Professional Documents
Culture Documents
Altiser - Kako Čitati Kapital
Altiser - Kako Čitati Kapital
Etienne Balibar
KAKO ITATI
KAPITAL
Preveli
Rade Kalanj i Ljerka Sifler
Naslo\' originala:
LUlIis Althusser, Etienne Balibar,
Lire le Capital,
F, Maspero,
1, PjaCI..! PaulPainlt-n:,
5. Paris, 1971.
Un.~dnEtvo:
Dimitrije Sa\'i
KAZALO
Prethodna napomena
15
75
Prethodna napomena
77
II
83
III
87
IV
125
VI
ISI
VI!
16";
171
IX
l ;S8
200
205
215
II
III
O reprodukciji
25<)
2n
IV
Ll
PRETHODNA NAPOMENA
ila
11
tura/istic'kolll ideologijom. Nadal/za se da e se itatelji rado prisjetiti ove tvrdnje, provjeriti je i odobriti.
Jpak, svi Ilas razlozi sada upuuju da jedna od
teza koju sam iznio o naravi f.ilozofije,. tl.sp~'vkos svilIl dal1,1.ill
pojal1jenjima, izraava stWZOl'itll teorzczstzcku tende1lCZjll.
Tonije, defillicija filozofije kao teorije teorijske prakse (koju S(l!n dao II Za Marxa i pOlwl'io II Predgol'ol"ll klljizi Kako
itati Kapital) jednos! rema je i SlOga netoIla. ZapravJ, Ile
radi se o pukoj terminolokoj dl'osmislellosti, nego o gre::i
II kOlice pci ji. Defilli rati filozofi j II ila j eclllos truli lZaiil kao
teoriju teorijskih praksa (pa, prema tOllle, i kao teoriju razlike praksa) formula je koja lZe moe a da Ile izazove bib
speklllativlle bilo pozitivistike teorijske i politike posljedice i odjeke.
mojoj
Karl Marx
12
LOUIS ALTHUSSER
PREDGOVOR:
OD KAPITALA
DO MARXOVE FILOZOFIJE
Ova su izlaganja izgovorena tokom Studijskog seminara posveenog Kapitalu, u prvim mjesecima 1965, na L'Ecole Normale. Ona nose peat tih okolnosti, i to ne samo u svojoj kompoziciji, ritmu, didaktikom
ili govornom obliku izraza, nego takoer, i pogotovu, u svojoj raznolikosti, pona\'ljanjima, oklijevanjima .i tragalakim
pogibeljima, Zacijelo, mogli smo ih mirne due ponoviti, redom popraviti, smanjiti marginu njihovih varijacija, to je
mogue bolje uskladiti njihovu terminologiju, hipoteze i zakljuke, izloiti njihovu materiju sustavnim redom jedinstvenog diskursa, ukratko, pokuati da od toga sastavimo dovrello djelo. Ne teei onome to bi ta izlaganja morala biti,
opredijelili smo se da ih predamo onakva kakva su: upravo
kao nedovrene tekstove, puke zaetke itanja.
1.
17
2.
Budui daipa:k nema nedunog
recimo zbog kakvog smo to itanja mi grijeni.
Svi smo mi bili filozofi Nismo itali Kapital kao
ekonomisti, povjesniari ili kao literati. Nismo Kapital pitali
o njegovu ekonomskom ili historijskom sadraju, o njegovo)
jednostavnoj unutranjoj logici. itali smo Kapital kao fllozofi, pitajui ga dakle drugaije. Da bismo izravno doli do
bitnog, priznajmo: pitali smo ga o odnosu spram njegova
predll1eta, dakle u isti mah o specifinosti njegova predmeta; i o specifinosti njego\'a odnosa spram tog predmeta; tj,
o osebujnom tipu diskursa upotrijebljenog da bi se razmatrao taj predmet, o znanst\'enom diskursu. A budui da se
definicijom uvijek iskazuje samo razlika, ipitali smo Kapital
o specifinoj razlici kako njegova predmeta tako i diskursa,
pitajui se - Ll svakom trenutku itanja u emu se predmet Kapiwla razlikuje ne samo od predmeta klasine (pa
ak i l11uderne) "konomije, 11gO i od predmcOta Marxoyih
Ranilz raciol'(z, posebno od predmeta Rukopisa iz. 1844; i, naravno, u emu sc diskurs Kapiwta razlikuje ne samo od diskursa klasine ekonomije nego i od filozofskog (ideolokog)
diskursa mladoga Marxa,
itati Kapital kao ekonomist znailo bi pitati ga
postavljajui mu pitanje ekonomskog sadraja .i valjanosti
njegovih analiza i njegovih shema, dakle usporeivati njegov
diskurs s jednim izvan njega ve definiranim predmetom,
ne pitajui se za taj predmet. itati Kapital kao historiar
znailo bi itati ga postavljajui mu pitanje odnosa njegovih
itanja,
18
historijskih analiza spram jednog izvan njega ve definiranog historijskog predmeta, ne pitajui se za taj predmet.
itati Kapital kao logiar znailo bi postavljati mu pitanje
njegovih metoda izlaganja i dokazivanja, ali u apstrakciji,
i opet ne pitajui se za predmet na koji se odnose metode
tog diskursa.
itati Kapital kao filozof znai u stvari pitati se
o specifinom predmetu jednog speci5inog diskursa te ospecif.inom odnosu tog diskursa spram njegova predmeta, znai dakle jedinstvo diskurs-predmet pitati o epistemolokim
osobitostima to lo izriito jedinstvo razlikuju od drugih oblika jedinstva diskursa-predmeta. Jedino takvo iltanje moe
odgovoriti na pitanje o mjestu to ga Kapital zauzima u povijesti znanja. To se pitanje ispostavlja ovako: je li Kapital
jednostavni ideoloki proizvod meu ostalima, hegelovsko
uobl.ienje klasine ekonomije, nametanje antropolokih pojmova iz mladenakih filozofskih spisa podruju ekonomske
zbilje, ostvarenje idealistikih htijenja iz idovskog pitanja
i Rukopisa? Je li Kapital obini nastavak i zavretak klasine
politike ekonomije, od koje je Marx naslijedio predmet i
pojmove? Razlikuje li se Kapital tada od klasine ekonomije,
ne po svom predmetu, nego po samoj svojoj metodi, dijalektici preuzetoj od Hegela? Ili pak, sasvim suprotno, tvori li
Kapital istinsku epistemoloku promjenu u svome predmetu,
svojoj teoriji <i svojoj metodi? Predstavlja li Kapital djelatno
utemeljenje nove discipline, djelatno utemeljenje jedne znanosti - pa prema tome i istinski dogaaj, <teorijsku revoluciju, odbacujui u pretpovijest istodobno klasinu politiku
ekonomiju, kao i hegelovsku i fojerbahovsku ideologiju, apsolutni poetak povijesti jedne znanosti? I ako je ta nova
znanost teorija povijesti, ne doputa li ona, zauzvrat, spoznaju \'lastite pretpovijesti - dakle jasan pogled i na klasienu ekonomiju i na Marxova mladenaka filozofska djela?
To su implikacije epistemolokog pitanja to ga Kapitalu
postavlja filozofsko itanje,
Filozofsko je itanje Kapitala, dakle, saS\'1m suprotno nedunom itanju. To je grijeno itanje, ali koje se
priznanjem ne oslobaa .svoje greke. Naprotiv, ono zahtije\<\ svoju gresku kao dobru greku i brani je dokazujui
njenu nunost. To je, dakle, iznimno itanje koje samo sebe
opraVdava kao itanje, postavljajui svakom grijenom ita
nju ba ono pitanje koje razotkriva njegovu nedunost, jednostavno pitanje njegove nedunosti: to znai itati?
3.
Koliko god to moglo izgledati paradoksalno, Iffioemo ustvrditi kako naem vremenu prijeti
opasnost da jednog dana, u povijesti ljudske kulture, bude
19
iskazano kao doba najdramatinijeg;.i najtego~r:!jeg i,s.kuenja, otkria i poimanja smisla )~na:JJednost~~mjI!1 oCH?vanja egzistenoije: gledanja, sluanja:, g<?:,ora., cIt~nJ~ - OCI~O
vanja to ljude stavljaju u ~}(lnos s nJIhovJlll1 ~JelIma, s dJelima to im zastaju u vlastItom grlu, te su njIhove odsutnostidjela. Nasuprot svim jo vladajuim pr'ividima, te prevratniOke spoznaje ne dugujemo psihologij,i to se gradi na
odsutnosti nj;ihova pojma, nego nekoli6ni ljudi: Marxu, Nietzscheu i Freudu. S Freudom smo poeli sumnjati to znai sluanje, dakle to znai govor (i utnja); da znaenje govora
i sluanjaotkr,iva, u bezgrenosti rijei i isluha, pripadnu dubinu drugog, sasvim drugaijeg diskursa, di6kursa nesvjesnog'. Usudit u se ustvrditi da bismo s Marxom morali poet(6umnjati, barem u teoriji, to znai ital1je ci, dakako,
pisanje. Nije n~poto sluaj to smo itavu ideoloku pretenziju koja odc!Zgo vlada Rukopisima iz 1844. ,i koja opet podmuklo .prati historicistika iskuenja Kapitalova ponovnog
pada u grijeh, mogli svesti na eksplicit'l1unedunost itanja,
Spoznati bit stvari, bit povijesnog ljudskog svijeta, njegovih
ekonomskih, pcliti~ih, estet6kih ,i ,religijskih proizvoda, za
mladog Marxa znai upravo jasno itati (lesen, herauslesen)
prisutnost apstraktne" biti u prozirnost,i njegove konkretne opstojnosti. To da se u tom neposrednom itanju esenoije u egzistenciji izraava 'religijski model hegelovskog apsolu>tnog znanja, tog Kraja povijesti gdje pojam napokon postaje posve vidlJiv, meu nama osobno 'prisutan, dod~rljiv u
svojoj osjetiInoj opstojnosti - gdje su taj kruh, to tijelo, to
lice i laj ovjek Duh sam - to je .ono to nas upuuje ,shvaanju kako je nostalgija za ,itanjem otvorene knjige pa i
same galilejske Velike knjige svijeta starija od svake znanosti, da ona j o potmulo preiva rel,igijske fantazme epifanije i parusije, ,kao i arobni mit Zavjeta, gdje se, zaodjenuta
njegovim rije~ma, .istina utjelovljuje kao Knj,iga: Biblija. To
je ono to nas navodi na sumnju da bismo za promatranje
prirde ili zbilje kao Knjige - u kojoj, prema Galileju, go\ori nijemi d;skurs je7d~a )}sastavljenog od etvorine, trokuta
j
- trebali ela budemo opsjednuti stanovitom idejom ilwlj{l koja pisani diskurs pretvara u neposrednu transp:lrenLl{)st istinitog a zbiliskD u eliskursglasa.
t.ime um\a
io teoriju
20
to je u njemu po ,prvi put na svijetu ovjek na taj nacln povezao bit itanja i bit pov,ijesti u teoriji razlike imaginarnog
i istinitog - ono je to nam omoguuje da shvatimo zato
je Marx mogao postati Marxom samo utemeljujui kuriju
povijesti i filozof,iju ;pov,ijesne razlike izmeu ideologije i znanosti te da je to utemeljenje na koncu zavrilo Ll ieznuu
reLigijskog mita itanja. Tamo gdje je mladi Marx jz doba
Rukopisa iz 1844. itao bez priprave, 'izravno, ljudsku bit u
prozirnosti njezina otuenja. Kapital, naprotiv, tono odmjerava razmak, rascjep unutar zbilje, to su upisani u njezinu
strukturu te su takvi da svoje vlastite uinke ine neitljivima,
a iluziju njihova neposrednog itanja pretvaraju u krajnji i
dovreni in: u fetiizam. Trebalo je zaista doprijet.i do povijesti da bi se mit itanja stjerao u njegovu jazbinu, jer iz
povijesti, gdje su mu darivali kult svoJih reLigija i filozofija,
ljudi su ga projicirali na prirodu da ne bi propali u smionom
htijenju na nju usmjerene spoznaje. Iz miljene povijesti,
iz teorije same povijesti mogao se otkriti razlog pov,ijesnoj
religiji itanja: otkrivajui da ljudska povijest koja se nalazi
u knjigama, nije ipak pisani tekst na stranicama knjige, otkrivajui da se istina povijesti ne ita u njenom oitujuem diskursu, jer tekst povijesti nije tekst gdje bi govorio glas (logos) ve neujno i ne\,idljivo biljeenje uinaka jedne str:.1kture struktura, Slijedei neka naa izlaganja, doi e se do
U\'jerenja da o\'dje nipoto ne drim metaforike govore "Ve
uzimam u doslO\nom smislu termine kojima se sluim. Raskinuti s religijsk:m mitom itanja: ta je teorijska nunost
u Marxa dobila jasan oblik rask'!da s hegelovskim shvaa
njem cjeline kao duhovnog to'taliteta, tonije kao ekspresit'nog totaliteta, Nije to sluaj kad, eliui tanahni list teorije
itanja, pod njim otkrijemo teoriju ekspresije i kad tu teoriju
ekspresin10g totaliteta (gdje je svaki clio pars totalis, neposredno izraajan za cjelinu koja ga 0sobno nastanjuje) otkrijcr:~o kaoreoriju Ll kujoj su sc, posljednji put, i na tlu same
po\ijesti, Ll Hegela, sabrali S\'l komplementarni rcIigijski 111iLO\'i go\oreceg Glasa (logosa) u sek\'cncama diskursa; istine
I?i
i uha koje slua ili G'ka
koie ita tai cLskul"s ela b: Ll njemu otkrilo govor Istine koji
osobno nastanjuje svaku od njegovih Rijei. Treba li dodati
(;a s prekidom izmedu L,>,:;'osa i Bitka uspostavljene reiigijske krim je; izmeu tc \elike ~~njige koja je, u samoj svojoj
biti, bila syijet i spoznajni diskurs o .svijetu; izmeu biti
stval'i i njenog itanja; s prekidom tih prcutnih pakto\'a
gdje su se ljudi jednog jo krhkog vremena lwikrivali magil\';m sayezima protiv povijesnih i1cizvjcsnosL i proplamsaja svcjih smionosti
treba li dodati ela s kiclanju1 tih
veza napokon postaje mogue nO\o poimanje diskursa?
21
4.
22
uenja,
prijevod
ono to.je ipak imao pred oima, nije dokuio ono to je ipak
imao u ruci. To su omake to sve vie-manje proizlaze iz
golell1e omake brkanja konstantnog ,kapitala i varijabilnog kapitala, koje kao nevjerojatno zastranjenje vlada i
tavom klasinom ekonomijom. Time se sva slabost u sustavu
pojmova koji tvori spoznaju svodi na psiholoku slabost vienja. I ako odsutnosti vienja objanjavaju razlog njegovih
omaki, jednako tako, i zbog iste nunosti, prisutnost i izatrenost vienja objanjavaju razlog njegovih uvic1aja: sdh
priznatih spoznaja.
Ta nam se jedinstvena logika promaaja i vienja
stoga pokazuje kao ono to ona jest, kao logika koncepcije
u kojoj se sva spoznajna aktivno'st u principu svodi na priznanje pukog odnosa vic1enja; u kojoj se itava narav njeZ1ina
predi11eta svodi na puku uvjetovanost danosti. Ono to Smith,
zbog krhkosti svoga gledanja, nije vidio, Marx vidi jasno;
ono to Smith nije vidio, bijae posve vidljiivo ,j upravo zbog
toga to bijae vidljivo, Smith je to mogao ne-vidjeti, dok
Marx moe vidjeti. Stavljeni smo na kolovrat; zapali smo u
zrcalni mit spoznaje kao vienja danoga predmeta ili ita
nja nekog ustanov}jenog teksta - to su uvijek transparentnost sama - jer sav grijeh sljepila, kao i sva vdina otro
umnosti, s punim pravom pripadaju gledanju, ljudskome
oku. AI,i budUi da se s nekim uvijek postupa onako kako on
postupa s drugima, evo Marxa reduciranog na Smitha, evo
na nita reduciranog divovskog rada s kojim se Marx otrgnuo
od na\'odne Smithove kratkovidnosti - reduciranog na puku
razliku gledanja, toga dana kad sve krave nisu vie crne, na
nita reducirane histol'ijske distance i teorijskog razilaenja
unutar ko}ih Marx misli teoI'ijsku razliku to ga ipak zauvijek dijeli od Sm'itha. I evo nas, napokon, privezanih za istu
sudbinu vienja, osuclenih da u Marxa \'idimo samo ono to
je \;idio on.
\ieutim,
postoji
Ll ;vlar;~a
Lii ugu
T o itanje, sto se oslanja samo na ch-ojako i povezano u\'idanje prisUlI1os[i i ocisull1osti, vienja i promaaja, snosi
kri\;icu za jedan osobiti promaaj: ono Fidi samo kombinirano postojanje vienja i promaaja Ll jednom autoru, postavlja jedan problem, problem njihove kombinacije. Ono ne
sagleda\'a taj problem upravo zbog toga to je on vidljiv
samo ukoliko je neddlji\', zbog toga to se taj problem tie
neeg posve drugog nego to su dani predmeti za uoavanje
iji bi jasan pogled bio potreban, a tie se nunog nevidlji-
23
VOg
suodnosa
izmeu
24
gove tobol.nje vrijednosti, nego ri dotle da se i sama ova vrijedw;st rada rastvorila u vrijed110st radne s11age. Nesvjesna
rezull::tta vlastite syoje analize, neknitikli prihvaajui kate
gor~ije vrijednost rada, "prirodna cijena rada itd. kao naj\Iie adekvatne izraze c,dnosa vrijednosti 'koji je bio II pitanju, politika ekonOInija, kako emo ,kasnije vidjeti, zaplela
se u nerazrjeivu konfuziju proturjenosti ... (I, 468-469).
Uzimam ova j udesni tekst onakvim kakav on
doista jest, kao zabiljeku iz Marxova itanja klasine ekono:nije: I ovdje smo opet u ,iskuenju da povjerujemo kako
smo pri\'ezani uz sudbinu jedne koncepcije itanja koja pravi popis uviajai promaaja. Klas,ina je politika ekonomija dob:'o U\'idjela da ... ali ona je uvidjela samo da ... ona
n~kad ne uspijeva uyidjeti da ... I tu ,izgleda da se pobrajanje uviaja i promaaja zbiva pod Ireetkom, na taj nain
to se klasine odsutnosti otkJ:1ivaju posredstvom marksistikih prisutnosti. Postoji meutim mala, sasvim mala razlika koju, kao to smo maloprije upozopili itatelja, nipoto ne
namjeravamo ispustiti iz 'ida! Evo je: ono to klasina poEtika ekonomija ne uvic1a nije ono to ona ne vidi, to je ono
to ona vidi; 10 nije C'IlO to njoj manjka, to je, suprotno, ono
lO Iljoj ne malljka,' to nije ono to ona promauje, nego napmt'iv, ono to Olza Ile promauje. Promaaj je dakle u tome
da se ne vidi ono to se "i eLi , promaaj se odnosi ne na predmet ve Ila samo gledal1je. Taj je promaaj takav da se tie
gledanja; nem',ic1anje je dakle unutar uvianja, ono je prema
tome oblik gledanja 1.l nunom odnosu spram gledanja.
Dolazimo do naeg problema Ikoji postoji Ll, koji
je zadan od zbiljskog identiteta te organske zbrke ne-uvia
nia u m;ic1anj'..L Jo bolje, u tom zapaanju ne-uvianja ili
promaaja, nemamo \'ie posla sa itanjem klasine ekonomije samo kroz reetku 1\'1arxo\'e teorije, s usporedbom izmeu klasine teorije i marksistike teorije koja tada sluzi kao
-, iera, budui da klasinu teoriju U\cijek llsporeujemo s
il/Oiil SCIillOiII, njezino neuvianje s njezinim uvianjem. Imamo dakle po'sla s n::tim problemom u istom stanju, definiranim II jednoj te istoj oblasti, bez retrospekt,ivnog vraanja
u beskonano. Razumjeti taj nuni i paradoksalni identitet
nC-U\'j(ianja i uvitanja u gledanju, znai u stvari postaviti
n::t problc.m (problem nunog odnosa koji ujedinjuje \'icllji\0 i nc\'icllji\'ol, a dobro ga posta\'iti zna,i pru:"': priviku da
~:l sc razrijei.
6.
Kako je dakle mogu taj identitet ne-U\1 ianja i uvianja u gledanju? Proitajmo iznova paljivo na tekst. U slijedu pitanja to ih je klasina polJtika
25
26
27
7.
Ono to politika ekonomija ne Vlidi, nije prethodno postojei predmet k0'j'i bi 'Ona bila mogla vidjeti a nije vidjela, ve
predmet to ga proizvodi ona sama u svojoj operaciji spoznaje a nije joj prethodio; tonije, to je ta proizvodnja sama,
istovjetna s tim predmetom. Ono to politika ekonomija ne
vidi ono je to ona ini: njezino proizvoenje novog odgovora bez pitanja ,i istodobno novog latentnog pitanja, unesenog
nasumce u taj novJ odgovor. Uz pomo nedostatnih termina
svog novog odgovora politika je ekonomija proizvela novo
pitanje, ali bez svoga znanja. Ona 'je potpuno izmtijen:ila
termine poetnog problema; tako je proizvela novi problem, aH ne znajui to. I ne samo da to nije znala, nego je
bila uvjerena da ostaje na tlu starog problema, liaJko je zapravo "bez svoga ZlZanja "promijenila tlo. Njezino sljepilo i
njelline zablude proizlaze iz nesporazuma izmeu onoga to
ona proizvodi i onoga to v,idi, proizlazi dakle iz quiproquoa,
to ga Marx na nekim mjestima oznaava kao "igru rijei
(Wortspiel), nuno neuhvatljivu onome tko je mora 1Zg0VOriti.
Zato je politika ekonomija nuno slijepa na ono
to proizvodi i na svoj rad proizvodnje? Zato to je njezin
pogled prikovan za njezino staro pitaIlje i zato to nastavlja
davati novi odgovor na svoje staro pitanje; zato to ostaje
prikovana za svoj stari "Jzorizollt(( (Kapital II, 220) gdje novi
problem nije vidljiv (ibid.), Metafore Ll kojima Marx misli
taj nuni quiproquo, pruaju nam tako sliku promjene tla
i odgovarajue izmjene horizonta. One sugeriraju jedno kapitalno zapaanje koje nas poteuje od psiholoke redukcije "zabuna ili neznanja Ono to se u stvari odigrava Ll
proizvodnji tog novog problema, to i ne znajui ga donosi
novi odgovor, ne odnosi se na novoiskrsli predmet koii bi se
meu drugim ve identificiranim predmetima poja\cio poput
nepredvienog posjetitelja na nekoi obiteljskoj siedeljci; suprotno, to to se zbiva, uvodi u igru promjenu cijelog tla 'i
cijelog njegovog horizonta, na osnovi koj ih je taj novi predmet proizveden. Iskrsavanje tog no\-ogkritinog problema
nije trenutna naznaka jedne mogue kritine izmjene, jedne mogue latentne mijene, koje pogaaju realnost tog tla II
svoj njegovoj irini, do krajnjih granica njegova "horizonta.
Reeno jezLkom kojim sam se ve sluio', proizvodnja novog
28
29
.
Bu~ui da smo ovdje, u terminima koji ponavljaJU \Tlo znaajne odlomke iz predgovora Michela Foucaulta
njegovoj Povijesti ludila,' podsjetili na uvjete mogunosti
vidljivog i nevidljivog, unutarnjosti i izvanjskosti te~rijskog
polja to definira vidljivo, moemo moda uiniti korak vi~
i p~kazati da izmeu tako definiranog vidljivog i nevidljivog
moze postojati stal10viri odllos llunosti. Nevidljivo nekog
\idljivog polja nije, openito uzevi, u razvitku teorije, bil;
iO izvanjsko i tue vidljivom to je definirano tim poljem.
Nevidljivo je definirano vidljivim kao njegovo nevidljivo, njegova uskraenost vienja; nevidljivo, dakle, reeno metafo1,0 n: , nije. naprosto izvanjskost vidljivog, izvanjski mrak izopcenJa nec upravo wllllraiZji !llrak izope Ilja, koji je unutar
vidljivog jer je definirano s!rukturom Yiclljivog. Drugim
rije.ima, zavodljive metafore tla, horizonta i, dak~ko, gr;nica \idljivog polja definiranog danom problematikom, dskirale bi ela meelu pogrenu ieleju prirode tog polja, ukoliko
bismo to polj..: mislili u SIOHl prostom..: metafore', kao :prostor ogranien drugim lljelllU iz.valljskilll prostoroill. Taj j..:
prostor takoer u pr";0111 prostoru :koji ga sadri kao
s\oje poricanje; taj j..: drugi prostor prvi prostor osobno i
un s..: definira samo poricanjem onoga to iskljuuje u svojim
\lastitim granicama. To zna(:i da on nema 1lI1111ralljilz granica te da vlastitu izvanjskost nosi u sebi. Paradoks je teorijskog polja dakle u tom..: to je ono, zelimo li spasiti prostol'Plan, Parb 1961
, Zadravam prostornu metaforu. Meutim. promjena se terena zbiva na licu mjesta: trebalo bi sasvim ozbiljno govoriti o pronljeni naina teorijske proizvodnje i
() izmjeni funkcije subjekta izazvanoj tom pronljenom naina,
.
30
31
dogaa zbog toga to Marx, u doba kad je ~ivio, lllJe raspolagao niti je mogao raspolagati adekvatnim pojmom, podobnim da domisli ono to je proizveo: pojmom djelotvornosti
Sl rukllIre Ilad Iljenim elementill1a. Rei e se bez sumnje
da je to samo rije, i da tu samo rije nedostaje, budui da
je predmel rijei u cijelosti tu. Zacijelo, ali ta je rije pojam,
a strukturalni se nedostatak toga pojma reperkutira na neke
sas\'im odreene tecrijske uinke u stanovitim formama to
pripadaju Marxovu diskursu, kao i u nekim od njegovih utvrdi\'ih form1llacija koje nisu bez posljedica. Time e se moda
moi objasniti ali ovoga puta iznutra, tj. ne kao starudija
prolosti, preivjelo'5ti, kao elegantni flirt (famozni Kokett;eren), ili kao zamka za budale ("prednost je moje dijalektike u tome to ja kazujem stvari malo-pomalo, i kad vjeruju
da sam na <kraju, urei da me .pobiju, oni ne ine nita drugo nego prikazuju svoje budalatine! Pismo Engelsu od 26.
VI 1876,) - stval'l7a prislltIlost stanovitih hegelovskih formi i
referenci u diskursu Kapitala. IZlllltra, to znai kao egzaktna
mjera rastrojavajue ali neizbjene odsutnosti, odsutnosti
pojma ci svih njegovih potpojmova) djelotvornosti strukture
nad svojim elementima to je vidljivo-nevidljivi, odsutno-prisutni ugaoni kamen cijelog njegovog djela. Stoga moda nije
uskraeno misliti da, ukolriko se Marx, u nekim odlomcima,
tako dobro igra hegelovskim farmulama, ta igra nije samo
elegancija ili poruga nego, u punom smislu, igra zbiljske drailze u kojoj stari pojmovi oajniki igraju ulogu odsutnosti
koja nema imcna kako bi je osobno prizvali na scenu, a njezinu prisutnost proiz\'ode tek u svojim promaaj ima, u jazu izmec1u lica i uloga.
I ako je istina da nas identificiranje i lokaliziranje
tog nedostatka, koji je filozofski, moe dovesti i do praga
Marxove filozofije, iz toga se mogu oekivati i drugi probici
II teoriji povijesti. J edan poj movni nedos tatak, ne razotkriwl1,
\'e suprotno posveen kao ne-nedostatak i proklamiran potpunim, moze u stanovitim okolnostima ozbiljno sputati ranitak neke znanosti ili odreenih njezinih grana. Da bismo se
u to m'jer-ili, dovoljno je napomenuti da znanost napreduje,
tj. ti!'!.. samo uz pomo krajnje pozornosti usmjerene na
w6ke njezine teorijske Ju'hkosti. U tom smislu ona svoj ivot
octrzava onim iO zna nego onim koje ile (:11(1, poel
apsolutnim uvjetom da se to ne-znano dokuuje, te da ga se
postavlja sa strogou problema. Ali ne-znano neke znanosti
ono 10 smatra empiristika ideologija: njezin rezicium,
8.
(j
32
9.
p, Macherey:
"lj
:-itI'
34
35
Usp.
POlU
sto marksistiku dijalektiku razlikuje od hegelovske dijalektike? A taj odgovor putem "preokretanja, kao i odgovor klasine p::litike ekonomije s pomou vrijednosti rada, zanimljiv je po tome to u sebi sadri unutranji nedostatak;
do\"oljno je ispitati metaforu preokretanja da bi se utvrdilo
kako ona ne moe misliti samu sebe, dakle kako ona istodobno inicira iz\'an sebe jedan zbiljski ali odsutni problem, jedno zbiljsko ali ocIsutno pitanje, a u sebi pojm:wnu prazninu
ili elvozJ~a!1ost koji sukorelativni toj odsutnosti, odsutnosti
pojIlZa. II rijei. Upravo to da sam tu odsutnost pojma u prisutnosti rijei promatrao kao simptom, dowlo me na put
formuliranja pitanja to ga implicira i defin'ira njegova odsutnost. Moje "itanje Lenjinovih tekstova, ma koliko nesaITeno i provizorno, bilo je mogue samo pod uvjetom da se
Lim tekstovima postm'i teorijsko pitanje u odnosu na koje
oni predsta\-ljaju djelatni odgovor, iako je njihov stupan)
zbiljnosti posw drugaiji nego isto teorijski (jer ti tekstOVI,
za praktike svrhe, opisuju strukturu prilika u kojima je
eksplodirala sovjetska revolucija), To je itanje omoguilo
ela se precizira pitanje i da se tako izmijenjeno pitanje osloni na druge, jednako simptomatike tekstove koji posjeduju
drugaiji stupanj zbiljnosti, na tekst Mao Ce Tunga, ali isto\Temeno i na Marxov metodoloki tekst Uvoda iz 1857. Pitanje to je sainjeno polazei od prvog odgovora, proizlazi
odatIc nanovo preobraeno i podobno da omogUi itanje
drugih eljela: danas Kapitala. Ali i tu smo, ela bismo proi~
tali Kapital, pribjegli nizu dvostrukih, tj. simptomalnil1 i
tanja: itali smo Kapital kako bismo uinili vidljivim ono
to je u njemu jo moglo ostati nevidlji\-o, ali je pomak tog
itanja zauzeo i itavo polje drugog u isto vrijeme izvecle~
nog itanja a koje se odnosi na Marxo\"e RaJle radove, posc~
bno na Rukopise iz 1844, pa c1aklei na prob!cm2tiku koja
n"ori temelj njegovih djela, FeuerbachoHI antropoloku problematiku i problematiku Hegelova apsolutnog idcalizma.
Ako pitanje l'v1<lrxovc filozofije, tj. njezine cliferen~
cijalne specifinosti, ma kako god malo izmijenjeno i precizirano, proizlaZi iz tog pn'og itanja Kapitala, ono bi moralo
omoguciti i druga itanja, ponajprijc druga i
odakle bj proistekla nO\'a diferencijalna odreenja i i
tanje dnUlih eljela marksizma: na primjer, ZIniako itanje
maiksisti(:kih filozofskih tekstova (ali uzetih u neizbjenim
formama ideoloke borbe), kao to su Engelsov Al1ticiiihrilZg
i Dijalektika prirode (kao i FilOzofske biljei/ice); pa, na'p ri mkr, itanjc c!lllgih praktikih eljela marksizma kOJIma
obilujc na svijet i koja postoje u povijesnoj zbilji socijali~
zma i mladih tek osloboenih zemalja na putu u socijalizam.
Namjerno gO\orim s takvim zakanjenjem o tim klasinim
filozofskim tekstovima iz jednostavnog razloga to prije definicije bitnih principa marksistike filozofije - tj. prije ne-
36
37
10.
OVdje ne moe biti rijei o dmgaj pretenziji nego o teorijskom ustalIovljcIlju onoga to nam
donOsi nae itanje Kapitala. Kao to su ova izlaganja tek
prvo itanje, za koje je sad bez sumnje razumljivo zato ih
dajemo ba II obliku
ibO\'ih nedoumica
isto su tako ova
pojanjenja tek prvi potez onoga to mOe biti jo 6amo
:-;kica.
Mislim ela smo do;;pjeli cio principijelne toke. Ne
postoji li bezgrijena itanje, to znai ela svako itanje u svojoj lekciji i pravilima reflektira pravog 'krivca: koncepciju
spoznaje to je, podupirui njezin predmet, ini onim to
,iest. To smo zamijetili u povodu ekspresivnog itanja, tog
u Isto \"rijcdi i 7.<1 ;7itanjc" onih noyih djela marksizma koja, ponekad tl iznena~
ujuoj formi, tl sebi nose neto bitno za budunost socijalizma: ono to marksizam izaziva lj zen1ljama avanQardc :)trccQ s\'jjeta(( -koii se bori zu svoju slobodu,
od vijctnamskih partizana do -Kube, Od vItalnog je znaenja da ta djcla znamo na
vrijeme )~pro-itati({
P?l'l.lCstl, on ~pozna.lu ost':.~je u. zbilji jedne povijesti koja nije nita d'mgo do
r,lz\ol o,noga sto ona sadr-Ll II pOI..:ctku. li tom pogledu, ono to e biti reeno o
struktUrI stvamog. odnosa s~0.znaj~ pl''Cl!la stvarnomprec!!1'etll, jcd!'ako \Tijedi
l za odnos spoznaje prema zbJ!JskoJ pO\'lJCS!l II ideologIji XVIII stolJca,
38
39
ja tvori specifino obiljeje cmpirizma. Empiristika apstrakcija koja iz zbiljskog predmeta izluuje njegovu bit, jest
zbiljska apstrakcija kojom subjekt prisvaja zbiljsku bit. pokazat e se da je ponavljanje kategorije zbiljskog u svakom
trenutku slijeda distinktivna znaaj;ka empiristike koncepcije. to zapravo znai -;,biljska apst'rakcija? Ona svjedoi o
onome to je iskazala neka stvarna injenica: bit je apstrahirana iz st\"arnih predmeta u stvarnom smislu ekstrakcije,
kao to se za zlato moe rei da je ekstrahirano (odnosno
izlueno, dakle izdvojeno) iz zemljanog ovoja i pijeska. Kao
to se zlato prije svog izd\"ajanja, dakle kao od svog zemljanog o\"oja neodvojeno zlato, ve nalazi u svom zemljanom
ovoju, tako se i bit zbiljskog, kao zbiljska bit, nalazi tl zbiljskom Ikoje ju sadTi. Spoznaja je apstrakcija u pravom smislu rijei, tj. izluivanje biti iz zbiljskog koje tu bit sadri,
izdvajanje biti iz zbiljskog to je sadri i prikrivajui je zatajuje. Nije vaan postupak kojlim se to izluivanje vri (bilo
da se, npr. radi o usporedbi meu predmetima, njihovu uzajamnom trenju kako bi se uklonio ovoj i sl.); nije bitan ni
lik zbiljskog, bez obzira je li on sastavljen od diskretnih individua, od kojih svaka u svojoj raznolikosti sadri istu bit, ili
je pak rije o jednoj te istoj individui. U sva:kom sluaju,
to razdvajanje u zbiljskom, biti zbiljskog od ovoja koji prikri\"a bit, nalae nam kao uvjet te operacije sasvim osobitu
predodbu kako samog zbiljskog, tako i spoznaje o tom
zbiljskom.
Zbiljsko: ono je strukturirano kao i zemljani ovoj
unutar kojeg se krije zrnce istog zlata, to znai da je sai
njeno od dviju zbiljskih biti, iste i neiste biti, od zlata i
zemljanog ovoja ni, ako hoete (hegelovskim terminima), od
bitnog i nebitnog. Nebitno moe biti oblik individualnosti
(neki plod, neki zasebni plodovi) m materijalnosti (ono to
nije folma ili bit), ili pak nitavilo ili to drugo, svejedno. injenica je da zbiljski-predmet zaista u sebi sadri dva
posYe zasebna stvarna dijela, naime bit i nebit. To nam daje
ovaj prvi rezultat: spoznaja (koja nije drugo do bitna bit)
stvarno je sadrana u zbiljskom kao jedan od njegovih dije100'a, elok je u drugom dijelu zbiljskog nebitan dio. Cilj je
:>puzlluje da u predmetu razd\'oji dva ve postojea clijeia,
naime bitni i nebitni dio, da to razdvajanje izvede na posebne naine kojima je cilj otklanjanje nebitnog zbiljskog, kako bi se spoznajni subjekt suelio iskljuivo s drugim dijelom zbiljskog koji je njegova zbiljska bit sama. To nam
daje drugi rezultat: operacija apstrakcije, svi ti postupci ispiranja, u stvari su samo postupci proiavanja i otklanjanja
jednog dijela z.biljskog da bi se izdvojio drugi. U tom svojstvu oni u izluenom dijelu ne ostavljaju nikakav trag, svaki
se trag njihove operacije uklanja zajedno s dijelom zbiljskog
koji oni treba da eliminiraju.
40
osobitu operaciju koja se ocl\'ija na zbiljskom predmetu sp 0;~ ~iti iZIl1iljam niti se igram_ ?\.lichdangdo je razvio ~iU1\u kunu ~stdiku um~
proiz\'odnje koja poiva ne na proizvodnji bitne fornlC iz mramora, \~
na destrukciji bezoblinog koje, II karnenu, prije prvoga reza, prekriva formu koju treba osloboditi. Tu jc praksa estetike proiz\'();:injc ukloplj.:na Ll empiristiki
realizam ekstrakcije.
jctnike
41
42
43
ll.
Tako slupamo na put to su nam
ga prokrili, rekao bih gotovo bez naeg znanja, jer o njemu
doista nismo razmiljali, ch'a filozofa u podjesti: Spinoza i
Marx. Spinoza nas je, i poreel onog to treba nazvati laten tnim dogmatskim empirizmom kartezijanskog ideali!:ma, ipCtk
upozorio ela je predm el spoznaje, ili bit, po sebi apsolutno
drugaiji i razliit od zbiljskog preL!illera jer, ela upotrijebimo njego\' poznati izraz, ne treba brkati elva predmeta: ideju
kruga koja je predmet spoznaje, 5 ;;:rug{)'ll koji je ;biljski
precilJIel. U treem pogladju Ul'oi/a i; 1857. Marx je SQ 5\'0111
moguom snagom poclnlkao lu razliku,
.\lar., odbacuje hegelovsku zbrku ielen tifikacije
zbilj"
i predmeta spoznaje, zbiljskog procesa i
proceSQ spoznaje: fie,se! jc PilU II ilil::.ijll da reai!!o (das Realej ireba s/zvC!lili kau re;lllrat mi,\:/jel1ja koje se 11 sehi
li sebi udllbljllje i i; salJZog sebe kree, dok je metoda
pelljallja od apstraktIlog prelila !coi/kretllom samo i/ail1 (die
i
i
II
Dielima Reza ITeze o Feuerbachu, Njemaka ideolOgija) govori o konkretnom,
stvarnom, ;konkrdnin1, st\'arnirn ljudima'; itd. Ali i sama su Djela Reza jo ZiJ.rabljena II dVosmislenosti jedne negacije koja jo ostaje u ,,"ijetu pojmova koje odbacuje, nc mogavi u adekvatnom oblikll formulirati nove i pozitime pojmOI"C
to ih nosi tl sebi (usp . POur "Ian, str 28-29),
44
Art) POllZO(hl koje a miljenje prisvaja konkretl1o, reproducira aa (reprodll:::ielbell) kao dzLizol'IIO konkretlZO (?eistig KOIlkre~es). (Usp, Prilog krilici politike ekol1OiiZlJe, ~ultLlr.a,
Beoarad 1959 str. 228). Ova zbrka kojoj Hegel d<:l]e oblIk
aps~utnog id~alizma povijesti, nije u princi!)u nita. c~rugo
elo varijacija zbrke koja odlikuje problem?tJku emplI:zma.
Nasuprot ovoj zbrci, Mar:\ brani razliku lZln;:c.1u Zbll!.skog
predmeta (zbiljski-konkretnog, zbiljskog, tota!Jt~~a ,kOJI, ,"ll
st'ojoj lIeZCll'isllOsti opstoji i::: l'(l} Z glcl\'e (Kopf) IHljC l pOSlije,"
proiz',-ol~n je spoznaje) i prcdll1era SP0Z;WjC, prolz\'(Jlla nlJsljenja koje ga u sebi proiz\'odi k:lo miljeno-konkretno (Go,,:
elankenkon hetum) , kao mii j eni- to ta.li le t (G!danke:l ~otal!
t2it), tj, kao miljclli predmet apsolutn~ :azliit od ,zbll]s~~~g
predmeta, od zbiljski-konkretnog, od zbIlJskog, !o,tal~teta, ~IJU
s-}oznaju prua uprcn-o miljeno-konkretno, J11ls.IJenHotCtI.ltet.
ide jo dalje te pokazuje kako se ta razlIka odnosI
samo ll:l ova ch'a predmeta, nego i njihove procese prolz\'oclnje. Dok se proces proizvodnje nekog zbiljskog. pre~l:lle~
ta, nekog zbiljski-konkretnog tot:llitela (npr ..l:cke hlst0rI]skl
dane nacije) u cijelosti zbiva u zbilji i OC~\,lj~ II skladu sa
st\-arnim poretkom stvarne gelZeze (sukceslvn.lm re~om momenata povijesne geneze), dotle se proces prolz\-?dnje preclmeta spoznaje II cijelosti zbiva u spoznaji i odVIJa L:. skla~u
s drugaijim poretkom, II kojemu misaone ~at~go:'lje k~je
"reproduciraju zbiljske kategorije ne zauzlm~Ju IS~O mjesto kao u poretku zbiljske povijesne geneze, \'e,~ saSVIm razliita mjesta koja im dodjeljuje njihova funkCIja u procesu
proiz\"oclnje predmeta spoznaje.
l\~Iarx
~e
;z~;6iiZ'O~~~
t~kvo
45
pra\'no predstaviti teorijsku praksu, tj. rad miljenja na njegm'oj pn'otnoj materiji (predmetu na kojemu se ono okua\'a) , kao rad pretvaranja (Verarbeitllllg) illtuicije (AllsclzalliiIzg) i predodbe (Vorstelllllzg) II pojmove (ill Begriffe).
Drugdje" sam pokuao pokazati da ta prvotna materija na kojoj se okuava nain proizvodnje spoznaje, tj.
ono to Marx ovdje oznaava kao Anschauung i Vorstellung,
46
jasno da ta prvotna materija, ve prema tome kako napreduje neka grana spoznaje, postaje sve vie i vie ra::.me1e/Ul,
ukoliko prTotna materija neke razvijane znanosti oigledno
nema vie nita zajednikog sa isto osjetilnom intuicijom ili pukom predodbom, zauzvrat koliko god daleko
segnuli u prolost neke grane spoznaje, nikad nemamo posla sa istom osjetilnom intuicijom iii predodbom nego
s ve - uvijek sloenom prvotnom materijom, sa strukturom intuicije ili predodbekoje, u vlastitom "VerbindungL!, kombiniraju istodobno osjetilne elemente, tehnike
elemente i ideoloke elemente - da se, dakle, spoznaja nikad ne nalazi, kao to bi to oajniki htio empirizam, pred
istim predmetom 'koji bi tada bio identian zbiljskom predmetli o kojemu spoznaja upravo tei da proizvode ... spoznaju. Spoznaja koja se okuava na svome predmetu, ne
okuava se stoga na zbi/jskom predmetu, ve na svojoj prvotnoj materiji koja, u strogom smislu rijei, tvori Iljezill
predmet (spaZIlaje) koji je, poevi od najrudimentarnijih
oblika spoznaje, razliit od zbiljskog predmeta; jer ta je prvotna materija, u punom smislu koji joj u Kapitalu daje Marx,
ve uvijek prvotIla materija, tj. ve razraena, ve izmijenjena materija, upravo zahvaljujui nametnutosti (osjetilo
- tehniko - ideoloke) struktme koja je konstituira kao
predmet spazIlaje, makar i najotrcanije, kao predmet koji
e ona preobraziti, ije e oblike tijekom razvojnog procesa
preobliCl\,ati da bi proizvodila neprestano preobraayane
spoznaje koje se meutim nikad nee prestati odnositi na
S\'oj predmet, Ll smislu predmeta :,;pu;:ilaje.
Za sada bi bilo presmiono ii dalje. Sam formalni pojam uvjeta proizvodnje teorijske prakse
ne moe nam dati specificirane pojmove koji doputaju da
se konstituira povijest teorijske prakse, a pogotovo povijest
razliitih grana teorijske prakse (matematike, fizike, kemije,
biologije, povijesti i drugih humanistikih znanosti). Da bi
se otilo dalje od jednosta\'nog formalnog pojma strukture
teorijske prakse, tj. proizvodnje spoznaja, moramo razraditi
poja/l1 povijesti spoznaje, zatim pojmove razliitih naina
teorijske proizvodnje (ponajprije pojmove naina teorijske
47
.
nosti i specifinih tipova njihove zavisnosti, nezaVisnostI l
artikulacija). Taj posao teorijske razrade pretpostavlja istraivanje veoma duga daha koje bi se moralo osloniti na valjane radove to ve postoje u klasinim oblastima povijesti
znanosti i epistemologije, dakle istraivanje koje sebi prisvaja svu prvotnu materiju ve prikupljenih injenica, onih
koje treba prikupiti, kao i prvih rezultata dostignutih u tim
vblastima. Meutim, prikupljanje tih injenica, tih empirijskih danosti koje nam se, izuzevi nekoliko vrlo znaaj
nih iznimaka," openito nude tek u obliku jednostavnih sekvenca ili kronika, tj. u obliku ideoloke koncepcije povijesti,
ak i u obliku aprior-izma filozofije pO\'ijesti, to prikupljanje,
dakle, nije dovoljno da Se konstituira povijest spoznaje iji
pojam najprije treba sIvariti, barem u privremenom obliku,
da bi se njime moglo baratati. Ako smo, tijekom izlaganja
koja ete itati, pridali toliko panje pojmovima u kojima
:Vlarx misli ope uvjete ekonomske proizvodl1je i pojmovima
u kojima marksistika misao mora misliti svoju teoriju pal'ijesli to ne inimo samo zbo!:': tmra da bi Se sasvim shvatila
marks'istika teorija ekonomsl~e oblasti naina kapitalistike
proizvodnje, Ve da bi Se, koliko je god mogue, precizirali
temeljni pojmo\'i (pojam proizvodl1je, strukture, naina proizmclnje, pojam povijesti) ija je formalna razrada podjednako neophodna i marksistikoj teoriji proizvodnje spoznaje
i njezine povijesti.
Ve sada moemo poeti nazirati kojim se putem
kreu ili e se kretati istrai\'anja, Taj nas put dovodi do
re\'olucije Ll tradicionalnoj koncepciji povijesti znanosti koja je, jo i danas, duboko proeta ideologijom filozofije pros \'j cU tc l j s t \'a, tj. teleoloki 111, dakle idealis ti,-:'kim racionalizmom. Poin jemo nasluiYati, a dolazimo ak Ll mogunost
da na stanO\:itom broju ve pwuenih primjera dokazujemo,
Llko pO\'ijcst uma I~ije pn\\'ocrtna povijest kontinuiranog
L,lZ\'itl~a, Iliti, u svome kontinuitetu, pm'ijest oitovanja ili
progresi\'nog oS\'jetenja Uma koji je u zametku potpuno
prisutan u svojim zaecima i koji bi njegova povijest toboe
samo trebala elm'esti do otkria. Znamo da je taj tip povije"Li i f2tciunalnvsli S2l1110 posijedica retrospektivne iluzije danog historijskog rezultata koji pie S\'oju po\'ijest u "bliskom
fULUIU, koji dakle misli svoj poetak kao anticipaciju svoga
Racionalnost filozofije prosvjetiteljstva kojoj je Hegel dao sustavnu formu razvitka pojma, nije nita drugo nego ideoloka koncepcija kako Llma tako i njegove povijesti.
Zbiljska povijest razvitka spoznaje danas je podreena posve
drugim zakonima nego to je ta teleologijska nada religijskog trijumfa uma. Tu pO\'ijest poinjemo shvaati kao po-
.:J S
rflexe
1955.,
49
13.
Vraam se na drugu
odlunu
Marxovu primjedbu. Tekst Uvoda iz 1857, koji strogo razdvaja zbiljski predmet od predmeta spoznaje, isto tako razdvaja i njihove procese L to je najvanije, ukazuje na razliku u poretku geneze ovih dvaju procesa. Kazano drugim
jezikom koji se uporno \'raa u KapitalU, Marx izjavljuje da
se poredak misaonih kategorija u procesu spoznaje ne podudara s por'etkom zbiljskih kategorija u procesu zbiljske povijesne geneze. To se razlikovanje oigledno poblie odnosi
na jedno od naj\'ie pretresanih pitanja u Kapitalu, na pitali ic.kntikt iZll1ciu 1'::\. lugikog poreliw (ili poretka cleclukcije kategorija u Kapitalu) i zbiljskog "povijesllUg poretka, Veina interpreta nije uspjela doista izii
iz 0\ og pitanja jer nisu pristali ela ga postave u njegovim adekvatnim terminima, tj. u polju o\'im pitanjem dosegnute problelllcllike. Kaimo 0\'0 isto u drugom obliku, koji e nam
od sada biti prisniji: Kapital nam daje cio niz odgovora o
identitetu ineidentitetu logikog poretka i povijesnog({
P 1\1acht.:rcv, ;':\ propos dl.' la ruptun.'(', La Nouvelle Critiquc, s\ibanj
str 136-140 '
23
50
1965,
I
log kritici politike ekonomije, Kultura, Beograd 1969, str.
