doba Kumrija robinja,
Kad je kuga Mostar pohodila,
u to doba, na batenska vrata.
jedno mlado rope umorila,
"Jam' tamburu, Bahtijareviu,
gospoja mu smrcu zatajala,
jam' tamburu, ostala ti pusta,
u svoj ga je hajat pokopala.
kano eref Ajke Seferove,
Al' se smrca zatajat' ne moe:
Ajku ti je svijet prom'jenila!"
razbolje se Ajka Seferova,
To je njemu vrlo muno bilo,
jauklija Bahtijareviu.
tamburom je o tle udario,
Kad to uo Bahtijareviu,
pa se sprema Ajki na denazu.
on uzima sedefli tamburu,
Stae Ajku u mezar spuati,
pa on ode Ajki pod pendere.
zavikae hode i hadije:
Sitno kuca Bahtijareviu,
"Ko je Ajki prvi aik bio,
nek je doe u mezar spustiti!"
"Ko mi prvi na mutuluk doe,
Primae se Bahtijareviu:
da je Ajku boli prebolila,
ispade mu srma jagluk vezen.

s t r a n a 1 06 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Progovara Bahtijareviu:
Majka cii, kose upa.
"Truhni, vehni, moj vezen jaglue,
Sve sarae rasplakala.
truhnu ruke koje su te vezle,
Kad je bila pred Imare,
sitni zubi to konce trgahu,
ljuto cii Mori majka,
medna usta to ice brojahu!"
ruse kose majka upa,

oko sebe razbacuje.
59. KAD MORIE POHVATAE
Sve Imare rasplakala.

Kad je bila pred kapiju,
Kad Morie pohvatae
molila se kapidiji:
uz Kovae povedoe,
"Bogom brate, kapidija,
uz Kovae, nad Kovae,
propusti me kolehaji."
a odatle na Jekovac.
Turin bjee kapidija,
U ikalu zatvorie,
propustio Mori majku
u zindan ih pobacae.
Kad je bila kolehaji,
Kad to ula Mori majka,
molila se Mori majka:
poletjela kroz Sarae.
"Bogom brate, kolehaja,

s t r a n a 1 07 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
pusti meni jednog sina:
daemo mu sto dukata."
jali Ibru, jali Pau,
Telal vie tri mjeseca,
na poklon ti dva ifluka,
nitko njemu ne kazuje.
i bijeli moji dvori!"
Jedno viknu na Baarij',
Saali se kolehaji,
kod njeg stade jedna cura,
pusti njojzi oba sina.
jedna cura malodobna.
Za to ue amidii,
Govorila telal-agi:
amidii i dajdii
"Daj ti meni sto dukata,
digoe se kolehaji:
kazau ti za Morie.
"to nam pua dva hajduka,
Eno njih na At-mejdanu,
dva hajduka, dva Moria!"
u Tulia b'jelu dvoru,
Govorio kolehaja:
zatvoreni tri mjeseca."
"Prevari me Mori majka."
Kad to uo telal-aga,
Pa on pua telal-agu,
on je vodi kolehaji.
telal vie po ariji:
On joj dade sto dukata.
"Ko nam kae za Morie,
I on posla ohadare,
s t r a n a 1 08 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Tuli-dvore bastisae,
Jelko moja, dilber ti si!
na leee povezae,
Puno put me napojila
do dva brata, dva Moria.
i mezetom nahranila!
Na At-mejdan povedoe,
Sutra u ti umrijeti!"
a otale na Latinluk.
Odatle ih povedoe,
Kad su bili kroz Latinluk,
uz Kovae navedoe.
tad zapjeva Mori Ibro:
Kad su bili pod Tabiju
"Latinlue, mraan ti si,
zamoli se Mori Ibro:
Ano moja, dilber ti si!
"Bogom brao, ohadari,
Dosta put me napojila,
zastav'te se pod Tabijom,
i mezetom nahranila!
da ja vidim svo Saraj'vo:
Sutra u ti umrijeti!"
u Saraj'vu moje dvore,
Odatle ih povedoe,
u dvorima staru majku,
uz Varo ih navedoe,
spominje li svoga Pau
a zapjeva Mori Pao:
i mlaega sina Ibru!"
"Oj Varoi ravna ti si,
Odatle ih povedoe,
s t r a n a 1 09 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
u ikalu zatvorie,
Izun doe kolehaji,
teko gvode navalie,
da s' udave dva Mnria.
u zindan ih pobacae.
Dva hamala dovedoe,
Haber doe staroj majci,
tanak tenef joglajsae,
u poslu se pridesila,
i tamnicu otvorie.
stara majka pitu kuha,
Govorili ohadari:
u ruci joj zlatan ibrik,
"Hajde, bujrum, Mori Pao,
a u drugoj oklagija.
vakti-sahat tebi do'o,
Majka leti, ljuto cvili,
valja, Pao, umirati!"
teko kune arilije,
Lahko Mori Pao skae,
to dadoe dva junaka,
teke sindir-halke zvee.
dva junaka dva Moria,
Kad je bio na Tabiji,
ona leti na Kovae.
molio se Mori Pao:
Kad je bila pred ikalu,
"O Boga vam, ohadari,
nae vrata zatvorita.
dajte izun Mori Pai,
Tu se majka bajlisala.
da ja uzmem avdest na se,

