Professional Documents
Culture Documents
01.hiljadu I Jedna Noc
01.hiljadu I Jedna Noc
I. SVEZAK
OD PRVE DO TRIDESET I PRVE NOI
Preveo
Antun Slavko Kaleni
Faustovska biblioteka Dimitrija Savia Zagreb 1998
D EMETRA
FAUSTOVSKA BIBLIOTEKA
DIMITRIJA SAVIA
Svezak 2-1
ISBN 953-6093-43-X (cjelina) ISBN 953-6093-44-8 (I. svezak)
Grafika priprema
Likovni i tehniki urednik cljko Podore ki
Tisak LIBROKON d.o.o. Zagreb
SADR AJ
PRIA O KRALJU SEHRIJARU I NJEGOVU BRATU .... 1
Pria o biku i magarcu 10
PRIA O TRGOVCU I D INNU
17
Od prve do tree noi.
Pripovijest prvog eiha . 21
Pripovijest drugog eiha
28
Pripovijest treeg eiha
33
PRIPOVIJEST O RIBARU I D INNU
38
Od tree do devete noi.
Pria o veziru kralja Junana
.49
Pripovijest o kralju es-Sindibadu
55
Pripovijest o nevjernom veziru 58
Pripovijest okamenjenoga princa 82
POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA
99
Od devete do devetnaeste noi.
Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
133
Pripovijest drugog redovnika-prosjaka 144
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka 178
Pripovijest najstarije dame
205
Vratariina pripovijest 218
PRIPOVIJEST O TRIMA JABUKAMA
236
Od devetnaeste do dvadesetietvrte noi.
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
248
GRBAVEVA POVIJEST
332
Od dvadeset i etvrte do tridesetiprve noi.
Pripovijest prekupca kr anina 343
Upraviteljeva pripovijest
367
Pripovijest lijenika idova
382
Krojaeva pripovijest 398
X
157
vrvana1. Ondje oni svu-ku svoju odjeu, i robinje sjednu k robovima. Kraljica meuti
m vikne:
"Mas'ud!"
Tada doe neki crni rob i zagrli je, i takoer ona uzme njega u zagrljaj, i on le
gne k njoj. Isto su tako uinili robovi s robinjama, i nije bilo kraja ljubljenju
i milovanju, bludnienju i jebanju, sve dok dan nije do ao kraju. Kada je dakle to v
idio Kraljev brat, on u sebi rekne:
"Tako mi Allaha! Moj je jad lak i nego ovaj jad."
Tada se on oslobodi svoje ljubomore i svoje tuge, i sebi rekne:
"To je jo zloestije nego ono, to se meni zbilo."
Zatim je on opet jeo i pio.
Nato se vrati njegov brat s izleta u lov, i obojica pozdrave jedan drugoga. K
ralj Sehrijar je pogledao svoga brata, Kralja Sahzama-na, i vidio, da se ovomu v
ratila njegova boja i da je njegovo lice postalo rumeno i kako je on sada sa zad
ovoljstvom jeo, dok je ranije jeo tako malo. Njegov mu brat, stariji kralj, rekn
e:
"Brate, ja sam te gledao ranije blijeda lica, ali se sada vratila tvoja boja.
Zato me izvijesti, kako s tobom stoji!"
1 adyrvan je vodoskok.
3
Uvod
Ovaj odgovori:
"O izbljeenju u te svoje boje ja obavijestiti. Ali mi dopusti, da ti ne ka em, ka
ko je do lo do toga, da mi se boja vratila!"
Ipak drugi nastavi:
"Prvo mi ispripovijedaj, kako je do lo do toga, da je tvoja boja postala blijed
a i tvoje tijelo bolesno, da to poslu am!"
Sahzaman mu sada ispria:
"Brate, znaj, kada si ti poslao k meni svog Vezira, koji me je trebao pozvati
k tebi, ja sam se tada spremio na putovanje, i upravo sam bio po ao iz svog grada
, kad li sam se iznenada sjetio bisera u svome dvoru, koje sam ti htio pokloniti
. Tako sam se vratio u svoj dvor i na ao svoju enu kako s jednim crnim robom le i u m
ojoj postelji. Tada sam ih oboje ubio. Zatim sam do ao k tebi. Ali sam morao uvije
k misliti na taj do ivljaj, i to je bilo razlogom, da je moja boja bila blijeda i
da sam se razbolio. Ali da s tobom govorim o povratku svoje boje, za to mi daj o
tpu tenje!"
Kada je njegov brat uo njegove rijei, on mu rekne:
"Zaklinjem te Allahom, obavijesti me, kako stoji s povratkom tvoje boje!"
Tada ga on obavijesti o svemu, to se dogodilo. ehrijar meutim rekne svojemu brat
u Sahzamanu:
"Ja to elim vidjeti svojima vlastitim oima!"
Sahzaman odvrati:
"Uini tako, kao da si oti ao u lov na visoku i sitnu divlja, i sakrij se kod mene
. Onda e ti to sam sa mnom vidjeti i vlastitim oima o tome stei izvjesnost."
Istoga je asa Kralj dao pozvati na polazak. Vojnici su iza li sa adorima pred gra
d. Tada se on zaputi u kraljevski ador i rekne svojim pa evima:
"Nitko ne smije ulaziti k meni!"
4
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
Nato se preobue i kri om ode u dvor, u kome se nalazio brat, i sjedne uz prozor
koji je gledao u vrt, kratko vrijeme. Tada izau robinje i njihova gospodarica s r
obovima, i inili su onako, kako je kazao njegov brat, sve do poziva na popodnevnu
molitvu.
Kada je Kralj Sehrijar vidio to poslovanje, bio je kao van pameti, i svojemu
je bratu ahzamanu rekao:
"Hajdemo, dopusti da se zaputimo, ovakvi kakvi jesmo. Mi ne trebamo vi e nikakv
oga kraljevskog dostojanstva, sve dok ne vidimo nekoga, tko je pro ao tako kao mi!
Inae bi za nas bila bolja smrt nego ivot."
Zatim su obojica iza la kroz jedna tajna vrata palae i putovali, dan i no, dok ni
su do li do jednog drveta posred neke livade i do izvora slatke vode blizu slanoga
mora. Napili su se s tog izvora i sjeli, da otpoinu. Kada je pro ao jedan sat dana
, oni ugledaju, kako se more kome a i kako se iz njega di e neki crni stup, koji se
ispru io sve do neba i dolazio na tu livadu.
Kada su oni to vidjeli, prestra ili su se i popeli na kro nju drveta, koje je bil
o vrlo visoko, da gledaju, to e se sada dogaati. I gle, to je bio neki d inn silne ve
liine, iroka ela i golemih grudiju. Taj je na svojoj glavi nosio neki koveg. On se p
opne na kopno i doe do drveta, na kome su se nalazili njih dvojica. Pod njim on s
jedne, otvori koveg i digne iz njega neku krinju. Nju on otvori, i tada iz nje izae
neka djevojka, vitka stasa, zraei, kao da je svijetlo Sunce, kao to je tako lijepo
pjevao pjesnik 'Atija:
Podi e se u tami
dan se budi,
I lugovi se are u zraeoj rasko i.
Od njezina blje tavila sjaji suneva svjetlost. Njezino arom2 nepokrito lice posramlj
uje Mjesece.
2 Velom.
5
Uvod
Ako se pojavi i skine zar,
Svemir se klanja pred njezinim pogledom.
Ali ako iz nje zasjaju munje,
Tada oblaci suzama otvaraju svoja vrata.
Kada ju je d inn pogledao, on rekne:
"O gospodarice nevinosti, koju sam ja oteo u svadbenoj noi, elio bih malo podri
jemati."
Nato d inn stavi svoju glavu u djevojino krilo i zaspe. Djevojka meutim podigne s
voju glavu prema kro nji drveta i ugleda obojicu kraljeva, kako sjede gore na drve
tu. Tada ona digne d in-novu glavu iz svojeg krila i stavi je na zemlju. I ona se
uspravi pod drvetom i dadne dvojici znak, koji je kazivao:
"Siite dolje i ne bojte se d inna!"
Ipak joj oni odvrate:
"Za Allahovu volju, oslobodi nas toga!"
Tada im ona rekne:
"Ako vi ne siete dolje, tada u vam probuditi d inna, i taj e vam donijeti bijednu
smrt."
Sada su oni jo vi e dospjeli u strah i si li su k njoj. Tada ona legne pred obojic
om na lea i, ra iriv i noge, rekne:
"Ubadajte jakim ubodima, inae u vam probuditi d inna!"
U svome strahu rekne ehrijar svojemu bratu, Kralju Sahza-manu:
"Brate, uini to, to ti je ona zapovijedila!" Taj meutim odgovori: "Ja to neu uiniti,
ti e to najprije uiniti!" Tako su kimajui davali znakove jedan drugomu, neka joj uini
po volji. Tada ona rekne:
6
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
"Sto ja to vidim, da vi jedan drugom kimajui dajete znakove? Ako obojica ne pr
istupite i ne jebete, tada u vam ja probuditi d inna."
I u svome strahu pred d innom oni je pojebu. I kada su joj obojica uinili po vol
ji, ona im rekne:
"Doite k sebi!"
Zatim ona izvadi iz svojega d epa neku kesu, i iz nje izvadi neku vrpcu, na koj
oj se nalazilo petstoisedamdeset prstenova, i rekne im:
"Znate li vi, to ovi znae?"
Oni odvrate:
"Ne, to mi ne znamo."
Ona nastavi:
"Posjednici su me svih ovih prstenova pojebali i ovom d innu nabili rogove. Sad
a mi dajte takoer vas dvojica brae svoje peatnjake!"
I oni joj dadnu svoje prstenove sa svojih ruku. Tada im ona rekne:
"Zbilja, ovaj me je d inn oteo u noi mojega vjenanja. Zatim me je stavio u jednu k
rinju i krinju u koveg, i na koveg je stavio sedam jakih lokotova, i tako me je sta
vio na dno umeega, valovitog mora. Ali on nije znao, da se svaka od nas ena, ako ne t
o eli sprovesti, niim ne da zadr ati, kao to je spjevao jedan pjesnik:
Nemoj vjerovati enama,
Nemoj se uzdati u njihove zakletve!
Njihova srd ba i njihova naklonost Ovise o njihovu prohtjevu.
Ljubav pokazuju za oko,
A u sebi posve skrivaju prevaru.
7
Uvod
Jusufa3 si uzmi za pouku,
Sve vi e e nalaziti njihovih lukav tina.
Ve je otac Adam, gledaj,
Iz raja bio protjeran zbog ene.
A jedan je drugi pjevao:
Jao, ti odve kori gre nike.
Moj prijestup, tako kako sam odrastao, nije te ak.
Kada sam ljubio, tada nisam inio ni ta drugo,
Nego ono to je prije mene jednom inio ve poneki mu karac.
Jer samo je onaj mu karac vrijedan divljenja, Koji je nepovrijeden enskim lukav tinam
a."
Kada su dva kralja uli od nje takve rijei, silno se zaude, i reknu jedan drugomu
:
"Budui da je taj ipak jedan d inn, onda se njemu dogodilo vee zlo nego nama dvoji
ci. To je ne to to se nikada nikomu nije dogodilo."
Na to oni istoga asa po ure od nje i vrate se u grad Kralja Sehrijara. On meutim
ode u svoj dvor i svojoj suprugi i robovima i robinjama odsijee glave. I od tada
je k sebi uzimao Kralj Sehri-jar svake noi po jednu djevicu. Uzeo bi joj djevianst
vo, i zatim bi
3 Jusuf je bibljski Josip.
8
Pria o kralju Sehrijaru i njegovu bratu
je ubio, kako bi bio siguran u svoju ast, i tako je on to radio tn
godine.
Tada je meu narodom zavladao nemir i bje ali su sa kerima, sve dok u gradu nije v
i e bilo nijedne djevojke za udaju. Ipak je Kralj zapovijedio Veziru, neka mu kao
obino nae neku djevicu. I Vezir poe da tra i, ali nije na ao nijednu djevicu. Tako se o
n tu an i poti ten uputi kui, jer bojao se za svoj ivot zbog Kralja.
Imao je meutim Vezir dvije keri. Starija se zvala ehrezad, a mlaa Dinazad. Starij
a je bila proitala sve knjige, godi njake i ivotopise ranijih kraljeva i prie o minul
im narodima. Da, pripovijeda se, daje ona sabrala tisuu knjiga, povjesnikih knjiga
, koje su obraivale o i ezlim narodima i o negda njim kraljevima, a i pjesnika djela. O
na rekne svojem ocu:
"Sto te vidim tako tu na i optereena jadom i brigama? Ipak je jednom neki pjesni
k o tome pjevao:
Reci onomu, koga ti te brige, Da brige nikada ne traju dugo!
Kako doista prolazi radost, Tako takoer prolazi tuga."
Kada je Vezir uo te rijei svoje keri, ispria joj, to mu se glede Kralja dogodilo,
od poetka do kraja. Tada ona odvrati:
"Tako ti Allaha, moj tatice, udaj mene za tog Kralja! Tada u ja ili ostati na i
votu, ili u biti rtva za keri muslimana i sredstvo za njihovo izbavljenje iz njegov
ih ruku."
On meutim uzvikne:
"Ja te zaklinjem Allahom, nikada se ne upu taj u takvu opasnost!"
9
UV0(l
Ipak mu ona odvrati:
"To se tako mora dogoditi!"
On nato:
"Ja se bojim za tebe, da e ti se isto tako zbiti kao i magarcu i biku sa zemlj
oradnikom!"
Ona upita:
"Sto je to, to se dvojici dogodilo?"
Tada on pone ono to se pripovijeda kao
PRIA 0 BIKDI MAGARCU.
"Znaj, moja keri, bio je jednom jedan trgovac, koji je bio bogat imetkom i sto
kom. Imao je takoer enu i djecu, a Uzvi eni mu je Allah poklonio dar, da mo e razumjet
i govor ivotinja i ptica svake vrste, ali uz kaznu smru, ako oda taj dar. Taj je t
rgovac imao svoje obitavali te na poljskom imanju, a u svojoj je staji imao magarc
a i bika.
Jednoga dana doe bik do magareva odjeljka i vidi, kako je taj odjeljak pometen
i poprskan, kako se u magarevim jaslama nalazi ovr en jeam i ovr ena sjecka, kako on s
am le i i poiva, jer ga je gospodar samo ponekad jahao, ako je to morao obaviti, i z
atim ga je ponovo dovodio u njegovu staju. I tu uje jednog dana trgovac bika kako
kazuje magarcu:
- Blago si ga je tebi! Ja se moram muiti, a ti se mo e
otpoinuti, ti mo e
derati ovr eni jeam, i on te daje poslu ivati,
ja i na tebi samo povremeno i ponovo se vraa doma. A ja moram
uvijek orati i okretati mlin!
Magarac mu odgovori:
Kada bude i ao na njivu i kada ti budu htjeli staviti jaram
10
Pria o biku i magarcu
na tvoju iju, ti se baci na zemlju. Pa ako te budu htjeli takoer tui, ti ne ustaj,
nego poku aj stajati, i padni ponovo. Kada se oni potom s tobom vrate doma i bace
pred tebe grahovinu, ti je ne jedi. Pravi se kao da si bolestan, nekaj se jesti i
piti, jedan do dva ili tri dana. Zatim e imati mir od muke i rada.
Trgovac je meutim razumio njihov razgovor.
I kada je goni donio biku njegovu hranu, ovaj tada pojede samo posve malo. Slj
edeega jutra goni htjedne bika dii na oranje, ali ga nae bolesna, i on se sa ali nad n
jim i rekne:
To je razlog, zbog kojega je on juer slabo mogao raditi.
Potom on ode k trgovcu i rekne mu:
O gospodaru, bik je bolestan. Juer nije jeo nikakvu hranu,
ni ta od nje nije dotakao!
No trgovac je znao u emu je stvar, i tako on rekne:
Otii, uzmi magarca i ori s njim umjesto s onim itav dan!
Kada se magarac o predveerju vratio, nakon to je cijeli dan morao orati, zahval
i mu bik za njegovu ljubaznost, to mu je tog dana pribavio poinak od napora. Ali m
u magarac ni ta ne odgovori, nego je osjeao najgore kajanje.
Kada je svanulo sljedee jutro, do ao je zemljoradnik, uzeo magarca i orao s njim
e do predveerja. I magarac se vrati oderane ije i napol mrtav od umora. Bik ga je
promatrao i zahvaljivao mu je i hvalio ga. Ali magarac odgovori:
Ja sam ivio u zadovoljstvu, i to sam upropastio svojom brbljavo u.
Potom nastavi:
Znaj, dajem ti jedan dobar savjet! Jer uo sam, kako je na
gospodar rekao: "Ako taj bik ne ustane sa svoga loga, odvedite ga
mesaru, da ga zakolje i da iz njegove ko e izre e propisane ko
made!" Ja se bojim za tvoj ivot. Dao sam ti svoj savjet, i s time ti
Allah pomogao!
11
Uvod
Uvod
Tada je ona u la s njime unutra. Nato je on za njome zakljuao vrata prostorije i
tukao je, sve dok nije bila gotovo onesvije ena i uzviknula:
- Kajem se!
Zatim mu je ljubila ruke i noge i kajala se i iza la s njim napolje. Tada se ve
selio skup i njihova svojta, i po ivjeli su u najljep oj radosti do svoga konca."
Kada je Vezirova ki ula priu svoga oca, rekla mu je:
"To se ipak mora dogoditi!"
Tako ju je on uresio kao mladenku i po ao ka Kralju Sehrijaru. Pa ipak je ona v
e dala uputu svojoj mlaoj sestri i rekla joj:
"Kada ja budem oti la ka Kralju, tada u poslati po tebe. I kada ti zatim doe k men
i i vidi , daje Kralj sa mnom obavio potpun ljubavni sno aj, tada reci: 'O sestro, i
spripovijedaj mi neku pripovijest za zabavu, kako bismo mi njome sebi skratili b
udne none sate' - i potom u ti ja ispriati neku pripovijest, zahvaljujui kojoj e, ako
tako hoe Uzvi eni Allah, doi spasenje."
Njezin je meutim otac, Vezir, oti ao s njome ka Kralju. Kada ga je ovaj ugledao,
obraduje se i rekne:
"Dovodi li mi, ono to ja elim?"
Ovaj odvrati:
"Da!"
Uskoro ju je Kralj htio obljubiti, ali ona pone plakati. Tada je on upita:
" to ti onda nedostaje?"
Ona odvrati:
"O Kralju, gledaj, ja imam jednu malu sestru, i od nje bih se eljela oprostiti
."
Kralj po alje po malu, i ona doe k svojoj sestri i zagrli je i sjedne uz noge kr
aljevske postelje. Zatim Kralj Sehrezadu obljubi
14
Pria o biku i magarcu
i uzme svojoj nevjesti djevicanstvo. Nato su svi sjeli, kako bi naklapali. A mlaa
sestra rekne Sehrezadi:
"Ja te molim, tako ti Allaha, o sestro, ispriaj nam neku pripovijest, kojom bi
smo mogli skratiti budne sate ove noi!"
Ova odvrati:
"S najveom rado u, ako mi preplemeniti Kralj to dopu ta!"
im je Kralj, koji je takoer bio besan, uo te rijei, obradovao se izgledu, da uje n
eku pripovijest, i dadne joj dopu tenje.
prvoj noi
priu koja se zove
PRIA 0 TRGOVCU ID INNU.
"Pripovijeda se, o sretni Kralju, da je jednom ivio neki trgovac, koji je posj
edovao veliko bogatstvo i trgovao po raznim gradovima. Uzja i on dakle jednoga dan
a konja i odja i, kako bi u nekim gradovima zaprimio novac. Tada ga odve estoko prit
isne vruina. Zato on sjedne pod neko drvo, posegne rukom u torbu na sedlu i izvue
iz nje komad kruha i datulju. Pojede komad kruha i datulju, i kada je pojeo datu
lju, odbaci ko icu. I gle, tada se pojavi d inn silne veliine, koji je u svojoj ruci d
r ao isukan ma. On se ustremi na trgovca i rekne:
Ovamo s tobom, da ja tebe ubijem, onako kako si ti ubio
mog sina!
Trgovac upita:
Kako sam ja ubio tvog sina?
Ovaj odgovori:
Prva no
Kada si pojeo datulju i odbacio ko icu, ona je pogodila mog
sina u grudi, dok je tuda prolazio, i on je odmah umro.
Tada trgovac uzvikne:
Zaista, mi smo Allahova stvorenja, i k njemu se vraamo.
Nema nikakve uzvi enosti i nikakve moi osim u Allaha,
Uzvi enoga, Svemoguega! Ako sam ja ubio tvojega sina, onda
sam ga ubio samo iz zabune. Sada te molim, oprosti mi!
Ali d inn povie:
To ni ta ne poma e, ja te moram ubiti.
Nato ga on pograbi i baci na tlo i podigne ma da ga pogodi. Tada trgovac zaplae
i rekne:
Ja se sa svojom stvari utjeem Allahu - i izgovori stihove:
Vrijeme ima dvije vrste dana: jedni su sretni, drugi puni briga: A ivot je razdij
eljen na dvoje: danas vedro, sutra mrano.
Tko nam se podruguje zbog mijene vremena, njega ti treba upitati:
'Nije li samo plemenit ovjek taj, kojega mue nenaklonjena vremena?'
Zar ne vidi , kada sna no zaore olujni vjetrovi, Da su jedino visoka drveta ona, oko
kojih oni bruje.
I zar ne vidi , kako se u moru le evi di u prema gore, Ali skupocjeni biseri ostaju du
boko dolje na dnu?
Pa ako ruke vremena izvr avaju na nama svoj okrutan cilj, I ako nas u vjenoj nesrei
jedino alost hoe pratiti,
18
Pria o trgovcu i d innu
Onda znaj: na nebu stoje bezbrojne ete zvijezda; Ipak jedino Suncu i Mjesecu prij
ete opasnosti pomrine.
Koliko se drveta, zelenih i sasu enih, nalazi na kugli zemaljskoj;
Pa ipak su samo drveta s plodovima ono, na to se baca kamenje.
U vedrim si danima ivio samo u radosnim mislima I nisi se bojao zlog udesa nadola
zeih patnji.
Kada je trgovac izgovorio te stihove, d inn mu rekne:
Skrati svoje rijei. Tako mi Allaha, ja te moram ubiti.
Ali trgovac rekne:
- Znaj, o 'ifrite5, ja imam jo poravnati stanoviti dug, imam
veliko bogatstvo i djecu i jednu enu i zaloge. Stoga mi dopusti da
odem kui i da svakomu pojedinomu, koji ima neko pravo, dopus
tim da mu njegovo pravo pripadne. A ja u ponovo k tebi doi o
poetku nove godine. Allah neka ti bude moje svjedoanstvo i
moje jamstvo, da u ponovo doi k tebi. I tada ti mo e sa mnom
uiniti, to hoe
Allah je jamac za to, to ja ka em!
D inn uzme od njega obvezujue obeanje i pusti ga da ode. Tako se trgovac vrati u
svoj grad, obavi sve svoje poslove, dadne svakomu pojedinomu ono, to mu je pripad
alo. I on izvijesti o svemu svoju enu i svoju djecu, imenuje upravitelja i ostane
s njima do kraja godine. Potom meutim poe, obavi abdest6, uzme pod ruku svoj mrtv
aki pokrov, rekne svojoj obitelji i svojim susjedima i svima svojim roacima zbogom
i nevoljko se otputi. Tada oni
5
'Ifrit je naziv za zlog demona, odnosno za zlog d inna.
6
Ritualno pranje.
19
Prva no
ponu za njim plakati i jadikovati. On je meutim i ao, sve dok nije stigao do onoga v
rta, a taj je dan bio poetak nove godine. I dok je on tu sjedio i plakao nad svoj
im udesom, kad li prispije do njega neki vrlo star eih, koji je vodio sa sobom je
dnu gazelu na lancu. I on ondje pozdravi trgovca i za eli mu dug ivot i upita ga:
Za to sjedi tu posve sam na tom mjestu, koje je ipak prebi
vali te zlih duhova?
Trgovac mu meutim ispria, to mu se dogodilo s onim d innom. I eih, ovjek s onom gaze
lom, se zaprepasti i rekne:
Tako mi Allaha, o brate, tvoja je vjernost zaista iznimno
velika vjernost, i tvoja je pripovijest posve udna pripovijest. I kada
bi bila iglama zapisana u kutovima oiju, to bi bila opomena za
svakoga, tko se dade opomenuti.
Zatim on sjedne kraj njega i rekne:
- Tako mi Allaha, o brate, ja te neu vi e napu tati, sve dok
ne vidim, to e biti s tobom i onim d innom.
Kada je on dakle sjeo kraj njega, i dok su obojica jedan s drugim razgovarali
, tada obuzme trgovca strah i jeza i duboka alost i sve vea briga. I dok je tako t
ik uz njega sjedio ovjek s gazelom, gle, tada k njima prie neki drugi eih, koji je
uza se imao dva psa, koji su oba bili crni lovaki psi. Po to ih je on pozdravio, ra
spita se i izvijesti o njima i rekne:
- Za to vi sjedite na tom mjestu, koje je ipak obitavali te zlih
duhova?
I oni mu ispripovijedaju pripovijest od poetka do kraja. I jo nisu dugo zajedno
sjedili, kad li im pristupi trei eih, koji je imao sa sobom neku svjetlosmeu mazgu
. I on ih pozdravi i upita, za to oni sjede na tom mjestu. Oni mu dakle ispripovij
edaju pripovijest od poetka do kraja - ipak dvaput obja njavati, to ni ta ne vrijedi,
vi gospodo, koja ovo slu ate! Tada on sjedne k njima, i gle, podigne se silan obl
ak pra ine, ondje usred pustinje. I oblak se slegne, i gle, to je bio d inn. On je d
r ao u ruci isukan ma, A iz njegovih su oi sukljale varnice. I on im pristupi, i ist
rgne trgovca iz njihove sredine i povie:
20
Pripovijest prvog eih a
Ovamo s tobom, da te ja ubijem, kao to si ti ubio mog sina,
krv mojega srca!
Tu trgovac zakuka i zaplae, i tri eiha ponu plakati i kriati i jadikovati. I prvi
eih, ovjek s gazelom, istupi naprijed, poljubi d innu ruku i rekne:
O d inne, kruno kraljeva d innova! Ako ti ja ispriam svoje
do ivljaje s ovom gazelom i ti ih nae za udesne, hoe li mi onda
pokloniti treinu krvi ovoga trgovca?
Tada d inn rekne:
Da, o eihu, ako mi ti ispripovijeda priu i ako je ja naem
za udesnu, tada u ti pokloniti treinu njegove krvi.
Tada od staroga bude zapoeta
PRIPOVIJEST PRVOG EIHA.
'Znaj, o d inne, ova je gazela moja sestrina, od mojega mesa i moje krvi. Ja sam
se njome o enio, dok je ona bila jo mlada djevojka, a ivio sam s njome otprilike tr
ideset godina. Ali nisam bio od nje blagoslovljen djecom. Tako sam sebi uzeo inou
, od koje sam dobio djeaka, ljupka poput puna mjeseca, oiju i obrva savr ene ljepote
. On je odrastao i postao velikim i postao je momkom od petnaest godina. Tada je
bilo potrebno da ja otputujem u neke gradove, i ja se otputim s velikom zalihom
robe. Ali je moja sestrina, ova gazela, ve od svoje mladosti bila izuila umijee aran
ja i magiju. I tako je ona zaarala onog djeaka u tele i onu robinju, njegovu mater
, u junicu, i predala ih je pastiru na uvanje. Kada sam se ja nakon dugog vremena
vratio sa svog putovanja doma i pitao za svojega sina i njegovu mater, ona mi o
dvrati:
- Tvoja je prile nica mrtva, a tvoj je sin pobjegao, i ja ne znam kamo je on ot
i ao.
21
Prva no
Tako sam ja proveo cijelu jednu godinu zabrinuta srca i uplakanih oiju, sve do
k nije do ao veliki Allahov blagdan. Tada ja po aljem po pastira i naredim mu da mi
dovede jednu debelu junicu. I on mi dovede debelu junicu, koja je bila ona moja
robinja, koju je bila zaarala ova gazela. I ja zasuem rukave i skutove, uzmem u ru
ku no i htjednem joj prosjeci vrat, ali ona glasno zarue i zaplae gorkim suzama. Ja
se nad tim zaudim, i obuzme me suut. I ja odustanem od nje i reknem pastiru:
Dovedi mi neku drugu ovamo.
Tada moja sestrina povie:
Zakolji ovu, jer za mene nema nijedne ljep e i deblje nego
to je ta!
Jo jednom ja odem, da je zakoljem, ali ona ponovo glasno zarue, na to ja odustane
m i zapovijedim onom pastiru, da je zakolje i odere joj ko u. On ju je zaklao i od
erao, ali nije u njoj na ao niti loja ni mesa, samo ko u i kosti. I ja sam se kajao,
to je ona bila zaklana, kada mi kajanje nije ni ta vi e koristilo. Dadnem je pastiru
i reknem mu:
Dovedi mi neko debelo tele.
I on mi dovede mojega vlastitog sina. Ali kada me je to tele ugledalo, potrga
ono svoje uze i dotri k meni, i trljalo je o mene svoju glavu i tu ilo se i plakal
o, tako da me je obuzela suut prema njemu i da sam rekao pastiru:
Dovedi mi neku junicu i pusti tele da ode!
Tada moja sestrina, ova gazela, glasno na mene povie i rekne:
Ti mora o ovome danu zaklati to tele. Jer to je svet dan i
blagoslovljen, o kome se kolje ono, to je posve bez mane. A mi
nemamo meu na om teladi nijedno niti deblje ni ljep e od ovoga!
Ali ja reknem:
- Pogledaj, kako je stajalo s junicom, koju sam na tvoju
zapovijed dao zaklati! Ipak smo se u njoj razoarali, i nismo ni u
22
Pripovijest prvog seiha
kom pogledu imali od nje koristi. Ja se gorko kajem zbog toga, to sam je dao zakl
ati. Zato ne elim glede rtvovanja ovog teleta prihvatiti od tebe nijednu rije.
Tada ona meni rekne:
Tako mi Allaha Svemoguega, Milosrdnoga, Premilosti-voga: ti ga mora o ovome sv
etom danu ubiti, a ako ga ne ubije , tada ti vi e nisi moj mu , a ja nisam vi e tvoja ena
.
Kada sam ja dakle uo od nje te te ke rijei i ipak nisam poznavao njezin cilj, pri
stupim ja teletu, s no em u ruci'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju. Ali njezina sestra rekne:
"Kako je lijepa tvoja pria i kako ushiujua, i kako dra esna i kako oaravajua!"
A Sehrezad joj odvrati:
"Sto je sve to prema onomu, to bih vam ja u sljedeoj noi mogla ispriati, kada bi
se Kralj udostojao da mi po tedi ivot."
Tada Kralj rekne sebi samomu:
"Tako mi Allaha, neu je dati ubiti, sve dok ne ujem kraj njezine prie."
23
Zatim su proveli ostatak te noi u uzajamnim zagrljajima, sve dok nije potpuno
svanuo dan. Potom otie Kralj u Vijenicu, i ondje je stajao vezir s mrtvakim pokrovo
m pod rukom. Zatim je Kralj sudio, postavljao je i otpu tao, sve dok se dan nije p
rimaknuo kraju. Veziru se meutim nije udostojao rei o onome to se zbilo. Zbog toga
se dakle Vezir u najveoj mjeri udio. I naposljetku se sjednica zavr i, i Kralj ehrija
r se vrati natrag u svoju palau.
#?wwwwww$$wwwwww^
druga no
rekrivaju lice.
26
Pripovijest prvog seihtt
Da, o gospodaru, to je doista tvoj sin, krv tvojega srca.
Sada ja uzviknem:
O djevojko, ako ga ti oslobodi , tada mora biti tvoje sve ono,
to od moje stoke i imetka stoji pod upravom tvojega oca.
Ipak se ona nasmije i i rekne:
O gospodaru, ne te im za tvojim posjedom, nego ja imam
samo dva uvjeta. Prvi je, da me ti vjena sa svojim sinom, a drugi,
da smijem zaarati onu, koja je njega bila zaarala, i da je mogu
staviti u zarobljeni tvo. Inae neu biti sigurna od njezinih spleta
ka.
Kada sam ja sada, o d inne, uo rijei pastirove keri, odvratio sam:
Osim onoga to ti tra i , sva moja stoka i sav moj posjed pod
upravom tvoga oca pripadaju tebi, a krv moje sestrine je po pravu
tvoja.
I im je ona ula moje rijei, uzme neku zdjelu, napuni je vodom, izgovori nad njom
stanovitu arobnu formulu i poprska tele tom vodom, tim to rekne:
Ako si ti tele, i kao takvo stvoreno od Allaha Uzvi enoga,
tada ostani u tome obliju i nemoj se preobra avati. Ali ako si
zaaran, vrati se na zapovijed Allaha Uzvi enoga u svoje negda nje
oblije.
I gledaj, ono zadr e i postane ovjekom. Tada mu ja padnem oko vrata i uzviknem:
Ja te molim, tako ti Allaha, ispriaj mi sve, to je uinila
moja sestrina tebi i tvojoj materi.
Tada mi on ispria to se njima oboma dogodilo, i ja reknem:
O moj sine, Allah ti je poslao jednu, koja te je mogla oslo
boditi od zaaranosti, i pomoi ti da doe do svojega prava.
I zatim sam ga, o d inne, vjenao s pastirovom keri, a ona je preobrazila sestrinu
u gazelu, tim to je rekla:
27
Druga no
To je gizdavo oblije, nikakvo nakazno, od kojega ljudi
okreu poglede.
Potom je ivjela pastirova ki kod nas dan i no, no i dan, sve dok je Allah nije uz
eo k sebi. Ipak, kada je ona preminula, otputi se moj sin prema zemlji Hind, i t
o je zemlja ovog ovjeka, od kojega ti se dogodilo ono, to se zbilo. I ja sam zatim
uzeo ovu gazelu, svoju sestrinu, i i ao sam od mjesta do mjesta, ogledavajui se za
izvje em o svome sinu, dok me udes nije doveo na ovo mjesto, gdje sam vidio trgovca
kako sjedi u suzama. To je moja pripovijest.'
Tada d inn rekne:
To je udna pripovijest, i zato ti poklanjam treinu njegove
krvi.
Sada istupi drugi Seih, ovjek s dva lovaka psa, i rekne d innu:
Ako ti ispripovijedam, to sam do ivio od svoje brae, ova
dva psa, i ti vidi , da je to jo udnija i u veoj mjeri zapanjujua
pripovijest, hoe li i meni pokloniti treinu krivice ovoga ovjeka?
Ovaj odvrati:
Ako tvoja pripovijest bude jo udnija i u veoj mjeri zapa
njujua, bit e ti to poklonjeno.
I od njega onda bude zapoeta
PRIPOVIJEST DRUGOG
'Znaj, o gospodaru kraljeva d innova, da su ova dva psa moja braa, a ja sam trei.
Kada je moj otac umro i nama ostavio nasljedstvo od tritisue zlatnika, ja sam ot
vorio duan, u kojem sam prodavao i kupovao, i isto su tako otvorila duane oba moja
brata. Ali nisam se jo dugo bavio svojim poslom, kada je moj stariji brat, jedan
od ova dva psa, prodao zalihu svog duana za tisuu dinara. I po to je kupio robu i d
o podneva i doe na morsku obalu, gdje odlo i svoju ko aru. I tim to je zasukao svoju k
o ulju, ue u vodu, baci svoju mre u i prieka, sve dok nije potonula na dno. Zatim je d
ohvatio u ad i povukao, ali je osjetio, daje mre a vrlo te ka. I ma koliko da ju je sn
a no povlaio, nije je mogao izvui. Tada on krajeve mre e izvue na kopno, i zabije u zem
lju kolac, te o njega zave e mre u. Zatim se razodjene i zaroni u vodu, i zaranjao j
e okolo mere e, i nije je prestajao vui, sve dok je nije izvadio. Opet se radostan
uspne na kopno, obue svoje haljine i prie k mre i. Ali u njoj nae samo nekoga crknuto
g magarca, koji mu je bio pokidao petlje. Kada je to vidio, on o alo en uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
Uzvi enoga, Svemonoga!
Zatim ribar rekne:
To je neka neobina vrsta svagda njeg kruha.
I on pone govoriti u stihovima:
O ti koji zaranja u nonu tminu i u propast,
Skrati svoju muku. Jer ti poslom nee stei nikakav kruh.
Ti vidi more, i vidi ribara, kako se mui oko kruha, Kada se nona sazvije a za are u drht
vom svjetlu.
On posred njega zaranja, i valovi ga divlje ibaju.
Ali on vazda pazi na mre u, kako se ona kree gore dolje.
38
Pripovijest o ribaru i d innu
Pa ako on napokon jedanput nou sjedne veseo zbog ulova Neke ribe, kojoj je kuka b
oli prodrla u nepce
Otkupit e je potom od njega netko, koji je cijelu svoju no Za tien od hladnoe ugodno p
roveo u najljep oj udobnosti.
Slava neka je Njemu, Gospodu, koji mo e davati i uzimati: Jedan ulovi ribu, drugi
je zatim pojede.
Nato on rekne:
Na noge i na posao! Morat e se dogoditi neko udo, ako
tako ushtjedne Allah Uzvi eni.
I on nastavi:
Ako te mui nesrea, tada se protiv nje naoru aj Strpljivo u Svedobrostivoga. To e te ojaa
i glede svega.
Ne tu i se ljudima. Jer bi se tada ipak samo tu io na Presuutnoga onima, koji uskrauju
suut.
Sada on iz mre e oslobodi crknutoga magarca, iscijedi mre u, pa je potom ra iri. I
on iznova sie u more i pritom rekne:
U Allahovo ime!
I on izbaci mre u i prieka, sve dok se nije spustila na dno. Nato je povue, ali j
e ona bila jo te a i jo je vr e prionula o dno nego prvi put. Sada je meutim povjerovao,
da se u njoj nalaze ribe, i on privrsti mre u, razodjene se, ue u vodu, zaroni i pone
se truditi i trzati mre u, sve dok je nije oslobodio i izvukao na suho.
39
Trea no
Tada u njoj nae veliki zemljani krag pun pijeska i mulja. Pa kada je to vidio, on
postane zabrinut, i izrekne ove stihove:
O zla kobi, prestani!
A ako ne prestane , onda barem dopusti doi do daha!
Po ao sam i tra io svoju sreu.
Tada sam na ao, da je moja srea zaostala.
Poneki glupan ima svoju zvijezdu. A mudracima ona ostaje dalekom.
Nato on iscijedi mre u, oisti je, pomoli se Allahu Uzvi enomu za opro tenje, i opet
po trei put prie k moru, kako bi izbacio mre u. I prieka, sve dok se nije spustila, i
povue je i nae u njoj krhotine razbijena stakla i kosti. Tada on postane vrlo gnj
evan, zaplae i izrekne ove stihove:
Takva je srea: ti je nisi umio niti odrije iti ni privezati. Niti naobrazba niti zn
anja ne dopu taju da ti nae sreu.
Srea su i bogatstva odreeni jedino od udesa,
Na ovome svijetu postoji poneka plodna zemlja, poneka jalova.
Promjenjivi hirovi sudbine kadkada potapaju pravednika. Ali onoga, tko ne zaslu uj
e sreu, ona uzdi e do neba.
O smrti, doi k meni, ivot ne vrijedi vi e ni ta, Kada sokol tone, a patak se di e nebu p
od oblake.
40
Pripovijest o ribaru i Azinnu
Nikakvo zato udo, ako vidi plemia gola i bosa, A obinoga skitnicu, kako pliva u last
i i masti.
Jedna ptica prelijee svijet od Istoka do Zapada,
Dniga stjee svaku sreu, makar nikada nije napustila gnijezdo.
Nato on podigne oi k nebu i rekne:
O Allah! ti ipak zna , ja izbacujem svoju mre u samo
cetiriput dnevno. Sada sam je bacio triput, i ni ta mi nije palo u
dio. Daj mi dakle ovajput, o Allah, dnevni kruh. I po to je bio zaz
vao ime AUahovo, on jo jednom baci mre u u more i prieka, sve
dok nije potonula. Zatim je povue, ali je opet nije mogao dignuti,
jer se bila vrsto zakvaila za dno. Tada on uzvikne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha!
I zatim izgovori:
Fuj na svijet, koji se tako pona a!
Ja u njemu pro ivljavam samo bijedu i jad.
Iako je ovjekov ivot jutrom jo vedar, Svijet mu naveer pru i kale ui.
Pa ipak je to tako jednom bilo: Kada su se ljudi pitali: 'Tko ivi u srei?', tada s
u pokazivali na mene.
Tada se on razodjene i zaroni dolje prema mre i i pone se truditi, sve dok je ni
je iznio na kopno. Zatim otvori mre u i nae u njoj neku dugogrlu bocu od mjedi, koj
a je bila neim napunjena.
41
Trea, no
Otvor je bio zapeaen olovnim zatvaraem, a taj je nosio na sebi peat na ega gospodara S
ulaimana ibn Dauda10 neka je nad obojicom mir! Kada je ribar to vidio, on se obr
aduje i rekne:
Nju u ja prodati na tr nici bakrenih proizvoda, jer ona vri
jedi deset zlatnih dinara.
Zatim je prodrma. Uvidi da je te ka i vrsto zaepljena, i tako on nastavi:
Nebo zna, to se mo da mo e nalaziti u ovoj boci! Otvorit u
je i vidjeti, to je unutra, i zatim u je prodati.
Nato on izvue svoj no i pone zasijecati u olovo, sve dok ga nije olabavio od boc
e. Zatim je stavi postrance na zemlju i protrese je, kako bi iscurio njezin sadr a
j. Ali iz nje nije ni ta iza lo. Tada se on zaudi u najveoj mjeri. Pa ipak iz boce odj
ednom prodre neki dim, koji se podigao visoko sve do neba i koji se rasplazio po
zemljinoj povr ini. Kada je dim dosegao svoju punu visinu, skupio se i zgusnuo, i
dospio u pokret i postao d innom, ije je tjeme doticalo oblake, dok su mu noge sta
jale na zemlji. Njegova je meutim glava bila poput neke kupole, njegove ruke kao
vile, njegove noge tako dugake kao jarboli i usta velika poput spilje. Zubi su mu
bili nalik velikim kamenovima, nozdrve bocama, oi dvjema svjetiljkama, a pogled
mu je bio divlji i mraan. Kada je dakle ribar ugledao d inna, njegovi mi ii ponu drhtat
i, njegovi zubi cvoko-tati, slina mu se osu i, i on nije znao, to treba poeti. Tada
ga d inn primijeti i uzvikne:
Nema nijednog boga osim Allaha i Sulaiman je Allahov pro
rok.
I on jo
doda:
O Allahov proroe, nemoj me ubiti. Gledaj, nikada ti neu
rijeju protusloviti niti protiv tebe ustajati djelom.
10 Sulaiman ibn Daud = Salamun sin Davidov (zato obvezno slijedi Sehrezadi
no: "neka je nad obojicom mir"). Salamun je u islamskome svijetu osobito na glas
u zbog svoje moi nad kraljevstvom duhova.
42
Pripovijest o ribaru i d innu
Ribar meutim rekne:
O marid11, ti naziva Sulaimana Allahovim prorokom?
Sulaiman je meutim mrtav od prije tisuuiosamstotina godina, a
mi sada ivimo u posljednjem vremenu! Kakva je tvoja povijest i
tvoj do ivljaj, i zbog ega si dospio u ovu bocu?
No kada je marid uo ribarove rijei, on rekne:
- Nema nijednoga boga osim Allaha! Vesela vijest, o ribaru! Tada ribar upita:
- Kakvu mi veselu vijest donosi ? A on odvrati:
Da u ti ja jo u ovome trenutku dopustiti da umre jadnom
smru.
Sada ribar uzvikne:
Ti zaslu uje za tu veselu vijest, o poglavaru d innova, da ti
nebo uskrati svoju za titu, o ti prokletnie! Zbog ega e ti mene
ubiti, i poradi ega ja zaslu ujem smrt, ja, koji sam te oslobodio iz
boce i spasio te iz morske dubine i donio na suho?
Ali d inn rekne:
Samo sebi izaberi, kojom smru eli umrijeti i na koji nain
hoe skonati svoj ivot.
Ribar upita:
- Koji je moj zloin, i emu takva kazna od tebe? Nato d inn:
- uj moju povijest, o ribaru! Ribar rekne:
Govori i budi kratak sa svojim rijeima, jer zbilja, du a mi se
nalazi u nosu!
11 Marid je silan demon, koji se obino pojavljuje u obliju maglenog obla43
Trea no
Tada rekne d inn:
Ja sam jedan od krivovjernih d innova, i ja sam se digao protiv Sulaimana ibn
Dauda - nad obojicom neka je blagoslov! -zajedno sa Sachrom, d innom. Nato je pror
ok poslao k meni svojega ministra Asafa, Barachijina sina. I taj me je odvukao p
rotiv moje volje i predveo me u okovima, pri emu sam ja oitovao strah, a da to nis
am htio. I stavio me je pred njega. Kada me je Sulaiman ugledao, izgovorio je na
da mnom zakletvene formule i zapovijedio mi da prihvatim pravu vjeru i da se pok
oravam njegovim zapovijedima. Ja sam se meutim sustezao, te je on zatim zatra io ov
u bocu, u nju me zatvorio i zapeatio je olovom, u koje je utisnuo najuzvi enije ime
, pa je dao d innovima zapovijed, da me odnesu i da me bace posred mora. Ondje sam
le ao sto godina, dok sam u svome srcu govorio:
Tko me ikada oslobodi, njega u zauvijek uiniti bogatim.
Ali je proteklo cijelo stoljee, a da me nitko nije oslobodio. Pa kada je zapoel
o drugo stoljee, ja reknem:
Tko me ikada oslobodi, tomu u otvoriti blaga pod zemljom.
Ali me opet nitko nije oslobaao, i tako je proteklo etirista godina. Tada ja re
knem:
Tko me ikada oslobodi, tomu u ispuniti tri elje.
Ali me nitko nije oslobaao. Tada sam dospio u veliki bijes i sebi samomu rekao
:
Tko me odsada jo oslobodi, njega u ubiti, i dati mu izbor,
kojom smru eli umrijeti. Pa budui da si me dakle sada ti oslo
bodio, dajem ti na izbor, kojom smru hoe umrijeti.
Kada je ribar uo d innove rijei, on uzvikne:
5S8&S
ww
i'
?'&?
m4mm!S
::: .??? ... .
ti.-:"\i
'?;.
^Mmmmmm
JI
mi
.i .
ii2
-JF'
46
Ali kada je zapoela
rekne joj njezina sestra:
"Ispripovijedaj nam ipak svoju priu do kraja, ako nisi pospana!"
I tako Sehrezad nastavi dalje:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je ribar rekao d innu:
- Ne, ja to nikada neu povjerovati, sve dok te svojim oima
ne vidim unutra
da se tada d inn stresao i postao dimom nad
morem, koji se je zgu njavao i polako, polako uvlaio u bocu, sve
dok cijeli nije bio u njoj.
I gledaj, tada ribar u najveoj urbi pograbi olovni zaklopac, na kome se nalazio
peat, i njime zaepi grlo boce, i dovikne d innu ove rijei:
- Izaberi si kao milost od mene nain smrti, na koji eli umri
jeti! Tako mi Allaha, ja u te baciti u more, i ovdje u si sagraditi
kolibu. I tkogod ikada ovamo doe, njega u opomenuti, neka ne
ribari, i rei u mu: 'Ovdje u moru le i d inn, koji svakoga, tko ga
izvue, stavlja pred izbor, kako eli umrijeti i kako hoe biti ubijen.
Kada je dakle d inn uo ribara da tako govori i vidio sebe zarobljena, htjedne iz
ai, ali to vi e nije mogao, jer ga je prijeio
47
ePprta no
Sulaimanov peat. Tada shvati, da ga je ribar nadmudrio, i on rekne:
Ja sam se s tobom samo alio.
Ali ribar odgovori:
La e , ti najbesramniji, najprostakiji, najbjedniji od svih
d innova!
I zatim on po uri s bocom prema morskoj obali. Pa kada je d inn uzvikivao:
- Ne, ne! - tada je ribar uzvikivao:
- Da, da!
I zao je duh izgovarao lijepe rijei, poni avao se i govorio:
- Sto e uiniti sa mnom, o ribare?
- Ja u te opet baciti u more odgovorio je taj.
Ako si ti proveo unutra tisuuios
amstotina godina, ja u te sada pustiti da ostane unutra do Sudnjega Dana. Nisam li
ti.govorio: po tedi me, po tedit e te Allah. Ne ubijaj me, inae e Allah tebe ubiti? Al
i ti nisi slu ao moj glas i nisi htio ni ta drugo nego lo e na meni raditi. Sada te je
Allah predao u moje ruke, i ja sam te nadmudrio.
Kada je d inn zamolio:
- Otvori mi, da ti uinim dobro - ribar je uzviknuo:
- La e , prokletnie, ja i ti, mi stojimo kao vezir kralja Junana i mudri Duban.
- A to je to posrijedi s vezirom kralja Junana i mudrim Dubanom? I kakva je nj
ihova povijest?
rekne 'ifriL
'Znaj, o d inne, u prija njim danima, koji se u daleko u minula vremena, vladao je sta
noviti kralj po imenu Junan nad gradom Fars u zemlji Ruman12. On je posjedovao b
ogatstvo i vojske i silan ugled, i njegove su stra e bile iz svih zemalja gospodar
ica. Ali je njegovo tijelo bilo zahvaeno gubom, koju nisu mogli izlijeiti niti lij
enici ni mudri ljudi. Ispijao je ljekovite napitke i gutao pra ke i upotrebljavao m
asti, ali mu ni ta nije pomagalo, i nijedan ga meu gomilom lijenika nije mogao oslob
oditi zaraze. Naposljetku doe u grad kralja Junana stanoviti glasoviti mudri ovjek
, koji je bio u visokim godinama. Taj se zvao mudri Duban. Taj je starac bio nait
an u knjigama, grkim, perzijskim, rimskim, arapskim i sirijskim: i on je bio isku
san u umijeu lijeenja i zvjezdoznanstvu, poznavao je temeljne istine tih znanosti
kao i pravila njihove primjene, na korist i na tetu. Takoer je poznavao svo raslin
je, trave i biljke, tetne i korisne. I razumijevao je filozofiju, i obuhvatio je
cijelo podruje lijenike znanosti i svih drugih. Kada je dakle taj mudrac do ao u grad
i u njemu proveo tek samo malo dana, douo je, kako je kralj zahvaen gubom, kojom
ga je posjetio Allah, i kako ga nijedan od lijenika i ljudi od znanosti ne mo e izl
ijeiti. Kada je to mudracu bilo ispripovijedano, on je jednu no ostao sjediti u du
bokim mislima. Ali kada je osvanulo jutro i kada je svijet jasno zasjao njegov
om svjetlo u 13 tada on odjene svoje sveane haljine, poe ka kralju Junanu i pred njim
e poljubi tlo. Zatim se pomoli nebu u najljep em govoru za trajnost njegove moi i n
jegove sree, i on mu se predstavi i rekne:
- O kralju, ja sam douo o tvojoj patnji, koja te je napala time, to je na tvome
tijelu. I kako su se mnogi od lijenika pokazali nemonima, da to svladaju. Sad gle
daj, ja te mogu izlijeiti, o
12
13
49
Bizant.
Ovdje je u arapskom izvorniku posrijedi rimovana proza.
etvrtci no
kralju. A ipak ti neu dati piti nikakvu ljekariju niti u te mazati nekakvom ma u.
Kada je dakle kralj Junan uo njegove rijei, on mu zapre-pa en rekne:
- Kako e to uiniti? Tako mi Allaha, ako me ti izlijei , tada
u te ja uiniti bogatim sve do djece tvoga djeteta i pretrpat u te
milostima. I to god ti uope za elio, treba biti tvoje, a ti treba biti
mojim drugom za stolom i mojim prijateljem.
Zatim mu kralj pokloni poasnu haljinu i druge poklone i upita:
- Mo e li me ti zaista izlijeiti od ove patnje bez lijekova i
masti?
A mudrac odgovori:
Da, ja te mogu izlijeiti.
Kralj dospije u najvee uenje i rekne:
- O lijenice, za koliko vremena treba to biti, o emu ti meni
govori , i za koliko se dana to treba dogoditi? Po uri, moj sine!
A Duban odgovori:
Slu am i pokoravam se! To treba biti sutra.
S tim rijeima on sie u grad i iznajmi sebi u gradu kuu, u koju donese svoje knji
ge i ljekarije i aromatino korijenje. Zatim izabere potrebne ljekarije i bilje i
proizvede neki bat. Njega on izbu i i uini na njemu dr ku, i ktomu s velikim umijeem n
aini loptu. Sljedeeg dana, kada je sve napravio i zgotovio, on poe ka kralju. I on
pred njim poljubi tlo i naredi mu neka izja e u jahali te, kako bi se ondje igrao lo
ptom i batom. Pratili su ga emiri, komor-nici, veziri i velika i njegove dr ave. I p
rije nego to se dru tvo smjestilo na jahali tu, prie mudri Duban ka kralju, pru i mu bat
i rekne:
vilo i jer je bio osloboen od svoje bolesti. Sljedeega je jutra do ao kralj Junan i
sjeo na svoje prijestolje. I okru e ga velika i njegove dr ave, a emiri i veziri sjedn
u do njega s desna i s lijeva. Tada on zapita za mudrog Dubana, i taj pristupi i
poljubi pred njim tlo. Ali kralj pred njim ustane i naredi mu da zauzme mjesto
kraj njega i jeo je s njim i za elio mu dug ivot. I on mu je davao poasne haljine i
poklone, i nije prestajao, da se s njime zabavlja, sve dok se nije pribli ila no. T
ada mu kralj dadne kao nagradu pet poasnih haljina i tisuu dinara. I mudrac se, pu
n zahvalnosti prema kralju, vrati k svojoj kui. Kada se dakle kralj sljedeeg jutra
ponovo dao u dvoranu za vijeanje, okru e ga emiri i veziri i komornici. Medu svoji
ma je meutim vezirima kralj imao jednoga, nakaznoga za pogled, stanovitu pojavu l
o eg predznaka. Taj je bio zao, pohlepan, zavidan i pun zlobe. Pa kada je taj vezi
r vidio, kako kralj iskazuje mudrom Dubanu toliku naklonost i kako mu daje sve t
e darove, postane na njega ljubomoran i pone razmi ljati o tome, kako bi mu mogao n
a koditi. Ipak poslovica kazuje: 'Zavist vreba u svakom tijelu.' I jedna druga: 'N
asilni tvo se krije u svakoj du i. Mo ga pokazuje, ali ga slabost pre uuje.' Tako dakle
vezir stupi pred kralja Junana, poljubi pred njim pod i rekne:
O najmoniji kralju ovoga vijeka, ti, pod ijim sam
dobroinstvima ja narastao, ja ti imam ponuditi va an savjet, i ako
bi njega zadr ao za sebe, tada bih ja bio obino kopile. Ako ti meni
dakle zapovijedi , da ti ga ka em, tada u ti ga ja odmah rei.
Tada rekne kralj, koga su uznemirile vezirove rijei:
I kakav je tvoj savjet?
Ovaj nato:
O uzvi eni kralju, stari su rekli: 'Tko ne misli na kraj, nema
sudbinu za prijatelja.' Ja meutim vidim kralja na pogre nu putu.
Jer on je pun naklonosti prema svojemu neprijatelju, koji ima na
umu propast njegova gospodstva. Toga ovjeka on obasipa svojom
naklono u i iskazivanjima poasti bez granica i ini ga svojim
najbli im pouzdanikom. Stoga se ja bojim za kraljev ivot.
