SAVJETI ISKUSNIH PELARA PRAKTIARA

Dr. med. Rodoljub ivadinovi, ul. Stojana Janiijevia br. 12 18210

Gitkovac, ++38118 846-734, ++38163 860-8510 rodoljubz@ptt.yu
KOMPLEKSNA TEHNIKA PELARENJA
NASTAVLJAAMA U FUNKCIJI SUZBIJANJA
VAROE I DRUGIH PELINJIH BOLESTI
Pod kompleksnom tehnikom pelarenja podrazumijevamo tehniku rada na modernom
pelinjaku koja je prilagoena novim uvjetima pelarenja i novim zakonskim propisima. Ve
nekoliko godina unazad nije jednostavno biti pelar. Danas pelarstvo zahtjeva mnogo vie
znanja i umjenosti.
Tehnika pelarenja je sve vie usmjerena u pravcu dobivanja pelinjih proizvoda bez
rezidua antibiotika i pesticida. Da bi se u svemu tome uspjelo, pelari sve vie moraju da
pribjegavaju primjeni prirodnih zakona, koji su najbolje prikazani kroz sljedeu narodnu izreku:
Ko ima, daj mu jo, ko nema, uzmi mu i ono to ima. Drugim rijeima, pelari e (na alost)
morati da zaborave na humanost prema pelama, morat e, slaba drutva otro da kanjavaju, a
jaka maksimalno da podravaju. Jer, jako drutvo i dobra matica su osnova uspjenog pelarenja
u novim uvjetima. I to ne samo to se tie visokih prinosa, ve i to se tie borbe protiv bolesti.
Nauno je dokazano da pelinja zajednica sa razvijenim higijenskim ponaanjem, gubi tu
pozitivnu osobinu ako je oslabimo (Kefuss, 1996; Stanimirovi, 2001). Naravno, da bi drutvo
bilo jako i snano, prvi uvjet koji pelar mora da obezbjediti jeste prirodna hrana. Svaka
vjetaka hrana skrauje ivot peli i remeti fizioloke procese u njenom organizmu. Tako se
pokazalo da sojino brano moe dovesti do udnih abnormalnosti na nepoklopljenom leglu, ak i
do smrti matine larve u matinjaku (Steve Taber). Drutva koja zimuju i razvijaju se na
eernom medu odgajaju do glavne pae 12,7% manje legla i donose 24,6% manje meda u
odnosu na drutva sa zalihom prirodnog meda (P. I. Cvetkov), iako je u obje grupe drutava bilo
podjednako perge (fermentirani pelud, pelinji kruh), a pele su i u prirodi nalazile svje cvjetni
prah. Pored toga, pokazano je da prerada velikih koliina eernog sirupa negativno utjee ne
samo na pele koje ga prerauju, ve i na naredne generacije (A. S. Jakovljev i L. A. [agun).
Ope je prihvaeno da je pelinja masa oko 100 mg, dok dr. Ralph Btichler (2003) tvrdi da je
masa pela u drutvima koja nisu iscrpljivana umjetnom hranom i varom, u kojima se pela
izlee sa 140 mg, citiraju! tako Schneider-a (1987). Masa izleene pele zavisi i od starosti saa.
Mlada pela izleena iz crnog saa je po G. D. Bilau, V. 1. Lebedevu i N. 1. Krivcovu (2000),
manja od svoje vrnjakinje izvedene iz svijetlog saa za 13, 1 %. Po njima je srednja masa pele
izleene iz svijetlog saa 123 mg, a iz crnog samo 106 mg. Pored kvaliteta hrane, vrlo je bitna i
njena koliina u kolnici. Prema G. D. Bilau, kod zajednice koja ima zalihu hrane od 12,6 kg, ima
za 128,6% vie mljea u elijama sa trodnevnim larvama, i za 61,2% je vea masa trodnevne
larve, nego u drutvu ije su zalihe samo 4,5 kg meda. Prema A. M. Rjamovoj, kod zajednice
koja ima zalihu hrane od 10-12 kg, masa estodnevnih larvi je vea za 24,8%, masa izleeni pela
za 9,3%, razvijenost drijelnih lijezda za 7,8%, razvijenost masnog-tkiva za 21%, dok pela ivi
due za 27,3%, nego u drutvu sa zalihama meda od 3-4 kg.