s t r a n a 1 10 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
da ja klanjam dva reata!"
rahmet dade svome bratu.
Dopustie Mori Pai,
I on moli ohadare,
uze avdest, klanja Pao.
da on uzme avdest na se,
Tad ga turski posadie,
i da klanja dva reata.
na njeg tenef nametnue,
Izun dae ohadari.
a hamali pritegoe...
Kada klanja Mori Ibro,
Top mu pue na Tabiji,
i njeg turski posadie,
udavie Mori Pau.
jagli tenef nametnue,
ohadari s' povratie,
a hamali pritegnue...
Mori Ibri govorie:
Kada tenef popustie,
"Hajde, bujrum, Mori Ibro!"
Ibro oi iskolai...
Ibro skae, halke zvee.
Opet tenef pritegnue,
Kad izie na Tabiju
a kad opet popustie,
i ugleda brata Pau,
Ibro oi iskolai...
udavljena na Tabiji,
Opet tenef pritegoe,
proli suze Mori Ibro,
a kad opet popustie,

s t r a n a 1 11 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
govorio Mori Ibro:
vie nije ni ustala.
"Donesite demiskiju,
izvadite hamajliju,
60. alostna Pjesanca Plemenite Hasanaginice
iz desnice ruke moje!"
Skupio Abate Alberto Fortis
Donesoe, izvadie.
( Viaggio in Dalmayia, volume primo,
jagli-tenef pritegoe.
Venezia, 1774, pagine 98- 105)
Top mu pue na Tabiji,
[sa Fortis' ortografijom]
udavie Mori Ibru.

Tad im majku raztriznie.
Scto se bjeli u gorje zelenoj?
Mori majka uletjela
Al-su snjezi, al-su labutove?
u ikalu, na Tabiju.
Da su snjezi vech-bi okopnuli;
Kada vidje udavljena
Labutove vech-bi poletjeli.
oba sina, dva Moria,
Ni-su snjezi, nit-su Labutove;
tad zacvili i zavria:
Nego sciator Agie Asan-Aghe.
"Rano, rano, dva Moria!"
On bolu-je u ranami gliutimi.
Kako na njih majka pala,
Oblaziga mater, i sestriza;

s t r a n a 1 12 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
A Gliubovza od stida ne mogla.
Kad li-muje ranam' boglie bilo,
Da! moj brate, velike sramote!