53
etvrtu no
Kralj, koji je postao vrlo nemiran i promijenio boju, upita:
- Koga ti sumnjii , i na koga cilja ? A vezir odgovori:
- Ako spava , tada se probudi! Ja mislim na mudrog Dubana. Tada kralj uzvikne:
- Fuj! To je moj vjerni prijatelj, koji mije dra i nego svi ljudi,
jer me je izlijeio putem neega, to sam dr ao u ruci, i jer me je
oslobodio od moje bolesti, protiv koje svi lijenici ni ta nisu mogli.
Da, njemu se ravnoga u na im danima ne mo e nai
niti na
Zapadu ni na Istoku, niti na cijelom svijetu! I o jednome takvom
ovjeku ti govori tako grube stavari! Poev i od danas ja u mu
utvrditi uzdr avanje i prihode, svaki mjesec tisuu zlatnika. I kada
bih ja htio s njime dijeliti svoju dr avu, to bi jo uvijek bila mala
nagrada. Ja jamano moram vjerovati, da ti tako govori samo iz
zavisti, kao to su mi pripovijedali o kralju es-Sindibadu'..."
54
Tada primijeti ehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila z
apoela po Kraljevu dopu tenju.
Ali kada je poela
peta no
##WWOT WW W? ?W???? W????^
o r~
njezina joj sestra rekne:
"Ispriaj nam ipak svoju priu do kraja, ako nisi pospana."
I Sehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, 'da je kralj Junan rekao svojemu minis
tru:
O veziru, tebe je obuzela zavist prema tomu mudracu, i ti bi
elio da on bude ubijen. Ali bih se ja poslije toga kajao, upravo
kako se kajao kralj es-Sindibad zbog toga, to je ubio sokola.
Tada rekne vezir:
Oprosti mi, o kralju na ega vremena, kako je to bilo?
Tako zapone kralj
PRIPOVIJEST 0 KRALJU ES-SINDIRADU.
'Pripovijeda se Allah je meutim sveznajui! - da je jednom meu kraljevima Perzija
naca bio jedan, koji je volio u itak i zabavu i lov na visoku i sitnu divlja. On je
odgojio jednog sokola, od kojega se nije nikada rastajao, niti po danu ni po noi
, i kojega je on cijelu no dr ao na ruci. I kada god bi i ao u lov, uzimao je sa
55
Peta noc
sobom tu pticu. Dao mu je takoer napraviti zlatni loni, koji mu je objesio oko vrat
a, kako bi ga iz njega napajao. Jednoga dakle dana, kada je kralj sjedio u svojo
j palai, kad li doe veliki sokolar i rekne:
O najvei kralju na eg vremena, ovo je dan za izlazak u lov.
Nato kralj izda zapovijed za pokret i uzme sokola na pesnicu. I oni su i li, do
k nisu stigli do stanovite rijene doline, gdje su zatvorili krug za tjeranje hajk
e. I gle, tu je bila jedna gazela, koja se na la unutar kruga, i kralj povie:
Tkogod uope pusti tu gazelu da mu umakne preko njegove
glave, toga u dati ubiti.
Kada su dakle oni tje nje zatvorili krug oko gazele, ona doe onamo, gdje je bio
kralj. I tim to je ostala stajati na stra njim nogama, ona stavi prednje noge na gr
udi, kao da eli pasti pred kraljem i poljubiti tlo. Tada kralj sagne glavu, gazel
i na pozdrav. Ona meutim preskoi preko njegove glave i odjuri odatle u pustinju. T
ada je kralj stajao i gledao, kako vojnici jedni drugima namiguju i pokazuju na
njega, i on upita:
O veziru, to kazuju vojnici?
Taj odgovori:
Oni ka u, da si ti objavio, da, tkogod uope pusti tu gazelu
da mu umakne preko njegove glave, taj treba biti ubijen.
Tada kralj uzvikne:
Tako mi ivota moje glave! Ja u je slijediti, sve dok je ne
donesem natrag.
Tako kralj odja i, na tragu gazele, i nije prestajao s gonjenjem, sve dok nije
do ao do jednog bre uljka u brdskome kraju. Tada gazela htjedne upuzati u svoje skro
vi te. Kralj meutim baci za njom svog sokola, i taj joj zabije kand e u oi i uini je sl
ijepom i bespomonom. Nato kralj pograbi svoj buzdovan i udari gazelu u grudi, tak
o da je pala na zemlju. Zatim sja i, presijee gazeli grlo, odere joj ko u i objesi je
o rog sedla. Sada je bilo vrijeme pod56
Pripovijest o kralju es-Sindibddu
nevnog poinka. Alije zemlja bila pusta, i nigdje se nije moglo nai vode. Tada kral
j postane edan i isto tako konj. Tako je on obilazio naokolo i ugledao neko drvo,
iz kojega je tekla voda poput rastopljena maslaca. Kralj je dakle nosio rukavic
e od ko e, tako da ga nijedna kap nije dodirivala. On uzme loni sa sokolova vrata, n
apuni ga vodom i stavi pred sebe. Ali gledaj sada, sokol udari po loniu i prevrne
ga. Tada on uzme loni po drugiput i uhvati u njega tekuinu koja je kapala, sve dok
nije bio pun. Jer on je povjerovao, da je sokol edan. I tako ga on stavi pred nje
ga. Ali on opet udari po njemu i prevrne ga. Tada kralj postane ljut na sokola,
i poe treiput i napuni loni. Stavi ga dakle pred konja, ali ga sokol prevrne svojim
krilima. Kralj uzvikne:
Allah te kaznio, ti zlosretna ptico! Ti si mene i sebe samoga
i konja li io pia!
I on sokola udari maem i odsijee mu krila. Ali ptica podigne glavu i rekne s po
mou znaka:
Gledaj, to je na drvetu!
Tada kralj podigne oi, ugleda na drvetu zmijsko leglo i spozna, da je tekuina k
oja je kapala bila njihov otrov. Sada se on kajao, to je sokolu odsjekao krila. I
on uzja i konja i odja i odatle s gazelom, sve dok sa svojim plijenom nije stigao u
logor. Gazelu dadne kuharu, tim to je viknuo:
Uzmi je i ispeci!
Zatim se kralj spusti sa sedla, dok je sokol jo sjedio na njegovoj ruci. Tada
sokol uzdahne - on se rastajao sa ivotom. Ali kralj krikne u boli i jadu, jer je
ubio sokola, koji ga je ipak bio spasio od propasti. To je ono, to se dogodilo kr
alju es-Sindibadu.'
'Kada je sada vezir uo rijei kralja Junana, on mu rekne:
O velemoni kralju, nije li to, to je on uinio, bila stanovita
nu nost? Ja kod njega ne vidim ni ta lo e. A ja ovo inim samo
z~?g brige za tebe, i kako bi ti to spoznao kao istinito. Inae e
rropasti, kao to je propao vezir, koji je nevjerno postupao prema
stanovitomu kralju.
57
Peta no
Tada kralj Junan upita:
Kako je to dakle bilo? I ministar pone
PRIPOVIJEST 0 NEVJERNOM VEZIRU.
'Znaj, o kralju, bio je jednom jedan kralj, koji je imao jednog vezira i jedn
og sina, koji je bio preko mjere predan jahanju i lovljenju. I pri tome ga je pr
atio taj vezir kojemu je njegov otac, kralj, zapovijedio, da uvijek bude uz njeg
a - kamo god se on uope okrenuo. Jednoga dakle dana izae mladi da ja i i lovi, i s nj
ime izae vezir njegova oca. Dok su oni zajedno dalje kasali, ugledaju neku veliku
divlju ivotinju. Tada vezir dovikne princu:
Tu ima divlja, ulovi je!
Princ po uri za njom, sve dok nije drugomu i ezao s oiju, a takoer je divlja pred nji
m i ezla u pustinji. Sada on nije znao, kamo mora ii niti kamo se treba okrenuti, ka
d li se iznenada pred njim pojavi neka djevojka, koja je bila u suzama. Kraljevi
je zapita:
Tko si ti?
Ona odgovori:
- Ja sam ki jednoga od kraljeva od Indije, i putovala sam u
pustinji, kad li me je obuzeo umor, i, a da to nisam primijetila, pala
sam sa svoje ivotinje. Tako sam odsjeena od svojih ljudi i u
velikoj nevolji.
Kada je princ uo njezine rijei, imadne suuti s njezinim stanjem, podigne je na l
ea svoje ivotinje i dadne joj da iza njega ja i. Zatim on poe dalje, dok nije do ao do
neke ru evine. Tada mu djevojka rekne:
O gospodaru, eljela bih obaviti nu du!
58
Pripovijest o nevjernom veziru
On je dakle spusti kraj ru evine, ali je ona toliko dugo izbivala, da je kralje
vi pomislio, kako ona rasipniki trati njihovo vrijeme. Stoga on poe za njom, a da n
ije znao, tko je ona stvarno bila. Ali gle, ona je bila ghula15, koja je govoril
a svojoj djeci:
- Vi djeco, danas vam dovodim jednoga masnog mladia. Nato oni odgovore:
- Dovedi ga brzo, o majko, da si njime napunimo trbuh!
Kada je princ uo njihove rijei, bio je siguran u svoju smrt. Njegovi mi ii zadr u od
straha za ivot, i on htjedne utei. Tada ghula izae napolje. Pa kada ga je vidjela k
ako stoji u blijedom strahu i dr ui, ona uzvikne:
- Sto je tebi, da se boji ? On odgovori:
- Imam jednog neprijatelja, kojega se bojim. Tada ghula upita:
- Ne ka e li ipak, da si ti kraljevi? A on odgovori:
- Dakako. Ona nato:
Zbog ega ne dadne svom neprijatelju ne to novca i tako ga
zadovolji ?
Ali on:
Taj se nee zadovoljiti novcem, nego samo du om. Ja se
bojim pred njim i izdan sam.
Tada ona rekne:
Ako si ti izdan, kao to misli , tada pozovi Allaha u pomo,
on e te sigurno za tititi od nevolje od neprijatelja i od posljedice
nevolje, pred kojom se ti pla i !
15 Vje tica.
59
Peta no
Tada princ digne svoju glavu prema nebu i uzvikne:
- O ti, koji usli uje pritije njena, ako te on zaziva, i koji
iznosi zlou na vidjelo, o Allah, daj mi pobjedu nad mojim neprijateljom, i odvrati ga od mene. Jer Ti mo e sve, to Ti hoe .
Kada je ghula ula njegovu molitvu, ona se odvrati od njega. Princ se meutim vra
ti k svojemu oca i ispria mu priu o veziru. Tada kralj po alje po vezira i dadne ga
pogubiti.'
- Takoer e ti, o kralju, ako bude i dalje vjerovao tomu
lijeniku, kroz njega pretrpjeti najgoru smrt. Jer e on, kojemu si ti
ukazao dobroinstva i kojega si uinio pouzdanikom, ostvariti
tvoju propast. Zar ti ne vidi , kako je on bolest tvojega tijela izli
jeio izvana, posredstvom neega, to si ti dr ao u svojoj ruci?
Nemoj biti previ e siguran, da on tebe nee usmrtiti posredstvom
neega, to e ti isto tako uzeti u ruku!
Tada rekne kralj Junan:
- Ti govori istinu, o veziru, to zacijelo mo e biti tako, kako ti
kazuje , moj dobrosvjetujui ministre. A mo da je taj mudrac
do ao samo kao uhoda u namjeri, da mene usmrti. Jer ako je on
mene izlijeio posredstvom neega, to sam ja dr ao u svojoj ruci,
tada on mo e mene usmrtiti posredstvom neega, to ja udahnem.
I kralj Junan upita svog vezira:
O ministre, to se treba s njime dogoditi?
A vezir odgovori:
- Po alji odmah po njega i zatra i ga pred sebe. Pa kada on
bude stajao pred tobom, odrubi mu glavu. Zatim e sebe za tititi
od njegove lukav tine i imati od njega mir. Izdaj ti njega, prije nego
to on izda tebe!
Kralj Junan rekne:
Ti ima pravo, o veziru.
Zatim kralj po alje k mudracu. Taj doe u radosnu raspolo enju, a da nije slutio ud
es, koji mu je odredio Milosrdni, tako kako to kazuje neki pjesnik:
60
Pripovijest o nevjernom veziru
O ti, koji strahuje pred udesom, nemoj oajavati! Preporui onomu, koji je stvorio sv
ijet, to to te mui!
Ono to udes dosudi, samo to ima stalnosti. Pred onim, to nije sueno, mo e biti siguran
.
Kada je lijenik u ao ka kralju, on izgovori sljedee stihove:
Ako bi se jednom zbilo da te ja ne hvalim prema zasluzi, Tad reci: Komu sam ja u
prozi i stihu pjevao svoje napjeve?
Ti si me obasuo, prije nego sam zatra io, darovima, Koji su bez odlaganja i otezan
ja bili meni predani.
Zar bi to bilo zamislivo, da ti ja ne oitujem primjerenu hvalu,
Kada ja ipak i u sebi i otvoreno vazda pjevam hvalospjeve tvojim poklonima ?
Vazda sam zahvalan za to, to si mi ti poklonio u milostima. Oni su lak teret na u
sni, ak ako i optereuju leda.
A tako to dalje glasi u pjesmi:
ma, pa po alje s njim tri ovjeka za stra u. Ribar otie i ubrzo donese ribe. I kralj na
redi, neka se njemu dadne etirista zlatnika, okrene se prema veziru i rekne:
Na noge, ispeci mi ove ribe ovdje pred mojim oima!
Vezir rekne:
Slu am i pokoravam se!
I on dadne da mu se donese tava, propisno pripravi ribe, stavi tavu na vatru
i u nju polo i ribe. I gledaj, zid se rastvori, i iz njega iskoi neki crni rob, nal
ik nekoj golemoj stijeni ili nekom pre75
Sedma no
ostatku od plemena 'Ad20, a u ruci je dr ao granu nekakvoga zelenog drveta. I on p
ovie u glasnom tonu:
Vi ribe, vi ribe, jeste li vi vjerne starom ugovoru?
A ribe podignu glave iz tave i reknu:
Da, da! Mi se vrsto dr imo ugovora.
Ako se ti vrati , mi emo se vratiti. A ako si ti vjeran, tada emo mi biti vjerne.
Ako pak ti iznevjeri obeanje, tada smo mi kao i ti od njega slobodne.
Tu crnac pristupi tavi, prevrne je granom, koju je nosio u ruci, i izae na ono
me istom mjestu, na kome je i u ao. Tada su vezir i kralj gledali ribe i vidjeli,
da su one crnospaljene poput drvenog ugljena. Kralj se silno zaprepasti i rekne:
- To je ne to, o emu se ne mo e podr avati utnja, a s tima
je ribama posrijedi nekakva osobita okolnost.
Zatim on zapovijedi, da mu bude doveden ribar. Pa kada je taj do ao, on ga upit
a:
Ti tu, reci, odakle dolaze te ribe?
Taj odgovori:
Iz stanovitog jezera izmeu etiriju visoravni, ispod ovoga
gorja, koje le i pred tvojim gradom.
Tada rekne kralj, okrenuv i se prema ribaru:
Koliko je dana hoda ono udaljeno?
20 Posrijedi su legendarni prastanovnici sjeverozapadne Arabije, koji se e e s
pominju u Kur'anu. Ovdje se misli na njihove goleme graevine, o kojima je rije u K
ur'anu 26,128.129: "Di ete li vi na svakom bre uljku znak [= spomenik] ismijavajui se
[dakako: vjernicima-namjernicima], i uzimate li graevine, da biste se ovjekovjeil
i?"
76
Pripovijest o nevjernom veziru
A taj odgovori:
O na gospodaru sultane, ono je udaljeno samo pola sata
daleko.
Tada se kralj zaprepasti i smjesta zapovijedi svojoj pje adiji da mar iraju i svo
jim konjanicima da uzja u. I on se otputi s ribarom, koji ga je vodio i proklinjao
'ifrita, sve dok se nisu popeli na goru i si li u neku veliku pustinju, koju niti
sultan ni bilo koji od vojnika jo nikada u svom ivotu nisu vidjeli. I oni se vrlo
zaude, kad su ugledali tu pustinju, i u njezinoj sredini jezero izmeu etiriju viso
ravni, i u njemu ribe u etiri boje, u crvenoj i bijeloj i utoj i plavoj. Kralj tu
stane, obuzet zaprepa enjem, i upita svoje trupe i sve, koji su bili prisutni:
Je li tko meu vama ikada prije vidio ovo jezero?
I svi dadnu kao odgovor:
Nikada, najvei kralju na eg vremena, sve odonda otkada
ivimo.
Oni nato upitaju najstarije stanovnike, ali ti takoer odgovore:
Nikada u svome ivotu nismo na ovome mjestu vidjeli ovo
jezero!
Kralj meutim povie:
Tako mi Allaha, ja se neu vraati natrag u svoj glavni grad niti sjediti na pri
jestolju svojega gospodstva, prije nego to saznam, kakva je okolnost posrijedi s
ovim jezerom i s ovim ribama.
Sedma no
je zapovijedio, da nikomu ne dajem dopu tenje da ulazi. Ipak nemoj nikomu odavati
moj plan!
I vezir ga nije mogao od toga odvratiti. Nato se kralj preobue, opa e se svojim
maem i uspne se na jednu od visoravni. I on je i ao naprijed preostali dio noi sve d
o jutra. Zatim je hodao dalje tijekom cijeloga dana, premda ga je vruina te ko omet
ala, jer je ipak hodao dan i no. A i ao je dalje i tijekom cijele druge noi sve do j
utra.Tada iznenada u velikoj daljini izroni pred njim neka crna toka. I on se obr
aduje i sam sebi rekne:
- Mo da u nai nekoga, tko me mo e izvijestiti, to je posri
jedi s tim jezerom i s tim ribama.
Pa kada je do ao bli e onamo, nae neku palau, izgraenu od crnoga kamena i oblo enu elj
znim ploama. I jedno je od vratnih krila stajalo iroko otvoreno, dok je drugo bilo
zatvoreno. Silno obradovan, kralj prie vratima i lagano pokuca. Ali po to nije uo n
ikakav odgovor, on pokuca po drugi put i po trei put. Ali ni potom nije uo nikakva
odgovora. Tada on pokuca vrlo glasno, ali mu jo uvijek nitko nije odgovarao. Tak
o on sebi rekne:
Ona bez sumnje stoji prazna.
On dakle prikupi sranosti i stupi kroz vrata palae u veliko predvorje i ondje g
lasno vikne:
- Vi stanari palae, ovdje je jedan stranac i putnik. Imate li
malo hrane za put?
I on ponovi uzvik po drugi i trei put, ali nije uo nikakva odgovora. Ohrabri da
kle svoju du u i osokoli srce i proe kroz predvorje, sve do sredine palae, i ne nae u
njoj nijednog ovjeka. Pa ipak je ona bila opremljena svilenim sagovima i zlatom
protkanim tkaninama. A zavjese su bile spu tene. U sredini se meutim dvorca nalazil
o jedno prostrano dvori te, prema kojemu su se otvarale etiri dvorane
s povi enom est
radom
jedna nasuprot drugoj. Na sredini se dvori ta nalazio bazen sa adyr-vanom. Na
njemu su stajala etiri lava od crvenog zlata, koji su iz svojih ralja bljuvali v
odu, sjajnu poput bisera i dragulja. Unaokolo
78
Pripovijest o nevjernom veziru
su po palai lepr ale ptice, i u tu je svrhu bila razapeta mre a od zlatne ice, koja ih
je prijeila da ne izlete. Ali on ne ugleda ni jednoga jedinog ovjeka. Kralj se za
prepasti i ipak postane alostan, jer nikoga nije vidio, tko bi mu mogao dati obav
ijest o onoj pustinji i jezeru, o ribama, visoravnima i palai. Zatim sjedne zami lj
en izmeu vrata, i gledaj, tu je odzvanjao neki glas pun boli kao iz nekoga jadom
izjedana srca, a taj je glas pjevao neku pjesmu:
Krio sam ono, to mi se od tebe dogodilo, ali je to do lo na svjetlo dana.
San je uzmaknuo s mojega oka, tako da sam le ao besan.
0
sudbo, nemoj me uvijek muiti, nemoj ranjavati!
Gledaj ipak, kako se moje jadno srce slama u nevolji i opasnosti!
Vi nemate nikakva smilovanja prema monomu, kojega je
ljubav
Ponizila, niti prema bogatomu, kojega je ona otjerala u
siroma tvo.
Zefiru, koji vas zapahnjuje, ja sam jednom uskratio njegovu sreu.
Ali otkada se spustila kob, pogled je postao slijepim.
Sto strijelcu poma e jakost, ako se on mjeri s neprijateljem,
1
pri odapinjanju mu se strijele pokida tetiva.
Pa ako mu dolaze mnoge od briga i na njega se gomilaju, Kamo junak mo e utei udesu
i kobi?
79
Sedma, no
im je dakle sultan poslu ao taj alosni glas, on skoi na noge. I dok je i ao prema zv
uku, nae neku zavjesu, koja je bila spu tena pred nekima sobnim vratima. On podigne
zavjesu i ugleda iza nje nekoga mladog ovjeka gdje sjedi na stolici, koja se uzd
izala od poda odprilike za jedan lakat visoko. Bio je to udesno lijep mladi po l
iku ljubak za pogled glasa ista poput zvona ela nje na i fina crveno sjajna obraz
a s made om posred svojega obraza malenim poput kuglice od ambre kao to kazuje p
jesnik:
Vitak mladi, zbog ijega se ela i kovrave kose ovjeanstvo na lo u tmurnoj alosti i vedr
radosti!
Ne grdite lijepi made , koji resi njegov obraz,
Koji dvojako crnom piknjicom zaarava poglede svih!
Kralj se obraduje, im ga je ugledao, i pozdravi ga. Mladi meutim ostane sjediti
u svom kaftanu od svilene tkanine, protkanome egipatskim zlatom, i sa svojom kru
nom na glavi, koja je bila optoena skupocjenim draguljima. Ali su se na njegovu l
icu nalazili tragovi jada.
On uzvrati na najuglaeniji nain kraljev pozdrav i rekne:
- O moj gospodaru, tvoje dostojanstvo zahtijeva od mene, da
ja pred tobom ustanem. Ali ja te molim da me ispria .
Kralj odgovori:
Ti si isprian, o mladiu. Ja sam tvoj gost, koji je do ao k tebi
u jednoj va noj stvari. elio bih, da me ti izvijesti , to je posrijedi
s onim jezerom i onim ribama i ovom palaom, i za to ti u njoj
sjedi tako sam i za to plae .
Kada je mladi uo te rijei, poteku mu njegove suze preko obraza, i on pone gorko p
lakati, dok mu njegove grudi nisu bile mokre od suza. Zatim izgovori stihove:
80
Pripovijest o nevjernom veziru
Onomu, koji spava, dok oko njega bjesne oluje udesa, Recite: Koliko su mnoge one
ponizile, koliko mnoge uzvisile!
Ako ti i spava , oko Alldhovo ne drijema nikada.
Koga su usreili udes i svijet? Komu su se trajno osmjehivali?
On u dubokoj o alo enosti opet uzdahne i nastavi:
Pusti samo u svim stvarima da vlada Gospodar ljudi! Odbaci od sebe sve misli, ko
je te dr e u brigama!
Ne pitaj pri svakoj zgodi, kako se to dakle zbilo: Jer se ipak sve stvari tu nah
odepo udesu i kobi!
Kralj se zaprepasti i upita ga:
Sto to ini da plae , o mladiu? Ovaj odgovori:
Kako ne bih morao plakati, kada sa mnom ovako stoji?
I on ispru i ruku prema skutu svoje haljine i podigne ga, i gledaj, donji je di
o njegova tijela bio sve do stopala od kamena, od pupka meutim pa do tjemena njeg
ove glave bio je od mesa.
Kada je kralj ugledao mladia u tome stanju, obuzme ga velika bol, i on duboko
o alo en uzvikne:
Jao! O mladiu, ti gomila jad na moj jad. Ja sam bio u
potrazi za ribama i njihovom povije u: sada meutim moram
pitati o njihovoj povijesti i o tvojoj. Ali nema nikakve visosti i nema
nikakve moi osim kod Allaha, Uzvi enoga, Svemonoga! Po uri
se, o mladiu, i izvijesti me odmah o toj povijesti!
81
Sedma no
Ovaj rekne:
Sedmu no
palae i izae napolje. Ja meutim ustanem i ponem je slijediti, kako je napustila palau
i i la kroz gradske ulice, sve dok nije stigla do gradskih vrata. Ondje ona izgov
ori rijei, koje ja nisam razumio. Zapori padnu, a vrata se otvore. Ona izae, dok s
am je ja slijedio, a da ona to nije primijeivala, dok nije naposljetku prispjela
do gomila ru evina i do la do nekog zabrana od trske, u kojem se nalazila okrugla ko
liba, sagraena od opeka i opskrbljena malim vratima. Ona ue u nju, ja se meutim pop
nem na krov kolibe i pogledam u unutra njost. I gledaj, moja je sestrina pri la nekom
u crnom robu, ija je jedna usna bila kao poklopac od lonca i ija je druga usna bil
a kao on od cipele. Da, njegova je usna bila tako dugaka, da bi on njome mogao pob
irati pijesak sa ljunane pretkunice te kolibe. On je bio gubav i le ao na nekoj poste
lji od otpada eerne trske, umotan u nekakvu staru ponjavu i u dronjke i krpe.
Ona poljubi pred njim pod. Tada taj rob okrene svoju glavu prema njoj i rekne
:
- Ha, ti! Reci, za to si bila odsutna sve do sada? Ovdje su bili
kod mene par mojih crnih bratia, koji su popili svoje vino, a svaki
je tu imao sa sobom svoju ljubljenu. Ja meutim zbog tebe nisam
mogao piti.
Ali ona uzvikne:
- Moj vladaru i gospodaru, ti radosti mojih oiju, zar ti ne zna
da sam ja udata za svojega bratia, iji mi se lik gadi i ije dru tvo
mrzim? Pa kada se ja ne bi stra ila poradi tebe, ja bih dala da
Sunce ne izlazi opet, prije nego to ja ovaj grad ne pretvorim u
gomilu ru evina, u kojoj bi kliktali sova i gavran i obitavale lisice i
akali. Da, ak bih ja i njegovo kamenje otpremila iza planine
KaPi.
Tada rob povie:
- La e , prokletnice! Ja se dakle zaklinjem zakletvom koja se
tie asti crnaca - i nemoj misliti, da je na osjeaj za ast tako
21 Ta se planina - zapravo: planinski lanac prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji - nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vi e niega.
84
Pripovijest okamenjenoga princa
malen kao to je malen osjeaj za ast kod bijelaca
ako ti od danas jo jednom bude izbiv
ala sve do ovoga vremena, tada ja neu vi e htjeti s tobom njegovati prisne odnose,
niti u htjeti svoje tijelo priljubljivati uz tvoje, ti prokletnice! Ti tjera sa mn
om egu. Jesam li ja ovdje samo za tvoj hir? O ti smrdljiva kujo! Ti najprostija o
d bjelkinja!
Kada sam ja od njega slu ao te rijei, i vidio i gledao i uo, tada svijet postane
taman pred mojim oima, i ja sam nisam znao, gdje se nalazim. Ali je moja sestrina
plaui i ponizno stajala pred robom i uzvikivala:
O moj ljubljeni, plode mojega srca, ako se ti na mene bude
srdio, tko e me onda primiti k sebi? I ako me ti otjera , tko e mi
onda pru iti utoi te, o moj ljubljeni, o ti svjetlosti mojih oiju?
I ona nije prestajala plakati i pred njim se poni avati, sve dok se on nije s n
jome pomirio. Tada ona postane veselom, ustane, odlo i svoje haljine, ak svoje alvar
e22, i rekne:
- O moj gospodaru, nema li ti to za jelo za svoju robinju?
- Skini poklopac sa zdjelice - mumljao je on - unutra su kosti kuhanih mi eva,
njih pojedi. A potom otii do glinenog kraga, unutra je ostatak piva, njega popij!
Ona dakle pojede i popije, zatim si opere ruke i usta i poe i legne pokraj rob
a na postelju od eerne trske. I ona se posve razgoliti i upu e k njemu unutra na prl
javu ponjavu i pod dronjke.
Kada sam ja meutim svoju enu, svoju sestrinu, vidio da tako ini, tada sam gotovo
izgubio svijest. Si ao sam s krova kolibe, u ao unutra i uzeo ma, koji je moja sestrin
a donijela sa sobom, trgnuo ga i htio ih oboje smaknuti. Najprije uputim jedan u
darac prema zatiljku roba i povjerujem, da je s njime gotovo!'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
deveta no
ehrezad rekne:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, kada je mlada ena, arobnica, uzela ne to o
d vode iz jezera i nad time izgovorila rijei, koje se ne mogu razumjeti, da su ta
da ribe poskoile i podigle gore svoje glave, te da su u tili as postale ljudima. J
er arolija je s tih ljudi iz grada bila skinuta, i grad je bio ponovo nastanjen.
Trgovci su prodavali i kupovali, svatko je i ao za svojim pozivom, a etiri su uzvis
ine postale ponovo kao i prije etvorma otocima. Odmah potom doe mlada ena, arobnica,
ka kralju i rekne mu:
- O moj gospodaru, pru i mi svoju divnu ruku i ustani!
- Prii mi bli e rekne kralj prepravljenim glasom.
Pa kada je ona pri la, da je dotakne, tada kralj uzme u ruku svoj ma i probode j
e kroz grudi, tako da joj je iljak blije tei iza ao kroz lea. Zatim on udari po njoj i
raskoli njezino tijelo, tako da je ona u dvije polovice pala na pod. Potom izae i
nae neko zaaranog mladia, kako stoji i eka na njega. On mu estita na njegovu spasenju
, a princ mu poljubi ruku i zahvali mu.
Kada ga je kralj upitao: - Hoe li ostati ovdje u svome gradu ili poi sa mnom u m
oj grad? mladi rekne:
O najvei kralju na ega vremena, zna li ti, kolika udaljenost
le i izmeu tebe i tvojega grada?
97
Devetci no
Dva dana hoda - odgovori on.
Ali tada mladi uzvikne:
- O kralju, ako spava , probudi se! Izmeu tebe i tvojega
grada le i putovanje od jedne pune godine dana za jednoga vrstog
putnika, i ti ne bi stigao ovamo za dvaipol dana, da nije taj grad bio
zaaran. Ja se meutim, o kralju, ne elim nikada vi e rastajati od
tebe, ni na jedan trenutak.
Tada se kralj obraduje i rekne:
- Neka je hvala Allahu, koji mi je tebe podario! Ti e odsada
biti moj sin. Jer tijekom itavoga svojeg ivota ja nisam bio
blagoslovljen potomstvom.
Nato se usrdno ponu grliti i radovati. Zatim krenu zajedno u palau. Ondje kralj
, koji je bio zaaran, zapovijedi velika ima svoje dr ave, da se pripreme za putovanje
, i da spreme zalihe hrane i sve potrebno. Oni se dadnu na opremanje deset dana
dugo. Zatim on krene na put sa sultanom, ije je srce gorjelo od e nje za svojim grad
om, iz kojega je on jo tako dugo morao izbivati. I oni pou odatle s velikom pratnj
om od pedeset mameluka24 i sa skupocjenim poklonima. Putovali su bez zaustavljan
ja dalje, dan i no, jednu punu godinu dana, i Allah im je omoguio, da dou nepovri-j
eeni do sultanova glavnoga grada. Tada oni po alju glasnika i izvijeste vezira da j
e sultan stigao nepovrijeen. Smjesta se vezir uputi s trupama njemu ususret. Oni
su dakako ve bili izgubili nadu, da e opet vidjeti kralja. Sada meutim poljube trup
e pred njim tlo i estitaju mu na njegovu spasenju. Zatim on ue i uzme mjesto na sv
ome prijestolju. Vezir stupi pred njega, i kralj ga izvijesti o svemu, to se dogo
dilo onomu mladom knezu. Kada je vezir to sve uo, estitao je strancu na njegovu sp
asenju. Pa kada je dakle sve opet do lo u mirno stanje, sultan podijeli mnogima od
svojih podanika darove i rekne veziru:
Dovedi mi ribara, koji nam je onda bio donio ribe!
24 Mameluci (mamluci) su bijeli robovi.
98
Povijest nosaa i triju dama
Vezir smjesta po alje po ribara, koji je bio prvi uzrok osloboenja grada i njiho
vih stanovnika. Pa kada je on do ao, pokloni mu sultan poasnu haljinu, i zapita ga
o njegovu zdravlju, i ima li on djece. Ovaj ga obavijesti, da ima dvije keri i je
dnoga sina. Tada kralj po alje po njih, i uzme jednu od keri za enu, i drugu dadne m
ladomu knezu, a sina uini svojim rizniarom. Zatim opunomoi vezira te ga po alje kao s
ultana u grad mladoga princa, koji je le ao na Crnim Otocima, i po alje s njime pede
set mameluka, koji su odande do li s njima, i dadne mu poasne haljine za sve emire.
Vezir mu poljubi ruke, stavi se u pokret, i uskoro otputuje onamo, dok su sulta
n i mladi knez ostali doma. Ribar je meutim postao najbogatijim ovjekom svojega vr
emena, a njegove su keri po- ivjele kao supruge kraljeva, sve dok im nije do la smrt.
A ipak to nije udnovatije nego
POVIJEST NOSAA I TRIJU DAMA.
Bio jednom jedan nosa u gradu Baghdadu. Taj je bio neo enjen. Sada se dogodi - k
ada je on jednog dana besposleno stajao na ulici i oslonio se na svoju ko aru - da
je, gle, k njemu pri la neka dama, odjevena u ogrta od muslina, svilenu odjeu, obuv
ena u cipele od brokata, sa zlatom izvezenim obrubom, i s tkanicom koja joj se s
lobodno spu tala dolje. Ona prozrai svoj zar25, a pod njim se poka u dva crna oka, s
prekrasnim trepavicama i onim kapcima, nje na pogleda i savr ene ljepote. I ona se ob
rati nosau i rekne ljupkim i biranim govorom:
Uzmi svoju ko aru i slijedi me!
im je nosa uo te rijei, on urno uzme ko aru na glavu i rekne u sebi samome:
O dane sree! O dane Allahove milosti!
25 Veo.
99
Deveta no
I on je i ao za njom, sve dok se ona nije zaustavila pred vratima neke kue. Poku
cala je na vrata, u ubrzo sie k njoj stanoviti kr anin. Ona mu dadne zlatnik i dobij
e od njega za to neku tam-nozelenu bocu. Nju ona stavi u ko aru i rekne:
Di i je i slijedi me!
Nosa meutim rekne:
- To je, tako mi Allaha, blagoslovljen dan, dan sretan zbog
uspjeha! i podigao je ko aru na glavu i slijedio ju je, dok se nije
zaustavila pred duanom trgovca voem, od kojega je kupila siri
jske jabuke, osmanske gunje, breskve iz Omana, jasmin i lopo iz
Sirije, nje ne male jesenje krastavce, limunove, sultanske narane,
mirisne mre, tamarinde, krizanteme, crvene vjetrenke, ljubice,
narove cvjetove i bijele mirisne ru e.
Sve to ona stavi u nosaevu ko aru i rekne:
Nosi to!
Tako je on to nosio i i ao za njom, dok se ona nije zaustavila kod nekog mesara
i rekla mu:
Odsijeci mi deset funti mesa!
Mesar odsijee, i ona plati cijenu, zamota meso u bananin list, i stavi ga u ko a
ru, tim to rekne:
Nosi to, o nosau!
On podigne ko aru i poe za njom. Ona je i la dalje i stala kod trgovca ive nim namirn
icama. Od njega je kupila ono, to pripada nonom obroku, oi ene klokoike, arapskih gro i
i badema. Zatim rekne nosau:
Nosi to i slijedi me!
Tako je on uzeo svoju ko aru na glavu i slijedio ju je, dok se ona nije zaustav
ila kod slastiareva duana. I ona kupi jedan pladanj, i natrpa na nj svakojake slas
tice iz duana, pletenica, tor-tica pripremljenih s mo usom, kolaa od badema, medenja
ka s limunom od kojekakve vrste, i marcipana i biskvita i pogaica. Ukratko, ona j
e uzela na pladanj od svih vrsta kolaa, i stavila ga u ko aru. Tada joj nosa rekne:
100
Povijest nosaa i triju dama
To si mi trebala dati na znanje. Tada bih ja doveo sa sobom
svoga tegleeg konja, na kojega bi ti mogla natovariti sve te dobre
stvari.
Ona se nasmije i i lako ga udari svojom rukom po potiljku, tim to rekne:
Po uri se hodati i nemoj puno priati. Plaa ti je sigurna, ako
tako ushtije Uzvi eni Allah!
Zatim se ona zaustavi kod nekog trgovca mje ovitom robom. I uzme od njega deset
razliitih voda, meu njima ru inu vodu, vodu od naraninih cvjetova, vodu od lopoa i iv
ovine. I kupi takoer dvije glave eera, bocu ru ine vode s mo usom, nekoliko komadia tamj
ana, alojeva drveta, ambre, mo usa i aleksandrijskih svijea. I ona sve to stavi u k
o aru i rekne:
Uzmi svoju ko aru i slijedi me!
Tada on uzme ko aru i poe za njom, dok ona nije do la do stanovite lijepe kue, pred
kojom se nalazilo prostrano dvori te, do visoke zgrade s golemim stupovima. Njezi
na su vrata imala dva krila od ebanovine, optoena ploama od crvena zlata. Dama sta
ne pred vratima, podigne zar sa svoga lica, i lagano pokuca. Nosa je meutim stajao
iza nje i neprestano mislio na njezinu ljepotu i ljupkost. Vrata budu otvorena,
i oba se krila naglo razmaknu, Tada nosa pogleda, tko ih je otvorio. I gle, to j
e bila neka dama pristala stasa, ne to oko pet stopa visoka, nabreklih sisa, lijep
a i ljupka, savr ene privlanosti i ravnomjerne tjelesne grae. Njezino je elo bilo bij
elo poput cvijeta, njezini obrazi svijetlocrveni poput anemone, njezine oi kao on
e u divlje junice ili gazele, a njezine obrve kao mlaak blagoslovljenog Ramadana2
6. Njezina su usta bila poput Salamunova peata27, njezine usne koraljnocrvene a n
jezini zubii poput kakve biserne ogrlice ili poput latica krizan26
Ramadan, sveti mjesec muslimanskog posta, je deveti mjesec araps
ke
lunarne godine.
27
Salamunov (Sulaimanov) peat = pokosnica (Polygnatum), biljni rod
iz
porodice ljiljana (Liliaceae).
101
Deveta no
temina cvijeta. Njezin je vrat bio nalik onomu od antilope, njezine grudi mramor
nom bunaru, a njezine su sise bile kao dva nara. Njezin je trbuh bio mekan kao b
ar un, a udubina bi njezina pupka mogla primiti uncu orahova ulja. Ukratko, bila j
e ona nalik onoj, o kojoj kazuje pjesnik:
Pogledaj je, ini da izblijede Sunce i Mjesec, Nju, peruniku u zraeoj cvjetnoj rasko i
.
Nikada tvoje oko nije vidjelo crno i bijelo tako lijepo u udruzi Poput njezine t
amne kose prema tako istom licu.
Ru iasti su njezini obrazi; a njezina ljepota pripovijeda
Vazda o njezinu imenu, makar joj takoer nedostajalo bogatstvo.
Nasmije im se zbog njezinih bokova, kada se oni u hodu ljuljaju;
O udo, i plaem zbog vitkoga stasa, koji se gotovo kr i.
I kada ju je nosa ugledao, njegov su razum i osjetila bili osvojeni, tako da m
u je skoro pala ko ara s glave. Zatim on rekne u sebi samome:
- Nikada u svom ivotu ja nisam vidio blagoslovljeni)eg dana
od ovoga!
104
Povijest nosaa i triju dama
Kada su one ule njegove rijei, obradovale su im se, i one mu se nasmiju i reknu
:
I tko je to za nas? Mi smo djevojke, i bojimo se, da ikomu
povjerimo na u tajnu, tko je nee uvati, jer mi smo proitale u
stanovitoj prii, to je rekao pjesnik Ibn eth-Thumam:
uvaj revno svoju tajnu! Nikoga o njoj ne izvje ujl Jer tko odaje svoju tajnu, istoga
je asa gubi.
A ako tvoje vlastite grudi ne mogu skrivati tvoju tajnu, Kako nju mogu skrivati
grudi onoga, komu si je priopio.
A takoer je izvrsno rekao Abu Nuvas30:
Tko ljudima pripovijeda svoju tajnu, Zaslu uje, da mu se na elo utisne gorui peat.
Kada je meutim nosa uo njihove rijei, on odvrati:
Tako vam va ega ivota! Ja sam razuman i pouzdan ovjek.
Ja sam proitao knjige i prouio kronike. Ja pokazujem ono lijepo
a skrivam ono ru no, kako to glasi u pjesnikovim rijeima. I on
izgovori stihove:
Tajnu uva samo pouzdan ovjek.
I tajna je kod najboljeg ovjeka zapeaena.
Kod mene se tajna nalazi u zakljuanoj kui. Kljuevi su za nju izgubljeni, a vrata su
zasunuta.
30 Jedan od najpoznatijih arapskih pjesnika, ubijen oko 810. godine.
105
Deveta no
Kad su dame ule te stihove, i ono to im on priopuje, one reknu:
- Ti zna , mi smo za ovu graevinu potro ile veliku svotu
novca. Ima li ti to za nas kao od tetu? Jer mi ti neemo dopusti
ti, da ti kod nas sjedi kao na drug za stolom i da gleda u na a
dra esna, lijepa lica, a da nam ne plati stanovitu svotu novca. Zar
ne poznaje izreku: 'Ljubav bez ijednog novia ne vrijedi ni
jednog novia'?
A vratarica priklopi:
- Ako to donosi , moj prijatelju, onda si ti ne to. Ako ne
donosi ni ta, odlazi s ni ta!
Tada meutim domaica rekne:
- Sestre, ipak ga se okanite. Jer, tako mi Allaha, on nas danas
nije ostavio u neprilici, a da je bio drugaiji, ne bi s nama imao str
pljenja. Kakve god ga se uope obveze ticale, ja ih uzimam na sebe.
Tada se nosa razveseli, poljubi pod pred njome, zahvali joj i rekne:
- Tako mi Allaha, danas sam svoj prvi novac primio od tebe. Tada one reknu:
- Sjedni i budi nam dobrodo ao! A dama s prijestolja rekne:
- Tako mi Allaha, mi te mo emo samo pod jednim uvjetom
pustiti da kod nas sjedi , a taj je, da ne postavlja nikakva pitanja o
stvarima, koje te se ni ta ne tiu. Pa ako se ipak umije a , dobit e
batina.
Tada nosa uzvikne:
- Sporazuman, o moja gospodarice, s najveom rado u.
Pogledajte, vi e uope nemam jezika!
Zatim ustane domaica, podvrne svoju haljinu, posla e boce u redove, procijedi vi
no i stavi zelen oko vra i sve pripremi, to su
106
Povijest nosaa i triju dama
trebali. Potom stavi pred njih vino i sjedne na pod, ona sa sestrama. Takoer nosa
sjedne k njima, ali je on mislio da je u snu. Sada domaica uzme boicu s vinom i na
puni prvi pehar i ispije ga, i isto tako drugi i trei. Zatim ga ponovo napuni i p
ru i nosau s rijeima:
Pij za blagodat, za radost, za zdravlje! Ovo pie ini, da bolest od uri.
I on uzme pehar u ruku uz dubok naklon i bez pripreme izrekne stihove:
Pehar se pije samo s pouzdanim prijateljem, Zajedno s ovjekom plemenita podrijetl
a i stare loze,
Vino je kao vjetar: ako pu e preko mirisa,
On miri i; ipak on zaudara kada prelazi preko le ine.
I on k tomu dometne:
Nemoj piti vino nikada drugaije nego iz Ijepotanovih ruku, Koji tebi govori finim
govorom, i koji mu je nalik.
Po to je izgovorio taj stih, poljubi im ruke, i ispije, i postane pijan, i tetu
rajui nastavi izgovarati stihove:
Sve je stvari, u kojima je krv, zabranjeno Piti, izuzev i jedino krv vinove loze.
107
Devetci no
Napoji me, ja u za tvoje oi, gazelo,
Svoj imetak, svoja dobra, sebe samoga dati kao otkupninu.
Tada domaica napuni pehar i dadne ga vratarici, koja joj ga uzme iz ruke, zahv
ali i ispije. Zatim ona natoi ponovo i pru i dami s prijestolja, i opet natoi pehar
i pru i ga nosau. Ovaj pred njome poljubi pod, zahvali i ispije i izgovori stihove:
Donesi ga, tako tiAllaha, donesi
iz punih pehara Daj mi pehar da pijem
to je izv
or ivota.
Sada stupi nosa pred gospodaricu kue i rekne:
O gospodarice, ja sam tvoj rob, tvoj mameluk31, tvoj sluga.
I on pone:
Pred vratima stoji jedan od tvojih robova i slavi Vazda, to mu je tvoja milost u
darovima poklonila.
Smije li on, o gospodarice darova, ui i gledati
Tvoju ljepotu? Jer ja i ljubav, mi se nikada ne rastajemo.
Ona meutim rekne:
Uini sebi dobrostivo, pij za dobrobit, i krepkost neka tee
u ilama zdravlja!
Tada on uzme pehar, poljubi joj ruku i izrekne u pjevnome tonskom padu ove st
ihove:
31 Mameluk (mamluk) je bijeli rob, kasnije pripadnik garde egipatskog sult
ana, u prenesenu znaenju pokoran sluga.
108
Povijest nosaa i triju dama
Dadnem joj preslik obraza, vino, tako bistro, Staro, ije je svjetlo bilo poput va
trenih plamenova.
Ona ga dotakne usnama, i zatim smije ei se rekne: 'Kako ti nudi ovjeku da pije ljudsk
e obraze?'
Ja reknem: 'Ipak ispij! To su moje suze, krv mojega srca takoer,
Od toga su postale crvenima; smije ao ih je u peharu moj dah.'
A ona odvrati ovim stihom32:
Ako si ti zbog mene isplakao krv,
Tada mi donesi i napoji me, od srca rado, o prijatelju!
Tada dama uzme pehar i ispije ga u zdravlje svojih sestara. Tako nisu prestaj
ale piti s nosaem u svojoj sredini. Pritom su plesale i smijale se i pjevale pjes
me, stihove i strofe. Nosa se meutim pone s njima aliti. Ljubio ih je, grickao, milo
vao, tipkao, opipavao, i zbijao svakakve ale. I jedna bi mu je gurnula slasticu u
usta, a druga bi ga pomilovala. I ova bi ga pljusnula po obrazu, a ona bi mu dob
acila cvijet. I obuzimala ga je meu njima najvi a slast, kao da sjedi u raju meu crn
ookim djevojkama33. To su oni inili tako dalje, dok im se vino nije popelo u glav
u i omami-lo im osjetila.
A kada je njima ovladala opijenost, ustala je vratarica, i svlaila svoje halji
ne, sve dok nije ostala posve gola. I pustila je da joj kosa padne oko tijela po
put neke zavjese, i bacila se u bazen, i igrala se
32
Stih se u 1001 noi redovno sastoji od dva polustiha.
33
Posrijedi su rajske djevice - d ennetske huri (hurije).
109
Deveta no
u vodi, ronila poput neke patke i istra ivala, uzimala u usta vodu i prskala po no
sau. Zatim si opere svoje udove i ono meu bedrima.
Tada iskoi iz vode i baci se nosau u krilo i rekne:
- O moj gospodaru, kako se zove ovo?
pri emu je uprla
prstom u svoju piku.
On odgovori:
- Tvoja pika. Ali ona uzvikne:
- Kako? Zar te nije sram? - i pograbi ga za vrat i udari ga. Zatim on rekne:
- Tvoja pizda.
I ona ga udari jo jedanput i povie:
- Fuj, fuj, kako ru no! Zar se ti jo ne srami ? On meutim rekne:
- Tvoja pia34. A ona povie:
Kako? Zar se ne stidi iz osjeaja po tovanja? - i ona ga
odgurne rukom, i udari.
Tada nosa uzvikne:
34 Hrvatski jezik spada u indogermanske jezike, koji su u poreenju sa semitskim jezicima preapstraktni, da bi imali za spolne organe dovoljan broj jednost
avnih vulgarnih sinonima. Tako za na e "pika" i "pizda" arapski pjesnik ovdje s lak
oom nabraja - "rahim", "nudul", "fard ", "kuss", "zunbur", a za na e "kurac" - "chazf
lk", "air", "zubb", dok je prevoditelj, u nedostatku boljih rje enja, morao pribjei
i rijeima od milja kao to su "pia", "pi a", "pimpek" i "pi ek". U rijei se kurac (= pje
tli) prvotno deminutivno znaenje ipak izgubilo. No, ako dodamo da je pika ono ime se
pi ki, a pizda ono na emu se sjedi (od indogermanskog korijena pezd-), onda vidimo
da ni ta zapravo nije vulgarno ve samo po sebi, nego tek u kontekstu.
110
Povijest nosaa i triju dama
Tvoja popi ura.
Ali ga sada napadne najstarija dama s udarcima i uzvikne:
To ne smije tako kazati!
Ali ma koje god da bi on ime uope imenovao, one su ga tukle sve vi e, sve dok mu
od svih tih batina nije otekao vrat. I tako su ga one uinile predmetom meusobnog
smijanja.
On meutim naposljetku upita:
- Pa kako se to kod vas zove? A dama odvrati:
- Rutava metvica smionoga! Tada nosa uzvikne:
Neka je hvala Allahu za spasenje. Dobro, o rutava metvice
smionoga!
Tada oni puste da kru e pehari i a e, i ustane druga dama, odlo i svoje haljine, bac
i se u bazen, i uini onako, kako je uinila prva. I ona izae iz vode i baci se nosau
u krilo, poka e na svoje spolovilo i upita:
- O svjetlosti mojih oiju, kako se ovo zove: On odvrati:
- Tvoja pizda. A ona odgovori:
Nije li to ru no od tebe? - i tako ga je udarala, da je dvo
rana odjekivala od udaraca.
Pri tome je uzvikivala:
- Fuj, fuj, zar se ti zbilja ne stidi ? On nato:
- Rutava metvica smionoga.
A padale su batine i udarci po njegovu potiljku, dok je on uzvikivao:
111
Deveta no
- Tvoja pika! Tvoja pia! Tvoja pizda! Tvoja pi a! A djevojke su uvijek odgovarale:
^.&&&&&&&&&ft&&fi&ftft&&&ft&&ftfi&&$~^
\
deseta no
' ^$ W !?W W ?W? ?? W W?? W W WS#^"
njezina sestra Dinazad rekne: "Ispriaj nam svoju priu do kraja." I Sehrezad odgovo
ri:
"S najveom rado u. Do lo mi je do u iju, o sretni Kralju, da su dame neprestano nosau
govorile:
Tvoj kurac! tvoj pimpek! Tvoj pi ek!
I on ih je pritom ljubio i grizao i grlio, sve dok se nije na njima zadovolji
lo njegovo srce, i oni su se svi jedno s drugim smijali. Naposljetku one reknu:
O na brate, kako se to onda zove?
A on zapita:
Zar vi ne znate, kako se to zove?
A one reknu:
-Ne!
On odgovori:
To je mulac, koji prodire kroza sve, kojemu kao ispa a nami
guje rutava metvica smionoga, koji kao hranu pro dire otvoreni
sezam i nouje u Abu Mansurovu konai tu.
115
Desetu no
Tada su se one smijale, sve dok nisu pale na lea. I oni se vrate gozbi i nisu
prestajali, sve dok se nije nad njima spustila no.
Sada one reknu nosau:
Bog ti pomogao, prijateljiu, podigni se i obuj svoje san
dale. Otii i poka i nam irinu svojih ramena!
Ipak on rekne:
Tako mi Allaha, ja bih se mogao lak e rastati od svoje du e nego od vas. Hajdete
, pustite da nadove emo no na dan, a sutra e svatko od nas otii svojim vlastitim pute
m!
Tako vam moga ivota rekne domaica
pustite ga neka ostane kod nas, da mu se mo em
o smijati: tko e tako dugo ostati na ivotu, dok ponovo ne sretnemo njemu slinoga? Z
bilja, on je veseo i aljiv drug u dru tvu.
Na to one reknu:
Ti smije ostati s nama kroz no samo pod uvjetom, da se
podvrgava na im zapovjedima i da, to god uope vidio, o tome
niti ne pita , niti istra uje razloge.
Dobro - odgovori on. I one zapovijede:
Otii i proitaj natpis na vratima.
Tada on ode do vrata i nae ondje u zlatu ispisane rijei: 'Tko bude govorio o on
ome, to ga se ni ta ne tie, ut e ono, to mu nee biti ugodno!' I nosa rekne:
Vi trebate biti svjedokom, da ja neu govoriti o onome, to
me se ni ta ne tie.
Sada ustane domaica i stavi pred njih jelo, i oni su jeli. Zatim su one zapali
le svijee i svjetiljke i stavile na svijee ambre i aloje-va drveta. I po to su onu d
voranu zamijenile drugom i donijele svje ega voa i pia, svi zajedno posjedaju da pij
u i da vode ljubavne razgovore. I nisu prestajali piti i naklapati i hrskati suh
o voe i smijati se i aliti, pun sat vremena. Ali tada, gle, odjekne
116
Povijest nosaa i triju dama
neko kucanje na vrata. Ipak to nije ni na koji nain poremetilo njihovo dobro rasp
olo enje. Samo jedna ustane i ode k vratima. Ubrzo se vrati i rekne:
- Zaista, na e zadovoljstvo ove noi mora postati savr enim.
- Sto je dakle posrijedi? - zapitaju je. A ona odvrati:
Na vratima stoje tri perzijska redovnika-prosjaka, ija su
brada i kosa i obrve obrijani, i sva su trojica slijepi na lijevo oko, a
to je zaista neki neobian sluaj. Oni su upravo sada do li s puta i
na sebi nose vidljive tragove putovanja. Oni su tek netom dospjeli
u Baghdad, a to je njihova prva posjeta u na em gradu. I da su
kucali na na a vrata, dogodilo se samo zato, jer nisu na li nijedno
mjesto za noenje. Oni su ak rekli: 'Mo da e nam vlasnik ove
kue dati kljueve od svoje staje, ili neku kolibu, u kojoj bismo
mogli provesti no', jer veer ih je iznenadila, a budui da su stran
ci, nisu znali nikoga, kod koga bi na li krov nad glavom, i, o moje
sestre, svaki od njih ima na svoj nain komian izgled.
I ona nije prestajala moliti, sve dok joj one nisu rekle:
Pusti ih neka uu i izlo i im uvjet, da ne govore o onome, to
ih se ni ta ne tie, da ne bi uli ono, to im nee biti ugodno!
Tada se ona obraduje, ode i ubrzo se vrati s tri jednooka, ije su brade i brko
vi bili obrijani. Oni izgovore pozdrav muslimana, iska u svoje strahopo tovanje i od
stupe. Ali dame ustanu i izreknu im dobrodo licu i za ele im sreu za sigurno prispijee
i pozovu ih da sjednu. Tek sada ugledaju redovnici pred sobom lijepo mjesto, ur
eenu dvoranu, ukra enu cvijeem. Ugledaju zapaljene svijee, kadionicu koja se dimila i
poslastice, voe, vino i tri djevianske dame, i kao u jedan glas uzviknu:
Tako vam Allaha, ovdje je lijepo!