U svijetu danas uvjerljivo dominira LR konica, i to sasvim opravdano. U Srbiji se lagano i

skromno iri konica niskih nastavaka, poznata kao Fararova konica. Spolja visina svih
nastavaka je 170 mm, dok sve ostale mjere apsolutno odgovaraju LR konici. Svi postupci u
tehnici pelarenja se obavljaju lako i brzo. Ova konica se svakako ne moe proglasiti najboljom
konicom, ali definitivno pelaru maksimalno daje mati na volju, zbog nevjjerovatne
prilagodljivosti svim metodama rada i uvjeta pelarenja. Ali, u njoj se moraju uzgajati iskljuivo
jake pelinje zajednice. Samo tako moe da prui prave rezultate. Zato sam je odabrao.
Principi pelarenja
Uvjeren sam da je poznavanje biologije pela osnova dobre pelarske prakse. Mnoge
tehnike pelarenja su danas zasnovane na pogrenom shvaanju Divota pela. Mnogo zabluda
vlada medu pelarima, bar to se tie kranjske rase pela kojom se pelari u Srbiji. Prvi problem
je snaga zajednica. Veina pelara vjeruje da pelinja drutva dostiu snagu od bar 60 000 pela,
to nije tono. To se vrlo rijetko deava. Istraivanja govore drugaije. Friedrich Rutner tvrdi da
drutva tijekom sezone broje od 32-48 tisua pela. Kako moemo proitati u radovima Instituta
za pelarstvo Liebefeld (vicarske), koje su potpisali A. Imdorf, M. Rickli, P. Fluri i L. Gerig
(1996, 1999), za uvjete vicarske vai da je prosjena snaga drutava od 25-40 tisua pela.
Gerhard Liebig (1989-1993) tvrdi da je prosjena snaga oko 30 tisua pela, dok se rijetko
dostie brojnost od 40 tisua pela.
Slino je i sa duinom ivota pela. Veinu pelara vjeruje da se ona kree i do 6 nedjelja,
pa na osnovu toga planiraju razne tehnike pelarenja. A. Imdorf, M. Rickli, P. Fluri i L. Gerig
(1996, 1999) tvrde da od svibnja do lipnja duljina ivota pela iznosi oko 20 dana. Gerhard
Liebig (1989-1993) navodi rezultate svojih etverogodinjih istraivanja da pele u vrijeme
maksimalnog razvoja ive oko 2-3 nedjelje. Navodi primjer jedne zajednice koja je prema
koliini legla (ako prihvatimo da pele ive 6 nedjelja) trebala da ima 80 000 pela na vrhuncu
razvoja, a ne samo 42 000, koliko je imala (znai, pele ive oko 3 nedjelje na vrhuncu razvoja
zajednice). Posle svih ovih podataka, vidimo i da profesor Jovan Kulinevi
(2005, lini razgovor) opravdano smatra da pele kranjske rase ljeti ive od 21-35 dana,
prosjeno od 25-28 dana. Ovakvi podaci iz korijena mijenjaju neka dosadanja shvaanju, ali i
rad na pelinjacima. Treba znati da na duljinu ivota pela najvie utjee ishrana u stadiju larve
(Kreak, 1973; Kulinevi, 2005), ali i iscrpljenost uzgojem velike koliine legla (Anna
Maurizio, 1955).
Spomenuo bih jo jednu zabludu, a to je brojnost pelinjih drutava kranjske rase tijekom zime.