10
Gdi-me saglie od petero dize!
Ter porua vjernoi Gliubi svojoj:
Bexe mui: ne govori nista.
Neekai-me u dvoru bjelomu,
Vech-se mscia u xepe svione,
Ni u dvoru, ni u rodu momu.
I vadi-gnoj Kgnigu oproschienja,
Kad kaduna rjeci razumjela,
Da uzimglie podpunno vienanje,
Josc-je jadna u toj misli stala.
15
Kad Kaduna Kgnigu prouila,
I pobjexe Asan-Aghiniza
Dva-je sna u elo gliubila,
Da vrt lomi kule niz penxere.
a due chiere u rumena liza:
Za gnom teru dve chiere djevoike:
A s' malahnim u besicje sinkom

20
30
Da gre s' gnime majci u zatraghe.
Jeka stade kogna oko dvora:
Vrati-nam-se, mila majko nascia,
25
35
Odjeliti nikako ne mogla.
Ni-je ovo babo Asan-Ago,
Vech-je brataz za ruke uzeo,
Vech daixa Pintorovich Bexe.
i jedva-je sinkom raztavio:
I vrtise Asan Aghiniza,
Ter-je mechie K' sebi na Kogniza,
Ter se vjescia bratu oko vrta.
S' gnome grede u dvoru bjelomu.

s t r a n a 1 13 o d 1 2 7
2002
40
BOSNAFOLK
U rodu-je malo vrjeme stla,
A u Kgnizi ljepo te mogliasce,
Malo vrjeme, ne nedjegliu dana,
Kad pokupisc Gospodu Svatove
Dobra Kado, i od roda dobra,
Dugh podkliuvaz nosi na djevojku;
Dobru Kadu prose sa sv strana;
Kad bude Aghi mimo dvora,
Da majvechie Imoski Kadia.
45
Neg-ne vid sirotize svoje.
Kaduna-se bratu svomu moli:
Kad Kadii bjela Kgniga doge
Aj, tako te ne xelila, bratzo!
Gospodu-je Svate pokupio.
Ne moi mene davat za nikoga,
Svate kuppi grede po djevoiku.
Da ne puza jadno serze moje
Dobro Svati dosli do djevoike,
Gledajuchi sirotize svoje.
50
A kad bili Aghi mimo dvora,
Vech-gnu daje Imoskomu Kadii.
Dve-je chierze s' penxere gledaju,
Josc kaduna bratu-se mogliasce,
A dva sna prid-gnu izhogiaju,
Da gnoj pisce listak bjele Knighe,
Tere svojoi maji govoriaju.
Djevoika te ljepo pozdravgliasce,
55
65
i zdravo-se povratili s' gnome.
Ali Bexe ne hajasce nista,
Da-je saglie Imoskomu Kadii.
60
Vrati-nam-se, mila majko nascia,

Da mi tebe uxinati damo.
s t r a n a 1 14 o d 1 2 7
2002
70
BOSNAFOLK
Kad to ula Asan-Aghiniza,
Kad to ula Asan Aghiniza,
Stariscini Svatov govorila:
Bjelim liem u zemgliu udarila;
Bogom, brate Svatov Stariscina,
75
Ustavimi Kogne uza dvora,
90
U pt-se-je s' duscjom raztavila

Od xalosti gledajuch sirota.
Da davujem sirotize moje.

Ustavise Kogne uza dvora.
60 I. TO SE B'JELI U GORI ZELENOJ?
Svoju dizu ljepo darovala.

Svakom' sinku nozve pozlachene,
Munib Maglajli
80
to se bjeli u gori zelenoj?
Svakoj chieri ohu da pogliane;
Al' su snjezi, al' su labudovi?
A malome u besicje sinku
Da su snjezi, ve bi okopnuli,
Gnemu saglie uboske hagline.
labudovi, ve bi poletjeli;
A to gleda Junak Asan-Ago;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
Ter dozivglie do dva sna svoja:
85
nego ator age Hasan-age:
Hodte amo, sirotize moje,
on boluje u ranami ljutim.
Kad-se nechie milovati na vas
Oblazi ga mater i sestrica,
Majko vascia, serza argiaskoga.
a ljubovca od stida ne mogla.