Tada se okrenu prema nosau i uvide, da se on nalazi u zadovoljnom raspolo enju,
ali da je o amuen i pijan. I oni pomisle da je on jedan od njihovih, i uzviknu:
117
Deseta, no
To ne neki redovnik prosjak poput nas! Neki Arabljanin, ili
neki stranac.
im je meutim nosa uo te rijei, pogleda ih irom razro-gaenih oiju i rekne im:
Tiho sjedite i ne upu tajte se ni u kakvo znati eljno brbljanje! Niste li proital
i, to stoji napisano iznad vrata? Toga nigdje nema, da prosjaci kao vi, koji dola
ze k nama, povrh toga jo i svoje jezike hu kaju protiv nas.
Mi te molimo za opro tenje, o fakiru - odvrate oni. - Na a glava le i u tvojim ruk
ama.
Dame se meutim nasmiju i uspostave mir izmeu redovnika--prosjaka i nosaa, i stav
e pred prosjake jelo. I ovi su jeli. I tako su zajedno sjedili, a vratarica im j
e davala piti. Kako je sada meu njima kru io pehar, rekne nosa prosjacima:
A vi, moja brao, nemate li vi nikakvu pripovijest ili
dogodov tinu, da nam je mo ete ispriati?
Budui da im se vino ve popelo u glavu, oni zatra e glazbala. I vratarica im dones
e tamburin, lutnju i perzijsku harfu. I svaki od prosjaka uzme jedan od instrume
nata i ugodi ga, jedan tamburin, drugi lutnju a trei harfu. Hvatali su za ice i pj
evali, a dame su ih sna nim glasom pratile, tako da je kod njih sve glasno odjekiv
alo. I dok su oni tjerali svoju zabavu, gle, ponovo je netko pokucao na vratima,
a vratarica otie, da pogleda o emu se radi.
Sada, o Kralju" tako je govorila Sehrezad "povod je toga kucanja bio ovaj: Ka
lif Harun er-Raschid35 je iza ao iz svoje palae, da razgleda i uje to ima novoga. S n
jime su bili D a'far, njegov vezir, i Masrur, nositelj maa njegove osvete. Ali se o
n sam obiavao kod takvih prilika preoblaiti u trgovca. Kada je on dakle u toj noi s
i ao i prolazio kroz grad, put ga navede takoer do one kue, iz koje su uli glazbu i p
jevanje. Tada kalif rekne D a'faru:
elim, da mi uemo u ovu kuu i slu amo te pjesme, i da
vidimo, tko ih pjeva.
35 Baghdadski kalif iz obitelji Abasida (764-809. godine).
118
Desetci no
- Srdana dobrodo lica gostima, ali samo pod jednim uvjetom.
- Koji je taj? - upitaju oni, a one odgovore:
- Ne govorite o onome to vas se ni ta ne tie! Inae ete uti ono, to vam nee biti ug
o!
- Dobro
reknu oni.
Zatim sjednu uza zajedniko pie. Tada kalif ugleda tri redovnika-prosjaka, pa ka
da je primijetio da su oni svi slijepi na lijevo oko, on se nad time zaprepasti.
Zatim pogleda djevojke, kako su one lijepe i ljupke, i obuzme ga zbunjenost i uen
je. A ove nastave pijanevati i zabavljati se, i reknu kalifu:
Pij!
On meutim odgovori:
Odluio sam ii na hailuk37.
Tada ustane vratarica i rasprostre pred njim stolnjak, protkan srebrom, te st
avi na njega zdjelu od porculana, u koji nalije vrbova soka, i stavi u njega gru
dicu snijega i kockicu eera. A kalif joj zahvali i samomu sebi rekne:
- Tako mi Allaha, ja u joj dobro djelo, koje je uinila, sutra
uzvratiti.
Ostali su meutim ponovo poeli sa svojim pijenjem u krug. A kada je vino nad nji
ma zadobilo vlast, gospodarica ustane, nakloni se pred njima, uzme za ruku domaic
u i rekne:
- Ustani, moja sestro, mi moramo izvr iti svoju du nost. A obje sestre odgovore:
- Dakako!
Smjesta vratarica otkrije stol, baci komadi za obnovu kadiva i raspremi sredi
nu dvorane. Potom poe i redovnike-prosjake
37 Hodoa e u Mekku. Posve je razumljivo, da gospodar pravovjernih ne pije, jer
to vjera brani.
120
Deseta noe
Kako jo dugo treba trajati ta okrutnost i grozota?
Zar ti nisu. dostatne suze, od kojih je preplavljeno moje oko?
Kako dugo ti eli meni marljivo odugovlaiti rastavljenost?
Ako je tvoja namjera bila ona mojeg zavidnika, onda je ona ispunjena.
Kada bi za zaljubljenika bio pravedan grozan udes, On ne bi morao bdjeti, bolest
an od ljubavi prema njoj.
Imaj suuti prema meni! Okrutnost e me satrti,
0
moj gospodaru, do lo je vrijeme za sa aljenje prema meni.
Komu moram objaviti svoju ljubav, o ti koji me ubija ,
Ti koji ne obraa pa nju na tu be, ako vjernost tako prohuji?
Umna a se moja ljubav prema tebi s mojim suzama,
1
dugakim mi postaje vrijeme krutosti, dok prolazi.
0
muslimani, ispunite osvetu robinje ljubavi,
Nesane, kojoj je razoreno obitavali te njezina strpljenja!
Je li to dopu teno prema ljubavnom pravu, o ti moja e njo, Da sam ja daleko, i da jed
na druga do ivljava naklonost?
1
kakvu bih radost mogla ja kod njega u ivati?
Kako se on ipak trudi, on, koji po tuje rasipni tvo!
126
Povijest nosaa i triju dama
Kada je meutim vratarica poslu ala ovu treu pjesmu, glasno je kriknula. I ona pos
egne rukom za haljinama i razdere ih sve do skuta. I po trei put padne onesvije ena
na pod, i opet je pokazala o iljke od bia. Tada redovnici-prosjaci reknu jedan drug
omu:
Kamo sree daje nebo htjelo, da nikada nismo stupili u ovu
kuu i da smo radije prenoili na gomili ru evina! Jer zaista, na je
boravak pomuen stvarima, koje razdiru srce.
A kalif se okrene k njima i upita:
Zbog ega? - a oni odvrate:
- Na a je nutrina uznemirena zbog ovih stvari. Kada je zatim kalif upitao:
- Zar vi onda niste iz ove kue? - oni odgovore:
- Ne. Mi takoer nismo nikada vidjeli ovo mjesto prije ovoga
asa.
Tada se kalif zaprepasti i zapita:
Je li taj ovjek, koji ondje kod vas sjedi, mo da poznaje
tajnu?
Sada on kimne prema nosau, i oni ga upitaju o tim stvarima. Taj odgovori:
- Tako mi Allaha Svemoguega, mi smo svi u ljubavi jednaki! Ja sam odrastao u
Baghdadu. Ali nikada u svom ivotu nisam stupio u ovu kuu do dana njeg dana. A kako s
am ja dospio k njima, to je neobina pripovijest.
- Tako ti Allaha - priklope oni - mi smo te smatrali za jednoga od njih. A s
ada vidimo, ti si kao mi.
Zatim kalif rekne:
- Mi smo sedam mu karaca, a one su samo tri ene i nemaju
nikoga etvrtoga. Zato ih zapitajte o njihovu udesu. I ako nam ne
dadnu dobrovoljno nikakav odgovor, tada e morati odgovoriti
protiv volje.
Svi su se s njime slo ili, samo D a'far rekne:
127
Deseta no
To nije moje mi ljenje, pustite ih! Mi smo njihovi gosti, a
one su nam postavile jedan uvjet, i mi smo prihvatili njihov uvjet,
kao to znate. Zato je bolje da utimo o toj stvari. I budui da preostaje jo samo malo od noi, svaki od nas mo e poi svojim
vlastitim putem.
Zatim on kimne kalifu i pri apne mu:
to ujem pripovi
vi e ni ta koristilo,
uinio sve u skladu s
neki san, i poeo sam
stanju dati izvje e.
Jedanaesta no
mu sam ja ukazao dobroinstva, uo moje stihove, on uzvikne:
Ah, Gospodaru, to ja mogu uiniti, jer sam ja ipak samo
rob, koji je primio zapovijed?
I on priklopi:
Bje i zbog svog ivota, i nikada se ne vraaj u ovu zemlju.
Inae e propasti i mene sa sobom odvesti u propast, onako kako
kazuje neki pjesnik:
Spa avaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko
ju je sagradio!
Ti e ve nai neko obitavali te na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav nadomje
Mene udi, koga to jo ne to zadr avau u kui rugla, Tako je ipak irok i slobodan Allahov s
vijet!
Ne pouzdavaj se u va noj stvari u glasnike. U istini du a poma e jedino sama sebi.
Lavlja ija nije tako sna na,
Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje.
Tada mu ja poljubim ruke, jer ja sam jedva jo vjerovao u svoje spasenje. I gub
itak mi mojega oka postane lakim, jer sam bio izbjegao smrti. Ja pak odem, dok n
isam stigao u glavni grad svojega strica, u ao k njemu i ispriao mu, to se dogodilo
mojemu ocu, i kako mi je izbijeno oko. Tada on gorko zaplae i rekne:
Doista, ti si mi natovario jad na moj jad i alost na moju
alost. Jer tvoj je brati ve od prije mnogo dana i ezao, i ja ne
138
Pripovijest prvog ndovnika-prosjaka
znam, to mu se dogodilo, a nitko mi o njemu ne mo e dati obavi-jest
I on je plakao, sve dok se nije onesvijestio. Ja sam meutim bolno tugovao pora
di njega. I on htjedne staviti lijek na moje oko. Ali uvidi, da je to prazan ora
h. Tada on rekne:
O moj sine, bolje izgubljeno oko nego ivot!
Sada meutim' tako je nastavio redovnik-prosjak 'ja vi e nisam mogao utjeti o svom
e bratiu, koji je ipak bio njegov sin. I tako sam mu ispripovijedao sve, to se bil
o zbilo. Tada se moj stric ak vrlo obraduje, i on rekne:
Doi, poka i mi grobni svod.
Ja meutim odgovorim:
'-'-.:
- X--.. ^%3^^^
3?
7 3
dvanaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak pred damom, dok
su njegovi suputnici i Da'far i kalif slu ali, ovako dalje priao:
'Moj je stric udario svojega sina cipelom, dok je on tu tako le ao poput hrpe
crnog ugljena. I ja se zaprepastim nad njegovim injenjem, i bio sam tu an sbog svoj
ega bratia i zbog toga, to su on i dama postali crnim ugljenom. I ja reknem:
Tako ti Allaha, o moj strie, oslobodi svoje srce od gnjeva!
Moja nutrina i moje misli su ispunjene samo alo u zbog toga, to
?e dogodilo tvojemu sinu, kako su on i ova dama postali hrpom
crnog ugljena. Zar to sve jo nije dovoljno za njih, da ga ti jo
mora udarati cipelom.
On odgovori:
O sine mojega brata, ovaj je moj sin bio od svoje mladosti
raspaljen ljubavlju prema svojoj vlastitoj sestri. I vazda sam ga
dr ao daleko od nje, premda sam sebi govorio: oni su jo djeca.
Kada su ipak odrasli, zapoeo je meu njima grijeh, i ja sam o tome
douo. I unato tomu to sam ja to jedva mogao vjerovati, pogra
bio sam ga i izgrdio tim to su mu takoer sluge prigovarali
estokim rijeima: 'uvaj se gre nih ini, koje prije tebe jo nitko
nije poinio, i nitko poslije tebe nee poiniti. Inae e tvoje ime
141
Dvanaesta no
meu onima kne evskima biti pokriveno pogrdom i sramotom sve do kraja vjekova, i vij
est e se o nama preko karavana pro iriti ? posvuda. Zato se uvaj, da od tebe ne proiz
lazi takvo injenje! Inae u te prokleti i dati te ubiti!' I otada sam ih zatvorio od
vojene jedno od drugoga. Ali bezbo na ga je djevojka ljubila strasnom ljubavlju, i
sotona je nad oboma stekao vlast, i njihovo im je injenje prikazao u lijepim boj
ama. I kada je moj sin sada vidio, da sam ih razdvojio, izgradio je on ovu izdub
inu pod zemljom, uredio je i dopremio ovamo ive ne namirnice, kao to vidi . I iskorist
io je moju odsutnost, kada sam ja iza ao u lov, i do ao je ovamo sa svojom sestrom.
Ali je stanovita Bo ja presuda njega i nju preduhitrila, i oboje ih spalila, a kaz
na e na onome svijetu biti jo krua i te a!
Zatim je on zaplakao, a ja sam plakao zajedno s njime. I on me pogleda i rekn
e:
- Ti si moj sin na njegovu mjestu.
Ja sam neko vrijeme razmi ljao o svijetu i njegovima promjenjivim sluajevima: ka
ko mi je vezir ubio oca i sebe postavio na njegovo prijestolje i meni izbio oko,
i kako je moj brati po neobinom udesu morao nai smrt. I ja ponovo zaplaem, a moj je
stric plakao sa mnom. Nato se popnemo, stavimo mjedenu plou ponovo na njezino mj
esto i preko nje nabacamo zemlju. Pa kada smo ponovo napravili grob, vratimo se
u svoju palau. Ali jedva da smo sjeli, kad li zaujemo buku truba, trublji i cimbal
a. I vitlala su se bo-jovnika koplja, ljudi su vikali, i zveckali emovi, rzali kon
ji, i svijet je bilo pokriven pra inom i pijeskom, koji su bili uzvitlani konjskim
kopitima. Na je razum dospio u pometenost, i mi nismo znali, o em se radi. Upital
i smo tako, i bude nam reeno, da je vezir, koji je sebi prigrabio vlast mojega oc
a, opremio vlastitu ratnu spremu, i k tomu jo uzeo u slu bu divlje beduine, i da se
on nalazi na putu s vojskama, brojnima kao pijesak u moru. Da se njihovo mno tvo
ne mo e izbrojati, i da im se nitko ne mo e oduprijeti. Sada se oni iznenada sjure n
a grad, a budui da graani nisu bili u stanju, da im se suprotstave, predali su mu
grad. Moj stric padne, a ja pobjegnem izvan grada, jer sam sebi rekao: ako ti pa
dne u njegove ruke, tada e te on zasigurno ubiti. Tada je iznova za142
Pripovijest prvog redovnika-prosjaka
poela moja alost. Premi ljao sam o stvarima, koje su se dogodile mojemu ocu i mojemu
stricu, i o tome, to ja trebam initi. Jer ako se poka em, tada e me prepoznati ljudi
iz grada i vojnici mojega oca, i moja e bijedna smrt biti sigurnom. I nisam na ao
nikakav drugi put spasenja nego taj, da sebi glatko izbrijem bradu i usne. To da
kle uinim, navuem druge haljine i napustim grad. I putovao sam prema ovomu gradu,
u nadi, da e mi mo da netko ispo-v ?vati pristup ka gospodaru pravovjernih, zastupn
iku Gospodara Svjetova, i da u mu moi ispriati i izvijestiti ga o svojoj povijesti,
i to mi se zbilo. Tek sam juer s veeri prispio u ovaj grad, i tada sam stajao u ne
doumici, kamo bih se trebao uputiti, kad li se iznenada tu nae taj drugi redovnik
-prosjak. Ja ga pozdravim i reknem mu:
- Ja sam stranac
a on odgovori:
- Ja sam takoer stranac.
Dok smo mi jo tako razgovarali, gle, prie nam taj na trei suputnik i pozdravi nas
i rekne:
Ja sam stranac.
I mi mu odgovorimo:
Mi smo takoer stranci.
Zatim poemo dalje, dok nas nije uhvatio mrak, a udes nas je doveo k vama. To j
e dakle razlog, zbog kojega su moja brada i moje usne obrijane, i zbog kojega sa
m izgubio svoje lijevo oko.'
Tada rekne gospodarica kue:
Podigni svoju ruku ka glavi i odlazi!
On meutim rekne:
Neu otii, dok ne ujem povijest drugih.
Svi su pak bili zaprepa eni njegovom priom, a kalif rekne D a'faru:
Tako mi Allaha, ne to slino, kao to se dogodilo tomu
dervi u-prosjaku, ja nisam nikada uo ni vidio.
Sada istupi drugi redovnik-prosjak. I on poljubi pod i pone
143
Dvanaesta no
PRIPOVIJEST DRUGOG REDOVNIKA-PROSJAKA.
'O gospodarice, ni ja nisam roen s jednim okom, a moja je pripovijest takoer ne
obina. Kada bi ona bila iglama poubadana u kutove oiju, bila bi opomenom za svakog
a onoga, tko se daje opomenuti. A ovo je ona: Ja sam kralj, sin stanovitoga kral
ja. Ja sam itao Kur'an prema sedam predaja, i itao sam uene knjige i tumaio ih ljudi
ma od znanosti. Prouavo sam zvjezdoznanstvo i pjesnika djela, i vje bao sam se na sv
im podrujima uenosti, sve dok nisam sve ljude svojega vremena ostavio daleko iza s
ebe. Ljepota je mojeg rukopisa nadma ivala onu svih pisara, a moja se slava pro iril
a po svim zemljama i dr avama, i kod svih kraljeva.
Tako je takoer o meni uo kralj od Indije, i on je poslao k mojemu ocu, da me po
zove na svoj dvor. Ujedno je poslao mojemu ocu darove i skupocjenosti, onako kak
o to dolikuje kraljevi-ma.Tada otac opremi za mene est brodova. I mi smo plovili
cijeli mjesec dana po moru i zatim dospjeli do kopna. Ondje iskrcamo konje, koje
smo imali sa sobom na brodovima, i natovarimo darovima deset deva.
Odatle smo proputovali dalje samo jedan mali dio puta: gle, uzvitlao se prema
nama neki oblak pra ine, sve dok oko nije izgubilo pogled u daljinu. Ali nakon st
anovitog vremena bude zemlja osloboena oblaka pra ine, i pod njime se uka e pedeset j
ahaa, kao lavovi, iji pogled zastra uje, i koji su bili pokriveni blje teim elikom. Mi p
ogledamo prema njima, i gle, to su bili beduini39, drumski razbojnici. im su uvid
jeli, daje nas samo malo ljudi, i da imamo kod sebe deset deva s darovima za kra
lja od Indije, sjure se oni na nas s uperenim kopljima. Mi smo im meutim rukama d
ali znak, koji je trebao kazati:
39 Beduin (arapski: badavi) je u izvornom znaenju te rijei stanovnik pustinj
e, dakle: ovjek bez stalnog boravi ta, pa potom i - skita. Odatle ta rije ima esto i n
egativnu konotaciju.
144
Pripovijest drugog redovnika-prosjaka
Mi smo glasnici velikog kralja od Indije, stoga nam nemojte uiniti ni ta na ao! Pa
ipak su nam oni naznaili:
Mi se ne nalazimo na njegovu podruju, niti smo pod njegovom vla u.
Zatim oni pobiju neke od robova, drugi pobjegnu, a tako takoer ja, nakon to sam
bio te ko ranjen. Beduini meutim nisu na mene obraali pa nju, jer su bili zaposleni b
lagom i darovima, koje smo nosili sa sobom. Sada ja nisam znao, kamo bih se treb
ao okrenuti. Neko sam bio moan, sada sam postao bespomonim. Tako sam hodao dalje, d
ok nisam stigao do vrha nekoga brijega. Ondje naem za titu u nekoj peini, sve dok ni
je svanuo dan. Zatim sam putovao sve dalje, dok nisam prispio do nekoga sigurnog
a, dobro utvrenog grada. Upravo se ondje uklonila zima sa svojom hladnoom, i bilo
se uselilo proljee sa svojom rasko i punom ru a. Cvijee je ondje poinjalo pupati, a pot
oii su ondje poinjali tei, dok su ptice pu tale da odzvanja njihov pjev, kako je pjesn
ik pri opisivanju stanovitoga grada rekao:
Mjesto, u kojem nema straha,
S kojim se kao prijatelj sjedinjuje sigurnost,
Koje se, svojemu narodu lijepa za tita, Ukazuje sa svojim svijetom udesa.
Razveselio sam se, to sam prispio onamo. Jer bio sam umoran od puta, a moje je
lice bilo blijedo od jada. Ipak je moj polo aj bio oajan, i ja nisam znao, kamo se
trebam uputiti. Tako sam pri ao k nekom krojau, koji je sjedio u svom duanu, i pozd
ravio ga. On mi je uzvratio pozdrav, s rado u mi nazvao dobrodo licu, bio ljubazan pr
ema meni i zapitao me o povodu mojega putovanja u tuinu. Ja sam mu ispripovijedao
sve, to mi se dogodilo, od poetka do kraja. Tada se on ra alosti poradi mene i rekn
e:
O mladiu, nikomu ne otkrivaj svoju tajnu. Jer ja se bojim za
145
Dvanaesta no
tebe zbog opasnosti od strane kralja ovoga grada. On je najvei neprijatelj tvojeg
a oca, i meu njima lebdi krvna osveta.
Zatim on stavi pred mene jelo i pie, i mi smo zajedno jeli. I ja sam s njime as
kao tijekom cijele veeri. Tada mi on oslobodi dobrovoljno mjesto na jednoj strani
svojega duana i donese mr ono, to mi je bilo potrebno: sag i pokriva. I ja sam tri
dana boravio kod njega, dok mi nije rekao:
Ne poznaje li ti nikakav zanat, kojim bi sebi mogao
zaraivati za ivot?
Ja sam uen u pravu
odgovorim ja i knji evnik, pisar,
majstor u raunanju i krasnopisac.
On meutim odgovori:
Tvoja umijea u ovoj zemlji ne donose nikakva prihoda. U
na em se gradu ne nalazi nitko, tko bi ne to znao o znanostima, ili
ak samo o pisanju, osim o zaraivanju novca.
Tada ja reknem:
Tako mi Allaha, ja ne znam ni ta, osim onoga to sam ti
imenovao.
A on odvrati:
Opa i se, uzmi sjekiru i u e, i sijeci u stepi drva za lo enje,
kako bi se mogao prehranjivati, dok ti Allah ne po alje spasenje. I
nikomu ne kazuj, tko si, inae e te ubiti.
Zatim mi je on kupio sjekiru i u e, odveo me k drvosjeama i njima me preporuio. T
ako sam ja s njima iza ao, i sjekao sam drva za lo enje, tijekom cijeloga dana, i vr
atio sam se sa svojim zave ljajem na glavi. To sam prodao za pola dinara. Za jedan
sam dio od toga priskrbio sebi jelo, a ostatak sam stavio na stranu. U takvu sa
m poslu proveo punu godinu dana, i kada je ona bila na kraju, izaem ja jednoga da
na kao obino u stepu. I po to sam napustio svoje suputnike, dospijem u neku gusto o
braslu udolinu, u kojoj je raslo mnogo drveta. Uem u udolinu i naem korijen jednog
a debelog drveta. Tu sam kopao uokolo njega i uklonio na stranu
146
Pripovijest irugog redovnika-prosjaka
zemlju. Iznenada meutim udari moja sjekira o neku bakrenu alku. Nju ja oistim od z
emlje, i gle, alka je bila privr ena na neka drvena preklopna vrata. Njih ja podigne
m, i ugledam ispod -:ube. Sada ja siem sve do podno ja stubi ta i ugledam ondje neka
vrata. Ja proem kroz njih i ugledam dvorac, izveden u najljep oj gradnji i ure en vis
okim stupovima. I unutra naem stanovitu djevojku, ravnu nekomu skupocjenom biseru
, koja je oslobaala srce od brige i jada i patnje. Njezin je glas lijeio svaku :es
kobu, i porobljavao pametne i mudre. Njezin je stas bio od kiene vrste, sparene s
u sise vrsto stajale, njezini su obrazi bili nje ni, sjajno istih boja i tako udesno
fine ko e. Njezino je lice zrailo kroz no uvojaka, a preko divnih se ramena blistala
rasko r.iezinih zubi. Tako kako pjesnik kazuje o njoj slinoj:
S crnim uvojcima i vitkim tijelom,
Koje se uzdi e na uskom struku poput kakve vrbove grane.
I jedan drugi:
Jo nikada raznoliko nije bilo tako sjedinjeno kao kod nje, Za koju bih ja rado pr
olio svu krv svojega srca:
Svijetli sjaj ela i no uvojaka, Ru e obraza i vitki ures tijela.
Kada sam ja nju ugledao, bacio sam se niice u obo avanju pred njezinim Stvoritel
jem, jer ju je on oblikovao u takvoj ljepoti i ljupkosti. A ona me pogleda i rek
ne:
Jesi li ti neki ovjek, ili netko iz svijeta duhova?
Ja sam ovjek - odgovorim ja.
Tada ona upita:
147
Dvanaesta no
Tko te je doveo na ovo mjesto, na kome ja ivim ve dvadesetipet godina, a da nikada nisam vidjela nekog ovjeka?
Dvanaesta no
Ona se meutim nasmije i rekne:
Budi zadovoljan i uti! Od deset dana d innu pripada samo
jedan dan, a tebi pripada devet dana.
Tada ja - jer pijanost me je bila posve svladala - poviem:
Jo ovoga u trenutka razoriti izdubak, povrh kojega je ure
zano ono pismo, i pozvati ovamo d inna, da ga ubijem, jer sam ja
to ve navikao, da ubijam d innove!
Kada je ona meutim ula moje rijei, postane blijedom i rekne:
Tako ti Allaha, ne ini to!
Pa izgovori stih:
Od ina, koji e tebe samoga uni titi, Mora ti sebe samoga vazda uvati.
Potom izrekne ove stihove:
Ti, koji tra i rastanak, suspregni Konja, koji hoe odve brzo juriti!
Strpljenja! Udes vje ba izdaju:
Na koncu se moraju prijatelji rastajati.
Po to je ona izrekla te stihove, ja se ipak nisam obazirao na njezine rijei. Da,
podigao sam nogu i njome sna no udario o izdubak'..."
Tada primijeti ehrezad da je poelo jutro, i ona prekinje priu, koju je zapoela po
Kraljevu dopu tenju.
150
Ali kada je zapoela
f
f
\
??
>
trinaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju da je drugi redovnik-pro-ovako nastavio pr
ipovijedati dami:
im sam ja meutim, o gospodarice, nogom sna no udario o izdubak, gle, zrak je odj
ednom postao tamnim, grmilo je i sijevalo. Tlo je podrhtavalo, i sve je postalo
nevidljivim. Ubrzo je pijanost : ietjela iz moje glave, i ja joj doviknem:
to je?
Ona odgovori:
D inn je kod nas! Nisam li te pred time opomenula? Tako
mi Allaha, ti si me sunovratio u propast! Ti spa avaj svoj ivot i
r : uri opet onuda napolje, kuda si i u ao!
Ipak sam u prekomjernosti svog straha ostavio le ati svoju cipelu i svoju sjeki
ru. I kada sam se popeo dvije stube, okrenem se i htjednem se prema njima obazre
ti. Ali gle, zemlja se rastvori, i iz nje se uspne d inn odvratna izgleda i povie:
- Sto treba znaiti ta buka, kojom me uznemiruje ? Sto ti se dogodilo?
- Meni se ni ta nije dogodilo - odgovori ona
samo su mi grudi postale tijesnima
, pa, jer sam htjela popiti ne to vina, da si
Trinaesta no
ra irim grudi, tako sam si dakle malo uzela. Ali kada sam ustala, da se popi kim, gl
ava mi je postala te kom, i pala sam u izdubak.
La e , ti razvratna kurvo - povie d inn.
- iz Kur'ana.
153
Trinaesta no
Ona me pogleda i rekne:
Ja ovoga ne poznajem i nisam ga nikada vidjela do ovoga
asa!
Tada d inn povie:
to! Ovo muenje, i jo nikakva priznanja?
Ona mirno rekne:
- Ja toga ovjeka nisam nikada u svome ivotu vidjela. A to je nepravedno pred A
llahovim oima, da o njemu kazujem la .
- Ako ti njega ne poznaje - odvrati d inn onda uzmi ovaj ma i probodi mu vrat.
Ona uzme ma u ruku, prie i stane tik pred mene. A ja sam joj dao znak obrvama,
dok su mi se suze slijevale na obraze. Ona je meutim razumjela moj znak i kimnul
a mi oima kao daje htjela rei:
- Kako si mogao sve ovo svaliti na nas? Tada sam joj ja dao razumjeti:
- Ovo je as pra tanja.
A to je bilo, kao da bi moj jezik govorio:
Moj pogled je za moj jezik tuma. Ti to dobro zna . On javlja o ljubavi, koju ja mor
am skrivati u srcu.
Pa kada smo mi jedno drugo sreli i tekle su suze, Tada sam ja utio, dok su pogled
i poeli govoriti o tebi.
Ona mi kimne, a ja znam, to ona kazuje svojim pogledom. Dadnem joj prstima znak,
ona miga uzvrati.
Ako na e obrve to, to mi elimo, oituju,
Tada mi utimo, a ljubav govori prema na oj volji.
154
Pripovijest drugog rciovnika-prosjakn
I tada, o gospodarice, baci djevojka ma iz ruke i uzvikne:
- Kako moram probosti vrat nekomu, koga ja ne poznajem i
:ko mi nije uino nikakvo zlo? To prema mojoj vjeri nije
dopu teno,
Zatim ona odstupi. D inn rekne:
- Biva ti te ko ubiti ljubavnika. I samo zato to je on kod tebe
:: veo jednu no, ti podnosi ova muenja i ne da se skloniti na
rr:znanje o njemu. Sada mi je to jasno, da samo isto s istim ima
suuti.
Tada se d inn okrene k meni i rekne:
O ovjeulje, zar ti ne poznaje ovu ovdje?
Nato ja upitam:
- Tko bi ona zapravo mogla biti? Ja je do ovoga trenutka nika-da nisam vidio
.
- Onda - rekne on - uzmi ovaj ma i probodi joj vrat, pa u te ja pustiti da ode
i neu ti ni ta uiniti. Jer onda u biti siguran, daje ti uope ne poznaje .
Ja odgovorim:
Dakako!
I uzmem ma, poem hitro na nju i podignem ruku. Ona mi je lutim davala znakove obrv
ama, kao da bi kazivala:
- Ja tebe nisam ostavila na cjedilu. A ti se meni tako odu uje . Tada ja shvatim nje
zine poglede, i oima joj objasnim:
- Ja u rtvovati svoju du u za tebe. A to je bilo, kao kada bi na jezik izricao ove pj
esnikove rijei:
Kako poneki zaljubljenik objavljuje svojim obrvama Svojoj ljubljenoj sve, to mu l
e i na srcu.
Otvoreno joj progovara pogled iz njegova oka: Gledaj, ja sada sve znam, kako je
to spravila sudba.
155
Trinaesta no
Ah, kako je to ipak lijepo, samo gledati u njezino lice! I kako se divno sja pog
led, ako je shvatio!
Dok jedan svojim vjeama jo pi e,
Drugi je ve svojom onom jabuicom prepoznao smisao.
I moje su oi bile prepune suza, i ja bacim ma iz ruke i reknem:
O ti moni d inne, o ti junaino i junakov sine, ako ve jedna
ena, koja posjeduje malo razuma i vjere, dr i to za nepravedno, da
meni probode vrat, kako bi to za mene trebalo biti pravedno, da ja
njoj probodem vrat, jer je ja ipak nikada u svome ivotu nisam
vidio? Ne, to ja neu nikada uiniti, pa makar mi ti takoer dao
ispiti pehar smrti i propasti.
Tada rekne d inn:
Vas dvoje pokazujete stanoviti meusobni sporazum. Ali u
vam ja pokazati, kako e va e injenje biti ka njeno.
I on uzme ma, udari po djevojinoj ruci i odsijee je. Zatim udari po drugoj ruci
i odsijee je, i on joj s etiri udarca odsijee ruke i noge. Ja sam za vrijeme svega
toga gledao i bio siguran u smrt, nakon to mi je ona umiruim oima dala znak zbogom.
D inn meutim na nju povie:
Ti si bludniila svojim oima!
I on je pogodi tako, da joj je odletjela glava. Zatim se meutim okrene k meni
i rekne:
- O ovjeulje, to je pravedno prema na im uredbama, ako
neka ena povrijedi brak, da je se ubije. Ovu sam ja djevojku oteo
u njezinoj prvoj branoj noi, kada je ona bila stara tek dvanaest
godina. I ona nije nikoga upoznala, nego samo mene. Svakih sam
deset dana dolazio k njoj na jednu no u obliju stanovitoga per
zijskog mu karca. im sam meutim sada postao sigurnim, da me
je ona prevarila, ubio sam je. Ja nisam posve siguran, jesi li me ti s
njome prevario. Ali se to ne pristoji, da te pustim otii bez kazne.
Izmoli dakle od mene neku milost.
156
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
stavali susjedne kue s jednim zajednikim zidom. Jedan je od te dvojice zavidio dru
gomu i pogodio ga zlim
41 Naziv za zlog demona, odnosno zlog d inna.
157
Trinaesta no
pogledom i ulo io svoje krajnje napore, kako bi mu na kodio. Postojano mu je zavidio
, i njegova je zavist tako narasla, da je uzimao malo jela i da mu je jo jedva do
lazio na oi slatki san. Ali je ovomu kojemu je taj zavidio srea bila sve naklonjen
ijom. I to mu je vi e taj drugi nastojao na koditi, toliko je vi e on dobivao, rastao i
uspijevao. Ali je on saznao o zlobnosti svojega susjeda prema njemu i o njegovu
nastojanju, da mu uini tetu. Zato je on oti ao iz njegove blizine i napustio svoju
zemlju, tim to je rekao:
Tako mi Allaha, ja se moram zbog njega odrei svijeta!
On se nastani u stanovitome drugom gradu i ondje si kupi komad zemlje, na kom
e se nalazio neki stari bunar. Zatim si sagradi kuu za molitvu, pokupuje si sve p
otrebno i posveti se u svojoj eliji samo molitvi i slu enju Allaha Uzvi enoga. Uskoro
su iz svih zemalja k njemu dolazili fakiri i siromasi. I njegova se slava u toj
zemlji pro irila. Takoer je do njegova prija njeg susjeda, zavidni-ka, stigla vijest
o tome, kakva je njemu pala u dio srea i kako mu hodoaste velikani te zemlje. Tak
o on ode i ue u samostan. Onaj, kojemu je taj zavidio, ga primi s pozdravom dobro
do lice i s pri-jazno u i uka e mu sve poasti. Tada zavidnik rekne:
Ja ti imam rei jednu rije, i to je razlog mojega putovanja
ovamo. Jer ja bih ti elio donijeti dobru vijest, doi dakle i poi sa
mnom u svoj samostan.
Taj kojemu se zavidjelo uzme sada zavidnika za ruku, i oni uu u unutra njost sam
ostana. Ali zavidnik rekne:
Reci svojim fakirima, da se povuku u svoje elije. Jer ja bih
elio samo u tajnosti s tobom govoriti, gdje nas nitko ne mo e uti.
Tada taj kojemu se zavidjelo rekne svojim fakirima:
Povucite se u svoje elije!
Pa kada su svi uinili, to im je on bio zapovijedio, poe on sa svojim gostom jo ma
lo dalje, dok nisu do li do starog bunara. Ondje gurne zavidnik toga kojemu je zav
idio, ni od koga vien, u bunar. Zatim izae i ode svojim putem a vjerovao je da ga
je ubio. No meutim je bunar bio nastanjen dobrim duhovima. Oni ga
158
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
puste da posve pomalo sklizne dolje i stave ga na kameno tlo. I jedni od njih up
itaju druge:
Znate li vi, tko je on? A ti odgovore:
Ne.
Tada rekne jedan od njih:
Taj je ovjek onaj kojemu se zavidjelo, koji je pobjegao pred svojim zavidniko
m, naselio se u na em gradu i sagradio ovaj ^mostan. A on nam je donosio radost sv
ojim litanijama i svojim uenjem Kur'ana. Ali se zavidnik dao na put k njemu, dok
nije bio -. :>d njega. Tada ga je nadlukavio i bacio ga odozgor k vama. Ipak je
njegova slava veeras stigla do sultana ovoga grada, koji je zakljuio, da ga sutra
posjeti zbog svoje keri.
Sto dakle nedostaje njegovoj keri?
upita jedan od njih, a jedan drugi odvrati
:
Ona je opsjednuta nekim duhom. Jer je demon Maimun, Damdamov sin, u nju zalj
ubljen. Ako bi meutim taj pobo nik znao sredstvo, to bi bilo ono najlak e, da je se o
slobodi i izlijei.
Kakvo je to sredstvo? - upita jedan od njih, a onaj odvrati:
Crni maak, koji se nalazi kod njega u njegovoj kui za
molitvu, ima na vrhu svojega repa bijelu pjegu veliine jednog
dirhema. Iz nje on mora i upati sedam bijelih dlaka, i njih on
mora spaliti iznad bolesnice. Tada e marid42 od nje uzmaknuti i
nikada se nee vratiti k njoj. Ona e istoga asa postati zdravom.
Cijeli je taj razgovor, o d inne, bio voen, dok je onaj kojemu se zavidjelo slu ao
. Kada je dakle nastalo jutro i povukao se sumrak i postalo svjetlije, dou fakiri
, da potra e eiha, i zateknu ga, kako se uspinje iz bunara. I on postane jo veim u nj
ihovim oima. Xo jer je jedino crni maak imao ljekovito sredstvo, on mu i upa sedam dl
aka iz bijele pjege na repu i uzme ih sa sobom. I jedva da
42 Zao d inn, zloduh.
159
Trinaesta no
se uspelo sunce, kad li doe kralj sa svojom pratnjom. Ue on sam i velikani njegove
dr ave, ali on zapovijedi preostaloj pratnji, da ostanu stajati napolju. I kada j
e kralj u ao k ovjeku koji je izazivao zavist, ovaj mu ponudi pozdrav dobrodo lice i
zamoli ga, da sjedne pokraj njega, i upita:
Trebam li ti rei, zbog ega ti dolazi ?
Onaj odvrati:
-Da.
Tada on nastavi:
Ti dolazi pod izlikom, da me posjeti . Ali je elja tvojega
srca, da me upita o svojoj keri.
Kralj odgovori:
To je tako, sveti eihu.
A ovjek kojemu se zavidjelo nastavi: .
Po alji nekoga da je dovede. I ja se nadam, ako tako ushtije
Uzvi eni Allah, ona e jo u ovome satu biti zdrava.
Tada se kralj razveseli i po alje po svoju ker. I ona bude dovedena svezana i ok
ovana. ovjek je meutim kojemu se zavidjelo pusti da sjedne, navue pred nju zavjesu,
uzme dlake i nad njome ih spali. I taj, koji je bio u njoj, krikne i uzmakne od
nje. Tada djevojka smjesta postane prisebnom, prekrije lice arom43 i rekne:
Sto ovo sve znai, i tko me je ovamo doveo?
Tada obuzme kralja takva radost, da ne mo e biti vee, i on je ljubio kerine oi a s
vetom ovjeku ruke. Zatim se obrati velikanima svoje dr ave i rekne:
- Sto vi mislite? Sto zaslu uje taj, koji je izlijeio moju ker? A oni odgovore:
- On je zaslu uje za enu.
Velom.
160
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Kralj nato rekne:
Imate pravo!
Zatim je on vjena s njim, i tako je ovjek kojemu se zavidjelo postao kraljevim
zetom. Nakon nekoga je vremena umro vezir. Tada kralj upita:
- Koga trebam staviti za vezira namjesto njega?
- Svojega zeta odgovore velikani.
Taj koji je izazivao zavist postane dakle vezirom. I opet nakon nekoga vremen
a umre kralj. Tada upitaju velikani:
- Koga trebamo uiniti kraljem? I svi poviu:
- Vezira.
Tako je vezir postao sultanom i vladajuim kraljem. Jednoga dakle dana uzja i kra
lj svojega konja, upravo kada je zavidnik prolazio putem. Kako je taj kojemu se
zavidjelo tako u gospod-jrvenosti svojega kraljevskog dostojanstva jahao posred
svojih emira i vezira i velikana svoje dr ave, tako njegov pogled padne na svojega
zavidnika. I on se obrati jednomu od ministara i rekne:
Dovedi mi onoga ovjeka ovamo! Ali ga nemoj stra iti!
Taj ode i dovede zavidnog susjeda. Tada rekne kralj:
Dajte mu tisuu zlatnika iz moje riznice, natovarite mu
dvadeset deva robom za trgovanje, i po aljite s njim jednog
stra ara, koji e ga odpratititi do njegova grada.
Nato on ponudi zavidniku zbogom pa se okrene od njega, a da ga nije kaznio za
sve, to mu je on uinio. Gledaj, o d inne, kako je taj koji je izazivao zavist opros
tio zavidniku, koji mu je od poetka zavidio! Taj mu je ipak uinio mnogo tete, bio j
e doputovao k njemu i izveo svoje djelo nad njim, tim to ga je bacio u bunar i ht
io ubiti. Pa ipak mu nije taj uzvratio njegovo zlo poslovanje, nego mu ga je odp
ustio i oprostio.'
Potom, o gospodarice, ponem tako gorko plakati, kako neki ovjek uope samo mo e pla
kati, i izreknem stihove:
161
Trinaesta, no
Oprosti gre niku, jer mudraci obiavaju Za gre nikov grijeh vazda njegovati oprost.
Ja sam dodu e poinio mnoge gre ke:
Uzmogao ti obuhvatiti plemenito umijee pra tan)'a!
Tko eli, da onaj koji je iznad njega njemu po eli pokloniti oprost,
Mora gre ke onih, koji se nalaze ispod njega, pra tati.
Ipak d inn povie:
- Ja te neu niti ubiti niti ti oprostiti. Ali u te ja zasigurno
zaarati.
- Zatim me pograbi s tla i poleti sa mnom u zrak, dok nisam vidio zemlju samo j
o kao zdjelu posred vode. Zatim me polo i na nekoj planini, uzme ne to pra ine u ruku i
nad njome promrmlja arobne rijei, pospe me njome i rekne:
Napusti ovo oblije i prijei u oblije majmuna!
I u istome trenutku ja postanem majmunom, koji je bio star sto godina. Kada s
am sebe vidio u tome nakaznom obliju, zaplakao sam nad sobom. Ipak sam se pomirio
s grozotom udesa, jer sam znao da sudbina nikomu ne ostaje vjernom. Tako siem s
vrha planine do njezina podno ja. Ondje naem prostranu pustinju. Njome sam prolazio
tijekom jednoga mjeseca, sve dok nisam dospio do ruba slanog mora. Nakon to sam
ondje stajao neko vrijeme, ugledam usred mora neki brod, koji je plovio pod povo
ljnim vjetrom i kormilario prema obali. A ja sam se sakrio iza neke stijene na o
bali i ekao, dok brod ne doe bli e, a zatim sam na njega uskoio. Tada jedan od putnik
a povie:
- Bacite nesretnu be tiju preko palube! A kapetan:
- Mi emo je ubiti!
I jedan drugi:
Ja u je dokrajiti ovim maem.
162
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj mvidio
Ja sam meutim pograbio skut kapetanove odjee i plakao, a moje su suze tekle. Ta
da kapetana obuzme suut prema meni i on
rekne:
Vi trgovci, ovaj je majmun zamolio za moju za titu, i ja u ga
::::i. On stoji pod mojim nadzorom. I zato mu nitko ne smije
-initi neko zlo niti ga povrijediti!
Potom je on sa mnom prijazno postupao. I to god je on uope _ orio, ja sam razum
io, i ja sam se brinuo za sve njegove potrebe i bio sam na brodu njegov poslu itel
j. Tako me je on poeo voljeti. Brod je pak imao tijekom pedeset dana povoljan vje
tar. Zatim smo bacili sidro kod jednoga velikog grada, u kome se nalazilo tako ~
nogo ljudi, da bi samo Allah mogao izbrojati njihov broj. Kada smo meutim prispje
li i kada je na brod bio vrsto usidren, gle, tada dou k nama mameluci44, poslani od
kralja toga grada. Oni se uspnu na na brod, za ele trgovcima sreu za dobro prispijee
i reknu:
- Na vam kralj naziva dobrodo licu i alje vam ovaj svitak
papira, da svaki od vas na njem ispi e po jedan redak. Kralj je
naime imao stanovitog vezira, koji je bio krasnopisac, i taj je umro.
Tada se kralj zakleo sveanom zakletvom, da e on samo onoga
initi vezirom, tko tako lijepo pi e kao onaj. Potom oni trgovcima
urue svitak papira, koji je bio deset laktova dugaak i lakat irok,
; svi su trgovci, koji su znali pisati, svi do zadnjega, napisali na njega
svaki po jedan redak. Tada ja skoim, ja, koji sam bio u obliju
enoga majmuna, i istrgnem svitak iz njihovih ruku. Oni su se meutim prestra ili, da
u ga poderati, te me htjednu odatle otjerati. Ipak im znakom dadnem razumjeti, d
Nato predam prenositeljima svitak. Oni ga uzmu i odu s njime kralju. Pa kada je
kralj pregledao svitak, nijedno mu se pismo nije svidjelo tako dobro kao moje. I
on rekne okupljenim velikanima:
Otiite k piscu ovih redaka, odjenite ga u poasnu odjeu,
stavite ga na mazgu, dopratite ga ovamo uz glazbeni zbor i
dovedite ga pred mene.
No kada su oni uli kraljeve rijei, nasmijali su se. Ali se kralj na njih razlju
ti i povie:
- Vi bijednici! Ja s vama govorim o jednoj zapovijedi, a vi se meni smijete?
- O kralju odgovore oni
na smijeh ima razloga.
A kakav je to razlog? - upita on.
Oni odgovore:
165
Trinaesta no
- O kralju, ti nam zapovijeda , da ti pred tebe dovedemo
onoga, koji je izpisao te redke. No meutim je taj, koji ih je
Trinaesta no
Palili su me vatrom, kako bi me naveli da govorim. Ali su na li, da sam ja u patnj
ama strpljiv.
Zbog toga bivam ja takoer od vas no en na rukama, I uzeo sam poljubac s Ijepotiinih
usana.
I dalje:
Jutro dovikne noi: Daj mi da pijem njega, Koje mudraca ini budalom, bistro vino!
Oboje su tako nje ni, tako bistri, da ja ne prepoznajem: Je li ono u a i, ili je a a u n
jegovu prividu?
Tu kralj proita stihove i s uzdahom rekne:
Kad bi se ta fina naobrazba nalazila u nekoga ovjeka, taj bi
nadma ivao sav narod svojega vremena i svojega stoljea.
Zadim on dadne donijeti ahovsku plou i upita:
Hoe li igrati sa mnom?
I ja kimnem glavom jedno da, priem, poredam figure i odigram s njime dvije par
tije, koje obje dobijem. Tada je kralj ostao bez rijei od zaprepa enja. Ali ja uzmem
posudicu s crnilom i pisau trsku i napi em na ploi ove stihove:
Dvije su se vojske borile jedna protiv druge cijeli dan. I sa svakim je satom nj
ihova borba bivala e om,
Sve dok nisu zatim, kada ih je obavila tama, Spavale na istome krevetu u prisnom
savezu.
168
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
Kada je kralj proitao ta dva stiha, udio seje i bio ushien i do najvee je mjere b
io zapanjen, i on rekne svom u kopljeniku:
Otii k svojoj gospodarici, k Sitt46 el-Husni, i reci joj: Kralj
:e daje pozvati, neka izvoli doi i pogledati si ovoga udesnog majrrmna!
U kopljenik ode i ubrzo se vrati natrag s gospodaricom. Tek to me je ona pogleda
la, odmah je prekrila svoje lice i uzviknula:
- O moj oe! Kako dolazi do toga, da se tvojemu srcu dopada, da alje po mene i da
me daje gledati stranim mu karcima?
- O Sitt el-Husn odvrati on ovdje se ne nalazi nitko osim maloga mameluka47,
u kopljenika, koji te je doveo, i mene, tvojega oca. Pred kime dakle zastire svoje
lice?
Tada ona uzvikne:
Gledaj, ovaj je majmun mladi, sin jednoga kralja. Ali je on
zaaran, jer zaarao ga je d inn D ard aris, iz plemena Iblisova,
nakon to je ubio svoju vlastitu enu, ker kralja Ifitamusa, gospo
dara Otoka Ebanovine. Taj pak, koga ti dr i za majmuna, je
rametan i razuman mu karac!
A kralj se zaprepasti nad rijeima svoje keri i upita, tim to je mene pogledao:
Je li to istina, to ona o tebi kazuje?
Ja kimnem glavom jedno da i zaplaem. Tu kralj zapita svoju
:;er:
Odakle ti zna , da je on zaaran?
I ona odgovori: ^
46
Sitt zapravo znai - princeza. Zato se ta rije esto pojavljuje kao i
nte
gralni dio imena kraljevskih keri, koji se zadr avao i nakon vjenanja. Tako se
najuglednija zacijelo ena kalifa Harun er-Ra ida, njegova sestrina, zvala Sitt Zubaida.
47
Mameluk je naziv za bijelog roba. Pred djecom i u kopljenicima ensk
e
ne zastiru lice.
169
Trinaesta no
Moj mili oe, u mojoj se mladosti nalazila uz mene stanovita stara ena, stanovi
ta pametna vje tica, i ona me je pouavala u arobnja tvu i u njegovu izvje bavanju. Njega
sam ja prihvatila i temeljito ga izuila, i dr im u pamenju stoisedamdeset kapitela a
robnih formula, od kojih bi s pomou najmanje mogla kamenove tvojega grada premjes
titi iza planine Kaf48, zatim bih ga mogla preobraziti u morski bezdan a njegove
stanovnike u ribe, koje u njemu plivaju.
O moja keri - uzvikne njezin otac - ja te zaklinjem svojim ivotom, oslobodi na
m toga mladia od zaaranosti, kako bih ga mogao uiniti svojim vezirom. Jer on je zai
sta jedan fin i pametan mladi.
S najveom rado u - odvrati ona.
Zatim ona uzme u ruku no i opi e neki krug'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je poelo jutro, i ona prekine priu, koju je zapoela
po Kraljevu odobrenju.
48 Posrijedi je prema bajkovitoj arapskoj kozmografiji planinski lanac koj
i okru uje zemlju, pa u prenosnici oznauje ujedno i kraj svijeta - ono iza ega nema
vi e niega.
170
Ali kada je zapoela
etrnaesta no
ehrezad rekne:
"Do lo mi je do u iju, o sretni Kralju, da je redovnik-prosjak . ako nastavio dalj
e priati dami:
?0 moja gospodarice, kraljeva je ki uzela u ruku no , i opisala neki iroki krug
u sredini hale palae. U njega je upisala tajanstvena imena i talismane. I mrmlja
la je arobne formule i izgovarala vei, od kojih se neke moglo razumjeti, druge meut
im ne. Poslije stanovitoga kratkog vremena svijet postane tamnim pred na im : rima
, i gle, pred nama se uspne d inn u vlastitu obliju. Imao je ruke kao vile, noge ka
o jarbole i oi kao ognjene eravice. Mi smo bih pred njim u velikom strahu. No kral
jeva ki povie:
Za tebe nikakva dobrodo lica i nikakav pozdrav!
Tu se d inn preobrazi u oblije lava i rekne:
Izdajnice, ti si prekr ila zakletvu! Zar se nismo jedno drugo
mu zakleli, da nijedno od nas ne smije drugomu stati na put?
Prokletnie odvrati ona - mo e li postojati ugovor
izmeu mene i tebi slinoga?
Tada d inn uzvikne:
Uzmi ono, to e te sustii.
I lav jurne rastvorenih ralja na princezu. Alije ona bila br a od njega, i upala s
i je jednu vlas sa svoje glave, zavitlala je rukom i
171
etrnaesta no
promrmljala k tomu svojim usnama. Vlas ubrzo postane o trim maem. Njime ona posijee
lava, i on se razdvoji na dvije polovice. Njegova se meutim glava preobrazi u tipa
vca. Tu princeza postane golemom zmijom i obori se na prokletnika, koji se nalaz
io u obliju tipavca49.1 oboje su se jedno s drugim ogoreno hrvali. Tu se preobrazi t
ipavac u orla, a zmija postane jastrebom. Taj je progonio orla cijeli sat vremen
a. Nato orao uzme oblije crnog maka, djevojka meutim iz jastreba postane vujim psom.
I opet su se jedno s drugim borili ondje u palai cijeli sat vremena. Sada uvidi
maak da e biti pobijeen, i tu se on preobrazi i postane velikim crvenim narom, koji
se spusti posred advrvanskog50 bunara u palai. Vuji pas pojuri na njega, ali se na
r podigne u zrak, padne na poploenje hale, tako da se raspukao i da su se njegova
zrna raspr ila. Posvuda je za sebe le alo pojedino zrno, i pod se hale prekrije nar
ovim zrnjem. Ali se tu vuk strese i postane pijetlom. Taj je pokljucao zrna, kak
o vi e ne bi preostalo niti jedno jedino zrno. Ali se stjecajem udesa jedno zrno i
pak sakrilo ispod ruba bunara. Pijetao pone kukurikati i udarati krilima i nama k
ljunom davati znakove. Ali mi nismo shvaali to on misli, a on nam je tako glasno k
ukurikao, da smo pomislili, da e se palaa strovaliti na nas. I on je trao ovamo i o
namo po podu hale, dok nije ugledao zrno, koje se sakrilo pod rubom bunara. I on
udno pojuri na njega, da ga kljucne. Ali gle, zrno odskoi posred vode advrvana, po
stane ribom i zaroni do dna vode. Tada se takoer pijetao preobrazi neku veliku ri
bu, zaroni prema drugoj, i neko vrijeme i ezne. I gle, zaujemo, kako se podigla vika
i urlik, i ponemo drhtati. Nato se d inn uspne iz vode kao gorua baklja. On otvori
usta i ispljune vatru, a iz njegovih su oiju i njegova nosa sukljali oganj i dim.
Ubrzo izae takoer princeza kao veliki ognjeni ugalj. I oboje su se jedno s drugim
borili, sve dok njihove vatre nisu preko njih u le jedna u drugu i dok dim nije i
spunio
49
Knji evna je obradba ovakvih obrauna zauzela znaajno mjesto i u djel
u
E. T. A. Hoffmanna, u Zlatnome loncu (Der goldne Topf), na primjer, ali i
drugdje.
50
Sadvrvan je vodoskok.
172
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
palau. Mi smo i eznuli u njemu i od straha smo se htjeli baciti u vodu, kako ne bism
o bili spaljeni i propali. Tada kralj uzvikne:
- Nema nikakve uzvi enosti i nema nikakve moi osim u
AIlaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Zaista, mi smo Allahovi i k
r.;erau se vraamo! O kamo sree da nisam tra io od svoje keri, da
roku a oslobaanje od zaaranosti ovog majmuna! Jer tako sam
r priskrbio svu tu golemu muku s tim prokletim d innom, protiv kojega svi drugi d i
nnovi, koji postoje na svijetu, ne mogu ni ta. O Kamo sree da nisam nikada upoznao
toga majmuna! Ne htio ga blagosloviti Allah, niti as njegova prispijea! Mi smo mis
lili uiniti dobro djelo na njemu za volju Uzvi enoga AIlaha i osloboditi ga arolije,
a sada zamiremo od tjeskobe u srcu.
Ja sam meutim, o moja gospodarice, bio nijem i nemoan, da mu ka em neku rije. I od
jednom, prije nego to smo mi sebi toga postali svjesni, zaurla d inn pod plamenovim
a, i on se nae uz nas, dok smo mi stajali u hali sa stupovima, i puhne nam vatru
u lice. Princeza ga meutim pograbi i puhne mu u lice. I pogode nas iskre od nje i
od njega. Njezine nam iskre nisu uinile nikakvu tetu, ali je jedna od njegovih is
kri pogodila mene u oko i razorila ga, dok sam ja jo bio u obliju majmuna. I jedna
druga iskra pogodi kralja u lice i spali mu polovicu njegova lica, njegovu brad
u i podbradak i i upa mu donji red zubi. I jedna trea iskra padne na u kopljenikove gr
udi. Taj izgori i istoga trenutka umre. Tada smo mi vrsto vjerovali u svoju propa
st i oajavali zbog ivota. I dok smo mi bili u toj stisci, gle, tu povie neki glas:
- Allah je najvei! Allah je najvei! On je poklonio spas i po
bjedu i uni tio onoga, koji porie vjeru Muhammeda Prosvjetitelja!