236): Bilo bi, dakle, nedoputeno i pogreno iznositi ekonomske kategorije onim redom u kojem su historijski bile odr~~
ene. Suprotno, njihov je redoslijed odreen odnosom kOJI
one imaju, jedna prema drugoj, u buroaskom drutvu i koji
je upravo obrnut (umgekehrte) od onoga to se pojavljuje
kao njihov prirodni odnos ili to odgovara redu historijskog
razvitka,
Na osnovi tog Umkehrunga, tog obrtanja smisla, logiki poredak moe biti proglaen obrnutim od povijesnog poretka. S tim u vezi upuujem na Ranciereov komentar'. Neposredni nastavak Marxova teksta ne ostavlja uostalom nikakve dvosmislenosti, jer uviamo da ta raspra o izravnom ili obrnutom podudaranju termina dvaju poredaka
nema nieg zajedniko s problemom analize: Ne radi se o
mjestu koje ekonomski odnosi historijski zauzimaju ... radi
se o njihovu Gliederungu (artikuliranoj kombinaciji) u modemom buroaskom drutvu<, (str. 236). Rije je upravo o
tome da se taj Gliederung, taj artikulirani - miljeni - totalitet proizvede u spoznaji kao predmet spoznaje kako bi
se dospjelo do spoznaje zbiljskog Gliederunga, zbiljski-artikuliranog-totaliteta koji tvori zbiljnost graanskog drut'va.
Poredak ,kojim se proizvodi Gliederung miljenja, specifian
je poredak, upravo poredak teorijske analize koju Marx vri
u Kapitalu, poredak veze, sinteze pojmova nunih za proizvodnju miljene cjeline, tog miljeno-konkretnog kao to
je teorija Kapiraia.
Poredak kojim su ti pojmovi artikulirani u analizi, poredak je Marxova znanstvenog izlaganja: on nemet nikakav izravni, biunivokni odnos s poretkom u kojem se ova
ili ona kategorija javila u povijesti. Tu mogu postojati privremeni susreti, svreci sekvenCi prividno ritmiziranih istim
redom, ali daleko oel toga cb su dokaz postojanja podudarnosti, odgovor na pitanje podudarnosti; oni postavljaju drugo pitanje. Treba proi kroz teoriju razlikovanja dvaju poredaka da bi se ispitalo je li ga uope ispravno postavljati (to
apsolutno nije sigurno: to piraIlje moe biti bez ikakva smisla te je potpuno umjesno misliti da je potpuno lieno smisla). Ba naprotiv, Marx ci ielo vri jeme dokazuje, ne bez malicioznosti, d~ zbiljski por';dak pr"oturjei logikom poretku,
i ukoliko ponekad u istraivanju ide dotle da kae kako izmeu dvaju poredaka postoji obmuti odnos, on tu rije ne
moe uzeti doslovno kao pojam, tj. kao strogu tvrdnju koja
svoj smisao izvodi ne iz toga to je izgovorena, nego iz toga
to s punim pravom pripada definiranom teorijskom polju.
Ranciereovo izvoenje, suprotno, pokazuje da je termin
preokretanje u Kapitalu, kao i u mnogim drugim sluaje
vima, mjesto (lIlalogijske upotrebe, bez teorijske strogosti,
" Vidjeti dalje.
tj. upravo bez strogosti to nam je nalae teorijska problematika na koju se oslanja sva Marxova analiza, a koju prethodno treba identificirati i definirati kako bi se mogle prosuivati logitimne znaaj:ke ili slabosti nekog termina ili pak
neke reenice. Bilo bi lako uspjeno razviti to izvoenje na
svim odlomcima koji iziskuju interpretaciju bizmivokllOg podudaranja izmeu termina dvaju poredaka.
14.
Vraam se, dakle, osobitom karakteru poretka pojmova u izlaganju Marxove analize, tj. u
njezinom izvoenju. Rei da je taj poredak pojmova (ili logiki "poredak) to ne stoji u biunivoknom odnosu s terminima povijesnog poretka, specifini poredak to ve
jest neto: ostaje da se pojmi ta specifinost, tj. narav tog
poretka kao poretka. Postaviti to pitanje oigledno znai postaviti pitanje forme poretka koju u danom momentu povijesti spoznaje zahtijevaju postojei tip znanstvenosti ili pak
norme teorijske valjanosti to su u znanosti, u njezinoj vlastitoj praksi, priznate kao znanstvene. I to je problem od velikog domaaja i veli!ke sloenosti, koji zahtijeva rasvjetljavanje stanovitog broja prethodnih teorijskih problema. Bitni
problem to ga pretpostavlja pitanje o opstojeem tipu izvodivosti, jest problem povijesti proizvodnje razliitih oblika
u kojima teorijska praksa (koja proizvodi spoznaje, bile one
ideoloke ili znanstvene) priznaje potrebne forme njezine valjanosti. Predlaem da se ta povijest nazove teorijskom
povijeu kao takvom ili povijeu proizvodnje (i preobraavanja) onoga to u danom trenutku povijesti spoznaje tvori
teorijsku problematiku na koju su upueni svi kriteriji postojee teorijske valjanosti, dakle f.or/nekoje su potrebne
da bi se slijedu teorijskog diskursa dala sllaga ivaljallost
izvoc1el1ja. Struktura teorinosti i formi teorijske apodikti
nosti treba tu ,povijest teorijskog tek konstituirati, a za to
nam je opet, kao to je Marx rekao u momentu kad je zapoeo svoje eljelo, "na raspolaganju golema literatura. Ali
jedno su elementi, esto oel velike vrijednosti, kojima raspolaemo (posebno u povijesti filozofije promatranoj kao povijest teorije spoznaje), a drugo njihovo teorijsko uoblie
nje koje upravo pretpostavlja izgradnju, proizvodnju te teorije.
53
54
55
meu
meuvremenu
15.
U ovom smo radu odmakli toliko
da moemo, vracaJucl se razlikovanju poretka izmeu predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta, dotaknuti problem ko
jemu je ovo razlikovanje obiljeje: problem odnosa izmeu
tih dvaju predmeta (predmeta spoznaje i zbiljskog predmeta), odnosa koji tvori samu opstojnost spoznaje.
Moram upozoriti da tu ulazimo u teko dostupno
podruje, i to iz dva razloga. Prije svega zbog toga to raspolaemo s malo marksistikih oznaka za svladavanje njegova
prostranstva i za orijentaciju u njemu: suoeni srno zapravo
s problemom koji ne samo da treba rijeiti, nego ga naprosto treba postaviti, jer on jo nije istinski postavljen, tj. iskazan na osnovi dostignute problematike i u strogim pojmovima dobijenim iz te problematike. Zatim - a to je, paradoksalno, najozbiljnija tekoa - zato to smo doslovno preplavljeni obiljem ponuenih rjeeIlja za taj problem koji u
svoj svojoj strogosti jo nije ni postavljen; preplavljeni smo
tim rjeenjima i zaslijepljeni njihovom oiglednou. No
ta rjeenja nisu, poput onih o kojima smo u povodu Marxa
govorili, odgovori na nepostojea pitanja koja ipak treba formulirati da bi sc izrazila II odgo\'orima sadrana teorijska
revolucija. To su, naprotiv, odgovori na pitanja, rjeenja za
savreno formulirane probleme, jer su ta pitanja i problemi
skrojeni po mjeri tih odgovora i rjeenja.
Ciljam zapravo n,oma odreeno na ono to sc,
kroz povijest ideoloke filozofije, svrstalo u rubriku problema spoznaje ili teorije spoznaje. Kaem da je ovdje
rije o ideolokoj filozofiji zbog toga to to ideoloko postavljanje problema spoznaje definira tradiciju koja se mijea
sa zapadnom idealistikom filozofijom (od Descartesa do
Husserla, preko Kanta i Hegela). Kaem da je ovo postavljenje problema spoznaje utoliko ideoloko, ukoliko je
ovaj problem formuliran polazei od svoga odgovora, kao
56
Ll
samom pitanju.
Ovdje se susreemo s najveom tekoom: moramo se odrvati stoljetnim oiglednostima to su se nataloile u duhovima zahvaljujui opetovanju ne samo lanog odgovora nego ponajprije pogrenog pitanja. Duni smo izii iz
ideolokog prostora definiranog ovim ideolokim pitanjem,
dakle iz tog HeLl/l1itl1o ::.atvorellOg prostora (budui da je taka\" jedan od glavnih uinaka strukture razaZl1avallja koje
karakterizira nain teorijske proizvodnje ideologije: neizbjeno zatvoreni krug onoga to je u drugom kontekstu i II
druge svrhe Lacan nazvao dvojnom zrcalnom vezom) da
bismo na drugom mjestu ot\'orili novi prostor
koji b: bio
prostor dosegnut pravim postavljanjem problema koje Ile
daje li/zaprijed njegovo rjeenje. Da je ovaj prostor problema spoznaje doista zatvoreni prostor, tj. zaarani krug,
uvjerlji\'o nam pokazuje cijela povijest teorije spoznaje Ll
zapadnoj filozofiji, od uvenog kartezijanskog kruga do
kruga teleologije hegelovskog ili huserlovskog uma. I ako je
najvii stupanj svijesti i potenja dostigla upravo filozofija
(Husserl) koja prihvaa da teorijski usvoji, tj. u svom ideolokom pothvatu misli kao bitno upravo nuno postojanje
tog kruga, ona ipak nije proIZala izlaz iZlog kruga, nije ga
oslobodila svog ideolokog robovanja, kao to iz tog kruga
nije mogao izii ni onaj koji je elio u otvorenosti (koja je
izgleda samo ideoloka ne-zatvorenost zatvorenosti) misliti
57
apsolutni uvjet te zat\'orenosti, tj. zatvorene povijesti POnavljanja te zatvorenosti u zapadnoj metafizici: a to je Heidegger. Ne izlazi se iz zatvorenog prostora postavljajui se
u njegovu puku izvalljskost; sve dok to izvanjsko ili ta dubina os.taju njegovo izvanjsko i njegova dubina, oni i dalje pripadaJu .ton? krug:l, tom zatvorenom prostoru, kao njegovo
ponavIJanJe u njegovoj drugotnosti. Nama polazi za rukom
d~ pob)egnemo iz t~g ~ruga ne njegovim ponavljanjem, nego
nJegO\?m ne-ponavlJanJem, dakle jedino ieor'ijski utemeljemm. bIjegom koji zapravo i nije bijeg ve radikalno utemeljivanJ~ n~vog l?~ostora, nove problematike koja omoguuje postavlJanJe zbIljskog problema, nepoznatog u strukturi razaznavanja njegovog ideolokog postavljanja.
16.
Prvom nacrtu postavljanja toa
pn;>blema ~lio ?ih posvetiti nekoliko narednih razmiljanj~
kOJa su, 'prIznaJem, koliko privremena toliko i neophodna.
U Uvodu iz 57. Marx pie: "Cjelina, kako se pojavljuje (erscheil1t) II glavi kao miljeIla cjeli/za (Gedallkel1games), jest proizvod glave koja Illisli, koja prisvaja (wzeigl1et) svijet (die Welt) na jedini (eilZzig) nain (Weise) koji
joj je mogu, na /Zain koji je drukiji od umjetIZikog (kiii/tsle.risc~z), .religiozlZ?~, prak tilZoduJzovl1og (prak tisclz-geis tig)
pnsvaJwzJa tog sVIJeta (str. 229). Nije rije o tome da se
ovdje prodre u tajnu tog pojma prisvajanja (Aneignung) u
kojem Marx izraava bit temeljnog odnosa kojega s~u U!;jetnos.t,. rel~gija i. praktikoduhovna djelatnost (nju jo valja
defImratl, ali rIje je po svoj prilici o povijesno,etiko-poli
tikoj djelatnosti) naizgled posebni i samosvojni nain. Tekst
st.avlja naglasak na specifinost naina teorijskog prisvajanJa u odnosu spram svih drugih naina prisvajanja. Ali upra\'0 ta razlika u svom iskazu otkriva zajednitvo odnosa-sa-zbiljskim-svijetolil, na kojemu se ta distinkcija temelji i izyodi. To jasno ukazuje ela se spoznaja baVi zbiljskim' svijetom na se~j smjstven nain prisnljanja
sdjeta;
upravo se tIme postavlja problem naina kako se vri, dakle
mehanizma kojim se osigurm'a funkcija prisvajanja zbiljskog
svijeta s pomou spoznaje, tj s pomou procesa "proizvodnje spoznaje koji iako ili ba zato to se sav odvija u miljenju, daje poimanje (pojam: Begriff) koje se zove prisvajanje (Aneignung) tog svijeta. Time je na pravom tlu postavljeno pitanje teorije proizvodnje spoznaje koja je, kao spoznaja svog predmeta (predmeta spoznaje, u smislu koji smo
odredili) ovladavanje, prisvajanje zbiljskog predmeta, zbiljskog svijeta.
58
59
u vrhovnih instanci subjekta i objekta, uz blagoslov zapadnjakoj slobodi ovjeka. To se pitanje pokazuje i postavlja
otvorenim u principu, odnosno homogenim u svojoj struk~uri otvore11osti za sva zbiljska pitanja koja postavlja spoznaJa o svojoj znanstvenoj zbiljnosti: pitanja koje u svojoj formi mora izraziti tu strukturu otvorenosti, koje dakle mora
biti postavljeno na polju i u terminima teorijske problematik~ koja zahtijeva tu strukturu otvorenosti. Drugim rijeima,
pItanje naina 'prisvajanja zbiljskih predmeta, naina svojstvenog spoznaji mora biti postavljeno:
l) u terminima koji iskljuuju pribjegavanje ideolokom rjeenju koje o njemu daju ideoloke osobe subjekata
i predmeta i struktura uzajamnog zrcalnog razaznavanja, u
zatvorenom krugu u kojem se kreu;
2) u terminima koji sainjavaju pojam strukture
spoznaje, specifine otvorene strukture, a koji su ujedno pojam pitanja to ga struktura postavlja spoznaji - to podrazumijeva da su mjesto i funkcija tog pitanja miljeni u postavljanju pitanja.
Taj je zadnji zahtjev neophodan da bi se utemeljila razlika izmeu teorije povijesti proizvodnje spoznaje (ili
filozofije) i postojeih sadraja spoznaje (znanosti), ne inei
zbog toga filozofiju juridikom instancom koja u teorijama spoznaje pravi zakone za znanost uime prava koje ona
sama sebi prisvaja. To je pravo samo fait accompli insceniranja ogledalnog prepoznavanja koje filozofskoj ideologiji zajamuje juridiko primaIlje fait accomplija viih probitaka
kojima slui.
Postavljen u tim strogim uvjetima, problem koji
nas zaokuplja izgleda ovakav: S pomou takvog mehal1izl1lu
proces spomaje, koji se u cijelosti odvija II l11iljel1ju, proiZl'odi spomajnu prisvajanje svog zbiljskog predmeta koji
postoji izval1l11iljenja, II zbiljskolwSFijetll? Ili pak, s pomou
kakvog me1zmzizllla "proizvodnja{{ predmeta spozl1aje proizvodi spoznajno prisvajanje ::.biljskog predmeta koji eg::.istira izvan nziljenja, II zbiljskoll1 svijetu? Puka zamjena ideolokog pitanja jamstva mogunosti spoznaje, pitanjem melzaniZIIla spoznajnog prisvajanja zbiljskog predmeta
predmeta spoznaje, sadri u sebi izmjenu problematike koja
nas izbavljuje iz zatvorenog prostora ideologije ej otvara nam
otvoreni prostor filozofske teorije koju 'traimo.
Nudi nam se u stvari zaista vatren odgovor na nae pitanje, a on nam, u dobrom jeziku pragmatizma oigled
nosti{{ kae: Mehanizam kojim proizvodnja predmeta spoznaje proizvodi spoznajno prisvajanje zbiljskog predm:ta? ..
Pa to je praksa! To je igra kriterija prakse. I ukollko nos
taj plitkoumnik ostavi u naoj gladi, pre?staje z~dovolj,~tvo
da se varira jelovnik ili da nam se posluzi na tollko naCIl1a,
koliko e ih biti potrebno da se zasitimo. Kae nam se: Praksa je kamen kunje, praksa zn:ll1stven::H: eksperimentiranja,
ekonomska, politika, tehnika praksa, konkretna praksa! Ili
pak, da bi nas se uvjerilo u marksistiki{{ kara~~e:' odgo~ora:
To je drutvena praksa! Ili, da bi se stvar ucIl1lla{{ tezom:
Drutvena praksa ovjeanstva ponaVljana milijarde i milijarde puta, tijekom tisua godina! Ili nam se pak servi,~a ne:
sretni Engelsav puding kojemu je, eto, Manchester pruzIO taj
prehrambeni argument: Dokaz je pudinga to to ga jedemo!
Napomenut u prije svega da ta vrsta odgovora
moe imati svoju djelotvornost, pa dakle mora biti upotrebljena kad se radi o tome da se pobija. ideolo~ija .na te~el1L:
ideologije, dakle kad se u strogom smislu radi o IdeoloskoJ
borbi, jer se ideoloki odgovor situira upravo na ideolokom
terenu protivnika. Deavalo se u znaajnim povijesnim okolnostima i moe se dogoditi da se borba mora povesti na terenu ideolokog protivnika, ako ga se nije moglo privui na
vlastiti teren, ili on nije zreo da tu podigne svoj ator, ili
treba doprijeti do njegova atora. Ali ta praksa i nain up~
trebe ideolokih anmmenata prilagoenih toj borbi, mora biti predmet teorije kako ideoloka borba u o?la~ti ideol~gij:
ne bi bila borba podreena zakonima i prohtjeVIma protIvDlka, te kako nas ne bi pretvorila u iste subjekte ideologije koju moramo potui. Ali dodat u u isto doba da nije udno
to nas ta vrsta pragmatistikog odgovora ostavlja u gladi naeg leorijskog pitanja. To se mo pokazati i ope:1itim i posebnim razlozima koji svi poivaju na istom prinCIpu.
60
61
17.
u trenutku kad mislimo da jedemo na jutarnji puding! Lijepog li dokaza kao to je dokaz ponavljanja tokom stotinu i tisua godina drutvene prakse ovjeanstva (te noi u kojoj su
s.ve ~rave crne)! !okom stotina ili tisua godina to je ponavljanje, npr. prOIzvelo istine kao to su uskrsnue Krista
I\!-arijino djevianstvo, sve istine religije, sve predrasud~
ljudske spontanosti tj. sve dostignute, najrespektabilnije
kao i najmanje respektabilne oiglednosti" ideologije! Da
se i ne govori o uzajamnoj zamci kojom se, u uzajamnosti
svoje igre to se pokorava istim pravilima, sueljuju idealizam
i pragmatizam. Kojim pravom kae da je praksa ona koja je
u pravu, kae idealizam pragmatizmu. I evo nas na kolovratu to je zatvoreni krug ideolokog pitanja. U svim je tim sluaj~viI?a zajedniko ~itanje koje doputa tu igru u stvari pit~nje JaI?~tva slaganja izmeu spoznaje (ili subjekta) i njezmog zbIljskog predmeta (ili objekta), tj. ideoloko pitanje
kao takvo.
Ali nema znanstvene koncepcije prakse bez jasnog razlikovanja razliitih praksa i bez nove koncepcije odnosa izmeu teorije i prakse. Mi teorijski utvrujemo primat
prakse, pokazujui da su sve razine drutvenog bivstvovanja
poprita razliitih praksa: ekonomske prakse, politike prakse, ideoloke prakse, tehnike prakse i znanstvene (ili teorijske) prakse. Sadraj tih razliitih praksa mi promiljamo
promiljajui njihovu samosvojnu stmktum koja je u svim
tim sluajevima struktura odreene proizvodnje, promilja
jui ono to meusobno razlikuje te razliite strukture, tj.
razliitu strukturu predmeta na koji se one primjenjuju, njihovih sredstava proizvodnje i odnosa u kojima ove nastaju
(ti razliiti elementi i njihova kombinacija - Verbindung oigledno variraju kad se od ekonomske prakse prie na politiku praksu, zatim na znanstvenu praksu i na teorijsko-filozofsku praksu). Odnose utemeljenosti i artikulacije tih razliitih praksa, jednih s drugima, mi promiljamo promiljajui njihov stupanj zavisnosti, njihov tip relativne autono.
mije koji su i sami utvreni tipom zavisnosti i s obzirom na
u posljednjoj instanci determinirajui praksu, ekonomsku
praksu. Ali mi idemo dalje. Ne zadovoljavamo se time da smo
odstranili egalitaristiki mit prakse, mi na sasvim novim temeljima poimamo odnos teorije i prakse koji je mistificiran u
idealistikoj ili empiristikoj koncepciji. Smatramo da je, makar i u vrlo rudimentarnim oblicima, stanoviti element spoznaje, iako duboko proet ideologijom, uvijek ve prisutan u
prvim stupnjevima prakse, onima koji se ne mogu proma
trati poevi od elementarnih praksa najprimitivnijih drutava. Na drugom kraju povijesti praksa smatramo da ono to
je zajedniko nazvano teorijom, u svojim najistijim formama, onima koji izgleda stavljaju u igru upravo moi samog
miljenja (npr. matematika ili filozofija), izvan svake nepo-:
sredne veze s :dwnkretnom praksom, u strogom je smislu
ocire1ena praksa, znanstvena ili teorijska praksa, i sama djeljiva u vie grana (raznih znanosti, matematike, filozofije). Ta
je praksa ieorijska: ona se od drugih neteorijskih praksa
razlikuje po tipu predmeta (pryotne materije) koji preobraava prema sredstvima proizvodnje koje upotrebljava i drun"eno-historijskim odnosima u kojima proizvodi; napokon,
prema lipu predmeta koji proizvodi (spoznaje).
Govorenje o kriteriju prakse u pitanju teorije zadobija tada, kao uostalom u svakoj drugoj praksi, svoj puni
smisao: jer upravo je teorijska praksa sama sebi vlastitim kriterijem, sadri upravo u sebi definirane obrasce vrednovanja
kvaliteta svoga proizvoda, tj. kriterije znanstvenosti proizvoda
znanstvene prakse. Drukije nije ni u stvarnoj praksi znanosti: jednom kad su zaista kanstituirane i razvijene, one nemaju nikakve potrebe za verifikacijom izvanjskih praksa kako bi
proglasila istinitima, tj. spoznajama, spoznaje to ih one
62
63
..
proizvode. Nijedan matematiar na svijetu ne eka da fizika,
u kojoj su inae primijenjeni itavi dijelovi matematike, verificira jedan teorem da bi ga proglasila dokazanim: .>istinu
njezina teorema 100% joj osiguravaju isto unutranji kriteriji prakse matematikog izvoenja, dakle kriterij matell1Lltiarske prakse, tj. postignute forme postojee matematike
znanstvenosti. To moemo rei i o rezultatima svake znanosti: barem za najrazvijenije, i u podrujima spoznaje kojima
vladaju na zadovoljavajui nain, one same osiguravaju kriterij valjanosti svojih spoznaja - s tim to se taj kriterij
potpuno mijea sa strogim formama odvijanja promatrane
znanstvene prakse. To moemo rei i o eksperimentalnim
znanostima: kriterij su njihove teorije pokusi koji tvore formu njihove teorijske prakse. To moramo rei i o znanosti
koja nas najvie zanima: o historijskom materijalizmu.
Marxova je teorija mogla biti uspjeno primijenjena zato
to je istinita, ona nije istinita zato to je uspjeno primijenjena. Pragmatistiki kriterij moe posve odgovarati tehnici koja nema drugog horizonta osim svog djelatnog polja,
ali ne i znanstvenim spoznajama. Moramo s punom strogou
krenuti dalje i odbiti da vie ili manje posredno marksistiku
teoriju povijesti poistovjeujemo s empiristi6kim modelom
kakve neodreene hipoteze iju bi verifika.ciju trebalo oe
k.ivati od politike prakse povijesti kako bi se mogla utvrditi
istina. Nije kasnija povijesna praksa ona koja spoZlwji to
ju je proizveo Marx moe dati njezina svojstva spoznaje: kriterij istine spoznaja to ih je proizvela Marxova teorijska
praksa dan je u samoj njegovoj teorijskOj praksi, tj. u njezinoj dokaznoj valjanosti, znanstvenim svojstvima formi koje su osigurale proizvodnju tih spoznaja. Marxova je teorijska praksa kriterij istine spoznaja to ih je proizveo Marx,
i upravo zbog toga to se radilo ba o spoznajama, a ne o
neodreenim hipotezama, one su dale rezultate koji su poznati, i u kojima ne samo uspjesi nego i neuspjesi tvore podobna iskustva za refleksiju tcorije o sebi i svom unutranjem
razvitku.
No ta radikalna interiornost kriterija prakse Ll
znanst\cnoj prakSi nikako ne iskljuuje, u znanostima gdje
on yai bez ogranienja. organske odnose s drugim praksama
koje tim znanostima priskrbljuju dobar clio njihove prvotne
materije, a ponekad ak idu dotle ela u teorijskoj strukturi
tih znanosti izazi\aju vie ili manje duboke poremeaje, to
sam drugdje dovoljno pokazao a da bi bio nepoznat smisao
onoga to je netom reeno. Da u znanostima na putu sazrijevanja, a pogotovo II podrujima kojima dominira ideoloka spoznaja, intervencija drugih praksa igra esto odreujuu kritiku ulogu, koja ak moe biti revolucionarna, to
sam vc pokazao u nedvosmislenim terminima. Ali ni tu ne
mOe biti pitanje Ll lome da se u cgalitaristikoj koncepciji
64
18.
Kako
~itati
Kapital
65
prokrili
put to 01\'ara prostor naem istraivanju) nalazimo pred iluzijama koje treba razobliiti i smiti. Moe;;10 u
stvari pasti u iskuenje da taj mehanizam koji nastojimo
razjasniti pripiemo izvorima, da kaemo kako spoznajni in
koji sc za nas oituje u istim oblicima stroge znanosti, potjee preko beskrajnog niza posredo),(lIlja upravo iz same
zbilje. Tako se u matematiCi pada u iskuenje da se spoznajni in ove ili one osobito apstraktne formule misli kao proieni i krajnje formalizirani eho m'og ili ono a realiteta bilu konkretnog prostora, bilo prvobilI1th konkr~tnih rad~ji i
operacija ljudske prakse. Sloit emu se da je izmeu konkretne prakse zemljomjera i pitagorejske ili euklidovske
apstrakcije II stanovitom trenutku dolo do razilaenja ali
emo o tom razilaenju misliti kao o odljepljivanju i otiski\'anju konkretnih oblika i radnji ranije prakse u elementu
idealnosti. Ali svi pojmOVi kojima emo pribjei da bismo
neto spoznali o golemom prostoru koj i haldejskog raunovo
c1u dijeli od Bourbakijeva egipatskog zemljomjera, uvijek e
biti samo pojmOVi s pomou kojih emo teiti da, uz nepobitne razlike koje \'alja imati na umu, utemeljimo o:lreeni
kontinuitet smisla koji u principu spaja spuZl1ajni il1 modernih matematikih predmeta sa inom prvobitnog smisla
to sjedinjuje pn"obitni zbiljski predmet, konkretnu praksu
i pn'ebitne konkretne radnje. Tako bismo imali rodnu zem
lju, pr\,obitno tlu spoznajnog ina: bilo da je posrijedi
sam zbiljski prdmet iz kojeg po izjavi e:l1pi1'izma s\-ijest
U\'ijck izc!\'aja samo jedan od njegovih dijelova
bit, bilo da
je to huserlovski precirefleksivni svijet ivota, pasivna
antepredikati\'na sinteza, bilo da je to, najzad, konkretnost
elementarnih postupaka i radnji, na emu djeji, genetiki i
drugi psiholozi, doputaju sebi luksuz utemeljenja svoje
teorije spoznaje. U svim tim sluajevima zbiljsko, konkretno i 2:i\'o pn-obitno ima zadatak da na sebe preuzme punu
oc!go\'ornost za spoznajni in, dok bi se znanosti, kroz svu po\ije~t, _pa i. danas, svodile tek na lo da komentiraju njegovo
naslJcClc, tj. da se podrede nasljec1u. Kao to ovjeanstvo,
prema dobroj kranskoj teologiji, 2:i\'i samo upnobitnom
grijehu, tako bi toboe II sll'ari poslOjao prl'Obi!Jzi in 5pO~proiziao iz
ih oblika zbilja, i\'ota i
se, tj. onaj to se II njima gubi i s njima se poistovjeuje
in spoznaje iji bi neizbrisi\'i ig i elana::; nosili
~)najapstraktniji<' zI1al1stYcni
Trebu li
o problematiCi koju pretpostavlja ovaj model? Slutimo da
je njezinoj konzisten [nosti potrebna pomo mita o poetku,
o iz\'o1'nom nedeljivom jedinstvu izmec1u sllb jek.ta i ob jekTa,
izme(lu zbilje i spoznaje o njoj, dakle o genezi, svim apstrakcijallla i pogotovo neizbjenim posredol'wzjil7w. Usput emo
prepoznati cijeli niz tipinih pojmova koje je filozofija XVIII
stoljea proirila svijetom i koji cvatu gotovo posvuda, pa
66
67
poeti
Treba li vie precizirati nae pitanje? Teorija po\'ijesti ))proiz\'odnje spoznaja prua nam uvijek samo utvrc1ivanje slijedee injenice: e\'o s pomou kojeg su mehanizma proiZ\edene spoznaje. Ali O\'a tudnja uzima spoznaju
kao injenicu ije mijene i raznolikosti ona prouava, jednako kao i uinke strukture teorijske prakse koja ih proizvodi,
kao i one proizvode lo precis[a\'ljaju spoznaje - nikad ne
prumiljajui ila iiljeili.cu dil Uli proiZFUdi izislI bilu kab'i
proiZl'udi, \'e llPI'(!\'U s[JuZ-llaje, Teorija proizvodnje spoznaja
ne \'odi dakle rauna o onome to predlaemo da sc nazove
"spoznajni in koji je osobitost naroitih proizvoda kao to
SL! spoznaje. Nae sc novo pitanje odnosi upravo na taj spoznajni in (na ono to Marx naziva spoznaji S\'ojst\'enim
nainom prisvajanja svijeta). IvlelzCllzizam koji kanimo razjasniti jest mehanizam koji proizvodi taj spoznajni in II tim
posve samosvjesnim proizvodima koje nazivamo spoznajama,
Tu potrebu moramo promatrati kao konstitutivnu Marxovoj teoriji II samoj oblasti teorije povijesti. Bit u
jasniji. Kad Marx prouava moderno buroasko drutvo, on
usvaja paradoksalno stajalite. Postojee drutvo on prije
svega sh\aa kao povijesni rezultat, dakle kao rezultat to
ga je proizvela povijest. On nas izgleda posve prirodno uvodi
u hegelovsko slwaanje, prema kojemu je rezultat kao takav
nedjeljiv od svoje geneze, tako da ga treba shvatiti kao rezultat svoga nastanka. Marx zapravo istovremeno kree sas
vim drugim putem! "Ne radi se o mjestu koje ekolZomski
odnosi hiszorijski zauzimaju u uzastopnom slijedu razliitih
drutvel1ih oblika. Jo lIZanje o njihovom redoslijedu II ideji
(Prowllzoll) (jednoj iz.opaenoj predodbi historijskog kretanja). Radi se o Ilji/ZO\'oj strukturi u modernom bur.oaskOI1l
drut\'u. (Upod, str. 236). Bijeda filozofije \e sasvim strogo
izraava istu ideju: Kako bi sama logika formula kretanja,
slijeda, \'/'elllelZa mogla objasIliti cjelil1u drutva tl kojoj svi
odlZosi istovremeno koegz.isriraju i llzajclI111lO se podravaju?"
Predmet je Marxova izuavanja dakle aktualno graansko
drutvo, koje jc miljeno kao povijesni rezultat; ali ne samo
da se razumijevanje tog drutva ne odvija s pomou teorije
geneze tog rezultata, nego se upravo iskljuivo odvija pomou teorije cjeline, tj. ak tuall7e strukture drutva, a da pri
tome uope ne dotie njegovu genezu. To paradoksalno stajalite koje Marx kategoriki afirmira kao apsolutni uvjet mogunosti svoje teorije povijesti, jasno ukazuje na postojanje
dvaju posebnih problema. Postoji naime teorijski problem
koji treba postaviti i rijeiti da bi se objasnio mehanizam s
68
69
19.
Pokuajmo dakle krenuti jo nekoliko koraka naprijed u prostoru koji smo upravo otvorili.
pomou kojega je pO\'ijest kao, rezultata proiz\'ela ta;i aktualni in kapitalistike proizvodnje. Ali u isto doba valja postaviti i rijeiti drugI, apsolutno drugaiji problem kako bi se
razumjelo da je taj rezultat upravo odreeni drutveni nain proizvodnje, da je taj rezultat upravo odreeni oblik
drutvene zbilje, a ne bilo koja zbilja, Taj drugi problem
tvori predmet teorije Kapitala - ni za trenutak se ne mijeaJUi s onim prvim.
Tu za razumijevanje Marxa temeljnu razliku mo,
emo izraziti ako kaemo da Marx promatra suvremeno clrutvo (i svaki drugi proli drutveni oblik) istodobno kao rezultat i kao drutvo. Upravo teorija mehanizma pretvaranja jednog naina proizvodnje u drugi, tj. teorija oblika prijelaza
jednog naina proizvodnje u drugi, mora postaviti i rijeiti
problem rezultata, odnosno povijesnog proizvoenja nakon
naina proizvodnje, neke drutvene formacije. Ali suvremeno
drutvo nije samo rezultat, proizvod: ono je taj svojevrsni
rezultat i taj svojevrsni proizvod to funkcioniraju kao drut
\'0, za razliku od drugih rezultata, drugih proizvoda koji funkcioniraju posn~ drugaije. Na taj drugi problem odgovara teorija strukture naina proizvodnje, teorija Kapitala. Ona promatra drutvo kao cjelinu, i to ne kao bilo koju cjelinu,
\'C kao cjelil/u koja f[lI1kciollira kao d1'lltvo. Ta teorija pot
puno apstrahira drutvo kao rezultat - i zato Marx tvrdi da
svako objanjenje s pomou kretanja, slijeda, vremena, geneze, u pravilu ne moe odgovoriti na ovaj problem, koji je
pos\'e drugaiji. Da bismo ovo isto kazali pogodnijim jezikom, predlaem slijedeu terminologiju: ono to Marx prouava u Kapitalu jest mehanizam s pomou kojega taj rezultat proiz\'odnje pO\'ijesti egzistira kao drutvo; mehanizam
je dakle taj koji tom proiz\'odu povijesti, kakav je upra\'o
'proizvocl-driJtvo koje on prouava, pridaje svojstvo proizvoenja drlltt'ellog il/a, zahvaljujui kojem taj rezultat
egzistira kao dnL~ll'o, a ne kao hrpa pijeska. mravinjak, skladite oruc1a ili obina ljudska gomila. Kad nam Marx dakle
kae da objanavanje drutnl s pomou njegove geneze isputa iz \'ida cjelinu drutva koju upravo tei objasniti,
tada on S\'oju teorijsku panju usredodotouje na ollgonetanje mehanizma s pomocLl kojeg taj rezulLat funkcionira upra\'0 kao drull'O, dakle mehanizma koji proizvodi clrutl'clli
ill S\'ojstwn kapitalistikom nainu proizvodnje, Mehanizam proiZ\"odenja LOg "drutvenog ina dolazi do cilja samo
ukoliko su izloeni svi uinci mehanizma, tako da se oni proiz\'ode upravo u obliku uinka koji tvore konkretni, svjesni
ili nesvjesni odnos pojedinaca spram drutva kao drutva,
to znai s\e do uinaka fetiizma ideologije (ili oblika clrutl'Cile s\'iiesti - Predgol'or ::;a Prilog . . ,) u kojima ljudi, svjesno ili n-esvjesno, svoje ideje, planove, ponaanja i funkcije
proivljavaju kao drutvene. Iz toga ugla Kapital treba pro-
70
Kako razjasniti mehanizam tog ina spoznaje'? Sada moemo ponoviti netom steenu spoznaju: interiornost
kriterija prakse unutar promatrane znanst\'ene prakse, te
71
ustvrditi da je nae sadanje pitanje u odnosu s tom interiornou. Pokazali smo u stvari da je vrednovanje nekog znanstvenog stava kao spoznaje u odreenoj znanstvenoj praksi
osigurano igrom posebnih formi koje osiguravaju prisutnost
znanstvenosti u proizvodnji spoznaje, drugim rijeima, specifinim formama koje nekoj spoznaji daju njezin karakter
(istinite) spoznaje. Govorim ovdje o formama znanstvenosti, ali mislim takoer na forme koje igraju istu ulogu (da
osiguraju razliit ali odgovarajui in) u ideolokoj spoznaji, odnosno u svim modusima manja. Te su forme razliite
od formi u kojima je spoznaja, kao rezultat, proizvedena procesom povijesti spoznaje: 'one se, podsjeam, tiu tom povijeu ve proizvedene spoznaje kao spoznaje. Drugim rijeima,
mi promatramo rezultat bez njegova nastajal1ja, izvrgavajui se optubi za zloin uvrede hegelizma ili uvrede genetizma,
jer je taj dvostruki zloin zapravo dobroinstvo: donosi osloboenje od empiristi6ke ideologije povijesti. Upravo tom rezultatu mi postavljamo pitanje mehanizma proizvodnje ina
spoznaje, na nain posve slian nainu kojim Marx ispituje
neko dano drutvo uzeto kao rezultat, kako bi mu postavio
pitanje njegova drutvenog ina ili pitanje mehal1izma koji proizvodi njegovu egzistenciju kao drutva.
Mi sagledavamo igru tih spec:finih formi u toku
znanstvenog izvoenja, tj. u fenomenu koji miljenim kategorijama (ili pojmovima) namee pravill1i slijed pojaVljivanja
i iezava;zja. Moemo stoga rei da mehanizam proizvodnje
ina spoznaje proizlazi iz mehanizma koji podupire igru formi slijeda u znanstvenom diskursu izvoenja. Kaemo upravo iz mehanizma koji podupire a ne samo upravlja igrom tih formi, iz slijedeeg razloga: te se forme slijeda u
stvari oituju kao forme slijeda pojavljivanja pojmova u
znanstvenom diskursu, samo Ll funkciji drugih formi koje
su, iako same nisu forme slijeda, ipak odsutni principi potonjih. Reeno dosad ve upotrebljavanim jezikom, forme slijeda (forme izvoenja u znanstvenom diskursu) dijakrol1ija
su temeljne si1ZkrOlzije{(. Upotrebljavamo te termine u znaenju koje e jo biti precizirano (T. II, poglavlje 1), kao
pojmove dviju formi egzistencije predmeta spoznaje, dakle
kao dvije forme isto unutranje spoznaji, pri emu sinkronija predstavlja strukturu organizacije pojmova u totalitetu-miljenja ili sistemu (ili, kao to Marx kae, sintezi), a
dijakronija sukcesivno kretanje pojmova u srednjem diskursu izvoenja, dok su forme slijeda diskursa izvoenja nita
drugo do razvitak Gliederunga, hijerarhizirane kombinacije pojmova u samom sistemu. Kada kaemo da je tako shvaena sinkronija primarna i da odreuje sve, elimo rei
dvije stvari:
1) Sistem hijerarhije pojmova u njihovoj kombi-
naciji
odreuje
mjesta i njegO\'e uloge u sistemu. Ta definicija mjesta i funkcije pojma u totalitetu sistema reflektira se u smislu imanentnom tom pojmu, kad ga dovodimo u biunivoknu vezu sa
zbiljskom kategorijom.
2) Sistem hijerarhije pojmova odreuje dijakronijski slijed njihova pojaVljivanja u diskursu izvoenja. Upravo u tom smislu Marx govori o razvitku forllli (pojma)
\Tijednosti, vika vrijednosti itd: taj je razvitak formi u
diskursu znans t venog izvoenja oi tovanje sus tavne z.avisI1Osti koja meusobno povezuje pojmove u sistemu miljenja,
in spoznaje proizveden na razini formi slijeda
diskursa izvoenja, zatim na razini nekog izdvojenog pojma,
mogu je dakle pod uvjetom sistematinosti sistema koja je
temelj pojmova i njihova slijeda pojavljivanja u znanstvenom diskursu. in se spoznaje tada odvija s jedne strane II
dualitetu ili dvostrukosti egzistencije sistema to se u znanstvenom diskursu naziva samorazvojem, te s druge strane, egzistencije formi slijeda diskursa, jo preciznije u igri
(u mehanikom smislu termina) koja tvori jedinstvo razilaenja sistema i diskursa, in je spoznaje proizveden kao in
znanstvenog diskursa koji postoji samo kao diskurs sistema,
tj. predmeta uzetog u strukturi svoga kompleksnog ustrojstva. Ukoliko ta analiza ima smisla, ona nas dovodi na prag
slijedeeg novog pitanja: Koja je specifina razlika znanstvenog diskursa kao diskursa? Po emu se znanstveni diskurs
razlikuje od drugih formi diskursa? Po emu drugi diskursi
mogu proizvoditi razliite ine (estetski in, ideoloki in, nesvjesni in) od ina spoznaje koja je proizvedena znanstvenim
diskursom?
20.
Osta\'it emo pitanje Ol\'orenim II
posljednjem obliku, zaclo\'oljavajui se samo time da se
prisjetimo njegovih znaajki. Mi ne nastojimo, poput teorije
spoznaje ideoloke filozofije, izrazili zakonito (ili injenino)
nam osigura\'a ela POS\'C spoznajemo ono to
spoznajemo, te ela to slaganje moe uputiti na stanovitu relaciju izmeu subjekta i objekta, spoznaje i svijeta. Nastojimo objasniti IJlclllli::ol71 koji nam objanjava kako neki
stvarni rezultat proizveden povijeu spoznaje, odnosno neke odreene spoznaje, funkcionira kao spozl1aja, a ne kao
neki drugi rezultat (bio to eki, simfonija, propovijed, politika parola i te!.). Nastojimo dakle definirati njezin speCifini
in: in spoznaje putem razumijevanja njenog l7Zelul!1iZI7ZIl.
Ako je to pitanje dobro postavljeno, izvan svih ideologija koje nas jo razdiru, dakle izvan polja ideolokih pojmova s
pomou kojih se openito postavlja "problem spoznaje, ono
0\"0111
73
74
LOUIS ALTHUSSER
PREDMET KAPITALA
I -
PRETHODNA NAPOMENA
78
kaku bi
::,C
udgu\'urilu na
zauui..ijua
oclluna
pitanja za
Takav je dakle dvostruki predmet ove studijc koja je mogua samo stalnim i cl\'ostrukim obraanjem: idenlifikacija i spoznaja predmeta marksistike filozofije, kuja
je na djelu u Kapitalu, pretpostadja identifikaciju i spoznaju specifine razlike predmeta samog Kapitala koji sa s\'oje
strane implicira upuenost na marksistiku filozofiju i zahtijeva njezin razvoj, Nemogue je istinski itati Kapital bcz
79
pomoi marksistike
80
81
82
II
AIARX I NJEGOVA
OTKRIA
83
84
njegove ekonomske analize, pojmovi vrijednosti i vika vrijednosti, u stvari su oni na koje se okomila sva kritika to
je moderni kritiari upuuju Marxu. Nije svejedno znati u
kojem su smislu ti pojmovi napadani od nemarksistikih
ekonomista. Marxu se prigovaralo da ti pojmovi, iako se odnose na ekonomsku zbilju, ostaju u biti neekonomski, filozofski, metafiziki pojmovi. 21k i jedan tako prosvijetljeni
ekonomist kao to je C. Schmidt, kojemu pripada zasluga da
je nakon objavljivanja druge knjige Kapitala iz nje izveo
zakon tendencijskog pada profitne stope koja je izloena jedino u treoj knjizi, ak i C. Schmidt prigovara Marxovu zakonu vrijednosti da je to teorijska fikcija, bez sumnje nuna, ali ipak fikcija. Ove kritike ne navodimo zbog uitka, ve
stoga to se odnose na temelj Marxovih ekonomskih analiza,
na pojmove vrijednosti i vika vrijednosti koje osporavaju
kao neoperacionalne pojmove to izraavaju neekonomske,
odnosno nemjerljive, kvantitativno neizrazive realnosti. Sasvim je pouzdano da taj prigovor na svoj nain izdaje shvaanje klasinih ekonomista o njihovu predmetu i pojmovima
koje on doputa; iako naznauje toku u kojoj njihovo s';!:protstavljanje Marxu dosee najveu osjetljivost, oni nam
u svom prigovoru ipak ne daju sam Marxov predmet, budui
da ga smatraju metafizikim. Tu toku meutim naznau
jem kao toku nesporazuma na kojoj ekonomisti stvaraju
zbrku oko Marxovih analiza. A taj nesporazum itanja mogu je samo s pomou nesporazuma o Marxovu predme~u.:
tko ekonomiste tjera da itaju svoj vlastiti predmet projIcIran na Marxa, umjesto da u Marxa itaju drugi predmet koji
nije njihov nego posve razliit. Ta toka nesporazuma koju
ekonomisti proglauju tokom Marxove teorijske slabosti i
nemoi, suprotno je toka njegove najvee snage, ono to ga
radikalno razlikuje od njegovih kritiara, a takoer i nekih
njegovih najbliskijih pristalica.
Kao dokaz irine tog nesporazuma hLio bih nanesti Engelsovo pismo C. Schmidtu (od 12. oujka 1895.) u koje:mu smo, maloprije:, mogli uti eho Schmidtova prigovora.
Engels mu odgovara:
~',l}
prin1jcdbi nalazirn istu
oko podrobnosti, a to pripisujem eklektikoj metodi u filozofiji koja je: od 1848. prodrla na njemaka sveuilita: iz
\'ida se potpuno gubi cjelina a preesto se luta beskrajnim
i ispraznim spekulacijama o pitanju detalja. Cini mi se da
ste se od svih klasika nekad najvie bavili Kantom; a Kant
ie ... uinio stanovite ustupke Wolfovim muclrovanjima. Ta'ko ja objanjavam vau sklonost, to se oituje i na mjestu
o zakonu vrijednosti, da se udubljujete u detalje ... te zakon
nijednosti sputate na fikciju, na nunu fikciju, priblino
kao to Kant postojanje boga svodi na postulat praktikoga
uma.
85
III -
ZASLUGE
KLASINE
EKONOMIJE
gaaju sve
86
tie
87
(Usp. Teorije o viku vrijednosti, Prosveta, Beograd 1969, II, str. 132)
88
89
90
Dat u za to dva primjera: Marxo\'O poimanje apstrakcija na koje se oslanja proces teorijske prakse i tip prigm'ora to ga on upuuje klasinim ekonomistima.
Tree poglavlje Uvoda iz 1857. moe se s pravom
uzeti ,kao Rasprava o metodi nove filozofije koju je utemeljio
Marx. To je doista jedini sustavni Marxov tekst koji, u sklopu analiz~ kategorija i metode politike ekonomije, sadri
pretpostavke za utemeljenje teorije znanstvene prakse, dakle
teorije U\"jeta procesa spoznaje koji t\'ori predmet marksistike filozofije.
Teorijska problematika na koju se oslanja tekst,
doputa cla se marksistika filozofija razlikuje od svake spekulativne ili empiristike ideologije. Odluujua toka Marxo\'e teze odnosi se na razlikovanje zbilje i miljenja; jedna su
stvar zbilja i njezini razliiti vidovi: zbiljsko-konkretno,
proces zbiljskog, totalitet zbiljskog itd., a druga stvar miIjeIlje o zbilji i njezinim raznim aspektima: proces miljenja,
totalitet miljenja, konkretnost miljenja itd.
Taj princip razlikovanja implicira dvije bitne tetezu primata zbilje nacl miljenjem,
budui da miljenje o zbilji pretpostavlja postojanje zbilje
nezavisno od miljenja (zbiljsko kasnije kao i prije ostaje
II svojoj IlezavisIlosti iZl'({11 elulza). 2. Materijalistiku tezu specifinosti miljenja i procesa miljenja spram zbilje i
procesa zbilje. Ta je druga teza posebno predmet Marxon
razmiljanja u treem poglavlju Uvoda. Miljenje o zbiIj
skom, poimanje zbiljskog i sve operacije miljenja kojima
se zbiljsko misli i poima, pripadaju poretku miljenja, elementu miljenja, to ne bismo smjeli mijeati s poretkom
zbiljskog, s elementom zbiljskog. Cjelil1a, kako se pojaVljuje
ze: 1. -
Materijalistiku
IS.
91
shvaajui zbiljsko kao rezultat miljellja (228); u empmstiki idealizam, ako se miljenje mijea sa zbiljom, svodei
miljenje o zbilji na zbilju samu. U oba se sluaja to dvostruko svoenje sastoji od toga da se jedan element projicira
i realizira u drugome, od toga da se razlika izmeu zbilje i
(228). utnja o prirodi te analize, te apstrakci),e i te fiksacije, utnja ili radije stavljanje tih apstrakcIJa u odnos
sa zbiljom iz koje ih se apstrahira, s intuicijom i predodbom zbiljskog koje zbog toga u svojoj istOi izgle(.l~ju ~ao
sirova materija tih apstrakcija, a da status te materIje (sirove ili prvotne?) nije izraen. U pukotinama te u~~je mo.e .se
zahvatiti ideologija stva mog suglasja izmeu zbllJsko~ l nJegove intuicije i predodbe, kao i prisutnost apstrakcIJe koja djeluje na to zbiljsko da bi iz njega izluila ~pe ~pst:'akt
ne odnose, tj. cmpiristiku ideologiju 2pstrakcljc. PItanje se
moe postaviti i drukije, i uvijek se zapaa njegova ocls~t
nost: u kojem se smislu za te ope apstraktne odnose moze
rei da su odreujui? J e li svaka apstrakcija kao takva znanstveni pojam svoga predmeta? Ne postoje li ideoloke apSU-akcije i znanstvene apstrakcije, dobrc i loe apstrakcije? utnja.) Isto se pitanje moe postaviti drukije: nesurr.l
njivo, te famozne kategorije poluene iz klasinih ekonomista, te apstrakcije od kojih treba poi da bi se dolo do sp.oznaja, ne predstavljaju tada problem za M~~xa. On~ za nJega proizlaze iz procesa prethodne apstrakcIJe~ o k.ojemu on
uti: apstraktne kategorije mogu tada odrazavatl s!.varne
apstraktne kategorije, apstraktno. zbiljsko. ~?je. OPStOJI, ka?
apstrakcija njihove pojedinanostI, u ~mpIrl)SkIm fe~o,n:el1l
ma ekonomskog svijeta. Isto se pitanje moze postaVIti I na
drugi nain: poetne apstraktne kategorije (kategorije ekono~ista) tu su opet na kraju, one su stvarno proizvele konkretne spoznaje, ali se ne vidi da su se preobrazile, izgleda
ak ela se nisu ni morale preobraziti jer su ve oel poetka po
stojale u formi adekvacije spram svoga predmeta, takvoj da
se miljeno konkretno to e ga proizvesti znanstve~i r~?
moe pojm'iti kao njihova ista i jedno:ta~na ~?ilkret:~aClj~l
i njihovo isto i jednostavno samozamrsenje, njIhovo ClstO..1
jednostavno samoustrojavanje koje se implicitno smatra nJIhovom samokonkretizacijom. Tako se utnja moe produiti u eksplicitnom i implicitnom diskursu. Sva teorijska des
kriF4~ija koju nam daje Marx ostaje form~l.nom, jer ne ~~av
lja u pitanje prirodu tih poetnih apstrakCIja, problem njlh~:
\'e adekvacije vlastitom predmetu, ukratko predmet na kOJI
su one unuene.
ona Ll skladu s tim ne stavlja II pitanje
preobra~j tih apstraktnih kategorija u toku procesa teorijske prakse, dakle: prirodu predmeta il1lpliciranog u tim preobraajima. Nije rije o tome da se zbog toga prigo,'ara
Marxu: on nije morao rei sve u jednom tekstu koji je uostalom ostao neobjavljen; Ll svakom sluaju, nitko ne moe
; Cijena te utnje: tr"ba proi.tati VII p(}glaylje Roze.nt,\lo\'c k:,jigc. ("~r(}ble~1i
dijalehike u Kapitalu), a pOSebn(} st~anlce pos\'ccenc_ lzbJ!,ga''::IlJU p~oblcma .I::Z:
like izmeu "dobre i "loe" apstrakCije (str. 304-300; 320-321). Tr"ba pomb!ltl
na sudbinu, II marksistikoj filozofiji, jednog tako d\'osmls.1enog~.terml!:a. kao stu
je generalizacija s pomou kojeg je miljena (to II 5t\'ar:1 znacI. I?cf!1}slJe~a) :1<1+
n.l\" znanstvene apstrakcije. Cijena jt:! te neoekivane utnje emplrlstlcko lsku::.e
nje.