s t r a n a 1 15 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
gdi me alje od petero dice!"
ter porua vjernoj ljubi svojoj:
Bee mui, ne govori nita,
"Ne ekaj me u dvoru b'jelomu,
ve se maa u depe svione,
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
i vadi njoj knjigu oproenja,
Kad kaduna r'jei razumjela,
da uzimlje potpuno vjenanje,
jo je jadna u toj misli stala,
da gre s njime majci uzatrage.
jeka stade konja oko dvora,
i pobjee Hasanaginica,
dva je sina u elo ljubila,
da vrat lomi kuli niz pendere.
a dv'je eri u rumena lica;
Za njom tru dvi eri djevojke:
a s malahnim u beici sinkom,
"Vrati nam se, mila majko naa,
od'jeliti nikako ne mogla,
nije ovo babo Hasan-aga,
ve je bratac za ruke uzeo,
ve daida, Pintorovi bee!"
i jedva je sinkom rastavio,
I vrati se Hasanaginica,
ter je mee k sebi na konjica,
ter se vjea bratu oko vrata.
s njome grede dvoru bijelomu.
"Da, moj brate, velike sramote,
U rodu je malo vr'jeme stala,

s t r a n a 1 16 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
kad pokupi gospodu svatove,
dobra kada i od roda dobra,
dug pulduvak nosi na djevojku,
dobru kadu prose sa svih strana,
kada bude agi mimo dvora,
da najvee imoski kadiji.
nek' ne vidi sirotice svoje!"
Kaduna se bratu svomu moli:
Kad kadiji b'jela knjiga doe,
"Ah, tako te ne elila, braco!
gospodu je svate pokupio,
Nemoj mene davat za nikoga,
svate kupi, grede po djevojku.
da ne puca jadno srce moje,
Dobro svati doli do djevojke,
gledajui sirotice svoje!"
i zdravo se povratili s njome.
Ali bee ne hajae nita,
A kad bili agi mimo dvora,
ve nju daje imoskom kadiji.
dvi je erce s pendera gledahu,
Jo kaduna bratu se moljae,
a dva sina prid nju izhoahu:
da njoj pie listak b'jele knjige,
tere svojoj majci govorahu:
da je alje imoskom kadiji:
"Svrati nam se, mila majko naa,
"Djevojka te l'jepo pozdravljae,
da mi tebi uinati damo!"
a u knjizi l'jepo te moljae,
Kad to ula Hasanaginica,

s t r a n a 1 17 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
stariini svatov' govorila:
b'jelim licem u zemlju udrila,
"Bogom brate, svatov' stariina,
uput se je s duom rastavila,
ustavi mi konje uza dvora,
od alosti, gledaju' sirota!
da darujem sirotice moje!"

Ustavie konje uza dvora.
Svoju dicu l'jepo darovala:
svakom sinku noe pozlaene,
svakoj eri ohu do poljane;
a malomu u beici sinku,
njemu alje u boi haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,
ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
kad se nee smilovati na vas,
majka vaa srca araskoga!"
s t r a n a 1 18 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
60 II. TO SE B'JELI U GORI ZELENOJ?
Alija Isakovi
Jo je, jadna, u toj misli stala,

Jeka stade konja oko dvora:
to se b'jeli u gori zelenoj?
I pobjee Hasanaginica
Al' su sn'jezi al' su labutovi?
Da vrat lomi kule niz pendere,
Da su sn'jezi ve bi okopnuli,
Za njom tru dv'je ere djevojke:
Labutovi ve bi poletjeli.
"Vrati nam se, mila majko naa!
Nit su sn'jezi, nit su labutovi,
Nije ovo babo Hasan-aga,
Nego ator age Hasan-age.
Ve daida Pintorovi bee."
On boluje u ranama ljutim.
I vrati se Hasanaginica,
Oblazi ga mater i sestrica,
Te se vjea bratu oko vrata:
A ljubovca od stida ne mogla.
"Da, moj brate, velike sramote,
Kad li mu je ranam' bolje bilo.
Gdi me alje od petero dice ! "
Ter porua vjernoj ljubi svojoj
Bee mui, ne govori nita,
"Ne ekaj me u dvoru b'jelomu,
Ve se maa u depe svione
Ni u dvoru, ni u rodu momu ! "
I vadi njoj knjigu oproenja,
Kad kaduna r'jei razumjela,
Da uzimlje potpuno vjenanje,