I gle, tu je pred nama stajala kraljeva ki. Ta je spalila d inna, : on je postao
gomilicom pepela. Ona sada prie k nama i rekne:
- Pru ite mi zdjelu vode!
- Kad joj je ona bila donesena, izgovori ona nad njome rijei, koje mi nismo r
azumjeli. Zatim mene poprska vodom i uzvikne:
- Posredstvom snage jedinoga pravog Boga i posredstvom snage iznad svega naj
ljep eg imena Allahova! Vrati se natrag u svoje negda nje oblije!
173
etrnaesta, no
Tu se ja stresem, i gle to, ja sam bio ovjek kao prije, samo to mi je jedno oko
bilo posve izgubljeno. Ona meutim povie:
- Vatra! Vatra! O moj oe, ja neu ostati na ivotu, jer se
nisam navikla boriti s d innovima. Da je on bio neki ovjek, tada
175
etrnaesta no
Prije nego to sam napustio taj grad, odem u hammam i dad-nem si obrijati bradu
. Takoer obuem crno, od dlake napravljeno odijelo, i zatim se odmah uputim na hailuk
51, o gospodarice! Svaki meutim dan plaem i mislim na udarce sudbine, koji su me b
ili pogodili, i na gubitak mojega oka. I svakiput, kada ja na to mislim, to mi se
dogodilo, plaem i izgovaram ove stihove:
Smeten sam. Tako miAlldha, nema nikakve sumnje o mome polo aju.
Naokolo je alost. Ja ne znam, emu ona na mene nadire.
Strpljiv sam, sve dok se strpljivost zbog moje strpljivosti ne zamori.
Strpljiv sam, sve dokAllah moju stvar ne dovede kraju.
Strpljiv sam, svladan, a da se ipak ne tu im, strpljiv, Tako kako je strpljiv o ednj
eli putnik u vreloj dolini.
Strpljiv sam, sve dok sama strpljivost ne shvati, da sam ja Bio strpljiv u stano
vitoj nevolji, koja gore grize od aloja.
Nema niega, to bi bilo tako gorko kao strpljivost, pa ipak To je gore nego oboje, a
ko mi se strpljenje slomi.
Misli su mojega srca tuma moje savijesti, Ako nutarnji glas zbori u tebi tako kao
u meni.
Da su brda imala nositi, to sam ja nosio, ona bi pala pod teretom.
Vatra bi se ugasila, vjetar ne bi vi e puhao.
51 Hodoa e u Mekku.
176
Pripovijest o zavidniku i onome kojemu je taj zavidio
/ tko to ka e: "Gledaj, ivot ima u sebi ipak mnogo slatkih stvari",
Zbilja, taj e vidjeti stanovit dan gori od aloja.
Zatim ponem putovati od jedne zemlje do druge i ii od grada do grada, i ja se da
m na put prema obitavali tu mira52, Baghdadu, ne bih li ondje mo da zadobio pristup
ka gospodaru pravovjernih i njemu ispripovijedao, to mi se dogodilo. Stigao sam d
anas na-rer u Baghdad i namjerio se na ovoga mojega prvog suputnika, .-:.:ko stoj
i u nedoumici. I ja mu reknem:
Mir bio s tobom!
I ponem s njime askati, kad li nam prie na trei suputnik i
rekne:
Mir bio s vama! Ja sam stranac.
Mi odgovorimo:
Mi smo takoer stranci i ovamo smo stigli u ovoj blagoslo
vljenoj noi.
Tada poemo dalje utroje, a da nijedan od nas nije bio upoznao povijest drugoga
, dok nas udes nije doveo na ova vrata i dok nismo u li k vama. Sada ti zna razlog,
zbog ega su moja brada i moje usne obrijani i jedno oko izgubljeno.'
Tada gospodarica kue rekne:
Zaista, tvoja je pripovijest udnovata. Prinesi svoju ruku ka
glavi i poi svojim putem!
Ali on uzvikne:
Ja neu otii, sve dok nisam uo pripovijest svojih suputni
ka.
Tada istupi naprijed trei redovnik i rekne:
52 Uobiajen naziv za Baghdad, a nalazi se i na novcu abasidske dinastije (Gr
ad Mira).
177
etrnaesta no
- O kralju, nitko drugi ne upropa uje ljude nego onaj konjanik na konju, i nema
nikakve mogunosti da se izbjegne propast, sve dok se taj konjanik ne sunovrati s
tog konja.
Na to je, o moja gospodarice, kapetan broda gorko zaplakao, i mi smo bili sig
urni, da se nalazimo pred neizbje ivom propa u. Mi smo stoga rekli, svaki pojedini sv
ojem prijatelju, zbogom, i povjerili mu svoju oporuku, za sluaj da on mo da bude sp
a en. Tijekom cijele te noi nismo spavali. A kada je svanulo jutro, mi smo ve bili d
o li bli e brdu, i vode su nas silom tjerale prema njemu. Kada su se zatim lae na le u
njegovu podno ju, one se raspadnu, avli izlete, a svo je eljezo u njima prionulo k m
agnetskoj stijeni i za nju se zalijepilo. A pred smiraje smo dana tumarali uokol
o po brdu. Neki su se od nas utopili, drugi su se spasili. Ali je onih, koji su
se od nas utopili, bilo vi e. Ali takoer ti, koji su se iz toga izvukli sa ivotom, n
isu znali ni ta jedni o drugima, jer su ih valovi i protivni vjetrovi razbacali na
razne strane. Mene je meutim, o moja gospodarice, Allah Uzvi eni po tedio za svu muk
u, nevolju i trpljenje, koje mi je On namijenio. I ja se uzverem na jednu od das
aka koje su uokolo plivale, vjetar je potjera, i ja se uzmognem uhvatiti za brdo
. Ondje naem put, koji je vodio prema vrhu, slian stubama, usjeenima ba u stijenu. I
ja zazovem ime Allaha Uzvi enoga'..."
Tu primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, pa ona prekine priu, koju je zapoel
a po Kraljevu dopu tenju.
Jmk,
Jm
180
Ipak, kada je poela
petnaesta no
3
oe>
Petnaesta no
ispasti iz ruke luk, ali ga podigni i zakopaj ga na njegovu mjestu! Potom e more
nabujati i uspinjati se, sve dok ne dosegne vrh brda, i na njemu e se pojaviti ama
c sa ovjekom od bakra, jednim drugim od onoga, kojega si ustrijelio. On e ti doi s
veslom u ruci, i ti se uspni k njemu, ali ne imenuj ime Allaha Uzvi enoga. On e ves
lati i s tobom ploviti deset dana dugo, dok te ne dovede u More Spasenja. Kada s
tigne onamo, ve e nai ondje nekoga, tko e te odvesti u tvoj zaviaj. Sve e ti se to is
iti, ako ne imenuje Allahovo ime.
Potom se ja probudim, hitro ustanem i uinim onako, kako mi je rekao tajanstven
i glas. Odapnem na konjanika i pogodim ga. Tada on padne u more, ali luk padne k
raj mene. Uzmem ga i zakopam ga. I ubrzo uzavre more i penjalo se, dok nije dose
glo vrh brda oko mene. I ja nisam imao dugo ekati, dok nisam ugledao amac gdje dol
azi k meni s debelog mora. Tada zahvalim Allahu Uzvi enomu. I kada je amac doplovio
bli e, ugledam u njemu ovjeka od bakra i na njegovim grudima plou od olova, ispisan
u arobnim imenima i talismanima. I utei se, a da nisam rekao nijednu rije, ja ukrcam
k njemu. Sada je ovjek sa mnom odves-lao, i veslao je prvi dan, i drugi i trei, d
ok se nije ispunilo deset dana. Tada ja pogledam i ugledam pred sobom Otoke Spas
enja. Bio sam se vrlo obradovao, i u prekomjernosti svoje radosti imenujem ja Al
laha. Ja kliknem:
- U ime Allaha! Nema nijednoga Boga osim Allaha! Allah je najvei!
im sam ja to uinio, izvrne se amac i baci me u more. I on se opet uspravi i poto
ne u more. Ja sam meutim umio plivati, i tako sam plivao tijekom cijeloga tog dan
a do poetka noi. Tada otkazu moje ruke i moja ramena omlitave. Bio sam iscrpljen i
blizu kraja, i jer sam pred oima vidio sigurnu smrt, ja izgovorim oitovanje vjere
. Jo se uvijek nadimalo more pod snagom vjetra, i odjednom doe val, tako visok kao
neka mona tvrava. Taj me podigne uvis i baci me kroz zrak
tu se naem na kopnu, po
Allahovoj volji. Sada uspu em na obalu i iscijedim svoje haljine i ra irim ih da se
su e. Zatim ondje provedem no. Kada je zadanilo, obuem svoje
182
Pripovijest treeg redovnikn-prosjaka
haljine i ustanem, da istra im, kamo trebam ii. Tada naem neku udolinu, poem prema nj
oj i okolo nje i vidim, da je mjesto, na kome se nalazim, mali otok, uokolo okru e
n morem. I ja reknem sebi samomu:
- Dolazim ipak uvijek iz jedne nevolje u drugu!
Ali dok sam jo razmi ljao o svome udesu i sebi pri eljkivao >mrt, gle, kad li ugled
am daleko neku lau, u kojoj su se nalazili ijudi i koja je plovila prema otoku, n
a kome sam se nalazio ja. Tada ustanem i uzverem se na neko drvo. Jer laa je ve pr
istajala uz ralu i iz nje je izlazilo deset crnih robova, koji su nosili sa sobo
m eljezne pijuke. Oni su i li, dok nisu do li na sredinu otoka. Ondje su kopali po ze
mlji i oslobodili jednu plou. Plou su podigli, i to su sada bila otvorena vrata. Z
atim se vrate k lai i donesu odande ?; .;h. bra no, maslac, med, ovce i posue, sve, t
o je potrebno za neku nastambu. Neprestance su dotravali robovi i opet se vraali k
lai, vraali se s lae i silazili u jamu, sve dok nisu onamo bili odnijeli sve, to se
nalazilo na lai. Nato konano dou u prelijepim haljinama, a meu njima se nalazio nek
i vrlo star i prastar ovjek. Taj je bio postao onim, to je od njega jo ostalo. Jer
vrijeme ga je kruto potro ilo, i on je izgledao, kao da je ve mrtav. On je nosio od
ijelo, koje se sastojalo od plavih dronjaka, kroz koje je vjetar profukavao i pre
ma zapadu i prema istoku. O njemu kazuje pjesnik:
Vrijeme zastra uje, o kakve li jeze! Vrijeme ima snagu i ostaje postojano.
Jednom sam mogao hodati i nisam bio bolestan, Danas sam bolestan i ne mogu hodat
i.
Ruka je stareva le ala u ruci nekoga mladia, koji je izgledao, kao daje bio izlje
ven u kalupu ljupkosti, ljepote i savr enosti, tako da je njegova ljepota bila nad
aleko i na iroko postala poslovicom.
183
Petnaesta no
Kao kakva granica, tako je nje na bila njegova graa, on je oaravao svako srce svojim
ljupkim likom, i svojim je nje nim pogledom zadobivao svako osjetilo pod svoju mo.
Onako, kako je pjesnik o njemu govorio, kada je pjevao:
Dovedena je ljepota, da se usporeuje s njime. Tu je ljepota posramljeno pognula g
lavu.
Govorilo se: 'O ljepoto, jesi li vidjela njemu slina?' Ona klikne: 'Nikada ne bih
vjerovala da u to vidjeti!'
Oni su dakle i li dalje, dok nisu do li do preklopnih vrata i bili su sat vremena
ili jo dulje i ezli. Naposljetku su meutim robovi i starac opet iza li, ali mladi nije
bio s njima. Zatim su opet polo ili plou, onako kako je bila prije, ukrcali se u lau
i i ezli mi s oiju. Kada su pak oni oti li, ja siem s drveta, odem do zasuta mjesta, p
to
Kako nam je lijepo i lo, dok nas je obuhvaao isti krov I dok smo u bezbri noj srei ivje
li prisno povezani,
Sve dok nismo bili pogoeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!
I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?
Da, tu je najdra ega od ljudi zatekla zla kob, ledini je svojega doba tu le ao prosl
avljen u ljepoti.
I a sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:
Moj sine, o kamo sree da nam nikada ne bude poklonjen takav
cilj!
Gdje je put, na kome te ja urno mogu sresti?
O kada bih mogao za tebe, moj sine, du om platiti kao otkupninom!
Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Su
ncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.
191
esnaesta no
jaim postao njegov pla, kada je pomislio na umorena sina, i on jo jednom padne u ne
svijest. Tada doe neki rob i donese svileni pokriva. I starca polo e na jastuk i sje
dnu do njegove glave. Sve se to zbivalo, dok sam ja iznad njih sjedio na drvetu,
i gledao to se dogaa. I srce mi postane od alosti i boli, koju sam pretrpio, sijed
im, prije nego to je moja glava osijedjela. I ja izreknem ove stihove:
Kako je poneka Alldhova milost tako duboko skrivena, Da je sam mudraev razum ne o
tkriva!
Kako poneko jutro poinje za tebe sa alo u, Pa Ipak: naveer ti potom dolazi radost!
Kako se poneka srea Ipak pojavljuje tek nakon boli, Zatim oslobaa brigom prltlje nje
no srce!
Ali se stari, o moja gospodarice, nije budio iz svoje nesvijesti sve do kratk
o prije zalaska sunca. Kada je on zatim do ao k sebi i pogledao svojega sina i pom
islio na to, to se dogodilo i ega se bio bojao, Tada se on baci na njega, i pone se
udarati po licu i glavi i izgovarati ove stihove:
Srce je od asa rastanka s dragim slomljeno, Uviate Ipak, kako ml moje suze teku Iz
oiju!
S njime je I ezla u daljinu e nja l, ah, moja patnja! Ja ne znam: to trebam sada rei,
trebam poeti?
O kamo sree da ga Ipak nikada u svome ivotu nisam vidio! Sada je moja snaga oti la,
svi su ml putovi zatvoreni.
190
Pripovijest treeg redovnika-prosjaku
Kako ja onda mogu jo nai neku utjehu, kada je vatrena stihija
Ljubavi u mome srcu potekla buktavim plamenom?
0
kamo sree da ga je smrtni udes tako spopao,
Da meu nama ne bude nikakva rastanka za sva vremena!
Ja te molim, o Alldh, budi tako dobrostiv s nama, Sjedini me s njime na sve vije
kel
Kako nam je lijepo i lo, dok nas je obuhvaao isti krov
1
dok smo u bezbri noj srei ivjeli prisno povezani,
Sve dok nismo bili pogoeni strijelom rastanka, koja nas je rastavila!
I tko je to, kojega strijele rastanka nisu ranile?
Da, tu je najdra ega od ljudi zatekla zla kob, Jedini je svojega doba tu le ao prosl
avljen u ljepoti.
Ja sam mu govorio, ipak me je govor sudbine pretekao:
Moj sine, o kamo sree da nam nikada ne bude poklonjen takav
cilj!
Gdje je put, na kome te ja urno mogu sresti?
O kada bih mogao za tebe, moj sine, du om platiti kao otkupninom!
Da te nazovem Mjesecom? Ipak ne: Mjeseeva svjetlost prolazi. Ili da te nazovem Su
ncem? Ipak ne: Sunce gubi svoje zrake.
191
to
esnaesta no
Ah, moja alosti za tobom, i ah, moja boli zbog vremena! Tebe meni nitko ne mo e nad
omjestiti! Tko bi ti ikada bio ravan ?
Tvoj otac ezne za tobom, i ipak, otkada te je smrt
Uzela pod svoje, ja te ne mogu, ah, nikada i nikako zadobiti!
Oko je zavidnikd to, to nas je danas pogodilo.
Ti su po eli ono, to su posijali. Jao, sramna li ina!
Zatim on uini jedan jedini uzdah, i njegova du a napusti njegovo tijelo. Tada ro
bovi glasno kriknu:
- Jao, na gospodaru!
I oni su si glave posipali pra inom i jo glasnije plakali. I ponesu bok uz bok s
vojega gospodara i njegova sina na lau. Potom podignu jedra i i eznu mi s oiju. Ja se
meutim spustim s drveta, siem kroz preklopna vrata i ponem razmi ljati o mladiu. Vidi
o sam, to se jo nalazilo ondje od njegovih stvari, i izgovorim stihove:
Gledam njihove tragove, i ginem od e nje,
Na njihovima napu tenim prebivali tima prolijevam svoje suze.
I molim onoga, koji je moj odlazak od njih odredio,
Neka mi jednoga dana milostivo dopusti povratak u zaviaj.
I zatim, o gospodarice, izaem kroz preklopna vrata napolje. Obdan sam tumarao
naokolo po otoku, a obno sam se vraao u podzemnu dvoranu. Tako sam ivio mjesec dana
i esto sam istra ivao onu stranu otoka, koja je le ala prema zapadu. Jer ondje je sv
akoga dana, koji je prolazio, more obiavalo postajati suhljim, sve dok vode na za
padnoj strani nije bilo posve malo i dok stru192
Pripovijest treeg redovnika-prosjakajanje nije prestalo. A kada je mjesec protekao, more je u tome pravcu bilo posve
isu eno. Tada se razveselim i osjetim se sigurnim u svoje spasenje. Tako sam usta
o i koraao kroz plitku vodu, koja je jo preostala, i prispijem do kopna. Ondje se
meutim namjerim na gomilu ivoga pijeska, u koji bi ak i deva utonula do koljena. Ip
ak sam prikupio hrabrost i gazio kroz pijesak, i gle, u daljini ~i zasvijetli za
sljepljujuim svjetlom neka vatra. Ja se uputim prema njoj, jer sam se nadao, da u
nai pomo, i izgovorim ove stihove:
Mogue je, da udes jo okrene svoje uzde
I donese ipak jo dobro unato zavisti vremena,
Meni pospje i moju nadu, ispuni moju elju, I da jo proklije iz stare patnje nova rad
ost.
I ao sam dakle dalje prema vatri, i kada sam joj bio blizu, gle, bila je posrij
edi neka palaa, koje su vrata bila od mjedi. Pa kada je sunce na njih sjalo, ona
su odsijavala, tako da ih se moglo dr ati za vatru. Razveselio sam se prizoru i sj
eo na zemlju, nasuprot vratima. Ali jedva to sam sjeo, kad li doe do mene deset ml
adia, odjevenih u skupocjene haljine, a s njima se nalazio neki prastari starac.
Ali su sva desetorica mladia bili slijepi na lijevo oko. Ja se nad time zaudim, ka
kva je to s njima mogla biti posrijedi okolnost i za to su svi bili tako jednakomj
erno slijepi. im su me ugledali, oni su me pozdravili i zapitali me o meni i o mo
joj povijesti. I ja im ispriam sve, to mi se dogodilo i kakva se mjera nesree na me
ni bila ispunila. Tada su se oni zaprepastili zbog moje prie i odveli me u palau.
Ondje ugledam uokolo dvorane poredanih deset postelja, a svaka je postelja imala
po jedan sag od plave tkanine. U sredini je izmeu tih kreveta stajao neki manji
krevet, na kome je kao i na drugima sve bilo plavo. Kada smo u li unutra, svaki je
od mladia zauzeo svoje mjesto na svojoj postelji, a stari je sjeo na manji kreve
t u sredini i rekao mi:
193
esnaesta noe
O mladiu, smjesti se u ovoj palai i ne pitaj o nama, niti o
na oj jednookosti.
Zatim stari ustane i stavi pred svakoga mladia malo jela u jednoj zdjeli i pia
u jednom peharu, a pred mene stavi na isti nain. Zatim se oni naslone i ponovo me
zapitaju o mojim pustolovinama i o svemu to mi se dogodilo. I ja sam im pripovij
kod nas su kru ili pehari sve do poetka noi. Zatim opet izaberem jednu izmeu njih, b
ogatu ljepotom, mekih oblina, kako ju je opisao pjesnik, kada je pjevao:
Na njezinim prsima ugledam dvije krinje, koje su bile zapeaene
Mo usom, kako ih zaljubljenik ne bi taknuo i povrijedio.
Ona obje titi strijelama iz svojih pogleda,
Pogaa svojim strijelama onoga, koji joj se suprotstavlja.
I takoer s njome ja provedem najljep u no sve do jutra. I, da se kratko izrazim,
o moja gospodarice, ja sam ostao kod njih u najdivnijem ivljenju cijelu godinu da
na. Ali mi poetkom druge godine one reknu:
Ah, kamo sree da te nikada nismo upoznale! Ali, ako nas
poslu a , mo e zahvaljujui tomu biti spa en.
I one ponu plakati. Ja sam meutim bio zapanjen i upitam ih:
Sto to znai?
Tu one odgovore:
Gledaj, mi smo keri kraljeva, i mi smo ve godinama ovdje
sjedinjene. Odsutne smo smo odavde etrdeset dana a godinu smo
dana ovdje, jedemo i pijemo, naslaujemo se i radujemo, ali zatim
moramo otii. To je na a navada. No mi se bojimo, da e ti, dok
mi budemo odsutne, postupiti mimo na u zapovijed. Gledaj sada,
mi emo ti predati kljueve dvorca. U njemu je etrdeset soba. Ti
smije otvarati tih tridesetidevet vrata. Ali uvaj se, da ne otvara
etrdeseta vrata, inae e nas morati napustiti.
198
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
Ja uzviknem:
Neu ih otvarati, ako to znai rastanak s vama!
Potom mi prie jedna od njih, zagrli me i zaplae i izgovori ove stihove:
Neka nas opet sjedini blizina poslije rastanka,
Tako se obraz vremena osmjehuje, po to je visio nabrana ela.
Pa ako bude zahvaljujui pogledu od tebe moje oko ukra eno, Vremenu u oprostiti grije
he koje je na meni poinilo.
I ja jo izgovorim ove stihove:
Kada se pribli ila za opro taj, jadnoga srca tako ispunjena dubokom e njom i ujedno div
ljom patnjom,
Plakala je jasnim biserjem, a iz mojih su oiju strujali Dijamanti, na njezinim su
se grudima sjedinili u dragocjenosti.
Kada sam je gledao kako plae, ja reknem:
Tako mi Allaha, nikada ja i nipo to neu otvarati ona vrata!
I ja se s njome oprostim. One sve izau napolje, i zatim odlete odatle. Ja meuti
m ostanem u palai sam. Kada se pak pribli ila veer, ja otvorim vrata prve sobe, i uem
unutra i naem se u prostoru, koji je bio nalik raju. Unutra je bio vrt, u kome s
u se nalazile svakojake vrste zelena drvea, na kojima je visjelo posve nje no i zre
lo voe. Male su ptiice pjevale, a bistri su potoci poskakivali. Nad time se obradu
je moje srce, i ja sam kroio izmeu redova drveta, udisao sam miris cvijea i slu ao cv
rkut ptiica, kako one slave Njega, koji je jedini svemoan. Gledao sam takoer boju j
abuka crveno uta sjaja. Onako kako ka e pjesnik:
199
esnaesta no
Jabuka, koja u sebi sjedinjuje dvije boje, koje su nalik Obrazu ljubljene i plah
u kraljevstvu e nje.
Zatim sam gledao gunje i udisao njihov miris, koji zastiduje mo us i ambru, kak
o kazuje pjesnik:
Gunja u sebi sjedinjuje ljudske radosti, ona je Kraljica voa u snazi svoje ljepot
e:
Njezin okus je kao vino i njezin miris kao oblak mo usa, Njezina boja kao zlato i
njezin lik okrugao kao u tap.
Zatim sam gledao jo marelice, kojih je ljepota oaravala oko poput izglaana safir
a. Potom sam napustio to mjesto i zakljuao vrata te sobe, onako kako su prije bil
a. Sljedeega sam dana otvorio neku drugu sobu i u ao u nju. Unutra se nalazilo pros
trano zemlji te, na kome se nalazio gaj visokih palmi. Tamo je svje e uborio neki pot
oi, njegova je obala bila pokrivena grmljem ru a i jasmina, ma urana i eglantina57, na
rcisa i eboja. Dah je vjetra milovao sve mirisno cvijee, a taj se divni miomiris ir
io i nadesno i nalijevo. To me je ispunjavalo savr enom rado u. Potom am napustio ovo
mjesto i zakljuao vrata te sobe, onako kako su bila prije. Zatim sam otvorio vrat
a tree sobe i u njoj ugledam jednu prostranu dvoranu, koje je pod bio poploen areni
m mramorom i raznovrsnima skupocjenim rasko nim kamenim ploama. Ondje su se nalazil
i kavezi od sandalova i alojeva drveta, puni ptica pjevi-ca, slavuja, golubova g
rivnja a, kosova, kanarinaca i nubijskih pjevaica. Nad time se razveselilo moje src
e, i moje su brige umi-nule. I ja sam odspavao na tome mjestu sve do jutra. Zati
m sam otvorio vrata etvrte sobe. U njoj pronaem neku veliku salu, a uokolo se nje
nalazilo etrdeset odaja, kojih su vrata stajala otvore57 Posrijedi je vrlo mirisna vrsta divljih ru a.
200
Pripovijest treeg redovnika-prosjaka
na. Ulazio sam u njih, i ondje sam vidio bisere, safire, topaze, smaragde i tako
dragocjene dragulje, kako ih ne mo e opisati nijedan jezik. Tu je zbog pogleda na
to moj razum bio zbunjenim, i ja sebi reknem:
Ove se stvari, ini mi se, ne mogu nai ak ni u riznici neko
ga stvarnog kralja.
Taj put se moja du a razveseli, i moje brige i eznu, i ja reknem:
Ja sam sada najvei kralj svojega vremena, jer su mi
AMhovom milo u sve te stvari pale u dio. I ja vladam nad etrde
set djevojaka, koje nemaju nikakvoga drugog gospodara osim
mene. Sada sam si ja uvijek dalje gledao jednu sobu za drugom, sve
dok nije proteklo tridesetidevet dana. U tome sam vremenu ja
otvorio sve sobe osim te jedne sobe, koje su mi vrata princeze bile
zabranile otvarati. Ipak, o moja gospodarice, moja je pamet vazda
mislila na tu sobu, koja je etrdeset inila potpunim, a sotona me
je na moju propast htio prisiliti, da ih ja otvorim. Tako ja nisam
imao nikakva strpljenja da se svladam, unato tomu to je preostajao samo jo jedan jedini dan, dok se ne ispuni vrijeme. Tada ja
dakle poem k onoj sobi, otvorim vrata i stupim unutra. U njoj je
bio neki tako jak miris, kakav ja jo nikada nisam udahnuo, i taj
omami moja osjetila. Padnem onesvije en na pod i ostanem neko
stanovito vrijeme le ati. Poslije toga sam si meutim osokolio srce,
u ao sam u sobu i vidio, da je njezino tlo posuto afranom. I nada
lje ugledam svjetiljke od zlata i sa cvjetovima, koji su irili mirise
-mo usa i ambre, i od njih je dolazila jasna svjetlost. Ugledam
takoer dvije velike kadionice, koje su obje bile napunjene alojem,
ambrom i mednim miomirisom. A dvorana je bila ispunjena nji
hovim mirisom. I tu, o moja gospodarice, ugledam jednoga ple
menitog konja, crnoga poput none tame, kada je no najtamnija.
Pred njime su se nalazila dva korita od jasnog kristala, u jednome
je bio olju ten sezam, i u drugome ru ina voda pripremljena s
mo usom. Konj je bio osedlan i za valjen, a njegovo je sedlo bilo
od crvena zlata. Kada sam to vidio, zaprepastio sam se i rekao sebi
iamomu:
201
esnaesta no
S tom ivotinjom mora biti neka posve osobita okolnost.
I sotona me navede, i izvedem ga napolje i uzja im. Ali se on nije htio maknuti
s mjesta. Tada ga udarim ostrugama o bokove, ali se on ne pokrene. Uzmem dakle
bi i udarim ga njime. No tek to je osjetio taj udarac, on tako glasno zanjie poput
gromoglasne grmljavine, pa razvije par krila i odleti sa mnom visoko prema nebu,
vi lje nego to bi ikoji ovjek bio u stanju vidjeti. Pa ipak se nakon stanovitoga vr
emena spusti sa mnom na neku krovnu terasu, zbaci me s lea, osine me repom po lic
sedamnaesta no
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je najstarija dama, kada je stupila
pred gospodara pravovjernih, poela priati
PRIPOVIJEST NAJSTARIJE DAME.
'Ja imam neobinu povijest, a ovo je ona: Ove dvije crne kuje su moje sestre. J
er mi smo bile tri roene sestre, od istoga oca i iste matere. Dvije su meutim drug
e djevojke, jedna s o iljcima i druga, domaica, moje sestre od stanovite druge mate
re. Kada je na otac umro, svaka je pojedina uzela svoj dio nasljedstva. Poslije n
ekog vremena umre takoer moja mati i ostavi za sobom tri tisue inara. Svaka je poje
dina dobila kao svoj dio nasljedstva tisuu dinara. Ja sam meutim bila najmlaa meu nj
ima. Moje su se ses-::e opremile i obje su se udale. I nakon nekog vremena oba m
u a sebi nabave robu, po to je svaki dobio od svoje ene tisuu dinara. Zatim svi zajedn
o otputuju i ostave me samu. Bili su odsutni tijekom pet godina. Kroz to su vrij
eme mu evi spiskali novac i pali rod steaj, i oni napuste svoje ene u tuoj zemlji. Na
kon pet go205
Sedamnaesta no
dina doe moja najstarija sestra k meni kao prosjakinja, u izderanim haljinama i p
rljavome starom ogrtau. I nalazila se u najbjed-nijem stanju. Kada sam je ugledal
a, bila mi je posve strana, i ja je nisam prepoznala. Ali kada sam je zatim prep
oznala, ja je upitam:
Sto to znai?
A ona odgovori:
- O sestro, rijei sada vi e ni ta ne koriste. Jer je udes izveo ono, to nam je nam
ijenio! Tada je ja po aljem u kupelj, obuem je u novu haljinu i reknem joj:
- Draga sestro, ti mi nadomije ta oca i mater. Allah je nasljedstvo, koje mi je
istovremeno s vama palo u dio, blagoslovio, i ja ivim od njega u blagostanju. Ja
imam veliko bogatstvo; njega u dijeliti s tobom.
Tako joj ja iska em mnogo dobra, i ona ostane kog mene cijelu godinu dana. Na e s
u meutim misli vazda bile kod na e druge sestre. Posve kratko vrijeme nato, gle, on
a iznenada doe. Ali se nalazila u jo jadnijem stanju od onoga, u kakvom je do la sta
rija sestra. Ja joj iska em jo vi e dobra nego prvoj, a obje su imale svoj dio u svem
u, to je bilo moje. Pa ipak mi one nakon stanovitog vremena reknu:
- O sestro, mi se elimo opet udati. Jer mi ne mo emo to pod
nijeti, da ivimo bez mu eva.
Tada im ja odvratim:
- Vi moje oi, vama do sada nije dobro i lo u braku. Jer danas
bili poradi Allahova gnjeva pretvoreni u kamen. Zatim mi uemo u grad i naemo sve n
jegove stanovnike pretvorene u crni kamen. U njemu nije bilo nijednoga nastanjen
og mjesta niti ikoga, tko bi raspirio vatru. Jeza nas obuzme pri tome prizoru, i
mi smo prolazili kroz bazare. Ondje smo na li robu kako jo le i, i takoer zlato i sre
bro, tako kako je sve bilo ostavljeno. Sve si to pogledamo i reknemo:
Sa svim tim je posrijedi jamano neka osobita okolnost.
Sada se mi podijelimo po gradskim ulicama, i svaki je pojedini izgubio drugog
a s oiju pri skupljanju bogatstva, novca kao i skupocjenih tkanina. Ja sam se meut
im sama uputila prema tvravi i na la, da je ona jako utvrena. Zatim uem u kraljevski
dvor i naem svu opremu od zlata i srebra. Ugledam takoer kralja kako sjedi usred s
vojih komornika, svojih namjesnika i svojih ministara. On je nosio haljine, koje
su svojom skupocjeno u zbunjivale um. Pa kada sam pri la kralju bli e, vidim ga kako s
jedi na pri208
Pripovijest najstarije dame
estolju, koje je bilo ure eno biserima i draguljima. Njegova je odjea bila od zlat
ne tkanine, a na njoj je svaki dragulj bljestao poput neke zvijezde. Uokolo je n
jega stajalo pedeset mameluka59, odjevenih u svakovrsnu svilu, isukanih maeva u s
vojim rukama. Kada sam to vidjela, ja sam bila ukoena od zaprepa enosti. Ipak poem da
lje i uem u harem, iji su zidovi bili oblo eni zastorima od zlatom protkane svile. I
ovdje ugledam kraljicu gdje le i u nekoj odjei, koja je bila optoena staklenim bise
rima. Na njezinoj se glavi nalazio dijadem sa svakojakim draguljima, a oko njezi
na su vrata visjele ogrlice i dragocjenosti. Sve to je nosila, odjea i nakit, bilo
je netaknuto, ali je ona sama poradi Allahova gnjeva bila postala crnim kamenom
. Sada ugledam neka otvorena vrata, prema kojima poem. Ona su vodila u stubi te od
sedam stuba. Niz njih siem i dospijem u neku dvoranu, poploenu i opremljenu zlatom
protkanim sagovima. U sredini je stajalo prijestolje od smrekovine, optoeno bise
rima i ukra eno sa dva posve golema smaragda. I ondje se nalazila takoer neka ni a, k
oje je zastor bio obje en na uzici s nanizanim biserima. I ugledam neko svjetlo ka
ko zrai iz ni e, popnem se u nju, i naem jedan dragulj, tako velik, kao nojevo jaje,
koji je le ao na gornjem kraju ni e na nekome malom prijestolju. Od njega je dolazi
la jasna, nadaleko sjajea svjetlost. To je meutim prijestolje bilo oblo eno svakojak
ima svilenim tkaninama, koje su svojom ljepotom zbunjivale gledatelja. Kada sam
sve to vidjela, vrlo sam se zaprepastila. Ali sam zatim ugledala na tome mjestu
jo gorue svijee, i ja sebi reknem:
Mora biti da je netko, bilo tko, zapalio te svijee.
Potom poem dalje i doem u jednu drugu prostoriju. I ja sam istra ivala i obilazil
a po svim prostorijama. Pri tome sam zaboravila na sebe samu od zaprepa enosti nad
svima ovim stvarima, koja me je spopala. I tako sam utonula u misli, sve dok se
nije spustila no. Sada htjednem izai. Ali budui da nisam znala vrata, izgubila sam
bila put, pa sam se vratila natrag prema ni i, gdje su se nalazile gorue svijee. Sje
dnem na postelju i zamotam se u neki
59
Bijelih robova.
209
ii
Sedamnaesta no
pokriva, nakon to sam izgovorila par stihova iz Kur'ana. Zatim htjednem spavati, a
li to nisam mogla. Jer me je muila besanica. Kada je nastala pono, zaujem neki mio
glas, kako pjeva Kur'an. Ali je glas bio posve tih. Obradovana poem prema glasu,
sve dok nisam do la do stanovite odaje, koje sam vrata na la pritvorenima. Otvorim v
rata i pogledam unutra: bila je posrijedi kapela s ni om za molitvu, koja je bila
osvijetljena viseim svjetiljkama i dvjema svijeama, unutra je bio ra iren jedan sag
za molitvu, na kome je sjedio neki mladi, lijep za pogled. I pred njim je le ao na
svom stalku prijepis Kur'ana, iz kojega je on itao. I ja se zaprepastim, da je on
sam izmeu naroda u gradu bio na ivotu, uem i pozdravim ga. A on podigne oi i uzvrat
i moj pozdrav. Tada mu ja reknem:
Ja te zaklinjem onim, to si bio proitao iz Allahove Knjige,
odgovori mi na moje pitanje!
Mladi me meutim pogleda, nasmije i se i rekne:
O Allahova slu kinjo, obavijesti me, zbog ega si ti do la
ovamo. Zatim u ja tebe obavijestiti o tome, to se dogodilo kako
meni tako i narodu ovoga grada i kako sam ja bio spa en.
Ja mu dakle ispripovijedam svoju povijest, i on se nad njome zaprepasti. Zati
m ga ja zapitam o povijesti naroda toga grada, a on odgovori:
Imaj sa mnom jedan as strpljenja, o moja sestro!
Potom zaklopi Svetu Knjigu i spremi je u neku vreu od atlasa. Zatim mi dopusti
da zauzmem mjesto pokraj njega, a ja ga pogledam: gle, on je bio poput Mjeseca,
kada on stoluje na nebu u punoj ljepoti, tako bogat krasotom, tako mekih oblina
. Bio je sladak za pogled poput neke glave eera, ravnomjeran po obliju, kao to je pj
esnik o njegovoj vrsti spjevao u ovim stihovima:
Tuma zvjezda je jednom promatrao, kad li mu se u noi uka e Ljupkodra esni mladi u rasko i
svoje ljepote.
210
Sedamnaesta no
Njegovim vratom i njegovim tijelom, koje se lijepo sagiba, I koje na njegovim gr
udima pokazuje narove cvjetove,
Njegovima te kim bedrima, koja podrhtavaju, bilo da hoda Ili takoer miruje, i njego
vim trbuhom, tako vitkim i lijepim,
Njegovom svilenom ko om i njegovim dahom, tako mekim, Da, svim onim, to ga je uinilo
#? W W W w W$ W ?????? WW??W^
osamnaesta no
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da dama nije odustajala od toga, da ml
adia nagovara, da s njome putuje, sve dok on nije na to pristao. 'Ja sam dakle sp
avala' - tako je ona govorila kalifu
'u onoj noi kraj njegovih nogu, i od veselja
sam jedva znala, gdje sam bila. Kada je meutim osvanulo jutro, mi ustanemo, uemo
u riznicu i uzmemo sve to nije te ko nositi a ipak je od velike vrijednosti. Zatim
siemo od dvorca ka gradu, gdje sretnemo robove i kapetana, koji su bili u potrazi
za mnom. Kada su me oni ugledali, obradovali su se, i ja ih izvijestim o svemu,
to sam bila vidjela. Ispripovijedala sam im takoer povijest mladoga princa i razl
og preobrazbe ovoga grada: ukratko sve, to im se bilo dogodilo. Oni se svi nad ti
me zaprepaste. Kada su meutim moje sestre, ove dvije kuje, ugledale mene uz bok o
noga mladia, postanu ljubomorne i gnjevne i ponu smi ljati protiv mene zlo. Mi dakle
u radosti poemo na palubu. Bili smo silno obradovani, jer smo stekli golema dobr
a, ali je uzrokom moje najvee radosti bio mladi. Zatim smo priekali, sve dok nam ni
je bio povoljan vjetar, razvili smo jedra i zasjekli u more. Moje su sestre sjel
e k meni i mi smo askale. Tada me one upitaju:
- O sestro, to e ti uiniti s tim lijepim mladiem?
215
W
Osamnaesta, no
A ja odgovorim:
Ja ga kanim uzeti za supruga!
Potom se ja okrenem k njemu, priem mu i reknem:
- O moj gospodaru, ja u ti dati jedan prijedlog, tim to ne bih
eljela od tebe do ivjeti nikakvo odbijanje. On je meutim ovaj:
kada stignemo u Baghdad, moj zaviajni grad, tada nudim kao
tvoja robinja sebe samu tebi u sveti brak, i ti meni treba biti
suprug i ja hou biti tvojom suprugom.
On dadne kao odgovor:
Slu am i pokoravam se!
I ja se obratim svojim sestrama i reknem im:
- Meni je ovaj mladi dovoljno. Svatko, tko posjeduje od
mojega dobra, mo e to zadr ati!
One mi odvrate:
- Ti si ispravno postupila.
- Ali su smi ljale protiv mene zlo. Mi smo dakle stalno jedrili dalje uz povol
jan vjetar, sve dok nismo iz Mora Opasnosti uplovili u More Sigurnosti. Zatim sm
o samo jo malo dana bili na putu, dok se nismo na li blizu kod grada Basre. Njegove
su zidine ve vidljivo le ale pred nama, kada se nad nama spustila veer. im nas je da
kle svladao san, dignu se moje sestre, ponesu mene s mojim krevetom i bace me u
more. I isto uine s mladim princem. On meutim nije znao dobro plivati i utopio se.
I Allah ga primi meu svjedoke vjere60. A ja, kamo sree da sam se ja ipak s njime
utopila! Alije Allah odredio da ja budem spa ena. Jer kada sam se na la u moru, On d
opusti da mi padne u dio neka daska, na koju sam se uzverala. I valovi su me bac
ali ovamo i onamo, sve dok me nisu izbacili na obalu nekog otoka. Ostatak sam te
noi tumarala naokolo po otoku. Pa kada je svanulo jutro, ugledam neku stazu,
To jest: medu muenike.
216
Pripovijest najstarije dame
tako usku, da je po njoj upravo mogla stupati ljudska noga. Ta je tvorila vezu o
toka s kopnom. im je sada iza lo sunce, ja na sunevoj toplini osu im svoje haljine, po
jedem od otokoga voa i popijem od njegove vode. Zatim sam hodala stazom i i la tako
dugo, dok se nisam na la blizu kopna. Kada je meutim izmeu mene i grada bilo jo samo
dva sata puta, gle, tu se iznenada ustremila na mene neka velika zmija, tako deb
ela kao stablo da-tuljine palme. Dok je tako dolazila prema meni, vidjela sam da
sklizi as^ia desno as na lijevo, sve dok mi nije bila posve blizu. A njezin je je
zik visio pedalj daleko iz njezinih usta prema tlu i cijelom se du inom vukao kroz
pra inu. A iza nje se nalazio neki zmaj, koji ju je progonio. On je bio dugaak i t
anak, otprilike du ine jednog koplja. Ona je pred njim bje ala i okretala se nadesno
i nalijevo, ali ju je on ve pograbio za rep. Tada joj poteku suze i jezik joj se
jo du e izvjesi, jer je tako urno bje ala. Mene obuzme suut prema njoj, i tako zgrabim
neki kamen i bacim ga prema glavi zmaja, koji na mjestu skona. Tada zmija razvij
e dva krila i letjela je prema nebu, sve dok mi nije i ezla s oiju. Ja meutim sjednem
puna zaprepa enja nad ovom pustolovinom. Jer bila sam umorna i pospana, i tako na
neko vrijeme zaspem. Ali kada sam se probudila, ugledam neku djevojku kako mi sj
edi do nogu. Ona je imala sa sobom dvije kuje i trljala moje noge. Tada se ja pr
ed njom zastidim, uspravim se i upitam je:
Sestro, tko si ti?
A ona odgovori:
- Kako si me brzo zaboravila! Ja sam ona, za koju si ti izvela
jedno dobro djelo. Ti si posijala usjev zahvalnosti i ubila mojega
neprijatelja. Jer ja sam ta zmija, koju si ti oslobodila od zmaja. Ja
sam d innica, a taj je zmaj bio d inn. On je bio moj neprijatelj, i
moje je spasenje do lo jedino zahvaljujui tebi. im si me meutim
ti od njega oslobodila, odletjela sam na vjetru prema brodu, iz
kojega su te bacile tvoje sestre, i prenijela sam sve, to je bilo
unutra u tvoju kuu. Brod sam potopila, a tvoje sam sestre pretvo
rila u ove dvije kuje. Jer ja znam sve, to si ti od njih do ivjela.
Mladi se meutim utopio.
217
Osamnaesta no
Zatim mene i obje kuje podigne uvis i odnese nas na krov moje kue. U unutra njos
ti meutim kue pronaem sva dobra, koja su se bila nalazila na brodu, a da se ni ta nij
e izgubilo. Zatim ona, koja je bila zmija, meni rekne:
- Tako mi znakova, koji su urezani na prstenu na ega gospo
dara Sulaimana61 mir bio s njim!
ako ti svakoga dana ne
udjeli svakoj pojedinoj od ove dvije kuje trista udaraca, tada u ja
doi i tebe zaarati jednako tako kao i njih.
Ja odvratim:
Slu am i pokoravam se!
I otada, o gospodaru pravovjernih, ja nikada nisam propustila, da njima dodij
elim taj broj udaraca. Ali imam suuti prema njima, i one znaju da to nije moja kr
ivnja, kada bivaju bievane, i to mi opra taju. To je moja povijest i moja pria!'
Kalif dospije zbog nje u zaprepa enost. Zatim on rekne drugoj dami:
A ti, kako si ti do la do o iljaka na svome tijelu?
Vmtariina pripovijest
>amdesettisua dinara u zlatu. Tako sam ja postala prebogatom, .-. glas se o meni
pro irio posvuda. I ja dadnem sebi napraviti deset haljina, od kojih je svaka poj
edina stajala tisuu dinara. No jednoga dana, kada sam sjedila kod kue, gle, ue k me
ni neka stara :-:-na. obraza, koji su bili upali, obrva siroma nih dlakama. Njezin
e su oi bile izbuljene, a njezini su zubi bili ispali. Puno je mrlja bilo r.; ezi
no lice, svjetlost njezinih oiju mutna, a njezina je glava bila '.. edno zamazana
smolom. Njezina je kosa bila pepeljastosiva, : ezino tjelo ugavo, njezina se boj
a neprestano mijenjala. Njezin je stas bio pogrbljen, njezin nos povij en, kako
je jednom pjesnik o njoj povikao:
Nesretne li starice! Njoj nee oprostiti njezina mladost,
A o svome se smrtnom asu nee obradovati nikakvoj milosti.
Ona jamano mo e tisuom mula, koje su se dale u bijeg,
zahvaljujui snazi svojih lukavstina ovladati s pomou kakve paukove niti.
im je stara u la, pozdravila me je, poljubila preda mnom tlo i rekla mi:
- Ja kod kue imam jednu ker siroe, a spremila sam za danas nano njezinu svadbu i
nevjestinsku povorku. Mi smo meutim u ovome gradu stranci i ne poznajemo nijednog
a njegovog stanovnika, pa je na e srce slomljeno. Tako ti sebi zaslu i nagradu neba
i budi prisutna kod njezine nevjestinske povorke. I kada dame na ega grada uju, da
si ti do la, tada e se pojaviti takoer one. A ti e izlijeiti njezin jad, jer je ona o al
a srca, i nikoga nema osim Allaha Uzvi enoga!
I ona je plakala i ljubila mi noge i izgovarala je ove stihove:
Tvoj nam je dolazak ast, I to emo mi objelodaniti.
219
- Ja u, ako tako ushtjedne Allah Milostivi, za nju uiniti jo
pone to vi e. Ja u je sa svojim haljinama, svojim nakitom i svojom
opremom dovesti k njezinu suprugu.
Tada se stara obraduje, pa sagne glavu sve do mojih nogu, poljubi ih i rekne:
utje
ini
te.
I
e i
222
Vmtariina, pripovijest
Njegovo je lice ravno Mladomu Mjesecu, Poput bisera je bogat zraeom ljepotom.
A kako ipak divno kazuje onaj pjesnik:
Nagrada za ljepotu je njegova. Slavljen je Allah I Uzvi en, jer ga je On stvorio i
dao mu oblije.
On je darove svake ljupkosti samo u njemu sjedinio. Svi su ljudi zbunjeni poradi
snage njegove ljupkosti.
Sama mu je ljepota napisala na njegove obraze:
'Svjedoim, da nema nijednoga ljepotana osim njega jedinoga.'
Kada sam ga ugledala, moje se srce priklonilo njemu, i ja ga zavolim. On sjed
ne pokraj mene, i ja sam neko vrijeme s njim govorila. Zatim djevojka ponovo plj
esne rukama, i gle, otvore se neka pokrajnja vrata, i pojavi se kadija sa etiri s
vjedoka. Oni nas pozdrave, sjednu i sastave brani ugovor izmeu mene i mladia i odu.
Tada se mladi obrati meni i rekne:
i
e
m
- Zakuni se, da nikada nee pogledati nekoga drugoga osim mene, niti mu poklonit
svoju naklonost!
Neka bude blagoslovljena na a no! Zatim nastavi:
Moja gospodarice, ja ti moram postaviti jedan uvjet. Ja ga upitam:
Moj gospodaru, kakav to uvjet? Tada se on digne, donese mi jedan prijepis Svet
Knjige i
Osamnaesta no
r
To mu se ja zakunem, i on se silno obraduje i zagrli me, dok je ljubav prema
njemu obuzela cijelo moje srce. Tada budu pred nas postavljeni stolovi, i mi smo
jeli i pili, dok se nismo zasitili. Pa kada je do la no, on me odvede u nevjestins
ku odaju, i ljubio me je i grlio neprestano sve do jutra. Tako sam s njime ivjela
ivotom sree i radosti punih mjesec dana. Tada ga meutim zamolim za dopu tenje, da od
em na bazar i da si kupim neke tkanine, i on mi za to dadne dopu tenje. Tako ja na
vuem na sebe ogrta, uzmem sa sobom staru i jednu robinju, odem na bazar i sjednem
ondje u duan nekoga mladog trgovca, kojega je stara poznavala. Jer ona mi je rekl
a:
- Otac je ovoga mladia umro, kada je on bio dijete, i ostavio
mu je za sobom golemo bogatstvo. On ima golemu zalihu roba, i
kod njega e nai ono, to tra i , jer nitko na itavome bazaru
nema ljep e tkanine od njega.
Potom njemu ona rekne:
Poka i ovoj dami najskupocjenije tkanine, koje posjeduje !
A on odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Sada ona pone pjevati o njegovoj slavi. Ali ja reknem:
Mi ne elimo od tebe slu ati o njegovoj slavi. Mi emo to, to
mi trebamo, od njega uzeti i vratiti se kui.
On mi dakle donese sve, to sam tra ila. I ja mu ponudim njegov novac, ali se on
sustegnuo, da bilo to uzme, i rekne:
Ovo danas neka bude od mene va gostinski dar! Ja meutim reknem staroj:
Ako on nee novac, tada mu vrati tkanine!
Tako mi Allaha - uzvikne on - ja od tebe neu ni ta uzeti.
Ali sve to poklanjam za jedan jedini poljubac. Jer taj mi je skupo
cjeniji od svega, to se nalazi u mome duanu.
Stara upita:
to bi ti koristio taj poljubac?
224
Vmturicina pripovijest
Ali meni pri apne:
Moja keri, uje li to taj mladi ka e? Sto bi ti to uope
na kodilo, ako bi on zadobio od tebe jedan poljubac a ti dobila
ono, to eli ?
Ja meutim reknem:
Zar ti ne zna , da sam ja obvezana zakletvom?
Ona dadne kao odgovor:
Pusti ga da te poljubi, ali nemoj s njime govoriti. Tako te ne
pogaa nikakva krivnja, a ti e zadr ati svoj novac!
I nije odustajala od toga, da mi stvar prikazuje lijepom, sve dok ja nisam tu
rnula glavu u zamku i na to pristala. Zatim za mirim i sakrijem od ljudi svoje lic
e iza jedne strane svog ogrtaa. On dakle ispod moga ara polo i svoja usta na moj obr
az. Ali kada me je poljubio, tako me je estoko ugrizao, da mi je otkinuo s obraza
komad mesa. Tada se ja onesvijestim. Ali me stara prihvati u svoje ruke. I kada
sam do la k sebi, vidjela sam da je duan zakljuan, a stara mi posvjedoi svoje aljenje
i rekne:
Allah je odvratio jo gore!
Zatim ona nastavi:
- Doi, daj da idemo kui! Prikupi sranosti, prije nego to postane predmetom ogovara
nja. A kad prispije kui, lezi i pravi se bolesnom, ja u preko tebe pru iti pokriva i d
onijeti neki lijek, kojim e izlijeiti taj ugriz i ubrzo ponovo biti zdravom! Tako j
a nakon nekog vremena ustanem, u krajnjoj zabrinutosti. I spopadne me strah, ali
sam polako i la dalje, sve dok nisam stigla kui. Ondje sam odmah legla kao da sam
bolesna. Kada je meutim pala no, doe moj mu i upita:
- Sto je to, to ti se dogodilo, moja gospodarice, na tom izlasku?
Ja mu odvratim:
Nije mi dobro, boli me glava.
225
Osamnaesta no
On pak zapali svijeu, prie mi blizu, pogleda me i rekne:
- Kakva je to rana, koju vidim na tvome obrazu, i ba na najnje nijem dijelu?
Nato ja reknem:
- Kada sam danas iza la s tvojim dopu tenjem, da kupim tkanine, udarila me neka
drvima za lo enje natovarena deva, razde-rala moj zar i ranila mi obraz, kao to ti
to vidi . Jer zaista, ulice su ovoga grada uske.
- Sutra u - povie on - otii k namjesniku ovoga grada i rei mu, da mora sve proda
vae drveta ovoga grada objesiti na vje ala.
- Za volju Allahovu - reknem ja
ne tovari na sebe nikakvu krivnju! U istini
sam jahala na nekome magarcu, i on se sa mnom spotaknuo, tako da sam ja pala na
zemlju. A udarila sam o komad drveta, koji mi je razderao obraz i nanio ovu ranu
.
- Onda u - rekne on - sutra otii D a'faru Barmekidu i ispripovijedati mu priu, pa
e on dati ubiti sve gonie magaraca u ovome gradu.
- Hoe li ti - reknem ja - za volju mene sve te ljude uni titi? To to mi se dogodi
lo, ipak se zbilo po volji i odluci Allahovoj.
Ali on priklopi:
To ne ide drugaije.
Pa po to je skoio na noge, navaljivao je na mene rijeima tako dugo, dok se ja nis
am zgrozila i uporabila estoke rijei protiv njega. Tada meutim, o gospodaru pravovj
ernih, on spozna, kako je to sa mnom stajalo, i uzvikne:
Ti si pogazila svoju zakletvu.
I on istisne jedan glasan krik. Tada se otvore neka vrata, i iz njih izae seda
m crnih robova, tima on zapovijedi da me pograbe s kreveta i da me bace nasred s
obe. Nato on naredi jednom robu, da me uhvati za ramena i da mi sjedne do glave.
I jednomu drugomu, da sjedne na moja koljena i da mi vrsto pridr i noge. Zatim doe
229
^^^
^^F
Osamnaesta no
r
Ali dok smo mi jo , o gospodaru pravovjernih, jedno drugomu naizmjence govorili
u stihovima i kada sam se ja ve pripremila za smrt, oprostila se sa ivotom i svoj
u stvar povjerila Allahu, gle, tada strmoglavo ue stara, baci se mojemu mu u pred n
oge, poljubi mu ih, zaplae i povie:
- O moj sine, tako ti moje negda nje njege i tako ti moje
slu be tebi, oprosti ovoj eni! Jer zaista ona nije poinila nikakvu
krivnju, koja bi zaslu ivala takvu sudbinu. Ti si jo vrlo mlad
ovjek, i ja se bojim, da e njome na sebe natovariti krivnju. Jer
ka e se: 'Tko ubija, taj treba biti ubijen.' Sto ima za tebe na toj
razvratnici? Pusti je od sebe da ode i prognaj je iz svoje pameti i
svojega srca!
Zatim je plakala i nije odustajala od toga da na njega navaljuje, sve dok on
nije popustio i rekao:
- Ja joj opra tam. Ali ja moram na njoj ispisati trag, koji e joj
na njoj ostati za itav njezin ivot.