92
93
itateljima
94
95
IV
GREKE
KLASINE
EKONOlvl11E
Dolazim do svog dmgog primjera u kojemu emo moi odmjeriti isti primjer, ali na drugi nain: ispitujui vrstu prigovora to ga Marx upuuje klasinim ekonomistima. On im upuuje vie posebnih zamjerki
i jedan temeljni prigovor.
Zadrat u se samo na jednom od posebnih prigovora, onom to se tie terminologije. On zadire u naoko
beznaajnu injenicu da Smith i Ricardo viak vrijednosti
uvijek kanaliziraju u obliku protita, rente i kamata, da on dakle nikad nije nazvan svojim imenom ve je uvijek prikriven
pod dmgima, da nije shvaen u svojoj )}openitosti razliitoj
oel svojih oblika postojanja: profita, rente i kamata. Oblik
je te zamjerke zanimljiv: Marx izgleda promatra to brkanje
vika vrijednosti s njegovim oblicima postojanja kao jednostavnu nedostatnost jezika koju je lako ispraviti. I doista,
kad ita Smitha i Ricarda, on iznova uspostavlja rije odsutnu u rijeima koje ju prikrivaju, te ih prevodi, obnavljajui njihov izostanak, kazivanjem onoga to one zaista preuuju, itanjem njihovih analiza rente i profita kao i analize opeg vika vrijednosti koja ipak nikad nije imenovana
kao unutranja bit rente i profita. A znamo da je pojam vika vrijednosti, prema Marxovu priznanju, jedan od dvaju
kljunih pojmova njegove teorije, jedan oci indikativnih poj1110\'a osobite razlike koja ga u pogledu problematike i predmeta dijeli od Smitha i Ricarda. U stvari, Marx razmatra odsutnost pojma kao ela se radi o odsutnosti rijei, i to pojma
koji nije bilo kakav pojam, nego ga je, i [o e se vidjeti, kao
pojam nemogue razmatrati u najstroem smislu rijei a ela
sc ne pokrene pitanje problematike na koju sc on moe oslonili, tj. razlika problematike, rez koji .Marxa odvaja oel klasine ekonomije. I tu opet, kad artikulira prigovor, Marx ne
misli doslovno ono to ini - jer on odsutnost organskog
pojma koji pospjeuje (u kemijskom smislu rijei) revoluciju problematike svodi na izostavljenost jedne rijei. Ovo
Marxovo isputanje, ukoliko nije otkriveno, svodi ga na razinu njegovih prethodnika i evo nas opet u kontinuitetu predmeta. Na to emo se jo vratiti.
96
Temeljni prigovor to ga Marx, od Bijede filozofije do Kapitala, upuuje cijeloj klasinoj ekonomiji jest da je
ona imala ahistorijsku, ovjekovjeiteljsku, fiksistiku, apstraktnu koncepciju ekonomskih kategorija kapitalizma.
Marx izriitim terminima izjavljuje da te kategorije treba historizirati kako bi se razjasnila i razumjela njihova narav,
njihO\a relativnost i prolaznost. Klasini su ekonomisti, kae
on, uvjete kapitalistike proizvodnje uinili vjenim uvjetima
svake proizvodnje, ne videi da su te kategorije povijesno odretene, dakle historijske i prolazne.
Ekonomisti izlau buroaske odnose proizvodnje,
podjelu rada, kredit, novac, itd. kao stalne, nepromjenijive,
vjeite kategorije ... Ekonomisti nam objanjavaju kako se
proizvodi pod ovim datim odnosima, ali oni nam ne objanjavaju kako se proizvode sami ovi odnosi, tj. historijsko kretanje koje ih raa ... Tako su ove ideje, ove kategorije, isto tako malo vjeite kao i odnosi koje izraavaju. One su historijski i prolazni proizvodi. (Usp. Bijeda filozofije, Svjetlost, Sarajevo 1973, sir. 83-87)
Kao to emo vidjeti, ova kritika nije posljednja
rije z.biljske Marxove kritike. Ta kritika ostaje povrnom i
dvoznanom, iako je njegova kritika beskrajno dublja. Bez
sumnje nije sluajno to je Marx u svojoj deklariranoj kritiCi esto ostao na pola puta svoje zbiljske kritike, kad tako
SHI svoju razliku prema klasinim ekonomistima ustanovljuje u nepovijesnosti njihove koncepcije. Ta je ocjena teko
pritiskivala ne samo razne interpretacije Kapitala i marksistike teorije politike ekonomije, nego i marksistike filozofije. Tu smo na jednoj od stratekih toaka Marxove misli,
rekao bih ak na stratekoj toki broj jedan Marxove misli,
na kojoj je teorijska nedovrenost Marxova suda o sebi dovela do najteih nesporazuma, i opet ne samo u njegovih protivnika, zainteresiranih da ga ne poznaju kako bi ga osui
vali, nego takoer, i prije SYega, u njegovih pristalica.
SVi se ti nesporazumi mogu grupirati oko sredinjeg nesporazuma o teorijskom odnosu marksizma spram pov;jesti, o tzv. radikalnom historicizmu marksizma. Ispitajmo
temelj raznih oblika to ih je poprimio taj krucijalni nesporazum.
Po mom miljenju on Se iLravno tie .0.1arxO\"a udnosa splarn Hegela i koncepcije dijalektike i povijesti. Ako se
cijela razlika koja Marxa razdvaja od klasinih ekonomista
saima u historijskom karakteru ekonomskih kategorija,
Marxu je dovoljno da historizira te kategorije, da odbaci shvaanje prema kojemu su te kategorije stalne, apstraktne vjene, te da ih, suprotno, promatra kao relativne, privremene, prolazne kategorije, dakle u posljednjoj instanci podrec1ene momentu njihove povijesne egzistencije. U tom sluaju
Marxov se odnos spram Smitha i Ricarda moe predstaviti
kao identian Hegelovu odnosu spram klasine filozofije.
i
97
nom empirijskom postojanju. Kako nas samo vrijeme upuuje na pojam kao svoju bit, tj. budui da Hegel svjesno objavljuje da je povijesno vrijeme samo odraz, u kontinuitetu
vremena, unutranje biti povijesnog totaliteta koji utjelo\"ljuje moment razvoja pojma (ovdje ideje), moemo, s Hegelovim doputenjem, smatrati da povijesno vrijeme samo
reflektira bit drutYenog totaliteta kojega je on postojaIlje.
To znai da e nas bitne znaajke povijesnog vremena uputiti na osobitu strukturu tog drutvenog totaliteta"
Mogu se izd\"ojiti d\'ije bitne znaajke hegelovskog
povijesnog vremena: homogeni kontinuitet i istodobnost vremena.
1. Homogeni kontinuitet vremena, Homogeni je
kontinuitet vremena odraz postojanja kontinuiteta dijalekti
kog razvoja ideje, Vrijeme tako moe biti promatrano kao
kontinuum u kojemu se oituje dijalektiki kontinuitet razvojnog procesa ideje. Citav problem znanosti povijesti proizlazi tada, na toj razini, iz trganja tog kontinuiteta prema stano,
vitoj periodizaciji koja odgovara slijedu jednog dijalektikog
totaliteta za drugim. Momenti ideje postoje kao povijesni
periodi koje treba tono omeiti u kontinuumu vremena. Hegel je tu u svojoj problematici samo promislio problem broj
jedan prakse historiara, problem koji je Voltaire izraavao
razlikujui, na primjer, stoljee Louisa XV od stoljea Louisa XIV; to je i glavni problem moderne historiografije,
2. Istodobnost vremena ili kategorija povijesne sadaIljusti. Ta je druga kategorija uvjet mogunosti prve i ba
emo putem nje doi do najdublje Hegelove misli. Ako je
povijesno nijeme postojanje drutvenog totaliteta, treba odrediti koja je struktura tog postojanja, To ela je odnos drut\'enog totaliteta prema njegovu povijesnom postojanju oel
nos prema neposrednom postojanju implicira ela je i sam taj
odnos n<.:posr<.:dail. Drugim rijeima: struktura je povijesnog
postojanja takva da svi elementi cjeline m'ijek koegzistiraju
u istom \Temenu, u istoj sadanjosti, ie su jedni drugima
istodobni u istoj sadanjosti. To znai da struktura historijskog postojanja hegelovskog clrut \"enog totali teta doputa
ono to predlaemo da se nazove rezom biIi", tj, onom intelektualnom operacijom kojom se II bilo kojem momentu po\'ijesnog ,Temena \Ti l'enikalili rez, taka\' rez sadanjosti da
su s\i elementi cjeline, to su otkri\'eni lim rezom, meusob
no u neposredno~m odnosu koji neposredno izraava njihovu
unutranju bit. Kad budemo govorili o rezu biti, imat e
mo elakle u vielu specifinu strukturu drutvenog totaliteta
to omoguuje taj rez II kojemu su svi clementi cjeline dani
u suprisutnosti to je i sama neposredna prisutnost njihove
biti koja je tako II /ljima postala neposredno itljivom, Jasno
je u stvari ela je specifina struktura drutvenog totaliteta
ono to doputa taj rez biti; jer taj je rez mogu samo zbog
osobite naravi jedinstva tog totaliteta, duhovnog jedinstva,
98
99
Kad se tvrdi da klasina ekonomija nije imala povijesnu nego ovjekovjeiteljsku koncepciju ekonomskih kategorija, kad se izjavljuje kako je te kategorije potrebno misliti kao historijske da bi ih se uinilo adekvatnim njihovu predmetu, tada se iznosi POjWll povijesti, ili radije stal/oviti pojam povijesti koji postoji u zajednikoj predodbi, ali bez
truda da se postave pitanja njegovu subjektu. Kao rjeenje
se u stvari namee jedan pojam koji sam postavlja teorijski
problem jer onakav kakvim ga se prihvaa i uzima to je nekritizirani pojam koji se, kao i svi evidentni pojmovi, izvrgava opasnosti da mu itav teorijski sadraj bude samo funkcija koju mu pridaje postojea ili vladajua ideologija. To
znai nametati kao teorijsko rjeenje jedan pojam ija svoj;,;tva nisu ispitanzt i koji, daleko od toga da bude rjeenje, u
teorijskom pogledu preclsta\"lja problem, To znai smatrati
da se od Hegela i od empiristike prakse historiara moe preuzeti pojam povijesti i uvesti ga u Marxa bez ika:b'e principijelne tekoe, tj. ne postavljajui sebi prethodno kritiko
pitanje o tome koji je st\'arni sadraj pojma kojeg se tako
nai\"]lo pribi!"e kao da je jasan po sebi, dok bi se naproti\"
prije s\'cga trebalo pitati kaka\" iiiora biti sadraj
pu\ijesti iO ga zahtije\'a i nalae ivlar:'w\'a teorijska problematika.
ukoliko se time eli jasno definirati tip jedinstva jednog izraajnog totaliteta, tj. totaliteta iji su svi dijelovi takoer
totalni dijelovi, jedni druge izraavaju i svaki izraava drutveni totalitet koji ga sadri, jer svaki u sebi sadri, u neposrednoj formi svoga izraza, samu bit totaliteta. OVdje mislim
na strukturu hegelovske cjeline o kojoj sam ve govorio: ona
posjeduje takav tip jedinstva, da je svaki element cjeline,
bilo da se radi o nekom materijalnom ili ekonomskom odreenju, nekoj politikoj situaciji, nekom religijskom, umjetnikom ili filozofskom obliku, uvijek samo prisutnost pojma
u samome sebi u odreenom povijesnom momentu. U tom
su smislu meusobna suprisutnost elemenata i prisutnost
svakog elementa u cjelini, utemeljeni u prethodnoj prisutnosti: potpunoj prisutnosti pojma u svim odreenjima njegove
egzistencije. Po tome je mogu kontinuitet vremena kao ~e
nomena kontinuiteta prisutnosti pojma u njegovim pozitIvnim odreenjima. Kad govorimo o momentu razvitka ideje
u Hegela, moramo imati u vidu da taj termin upuuje na
jedinstvo dvaju smislova: moment kao moment razvitka (ono
to trai kontinuitet vremena i izaziva teorijski problem periodizacije), i moment kao moment vremena, kao sadanjosti
koja je uvijek samo fenomen prisutnosti pojma u sebi samom u svim svojim konkretnim odreenjima.
Ta apsolutna i homogena prisutnost svih odree
nja cjeline u aktualnoj biti pojma, doputa rez biti o kojemu je maloprije bilo rijei. Ona u principu objanjaya famoznu hegelovsku formulu koja vai za sva odreenja cjeline, ukljuujui i samosvijest te cjeline u znanju o toj cjelini,
odnosno o povijesno prisutnoj filozofiji - famoznu formulu
da nit ko ne moe prekoraiti svoje vrijeme. Sadanjost u stvari tvori apsolllll1i horizont svakog znanja, jer je svako znanje
uvijek samo postojanje u znanju unutranjeg principa cjeline. Filozofija, koliko god daleko ila, nikad ne nadilazi granice tog apsolutnog horizonta: iako zapoinje svoj let u sulO/l, ona jo pripada danu, dananjici, ona je samo sadanjost koja reflektira o sebi, koja reflektira o prisutnosti pojma u sebi - sutra joj je u biti nedostupno.
A 10 je ono zbog ega ontoloka kategorija sadanjosti onemoguuje svaku anricipaciju historijskog vremena,
s\'aku s\'jesnu anticipaciju o buduem razvitku pojma, svako
::'i1Cl11je o buduIlosti. To objanjava Hegelovu teorijsku tekou da objasni postojanje velikih ljudi koji stoga po njegovu miljenju igraju ulogu paradoksalnih svjedoka nemogueg s\'jesnog povijesnog predvianja, Veliki ljudi niti proniu niti spoznaju budunost: oni je proriu u predosjeaj u,
Veliki su ljudi nita drugo do vrai koji predosjeaju bez
sposobnosti da spoznaju neumitnost biti sutranjice, jezgre
u kori, neprimjetno sazrijevanje budunosti u sadanjosti,
nadobzec:u bit koja se rac1a u otuenju aktualne biti. Zbog
toga to nema znanja o budunosti, nema ni znanosti o politici, znanja koje se odnosi na budue uinke sadanjih po'
java. Zbog toga, u strogom smislu, nije mogua ni Jzegelovska
politika, niti je ikad bio stvarno poznat hegelovski politiki
ovjek.
Ovdje inzistiram na prirodi hegelovskog povijesno!! vremena i njegovim teorijskim uvjetima zbog toga to
je ~to shvaanje povijesti i njegova odnosa spram povijesti
:jo ivo meu nama, kao to se moe vidjeti u. danas rairenom razlikovanju sinl\ronije i dijakronije. U temelju je tc
distinkcije koncepcija kontinuirano-homogenog, sebi istodobEOg povijesnog vremena, Sinkronijska je istovremenost, ~~
protnost biti i njezinih odreenja sadanjost koja moe bitI
itana kao struktura u "rezu biti, jer je sadanjost sama
egzistencija bitne strukture, Sinkronijsko dakle prelposlm'lja tu ideoloku koncepciju kontinuirano-homogenog vremena. Dijakronijsko je tada nita drugo nego postojanje te sadanjosti u sekvenci vremenskog kontinuiteta gdje su dogaaji na koje se svodi povijest u strogom smislu (usp,
Lvi-Strauss) samo uzastopne
kontingent ne prisutnosti II
kontinuumu vremena. Dijakronijsko kao i sinkronijsko, koje je primarni pojam, oba dakle pretpostavljaju iste znaaj
ke koje smo otkrili u hegelovskom shvaanju vremena: ideoloku koncepciju historijskog vremena.
Ideoloku stoga, to je jasno da je ta koncepcija
povijesnog vremena samo odraz Hegelove koncepcije tipa jedinstva koje tvori vezu izmeu svih elemenata - ekonomskih,
politikih, religijskih, estetskih, filozofskih itd. drutvene cjeline. Jedinstvo tog dvojakog aspekta povijesnog vremena (homogeni-kontinuitet/istodobnost) mogue je i nuno
upra\'o stoga to je hegelo\'ska cjelina "duhovna cjelina u
lajbnicovskom smislu cjeline, iji svi dijelovi meusobno
konspiriraju, iji je svaki dio "pars totalis",
I evo zato je taj hegelo\'ski protuprimjer prikladan. Ono to po nama prikriva odnos, koji smo upravo ustanovili, izmeu strukture hegelo\'ske cjeline i nara\'i hegelo\'skog povijesnog vremena, jest to da je hegelO\'ska ideja vremena preuzeta iz najobinijeg empirizma, iz empirizma krivih oiglednosti svakodnevne "prakse' koju II naivnom obliku nalazimo samo u historiara, Ll svakom sluaju u svih Hegelu poznatih historiara, koji scbi nisu postavljali nikakvo
pitanje o specifinoj strukturi povijesnog \'remena. Danas
stanoviti historiari poinju sebi postavljati pitanja, i to es
to II vrlo ozbiljnom obliku (usp, L. Febvre, Labrousse, Braudel itd,), ali ih ne postavljaju eksplicitno u funkciji strukture
cjeliIle koju izuavaju, ne postavljaju ih u doista pojmovnom
obliku: oni jednostavno konstatiraju da u povijesti postoje
razna vremena, raznolikosti vremena, kratka, srednja i duga
5
100
Moglo sc
rei
101
Znamo da se marksistika cjelina bez ikakve zbrke razlikuje od hegelovske cjeline: to je cjelina ije je jedinstvo, daleko od toga da bude izraajno ili duhovno jedinstvo Leibnizove i Hegelove cjeline, konstituirano od stanovitog tipa kompieksnosti, jedinstvo strllklllrirallc cjcline
koja sadri ono to se moe nazvati razliitim i )}relati\'J1o
autonomnim razinama ili instancama to koegzistiraju u tom
kompleksnom strukturalnom jedinstvu, meusobno se artikulirajUi prema modusima specifinih odreenja, u posljednjoi instanci fiksiranih razinom ili instancom ekonomije.'
Namjeravali smo odrediti strukturalnu narav te
cjeline, ali se moemo zado\'oljiti privremenom definicijom
kako bismo dali naslutiti da hegelovski tip koegzistencije
(koji doputa rez biti) ne moe odgovarati postojanju tog
nO\'og tipa totaliteta.
.. CS? "Kontradikcija i nadddcrminacija", (La Panse, br !O6). "O materijalistikoj
diialektick (La Pense . br. 110). Sabrani u Pour Marx, Fran<;ois Maspero, str,
str. 85 i dalje, Slr 161 i dalje.
102
Tu osobitu koegzistenciju \'e Marx jasno naznacUJe u jednom odlomku iz Bijede filozofije (usp, Bijeda filozofije, Svjetlost, Sarajevo 1973, str. 87-88) u kojemu jednostan10 govori o odnosima proizvodnje:
Odnosi proizvodnje svakog drutva ine cjelinu,
G. Proudhon s!1\'aa svaki ekonomski odnos kao jednu drut\"Cnu fazu, a te faze proizvode jedna drugu, potjeu jedna
iz druge kao antiteza iz leze, i u svom logikom slijedu osl \'amj u bezlini um ovjeanstva.
Jedina je nezgoda ove metode lo g. Proudhon,
im pristupi istraivanju makar koje od tih faza, ne moe da
objasni a da ne pribjegne svim drugim drutvenim odnosima,
premda te odnose jo nije stvorio pomou svog dijalektikog
kretanja. Kad poslije toga g. Proudhon prelazi na stvaranje
drugih faza pomou istog uma, on s njima postupa kao da
pred sobom ima novoroenad, zaboral'ljajui da Sll stare islo kao i pITa faza.
Tako, da bi dospio do konstituirane vrijednosti
koja je za njega osnovica svekolikog ekonomskog razvitka,
on nije mogao da bude bez podjele rada, konkurencije itd.
iVIcutim, u nizu, u umu g, Proudhona, u logikom slijedu, tj.
odnosi jo nikako nisu postojali.
Tko s kategorijama poli tike ekonomije izgrau
je zgradu nekog ideolokog sistema, taj rastura lanove elru,~ll'el1og sistema, Taj onda svakog lana drutva pretvara II
odvojeno drutvo, a onda ova odvojena dmtva istupaju jedno za drugim, I doista, kako bi sama logika formula kretaIlja, I'remel1skog slijeda, Illogla ela objasni drutveno tijelo II
k.o1lle svi odnosi istovremeno postoje i oslanjaju se j ecZClI Z o
drugi?
S\e je tu: la koegzislellcija, ta artikulacije lanova
;>drutvenog sistema, meusobno uzajamno podupiranje odnosa ne moe se misliti u logici kretanja, sukcesije, vremena, [mamo li na umu da je logika, kao lo je to Marx
pokazao u Bijedi filozofije, samo apstrakcija kretanja i
\-remena" koji su oYClje posebno prizvani, kao izvor prudonistike mistifikacije, jasno je da treba obrnuti slijed miljenia i naipriie mislfti specifitnu strukturu totaliteta, kako 'bl
sc razumjela i forma i koegzistencija njezinih lano\'a i konslituti\'ni odnosi i samos\'ojna struktura pO\'ijesti,
U Ul'odu iz 18j7, Ll kojemu je rije o kapitalisti
kom drutvu, Marx iznova napominje da se struktllra cjeliIle
mora sln'atiti prije nego se bilo to kae o \Temenskom slijedu:
Ne radi Sl' o mjestu koje ekonomski odnosi historijski zauzimaju u uzastopnom slijedu razliitih drutvenih
oblika, Jo manje o njihovu redoslijedu u ideji (Proudhon)
, . Radi se o Iljihovoj strukturi II buroaskom drutvu, (str .
236).
103
Time je precizirana nova znaajna toka: struktura cjeline artikularna je kao struktura jedne hijerarhizirane
organske cjeline. Koegzistencija lanova i odnosa u cjelini
podvrgnuta je poretku dominantne strukture koja uvodi specifini poredak u artikulaci j i (Gliederung) lanova i odnosa.
U svim drutvenim oblicima postoji odreena
proizvodnja koja odreuje rang i utjecaj svima ostalima i
iji odnosi zbog toga odreuju rang i utjecaj svima ostalima.
(Ul'od, str. 235).
Ovdje upozoravamo na jednu kapitalnu toku: ta
dominacija jedne strukture, za koju nam Marx ovdje daje
primjer (dominacija jednog oblika proizvodnje, npr. industrijske proizvodnje nad jednostavnom robnom proizvodnjom), ne moe se svesti na primat sredita, kao to se ni
odnos elemenata prema strukturi ne moe svesti na izraajno jedinstvo svojim pojavama unutranje biti. Ta hijerarhija
predstavlja samo hijerarhiju postojeeg djelovanja izmeu
razliitih razina drutvene cjeline. BudUi da je svaka od
razina i sama strukturirana, ta hijerarhija dakle predstavlja
hijerarhiju, stupanj i oznaku postojeeg djelovanja izmeu
raznih razina prisutno strukturiranih u cjelini: to je hijerarhija djelovanja dominantne strukture na podreene struk
ture i njihove elemente. Na drugom sam mjestu pokazao da
tu dominantnost jedne strukture nad drugima u jedinstvu
odreene konj uk ture trebamo razumjeti iz principa determiniranosti u posljednjoj instanci neekonomskih struktura ekonomskom strukturom, te da je ta determiniranost
u posljednjoj instanci apsolutni uvjet nunosti i razumljivosti pomicanja struktura u hijerarhiji djelovanja, ili pomicanja dominantnosti izmeu strukturiranih razina cjeline,
da jedino ta determiniranost u posljednjoj instanci dopu
ta da se izbjegne proizvoljni relativizam zamjetljivih pomaka, dajui tim pomacima nunost odreene funkcije.
Ako jc doista takav tip jedinstva svojstven mark
totalitetu, iz toga proizlaze znaajne teorijske konzekvencije.
sistikom
104
105
106
stvoriti.
Pos\'e se isto moe rei o politikom \'remenu i o
ideolokom \Temenu, \'remenu teorije (filozofije) i o znanstvenom vremenu, ne govorei takoer i o \-remenu umjetnosti. Razmotrimo jedan primjer. Ni vrijeme povijesti filozofije nije neposredno itljivo: zacijelo, u povijesnoj kronologiji vidimo da se redaju filozofi i ta se sel~vencija n:oe smatrati povijeu samom. I tu treba odbaClti ideoloske predrasude slijeda vidljivog te se poduhvati ti izgradIlje pojI/la
vreme/la povijesti filozojije; da bi se konstruirao taj pojam
s\'akako je nuno definirati specifinu filozofsku razliku izmeu postojeih kulturnih (ideolokih i znanstvenih) formacija, definirati filozofsko kao pripadno razini teorijskog kao
takvog, te odrediti diferencijalne odnose teorijskog kao tab'og, s jedne strane s postojeim razliitim praksama, a s
druge strane s ideologijom i napokon znanou. Definirati t~
diferenci jalne odnose znai definirati tip artikulacije S\o.]stven teorijskom (filozofskom) u odnosu na druge realnosti
(dakle defi'nirati osebujnu artikulaciju pO\'ijesti filozofije
prema povijestima raznih praksa, prema po\'ijesti icI~ologi!a
i povijesti znanosti). Ali to nije dovoljno: ela bi se IzgradIO
pojam povijesti filozofije, treba u filozofiji samoj definirati
specifinu realnost koja t\'ori filozofske formacije kao takve
i kojoj se valja obratiti da bi se mislila sama moguno.s,t
jiloz.ofskih ciogac7aja. Jedna je od bitnih zadaa svakog .te.o~:J
skog rada proizvodnje pojma pO\'ijesti: dati strogu dcfll11CIJl~
povijesIlc injenicc kao takve, Ne uputajui se u prethodI11
sud o tom traenju, ovdje jednostavno napominjem da se,
u svo.jo.j openitosti, meu svim pojavama to se zbi\'a.iu .:1
historijskom postojanju, kao povijesne injenice mogu detInirati one injcnicc kojc i::.r(l~(l\'aj1i promjenu postojciiz
sl ruktllralllilz odllosa. U povijesti filozofije treba takoer pri11\'atiti, kako bi se o njoj moglo gm'oriti kao o povijesti, LO
cia u njoj iskrsa\'aju filo'z.oisJ.:c illjcnice, filu::.ofsJ.:i
historijskog ::.nacnja, tj. sas\'im odredeno: filo::.ofskc ClilJCIlicc koje izazi\'aju zbiljsku promjenu pustojcih slruk.tllralililz jilaz-otskih odizosa, zapravo poslOjce [Corijskc problelIlatike. Naravno, te injenice nisu uvijek l'idlji\'c: dapae,
ponekad im se dogaa da postanu predmetom istinskog o clbacivan ja, istinske vie ili manje t raj ne historijske negacije.
Na priJ~jer, mijena klasine dogmatske problematike do koje je doveo Lockov empirizam, filozofski je dogaaj historijskog znaenja koji jo i danas clominira idealistikom kritikom filozofijom, kao to je itavom 18. stoljeu dominirao
107
108
- od apsolutno neoekivane temporalnosti koja tvori bit procesa stvaranja i razvoja tih kulturnih formacija: istinska
povijest nema nieg to bi omoguilo da je se ita u ideolokom kontinuitetu linearnog vremena koje bi bilo dovoljno
ritmizirati i presjei, ona naprotiv posjeduje sebi primjerenu temporalnost, krajnje kompleksnu i naravno savreno
paradoksalnu naspram jednostavnosti ideoloke predrasude
to razoruava. Razumijevanje povije,:;[j kulturnih formacija,.
kao to su povijest Iudosti, pojave klinikog pogleda Ll
medicini, pretpostavlja golem rad, ne apstrakcije ve rad II
<lpstrakciji, kako bi se, identificirajui ga, izgradio sam predmet, a time i pojam njegove povijesti. Tu smo na potpuno
suprotnoj strani od vidljive empirijske povijesti u kojoj je
nijeme svih povijesti naprosto vrijeme kontinuiteta, a sadraj praznina dogaaja koji se tu deavaju te ih se zatim
pokuava odrediti prema postupcima reza da bi se periodizirao taj kontinuitet. Umjesto kategorija kontinuiteta i
diskontinuiteta koje saimaju plitku misteriju svake povijesti, mi imamo posla s beskonano kompleksnim, prema svakom tipu specifinim kategorijama u kojima su na djelu
nove logike, u kojima, naravno, hegelovske sheme to su tek
sublimacija kategorija logike kretanja i vremena imaju samo visoku aproksimativnu vrijednost, i to opet pod uvjetom
da ih se uzima u aproksill1ativlloj (indikativl1oj) upotrebi koja odgovara Iljilzovoj aproksimaciji - jer kad bi se te hegelovske kategorije morale uzeti kao adekvatne kategorije, njihova bi upotreba postala teorijski apsurdnom i praktiki uzaludnom ili katastrofalnom.
Ta se specifina realnost kompleksnog povijesnog
vremena razina cjeline moe paradoksalno iskusiti, pokuavajui na to specifino i kompleksno vrijeme primijeniti pokus reza biti, krucijalni pokus strukture istovremenosti,
Povijesni rez te vrste, ak ako ga se vri prema periodi kom
rezu posveenom pojavama glavne mijene, bilo u ekonomskoj bilo u politikoj oblasti, nikad ne poluuje nikakvu prisutnost koja posjeduje tz\'. strukturu istovremenosti. pri
emu ~tr:uktura odgovara tipu izraajnog ili duhovnog jedinstva cjelmc, Koegzistencija koja se uoava II rezu biti ne
otkriva nikakvu s':epl'isutnu bit koja bi bila san13.
svake od razina. Rez koji vai" za jednu odreenu razinu,
bilo politiku bilo ekonomsku, koji bi dakle odgovarao rezu biti za politiku na primjer, ne odgoyara niemu takvomu
za druge razine, ekonomsku, ideoloku, estetsku, filozofsku,
znanst\'enu - koje ive u drugim vremenima i poznaju druge rezove, druge ritmove i druge interpunkcije. Prisutnost
jedne razine jest, takorekui, odsutnost nekog drugog, a ta
koegzistencija prisutnosti i odsutnosti samo je posljedica
strukture cjeline u artikuliranoj decentriranosti. Ono to
tako zahvaamo kao odsutnost u lokaliziranoj prisutnosti,
109
upravo je nelokalizacija strukture cjeline, ili tonije, struktmi cjeline svojstveni tip djelovanja na svoje razine (koje
su i same strukturirane), te na elemente tih razina. Ono
to otkriva taj nemogui prerez biti jest, u samim odsutnostima koje pokazuje u negativu, oblik povijesnog postojanja
S\'ojstn~n drutvenoj formaciji koja proizlazi iz odreenog
naina proiz\'odnje, osobiti tip onoga to Marx naziva procesom laz\'itka odreenog naina pl"Oizvodnje. Taj je proces,
i ono to Marx - govorei u Kapitalu o kapitalistikom nainu proiT\cdnje naziva tipom isprepletenosti razliitih
vremel1a (a njega zadovoljava da govori samo o ekonomskoj
razini), tj. tipom razilaenja i izokretanja raznih temporalnosti to ih proizvode razne razine strukture ija kompleksna kombinacija tvori primjereno vrijeme razvitka procesa.
je upra\'o
ske:
reeno,
Teorija povijesnog vremena koja je upravo skicirana, doputa da se utemelji mogunost povijesti razlii
tih razina promatranih u njihm'oj relativnoj autonomiji.
Ali iz toga ne bi trebalo zakljuiti da povijest tvori jLlkstapozicija raznih relativno autonomnih povijesti, raznih poviiesnih temporalnosti, od kojih neke ive kratko, druge dugo
jedno te isto povijesno vrijeme. Drugim rijeima, nakon to
je odbaen ideoloki model kontinuiranog vremena podobnog za rezo\'e bi ti prisutnoga, treba se U\'ati da se ta predodba ne zamijeni predodbom drukijeg karaktera ali koja
bi potajno iznova ustoliila istu ideologiju vremena. Ne moe se dakle radi ti o tome da se raznolikost raznih temporalnosti izvodi iz iSLOg osnovnog ideolokog vremena, te da se,
na istoj crti referentnog kontinuiranog \Temena mjeri njihO\'o razilaenje, to bi nas tada zadovoljilo da ga mislimo
kao zaostajanje ili napredovanje II I'remellll, dakle Ll tom
referentnom ideolokom \Temenu. Pokuamo li u naoj 110\'oj koncepciji izvesti rez biti, uoavamo da je nemogu,
Ali to ne znai da se tada nalazimo pred nelljecillClc'ellim rezaill s mnutvom stepenica i ispupenja, gdje u vremenskom
prostoru liguriraju napredunll1je i zaostajanje jednog vremena pred drugim, kao na pioama S.l'-i.C.F. gdje su napredm'anje i zakanjenje vlako\'a prikazani prostornim napredm'anjem i zaostajanjem. Uinimo li to, upast emo
kao
lO to esto ine najbolji od naih povjesniara
u zamku
ideologije povijesti Ll kojoj su napredovanje i nazadovanje
samo \"Llrijante referentnog kontinuiteta, a ne posljedice
strukture cjeline. Treba raskinuti sa svim oblicima te ideologije da bi se fenomeni, to ih uoavaju sami historiari,
doveli do svoga pojma, do pojma povijesti promatranog naina proizvodnje a ne do homogenog i kontinuiranog ideolokog \Temena.
110
111
jednikog s pukom
ona se tie spoznaje
II
8 Kaku
itati
K.,."1pital
113
Ta definicija povijesnog vremena po svom teorijskom pojmu izravnu zanima historiare i njihovu praksu. Jer
ona svraa njihovu panju na empiristiku ideologiju koja
snano vlada, osim nekoliko iznimki, svim raznolikostima
povijesti (bilo da se radi o povijesti u irokom smislu ili o
specijaliziranoj, ekonomskoj, socijalnoj, politikoj povijesti
o povijesti umjetnosti, knjievnosti, filozofije, znanosti itd.).
Grubo govorei, povijest ivi u iluziji da se moe liiti teorije
u strogom smislu, teorije S\'og predmeta, pa dakle i definicije S\og teori iskog predmeta. Ono to joj slUi kao teorija, to,
~l njezinim o-ima, zauzima mjestu teorije, jest metociogija, tj.
pravila koja vladaju njezinim stvarnim praksama, praksama
usredotoenim na kritiku dokumenata i ustanovljavanje i
njenica. Onu tu juj zauzima mjestu teorijskog predmeta
'..1
Oill1Zl, njezin ::konkrctni{( predn1cL Poyijst
dakle uzima s:oju metodologiju kao teoriju koja joj nedostaje, Ll konkr..:tno konkretnih oiglednosti ideolokog vremcin kao teorijski predmet. Ta je dvostruka zbrka tipina za
empiristiku idculogiju. Ono to nedostaje povijesti, svjesno
:.::kdno ne do;:;iz-.: realnost hisu:nijskih prOlnjena, npr, prijelaz jednog naina prolz\-odnje li drugi. Ako se ta ~-ealno~~ (naiI:ne ta injenica" stvar~?g preobraaja
-.:truktura eli oznaiti k:.w dijakrompJ:), trrnc sc ne 07~naCaya nIsta drugo ne;;o
llistorijsko samo (koje nikada nije ~?to stat!~ko) ili,. dTi?tinkcij.on; k<?j~ ..ic ~nu~
tranja historijskomc, {)!10 ~to se. naoclgle~~ mlJer\J~a. Ah elm, ~C zeh mis.l.ltl p~Ja~
na djelu
u povodu zbiljskog "Jijakronijskog" sam0i; - .eplstcmoloska dlJalektl~a
koiu smo UprZlYO l'!lo):ili: poj~lm i ;;razvoj njegonh formI(:, U tom pogledu vtdJc!i BalibarJ\o izlag:anjt:
114
znaaja
115
ma. To je sluaj najboljih historiara koji se od drugih razlikuju upravo svojom brigom za teoriju, ali koji teoriju trae
tamo gdje ona ne postoji, na razini historijske metodologije
koja se ne moe definirati izvan teorije koja ju utemeljuje.
Kad povijest bude postojala i kao teorija, u smislu koji smo upravo odredili, njezina dvostruka egzistencija
kao teorijske znanosti i kao empirijske znanosti nee postavljati vie problema nego to ih postavlja dvostruka egzistencija marksistike teorije politike ekonomije kao teorijske
znanosti i empirijske znanosti. Tada e nestati teorijske neravnotee neusklaenog para: apstraktna
znanost - politike ekonomije/toboe - "konkretna - znanost - povijes
ti, a s njom e iseznuti i svi snovi i religijski rituali uskrsnua mrtvih i zajednice svetaca koje historiari sto godina nakon Micheleta jo slave, ne u katakombama, ve na javnim
mjestima naega stoljea.
Dodat u tome jo jednu rije. Sadanja konfuzija
izmeu povijesti kao teorije povijesti i povijesti kao navodne znanosti o konkretnom", povijesti uzete u empirizmu svoga predmeta - isueljenje .te konkretne empirijske znanosti s apstraktnom" teorijom politike ekonomije, izvor su
znaajnog bl'Oja pojmovnih zbrka i krivih problema. Moe se
ak rei da taj nesporazum sam od sebe proizvodi ideoloke
pojmove ija je funkcija da isprave razmak, tj. postojeu
prazninu izmeu teorijskog dijela postojee povijesti, s jeelne strane, i empirijske povijesti s druge strane (koja je veoma esto postojea povijest). Ne elim praviti pregled tih
pojmova; tome bi trebalo posvetiti itavu jednu studiju. Kao
primjer, spomenut u samo tri: klasine pal'Ove bit/ pojave,
nunost/sluajnost i problem" djelovanja individuuma u poiijesti.
Pam bit/pojave bil e, u ekonomistikoj ili mehanicis!ikoj hipotezi, stavljeno u zadau da neekonomsko razjasne kao pojavu ekonomskog, njegove biti. U toj su operaciji, kriomice, teorijsko (i apstraktno) na strani ekonomije
(jer njezinu teoriju imamo u Kapitalu), a empirijsko, konkretno, na strani neekonomskog, tj. na strani politike, ideologije itd. Par bit/pojava igla dosta dobro tu ulogu ako se
pru:113.tro. kao
cl11pirijsko, a bit kao ncempirijsko. apstraktno istina pojave. Tim je ustanovljen taj
apsurdni odnos izmeu teorijskog (ekonomskog) i empirijskog
Ll krianju koje usporeuje spoznaju
jednog predmeta s postojanjem drugog - to nas odvodi u
paralogizam.
Par nunost/kontigentnost, ili nunost/sluajnost
iste je vrste i namijenjen istoj funkciji: da ispuni razmak izmeu teorije nekog predmeta (npr. ekonomije) iempirinosti
nekog drugog predmeta (neekonomskog, u kojemu ekonomsko kri S\oj put,,: okolnosti, individualnost" itd.). Kad
116
se npr. kae da nunost kri svoj put kroz kontingentne danosti, kroz razne prilike itd., zastupa se zauujua mehanika
u kojoj su sueljene dvije realnosti bez izravnog odnosa.
Nunost u biti oznauje spoznaju (npr. zakon ekonomske
odreenosti u posljednjoj instanci), a okolnosti" 0110 to ilije
poznato. Ali umjesto da se spoznaja usporeuje s nespoznajom, nespoznaja se stavlja u zagrade i zamjenjuje empirijskoll1 egzistellcijom nepoznatog predmeta (onim to se naziva okolnostima, kontingentima danostima itd.) - to doputa da se uJoste lerlllini te da se ostvari paralogizam kratkog spoja u kojemu se onda spoZIlaja odreenog predmeta
(nunost ekonomskog) usporeuje s empirijskim postojanjem
nekog drugog predmeta (politike ili druge okolnosti" kroz
koje ta nunost kri svoj put).
Najpoznatiji je oblik tog paralogizma sadran u
problemu uloge individuuma u povijesti ... traginoj raspri u kojoj se radi o tome da se teorijsko ili spoznaja nekog
odreenog predmeta (npr. ekonomije) - koji predstavlja bit
spram koje su drugi predmeti (politiko, ideoloko itelJ miljeni kao poja\'e - suoava s tom (politiki) avolski vanom empirijskom realnou, odnosno individualnim djelovanjem. I tu imamo posla s kratkim spojem ukrtenih termina, ija je usporedba nelegitimna; jer, tu se spoznaja nekog
odreenog predmeta sueljuje s empirijskom egzistencijom
drugoga! Ne bih elio inzistirati na tekoama to ih ti pojmovi donose svojim autorima koji se iz svega praktino nisu mogli iZVUi drukije osim kritikim dovoenjem u pitanje hegelovskih (openitije, klasinih) pojmova koji su u tom
paralogizmu poput riba u vodi. Napominjem meutim cla je
taj pogreni problem uloge individuuma u povijesti ipak
znak jednog pravog problema koji s punim pravom proizlazi
iz teorije povijesti: problema pojma povijesnih ohlika postoja/zja individuall1osti. Kapital nam daje nune principe za postaVljanje tog problema, definirajui razliite oblike individualnosti to ih je dostigao i sn'orio kapitalistiki nain proizvodnje, prema funkcijama iji su nosioci (Trager) individuumi u podjeli rada, na razliitim razinama strukture. Nar;nno, ni tu povijesni nain opstojanosti incli\'idua[nosti u
danom nainu proin-odnje nije itljiv golim okom II "po\ijesti, njegO\' se pojam dakle takoer mora i::.gracliti, on kao
i s\"aki pojam ostavlja iznenaenja od kojih je najrjeitije
ono da on nimalo ne lii pogrenim oiglednosti ma danosti - koja nije nita drugo do maska postojee ideologije.
Polazei od pojma varijacija povijesnog naina postojanja
individualiteta, moe se pristupiti onome to zaista preostaje oel "problema uloge individuuma Ll historiji koji je, postavljen u svom glasovitom obliku, pogrean jer je krivonog,
teorijski nezakonit jer se u njemu teorija jednog predmeta
suoava s empirijskim postojanjem drugoga. S\'e dok se ne
117
postavi zbiljski teorijski problem (problem povijesnih oblika postojanja individualnosti) ostat e se u konfuziji - poput Plehanova koji prekopava po krevetu Louisa XV da bi
provjerio nisu li u njemu skrivene tajne propasti Ancien Regimea. Openito uzevi, pojmovi se ne skrivaju u krevetima.
Nakon to je barem u principu razjanjena specifinost marksistikog pojma povijesnog vremena, nakon to
su iskritizirani opi pojmovi koji optereuju rije povijest,
moemo bolje shvatiti razliite posljedice to ih je taj nesporazum o povijesti unio u interpretaciju Marxa. Razumijevanje principa konfuzija otkriva nam ipso facto podesnost stanovitih bitnih distinkcija koje su, iako jasno figuriraju u Kapitalu, ipak esto bile zanemarivane.
Prije svega uviamo da nas jednostavni projekt
historiziranja klasine politike ekonomije baca u teorijski tjesnac paralogizma gdje su klasine ekonomske kategorije, daleko od toga da budu miljene u teorijskom pojmu povijesti, naprosto projicirane na ideoloki pojam povijesti. Taj
nas postupak vraa na klasinu shemu, iznova povezanu s
nepoznavanjem Marxove specifinosti: Marx je navodno, sve
u svemu, udario peat jedinstvu klasine politike ekonomije,
s jedne strane, i hegelovske dijalektike metode (teorijskog
koncentrata hegelovskog shvaanja povijesti) s druge strane.
Ali e\'o nas iznova pred krparenjem jedne egzoterike metode koja prethodi svom predodreenom predmetu, tj, pred
teorijski sumnjivim jedinstvom jedne od svog predmeta ne,
zavisno definirane metode, iji odnos adekvacije spram njezina predmeta moe biti zapeaen samo na zajednikoj ideolokoj pozadini nesporazuma koji karakterizira kako hegelovski historicizam, tako i ekonomistiko ovjekovjeiteljstvo.
A time oba lana para \"jenost-povijest proizlaze iz zajedni
ke problematike, pri emu je hegelovski historicizam samo
historizirana protukonotacija ekonomistikog ovjekovjei
tcljstva.
Ali, kao drugo, takoer uoavamo smisao raspri,
koje jo nisu zakljuene, u odnosu ekonomske teorije prema
po\"ijes1.i u samom Kapitalll. Da su se te raspre mogle produiti s\"e do naih
se dogoditi \"clikim djjelom zbog
konfuzije oko statusa ekonomske teorije i povijesti. U Engelsont Alltidii1zringll, gdje pie ela je "politika ekonomija Ll biti Izisrorijska ::'IZWlOS/ jer razmatra historijsku, tj. sta/Ilo mijel1jajll(~ll materijw(, nalazimo se upravo na izriitoj toki
cl\"oznanosti: rije historijski moe jednako skrenuti prema
marksistikom pojmu kao i prema ideolokom pojmu povijesti, ve prema tome oznaa\'a li predIllet spo::'l1aje jedna teorija povijesti ili suprotno zbiljski preelmet o kojemu ta teorija daje spoznaju. S punim pravom moemo rei da je teorija marksistike politike ekonomije upuena, kao jedna
od njezinih regija, na marksistiku teoriju povijesti; ali ta-
118
roele povijesIle realIZusti bitl10 sUIJrO[s[{lvljel1e svakom promatrallju putem definicije, ija bi fikslla i vjeIla forma mogla salllO i::.dati neprekidnu pokretljivost povijesIlog razvoja.
U Predgovoru Treoj knjizi Kapitala (III, 21) Ennavudei
gels,
119
no
:1
121
S\'oju tezu u ObJ"lllllOj identifikaciji povijesnog i logikog poretka u Kapitalll, ,i to argumentom teorije historijske apstl'akcije koja je najvii oblik historicistikog empirizma,
Vraam se Kapitalll. Zbrka o imaginarnom postojanju jednog nepostojeeg odnosa, na koju je netom ukazano, ima doista za posljedicu to da ini ne\'idljivim dmgi odilas - legitiman, jer postoji i ispravno je utemeljen ,izmeu teorije ekonomije i teorije povijesti. Ako je prvi odnos (teorija ekonomije i konkretna povijest) bio imaginaran,
drugi je odnos (teorija ekonomije i teorija povijesti) istinski
teorijski. Zato nam je on u toj mjeri ostao, ako ne nevidljiv,
a ono barem mraan? Zato to je prvi odnos imao za njega
hi tnos t oiglednosti, lj. empiristikih iskuenja historiara
koji su se, itajui u KapitallI stranice konkretne povijesti
(borba za skraivanje radnog dana, prijelaz s manufakture
na krupnu industriju, pITobitna akumulacija iteLJ tu na neki
nain nali kod kue i stoga postavljali problem ekonomske teorije u funkciji postojanja tc "konkretne povijesti, ne
osjeajui potrebu da postave pitanje njezinih S\'ojstava. Oni
su na empiristiki nain interpretirali 1\1a1'xo\'e analize koje
su, daleko od toga da budu historijske analize u strogom smislu, tj. oslonjene na razvitak pojma povijesti, vie poludoraeni materijali ;::a jedl1u povijest (usp. u II knjizi Balibarov
tekst) nego istinsko povijesno razmatranje tih li1aterijala. Oni
su od prisutnosti tih polurazraenih materijala nainili argument ideoloke koncepcije pO\'ijesti i taela pitanje te ideologije "konkretne povijesti postavili "apstraktnoj teoriji politike ekonomije: otuda isto\Temeno njihova opinjenost
pred Kapitalom i njihova nezgoda pred tim diskursom koji
im je, velikim dijelom, izgledao kao spekulativan. Ekonomisti su imali prilino isti refleks, razapeti izmeu (konkretne)
ekonomske pO\'ijesti i (apstraktne) ekonomske teorije, I jedni i drugi su mislili da su u [(upitallI nali ono to su traili,
ali su u njemu pronali i neto drugo to nisu traili i to
su stoga pokua\'ali reclllcircui postaYljajui imaginarni problem biuni\'oknih ili drugih odnosa izmeu apstraktnog poretka pojmova i konkretnog poretka po\'ijesli . Oni nisu pidjeli
da uno to Lrae ne udgO\'ara njiho\'u pitanju, ve sas\'im dru,,"vill pi
Ll kuje
lldfd\ nu, demLlmiralu icic:uluku iluziju
pojma ]Io\'jjes!i kuju su nosili Ll scbi i projicira!i je na s\"oje
itanje Aopili/lll, Oni nisu \'icljcli ela je apstraktna teorija
tike
jedne ubla::;li kuja kau ubla::;! (razina iLi instanca) urganski pripada predmetu teorije povijesti. Oni nisu \"idjeli da poyijest u [(apitalu figurin::. kao predmet teorije a ne kao zbiljski predmet, kao apstraktni (pojmO\'ni) predmet a ne kau kunkretnu-zbiljski predmet, te da
su poglavlja u kojima Marx primjenjuje prvi stupanj historijskog pristupa, bilo na borbe za skraenje radnog dana, bilo na pn'obitnu kapitalistiku akumulaciju, upuena, kao na
122
S\'oj princip, na teoriju povijesti, na izgradnju pojma pO\'ijesti i njegovih razvijenih oblika, meu kojima ekonomska
teorija kapitalistikog naina proiz\'odnje tvori odreenu oblast.