Broj uzimljenih pela nije relevantan imbenik, jer su brojna istraivanja pokazala da i vrlo jake,
kao i zajednice srednje snage, iz zime mogu da izau sa jednakim brojem pela. Zakljuak je da
pele moraju da doekaju veljau (poetak intenzivnijeg polaganja jaja od strane matice u Srbiji)
sa apsolutnim minimumom od 10-12 tisua pela (najbolje oko 15 tisua), kako bi se optimalno
razvile. Tek kada sve ovo znamo, moemo da kreiramo tehniku pelarenja koja odgovara naim
uvjetima. Jer, sve tehnike pelarenja stvarane na bazi pogrenih postulata ne mogu biti ispravne.
Zato svaki pelar mora da prilagodi svoj rad ovdje iznijetim podacima o biologiji pela.
Godinji ciklus jednomatinog pelarenja
Iako pele danas imaju mnogo vie neprijatelja nego prije nekoliko desetina godina (Varroa
destructor, prskanje biljaka pesticidima tijekom cvjetanja, vrlo promjenljive vremenske prilike i
slino), pa pelinje zajednice bez pomoi sa strane rijetko dostiu optimalnu snagu za ranu pau
kao to je bagremova, ipak sam se odluio za jednomatino pelarenje. Smatram da se pravilnom
tehnikom pelarenja pelinja drutva mogu dovesti do eljene snage, uz strogo potovanje i

praenje lokalnih panih prilika (zato u ih kroz tekst navoditi). Ovo je samo jedna od
mnogobrojnih tehnika pelarenja jednomatinim sustavom koju uglavnom primjenjujem.
Dodue, to je samo osnova rada na pelinjaku, koja se vrlo esto mijenja i prilagodava trenutnim
uvjetima bilo koje vrste.
Moje opredjeljenje za jednomatino pelarenje nije sluajno, ve je zasnovano na nekim
injenicama koje su me uvjerile da klasino dvomatino pelarenje zapravo nije produktivno,
gledano sa aspekta jedinice mase pela (prinos po kilogramu pela). Osnova svakako lei u tome
to je pokazano da ukupna koliina legla koja potjee od dvije matice koje su razdvojene
matinom reetkom, ne odgovara koliini legla koju bi te matice ostvarile da se nalaze u
posebnim konicama. Legla je u dvomatinim drutvima manje, jer matica sa jaim matinim
feromonom destimulira onu drugu maticu, pa ona smanji broj poloenih jaja (Stanimirovi,
2000). Nedavno je Peter Bross (2005) iz SAD-a donio rezultate sedmogodinjih istraivanja, koja
su pokazala da dvomatino pelarenje i nije tako produktivno, ako se posmatra kroz prizmu
uloenog vremena (tabela 1). Da ne govorimo o drugim faktorima (dodatna oprema, problemi pri
selidbi i slino). Naroito ako uzmemo u obzir najnovija istraivanja da najvie meda po jedinici
mase pela ne donose enormno jaka drutva, ve optimalno jaka drutva, sa prirodnom
strukturom starosnih grupa pela.
Na podruju gdje pelarim, glavna paa je bagremova, poetkom svibnja. Za njom slijedi
paa od divlje kupine, krajem svibnja i poetkom lipnja, koja se nadovezuje na dugotrajnu slabu
livadsku pau. Zato posle prve bagremove pae pele skoro svake godine selim i na drugu
bagremovu pau, i na toj lokaciji pele ostaju do jeseni, tijekom ljeta koristei livadsku pau.
Ciljevi moje tehnike pelarenja su:
- zamjena 50% plodinog saa tijekom godine;
- zatita pela od bolesti pravilnom tehnikom pelarenja; - zatita pela
od varoe;
- med kao hrana za zimovanje; - med nije sam sebi
cilj.