Tada zapovijedi robovima da me povlae po podu, da mi deru haljine i da me ispru e
. Pa dok su me robovi vrsto dr ali, donese mladi granu gunje, navali njome na moje t
ijelo i neprestano je udarao po leima i bokovima, sve dok od siline udaraca nisam
izgubila svijest i posumnjala u ivot. Zatim on zapovijedi robovima, da me moraju
odmah nakon poetka sumraka odnijeti, sa sobom uzeti staru, koja im mo e pokazati p
ut, i mene baciti u kuu, koju sam ranije nastavala. I oni uine prema naredbi svoje
ga gospodara, bace me u moju kuu i odu svojim putem. Ja meutim ostanem le ati u svoj
oj nesvijesti, sve dok nije svanuo dan. Zatim sam obraivala svoje rane flasterima
i lijekovima i nastojala izlijeiti svoje tijelo. Ali su moji bokovi zadr ali o iljke
od pruta, kao to si ih vidio. Ipak sam etiri mjeseca dugo le ala bolesna i prikovan
a za ) krevet, sve dok se naposljetku nisam oporavila i postala zdrava. Potom sa
m po la ka kui, u kojoj mi se to sve dogodilo, i naem je opusto enom. Ulica je bila od
poetka do kraja poru ena, a na mjestu je kue le ala gomila kr a od ru evine. Kako se to d
ogodilo, nisam mogla saznati. Tada sam oti la k ovoj svojoj sestri s oeve strane i
n ss
devetnaesta no
ehrezad nastavi ovako:
"Doprlo mi je do u iju, o sretni Kralju, da je kalif naredio, da se cijela ta p
ovijest zabilje i u godi njake i da se pohrani u kraljevskoj pismohrani. Zatim meutim
upita najstariju djevojku:
Zna li gdje se nalazi d innica, koja je zaarala tvoje sestre?
Ona odgovori:
O gospodaru pravovjernih, ona mije dala jedan uvojak svoje
kose i rekla: 'Ako ti ikada po eli da se ja pojavim, tada spali jednu
od ovih vlasi, i ja u bez odgaanja biti kod tebe, pa makar se
nalazila i s onu stranu planine Kaf63.'
Tada kalif rekne:
Donesi mi vlas!
Dama je donese. I kalif je uzme i spali je. Cim se meutim podigao miris gorue v
lasi, kad li palaa zadr e. ula se buka i tresak, i gle, tu se pojavi d innica. Budui da
je bila muslimanka, ona rekne:
63 Ta se planina nalazi na kraju svijeta i iza nje nema vi e niega
nikada
ostatak budn
Devetnaesta no
Kralj meutim rekne:
"Ispriaj svoju priu, i ispriaj je brzo!"
Tako Sehrezad pone
PRIPOVIJEST 0 TRIMA JABUKAMA.
"Pripovijeda se, o najvei Kralju sada njeg vremena, koji svoje ime daje stoljeu i
vijekovima, da je kalif Haran er-Ra id jedne noi dao pozvati svojega vezira D a'fara
, i da mu je rekao:
elio bih sii u grad i ljude iz naroda pitati o onima, kojima
je povjerena vlast nad njima. I svakoga emo, zbog kojega se budu
tu ili, smijeniti s njegove slu be, a kojega budu hvalili, mi emo ga
unaprijediti.
D a'far odgovori:
Slu am i pokoravam se!
Tako izae izae sa D a'farom i Masrurom dolje u grad, i oni su prolazili kroz baza
re i ulice. I kada su i li kroz neku usku uliicu, ugledaju vrlo starog ovjeka s riba
rskom mre om i ko arom na glavi, i sa tapom u ruci. I dok je polako tuda prolazio, on
izrekne stihove:
Oni mi dabome govore: 'Ti si u svijetu
Zahvaljujui svojemu znanju ba kao no obasjana mjeseinom.'
Ja ka em: 'Pustite me na miru sa svojim pripovijestima! Znanje bez moi ipak ni ta ne
znai!
Kad bi se zalo ilo mene i sa mnom moje znanje, Ktomu svaka knjiga i pribor za pisa
nje
236
Pripovijest o trima jabukama
Za jednodevni kruh zalog bi se vratio,
Bacilo bi ga se za papir, na kome stoji odbijenica,
Siroma nomu
o vidite, udes siromaha, ivot siromaha, kako je ipak alostan!
U ljetu, tada mu nedostaje svagda nji kruh, U zimi se on grije jo uz lonac za ugalj
.
Psi skitnice ustaju protiv njega,
I svaki prostak vie na njega grdei ga.
Ako se on kod koga potu i na svoj polo aj, Tada ga svako stvorenje izopuje.
Ako se takva sudbina spu ta na siromaha, Tada bi bilo najbolje, da le i u grobu!'
Kada je kalif uo njegove stihove, on rekne D a'faru:
Pogledaj toga siroma nog ovjeka i poslu aj njegovu pjesmu.
Jer zaista, ona ukazuje na njegovu neima tinu!
Zatim se kalif obrati staromu i upita:
O eih, koje je tvoje zanimanje?
Ovaj odgovori:
O gospodaru, ja sam ribar, i imam doma enu i dijete. Oko
podneva sam iza ao iz kue, i do sada sam na putu. Ali mi Allah
nije ni ta udijelio, ime bih svojima mogao priskrbiti kruh. Zgadio
mi se ivot i eznem za smru.
Tada kalif rekne:
237
Devetnaesta no
239
Devetnaesta no
Tada iznenada doe neki mladi, lijep po izgledu i odjeven u snije nobijele haljine
. njegovo je lice bilo nalik Mjeseevu sjaju njegove oi crnom dragulju njegovo j
e elo bilo sjajee isto crveni su bili njegovi obrazi obrasli nje nosivim maljama n
a njima se vidio gdje blje ti jedan made poput ko ice od ambre 66. On si je neumorno k
rio put kroz mno tvo, sve dok nije sjao pred D a'fara. Tu on uzvikne:
- Ti si spa en od ove muke, o ti gospodaru emira braniku
i za tito siromaha ! Ja sam taj, koji je ubio onu, koju ste vi na li
mrtvu u sanduku. Neka se mene ubije, i neka se nju okaje na meni!
Kada je D a'far uo mladieve rijei i to priznanje, on se obraduje nad svojim vlasti
tim spasenjem, ali se ra alosti zbog lijepog mladia. A dok je je on to jo govorio, g
ledaj, tu se progura kroz mno tvo neki prastari, oronuli starac, sve dok nije do ao
do D a'fara i mladia. On ih pozdravi i rekne:
O ti veziru uzvi eni uresu kne eva ne vjeruj rijeima s
ovoga mladia jer nitko drugi nije ubio tu enu nego ja . Okaj je
na meni! Ako pak to ne uini tako, ja e te pred Allahom
Uzvi enim pozvati na polaganje rauna.
Ali mladi rekne:
- O vezire, to je jedan oronuli starac, koji bulazni i ne zna to
govori. Ja sam taj koji ju je ubio, dakle: okaj je na meni.
Stari uzvikne:
- O moj sine, ti si mlad i voli svijet, ja sam meutim star i svi
jet mi je dosadio. Ja elim prinijeti svoj ivot kao otkupninu za tebe
i za vezira i njegove bratie. Nitko drugi nije ubio tu enu nego ja.
Zato vas zaklinjem Allahom, odmah me objesite! Jer meni ne preostaje nikakav ivot, kada vi e nema njezinoga.
Kada je vezir sve to do ivio, zaprepasti se, pa uzme mladia i staroga, i obojicu
ih odvede pred kalifa. Poljubi pod i rekne:
O gospodaru pravovjernih, dovodim ti ubojicu te ene!
Kalif upita:
66 Gdje god je ovdje tekst rastavljan zvjezdicama (), u izvorniku je posri
jedi rimovana proza.
240
Pripovijest o trima jabukama
Gdje je on?
D a'far odgovori:
Ovaj mladi ka e: Ja sam ubojica. Ali ga ovaj stari tjera u la ,
i ka e: Ja sam ubojica. I gledaj, ovdje obojica stoje pred tobom!
Tada kalif pogleda na staroga i na mladia, i upita:
- Koji je od vas ubio onu enu?
^- Mladi odgovori:
-Ja. A stari:
- Nitko je drugi nije ubio nego ja. Tada kalif zapovijedi D a'faru:
- Uzmi ih, i dadni ih obojicu objesiti. Ali sada D a'far prigovori:
- Budui da je samo jedan od njih ubojica, bila bi to neprav
da, da se objesi drugoga.
Mladi meutim uzvikne:
- Tako mi onoga, koji je podigao nebeski svod, i rasprostro
zemlju poput nekoga saga, ja sam taj, koji je ubio enu! I to je taj
nain, kako je ona oti la u smrt.
Kada je on zatim opisao ono, to je kalif bio na ao, ovaj je bio uvjeren, da je m
ladi ubojica te ene. udio se meutim nad time, kako bi to s obojicom moglo stajati, p
a je zapitao:
- Zbog kojega si ti razloga tu enu tako neljudski poslao u
smrt? I zbog kojega si ti razloga priznao to umorstvo bez batina po
tabanima, za to si sam do ao ovamo, i za to govori : okajte je na
meni?
rogovorim nijednu rije, skoim joj na grudi, zabodem joj no u grlo, i odsijeem joj gl
avu, Zatim je urno polo im u ko aru, po to sam je prekrio enskim ogrtaem, nju za io, i tak
r na nju jo stavio komad saga. To sam sve stavio u sanduk, zakljuao ga, i natovari
o ga na mulu. I bacio sam ga vlastitim rukama u Tigris. Ja te zaklinjem AUahom,
o gospodaru pravovjernih, daj me smjesta objesiti! Jer ja se bojim, ona e me pozv
ati na odgovornost o Sudnjem Danu. Kada sam naime ja njega bacio u Tigris, a da
nitko o tome nije znao, uputio sam se kui, i na ao svojega najstarijeg sina u suzam
a, a ipak on nije znao ni ta o tome, to sam ja poinio s njegovom materom. Ja ga upit
am:
243
Devetnaesta no
'Zbog ega ti plae , moj sine?'
On odgovori:
'Ja sam si uzeo jednu od onih jabuka, koje su le ale kod majke, i si ao s njome n
a ulicu, da se igram s braom. Tada doe neki visoki crni rob, i otme mi je iz ruke,
i rekne: 'Odakle je ima ?' Ja reknem: 'Moj je otac zbog nje poduzeo putovanje, i
donio ju je iz Basre za moju majku, a ona je bolesna. On je kupio tri jabuke za
tri dinara.' On meutim zadr i jabuku, i nije se obazirao na moju molbu. Zatim sam g
a molio po drugi i po trei put. Ali se on nije obazirao na mene, da, on me je ist
ukao, i oti ao odatle s jabukom. No prestra io sam se, da e me majka zbog te jabuke t
ui, i tako sam iz straha pred majkom iza ao s braom u grad, i ostao ondje, dok nije
nastala veer. I ja imam jo uvijek strah pred njome. Tako ti Allaha, moj oe, nemoj j
oj o tome ni ta rei. Inae e njezina patnja jamano biti jo vea!'
Kada sam ja meutim saslu ao, to govori djeak, tada sam saznao, da je rob prostaki o
klevetao moju enu. I sada mi je postalo posve izvjesno, da sam ja njezinim umorst
vom poinio golemu nepravdu. Nato ja ponem gorko plakati, i ubrzo ue k meni ovaj sta
ri, brat mojega oca i njezin otac. Ja ga izvijestim o tome, to se dogodilo. I on
sjedne pokraj mene, i pone plakati, i mi nismo prestajali plakati sve do ponoi. Mi
ve od prije pet dana nariemo za njom, i tugujemo nad time, to je ona toliko neprav
edno ubijena. Sve to dolazi samo od tog roba, i on je uzrokom njezine smrti. Ali
ja te zaklinjem a u tvojih otaca, ubij me smjesta! Ja poslije njezine smrti ne elim v
i e ivjeti. Okaj je na meni!
Kada je kalif uo mladieve rijei, zaprepastio se i rekao:
Tako mi Allaha, ja neu nikoga drugoga dati objesiti nego prokletoga roba, i h
ou uiniti djelo koje treba bolesnomu donijeti zdravlje i nai svoje dopadanje kod
svepreslavnoga Kralja ..."
Tata primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
244
Ali kada je poela
dvadeseta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da se kalif zakleo, da on r.ikoga drug
oga nee dati objesiti nego toga roba. Jer da se mladiu mo e oprostiti. Nato se on ob
rati D a'faru i rekne mu:
Dovedi mi ovamo toga prokletog roba, od kojega je potekla
ta zla kob! Ako mi ga ne dovede ovamo, ti e umrijeti umjesto
njega.
D a'far ode plaui odatle, tim to u sebi rekne:
Dvije su mi smrti ve zaprijetile, ali vr ide na vodu dok
se ne razbije . U toj stvari biva ljudska mudrost izigranom. Samo
me On, koji me je prvi put spasio, mo e takoer spasiti po drugi
put Tako mi Allaha, ja neu tri dana vremena napu tati svoju
kuu. Tada neka Allahova Visost uini, kako joj se bude svidjelo.
Tako on ostane tri dana u svojoj kui, a o etvrtom danu dadne pozvati kadije i s
vjedoke, stavi na papir svoju posljednju volju i uzme opro taj od svoje djece. Ali
ubrzo ue k njemu kalifov glasnik i rekne:
Gospodar se pravovjernih nalazi u naj e em gnjevu. On je
poslao po tebe i zakleo se, da nee dopustiti da protekne ovaj dan,
a da ne vidi tebe obje ena. Kada je D a'far uo tu vijest, on
245
Dvadeseta no
zaplae, i njegova djeca i robovi i svi, koji su se nalazili u kui, ponu s njime pla
kati. Pa kada je od svih uzeo opro taj, osim od svoje najmlae keri, on joj prie, da t
akoer od nje uzme opro taj. Nju je on volio vi e nego svu svoju drugu djecu. Pritisne
je na svoje grudi, i ljubio ju je i plakao, to se od nje mora rastati. I pri tom
e osjeti u njezinu d epu ne to okruglo, i upita je:
- Sto to ti ima u svome d epu?
- Tatice - odgovori ona - to je jedna jabuka, na kojoj stoji zapisano ime na e
ga gospodara, kalifa. Raihan, na rob, mi ju je donio prije etiri dana, i nije mi j
e htio dati, sve dok nije od mene dobio za nju dva dinara.
im je D a'far uo o ovome robu i o toj jabuci, on se obraduje, i posegne rukom u d e
p svoje keri, izvadi jabuku, i prepozna je, i uzvikne:
O Ti, ija je pomo bila tako blizu!
Nato zapovijedi, da dovedu roba, i kada je taj do ao, on mu rekne:
- Hej ti, Raihan! Odakle si ti do ao do ove jabuke?
- Tako mi Allaha, gospodaru - odgovori on - ako la mo e pomoi, tada mo e istina ip
ak pomoi jo mnogo bolje! Ja tu jabuku nisam ukrao iz tvoje palae, niti iz kraljevsk
e palae, ni iz vrta gospodara pravovjernih. Stvar stoji ovako: Iza ao sam prije pet
dana, i kada sam do ao u jednu od uliica, vidio sam djeake u igri, i jedan je od nj
ih imao tu jabuku. Ja sam mu je oteo iz ruke, i udario ga, a on je plakao i vika
o: 'Ti ovjee, ta jabuka pripada mojoj materi, a ona je bolesna. Ona si je od mojeg
a oca za eljela jabuku. Tada je on otputovao u Basru, i donio joj tri jabuke za tr
i dinara. Jednu sam od njih uzeo ja, da se s njome igram.' Zatim je opet poeo pla
kati, ali ja nisam na to obraao pa nju, i uzeo sam jabuku i do ao ovamo. I moja ju je
mala gospodarica otkupila od mene za dva zlatna dinara. To je cijela povijest.
Kada je D a'far saslu ao te rijei, zaprepastio se je, da je umorstvo djevojke i sv
a ta bijeda mogla biti prouzroena posred246
Pripovijest o trima jabukama
stvom njegova roba. I to mu je bilo ao, da je to bio upravo njegov rob, ali se ip
ak obradovao vlastitu spasenju i izrekao stihove:
Kada neka nesrea dolazi preko nekog roba, Odvedi ga umjesto sebe na sud!
Jer ti e nai jo mnoge sluge, Ali neki drugi ivot nee nai.
Zatim on uzme roba za ruku, i odvede ga pred kalifa, i ispria mu pripovijest o
d poetka do kraja.Tada kalif dospije u najvee zaprepa enje, i pone se smijati, sve dok
nije pao na lea, i zapovijedi, da se ta povijest zapi e, i da bude objavljena naro
du. D a'far meutim rekne:
Nemoj biti zaprepa en, o gospodaru pravovjernih, nad tom
povije u, jer ona nije udnovatija od povijesti vezira Nur ed-Dina
'Alije od Egipta.
Tada kalif rekne:
Ovamo s njome! Ali to bi moglo biti neobinije od ove pus
tolovine?
D a'far odgovori:
O gospodaru pravovjernih, ja u ti je ispripovijedati samo
pod tim jednim uvjetom, da ti mojega roba pomiluje od smrti.
Kalif nato:
71 Dvanjke.
251
Dvadesetu no
Ali ako zlato ide u daljinu, tada je ono skupocjeno po vrijednosti,
A aloj biva u dalekom svijetu po tovan jo vi e od zlata.
Kada je zavr io svoju pjesmu, on zapovijedi jednomu od svojih mladih slugu, da
treba nubijsku mulu-kobilu pokriti njegovim napunjenim sedlom. Ta je kobila bil
a elinosiva ivotinja a njezina su se lea mogla poreivati s visokom kupolom koja se
uspravlja u vis njezini su stremenovi bili donijeti iz Indije na njoj je le alo
pokrivalo perzijske rasko i a ona je bila nalik nekoj nevjesti ukra enoj za prvu b
ranu no . Takoer mu zapovijedi, da na sedlo stavi svileni pokriva, i preko njega sag
za molitvu, bi-sage meutim tako, da one ispod saga za molitvu vise s obje strane
. Zatim on rekne slugi i robovima:
- Namjeravam otii na izlet izvan grada, i to kanim odjahati u okolicu el-Kalj
uba72. Tri u noi noiti na otvorenome, i neka me nijedan od vas ne slijedi, jer se m
oje grudi osjeaju stje njenima.
urno uzja i mulu-kobilu, i izja i - obskrbljen s ne to jela za put
iz Kaira, i zaput
i se u otvorenu zemlju. Jedva da je bilo podne, kada je ve u ao u grad Bilbais73, g
dje je sjahao, odmorio se, dao takoer svojoj muli da otpoine, i uzeo sebi pone to od
svoje hrane. I zatim on kupi u Bilbaisu jela za sebe, i krme za kobilu, i ponov
o izja i u pustinju. I jedva da je bila pala no, a ve je on do ao u stanovito mjesto,
koje se zove es-Sa'dije74. Ondje provede no. Uzme malo od svoje hrane za putovanj
e, i to pojede. Zatim postavi bisage kao jastuk za glavu, rasprostre pokriva, i p
respava na otvorenome, jo uvijek obuzet gnjevom. Tako je proveo no. Kada je meutim
svanulo jutro, on uzja i, i dalje je jahao na svojoj muli tako dugo, dok nije pris
pio u grad Haleb75,
72
Grad el-Kaljub se nalazi desetak kilometara daleko od Kaira.
73
Taj je grad putnika postaja na putu iz Kaira u Siriju.
74
Posrijedi je takoer putnika postaja na putu iz Kaira u Siriju.
75
Haleb (Aleppo) je grad u Sjevernoj Siriji, a osobito je va nu ulog
u odi
grao u povijesti Kri arskih ratova.
252
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
gdje je odsjeo u jednome karavanseraju76, i ondje je ostao tri dana, kako bi dao
poinka sebi i muli, i u ivao u podneblju. Zatim se odlui na to, da putuje dalje, po
novo uzja i svoju mulu, i uputi se odatle, a da nije znao kamo se je zaputio. Puto
vao je bez zadr avanja, sve dok nije dospio u grad Basru, ali nije znao, gdje se nalazi. On se zaustavi u jednome chanu, uzme s mule bisage, i rasprostre sag.
ivotinju je zajedno s opremom prepustio vrataru, da je tu i tamo unaokolo pro ee.
Taj je s njome unaokolo etao.
Sada se meutim dogodi, da je vezir od Basre sjedio kraj prozora svoje palae. I
on ugleda mulu i na njoj skupocjenu opremu, i povjeruje, da je to neka paradna m
ula, onakva kakve ja u veziri i kraljevi. I razmi ljao je o tome, i njegova je du a bi
la posve oarana. Naposljetku on rekne jednomu od svojih slugu:
Dovedi mi toga vratara!
Sluga ode i dovede vratara. Taj ue, i poljubi tlo pred vezirom, koji je bio ovj
ek u visokim godinama. Nato ovaj upita vratara:
r
Tko je vlasnik one mule, i kakav je on ovjek?
Ovaj odgovori:
O gospodaru, vlasnik je te mule neki mlad ovjek ugodne
naravi, ozbiljan i fin. Zacijelo neki od trgovakih poglavara.
Kada je vezir uo vratarove rijei, on hitro ustane, uzja i svojega konja, i odja i u
chan, da posjeti mladia. Kada je meutim Nur ed-Din ugledao vezira gdje dolazi, on
ustane, poe mu ususret i pozdravi ga. Vezir mu nazove dobrodo licu, sja i sa svojega
konja, zagrli ga, dadne mu da sjedne kraj njega, i upita ga:
Moj sine, odakle ti dolazi , i to tra i ?
255
dvadesetiprva no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je vezir ustao, nazvao mu dobrodo lic
u i rekao:
Hajde, otii ove noi k svojoj eni. A sutra u te ja odvesti k
sultanu. Molim Allaha svako dobro za tebe.
Nur ed-Din nato ustane, i ue k svojoj eni, vezirovoj keri.
Ostavimo sada Nur ed-Dina i okrenimo se k njegovu bratu!
Taj se dugo vremena zadr ao sa sultanom na putovanju, i po to se vratio, nije vi e
na ao u kui svojega brata. Tada on zapita sluge za njega, a oni odgovore:
O onome je danu, o kojem si ti oti ao sa sultanom na put,
tvoj brat uzjahao svoju mulu, koja je bila opremljena kao za parad
nu povorku, i rekao: 'Idem u okolicu el-Kaljuba i bit u odsutan
jedan do dva dana. Jer meni su stije njene grudi. Ne treba me
meutim nitko slijediti.' I od toga dana, kada je odjahao, pa sve do
danas mi nismo o njemu primili vi e nikakvu obavijest.
ems ed-Din je meutim bio u velikoj brizi zbog otputovanja svojega brata, i on j
e bolno tugovao zbog njegova gubitka, i samomu je sebi govorio:
m257
m!?
^?1
Hm
Dvadesetiprva no
Do toga je do lo samo zato, to sam ja njega u onoj noi pso
vao. On si je to uzeo k srcu, tako da je otputovao u daljinu. Ali ja
moram nekoga poslati za njime.
Nato on poe k sultanu, i izvijesti ga o tome. I taj napi e pisma, koja preko svo
jih glasono a po alje svojim namjesnicima u svim pokrajinama dr ave. Ali je Nur ed-Din
u dvadeset dana, tijekom kojih su oni izbivali, ve do ao u daleke zemlje. Tako su
oni njega tra ili, ali nisu od njega na li nikakva traga, i vratili su se doma. I Se
ms ed-Din pone gubiti nadu u to, da e nai svojega brata, i rekne:
Ja sam ipak prema svojemu bratu oti ao predaleko u tome,
to sam mu rekao o vjenavanju na e djece. Samo da se to nije
dogodilo! Sve to dolazi od moje nerazumnosti i moje neopreznos
ti.
Ubrzo pak potom on zaprosi ker jednoga trgovakog poglavara u Kairu, i on zakljui
brani ugovor i ue k njoj. To se dakle dogodilo tako, da je ta no, u kojoj je ems ed
-Din obljubio svoju suprugu, bila takoer no u kojoj je bio izvr en prvi spolni sno aj
izmeu Nur ed-Dina i njegove supruge, keri vezira od Basre. Jer to je Allah Uzvi eni
tako odredio, kako bi On nad svojim stvorenjima ispunio svoju volju. A dogodilo
se takoer to, onako kako su rekla oba brata: njihove su dvije ene zaele u istoj noi;
i supruga Sems ed-Dina, vezira od Egipta, donese na svijet ker, ljep u nego to je u
Kairu ikada ikoja bila viena; supruga Nur ed-Dina meutim rodi djeaka, ljep ega nego t
o je u njegovo vrijeme ikada ikoji bio vien; kao to jedan od pjesnika kazuje o nje
mu slinome:
Vitak mladi, zbog ijega se ela i kovrave kose ovjeanstvo na lo u tmurnoj alosti i vedr
radosti!
Ne grdite lijepi made , koji resi njegov obraz,
Koji dvojako crnom piknjicom zaarava poglede svih!
258
zavoli i stekne u njega povjerenja. Kada je meutim sabor bio raspu ten, poe Nur edDin kui, i ispripovijeda svojemu puncu, to se zbilo. Ovaj je bio zbog toga vrlo ob
radovan. Od tada je pa nadalje Nur ed-Din obavljao svoj vezirski posao vazda tak
o, da se sultan dan i no vi e nije htio od njega odvajati. I sultan je povisio njeg
ove prihode i uzdr avanja, sve dok Nur ed-Din nije postao bogatim ovjekom, i dok mu
nisu ve pripadali brodovi, koji su po njegovoj zapovijedi obavljali trgovaku plov
idbu. Imao je takoer crne i bijele robove, i ustanovio je mnoga zemlji na dobra s n
apravama za navodnjavanje, i vrtove. Kada je meutim njegov sin Hasan bio star etir
i godine, umre stari vezir, otac njegove supruge. I on odr i za svojega punca rask
o nu sveanost u ast pokojniku, prije nego to gaje polo io u prah. Potom se lati odgoja
svojega sina. Pa kada je djeak postao vei i bio sedam godina star, on mu dovede uit
elja, da ga obrazuje u njegovoj vlastitoj kui. I on tomu nalo i, da ga pouava, i da
dadne da mu padne u dio fina naobrazba i dobar odgoj. Tako je taj majstor poduava
o djeaka u itanju, davao mu da naui poneko korisno znanje, i ponovljeno je s njime
u tijeku nekoliko godina itao Kur'an. Ali je Hasan takoer jo uvijek dobivao sve vi e
na ljupkosti i ravnomjernoj savr enosti. Onako kako kazuje pjesnik:
Savr en poput Mjeseca na nebu njegove ljupkosti! Sunce zraei uzlazi iz cvata njegovi
h obraza.
On je u sebi sjedinio svu ljupkost, i to je,
kao da su sva stvorenja od njega primila svoju ljepotu.
I uitelj ga je odgajao u palai njegova oca. Jer on sve od svojega roenja nije na
pu tao ministarski dvorac. Ali ga jednoga dana
Dvadesetiprva no
uzme njegov otac, vezir Nur ed-Din, stavi na njega njegove najbolje haljine, pos
jedne ga na jednu izabranu mulu, i povede ga k sultanu. Kada je on onamo u ao, pog
leda kralj Bedr ed-Dina Hasana, sina Nur ed-Dina, i on nae u njemu svoje dopadanj
e, i zavoli ga. Narod se dr ave meutim divio, kada je on po prvi put sa svojim ocem
prolazio pokraj njih - na putu ka kralju - zbog njegove ljepote. I oni su posje
dali po putu i ekali na njegov povratak, kako bi se njemu radovali, njegovoj ljep
oti i ljupkosti, i njegovoj ravnomjernoj savr enosti. Onako kao to kazuje pjesnik
u svojim stihovima:
Tuma zvijezda je jednom promatrao, kad li mu se u noi uka e Ljupkodra esni mladi u rask
o i svoje ljepote.
Njemu je dao Saturn njegovu udesno crnu kosu,
I njemu je poklonjena boja mo usa za njegov par sljepoonica.
Mars se bio po urio, da mu obraze ukrasi crveno, A strijelac mu je poslao strijele
iz njegovih pogleda.
Merkur mu je darovao od svih najo triji razum, Veliki Medvjed je odvratio od njega
poglede zavidnika.
Tu tuma ostane zbunjen zbog onoga, to je ugledao,
A U tap poljubi zemlju pred njim, koji ga je posve zbunio.
Kada ga je sultan pogledao, postupao je s njime s osobitom naklono u. Jer on ga
je zavolio. I on rekne njegovu ocu:
O vezire, ti ga mora bezuvjetno uvijek dovoditi sa sobom. Nato ovaj odgovori:
Slu am i pokoravam se!
262
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Vezir zatim otie sa svojim sinom kui, i otada ga je stalno dovodio k sultanu, s
ve dok djeak nije dosegao svoju petnaestu godinu. Tada se meutim razboli njegov ot
ac, Vezir Nur ed-Din. I on dadne pozvati svojega sina k sebi, i rekne mu:
Znaj, o moj sine, Zemaljski je svijet kua prolaznosti, ali je nebeski svijet k
ua vjenosti. Tebi bih ja sada elio staviti na srce neke opomene. Obrati pa nju na ovo
, to u ti rei, i prema tomu usmjeravaj svoju pamet!
Zatim mu on dadne upute o najboljem nainu openja s ljudima i o nainu, da se vode
vlastiti poslovi. Nato se meutim Nur ed-Din sjeti svojega brata, i svojega zaviaj
a i svoje zemlje, i on pone plakati zbog svojeg rastanka od prijatelja. Ali on ob
ri e suze, i izgovori stihove:
Ako mi tugujemo zbog rastanka, to trebamo rei? Ili ako nas mui e nja, kamo da se odluim
o?
Ili da aljemo glasnika kao tumaa za nas? Ne donose glasnici tugu zaljubljenikovu.
Ili ako sam ja strpljiv, zaljubljenik i ezava, Poslije gubitka ljubljenoga ak ubrzo
odavde.
Njemu sada ne preostaje ni ta vi e osim patnje i uzdisanja I suza, koje mu teku na o
braze.
O ti koji su sada daleko od pogleda mojih oiju, A koji mi jo uvijek borave u srcu!
Hoe li vas se moi vidjeti? Ali znajte, moje prijateljstvo
se nikada ne mo e, i unato dugotrajnom rastanku, razdijeliti.
Dvadesetiprva no
Ili jeste li vi pri dugotrajnom izbivanju zaboravili ljubav? emu vam ipak vrijede
suze i uzdasi?
Ako me jo ivot s vama sjedini,
Tada u vas ondje jo dugo vremena karati!
Kada je zavr io svoju pjesmu i svoju tu aljku, on se okrene prema svojemu sinu i
rekne:
- Prije nego to ti priopim svoju posljednju volju, saznaj da ti
ima jednoga strica. On je vezir od Egipta, i ja sam se od njega ras
tao i napustio ga bez njegove suglasnosti. Uzmi dakle list papira i
na njega zapisi ono, to u ti rei!
Tada Bedr ed-Din Hasan uzme list papira i pone na njemu zapisivati, onako kako
mu je govorio otac. On mu je govorio u pero sve, to mu se bilo dogodilo, od poetk
a do kraja. Takoer mu je dao da zapi e vrijeme njegova vjenanja i svadbe s vezirovom
kerju, i vrijeme njegova prispijea u Basru i njegova susreta s vezirom. Nadalje,
da on sam jo nije bio star etrdeset godina u vrijeme te svae sa svojim bratom. I on
ktomu doda:
- Sve je to napisano za njega na temelju mojega govorenja u
pero, i neka Allah ushtjedne da bude s njime, kada ja napustim
ovaj svijet!
Nato on savije papir, zapeati ga i rekne:
- O Hasane, moj sine, uvaj ovo pravno svjedoanstvo. Jer e
ono to na njemu stoji napisano, dokazivati tvoje podrijetlo, i tvoj
dru tveni polo aj, i tvoje rodoslovno stablo. Pa ako ti se dogodi zlo,
poi na put u Egipat, upitaj za svojega strica, pusti da te odvedu k
njemu, i izvijesti ga, da sam ja umro kao tuinac i pun e nje za
njim.
Tada uzme Bedr ed-Din Hasan pismeno pravno svjedoanstvo. I on ga u ije izmeu pods
tave i tkanine svojega tarbu a79, i oko
79 Tarbu je vrsta istonjake kape.
264
/
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
njega savije svileni turban, tim to je plakao, jer se ve tako mlad morao rastati o
d svojega oca. Nur ed-Din meutim rekne:
- Ja ti sada upuujem pet opomena. Prva je opomena: Nemoj se ni sa kim tijesno
vezivati, tako e biti siguran od njegove lukavome! Jer sigurnost le i u zatvorenosti
, i u tome, da izbjegava zajedni tvo i prisno openje. Ja sam uo nekog pjesnika kako k
azuje:
Nema nikoga u tvome ivotu, na ijem bi ti prijateljstvu mogao to graditi.
Nikada nije neki prijatelj dokazao vjernost onomu, kojega je pogodila nesrea.
Tako ivi sam za sebe^ ne prepu taj se nikojemu ovjeku. Ja te svojom izrekom dobro sv
jetujem. To neka je dovoljno!
Druga je opomena ova, o moj sine: Nemoj biti ni prema komu okrutan, kako ne b
i udes bio okrutan prema tebi! Jer udes je jednoga dana za tebe, a drugoga dana
protiv tebe. Jer zemaljski je svijet samo stanovita posudba, koja se mora otplat
iti. A ja sam uo jednoga pjesnika kako kazuje:
Promisli, i ne uri se ni sa kakvim planom,
Imaj suuti prema ljudima, tada e biti usreen kroz suut.
Nema na svijetu nikakve moi, nad kojom ne bi stajala Allahova mo.
A svaki e tlaitelj biti jo tlaen od nekog tlaitelja.
Trea je opomena ova: Vje baj se u utnji, i brini se o svojima vlastitim gre kama pr
ije nego o gre kama drugih ljudi! Jer poslovica glasi: 'Tko vje ba utnju, dobiva.' A
o tome sam takoer uo stihove stanovitog pjesnika:
265
Dvadesetiprvci no
utnja je nakit, a strpljivost donosi dobit.
Ali ako jednom moradne govoriti, tada izbjegavaj, da bude brbljavac.
Jer ako se ti zbog utnje samo jedan jedini put pokaje , Tada e se zbog svojega govora
jo mnogo put kajati.
etvrta opomena, o moj sine, je sljedea: Ja te opominjem, da ne pije vino! Jer vi
no je izvor svake bahatosti, i vino ini da razum i ezava. Zato se uvaj, uvaj se, da ne
pije vino! O tome sam takoer uo jednoga pjesnika kako kazuje:
Ja izbjegavam vino, i takoer onoga koji ga pije. A tko ga proklinje, s njime sam
ja suglasan.
Vino odvodi s puta spasenja,
I vrata za zlo ini irokima i slobodnima.
A peta je opomena, o moj sine, sljedea: Odr avaj svoj posjed, i on e tebe odr avati
. uvaj svoj posjed, i on e tebe uvati. I ne rasipaj ono, to ima , kako ne bi morao pro
sjaiti od najmanjega od ljudi. Ako tedi sitni ima lijek '! A takoer sam tu opet uo s
anovitoga pjesnika kako govori:
Ako nemam nikakva novca, tada takoer nemam nikakva prijatelja za pratitelja.
Ako meutim imam mnogo novaca, tada e nai prijatelja u svakome.
Kako mi je poneki prijatelj htio pomoi kod izdavanja novca! Kako me je pokoji pra
titelj pri manjku novca ostavio na suhom!
266
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Tako je Nur ed-Din davao svojemu sinu Bedr ed-Dinu Hasanu mnoge mudre opomene
, dok ga nije napustio ivot.
Tada je u njegovoj kui poela vladati alost, i za njime su alili takoer sultan i sv
i emiri, i sahranili su ga. Bedr ed-Din meutim ostane u koroti za svojim ocem dva
mjeseca dana, za vrijeme koje nije izjahavao, nije odlazio na vijenike sabore, ni
ti se uope pribli avao sultanu. Tada sultan postane na njega bijesan, imenuje na nj
egovo mjesto jednoga od svojih komornika i uini ga vezirom, tim to je ujedno izdao
zapovijed, da se zaplijeni sve, to je pripadalo Nur ed-Dinu, njegov imetak, njeg
ova kua, i njegova poljska dobra. Tako se otputi taj novi vezir, da to uini i da B
edr ed-Dina Hasana, sina preminuloga, pograbi, kako bi ga doveo pred sultana, ko
ji bi trebao zatim s njime postupiti prema svom nahoenju. No meu vojnicima se nala
zio stanoviti mameluk80 preminulog vezira. Kada je uo za tu zapovijed, podbode on
ostrugama svojega konja i odja i u punoj brzini k Bedr ed-Dinu Hasanu. On ga nae,
gdje sjedi na vratima, u tuzi i slomljena srca. Brzo skoi s konja, poljubi mu ruk
u i rekne:
O moj gospodaru i sine mojega gospodara, brzo se spremi
na odlazak inae e te sustii ruka propasti !
Tada Hasan pone drhtati i upita:
Sto se dogodilo?
Ovaj odgovori:
Sultan se razljutio na tebe i izdao protiv tebe nalog za
uhienje. Nevolja dolazi ovamo k tebi neposredno iza mene. Zato
skai na noge, da spa ava svoj ivot!
Hasan zapita dalje:
Dvadesetiprva no
Ali rob uzvikne:
- O moj gospodaru, smjesta ustaj, ostavljaj kuu za sobom, i po uri se!
Zatim on izrekne stihove:
Spa avaj svoj ivot, kada ti se smrailo od nevolje! Ostavi da kua oplakuje onoga, tko
ju je sagradio!
Ti e ve nai neko obitavali te na drugome mjestu: Za svoj ivot nee nai nikakav nadomje
Mene udi, koga to jo ne to zadr ava u kui rugla, Tako je ipak irok i slobodan Alldhov sv
ijet.
Ne pouzdavaj se u va noj stvari u glasnike. U istini du a poma e jedino sama sebi.
Lavlja ija nije tako sna ana,
Dokle god mu je slomljeno samopouzdanje.
Pri tima si mamelukovim rijeima Bedr ed-Din pokrije glavu skutom svoje haljine
, pa se ustane i uputi, sve dok se nije na ao stojei pred gradskim vratima. I ondje
zauje ljude kako govore:
Sultan je poslao novog vezira u kuu preminulog vezira,
kako bi njegov imetak i njegov posjed stavio pod zaplijenu, i uhva
tio njegova sina Bedr ed-Dina Hasana, i kako bi ga doveo k njemu,
da ga dadne ubiti..
A svi su uzvikivali:
Jao alosti zbog njegove ljepote i ljupkosti!
268
Povijest vezim Nur ed-Dinti i Sems ed-Dina
Kad je on uo takve govore od ljudi, utekne on odatle glavom bez obzira, a da n
ije znao kamo se uputio. I urio je dalje bez zadr avanja, sve dok ga udes nije dove
o do mjesta, gdje je bio pokopan njegov otac. On ue u groblje i potra i put meu grob
ovima. Naposljetku sjedne na zemlju uz grob svojega oca, i skine sa svoje glave
skut svoje haljine, koji je imao zlatom izvezen obrub, na kome su stajali stihov
i:
O ti, ije lice vedro zrai,
Nalik zvijezdama, tako bistro kao rosa:
Zauvijek trajala tvoja mo, Tvoja velika slava bila vjenom!
Dok je on tako sjedio kraj groba svojega oca, gledaj, tada doe k njemu neki ido
v, koji je izgledao kao mjenja novca, i koji je nosio par bisaga, u kojima se nal
azilo puno zlata. idov pristupi Hasanu el-Basri81 i rekne mu:
- O gospodaru, za to te vidim tako promijenjena?
- Ja sam spavao jo prije nepun jedan sat - odgovori Hasan - kad li mi se u sn
u javi moj otac i izgrdi me, zato to ja jo nisam posjetio njegov grob. Odmah sam s
e uputio, dr ui od straha, da ne protekne dan, a da ga ja nisam posjetio, jer to bi
mi bilo nepodno ljivo.
- Mladi gospodaru - priklopi idov
tvoj je otac imao mnoge trgovake brodove, pa
budui da neki sada doplovljavaju, moja je elja, da od tebe otkupim tovar prvoga b
roda, koji uplovi u luku, za ovih tisuu zlatnih dinara.
I idov uzme jednu kesu punu zlata, odbroji iz nje tisuu dinara, dadne ih Hasanu
, vezirovu sinu, i rekne:
81 Junak se odsada zove "el-Basri" (= Basranski, Basorski, ili naprosto: o
d Basre), dakako: prema Basri, gradu svojega oca i svojemu rodnom gradu.
269
Dvadesetiprvu no
Napi i mi jednu potvrdu o prodaji i zapeati je!
Tako Hasan, Vezirov sin, uzme list papira i na njemu napi e:
'Pisac, Bedr ed-Din Hasan, sin vezira Nur ed-Dina, je za tisuu dinara prodao I
saaku, idovu, sav tovar prvoga od brodova svojega oca, koji uplovi u luku. I on j
e cijenu od njega primio unaprijed.'
Tada idov uzme od njega potvrdu. Hasan meutim pone plakati, kada je pomi ljao na t
o, na kako se visoku polo aju on sve jo do nedavno nalazio. I on izrekne stihove:
Kua, otkada si ti, o gospodarice, iz nje oti la, nije uope nikakva kua.
Susjed mi vi e ne mo e, otkada si oti la, biti nikakav susjed.
Takoer prijatelj, s kojim sam neko bio prisno povezan, Mi nije vi e nikakav prijatel
j, da, Mjesec je izgubio svoj sjaj.
i Ti si oti la i za sobom ostavila pri rastanku svijet
u alosti.
Pa ga je potom nadaleko i na iroko prekrila tama.
Neka zlosretnog gavrana, koji je graktao pri na em rastanku,
Nikada vi e ne za titi neko gnijezdo! Neka izgubi svoju pernatu haljinu!
\
Sada me izdaje strpljenje, opro taj mi izjeda tijelo. Kako je poneka zavjesa pri r
astanku pala razderana!
Hoe li ti nekada nje noi, kakve smo ih zajedno proziv jeli,
jo vidjeti kako se vraaju? Hoe li nas kua ikada opet sjediniti?
270
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Zatim on gorko zaplae. Pa kada se nad njim spustila no, on osloni glavu na grob
svojega oca, i utone u san. Nije se budio ak ni onda, kada je iza ao Mjesec. Ali s
e njegova glava spustila sa groba, i on je tu le ao na svojim leima, a njegovo je l
ice jasno sjalo na mjeseevoj svjetlosti.
To je pak groblje bilo stanovito prebivali te pravovjernih d innova. I naskoro iz
ae neka d innica, i ugleda usnuloga Hasa-na. Pri tome se prizoru ona zapanji nad nj
egovom ljepotom i ljupko u, i uzvikne:
Neka je ast Allahu! Taj je mladi nalik nekomu od rajske
djece!
Na to ona uzleti prema nebu, kako bi prema svojemu obiaju kru ila zranim prostori
ma. Ondje ona susretne u letu stanovitog d inna. Taj je pozdravi, a ona mu rekne:
- Odakle ti dolazi ? A on odgovori:
- Iz toga kraja.
- Hoe li poi sa mnom i promotriti ljepotu izvjesnog
mladia, koji spava ondje na groblju? - upita ona.
A on odgovori:
Rado.
Tada oni polete dalje, i naposljetku se kod groba spuste na zemlju. Ona ga up
ita:
Jesi li ikada u svome ivotu vidio njemu ravna?
D inn ga pogleda i uzvikne:
Slava neka je Njemu, koji nema sebi ravna! Ali, o moja ses
tro, trebam li ja tebi rei, to sam ja bio vidio?
Ona upita:
- to je to?
- Ja sam vidio
odgovori on - sliku i priliku toga mladia u zemlji Egiptu. To j
e ki vezira Sems ed-Dina. Ona je gotovo dvadeset godina stara, ravnomjerna stasa,
prava slika ljepote i ljupko271
Dvadesetiprva, no
sti, i zraeeg savr enstva. Kada je ona dosegnula tu dob, uo je o njoj sultan od Egipt
a, poslao je po vezira, njezina oca, i rekao mu:
'Znaj, o vezire, do lo mi je do u iju, da ti ima jednu ker, i ja je elim od tebe iz
moliti za enu.'
Vezir meutim odgovori:
'O na gospodaru i sultane, budi milostiv i prihvati moju molbu za opro tenje, i
imaj sa aljenja prema mojemu jadu! Jer ti zna , da nas je napustio moj brat Nur ed-D
in, i da mi ne znamo, gdje se on sada nalazi. On je bio moj sudrug u vezirskoj as
ti. Ali je razlog, da je u gnjevu oti ao odavde, bio sljedei: Sjedio sam jednom zaj
edno s njime u razgovoru, i mi smo razgovarali o enidbi i o djeci. Tada smo se po
rjekali, i on je dospio u gnjev. Ali sam se ja zakleo, da neu ni za koga drugoga u
dati svoju ker, osim za sina svojega brata. To se dogodilo onoga dana, kada ju je
njezina mati rodila, i sada je otada otprilike osamnaest godina. No nedavno pri
je sam uo, da se moj brat u Basri o enio vezirovom kerju. Ona mu je meutim rodila sin
a, i ja svoju ker neu udati ni za koga drugoga, nego za njega, kako bih iskazao po t
ovanje svojemu bratu. Ja sam takoer zapisao datume svoje svadbe, i zaea svoje ene, i
roenja svoje keri. Ona dakle pripada svojemu bratiu. Za na ega pak gospodara, sultan
a, ima djevojaka u izobilju.'
Ali kada je kralj uo vezirove rijei, silno se razbjesnio i uzvik-<? nuo:
'Ako tko meni slian od tebi slinoga tra i ker za brak, zar e se ti onda suzdr avati i
smi ljati slabe izgovore? Tako mi ivota moje glave, ja u je unato tebi udati za najbe
znaajnijega od svojih slugu!'
Bio je dakle pri dvoru zaposlen neki stajski sluga, grbav na"^ prsima i leima.
Njega sultan dadne dovesti i bez daljnjega ispostavi brani dokument za njega i v
ezirovu ker. Zapovijedio je, da momak ove noi mora k njoj ui, i da se opremi svadbe
na povorka. Ja sam ga ostavio upravo u vrijeme, dok je stajao meu sultanovim mame
lucima82, koji su imali uokolo njega zapaljene
82 Mameluci su izvorno bijeli robovi, ali i (vrlo odani) pripadnici garde
egipatskog sultana.
272
V
Povijest vezira- Nur ed-Dinct i Sems ed-Dina
baklje, i ismijavali ga pred vratima hammama83. Vezirova meutim ki sjedi meu svojim
komorkinjama i sobaricama i plae, ona, koja je ipak meu svim ljudima najvi e nalik
ovomu mladiu! ak Su pristup k njoj zabranili takoer njezinu ocu. Nikada, o moja ses
tro, nisam vidio neko odvratnije stvorenje od toga grbavca. Djevojka je meutim jo
ljep a od ovoga mladia..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
83 Hammam je istonjaka kupelj.
273
i
Ipak, kada je poela
si
dvadesetidruga no
ehrezad rekne:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da - kada je d inn d inni-ci bio ispripovi
jedao, kako je kralj dao sastaviti brani ugovor izmeu grbavoga sluge i djevice, ko
ja je zbog toga bila duboko alosna, i kako joj po ljepoti nalikuje samo taj mladi
- da je d innica uzviknula:
Ti la e ! Ovaj je mladi najljep i ovjek svojega vremena.
Ipak joj to d inn pone osporavati, tim to rekne:
Tako mi Allaha, moja sestro, djevojka je ljep a nego ovaj.
Ali je ne zaslu uje nitko drugi osim njega, jer oni su nalik jedno
drugomu kao brat i sestra, ili kao djeca od brae. Kakva teta za
nju, da ona mora pripasti tom grbavcu!
Tada d innica rekne:
Moj brate, daj da ipak podpu emo pod mladia, i da ga
dignemo u zrak, i da ga odnesemo k djevojci, o kojoj ti govori .
Sada se sve ene ponu sa svojim bakljama natiskivati oko njega, pa su gledale nj
egovu ljupkost, i zavidjele mu na njegovoj ljepoti. I svaka bi pojedina rado jed
an sat, ili jo rade jednu godinu, bila le ala na njegovim grudima. Da, one su pu tale
da im arovi padaju s lica, jer su njihova srca bila tako pogoena, i kazivale:
Sretna ta, koja posjeduje ovog mladia, ili koje je on gospo
dar!
Zatim su izvikivale kletve na grbavog momka, i na onoga, koji je bio zapovije
dio njegovu svadbu s lijepom djevojkom. I koliko su
85 Zar je veo, kojim muslimanke pred odraslim mu karcima - to se naravno ne
odnosi na oca, mu a itd. - prekrivaju lice.
277
Dvadeseti&ntga no
god puta sada blagoslivljale Bedr ed-Dina Hasana, toliko su puta proklinjale grb
avca.
Tada pjevaice ponu udarati u defove i puhati u frule. I ubrzo stupi unutra vezi
rova ki, okru ena svojim sobaricama. One su je okrijepile mirisnim mirodijama, njez
inu kosu okadile tamjanom, i lijepo je okitile, pokrile je dragocjenostima i hal
jinama, kakve bi priliile perzijskim kraljevima. K njezinim je meutim haljama prip
adala jedna haljina, koja se spu tala preko drugih. Ta je bila protkana crvenim zl
atom i ukra ena slikama divljih ivotinja i ptica. Oko njezina su vrata stavile ogrl
icu armenske izradbe: ona je bila vrijedna na tisue, a sastojala se od samih drag
ulja, kakve jo nijedan kralj od bogate Arabije86 i nijedan car nije nazivao svoji
ma. A nevjesta je bila lijepa poput punoga Mjeseca, kada on stoluje na nebu u etr
naestoj noi. Kada je u la, bila je nalik nekoj d ennet-skoj huriji87 - slava neka je
Njemu, koji ju je stvorio u takvu sjaju i ljepoti! Dame su je okru ivale kao zvije
zde Mjesec, kada on prosijava kroz oblake. Sada je sjedio Hasan el-Basri pred oim
a svih njih, dok je nevjesta dolazila nji uim hodom. Grbavi joj sluga htjedne poi u
susret, da bi je primio k sebi. Ali se ona okrene od njega, i poe dalje, sve dok
nije stalajala pred svojim bratiem Hasanom. Tada mno tvo prasne u smijeh, pa kada s
u vidjele, da je nevjesta do la k Bedr ed-Dinu, one podignu viku uz glasno odobrav
anje, a pjevaice ponu pocikivati. On meutim segne rukom u d ep, izvadi iz njega punu
ku zlata, i bacao je posred defova djevojaka, a te su se radovale i uzvikivale:
- Mi elimo, da ta nevjesta postane tvojom.
Tada se on nasmije i, a sva se je enskadija natiskivala oko njega. Grbavi je meut
im sluga ostao sam, a izgledao je poput kakvog majmuna. Koliko bi god puta za nj
ega one upalile neku svijeu, ona bi se ugasila, i on je tako sjedio u tami, jadan
i bez i
86
Misli se na legendarne kraljeve Ju ne Arabije.
87
D ennetska hurija (huri) je rajska djevica.
278
Povijest vczim Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
jedne jedine rijei, i vidio je samo samoga sebe. Pred Bedr ed-Dinom su meutim sjal
e baklje u rukama ena. Kada je on dakle vidio mlado enju kako sam sjedi u mraku, i
zatim pogledavao samoga sebe, kako se taj enski svijet natiskivao oko njega i kak
o tu gore baklje, on postane zbunjen i vrlo se zaudi. Ali kada je ugledao svoju s
estrinu, obradovao joj se i razveselio. Zatim je gledao njezino lice, kako u svje
tlosti sjaji i zrai, pogotovo jer je nosila onu haljinu od crvene svile. To je bi
la prva nevjestinska haljina, u koju su je odjenule sobarice, dok su se Hasanove
oi napasale na tome prizoru. A ona se njihala u hodu i otmjeno se naginjala i
plijenila enama i mu karcima razum kao to je pjesnik smislio rijei koje su se prosl
avile kao izvrsne :
Sunce na nekoj ibi, zasaenoj na bre uljku,
Tako se ona ukazala pogledima, u tamnocrvenu stezniku.
Ona mi dadne da pijem slatko vino njezinih usana, i ukrasi obraz ru iastim plamenom
, i opet ga ugasi.
Zatim one promijene onu odjeu, i obuku joj plavu haljinu. Tada se ona uka e kao
pun Mjesec kada uzlazi preko obzora. Njezina je kosa bila nalik ugljenu njezin
obraz tako mek i neki je drazesan osmijeh igrao na njezinim ustima njezine su
se dojke tako okruglo podizale iznad nabreklih bokova i bedara . One je poka u u
ovoj drugoj haljini, a izgledala je, onakOKako je neki majstor uzvi enih misli o n
joj slinoj pjevao:
f
Ona je do la u nekoj plavoj haljini, Kao nebo u plavetnoj rasko i boja.
Pogledao sam haljinu: u njoj se ukazao Ljetni Mjesec u zimskoj noi.
279
Dvadesetidruga no
Zatim one zamijene takoer tu odjeu jednom novom. I one pokriju njezino lice obi
ljem njezine kose, i raspuste joj dugake, crne uvojke. Njihova je crnoa i du ina bil
a poput najtamnije noi, i ona prostrijeli srca arobnim strijelama svojega oka. Tak
o je one poka u u toj treoj haljini, a ona je bila onakva, kako o njoj kazuje pjesn
ik:
Preko obraza joj se spu taloMosa poput ara.
U meni je ona budila udnju, divlju poput plamena ara.
Ja reknem: 'Ti si jutro umotala u no. 'Ali ona rekne: 'Ne, samo sam pun Mjesec um
otala u tamu.'
I one je poka u u etvrtoj nevjestinskoj haljini. Tada ona izae poput izlazeeg Sunc
a, i njihala se ovamo i onamo u bokovima s dra esnom ljupko u, i pogledavala na desno
i na lijevo, kako to ine gazele. Ona je pogaala sva srca strijelama svojih oiju. O
nako kako je to spjevao pjesnik, kada je opisivao njoj slinu:
Ona je ljudima zasjala poput Sunca ljepote, kada su je ugledali. Zraila je u dra es
noj ljupkosti, uljep ana srame ljivo u.
Kada je sa svojim licem i osmijehom pri la ususret nebeskom Suncu, ono se umotalo
u svoju haljinu od oblaka.
I ona nastupi u petoj nevjestinskoj haljini, ljupka djevica. Bila je nalik ka
kvoj vrbovoj grani, ili kakvoj ednoj gazeli. Njezine su se kovre valovito spu tale
niz obraze a njezine su dra i jasno dolazile do izra aja njezina su bedra drhtala
a njezini su uvojci lelujali . Onako kako je spjevao neki pjesnik, kada je opis
ivao njoj slinu:
280
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
L,
Ona zrai poput U tapa u nekoj noi sree.
Njezin stas ima mekane obline, njeno je tijelo vitko i nje no.
Ona ima oko, koje ljude osvaja ljepotom. Crvenilo na njezinim obrazima je od vrs
te rubina.
A na bedra joj odozgor pada tama kose.
Budi na oprezu pred zmijama u njezinim uvojcima!
Bokovi su joj dodu e tako meki, ali je njezino srce ipak, Unato njihovoj mekoi, krue
nego kakva kamena stijena.
Ona oda ilje strijelu pogleda ispod svojih obrva,
Ta pogaa. Pa bilo to takoer iz daljine, njezin pogled nikada ne proma uje.
Kada grlimo jedno drugo, a ja rukom obgrlim njezino tijelo, Tada me njezine pune
dojke odbijaju iz zagrljaja.
Da, njezina se ljepota izdi e iznad svega lijepoga. Da, njezino je tijelo vitkije
od najnje nije trske.