s t r a n a 1 19 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Da gre s njime majci uzatrage.
"Aj tako te elila, braco!
Nemoj mene davat za nikoga,
Dva je sina u elo ljubila,
Da ne puca jadno srce moje
A dv'je ere u rumena lica,
Gledajui sirotice svoje."
A s malahnim u beici sinkom
Ali bee ne hajae nita,
Od'jeliti nikako ne mogla,
Ve nju daje imoskom kadiji.
Ve je bratac za ruke uzeo,
Jo kaduna bratu se moljae
I jedva je s' sinkom rastavio,
Da njoj pie listak b'jele knjige,
Ter je mee k sebi na konjica,
Da je alje imoskom kadiji:
S njome grede dvoru bijelomu.
"Djevojka te l'jepo pozdravljae,
U rodu je malo vr'jeme stala,
A u knjizi l'jepo te moljae,
Malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
Kad pokupi gospodu svatove,
Dobra kada, i od roda dobra,
Dug pul'duvak nosi na djevojku:
Dobru kadu prose sa svih strana,
Kada bude agi mimo dvora,
A najvee imoski kadija.
Nek ne vidi sirotice svoje."
Kaduna se bratu svome moli:
Kad kadiji b'jela knjiga doe,

s t r a n a 1 20 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Gospodu je svate pokupio,
Svoju dicu l'jepo darovala,
Svate kupi grede po djevojku.
Svakom sinku nazve pozlaene,
Dobro svati doli do djevojke
Svakoj eri ohu do poljane;
I zdravo se povratili s njome.
A malomu u beici sinku
A kad bili agi mimo dvora,
Njemu alje u boi haljine.
Dv'je je erce s pendera gledahu
A to gleda junak Hasan-aga,
A dva sina prid nju ishoahu,
Ter dozivlje do dva sina svoja:
Tere svojoj majci govorahu:
"Hod'te amo, sirotice moje,
"Vrati nam se, mila majko naa,
Kad se nee smilovati na vas
Da mi tebi uinati damo!"
Majka vaa srca ravskoga!"
Stariini svatov govorila:
B'jelim licem u zemlju ud'rila
"Bogom brate, svatov stariina,
Uput se je s duom rastavila
Ustavi mi konje uza dvora.
Od alosti gledajui sirot.
Da darujem sirotice moje."

Ustavie konje uza dvora.
s t r a n a 1 21 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
IZVORI:
5. Bol boluje gonde Mehemede Rukopisna zbirka Osmana
1. U sv'jetu se nai ne mogae
A. ikia: Hercegovaki biser. Srpske muslimanske narodne
Behar, 3/1902-03, 7, 110-111.
enske pjesme iz Hercegovine, pjesma br. XXXVIII. 6. Oganj
2. Ferman doe iz Stambola

Narodne pjesme, po Herceg-Bosni sabrao i uredio: Ivan J.
Marunovi, Zadar 1906, str. 9-14. Marunoviev naslov:
Pjesma o pogibiji brae Moria. Pjesma je zabiljeena od
Muharema Pore iz Sarajeva.
Gajret, 4/1911, 9, 140, pod naslovom Oganj gori. Zabiljeio:

Muharem Hilmi Kurtagi.
7. Kolo igra na sred Sarajeva
Behar, 4/1903-04, 14, 220, pod naslovom Ljepotica Fata.
3. Kad morija Mostar morijae

Biser, 2/1913, 12, 275. Zbirka Fehima H. Baauevia.
4. Klikovala prebijela vila
Vuk S. Karadi, Srpske narodne pjesme iz Hercegovine
(enske), Be 1866, br. 22. Zbirka Vuka Vrevia.
Vreviev naslov: Vila i evojka.
gori u zelenoj gori
Zabiljeio Ibrahim Dautovi.