Jo jedna rije o jednoj od aktualnih posljedica
tog nesporazuma. U njemu je jedan od izvora interpretacije
Kapitala kao teorijskog modela, formule ija inten-encija
moe uvijek biti a 1)1'iori istaknuta, u strogo klinikom smislu
rijei, kao simptom empiristikog nesporazuma o predmetu
d2111e spoznaje. Ta je koncepcija teorije kao modela, u st\'ari mogua samo pod prvim, zapravo ideolokim uvjetom, da
se Li samu teoriju uvede razmak koji je odvaja od empirijski
konkretnog; i pod drugim, takoer ideolokim m'jetom, da
se i sam taj razmak misli kao empirijski razmak, dakle kao
pripadan konkretnom, za koji se tada moe uzeti povlastica
(tj. banalnost) da ga se definira kao ono to je uvijek-bogatije-i-ivotnije-nego-teorija. Da u toj proklamaciji ima egzaltiranih tonova o preobilju ivotai konkretnog, o superiornosti imaginacije svijeta i zelenila akcije nad siromatvom
i si\'ilom teollije, ozbiljne lekcije o intelektualnoj skromnosti
za onoga (nadm'enka i dogmatiara) tko dobro uje - u to
nema nikakve sumnje. Ali da konkretno i ivot mogu biti izgovor za ugodne brbljarije koje su u stanju da poslue maskiranju bilo apologetske namjere (bog, ma kakve god bile njegove kande, U\',ijek svija s\'oje gnijezdo u perju preobilja,
tj. transcendencije konkretnog i ivota), bilo iste i
jednostavne intelektualne lijenosti - i na to smo unaprijed
pripra\'ni. Ono to nam je znaajno, upravo je upotreba tih
opetovanih opih mjesta o temi vikova transcendentnosti
konkretnog, No u koncepciji spoznaje kao modela vidimo
da zbiljsko ili konkl"elno intern:niraju kako bi umoguili da
se odnos, tj. clisiClIlca konkretnog spram teurije, misli iS[O\Tl'meno 11 teoriji samoj i II samom zbiljskom, ne u iz\'anjskom
zbiljskom spram tog zbiljskog predmeta o kojemu teorija
daje spoznaju, nego II SWIWill 10111 zbiljskom prcdmclll, kao
odnos dijela prema cjelini, parcijalnog dijela prema preubilnoj cjelini (usp. knjiga I, pugl. I, paragraf 10). Ta uperacija
ima za neizbjeznu posljedicu tu ela sc Leurija pocinje mislili
kau empirijski instrument meu ostalima, ukratko da se s\'a
teorija spoznaje kau modela s\'uc!i na ono tu ona jest: oblik
torijskog pragmatizma,
Tu, dakle, sve do posljednjeg uinka njegova nepoznamnja, imamo jasni princip razumijevanja i kritike: to
je duvuenje u odnos biuni\'okne korespondencije Ll zbiljnusti
predmeta, teorijske cjeLine (teorije politike ekonomije) s empirijskom cjelinom zbiljskog (konkretnom po\'ijeu) ija je
prva cjelina spoznaje, a i izvor protuslovlja o pitanju oc!no-
123
sa logike i povijesti, u Kapitalu. Najtee je od Lih protuslovlja njihov zasljepljujui uinak: to da je on ponekad
onemoguio da se uoi kako Kapital doista sadri odreenu
teoriju povijesti, neophodnu za razumijevanje teorije ekonomije.
v -
Htio bih istai da marksizam, s teorijskog stajalita, nije vie historicizam, kao to nije ni humanizam (usp. Za
Marxa, str. 225), da u mnogim prilikama i humanizam i historicizam poivaju na istoj ideolokoj problematici, te da je
marksizam, teorijski govorei, na isti nain i zahvaljujui
jedinstvenom epistemolokom raskidu koji ga utemeljuje,
antihumanizam i antihistoricizam. Morao bih s punom ozbilj.
nou rei a-humanizam li a-historicizam. Upotrebljavam dak
le svjesno - da bih im dao svu teinu objave raskida koji se
ne razumije po sebi ve je naprotiv veoma tegoban za izvoenje tu d\'ostruku ilegativilu formulu (antihumanizam,
antihistoricizam) umjesto jednostavne privativne forme, jer
nije suvian njezin nalog da se odbaci humanistiki i historicistiki napad koji u stanovitim sredinama ve etrdeset godina ne prestaje ugroavati marksizam.
Mi savreno znamo u kojim je okolnostima nastala ta humanistika i historicistika interpretacija Marxa i
koje su joj novIije okolnosti iznova dale snagu. Ona je nastala
iz vitalne reakcije protiv mehanicizma i ekonomizma Druge
internacionale, u razdoblju koje je prethodilo, a osobito u
godinama to su uslijedile nakon revolucije 1917. Ona u tom
smislu ima stvarne historijske zasluge, kao to stanovite historijske znaajke, iako II prilino drugaijem obliku, ima i
novija renesansa te interpretacije, nakon to je XX kongres
124
125
i,,[c
Olie ct\u:omi,;lllu::,Li
i'unnul;,,,;ija
kuj
su muglt: pothranji-
\'ati mehanicistiko i e\'olucionistiko itanje, takoer dopustile historicistiko itanje: Lenjin nam je dao dosta primjera
u zajednikom teorijskom temelju oportunizma i ljeYiarstva
da nas taj paradoksalni susret ne zbuni.
Podsjeam
sudaramo s
na ch'osmislenost formulacija. I tu se
smo posljedice ve odmjerili: Marx,
realnou ije
:n Gramsci: ;)~e. mt:hanike sile ni.kad ne pobjeuju II povijesti: ljudi, svijesti i duh
su oni kuji obliku iu izvanjsku pojavnost i na kraju uvijek Iriumfiraju
prirodna
l'.akonitost. neumitni tok stvari pscudoznanst\'t~nika, zamijenjeni su upornom \'O~
ljum 2U\ jeka." (Tekst obiaYljt:n II Rinasciti, 1957, !:ltr 149-158" ~a\'..:del1o prema
\lari;u Tr:>lllijU II Studi Gramsciani. Editori Riul1iti. 1959, :;tr 306),
126
235).
127
Razmiljanje o oblicima ljudskog ivota, pa dakle i njihovo nauno analiziranje, uope udara putem koH je
suprotan njihovom stvarnom razvitku. Ono poinje post festum (naknadno), a otuda od gotovih rezultata procesa razvit ka.
Ovi tekstovi pokazuju ne samo da je predmet svake drutvene i historijske znanosti nastali predmet, rezultat,
nego takoer da je i djelatnost spoznaje koja se usmjeruje
na taj predmet isto definirana sada11jou te danosti, aktualnim momentom danosti. To je ono to neki talijanski interpreti marksizma, preuzimajui jedan Croceov izraz, naZ!ivaju
kategorijom sllvremenosti historijske sadanjosti, kategorijom koja definira historijski, i definira kao historijske
uvjete svake spoznaje koja se odnosi na neki historijski predmet. Taj termin suvremenosti moe, kao to smo vidjeli, sadravati stanov<itu dvosmislenost.
I sam Marx, izgleda, priznaje u Uvodu taj apsolutni uvjet, nekoliko redaka prije navedenog teksta:
Takozvani drutveni razvitak poiva uope na
tome to posljednji oblik smatra prole oblike kao stepenice
ka samom sebi, pa poto je on rijetko, i to pod sasvim odrec1el1im uvjetima, sposoban kritizirati samog sebe ... to ih on
uvijek shvaa jednostrano. Kranska religija bila je sposobna pridonijeti objektivnom razumijevanju ranijih mitologija,
im je njena samokritika do stanovitog stupnja, tako rei
dYllamei, gotova. Tako je buroaska ekonomija dola do razumijevanja feudalnog, antikog i orijentalnog drutva im
je zapoela samokritika buroaskog drutva. (Uvod, str. 234).
Ukratko: svaka znanost o nekom historijskom
predmetu (posebno o politikoj ekonomiji) odnosi se na neki
d:lI1i, sadanji povijesni predmet, predmet koji je postao rezultatom prole historije. Svaka operacija spoznaje koja polazi ud sadanjosti i odnosi se na nastali predmet, nije dakle
nita drugo do projekcija sadanjosti na prolost tog predmeta. Marx ovdje dakle opisuje retrospekciju koju je Hegel
kritizirao u reflektirajuoj pO\'ijesti (Uvod u filozofiju povijesti), Ta je neizbjena retrospekcija znanstvena samo ukoliko sadanjost dopre do znanosti o sebi, elo svoje samokritike, tj. ukoliko je sadanjost bitlli rez koji bit ini vidljivom,
Ali tu in ten'enira druga grupa tekstova: odluna
toka gdje bi se moglo govoriti o Marxovu historicizmu, Ta
se toka tie upravo onoga to Marx u gornjem tekstu naziva sasvim odre.ellim uvjerillw sadaIljosti. To zapravo znai: da bi retrospekcija samosvijesti sadanjosti prestala hiti
subjektivnom, potrebno je ela ta sadanjost bude sposobna
za samokritiku kako bi doprla do znanosti o sebi. No to
vidimo ako promatramo povijest politike ekonomije? Vidimo mislioce koji nisu radili nita drugo nego mislili, zatvorereni II granice svoje sadaIljosti ,i nemoni da prekorae svoje vrijeme. Aristotel: sav mu njegov genij nije omoguio
128
drugo nego da napIse jednadbu x predmeti A = Y predmeti B i da izjavi kako je zajednika supstanoija te jednakosti
nemisliva zato to je apsurdna. Time je on dosegao granice
svoga vremena. Tko ga je spreavao da ode dalje?
A ela su u obliku robnih vrijednosti svi radovi izraeni kao jednak ljudski rad, pa time i kao raelovi jednake
vrijecinosti, Aristotel nije nzogau proitati (herauslesen) iz
samog iZlaza vrijednosti, jer je grko drutvo poivalo na
robo\'sko1/l radu, to znai da mu je nejecllwkost ljudi i
njihovih radnih snaga bila prirocllw osnova". (Kapital, I, 25).
Sadanjost koja je Aristotelu doputala da doe
do te genijalne intuicije itanja, istovremeno ga jc spreava
la da odgovori na problem koji je postavio." Isti je sluaj
i sa svim drugim velikim izumiteljima klasine politike ekonomije. Merkantilisti su samo odrazili svoju vlastitu sadanjost stvarajUi monetarnu teoriju od monetarne politike
svoga vremena. Fiziokrati su samo odraZ!ili svoju vlastitu sadanjost skicirajui genijainu teoriju vika vrijednosti, ali
prirodnog vika vrijednosti, \'iska vrijednosti poljoprivrednog rada, u emu se mogao pr0111arrati rast ita i odlazak
neutroenog vika poljoprivrednog radnika proizvoaa ita
na tavane gospodara: na taj nain oni nisu izra:ili nita drugo nego SClmll bit svoje sada,njosti, razvitak agrarnog kapitalizma u plodnim ravnicama Parikog bazena, koje Marx nabraja, Norrnancliji, Picardiji i L'lle de France, Ni oni nisu
mogli prekoraiti svoje vrijeme; dospjeli su do spoznaja samo u onoj mjeri u kojoj im ih je njihovo vrijeme prualo u
vidljivu obliku, proizvelo za njihovu svijest: oni su uglavnom
opisali ono to su vidjeli. Jesu li Smith i Ricardo otili dalje
i jcsu li oni opisa],i ono to nisu vidjeli? Jesu li oni prekora
ili s\oje vrijeme? Ne. Ukoliko su dospjeli do znanosti koja
je bila neto drugo nego puka svijest o njihovoj sadanjosti,
zbilo se to zbog toga to je njihova s\"ijest sadravala istinsku
samokritiku te sadanjosti. Kako je onda ta samokritika bila
mogua? U logici te u biti hegelovske interpretacije u iskuenju smo ela kaemo: oni su u svijesti o svojoj sadanjosti
dosegli samu znanost, jer je ta znanost, kao znanost, bila
sl'oja vlastiw s{{iilOkritika, dakle Z.i1ailOst o sebi,
Drugim rijeima: znaajka njiho\<:; ive i duiilljene sadanjosti, koja ju razlikuje od svih drugih sadanja
S[1 (prolosti) jest to to je ta sadanjost, po prvi put, u sebi
proizvela
das!ill!
to je dakle posjedovala
tu historijsku privilegiju da proizvede znanost o sebi ba u
obliku samosvijesti. Ali ona nosi jedno ime: to je sadanjost
apsolzanog znanja gdje svijest i znanost ine jedno, gdje
znanost postoji u neposrednom obliku svijesti i gdje istina
moe biti jasno otital1a u pojavama, ako ne izravno, a ono
13 To, dodue, nijt; pogreno ukoliko se ogranienje iz\'oJi izrayno iz ,)povijesti(1,
zapada se li opasnost pukog ideolokog pojma pOrije5ti.
h.~ku ~ita[i
K.:Lpi[:1i
129
barem s malo napora, jer su u pojavama, u zbiljskoj empirijskoj egzistenciji, realno prisutne apstrakcije na kojima poiva sva promatrana drutveno-historijska znanost.
Tajna izraza vrijednosti (kae Marx neposredno
nakon to je gOVOJ1io o Aristotelu), jednakost i jednako vaenje sviju radova, jer su i ukoliko su ljudski rad uope, ta
se tajna moe odgonetnuti tek kad pojam jednakosti ljudi
postane vrstom narodnom predrasudom. A ovo je mogue
tek u drutvu u kome je robni oblik opi oblik proizvoda rada, gdje su, dakle, i uzajamni odnosi ljudi kao proizvoaa
roba vladajui drutveni odnosi. (Kapital, l, str. 25).
Ili pak:
Potrebno je da se robna proizvodnja potpuno
razvije, pa da iz samog iskustva potekne nauna spoznaja da
se privatni radovi, voeni nezavisno jedan od drugoga, ali
koji su kao proizvodni lanci drutvene podjele rada u svestranoj meusobnoj zavisnosti, neprestano svode na svoju
razmjernu drutvenu mjeru ... (Kapital, I, str. 40).
... Nauno otkrie da su proizvodi ljudskog rada, ukoliko su vrijednosti, samo matellijaini izrazi ljudskog
rada utroenog u njihovu proizvodnju, ini epohu u histori ji
razvitka ovjeanstva ... (Kapital, l, str. 39).
Ta historijska epoha utemeljenja znanosti poliekonomije ovdje je, izgleda, jasno dovedena u odnose
sa samim iskustvom (Erfahrung), tj. otvoreno itanje biti u
pojavi ili, ako hoete, itanje presjeka biti u odsjeku sadanjosti s biti jedne posebne epohe ljudske povijesti, u kojoj
se pro,irenje robne proizvodnje, dakle kategorije robe, pojavljuje istovremeno kao apsolutni uvjet mogunosti i neposredna danost tog izravnog itanja iskustva. U stvari. i u
Uvodu i u Kapitalu reeno je da je ta realnost rada uope,
apstraktnog rada, proizi'edena kao pojavna realnost putem
kapitalistike proizvodnje, Povijest bi na neki nain dosegla
lU toku, proizvela tu iznimnu specifinu sadanjost gdje
::'llallSlvelle apstrakcije postoje u staIlju empirijskih realiteta, gdje znanost, znanstveni pojmovi postoje u formi viclljiFOg iskust\'a kao razotkrivene istil1e.
t,ike
130
Ako je sadanjost kapitalistike proizvodnje u s\'ojoj vidlji\oj realnosti (Wirklichkeit, Erscheinung, Erfahrung),
u svojoj samosvijesti, proizvela samu znanstvenu istinu, ako
je ona dakle njezina samosvijest, njezina vlasNta pojavnost,
njezina vlastita djelatna samokritika
savreno je razumljivo da retrospekcija sadanjosti na plolost nije vie ideologija ve istinska spoznaja, te se zahvaa legitimni epistemoloki
primat sadanjosti /lad prolou.
Buroasko je drutvo l1ajrazvijellija i llajraZl1olikija historijska organizacija proizvodnje. Stoga kategorije
koje izraavaju njegove odnose, razumijevanje njegove strukture, daju u islO vrijeme uvid u strukturu i odnose proizvodIlje STih ollih jJre.ivjelilz drutvenih oblika ijim se rueviIlama i elementima 0110 izgradilo, od kojih se u njemu djelomillO jo povlae nesavladmzi ostaci, dok su se djelomino
puki nagovjetaji razvili i izraena Z1Zael1ja itd: anatomija
ovjeka klju je za anatomiju majmuna. Nasuprot tome, u
niim ivotinjskim vrstama mogu se nagovjetaji ka neem
viemu razumjeti samo ako je to vie H; poznato. Tako
buroaska ekonomija daje klju za antiku itd. (Uvod, str.
233-234).
Dovoljno je zakoraiti jo jednak korak u logici
apsolutnog znanja, promisliti razvitak povijesti koji kulminira i ispunjuje se u sadanjosti sa znanou identine svijesti, i taj rezultat misaono promotriti Ll jednoj utemeljenoj
retrospekciji kako bi se sva ekonomska (ili druga) povijest
pojmila kao raz\'itak, II hegelovskom smislu, jedne jednostavne pn'obitne izvorne forme, npr. u robi neposredno prisutne
\Tijednosti, ela bi se Kapiwl proitao kao logiko-historijska
dedukcija svih ekonomskih kategorija polazei od jedne izvorne kategorije, kategorije Hiiednosti ili pak kategorije rada, Pod tim se mjetom metoda izlaganja Kapitala mijea sa
spekulatinlOm genezom pojma, LO vie, ta spekulativna geneza pojma identina je s genezom zbiljski-konkretnog samog, to jest s procesom empirijske povijesti. Tako bismo se
nali pred djelom hegelovske naravi. To je ono zbog ega pitanje polazita ima takvu kritiku vaznost, s obzirom ela se
sve moe odigrati u krivom itanju prvog poglavlja Prve knjige, Takoer zbog toga s\'ako kritiko itanje, kao to su pokazala prethodna izlaganja, mora razjasniti status pojmova i
oblika analize prvog poglavlja Prw knjige, kako se ne bi upalo u taj nesporazum,
131
132
133
Ll
se red da je
Filozofi ja ::-,~
L:bor i kritika
,\ko .ll.' i:-tina da je .'-.\aka filozofija izraz nekog dnl<:'t\'<:l. ona hi Tl1or~ll<l rcag:ir:lti
na Jnl:'::;t\o, odrccIi\<.Hi stanoyit(! uinke, pozitivne i ncgatiYl1e; D15cra u kojoj ona
djeluje mjera je n.i~7.ina historijskog domaaja, budui da ona nije individualno
trJ.ganje ~\e "hL:;torijska injcl1i.:3,< (Str, 23-2'+)
,Ich:ntitc! hi~toriie i filozofijt: imanentan jc D1ateriializl11u
Stajali;k da ie n,icIndki pruktarii~lt nasljednik klasine njemake [{lozofije, SZl.dl~l.i upra\'o identitet
historije i filozofije,
"(Str. 217 Usp. ,tranice 232-23~)
134
novost sastoji u tome to on ukljuuje praktiki smisao same s\'o j e teorij e."
Ipak yalja napomenuti, taj posljednji smisao "historicizma<' koH nas upuuje na jednu temu unutranju marksistikoj teoriji, jo je veim dijelom kritika indikacija namijenjena osudi svih knjikih marksista, onih koji marksizam hoe srozati na sudbinu "individualnih filozofa bez utjecaja na zbilju - ili pak svih ideologa koji, poput Crocea, ponm'ljaju nesretnu tradiciju intelektualaca Renesanse, koji
hoe prouavati ljudski rod odozgo, ne ulazei u politiku
akciju i u zbiljsku povijest. Historicizam to ga prihvaa
Gramsci ima smisao estokog pros\'jeda prot'iY aristokratizma teorije i njegovih mislilaca." Tu jo odzvanja stari protest protiv knjikog farizej stva II internacionale ("Revolucija protiv Kapitala): to je direktni poziv na "praksu, politiku akciju, "preobraaj svijeta, bez ega marksizam ne bi
bio drugo do plijen bibliotekarskih takora ili pasivnih politikih funkcionera,
Nosi li taj protest u sebi IllllZO novu teorijsku interpretaciju marksistike teorije? Ne IlUIZO; jer on moe
jednostavno u praktikom obliku apsolutnog poziva razviti
jednu bitnu temu Marxove teorije: temu novog, od Marxa
u samoj njegovoj teoriji uspostavljenog odnosa izmeu teorije i prakse, Tu je temu Marx mislio Ila dva mjesta, s
jedne strane u historijskom materijalizmu (u teoriji o ulozi
ideologija i o ulozi znanstYene teorije u preobraaju postojeih ideologija) i, s druge strane, u dijalektikom materijalizmu, u povodu marksistike teorije o teoriji i praksi i njihovu
odnosu, u onome to se obiaya nazivati materijalistikom
teorijom spoznaje. U oba sluaja, ovo to Marx snano naglaava i ono o emu se radi u naem problemu, jest marksistiki nzaterijaliz.am. Naglasak to ga je Gramsci stavio na
"historicizam marksizma, u vrlo odrec1enom smislu koji smo
uprm'o definirali, ukazuje II s/vari na odluno materijalisti
ki karakter Marxove koncepcije (isto\Temeno u historijskom
materijalizmu i u dijalektikom materijalizmu). No la nas
realnost upuuje na jednu zbunjujuu primjedbu koja sadri
tri uznemirujua aspekta. 1) Iako sc radi upravo o dijalekti,
K0111
Granlsci
da Ll ,izrazu historij:-;ki materijalizam treba stm'iti naglasak Ila prvi termil1:
!lisrorijski, cl IlC IICl drugi, koja je kae on, meta!i:jkog
porijcklu, 2l Iako se materijalistiki naglasak tie ne samo
historijskog materijalizma nego i dijalektikog materijalizma,
Gramsci goyori samo o historijskom materijalizmu - to
\ ie, on sugerira da izraz materijalizam neizbjeno unosi
metafizike rezonancije ili moda vie nego rezonancije.
Ono 5tO prekriva pojam ~'historicizmae uzetog u tom smislu nosi u n1arksizIT1u
precizno ime: to je problem .iedinst\'a teorije i prakse, tonije problem jedinst\a marksistike teoriie i radnikog pokreta
1-
l'
135
3) Jasno je da GramSCi daje izrazu historijski materijalizam, koji jedini oznaava znanstvenu teoriju historije, dvostruki smisao: on za njega, u isto vrijeme, znai i historijski
materijalizam i marksistiku filozofiju; Gramsci dakle tei da
u samom historijskom materijalizmu pomijea istodobno teoriju historije i dijalektiki materijalizam, koji su ipak dvije
razliite discipline. Da bih izrazio te primjedbe i taj posljednji zakljuak, oigledno je da se ne pozivam samo na reeni
cu koju analiziram, ve i na mnoga druga Gramscijeva izvoe
nja" koja ga nedvosmisleno potvruju, koja mu dakle daju
pojmovni smisao. Vjerujem da upravo tu moemo otkriti novi smisao gramijevskog historicizma, koji se ovoga puta vie ne moe svesti na legitimnu upotrebu jednog indikativnog,
polemikog ili kritikog pojma, ve ga treba dobro razmotriti kao teorijsklI interpretaciju to se odnosi na sam sadraj
Marxova miljenja, pa stoga moe postati predmetom naih
rezervi i naih kritika.
Postoji, napokon, u Gramscija, osim polemikog i
smisla tog pojma, jedno doista historicistiko
poimanje Marxa: "historicistiko poimanje teorije o odnosu Marxove teorije spram zbiljske povijesti. Nije to potpuno
sluajno to je Gramsci staIn:> opsjednutkroeovskom teorijom religije, to prihvaa njezine elemente ,i od stvarnih je
religija protee na marksizam kao novo shvaanje svijeta,
to II tOIll pogledu ne pravi nikakvu razliku izmeu religija
i marksizma, to i religiju i marksizam svrstava pod isti pojam shvaanja svijeta ili ideologi ja, to tako olako identificira religiju, ideologiju, filozofi ju i marksistiku teoriju,
ne pokazujui da se marksizam od tih ideolokih koncepcija svijeta razlikuje manje po toj formalnoj (znaajnoj)
razlici dokidanja svake nadzemaljske onostranosti nego
po distinktivnom obliku te apsolutne imanencije (njezine
zemaljskosti): oblikll Zl1anstvenosti. Taj rez izmeu starih religija ili ak starih organskih ideologija i marksizma,
koji je zna/lOst, i koji mora postati organskom ideologijom
ljudske povijesti, proizvodei Ll masama novi oblik ideologije (ideologiju koja se ovog puta oslanja na znanost - to
praktikog
136
137
138
usaene
u preciznost
Tako Gramsci stalno izjm'ljuje da je neka znanstvena teorija, ova ili ona uz znanost ,'ezana kategorija, "nadgradl1ja" ili historijska kategorija koju on izjednauje s
ljudskim odnosom." To zaprm'o znai pripisati pojmu nadgradnje opseg koji mu Marx odrie; budui da pod taj pojam svrstava samo 1) pravno-politiku nadgradnju i 2) ideoloku nadgradnju (odgovarajue oblike drutvene svijesti),
Marx II I1jega l1ikada ne 1lkljuuje, osim u Ranill1 radovillla
(posebno u Rukopisima iz. 1844.) z.nal1slt'CI11l spoznaju. Kao
ni jezik za koji je Staljin dokazao da mu izmie, tako ni
znanost ne moe biti svrstana pod kategoriju nadgradnje.
Praviti ocI znanosti nadgradnju, znai shvaati je kao jednu
od organskih ideologija koje ine blok sa strukturom i
imaju istu povijest kao i ona, Ali ak i u marksistikoj
teoriji itamo da ideologije mogu nadivjeti strukturu koja
ih je stvorila (to je sluaj s njiho\"im najveim dijelom, npr.
s religijom, moralom ili ideolokom filozofijom), kao i stanoviti elementi pran10-politike nadgradnje (rimsko pravo!).
to se tie znanosti, i ona moe nastati iz ideologije, odvojiti
se od svog polja da bi se konstituirala u znanost, ali upravo
to odvajanje, taj rez uvode novi oblik historijskog postojanja i temporalnosti koji znanosti pomau (barem u stano\"itim historijskim uvjetima koji osiguravaju stvarni kontinuitet njezine vlastite povijesti - to nije U\'ijek bio sluaj)
da izbjegne zajedniku sudbinu jedne jedinstvene pm'ijesti:
one historijskog bloka jedinst\'a strukture i nadgradnje.
Idealizam ideoloki postaVlja znanosti svojstwnu temporalnost, njezin razvojni ritam, njezin tip kontinuiteta i njezine
faktore koji joj izglecb omoguuju da izbjegne mijenama
politike i ekonomske povijesti Ll obliku nehistorinosti, netemporalnosti: on tako hipostazira jedan zbiljski fenomen
koji ima potrebu za sas\'im drugim kategorijama ela bi bio
miljen, ali koji ilzora biti ilzi.~ljell, razlikujui relativno autonomnu i znanstycnoj spoznaji svojstvenu povijest oel drugih
oblika pm'ijesne egzistencije (oblika ideolokih, pravno-polilikih superstruktura, kao i oblika ekonomske strukturte).
Reducirati i ideilTificirali znanosti S\"ojstwnu po,ijesl na po\-ijest organske ideologije i na ekonomsko-politiku po\"i jest, znai na kraju kra jeya reducirati znanost na
poYije~t kao na swju bil.Pad zI~anosti II po\"ijest oHlje jc
samo znak jednog teorijskog pada: pada koji teol'iju pO\'iie'
~ti tjera LI ::.hiljskll pO\'ijest; (teorijski) predmet znanosti ])0\'ijesti s\'oc!i na zbiljsku pO\'ijest; mijea dakle predmet S]1O:(1 G.sp,.
zauujue
54-57.
"c
:i
~t\ari
i znanust jc nadgradnja
icicologija,c
139
(Str
56-) Usp
U toj interpretaciji teorijska praksa tei da izgukako bi bila svedena na povijesIlu praku kojoj su miljeni tako razliiti oblici
proiz\'odnje Imo to su ekonomska praksa, politika praksa,
ideoloka praksa i znanstvena praksa. To izjednaavanje ipak
postaVlja delikatne probleme: i sam je Gramsci priznavao
specifinost
SII uope, kategoriju
bi svaku
" o pojmu
140
141
marksistikog
javJjujui
ela su velike filozofije (on navodi Marxovu filozofiju nakon onih Locka i Kant-Hegela) Ileophodlle sve dotle
Historicistika interpretacija marksizma moe dovesti i do ove krajnje posljedice: do praktike negacije razlike izmeu znanosti povijesti (historijskog materijalizma) i
marksistike filozofije (dijalektikog materijalizma). U toj
posljednjoj redukciji marksistika filozofija praktino gubi
svoj raison d\~tre, a u korist teorije povijesti: dijalektiki
materijalizam iaava u historijskom materijalizmu." To je
jasno vidljivo u Gramscija i veine njegovih sljedbenika: ne
samo rije dijalektiki materijalizam nego i pojam svojim
\'Iastitim predmetom definirane marksistike filozofije, iza
zivaju u njih najrjeitije rezerve. Oni smatraju da puka ideja
teorijski autonomne filozofije (po svom predmetu, svojoj teorij i, svojoj metodi), dakle razliite od znanosti o prirodi, od
vodi marksizam u metafiziku, u obnovu filozofije prirode, Ll
kojoj bi toboe pravi majstor bio Engels". Budui da je svaka filozofija povijest, filozofija praxisa kao filozofija ne
moe biti drugo do filozofija identiteta, filozofija-povijest ili
znanost-povijest. A budui da vie nema vlastitog predmeta,
marksistika filozofija gubi svoj status autonomne discipline i svodi se, slijedei Gramscijev od Crocea preuzeti izraz,
na jednostavnu historijsku lIletodologiju, tj. na jednostavnu samosvijest povjesnosti povijesti, na refleksiju o sada
njosti zbiljske povijesti u S\'i111 njezinim oitovanjima:
u Sartreu primjerenom obliku, strukture suvremenosti, izraza i neprevladivog (Hegelovo: Nitko ne moe prekoraiti
svoje vrijeme) to za njega predstavljaju specifikacije ~je
gm'a najvanijeg pojma: lOwZizacije - ali ipak, u obliclIna
:pecifikacije tog pojma koji mu je svojstxen, ostvarujl~ nu~
ne pojmovne uinke njegova susreta sa strukturom hIstoncistike problematike. Ti uinci nisu jedini: nee biti zau
dno vidjeti da Sartre vlastitim sredstvima pronalazi teoriju
ideologija (Ibid 17-1S) koje unovuju i komentiraju jednu veliku Lilozofiju i prenose je u praktiki ivot ljudi, koja
je u mnogo emu bliska gramijevskoj teoriji organskih intelektualaca"; jo e manje biti zaudno vidjeti da se II Sartrea zbiva ista lu/ila redukcija razliitih praksa (pojedinih
u Marxa razlikovanih razina) na jednu jedinstvenu praksu:
u njega, iz razloga koji proizlaze upravo iz njegovih vlastitih
filozofskih izvora, nije pojam eksperimentalne prakse ve pojam "praxisa tout court onaj kojemu je zadaa da, uz cije~u brojnih "posredovanja (Sartre je filozof posredovanja
par excellence: njihova je funkcija upravo to da preuzmu jedinst\'o u negaciji razlika) preuzmu jedinstvo tako razlii~i~1
praksa kao to su znanstvena praksa i ekonomska ili POlJtlka praksa,
Ne mogu dalje razvijati ove veoma shema tike
opaske. One, meutim, mogu dati ideju o implikacijama nuno sadranim u svakoj historicistikoj interpretaciji marksizma, kao i o posebnim pojmovima koje ta interpretacija
mora proizvesti da bi odgovorila na probleme to ih sama
sebi Dostavlja - barem onda kad ona, kao u sluajev.ima
Gram'scija, Collettija ili Sartrea, eli biti teorijski uvjerljiva
i stroga. Sama se ta interpretacija moe misliti jedino pod
uvjeto~11 cijelog niza redukcija koje su, u poretku proizvodnje pOjmo\'a, posljedica empirijskog karaktera njezin~ projekta. Tako npr. pod Ll\'jetom da se sva praksa redUCira na
~ksperimentalnu praksu i1.i na praxis openito, zatim da se
,a iZiurna praksa asimilira" politikom praksom, s\'e pr:J.kse
mogu hiti 'miljene kao cl:J. potjeu iz zbiljske povijesne
prakse, da filozofija, ak i znanost, pa dakle i marksizam
mogu biti miljeni kao izraz zbiljske povijesti. Na taj se
nain dolazi do toga da se znanstvena spoznaja, ili filozofija,
a s\'akako i marksistika teori ja unizuju na jedinstvo ekonomsko-politike prakse, na sr' povijesne prakse, 11(1 zbiljskw( pOl'ijcs1. Tako se dolazi do rezultata to ga tra.i sva~~
historicistika interpretacija marksizma kao sam S\'oJ teon]:, r
Gramsciia :::.e cak izriito nalazi C\laterialisI110 Stor-ico, str. 197) sartro\ ska
distinkcija filozofije i kkulogijc
142
totaliteta u varijaci-
2:
L:;p
Gramscija
II
143
144
kalizam) ili povjeravaj ui politikoj svijesti i politikom odreenju ekonomski determinizam (voluntarizam). Jednom rijeju, ako postoje dva razliita naina da se nadgradnja identificira s infrastrukturom iji svijest s ekonomijom - jedan
koji u svijesti i politici vidi samo ekonomiju, dok drugi ispunjuje ekonomiju politikom i svijeu - uvijek postoji samo
jedna struktura identifikacije koja je na djelu, struktura problematike koja teorijski identificira, svodei jednu na drugu,
prisutne razine. Ta zajednika struktura teorijske problematike postaje vidljivom kad se analiziraju ne teorijske ili politike illtencije mehanicizma-ekonomizma, s jedne strane, i
humanizma-historicizma s druS!e strane neoo unutranja logika njihova pojmovnog 'mehanizma.
'
b
Neka mi bude doputena jo jedna primjedba o
odnosu humanizma i historicizma. Posve je jasno da je mogue zamisliti nehistoricistiki humanizam jednako kao ni
nehumanistiki historicizam. Naravno, ovdje uvijek govorim
samo o teorijskom humanizmu i histo;'icizmu, promatranim
u njihovoj funkciji teorijskog utellleljivanja znanosti i marksistike filozofije. Dovoljno je ivjeti u moralu ili religiji, ili
u onoj moralno-politikoj ideologiji koja se naziva socijaldemokracijom da bi se ustanovila humallistika ili Ilehistoricistika interpretacija Marxa: treba samo proitati Marxa u
)}svjetlu teorije o )}ljudskoj prirodi, bila ona religijska, etika ili antropoloka (usp. Cah'eza 'i Bigoa, kao i M. Rubela,
nakon socijaldemokrata Landshuta i Mayera, prvih izdavaa
Marxovih Ral7ih radova). Svesti Kapiral na etiku inspiraciju
djeja je igra, ma kako se malo oslanjalo na radikalnu antropologiju Rukopisa iz 1844, Ali moe se i obrnuto: zamisliti
mogunost historicistikog lle!1l1ll1Cl11islikog itanja Marxa
- ba u tom smjeru, ukoliko ga dobro razumijem, tee glavni Collettijevi napori. Da bi se dopustilo to historicistiko nehumanistiko itanje Marxa potrebno je, upravo kao to to
ini Colletti, odbaciti da se jedinstvo proizvodne snage/odnosi proiz\'odnje, koje t\'ori bit pO\'ijesti, s\'odi na jednostavnu poja\'nost ljudske, makar i histol'izirane prirode. Ali 05ta"ima po strani tc dvije mogunosti,
Jeclinsl\'o humanizma i historicizma predstavlja,
to treba jasno rei. najozbiljnije iskuenje,
barem priviclno priskrbljuje najvee teorijske prednosti. U svoenje cjelokupne spoznaje na drutveno-historijske odnose moe se
potajno uvesti druga jedna redukcija koja odllose proi::.vodIlje ,promatra naprosto kao ljudske odnose". Ta druga redukcija poiva na jednoj oiglednosti: nije li povijest sasvim
ljudski fenomen i ne izjavljuje li Marx, navodei Vicoa, da
je ljudi mogu spoznati zato to su je oni svu stvorili? Ta
oiglednost poiva meutim na osobitoj pretpostavci: da
su akteri povijesti autori s\'oga teksta, subjekti svoje pro:7
Ta je obmana
uobiajena II
syirn
humanistikinl
145
interpretacijama 11larksizma.
146
147
148
slijedee.
uspor~(riti
149
~,
VI -
Nakon ove due digresije rezimirajmo nau analizu. Mi traimo pravi Marxov predmet
Mi smo pOl1ajprije ispitali tekstove u kojima Marx
svoje vlastito otkrie, i izdvojili pojmove vrijednosti i vika nijednosti kao nosioce toga otkria. Morali smo
ipak primijetiti da su upravo ti pojmovi bili uzrokom nesporazuma, ne samo ekonomista, nego i marksista, i to u pogleclu predmeta marksistike teorije politike ekonomije.
naznaava
150
151
silno uvukli; ukratko, pod apsolutnim uvjetom da se ot}Jonu istodobno definirati pojmovi marksistike filozofije koji
su u stanju upoznati i prepoznati ideolokim filozofske pojmove koji nam prikrivaju slabost znanstvenih pojmova. l
evo nas stie teorijska sudba: nemogue je naime itati Marxov znanstveni govor a da se istovremeno ne }Jie, sluajui
njegov vlastiti diktat, tekst jednog drugog govora, koji je
nerazdvojan od pnoga, ali i od njega odijeljen: govor o Marxovoj filozofiji.
Dotaknimo sada trei I1lOl11ellt tog pitanja. Kapital, Engelsovi predgovori, neka pisma i biljeke o Wagneru
sadre ono to nas vodi plodonosnom putu. To to smo do
sada definirali kao negativno u Marxa, sad emo otkrivati
kao pozitivno.
Zadrimo se ponajprije na obinim primjedbama
o termil1ologiji. Poznato nam je da je Marx uputio prigovor
Smitlnl i Ricardu zbog njihova neprekidnog mijeanja vika
vrijednosti s oblicima njegova nastanka: profitom, rentom i
kamatama. Analizama velikih ekonomista nedostaje dakle
jedna rije. Kad ih Marx ita, on uvodi tu rije koja njihovu
tekstu nedostaje, a to je viak vrijednosti. Taj prividno beznaajan in uvoenja jedne odsutne rijei nosi u sebi ipak
znaajne teorijske posljedice: ta rije odista i nije rije nego
pojam, jedan teorijski pojam koji je ovdje predstat'llik no\'og pojmovnog sustava kojem odgovara pojava jednog novog predmeta. Svaka je rije pojam, ali svaki pojam nije
teorijski pojam, i svaki teorijski pojam ne predstavlja novi
predmet. Ako je rije viak vrijednosti u tom pogledu znaajna, do tog dolaZi zato to ona izravno pogaa strukturu
predmeta ija se sudbina dakle igra u tom nazivu. Malo je
vano to sav taj posljedak uope nije prisutan duhu i peru
Marxovu kad on prekorava Smitha i Ricarda da su tu rije
prcskoili. Marx, kao i svako drugi, ne moe sve rei odjednom: vano je da on drugdje kae ono to ne kae govorei
to tu. Nije dakle mogue posumnjati u to da Marx nije osjctio kao teorijski zahtjcv pn'oga reda neophodnost stvaranja
adekvatne znanst\'cnc [crnzii/ologije, tj, koherentnog sustava
odrcc1cnog n<1zivlj<1, u kojemu ne samo da bi upotrebljcnc
rijei bile pojmovi. nego bi no\'c rijei postale pojmovima to
bi odreivali novi predmct. Protiv Wagnera koji mije<1 upotrebnu \Tijeclnost s uijeclnou, Marx pie (III, 249-250):
"Jedina jasna stvar koju nalazimo u toj njemakoj
zbrci rijei jest u tom ela, ako je promatramo udoslovllom
smislu, rije wijednost (Wert, Wi..irde) najprije se odnosila
na same korisne predmete koji su postojali odavna, ak kao
))proizvodi rada, prije nego su postali robom. Ali to je II
odnosu s IlClll11Oi11 defillicijom ))wijednost-roba, pa se tako
rije sol u starih naroda ponajprije odnosila na domau, jestinl sol, i ela je tako prema tome eer, itd. nakon Plinija
smatrana vrstom soli, itd. (250) i malo dalje:
152
To nas sJeca starih alkemiara prije raanja kemije kao nauke: kako je domai maslac koji se u svakodnevnom ivotu kratko zove maslacem (prema nordijskom obiaju) mek, oni su ga nazvali maslo, klorati, cinkov maslac,
antimono\' maslac itd. (249)
Taj je tekst potpuno jasan, jer on razlikuje doslOVili smisao rijei od njenog naunog znaenja, pojmo\'nog, na osnovici teorijske re\'olucije predmeta nauke (kemija). Ako Marx predlac Ilopi predmet, on nuno mora dati i
odgovarajuu novu pojmovnu terminologiju"'.
To je naroito dobro vidio Engels u jednom dijelu svog predgovora engleskom izelanju Kapitala (1886) (I,
35-36):
Ipak ostaje tekoa koju nismo mogli itaocu
pritedjeti, to je naime uporaba odreenih izraza u smislu
koji se ne razlikuje samo oel uporabe u obinu govoru, nego
i od jezika obine politike eko1lomije. Ali to je bilo neiz.bje.no.
Svako novo shvaanje neke znanosti donosi revoluciju u strunim izrazima (Fachausdri.icken) te znanosti. Ovo
najbolje potvrc1uje kemija, u kojoj se cjelokupna terminologija (Terminologie) radikalno mijenja gotovo svakih dvadeset godina i u kojoj e se teko nai neki organski spoj koji nije preivio niz razliitih imena. Politika ekonomija zadovoljavala se uglavnom time da preuzima izraze trgovakog
i industrijskog ivota onako kao ih je zaticala te da s njima
operira, previajui da se Ila taj naill zatl'orila tl liski kmg
ideja koje
Sll
Tako ni klasina politika ekonomija, premda pot}Juno svjcsna ela su i renta i profit S<1mo pododjeljci, komadi
onog neplaenog dijela proizvoda koji radnik mora danti
poduzetniku (prvom, premda ne i posljednjem iskljuivom
pris\'ajau proizvoda\' ipak ilije nikad i::,ila i:: llohiojcllilz
pOjl/lO\'Cl (iibliclze Bcgriffe) profita i rente, Ilije nikada ovaj
neplaeni dio proizyoda (koji Marx naziva vikom vrijednosti)
ispiwla u njegovoj ukuPllosti kao cjelinu. Stog<1 nije nikada
153
POjlllOFllOg
iw-:.ivlja.
razredne vaznosti
II
odnosu na :Vlarxa.
154
prakse: viak vrijednosti postaje iz podizanja vrijednosti proizvoda. To je bilo miljenje merkantilista, ali je ve James
Stuart uvic1ao da u tom sluaju ono to jedan dobiva, drugi
mora nuno gubiti. To se gledite jo dugo odralo, posebice
u socijalista; A. Smith ga istjeruje iz klasine ekonomije.
(IV, 15)
Engels pokazuje da su Smith i Ricardo poznaYali
porijeklo kapitalistikog vika \Tijednosti. Premda oni nisll
oc/Hljali 1'iiik \Tijednosti k{1O rakav, kao posebnu ka1egoriju od pojedina;ilih oblika koje ovaj uzilJla u profilu i zelllljiIlaj rellti" (IV,16) oni su ipak stvorili" temeljno naelo
marksistike teorije Kapitala, vika vrijednosti.
155
156
157
158
".
ili se tek djelomice ostvarila, a drugo to je ta teorija apsolutno nezavisna o Marxovll prouavanju, Put koji nam pokazuje Engels, put je kojim pod svaku cijenu valja proslijediti,
a to je put filozofije koji Marx zasniva u samom inu zasni\'anja znanosti povijesti.
Engelso\' tekst ide mnogo dalje. On nam istim ridaje prvu teorijsku skicu pojma rascjepa, promjene
kojom se nova znanost zasniva na novoj problematici, za razliku oci stare ideoloke problematike. E\'o mjesta koje najvie iznenauje: tu teoriju promjene problematike, dakle rascjepa, Engels misli pojmovima "obrata koji postavlja Ila 110ge nauku koja je !zodala po glavi. Tu se susreemo sa starom spoznajom, s pojmovima kojima je Marx u pogovoru II
njemakom izdanju Kapitala, odredio postupak koji namee
hege/ol'skoj dijalektici, kako bi je i::. idea !istikoga stajalita
odveo u materijalistiko. Mi se tu susreemo sa samim pojmovima kojima je Marx, formulom koja snano tereti marksizam, odredio svoj odnos prema Hegelu. Ali kakve li razlike!
Umjesto Marxove enigmatine formule, raspolaemo sa sjajnom Engelsovom formulom - a u Engelsovoj formuli mi
napokon jasl1o, po prvi put, a moda jedil1i put u svim klasinim tekstovima nalazimo pojanjenje Marxove formule.
"Postaviti IlCl noge kemijll koja je Izoclala IlCl glal'i, u Engelsovu tekstu nedvosmisleno znai promijeIliti teorijsku osnovicu, promijeniti teorijsku problematiku kemije, staru problematku nadomjestiti novom. Evo znaenja poznatog obrata',:
u toj sliCi koja je samo slika, i koja dakle nema ni smisla ni
ozbiljnosti pojma, Marx je jednostavno htio pokazati postojanje promjene problematike koju najavljuje svako znanstveno utemeljenje.
jeima
159
160
Kako
itati
Kapital
161
revolucija, vidljiva u rascjepu koji novu nauku dijeli od ideologije iz koje se raa, obrazuje se odista u predmetu teorije,
koji je isam, istog trenutka, povod revolucije - te postaje
upravo novi predmet. Ta promjena u predmetu, kao promjena u odgovarajuoj problematici, moe postati predmetom
ozbiljna epistemolokog prouavanja. I kao to se jednim te
istim zbivanjem grade i nova problematika i novi predmet,
prouavanje te dvostruke promjene jedno je te isto proua
vanje koje proizlazi iz nauke to prouava povijest oblika
znanja i mehanizam njihove proizvodnje, naime iz filozofije.
Na taj smo se nain pribliili naemu pitanju:
koji je pravi predmet ekonomske teorije koju je zasnovao
Marx u svom Kapitalu, koji je predmet Kapitala? Koja specifina razlika dijeli Marxov predmet od predmeta njegovih
prethodnika?
;~
162
163
VII -
PREDMET
POLITIKE
EKONOMIJE
htjev politike ekonomije za postojanjem jest funkcija prirode, dakle odrec1e11je njena predmeta. Predmet su politike
ekonomije ekonomske injenice koje posjeduju oigleclnost
injenica, naime apsolutnih datosti koje ova uzima kake) su
dani, pitajui o njima. Marxov opoziv zahtjeva politike
ekonomije opoziv je oiglednost te datosti koja se daje
proizvoljno za predmet, zahtijevajui da joj taj predmet bude dal1. Sav se Marxov prijepor odnosi na taj predmet, na
njegovo postojanje kao danog predmeta, budUi da zahtjev
politike ekonomije jest samo odraz zahtjeva njenoga predmeta ela joj bude dan. Postavljajui pitanje datosti, Marx
postavlja pitanje o predmetu samom, njegovoj prirodi i njegovim granicama, dakle o njegovom postojanju, budUi da
se nain na koji jedna teorija misli svoj predmet odnosi ne
samo na prirodu toga predmeta, nego i na situaciju i mjesto
njegova postojanja. U povodu toga podsjetimo na poznatu
Spinozinu tezu; mi moemo barem za poetak, pokazati da
ne postoji politika ekonomija, ako ne postoji znanost o zakljucima kao takva: znanost o zakljucima nije znanost,
blidui da je ona stvarno nepriznavanje njenih premisa ona je tek pomiljena u inu (prva vrsta). Nauka o zaklju
cima u biti je proizvod nauke o premisama, no pretpostavimo li tu nauku o premisama, takozvana nauka o zakljucima
(prva vrsta) poznata je kao zamiljena i kao zamiljena u
inu; im je spoznamo, ona nestaje, gubei svoj zahtjev i
svoj predmet. Isto, II grubim crtama, vri jedi i za Marxa. Ako
politika ekonomija ne moe postojati sama o sebi, znai da
njen predmet ne postoji sam za sebe, ela nije predmet vlastitog pojma, ili da je njegov pojam, pojam jednog neadekvatnog predmeta. Politika ekonomija moe postojati pod uvjetom da najprije postoji znanost o njenim premisama, ili,
ako se hoe, teorija njena pojma - ali im postoji ta teorija,
zahtjev za politikom ekonomijom nestaje u onom to ova
jest, u imaginarnom zahtjevu. Iz ovih \Tlo shematskih naputaka mi moemo iZVUi dva uvjetna zakljuka. Ako Kritika
politike ekonomije odista posjeduje to znaenje koje joj
mi pridajemo, ona isto\Temeno mora biti stvaranje istinskog
poj/ila o predmeTU kojemu politika ekonomija s\'ojim imaginarnim zahtjc,"om tei koje e
pojam novog predmeta koji Marx suprotstavlja politikoj ekonomiji. Ako je svo znaenje Kapitala uklonjeno II korist
st,"aranja pojma novog predmeta, oni koji mogu itati Kapilal ne traei u njemu taj pojam, srljaju u nesporazume ili
II nejasnoe, budUi da ive samo u posljedicama nevidljivih uzroka, u nestvaraniu jedne ekonomije isto im toliko
blize kao i sunce dvjesta koraka udaljeno od prve vrste spoznavanja - upravo toliko blize da je ona od njih beskona
no udaljena,
Ta je biljeka elostatna da otponcmo nau analizu. Evo kako emo je vodili: ela bismo doli elo definicije
164
165
Da bismo odgovorili na to pitanje, mi poseemo za doslovIlim podnaslov';;m Kap.i!ala: ,Kritika politike ekonomije. Ako je ispravno stanovIste kOje zastupamo, kritizirati politiku ekonomiju ne znai kritizirati ili ispraviti neku netonost ili pojedinost u nekoj odree
noj disciplini, kao ni ispuniti njene praznine, bjeli-?e, nasta~~
ljajui istraivanje. Kritika politike ekonomIje
znaCI
suprotstaviti joj novu problematiku i novi predmet, dakle
staviti u pitanje sam predmet politike ek?r:?mije. Ali k~~o
se politika ekonomija odreuje kao pohtIcka ekonomIJa,
prema svom predmetu, kritika koja joj se .upuuje polaz~~
od novog predmeta koji joj se suprotstavlja, moze pogodItI
politiku ekonomiju u samoj njenoj biti. I odista, Marxova
kritika politike ekonomije ne moe sumnjati u svoj predmet a da istodobno ne stavi u pitanje samu politiku ekonomiju u njenim teorijskim pretenzijama na autonomiju, u
lomu koji ova ini u drutvenoj realnosti kako bi postala
njegova teorija. Marxova je kritika politike ekonomije dakle vrlo radikalna, ona stavlja u pitanje ne samo predmet politike ekonomije, nego i Samll politiku ekoIlomiju kao predmet. Da bismo priznali radikalnost toj tezi, kaimo da politika ekonomija, u svojem htijenju, za Marxa nema nikakva
pr;:,.va na postojanje, pa ako tako shvaena pol~!i~ka .~konomi
ja ne moe postojati, to je s pravnog, a ne sa clnJel11cnog razloga.