Sada je uvedu u estoj nevjestinskoj opravi, u zelenoj haljini i ona posrami
svojim stasom vitko koplje ona je svojom ljup-ko u nadma ivala ljepotice u cijelome
svijetu a njezino se zra-ee lice blistalo i e od U tapa kada zasja na nebu svojom je d
ra e cu kod svih budila udnju i nadma ivala je grane svojom mekoom i savitljivoscu svi
me to je na njoj divno srcima je donosila mnogo patnje kako je tomu neki pjesnik
dopustio da doe do rijei :
281
Dvadesetidruga no
Djevojka, obdarena finoom i pameu. Vidi , kako Sunce posuuje njezin obraz.
Ona je do la ovamo u zelenoj haljini I bila je nalik naru okru enu li em.
Postavili smo pitanje: 'Kako se zove ta haljina?' Tada ona izgovori s mnogo pame
ti i razuma rijei:
'Ona je najsranijim ljudini slomila srca, Stoga je ja nazivam srcolomkom.'
Naposljetku je one poka u u sedmoj haljini, koje je boja bila po sredini izmeu n
arane i afrana, kako jedan od pjesnika o njoj kazuje:
U haljini, boje afrana i narane, ona se gordo pojavi, Miri ui na mo us i ambru i skupoc
jenu sandalovinu,
Vitka kada joj mladost svjetuje: 'Hodaj!'
Tada govore ipak njezina bedra: 'Sjedni, i ne hodaj vi e!'
svadbeni gosti trebali pri skidanju ara preda mnom dobiti na uvid
tvoju ljepotu, tvoj se otac pobojao urokljiva oka, pa ga je on iznaj
mio za deset dinara, kako bi ovaj takvo oko od tebe odvratio. Sada
je on meutim oti ao svojim putem.
Kada je Sitt el-Husn ula od Bedr ed-Dina ove rijei, om? se nasmije i i obraduje,
i pone se veselo smijati. I ona mu rekne:
Tako mi Allaha, ti si ugasila moju vatru, i za volju Allahovu,
uzmi me i pritisni me na svoje grudi!
Budui da nije vi e imala na sebi nikakve druge haljine, ona, podigne dugaku ko ulju
sve do ramena, i tu se ukazu pika i obline bedara. Kada je Bedr ed-Din to ugleda
o, probudi se njegova po uda, i on smjesta odlo i svoje haljine. Kesu sa zlatom, koj
u je bio primio od Zidova, i u kojoj se nalazilo tisuu dinara, zamota u svoje gae,
i turne ih pod rubni dio kreveta. Isto tako skine turban, i polo i ga na neku sje
dalicu. Na sebi je zadr ao samo finu, zlatom protkanu ko ulju. A Sitt el-Husn ga pov
ue na sebe i on nju isto tako. I on je uzme u svoj zagrljaj, i pusti je da ga obg
rli nogama. On nabije top, i obori tvravu. I on nae da je ona neprobu ena perla90
i jo neobjahana drebica . On joj oduzme djevianstvo, i nau ije se njezine mladosti, k
oju joj je zauvijek ugrabio. I izvadi metak, i opet ga zabije, pa po to je svr io, p
ojebe je jo mnogo puta, i ona zatrudni od njega. I naposljetku stavi Bedr ed-Din
svoju ruku pod njezinu glavu, i isto tako ona uini njemu, i oni su le ali jedno dru
gomu u zagrljaju, i tako zaspu. Onako kako o njima pjeva pjesnik u ovoj pjesmi:
Otii k onoj, koju ljubi , i izbjegavaj zavidnikove rijei. Jer zavist ipak ne mo e nika
da biti pomonik ljubavi!
90 Dakako: biser. To napominjem zato, to se u nekima na im krugovima uobiajilo
pod perlom pomi ljati samo na umjetni biser.
286
Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Nikada Premilosrdni nije stvorio nekoga ljep eg prizora Od zaljubljenoga para, koj
i poiva na istom krevetu.
Le ali su prisno zagrljeni, pokriveni haljinom radosti A kao jastuk slu i jednomu ru
ka drugoga.
Kada su srca jedno s drugim povezana u vjernoj ljubavi,
Ona su skovana poput elika. Tu vezu ne razbija nijedan ovjek.
Pa ako se na tebe u tvome ivotu ikada namjeri neki vjerni, Izvrstan je takav prij
atelj! Zatim ivi samo za njega!
O ti, koji poradi ljubavi kori narod zaljubljenih, Mo e li ti bolesnu srcu donositi
lijek i spasenje?
Ostavimo sada Bedr ed-Dina Hasana i Sitt el-Husnu, njegovu sestrinu, i vratimo
se opet k d innu! Taj je govorio d innici:
Hajde, sklizni pod mladia, i daj da ga ponovo odnesemo na
njegovo mjesto, prije nego to nad nama zasja jutro. Jer vrijeme
po uruje.
Tada ona odlebdi, i sklizne pod skut njegove ko ulje, dok je on spavao, podigne
ga i poleti s njime odatle, onakvim kakav je bio, odjevenim samo u ko ulju, i bez
druge odjee. Ona je s njime letjela dalje, dok je d inn letio uz nju bok uz bok, s
ve dok ih na pola puta nije iznenadilo jutro, i dok nisu muezzini91 zapjevali:
Pohitajte k uspjehu!
Tada Allah pusti da se dogodi, da njegovi aneli bace na d inna vatrenu zvijezdu,
tako da je on izgorio. Ali d innica
91 Muezzin (mujezin) je muslimanski vjerski slu benik.
287
Dvadesetidru0a no
umakne, i ona se s Bedr ed-Dinom spusti na onome mjestu, gdje je
bila zvijezda pogodila d inna, i nije dalje nosila mladia, zbog brige
za njegov ivot. A kako je to od udesa bilo unaprijed odreeno, oni
su do li u Damask u Siriji. Tu ga d innica spusti na zemlju kod
stanovitih gradskih vrata, i odleti dalje.
-o
Kada je dakle svanuo dan, i kada su se otvorila gradska vrata, ugledaju ljudi
, koji su iza li napolje, nekoga lijepog mladia u ko ulji i kapi, bez ikakve druge od
jee. A on je bio, umoran od dugoga bdijenja, utonuo u san, Kada su ga pak ljudi u
gledali, OBIj reknu:
O sretne li te, s kojom je ovaj mladi proveo no!
A neki drugi rekne:
- Jadan lije mladi gospodar! Mo da je on upravo samo iza ao
iz krme zbog obavljanja nu de, pa mu je onda vino udarilo u
glavu, on proma io mjesto koje je tra io, i oti ao u krivome smjeru,
dok nije do ao do gradskih vrata92. Njih je na ao zatvorenima, i
potom se spustio na spavanje.
Dok su ljudi o njemu razgovarali ovamo i onamo, iznenada preko Bedr ed-Dina d
ahne jutarnji lahor i podigne skut njegove ko ulje sve do iznad trbuha. I ukazu se
trbuh i pupana jamica, bedra i stegna poput kristala. Tada narod uzvikne:
Tako nam Allaha, kako lijepo!
Bedr ed-Din se meutim probudi, i uvidi da le i pred nekima gradskim vratima, i d
a se tu nalazi mnogo naroda. On zaueno upita:
Gdje se ja nalazim, vi dobri ljudi?
Oni odgovore:
- Mi smo te na li ovdje o pozivu na jutarnju molitvu, kako
le i u snu, i mi ne znamo ni ta drugo. Gdje si meutim ti ove noi
spavao?
92 Krme se esto nalaze u kuama na osami izvan grada.
288
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Bedr ed-Din Hasan uzvikne:
Tako mi Allaha, vi ljudi, ja sam ove noi spavao u Kairu. Jedan rekne:
Ti si se zacijelo najeo ha i a. A neki drugi:
Je si li ti poludio? Zar ti no provodi u Kairu, a ujutro le i
pred gradom Damaskom?
On meutim uzvikne:
Tako mi Allaha, moji dobri ljudi, ja vam zaista ne la em. Ja
sam bio ove noi u zemlji Egiptu, a juera njega sam se dana
nalazio u Basri.
Tada jedan rekne:
TMa, to je meutim dobro!
A neki drugi:
Ovaj je mladi opsjednut!
I oni ponu nad njime pljeskati, i razgovarali su jedan s drugim, tim to su govo
rili:
Kakva teta za njegovu mladost!
Tako mi Allaha, nema nikakve sumnje, on je lud! Oni ga tada opomenu:
Priberi svoju pamet, i postani opet razuman! Ali je Bedr ed-Din Hasan ustrajavao
na tome:
Ja sam bio juer mlado enja u zemlji Egiptu.
Ti si jamano sanjao - odgovore oni - i to si, to pripovije
da , vidio u snu.
Tada se Hasan pone zbunjivati sam nad sobom, ali im on ipak rekne:
Tako mi Allaha, to ne mo e biti nikakav san! I ono, to sam
ja do ivio, nije nikakav privid! Ja sam sigurno ondje bio, i tada su
289
Dvadcsetidru0a no
preda mnom otkrivali nevjestu, i tu se nalazio jo neki trei, grbavac, koji je pri
svemu tome ondje sjedio. Tako mi Allaha, moja brao, to nije nikakav san. Jer, ako
bi to bio san, gdje bi se onda nalazila kod mene kesa sa zlatom, i gdje bi onda
bio moj turban, i moja haljina, i moje gae?
Zatim se on stavi u pokret, ue u grad, i pone hodati kroz ulice i kroz hodnike
bazara. Oko njega se natiskivao narod, i trali su za njime, sve dok on nije u ao u
duan stanovitog peenjara.
Bio je meutim taj kuhar razuman i okretan ovjek, to znai: bio je kradljivac. Ali
mu je AUah bio oprostio te grijehe, i on je otvorio peenjarnicu. Sav se narod iz
Damaska njega bojao zbog njegove silovite jarosti, pa kada su vidjeli, da je ml
adi u ao u peenjarov duan, oni se raziu iz straha pred njime.
Kuhar meutim ugleda Bedr ed-Dina. A kada je primijetio njegovu ljepotu i ljupk
ost, on ga odmah zavoli. Upita ga:
- Odakle ti dolazi , o mladiu? Ispripovijedaj mi svoju povi
jest! Jer ti si mi ve dra i od mojega ivota.
Tada mu Hasan ispripovijeda sve, to mu se bilo dogodilo. Kuhar na to rekne:
- O moj gospodaru Bedr ed-Dine, to je jedna udnovata povi
jest, i to su neobina izvje a. Moj sine, skrivaj to, to ti se dogodi
lo, sve dok Allah ne skine s tebe tvoj teret, a kroz to vrijeme ostani
ovdje kod mene. Jer ja nemam nijednog sina, a tebe u prihvatiti
na mjesto vlastitog djeteta.
Bedr ed-Din odgovori:
Rado, dragi strie!
Nato kuhar ode na bazar, i ondje mu kupi rasko ne haljine, i dadne mu ih, neka
ih obue. I on poe s njime ka kadiji, i proglasi ga prema svim propisima svojim sin
om.
Bedr ed-Din dakle postane na taj nain u gradu Damasku poznat kao peenjarov sin.
I on je kod njega sjedio u duanu, i uzimao je novac, i tako je neko vrijeme ivio
zajedno s kuharom.
290
Povijest vezir A Nur- ed-Dina i Sems ed-Dma,
Ostavimo sada Bedr ed-Dina i njegove do ivljaje, i okrenimo se k njegovoj sestr
ini Sitt el-Husni!
Kada je poelo svanjivati jutro, i kada se ona probudila iza sna, nije vi e na la B
edr ed-Dina Hasana. Ona pomisli, da je on oti ao na zahod, i ekala je na njega sat
vremena. Tada k njoj ue njezin otac. On se nalazio u neutje nom stanju zbog svega o
noga, to mu se dogodilo po sultanovoj odluci: da je nad njime izvr io prisilu, i da
je njegovu ker nasilno udao za jednoga od svojih slugu, i jo ktomu za nekoga bije
dnoga grbavoga stajskog momka. I on rekne samomu sebi:
Ja u svoju ker zatui, ako je pristala na spolni sno aj s tim
prokletnikom.
Tako on otie do nevjestinske odaje, stupi k vratima i pozove:
x- O Sitt el-Husn!
Tada ona odgovori:
Ovdje sam, o moj gospodaru!
Zatim ona izae, jo nesigurnih nogu poslije svih onih nonih radosti. I ona poljub
i pod, a njezino je lice jo vi e dobilo na sjaju i ljupkosti, otkada je onaj gazeli
slian mladi do ao k njoj u sobu. Kada ju je meutim otac ugledao u takvu stanju, on j
e upita:
O ti prokletnice, zar se to ti tako raduje poradi onoga
konju ara?
Kada je Sitt el-Husn ula rijei svojega oca, ona se nasmije i i rekne:
Tako mi Allaha, meni je dosta ve to, to se juer zbivalo,
kada su me gosti ismijavali, i kada su mene poravnavali s momkom,
koji nije vrijedan ak ni toliko, koliko vrijedi crno ispod nokta
mojega supruga! Tako mi Allaha, nikada jo u svome ivotu nisam
provela neku tako lijepu no, kao to je bila ova juera nja. Zato
mi se nemoj dalje izrugivati, tim to me podsjea na onoga grbav
ca.
291
Dvadesctidruga no
I jedan drugi rekne na isti nain, a potom neki trei, sve dok nije do ao red na 'A
d iba, i dok on nije rekao:
Ja se zovem 'Ad ib, i moja se mati zove Sitt el-Husn, a moj
se otac zove Sems ed-Din, vezir od Egipta.
Tada svi poviu:
Tako nam Allaha, taj vezir nije tvoj otac.
'Ad ib meutim odgovori:
Taj je vezir zaista moj otac.
Tada ga djeaci ponu ismijavati, i pljeskati rukama, u uzvikivati:
On ne zna tko je njegov otac! Odlazi od nas, jer se s nama
nitko ne smije igrati, osim onoga, tko zna ime svojega oca!
Djeaci odmah otre od njega dalje, i ostave ga ismijana. Njemu se meutim stegne s
rce, i on se pone gotovo gu iti od suza. Tada mu uitelj rekne:
Mi znamo da je taj vezir tvoj djed, otac tvoje matere Sitt el-Husne, ali ne tvoj otac. Ali svojega oca ne poznaje niti ti, niti ga
mi poznajemo. Jer sultan je udao tvoju mater za grbavog slugu. Ali
299
Dvadesetitrea no
je do ao stanoviti d inn i s njome proveo no, pa ti nema nikakva poznata oca. Zbog tog
a prestani s time, da uzdi e sebe iznad djece ove kole, sve dok jednom tek ne sazna ,
da takoer ti ima nekoga zakonitoga oca. Inae e meu njima va iti za dijete razvrata! Zar
ti ne zna , da ak i sin jednoga piljara poznaje svojega oca? Tvoj je djed ak vezir o
d Egipta. Ali tvojega oca mi ne poznajemo, i zato mi ka emo, da ti nema nikakva oca
. Postani dakle opet razuman!
Kada je meutim 'Ad ib uo, to su rekli uitelj i djeca, i kakvu su mu sramotu prisili
, on smjesta otri odatle, ue k svojoj materi Sitt el-Husni i potu i joj se plaui na sv
oju patnju. Ali su ga suze ometale u govorenju. Kada je njegova mati ula, kako on
grca i plae, srce joj pone izgarati zbog njega, kao od vatre. I ona rekne:
Moj sine, za to plae ? Reci mi, to ti se dogodilo.
Tada joj 'Ad ib ispria, to je uo od djeaka i od uitelja, i upita:
- Mati, tko je zapravo moj otac? Ona mu odgovori:
- Tvoj je otac vezir od Egipta. On meutim uzvikne:
- Ne la i mi! Vezir je tvoj otac, ne moj. Tko je zapravo moj
otac? Ako mi ti ne rekne istinu, tada u se ubiti ovim bode om.
Ali kada ga je njegova mati ula kako govori o svome ocu, ona zaplae. Jer ona se
sjetila svojega bratia i toga, kako je Bedr ed--Dinu Hasanu el-Basri bila prikaz
ivana u svadbenim haljinama, i svega, to su tada jedno s drugim bili do ivjeli, i o
na izrekne ove stihove:
Oni su zasadili u moje srce strast i oti li, Sada su tako daleko adori s mojom ljub
avlju!
Takoer je i ezlo moje strpljenje, otkada su oni i ezli. Izbjegla mije, postala mije te ko
m vrstoa.
300
Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
'" ? l
Oni su se otputili, a mene su napustile radosti.
Ah, ja nikada neu nai neko obitavali te spokoja.
Oni su pri opro taju bili povodom da mi suze s oka poteku, 1 vazda ih prolijevam z
a njihove odsutnosti.
Ako udim za time, da ih jednom opet vidim,
I ako mi dugotrajnim biva uzdisanje za njima i ekanje,
Tada se sjeam njihova lika, i u mojem srcu
stanuje tako tjeskobno ljubav i vjerno sjeanje i e nja.
Ah, sjeanje na vas mije ogrta,
Iz ljubavi prema vama mije to vi e odjea.
Kako e jo dugo trajati ta odsutnost i to umaknue, O moji ljubljeni, koliko jo dugo o
va muka?
Tada ona zaplae i glasno krikne, a njezin sin uini isto. I gledaj, k njima ue ve
zir, pa kada ih je oboje vidio kako plau, srce mu pone gorjeti u grudima, i on upi
ta:
- Poradi ega vi plaete?
Tada mu ona ispria, to se dogodilo izmeu njezina sina i djece u koli. I on takoer
zaplae. On se pone sjeati svojega brata, i onoga, to im se obojici dogodilo, i onoga
, to je do ivjela njegova ki, i kako on nije mogao prodrijeti u tajnu svega toga. Sm
je taje ustao, i oti ao u Vijenicu, pa stupi pred kralja, o svemu ga izvijesti i zamo
li ga za dopu tenje, da putuje na Istok, prema gradu Basri, kako bi tra io sina svoj
ega brata. Zamoli takoer sultana, da mu napi e pisma za druge gradove, kako bi moga
o pograbiti svojega neaka, gdje ga god uope nae.
301
Dvudesetitren no
I on pred sultanom pone plakati. Ovoga obuzme prema njemu sa aljenje, i on mu da
dne pisma za sve zemlje i gradove. Zbog toga se vezir razveseli, i on pone moliti
blagoslov za sultana. Zatim uzme od njega opro taj, odmah se vrati svojoj kui i op
remi se za putovanje, tim to je sa sobom uzeo sve, to mo e zatrebati njemu i njegovo
j keri i njegovu posvojenom sinu 'Ad ibu.
I on krene na put, i putovao je prvi dan i drugi i trei, sve dok nije stigao u
grad Damask. I on ga pogleda pred sobom, bogata drveem i tekuim vodama, onakva ka
ko o njemu kazuje pjesnik:
Poslije mojih dana i mojih noi provedenih u Damasku, Zakleo se udes: 'Ondje je os
tvareno jedno divno udo!'
Spavali smo. Duboka nas je no oslobodila od svih briga. Tada je s osmijehom na li
cu do lo jutro u sivobijeloj kosi.
I ondje je zasjala rosa na svim granama
poput biserja, koje je palo na njih streseno od Zefira.
Jezero je bilo poput nekog lista, a ptice su odlijetale I itale u njemu pismo vje
tra s tokama oblaja.
Vezir se zaustavi na trgu Maidan el-Hasa. I on dadne da se podignu adori i rek
ne svojim slugama:
- Ovdje emo ostati dva dana!
Tada sluge krenu u grad, da obave svoje poslove, jedan, da prodaje, drugi, da
kupuje, jedan ode u hammam, drugi u d amiju Omaijada95, kojoj nema ravne na svije
tu. I 'Ad ib sa svojim slugom takoer poe u grad, kako bi si ga pogledao, a sluga je
i ao za njim
95 Jedan od najljep ih spomenika muslimanske arhitekture, sagraen o samom poet
ku VIII. stoljea.
\
302
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
s toljagom tako te kom, da ni neka deva ne bi mogla opet ustati na noge, ako bije
on njome udario.
Tada narod iz Damaska ugleda 'Ad iba savr enost njegove skladnosti i zraeu dra esnos
t jer je on bio djeak tako fin i ljubak tako nje an i dopadljiv mek i od Zefirova
vjetra na Sjeveru slai od istoe bistre vode za o ednjeloga i donosio je veu radost o
d zdravlja za nekoga koga mui bolest . I njima se prikljui silno mno tvo - jedni su
trali iza njih, drugi ispred njih, kako bi sjeli na put, dok oni ne prou mimo. I n
aposljetku rob -kako je to udes odredio - zastane pred duanom Bedr ed-Dina Hasana
, koji je bio 'Ad ibov otac.
Njegova je dakle brada narasla, i njegova je pamet sazrela tijekom tih dvanae
st godina. A budui da je kuhar preminuo, naslijedio je Bedr ed-Din Hasan njegov d
uan i posjed, jer je od sudskih slu benika i svjedoka bio prema propisima priznat k
ao njegov sin.
Kada je meutim toga dana do ao pred njega njegov sin sa slugom, on pogleda djeaka
, pa kada je vidio, kako je on udesno lijep, srce mu zakuca, i krv ga pone tjerati
ka krvi, i njegovo se srce prikloni k njemu. Imao je meutim upravo zgotovljeno u ee
reno narovo zrnje, i u njemu se sna no uzbudi od neba usaena ljubav. I on dovikne s
vojemu sinu Ad ibu i rekne:
jega.
Oni su dakle zajedno jeli, sve dok se nisu zasitili. Nato 'Ad ib i rob ustanu i
napuste duan Bedr ed-Din Hasana.
Njemu je meutim bilo tako, kao da je njegova du a izletjela iz njegova tijela i
poela slijediti njih. I budui da on to nije mogao podnijeti, da djeaka tako u trenu
tku izgubi ispred svojih oiju, zakljuao je duan i po ao za njima, unato tomu to nije zn
ao, da je 'Ad ib njegov sin. Hodao je tako brzo, da ih je stigao, prije nego to su
iza li kroz Velika vrata. Tada se u kopljenik okrene i upita ga:
Sto je s tobom?
Bedr ed-Din Hasan odgovori:
- Kada ste vi oti li od mene, bilo mi je pri srcu tako, kao da je
s vama oti la moja du a. Pa budui da sam imao upravo obaviti
305
Dvadesetitrea no
poslove izvan grada, u prigrau96 pred gradskim vratima, mislio sam da vam pravim
dru tvo, dok ne obavim te poslove, pa da se zatim vratim kui.
U kopljenik meutim postane ljutit i rekne 'Ad ibu:
Upravo je to bilo ono, ega sam se bojao! Mi smo pojeli zlo
sretni zalogaj, koji je bio zami ljen kao iskazivanje poasti nama, a
sada nas momak slijedi od mjesta do mjesta.
Tada se 'Ad ib okrene, pa kada je tik iza sebe ugledao kuhara, razbjesni se, i
njegovo lice postane crveno od srd be, i on rekne slugi:
Pusti ga neka ide ulicom muslimana! Ali kada mi skrenemo
prema na im adorima i vidimo, da nas jo uvijek slijedi, onda
emo ga otjerati.
On nato pogne glavu i poe dalje, a u kopljenik ga je slijedio. Ali je Bedr ed-Di
n i ao za njima sve do Maidan el-Hase. Pa kada su se se oni pribli avali adorima, osv
rnu se i ugledaju njega tik iza sebe. Tada 'Ad ib postane gnjevan, jer se pla io, da
e u kopljenik o svemu izvijestiti njegova djeda. I on bude ispunjen srd bom zbog tog
a, to bi ovaj mogao rei, da je on ulazio u neku peenjarnicu, i da ga je kuhar posli
je toga slijedio. On se dakle okrene i ugleda Hasanove oi prikovane za njegove vl
astite oi, jer onaj je bio postao poput tijela bez du e. I 'Ad ibu se to uini, kao da
bi njegovo oko bilo oko nekog razvratnika, i kao da bi on bio neko kopile. Budui
dakle da se njegov gnjev jo vi e bio poveao, pograbi on neki kamen i baci ga na svoj
ega oca. Bedr ed-Din se sru i onesvije en na zemlju, a preko njegova je lica tekla kr
v. 'Ad ib pak i sluga krenu prema adorima.
Kada je zatim Bedr ed-Din Hasan do ao k sebi, on si obri e krv, otkine trak turba
na i zavije si glavu. I on pone koriti samoga sebe i rekne:
96 Prigrae je naseljen prostor izvan grada, pogodan takoer za obavljanje trg
ovakih poslova.
306
I
v
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ja sam djeaku uinio nepravdu, tim to sam zakljuao svoj
duan i to sam ga slijedio, jer on je morao povjerovati, da sam ja
neki razvratnik.
I on pone eznuti za svojom materom, koja se nalazila u Basri, i pone za njom pla
kati i izricati ove stihove:
Ne tra i nikakvo pravo od udesa, ipak bi mu time samo inio nepravdu.
I ne kori ga, jer on nema nikakva posla s pravino u.
Uzmi to ti se nudi, i ostavi brige nastranu!
as je na svijetu tmurno, as vedro. Stvari dakle tako stoje.
Bedr ed-Din Hasan dakle ostane pri tome, da prodaje svoja jela. Ali vezir, nj
egov stric, ostane tri dana u Damasku, zatim odja i dalje u pravcu prema Homsu97 i
stigne onamo. I on je na svome putu posvuda istra ivao, kamo god bi upravio svoj
pogled, sve dok nije stigao do Dijar Bekra98, i do Maridana, i do Mosula. Zatim
je putovao sve dalje, dok nije prispio do Basre i u ao u nju. Smjesta je ondje uda
rio svoj logor, oti ao tamo njem sultanu i s njime se sastao. Taj dadne da mu padne
u dio velika poast i upita ga o povodu njegova dolaska. Tada mu ovaj ispripovijed
a svoju povijest, kao i to da je vezir Nur ed-Din 'Ali bio njegov brat.
Sultan uzvikne:
Neka mu se smiluje Allah!
A zatim doda:
- O gospodaru, on je bio moj vezir, i ja sam ga vrlo volio. On
je umro prije petnaest godina, i ostavio je za sobom jednoga sina,
koji je poslije oeve smrti ovdje ostao samo jo jedan jedini mjesec.
97 Homs (ili: Hims) je grad na desnoj obali Tigrisa na putu prema Basri
(el-Basrah).
98
Dijar Bekr, Maridin i Mosul su takoer gradovi na putu prema Basri.
307
r
Dvddesetitrea no
Otada je i eznuo, i mi o njemu nikada ni ta nismo saznali. Ali njegova mati, ki mojega
ranijeg vezira, ivi jo meu nama.
Kada je vezir Sems ed-Din uo od kralja, da je mati njegova neaka jo na ivotu, on
se obraduje i rekne:
- O kralju, ja bih se rado volio s njome susresti!
Sultan mu odmah dadne za to dopu tenje. I on se uputi k njoj u kuu svojega brata
Nur ed-Dina. I on pusti ondje svojim pogledima da posvuda lutaju i poljubi prag
. I dok je pomi ljao na svojega brata Nur ed-Dina, kako je taj umro u tuini, on pone
plakati, i izgovori ove stihove:
Prolazim mimo mjesta, ta mjesta drage djevojke, I ljubim ovdje jedan zid, i usko
ro ondje neki drugi.
Ljubav prema mjestima nije ta, koja mene raspaljuje,
Ne, samo ljubav prema njoj, koja je obitavala na tom mjestu.
On zakorakne kroz vrata prema prostranom dvori tu i prema nadsvoenom putu k vrat
ima, Taj je bio izgraen od asuanskog granita i oblo en mramornim ploama svih vrsta i
boja. Ondje on ue, i prolazio ja naokolo po kui, i pusti da mu pogled obilazi pos
vuda oko nje. Tada nae ime svojega brata Nur ed-Dina gdje je na zidu naslikano u
zlatnim slovima. I on pristupi k natpisu i poljubi ga, i zaplae, i sjeti se toga,
kako je on od njega bio rastavljen. I on izgovori stihove:
Ja pitam Sunce o tebi, kadgod zraei izlazi. Ja pitam munju o tebi, kadgod bljesne
na nebu.
U nonim me asovima svojim rukama smata e nja, I razmata me. Ali se ne tu im, to sam osue
na boli.
308
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ljubljeni moj, ako vrijeme toliko dugo traje i ako rastanak
bude takav, potom u ja zbog tvojega gubitka biti rastrgan na komade.
Ali kada bi ti mojemu oku dopustio samo da tebe ugleda, Ah, kako bi to onda bilo
lijepo, ja bih pao na tvoje grudi!
Ipak nemoj vjerovati, da sam na ao nekoga drugoga. U mome srcu za drugu ljubav nem
a mjesta!
Zatim on poe dalje, sve dok nije do ao do dvorane, u kojoj je boravila udovica n
jegova brata, mati Bedr ed-Dina Hasana el--Basri.
Ona od vremena, kada je njezin sin bio izezao, nije prestajala kroz cijele dan
e i noi plakati i jadikovati. Kada su joj godine poele bivati predugima, tada je o
na sagradila za svojega sina usred dvorane mramorni grob, i sada je ondje obiaval
a za njim plakati, dan i no, i uvijek je samo kod groba spavala.
Kada je vezir do ao onamo, gdje je ona boravila, on zauje njezin glas. I on osta
ne stajati iza vrata, dok je slu ao gdje ona ovako govori obraajui se grobu:
Tako tiAllaha, o grobe, zar je daleko sada i ezla tvoja ljepota? I je li izblijedio
onaj pogled, koji inae tako zraei sja?
O grobe, ti ipak nisi za mene ni zemlja ni nebo.
i
',
Ali kada je poela
s I dvadesetietvrta no I
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je 'Ad ibova baka, kada je ula njegove
rijei, postala gnjevnom, i da je pogledala slugu i rekla mu:
Jao tebi! Zar si ti zaveo mojega sina i odveo ga u prostu
peenjarnicu?
Tada se u kopljenik prestra i, i zataji, i rekne:
- Mi nismo u li u duan, mi smo samo pro li uza nj.
- Tako mi Allaha - uzvikne 'Ad ib - mi smo ipak u li. I mi smo ondje jeli, i to j
e jelo prijalo bolje nego tvoje!
Njegova dakle baka otie, ispripovijeda to svojemu djeveru, i potakne njegov gn
jev protiv roba. On ga dadne pozvati i upita ga:
- Zbog ega si ti vodio mojega sina u nekakvu peenjarnicu? Rob u strahu odgovori:
- Mi nismo ulazili. Ali 'Ad ib rekne:
- Mi smo ipak u li, i jeli smo od narova zrnja, sve dok nismo
bili siti. I kuhar nam je takoer dao, da pijemo za eerene vode sa
snijegom.
315
Dvadesetietvrtci no
Tada vezirov gnjev prema robu postane jo veim, i on ga iznova pone ispitivati. P
a kada je on i dalje nastavljao poricati, vezir
rekne:
Ako ti govori istinu, sjedni i jedi pred na im oima!
Nato rob istupi, i poku a jesti. Ali on to nije mogao, pa pusti da mu ispadne z
alogaj iz usta, i uzvikne:
O gospodaru, ja sam sit jo od juer.
Sada je vezir bio uvjeren, da je on jeo u peenjarovu duanu. I on zapovijedi rob
ovima, neka ga bace na pod. Oni to uine, i on ga pone tako estoko tui, da je rob zva
o u pomo i vikao:
y
Povijest vezir A Nur ed-Dina- i Sems ed-Dina
Hasan se nasmije i rekne:
Tako mi Allaha, nitko nije u stanju to jelo spraviti tako
dobro kao ja i moja mati. Ona se meutim sada nalazi u dalekoj
zemlji.
On nato napuni zdjelu, uzme je, i doda jo k tomu mo usa i ru ine vode. Zatim je sl
uga uzme i s njome od uri odatle, sve dok ne prispije do adorova. Hasanova dakle ma
ti uzme zdjelu i pojede iz nje. im je meutim zapazila fin okus i izvrsnu pripravu,
ona je znala tko je to zgotovio. I ona krikne i padne u nesvijest.
Vezir se prestra i i smjesta je po kropi ru inom vodom. Nakon nekoga se vremena ona
oporavi i rekne:
Ako se moj sin jo nalazi na ovome svijetu, tada je samo on
sam osobno pripremio ovo narovo zrnje. To je moj sin Bedr edDin Hasan glavom. O tome ne mo e biti nikakve sumnje, niti bilo
kakve zabune. Jer to je stanovito jelo, koje znamo prirediti samo
on i ja, a ja sam ga nauila, kako da ga kuha.
Kada je vezir uo njezine rijei, on se vrlo obraduje i rekne:
Oh, kako eznem za pogledom na svojega neaka! elio bih
znati, hoe li me dani ikada opet s njime sjediniti! Mi se mo emo
samo moliti Allahu Uzvi enomu, da me on s njime sastavi!
Jo u istome trenutku izae vezir napolje k ljudima, koji su se nalazili kod njeg
a, i rekne im:
Dvadeset ljudi od vas moraju otii u peenjarnicu. Razru ite
duan, kuharu sve ite ruke njegovim turbanom, i silom ga dovucite
k meni, ali tako da mu se ne dogodi ni ta na ao!
Oni odgovore:
Dakako!
Zatim vezir smjesta odja i u palau i stupi pred namjesnika od Damaska i poka e mu
pisma, koja je imao uza se napisana od sultana. Ovaj ih poljubi, stavi ih na svo
ju glavu i rekne:
Tko je tvoj du nik?
317
Dvadesetietvrta no
Vezir odgovori:
Stanoviti kuhar.
Tada namjesnik smjesta zapovijedi svojim stra arima, neka odu do duana. I oni to
uine, nau ga ve razorena i sve u njemu porazbijano. Jer kada je vezir do ao u palau,
njegovi su ljudi bili izveli njegovu zapovijed. Sada su sjedili i ekali vezirov p
ovratak iz palae.
Bedr ed-Din Hasan meutim rekne:
Sto li su oni samo na li u narovu zrnju, da se ovo dogaa?
Kada se meutim vezir vratio iz svoje posjete, u kojoj je bio kod namjesnika, k
oji mu je dao dozvolu, da svojega du nika pograbi i da s njime odatle otputuje, i
kada se ponovo na ao u adorskom logoru, on naredi, da mu dovedu kuhara. Izvedu ga p
red njega, svezana njegovim turbanom. Kada je Bedr ed-Din Hasan ugledao svojega
strica, on gorko zaplae i upita:
Visoki gospodaru, u emu se sastoji moj prijestup prema tebi?
Jesi li ti taj ovjek, koji je priredio ovo narovo zrnje? - upita vezir.
A on odgovori:
Da! Jesi li ti dakle u njemu na ao ne to, to ini nu nim, da
se meni odrubi glava?
Vezir nato rekne:
To bi bila najbolja i najmanja od tvojih kazni!
Tada kuhar zamoli:
Visoki gospodaru, zar me nee obavijestiti o mome prije
stupu?
Vezir odvrati:
Dakako, smjesta! Zatim on dovikne slugama:
Dovedite ovamo devu!
318
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
I oni uzmu sa sobom Bedr ed-Dina Hasana, uguraju ga u neki sanduk i stave na
nj bravu. Zatim krenu na put, i putovali su sve dalje, dok se nije spustila no. T
ada se zaustave i pojedu ne to hrane. Bedr ed-Dina Hasana izvade iz njegova sanduk
a i takoer njemu dadnu, da jede, i zatim ga opet zakljuaju u sanduk. Potom su puto
vali dalje, dok nisu prispjeli do Kamre. Ondje izvade iz sanduka Bedr ed-Dina Ha
sana, i vezir ga upita:
Jesi li ti onaj, koji je pripravio to narovo zrnje?
On odgovori:
- Da, dospodaru. Vezir povie:
- Sve ite ga!
Tada ga oni svezu i opet ga uguraju u sanduk i pou dalje na put, sve dok nisu
prispjeli do Kaira. Ondje se zaustave u etvrti er-Raidanije. Vezir izda zapovijed
, da Bedr ed-Dina Hasana izvade iz sanduka, dadne da mu dovedu nekoga stolara i
rekne mu:
- Uini mi nekakvu drvenu figuru za ovoga momka! Tada Bedr ed-Din Hasan povie:
- I to hoe s njome initi? Vezir odgovori:
- Objesit u tebe o tu figuru i na nju te dati vrsto prikovati,
pa u te zatim voditi unaokolo po gradu.
Ovaj nato:
Zbog ega mi ti to hoe uiniti?
Vezir:
Zbog tvoje bijedne pripreme narova zrnja. Kako si ga mogao
pripraviti bez papra?
Ovaj:
I zato to je u tome nedostajao papar, ti e meni sve to
uiniti? Zar ti to nije dovoljno, to si me zakljuao, i to si mi samo
po jednom na dan dopu tao dati jesti?
319
Dvadesetietvrtci no
Vezir povie:
Papar je nedostajao! Zbog toga ti mo e biti ka njen jedino
smru.
Tada se Bedr ed-Din Hasan nae u nedoumici, i pone aliti za svojim
ivotom. Vezir g
a meutim upita:
O emu razmi lja ?
On odgovori:
O takvim glupanima, kao to si ti. Jer kada bi ti posjedovao
razuma, tada ne bi tako sa mnom postupao!
Vezir rekne:
Na a je du nost, da te kaznimo, kako ne bi opet inio ne to
slino!
Bedr ed-Din Hasan meutim uzvikne:
Zaista, ono najmanje, to si ti meni bio uinio, bila bi za
mene dovoljna kazna!
Ali vezir odgovori:
To ne ide drugaije, ja te moram dati objesiti!
Sve se to zbivalo, dok je stolar obraivao drvo, i dok ga je Hasan gledao. I ta
ko je to i lo, sve dok nije pala no. Tada ga uzme njegov stric, dadne ga baciti u s
anduk i rekne:
Sutra mora biti izvedena zapovijed!
Zatim je priekao, sve dok nije opazio, da je Bedr ed-Din zaspao, natovario je
sanduk, i sam sa sandukom pred sobom ujahao u grad i dalje, sve dok nije stigao
u svoju kuu. Ondje on rekne svojoj keri Sitt el-Husni:
- Slava neka je Allahu, koji te je opet sjedinio s tvojim
bratiem! Poi i uredi kuu, onako kako je izgledala u nevjestinskoj noi.
Tada budu zapaljene svijee. Vezir meutim uzme nacrt, u kojemu je on bio nacrtao
svadbenu sobu, i dadne da sluge svaki
320
-
Povijest vezird Nur ed-Dina i Sems ed-Dinakomad pokustva gurnu na svoje mjesto, tako da, ako bi tko to vidio, ne bi mogao p
osumnjati u to, da je posrijedi upravo no prvoga spolnog sno aja. Takoer dadne da tu
rban Bedr ed-Dina Hasana stave na stolicu, kako ga je on svojevremeno bio odlo io
vlastitom rukom, i isto tako njegove gae i kesu, koju su bili stavili pod krevet.
Nato rekne svojoj keri, da se ona mora razodjeti onako, kako se razodjevena nala
zila u toj noi svojega prvoga spolnog sno aja. I on ktomu doda:
Kada tvoj brati ue k tebi u sobu, ti mu reci: 'Ti si mi pre
dugo izbivao na zahodu!' i pozovi ga neka legne pokraj tebe, i
zadr i ga u razgovoru sve do osvita dana. Zatim emo mu mi sve to
objasniti.
Zatim on dadne izvaditi Bedr ed-Dina Hasana iz sanduka, skine mu uze s njegov
ih nogu, svue s njega njegove haljine, tako da je zadr ao na sebi jo samo finu ko ulju
i da je bio takoer bez gaa. Sve se to dogaalo, dok je on spavao, i dok ni ta od toga
nije primjeivao.
Dogodilo se sada, kako je to ve bio odredio udes, da se on legao na drugu stra
nu i probudio. Tu se on nade u nekoj osvijetljenoj dvorani i rekne u sebi samome
:
Ja boravim zacijelo u bludnjama i snovima. Zatim on ustane
i korakne malo dalje prema nekima nutarnjim vratima, i pogleda
kroz njih, i gledaj, to je bila ba ta dvorana, u kojoj mu je bila otkri
vana nevjesta. I ondje ugleda nevjestinsku odaju i stolicu i svoj tur
ban i sve svoje haljine. Kada je to vidio, bio je u nedoumici. On
stupi jednom nogom naprijed i drugom natrag i rekne:
Spavam li ja ili sam budan?
Zatim si pone trljati elo i zauen rekne:
Tako mi Allaha, ovo je stvarno soba one nevjeste, koju su
enske preda mnom otkrivale! Gdje sam ja dakle? Ja sam se jo
malo prije nalazio u nekom sanduku!
Dok je on tako sa samim sobom razgovarao, podigne iznenada Sitt el-Husn okraj
ak zavjese i rekne mu:
321
Dvadcsetietvrta no
O moj gospodaru, zar nee
323
Dvadesetietvrta no
I tako je to i lo sve do jutra. Tada doe k njemu njegov stric Sems ed-Din, vezir
, i pozdravi ga. Kada ga je Bedr ed-Din Hasan ugledao, on uzvikne:
Tako ti Allaha, zar ti nisi taj, koji mi je dao svezati ruke i
poru iti moj duan, i koji me je htio dati pribiti na drvo zbog naro
va zrnja, jer je ono bilo pripravljeno bez papra?
Vezir mu rekne:
Znaj, moj sine, istina je sada postala oitom, i ono to je bilo
skriveno, to je do lo na svjetlo dana: ti si sin mojega brata. Ja sam
sve to uinio samo zato, da bih se do kraja uvjerio, da si ti stvarno
taj, koji je u onoj noi u ao k mojoj keri. Ja nisam mogao u to biti
siguran prije nego to sam se uvjerio, da ti prepoznaje tu sobu, i
svoj turban, svoje gae, svoje zlato i te papire u tvome rukopisu i u
tome tvojega oca, mojega brata. Jer ja te nikada prije nisam bio
vidio, i nisam te poznavao. Tvoju sam meutim mater doveo
ovamo sa sobom iz Basre.
Zatim se on svojemu neaku baci na grudi i zaplae. Kada je meutim Bedr ed-Din Has
an uo od svojega strica te rijei, on dospije u skrajnje uenje, i on mu padne oko vra
ta, i pone plakati u prekomjernosti svoje radosti.
Nato mu vezir rekne:
Moj sine, jedini je povod za sve to bilo ono, to se bilo
dogodilo izmeu mene i tvojega oca.
I on mu ispripovijeda, to je to bilo, i za to je njegov otac otputovao u Basru.
I naposljetku dadne vezir dovesti djeaka 'Ad iba. Kada ga je njegov otac ugledao, o
n uzvikne:
Pa to je taj, koji me je pogodio kamenom! Vezir meutim rekne:
To je tvoj sin!
Tada se Bedr ed-Din Hasan baci na sinovljeve grudi, i on izrekne stihove:
324
Povijest vezir A Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Ja sam dugo plakao, jer nas je udes bio rastavio. I uvijek su mi iz mojih oiju te
kle suze.
Zavjetovao sam se, ako bi nas ikada udes trebao opet sjediniti, Da rastanak nika
da opet neu spomenuti svojim jezikom.
K meni je iznenada do la radost i preko noi Me u svojoj prekomjernosti navela na pl
a.
Po to je on dovr io te stihove, gledaj, kad li unutra ue njegova mati. Ona se baci
na njegove grudi i izgovori stihove:
Kada se sretnemo, tu imo se.
Jer izvje ujemo o velikim patnjama.
Tu ba meutim nije lijepa,
Ako dolazi iz usta nekog glasnika.
Tada mu njegova mati ispripovijeda, kako joj je bilo od njegova odlaska. A on
je njoj ispripovijedao, stoje on bio pretrpio. Tada oni zahvale Allahu Uzvi enomu
za svoje ponovno sjedinjenje.
Dva dana poslije svojega dolaska vezir ems ed-Din otie k sultanu, a kada je u ao
k njemu, on pred njim poljubi pod i pozdravi ga pozdravom, kakav dolikuje kralje
vima. Sultan se obraduje nad njegovim dolaskom, i njegovo se lice premilostivo o
smjehivalo. On mu dopusti da sjedne tik pokraj njega i upita ga o svemu, to je do i
vio na svome putovanju i to mu se dogodilo na njegovu putu. Tada mu vezir ispria s
ve od poetka do kraja. A sultan mu rekne:
Neka je hvala Allahu za ispunjenju tvoje elje i za siguran povratak u zaviaj k
svojoj djeci i k svojemu narodu! Ja meutim
325
Dvadeseticetvrtd no
moram vidjeti takoer sina tvojega brata, Hasana el-Basrija. Dovedi ga sutra sa so
Povijest vezira Nur ed-Dina- i Sems ed-DinaAli dovr enost svake ljepote le i u kosi.
Obradi pa nju na moju pjesmu. Oslobodi me prijekora!
V
Sultan se vrlo obraduje njegovim rijeima, i on ga uvue u razgovor, i upita ga:
- Koji se smisao nalazi u izreci: 'Suraih102 je lukaviji od lisice'? j
- Znaj, o kralju
Allah Uzvi eni odr ao tvoju mo! - kadija
Suraih je u danima kuge putovao za Ned ef103. I kada bi se god nalazio stojei pri m
olitvi, dolazila bi neka lisica, postavila bi se prema njemu, u svemu bi ga opon
a ala, i odvraala bi ga od njegove pobo nosti. Kada mu je to postalo odve tegobno, on
jednoga dana svue svoju ko ulju, objesi je na neku trsku, izvue rukave, stavi povrh
toga svoj turban, po sredini metne opasa, i sve namjesti ondje, gdje je obiavao mo
liti. Kada je dakle do la lisica po svom obiaju i poela opona ati taj lik, Suraih joj
se pri ulja odostraga i uhvati je. Tako je nastala uzreica.
Kada je sultan uo obja njenje Bedr ed-Dina Hasana, on rekne njegovu stricu Sems
ed-Dinu:
- Zaista, ovaj je sin tvojega brata savr en u finoj naobrazbi, i
ja ne vjerujem, da on u Egiptu nalazi sebi ravnoga.
Hasan el-Basri meutim poljubi pred njim pod i sjedne dolje, onako kako mora sj
editi neki mameluk pred svojim gospodarom. Po to se tako sultan osvjedoio o svemu t
ome, to je Hasan el-Basri posjedovao u pogledu svoje fine naobrazne, on se u najv
eoj mjeri obraduje, odjene ga u rasko nu poasnu haljinu i dadne mu stanovitu slu bu, p
utem koje je stjecao dostatne prihode. Hasan se meutim podigne, poljubi pred njim
e pod, za eli
102
Taj je glasoviti sudac (kadi) iz Kufe umro poetkom VII. stoljea.
103
U Ned efu se, zapadno od Donjeg Eufrata, blizu stare Kufe, nalazi
grob
'Alije, etvrtog kalifa i glavnoga ijitskog sveca. Perzijski su hodoasnici esto
donosili sa sobom kugu, pogotovo zato to su sa sobom nosili i svoje preminule,
i ondje ih sahranjivali.
329
Dvadesetietvrta no
mu trajnu mo i zamoli ga za dopu tenje, da se povue sa svojim stricom, vezirom Sems
ed-Dinom. Sultan mu dadne dopu tenje, i tako se on sa svojim stricom otputi kui. On
dje postave pred njih jela, i oni su jeli ono, to im je dao Allah.
Po zavr etku objeda ode Hasan u sobu svoje supruge Sitt el--Husne, i on joj isp
ripovijeda, kako je pro ao kod njegove visosti sultana. A ona rekne:
On e te sigurno uiniti svojim pouzdanikom, i obasut e te
poklonima i darovima. I ti e , zahvaljujui Allahovoj milosti, nalik
veem svjetlilu104, iza iljati zrake svoje savr enosti, gdje god se
nalazio, na kopnu ili na moru.
On nato rekne:
Ja u sastaviti za njega jednu pjesmu pohvalnicu, kako bi
njegova ljubav prema meni u njegovu srcu jo porasla.
Ti si u svojoj namjeri pogodio ono pravo
odgovori ona.
Zato biraj lijepe misli
i bri ljivo slazi rijei, tada u izvijesno gledati, kako te on prima u milost.
Zatim se Hasan el-Basri zatvori u sobu, i napi e stihove od fine izgradnje i li
jepih misli, koji su onda glasili:
Imam stanovitog junaka, koji se uspeo na najvi u visinu. On ide putem, kojim dolaz
e plemii i monici.
Zemlje je uokolo osigurala pravinost njegova maa,
I svima je svojim neprijateljima on preprijeio putove.
r:
Ako govori o nekome lavu, koji je spario snagu s pobo no u, Govori o kralju ili o anelu
on je od iste vrste.
104 Dva su nebeska svjetlila - Sunce i Mjesec, a vee je svjetlilo dakako Sunc
e.
330
Povijest vezira Nur ed-Dina i Sems ed-Dina
Prosjak se od njega vraa kao bogat ovjek.
On je tako dobrostiv, da ga ne mo e opisati nijedna tvoja rije.
On je svijetlo jutro, kada daje poklone.
Alije u vrijeme rata poput mrano prijetee noi.
Njegova dobrostivost nakitom obla e na vrat. Svojom je dobrotvorno u on za slobodne kr
alj svega.
Neka nam ga Alldh ushtjedne uzdr ati jo mnogo godina, Neka ga titi od opasnosti mrani
h sila!
im je napisao te stihove, on ih po alje sultanu preko jednoga od robova svojega
strica, vezira Sems ed-Dina. Kralj ih proita i njegovo se srce nad njima obraduje
. Zatim ih on proita pred onima, koji su kod njega bili prisutni, i svi ih vrlo p
ohvale. Zatim dadne dovesti pisca i rekne mu:
Ti si odsada moj pouzdanik, i ja za tebe odreujem, osim
onoga to sam ti prije darovao, jo i mjeseni prihod od tisuu
dirhema.
Hasan el-Basri poljubi triput pred njim pod i pomoli se za njega za trajnu mo
i dug ivot. Tako se dakle Hasan el-Basri visoko popeo u poastima, a njegova se sla
va pro irila po mnogim zemljama, i on je ostao u svakoj radosti postojanja i miru i
vljenja kod svojega strica i svojih, dok mu se nije pribli ila smrt.'
Kada je kalif Harun er-Ra ad uo iz D a'farovih usta ovu povijest, on se vrlo zapre
pasti i rekne:
Dolikuje se, da takve povijesti budu zabilje ene zlatnom tin
tom.
I on oslobodi roba i zapovijedi, da se mladiu odredi mjeseni prihod, od kojega
bi mogao dobro ivjeti. Dadne mu takoer jednu od svojih vlastitih robinja i prihvat
i ga u krug svojih prijatelja.
331
Dvttdesetietvrta no
Pa ipak ta pria nije udesnija od prie o krojau i grbavcu i idovu i upravitelju i k
r aninu i onome, to im se dogodilo."
Kralj upita:
"A kako je to bilo?"
I Sehrezad zapone ovim rijeima ono to se naziva
GRBAVEVA POVIJEST.
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je u drevnim vremenima i davno minu
loj pro losti u nekome kineskom gradu ivio jedan ovjek, kroja, iroke ruke, koji je vol
io alu i veselje, i koji si je rado sa svojom enom s vremena na vrijeme priu ivao gle
danje javnih zabava.
Jednoga dana oni izau van o ranome jutru, a naveer su se nalazili na povratku u
svoj stan, kad li su usput susreli nekoga grbavca iji je izgled o alo enoga navodio
na smijeh i brigama tu noga inio kraj 105. Tada kroja i njegova ena pristupe k njemu
, kako bi ga bolje pogledali, i zatim ga pozovu, da poe s njima njihovoj kui, i da
im tijekom noi pravi dru tvo. On pristane, i uputi se s njima do njihove kue. Kroja
meutim otie na bazar, kada je upravo poela veer, i kupi jednu peenu ribu, kruh, limun
ove i mlijenoga peciva za zakusku. im se vratio doma, on stavi pred grbavca ribu,
i oni su jeli. Krojaeva meutim ena uzme velik komad ribe i ugura ga grbavcu u usta,
rukom mu ih zatvori i rekne:
- Tako mi Allaha, ti mora progutati ovaj komad jednim jedinim ham, i ja ti ni
kako neu dati vremena, da ga vae !
105 Ovdje je - kao i drugdje, gdje su reenini lanovi rastavljeni zvjezdicama
u
izvorniku posrijedi rimovana proza.
332
Grbavceva, povijest
On ga tako proguta, ali je u njemu bila jedna debela kost, koja mu zastane u grl
u, i, jer je do ao njegov sueni as, on umre..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
<N!
?-!
?III
:;
<>-9.s>'
m
?:???..??.
'
333
dvadesetipeta no
Ona odgovori:
- Ustani, uzmi ga na ruke, i prostri preko njega svileni rubac!
Izai emo jo ove noi, ja naprijed a ti iza mene. Zatim mora
kazivati: 'Ovo je moj sin a to je njegova mati. Idemo k lijeniku, da
ga pregleda'.
Kada je kroja uo te rijei, on uzme grbavca na ruke, a njegova ena pone uzvikivati:
- O moj sine, neka te za titi Allah! Sto te boli, i gdje su te
pograbile kozice?
Svi su, koje su susretali, govorili:
Ovi imaju kod sebe dijete oboljelo od kozica.
Oni su meutim i li sve dalje i raspitivali se o lijeniku, sve dok ih nisu odveli
do kue stanovitoga idovskog ranarnika. Ondje oni pokucaju na vrata, i sie dolje nek
a crna robinja i otvori im. Pa kada je ugledala mu karca s djetetom na rukama i uz
njega enu, ona upita:
- O emu se radi?
- Mi imamo sa sobom dijete - odgovori krojaeva ena - i eljeli bismo, da ga lijen
ik pregleda. Uzmi dakle ovu etvrtinu dinara i predaj je svojemu gospodaru, i reci
mu neka sie dolje i pogleda na ega sina, jer on je vrlo bolestan!
Robinja se opet popne. Krojaeva ena meutim ue u predvorje stubi ta i rekne svojemu
mu u:
Ostavi grbavca ovdje, pa hajde da spa avamo svoj ivot!
Tada ga kroja nasloni uspravno na zid i odjuri odatle sa svojom enom. Kroz to j
e vrijeme robinja u la k idovu i rekla mu:
- Pred vratima stoji neki ovjek sa enom i bolesnim djetetom,
i dali su mi za tebe etvrtinu dinara, da ti sie , i da si pogleda
dijete, i da mu propi e odgovarajui lijek. Kada je idov ugledao
etvrtinu dinara, on se obraduje, urno skoi na noge i sie dolje u
tamu. Ali jedva da je bio uinio jedan korak, kad li posrne preko
grbavca. A taj je bio mrtav. Tada on uzvikne:
336
Grbavceva povijest
O Esra! O Musa i deset zapovijedi! O Aaron! O Jo ua ibn
Nun! Ja sam posrnuo preko ovog bolesnika, i tada je on pao, i sada
je mrtav! Kako da s ubijenim ovjekom izaem iz svoje kue?
Tako on uzme les, odnese ga u kuu i sve ispripovijeda svojoj eni. Ova uzvikne:
Sto ti jo eka ? Ako bude tu ekao do osvita dana, mi smo
oboje mrtvi, ja i ti! Odnijeti emo ga na krovnu terasu i baciti ga u
kuu na ega susjeda, muslimana.
Taj je pak susjed bio stanoviti upravitelj, nadzornik sultanove kuhinje, i on
je esto kui donosio masno meso. Ali su od toga derale make i takori, ili ako bi doni
o kakav dobar komad masnoga ovjeg repa, tada bi sa susjednih krovova silazili psi
i to bi odvlaili odatle. I tako su mu ivotinje od svega onoga, to je donosio, ve mn
ogo toga uni tile.
idov dakle i njegova ena odnesu grbavca na krov. Ondje ga za ruke i noge spuste
na zemlju, tik uzdu zida. Po to su to uinili, oni odu odatle.