Posebno bih objasnio samo razlog za zamjenu 50% plodinog saa godinje. Sve odgovore
moete nai u tabeli broj 2. Samo bih napomenuo neke od injenica. Osim problema smanjenih
elija i izvodenja manjih pela, vrlo je vana injenica da staro sae vie privlai varou. Naime,
utvreno je da su elije legla u starom sau vie od etiri puta ee napadnute varoom nego u
svjetlom sau (Giancarlo A. Piccirilloa, David De Jong, 2004).
Opis tehnike pelarenja zapoetu od kraja listopada. Stanje koje u opisati nastalo je krajem
ljeta, a kako, saznajete iz daljeg teksta.
Krajem listopada, na podnjai se nalazi jedan nastavak odabranog medinog saa sa kvalitetno
izgradenim radilikim saem. lznad njega su dva nastavka u kojima je krajem ljeta uzgajano leglo.
Meni nije bitno koliko tu ima meda, jer se iznad nalazi skoro pun nastavak meda (sa medom od svih
paa tijekom godine, koji uvijek stoji na vrhu konice) za koji su se pele uhvatile. Podnjaa je sa
mreom i potpuno je otvorena od listopada pa sve do prve polovine veljae, bez obzira na jainu
zime. Tijekom studenoga ili prosinca, kada nema legla, zajednice pela se tretiraju oksalnom
kiselinom protiv varoe metodom kapanja (rastvor se pravi mijeanjem 600 g. eera, 600 ml
destilirane vode i 35 g dihidrata oksalne kiseline). Nakapa se 5 ml rastvora po punoj ulici pela,
shodno snazi zajednica utvrdenoj na temperaturi izmeu 0 i +10 stepeni Celzijusa. Za tretman treba
izabrati razdoblje visoke relativne vlanosti zraka, jer je efikasnost kiseline tada znatno vea (Milani,
2001; A. Nanetti, 2005).
Polovinom veljae se mreasta podnjaa zatvara ladicom. Drutvo je tada ve znaajno

zahvatilo vrni nastavak sa medom. Do kraja veljae ili poetkom oujka e se zamanim svojim
dijelom preseliti u njega, dok e donji nastavak biveg plodita potpuno napustiti. Tada se taj
nastavak skida sa konice i nosi na pretapanje. Tako se zapremina konice smanji za 25% (svojevrsno
utopljavanje konice), a staro sae s uklanja (sa njim i potencijalno prisutni izazivai raznih pelinjih
bolesti).
Ako se tijekom kasne zime sluajno dogodi da pele pojedu skoro sav med i dou do satonoe
na vrhu konice, konica se odozgo proiri praznim nastavkom u koji se stavlja plastina kantica sa
tenim ili kristaliziranim bagremovim medom. Na njenom poklopcu je izbueno dvadesetak rupa.
Kantica se okree naopako, i poklopac stavlja na satonoe nastavka u kome su pele. Kroz rupice
pele jedu med.