Ako je odista tako, uoavamo koji to nesporazumak eli jeli Mar.\a ne samo od njegovih preihodnika, ili od
njego\ ih kritika, ili od nekih njegovih pristalica, nego i O?
ekonomista koji su doli kasnije. Taj je nesporazumak Oblan ali istovremeno i paradoksalan, Jednostavan je, budui
da konomis!i i\"e od elje politike ekonomije da postoji,
i to ta elja o\'oj oduzima svako pravo egzistiranja, ~ar?
doksalno, jer je zakljuak koji je izveo Marx iz ne-postopnja
prava politike ekonomije ova velika Knjiga to se zove Kapiial, a koja, ini se, od poetka do kraja govori salllo o politikoj ekonomiji.
Marxova predmeta, ponajprije emo poi od analize predmeta politike ekonomije, koja e nam svojim strukturalnim
obiljejima pokazati vrstu predmeta koje Marx odbija da bi
stvorio svoj (A). Kritika kategorija toga 'predmeta odredit e
nam, u Marxovoj teorijskoj praksi, pozitivne konstitutivne
pojmove Marxova predmeta (B). Tad emo ga moi odrediti
i iz njegove definicije izvui neke znaajne zakljuke.
A. STRUKTURA PREDMETA
POLITIKE
EKONOMIJE
Tu nee biti zahtjeva da se pristupi detaljnom ispitivanju klasinih teorija kao ni modernih teorija politike
ekonomije, kako bi se iz toga izvukla definicija predmeta na
koji se one u svojoj teorijskoj praksi odnose, ak i onda kad
i ne razmiljaju o tom predmetu." Ja elim samo postaviti
na mjesto najopenitije pojmove koji sainjavaju teorijsku
strukturu predmeta politike ekonomije: ta se analiza u osnovi odnosi na predmet politike ekonomije, i to klasine
(Smith, Ricardo), ali se ona ne ograniava na klasine oblike
politike ekonomije, budui da iste temeljne teorijske kategorije jo i danas istiu radovi mnogih ekonomista. U tom
duhu ja vjerujem da u kao osnovni teorijski vodi moi
uzeti Lalandov Filozofski rjenik. Nisu beskorisne njegove
varijacije, njegove njihove ocjene, tj. njegove plitkost, i
one mogu biti pokazatelji ne samo zajednikog teorijskog
temelja, nego i njihovih mogunosti odjeka i promjene znaenja.
Lalandov Rjenik ovako odreuje politiku ekonomiju: Znanost koja za svoj predmet ima spoznaju fenomena, i (ako je priroda tih fenomena sadri) odreenje zakona koji se odnose na podjelu bogatstava, kao i njihovu pro-
sadre velik broj pojI/lOva stranih politikoj ekonollliji, pojI/lOva koji su proizvodnji pozajmljene od tehnologije, ctnografije i nauke o obiajima. Politika ekonomija raspravlja
"O modernim teorijama korisno je proitati lanak ivI. Godeliera:
mthodes de l'anthropologie economique. L'homme, oct. 1965.
166
"Objet et
o proi::yodlZji i potronji, ali samo u njihovilll odnosima preIllCl raspodjeli, kao o uzroku ili o posljedici.
Uzmimo tu shematsku definiciju kao najopeniti
ju osnovicu politike ekonomije, i pogledajmo to ona pretpostavlja, s teorijskog gledita, s obzirom na strukturu Syog
predmeta.
a) Ona ponajprije ukljuuje postojanje ekonomskih injenica i fenomena razdijeljenih unutar odreenog
podruja, koje ima to Syojstvo da je
JlOillOgWO podruje.
Podruje i fenomeni koji ga ispunjaju jesu dalJi, tj. pristupni pogledu i izravnom promatranju, pa njihovo razumijevanje ne zavisi o prethodnom teorijskom stvaranju njihova
pojma. To je homogeno podruje odreeni prostor, ija se
razliita odreenja, ekonomske injenice ili fenomeni, na osnovi homogenosti polja njihova postojanja mogu mjeriti, usporeivati, dakle koliil1ski mjeriti. Svaka se dakle ekonomska injenica u osnoyi dade izmjeriti. To je bio ve i veliki
princip klasine ekonomije, tonije, prva znaajna toka na
koju je usmjerena Marxova kritika. Smith-Rical'dova velika
pogreka je, za Marxa, u tome to su analizu o obliku-vrijednosti rtvovali samo razmatranju o kolii1li vrijednosti: IljiIlovu pal1ju privlai vrijedl10st kao koliil1a (I, 83, bilj. 1).
U tom su pogledu, s obzirom na razliita shvaanja, moderni
ekonomisti na strani klasika - kad Marxu pripisuju da je
u S\'ojoj teoriji stvorio ne-operativne pojmove, tj. iskljuivi veliinu njihova predmeta, npr. viak \Tijednosti. Ali
taj se prigovor okree protiv vlastitih autora, budui da Marx
prihvaa i koristi koliinu u razvijenih oblika vika vrijednosti (profit, renta, glavnica). Ako se viak \Tijednosti ne
moe mjeriti, to je zato to je on pojam tih oblika koji se
sami mogu mjeriti. To obino razlikovanje naravno mijenja
sve. pa tako homogeno podruje i plan fenomena politike
ekonomije vie nije obina dmos[, budui da on postaje pojam, tj. definicija uvjeta i granica to omoguavaju postojanje homogenih dakle mjerivih fenomena. Pribiljeimo samo
tu razliku - ne zaboravljajui meutim pritom da moderna politika ekonomija ostaje yjerna empiristikoj kvantilati\noj tradiciji klasika, ako je istina, da se posluimo A.
\10.1'cho.10\'in1 rijcC:inlZl ela je ona
58.n10
koje se dadu "izmjeriti"
J
167
168
Pogledajmo to malo poblie. Govorili smo o homogenom prostoru injenica ili ekonomskih datih fenomena. I
evo kako mi iza tog danog otkrivamo svijet postojeih ljudskih subjekata koji omoguavaju egzistenciju dotinog svijeta. Prva je datost lana, ili bolje, ona je naprosto datost dana
samom tom antropologijom koja je i sama dana. Ona, i samo
ona odista omoguava da se nazovu ek01wmskim fenomeni
grupirani u politikoj ekonomiji; oni su ekonomski kao posljedica (vie manje izravni ili posredovni) potreba ljudskih
subjekata, ukratko ono to ovjeka, pored njegove razumske
prirode (animal rationale) , govorne (animal loquax), koja se
smije (ridens), politike (politicum), moralne i religiozne, i
ni subjektom potreba (homo oeconomicus). Potreba (ljudskog
subjekta) jest to to odreuje ekonominost ekonomije. Datost homogenog polja ekonomskih fenomena dana nam je
dakle tom preutnom antropologijom kao ekonomska. Ali,
gledajui je izbliza, ta je dana antropologija u pravom
smislu apsolutna datost - da nas se bar ne upuuje Bogu
da je ustanovi, tj. Datosti koja daje samu sebe, causa sui,
Bog-Datost. Ostavimo po strani tu toku u kojoj dobro vidimo da datosti nikad nema pred oiglednou, nego je daje
ideologija koja stoji iza, koju mi nemamo to pitati i koja
nam daje ono to ona hoe. Ne pogledamo li iza zastora,
neemo vidjeti njezin dar, jer on iezava u datom, kao
svako djelo u sebi samomu. Mi smo njeni promatrai, tj. njeni prosci.
To nije sve: ista antropologija koja tako podrava prostor ekonomskih fenomena omoguujui da se o njima
govori kao o ekonomskim, izbija u njima u drugim kasnijim
oblicima od kojih su neki poznati. Ako se klasina politika
ekonomija mogla predstaviti kao sretan poredak poslat od
providnosti, kao ekonomski sklad (od fiziokrata do Saya
preko Smitha), to se zbilo zbog izravne projekcije moralnih
ili religioznih svojstava prikrivene antropologije u prostoru
ekonomskih fenomena. To je ista vrsta intervencije to je
na djelu Ll graanskom liberalnom optimizmu, ili u moralnom prigovoru socijalistikih tumaa Ricarda s kojim se
NIarx neprekidno prepire: sadraj antropologije se mijenja,
al; antropologija ostaje, kao i njena uloga i
djelovanja. To je jo uvijek ista prikrivena antropologija to
izbija Ll nekim mitovima modernih politikih ekonomista,
np!'. Ll tako dvosmislenim pojmovima kao to je ekonomski
racionalizam, oPti mu 111 , puna korist, ili ekonomija potreba, ljudska ekonomija itd. Ista antropologija koja slui kao prvobitan temelj ekonomskih fenomena, prisutna je
:m treba odrediti njihovo znaenje, tj. njihov cilj. Dani homogeni prostor ekonomskih fenomena tako je dvostruko dan
posredstvom antropologije koja ga stee u klijeta poetka i
krajeva.
169
170
VIII -
MARXOV A KRITIKA
Marx istovremeno kritizira pozitivnu koncepciju o homogenom polju datih ekonomskih fenomena i ideoloku antropologiju homo oeconomicusa koja ovu
podrava, Tom jedinstvenou on dakle porie strukturu
predmeta politike ekonomije.
Pogledajmo ponajprije kako je sa sudbinom klaNa kraju emo ukratko
prostora: potronju,
raspodjelu, proizvodnju, kako bismo vidjeli koje teorijsko
mjesto u tomu mogu imati antropoloki pojmovi.
A. -
Potronja
Moemo poeti od potroIlje koja, ini se, antropologiju zanima neposredno, budUi da stavlja u pitanje pojam ljudskih potreba, U Uvodu iz 1857. Marx pokazuje kako nije mogue jednoznano odrediti ekonomske potrebe
pripisujui ih ljudskoj prirodi ekonomskih subjekata. POtronja je odista dvostruka. Ona podrazumijeva iildividualnil potronju ljudi danog drutva, ali i proizvodnu potronju
koju bi, da se sauva univerzalna upotreba pojma potrebe,
\'aljalo definirati kao potronju koja zadovoljava potrebe
proizvodnje. Ta posljednja potronja poc!razumije\'a pred
mete proiZ\'oclnje (siro"l'inu il! prvu materiju, rezultat preobraavalakog rada sirove materije) te sredstava proizvod
nje (strojevi, alati itd.) neophodna za ploiZ\"oc!nju, itav cliu
potronje odnosi se dakle izraiI10 i iskljuii'o na proiz\oclnju.
itav jedan clio proizvodnje namijenjen je dakle ne zadovoljenju potreba pojedinaca, nego omogua\'anju bilo jednustavnog, bilo proirenog obnavljanja uvjeta proizvodnje, Iz
te injenice, koju je ustvrdio, Marx je povukao dvije apsolutno bitne razlike koje nedostaju klasinoj politikoj ekonomiji, razliku izmeu konstal1tnog i promje/ljivog kapitala, te
razliku izmeu dvije razlike proizvodnje, Sektor I koji slui
171
za obnavljanje uvjeta proizvodnje na jednostavnoj ili sloenoj osnovi, te Sektor II, odreen za proizvodnju predmeta
individualne potronje. Razmjer ta dva sektora uvjetovan je
strukturom proizvodnje koja izravno pridolazi kako bi odredila prirodu i koliinu itavog jednog dijela upotrebnih vrijednosti koji ne ulaze nikad u potronju potreba, nego samo
u proizvodnju samu. To otkrie igra znaajnu ulogu u teoriji ostvarenja vrijednosti u procesu kapitalistike akumulacije i u svim zakonima to iz nje proizlaze. O tome vodi
beskonana polemika Marxa sa Smithom i ona se vie puta
ponavlja u II i III knjizi, a njeni se odjeCi nalaze u kritikama
koje Lenjin upuuje populistima i njihovom voi, romantikom ekonomistu Sismondiju. 36
To razlikovanje ipak ne rjeava sva pitanja. Ako
je istina da potrebe proizvodnje izmiu svakom antropolokom odreenju, preostaje da jedan dio proizvoda troe pojedinci koji u njemu zadovoljavaju svoje potrebe. Ali i tu
vidimo kako je Marxovom analizom pokolebana antropologija u njenim teorijskim namjerama. Ne samo da je Marx
potrebe izrijekom definirao kao historijske a ne kao
apsolutno dane (Bijeda filozofije. E. S. pp. 52-53. Kapital I,
174, 228; VIn 235,itd.), nego se one razmatraju u njihovim
ekonomskim funkcijama potreba, pod uvjetom da su solventne (VI, 196, 207). Jedine su potrebe to igraju ekonomsku
ulogu potrebe koje mogu biti ekonomski zadovoljene: njih
ne odreuje ljudska priroda openito, nego solventnost, tj.
razina prihoda kojim pojedinci raspolau - i priroda raspoloivih proizvoda koji su, u danom asu, rezultat tehnikih
sposobnosti proizvodnje. Odreenje potreba pojedinaca oblicima proizvodnje ide mnogo dalje, jer se proizvodnjom ne
proizvode samo sredstva potronje (upotrebne vrijednosti)
nego i njihov nain potronje. sve do elje za tim proizvodima
(Uvod iz 1857, p. 157). Drugaije reeno, individualna potronja koja stavlja u prividno neposredan odnos upotrebne vrijednosti i potrebe (pa se dakle ini da proizlazi ravno iz
antropologije, pa bila ona i historizirana) vodi nas s jedne
strane tehnikim mogunostima proizvodnje (na raZini proizvodnih snaga), a s druge strane drutvenim odnosima proizt'Ocil7je koji odreuju podjelu prihoda (obliCi raspodjele
\'ika nijednosti i prihoda). Ovim zadnjim dovedeni smo elo
~'. Ist.iem da bi bilo llzbu.d!jivo ~to ja o\'dje ne mogu uiniti
istraZI\U}I. k. dl~g~ l\1ar:\o\'~ kntike. kako bi se ddjclo II emu :-c Marx, II
toj
znacaJnoJ tock!. razltkuJc od SmItha. a s dru~e stran", kako bi SC vidjelo kako
i Hdjc. on smjeta svoju temeljnu razliku zut.inl. kako poja;njavu ))omakuc, :>zu:"lIJepIJ~nos~". ;)n\.!sp~~azunlc, >zaborav<c II Smlth,~ ~tu stoje na poerku napsurdne
dogme kOJa vlada cItavom modernom ekonomijom. te da bismo naposljetku vicIjeli otkuda Marxu potreba da diri do pct 'puta otpoinje tu ki-iliku, Meiu
drugim zakljuci!"a koji proizlaze iz epistemolokog stanm'i'ta, otkrilo bi se da
Je ogromna SmIthova pogreka" izravno povezana s razmiljanjem o indhi.dualnom. kal?~talisti,. dakle s ekonomskim subjektima promatranim izvan svega, kao
P?sl]edn]lm 'subJe~tll:na globalnog procesa. Drugim rijeima, pronali bi, u obliku
nJcne Izravne konstI. odreclenu prisutnost antropoloke ideologije (Kapital IV
175-210. V, li-SS. VIlI, 210-228. Doktrine, I, 197-218, itd.).
,.
172
podjele ljudi u drutvene klase koji tada postaju pravi subjekti (ma kako da se upotrijebi taj naziv) procesa proizvodnje. Takav izravan odnos potreba i antropoloke osnove
postaje tada isto mitski, ili bolje, valja promijeniti red stvari i rei da koncepcija antropologije, ako je takva mogua,
polazi od prouavanja ekonomske definicije (ne antropoloke) potreba. Te su potrebe podreene dvostrukom strukturalnom odreenju, a ne vie antropolokom, naime onom
koji proizvode dijeli na Sektor I i na Sektor II, te onom koji
potrebama daje njihov sadraj i znaenje (struktura odnosa
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa). Ta koncepcija dakle odrie klasinoj antropologiji njenu ulogu utemeljitelja
ekonomije.
B. -
Raspodjela
U oba smo sluaja raspodjelom dohotka i raspopotronje i proizvodnih sredstava kao poka-
naina
173
To se
svoenje
ipak sukobljuje s jednom les fiziokratima iRicardom, ekonomistom proizvodnje par excellence (Marx) koji mu je dao
s1lstavlli oblik. Ricardo je, odista, objavio primat proizvodnje
nad raspodjelom i potronjom. Ipak valja ii dalje i uvidjeti,
kao to je to uinio Marx u svom Uvodu iz 1857, da je
Ricardo, kad je ustvrdio da je raspodjela pravi predmet politike ekonomije, smjerao onome to se u raspodjeli odnosi
na podjelu pokretaa proizvodnje u drutvenim klasama
(Uvod iz 1857. E. S. pp. 160-161). Mi ipak tu moramo primijenili na Ricarda ono to Marx () njemu kae u povodu vika
vrijednosti. Ricardo je viku vrijednosti priznavao sva iz\'anjska obiljeja, ali je o njemu govorio neprekidno u vidu
profita, rente i kamata, tj. o drugim pojmovima nego to je
njego\. Jednako tako, Ricardo priznaje sva izvanjska obiljeja odnosima proiz\'odnje, ali o njima govori kao o vrstama
iedine raspodjele prihoda i proizvoda, ne stvarajui dakle
njiho\' pojalll, Malo je vano, kad se radi o utvrivanju
posrojaIlja stvarnosti, to su samo tada rijei kojima se ova
odreduje, neprimjereni pojmovi, To je ono to pri neposrednu
itanju omoguuje Marxu da prevede jezik svog prethodnika
i upotrijebi rije viak vrijednosti tamo gdje Ricardo upotrebljava rije profit, ili rije proizvodili o (11105 i tamo gdje
Ricardo upotrebljava rije raspodjela prihoda, Sve je dobro
tako dugo dok ne treba odrediti postojanje: dostaje ispraviti
rije kako bi se stvar mogla nazvati njenim pravim imenom,
Ali kad je rije o teorijskim posljedicama to proizlaze iz te
prijetvorbe, posao postaje ozbiljnim, budUi da tada ta rije
koom: otkrie otpoinje ve
174
igra ulogu pojma, a njena neprimjerenost ili odsutnost izazivaju ozbiljne teorijske posljedice, bilo da ih autor uvia
ili ne (kao posljedice o koje se spotie Ricardo). Tada se
primjeuje da je ono to se smatra prijetvorbom stvarnosti
zbog neprimjerenosti rijei, prijetvorba druge prijetvorbe,
naime prijetvorba koja nastaje uslijed toga to rije ima teorijsku ulogu pojma. Pod tim uvjetom, promjene nazivlja mogu biti stvarni pokazatelj promjene u problematici i rijei,
Ipak sye se odvija tako kao da je Marx svoj vlastiti posao
razdijelio, On se s jedne strane zadovoljava itanjem svojih
pr'ethodnika, i to je onda znak "plemenitosti (Engels), za
svoje drugoye dri da su veliki, dok proizvoae prakti
no tretira kao otkriYae. Ali s druge strane Marx nemilosrdno povlai teorijske posljedice i; zaslijep'tjenosti svojih
prethodnika s obzirom na pojmovna znaenja stvarnosti koja su ovi postavili. Kad Marx, krajnjom strogou kritizira
Smitha ili Ricarda zbog toga to nisu umjeli viak vrijednosti
razlikovati od njegovih oblika postojanja, on im prigovara
to pojam koji su 1110gti stvoriti nisu pridali stvarnosti,
Vidimo dakle jasno kako je obino isputanje jedne rijei
u stvarnosti odsutnost pojma, budUi da prisutnost iii odsutnost jednoga pojma vodi nizu teorijskih posljedica, Evo
to nas pouava o posljedicama to ih ima rije u teoriji koja "sadri tu odsutnost: odsutnost jedne rijei tu je prisutnost jednog drugog pojma, Drugaije reeno, onaj tko
misli da je samo stavio jednu odsutnu rije u Ricardo\'
govor, izlae se opasnosti da se prevari u pojmovnom sadraju te odsutnosti, on same Ricardove pojmove svodi na
obine rijei. U tom krianju lanih poistovjeenja (vjero\'anje da se gradi rije kad se gradi pojam = vjerovanje da
su Ricardovi pojmovi samo rijei) valja traiti razlog zato
:VIan moe istovremeno veliati otkria s\'ojih prethodnika
- premda su oni esto stYarali" ne otkrivajui - i otro
kritizirali njihove teol'ijske zakljuke koje su iz toga jednostm'no iznikli, Moram malo vie ras\'ijetliti tu pojedinost,
kako bih objasnio znaenje O\'og Marxo\'oga suda:
Ricardo, koji je elio pojmiti modernu proizYoclnju u njenoj odrcc1enoj drutvenoj strukturi, i koji je ekonomist proiz\'odn ie pal' excellence, t\Tdi stoga da Dravi subjekt moderne politike ekonomije nije proiz\'odnj~, ve raspodjela.
([h'od i::. 1857, E. S, p. 161),
"Stoga znai:
.,' on je instinktil'llo u oblicima raspodjele vidio
najclscl izraz stall1ih odnosa pokretaa proi::.yodnje 'u cZWlOlll
drutv1I, (ib, 160)
175
nosCLl izmjenu materije i prirode ... on, u odnosu na prirodu igra ulogu prirodne sile, on tvrdi da je preobraavanje
materi jalne prirode u proizvode, dakle proces rada kao materijalI1i mehan:izam, upradjan fizikim zakonima prirode i
tehnologije. Radna snaga Ukljuuje se u taj mehanizam. To
odrec1enje procesa rada materijalnim uvjetima spreava svaku humanistiku koncepciju ljudskog rada kao istog stvaranja. Poznato je ela taj idealizam nije postojao u mitskom
razdoblju, nego je vladao Ll samoj politikoj ekonomiji i putem nje u ekonomskim utopijama vulgarnog socijalizma, npr.
u Proudhona (zamisao o narodnoj banci), Gray ja (radna
dobra), napokon u Gotskom programu koji je u pnom redu objavlji\"ao:
rad je izvor svakog bogatsvo. i svake kulture na
to Marx odgovara:
Rad nije iz\"or sveg bogatstva. Ipak je priroda
izvor upotrebnih vrijednosti (koje su stvarne vrijednosti)
kao i rad koji je i sam izraz prirodne sile, sile ovjekova
rada. Tu otrcanu frazu nalazimo u svim poetnicama li ona
je istinska jedino pod uvjetom preutnog podrazumijevanja
prvotnosti rada sa svim predmetima .i postupcima koji ga
prate. Ali socijalistiki program ne moe dozvoliti toj graan
skoj frazeologiji da proe ispod utnje uvjeta koji jedini mogu ovoj dati smisao. Graani posjeduju izvrsne razloge da
radu pridaju tu lZadllaravl1u mo stvaral1ja.
(Kritika Gotskog programa, E. S., pp. 17--18)
C. -
Proizvodnja
uvjeta proizvodnje.
Proces rada ... svrsishodno. je djelatnost radi izupotrebnih vrijednosti radi prisvajanja prirodnih
stvari za ljudske potrebe, opi uvjet za razmjenu izmeu o
vjeka i prirode, vjeiti prirodni uvjet za Iljudski ivot, samim
Dim nezavisan od svih njegovih drutvenih obLika, lili pak jednako svojstven svim drutvenim oblicima. (I, 186).
raivanja
Taj se proces svodi na kombinaciju triju jednostavnih elemenata: kojih je tri: ... 1. osobna ovjekova djelatnost, ili rad; 2. predmet na koji se radom djeluje; 3. sredstvo kojim se djeluje (I, 181). Prilikom procesa rada troi
se dakle snaga ljudskog rada kojim ljudi primjerenim tehni
kim pravilima koriste sredstva rada i na taj nain preobraavaju predllle[ rada (bilo sirovu makriju, bilo ve obraenu ili pnu materiju) u nki koristan proizvod.
Ta analiza pokazuje dva billla obiljeja koja e
mo postupno ispitivati: materijal/m prirodu uvjeta procesa
rada; prevladavajuu ulogu proiz-vod1lih sredswva u procesu
rada.
Prvo obiljeje. Svako troenje radne snage prili
kom proizvodnje pretpostavlja materijalIle uvjete koji se svode na postojanje prirode, bilo kao sirovine bilo preobraene
ljudskom djelatnou. Kad Marx pie da je rad prije svega
proces koji se odvija izmeu prirode i ovjeka, proces u ko
jemu ovjek uspostavlja, upravlja .i nadgleda svojom djelat-
Na tom se jednostavnom primjeru mogu razmiljanjem o pojmll IljeIla predmeta procijeniti teorijske i praktike posljedice na polju ekonomske analize. PristajUi uz
12 Kaku
176
itati
K8.pital
177
pojam proizvodnje, Marx misli stvarnost materijaln.ih uvjeta proizvodnje, kako bi na podruju ekonomske anahze stvoI'io ekonomski operativne pojmove (postojani i primje~ji
vi kapital, Sektor l, Sektor II) koji mijenjaju njihov smjer
i prirodu. Pojam njegova predmeta nije paraekonomski pojam, to je pojam stvaranja ekonomskih pojmova neophodnil~
za razumijevanje prirode ekonomskog predmeta. Ekonomsk~
pojmovi konstantnog i promjenjivog kapitala, Sektora I l
Sektora II ekonomska su odreenja na samom polju ekonomske analize, pojam materijalnih uvjeta procesa rada. Pojam
predmeta tada postoji neposredno u obliku operativl!ih ~ko
nomskih pojmova. Ali bez pojma predmeta, tl se pOJmoVI ne
bi mogli izgraditi, i mi bismo ostali u Smithovom ekonomskom idealizmu, izloeni svim iskuenjima ideologije.
178
179
znaaj
daju
specifino obiljeje procesu ljudskog rada i zato Franklin odreuje ovjeka kao ivotinju koja proizvodi orua (toolma-
-83)
s\ im pitanjima koja su II
posebice njegoHl
znaajnu
~vom
p.ogIavlju. snf11o.
naznaena,
)}naini rada nisu samo pokazatelji stupnja razvitka ljudske radne snage, nego i pokazatelji (Anzeiger) drutvenih odnosa u kojima se proizvodi ...
Zahvaljujui tome otkrivamo da je jedinstvo o
vjek-priroda, izraeno stupnjem razlike toga jedinst.va, istodobno ,i jedinstvo odnosa ovjek-priroda i dl:utven.lh odn?:
sa u kojima se proizvodi. Pojam naina prOlzvodnje sadrzl
dakle pojam jedinstva tog dvostrukog jedinstva.
b) Odnosi proizvodIlje
!?-
180
apstrakcija, dok je nasuprot raspodjela proizvoda uvjetovana tom raspodjelom koja prvobitno jest moment proizvodnje (Moment) ... proizvodnja ima neminovno svoje ishodite
u odreenoj raspodjeli proizvodnih sredstava ...
Ta se raspodjela sastoji dakle od dava Ilja proizvodnih sredstava pokretaima proizvodnje u okviru odree
nog odnosa koji se uspostavlja izmeu proizvodnih sredstava, s jedne strane, i pokretaa proizvodnje. s druge strane.
Raspodjela-davanje mOe se formalno shvatiti kao spoj (Verbindung) odreenog broja elemenata koji pripadaju bilo
sredstvima za proizvodnju, bilo pokretaima proizvodnje,
spoj koji nastaje prema odreenim oblicima.
Marx to kazuje ovako:
Ma kakVi da su drutveni obliCi proizvodnje, njeni faktOlli ostaju uvijek radniCi i sredstva za proizvodnju. Ali
jedni i drugi nalaze se u stanju \'irtuelnosti ukoliko su odvojeni. Za proizvodnju potreban je spoj. Na poseban se Ilail1 (die besondere Art 1ll1d Weise) postie taj spoj koji razlikuje raz[.iite ekonomske epohe kroz koje je prola drutvena struktura (Gese!lschaftsstruktur).
(Kapi[al, IV, 38)
U jednom drugom tekstu, nesumnjivo najznaaj
nijem (Kapital, VIII, 170-173), govorei o nainu feudalne
proizvodnje. Marx pie:
Poseban ekonomski oblik u kojem je neplaen
viak rada iznuen od neposrednih proizvoaa, odreuje od
nos vladanja i ropstva, kakav on neposredno proizlazi lz sa
me proizvodnje, te na nju djeluje. Na tomu se zasniva struktura (Gestaltung) ekonomske zajednice koja proizlazi iz samih proizvodnih odnosa, a kroz to i njena specifina politika
struktura (Gestalt). Tako mi svaki put u neposrednom odnosu vlasnika proiz\'odnje s neposrednim proizvoaima - odnos u kojemu svaki oblik odgovora, uvijek primjereno svojoj prirodi, stupnju razvitka odreenom nainu rada (Art
i.u;d Wiese), pa dakle odreenom stupnju razvitka drutveno
proiz\'odnc snage - otkrivamo najintimniju tajnu (innerste
Gchcinlni::;), skri\ eni
Ll.
cjelu-
kupan drutwni sklop (Konstruktion), i politiki oblik samostalnosti odnosa o\isnosti, ukratko, svakog oblika pojedine
dra\c.<c
Kroz dva elementa (pokretai proizvodnje i sredstava za proiz\'odnjul o';aj tekst pokazuje glavne znaajke.
Uz sredstva proizvodnje mj \'idimo kako se javlja ve poznata razlika izmeu predmeta proizvodnje, npr. zemlje (koja je izravIlO imala glavnu ulogu u svim oblicima proizvodnje koji su prethodili kapitalizmu) te sredstava za proizvodnju. Pored pokretaa proizvodnje vidimo kako se javlja, uz
razliku radnika i radne snage, osnovna razlika izmeu nepo-
181
182
183
'!
184
185
186
znajui
187
IX -
Sada se moemo okrenuti prolosti ne bismo li zahvatili mjeru udaljenosti koja dijeli Marxa od njegovih prethodnika - i njegov predmet od njihova.
Mi odsad moemo napustiti predmet antropologije to je u politikoj ekonomiji imala zadatak da istodobno zasnuje ekonomsku prirodu ekonomskih fenomena (teorijom homo oeconomicusa) i njihovo postojanje u homoge110111 prostoru podatka. Oduzevi podatak antropologiji,
preostaje taj prostor koji nas upravo zanima. to se zbiva
s njime kad se vie ne moe zasnivati na antropologiji, i koje
su posljedice te lienosti?
Politika ekonomija promatrala je ekonomske fe
nomene to proizlaze iz ravnog plana u kojemu je vladala
mehanika kauzalnost, tako da je odreena posljedica mogla biti svedena na uzrok-predmet, drugi fenomen; da se njegova imanentna nunost mogla razumjeti potpuno u nizu
podataka. Homogenost tog prostora, njegovo plono obiljeje, njegov karakter podatka, njegova vrsta linearnog kauzaliteta, kao i teorijska odreenja koja u svom sistemu grade
strukturu teorijske problematike, tj. odreenog naina kojim promatraju svoj predmet, istovremeno mu postaVljaju
odreena pHanja (samom tom problematikom) o njegovu biu, pretpostavljajui oblik njihovih odgovora (shema mjere):
ukratko empiriku problematiku. Marxova se teorija radikalno suprotstavlja tom shvaanju. To ne znai da je ona njegovo obrtanje, ona je drugaija, teorijski ne odnosei se
teorijski prema o\'oj, dakle raskidajui s njom. BudUi da
ekonomsko odreuje njegovim pojmom, Marx nam prikazuje, elimo li njegovo miljenje zorno prikazati prostornom
metaforom, ekonomske fenomene ne kroz beskonanost jednog homogenog prostora, nego unutar podruja koje je odreeno regionalnom strukturom koja je i sama upisana u globalnu strukturu: dakle kao dubok i sloen prostor koji je i
sam ukljuen u jedan drugi sloeni i duboki prostor. Ali ostavimo tu prostornu metaforu, budUi da se njene moi iscrpljuju u toj prvoj suprotnosti, i sve odista zavisi o prirodi
te dubine, ili, govorei stroe, o toj sloenosti. Odrediti eko-
188
nomske fenomene njihovim pojmom, znai odrediti ih potj. pojmom (globalne) strukture
ova odreuje (regionalnu) strukturu koju stvara kao ekonomske predmete, i odreuje fenomene te regije, smjetene u odreenom mjestu strukture
cjeline. Na ekonomskoj razini, tonije reeno, struktura koja
stvara i odreuje ekonomske predmete jest slijedea struklura: jedinstvo proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. pojam te posljednje strukture ne moe biti odreen ~zvan pojma globalne strukture naina proizvodnje.
Ovo jednostavno rasvjetljavanje teorijski fundamentalnih Marxovih pojmova, njihovo postavljanje u jedinstvo teorijskoga govora, prua otprve stanovit broj znaaj
nih posljedica.
Prvo: Ekonomsko ne moe imaH kvalitetu podatka (neposredno vidljivog, koje se moe promatrati itd.), budui da njegovo prepoznavanje zahtijeva pojam ekonomske
strukture, koja opet sa svoje strane zahtijeva pojam strukture naina proizvodnje (njene razliite razine i specifine
odnose) - zatim, njegovo prepoznavanje pretpostavlja dakle
stvaranje njegova pojma. Pojam ekonomskog mora biti dan
za svaki nain proizvodnje, kao pojam svake druge razine
koja se odnosi na nain proizvodnje, kao to je politika,
ideoloka itd. SveUkupna ekonomska znanost odnosi se kao
i svaka druga znanost na pojam svog predmeta. Pod tim
uvjetom ne postoj'i razlika izmeu teorije ekonomije i teorije povijesti, nasuprot, teorija ekonomije podreena je teoriji povijesti, naravno ne u historicistikom, kao ni empirijskom znaenju, koj.im smo mogli zacrtati teoriju historije:'
Na isti nain, kao to svaka povijest koja ne izrauje pojam svoga predmeta, nego ga hoe odmah proitati u vidljivu polju povijesnih fenomena, ostaje, htjela to ona ili
ne, okaljana empirizmom, tako i cjelokupna "politika ekonomija koja ide prema stvarima samim, tj. prema konkretnom, danom, ne stvarajui pojam svog predmeta, ostaje, htjela to ona ili ne, zahvaena u mree empirijske ideologije, pod stalnom prijetnjom izbijanja pravih njenih predmeta,(, tj. ciljeva (bio to ideal klasinog liberalizma ili ak
humanizma rada, ak i socijalistikog).
Drugo: Ako polje ekonomskih fenomena vie
nema homogenosti jedne beskonane ravni, njegovi predmeti vie nisu, s punim pravom, posvuda meusobno homogeni,
dakle jednakomjerno sposobni za usporeenja i za mjeru.
Mogunost mjerenja, intervencije matematskog pomagala,
njenih modaliteta itd, ipak nije iskljuena iz ekonomije, ali
je odsad podreena predvidljivosti pojmovnog odreenja
mjesta i granica mjerljivog, kao mjesta i granica na koja
se mogu primijeniti drugi izvori matematske znanosti (npr.
189
tehnikih
190
I, pogl
I. odjcl jak P
191
U svim drutvenim ublicima odredena pruizVJdnja i odnosi koji iz ove proizlaze jesu ti koji svim drugim
proizvodnjama i njihovim odnosima odreuju njihovo mjesto i znaaj. To je ope rasvjetljenje (Beleuchtung) u koje su
urunjene sve boje i koje mijenja njihove pojedinane tona-
193
192
,
194
peat,
tr
" Kapital,. VIII, 196. "S,:aka zna!lost bit <'~ pO\Tna, .budu li S~ miie~li pri\id
stvari i !ljena bit. To Je odjek starog sna kOJI mucI Cjeiokul?!l? klaslcno 1'01I:
tiko miljenje: ,,aka bi politika bila povrna kad bl se oSJ~caJ I razum ljudI
mijesali,
195
Ta tekoa nije bila bez posljedica. Naznaio sam da je teorijsko miljenje koje je prethodilo Marxu pribavilo u svemu
i za sve dva modela djelotvornog miljenja, model kauzaliteta galilejevskog i dekartovskog podrijetla, i model ekspresivnoga kauzaliteta lajbnicovskog podrijetla koji je preuzeo Hegel. Ipak su ta dva modela dosta lako mogla, igrajui se s
civosmislelZUSlim([ dva pojIlla, otkriti zajedniku osnovu u
klasinoj oporbi para bit-fenumen. Dvosmislenost tih pojmova odista je oigledna: bit upuuje prema fenomenu, ali istovremeno, kriomice i nebitI10i11. Fenomen odista upuuje prema biti, iji izraz i manifestacija moe biti, ali istovremeno i
kriomice upuuje i prema onom to se javlja konkretnom
subjektu, opa.anju, dakle empiriji konkretnog pojedinca.
J ednostavno je dakle u samoj realnosti prikupiti ta dvosmislena odreenja i II sclmu stvamost smjestiti razliku koja dobiva smisao samo na osnovi razlike koja je izvan realnog, budUi da ukazuje na razliku izmeu realnog i spoznaje realnog, Tragajui za pojmom pojma kojim bi prouavao pose
bnu realnost vladanja jedne strukture nad njenim elementima, Mar.\: se esto okretao uporabi, istinu govorei skoro
neizbjenoj, klasinog para bit-fei1omen, preuzimajui silom
Gl ne s\'ojevoljno njegove dvosmislenosti i prenosei u realnost, kao };'llI1Zllraslljost i izvalljskust stvarnog )}realnog i pri\'idnog kretanja, )}lIlUltrasllje biti i konkretnih odreenja,
fenomenalnih, koje subjekti mogu zamijetiti i njima ruko
vati, prenosei dakle u realnost epistemoloku razliku izme1l
spoznaje jedne stl'an1Osli i stvanzost samu. To je zasigurno
imalo posljedica za shvaanje nauke, kao to se to moglo
vidjeti kad ~:e za Marxa radilo o tom da nae pojam za ono
to su nj'egovj'
prethodIli' Cl' bl' ll' vec' nasvl"l
l, l i ne razlike koji ga je od njih razlikovao.
ili pojam
~:~~1:1e.na fetJslzma~(:
jd;tl\~! fenomen kop
/ ". ~pak, z~!wa:jujui tim proturjenim oklijevanjima, l\Iar~ cc~to PlJst~Je. uz ono sto stvarno kazuje: i tada
on nalaZI pOJmovc prImjerene njihovim predmetima ali se
dog~~1a.tako v~ao da on, n~unjevito ih nalazei, nijc ;POjio i
t~OlJJSkl. S~lOCIO to..stvaranJc, razmislio prije nego ih je uklop10 u ~}el111u SVOJIh analiza. Govorei npr. o stopi zarade
Marx plse:
'
v
I.
" "
ta) odn~s p.ljcTv (stopa zarade), promatran
pr ~n:Jel.eno nJ.egovo] pOJ movnOJ zavisnosti, iznutra, (seinem
b~?nf~hc!:~n, lDr::rn Zus.ammenhang entspl'echcnd gcfasst) i
PllIO?l \lska vrIJednostI, -izraava stupanj vanosti svako<T
raznjenog kapitala (Kapilal, VI, 64.)
""
. . .y
"
_ cr Z~ znanst~e::.u analizu zamiljene rente, tj. ekonon:.skoto ~b~lka, speC1P:cnog 'i autonomnog, koji zemljinu
svoJ l!1.u rr:lsl~ n!l ~snovj k~pitalistiv~kog naina proizvodnje,
znacaJno
lS~ltatl ga u njegovu C1stom obliku, bez ikakve
dopune kOJa bl ga kl'ivotvor'ilai pobrkala njegovu prirodu;
v
J:
196
197
198
199
200
Lenjin upozorava na tu prividnu tekou u Novim pril1ljedbama o teoriji ostvarenja 1899. (Djela, fr. izd. t. IV, pp. 87-88):
"Zaustavimo se jo trenutak na jednom problemu
koji ve dugo zaokuplja panju Strouvea: koja je prava znan
stvena vrijednost ostvarivanja? Upravo ona ista kao i svih
drugih postavki Marxove apstraktne teorije. Ako se Strouve
csjca prcvarenim injenicom da je 'apsolutno
ostvarenje
ideal kapitalistike proizvodnje, ali nikako njena stvarnost',
podsjetit emo ga da se svi drugi zakoni kapitalizma koje je
pronaao Marx iskazuju upravo na isti nain kao ideal kapitalizma cl nikako njegova stvamost. 'Na je cilj', pisao je
Marx, 'prikazati unutranjc ustrojstvo kapitalistikog naina
proizvodnje samo, tako rei, kroz njegov idealni prosjek'.
Teorija kapitala pretpostavlja da radnik prima ukupnu vrijednost svoje radne snage. To je ideal kapitalizma ali nikako
njegova realnost. Teorija rente pretpostavlja da se cjelokupna poljoprivrednika populacija cijepa u zemljine posjednike kapitaliste i plaene radnike. To je ideal kapitalizma,
a nikako njegova stvarnost. Teorija ostvarenja pretpostavlja
podjelu proporcionalnu proizvodnji. To je ideal kapitalizma,
a nikako njegova stvarnost.
Lenjin samo preuzima Marxov jezik, polazei od
pojma ideal u sindromu idealni prosjek, te suprotstavlja
idealitet Marxova predmeta stvarnoj povijesnoj realnosti. Ne
treba daleko poticati tu suprotnost da bi se upalo u zamke
empirizma, posebice ako se prisjetimo da Lenjin Marxovu
teoriju obiljeava kao apstraktnu, koja se, ini se, na taj
nain prirodno suprotstavlja konkretno-povijesnom obiljeju
stvarnosti stvarnih oblika kapitalizma. Ali mi i tu moemo
uvidjeti pravu nakanu Marxovu koji je tu idealnost shvaao
kao idealnost, tj. kao obinu konceptualnost njena predmeta, a prosjek kao sadraj pojma vlastitog predmeta, a ne
kao rezultat empirijske apstrakcije. Marxov predmet nije
idealni predmet suprotstavljen stvarnom predmetu, i time od
njega odijeljen, kao zadaa bitka od bitka, zakon injenice
predmet njegove teorije je idealan, tj. odreen pojmo\'ima
spoznaje, u apstrakciji pojma. Marx to i sam kae kad pie
da se
ra:)ika
sisteilla poka::'lIjc
(siciz darsrellr) li i1jegol'oj strukturi punog sredita (in ihrer
panzen Kcmgestalt)" (VI, 257). Taj Kerngestalt i njegova
odreenja odreuju predmet Marxove analize, elok ta specifina razlika odreuje kapitalistiki 1lain proizvodnje kao
nain kapitalistike proizvoclnje. Ono to se vulgarnim ekonomistima, kao to je Strouvc, ini ela je u suprotnosti sa
stvarnou, Marxu predstcwlja samu stvamost, stvamost Ilje/log teorijskog predmeta. Da to shvatimo, dovoljno je sjetili
se onoga to je on rekao o predmetu teorije povijesti i, daJde, o teoriji politike ekonomije: ona prouava osnovne oblike jedinstvenosti povijesnog bia, a oni su naini proizvod-
201
202
dada u Engleskoj, privremeno moemo nazvati preostatkO/11 oblika podreenih naina proizvodnje koje kapitalisti.
ki nain proizvodnje jo nije uklonio. Tzv. neistoa stvara dakle predmet koji proizlazi iz teorije naina proizvodnje,
a posebice iz teorije prelaenja s jednog naina proizvodnje
Ila drugi, to ini jedno s teorijom procesa stvaranja jecZnog
llaina proizvodnje, budUi da svaki nain proizvodnje nastaje na osnovi postojeih oblika naina prole proizvodnje,
Taj pl edmel s punim pravom pripada mar1ksistikoj teoriji,
i ako znamo raspoznati taj predmet, ne moemo prigovoriti
Marxu da nam ni~e pruio i njegovu teoriju. S\"i .iV1arx.O\'i teksto,"i o prvobitnoj akul11ulacijikapitala sainjavaju bar grau ako ne i skicu te !teorije, s obzirom na proces konstituiranja kapitalistikog naina proizvodnje, tj. prijelaz s feudalnog naina proizvodnje na kapitalistiki. Mi dakle moramo
utvrditi to nam je Marx stvarno clao, kao i ono to nam on
omoguava da sebi pribavimo, budui da nam on to nije
mogao dati. Kao to moemo rei da mi posjedujemo samo
pokuaj jedne marksistike teorije naina proizvodnje koji
su prethodili kapitalistikom nainu proizvodnje, mi - budUi da nije openito utvreno postojanje tog problema i posebice nuda da mu dademo njegov vlastiti teollijski oblik
- l110elTlO rei, pa al;: i moramo rei da nam Marx nije
clao teoriju prijelaza s jednog naina proiz.voclnje iZa drugi,
lj, naslalJka jednog naina proizvodnje. Znamo da je ta teorija neophodna kako bi se moglo doi do onog to nazivamo
izgradnjom socijalizma gdje je u pitanju prijelaz s kapitali
stikog naina proizvodnje na socijalistiki,ili jo kako bi
se rijeili problemi ItzV. nerazvijenosti zemalja, nesvrstanih
zemalja. Ja ne mogu ulaziti u pojedinosti teorijskih problema koje postaVlja taj novi predmet, ali mi moen1:o smatrati
sigurnim ela u pITom planu marksistike teorije jest postavljanje i rjeenje Lh goruih problema dananjice. Iz tih teorijskih istrai\'anja prcizlazi neposredno ne samo problem
razeloblj a "kulta linosti,(, nego i svi dananji problemi koji
~e jadjaju u obliku nacionalnih putova u socijalizam, 1niloljubi\'ih putova :Ii ne. i teL
Ni tu nas, ak i premela nas neke njegove formu
lacije yode na rub dvosmislice, Marx nije ostayio bez uputa
i pomoi, ,~ko smo mi u stanju postaviti kao teorijski problem pitanje prijelaza s jednog naina proizvodnje na drugi,
pa dakle ne samo misliti o prolim prijelazima nego takoer
i pred\"idjeti budunost i preskoiti iznad naeg Hemena
(.to nije mogao hegelovski his tOl'icizam) , nije to zbog tzv.
eksperimentalne strukture povijesti, nego zahvaljujui
marksistikoj teoriji historije kao teoriji naina proizvodnje,
odreenju elemenata koji sainjava!ju razLiite naine proiz\"odnje, te injenici da su teorijski problemi koje postavlja
proces stvaranja jednog naina proizvodnje (drugaije ree-
203
ETIENNE BALIBAR
no, problemi pretvaranja jednog naina proizvodnje u drugi)
izravno funkcija teorije ispitivanih naina proizvodnje". Evo
zato kaemo da nam je Marx ostavio ono to treba razmiljati o tom problemu koji je teoretski i praktiki odluan.
Na osnovi spoznaje naina proizvodnje mogu se postaviti i
rijeiti problemi prijelaza. S tog razloga mi moemo predvidjeti budunost i izgraditi ne samo teoriju budunosti, nego
takoer, i to osobito, i putove i naine koje nam daje sh-arnos L
Marksis'tika teorija povijesti shvaena onako kako je valja odrediti, osigurava nam to pravo, pod uvjetom da
znademo tono odrediti njene zahtjeve i njene granice. Ali
ona nam istoHcmeno ostavlja i procjenu onoga to nam je
initi i, to je \1'10 znaajno, kako bismo mogli odrediti svom
eljenom strogou te putove i ta sredstva. Pod uvjetom da
taj iskaz ne shvatimo historicistiki, da ovjeanstvo sebi
postadja samo zadatke koje moe izvriti, potrebno je takoeter da ono ima pravilnu svijest o odnosu svojih zadataka i
svojih sposobnosti, ela poe od spoznaje tih pojmova i njiho\-ih odnosa, dakle od preispitivanja tih zadataka i tih sposobnosti kojima bi odredila primjerena sredstva stvaranja
budunosti i ovladavanja njome, bez ega bi, proputajui
noyc ekonomske odnose, ona sebe izloila opasnosti, kao to
je ona to ve pokazala, nijema pred nasiljem, i kao to to
jo jcdnom moe u glasovima humanizma, da kao ista S\cjjest ue Ll budunost punu opasnosti i tlapnja.
44
204
TEMELJNIM POJMOVIMA
HISTORIJSKOG MATERIJALIZMA
Prethodna su izlaganja ve izrazila tvrdnju da u Marxa postoji opa znanstvena teorija povijesti. Ona su poimence pokazala da, u formiranju te teorije,
Marxovo iznalaenje sredinjeg pojma naina proizvodnje
ima funkciju epistemolokog rascjepa sa cjelokupnom tradicijom filozofije povijesti. U svojoj openitosti, budui da je
bio u potpunosti protiv principa idealizma, dogmatskog kao
i onog empiristikog, on malo-pomalo obre problematiku
drutva i povijesti.