Jedva meutim da su oni bili spustili grbavca dolje, kad li se kui vrati upravit
elj. On otvori, i kada se poeo uspinjati s upaljenom svijeom, ugleda nekog ovjeka k
ako stoji u kutu pod oknom za provjetravanje. Tada upravitelj sam sebi rekne:
Ah! Tako mi Allaha, izvrsno! Taj je, koji mi stalno krade
moje zalihe, dakle ovjek!
I on se njemu obrati, i rekne:
Ti mi dakle uvijek odnosi meso i mast! Ja sam mislio, da su
to make i psi! Neke sam ve od maaka i pasa iz ove gradske
etvrti na smrt prebio, i na njima ogrije io svoju du u. To si dakle
ti, i ti silazi s krova.
Zatim on pograbi neki te ki eki, skoi prema ovjeku, visoko podigne eki i pogodi ga p
sred grudi. Tada ga pogleda, i shvati, da je mrtav, pa prestra en rekne:
Nema nikakve visosti i nema nikakve moi osim u Allaha,
Uzvi enoga i Svemonoga!
337
Dvadesetipeta no
Budui da se prestra io za svoj ivot, on nastavi:
Prokleo Allah mast, i ktomu bravlje repove! Za to se udes
ovoga ovjeka morao ispuniti upravo mojom rukom?
Nato on pogleda le , i nae, da je posrijedi neki grbavac, i rekne:
Zar nisi imao dosta sa svojom grbom, pa si morao biti jo i
lopov i krasti meso i mast? O Sveza titnie, za titi me svojom
milostivom za titom!
Zatim ga on uprti sebi na rame, i odnese ga pred kraj noi iz svoje kue. I vukao
gaje sve dalje donde, gdje poinje bazar. Ondje ga postavi na njegove noge pokraj
nekoga duana, na kraju stanovite mrane ulice, tu ga ostavi, i ode odatle. Gledaj,
tada doe ovamo neki Nazareanin106, sultanov prekupac, koji je bio pijan. On je na
ime htio ii u hammam107, jer mu je njegovo pijanstvo govorilo da je blizu Mesijin
dolazak. Tako je on i ao teturajui, dok nije do ao do grbavca. I on une upravo pred nj
im, da se popisa. Predhodno meutim baci oko sebe jedan pogled, i gledaj, tu je ne
tko stajao.
Kr aninu je meutim o poetku te noi netko maznuo turban. Pa kada je sada ugledao grb
avca kako tu stoji, on povjeruje da mu taj takoer hoe ukrasti njegov turban.
Tada on stisne pesnicu, udari grbavca po iji, tako da on padne na tlo. Dok je
sada kr anin poeo dozivati hazarskog stra ara, on u svome velikom pijanstvu navali na
grbavca, pone ga tui pesnicama, i daviti ga. Ovamo doe stra ar, pa kada je vidio kr anin
a kako klei na muslimanu, i kako ga udara pesnicama, on upita:
Sto je s njime? Prekupac odgovori:
Taj mi je htio ugrabiti turban.
106
Uobiajen naziv za kr anina, jer je Isus Krist roen u Nazaretu.
107
Istonjaka javna kupelj.
338
Grbaveva povijest
Ustani s njega!
zapovijedi stra ar.
Tako on ustane. I kada je stra ar pri ao grbavcu i vidio, da je mrtav, on uzvikne
:
- Tako mi Allaha, to je zbilja krasno! Kr anin, koji ubija
muslimana!
On smjesta pograbi prekupca, i sve e mu ruke na leima, i odvue ga ka kui naelnika g
radske stra e. A tijekom je cijeloga tog vremena Nazareanin govorio sebi u brk:
- O Mesija! O Djevice! Kako je to uope mogue, da sam ga
ja ubio? I kako je to uope do lo tako brzo, da je on umro od
jednoga jedinog udarca?
Njegovo je pijanstvo sada i ezlo, i do li su asovi brige. Kr anski dakle prekupac osta
ne s grbavcem u naelnikovoj kui sve do jutra. Tada doe naelnik i izda zapovijed, da
ubojicu objese, i naredi krvniku da se to razglasi po gradu.
I ubrzo za kr anina podignu vje ala, i stave ga pod njih. Krvnik doe, i nabaci mu u e
oko vrata, i upravo ga htjedne povuci u vis, kad li, gledaj, tuda je prolazio u
pravitelj i ugledao Naza-reanina, kako treba biti obje en. I on se progura kroz nar
od i dovikne krvniku:
- Stani! Ja sam taj, koji je ubio grbavca! Naelnik ga upita:
- Za to si ga ubio? Ovaj odgovori:
- Juer sam obno do ao kui i na ao ovoga ovjeka, po to je
bio si ao kroz okno za provjetravanje, da krade moje zalihe.
Udario sam ga ekiem po grudima, i tada je bio mrtav. Zatim sam
ga podigao, odnio ga na bazar, i ostavio ga na mjestu tom i tom,
kod uliice te i te.
Zatim upravitelj rekne:
- Zar to nije dosta za mene, da sam ubio jednoga muslimana,
zar trebam takoer jo usmrtiti nekog kr anina?
339
Dvctdesetipetd no
Kada je naelnik uo upraviteljeve rijei, on pusti na slobodu kr anskog prekupca i re
kne krvniku:
Objesi toga tu na temelju njegova priznanja!
Tada taj skine u e s Nazareaninova grla, i nabaci ga oko upraviteljeva. I on ga
pusti da stupi pod vje ala, i htjedne ga upravo povui u vis, kad li, gledaj, idovski
se lijenik pone gurati ovamo kroz narod, i povie na krvnika, tim to je uzviknuo:
Stani! Nitko ga drugi nije ubio nego ja! Ja sam juer naveer
sjedio kod kue. Tada su do li neki mu karac i ena, koji su poku
cali na vrata, i koji su imali sa sobom ovoga grbavca, koji je bio
bolestan. Oni su mojoj robinji dali etvrtinu dinara. Ta mije to ja
vila, i predala mi novac. Ti su ga meutim mu karac i ena unijeli
u kuu, posjeli ga na stubu, i oti li odatle. Ja sam iza ao napolje, da
ga pregledam. Ali budui da sam se nalazio u mraku, spotaknuo
sam se o njega. On je pao niza stube, i bio je na mjestu mrtav. Tada
smo ga podigli, ja i moja ena, i odnijeli ga na krovnu terasu. Pa
budui da se kua ovog upravitelja naslanja na moju, spustili smo
grbavev le kroz okno za provjetravanje dolje. Kada je taj do ao
kui i na ao grbavca u svojoj kui, on ga je dr ao za nekog lopova
i udario ga ekiem, tako da je ovaj pao na zemlju, i da je on po
vjerovao, da ga je on dotukao. Zar to nije dovoljno za mene, da
sam bez svojega znanja ubio jednog muslimana, i zar sebi trebam
svjesno natovariti na savjest jo i smrt jednoga drugog muslimana?
Kada je naelnik uo idovljeve rijei, on rekne krvniku:
Pusti upravitelja i objesi Zidova!
Krvnik ga uzme, i stavi mu u e oko vrata, kad li, gledaj, kroz narod se ovamo p
rogura kroja i dovikne krvniku:
Stanite! Nitko ga drugi nije ubio nego ja, i to se ovako
dogodilo. Po danu sam bio iza ao da se zabavim. Pa kada sam s
veeri i ao kui, sreo sam toga grbavca, koji je bio pijan i pjevao
uza svoj def108 o nekom pozivu. Tada sam ga ja pozvao, uzeo ga sa
108 Daire, glazbalo koje je zapravo - obru s praporcima, na koji je nategnu
ta ko a. Jednom se rukom pokree, a slobodnom se po njemu udara.
340
Grbaveva, povijest
sobom u kuu, kupio jednu ribu, i mi smo sjeli za stol. Moja ena meutim uzme komad o
d ribe, jedan zalogaj, i turne ga njemu u usta. Ali njemu dospije jedan dio od t
oga u naopako grlo, tako da se na mjestu ugu io. Tada smo ga podigli, ja i moja ena
, i odnijeli ga u idovljevu kuu, gdje je si la neka robinja i otvorila nam vrata. Nj
oj sam ja rekao: 'Reci svojemu gospodaru: na vratima stoje mu karac i ena s nekim b
olesnikom, doi i pogledaj si ga!' I dao sam joj etvrtinu dinara, i ona je oti la gor
e k svojemu gospodaru. Ja sam meutim ponio grbavca sve do gornje stube, i nasloni
o ga na zid, i oti ao odatle sa svojom enom. Kada je zatim idov silazio, zapeo je o
njega i povjerovao, da ga je on ubio.
Nato kroja upita Zidova:
Je li to tono? A idov odgovori:
Dakako!
Sada se kroja obrati naelniku i rekne:
Pusti idova na slobodu i objesi mene!
Kada je naelnik uo krojaevu priu, on se zaprepasti nad grbavevom povije u i uzvikne:
Zaista, to je pustolovina, o kojoj bi se moralo izvijestiti u
knjigama!
Zatim on rekne krvniku:
Pusti idova na slobodu, i objesi krojaa na temelju njego
va priznanja!
Krvnik meutim stupi naprijed i rekne:
Meni je ta stvar dojadila. Jednoga moram izvlaiti, i opet
postavljati drugoga na njegovo mjesto, i naposljetku ipak nitko
Kada se dakle grbavac opio, i izostajao te noi i sljedeega dana sve do podneva, ta
da sultan upita o njemu neke prisutne, a oni odgovore:
- O na gospodaru, on je bio donesen mrtav k naelniku
gradske stra e, i taj je izdao zapovijed, da objese njegova ubojicu.
Kada je meutim naelnik do ao na strati te, kako bi dao da se
ubojica objesi, pojavio se neki drugi i neki trei, i svaki je od njih
kazivao: 'Nitko ga drugi nije ubio nego ja.' I svaki je takoer davao
op irno izvje e o tome, na koji ga je nain ubio.
Kada je kralj to uo, on glasno dovikne komorniku koji je upravo obavljao slu bu:
- Sii dolje k naelniku gradske stra e, i dovedi mi preda me
svu etvoricu!
Komornik smjesta sie dolje i ugleda krvnika, kako upravo hoe objesiti krojaa. Ta
da mu on dovikne:
Stani!
I on javi naelniku kraljevu zapovijed, i povede ga s grbavcem, kojega su nosil
i, i krojaem, idovom, kr aninom i upraviteljem, njih sve zajedno, gore k sultanu. Kad
a je naelnik stao pred sultana, on poljubi pod i izvijesti ga o cijelome toku dog
aaja
ali dvaput obja njavati nije ni od kakve vrijednosti !
Kada je kralj uo tu povijest, on se zaprepasti, i moradne se nasmijati, i zapo
vijedi, da se sve mora zapisati zlatnom tintom. On takoer upita prisutne:
- Jeste li ikada uli neku udnovatiju povijest od povijesti
ovoga grbavca?
Tada naprijed istupi kr anin i rekne:
- O najmoniji kralju na ega vremena, s tvojim u ti dopu te
njem ja ispriati ne to, to se meni dogodilo. A to je ne to jo
udnovatije i neobinije i krasnije od grbaveve povijesti.
Kralj rekne:
Ispriaj to, to ima ispriati!
I on zapone ovim rijeima
342
PRIPOVIJEST PREKUPCA KR ANINA.
'O najmoniji kralju na ega vremena, kada sam stupio na tlo ove zemlje, do ao sam p
o trgovakom poslu. Ali me je udes vrsto zadr ao ovdje kod vas. Ja potjeem iz Egipta,
i pripadam Koptima. Ondje sam odrastao, a ondje je prekupac bio isto tako moj ot
ac. A kada sam ja odrastao u mu karca, rastane se moj otac od ovozemaljskog ivota,
i ja na njegovu mjestu postanem prekupcem.
Jednoga dakle dana, dok sam ja tako sjedio, gledaj, kad li doe k meni neki mla
di, divne ljepote, koji je nosio na sebi rasko ne haljine i jahao na magarcu. Kada
me je ugledao, on me pozdravi, a ja ustanem, njemu u ast. Tada on izvadi rubac, u
kome se nalazio uzorak sezamova zrnja, i upita:
Koliko vrijedi ardebb109 ovakvoga?
Ja odgovorim:
Sto dirhema.
On nato:
- Uzmi pretovarivae i mjerae, i doi u Chan110 el-D avali
kod Vrata Pobjede. Ondje e me nai.
On me ostavi i otie, po to mi je bio dao uzorak sezama u rupcu. Ja meutim obiem sv
oje mu terije, i za svaki ardebb postignem cijenu od stoidvadeset dirhema. Zatim u
zmem etiri pretovarivaa i uputim se s njima u onaj chan, gdje naem mladia, kako me i ek
uje. im me je ugledao, on poe u skladi te i otvori ga, i mi smo mjerili zrnje, sve d
ok dno nije bilo prazno. I to je bilo pedeset ardebba, to je inilo pettisua dirhema
. Mladi rekne:
Kao nagrada za posredovanje tebi za svaki ardebb pripada
deset dirhema. Podigni dakle novac i ostavi kod sebe etiritisue109
Ardebb iznosi otprilike dva hektolitra.
110
Chan je osobita vrsta istonjakoga trgovakog svrati ta: karavanseraj,
koji odgovara suvremenomu na em motelu (motor-hotelu).
343
Dvadesetipeta no
ipetstotina dirhema za mene! Kada iz svojih skladi nih kua rasprodam preostalu robu
, ja u doi k tebi i podii taj novac.
Ja sam bio rado s time sporazuman, poljubio sam mu ruku i oti ao odatle. I tako
sam o tome danu zaradio preko tisuu dirhema. On se meutim nije pojavljivao cijeli
jedan mjesec dana. Zatim doe k meni u upita me:
Gdje su dirhemi?
Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:
Zar ne eli u mojoj kui ne to pojesti?
Ali on to odbije i rekne:
- Dr i mi novac u pripravi, ja u se odmah vratiti i uzeti ga od
tebe.
Zatim on odja i odatle. Ja dakle pripremim za njega dirheme, sjednem i priekam g
a. Ali je on opet izostao cijeli jedan mjesec dana. Naposljetku on doe i upita me
:
Gdje su dirhemi?
Ja ustanem, pozdravim ga i upitam:
- Zar ne eli ne to u mojoj kui pojesti? On to ponovo odbije i ktomu priklopi:
- Pripremi mi novac, ja u ubrzo opet doi i podii ga od tebe.
Zatim on odja i odatle. Ja dakle prikupim za njega dirheme, sjednem i ponem ga ek
ati. Ali se on ponovo itav trei mjesec dana ne pojavi, a ja reknem:
Taj je mladi doista su ta dare ljivost.
A o koncu toga mjeseca on doe, ja ui na nekoj mazgi, odjeven u rasko ne haljine. I
on je bio popu Mjeseca kada stoluje na nebu u noi svoje punine kao da dolazi s
vje iz ham-mama tako je njegovo lice nalik Mjesecu njegov obraz ru iast i mek nje
govo elo svijetlosjajno za pogled i imao je made poput ko ice od ambre sme onako kak
o o njemu slinome kazuje pjesnik:
344
Pripovijest prekupca kr anina,
U istome je zvjezdanom liku njihova ophodnja sjedinila Mjesec i Sunce.
Oni su izlazili u najveem savr enstvu ljepote i ljupkosti.
I vrela je ljubav ispunila onoga, tko je ugledao njihovu ljepotu. I o, kako je p
oneki molitelj tu stajao usrdno molei radost!
Njihov je preslik zraio od ljepote i dra esti.
I pamet je to jo poljep avala, i smjernost je blago sjala.
Slavljen neka je Allah, koji je izveo takvo udo,
Gospodar visina, koji svoje stvorove ini onakvima, kakvima On hoe!
Kada sam ga ja ugledao, ustanem pred njim, poljubim njegove ruke, zazovem na
njega blagoslov i upitam:
- O moj gospodaru, zar nee uzeti svoj novac?
- emu urba! - odgovori on. - Priekaj ipak, dok ja ne zavr im svoje poslove, zatim u
ga podii od tebe.
Nato on opet odja i. Ja meutim reknem samomu sebi:
Tako mi Allaha, kada on doe sljedei put, tada mora biti
moj gost. Jer ja sam s njegovim dirhemima obavljao trgovake
poslove i pri tome zaradio mnogo novaca.
On opet doe o koncu godine, odjeven jo rasko nije nego prije. Pa kad sam ga ja poe
o preklinjati, da svrati u moju kuu i da kod mene jede kao moj gost, on rekne:
Dvadesetipeta no
I ja ga zamolim, neka sjedne, i spremim ono, to je trebalo u jelu i pilu i sve
mu ostalome. Zatim sve iznesem pred njega i pozovem ga s rijeima:
U ime Allahovo!
On se primakne stolu, ispru i svoju lijevu ruku i pone sa mnom jesti. Ja sam se
nad time zaudio. Kada smo bili gotovi, ja mu po ruci izlijem vodu i dadnem mu runi
k da se obri e. Zatim sjednemo, da porazgovaramo, po to sam pred njega stavio poslas
tice, i ja reknem:
O moj gospodaru, oslobodi me od jedne brige i reci mi, zbog
ega si jeo lijevom rukom! Ima li mo da bolove u svojoj drugoj
ruci?
Ali kada je saslu ao moje rijei, on izgovori stihove:
Moj prijatelju, ne pitaj me o tome, to u mome srcu stanuje o e uoj patnji. Ne objavlj
uj moje boli!
Nisam dobrovoljno izabrao neljubljenu djevu umjesto ljubljene nu da je ta koja don
osi odluku.
I on iz svojega rukava ispru i desnu ruku, i gledaj, ruka je bila odsjeena, i to
je bio badrljak bez ake. Kada sam se ja zbog toga naje io, on rekne:
- Nemoj se je iti, i nemoj dakle misliti, da sam ja iz bahatosti
jeo kod tebe svojom lijevom rukom. Gubitak je moje desne ruke
proizvela jedna neobina stvar.
Tada gaja upitam:
Kako je to bilo?
A on odgovori:
- Znaj, ja sam baghdadsko dijete, i moj je otac pripadao
uglednicima toga grada. Po to sam izrastao u mu karca, slu ao
346
Pripovijest prekupca kr anina
sam haije111, putnike i inozemne trgovce kako govore o zemlji Egiptu, i to sam zad
r ao u pameti, sve dok nije umro moj otac. Zatim sam meutim uzeo stanovitu veliku s
votu novca, dao spako-vati robu
tkanine iz Baghdada i Mosula - pokupovao sve pot
rebno i otputovao iz Baghdada. I Allah mi podari sigurnost, sve dok nisam u ao u o
vaj, va grad.
Zatim on zaplae, i izgovori stihove:
Slijepac ide mimo jarak bez opasnosti.
Onaj, koji ima svjetlost oiju, upada u njega, makar jo i tako jasno vidio.
Budala umakne svojim rijeima, makar jo i bio tako glup, Pametni i mudri meutim zbog
njih propadnu.
I vjernik trpi gorku oskudicu u gladi, Ali nevjerni gre nik nalazi obilan kruh.
Sto da pone jadan ovjek? Sto da uini? Udes je to odluio, i to je prema tomu tako.
Kada je izrekao te stihove, on nastavi:
- Tako sam ja dakle u ao u Kairo, i istovario svoje terete i uskladi tio svoju ro
bu u Chan Masruru. I dao sam slugi par dirhe-ma, da nam kupi ne to za jelo, i malo
prilegao, da odspavam. Kada sam se probudio, oti ao sam u ulicu, koja se zove Bai
n el-Kasrain. Ali sam se ubrzo vratio natrag i ondje prospavao no. A kada je do lo
jutro, otvorio sam jedan sve anj tkanine i rekao sebi samomu:
'Proi u kroz neke bazare i pogledati, kako ovdje stoji s trgovanjem.'
111 Hadija je hodoasnik, dionik hodoa a u Mekku.
347
Dvadesetipeta no
Izvadim dakle ne to tkanine, natovarim njome par svojih robova i otputim se, sv
e dok nisam do ao do D aharkasove robne burze. I prekupci mi, koji su ve saznali o mo
me dolasku, izau ondje ususret. Oni uzmu od mene moje tkanine te ih ponu izvikivat
i na prodaju. Ali nisu mogli postii ak ni kupovnu cijenu. To me je bacilo u brige.
Tada mi eih izvikivaa rekne:
'O moj gospodaru, ja u ti rei ne to, od ega e ti moi imati koristi. Ti bi trebao ui
i ono, to ine trgovci, i prodavati svoju robu za neki odreeni broj mjeseci na zajam
uza suradnju jednog pisara, jednog svjedoka i jednog mjenjaa. Na taj e nain svakog
ponedjeljka i svakog etvrtka zaprimati svoj novac i na svakom dirhemu zaraivati dv
a ili vi e. I pritom e imati vremena da si pogleda Kairo i Nil'
Ja reknem:
'To je dobar savjet.'
I povedem posrednike sa sobom u chan. Ti uzmu moje tkanine i otiu s njima na b
urzu, a ja sam ih prodavao, tim to sam pustio da mi se daju ugovori. Te sam ugovo
re pohranio kod stanovitog mjenjaa, koji mi je izdao o tome priznanicu. I naposlj
etku sam se vratio u chan.
Tu sam ostao stanovito vrijeme. Svaki sam dan za doruak pio po jedan pehar vin
a i jeo janjetinu i poslastice, sve dok ne bi do lo vrijeme, u koje su padala plaan
ja. Zatim sam meutim svakoga ponedjeljka i etvrtka odlazio na burzu i sjedao u duan
ovoga ili onoga trgovca, dok su pisar i mjenja obavljali ophodnju, kako bi od tr
govaca zaprimili novac. Zatim sam ja brojao novac, peatio kese i vraao se s njima
natrag u chan.
Jednoga meutim dana - bio je to ponedjeljak - ja otiem u hammam i vratim se oda
tle natrag u svoj chan. I uem u svoju sobu, i popijem za doruak pehar vina i potom
malo odspavam. I kada sam se probudio, pojedem jednu koko , po kropim se miomirisim
a i uputim se u duan stanovitog trgovca, koji se zvao Bedr ed-Din el-Bustani. im m
e je ugledao, on mi nazove dobrodo licu, i mi smo neko vrijeme askali, sve dok se n
ije otvorio
348
Ja nastavim:
'Ti treba na njemu zaraditi jo sto dirhema. Donesi mi komad papira, pa u ti ja n
a njemu zapisati cijenu!'
Tada ja od njega uzmem tkaninu, napi em mu vlastitom rukom priznanicu, dami dad
nem tkaninu i reknem:
'Uzmi je sa sobom, pa ako hoe , donesi mi cijenu o sljedeem hazarskom danu. Ili a
ko se to umilostivljuje prihvatiti, neka tkanina bude od mene gostinski dar za te
be!'
Ona odgovori:
'Neka ti se Allah odu i blagoslovom, neka te obdari mojim dobrom, i neka te uini
mojim suprugom i gospodarom!'
I Allah je usli io njezinu molitvu.
Nato joj ja reknem:
'O moja gospodarice, Dopusti da taj komad tkanine bude tvojim vlastitim. I j
o jedan drugi, slian, le i pripravan za tebe, samo mi jednom dopusti da pogledam tvo
je lice!'
im sam ja samo jednim pogledom pogledao njezino lice, spopalo me tisuu uzdisaja
e nje, i moje srce postane tako zarobljeno ljubavlju prema njoj, da nisam bio vi e g
ospodarom svojega razuma.
Nato ona pusti da joj zar opet padne, uzme tkaninu i rekne:
'O moj gospodaru, ne dopusti da budem odve dugo li ena pogleda na tebe!'
I tada mi je ve bila i ezla s oiju.
Ja meutim ostanem na burzi, sve dok nije pro lo vrijeme popodnevne molitve, kao
odsutan duhom, jer me je ljubav tako
350
Pripovijest prekupca kr anina
svladala. A silovitost me moje strasti natjera, da ispitujem o njoj tog trgovca,
i on mi rekne:
'Ona je bogata dama i ki nekog emira. Njezin je otac umro i ostavio joj iza se
be velik imetak.'
Zatim ja uzmem od njega opro taj i vratim se natrag u chan. Ondje stave pred me
ne moju veeru, ali ja nisam mogao jesti, jer sam uvijek morao misliti na nju. I j
a legnem na poinak. Ipak mi se ne pribli i nikakav san, nego sam bdio sve do jutra.
Zatim se dignem, obuem si jednu drugu haljinu, popijem pehar vina i uzmem neki m
ali jutarnji zalogaj. Zatim odem u duan onoga trgovca, pozdravim ga i sjednem k n
jemu.
I kao obino doe dama, ali u nekoj jo rasko nijoj odjei nego dan prije, a slijedila
ju je stanovita robinja. Ona me pozdravi, a da nije obratila pa nju na Bedr ed-Din
a, i rekne u biranim rijeima i nekim tako slatkim i dra esnim glasom, kakav ja jo ni
kada nisam
slu ao:
'Po alji nekoga sa mnom, da on zaprimi tisuuidvjesta dirhe-raa, cijenu tkanine!'
'emu urba?' upitam ja.
Ali ona odgovori:
'Uzmogli mi, da tebe nikada ne izgubimo!'
I ona naredi, neka mi se urui novac. Sjedio sam dakle i razgovarao s njome. Za
tim sam joj davao nijeme znakove, i ona shvati, da ja udim za tim, da je pojebem.
Ali ona urno ustane, kao da mi je to bila uzela za zlo. Budui da je moje srce v
isjelo o njoj, ja napustim bazar i poem za njezinim tragom. Iznenada doe k meni ro
binja i rekne:
'O moj gospodaru, doi i razgovaraj s mojom gospodaricom!'
Bio sam zateen i reknem:
'Mene ovdje ipak nitko ne poznaje.'
Ali robinja odgovori:
351
Dvcidesetipetci no
'O moj gospodaru, kako sije ti brzo zaboravio! Moja je gospodarica ona ista,
koja je danas bila u duanu trgovca toga i toga.'
Tako sam je ja slijedio do mjenjaa. Kada me je dama ondje ugledala, ona me pov
ue da sjednem uz nju i rekne:
'O moj ljubljeni, ti ispunjava moje misli, i ljubav je prema tebi obuzela moje
srce. Od onoga asa, kada sam te ugledala, ne prija mi niti san, ni jelo, ni pie.'
Ja joj odgovorim:
'Moja je patnja udvostruena tvoja, i moje se stanje ruga svakoj jadikovki.'
Tada ona apne:
'O moj ljubljeni, u tvojoj kui ili u mojoj?'
'Ja sam ovdje stranac, i nemam nikakvo mjesto, koje bi mi pru alo krov nad glav
om, osim chana. Tako to treba, ako ti to dopu ta , biti kod tebe.'
Ona potvrdi. Ali takoer rekne:
'Danas je no uoi petka, pa se tako ne mo e ni ta dogoditi prije sutra nakon molitve
. Po to se dakle pomoli , uzja i svog magarca i pitaj za etvrt el-Habbanija. A kada bud
e ondje, tada upitaj za kuu nadnadzornika Barakata, koji je poznat pod imenom Abu
Sama113, jer ondje stanujem ja. Ali nemoj doi prekasno, ja u te ekati!'
Tada moja radost postane jo veom. Ja se rastanem od nje i vratim se u svoj chan
, gdje provedem besanu no. Tek to sam meutim bio svjestan, da se pojavilo jutro, ja
ustanem i promijenim svoju haljinu, po kropim se slatkim miomirisima, uzmem sa so
bom u neki rubac pedeset dinara i poem iz Masrurova chana prema vratima Zuvaila,
gdje sam uzjahao nekog magarca. Goniu reknem:
113 Abu Sama znai: Sdmin otac. Odatle se ujedno vidi da se na a kairska ljepo
tica zove Sama.
352
Pripovijest pnkupca kr anina
'Odvedi me u etvrt el-Habbanija.'
On po uri sa mnom i u trenutku me dovede u neku ulicu, koja je poznata pod imen
om Darb el-Munkari. Ondje mu ja reknem:
'Ui unutra i raspitaj se o nadzornikovoj kui!'
I po to je posve kratko bio odsutan, on rekne:
/Sja i!'
Ja mu meutim reknem:
'Ti idi ispred!'
I ktomu dodam:
'Sutra rano ujutro doi opet ovamo, da me odvede kui!'
Goni odgovori:
'U ima Allahovo.'
Tada mu ja dadnem etvrtinu zlatnog dinara, on je uzme i ode svojim putem. Ja m
eutim pokucam na vrata, i tada k meni izau dvije mlade djevojke visokih djevianskih
sisa, sline Mjesecima. I one mi reknu:
'Ui! Na a te gospodarica i ekuje, i ona noas nije spavala, jer se tako silno tebi ra
dovala.'
Ja dakle uem u stanovitu dvoranu sa sedam vrata. Uokolo nje su se nalazili pro
zori, koji su gledali na neki vrt s vokama svakojake vrste u kome su poskakiva
li potoii i cvrkutale ptice . Sama je meutim dvorana bila tako sjajno izbijeljena
es-sul-tani114 vapnom, daje ovjek u njemu mogao vidjeti svoje lice. Strop je bio
ukra en zlatnim ukrasima, a unaokolo je bio povezan slijed natpisa od dragulja boj
e ultramarin mnogostruke ljepote, koji je zasljepljivao gledatelja. Pod je bio p
okriven bijelim mramorom, u koji je bio umetnut areni mozaik. U sredini se nalazi
o advrvan115. Na uglovima su se bunara nalazile ptice, koje su bile optoene bi114
Sultansko je vapno naravno - vapno vrhunske kvalitete.
115
Vodoskok.
353
Dvadesetipeta no
serima i draguljima. Dvorana je bila oblo ena sagovima i arenima svilenim pokrivaima
, a na zidovima su bile klupe s jastucima.
Pa kada sam ja u ao i sjeo'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
354
Ali kada je poela
dvadeseti esta no
ehrezad nastavi ovako:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi trgovac kr aninu rekao:
. Kada sam u ao i sjeo, tada takoer odmah ue dama, okrunjena dijademom, koji je bi
o optoen biserima i draguljima. Njezine su ruke bile ukra ene crvenom kanom, njezin
e obrve i trepavice obojane crnim olovnim sjajnikom. Kada me je ugledala, ona mi
se nasmije i, uzme me u zagrljaj i pritisne na grudi. I ona stavi svoja usta na m
oja usta u pone sisati moj jezik, kao to sam i ja njezin, i rekne:
'Jesi li ti stvarno do ao k meni?'
Ja uzviknem:
'Ja sam tu, tvoj rob.'
Ona mi od srca za eli dobrodo licu i rekne:
'Tako mi Allaha, od onoga mi dana, kada sam te ugledala, san vi e nije bio slad
ak, niti mi je prijalo jelo.'
Ja reknem:
'Tako je bilo takoer meni.'
355
Dvadeseti esta no
Zatim sjednemo i ponemo razgovarati, tim to sam ja glavu pun srama oborio prema
podu. Ona meutim ubrzo postavi pred mene stol, pun najizvrsnijih jela: meso s gr
o icama, toplu pa tetu od lisnata tijesta s ribom, koja je bila prireena s pelinjim med
om, i punjene pilie. I ja sam zajedno s njome jeo, sve dok se nismo zasitili. Zat
im mi donesu posudu za umivanje i bakreni vr za vodu, i ja operem svoje ruke. Zat
im se po kropimo ru inom vodom i mo usom i opet sjednemo, da razgovaramo. Ona meutim pon
e govoriti ove stihove:
Da smo slutili tvoj dolazak, mi bismo krv srca I crninu oka radosno rasprostrli.
Takoer bismo svoje obraze opskrbili,
Kako bi te tvoj put pratio preko onih kapaka.
Zatim smo se uzajamno tu ili na svoju patnju. I tako ljubav prema njoj uhvati k
orijen u mojemu srcu, da mi u poreenju s njome cjelokupno moje bogatstvo nije vri
jedilo ni ta. Nato ponemo zbijati ale i milovati se i ljubiti, sve dok se nije spust
ila no. Robinje pak postave pred nas jela i vino, savr enu gozbu, i mi smo pili sve
do polovice noi. Zatim legnemo, i ja sam spavao s njome sve do jutra, i nikada u
svome ivotu nisam do ivio neku no poput te.
Ali kada je do lo jutro, ja ustanem, bacim rubac, u kome su bili dinari, pod ja
stuke i uzmem od nje opro taj. Kada sam izlazio, ona zaplae i rekne:
'Moj gospodaru, kada trebam opet gledati to milo lice?'
Ja joj odgovorim:
'Naveer u biti kod tebe.'
Kada sam bio napolju, sretnem gonia magarca, koji me je bio ovamo doveo dan pr
ije, kako me eka pred vratima. Tako se pop356
Pripovijest prekupca kr anina
nem na njegova magarca i odja im u Chan Masrur. Ondje sja im, dadnem goniu pola dinar
a i reknem mu:
'O zalasku sunca budi opet ovdje!'
On to obea. Ja dorukujem i izaem, da zaprimim novac za tkanine. Poslije toga se
vratim natrag. Nabavio sam dakle za nju peeno janje, kupio ne to slatki a, pozvao nek
og nosaa, stavio mu sve nabavljeno u ko aru i dao mu njegovu zaradu. Opet sam sve d
o smiraja dana i ao za svojim poslovima. Zatim meutim iznajmim gonia magarca. Opet u
zmem pedeset dinara, stavim ih u rubac i poja im k njezinoj kui. Ondje naem obrisan
mramorni pod, oi enu mjed, pripravljene svjetiljke, upaljene svijee, postavljena jela
i procijeeno vino. Kada me je ugledala, ona mi obavije ruke oko vrata i uzvikne:
'Ispunio si me e njom za sobom.'
Zatim ona postavi pred mene stolove, i mi smo jeli, sve dok se nismo zasitili
. Tada uzmu robinje jedai stol i donesu vino. Pili smo dakle bez prestanka sve do
ponoi. I zatim odemo u spavau sobu i ondje smo le ali sve do jutra. Zatim ja ustane
m i ostavim joj pedeset dinara kao i prije toga. Izaem napolje i naeni gonia magarc
a, odja im u chan i neko vrijeme prospavam. Zatim izaem i kupim veeru. Uzmem par gus
aka, zapaprenu ri u, pr ene kolokazije, voe, slastice i cvijee, i sve to po aljem k njoj
. I vratim se kui, uzmem u jednome rupcu pedest dinara i odja im s goniem kao i uvij
ek k toj kui. Ondje uem, i mi smo jeli i pili, i zajedno le ali sve do jutra. Zatim
sam se digao, bacio joj rubac, i po obiaju odjahao natrag u chan.
Tako sam neko vrijeme ivio dalje, sve dok jednoga jutra poslije jedne takve noi
nisam vidio, da ja vi e ne posjedujem nijedan dinar i nijedan dirhem. Tada ja seb
i reknem:
'Sve je to sotonino djelo!'
I izgovorim stihove:
Ako bogata postane siroma nim, tada odlazi njegov sjaj Kao pri zalasku Sunevo svjetl
o.
357
Dvadesetiksta no
Ako se nalazi u daljini, biva zaboravljen od ljudi. Ali ako je blizu, njihova mu
srea ne cvjeta.
Kri om se on ulja po bazarima. I gorke isplakuje suze, ako je sam.
Tako mi Allaha, ovjek mo e medu vlastitim narodom, ako ga priti e siroma tvo, biti samo
tudinac.
Zatim napustim chan i proem kroz ulicu Bain el-Kasrain, sve dalje, dok nisam d
o ao do vrata Zuvaila. Ondje naiem na neku veliku gu vu, i vrata su bila zakrena od mn
o tva naroda. Sudbina je dakle htjela, da sam ondje ugledao nekoga plaenika, koji j
e jahao, i da sam ga protiv svoje volje pritisnuo. Tada moja ruka dodirne njegov
d ep. Opipam ga i primijetim, da se neka kesa nalazi u d epu, na kojemu je le ala moj
a ruka, i postanem svjesnim, da je moja ruka blizu toj kesi. Ja je brzo uzmem iz
d epa. Ali plaenik primijeti, daje njegov ep postao lakim, turne svoju ruku u d ep i
nae ga prazna. Tada se okrene prema meni, digne svoju ruku s batinom i udari me p
o glavi. Ja se sru im na zemlju, a narod oko nas zatvori krug, pograbi plaenikovu iv
otinju za uzde i povie:
'Zar si ti ovom mladiu zadao jedan takav udarac samo zato, to te je on pritisnu
o?'
Ali im plaenik zavie:
'To je neki prokleti kradljivac!'
Nato ja opet doem k sebi i zaujem, kako narod kazuje:
'To je jedan lijep mladi, koji nije ni ta ukrao.'
Jedni su to povjerovali, drugi ne. I nastane velika prepirka ovamo i onamo. N
arod me pone vui i htjedne me od njega osloboditi. Ali budui da je udes to tako odr
edio, kroz vrata ue vali358
Pripovijest prekupca kr anina
ja116 s nadzornikom i gradskim stra arima. Pa kada je on ugledao narod oko mene i
vojnika, tada on upita:
'Sto se ovdje dogaa?'
'Tako mi Allaha, senor' uzvikne plaenik 'to je neki lopov! Imao sam u d epu plav
u kesu s dvadeset dinara, koju je on ukrao, kada sam bio u gu vi.'
Tada valija upita;
'Je li tko bio pokraj tebe?'
Plaenik odgovori:
'Ne.'
Tada valija dovikne nadzorniku, neka me pograbi. I sada je sve moralo doi na s
vjetlost dana. Dalje valija zapovijedi, neka me razodjenu. Pa kada su oni to uini
li, nau u mojim haljinama kesu. Kada su dakle bili na li kesu, valija je uzme, otvo
ri je i prebroji. I on u njoj nae dvadeset dinara, onako kako je to naveo plaenik.
Tada on postane gnjevnim i zapovijedi stra i, neka me izvedu pred njega. Zatim mi
on rekne:
'O mladiu, govori istinu: jesi li ti ukrao ovu kesu?'
Ja sam pognuo glavu k zemlji i sam sebi rekao:
'Ako ka em, da je nisam ukrao, tada ipak ne mogu poricati to, da su je kod mene
na li. Ako ka em, da sam je ukrao, tada u lo e proi.'
Zatim podignem glavu i reknem:
'Da, ja sam je uzeo.'
Kada je meutim valija uo od mene te rijei, on se zaprepasti i dadne da pristupe
svjedoci, da poslu aju moje priznanje. - Sve se to dogaalo pred vratima Zuvaila. Zatim valija zapovijedi krvniku, neka mi odsijee desnu ruku, i on to uini. I bio b
i mi uzeo takoer jo lijevu nogu117, ali plaenikovo srce postane mekim, i on za mene
ulo i zagovor. Tako valija odustane od mene i ode odatle.
116
Valija (vali) je zapovjednik gradske stra e.
Po plavoj se boji mo e predpostaviti da je plaenik kr anin, a po oslovljavanju "s
enor" da dolazi iz panjolske.
117
Ulina se kraa ka njava prema muslimanskim zakonima odsijecanjem
desne ruke i lijeve noge.
359
Dvadesetiksta no
Narod me meutim okru i i dadnu mi da popijem pehar vina. Da, plaenik mi ak dadne k
esu i rekne:
'Ti si lijep mladi, i tebi se ne prilii, da bude razbojnik.'
Tada ja izgovorim stihove:
O ti koji si mi poklonio povjerenje, tako iniAlldha, ja nisam nikakav razbojnik,
O ti najbolji od ljudi, ja nisam neki od lopova!
Ne, promjenjivi sluajevi udesa su me brzo pogodili. Briga, isku enje i siroma tvo su
bili ti, koji su me tjerali.
Ne iz moje ruke, iz Allahove je do la strijela, Koja je s moje glave skinula krunu
bogatstva.
Ostavi me takoer plaenik i uputi se odatle, po to mi je darovao kesu. Ja sam meuti
m po ao svojim putem, zamotao sam svoju ruku u komad platna i stavio je na svoje g
rudi. itav se moj izgled izmijenio, moja je boja postala blijeda zbog toga, to se
sa mnom dogodilo. Polako sam hodao dalje ka kui svoje ljubljene, i ondje se onako
poremeen bacim na postelju sa sagovima. Kada me je meutim ugledala tako promijenj
ena i blijeda, ona me upita:
'Sto te ti ti, i zbog ega te ja moram gledati u tako promijenjenu stanju?'
Ja odgovorim:
'Boli me glava, i nije mi dobro.'
Tada ona postane tu na, i pone je zbog mene ti titi briga, i rekne:
'Nemoj mi sa i ati srce, moj gospodaru, nego sjedni i digni glavu i ispriaj mi, to
ti se danas dogodilo. Jer tvoje mi lice govori stanovitim vlastitim jezikom.'
360
Pripovijest prekupca kr anina
'Ostavi me s tim naklapanjem!' reknem ja.
Ali ona pone plakati i rekne:
'Meni se ini, da sam ti ja dosadila. Jer ja te vidim drugaijega nego inae.'
Ja sam meutim utio. I ona mi se obraala na razne naine, iako joj nisam davao nika
kav odgovor, sve dok se nad nama nije spustila no. Tada ona stavi pred mene jela.
Ja ih ipak nisam dotakao, jer sam bio u brizi, da e ona vidjeti, da jedem lijevo
m rukom. I ja reknem:
'Nemam sada nikakve elje za jelom.'
Ali ona zamoli:
'Ispripovijedaj mi, to ti se danas dogodilo i za to si tako tu an, slomljen u srcu
i u du i!'
. Ja odgovorim:
'Uskoro u ti sve u dokolici ispripovijedati.'
Zatim mi ona donese vino i rekne:
'Pij, to e ti otkloniti brige. Da, ti mora piti i priati mi to je s tobom posrije
di!'
Ja upitam:
'Moram li zaista pripovijedati?'
A ona odgovori:
'Dabome!'
Nato ja reknem:
'Ako to dakle mora biti, daj mi piti svojom vlastitom rukom.'
Ona napuni pehar i ispije ga, opet ga napuni i pru i ga meni. Ja ga od nje uzme
m lijevom rukom, i dok su iz mojih oiju tekle suze, ja reknem:
Ako je Alldh jednom ovjeku namijenio nesreu, Pa makar taj i posjedovao sluh i vid
i razum,
361
Dvadesetiksta no
Tada mu On uini u i gluhima, i srce mu uini slijepim, I brzo iz njega i upa razum kao n
eku vlas,
Sve dok mu, po to je On izvr io svoju volju, ponovo ne vrati razum. Zatim taj dolazi
sam k sebi.
Kada sam ja zavr io te stihove, ponem plakati, dr ei pehar u svojoj lijevoj ruci. O
na meutim glasno krikne i rekne:
'Sto je povod tvojim suzama? Ti mi sa i e srce! I zbog ega uzima pehar lijevom rukom
?'
Ja joj odgovorim:
'Imam na desnoj ir.'
Ona uzvikne:
'Poka i ga, ja u ti ga otvoriti!'
'Jo je prerano, da se otvara' odgovorim ja 'stoga me nemoj muiti, sada jo ne mog
u izvlaiti ruku!'
Nato ja ispijem pehar, i ona mi je sve vi e davala piti, sve dok me nije svlada
lo pijanstvo i dok nisam zaspao, ondje gdje sam sjedio. Zatim ona ugleda moju ru
ku bez ake. Tada je obuzme jedna takva bol, kakva inae nikada ne obuzima ovjeka, i
jadikovala je nada mnom neprestano sve do jutra. Kada sam se meutim ja probudio,
vidim, da mi je pripremila uvarak. Ona mi ga pru i, i gledaj, u njemu su bila etiri
pileta. I dadne mi takoer da popijem pehar vina. Ja pojedem i popijem, i odlo im j
oj kesu i htjednem otii.
Ona meutim upita:
'Kamo hoe otii?'
A ja odgovorim:
'Kamo me vodi moj put.'
Ali ona zamoli: ^
'Ipak nemoj odlaziti, sjedni!'
362
Pripovijest prekupca kr anina
Tada ja sjednem, a ona pone:
'Zar te je ljubav prema meni dovela dotle, sa si ti poradi mene izdao sav nov
ac i izgubio svoju ruku? Ja te pozivam kao svjedoka protiv sebe
ali je Allah sve
znajui svjedok da se nikada neu od tebe rastajati. I ti treba vidjeti, da su moje r
ijei istinite.'
Ona smjesta po alje po svjedoke. Ti dou i ona im rekne:
- Napi ite moj brani ugovor s ovim mladiem i posvjedoite, da sam primila jutarnji
dar118!'
Nakon to je s njima sastavila moj brani ugovor, ona rekne:
'Budite moji svjedoci, da cjelokupan moj novac, koji se nalazi ovdje u krinji,
i da svi robovi i robinje, koje ja posjedujem, pripadaju ovomu mladiu!'
Oni to takoer slu beno stave na papir, i ja primim darovnicu. Zatim oni odu, po to
su dobili tomu primjerenu nagradu.
Moja me meutim gospodarica primi za ruku i odvede me u stanovitu odaju, otvori
neku veliku krinju i rekne mi:
'Pogledaj, to se nalazi u krinji.'
Ja pogledam, i gledaj, ona je bila puna rubaca. Tada ona rekne:
'Ovo je tvoj novac, koji sam dobila od tebe. Svakiput, kada si mi davao rubac
sa pedeset dinara, ja sam ga umatala i stavljala u ovu krinju. Zato uzmi ono, to
pripada tebi, jer se to samo vraa tebi, i ti si danas postao bogatim ovjekom! Zbog
mene te je stigla ta sudbima, da si izgubio svoju desnu ruku. Ja ti se nikada n
e mogu dovoljno odu iti. Da, ak i ako bih za tebe dala svoj ivot, to bi bilo samo ma
lo, i ja bih jo uvijek ostajala tvojim du nikom.'
Zatim ona ponovi:
'Uzmi to, to ptipada samo tebi!'
118 Jutarnjim se darom zove otkup za mladu. Dvije se treine utvrene svote pl
aaju prije samog potpisivanja branog ugovora. Tea se pak treina mora isplatiti eni u
sluaju rastave braka ili u sluaju mu evljeve smrti.
363
Dvadesetiksta no
Ja dakle stavim sadr aj njezine krinje u svoju krinju, i tako moj imetak i njezin
imetak, koji sam joj ja bio dao, postanu jedno. Sada se obraduje moje srce, i i ez
ne moja bol. Zatim ja ustanem, poljubim je i zahvalim joj. Ona meutim rekne:
Ti si iz ljubavi prema meni rtvovao svoju ruku, i kako bih ti
se ja mogla za to odu iti? Tako mi Allaha, kada bih ti ja iz ljubavi
prema tebi svoj ivot prinijela kao rtvu, to bi bilo samo malo, i ne
bi izbrisalo moj dug prema tebi.
Zatim ona oporuno prepi e na mene sve, to je posjedovala u haljinama, nakitu i os
talome posjedu. I tek nakon to sam je ja o svemu, to mi se bilo dogodilo, tono izvi
jestio, ona legne, o alo ena zbog moje tuge. I ja kod nje provedem no.
Ali jo prije nego to smo zajedno po ivjeli jedan mjesec, ona se razboli, i njezin
a je bolest sve vi e uzimala maha. Ve se nakon pedeset dana ona ubrajala u narod on
ozemaljskog svijeta. I ja je opremim, pokopam njezino tijelo u zemlju, naredim z
a nju itanja iz Kur'ana i izdam njoj za ljubav mnogo novaca siromasima. Zatim nap
ustim grobnicu. Potom ustanovim, da je ona iza sebe mnogo toga ostavila, u novcu
, poljskim dobrima i imanjima. Meu njezinima se skladi nim zgradama nalazila takoer
zgrada puna seza-ma, iz koje sam ti ga prodao. Da se meutim tako dugo nisam mogao
za tebe pobrinuti, razlog je le ao u tome, to sam najprije morao prodavati ostatak
zaliha i sve, to se nalazilo u skladi tima. No nemoj mi protivurijeiti u onome, to u
ti rei: ja sam jeo od tvojega kruha, i zato bih ti elio novac za sezam, koji se jo
nalazi kod tebe, dati na poklon. To je dakle razlog, zbog kojega jedem ljevicom,
jer mi je desnica odsjeena.
Zaista - reknem ja - ti mi ukazuje rasipniku dobrotu.
Zatim me on upita:
Ne eli li putovati sa mnom u moju zaviajnu zemlju?
Nakupovao sam robe iz Kaira i Aleksandrije. Reci, eli li putovati
sa mnom?
Ja pristanem i dogovorim se s njime, da o koncu mjeseca krenemo na put. Zatim
prodam sve, to sam imao, i za to pokupujem
364
Pripovijest prekupca kr anina
drugu robu, i mi doputujemo, ja i taj mladi, u ovu va u zemlju. Ovdje on rasproda s
voju robu, kupi za taj novac drugu iz va e zemlje i opet otputuje prema zemlji Egi
ptu. Moja je srea tako htjela, da sam ja ostao ovdje i da mi se juer nano dogodilo
ovdje u tuini onako, kako mi se dogodilo. Zar to nije, o najvei kralju na eg vremena
, jo udnije od povijesti toga grbavca?'
Kralj meutim uzvikne:
- Vi ipak morate svi zajedno visjeti..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
A
Ali kada je poela
dvadesetisedma no
Sehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je, kada je kralj od Kine objasnio:
- Vi ipak morate biti obje eni
stupio naprijed upravitelj kraljeve kuhinje i reka
o:
- Ako mi ti to dopusti , ja u ti ispripovijedati povijest, koja mi se dogodila u
vrijeme, kratko prije nego to sam na ao ovoga grbavca. Pa ako je ona udesnija od nj
egove povijesti, hoe li nam tada pokloniti na
ivot?
- Kralj odgovori:
- Dabome.
I od njega bude zapoeta
UPRAVITELJEVA PRIPOVIJEST.
'Znaj, o kralju, ja sam juer bio na jednome skupu, na kojemu se itao Kur'an i n
a kojemu su se okupili uenjaci. Kada su itai bili sa svojim itanjem na kraju, bude p
rostrt stol, a meu ostalim stvarima bude pred nas stavljen takoer paprika s kuminom
. Mi
367
Dvadesetisedma no
smo ostali sjeli i od toga jeli, samo se jedan sustezao i nije htio od toga jest
i. Mi smo ga preklinjali, neka jede, ali se on kleo, da to nee uiniti. Ali mi nava
limo na njega, sve dok on nije rekao:
- Nemojte poku avati, da me na to prisilite! Meni je dosta
ono, to mi se jednom dogodilo, zato to sam jeo od toga jela.
Zatim on izgovori stih119:
Uzmi nekog gospodara na svoja ramena i poeni s hodom. Ako ti se dopada takvo liil
o za lice, samo ga nanosi.
Kada je on zavr io, mi mu reknemo:
- Za volju Allahovu, zbog kojega se razloga suzdr ava od
toga, da jede od paprika a s kuminom?
Ovaj odvrati:
- Ako ja zaista od toga moram jesti, tada to mogu initi jedi
no, po to sam si oprao ruke etrdeset puta sapunom, etrdeset
puta sodom i etrdeset puta lu inom, sve u svemu stoidvadeset
puta.
Tada domain, koji je pred goste iznio gozbu, zapovijedi svojim slugama, da don
esu vodu i sve, to mu je trebalo, i ovaj si opere ruke na taj nain, kako je bilo r
eeno. Tada mladi ovjek doe protiv volje, sjedne, ispru i ujedno svoju ruku kao u stra
hu, umoi je u paprika i pone jesti, tim to si je nametao veliku prisilu. Mi smo zbog
toga dospjeli u krajnje zaprepa enje. Njegova je ruka drhtala, i mi uvidimo, da mu
je palac odsjeen, i da on jede samo sa etiri prsta. Tada mu mi reknemo:
- Za volju Allahovu, to se dogodilo s tvojim palcem?
- Moja brao
odgovori on - nije to tako samo s ovim palcem, nego takoer i s dru
gim, a isto je tako na mojima objema nogama, kao to trebate vidjeti.
119 Stih ovdje predstavljaju dva polustiha.
368
Upraviteljeva, pripovijest
Nato on poka e svoju lijevu ruku, i mi uvidimo, da je ona bila kao desna. Na is
ti nam nain poka e svoje noge, koje su bile bez no nih paleva. Kada smo ga tako pogled
ali, tada poraste na a zaprepa enost, i mi mu reknemo:
Mi jedva imamo strpljenja ekati, da nam ispripovijeda svoju pripovijest i da uj
emo, kako si izgubio svoje paleve i zbog ega si sebi stoidvadeset puta oprao ruke.
Znajte dakle - pone on pripovijedati - moj je otac bio veletrgovac, i on je b
io najstariji lan trgovakog ceha u gradu Baghdadu, u vrijeme kalifa Haran er-Ra ida.
On je strasno volio piti vino i slu ati svirku lutnje i drugih glazbenih instrume
nata. A kada je umro, on ne ostavi ni ta iza sebe. Ja ga pokopam i dadnem za njega
itati Kur'an, a tugovao sam za njim dane i noi. Poslije toga otvorim njegov duan i
naem, da je ostavio malo robe, dok su tu meutim bili mnogi od njegovih dugova. Ip
ak sam se s njegovim vjerovnicima sporazumio o stanovitom roku odgode i pobudio
kod njih samilost. Poeo sam se dakle baviti trgovanjem i odplaivao vjerovnicima od
tjedna do tjedna po stanovite svote. Na taj sam nain nastavio raditi neko vrijem
e, sve dok nisam otplatio dugove i mogao poeti umna ati svoju glavnicu. Tako sam po
slovao dan i no. Jednoga meutim dana, dok sam ja sjedio u svojemu duanu, pojavi se
iznenada preda mnom neka mlada dama, od koje moje oko jo nikada nije vidjelo ljep e
. Ona je na sebi nosila nakit i rasko ne haljine i jahala neku mazgu, pred njome j
e i ao jedan crni rob, a jedan je drugi slijedio za njom. Na ulazu u burzu ostavi i
votinju da stoji i ue, a za njome je slijedio u kopljenik, koji joj rekne:
'O moja gospodarice, poi odavde, i ne daj nikomu da te prepozna, inae e pod nama
zapaliti vatru.'"
I on stupi pred nju i pone je tititi od pogleda, dok se ona ogledala za trgovaki
m duanima. Ali nijedan duan ne nae otvorenim osim mojega, i tako ona s u kopljenikom
ue k meni, sjedne u mome duanu i pozdravi me. Ne to ljep e od njezina govora i slae od
njezina glasa ja jo nikada nisam slu ao. Nato ona skine zar sa svojega lica, i ja v
idim, da je ono poput Mjeseca. Ja je meutim pogledam jednim pogledom, koji je u m
eni izazvao tisuu
369
Dvadesetisedma no
uzdaha. Moje je srce bilo zarobljeno u ljubavi prema njoj, i ja ponem uvijek izno
va pogledavati njezino lice i izgovarati stihove:
Razgovaraj s lijepom djevom u aru golublje boje: Zbilja, samo e me smrt osloboditi
moje patnje!
Uini mi ljubav, da ozdravim od svoje bolesti,
Ja pru am svoju ruku prema onomu, to mi poklanja tvoja ruka.
A po to je ula moje rijei, ona odvrati:
Pun sam strpljenja u odnosu na tvoju ljubav. Ako me ti
zaboravi ,
Ipak moje srce i cijela moja nutrina ne ljubi nikoga osim tebe.
Ako ikada moje oko gleda ne to drugo osim tvoje ljepote, Tada se to zbiva, ako bor
avi daleko, nikada zbog tvoje blizine.
Zakleo sam se zakletvom, da ljubav prema tebi nikada ne smije
izblijediti.
Moje je srce tu no, i ne mo e odustati od svoje e nje.
Ljubav me je poslu ila peharom ljubavnog ara:
O kad bi on mogao opiti tebe, onako kako je mene opio!