Do kraja oujka se drutvo intenzivno razvija u gornja dva od ukupno tri preostala nastavka, gdje ima
dosta meda i vlada zadovoljavajua mikroklima. Krajem oujka i poetkom travnja u mom kraju
poinju da cvjetaju vane medonosne biljke, crni trn i danarika. U povoljnim godinama, unos
nektara i polena u konicu je vrlo obilan i potrebno je mjesto za njegov smjetaj. Zbog promjenljivih
vremenskih prilika, zamjena mjesta nastavaka kao mjera poticaja razvoja nije dala dobre rezultate u
veini godina. Zato pribjegavam jednostavnom manevru. Nastavak sa kvalitetnim radilikim saem
koji se cijele zime nalazio na podnjai i sluio kao zatita od jakih udara vjetra kroz otvorenu
mreastu podnjau, sada se premjeta na vrh, dok se dva nastavka u kojima se tijekom proljea
razvijalo leglo sputaju na podnjau, bez izmjene njihovih mjesta. Tijekom narednih mjesec dana,
tijekom pae od voa, vrni nastavak e sluiti kao skladite meda. Ovisno od snage drutva, matica
e prei u njega i polagati jaja. Na desetak dana prije bagremove pae u njemu e se nalaziti izvjestan
broj ramova sa manje ili vie legla okruenog medom i polenom. Tada izmeu vrnog i srednjeg
nastavka stavljamo matinu reetku, ne traei maticu. Vraamo se na pelinjak kroz 5 dana i tratimo
jaja. Tamo gdje su jaja, tu je i matica. Ako je ona u donja dva nastavka (ispod reetke), to je najei
sluaj, zamijenimo im mjesta. Ako je matica u vrnom (treem) nastavku, sputamo je u donja dva i
tako emo im zamijeniti mjesta. Zamjenom mjesta donja dva nastavka, donji koji je ve djelomino
osloboen legla i ima dosta praznih elija dolazi na viu poziciju i matica ima dovoljno mjesta za
polaganje jaja, to utjee na smanjenu pojavu nagona za rojenje. Neposredno na poetku intenzivne
bagremove pae (kroz nekih 7-8 dana) odmah iznad matine reetke dodajemo cijeli nastavak satnih
osnova. Pelama to nee predstavljati smetnju, ve naprotiv. Imat e u neposrednoj blizini plodita
priliku da izgrauju veliki broj satnih osnova, to tako utjee na smanjenje pojave nagona za rojenje.
Zbog strogo odreenog, relativno malog prostora konice, tako snane zajednice vrlo brzo i rado
zaposjedaju taj nastavak i grade sae. Tijekom pae, sukcesivno i po potrebi dodajemo jo nastavaka
iz rezerve, ovoga puta sa izgradenim medinim saem.
Sline principe primjenjujem i kod narednih paa. Da bi razvoj drutava bio to optimalniji, na
etrdesetak dana prije oekivanog poetka naredne pae, vrim zamjenu mjesta plodinih nastavaka.
Do sredine srpnja poinjem sa pripremama za zimovanje. Vrim posljednju zamjenu mjesta
plodinih nastavaka. Iz nastavka koji se na poetku bagremove pae naao iznad nastavka sa satnim
osnovama, nije vrcan med, i predstavljale rezervu meda za zimu. U dva plodina tijela pele razvijaju
leglo i smjetaju polen, kao i manje zalihe meda. Nikada ne brinem koliko je meda u ploditu
spremljeno za zimovanje, jer je nastavak iznad matine reetke skoro pun meda. Cilj ovakvog rada je
stvaranje to vie kvalitetno uzgojenog legla tijekom kolovoza i dobivanje to veeg broja kvalitetnih
zimskih pela. Krajem srpnja i poetkom kolovoza tretira se protiv varoe. Pelinjak se nalazi na
mjestu koje je cijele godine bogato polenonosnom paom, tako da pele u zimu ulaze fizioloki
maksimalno spremne. Varoa je pod kontrolom, i zimskim tretmanom oksalnom kiselinom se svodi
na minimalni broj. Ako tijekom kolovoza bude sue, pa nema znaajnije poticajne pae, peIe se
prihranjuju mjeavinom meda i eera. To je uglavnom med izvrcan iz najsnanijih drutava
neposredno prije bagremove pae, koji su pele donijele u vojnoj pai. Taj med se vrca iz plodita

koje je kod tako jakih zajednica esto u to vrijeme blokirano medom i polenom, pa nije za prodaju.
Ovako sam mu naao odlinu primjenu, jer ga opet vraam u plodite i slui za odgajanje zimskih
pela. Naravno, strogo voditi rauna da med potjee iskljuivo iz zdravih zajednica. Poeljno je
odnijeti ga na analizu u veterinarski institut prije prihranjivanja. Do listopada se pele ne
uznemiravanju, ako smo osigurali sve spomenute imbenike.