Ako je, kao to znamo, tako, Marxov historijski
materijalizam ne prua nam samo elemente naune spoznaje
povijesti (ograniene npr. na povijest graanskog drutva,
na njegove ekonomske i politike vidove), nego u svom principu, pravu teorijsku znanost, dakle apstraktnu znanost. pojam naina proizvodnje i pojmovi koji su s njim neposredno povezani, javljaju se tako kao prvi apstraktni pojmovi
ija se vanost kao takva ne ograniava na odreeno razdoblje ili odreeni tip drutva, nego obrnuto, o kojima ovisi
njihova konkretna spoznaja. Odatle ih je vano definirati na
razini openitosti koju sadre, tj. u biti postaviti neke probleme oko kojih se, nakon Marxa, kree znanost o povijesti.
U svom nam je izlaganju Althusser meutim pokazao kako je eksplicitno formuliranje (dakle raspoznavanje)
jedne apstraktne teorije povijesti puno tekoa i dvosmislenosti. On je pokazao povijesne i filozofske razloge te inje
nice. J'V1arxova teorija moe sadravati taj paradoks da za svoj
stalni predmet moe imati povijest, znanstvenu spoznaju koju navjeuje, a da ne daje nikaka\' adekvatan pojam te povijesti. Htio bih ponajprije dati neka podrobna pojanjenja
o tomu, to e nas izravno m'esti u na problem.
Nije posve tono rei da ta teorijska formulacija
ne postoji: mnogi je tekstOVi sadravaju u nacrtu, npr. prvi
dio Njemake ideologije (koji ve sadri novo odreenje
"proizvodnje), razne pripremne skice za Kapital prikupljene u Grtmdrisse der Kritik der politischen Oekonomie" ali
I Grundrisse der Kritik der politischen Oekonomie (Rohentwurf 1857-1858), Dietz
Verla" Berlin 1953, Meu tim rukopisima. vidi posebno: Formen, die der kapitalistisc'hen Produktion vorhergehen, lu s kraCim naslomm Raniji oblici, u njem,
paginaciji str . 375-413)
207
Ali
208
To je za nas vrlo z:1<1ajno mjesto jer nam dozvoljani ela podrobno formuliramo Marxovo pitanje koje on raz\'ija u Predgovoru Priloga: pod kojim uvjetima tvrdnja da je
sva lzistorija, historija klasni1z borbi, moe postati znanstveni
iskaz? Drugaije reeno: kah"e su to klase? to su klase?
~to je njihova borba?
Prijeemo li na sam tekst Predgovora, susrIOst eodista izraen odnos izmec1u drutvene formacije (GtOsellschaftsformation) i njene ekonomske osnovice, ili njene ekonomske strukture (Struktur), iju anatomiju ini
ispitivanje naina proizvodnje. Drutvena je formacija mjesto prvog proturjeja meu klasama koju Marx odreuje
pojmovima borbe, rata, opozicije, koja moe biti as otvorena, as prikrivena, iji su pojmovi istovremeno tlaitelji
i potlaeni (formule iz Mallites1a). Ona se tu prema svojoj
biti odnosi kao prema drugom obliku proturjeja i Marx
pazi da je nikada ne mijea s prvom, sve do njene terminologije: on je naziva )}antagonizmom )}ne u individualnom znaenju (nicht im individuellen Sinn), tj. ne u smislu borbe
medu ljudima, nego kao antagonistiku strukturu koja je
sadr~(//za u ekonomskoj osnovici, tipinoj za jedan nain
odreelene proizvodnje, a njeni su pojmo\'j nazvani razinama
proizvodne snagtO, proizvodnim odnosima. To je posljedica revolucionarnog raskida antagonizma izmeu proiz\'odnih
snaga i proizvodnih odnosa koji odreduje prijelaz s jednog
naina proiz\"odnje u drugi (progresivna razdoblja ekonomske drutvene formacije), i kroz to prtOobrazbu cjelokupne
cllUtwne formacije. Marx tO, sa s\'oje strane, ograniiti svoje proua\"anje na razinu relatin10 autonomne sfere, ili pozornice log antagonizma koji je u sri ekonomske struk1110
lUl~C,.
209
210
4-
211
Valja dakle da u svoj njenoj epistemolokoj pomislimo tu formu u kojoj nam Marx daje njenu
teoriju: teorijska specifinost pojma periodizacije za Marxa
se sastoji jedino u injenici da je ona poseban odgovor na
pitanje koje pripada staroj problematici, pilanje koje nije
odluno za konstituiranje nauke. Takva situacija ukljuuje
nuno da Marx ne moe na toj razini nikako opravdati svoj
poseban odgovor
budui da je on odista neopravdan i zato je moda tekst o kojem govorimo dogmatski kratak;
i da Marx nije mogao pruiti pravi teorijski pojam te periodizacije, budui da e samo pojam periodizacije rijeiti problematiku koja se postavljala prije periodizacije zasnovane
na linearnoj koncepciji vremena.
To to vrijedi za pojam periodizacije, vrijedi jednako nuno i za pojmove koji u Predgovoru pokazuju razliite instancije drutvene strukture nego to je ekonoll1ske!
baz.a (koja je, kao to smo vidjeli, odreena novim, specifi
nim, jo nedefiniranim pojmovima kao to su produktivne
snage, proizvodni odnosi, nain proizvodnje). Ti pojmovi poput svih termina koji odreuju veze svojih predmeta (odgovarati", graditi na), vani zbog svoje praznine, a ipak su
hranili cjelokupnu marksistiku refleksiju o problemu ideologija i superstruktura, imaju samo tu funkciju da naZllae
gdje Marx O\'oga puta Ile eli ii privremeno; oni nisu dakle
spoznaja tih razina i njihovih uzajamnih odnosa, nego obino praktiko odre(1enje (oito u smislu teorijske prakse)
koje pokazuje razinu ekonomske strukture u njenoj relati\'noj autonomiji, koju e Marx prouavati. Ipak, da bi to odredenje bilo mogue, ntlja ispuniti neke teorijske uvjete koji
daju pra\'i smisao tom odreenju: da ekonomska struktura,
pod uvjetom novc definicije svoga pojma, ima relativnu autonomiju, koja omoguuje da je razumijemo kao slobodno pois!
; da
bitno bude obiljeje
si'ake cirut\'ene strukture (ali valja podvri ispitivanju njih 0\' blOj, nazi\' i termine koji ocireeluju njihovu vezu); ela je
problem nauke D drut\'Ll upra'.'o problem oblika mrijacije
II j ilzove veze'.
jedinanosti
~ Primijetimo
212
Iste primjedbe vae naposljetku i za pojam ljudi: Ijudi koji podnose svaki proces. KaimCl otvoreno, cijeli je niz tih izlaganja upravljan naelom kritikog itanja,
koji emo im mi pridati: neemo govoriti unaprijed o takvom
jednom terminu (ljudi") prije nego smo rasvijetlili njegovu
pojmovnu funkciju u te')rijskoj strukturi koja ga sadri, budUi da njegov teorijski smisao zavisi u cjelini o toj funkciji.
Evidentnost, transparentnost rijei ljudi, njen beza;den privie!, najopasnije su zamke koje emo pokuati izbjei.
Zadovoljit emo se time da ga smjestimo i utel1leljimo II nunost teorijskog sustava kojem on pripada, bilo elimil1iran
kao strano tijelo i, u tom sluaju, zamijenjen drugim. R;jei
tog predgovora (U drutvenoj proizvodnji svoga ivota ljudi
ulaze u odreene odnose ... njihove materijalne proizvodne
snage . . ' Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie. " ideoloki
oblici u kojima ljudi postaju svjesni ... ) valja dodati mnogim drugima u Njemakoj ideologiji, u Bijedi filozofije, u
pismima (posebice Engelsovo pismo Blochu: Mi (= ljudi)
inimo sami nau povijest, ali uz pretpostavke i u vrlo odreenim uvjetima ... ). Sve te reenice ponavljaju ideju ela Sll
ljlldi ti koji ilZe povijest IZa OSI zovu zateenilz uvjeta. Tko su
dakle ti ljudi? Pri prvom itanju naeg Predgovora, pri
naivnom itanju, ini se da su oni u prvom redu pokretai
povijesnog procesa transformacije drutvene strukture posredstvom ekonomske proizvodnje. Valja shvatiti da ljudi
proizyode dastita materijalna sredstva za ivot i istodobno
drutvene odnose u kojima proizvode, koje ili zatiu ili mijenjaju. Oni su dakle, u drugom redu, stvarni (konkretni) nosioci razliitih djelatnosti koje se povezuju u drutvenu strukturu: tu vezu stvaraju samo ljudi koji sud jeluju istodobno
II procesu proizvodnje, koji su pravni subjekti i svijesti. Vanost toga pojma moe se tako mjeriti funkcijom strukturalne
kohezije koju ovaj stvara u teor:iji. Ali njegova sc dvosmislenost otkriva Ll istodobnoj pripadnosti vie sLlsta\'a s nespoji\'im pojmo\'ima, teorijskih i neteorijskih, znanstvenih i
ideolokih. Pojam ljudi ini tako istinsko mjesto bijega
iskaza prema podrujima filozofske ili vulgarne ideologije,
Zadatak epi::;temologijc jest onije zaustayiti bijeg iskaza fikSi
"misao pojma.
:\lthu:-.scro\o). Ali II drut!()!l1 redu it..' takoder i obiekti\'Tli nedostatak s;:tmu!Z histor!i:-::kog l11:::C!ijal:zTI1:J koji :-;c dac:L.: E;nltiti samo 'ndzbj;:i;no nro:.::n_:~:\Tl.um obil jeiju njegova raz\'oja: u Kapitalu gdje je izloena apstraktna t~orna kapltalisliko~
-"pomeIlut II <tIJali/,i zCluljine rente (III knj.) koja je prisutna tl Marxodm po\i.
icsnim i politikim djelima (l 8" brumer itd,), JedinI ga Lenjin tcorij~ki ?rOUaY3
Ll Razvitku kapituIiznlu tl Rusiji i li dielima iz razdoblja prelaska
sociiaIizam,
na
~ri,mijctimo jo
c!UjU povezanost
213
Ako je takav dvosmislen status tih pojmova, p!'akpojmova, pojmova-signala, u krilu ~? neur~vno~eze~e
problematike (periodizacija, korespondenCIja-pOVeZIVanje djelatnosti, ljudi), tada postaje nuan jedan zadata~. ~red sebe
postavljam zadatak da o~po~nem ~aj posao, tO~!llJe, p~sao
transformacije tih "praktlklh pOjmova u teorijske pOJmo
ve marksistike teorije povijesti, rad koji ih liava njihova
dananjeg teorijskog oblika kako bi ih .uinilo teorijs~i pri
mjerenima njihovom praktikom sadraJ~. Istodob~o ce r:otpuno ieznuti pojmovi koji su izrazi zahtjeva stare ldeolos~~
problematike. Na isti e nain potpuno nestati i nedOS!~CI I
otvorenosti koje, u podruju koje istrauje Marx, zahtl~e:a
ju proizvodnju novih teorijskih poj.mova, te ~e omoguc.~Ju.
Jer bogata nedmTenost Marxova djela na IWJapstraktl1lJem
nivou, ~nuna je posljedica njegova naunog obiljeja.
I -
OD PERIODIZACIJE DO
NAINA
PROIZVODNJE
tikih
l.
istoi
214
215
216
217
"Bez obzira na to kakvi su drutveni oblici proizvodnje, njegovi faktori uvijek ostaju radniCi i sredstva za
proizvodnju. Ali su i jedni i drugi tek u stanju mogunosti
(der Moglichkeit nach), tako dugo dok su odvojeni. Za pro
izvodnju potreban je njihov odlZos (Verbindung). Posebni nain kojim se postie taj odnos jest ono to razlikuje razliita
ekonomska razdoblja i prolu drutvenu strukturu. (Kapital,
IV, 38-39)
Dva su elementa koja traimo tu meu elementima naznaena:
1. radnik (radna snaga);
2. sredstva za proizvodnju.
Tekst se nastavlja:
"U sluaju koji nas zanima, polazite je dano odvajanjem slobodnog radnika od njegovih sredstava za proiz,
vodnju. Vidjeli smo kako se i pod kojim uvjetima ti elementi
ujedinjuju u rukama kapitalista: kao proizvodni nain postojanja njegova kapitala.
Mi tu ponajprije nalazimo trei element koji, kao
i dva prijanja, zasluuje naziv faktora:
3. Ile-radnik, koji sebi prisvaja viak rada. Marx
ga opisuje kao predstavnika "klase posjednika (Grossbesitzerklasse) (Kapital, II, 185). Tu je rije o kapitalisti. Osim
toga mi ovdje nalazimo jedan elemenat koji bismo mogli
naz\'ati odnosom izmcdu prethodnih elemenata, i on moe
imati dvije vrijednosti: odvajanje (Treennung)/vlasnitvo.
Usporedivanjell1 rezultata analize toga teksta s nizom ellLIgih tekstO\'a, ije su glavne postavkc sadrane u Marxovu (ve na\'cdenom) neizdanom lLIkopisu Rallij i obliCi kapitalistike proizvodnje i Ll III knjizi Kapital u pogla\"lju
Geneza kapitalistike z.ell1lji.~l1e rcntc, mi nalazimo iste elemente kao i opis njihovih veza. Radnik je tu opisan kao Ileposredni proizvoc1a; sam odnos das nitva odreuje se unutar \'ie sloenih oblika, posebice dualiteta )}posjedovanja
(upotreba, posjed) i svojine (istaknuta svojina).
Ali bitna korist tih tekstova jest u tom to nas
primora\'a ela u strukturu U\'cdemo jedan drugi odi/OS, odijeljel! od prvoga, drugi odnos meu "faktorima veze. To je
oc! vrlo velikog znaenja, jer on uvjetuje razumijevanje strukture. Valja nam dakle, polazei od samih Marxovih tekstova,
pokuati jasno odrediti prirodu tog drugog odnosa. On odgovara onomu to Marx odreuje pojmovima kao to su stvar-
lIlaterijalIlo prisvajaIlje sredstava za proizvodIlju od pro(Aneignung, Appropriation, wirkliche Aneignung), ili jo jednostavnije, kao ovjekovo prisvajanje prirode. Valja dobro razlikovati dva momenta:
1. ta j j e odnos razlii t od prethodnog;
2. rije je takoer i o odnosu prethodno nabrojenih e1cmena ta.
Dokazivanje pn'e toke oteano je relativnim kolebanjem Marxova rjenika u tekstovima koje sam naveo (posebice, Ralliji ohlici .. .), gdje Marx upotrebljava itav niz
praktiki ekvivalentnih termina (Aneignung, Appropriation;
Besitz, Benutzung itd.) da bi odredio sve odnose proizvoaa
prema njegovim sredstvima za proizvodnju. To se kolebanje
zasniva u stvari na Marxovoj tekoi da misli isto distinkciju dva odnosa. Uzmimo meutim tekst Kapitala, knj. I, o
apsolutnoll1 viku vrijednosti i relativnom viku vrijednosti
(II, 183); stranicu dalje naii emo na dv'ije upotrebe iste
rijei Al1eigllUlzg (prisvajanje), koja oito nemaju isto znae
nje i odgovaraju svakom od dva odnosa o kojem ja govorim:
in der individuelIen Aneignung von Naturgestanden kontrolliert er sich selbst. Spater wir er kontroliert (u
individualnom prisvajanju prirodnih predmeta radnik isprva
nadzire sama sebe, a kasnije njegov rad nadzire drugi);
die Aneignung dieser Mehrarbei t durch das Ka
pital (prisvajanje tog vika rada kao kapitala).
Drugi Aneignung odreuje odnos vlasnitva, i
njega smo ve susreli. On odreuje pretpostavku kap.italisti
kog naina proizvodnje: kapital je vlasnitvo nad SVIm sredstvima za proizvodnju i nad radom, on je dakle vlasnik sveukupnog proizvoda.
Ali pni ne oznaava odnos vlasnitva: on pripada
analizi onog to Marx naziva procesom rada, ili bolje, on
analizu tog procesa rada shvaa kao dio analize naina pro
izvodnje. On ne razmatra kapitalistu kao vlasIlika, nego radnika, sredstava za rad, predmet rada.
U svjetlosti te razlike mi sada moemo ponovno
kao primjer pr~itati tekst poglavlja u procesll rada (I. 186-187). Marx tu pie:
"Proces rada, kao potronja radne snage od sIrane kapitalista, pokazuje dva posebna fenomena.
Radnik radi pod nadzorom kapitaliste ...
U drugom redu, proinod je vlasnitvo kapitaliste,
a ne neposrednog proinoaa, radnika ... (Kapital, l, 187).
U ta dva fenomena svojstvena kapitalistikom
nainu proizvodnje, nalazimo ta dva odnosa u specifinom
obliku koji oni poprimaju u kapitalistikoj proizvodnji.
Proces rada je, sa stajalita vlasnitva, operacija
meu stvarima koje je kapitalist kupio. "Proizvod te opera-
218
219
110,
Preostaje dakle da se u sluaju lZacma proizvodnje (shvaenog u uem smislu) utvrde ti elementi. Bit e
neophodno navesti nekoliko Marxovih tekstova.
Susreemo se s prvim, savreno jasnim tekstom u
Kapitalu, knjiga II:
F"
Moemo napokon dati sliku elemenata s\"akog naproizvodnje, konstante analize oblika:
1. Radnik
220
2. Sredstva za proizvodnju:
- a) predmet rada,
- b) sredstva za rad
3. Ne-radnik
4. Odnos vlasnitva
5. Odnos stvarnog ili materijalnog prisvajanja
Potekoa koju je osjeao Marx pri razmatranju
razlike ova dva odnosa u nekim tekstovima historijske problemaLke, pokazuje se u obliku u kojem se ti odnosi javljaju
u kapitalistikom nainu proizvodnje. I jedan i drugi mogu
se odista okarakterizirati odvajanjem: radnik je odvojen" od svih sredstava za proizvodnju, on je lien svakog vlasnitva (izuzev nad vlastitom radnom snagom); ali u isto je
doba radnik kao ljudska jedinka odvojen od svake sposobnosti ela stavi u pogon instrumente drutvenog rada za sebe
sama; on je izgubio vlast nad svojim poslom koji vie ne
odgovara prirodi sredstava za rad; vie nije, kao to kae
Marx, njegovo vlasnitvo. U kapitalistikom nainu proiz\"odnje ta se d\"a razdvajanja, te se d\'ije lienosti prekri\"aju i koincidiraju kroz suprotstavljanje slobodnog radnika
sredstvima za proizvodnju pretvorenim u kapital. sve dok
sam radnik ne postane element kapitala: zato ih Marx neprekidno mijea u jednom pojmu, onomu razdvajanja radnika i
llvjeta rada. U svim historijskim ispitivanjima koja preko
prethodnih naina proizvodnje promiu historiju konstituiranja elemenata kapitalistikog naina proizvodnje. Marx uzima
taj pojam kao nit \"odilju. To je ono to pojanjava njegovu
tekou, jasnu u oklijevanju kojim termini u Ranijim oblicima . .. hoe izdvojiti elva odnosa; jer homologija dva odnosa, pokri\"anje njihovih oblika to karakterizira kapitalistiku strukturu, ne karakterizira te prethodne naine proiz\"odnje. Marx tu strukturu nalazi u hipotetikoj prirodnoj
zajednici koju naja\"ljuje povijest: tad bi s\"aki od dva ocinosa imao oblik jedinstva, lI::.ujaii7ne pripadIlosti radnika
sredstvima za proizvodnju: n::! jednoj strani zajedniko kvazi
bioloko vlasnitvo zemlje, a s druge strane bioloka prirodnost rada (zemlja, ovjek laboratorij, predmet i sredstvo
La radi.
Ali potekoe i kolebanja Marxove terminologije
nestaje im u analizi posljedice m"idimo tu d\"ostruku povezanosi nacina proiz\"odnjc, tj. d1'os/ruku prirodu neposrednog procesa proizvodnje kao procesa rada i (u kapitalisti
kom obliku) kao procesa stvaranja vrijeclnosti (Verwertung);
njihova razdvajanja ini predmet VII poglavlja I knjige.
Razliitim kombiniranjem tih elemenata meu sobom i prema dva odnosa koji pripadaju strukturi svakog naina proizvodnje, moemo obnoviti razliite naine proizvodnje. To znai ela mi moemo iskazati pretpostavke njiho\"(:
221
teorijske spoznaje koje su naprosto pojmovi njihovih historijskih uvjeta postojanja. Mi ak moemo na ne.kii nain stvoriti naine proizvodnje koji nikada nisu postojali u nezavisnu obliku, koji dakle ne pripadaju periodizaciji - kao ono
to Marx naziva trgovakim nainom proizvodnje (udruenje malih individualnih proizvoaa koja su vlasniCi sredstava za proizvodnju i stavljaju ih u pogon bez kooperacije); ili
takoer naine proizvodnje iji se opi uvjeti mogu samo
predvidjeti, poput socijalistikog naina proizvodnje. Dolazimo na kraju do komparativIle slike oblika razliitih naina
proizvodnje koji spajaju faktore.
Ipak se ne radi o kombinatorici u uem smislu te
tj. o obliku kombinacije u kojem zamjenjuju mjesta
samo faktori i njihovIi odnosi, a ne i njihova priroda. Prije
nego to to u drugom dijelu pokaemo, mogue je ipak iz
onoga to je postavljeno iZVUi neke zakljuke u pogledu
prirode determinacije u posljednjoj dnstanci drutvene
strukture oblikom procesa proizvodnje. To pak opravdava
ono to sam najavio, navodei Predgovor Priloga, naime da
je nov princip periodizacije koji je postavio Marx, uvjetovao
posvemaniju transformaciju problematike historiara.
rijei,
Dvostrukom je nudom kapitalistiki naCll1 proizvodnje ujedno onaj u kojem se ekonomija najlake prepoznaje kao pokreta povijesti, te onaj u kojem je bit te ekonomije u naelu nepoznata (u onom to Marx naziva fetiizmom). Eto zato su prva objanjenja Marxa o problemu
ekonomske determinacije Ll zadnjoj instanciji istodobno
vezana uz problem fetiizma. Ona se javljaju u tekstovima
Kapitala u fetiizmu robe (I, 88, 90), o genezi kapitalisti
ke zemljine rente (VIII, 164-192) i o trojnoj formuli
(VIII, 193-209), gdje Marx lanom shvaanju te ekonomije
kao odnosu meu st\'arima suprotstavlja njegovu pravu definiciju kau su::,tava drutvenih odnosa. On tu istovremeno iskazuje shvaanje kako je kapitalistiki nain proizvodnje jedini u kom eksploatacija (iznueni viak rada), tj. specifi
ni oblik drutvenog odnosa koji povezuje klase u procesu
proizvodnje, postaje mistificirana i fetiizirana II obliku
odnosa meu samim stvarima, Ta je teza izravna posljedica
demonstracije robe: drutveni odnos koji ini njenu realnost,
a ija spoznaja omoguuje ispitivanje fetiizma, upravo je
trgovaki odnos koji je postao proizvodni odnos, tj. trgova
ki odnos takav kako ga generalizira kapitalistiki nain pro-
222
specifini oblik naivnosti ili postojanja zajedllice, tj. odreeni odnosi srodstva i odreeni oblici poli tike organizaci je
ukljueni
!\~ .elim, tu izgraditi kariju fetiizma~(, tj, ideolokih posljedica koje Sll
uklJllccne ll:r~l'.'nO ,ll ek~I!.omskll strukturu, niti podrobno btrai\ ati to nam
l\larx govon o tOJ teonJI, nego samo zadrati i upotrebiti znaenje koje
nam ondaje. povezujui problem fetiizma izravno s problemom mjesta koje ima
ekOnOmIja u strukturi razliitih drutvenih formaciju.
3
223
rijei,
"Zajedlliki 11l'jeti s[l'amog prisvaj(mja rada, na\'odnjavanje, vrlo znaajno za azijske narode, trgovaki putovi itd, javljaj1l se kao djela viega jedinstva - despotske
\'lasti koja lebdi nad malim zajednicama.
224
l
I
To se pOJasnjenje iznova javlja u Kapitalu, u poglavlju o kooperaciji, gdje Marx sustavno usporeuje oblike
azijatskog despotizma s oblicima kapitalistikog despotizma, tj. udruivanje funkcije nadzora i upravljanja, neophodne pri vrenju procesa rada (sa ciljem stvarnog prisvajanja
predmeta rada) i funkcije priS\'ajanja sredstava proizvodnje,
u jednim istim rukama.
"Budui da drutvena snaga ne stoji kapital nita, i da, s druge strane, nju najamnik razvija samo onda kad
njego\' rad pripada kapitalu, ini se da je ona snaga kojoj je
kapital po prirodi dan, produktivna snaga koja je tom kapitalu imanentna. Posljedica kooperaci je izbija udesno u di\'ovskim djelima starih Azijaca, Egipana. Etruana itd. Ta
mo kraljeva Azije i Egipta, etruanskih teokrata itd., u modernom je drutvu prenijeta na izdvojenog ili udruenog kapitalistu. (Kapital II, 26)
Moglo bi se dakle u povodu azijatskog despotizma
opraVdano zahtijevati analogon u oblicima koji ine da se u
kapitalistikom na6inu proizvodnje sve radne sposobnosti
projiciraju kao moi kapitala, kao i da se svi oblici vrijednosti robe projiciraju kao oblici novca (Kapital III, 47). To
bi se temeljilo odista na analogiji odnosa izmeu dvije veze
kombinacije izmeu ta dva naina proizvodnje, tj. na analogiji artikulacije dvostruke podjele rada (vidi prethodno izlaganje),
Ali ti tekstovi posebice pokazuju kako svi stupnje\i clrut\'ene strukture posjeduju strukturu jednog naina, u onom smislu u kojemu sam ue analizirao nain proinodnje. Drugaije reeno, ti se stupnjevi javljaju i sami u
obliku kOlllbinacije (Verbindungen) koje su posebno sloene.
Oni dakle ukljuuju specifine drutvene odllose koji, nita
\ie nego i drutveni odnosi proizvodnje, nisu izraZi intersubjektivnosti pOKretaa, nego ovise o funKcijama razmatranog procesa; u tom smislu govorit emo strogo o politikim
drull'eniiil odnosima ili o ideolokim cirutl'el1im Odllosillla.
U analiZi s\'akog od tih naina kombinacije, pozvat emo se
na podesne kriterije
Problem koji elimo razmotriti dakle je
slijedei:
Lak.o j~ Ll
strukturi instancija
razdoblja,
tj,: kako specifini nain kOillbillacije elemenata koji sai
njayaju strukturu odreenog naina proizvodnje, u clrut\'enoj strukturi oclrec1uje mjesto determinacije u zadnjoj instanciji, tj,: kako jedan specifini nain proizvodnje odreuje odnose razliitih instancija strukture, tj. konano, artikulaciju
tc strukture (to jc Althusser nanao ulogom modela naina
proiz\'oclnje) ?
Da bismo bar naelno dali odgovor na to pitanje,
razmotrio bih jedan, ne idealan, nego izveden sluaj: drutvene struktme svedene na artikulaciju dviju razliitih instanci15
Kakv
itati
Kaj1ilal
225
ja, jednu ekonomsku i drugu politiku, to e mi omoguiti da izbliza proslijedim neke tekstove u kojima Marx usporeuje feudalni nain proizvodnje s kapitalistikim na osnovi
z.emljil1e rel1te.
Sto se pak tice najjeclnostavnijeg i najprimiti\"l1ijeg oblika rente, radne rente, jasno je ela je ona tu prvobitni
(;blik \'ika Hijeclnosti i o\'omu oc!gO\'ara,
StO\'ie, poklapanje vika vrijednosti s tuim neplaenim radom ne zahtije\'a nikakvu analizu, jer postoji u
svom vidljivom, opipljivom obliku, jer je rad neposrednog
proizvoaa za njega samog tu prostorno i vremenski izdvo
jen od njegova rada za posjednika zemlje: taj se zadnji rad
javlja izravno u najgrubijem obliku prisilnog rada za nekog
treeg. (Kapilal, VIII, 171-172)
226
etiri
ukljuuje
mi se da je iz toga
kljuaka.
mogue povui
vie za-
.
Ponajprije, Marx nam kae da je u tom nainu proizvodnje viak vrijednosti konkretno vidljiv (in sichtbarer,
handgreiflicher Form existiert), a ipak je bit vika vrijednosti~ mogue raspoznati tek putem kapitalistikog naina
proizvodnje u kojem je ovaj skriven, i za to je prema tomu
potrebna analiza. Viak vrijednosti je par excellence kategorija kapitalistikog naina proizvodnje koji s\'oje znaenje
~adobiva u analizi procesa dobivene \Tijednosti (Verwel'tungsprozes), tj. proces proizvodnje kojemu je cilj porast
prometne \Tijednosti (budui ela je o\'a istodobno poopena
kao oblik \Tijednosti).
Osnovica je toga iskaza da piak l'rijeLillosti Ilije
,)oblik kao profit, renta, kamati; piak l'rijedl/osli jesl, l/ila
illanje, sall1 l'iak raela. Specifini nain eksploatacije tog vi'
ka rada u kapitalistikoj proizvodnji, Lj, na kraju nain stvaranja prihoda (nain raspodjele) i dakle klasa, jest s.t:aranje
profita, kamata i kapitalistike rente, tj. ono,ga .SlO l~lar: ~~
\'e prcobracnim oblicima "ika Hijcdnostl. 1.; kapltahstlckom nainu proiz\'odnje oblici klasne borbe najprije su upisani u oblike procesa proiz\'odnje openito, oni se javljaju
kao suoenost snaga unutar odreenih granica koje su izravno odredene u procesu proizvodnje i mogu se kroza nj analizirati (granice radnog dana, najamnine, profita, i njihove pod
\Tste).
Drugaije reeno, upitamo li sc o strukturi klasnih odnosa danog drutva, o emu smo ranije rekli da se ta
struktura odlikovala nainom izvlaenja vika rada, mi se pi-
227
228
I'U
zadnjoj
5 P.
(I Int. konferencija ekonomske poyijesti, Stockholm 1960, P" 36,.) Tu \'ulia ;prido.
da:i c;:>ccnitu primjedbu da je te;ko pronai specifino ekono:nske krize iz':an
ka?1talizma,
229
Neobian
II -
ne kao drutvene odnose raanja, pnmlJenl tehnolosk! model napretka proizvodnih snaga! Mod~ b.i bilo bolj~, a mnogi
su marksistiki antropolozi to i pokusali, pokazatI k~ko n.a:
in proizvodnje u odreenim primitiv~im ~.rutvn::a, Ih
samoopstanak, odreuje odreenu artJkL;laclJu drustv~ne
strukture u kojoj odnosi srodstva odreuju sve do oblika
transformacije ekonomske baze'.
Definicija svakog naCll1a proiz\'odnje kao kOlllbillacije elemenata (uvijek istih) koji su moguci samo izvan njihova odnoenja prema odreenom nainu,
mogunost vrenja na toj osnovici periodizacije naina proiz\'odnje prema naelu varijacije kombinacija, sve to samo od
sebe privlai panju. Ono ukazuje na odista antireakcionarno obiljeje marksistike teorije povijesti proizvodnje (i prema tomu, drutva), Nita ne odgo\'ara manje vladajuoj ideologiji tog XIX stoljea, stoljea povijesti i evolucije, kojemu
pripada i Marx, ako je vjerovati kronologiji. Dalje emo bolje
vidjeti kako Marxovi pojmovi ne mogu razmatrati, reproducirati i opollaati historiju, nego daju njenu spoznaju: oni
su pojmovi strukture o kojima ovise historijske posljedice.
A prema tomu to nije ni kretaIlje progresivne
ciijerellcijacije oblika, ni sama lillija Ilapretka, ija bi Iogi-
d'au~o~;ubsis!ance
230
sociis
231
1. TO JEST VLASNITVO,,?
Prvi odnos koji smo ut\Tdili u kombinaciji jednog naina proizvodnje, bio je oznaen kao odnos vlasni-
232
nerazv.ijenim. stanjima na kojima poolva taj drut\'elU odn?s pr:?lz~'odnJe i njemu. ~dgovarajui nain proizvodnje,
/} acflclJa I.gra svakako znacaJl1U ulogu. Jednako je tako oito
da Je ovdje ~a~ i U\'ijek u interesu dadajueg dijela drutva
da s~ post~Jece ~t~nje posveti kao zakon te da njegove
upot! ebom I tradl~IJom dane granice fiksira kao zakonite.
Uosta.lom, bez obzIra na sve drugo, ovo se zbiva samo od
~e~e clm u ~oku \Temena stalno reproduciranje osnove postoJ~ceg~ stanja odn.osa na komu je ono utemeljeno, uzme pra\ Ilan I srec1en oblik; a samo to pravilo i red predouju neoph~d~n mOI~1ena~ svakog .naina proizvodnje koji treba stei
d!ust\e~u ~vr~tll1u: neOVIsnost o pukom sluaju ili samovolji.
pravIl.o I ta] .red upravo su oblik drutvenog uvrenja naCll1a .prOlzvodnJ~, ra. zato i njego;'e. relativne emancipacije
oC.l plOste s~mo\o~Je. I pr?stog. slucaja. U stanju stagniranja
p!~~esa pr?lzvod~Je I dr~~tvel1l!1 odn.osa koji mu odgovaraju,
nac m p~Olz~odnJe postlze taj oblIk samim ponavljanim
reprosuclranjem sebe samoga ... (Kapital, VIII, 173-174)
!.o
..
Taj raskorak ili neslaganje izmeu prava i tradiCIle". koje s~ mo~e j~vit~ kao pod-pravo ili degradirano pravo,
u stva~'nostl dalje Izrazava raskorak ili neslaganje izmeu
!)ra~'~ I ekonomsk.og od~osa (nuno raspolaganje parcelom
mclI.\ I~ualnog prolzvoaca), to je obiljeje razdoblja formi
ranja J.ednog .naina proizvodnje, tj. prijelaza iz jednoa nai
r~a plOlzvodnJe u drugi. Poznata ilustracija istog efekfa javlJa se takoer u analizi tvonzkog zakonoclal'stva koje datiI:a .od prvog. I.azdo'?lja povijesti industrijskog kapitalizma
kOle ozakonjuje uVjete normalne eksploatacije najamnike
radne snage (vidi Kapital, II, 159).
Kak.o su ti raskoraci mogUi ili, tonije, kako su
unutal p.I.a\a sam.oga mogue proturjenosti uslijed /le-koresPUll~e:lclJe s prolzvocln!m odnosima, pra\'o je oeh'ojeno i, u
analIzI d:'ugOlllO, s obZIrom na proizvodne odnose. Potvrdu
toga naCl ~e.r:10 ako suoimo tekstove u kojima Marx ukazuJe na speCJ[Jcnost buroaskog \'lasnitva, npr:
lj svako}:: je historijskom razdoblju raz\'oj vlasnit\'a tekao drugaclJe i klOZ niz pOS\'e razliitih clrut\'Cnih
odnosa. Dtnditi tako huroasko ylasni(\'o ne znai nita
~~r~lgO nc,g? izlo.i ti s\e~l.ru t \:en~,oclnose b~lroaske proi~\'od
. .I~ HtJett elatJ elefIl11CJJU \ IdsI1lstva kao Jednog nezansnog
?c!nosa, zasebne kategorije, apstraktne i vjene~ ideje, sam;
J.e o~mana p~-.ava ili.l1:e:afizike. (Bijeda filozofije, p. 160)
kao l .one k?.JI podsJecaju na kronoloke predl1osti, precesi ju
pI.c:\~I:lh ob::ka pra\a. na \'l~snit.\o (rimsko) nad kapila'li~tlckI~~1 naCll10m prolz\'odnJe kOli jedini generalizira dasnist\o.l:seno s.redstava za proiz\odnju. Tu podsjeamo na tekst
Rall!Jzlz oblzka ... koji smo ve naveli (vrlo pravniki tekst
u nJeg?\'om predmetu i terminologiji), ili i na jedno Engelsovo plsmo Kautskom:
~
234
235
izvodni odnosi, upravo pojmovi nejasnoe ekonomsko.g i pravnog, poc\"i s nejasnoom samog termina I'lasllitva. Io jcst
vlasnitvo ukoliko ono ini sustav unutar relativno autonomne strukture proizvodnje,i ukoliko ono logiki prethodi
pravu vlasnitva, svojstvenom promatranom drutvu, to je
problem koji valja rijeiti takoc1er i zbog kapitalizma.
Analiza odnosa izmeu ekonomske strukture kapitalistikog naina proizvodnje i prava koje ovomu odgovara,
zahtije\'a potpuno ispiti\'anje, a ja u se stoga zadovoljiti samo s nekoliko primjedbi koje slue kao polazita. To je mogue saeti:
236
237
zakljuka
od prvobitnog zna-
aja:
kapiwlistiki nain
238
\'e obrnuto,
uje
239
potekoama:
Zaustadjamu se: ponajprije na Marxu\'oj formuiaciji cl cl SLl taj ni\u ili wj ';LLipallj'" - kuji Za"i~i.1nl0 .izua\'uju mogunost barem mogue mjere:, i mjere rasLa
smatrani obiljejem biti ploiz\'odnih snaga, pa prema tomu
one: moraju bili definirane: kao specifino::;[ je:dnog historijskog naina proizvodnje. Opa je ideja dakle primjedba da
sc procill/':til'llOst rada, tj. mjera tog razvitka, poveala Ll
nekih desetak godina industrijskog kapitalizma vie ne;,;o II
proteklim nainima proizvodnje, dok su produktivni odnosi, pravni i politiki oblici ouvali ritam promjene; to isto
vrijedi i za preobraaj sredstava za rad (orue) koji Marx
naziva Gradmesser der Entwicklung der menschlichen Ar-
240
:vIarxova sc anaiiza protee na tri poglavlja Kapitala (knjiga l, pogl. 13, 14, 15 fr. izd.) koja su posveena oblicima kooperacije u manufakturi i krupnoj industriji, te prijelazu s jedne na drugu koji vri industrijska revolucija.
No taj je razvitak nerazumljiv ne uzmemo li s jedne strane
u obzir definiciju procesa rada (knj. I, pogl. 7), a s druge
strane poglavlje 16, I knjige (Apsolut1li i relativni viak vrijcdilOst iJ.
16
K~lk0
(:itali Ka.pital
241
i'
..
Prijelaz s manufakture na krupnu industriju najavlJuJe ono to Marx naziva specifinim nainom proizvodnje u kapitalizmu, ili jo stvarnom supsumpcijom rada
kapitalu. Drugaije reeno, krupna industrija daje naemu
odnosu oblik koji organski pripada kapitalistikom nainu
proizvodnje.
Kapital ponajprije sebi prisvaja rad u tehnikim
uvjetima historijskog razvoja. On neposredno ne preobraa\'a nain proizvodnje. Pojava \'ika vrijednosti, u obliku u
kojem je razmatrana prethodno, obinim produenim danom,
nezavisna je o svakoj promjeni u nainu na koji se proizvodi
(Kapital, l, 303).
Poja\'a relati\'IlOg vika vrijednosti revolucionira
k~'oz t~hnike postupke rada i oblike drutvenoga grupiranJa (che gesellschaft lichen Gruppierungen). Ona dakle pretpostavlja jec/wz specifino kapitalistiki nain proizvodnje
koji ima vlastite metode, sredstva i uvjete. Taj nain proiz\'odnje oblikuje se prirodno i usavrava samo na osnovi formalne supsumpcije rada kapitalu. Stvarna sllpswnpcija rada
kapitalu nadomjeta dakle formalnu supsumpciju. (Pr. s
njem. izd., tom l, p. 535)
Razmatranja koja slijede mogu se uzeti kao tumaenje tih tekstova.
Tom razlikom formalne i stvarne supsumpcije,
mi utvrujemo ponajprije postajanje kronolokog rascjepa
utormaciji razliivih elemenata strukture: kapital kao dru t veni odnos , tj. kapi talis tiko vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju postoji prije i nezavisno o stvarnoj supsump::iji,. tj. o. specifinom obliku naeg odnosa (stvarno prisvaJanJe) koji odgovara kapitalistikom nainu proizvodnje. pojanjenje toga rascjepa i mogunost tab-ih rascjepa openi
t~, \'Ode nas teoriji oblika prijelaza jednog naina proizvodnJe u drugi, koji pri\Temeno ostavljam po strani. Zadravam
samo O\aj: obian, isti kronoloki rascjep nevaan je za teoriju koju mi proum'amo; sinkronija u kojoj je' clan taj
pojali l naina proiZ\'odnje, ukiela potpuno i jednostavno taj
\'id temporalnosti, te iz teorije historije iskljLluje dakle svaki oblik mehanicistike misli He mena (prema kojoj istom
\ i'<"menu pripada ono to je na istome slUpnju na kronolokoj
lab~li slaganja) Ne samo da postoji rascjep izmeu pojm'c
kapItal!stlckog \'lasl1lst\'a sredstava za proizvodnju i industrijske re\olucije, nego se i sama incluslrijska re\'olucija
prekida od jedne cio druge grane proizvodnje. Teorija ukida
l taj drugi rascjep. U jednoj jedinoj grani ono se I1Clstal'!ja
uzas.topnim zamjenjivanjem runog rada mehanikim, iji
se. ntam pokorava strukturalnim i konjunkturnim ekonomskIm potrebama; premda se taj prijelaz koji tu uzimamo
kao predmet, javlja kao tendencija u onom znaenju koje
tom pojmu pridaje Marx, tj. kao strukturalno Ylasnit\'o ka242
pitalistikog naina proizvodnje, kao bit produktivnih snaga u kapitalistikom nainu proizvodnje, tj. neprekidno u
pokuaju prijelaza s runog na mehaniki rad.
243
rada proizlaze iz racionalizacije koja svakoj parcijalnoj operaciji omoguava njeno izdvajanje i specijalizaciju radnika:
poboljanje pokreta i orua, uveanje brzine i~d, potrebno
je dakle da ta operacija postane stvarno moguca, da svaka
operacija bude to je mogue jednostavnij~ inc~ividualiziran~.
Namjesto rascjepa, mi otkrivamo kontinUltet Izmeu obrtmka i manufakture: manufakturna podjela rada javlja se kao
produenje analitikog kretanja specijalizacije svojs~~e!:e
obrtniku, koja se istodobno odnosi na usavravanje te~mcklh
operacija i na psiho-fizika obiljeja radne sna~e raelmka. To
su samo elva viela, elva lica jednog istog razvoJa.
Manufaktura radikalizira tek do krajnosti posebni karakter obrtnitva koje predstavlja jedinstvo radne snage i sredstva za rad. Sredstvo za rad (alat), s jedne strane,
mora biti prilagoeno ljudskom organizmu, dok s dru~e str~:
ne alat prestaje biti tehniko pomagalo u rukama omh kOJ!
ga ne znaju koristiti: njegova stval'lla korist zadobiva od radnika sveukupnost fizikih i intelektualnih kvaliteta, ukupnost
kultul'llih navika (empirijsko poznavanje materijala, runi
pokreti koji idu SYe do tajne zanatlije !td.). Et.~ z~to je ?brtnik vrsto vezan uz svoj nauk. })Tehmka pnJe mdustnJske
revolucije nerazrjeivo je jedinstvo sredstva za rad, ili alata,
i radnika koji ga kroz upotrebu i naviku rabi. Tehnika je. Ll
osnovi individualna, ak i ako je organizacija rada kolektIVna. Manufaktura uva te znaajke te ih tjera do krajnosti:
potekoe koje iskrsavaju ve na poetku podijeljena ~?da,
proizlaze upravo iz toga to ona uva podudarn?st ~elzlZ1c~og
procesa koji operacije ini sve vie izdiferenclramm, pnlagoenim materijalu, a proizvode sve mnogobrojnijim i raz~olikijim (sa sve manjim vieznanostima), te antropolokog
proceS(l koji individualne sposobnosti sve vie specijal,izira.
Oruete i raclnik postaju dio jednog i istog kretanja.
Glan1a je posljedica tog neposrednog jedinstva
ono to Marx naziva raciom kao regulativnim principom drutvene proizvodnje(" to znai da kooperacija radnike u manufakturi postavlja u odreden odnos, i samo pomou njih i
sredstva za proiz\'odnjLL To se jasno uvia promatraju li se
"ile kojima se mora pokoriti konstituiranje organizama proc!ukci je" u onomu to se odnosi na omjer radnika uzetih u
lazliiuc 5':rl1e: niih diktira radna snaga. Bit e potrebno empirijski postay.iti' broj runih operacija na koje je korisnije
podijeliti rad, te broj radnika od kojih svaki ima svoj poseban zadatak, tako da svi vre posao u kontinuitetu. Tako se
stvara grupa-jedinstvo koje se paralizira im nedostaje jedan
nien lan, uprm'o kao to e obrtnik biti umrtvljen u kontin~litetu S\'og radnog procesa ako s bilo kojeg razloga ne bi
mogao obaviti jednu od operacija potrebnih za dovrenje
S\'og proizvoda (\'icli Kapital, II, 37).
244
Nadomjetajui ljudsku snagu u ulozi Ilosioca orue1a, tj. ukidajUi njegov izravni dodir s predmetom rada, stroj
izazi\'a potpunu promjenu odnosa izmedu radnika i sredstava
za proizvodnju. Odsad obavijest o predmetu rada nee vie
ovisiti o kulturnim obiljejima steenim radnom snagom,
nego e biti odredena oblikom instrumenta proizvodnje i mehanizmom njegova funkcioniranja. Osnovni princip organizacije rada postaje Ileoplzodnost koliko je god mogue kOI1lplelllijeg nadomjetava/zja rada strojem. Stroj-orude ini organizaciju proizvodnje potpuno nezavisnom o karakteru ljudske radne snage: jednako, sredstvo za rad i radnik, potpuno
odijeljeni, razliito se razvijaju. Prijanji je odnos obrnut:
namjesto da se instrumenti nuno prilagode ljudskom organizmu, organizam je taj koji se mora prilagoditi instrumentu.
To odvajanje omoguuje stvaranje jedinstva jedne potpuno drugaije vrste, jedilIstva sredstva za rad i predmeta rada. Stroj-orue, kae Marx, omoguava stvaranje materijalno nezavisne okosnice samih radnika (Kapital, II, 56).
Organizam proizvodnje sad vie nije udruivanje
odreenog broja radnika, nego skup strojeva koje moe upotrijebiti bilo koji radnik. Tehnika e odsad biti sveUkUpnost odrec1enih materijala i instrumenata rada koji se, spoznajom njihO\'ih fizikih kvaliteta, odnose ,prema drugom,
kao i kvaliteta njihova sistema. Proces proizvodnje promatra
se izdvojeno kao prirodni proces rada; on unutar elemenata
procesa rada uspostaVlja jednu relativno autonomnu potcjelinu. To se jedinstvo izraava u pojavi tehnologije, tj. primjeni prirodnih znanosti na tehniku proizvodnje. Ali ta je primjena mogua tek na osnovi objektivnog jedinstva sredstava
::.a proi::'l'odlljll (srec!st\'a za rad i predmet rada) u procesu
rada.
Kolcktin1i radnik dobiva tada odreenje po onomu to Marx definira podmtvol'ljellil1l radom. Totalitet
mjeta je mogu samo ako proces pojedinanoga rada (u k~
jemu sc stvara odreeni upotrebni predmet) stvamo popn;ii(l, ne kao parcijalni proces rada, element drut\-cne proiz\'odnje u njenoj cjelini. U njegoHl analizu (u analizu njego\'l>
tehnike podjele) valja ukljuiti intelektualni rad koji st\'ara
spoznaju, a njena je primjena jedan taka\' proces rada. To
lo je taj produkt intelektualnog rada, znanost, sa stajalita
kapitaliste bez.ra::.lo(11l element (to inae nije tako) i to se
javlja kao dar drutva, drugi je problem koji ne ulaZi u analizu pTocesa rada. Jednako tako, skup radionica ili tvornica
u koj.ima se primjenjuje ista tehnika, nezavisno o podjelama
vlas~itva, tei da postane njeno polje primiene i iskustva,
inei tako ono to Marx naziva praktikim iskustvom velikog razmjera:
Jedino iskustvo kolektivnog radnika otkriva i pokazuje ... kako valja najjednostavnije ~primijeniti ve posto-
245
jea otkria,
kakve praktike tekoe valja premostiti u realiziranju teorije, u njenoj primjeni u procesu proizvodnje,
itd. (Kapital, VI, 121).
Vidimo zatim da preobraaj odnosa izmeu elemenata kombinaci je ima za posljedicu preobraaj prirode
samih tih elemenata, Taj kolektivni radnik, koji je u odnosu s jedinstvom sredstava za proizvodnju, sad je pojedinac
potpuno razliit od onoga koji je s drugim sredstvima za
rad inio karakteristino jedinstvo obrtniko-manufakturskog
rada; isto je tako odrec1enje produktivnog radnika promijenilo osnovu:
Polazei
od trenutka ... kad je individualni proizvod pretvoren u drutveni, u proizvod kolektivnog radnika
iji razliiti lanovi sudjeluju u obraivanju sirovine na razliitim stupnjevima, blizu ili dalje, ak u cijelosti, nuno se
proiruju odreenja produktivnog raela, kao i radnika koji
proizvodi. Da bi ovaj bio produktivan, vie nije potrebno da
sam radi na poslu, nego je dovoljan organ kolektivnog radnika ili da u njemu vri neku funkciju. Prvobitno odreenje
produktivnog rada, proiziio iz same prirode materijalne proizvodnje, ostaje uvijek na snazi putem odnosa kolektivnog
radnika koji se smatra jednom osobom, ali ono se ne primjenjuje na svakog tog lana uzetog pojedinano' (Kapital,
II, 183-184).