Pjevao Hamza iljak iz Tenja. Zabiljeio Muhamed Bego
Gradaevi iz Gradaca.
9. Ali-beg se s ljubom zavadio
Rukopisna zbirka Sukejne ige pod naslovom: 100 sevdalinki i
drugih nar. pjesama, br. 93, str. 82-83.
s t r a n a 122 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
10. Urodila b'jelica enica
Rukopisna zbirka Ivana Zovke, sv. III, br. 74, str. 155.
11. Koliki je Javor na planini
Gajret, 4/1911, 12, 190. Zabiljeio: Behluli Mustafa, Tuzla.
12. Dvije kule na Zagorju bile
Behar, 1/1900-01, 20, 320, Pod naslovom Dva brata.
Pribiljeio M. B.
16. Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta

Ljubavne narodne pjesme iz Bosne i Hercegovine. Izbor i
redakcija Hamid Dizdar, Sarajevo 1953, str. 123-124. 17.
Majka Fatu rano budi
Novi behar, 3/1929-30, 8, 131.
18. Zlatno sedlo po vodi plivae
KURT, br. 47, str. 107.
13. Zbor se kupi na Kakanj pazaru

Rukopisna zbirka Mustafe A. Mulalia, sv. II, br. 451.
14. Potresla se gora od istoka
Rukopisna zbirka Vinka Vice Palunka, ppesma br. 9, str. 4041. Palunkov naslov: Trenja u Ljubinju.
19. U srid ehera, u srid Bajne Luke

Novi behar, 2/1928-29, 3, 34-35. Zabiljeio Ibrahim
Dafi.
20. Kol'ko cvili gora Garevina
Biser, 3/1918, 3/4, 54-55. Iz zbirke: "Haremske rue".
15. Falila se Mahmut painica
Sabrao: Biserdik.
Alija Nametak, Od beike do motike.

Narodne lirske i pripovijedne pjesme bosansko-hercegovakih muslimana, Sarajevo 1970, str. 190-191.
21. Procvilila gora imirova

Novi behar, 3/1929-30, 17/18, 287. Zabiljeio nepoznati
saradnik pod pseudonimom Dem-bu-ni.
s t r a n a 1 23 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
22. Meho s majkom po has-bai hoda
KURT, br. 5, str. 29-35, pod naslovom Meho i Fata.
23. Udaje se Alibegovica
Rukopisna zbirka Mirka estia, br. 5.

30. U Stambolu akam okujie
Bosanska vila, 17/1902, 18/19, 349.
Behar, 6/1905-06, 9, 138-139. Iz zbirke: Hade- Zade.
24. Husejin se u svatove sprema
31. Iz emboja topi udarie
ZOVKO, sv. IV, br. 157.
Rukopisna zbirka Ivam Znvke. Objavljeno u knjizi H.
25. U naega bega Ali-bega

Rukopisna zbirka Fehima H. Baauevia, br. 26. 27. 28.
26. Kad umrije srma Ibrahime
Krnjevi, Usmene balade Bosne i Hercegovine, Sarajevo

1973, str. 400.
32. Sunce bi sjalo, ali ne moe
Bosanska vila, 11/1896, 18, 292.
Marunovi, str. 19, pod naslovom Zadnja elja (Sarajevo).
27. Pusta bolest u sv'jet udarila
33. Dvore mela Alibegovica
Bosanska vila, 1/1886, 5, 79.
Behar, 5/1904-05, 1, 12. Zabiljeio Mustafa Kurtagi.
28. Fali mi se Mujo mome mlado

Gajret, 6/1913, 10/11, 207-208, pod naslovom Djevojaka
kletva. Zabiljeio: Avdo Ciri.
29. Zagrmilo iznad Visokoga
34. Kad slavuji tii zapjevae