Ovakvom tehnikom jednomatinog pelarenja bez selidbe osigurava se godinji prinos od 20-40 kg
meda. S obzirom na uloeni rad, to nije malo. Uz malo vie zalaganja i jedno seljenje na drugu
bagremovu pau koja se nadovezuje na bolju livadsku pau nego to je imam na stacionarnom
pelinjaku, to uglavnom i sprovodim, prinos se poveava za 50-70%. Zimski tretman protiv varoe
osigurava razdoblje netretiranja sve do kraja srpnja ili poetka kolovoza mjeseca. Razlog lei u tome
to ni na stacionarnom pelinjaku ni u kraju gdje selim nema u blizini velikog broja pelinjih
drutava, pa nema ni unosa varoe sa strane. Zato se naredni tretman obavlja poetkom kolovoza,
mahom mravljom kiselinom, ako vremenski uvjeti dozvole. Prole godine (2005) sam po prvi put
rabio oksalnu kiselinu ljeti (9. kolovoz) i stekao znaajna iskustva, jer se o ljetnjem tretmanu u
literaturi uope ne govori. Na Kongresu Apimondije u Irskoj prole godine, zapitao sam Antonia
Nanettija ima li iskustva sa ljetnim tretmanom oksalnom kiselinom, jer sam ja tretman izvrio
neposredno pred odravanje kongresa (prosjeno 75 ml rastvora po konici). Saopio mi je da je
Ijetna efikasnost oksalne kiseline u opsegu izmeu 40% i 50%, da ne pokazuje negativno djelovao na
otvoreno leglo i da nema uticanja na polaganje jaja od strane matice. Osim uinkovitosti, to su bile
dobre vijesti. Vratio sam se kui, i nastavio sa detaljnim praenjem opadanja varoe (tabela 3). Brojao
sam ukupno 27 dana i zakljuio da je efikasnost zaista bila na nivou od neto ispod 50%. Ali,
kontinuitet opadanja je i 27. dana bio konstantan, kao to se vidi u tabeli. Nanetti tvrdi da u njihovim
uvjetima oksalna kiselina ispari iz konice ve poslije nekoliko dana. Kolovoz 2005. je u Srbiji bio
izuzetno kiovit, i vjerojatno je to doprinijelo tako dugom zadravanju oksalne kiseline u konici.
Ipak, zakljuak je da ljetna primjena oksalne kiseline protiv varoe ne daje zadovoljavajuu efikasnost.
Jer, poznato je da ljetni tretman mora da osigura efikasnost od najmanje 90%, ili emo ve za 30
dana ponovo imati isti broj varoa u konici. Interesantno je moje zapaanje da je broj opalih varoa
uvijek bio izrazito vei poslije kiovite noi, to je apsolutno potvrdilo tezu o poeljnosti visoke
vlanosti zraka prilikom tretiranja oksalnom kiselinom, kako zimi, tako i ljeti.
Pelari Srbije su inae u nezavidnoj situaciji po pitanju izbora ekoloki poeljnih preparata
za ljetni tretman varoe, jer se sve svodi na mravlju kiselinu i timol. Sa nestrpljenjem oekujemo
provjeru efikasnosti preparata Apiguard (timol u gelu) u naim uvjetima, jer je najavljen zvanini
uvoz za proljee 2006. godine, i vezujemo da e nam usprkos visokoj cijeni, znatno pomoi u
borbi protiv ovog napasnika.
to se tie pelinjih bolesti, ovakva i sline tehnike pelarenja osigurava visoku sigurnost
pelara da do njih nee doi. Jednostavno, svi apitehniki zahvati usmjereni su ka ouvanju
bioloke energije pelinje zajednice, njene optimalne snage i zamjene velike koliine plodinog
saa.
Napomena: Ovo je skraena verzija predavanja, na predavanju e biti prikazano mnogo
vie slika i tabela. Nakon predavanja bie projektiran film o primjeni oksalne kiseline (7,5
minuta).