U naojpseudo-kombinatorici to nisu daKle u stvari isti konkretni elementi koje nalazimo od jedne promjene do druge. Njihovo se svojstvo vie ne definira obinim
mjestom, nego kao svaki put razliita posljedica strukture,
tj, kombinacije koja ini nain proizvodnje. Uzeo sam taj
odnos kao primjer, budui da ga pokree analiza Kapitala,
ali je jasno da bi se analiza tog istog tipa mogla provesti i
o oblicima dasl1i.~t1'(l. ne u pravom smislu rijei, nego u znaenju proi:::yoell1i!z odl1osa l.;:oje pran1i odnosi postavljaju i
formaliziraju. Marx ukazuje na njihovo znaenje u tekstovima Geileze kapitalistike zemljine rel1te (Kapital, knj. IIJ)
; Ll
obliciuzu . . .
razliklljui pritom neprestano oblik v!asnitxa i posjedovanja. Njegove indi: O\'() ndrcdcnk tl Kanitalu prati .kdno drugo. tc kal' da ic odn:dt.'Ilie
nprodukthnof! . racinikaG . tl kap{t;::tlistickom naCinu proiz\'odnje istodobno, ugra~
nieno na najaznnog radnika koji za kapitalistu odgo\'ara promicanju prom
ienliivo2: kanitala,. Ta d\a nasuprot na kretanja (ckstcn7.ija"ogranienjc) ne isklju'ujti se ili ~ne proturjee sebi. Svako od njih odgovara jednom od d\"a odnosa
naina nroizvocinjc toni je, odn.:enju lednog elementa
neposredni proiz\"oa
_ II ocinosu na s\'~ki od" dva odnosa prelTIa specifinom obliku koji taj zauzima
Ll kanitalistikon1 nainu nfoizYodnje. l! 0\'0111 koji smo uzeli kao precimet 'Prou
avali ja, element (radnik)' koji ]1os\cdll k sposobnost 't\'arnog pokretanja drutvenih s"redsta\'a proiz\"odnic sastavljen ie dakle nC samo od radnika, naiamniku,
ne-najamnika (intelektualni radnici). nego i od samih kapitalista ukoliko ovi
imaju funkcijll nadzora i organizacije. To dvostruko kretanje nai emo (ekstenzija:o:rranicriic) II toku ove)ua izlagania, kad e se analizirati specifina \Tsta
razvitka proiz\"Odnih snaga II kapitali"stikom nainu proiz\'odnje i historijska
tendencija naina proizvodnje.
246
3, RAZVOJ I ZAMJENA
Ll s\'akom je sluaju slika odnosa izmeu tri elementa odreden;} potpuno poclskupom koji posjeduje dastito jedinstvo
i relativnu autonomiju:
predmet rada
jcdinst\"o 111J.inizrna
l eilllOlogija
jedinst\'o obrtnil\'a
(i manufakture)
~\.ol::~tl\ I.,
st\drnl
la\ III u
niC'. Itd
~~~"~d:t\'o., ."_~: . r<::d, II ma!niznlu poprir:1a o~lik materijalne egzislencije (ma~eI 1t.:J.lt.: Ex~stt.:nz\\ C1St.;) ~l kOjem 0\'151 zamjena ljudske snage prirodnOIl1 zan1jenom
l rutine s\'Jcsnom pl'lmJenom znanosti" (Kapital, Il. 71).
o
247
Namah se pokazuje da tri pojma definicije procesa rada nemaju nita zajednikog s apstrakcijom empirijske
deskripcije (subjekt, objekt, posredovanje) koju je mogue i drugaije provesti, umeui i druge elemente. Oni nisu
izvedeni iz analize dva uzastopna oblika odnosa, nego ga oni
omoguuju.
248
249
;-":'"':~I,"
no lW.J)()drujy
',t-;~';T.v:)ti
;)U::':'~i\'lj~,jL:
picd S\d~U Ll.:oriju raL\u.i~t,
pudrijetla:, k()j~ .ic biulo;ko (bilo da je rijel: o pojedincu
250
251
,..
252
253
F':
254
255
Prema ovom modelu mogue je formulirati zahtjev za drugaijim historijama nego to su to one naina
proizvodnje, iji predmet jo valja sainiti. Nisu mogue sve
historije: historijsko istraivanje, u kontroverzama oko ekonomske historije, historije ideja, mentaliteta, otpoinje to
nagovjetavati premda jo nije eksplicitno postavilo problem
te izgradnje" Odreenje predmeta tih povijesti nadomjeteno
je predmetom relativno autonomnih instancija drutvene
formacije, ic slvaranjem pojmova koji ih svaki put odreu
ju struktUlom kOlllbinacije, jednako kao i nain proizvodnje.
Valja znati da e ta definicija biti uvijek i polemika definicija, tj. ela e svoj predmet konstituirati samo kidajui s
ideolokiim klasifikacijama i apstrakcijama. Lijepi nam primjer o tom daju pokuaji poput onih Foucaultovih'. Moe
se naslutiti - ali mi ne ulazimo ovdje u polje nagaanja ela povijest ideologija, i posebice po\"ijest filozofije, nije moda povijest sistema, nego povijest pojmova koji su orgal1izi/'(mi problell1atski kojima se moe stvoriti sinkronika
kombinacija. Vraam se na Althusserove radove o antropolokoj problematici kojoj pripadaju i Feuerbach i mladi Marx,
te o povijesti filozofije uope. Jednako tako povijest knjievnosti nije moda povijest djela ve jednog drugog specifinog predmeta koji je u odnosu s ideolokim (to je ve
drutveni odnos). I u tom sluaju, kao to je ve rekao Pierre
Macherey (Lenjin, kritika Tolstoja, u: La 'Pensee, 121. lipnja
1965), imamo posla s predmetom, odreenim sloenom kombinacijom, ije je oblike potrebno analizirati. To su oito tek
programske naznake.
Ako je tako s teorijom histollije u Marxovoj metodi analize, moemo stvoriti nov pojam 'koji pripada toj teoriji: nazvao bih ga pojmom diterel1cijalllih oblika historijskog
il1diviciualitew. U primjeru koji Marx analizira, vidimo da
dva uzastopna oblika odnosa produktivnih snaga ukljuu
ju dva ra;.liita oblika historijskog individualiteta. U primjeru koji analizira Marx, vidimo da dva uzastopna oblika odnosa produktivnih snaga ukljuuje dva razliita oblika indi\'idualiteta radnika to je jedan od elemenata odnosa (ista
ch'a razliita oblika sredsta\'a za proiz\"odnju): u prvom slupokr~tanja sredstava za proizyodnju
pojedincu (u obinom smislu), te je ona pojedinevo upravljanje sredstvima za proinodnju; u drugom sluaju kapacitet pripada (kolektivnom radniku, on ie ono to Marx naziva "drutvenim upravljanjem sredst-\ima za proizvodnju.
Proizvodne snage koje razvija kapitalizam postavljaju tako
zakon koji vrijedi za svakog pojedinca. S druge strane, ta
se historijska razlika odnosi na razmatranu kombinaciju, tj.
na praksu proizvodnje. Mi moemo rei da tako svaka relativno autonomna praksa obuhvaa oblike historijske indiviNaru(-ilO Naissancc dc la Clinique (P. U. F.).
256
clualnosti koji su joj svojstveni. Rezultat te tvrdnje jest posvemanji preobraaj znaenja rijei ljudi" koja, kao to smo
vidjeli, nosi itavo zdanje Predgovora Priloga. Mi sad moemo
r~i da ti ))ljudi, prema njihovu teorijskom .statusu, nisu
kOllkretni ljucii, oni o kojima nam poznate rijei govore cla
oni ine povijest(,. To su, za svaku praksu, i za svaki preobraaj te prakse, razliiti oblici individualiteta koje je mogu
e definirati njenom strukturom kombinacije. Kao to Ll
drutvenoj slrukturi, kako ree Althusser, postoje razliita
\'/"elllel1(l od kojih nijedno nije odraz jednog opeg, zajednikog \Temena, s istog razloga, tj. onog to je nazvano slotelloll marksistikog totaliteta, II drutvenoj strukturi pos
toje i razliiti oblioi politikog ekonomskog, ideolokog individualiteta koji ne nose isti individuumi, .i koji imaju vlasti
III relalivnu autonomnu povijest.
Marx je osim toga formulirao sam pojam ovisnosti
oblika individualiteta u odnosu na strukturu procesa ili naina" proiz\odnje. On je terminoloki oznaio epistemoloku
injenicll da u analizi kombinacije nemamo posla s konkretnim ljudima, a ne samo s ljudima kao takvima koji ,imaju odreene uloge u toj strukturi: - Ilosiocima radne snage
(gO\'orei o procesu rada, izlaui teorijske pojmove kojima
se vri analiza, Marx, kao to smo vidjeli, ne 'kae ovjek
ili subjekt, nego zweckmassige Tatigkeit, djela'tnost koja
odgovara zakonima naina proizvodnje);
reprezentantil1la
kapitala.
Da bi naznaio te pojedince, on je sustaVIlO upo,
trebljavao rije Trager, to se najee prevodi s nosilac U
teoriji se ljudi javljaju samo kao nosioci odnosa koji postoje
u strukturi, a oblici njihove individualnosti kao posljedice koje v!'i struktura.
Da bismo odredili taj karakter marksistike teorije, mogli bismo moda uvesti pojam podesnosti i rei da svaka relativno autonomna djelatnost drutvene strukture mora biti analizirana njoj svojstvenom primjerenou, o emu
zavisi spajanje elemenata koje uzrokuje sama ta struktura.
Nema dakle razloga ela ti elementi, tako razliito odreeni,
mecIusobno ne odgovaraju u konkretnih jedinki, to e tada
Ll malome uvjeLO\',ui poj a \"Ll lokalne reprodukcije snlkog
dru[\"\;nog odnosa. Pretposta\'J.;.a jednog takvog zajednikog
nosioca, suprotno, poizvocl je psihologistike ideologije, jednaku kao LO je i lil1e:arl1o nijeme: proizwd hisLOrijske ideologije. Ta je ideologija upravo nosilac cjelokupne problematike posredovanja, tj. pokuaj ela se nau konkretni pojedinci, subjekti psiholoke ideologije kao sredita, ili krianja
nekoliko sustava odreenja, sve vie izvanjskih, sve do strukture ekonomskih odnosa, sustava koji ine niz stupnjevitih
razina. Mi tu u modernom obliku nalazimo ono to je ve
Leibniz Sa\TenO izrazio govorei ela je svaka supstancija na
III -
O REPRODUKCIJI
U cjelokupnom prijanjem izlaganju odrelivao sam pojam naina proizvodnje, na osnovi Marxove uporabe u njegovoj anaJ.izikapitalistikog nai
na proizvodnje. Skicirao sam ono to bi se moglo nazvati
glavnim teorijskim posljedicama tog pojma: svi pojmovi iju
sam ulogu pokuao odrediti u Marxovu izlaganju, zadobili su
svoje znaenje samo u odnosu na to prvotno odreenje; njihova prisutnost u izlaganju javlja se tako ,kao djelotvoran
nastavak "pretpostavki koje postavlja definioija naina proizvodnje koje ti pojmovi u sebi sadre i kojima razmatraju
historiju, promjene koje istodobno sadre znaenje prijelaza
od ideologije prema znanosti, jednostavno su posljedice tog
Icorijskog dogac1aja: uvoenja pojma /Zaina proizvodnje II
tradicionalnu problematiku periodizacije.
Ali, ostanemo li kod toga, susreemo se s potekona koju smo ve ranije upozoriLi kad smo govorili o djelominim historijama u svakodnevnoj praksi historika; kao
toku spoticanja tih historija koje svoj predmet ne zasnivaju na osnovi teorijske definicije, nego ga ve konstituiranog
samo preuzimaju, naznaio sam problem lokalizacije toga
prdmeta Ll totalitetu historijskih predmeta. Ta j lokalizacija za teorijski gOVOl uvijek ve dobita (u govoru koji eli
biti teorijskim) dobita je ile-teorijskim inom koji se odnosi
na vie ili manj neposrednu oitost u kojoj taj oblik postavlja s\'oje postojanje i konzistenciju; ona se tako Ll posljednjoj analizi predst:wlja kao vraanje na pokrel, pokret 1~oji
poka:;.uje
a
Se
rasprava o pojmon1im predstavnicima unutar teorijskog govora.
Ali rni takoer znamo da je taj pokret samo prh'iclno bezazlen, a II st\'arnosti pun ideologije koja s\'ijet cijepa Ll predmele i njihovu "percepciju, to se inaekaraktel'izira kao
alllz.ivl1(1 priroda ideologije. Mi to znamo od trenutka otkada
znanost unitava i stvara druge preumete, Ll polemiCi s prethodnima.
Ta je tekoa nalik na onu koju emo sada susresti, elok e nas primjeri uvjeriti kako nije posve nova. Mi posjedujemo teorijski pojam proizvodnje, i jo tonije, posjedu-
om
258
259
jemo ga LI obliku spoznaje jednog posebnog naina proizvodnje, s obzirom ela pojam, vieljeli smo, postoji samo kao pojedinaan. ini se meutim da je potrebno znati i neto drugo,
tj. kada i Ila to pojam "primijeniti, te koja drutva, u kojem momentu njihove historije posjeduju kapitalis,tiki nain proizvodnje. Ispravno reeno, svaki problem periodizacije ini se da je sadran u jednomu: nije dovoljno raspolagati
teorijskom analizom posljedica koje ovise o strukturi svakog naina proizvodnje, polazei od formulacije njihm'ih
pretpostavki, nego treba s pomou njih izgraditi jednu
stvarnu historiju, stvarnu historiju, nau historiju, koja uzastopno, tu ili tamo, prikazuje te razliite naine proizvodnje.
Pravom spoznajom, tj. teorijski, mi znademo to je kapitalistiki nain proizvodnje, ali elimo znati je li ta spoznaja
odista ona Engles.ke iz 1840, Francuske 1965. itd. To je problem utvrdivanja ili rasuc1ival1ja: ini se da su nam potrebna
pravila kako bismo u iskustvu odredili predmete koji pripadaju pojmu kapitalistikog naina proizvodnje. Iz te prividne 'nude proishodi empiristiko tumaenje teorijske prakse
kao prakse koja stvara modele: cjelokupna teorija Kapitala
bila bi istraivanja osobitosti jednog modela ije bi osobitosti vrijedile za svu proizvodnju koja bi bila jedan pI1imjer ili
primjerak strukture. Utvrivanje primjerka, stvarna supsumpcija u toj je ideologiji modela svakako pragmatiki proces, pokret, bez obzira na sloene obl!ike iz kojih ova proizlazi (hou rei, premda to utvrivanje nije trenutno nego se
zbiva kroz niz djelominih utvrivanja u kojima nalazimo
elemente strukture i njene pojedinane posljedice). To je Ll
biLi proces koji nije teorijski, koji ne ovisi o pojmovima, nego o osobinama onoga koji utvruje, moe se rei psiholokim, ak i bd sc radi o znanstvenoj spoznaji. Ve je Kant
govorio da je rasm1ivanje dar koji se ne moe nauiti, a temelj suclZl dubokZl tajnZl (W teoriju),
Ta metoda koja i samu teorijsku praksu podreu
je jednom ndeorijskom daru, ini se da je, barem negativno,
sZldrana Ll nekim terminima kojima Marx oznaava svoj
predmet u Kapiuz/u. Podsjetit u tu samo na neke tekstove
koji su ve bili \-ie puta tumaeni. Marx kae da kapitalisti
ki nain proinodnie valjZl prouZl\"ati II njegovu idealnom
prosjeku (III, 3,208). To ne znai da je za prouavanje same
opccnik strukture potrebno apstrahirZlti pojedine posljedice, akcidentalne okolnosti. povrinska obiljeja, nego
\'alja istraivati strukturu koji nije trenutna ikoja postoji
na odreenu mjestu. To i jest smisao uvenog pozivanja na
Englesku:
1zt u ovom djelu istrZlujem kapitalistiki nain
proizvodnje i odllose proizvodnje i prometa koji mu odgovaraju. Do sada je Engleska klasina zemlja tog naina proiz\odnje, i to je razlog to mi je ona posluila kao glavna ilu260
naino:n
proizvod-
nje.
U poglavlju o Gl!ill!::.i zell1ljine reilte (knjiga III)
kojemu analizira uzastopne oblike zemlj inog vlasnitva Ll
razliitim nainima proizvodnje, Marx mOe dakle poopiti
la epistemoloka znaenja, te napisati:
Ll
261
Mi prema tomu moramo itati sve analize Marxo\'e koje razmatraju formiranje i ,raspadanje jednog naina
proizvodnje, traei u njemu taj drugi pojam, bilo da se on
tu jasno nalazi, ili ga moramo tek otkriti. Ali te analize ne
moemo smatrati istim i obinim deskripcijama. Meutim,
injenica da je Marx ostavio dvosmislenosti, pa kroz neke
njegove termine moemo otitati teoriju modela, ukazuje
da emo tu naii na vie potekoa.
Pokuamo li u Kapitalll otitati teoriju prijelaza
iz jednog naina proizvodnje u drugi, nailazimo ponajprije
na pojam koji se javlja kao sam pojam historijskog kontinuiteta, a to je pojam reprodukcije. ini se odista da teorija
reprodukcije pot\Tuje trostruku vezu ili trostruki kontinuitet:
- Po\'ezanost razliitih ekonomskih subjekata, u
sluaju pojedinanoga kapitala, koji sainjavaju jedinstveno
ispreplitanje ili jedinstveno kretanje. Istraivanje reprodukcije kapitala, istraivanje je tih isprepIitanja:
Ciklusi pojedinanih kapitala se meusobno isprepliu, pretpostadjaju i uvjetuju jedni druge i upravo to
ispreplitanje (Verschlingung) ini kretanje cjeline drutvenoga kapitala. (Kapital, V, 9)
To kretanje individualnog kapitala mogue je
pojmiti jedino apstraktno, kao deformaciju, budUi da je kretanje cjeline sloenije od obinog zbira.
- Povezanost razliitih razina drutvene strukture, budui da reprodukcija pretpostavlja stalne neekonomske uvjete procesa proizvodnje, posebice pravne uvjete: u po
glavlju o Genezi zemljine rente u Kapitalu, Marx u osnivanju pra\'a koje odgovara stvarnim odnosima proizvodnje,
pokazuje obian posljedak pona\'ljanja procesa proizvodnje,
reprodukcije. To je siijeclei tekst iz Kapitala (VIII, 174):
262
263
... u interesu je vladajueg drutva da se postojeslanje pos\'eti kao zakon i da njego\'C uporabom i tradicijom dane granice fiksira kao zakonite. Uostalom, bez obzira na sve drugo, 0\'0 se zbiva samo od sebe im u toku \Temena s talno reproduciranje osnove pos tojeeg stanja, odnosa 113. kOTI1U jc ono
UZ111C pra\-Uan i sreen oblik; a samo to pravilo i taj red predouje neophodan momenat s\'akog naina proizvodnje koji treba stei drutvenu
C\Tstinu i nezavisnost o pukom sluaju ili S 2til10\,olji, To pravilo i taj red upravo su oblik drutvenog u\Tenja naina
proizvodnje, pa zato njegove relativne emancipacije od proste samovolje i prostog sluaja. U stanju stagniranja procesa proizvodnje i drutvenih odnosa koji mu odgovaraju, nain proizvodnje postie taj oblik samim ponaVljanjem reproduciranjem sebe samoga. Kad to potraje neko vrijeme, on
se uvruje kao obiaj i tradicija i napdkon se posveuje
kao izriit zakon.
Reprodukcija naposljetku jami uzastopni kontinuitet proizvodnje koja utemeljuje sve ostalo. Proizvodnju
nije mogue zaustaviti i njeno je nuno trajanje upisano Ll
identinost elemenata, i to takvih kakvi oni proizlaze iz procesa proizvodnje, kako bi uli u jedan drugi: u sredstva za
proizvodnju koja su i sama bila stvorena, radnike i ne-radnike na koje se prema odreenom nainu raspodjeljuju proizvodi i sredstva za proizvodnju. Materijalnost elemenata nosi kontinuitet, ali njegov specifian oblik izraava pojam reprodukcije, budUi da on sadri .razliita (diferencijalna) odreenja materije. U svim vidovima koje sam naveo, pojam
izraava tek jednu istu pregnantnost strukture koja predstavlja \Tsto sastavljenu historiju. Na poetku svoje knjige o AkuJi11llaciji kapitala, Rosa Luxemburg pie:
Pravilno ponavljanje proizvodnje osnova je i
uvjet pravilne potronje i kroz to, kulturne egzistencije ljudskoga drutva, u svim njegovim historijskim oblicima. U tom smislu, pojam reprodukcije sadri kulturno-historijski moment (ein kulturgeschichtliches Moment) (Ak1ll1lulacija kapitala, fr. pr. p. 4.)
opi
ini se tako da analiza reprodukcije pokree upravo ono to je dosada bilo vidI jivo samo u statikom obliku,
naime povezanost razina koje 'su bile izdvojene; kako se reprodukcija ja\'lja kao openit oblik postojanosti opih U\'jeta
proizvodnje koji naposljetku obuhvaa cjelinu drutvene
strukture, ona mora biti tako(1er i oblik njihove prollZjenc i
njihove llO\'e strukturiranosti. Stoga u se tu zaustaviti na
onomu to taj pojam ukljuuje vie no prethodni.
U izlaganjima koja nose zajedniki naslO\' reprodukcija, ZVlarxoHl izlaganju o reprodukciji koja je svojstvena kapitalistikom nainu proizvodnje, koji jcst akumulacija
kapitala (kapitalizacija vika vrijednosti) i o njenim uvjetima, m'ijek prcthodi OS11O\'110 izlaganje o "jednostanlOj rcprodukciji l'vlarx lU jednos["nl1u reprodukciju nazinl apstrakcijom, ili bolje. neobinom pretpostavkom (Kapit a!,
V, 48). To jc mogue pojasniti na vic naina.
Moglo bi se pomisliti kako je rijc o !!lclOdi izlagailja, da je jcdnostavna reprodukcija tck simplifikacija.
ini se da je zanimanje za takvu jednu simplifikaciju oito
Ll II knjizi (sheme reprodukcije), tj. u pitanju uvjeta reprodukcije koji se odnose na razmjenu izmeu razliitih grana
proizvodnje, To omoguuje prikaz openitog oblika odnosa
u formi jednadbe, prije nego to se on javi u formi llejed-
264
lladbi. Neravnovjesje ili nesrazmjernost akumulacije sveukupnog drutvenoga kapitala postaje razumljivo u odnosu na
jednostavno ravnovjesje.
265
"
Na isto~1: se stupnju jednostavna reprodukcija
Javlja kao ~pstrakclJa u tom smislu to je, s jedne strane,
u ~a!).JtalIstlck::m sistemu o.dsustvo akumulacije ili repro
dukcIJe u prosIrenom razmjeru neobina pretpostavka, a s
druge .s~trane. ~vjeti ~l kojima .se vri proizvodnja nisu apso
I:Itno J~~~l:akl IZ goch::e .u gOdlI:U ((I ta se uprava prel pastavljalo), \llJedl:~st godlsnjeg prOizvoda moe se umanjiti a zbir
upot!-ebne vrlJe~lnosti ostati isti; vrijednost moe ostati ista
a ~blr upotre~l1lh :':-ijcdnosti smanjiti se; zbir vrijednosti i
zb,lr upotreb~lh vrIJednosti mogu se istovremeno umanjiti.
~\~. to ukazuJ~ ~.~ to da se reprodukcija zbiva ili u uvjetima
kOJI su POVOl]l1lJI od prethodnih, ili u teim U\'jetima koji
kao svoJ re.zultat mogu imati nesavrenu reprod~lkciju. Sve
le akolllostt odllase se 11(1 kWlI1titatil'llu stranu razliitih elel11ellata repradukcije, ali Ile brillu a ulazi kaju ovi imaju II
sl'eUkuJ?'lOm procesll kao. reproduktivl1i kapital ili kao reproduclrmli profil. (Kapital, V, 48)
"
Kad u l?:ocesu akumulacije nailazimo na jedno
sla\ nu reprodukCIJU kao I (v + pl)
Hc (to s ekonomskOG
stanovi~ta.nije izraz rav~ov)esja.nego krize), to je jednosta\~
n? znacenJve s~srela, kOll1cldenClje, tj. Ilikakvo posebno teonjs~(Q Zl1(lcellje. Isto nijedi i za reprodukciju individualnog
kapItala koji moe biti proiren, vie ili manje jednostava;
koji, moe posj~do\'ati ritam \ii, jednak ili' nii od ritm;
drustve~og kapItala u n,iegO\'oj cjelini, itd, Te promjene ne
Ll\'ode l1lkaknl pojmo\'nu razliku, na isti nain i s ista'Q razloJa s kojega su promjene cijena roba uvijek samo cijc~ze: ne,.;:a Se roba moe prodati prema njenoj \Tijcdnosti i to je
onda s~mo koincidencija, koincidencija 1.;:oju ni je mOQLl,~
pret\'onti u opi zakon, ti, koju niie mogue 'izmje'riti: II ;-ohnom promotu potuju se samo cijene, a ne vrije~lnosti. Marx
llam Ll oba, ,sluaja II bcz[nienu obliku pri\'r~mene pretJ)ostav.ke (cIJene !Oba poklapaju se s njiho\'om \Tijedno~,
u:Oleti reprod:lkcij,e ostaju identini) pokazuje znaajnu
pOjmovnu razlIku Izmeu cl\'a nivoa strukture ili bolje, izmeu strukture i njenih posljedica. Pretpostavka /wllstalltIlilz uvjcta lZijc allaii::.a posljcdica, l1CgO analiza samilz uvjeta.
117).
Ta normalna idealna proizvodnja oito je proizvodnja u 11jel1om pojmu, proizvodnja kakvu Marx prouava
u KapitalU, te nam kae da moramo uzeti njen zakon ili
idealan prosjek, Prije nego postane pojednostavljeno izlaganje ili ispitivanje jednog posebnog sluaja koji je, kako
emo vidjeti, teorijski beznaajan, prije nego postane mogue kvantitativna analiza kapitalizirane vrijednosti i podrijetlo njenih razliitih dijelova, jednostavna reprodukcija
je analiza opi!z uvjeta oblika svake reprodukcije. Prije nego
to je izlaganje openitog oblika odnosa izmeu razliitih
grana proizvodnje, u matematikom smislu te rijei, ono je
izlaganje oblika procesa proizvodnje u onom smislu u kojem smo prije analizirali kapitalistiki oblik" jednog naina
proizvodnje,
To je pra\'o znaenje glavnog izlaganja jeclnosta\'ne reprodukcije (I knjiga Kapitala, pogl. XXIII). 1\1arx po
lazi oci definicije reprodukcije kao jednostavnog pOl1al'ljcl1zja
neposredne proizvodnje, koju emo analizirati, te pie:
)}Proces proizvodnje koji se periodiki obnadja,
proi e uvijek kroz iste faze u odreenom vremenu, ali e
se U\'ijek ponavljati u istom omjeru. Ipak mu to ponavljanje
ili kontinuitet prijei neka nova obiljeja ili bolje reeno,
uklanja pril'id11a obiljeja koja je ovaj prika~il'aa izdvojelli!1l
inoi1l (clie Scheincharaktere seines nur vereinzelten VorgangsLc (Kapil!ll, III, 10)
Bit jednosta\'I1C proizvodnje nije dakle u tomu da
cjelokupni viak vrijednosti bude neproduktivno potroni,
umjesto ela je djelomino kapitaliziran, ve je otkrivanje biti
uklanjanjem iluzija, a sposobnost ponavljanja ukazuje nLl
prirodu "pn'obitnog procesa proizvodnje (l\brx jo pie Ll
Railijim ohlicilllCl ... : prava prirocia kapitala pokazuje sc
tek uu kraju drugog cikillsa),
Moramo tako potraiti drugo pojanjenje te dvostruke analize reprodukcije, a nalazimo je u nizu Marxovih
postavki, kao to je ova:
Stajalite ponavljanja ukljuuje ipak S:l1110 mogucnost iluzije, Tendencija je proslijediti kapital kruz njego\'C uzastopne ine, razumjeti to sc dogaa kad kapital,
nakon prvog ciklusa proizvodnje, sustie drugi ciklus.
Umjesto da se reprodukcija tako javi kao spoznaja odree
nja samog naina proizvodnje, ona Se ja\'lja kao 11astavak pro
izvodnje, dodatak analizi proizvodnje. ini se da analiza ka-
266
267
pitala prati u stopu sudbinu prcdmeta koji e postati kapitalom: u trenutku reprodukcije taj kapital susree na tritu druge, njegO\'a se sloboda kretanja ukida (on se ne moe
slobodno uveavati, jer mu konkuriraju drugi kapitali), te
se tako pokazuje ela kretanje drutvenog kapitala nije zbir
kretanja individualnih kapitala, nego vlastito sloeno' kreta~)e koje je nazvano ispreplitanjem". To je npr. postupak koJI Rosa Lexemburg zacrtava na poetku Akumulacije kapitala, kacI polaZi od jednog Marxova pisma (repro:iukcija,
doslo\ce, znai naprosto ponaVljanje, .. ,,) i trai kakve Ilove
llvjete ukljuuje reprodukcija u odnosu na proizvodnju. Marxov odlomak -koji sam nm'eo, pokazuje nam ela se, suprotno,
radi o istim uvjetima (oni su u oima pokretaa proizvodnje
preobraeni u ))prividna obiljeja, dok su u MarxoHl izlaganju o neposrednom proce~u proiz\'odnje prikazani u obliku pretpostavki" primljenih).
Rije je o sloenijoj operaciji no to je to obino
pona\'ljanje. U Marxovu jc tekstu jednostavna l:eproclukci ja
poi~tovjeena sa sveUkufJllO_kll drutvene proizvodnje. Kl:etanje koje ukida pri\'id roen iz istraivanja neposrednog
procesa proizvodnje, privid koji je ono to ))prikazuju" i k;
pit~list i r~dnik (Kapital, III, 13: ))elie Vorstellung d'es KapitalIsten<cj, Istodobno je ponavljanje i prijelaz na kapital
kao na totali tet:
Ipak sc 1I1ijellja i"gled illjellica ako se promatraju ne kapitalist i individualni radnik, nego kapitalistika
i. 1'~~lnika ~lasa, l.ze illi izdvojene proizvodnje, nego kapita1I.stl~ka prOizvodnja u ukupnosti njenog neprekidnog obnavlJanJa i u njenoj drut\'Cnoj ekstenzivnosti." (Kapital III
14-15)
,
,
,
Analiza II knjigc pokazat e jasllo i podrobno kako analize ponaVljanja (uzastopnosti ciklusa proizvodnje) i
kapitala, kao oblika sveukupnosti proizvodnje, ovise j~dna
o drugoj. Ali to je jedinst\o oHlje ve prisutno, Akt izdvojene proiz\'oclnje elva puta je negativno obiljeen: kao ono
to se ne ponavlja, i kao ono to je injenica pojedinca, KazImo lo bolje: izd\'ojen akt znai dva puta rei isto. Od
trenutka kad je ukinuta izcl\'ojenost, vie nemamo posla s
tj, sa
s imencionainom strukturom sredstava. ako je istina da, kao to kae Marx u Ul'odu iz 1857.
smatrati drutvo kao jeclinst\'en SUbjekt. znai, .. smatrati
g~l
lano-spckulatin10g
(p. 159), lj toj anaiizi dakle nije u pitanju slijediti proces reprodukcije, stvarno - i
fiktivno
pokua\'ati obnoviti" proces proizvodnje.
Ta je analiza u naelu ona koja se II Uvodll i::.
1857, i Kritici politik.e ekollomije usporec1uje s komparativnom analizom naina proiZ\'odnje. Vie dakle nije rije o
poistovjeivanju varijacija kombinacije{(, proizvodnih odnosa i produktivnih snaga na osnovi historijske grae, ne-
268
go o ispluHmju, kao to kae Marx, opih odreenja proizvodnje odreenog drutvenog stupnja, tj, odnosa totalitela
drutvene proizvodnje i njenih pojedinanih oblika (grana) u
dalJoj sinkrolliji, Taj nam je pojam jasan, budui da analiza
ponavljanja proizvodnje, kontinuiteta proizvodnje u nizu
ciklusa, o\'isi o analizi proizvodnje u cjelini, o pruiz\'oclnji
kao totalitetu (Totalittit). TotaEzacija postoji u aktualnosti
drutvene podjele rada u odreeno;11 momentu, a ne u indi\'idualnih kapitalista, Marx to iskal:Jje kae! kac cb analiz~l
reprodukcije promatra drutvenu pruiz\'oclnju iskljLli\'o Li
njezinu rezultall! (Ako godinju funkciju drutvenog kapitala promatramo u njenu rezultatu .. , Kapital, V, 46), Taj je
rezultat, kao to znamo, sveukupna proizvodnja i njena podjela na razliite sektore: operacija koja to pokazuje nije
dakle prekid raznih kapitala u kretanju razliitih grana proiz\'oc!nje, u jednom momentu opeg izvanjskog vremena, (L>,kle koja O\'isi o tom kretanju, naelno i djelotvorno; to je
operacija u kojoj se osta\'lja po strani i ukida sa:110 kretanje
kapitala, kretanje proizvodnje u svim njegovim podjelama,
Od prvog openitog izlaganja jednostavne reprodukcije (Knjiga I) do sistema shema reprodukcije (Knjiga II) Marx analizu reprodukcije temelji na preobrazbi uzastopnosti II sinkroniju, simultanost (njegovim terminom: Gleichzeitigkeit).
Paradoksalno, kontinui tet kretanja proizvodnje nalazi svoj
pojam u analizi sistema sinkronikih o\'isnosti, u slijedu ciJdusa individualnih kapitala; njihovo ispreplitanje o tomu
ovisi. U tom je rezultatu kretanje koje ga je stvorilo lU/IlU
::.aboravljeno, podrijetlo )i"brisClIlU{( (die Herkunft ist aufgeloscht) (Kapital, IV, 102).
Prijelaz s izdvojenog ina, s procesa neposredne
proiz\'odnje na ponavljCllzje, IlCl s\,ellkllpl70st clrut\'enog kapitala, na re::'lIltat procesa proizvodnje, znai smjetavanje
u zamiljenu istodobnost svih kretanja, ili tonije reeno, da
se posluimo Marxovom teorijskom me'taforom, u zamiljeni
prost.or u kojem sc ukidaju s\'a kretanja i svi momenti proizvodnje javljaju jedan do drugoga zajedno s njihovim odnosima, Kretanje toga prijelaza opisuje Marx po pn'i put II I
knjiZi u pogladju () )jednos[a\'l10j reprodukciji.
charal~tere)
Ponajprije privid odvajanja i relativne samostalnosti razliitih momenata proizvodnje openito: odvajanje
proizvodnje, tonije reeno, i cirkulacije, proiz\'Odnje i indi-
269
vidua Ine potronje, proizvodnje i raspodjele proizvodnih sredstava i mjeta potronje. Promatramo li izdvojeni in proizvodnje, ili ak mnotvo tih inova, ini se da svi ti momenti pripadaju drugaijoj sferi nego to je proizvodnja
(taj termin Marx esto upotrebljava). Cirkulacija pripada tritu kamo stie roba nakon to izie iz proizvodnje, s nesigurnou da nee biti prodana; individualna je potronja
osobi in koji je iznad sfere same cirkulacije:
Potpuno je odvojena dakle produktivna potronja i individualna potronja radnika. U prvoj, on djeluje
kao pokretaka snaga kapitala i pripada kapitalisti, u drugom on pripada sebi i vri ivotne funkcije izvan procesa
proizvodnje, Posljedica je jedne ivot kapitala, a druge ivot
radnika samoga, (Kapital, III, 14)
Raspodjela sredstava za rad i potronih sredstava,
javlja se bilo kao kontingentni izvor proizvodnje, bilo kao
preostatak (tada ona prelazi u sferu potronje).
in uvoenja (del' einleitende Akt), in cirkulacije: kupovina i prodaja radne snage zasnovana je i sama na
raspodjeli elelllenata proiz\"odnje koja prethodi raspodjeli
drut\"enih proizvoda i koju ova pretpostavlja: naime odvajanju radne snage, radnikove robe, proizvodnih sreclstava,
\'lasnilva ne-raclnika. (Kupila l, V, 39)
Analiza reprodukcije pokazuje da li momenti ne
posjeduju relativnu autonomnost, a ni vlastite zakone, nego
su ocire(1eni zakonima proizvodnje. Promatra li se sveukupnost drutvenog kapitala u njegovu rezultatu, sfera cirkulacije iezava kao sfera uslijed predodreenosti prometa u
podjeli na grane proizvodnje i u materijalnoj prirodi njihove
proiZ\'odnje. Indi\"idualna potronja radnika i kapitalista takoer je predocirec1ena u prirodi i kolikoi uvjeta potronje
koje st\'ara !OtaIni druIH,ni kapital: tako dugo dok je jedo.n
dio godinje proiz\"odnje ve od poetka pre(l::Jdreen za
produkli\'I1U potronju (III, 9), drugi je dio ve od poetka
(\'on I-Iaus aus) odreden za individualnu potronju. Granice
iZl11cc1u kojih moe oscilirati indi\"idualna potronja, ovise o
unutranjem sastanl kapitala i vezane su uz svaki momenat.
))lndi\idualn<t potroilja radnika, unutar ili izvan
radionicc, prcclsta\"lja dakle jedan momenat (Moment) reprodukcijekapiwla, kao i ienje strojeva za nijeme radnog procesa ili Ll pauzama, ([((lpi/al, III, 15)
Raspodjela sredstava za proizvodnju i potronju,
ili raspodjela razliitih elemenata, naposljetku se vie ne ja\"Ijo. kao kontingentna injenica: kad je jednom potroio ekvivalenat s\"oje najamnine, radnik izlazi iz procesa proizvodnje
kao to je u nj i uao: ne kao vlasnik, i kapitalist, kao vlasnik
proizvoda rada koji iznova obuhvaaju sredstva za proizvodnju. U proiz\"odnji se neprekidno vri ista raspodjela.
270
Pokazuje se tako da kapitalistiki nain proizvodnje odreduje nain cirkulacije, potronje i raspodjele. Jo
openitije, analiza reprodukcije pokazuje da svaki nain proizvodl1je odreduje nail1e cirkulacije, raspodjele i potrol1je
k(lo momelIle vlastita jeciil1sll'a.
Analiza reprodukcije potom ukida privid poet
ka procesa proizvodnje, privie! slobodnog ugovora koji se
svaki put iznova obnavlja izmedu radnika i kapitalista, privid koji od promjenljivog kapitala, st\"ara korist, od radni,ka kapilalistu (na raun proizvoda, tj. pojma procesa
proizvodnje), jednom rijeju, sve privide koji ine sluajnim
susret radnika i kapitaliste, na tritu, kad su suprotstavljeni jedan drugomu kao kupac i prodava radne snage. Reprodukcija ukazuje na nevidljive veze koje vezuju najamne
radnike uz kapitalistiku klasu.
"Kapitalistiki proces proizvodnje stvara.". uvjete koji sile radnika da sebe prodaje kako bi ivio, a kapitalistu tjeraju da ovoga kupi kako bi se obogatio. Nisu oni na
tritu sluajem suprotstavljeni kao prodava i kupac. To je
dvostruki mlin (die Zwickmiihlel samoga procesa koji na trite izbacuje uvijek prvog kao prodavaa svoje radne snage
a njegm" proizvod uvijek pretvara u kupovni predmet za drugoga. Radnik odista pripada kapitalistikoj klasi prije nego
sebe proda individualnom kapitalisti. (Kapital, III, 19-20)
Na isti nain reprodukcija ukida privid prema kojemu kapitalistika proizvodnja samo primjenjuje zakone trgovake proizvodnje, tj. razmjeIZu ekvivalenata. Svaka kupoprodaja radne snage predstavlja transakciju toga oblika, ali
se cjelokupno kretanje kapitalistike proizvodnje javlja kao
kretanje u kojemu kapitalistika klasa neprekidno sebi bez
ek\"i\"alcnta prisvaja clio proinoela koji s1\"ara radnika klaso..
U tom kretanju vie nema ni poetka ni kraja (rascjep e:
udvostruiti i oznaiti pravnu strukturu ugovora), tj. vie ne
postoji izcl\"ojena struktura spajanja elemenata proizvodnje,
Elementi proiz\"oc!njc vie se ne moraju spajati kroz pojam
koji nam daje analiza reprodukcije, jer su oclm"ijek 1'e bili
spojeni.
Na Laj nain jednoslmna reprodukcija ukida sam
priiid i;.Lil)uieuu iuu koji je imao proces proizvodnje: in,
iji su pokretai pojedinci to preobraavaju sH"ari u odree
nim m"jetima koji ih prisiJjm"aju da od tih stvari ine robu
i sliaraju iiak proizvodnje za kapilalistu. li !Om su pri\"idu
pojedinci sauvali svoj identitet, elok se kapital inio zbirom
\Tijednosti koji sc uva u inima stalne proiz\"odnje. 1
: "Kapitalist zamilja da je s[\'orio \ ia k \ rijt:dnosti i sauyD.o vrijednostkapital, nli njt.!go\' nain gledanja ne 111ijenja injenicu da se \rijednost
kapitala koja mu je pripadala nakon stano\'itog razdoblja izjednauje sa
sveUkupnim vi.kon1 \Tijccfnosti koji je stekao II istOin razdoblju, te da se ukup-
~tar'oga kapItala kOjI je unaprijedio, ne ostaje vie jedan jedini atorn vrijednosti.
On, istina, II ruci uvijek dri kapital iju n:liinu nije promijenio j iji su dije-
271
tani su, "projicirani u izmiljeni prostor o kojem sam govorio', Sam pojam je Marxov:
"Ta prirodna mo rada (ouvati stare vrijednosti
stvarajUi iz njih nove) javlja se kao mo, za kapital s kojim
je udruena, vlastitoga zadravanja, upravo kao to se drutvene prccluktivne snage javljaju kao svojstvo kapitala i
kao to se neprekidno pris\'ajanje vika kapitala od strane
kapitalista javlja kao neprekidno samovrednovanje kapitala.
S\ t' snage rada projiciraju se (projektieren sich) kao snage
kapitala, na isti nain kao to se svi oblici \'rijeclnosti robe
projiciraju kao oblici novca." (Kapital, III, 47)
Tako otkriveni odnosi uzajamno djeluju jedni na
dmge: posebice odnosi vlasnitva i s[\'arnog prisvajanja
(produktivne snage) u njihoHl sloenom jedinstvu, Oni prethodno razdvojene 1110mente (proizvodnja, cirkulacija, raspodjela, potronja) ujedinjuju u nuno i sloeno jedinstvo.
Oni sadravaju sve ono to se tijekom analize neposrednog
procesa proizvodnje javilo kao njegove "pretpostavke, njegm'i nuni uvjeti kako bi se proces mogao odvijati u obliku
koji smo opisali: npr, u kapitalistikoj proizvodnji u kojoj
autonomnost ekonomske instancije ili pravnih oblika odgovara oblicima trgovakog prometa, tj. u odreenom obliku
slagal1ja razliitih instancija drutvene strukture. To bi se
moglo nazvati konzistentnou strukture, tako kako se ona
javlja u analiZi reprodukcije, Moglo bi se takoer rei da
pojmovna dubleta produkcija-reprodukcija u Marxa sadri
definiciju struktllre o kojoj je rije u analiZi naina proiz\'odnje.
Na podruju analize reprodukcije, proizvodnja nije proizvodnja stvari, nego proizvodnja i zadravanje drutvenih odnosa, Na kraju poglavlja o jednostavnoj reprodukciji,
Marx pie:
Promatran u njegovoj zavisnosti (Zusammenhang) ili kao reprodukcija, kapitalistiki proces proizvodnje
ne proiz\'odi dakle samo robu ili viak \Tijednosti; 011 proi::.Oni
dice)
lovi, zgrade, strojevi, itd. ve bili tu kad je otp(y'::~ s\,oj puthvaL Ali tu jt! rije
o \Tij::dnosti kapitala, a nl.! o njego\im m:lkrijalnirn eh:mcntima<; (Kapital, III,
12-13),
272
kapitala
lB
273
vodi i ovjekovjeuje drutveni odnos izmeu kapitaliste i najal11nog radnika. (Kapital, III, 20)
Ta se formulacija ponavlja kad Marx klasni odnos
usporeuje s razliitim oblicima plaanja:
"Inae, kapitalistiki nain proizvodnje, pretpostavlja li prethodno postojanje te drutvene strukture uvjeta proizvodnje, neprekidno je reproducira. On ne proizvodi
samo materijalne produkte, nego konstantno reproducira
proizvodne odnose u kojima ta struktura djeluje; on dakle
reproducira takoer i odgovarajue odnose raspodjele. (Kapital, VIII, 253)
To isto vrijedi i za sve druge naine proizvodnje.
Svaki nain proizvodnje neprekidno reproducira drutvene
odnose proizvodnje koje pretpostavlja njegovo funkcioniranje. U rukopisu Raniji oblici - Marx je, odreujui ga jedinim rezultatom ovoga puta (umjesto jednog "ne samo ... )
izrazio proizvodnju i reprodukciju odgovarajuih naina proizvodnje:
"Vlasnitvo je ve od poetka, i to u njegovim azijatskim, slavenskim, antiknim, germanskim oblicima, odnos
subjekta koji proizvodi - proizvodei ili reproducirajui prema uvjetima njegove proizvodnje ili reprodukcije, ukoliko su oni njegovi. Postojat e tako razliiti obliCi ve prema
uvjetima proizvodnje. Cilj same proizvodnje jest reprodukcija proizvoaa u i s njegovim vlastitim objektivnim uvjetimel postojanja." (Gnuzdrisse, p. 395)
to znai ta dvostruka "proizvodnja?
Primijetimo ponajprije kako nam ona daje klju
za razumijevanje nekih Marxovih formula koje mogu biti temeljne teze historijskog materijalizma. U pomanjkanju cjelovite definicije pojmova koji sc tu javljaju, te se formule
tumac na razliite nainc. Npr. rijei iz Predgovora Prilogu
koje sam u poetku naveo: "U drutvenim uvjetima proizvodnje, ljudi ulaze u odreene, nune odnose, neovisne o njihovoj volji ... te stoga ovjeanst\o sebi nikad ne zadaje zadatke koje ne bi moglo iZ\riti,,; ili rijei iz Engelsova pisma
Blochu: Mi stvaramo sami svoju povijest, ali s pretpostavkama i u vrlo odreenim uvjetima ... {( Tu je sadrano cjelokupno filozofsko tumaenje historijskog materijalizma: uzmemo li closlo\'ce tu dvostruku "proiz\'odnjw(, tj. mislimo li
da su preobraeni predmeti i drutveni odnosi koji su njihovi
nosioci, i sami preobraeni ili sauvani procesom proizvodnje, zahvaamo li ih mi jedinstvenim pojmom "prakse, stvaramo osnovu sln"aanja prema kojemu "ljudi ine historiju.
Samo polazei od takvog jedinstvenog pojma prakse-proizvodnje, ta formulacija moe imati teorijsko znaenje i moe
odmah postati teorijska postavka (a ne samo moment ideoloke borbe protiv materijalistikog mehanicistikog determinizma). No taj pojam u zbilji pripada antropolokom shva-
274
anju
275
shvaen pojam proizvodnje nema prvog procesa proizvodnje. Valja dakle mijenjati sva odreenja <koja se odnose na
proizvodnju stvari: u proizvodnji drutvenih odnosa, ono to
se pokazivalo kao uvjet prve proizvodnje, odreuje u zbilji
jednako i sve druge proizvodnje.
IV -
NAINA
Ta transakcija - kupoprodaja radne snage koja je dio cirkulacije, ne samo da navjeuje proces proizvodnje, nego implicite odrec1uje njegov specifini karakter.
(Kapital, V, 39)
Pojam reprodukcije tako nije samo pojam konzistencije strukture, nego pojam nunog odreenja kretanja
proizvodnje permanentnou te strukture; to je pojam permanentnosti poetnih elemenata u samom funkcioniranju
sistema, dakle pojam nunih uvjeta proizvodnje koje ova Ile
stvarcI. To je ono to Marx naziva ovjekovjeenjem naina
proizvodnje:
Ta stalna reprodukcija ili ovjekovjeelZje (Verewigung) radnika jest conditio sine qua non kapitalistikog
naina proizvodnje. (Kapital, III, 13, prijevod s njemakog
izvornika)
276
277
278
279
Poglavlja koja je Marx posvetio prvobitnoj akumulaciji (elie sogennante urspriingliche Akkumulation) javljaju se kao rjeenje problema koji je proiziao iz izuava
nja reprodukcije (kapitalistike akumulacije) te bio prinemeno ostavljen po strani, Kretanje akumulacije kapitala mogue je samo ako postoji viak vrijednosti koji se moe kapitalizirati. Sam taj viak vrijednosti moe biti samo rezul
tat prethodnog proizvodnog procesa, te se prema tome initi
neodreenim, U danim tehnikim uvjetima, mec1utim, dana
je minimalna suma vrijednosti koja treba funkcionirati kao
kapital, kao i njena podjela na postojani i promjenljivi kapital, to uvjetI/je svako izvlaenje vika vrijednosti, Proizvodnja ovog prvobitnog kapitala jest prag, ije prekorae
nje ne moe biti pojanjeno obinom i jednostavnom igrom
zakona kapitalistike akumulacije.
U stvari, ne radi se samo o mjeri odrec1ene sume
\'rijednosti. Kretanje reprodukcije
samo kontinuelni poetak
\"ika
ono
perm::lnentnost kapitalistikih drutvenih odnosa i mogue je samo poel tim uvjetima. Pitanjt:: prvobitne akumulacije odnosi
sc dakle istodobno i na
kapitalistikih drutycnih
odnosa,
Ono lo karakterizira mit o pn'obitnoj akul11ulaciji u klasinoj ekonomiji, jest retrospektivlla projekcija oblika kapitalistike proizvodnje i odgoval'ajuih oblika razmjene: pod pretpostavkom da je budUi kapitalist utedio
pnobitan minimalni kapital na proizvodu svoga rada, prije
nego je taj proiz\'od dobio oblik najamnine i oblik sredstava
280
za proizvodnju, klasina ekonomija daje retl'Oaktivnu \'anost zakonima razmjene meu ekvivalentima i vlasnitvu ili
s\'ojini nad proizvodom, koja je zasnovana na zakonitom raspolaganju ukupnou faktora proizvodnje, RetrospektinlO
razmatran je ne razlikuje i ne razdvaja neophodan rad i viak rada,kao ni najamninu i profit u vezi s pretpostavljenom individualnom proizvodnjom (jer se uz pomo tih razlika mogu bolje uo; ti i razlikovati razliiti elijelm'i proiz\ oela, ak i u nekapitalistikim nainima proiz\'oclnje, ak i
kad je to nain proizvodnje u kojemu nema eksploatacije,
gdje ti dijelovi ne ine duhodak razliitih klasa; i sam se
lVIarx slui tom kOJ1\'encijom, npr, u poglavlju Gelle~a zemlji.slle relIte, u treoj knj izi); retrospektivna se projekcija ogleda u shvaanju da formiranje kapitala i njego\' razvoj pripaelaju jednom istom kretanju koje je podreeno opim zajednikim zakonima. Osnova graanskog mita o prvobitnoj aku
ll1ulaciji dakle je formiranje kapitala na osnovu samog kretanja jedne privatizirane proizvodnje koja jc ve kapitalistika i samoost\'arenje kapitala. Ali tonije bi bilo rei da
se cjelokupno kretanje kapitala (proces akumulacije) javlja
kao pamenje jednog inicijalnog razdoblja u kojem je, osobnim radom i tednjom, kapitalist ostvario mogunost neo
granienog prisvajanja proin'oda tueg vika rada. Ovo je
pamenje utjelovljeno u graanskom [Hal'll l'lasJ1ill'{/ koje
neogranieno zasniva pravo prisvajanja proiZ\"oda rada na
prethodnom pravu vlasnitva nad sreclst\'ima za proiZ\'odnju.