IKI, br. XXIX.
35. Sarajevo, to si neveselo?
Bosanska vila, 17/1902, 10, 195.
s t r a n a 1 24 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
36. Emina bole boluje
Bosanska vila, 9/1894, 7, 106. Zabiljeio St. R. Deli.
37. Budim gradi bee Bajram-bee
Smail Bali, Die Kultur der Bosniaken. Die muslimische
Komponente, Wien 1973, str. 36-37.
Pjesma Hivzi bega umiia, koji je poginuo kod Rae 1292.

ili 1876. godine, bijui se sa Srbima za svoju domovinu.
42. Tuila se Ganibegovica
Bosanska vila, 12/1897, 4, 59. Zabiljeio Omer-beg
Sulejmanpai.
38. to 'no cvili u Glamou gradu?

Vuk S. Karadi, Srpske narodne pjesme, knj. I, Beograd
1953, br. 651. Karadiev naslov: Opet tvra u vjeri. 39.
Mujo gleda Ajkunu djevojku
Pjevao Selim Salihovi (1910-1986), pjeva i sazlija iz
Janje kod Bijeljine.
43. Mrak zatee po gori svatove

Behar, 9/1908-09, 1, 12-13.
44. Sina rodi Sinanbegovica
Novi behar, 1/1927-28, 3, 12, pod naslovom Sinanbegovica.
45. Gledali se Mujo i Nizama
M. Maglajli, Muslimanska usmena balada, Sarajevo 1985,
40. U kadune Hasanaginice

Bosanska vila, 10/1895, 8, 123-124. Iz zbirke St. R. Delia.
Istono blago. Sabrao i preveo Mehmed-beg Kapetanovi
Ljubuak, svezak II, Sarajevo 1897. Ljubuakov naslov:
.str. 65-66. Pjevao Selim Salihovi iz Janje kod Bijeljine. 46.

Kad Vilii seku udavae
Nikola Tordinac, Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz
Bosne, Vukovar 1883, br. 5. str. 18-19.
s t r a n a 1 25 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
47. Ja kakva je sjajna mjeseina
53. etao se aga Hasan-aga
Rukopisna zbirka Alije Bejtia, br. 246.
Biser, 2/1913-14, 14, 221, pod naslovom Hasanaginica.
48. Po gori se zelen bajrak vije

Gajret, 9/1925, 16, 255, pod naslovom Poruka
Mustajbegova.
Behar, 6/1905-06, 7, 108. Iz zbirke: Osman Sabrije.

50. Brat u sestre konja dojahiva
Bosanska vila, 12/1897, 13, 203. Hercegovke. Srpske nar.
enske pjesme iz Mostara. Nurudin Ibnul-Hader. 51.
Vezak vezla Gabelkinja Zlata
Behar, 6/1905-06, 9, 140-141, pod naslovom Gabelkinja
52. Vezak vezla Zlatija evojka

Novi behar, 1/1927-28, 19, 307.
Novi behar, 6/1932-33, 14/15, 197. Zabiljeio: Muhamed

Hadijahi.
49. Razbolje se Havaliu Bego
Zlata.
54. Vezak vezla Denetia Dia
55. Mujo gleda u mahali Zlatu

Narodno blago. Sakupio i izdao Mehmed beg Kapetanovi
Ljubuak po Bosni, Hercegovim i susjednim krajevima,
Sarajevo 1887 str. 339-345. Ljubuakov naslov: Grozna
ljubav elebije Muje.
56. San usnila Hasanaginica
Bosanska vila, 10/1895, 8, 124.
57. Sunce zasja eher Bijeljinu
Novi behar, 4/1930-31, 2/3, 46-47. Po kazivanju rahm.
Emke Krajinovi iz Omerbegovae zabiljeio: Sakib-Seid
s t r a n a 126 o d 1 2 7
2002
BOSNAFOLK
Agi. Pjesma je prvi put objavljena u asopisu Gajret,
11/1924, 8, 129, ali je tekst iz Novog behara istiji.
58. Kad je kuga Mostar pohodila
Munib Maglajli proitao i druga verzija pjesma broj 60 II;

onako kako je Fortisov tekst balade proitao Alija
Isakovi.
IGA, br. 58, str. 52-53.
Problem itanja XALOSTNE PJESANZE je detaljno
59. Kad Morie pohvatae