Zato uzmi sa sobom od mene tijelo, kamo god uope hitao. Pokopaj me pokraj mjesta,
na kome se ti zadr ava i boravi .^
Zazovi moje ime nad mojim grobom, tada e ti odgovoriti Uzdisaj mojih kostiju. One
te uju, ako zove za mnom.
370
Upraviteljeva pripovijest
A ako bi me se trebalo pitati o mojoj elji upuenoj Allahu, 'Milost Milosrdnoga i z
atim tvoja!' rekao bih.
Kada je zavr ila te stihove, ona upita:
'O mladiu, ima li lijepih tkanina u svojemu duanu?'
Ja odgovorim:
'O moja gospodarice, tvoj je rob siroma an. Ali imaj strpljenja, dok trgovci ne
otvore svoje duane, pa u ti ja onda donijeti, togod uope za eli .'
Zatim ponem s njome razgovarati, potonuo u moru ljubavi prema njoj i smeten st
ra u prema njoj, sve dok trgovci nisu otvorili duane. Tada ja ustanem i pokupujem jo
j sve, to je eljela. Ali je cijena za to iznosila pettisua dirhema. Ona pru i tkanine
u kopljeniku, i ovaj ih uzme, i oboje izau iz burze. Ondje joj dovedu mazgu, i ona
odja i, a da mi nije rekla ak ni samo to, odakle dolazi, a mene je bilo stid, da o
toj stvari razgovaram. Kada su me meutim trgovci opomenuli za cijenu, ja za nju
zajamim pettisua dirhema i odem kui, pijan od ljubavi prema njoj. Pred mene postave
veeru, i ja pojedem jedan zalogaj, ali sam samo mislio na njezinu ljepotu i ljup
kost. Zatim sam poku ao spavati, ali mi se san nije htio pribli iti. U tome stanju o
stanem itav jedan tjedan, sve dok trgovci nisu od mene zatra ili svoj novac. Ja ih
meutim nagovorim, neka se strpe jo tjedan dana. O koncu se tog tjedna ona opet poj
avi, ja ui na svojoj mazgi, praena od jednog u kopljenika i dva roba. Ona me pozdravi
i rekne:
'O gospodaru, mi smo te ostavili da dugo eka na cijenu tkanine. Ali sada pozovi
mjenjaa i uzmi novac'
Tada doe mjenja, u kopljenik mu izbroji novac, a ja ga zaprimim. Zatim ponem opet
s njome askati, sve dok bazar nije bio otvoren. Pa kada mi je ona rekla: 'Nabavi
mi ovo i ono!', tada joj ja uzmem od trgovaca ono, to je eljela.
371
Dvadesetisedma no
Ona to uzme i ode, a da nije sa mnom govorila o cijeni. Ipak, tek to se ona ot
putila, ja se pokajem zbog toga. Jer sam ono, to je ona eljela, bio kupio za tisuu
dinara. Kada je zatim posve i ezla s mojih oiju, ja sebi samomu reknem:
'Kakva je to ljubav? Ona mi je donijela pettisua dirhema i uzela robe za tisuu
dinara.'
Sada sam se pobojao, da u postati prosjakom zbog dugova, koje sam napravio kod
trgovaca, i rekao:
'Ta je dama neka prevarantica, koja me je obmanula svojom ljepotom i ljupko u. O
na je uvidjela, da sam jo mlad. I ona me je sigurno ismijala, zato to je ja nisam
pitao o njezinu stanu.'
Ta me je sumnja bez prestanka opsijedala, pogotovo to je ona bila odsutna vi e o
d jednoga mjeseca. Trgovci su od mene zahtijevali svoj novac i pravili na mene p
ritisak, tako da sam raspisao na prodaju sav svoj posjed i razmi ljao o svojoj pro
pasti.
Dok sam tako jednoga dana sjedio utonuo u misli, ona iznenav
da sja i na hazarskim vratima i uputi se ravno prema meni. Cim sam je ugledao, i eznu
brige, i ja zaboravim svoj nevoljni polo aj. Ona ue, pozdravi me svojim dra esnim gl
asom i nato rekne:
'Pozovi mjenjaa i daj da ti se odva e tvoj novac'
Tada mi ona dadne cijenu za svu tu robu, koju sam joj bio nabavio, i jo vi e. Za
tim je ona sa mnom zadovoljno askala, dok sam ja pomi ljao da u umrijeti od radosti
i ushienja. Naposljetku me ona upita:
'Ima li ti kakvu enu?'
I ja odgovorim:
'Ne, zbilja, ja ne poznajem nikakvu enu.'
I ja ponem lijevati suze. Tada me ona upita:
'Zbog ega ti plae ?'
Ja pak odgovorim:
'Pusti to kako jest!'
372
Upraviteljeva, pripovijest
Nato ja uzmem par dinara, dadnem ih u kopljeniku i zamolim ga, da igra posrednik
u ulogu. On se meutim nasmije i rekne:
'Ona tebe vi e ljubi, nego ti nju. Ona nema uope neke stvarne potrebe za tkanina
ma, koje je od tebe kupila, i sve je to uinila samo iz ljubavi prema tebi. Zahtij
evaj dakle od nje, to god uope hoe , i ona ti ni ta nee uskratiti.'
Kada je vidjela, da sam dao dinare u kopljeniku, ona se okrene, i opet sjedne n
a pod. Ja meutim reknem:
'Pokloni svom robu milostinju svoje dobrote i oprosti mu zbog onoga, to on hoe
rei.'
Zatim sam s njome govorio o onome, to me je pokretalo. Ona mi dadne do znanja
o svome pristanku i rekne u kopljeniku:
'Ti treba prenijeti moju poruku.'
I meni:
'Uini, togod ti rekne u kopljenik!'
Nato se ona podigne i otie, a ja trgovcima isplatim njihov novac. Ti su imali
svoju zaradu, no meni ostane jedino aljenje zbog prekida na ega zajednikog dru enja. I
cijele one noi ne uzmognem spavati. Ali ve nakon malo dana doe k meni njezin u koplj
enik, i ja ga uglaeno pozdravim i upitam ga o njegovoj gospodarici. On odgovori:
'Zaista, ona je bolesna od ljubavi.'
Zatim ga ja zamolim, da mi dadne obavijest o njoj. On rekne:
'Sitt120 Zubaida - ena kalifa Haruna er-Ra ida121 - ju je odgojila u svojoj kui,
i ona pripada njezinim robinjama. Ona je zamolila svoju gospodaricu, da smije sl
obodno izlaziti i ulaziti, i ona je sada kao kakva nadzornica. Ona je takoer svoj
oj gospo120
Naslov Sitt, koji se pravilno pojavljuje ispred imena znai najpri
je gospo
darica, a potom i princeza.
121
Sitt Zubaida je bila sestrina, i neprijeporno najuglednija ena ovo
ga
znaajnoga baghdadskog kalifa iz obitelji Abasida (764-809. godine).
373
Dvadesetisedma no
darici govorila o tebi i zamolila je, da tebe njome o eni. Gospodarica je meutim re
kla: 'To ja ne mogu uiniti, sve dok nisam vidjela tog mladia. Ako je on tebe dosto
jan, tada u ga o eniti tobom.' Zbog toga emo te sada mi otpremiti u palau, i ako ti p
oe za rukom, da doe u nju, tada e ti svoju elju, da nju posjeduje , postii. Ali ako tv
stvar postane javnom, tada e ti biti odrubljena glava. Pa to ti ka e na to?'
Ja uzviknem:
'Ii u s tobom i sve, to pripovijeda , pustiti da prijee preko mene.'
Tada u kopljenik nastavi:
'im danas padne no, otii u d amiju, koju je Sitt Zubaida izgradila na Tigrisu, pom
oli se, i ostani ondje preko noi.'
'Od srca rado' odgovorim ja.
im se dakle bila spustila veer, ja odem u d amiju, ponem ondje moliti, i ostanem t
ijekom cijele noi. im je meutim zarud-jela prva dnevna svjetlost, kad li, gledaj, d
ou dva u kopljenika s praznim sanducima, koje su donijeli u d amiju. Zatim je jedan o
ti ao, dok je drugi zaostao. Kada sam ga pa ljivije promotrio, gledaj, tu se nalazio
na posrednik. Poslije stanovitoga kratkog vremena ue robinja
moja ljubljena i prie
k meni. Tada ja pojurim prema njoj i zagrlim je, i ona mene poljubi u suzama ra
dosnicama. Po to smo neko vrijeme porazgovarali, ona mi naredi da se popnem u jeda
n od onih sanduka i zakljua ga iznad mene. Zatim se okrene prema u kopljeniku, koji
je sa sobom donio mnogo robe. Nju ona dadne napuniti u sanduke, i zatim jedan z
a drugim zakljua, dok nije sa svima bila gotova. U kopljenici ih odnesu dolje u amac
i prevezu nas veslajui do palae Sitt Zubaide. Ipak me u meuvremenu ponu muiti misli,
i ja reknem sam sebi:
'Ja u poginuti za volju svoje po ude. Hou li ja postii svoj cilj ili ne?'
I ja ponem plakati, ondje u sanduku, i motiti se Allahu, da me ushtjedne spasi
ti iz moje nevolje. Ali su oni plovili dalje, sve dok sa
374
Upraviteljeva, pripovijest
sanducima nisu dospjeli do vrata palae, i dok nisu ondje istovarili sanduke napol
je, a meu njima takoer onaj, u kome sam bio ja. Zatim ih oni kroz etu u kopljenika, s
tra ara i haremskih slu benika unesu unutra, dok nisu do li do nadu kopljenika, koji se
trgnuo iz svojega drijeme a i doviknuo djevojci:
'Sto je ovdje u ovim sanducima?'
'Oni su puni robe za Sitt Zubaidu!'
'Otvarajte jedan za drugim, da ja vidim, to je u njima!'
'A zbog ega ih ti hoe dati otvarati?'
Tada on na nju povie:
'Ne sastavljaj nikakve dugake govore! Ovi sanduci moraju biti otvoreni.'
I on skoi na noge. Najprije htjedne otvoriti taj sanduk, u kojemu sam bio ja. i
m ga je dotakao, ja izgubim svoj razum, i u svome se strahu popi am, i moja mokraa
potee iz sanduka van. Ona meutim rekne nadu kopljeniku:
'Majstore, ti si skrivio moju smrt, i takoer svoju, jer si o tetio stvari, koje
su vrijedne desettisua dinara. Ovaj sanduk sadr i obojane haljine u etiri vra vode iz
Zemzema122. I sada su se oni prelili, i voda curi po haljinama, koje su u sandu
ku, i upropastit e njihove boje.'
U kopljenik odgovori:
'Uzmi svoje sanduke i tornjaj se k vragu!'
Tada robovi moj sanduk urno ponesu dalje, a drugi su sanduci slijedili. Ali do
k su oni odatle odlazili, iznenada do mojega uha prodre neki glas:
'Jao! Jao! Kalif! Kalif!'
Kada sam to uo, tada zamrem u svojoj ko i, i izgovorim reenicu, koja nikoga, tko
je izgovori, ne ostavlja u zabuni:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Ovu
sam nesreu sam na sebe navalio.'
Zemzem je sveti bunar u Mekki. Njegova je voda na glasu kao ljekovita.
375
Dvadesetiprvci no
Zatim ujem kalifa kako robinji - mojoj ljubljenoj - govori:
'Hej ti! to je tu u tvojim sanducima?'
Ona odgovori:
'U mojim su sanducima haljine za Sitt Zubaidu.'
On zapovijedi:
'Otvori ih preda mnom!'
Kada sam to uo, tada ja povjerujem, da sam potpuno mrtav, i sebi reknem:
'Tako mi Allaha, ovo je zadnji od mojih dana na ovome svijetu! Ako ovo sigurn
o nad ivim, tada u se njome o eniti, bez okoli anja. Ali ako sada budem otkriven, tada e
mi s vrata odletjeti glava!'
Tada ponem izgovarati oitovanje vjere:
'Svjedoim, da nema nijednog boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok!
'..."
376
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
Ipak, kada je poela
ehrezad nastavi:
"Pripovijedali su mi, o sretni Kralju, da je mladi, po to je bio izgovorio oitova
to su posvuda bile darivane zlatnicima, sve dok nisu pro le kroz cijelu palau. Poto
m su mi je dovele, i razodjenule ju. im sam se ja s njome na ao sam na postelji, i
zagrlio je, a da jo nisam ni mogao pravo povjerovati da u je pojebati, namiri i ona
na mojim rukama miris paprika a s kuminom. im je to namirisala, ona ispusti glasan
krik, i robinje se stre sa svih strana. Ja sam meutim drhtao od straha, jer nisam
znao, to se dogodilo. Djevojke upitaju:
'Sto ti nedostaje, o sestro?'
A ona povie:
'Maknite od mene ovoga luaka! A ipak sam ja njega dr ala za ovjeka od razuma!'
Ja upitam:
'Kakav si znak ludila na meni primijetila?'
Ona odgovori:
'Bezumnie, kako mo e jesti paprika s kuminom, i sebi poslije toga ne oprati ruke?
Tako mi Allaha, ja u te kazniti za takav in. Zar se smije tebi slian usuditi k meni
slinoj dolaziti u krevet?'
Zatim ona pograbi sa svoje strane neki pleteni bi, i spopadne me njime po leima
, i po onome mjestu, na kojemu ja sjedim, sve
379
V
odsjei ruku,
uzme n
no ne paleve,
posi
rekn
'O moj gospodaru, oekuj me za tri dana. Izmeu vremena suneva zalaska i veere ja u
biti kod tebe. Ti nam meutim od ovoga novca pripremi isti objed kao i juer.'
I ona od mene uzme opro taj i ode. Ali s njome takoer ode moj razum. Po to su bila
pro la tri dana, ona opet doe, odjevena u tkanine od svile, protkane zlatnim konce
m, i u jo ljep em nakitu i haljinama, nego to ih je bila nosila prije. Ja sam meutim
sve bio pripremio, prije nego to je ona do la. Jeli smo i pili i proveli no kao prvi
put sve do jutra.
Zatim mi ona dadne petnaest dinara i obea, da e opet doi k meni nakon tri dana.
Ja sam za nju sve dr ao u pripravnosti, i ona se pojavi u oekivano vrijeme, pono
vo rasko nije obuena nego prvi i takoer drugi put, i ona rekne:
'Zar nisam lijepa, moj gospodaru?'
'Da, tako mi Allaha!' odgovorim ja.
A ona nastavi:
'Hoe li mi dopustiti, da ja sa sobom dovedem stanovitu djevojku, ljep u od mene,
i mlau po godinama, da se s nama igra, i da se ti s njome ali , da se obraduje takoer
njezino srce? Jer ona je bila tu na ve od prije dugo vremena, i zamolila me je, da
je uzmem sa sobom, da sa mnom provede no.'
Kada sam uo njezinu molbu, ja odgovorim:
'Da, tako mi Allaha!'
Zatim smo pili, sve dok nam se nije vino popelo u glavu, i spavali smo sve do
jutra. Tada mi ona ponovo dadne petnaest dinara i rekne:
'Priskrbi nam ne to vi e prostora, jer e ta djevojka takoer doi sa mnom!'
Nato ona ode, a etvrtoga sam dana ja kao uvijek sve pripremio, i poslije suneva
smiraja, gledaj, kad li dolazi ona,
387
Dvcidesetiosmct no
praena od izvjesne djevojke, koja je bila umotana u neki ogrta. im su u le, one sjedn
u, i dok sam ih gledao, ja izreknem stihove:
Kako je divno na e vrijeme, kako je lijepo, Dok je koritelj daleko, i dok nas ne g
leda!
Kada su nam ljubav i radost i opijenost Blizu, i kada odbjegne razum.
Kada U tap zazrai u svome aru
I kada se naginje grana u nje noj haljini,
Ru a se svje a kao rosa pokazuje na obrazima, Perunika se u oku pokazuje tamnosjajna
.
Onako kako ja to elim, tako jasno svijetli ivot, U jedinstvu s najdra om, tako predi
vno!
Ja se obraujem pri pogledu na njih, zapalim svijee, i pozdravim ih pun radosti
i ushienja. One odlo e svoje gornje haljine, a nova djevojka skine zar sa svojega l
ica, i ja se osvjedoim, da je ona poput Mjeseca u njegovoj punini. Nikada nisam u
gledao neku veu ljepoticu od nje.
Zatim stavim pred njih jelo i pie, i mi smo jeli i pili. A ja sam toj drugoj d
jevojci vazda davao najbolje zalogaje, i punio sam joj pehar, i s njome sam pio,
sve dok prva nije u svojoj nutrini postala ljubomornom, i dok me nije upitala:
'Tako ti Allaha, zar nije ta cura ljep a od mene?'
A ja uzviknem:
'Da, tako mi Allaha!'
388
Pripovijest lijenika idova
Ova nato:
'To je moja elja, da je ti noas pojebe .'
Ja odgovorim:
'Ja u to uiniti od srca rado.'
Nato ona ustane i rasprostre za nas postelju. Ja meutim poem k mladoj djevojci,
i otpoinem s njome sve do jutra. Tada se probudim i osjetim, da sam posve vla an,
kako sam pomislio, od znoja. Sjednem, i poku am probuditi djevojku. Ali kada sam p
otresao njezina ramena, s jastuka se otkotrlja njezina glava. Napusti me prisebn
ost, i ja glasno kriknem, tim to sam rekao:
Dvadesetiosma no
Ali im nisam dao znati, da ja imam kod sebe jo novaca. Zatim sam ostao kod nji
h godinu dana, pri emu sam si razgledavao Kairo i njegov Nil. I ja polo im svoju ru
ku na ostatak svojega imetka, i ponem od toga izdavati za jelo i pie, sve dok za m
oje strieve nije do lo vrijeme polaska na put. Tada ja pobjegnem, i sakrijem se pre
d njima. Oni me ponu tra iti, ali kada nisu ni ta o meni uli, oni sebi reknu:
'On se zacijelo vratio natrag u Damask.'
im su oni oti li, ja se opet pojavim pred svijetom i ostanem u Kairu jo tri godin
e, sve dok ni ta vi e nije ostalo od mojega novca. U meuvremenu sam svake godine slao
novac za najamninu vlasniku kue u Damasku, ali mi je poslije tri godine postalo
tjeskob-no pri du i, jer sam imao kod sebe dovoljno novaca samo jo za najamninu od
jedne godine dana.
Tada krenem na put, sve dok nisam stigao u Damask, i sja im u svojoj kui. Vlasni
k me s rado u opet ugleda, a ja naem sobu u onakvu stanju, u kakvu sam je bio zakljua
o. Otkljuam je, i uzmem si iz nje stvari, koje su se u njoj nalazile. Pritom naem
pod posteljom, na kojoj sam one noi poivao s ubijenom djevojkom, zlatnu ogrlicu s
ugraenim draguljima. Podignem je, oistim je od krvi umorene djevojke, neko je vrij
eme promotrim, i ponem pri tome plakati.
Zatim tijekom dva dana ostanem u kui, a treega otiem u hammam i promijenim svoje
haljine. Nisam meutim imao kod sebe vi e nikakva novca. A kada sam se jednoga dana
htio uputiti na bazar, sotona mi u uho do apne napast, kako bi se ispunila sudbin
a. Tako ja uzmem ogrlicu s draguljima, odem na bazar, i predam je stanovitomu pr
ekupcu. Taj me zamoli, da zauzmem mjesto domainu uz bok, i da priekam, dok se tr nic
a ne napuni svijetom.
Ali on bez mojega znanja i kri om uzme ogrlicu, te je ponudi na prodaju. Nakit
bude procijenjen na dvijetisue dinara. Ali se prekupac vrati k meni i rekne:
390
Pripovijest lijenika idova
'Ova je ogrlica od bakra, i krivotvorena je, franaka131 izrada. Za cijenu je p
onueno tisuu dirhema132.
Ja odvratim:
'Dabome! Mi smo je dali napraviti za neku djevojku, s kojom smo se htjeli na al
iti. Moja ju je dakle ena naslijedila, pa je mi zato hoemo prodati. Otii, i uzmi ti
h tisuu dirhema!'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
131
Franak je u 1001 noi uobiajeni naziv za ma kojeg pripadnika zapad
noeuropskoga kr anskog svijeta.
132
Taj je srebreni novac u prvo vrijeme vrijedio dvadesetinu dinara
(= zlat
nika), dok se pred kraj vladavine mameluka u Egiptu (XV. st.) za dinar moglo
dobiti i po nekoliko stotina dirhema. U vremenu kada se zbiva ova pripovijest
tisuu je dirhema jedva predstavljalo vrijednost od pedeset dinara.
391
I t
133 Po nekima se muslimanskim zakonima poslije prve krae odsijeca samo desn
a ruka.
394
Pripovijest lijenika idova
im smo stigli k namjesniku, oni me izvedu pred njega. Pa kad me je vidio, on m
e pogleda jednim dugim pogledom, i upita te, koji su bili pred njim:
'Zbog ega ste vi ovomu odsjekli ruku? On je jedan nesretnik, ali na njemu ne l
e i nikakva krivica. Zaista, vi ste njemu uinili nepravdu, kada ste mu odsjekli ruk
u.'
Kada sam saslu ao ove rijei, ojaa moje srce i osna i se moja du a, i ja tako reknem:
'Tako mi Allaha, visoki gospodaru, ja nisam nikakav lopov. Oklevetali su me t
om te kom sumnjom, nasred su me tr nice tukli bievima, i prisilili me na priznanje. T
ako sam ja sam sebe la no optu io, i priznao, da sam poinio krau, premda sam u tome ne
du an.'
Namjesnik rekne:
'Tebi se ne smije dogoditi ni ta na ao.'
Zatim on zapovijedi, da predstojnik bazara bude baen u tamnicu, i rekne mu:
'Daj ovomu ovjeku krvarinu za ruku. Inae u te dati objesiti, i oduzeti ti sve to
posjeduje .'
Zatim pozove stra are. Oni ga pograbe i odvuku odatle, i tako ja ostanem kod na
mjesnika. Zatim oni na njegovu zapovijed razrije e lanac s moje ije, i oslobode mi
ruke. A on me pogleda i rekne:
'Moj sine, reci mi istinu, i ispripovijedaj mi, kako je ova ogrlica do la do te
be!'
I on izrekne stih:
Oituj istinu, pa makar te takoer Istina palila prijetnjom vatre!
Nato ja reknem:
'Visoki gospodaru, ja u ti rei istinu.'
395
Dvadesetideveta no
Zatim mu ispripovijedam sve, to se zbivalo izmeu mene i prve djevojke, i kako j
e ona k meni dovela drugu, i kako je nju iz ljubomore ubila, i ja mu ispripovije
dam sve pojedinosti. Kada je saslu ao moje rijei, on kimne glavom, udari desnom ruk
om o lijevu, stavi rubac preko svoje glave, i pone plakati. I naposljetku on izgo
vori stihove:
Vidim kako me patnje ovoga svijeta sti u u velikom broju. A tko je njima pogoen, bo
luje sve do svojega skonanja.
Ako su dva prijatelja sjedinjena, moraju se ipak opet rastajati. Samo malo ima o
nih, koje bol rastanka ne spopada.
Potom se on obrati meni i rekne:
'Znaj, moj sine, ta je starija djevojka bila moja ki, koju sam vazda dr ao pod s
trogom prismotrom. Kada je odrasla, poslao sam je u Kairo, i vjenao je sa sinom s
vojega brata. Ali je on umro, i ona se vratila natrag k meni. No od kairskoga se
naroda nauila na razvrat. I tako te je etiriput tra ila, i naposljetku je k tebi do
vela takoer svoju mlau sestru. Njih su dvije bile roene sestre, i bile su vrlo ovis
ne jedna o drugoj. Pa kada se starija upustila u onu pustolovinu, ona je tu tajn
u otkrila svojoj sestri, koja je dakle po eljela, da je prati. Ali se ona natrag v
ratila sama. Tada sam je ja upitao o njezinoj sestri, ali je ona samo poela za nj
ome plakati. Zatim ona potajno ispripovijeda svojoj materi
dok sam ja ipak bio p
risutan
kako je umorila svoju sestru. I ona je uvijek plakala i govorila:
Tako m
i Allaha, ja u neprestano za njome naricati, sve dok ne umrem. A onda se tako tak
oer dogodilo. Gledaj dakle, moj sine, to se dogodilo! A sada tebe molim, da mi ne
pro-tivurijei u onome, to namjeravam uiniti. Ja u te o eniti svojom najmlaom kerju. On
ije roena sestra drugih dviju, i jo je djevica. Ja isto tako neu od tebe uzimati ni
kakav jutarnji dar134, nego
134 Tako se zove otkup za mladu, koji se plaa na dan vjenanja, neposredno pr
ije samog potpisivanja branog ugovora.
396
Pripovijest lijenika
idova
u vam tovi e dati stanoviti godi nji prihod od mojega imetka, a ti treba ostati sa mnom
u mojoj kui na mjestu sina.'
Ja odgovorim:
'Neka bude tako! Kako sam se ja jo mogao nadati takvoj srei?'
- Zatim on odmah po alje po kadiju i po svjedoke i dadne napisati moj brani ugo
vor sa svojom kerju, i ja uem k njoj. Da, on utjera za mene od predstojnika bazara
veliku svotu novca, i ja kod njega zadobijem visok polo aj. Ove je meutim godine p
reminuo moj otac, i namjesnik je sa svoje strane odaslao glasnika. Taj mi je don
io novac, koji je za sobom ostavio moj otac, i tako ja sada ivim u svoj ivotnoj ra
dosti. To je dakle razlog, zbog kojega mi nedostaje desna ruka.'
- Nad time sam bio vrlo zaprepa en - tako dalje nastavi idov
i tri sam dana osta
o uz njega. Zatim mi on dadne mnogo novaca. Ja meutim otputujem od njega i doem u
ovaj va grad. Imao sam ovdje dobar ivot, ali mi se s grbavcem dogodilo ono, to ti j
e poznato.'
Tada rekne kralj od Kine:
- To nije cudnovatije od grbaveve povijesti. Ne ide drugaije,
vi morate visjeti. Preostaje dakako jo kroja, koji je izazvao cijelu
tu nevolju.
I on ktomu nadove e:
- Krojaiu, ako mi ti mo e ispripovijedati ne to, to je
cudnovatije od grbaveve povijesti, tada u vam ja svima otpustiti
va u krivicu.
Tada kroja istupi, i od njega bude zapoeta
397
Dvadesetideveta no
KROJAEVA PRIPOVIJEST.
'Znaj, o najvei kralju na eg vremena, najudnovatije je ono, to se meni zbilo i dog
odilo. Juer sam ujutro, prije nego to sam sreo toga grbavca, bio prisutan kod svad
bene sveanosti jednoga svojeg poznanika, koji je u svojoj kui okupio dvadeset ljud
i ovoga grada. Mi smo svi bili zanatlije, izmeu ostalih krojai, tkalci, stolari i
jo vi e od iste bran e. Kada se Sunce popelo, postavili su pred nas jela, da jedemo.
I gledaj, ue k nama kuedomain, i s njim neki stran i ljubak mladi iz naroda od Baghd
ada. Taj je mladi nosio na sebi udesno lijepe haljine. I on je sam bio tako lijep,
kako je to samo moglo biti, ali je bio hrom. On ue k nama, pozdravi nas, i mi us
tanemo, njemu u ast. Ipak, ba kada je htio sjesti, on ugleda meu nama jednoga, koji
je bio brija. Tada on odbije, da sjedne, i htjedne nas napustiti. Ali smo ga mi
silom poeli zadr avati. Na ga domain takoer poku a zadr ati, i pone ga preklinjati, pa g
pita:
Koji je razlog za to, da ti ulazi , i smjesta hoe opet otii?
Ovaj odgovori:
- Tako ti Allaha, moj gospodaru, nemoj mi stajati na put!
Razlog, zbog kojega se elim vratiti, je ovaj brija zle kobi.
Kada je kuedomain uo od njega te rijei, on dospije u najvee zaprepa enje i rekne:
- Kako mo e ovaj mladi iz Baghdada zapasti u takvu zbu
njenost poradi ovoga brijaa?
Zatim mi pogledamo stranca i reknemo:
- Objasni nam razlog svojega gnjeva prema ovomu brijau.
- Vi plemenita gospodo
rekne mladi
meni se u Baghda-du, mojemu zaviajnom gradu
, dogodila s ovim brijaem stanovita pustolovina. On je bio kriv, to sam ja slomio
svoju nogu i postao hromim, a zakleo sam se, da nikada vi e neu s njime sjediti u i
stoj
398
t
Krojaeva pripovijest
prostoriji, i da neu ostajati ak ni u istome gradu, u kome on prebiva. Napustio sa
m Baghdad i odande otputovao, kako bih se nastanio ovdje u va em gradu. Ali ovdje
vi e neu provesti nijednu no, nego u otputovati dalje.
Tada ga mi zamolimo:
Za volju Allahovu, ispriaj nam svoju povijest.
Mladi dakle pone, dok je brija problijedio:
- Vi plemenita gospodo, znajte, da je moj otac bio jedan od trgovakih prvaka
grada Baghdada, a Allah mu Uzvi eni nije poklonio nijedno drugo dijete osim mene.
Kada sam ja dakle odrastao i bio sazreo u mu karca, otie moj otac k milosti Allaha
Uzvi enoga i ostavi mi za sobom novac, u kopljenike i sluge. I ja sam se obiavao dobr
o odijevati i dobro jesti. Allah me je meutim uinio mrziteljem ena.
- I jednoga dana, dok sam prolazio baghdadskim ulicama, doe mi na put, ravno
meni ususret, cijelo jedno jato ena. Ja pobjegnem, i uem u neku uliicu, koja nije i
mala nikakva izlaza, i sjednem na gornjem kraju uliice na neku kamenu klupu.
- Jedva da sam koji trenutak bio sjedio, kad li se nasuprot tomu mjestu, na
kome sam se nalazio ja, otvori neki prozor, a iz njega pogleda stanovita mlada d
ama, lijepa poput U tapa, kada je najljep i. Nikada jo u svome ivotu nisam vidio njoj
ravnu. Imala je cvijee na prozorskoj daski, i zalijevala ga je. Zatim se osvrnula
na desno i na lijevo, zatvorila prozor i udaljila se od njega. U mojemu se meuti
m srcu rasplamsa neoekivana vatra. Moja du a bude od nje zarobljenom, a mr nja se pre
obrazi u ljubav. Ja ostanem ondje sjediti
izgubljen za svijet
sve do suneva zalas
ka.
- I gledaj, kad li doe kadija toga grada, projahav i mimo, i ispred njega robov
i, a iza njega u kopljenici. On sja i, i ue u kuu, iz koje je djevojka izgledala napol
je. Tada ja shvatim, da je on njezin otac. Zatim alostan otiem kui, i bacim se u sv
ome jadu na postelju. Moje robinje uu unutra i posjedaju oko mene, i nisu znale, t
o me ti ti. Ja im meutim isto tako ni ta nisam kazivao, i one ponu plakati nada mnom i
jadikovati.
399
Dvadesetideveta no
Tada iznenada unutra ue neka ena. Ta me pogleda, i moje joj stanje nije ostalo
skriveno. Ona mi sjedne do glave i poku a me smiriti, tim to rekne:
'Moj sine, sve mi ispripovijedaj, i ja u te s njome sjediniti!'
Tako joj ja ispripovijedam svoj do ivljaj. A ona nastavi:
'Moj dragi sine, ona je ki kadije od Baghdada, koji nju dr i u strogoj iskljuenos
ti od ostalog svijeta. A mjesto se, na kojemu sije ugledao, nalazi na njezinu ka
tu, dok njezin otac nastava jednu veliku dvoranu u prizemlju. Ona sjedi ondje go
re sama, a ja mnogo zalazim u tu kuu. Ti je dakle mo e zadobiti samo preko mene. Zat
o budi vedra srca!'
Ja se dakle razveselim, kad sam uo njezine rijei, i moji se nad time obraduju,
da sam o tome danu postao zdravim. Stara ode i opet doe, ali o alo ena lica. I ona rek
ne:
'Moj sine, nemoj me pitati, to sam od nje do ivjela! Kada sam joj ja to rekla, o
na je uzviknula: Ako ne umukne s takvim pripovijestima, ti zlosretna starice, tad
a u ja s tobom postupiti onako, kako ti to i zaslu uje . - Ali u se ja bezuvjetno jo je
dnom k njoj vratiti.'
Kada sam ja to od nje uo, to je pridodalo patnju na moju patnju. Ali nakon pon
ovnih nekoliko dana opet doe stara i rekne:
'Moj sine, zahtijevam od tebe nagradu za dobru vijest.'
Kada sam ja to od nje uo, vrati mi se natrag moj ivot, i ja joj reknem:
'Ti treba dobiti sve najbolje.'
Sada ona pone:
'Juer sam oti la k toj dami. I kada je vidjela, da sam ja slomljena srca, i da m
i iz oiju naviru suze, ona upita:
Draga tetko, za to ja moram gledati tako stegnuti
ma tvoje grudi? A ja joj plaui odgovorim:
O gospodarice, dolazim upravo od kue stan
ovitog mladia, koji te ljubi, i koji je poradi tebe blizu smrti. ; Tada ona rekne,
dok joj je srce postajalo mekim: - Odakle je taj mladi, o kojemu ti govori ? - A j
a odgovorim:
400
i
On je za mene
Krojaeva pripovijest
kao sin, i plod mojega srca. On te je vidio prije nekoliko dana na prozoru, kada
si ti zalijevala svoje cvijee, i po to je ugledao tvoje lice, poeo te je strasno lj
ubiti. Ja sam mu dala do znanja, kako sam ono prvi put pro la s tobom, i tada se p
ogor ala njegova patnja. On le i u krevetu i na samrti je, o tome nema nikakve sumnj
e. Problijediv i, ona upita: - Sve to zbog mene? - Ja odgovorim: Da, tako mi Allah
a! Sto ti hoe ? Ja u to uiniti! - Ona rekne:
Otii mu, i pozdravi ga od mene, i reci mu
, da sam ja dvaput tako bolesna kao on. U petak, prije molitve, on treba doi ovam
o k mojoj kui. I kada doe, ja u sama sii i otvoriti vrata. Odvesti u ga u svoju odaju
, i neko vrijeme kod njega ostati, i njega odatle odaslati, prije nego to se moj
otac vrati s molitve.'
Kada sam ja uo te stariine rijei, prestanu boli, od kojih sam trpio, i vesela sr
ca uzmem sve haljine, koje sam nosio, i dadnem ih njoj. Zatim ona ode s rijeima:
'Budi u dobru raspolo enju!'
Ja odgovorim:
'Nije mi ostao nikakav trag od bolova.'
I moja se porodica i moji prijatelji obraduju mojemu ozdravljenju, i tako ja
priekam sve do petka. Gledaj, kad li k meni ue stara i upita me, kako sam, i ja jo
j odgovorim, da sam zdravo i dobro. Zatim obuem svoje haljine, i po kropim se miomi
risima, i sada ponem ekati, dok drugi ne pou na molitvu, kako bih mogao po uriti k nj
oj. Ali stara rekne:
'Ima dovoljno vremena. I stoga bi dobro uinio, da ode u hammam, i da si dadne o i ati
kosu, naroito poslije svoje te ke bolesti.'
'To je u redu' odgovorim ja. 'Ali u si prvo dati o i ati glavu, pa zatim otii u ham
mam.'
Nato ja po aljem po brijaa, koji me je trebao o i ati, tim to sam rekao sluzi:
'Otii na bazar i dovedi mi nekog brijaa, nekoga razumnog momka, koji se ne mije a
u stvari, koje ga se ni ta ne tiu, i koji mi nee raskalati glavu svojim prekomjerni
m brbljanjem!'
401
Dvadesetideveta no
Sluga ode, i ubrzo se vrati natrag s ovim bijednim starcem. Kada je u ao, on me
pozdravi, i ja mu uzvratim njegov pozdrav. I on rekne:
'Zbilja, vidim te omr avjela tijela.'
A ja:
'Bio sam bolestan.'
Tada on nastavi:
'Neka Allah odagna tvoje brige i tvoj jad, nevolja i tuga moraju od tebe uzm
aknuti!'
'Allah usli io tvoju molitvu' odgovorim ja.
Aon:
'Raduj se, o gospodaru, jer je ozdravljenje ve do lo k tebi! eli li biti o i an, ili t
i trebam pustiti krv? Ne izvje uje li se ipak posredstvom ibn 'Abasa - neka ga Alla
h ima meu bla enima da je Prorok rekao: - Tko dadne da mu se u petak re e kosa, od nj
ega e Allah odvratiti sedamdeset bolesti. - A takoer se pripovijeda, da je on reka
o: Tko dadne da mu se u petak stavljaju pijavice, taj je siguran od gubitka vida
i od mnogih bolesti.'
'Pusti ta naklapanja' uzviknem ja. 'Doi sada i i aj mi glavu. Ja sam bolestan ovje
k!'
Tada on ispru i svoju ruku, izvadi neki rubac i razmota ga, i gledaj, na njemu
se nalazio zvjezdomjer135 sa sedam diskova136, koji je bio presvuen srebrom. I on
ga uzme, poe u sredinu dvori ta, digne glavu prema sunevim zrakama, i dugo je vreme
na gledao kroza nj. Zatim mi rekne:
'Znaj, od ovoga je na eg dana koji je petak, i to petak desetog safarima137 ests
totinaipedesetitree godine od hid reta138 Pro-
135
Astrolabium.
136
Prema babilonskoj se predaji oko Zemlje obre sedam bogova - to je
st:
pokretnice Mjesec, Venera, Merkur, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn. Neki misle
da je posve vjerojatno, da odatle i na tjedan ima upravo sedam dana.
137
Mjesec muslimanske lunarne godine.
138
Posrijedi je datum Muhammedova bijega iz Mekke u Medinu, koji po
u
nas uobiajenom kalendaru pada u petak, 16. srpnja 622. godine.
402
Krojaeva pripovijest
rokova neka nad Njim bude divan blagoslov i svako dobro!
i u sedamtisuatristaidva
desetoj godini prema aleksandrinskom raunanju vremena139, ije je dnevno sazvije e pre
ma pravilima izraunavanja u vlasti Marsa - od toga je dakle dana proteklo osam st
upnjeva i est minuta. Sada se meutim to poklapa tako, da Merkur stoji u konjunkcij
i s Marsom, i iz toga proizlazi jedan povoljan trenutak za rezanje kose. Meni je
meutim takoer oigledno, da ti eli da se s sjedini s nekim, koji e time biti usreen.
e poslije toga doi do neke prepirke, koja e se sama po sebi nametnuti, i do stanov
ite stvari, koju ti ja ne elim imenovati.'
Ja meutim uzviknem:
'Za volju Allahovu, ti me zamara , i skrauje mi moj ivot, i prorokuje mi jo ktomu ne
sreu. Dao sam te dovesti, da mi o i a glavu, i ni u koju drugu svrhu. Zato na posao, o i a
j mi glavu, i ne govori dalje!'
On nato:
'Tako mi Allaha, kada bi ti samo znao, to e ti se dogoditi, ti ne bi ni ta poduzi
mao, i ja ti svjetujem, uini onako, kako ti ja kazujem na temelju preraunavanja po
lo aja zvijezda!'
Ja reknem:
'Tako mi Allaha, nikada jo nisam vidio nekoga brijaa, izu-enoga u astrologiji, k
ao to si ti. Ali pouzdano znam, da se ti mnogo ali . Ja sam te pozvao samo zato, da
mi o i a glavu, ali ti dolazi k meni s tim alosnim brbljenjem.'
Tada brija odgovori:
'I to ti hoe vi e? AUah ti je u svojoj dobrostivosti doveo jednog brijaa, koji je a
strolog, izuen u alkemiji i hiromantiji, u sintaksi, gramatici i leksikologiji. U
nauku o tumaenju, retorici i logici. U aritmetici, astronomiji i geometriji. U t
eologiji, Proro-kovim predajama i izlaganju Kur'ana. Ja sam proitao knjige i
Ovaj datum, naravno, kao ni onaj predhodni, ne treba uzimati ozbiljno.
403
Dvadesetideveta no
prouio ih, i u tim sam se stvarima izvje bao, i kapirao ih. Ja sam u sebe upio znan
osti, i temeljito ih svladao, i izuio sam praksu, i sebe na taj nain svestrano izo
brazio. Ukratko, ja sam sve te stvari shvatio, i njih u sebi ujedinio. Tvoj me j
e otac volio zbog mojega manjka u nametljivosti, i zato je to meni jedna sveta d
u nost, da tebe poslu im. Ja ak uope nisam nametljiv
kao to ti jamano predpostavlja
bog toga sam razloga poznat pod imenom: utljivac pun dostojanstvenosti. I tebi za
to dolikuje, da zahvaljuje Allahu i da me ne ometa . Jer ja tebi savjetujem dobro,
i imam prema tebi suosjeanja. Htio bih, da se nalazim punu godinu dana u tvojoj s
lu bi, kako bi mi ti dopustio da mi moje pravo padne u dio. I ne bih zatim od tebe
zahtijevao nikakvu plau.'
Kada sam sve to od njega morao saslu ati, ja reknem:
'Zbilja, ti e me danas sigurno dotui.'..."
Tada primijeti Sehrezad, da je svanulo jutro, i ona prekine priu, koju je bila
zapoela po Kraljevu dopu tenju.
404
Ali kada je poela
ehrezad nastavi:
jemu, koji mijenja, ali Sam ne podlije e promjeni! Ja sam te dr ao za ovjeka od razum
a, ali ti sada benavi u svojoj bolesti. Allah je rekao u svojoj presvetoj knjizi:
- Koji svoj gnjev dr e na uzdi i ljudima opra taju147. - A u svakome ti je sluaju op
ro teno. Ali ja si ne mogu zamisliti, zbog ega ti tako uri . A ti mora znati, da tvoj o
tac i tvoj djed nisu inili ni ta, a da mene prije toga nisu pitali za savjet. I to
u izreci glasi: - Tko udijeli savjet, zaslu uje povjerenje. Tko prima savjet, nee b
iti razoaran. I u poslovici to dalje glasi: - Tko ne po tuje starost, nije vrijedan
starosti. Takoer je rekao pjesnik:
Ako si odluio neku stvar, pitaj
Za savjet iskusnoga, i vazda ga slijedi.
'Nikada nee nai nekoga, tko je u stvarima ovoga svijeta iskusniji od mene, a ja
ovdje stojim na svojim nogama, kako bih te
147 Kur'an 3,128.
407
Trideseta, no
poslu io. Ja nisam ljut na tebe. Za to bi ti onda trebao biti ljut na mene? Ja u imat
i s tobom strpljenja, za volju dobrostivosti, koju je prema meni iskazivao tvoj
otac.'
'Tako ti Allaha' uzviknem ja 'o ti magarei kure, zar e me jo uvijek muiti sa svojim
brbljanjem, i sve vi e me oblijevati svojim blebetanjem, a pri tome ja od tebe hou
samo to, da mi o i a glavu i ode svojim putem!'
Nato mi on nasapuna glavu i rekne:
'Vidim da si na mene ljut. Ali ti ja to neu uzeti za zlo. Jer tvoj je razum s
lab, i ti si jo gotovo dijete. Jo sam te juer uzimao na ramena i nosio te u kolu.'
'Brate' povieem ja 'za volju Allahovu, ostani samo toliko, da obavi svoj posao
, i odlazi svojim putem!'
I ja sebi razderem haljinu. Kada je vidio, to sam uinio, on uzme no i pone ga bru
siti, i nije ga prestajao o triti, sve dok me zamalo nije napustila prisebnost. Na
posljetku meutim on prie, i obrije mi jedan dio glave. Zatim zastane i rekne:
'Moj gospodaru:
urba nam dolijee od sotone, ali smirenost dolazi od Premilostiv
oga.'
Zatim on izgovori ove stihove:
Saberi se i ne uri nikada ni sa kojim planom.
Imaj suuti prema ljudima, pa e zahvaljujui suuti biti usreen.
Nema nikakve moi na tom svijetu, nad kojom ne bi stajala Allahova mo.
A svakoga tiranina tlai jo jedan tiranin.
Nato on nastavi:
'Moj gospodaru, ja ak vjerujem, da ti ne poznaje moj dru tveni polo aj. Jer zaista,
moja ruka poiva na glavama kraljeva, i
408
Krojaeva- pripovijest
emira, i vezira, i mudraca, i uenjaka. A pjesnik o nekome meni slinom kazuje:
Svaki je obrt poput komada nakita. Ali je ovaj brija biser na ogrlici.
On stoji iznad svakoga, tko posjeduje mudrost. Glave su kraljeva pod njegovom ru
kom.
Tada ja reknem:
'Pusti to, to te se ni ta ne tie! Ti mi sapinje grudi, i uzbuuje moje srce.'
On meutim rekne:
'Meni se ini, da si ti ovjek, kojemu se uri.'
Ajauzviknem:
'Da! Da! Da!'
On nastavi:
'Strpi se, jer urba je stvar koja pripada vragu, ona donosi kajanje i nesreu. A
Prorok je - neka na njemu poiva blagoslov i pozdrav! - rekao: - Najbolje je od d
jela ono, u kojemu le i promi ljenost. - Ja meutim, tako mi Allaha, gajim sumnju u po
gledu tvoje namjere, i zato bih htio, da mi dadne znati, to to ima na umu uiniti. Je
r bojim se, da to nije ni ta manje nego dobro.'
Bila su preostala jo tri sata do molitve. Ali on rekne:
'Ja ne elim, da u tom pogledu budem u dvojbi. Da, ja moram posve tono znati to
vrijeme, jer zaista:
Tko govori samo u slutnjama taj nee umaknuti pokudi - oso
bito ovjek kao ja, ije su prednosti kod ljudi poznate i na glasu. I tako meni ne p
rilii, da govorim nasumce, kako to ine obini astrolozi.'
409
Tridesetu no
Zatim on baci iz ruke no , i uzme zvjezdomjer. I izae napolje na sunce, i ostane
ondje stajati dugo vremena. I naposljetku se vrati k meni, i rekne:
'Do vremena molitve preostaju jo tri sata, ne vi e, i ne manje.'
Tada ja uzviknem:
'Za volju Allahovu, zaepi usta, razdrti e mi srce!'
I on opet uzme no , pone ga o triti, onako kako je to bio uinio prije, i opet mi pon
e brijati glavu i govoriti:
'Ja sam u brizi zbog tvoje urbe, i doista, ti bi u toj stvari dobro uinio, kada
bi mi dao znati razlog za tu urbu, jer ti dakako zna , da niti tvoj otac, ni takoer
tvoj djed nikada nisu poduzimali ak ni ono najneznatnije, a da nisu predhodno me
ne pitali za savjet.'
Kada sam vidio, da mi nema nikakva uzmaka, ja reknem u sebi samome:
'Pribli ava se vrijeme molitve, a ja bih htio otii k njoj, prije nego to se ljudi
vrate s molitve. Ako me bude jo du e zadr avao, tada vi e ne znam, kako da uem k njoj.'
I ja glasno reknem:
'Uini to brzo, i okani se svojega brbljanja i svoje nametljivosti! Hou otii u st
anovito dru tvo u kui jednoga od svojih prijatelja.'
Kada me je uo kako govorim o nekom dru tvu, on povie:
'Ovaj je tvoj dan za mene blagoslovljeni dan! Upravo sam juer pozvao k sebi st
anovito dru tvo prijatelja, a zaboravio sam spremiti za njih jelo. Sada se opet po
dsjeam na to. O jao, sramote!'
'Zbog toga sebi nemoj praviti nikakve brige' odgovorim ja. 'Nisam li ti rekao
, da u danas biti u stanovitome dru tvu? Sve dakle to se mo e piti i to se jestivo u mo
joj kui treba biti tvoje, ako hoe zavr iti svoj posao, i ako se po uri , da mi obrije moj
glavu.'
Tada on rekne:
'Allah ti uzvratio dobrim! Opisi mi ipak, to ima za moje goste, kako bih ja to
znao!'
410
Krojaeva pripovijest
Ja odgovorim:
'etiri vrste mesa, deset peenih pilia, i jedno peeno janje.' 'Daj da mi ih donesu' r
ekne on 'da ih vidim!'
Tada ja dadnem da mu se sve to donese. Pa kada je on to vidio, uzvikne:
'Ali nedostaje jo vino.'
Aja:
'Njega takoer imam!'
On nato:
'Daj, neka ga donesu!'
Ja naredim da ga iznesu, a on uzvikne:
'Neka te Allah blagoslovi za tvoju dare ljivost! Ali nedostaju jo kadivo i esenc
ije.'
Tada ja naredim da mu donesu kutiju, s naddom, alojem, ambrom i mo usom, sve to
u vrijednosti od pedeset dinara. Sada je meutim vrijeme pritiskivalo, a takoer sa
m se ja osjeao priti-je njenim, i tako mu ja reknem:
'Uzmi sve, i obrij mi glavu do kraja, tako ti ivota Muhammedova
blagoslovio ga
i pozdravio Allah!'
Ali brija rekne:
'Tako mi Allaha, ja to neu uzeti, dok ne vidim sve, to je unutra.'
Tako ja zapovijedim robu, neka otvori sanduk. Brija odlo i zvjezdomjer iz ruke, un
uv i se dolje sjedne na pod, i pone okretati ovamo i onamo esencije, i kadivo, i al
ojevo drvo u kutiji, dok sam ja bio posve pritije njen. Naposljetku prie k meni, op
Trideseta no
Ja mu reknem:
'Neka ti Allah uini savr enim tvoje zadovoljstvo s njima! Zaista moram jednoga d
ana otii k njima.'
On meutim rekne:
'Ja elim, da to bude danas! Ako se ti mo e odluiti, da ide sa mnom k mojim prijatel
jima, daj da s tvojim darovima poemo k njima! Ali ako si ti danas na svaki nain od
luio otii k svojim prijateljima, tada u ja ove dobre stvari, kojima si me poastio, o
dnijeti k svojim gostima, i rei im, da oni trebaju jesti i piti, i da ne moraju n
a mene ekati. Zatim u se vratiti k tebi, i tebe pratiti k tvojim prijateljima. Jer
izmeu mene i mojih prijatelja nema nikakvih sustezanja, koja bi me prijeila, da i
h napustim. Ja u uskoro biti natrag i s tobom otii, kamogod ti uope i ao.'
Tada ja kriknem:
'Nema nikakve visosti i nema nikakve moi do u Allaha, Uzvi enoga i Svemonoga! Otii
k svojim prijateljima i u ivaj s njima. I, molim, pusti me da odem k svojim prija
teljima, i da danas ostanem kod njih, jer oni me oekuju!'
Brija meutim uzvikne:
'Ja te ne pu tam da ide sam!'
Aja:
'Na to mjesto, na koje ja odlazim, ne smije ui nitko osim mene.'
On nato:
'Ja vjerujem, da ti ima danas sastanak s nekom enom. Inae bi me uzeo sa sobom. P
a ipak bih ja to zaslu ivao najprije od svih ljudi, i ja bih ti mogao pomoi do tog
cilja, za kojim ti te i . Ali se ja bojim, da e ti otii nekoj tuoj eni, i prokockati svo
ivot. Jer u ovome se gradu Baghdadu ne mo e ni ta uiniti od takvih stvari, pogotovo n
e o jednome danu, kao to je ovaj. Taj je valija148 od Baghdada jedan vrlo strog ov
jek.'
148 Vali (valija) je naelnik gradske policije.
414
Krojaeva pripovijest
'Hola!' poviem ja 'ti ugavi eihu! Gubi se odatle! Kakve su to rijei s kojima mi d
olazi ?'
'O ti budalo' uzvikne on 'ti govori ne to, ega bi se ovjek morao stidjeti, i ti pr
eda mnom skriva svoju namjeru. Ali sam ja to primijetio, i ja znam tono o emu se ra
di. Ono to ja hou, to je ipak samo, da ti danas prema snagama pomognem.'
Sada se ja ponem pla iti, da bi moja porodica149 i moji susjedi mogli oslu kivati
brijaevo naklapanje, i zato sam dugo utio. U meuvremenu je do lo vrijeme molitve i pr
opovijed je morala ve uslijediti. Kada je on do kraja obrijao moju glavu, ja mu r
eknem:
'Otii s jelom i piem k svojim prijateljima. A ja u priekati, dok se ne vrati ! Zati
m treba ii sa mnom.'
Grevito sam se trudio da u utkam toga prokletog momka, i da ga nadmudrim, kako b
i me naprosto ostavio. Ali on rekne:
'Ti me hoe nadmudriti, i sam otii na svoj sastanak. I ti e se upustiti u opasnost,
iz koje nema za tebe nikakva spasa. Ali tako ti Allaha, tako ti Allaha! Ne odla
zi, dok ne budem bio kod tebe natrag, da te mogu otpratiti, i da vidim, kako e is
pasti tvoja stvar!
'Neka bude tako' odgovorim ja 'i nemoj mi dugo izbivati!'
Tada on uzme sve, to sam mu bio dao, jela i pia i ostale stvari, i ode iz moje
kue. Ali taj prokleti momak to preda nekom nosau, da to odnese u njegovu kuu, a on
se sam sakrije u jednoj od uliica. Ja meutim smjesta skoim na noge. Jer muezzini150
su ve izvikivali salam151 od petka, to jest blagoslov Proroku. I ja se u urbi obue
m, izaem sam, doem do one ulice i postavim se uz kuu, u kojoj sam bio ugledao tu dj
evojku. Tada ugledam staru kako stoji na vratima i eka na mene, i s njome se popn
IM
417
u porodicu. Razdijelio sam svoju imovinu, i imenovao jednog nadzornika nad svoji
m ljudima, kojemu sam dao nalog, da proda moju kuu i moja zemlji ta. I na njega sam
prenio skrbni tvo za mlado i staro. Zatim sam se ubrzo stavio u pokret i otputova
o, kako bih se oslobodio toga svodnika. I skrasio sam se naposljetku u va em gradu
, gdje ivim ve od nekog vremena. Kada ste me vi dakle bili pozvali, i kada sam do ao
ovamo, tu sam ugledao kod vas ovoga prokletog svodnika, koji sjedi na poasnom mj
estu. Kako bi dakle moglo moje srce biti veselo i moj boravak vedar u dru tvu toga
momka, koji je sve to navalio preko mene, i koji je bio uzrokom, da sam si slom
io nogu?'
Nato mladi jo jednom odbije, da sjedne. Pa kada smo mi bili uli njegove do ivljaje
s brijaem tako je nastavio kroja
tada reknemo brijau:
- Je li to istina, to ovaj mladi o tebi pripovijeda?
- Tako mi Allaha - odgovori on - ja sam s njime postupio tako zahvaljujui svo
jemu iskustvu, i svojemu razumu, i svojoj velikodu nosti. Da nije bilo mene, on bi
bio zaglavio, a nitko nije bio uzrokom njegova spasenja nego jedino ja. To je i
pak bilo dobro, da je on stradao samo u nozi, a ne u ivotu! Kada bih ja bio ovjek
od mnogo rijei, ne bih s njime tako dobro postupio. Ali gledajte, sada u vam ispri
povijedati jednu povijest, koja se meni
421
Tridesetiprva no
dogodila, da biste vi bili posve sigurni, da sam ja ovjek, koji rabi malo rijei, d
a nisam nametljiv, nego da sam posve drugaiji nego mojih estero brae. A ta je pripo
vijest ova152.
152 Brijaeva pripovijest i brijaevih est pria o estorici njegove brae, i svr etak
krojaeve pripovijesti slijede u drugome od dvanaest svezaka ovog izdanja 1001 noi.
No da naklonjeni itatelj ne bi dugo ostajao u neizvjesnosti glede grbaveve sudbin
e, koja ujedinjuje ovaj ovei pripovjedni blok, prevoditelj mu unaprijed ka e: Brija e
na kraju grbavcu izvaditi kost iz grla, i taj e uz rijei: - Svjedoim, da nema drug
oga Boga osim Allaha, i da je Muhammed Allahov prorok! skoiti na noge iv i zdrav.
422