U poetku sc inilo da je pravo \'lasnil\'a zasn:Jvano na osobnom radu, barem zato to se jedino \'lasnici roba, jednaki u svojim pra\'ima, meusobno susreu, i jedini
nain da se prisvoji tua roba jest otuenje vlastite, a to
jedino 1110l:e ~iti p~"oizvod rada, Na taj, na,in :'lasnitv,o, S3
strane kapltaI!ste, Izgleda kao pravo pnsvapnp neplacenog
rada drugoga, ili proiz\'oda toga rada, dok sa strane radnika
izgleda kao nemogunost prisvajanja vlastit::Jg proizvoda.
Razch"ajanje Ylasnitva i rada postaje neophodna posljedica
zakona koji je, prividno, potjecao ac! istO\'jetnosti rada i vla
snitva. (Kapitol, knjiga l, pr. s njem. na fr. l, 612)
Prihvatimo li stajalite klasine ekonomije, moramo sc sloziti istodobno s postojanjem oba lica tog zakona
pris\"aianja s jednakim trinim pravom za S\"c (i hipotdi
kim osobnim radom koji to pravo pretpostavlja, kuji inducira \'las ti tom koherentnou) i s neek\'ivalel1lnom razmje
nom koja je izraz biti procesa kapitalistike akumulacije.
U stalno prisutnom prostoru o\"a ch'a oblika, upisano je pamenje na nain proizvodnje, kontinuirana prisutnost poetka
homogenog s aktualnim procesom.
Tu se, kao to je poznato, radi o mitu: Marx hoe
dokazati da se stvari povijesno nisu tako dogodile. lstJClobno se javlja ono to mi nazivamo apologetskom funkci-
281
282
Svim tim studijama zajedni,ki je oblik retrospekcija, ali u znaenju koje treba poblie oznait,i, budu.i da je
kritiziran oblik retrospektivne projekcije koju ima gra~nsk!
mit o prvobitnoj a'kLlmulaciji. Iz prethodnog ,teksta prOizlaZI
jasno da izuavanje prvobitne akumulacije slijedi iste one
elemente koje smo uoili Ll analizi kapitalistike strukture:
ti su elementi prikazani u poglavlju o radikalnom odvajanju radnika od sredstava za proizvodnju. Analiza je z.nai
retrospektivna, ne toliko zbog toga to bi unatrag .reflektIrala
samu kapitalistiku strukturu, to bi pretpostavljalo. upravo
ono to valja pojasniti, nego zbog toga to zavisi o 'p0.zn~v~:
nju rezultata kretanja. Samo pod tim uvjetom ona ce l~bJecl
il1pirizam, nabrajanje dogaaja koF. pre~hode raz::oJu k.anitalizma; ona bjei od vulgarnog 0plslvanJa, polazeCl od blt;lih wza Ll jedn~j "trukturi, ali je ta struktura aktualna
(struktura kapitalistikog sistema Ll S\'ojoj punoj aktualnosti). Analiza je pnobitne akumulacije Ll uem smislu. g~:lea
283
284
vinski kapital koji donosi kamate, tj. kad su w unutar kastrukture analizirani elementi koji su neophodni
za njeno konstituiranje. Povijest odvajanja radnika od sredstava za proizvodnju ne pojanjava nam novani kapital
(Jo ne znamo otkuda upravo dolaze kapitalisti. Jer jasno
je da se eksproprijacijom seoskih domainstava stvaraju izravno samo veliki zemljoposjednici Kapital, III, 184); povijest novanog kapitala nam pak s[lma ne pojanjava slobodnog radnika (Marx na to ukazuje d'.'a puta u Kapitalu,
u \'e Z i s trgo\'inskim kapitalom (VI, 334-336) i no\'anim kapitalom (VII, 256) i u tekstu Raniji oblici . .. gdje pie:
pitalistike
ke
285
a to polje u svom pojmu 1lema nita zajednikog s tim rezultatom, jer je on odreen strukturom jednog drugog naina
proizvodnje. Na tom povijesnom planu (koji ini prethodni
nain proizvodnje), elementi s pomou kojih se daje genealogija imaju zapravo marginalan poloaj, tj. l1edetermillirell/. Rei da su naini proizvodnje varijacije kombinacije,
znailo bi rei da ti naini proizvodnje mijenjaju redove zavisnosti, da oni uvode u strukturu (koja je predmet teorije)
odreene elemente koji imaju dominantno mjesto s obzirom
na povijesnu podreenost. Ja ne kaem da je ovim oblikom
obuhvaena sloena problematika, da nas taj oblik privodi
poetku rjeenja: ali mi ga barem moemo istaknuti na isti
nain na koji Marx primjenjuje analizu prvobitne akumulacije.
Ali ve i tu moemo zakljuiti kako je analiza prvobitne akumulacije u svomgenealokom obliku primjerena
bitnom obiljeju procesa formiranja strukture, raZl1olikosli
povijesnih putova kojima se konstituiraju elementi strukture
kojima se oni dovode do toke spajanja u kojoj ta struktura
biva konstituirana (struktura naina proizvodnje), postajui
njoj podreeni, postajui njeni efekti (tako oblici trgovinskog i financijskog kapitala postaju oblicima kapitala tek
na novoj osnovi kapitalistikog naina proizvodnje - vidi
Kapital, VI, 335-336; VII 256). Ili, da se posluimo gore spomenutim terminima, jo jedan isti skup pretpostavki odgo
vara nizu povijesllilz uvjeta. Tu dotiemo jedan znaajniji
problem koji nije bio obuhvaen Marxovim analizama prve
knjige Kapitala, usprkos svim obazrivostima: te su analize
izrijekom analize odrec1ellilz oblika, odreenih metoda, izmeu ostalih i prvobitne akumulacije, koje se susreu u povijesti zapadne Evrope i posebno u Engleskoj. Marx se o
tome \Tlo jasno izjasnio u pismu Veri Zasuli od 8. oujka
1881. (u kojem treba proitati razliite odlomke). Postoji dakle mnotvo procesa pri konstituiranju strukture to svi
\'ode iSlOiil rez.ultatu; njihova osnovna obiljeja zavise uvijek od strukture povijesnog plana u koji su smjetene, tj.
od strukture odredenog naina proizvodnje. Valja dovesti u
vezu metode prvobitne akumulacije koje je Marx opisao Ll
engleskom primjeru, sa specifinim obiljejima naina proiZ\'odnje koji dominira u tom sluaju (feudalni nain proiz\'odnje), te posebno sustavnu uporabu jedne ,izvanekonom
ske snage (pravne, politike, vojne), o emu sam ranije podsjetio ukratko, specifine po s\'ojoj prirodi - feudalni nain
proizvodnje. Openitije, proces transformacije zavisi od prirode povijesne sredine, od naina postojee proizvodnje, a
Marx to pokazuje u vezi s trgovakim kapitalom (Kapital,
VI, 339-340). U tekstu kao to su Ralliji oblici . .. Marx opisuje tri razliita oblika uoljiva za konstituiranje slobodnog
radnik;t (pri razdvajanju proizvoaa od njegovih sredstava
286
za proizvodnju) koji konstituiraju razliite povijesne procese to odgovaraju ranijim specifinim oblicima svojine, a
oznaeni su kao negacije razliitog oblika (Gnlllclrisse, s.
398-99). Malo dalje, ovo se nabrajanje razmatra iznova Ll
Kapitalu, gdje Marx isto tako opisuje tri razliita oblika konstituiranja novanog kapitala (koji oito nemaju nikakve veze s prethodnima) :
Postoji dakle trostruka tranzicija: pn'o, trgovac
izravno postaje industrijalac; do toga dolazi kod proizvodnji
zasnovanih na trgovini, naroito kod proizvodnji luksuznih
dobara koje trgovci m'oze iz inozemstva, podrazumijevajui
tu i sirovine ,i radnike, kao to je do tog dolazilo u XV st.
izmeu Italije i Istambula; drugo, trgovac od sitnih vlasnika
sredstava za proizvodnju ini svoje posrednike (middlemen)
ili i dalje neposredno kupuje od samostalnih proizvoaa;
trgovac ove proizvoae nominalno ostavlja nezavisne i ne
mijea se u njihov nain proizvodnje; tree, industrijalac postaje trgovac te izravno proizvodi na veliko s namjerom da
to to proizvodi, proda. (Kapital, VI, 343-344)
(Valjalo bi jo dodati oblike zelenatva koji su
pretpovijest interesnog kapitala i jedan od procesa stvaranja kapitala.)
Marx je saeo relativnu neza\'isnost i povijesnu
raznolikost procesa formiranja kapitala: konstituiranje strukture jest otkrie; kapitalistiki nain proizvodnje konstituira se pronalaenjem (vorfinden) sastavljenim od elemenata koje kombinira struktura tog naina proizvodnje (Ra
Iliji oblici ... J. To otkrie oito ne podrazumijeva nikakvu
sluajnost, ono znai da su za formiranje kapitalistikog naina proizvodnje nevani podrijetlo i geneza elemenata koji
su za ovo potrebni, te koje ovaj nain otkriva i kombinira. Tako rasuclivanje, ije sam kretanje opisao, u nemogu
nosti da bude zatvoreno kao krug-genealogija, nije nalije
genae. Umjesto da sjedini strukturu i povijest njegova formiranja, genealogija odvaja reZlilla[ od njego\'e pretpovije~li_ To nije stara struktura koja se sama po sebi preobrazila,
nego je ona nasuprot, kao takva potpuno iezla (U sve
mu, u sistemu korporacije gazda i pomonik nestaju tamo
gdje nastaju kapitalist i radnik. Grwzclrisse, p. 405), Analiza
prvobitne akumulacije pokazuje nam postojanje odsutiZosti
radikall10g palllcel1ja koje karakterizira povijest (budUi da
pamenje nije nita drugo do refleksija povijesti na odredenim predodreenim mjestima - u ideologiji i pravu - i kao
takva nita manje nije vjerna od povijesti same.)
287
2. TENDENCIJA I
PROIZVODNJE
PROTURJENOST NAINA
Ostavljam tu po strani analizu prvobitne akumusve posljedice nisu izvedene, kako bih preao na
pl'Ouavanje raspadanja kapitalistikog naina proizvodnje
(ono nam tu slui kao obrazac). Ta druga analiza otkriva nam
s\e ono to je Marx rekao o povijesnoj te1Zdellciji kapitalistikog naina proizvodnje, o samom kretanju njegove proIllrjeIlosti, o razvitku njegovih mztagol1i:;:aJl1a to su sadrani u neophodnosti njegove strukture, i ono to je mogue
otkriti o potrebi nove organizacije drutvene proizvodnje.
Ako je istina, kao to sam rekao, da te dvije analize imaju
pred sobom predmet iste prirode (prijelaz jeunog naina proizvodnje u drugi) - istovjetnost predmeta koju tekst "Povijesna tendencija kapitalistikog naina proizv~dnje (Kapiud, III, 203-305) oito pokazuje - Marx ih oigledno razliito razmatra. Razlika nije samo u knjievnoj obradi (s jedne
strane
za pn'obitnu akumulaciju - opsena ipodrobna
povijesna studija, ali odvojena od cjeline izlaganja i manje
sustavna; s druge strane - raspadanje kapitalizma - obina
zapaanja, ali formulirana opim terminima, organski povezana s analizom kapitalistikog naina proizvodnje); ona izraava dvije komplementarne teorijske situacije: s jedne smo
strane poistovjetili elemente iju genealogiju valja utvrditi,
ali u njenom pojmu ne posjedujemo znanje o povijesnom polju koje je pozornica njegova zbivanja (struktura prethodnog
naina pl'Oizvodnje); s druge strane, mi to povijesno polje
poznajemo (ono je sam nain kapitalistike proizvodnje).
Prije nego postavimo cjelokupnu pl'Oblematiku, moramo izuiti jo jedno pripremno itanje.
lacije
ije
rczcrYI1C
'\'ojsk~
(relati\!na
prenapuenost),
progresi\"nog opadanja prosjene stope profita, PU\'jjesna tendencija kapitalistike al,Llmulacije Ll naelu jc istovjetna ;>knc1encij skom zakom.!" , analiziranom Ll
treoj knjizi, a Marx ga naziva stvarnom tendencijom kapitalistike proiz\'oc!nje, u povodu ega pie:
))Progresivna tendencija opadanja ope stope profita I1nprosto je /Znin, svojstven kapitalistikom nainu proiz.vodnje, kojim se izraava napredak dmtvel1e produktivnosri rada, .. napredak kapitalistike proizvodnje nuno podrazumijeva ela se opa prosjena stopa vika vrijednosti iska-
288
289
ima svoju specifinu proturjenost, tj. svoj vlastiti nacm ... izraavanja napretka drutvene produktivnosti rada).
A budui da nam odnos statike i dinamike dozvoljava da
razvoj proturjenosti smatramo samim kretanjem proizvodnje efekata strukture, moemo li rei da on sainjava i moto! njegova prevladavanja! Istovjetnost - ili razlika koju traimo izmeu te dinamike i te povijesti, oito je istoI'jetllost pojmol'Cl, te se ne moe zadovoljiti koincidencijom
koju ipso jano daje obina empirijska temporalnost: ako je
razvoj proturjenosti upisan u kronologiju jednog redoslijeda, onda je on sama ta povijest. A budUi da mi, nasuprot,
elimo postaviti odnos izmeu ta dva pojma, Marxov tekst
nam tu nalae da poemo oci eksplicitnijeg pojma (dinamika
raz\'oja strukture) kako bismo dospjeli ili pokuali dospjeti
do drugog (njene povijesne budunosti).
elimo li podrobnije odrediti to Marx podrazumije\'a pod terminom proturjena priroda i tendencija
naina proizvodnje, njegove nas vie puta ponOVljene formulacije tada sta\'ljaju pred problem odnosa strukture i njenih
djelovanja. Tendencija je odreena kao ogranienje, umanjenje, odlaganje ili preruavanje djelatnog, Tendencija je
zakon ije je integralno ostvarenje zaustavljeno, oslabljeno, usporeno uzrocima koji mu se suprotstavljaju (entgegenwirkende Ursachen) (VI, 247), ili ak ija su djelovanja (Wirkung, Verwirklichung, Durchfi.ihrung) ukinuta (aufheben)
(VI, 245) tim raznim uzrocima. Obiljeba tendencije javlja se
ponajprije kao nedostatak zakona, ali kao vanjski nedostatak, prouzroko\'an zaprekom vanjskih okolnosti koje ne za\'ise o njemu i ije je podrijetlo (za sada) neobjanjivo. Iz\'anjskost protin1ih uzroka oprm'dava injenicu da je njihovo vlastito djelovanje isto negativno, jer rezultat njihove
intcnencije nije u tom da one Illijenjaju rezultat zakona sa
mog, prirodu njegovih djelovanja, nego samo kronologiju
njiho\'e proizvodnje; tako dolazimo do toga da kao tendenciju definiramo ono to se ostvaruje sanzo IZa dugi rok, a uzroke okanjenja kao skup empirijskih okolnosti koje samo
prikrivaju bit razvojnog procesa. Tako zakon, pie Marx,
djeluje samo u obliku tendencije ije se djelovanje na upadlji\' nain pokazuje samo u odreenim okolnostima i u du
gim Hemenskim razmacima. (V, 251)
Ta definicija
~':om cmpiristikom
meutim
ne zac!m'oljava, jer se po
290
na kretanja proizvodnje ukoliko ono _Z<l-:isi o samoj .:trukturi. U Predgovoru prvom izdanju u Kapltalu, Marx plse:
Tu se vie ne radi o vie ili manje potpunom
razvoju dru tvenih suprotnos ti koje prou;-r~uj~ prirodn~ zakoni kapitalistike proizvodnje, nego o salllllll .tZln zakolllIIla,
o telldellcijama koje se pokazuju i ostvaruju gvozdenom
nudom. (Kapital, I, 18)
Isto tako u prvoj knjizi, kako bi formulirao zakon
o proizvodnji relativnog vika \Tijednosti, Marx pie:
Taj opi rezultat ,mi tu tret,irar:no kao d~ je. n~:
posredni rezultat i izravni cilj. Kad kapltailsta, povecavaJucl
proizvodnu snagu rada, snizuje cijenu koulja, on nema oba:
\'ezno namjeru da time smanji i nijednost radne sn~ge l
tako skrati onaj dio dana u kojem radnik radi za sebe sam~;
ali na kraju krajeva, on samo pridon8sei tom rezultatu 12 n donosi porastu op e stope vika vrijednosti. Ope i I1Ll~lle
telldencije (Tendenzen) kapitala valja razlikovati od oblIka
u kojima se pojavljuju (Erscheinungsformen). .
.
Mi tu ne moemo ispitivati kako se l1IWnelltl1l. zakOlli kapitalistike proizvodnje (immanente Gesetze) pO.Ja.vljuju u izvanjskom kretanju kapitala, kako se preds~avlJaJ~l
kao prisilni zakoni konkurencije i, samim tim, na::necu kapItalistima kao pokretai njihovih operacija, (Kapital, II, 10)
Tu se vidi da Marx kao tendenciju ne oznaava
jedno ogranienje zakona s vanjskih okolnosti, koje obvezatno ulaze u sferu pri\'idnosti, po\Tnilw fenomena, !lego
-akOli sam nezavisno od svake izvanjske okolnosti. Ako je
~1arxO\' rje~nik tu skup, moglo bi se pomisliti. da je .~akon o
raZ\'oju proizvodnje (koji se ogleda u opadanjU prohtne stope itd.) samo na prvi pogled ogranien.
Ali ako ispitam8 jedan po jedan uzrok,( koji se
suprotstaylja ostvarenju tendencije, Yidjet emo da su svi
oni bilo neposredni efekti strukture, bil~ oel,re ct e.l.z i st.rukturom koja odrec1uje granice (Grenzen) \'anranp nJlhO\'I11 ~~e
kata, Pn'i bi sluaj bio pO\'eanje intenziteta eksploataCIje,
opadanje vrijednosti postojeeg kapitala, relativna prenap.uenost i njena fiksacija u manje razvijenim granam.a prOl~
i'odnje, proirenje razmjera proiz\'odnje (i st i'aran]c \'aI1J~kuu trita) dok bi dru~i sluaj bio
isp;d njene 'vrijednosti, Vim tim uzrocima, neposrednim
efektima strukture, svojstvena je Olllbi\'a!clllilUsr, tako da su
sii uzroci koji sprecl\aju djelo\anje
istodobno uzroci koji proiZ\'ode njegove efekte:
Kako isti uzroci koji povem'aju stopu yika \Tijednosti (produenje radnog vremena i samo )e rezul,t~t kn:pne industrije) ele smanjiti radnu snagu ~oJu zap<;>sIJ.ava Jedan odreeni kapital, oni istovremeno teze smanjenjU profitne stope i usporenju kretanja tog opadanja, (Kapiral, VI,
247)
291
Isto lako, smanjenje vrijednosti postojeeg kapitala vezano je za poveanje produktivnosti rada koje smanjuje cijenu elemenata postojanog kapitala, spreavajui na
taj nain da vrijednost postojanog kapitala raste proporcionalno sa svojim materijalnim opsegom, itd, Openito, promatramo li cjelinu drutvenog kapitala, utvrujemo kako
isti uzroci koji izazivaju opadanje stope profita, uzrokuju
i suprotne efekte (VI, 251). Taj je momenat sredinji, jer
nam omoguuje da ustanovimo kako svoenje zakona razvitka na stanje tel1dellcije nije neka deterrninacija izvan tog
zakona, to utjee samo na kronologiju njegovih efekata, nego ullutranja detenninacija proizvoc1enja njegovih efekata.
Efekt suprotnih uzroka, tj. samog zakona, nije zaostajanje
povijesnih posljedica kapitalistike proizvodnje, nego determinacija specifinog ritma proizvodnje tih efekata koji se
pokazuje IlegatiVIlO (kao restrikcija, itd.) samo u odnosu
na apovijesni apsolut jednog slobodnog, "neogranienog
porasta proizvodne snage rada (koja povlai za sobom i poveanje organskog sastava kapitala, i opadanje stope profita). Jo jednom, uostalom, definicija naina djelovanja svojst\"enog strukturi koji ukljuuje redukciju vidljive izvanjskosti suprotnih uzroka, vezana je za shvaanje drutvenog
kapitala kao dijela cjeline kapitala (VI, 233), to je teorijska
osnova prve knjige i prvog dijela druge knjige, tj. shvaanje
kapitala kao teorijske sinkronije o kojoj sam govorio u
povodu reprodllkcije. Cjelokupno Marxovo rasuivanje koje
omoguuje da se utvrdi postojanje i razina jedne ope prosjene stope profita, zasnovano je na takvoj sinkroniji (Marx
kae simultanosti) u kojoj je sumiranje kapitala dio po dio
mogue prema definiciji; kad bismo se morali upitati u kojem omjeru opadanje cijene sredstava za proizvodnju, jednog
za drugim, ne spreava da Hijeclnost fiksnog kapi tab raste u
odnosu na odgovarajui promjenljivi kapital, bilo bi nemogue utvrditi jedan takav zakon, Neisti teorijski status uzroka kOJi spreavaju opadanje ope stope profita, u nekim
formulacijama (koje sam ve naveo) jo vie istie stanovitu
Marxo\'u tekou ela eksplicitno misli tu sinkronijw< u onoj
mjeri u kojoj se tu radi o jednom zakol111 razvoja strukture,
Ali on je rjeava, budui da lenciellCioZl1o opadanje stope prajila izuzivu kOllkurel1cijll kczpilaia, lj" 1I1elzal1izam kojim se
djelo/mrno l'i'.~i izranWl'CUlje profita i formiranje ope stope
profita (Kapitai, VI, 269 (Na isti nain odreuje se i ograniava mjesto konkurencije iz koje Marx iskljuuje analizu
mehanizma analize kapitala uope, jer ona samo omoguava
izra\'na\"anje, ne odreujui razinu na kojoj se ono vri, kao
ni trinu cijenu neke odreene robe), Razvitak strukture prema jednoj tendenciji, naime prema zakonu koji ne ukljuuje
samo (mehani,:ki) proizvodnju efekata, nego i proizvodnju
dekat:l II jednom specifinom ritmu, znai ela je definicija
292
specifine
293
cije (0\"0 se odnosi i na cijene i \Tijednost robe koje navoclno ovise o variranju nekih faktora, kao to je najamnina,
prosjena dobit itcl.). Zakon (ili tendencija) u Marxa nije zakon varijacije veliine efekata, nego zakol1 proizvodl1je samih efekata: on odrec1uje te efekte na osnovi gral1ica izmeu
kojih mogu \"arirati i koje ne ovise o tom variranju (to isto
vrijedi i za nadnicu, radno vrijeme, cijene i razne dijelove
raspodjele vika vrijednosti); sa/l1o su te gr{lIli.ce odreene
kao efekti strukture, pa prema tome OiZe prethacle variranju,
umjesto da budll Iljel1a prosjena rezullanta. Tu nam je pro..
turjenost dana kroz zakon svog stvaranja na osnovi jednog
istog uzroka, a ne u varijaciji S\"og rezultata (razine akumulacije).
Ali ta definicija obuhvaa i ogranienje uloge protj. njenu za1'iSIZlI situaciju s obzirom na uzrok
(na strukturu): proturjenost postoji samo izmeu efekata,
ali uzrok sam po sebi nije podijeljen, ne moe se analizirati
u antagonistikim terminima. Proturjenost dakle nije prvobitna nego je naknadno stvorena. Efekti su organizirani u
niz posebnih proturjenosti, ali proces stvaranja tih efekata
nije ni na koji nain proturjean: poveanje mase profita
(dakle veliina akumulacije) i smanjenje stope (dakle brzina
akumulacije) izraz su jednog te istog kretanja u smislu poveanja koliine sredstava za proizvodnju koje pokree kapitaL Zato se, u spoznaji uzroka, otkriva samo privicl proturjel1osti: taj zakoll, kae Marx, )}tj. hou rei ta unutranja i nuna povezanost izmeu dvije stvari koje sal7zo priunutranja i nuna povel'idllO proturjcc jcdlla drugoj
zanost koja definira zakon proizvodnje efekata strukture
iskljuuje logiku proturjenost. S tog stajalita, )}ch"ostruki
efekt nije nita drugo nego dvostrukost (zwieschlachtig)
(VI, 233) zakona. Naroitu je zanimlji\"o uoiti kako sc Marx,
da bi izrazio naknadni i zavisni karakter stanovitih efekata
strukture, pOn0\'110 slui terminom koji je u poetku Kapiwla oznaanlO pogrenu kontraelikciju "in adjecto robe (vidi o tom izlaganje P, l'vbcherevja) , Efekti pak, sa s\"oje strane, predstavljaju obinu proturjenost (termin za termin: relativna prenapuenost i relativna superprodukcija itd.l I'(lspodijeljci7Zl na vie proturjenih aspekata ili djelominih
proturjenosti koje ne sainja\"aju samim tim neku nadoc.!re~1cnost, nego jellr~ostavno il~laju' suprotne efekte na veliinu
akumulacije.
turjenosti,
294
295
296
3. DINAMIKA I POVIJEST
Prethodne analize sacIn]avaju jo uvijek pojedimomente problematike u ijem se okviru moe teorijski misliti o prijelazu jednog naina proizvodnje u drugi.
Ta e se problematika mOi st\"arno artikulirati, tj. stvorili
jedil7stvo pitanja na koja valja odgovoriti, samo ako se pojmovi koji su do sada dani uspjeno postave jedni prema drugima (povijest, genealogija, sinkronija, dijakronija, dinamika, tendencija), tc ela se izdiferencirano definiraju njiho\"i
prccinlcti.
nane
S\"i ti pojmovi
koji su iroko deskriptin1i, taizgledaju nam kao
ko dugo dok ne postanu artiku"lirani
konceptualizacije povijesIlog vrei11el1a, U toku ranijeg i,bganja, Althusser je dokazao ela u s\'akoj teoriji povijesti (biJo
znamt\-enoj, bilo ieleolokoj)
i jedn;}
i nuzIl::t
iznleu
strukture
297
298
299
logie.. ~COllO}}liqlle). Timc sc u klasinoj i neoklasinoj ekonoml)1 moglo ukazati na ideju ekonomske ravIlotee, tj. na
stvo mora konstituirati kao preplitanje, ija je priroda ponajprije problematina, Marx je u povodu toga pisao:
.,)l .
U takvom tumacnju, u kojemu se i sama dinami~a kapitalistikog sustava ukazuje samo kao jedan moment,
Jedan lokalni \'id afirmacije relativnog i evolutivnog karaktera. zakona ekonomije, jasno se pokazujc struktura uklalJili/Ja l'relllella koju sam prije ve oznaio. Pojmovi historije
i dinamike postaju tako dvojnici, jedan popularan (historija),
drugi nauni (dinamika), budui da bi drugi izraavao upravo
determinaciju povijesnog kretanja na osnovi jedne strukture.
Uz ta dva pojma mogli bismo dodati i trei, onaj dijakrol1ije,
koji tu ne. bi pletstavljao nibknl nonl spoznaju, nego jednostavno Izrazavao oblik jedinst\'cne linearne temporo.lnos!i
kOJa JC sadrana u identifikaciji eh'a prethodna pojma.
Ali jedno tab'o i tanje Marxa u ci jelosti porie
Il.:inr konstituiranja pojmo\'a temporalnost i i p~\'ijesti u teo:'1.1 1. l\.alJi.~(lI(l, Ti suoysc. pojmo\'i mogli pojmiti (ili poc!razumJelJ) u njihovu uoblcaJenu znaenju, tj. u njihovoj idcolokoj
uporab], Ll tekstu kao to jc Predgovor Pri/oiZl!, od koie!'! smo
poi;!i: oni tu naprosto funkciju ela odrede i O;::iZCIL'C jedi1'"a teorijsko podruje ju llesagieciLllIO II iljegol'oj Slrukwri, Ali Ll
o.naliz~ll1la Kapitalu, kao to nam je dokazalo proum'anje
J7n'Obl~lle akumulacije i teildelIcije naina proiz\'odnje, oni
su prOizvedeni posebno i razliito: njihovo jedinstvo, umjesto e!? budc prctposta\"ljeno u jednoj uvijek ve danoj koncepCIJI \'!cmena uope, trcba da se izgrac1uje polazei od
.Jedne pocctne razlike koja odram'a sloenost analizirane cjeline. TL~ je mogua generalizacija naina putem kojega Ma'n
postavlJa problem jedinstva raznih ciklusa individualnih kapitala Ll sloenom ciklusu drutvenog kapitala: to se jedin-
300
rjeava prol/aval1jem obil1ilz preplit(l}zja preobra.aja Ll cirkulaciji roba koji su zajednika poj a
u postupcima cirkulacije kapitala i svake druge cirkulacije roba: lU je pOlrebalI
lIeki drugi l1Ietod prouavclllja, Do sada smo se zadovolja-
'""l
Poznato je da je druga metoda prouavallja koja sadri u biti analizu reprodukcije cjelokupnog drutvenoga kapitala, dovela do paradoksalnog rezultata jedne sinkronine strukture odnosa izmec1u raznih grana drutvene proizvodnje u kojoj je posve ieznuo isti oblik ciklusa. Mec1utim jedina ona omoguuje misao o ispreplitanju razliitih cildusa individualne proiz\'odnje. Isto tako, kompleksno jedinstvo raznih \Temena historijske analize, onih koja zavisc
o postojanosti drutvenih odnosa i onih u kojima se ocrtan)
preobraaj drutvenih odnosa, u pn'om redu je problematino: ono mora biti izgrac1eno jednom drugom IIzelOdo;n
prOll(ll'wzja.
Odnos teorijske zavisnosti pojmova vremelIu i povijesti na taj je nain obrnut u odnosu na prethodni oblik
koji pripada empirijskoj ili hegelijanskoj historiji, ili ita
nju Kapitala koje implicite ponovo uvodi empirizam ili hegelijanstvo. Umjesto da strukture historije zavise o strukturi
vremena, strukture temporalnosti zavise o strukturama historije. Strukture temporalnosti i njihove specifine razlike
S/l'araju se u procesll kOllstiluirwzja poj1l1ova historije kao
nune determinacije njegova objekta. Definicija temporalnosti i njenih razliitih oblika tako postaje eksplicilllO nuna:
j eclnako tako neophoclnos t os milj en j a odnosa (ponezi vanj a)
raznih
t.' za
Ll
neophodnost.
U Marxo\'oj teoriji jedan sintctiki pojam nemena ne moe dakle nikad biti ncto unaprijed zadanu, nego
samo rez.u!wL Analize koje prethode u ovom izlaganju, omogum'aju nam u odrec1enoj mjeri anticipiranje tog rezultata
i predlaganje diferencijalne definicije pojmova koji su maloprije bili ispremijeani, Vidjeli smo da analiza odnosa koji
pripadaju jednom odrec1e17om nainu proiz.vodnje i sainja
vaju njegovu strukturu, moraju biti shvaeni kao konstituiranje jedne teorijske sinkronije: to je ono to jc, Ll pon)-
301
du kapitalistikog nacma proizvodnje, Marx mislio pod pojmom reprodukcije. Toj sinkroniji neumitno pripada analiza
svih efekata svojstvenih struktura naina proizvodnje. pojam dijak roll ije bit e dakle rezerviran za vrijeme prijelaza
jednog naina proizvodnje u drugi, tj. jedno vrijeme determinirano zamjenom i preobraajem proizvodnih odnosa koji sainjavaju dvostruku artikulaciju strukture. Tako postaje jasno da su genealogije sadrane u analizi prvobitne
akumulacije elemel1ti dijakrol1il1e analize, pa se nezavisno
od stupnja njihove teorijske razrade opravdava i razlika u
problematici i metodama izmeu onih poglavlja Kapitala koja su pos\'eena prvobitnoj akumulaciji i svih ostalih, a to
je razlika koja premauje s\'aku razliku u nainu izlaganja
ili knjien10m obliku. Ta razlika je posljedica strogog razliko\'anja izmeu sinkronije i dijakronije, a u prethodnom se tekstu nalazi i jedan primjer toga, na koji u se vratiti: od trenutka kad sam analizirao oblik dva odnosa (vlasni tvo, s tvarno pris vaj an j e) svo js tvena kapi talis tikom nainu proizvodnje i njihov meusobni odnos, utvrdili smo
kronoloko odstupanje Ll konstituiranju ta dva oblika, budui ela kapitalistiki odnos dasnitva (kapitalistiki proizvodni odnosi) kronoloki prethodi kapitalistikom obliku
stvarnog prisvajanja (proizvodnim snagama kapitalizma);
to je odstupanje Marx izrazio razlikom formalne supsumpcije rada kapitalu i njegove stvarne supsumpcije. Ja sam
tada primijetio da je to kronoloko odstupanje bilo kao takvo
ukilluto u sinkronikoj analizi strukture naina proizvodnje,
da je tada bilo nebitno za teoriju. To odstupanje, koje tada
isto i jednostavno nestaje, odista moe biti miljeno samo
u teoriji dijakronije, ono ini prikladni problem za dijaholIiku wlalizu (tu \'alja pridodati kako izrazi dijakronika
analiza, "dijakronika teorija nisu isto strogi, le da je
bolje rei analiza (ili teorija) clijakrollijc. Jer, uzmu li se
onije pojmo\'i sinkronije i dijakronije u znaenju koje ja
predlaem, izraz clijakronika teorija gubi Ll biti svaki smi,,210, jer je s\'aka teorija sinkronika ukoliko izlae sustavni
skup pojmovnih odreenja. U prethodnom je izlaganju Althusser kritizirao razlikm'anje sinkronije i dijakronije ukoliko
ono ukljuuje korelaciju predmeta ili vido\'a jednog te istog
predmeta, dokazujui kako ono u osnovi prcuzima cmpirisliku (ili hegelijansku) Sll'Llkmru \'remena, Ll kojoj je dijakroniko samo nastajanje sadasnjeg (sinkronikog l. Odmah
je jasno ela u tako prihvaenoj uporabi ne moe biti tako,
budui da sinkronija nije neka St1'ClrilCl sadanjost sun-emena sa sobom, nego sadanjost teorijske analize u kojoj su dane s\'e determinacije. Ta definicija dakle iskljuuje svaku korelacijll dva pojma, od kojih jedan oznaava strukturu mi
saonog procesa, a drugi jedan poseban, relativno autonoman
predmet misli, i to samo irenjem svoje spoznaje.
302
"
Ll ()Llnosu na
sr;.;dstaY(l za
potronju).
303
U toj izvanjskoj avanturi kapitalistika proizv'odnja dakle uvijek nailazi na svoje vlastito u11utranje ogranienje, tj, nju neprekidno i dalje odreuje njena vlastita
struktura.
Sal/lU se Ll \'remenu te dinarnike moe odrediti
clob:,,, kapitalistike proizvodnje, jedne njene grane ili jednog skupa proizvodnih snaga: to se doba mjeri upravo stupnjem odnosa postojanog i varijabilnog kapitala, tj, Ullutra,(!ljim orgwIskilli sastavom kapitala:
PO sebi je razumljivo da, to je starija kapitalistika pruizyocillja, vea je brojana masa akumulirana sa
svih strana i slabiji omjer koji nova proizvodnja zlata svake
godine dodaje toj masi itd. (K(lpiral, V, 120)
ni
\Tijeme
ekonomske
'ilu\'i.:'':"'t
povijesti,
ako
::k');:onl~l:::
Se
bavi
5tV3.1"-
}
I
l
I
I
306
lem ne ulazi u prouavanje strukture naina proizvodnje. Naprotiv, to odstupanje ini bit mal1ufakture kao prijelaz oblika. Pojmovi kojima se slui Marx da oznai to odstupanje,
jesu pojmovi stvarne supsumpcije i formalne supsumpcije (rada kapitalu). Formalna supsumpcija koja poinje
oblikom domae radinosti za raun kapitalistetrgovca a zavrava industrijskom revolucijom, obuhvaa sveukupnu povijest onog to Marx naziva manufakturom.
U stvarnoj supsumpciji krupne industrije, radnikova pripadnost kapitalu dvostruko je odreena: on, s jedne strane, ne posjeduje materijalna sredstva kako bi mogao
raditi za svoj raun (vlasnitvo sredstava za proizvodnju); s
druge mu strane, oblik proizvodnih snaga oduzima mogu
nost da sam, izvan organiziranog i nadziranog udruenog
radnog procesa stavi u pokret drutvena sredstva za proizvodnju. Dvostruka determinacija ini oiglednom homologiju
u obliku dva odnosa koji sainjavaju sloenu strukturu naina proizvodnje: oba se mogu oznaiti kao odvajanje radnika i sredstava za proizvodnju, a to opet znai da ti odnosi
jednako tako kroje svoje podrke, te za radnika odreuju
sredstva za proizvodnju, a za neradnika oblike individualnosti koji se pokrivaju. Radnici koji su, u procesu proizvodnje,
u odnosu apsolutnog nevlasnitva prema sredstvima za proizvodnju, sainjavaju kolektiv koji pokriva kolektivnog radnika sposobnog da stavi u djelo podrutvovljena sredstva
za proizvodnju krupne industrije, te da na taj nain stvarno
prisvoji prirodu (predmete rada). T u dakle, pod imenom
stvarne supsumpcije opet nailazimo na ono to je Marx
unio u Predgovor Prilogu kao korespondenciju izmeu proizvodnih odnosa i stupnja proizvodnih snaga. Moemo, prema
tomu tono odrediti u kom smislu valja uzeti termin korespondencije, Kako oba odnosa mec1u kojima postoji homologija pripadaju istoj razini, sainjavajui sloenost proizvodne
strukture, ta korespondencija n" moe biti neki odnos pre\'oenja ili reprodukcije jednog od strane drugog (oblika proizvodnih snaga oblicima proizvodnih odnosa): nijedan od
njih ne biva podreen drugom, nego je rad taj koji je supsumiran pod kapital, i ta je supsumpcija stvarna kad je
lako dvostruka determinirana. Korespondencija j", dakle s\"a
sadrana Ll jedinstvenom krojenju "poc!rki proizvodne
strukture i onom to sam maloprije naz\"ao uzajamnim ograjednog odnosa drugim. Jednako iako postaje jasno
da je ta korespondencija u biti potpuno razliita od svake
druge korespondencije izmeu raznih stupnjeva drutvene
strukture: ona se ut\Tuje u strukturi jednog posebnog nivoa (proinodnje) i posve o njemu ovisi.
t
U formalnoj supsumpciji, nasuprot, pripadnitvo radnika kapitalu odreeno je samo njegovim apsolutnim
nevlasnitvom sredstava za proizvodnju, a nikako oblikom
307
308
Ono to se nekada nazivalo zakonom korespondencije izmeu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, bilo bi dakle mnogo bolje, kao to to predlae Ch. Bettelheim,
nazvati zakonom korespondencije ili ne-korespondencije potrebne izmeu proizvodnih odnosa i karaktera proizvodnih
snaga (u: Les cadres socio-ecolZomiques et l'organisation de
la PzalZifiratio/1({, V, Ecole des Hautes Etudes, 1965). Tako e
on iznijeti da je pravi predmet zakona korespondencije odreivanje djelovanja unutar proizvodne strukture i raznovrsni nain tog odreenja, a ne neki iz.raajni odnos koji je samo nalije jednog mehanikog kauzaliteta.
Od oblika te unutranje korespondencije proizvodne strukture za\'isi nain korespondencije izmec111 raznih
stupnjeva drutl'ene struktllre koja je prikladnije nazvana
nainom aTtikulacije tih stupnjeva. U prethodnom tekstu ve
smo naili na tu artikulaciju u dva oblika: s jedne strane u
determiniranosti zadnje presudne instancije u drutvenoj
strukturi koja ovisi o kombinaciji svojstvenoj nainu proizvodnje o kojemu je rije; s druge strane, u povodu oblika
proizvodnih snaga svojstvenih kapitalu i naina posredovanja nauke u njihovoj historiji kao determinaoiji granica u
kojima djelovanje jedne prakse moe izmijeniti drugu, od
koje je relativno nezavisna. Tako je nain posredovanja zn~
nosti u praksi ekonomske proizvodnje odrec1en novum obllkom svojstvenim proizvodnim snagama (jedinstvu sredstava i predmeta rada). Poseban oblik korespondencije O\'is1 o
strukturi dviju praksi (prakse proizvodnje, teor'ijske prakse):
on tu dobija oblik primjene znanosti, u uvjetima koji su odreeni ekonomskom strukturom.
Mi moemo poopiti taj tip odnosa izmeu dV1ije
relativno autonomne instancije, koji se, npr" nalazi i u odnosu izmeu ekOllOl11ske prakse i politike prakse, u oblicima
klasne borbe i drave. Marxove su indikacije tu mnogo podrobnije, premda Kapital ne sadri posebnu teoriju klasne
borbe, prava i drave. I tu je korespondencija analizirana
kao nain posredovanja jedne prakse u granicama koje odreuje druga praksa, Ono vrijedi za posredovanje klasIle borbe
Ll gianicama koje odreuje ekonomska struktura: u poglavljima o rad II 0111 dalZu i o piaallla i IzajCl.lJlllini, Marx nam
dokazuje ela su te veliine pod\Tgnute promjeni koja nije
odreena samom strukturom i ovisi o odnosu snaga. Ali promjena se zbiva samo u odreenim granicama (Grenzen) koie su dane u strukturi: ona dakle posjcduje samo relativnu
~utonomiiu. To isto \Tijedi za posrcdo\'anje prava i c1ra\'c II
ekonomskoj praksi koju Marx analizira na primjeru tvomi
kog zakonodavstva: posredovanje drave je dvostruko determinirano, svojim oblikom openitosti koji ovisi o posebnoj
strukturi prava, te svojim djelovanjima koja su diktirana
309
nunostima ekonomske prakse (zakoni o porodici ti obrazovanju reguliraju rad djece, itd.).
Ni u tom sluaju mi dakle ne nailazimo na neki
odnos transpozicije, prevoenja ili obinog lizraavanja izmeu razliitih instancija drutvene strukture. Njihova se
korespondencija moe zamisliti samo na osnovi nJihove
relativne autonomije, njihove vlastite strukture, kao sistem
intervencija tog tipa jedne prakse u drugoj (ja tu, naravno,
oznaavam mjesto jednog teorijskog problema, a ne iznosim
jednu spoznaju). Te su intervencije onog tipa koji smo malo
prije naveli, pa su prema tome u svom naelu ireverzibilne:
oblici intervencije prava u ekonomskoj praksi nisu istovjetni
s oblicima intervencije ekonomske prakse u pravnoj praksi,
tj. s djelovanjima koje na pravni sustav, upravo uslijed njegove sistematinosti (koja i sama sainjava jedan sistem
unutranjih ogranienja), moe imati ne.kJi preobraaj dik
tiran ekonomskom praksom. Isto tako jasno je da se klasna
borba ne svodi na borbu za nadnice i radno vrijeme, koja je
samo jedan njen moment (autonomizacija i ekskluzivno shvaanje tog momenta u okviru politike prakse radnike klase
svojstveni suekonomizmu koji upravo hoe da sve ne-ekonomske instancije drutvene strukture svede na jednostavne
odnose, transpozicije ili fenomene ekonomske osnovice. Korespondencija izmeu stupnjeva prema tomu nije jednosta<
van odnos, nego sloen skup posredovanja.
Moemo se sada \'rabiti problemima prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi, na osnovi diferencijalne analize drave, prava, politike sile u konstituiranom nainu
proizvodnje i u pI1ijelaznoj fazi. Ta diferencijalna analiza implicitno je sadrana u analizama tvomikog zakonodavstva
(Ka pital, II, 159-178) i sal1gviral1og zakonodavstva koje
ulazi u prvobitnu akumulaciju (Kapital, III, 175-183). Umjesto posredovanja reguliranog ogranienjima naina proizvodnje, prvobitna nam akumulacija otkriva jedno posredovanje
politike prakse u njenim raznim oblicima, iji je rezultat
transformacija i fiksiranje ogranienja naina proizvodnje:
Buroazija se u nastanku ne moe osloboditi stalnog uplitanja c1ran~; ona sc njome slui kako bi regulirala"
nadnice, tj. da ih snia\"a na pogodnu razinu, kako bi produila radni dan i odrala radnika na eljenom stupnju ovisnosti. Ovo je jedan od bitnih momenata prvobitne akumulacije (III, 179).
Neke (od raznih metoda prvobitne akumulacije
koje se razvijaju u kapitalistikom razdoblju) zasnovane su
na uporabi grube sile, ali sve bez razlike eksploatiraju dravnu mo koncentriranu i organiziranu snagu drutva, da bi
silovito ubrzali prijelaz feudalnog ekonomskog poretka u kapitalistiki poredak i skratili prijelazne faze. Sila jest odista
310
babica svakog starog drutva u trudovima. Sila je ekonomski faktoI' (III, 193).
Oblici prava, dravne politike, nisu u prijelaznom
kao ranije (artikulirani sa svojstvenim
ogranIenjima proizvodne strukture), nego odvojeni u odnosu na ekonomsku strukturu: analize prvobitne akumulacije
pokazuju, usporedo sa silom kao ekonomskim faktorom,
predlljaenje prava i dravnih oblika nad oblicima kapitalis<
tike ekonomske strukture. To e se odvajanje izraziti ako
se kae da nam se korespondencija ovdje ponovo ukazuje Ll
obliku Ile-korespondencije izmeu raznih razina. U razdoblju prijelaza postoji ne-korespondencija zato to nain uplitanja politike prakse, umjesto da sauva granice i svoja
djelovanja proizvede pod njihovom determinacijom, te granice pomie i mijenja. Ne postoji prema tomu neki opi oblik
korespondenci je razina, nego varijacija oblika koji ovise o
stupnju autonomije jedne instancije Ll odnosu na drugu (i na
ekonomsku instanciju) i od naina njihova uzajamna uplitanja.
Zavrit u ove vrlo shematske ,indikacije pripomenom da je teorija o odvajmljima (u ekonomskoj strukturi,
izmeu instancija) i oblicima ne korespondencije mogua iskljuivo putem dvostrukog povezivanja sa strukturom dvaju
naina proizvodnje, u smislu koji smo definirali na poetku
ovog izlaganja. U sluaju manufakture npr. definicija ne-korespondencije za\fisi o definiciji oblika individualnosti koji
su determinirani u obrtnitvu, s jedne strane, te u kapitalistikom vlasnitvu nad sredstvima za proizvodnju s druge
strane. Jednako, razumijevanje prednjaenja prava zahtijeva
poznavanje struktura politike prakse u ranijem nainu proizvodnje, kao i elemenata kapitalistike strukture. Uporaba
sile i n jenih ureenih oblika (intervencijom drave i prava)
zavisi o oblicima i funkcijama politike instancije u feudalnom drutvu.
razdoblju
prilagoeni
311
problemi prijelaza i oblika prijelaza jednog naina proizvodnje u drugi, problemi su sinkronije koja je openitija od sinkronije samog naina proizvodnje koja obuhvaa nekoliko
sistema ,i njihove odnose (prema Lenjinu, u Rusiji je, u poetku razdoblja prijelaza na socijalizam, postojalo i do pet
koegzistirajuih naina proizvodnje, nejednako razvijenih i
organiziranih, u jednoj hijerarhiji s dominantom). Analizu
tih odnosa dominacije Marx je samo skicirao, i ona sainjava
jedno od glavnih podruja otvorenih istraivanja njegovih
sljedbenika.
Kao to se vidi, nae izlaganje dospijeva do otvorenih problema i ne moe pretendirati ni na to drugo do na
to da ukae na otvorene probleme ili da ih stvori. Rjeenje
tih problema nemogue je predloiti bez novih produbljenih
istraivanja. Drugaije ne moe biti, uzme li se u obzir da
Kapital o kom razmiljamo, zasniva odista jednu novu znanstvenu discipIinu, tj. otvara jedno novo polje znanstvenoga istraivanja. Nasuprot zatvorenosti koja ini strukturu jedne
ideoloke oblasti, ta je otvorenost tipina za nauno polje.
Ako je nae izlaganje imalo neki smisao, ono se moglo sastojati samo u tom da u najveoj moguoj mjeri definira teorijsku problematiku koja zasniva i ot\"ara to polje, u tom da
raspozna, identificira i formulira probleme koje je Marx ve
postavio i rijeio, ,i na kraju, u toj spoznaji, da u Marxovim
pojmovima i oblicima analize otkrije sve ono to nam moe
omoguiti identificiranje i postavljanje novih problema koji se sami od sebe ocrtavaju u analizi ve rijeenih problema,
ili se ukazuju na vidokrugu polja koje je Marx ve prouio.
Otvaranje toga polja povezano je s postojanjem problema ko
je valja rijeiti.
Pridodat u da nije sluajnost to neki od tih
problema koje postavljamo polazei iskljuivo od itanja Kapitala, dakle jednog stogodinjeg djela, mogu neposredno,
ak i danas, zadirati u neka pitanja suvremene politike i
ekonomske prakse. U probiemima teorijske prakse uvijek se
radi o problemima i zadacima drugih praksi, u obliku svojstvenom teorijskim problemima, tj. u obliku stvaranja pojmova koje njihova spoznaja moe pruiti.