Rukopisna zbirka Muhameda Fejzi-bega Kulinovia iz
Sarajeva. Pjesma je prvi put objavljena u knjizi enane
Buturovi, Morii. Od stvarnosti do usmene predaje,
Sarajevo 1983, str. 207-211.
analiziran kod M. Maglajli, Od zbilje do pjesme. Ogledi o

usmenom pjesnitvu, Banja Luka 1983, str. 107-111).
O Hasanaginici je pisao i Parry Milman u or Huso- studiji o
pjesmama Junih Slavena. Pogledaj na
http://herkos.artsfac.csuohio.edu/huso/texts/menu_has.h
60. to se bjeli u gori zelenoj

Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia, Volume Primo, Venezia
tml- edicija David E. Bynum Colombo 1998.
1774, str. 98-105. Tekstu izvornika, uz koji je naporedo

donesen prijevod na talijanski jezik, Fortis je dao naslov
XALOSTNA PJESANZA PLEMENITE ASAN-AGHINIZE.
Ovdje je doneseno tumaenje Fortisova teksta balade u
dvije verzije: prva pjesma broj 60 I; onako kako ju je
s t r a n a 1 27 o d 1 2 7
2002

Balade Bošnjaka

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Balade Bošnjaka

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BALADE

2002 BOSN AFOLK

16. Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta

1. U sv'jetu se nai ne mogae

17. Majka Fatu rano budi

2. Ferman doe iz Stambola

18. Zlatno sedlo po vodi plivae

3. Kad morija Mostar morijae

19. U srid ehera, u srid Bajne Luke

4. Klikovala prebijela vila

20. Kol'ko cvili gora Garevina

5. Bol boluje gonde

21. Procvilila gora imirova

6. Oganj gori u zelenoj gori

22. Meho s majkom po has-bai hoda

7. Kolo igra na sred Sarajeva

23. Udaje se Alibegovica

8. Knjigu pie srpski knjae

24. Husejin se u svatove sprema

9. Ali-beg se s ljubom zavadio

25. U naega bega Ali-bega

10. Urodila b'jelica enica

29. Kad umrije srma Ibrahime

11. Koliki je Javor na planini

30. Pusta bolest u sv'jet udarila

12. Dvije kule na Zagorju bile

28. Fali mi se Mujo mome mlado

13. Zbor se kupi na Kakanj pazaru

29. Zagrmilo iznad Visokoga

14. Potresla se gora od istoka

30. U Stambolu akam okujie

15. Falila se Mahmut painica

31. Iz emboja topi udarie

48. Po gori se zelen bajrak vije

33. Dvore mela Alibegovica

49. Razbolje se Havaliu Bego

34. Kad slavuji tii zapjevae

50. Brat u sestre konja dojahiva

35. Sarajevo, to si neveselo?

51. Vezak vezla Gabelkinja Zlata

36. Emina bole boluje

52. Vezak vezla Zlatija evojka

37. Budim gradi bee Bajram-bee

53. etao se aga Hasan-aga

38. to 'no cvili u Glamou gradu?

54. Vezak vezla Denetia Dia

39. Mujo gleda Ajkunu djevojku

55. Mujo gleda u mahali Zlatu

40. U kadune Hasanaginice

56. San usnila Hasanaginica

41. Knjigu pie srpski knjae

57. Sunce zasja eher Bijeljinu

42. Tuila se Ganibegovica

58. Kad je kuga Mostar pohodila

43. Mrak zatee po gori svatove

59. Kad Morie pohvatae

44. Sina rodi Sinanbegovica

60. to se bjeli u gori zelenoj

45. Gledali se Mujo i Nizama

milu kerku beg Filipovia;

U sv'jetu se nai ne mogae,

sad se tvojim svatovima nadam."

to Mehemed Fatu milovae;

Meho uti, nita ne besjedi,