Professional Documents
Culture Documents
Milan Subotić Anarhosindikalizam U Srbiji
Milan Subotić Anarhosindikalizam U Srbiji
AnarhosindikaJjzam U Srbiji*
UVOD: ANARHIZAM KRAJEM
19. VEKA - POJA VA
ANARHOSINDIKALIZMA
koncipirane antropologije i etike.
Po njemu, tenja ka
neprinudnoj, solidarnoj zajednici stalan je element ljudske prirode koji se osvetava u obliku
teorije. Vrednosti sadrane u
projektu slobodnog drutva su oduvek prisutne ali i
potiskivane dosadanjim ustrojstvom drutva, te je
teorije prosvetiteljska - ona treba
uloga
emancipatorski potencijal
da eksplicira
pokreta, a time je postao
zaglibio je u sek- masa.
tatvo, u manjinski aktivizam(;). Cesto se upravo u
tenja anarhista da se organizuju
istorijski ade- U svakom
nesposobnosti anarhizma da
na
nacionalnom
i
internacionalnom
nivou mora biti
kvatnu i delatnu organizacionu formu vidi jedan od
da
princip
njihove
organizacije
ne
2
glavnih uzroka njegovog
neuspeha ).
sme biti u suprotnosti sa vrednostima na kojima
sam pojam anarhije. Time se
autoFundamentalna teza
teorije revolucije
princip organizacije u korist fe(Bakunjin, Kropotkin) je teza o revolucionarnom
veze
grupa koje, udruene, ne
spontanitetu masa: revolucija je plod spontanog, saodbacivanjem pogube svoju autonomiju.
pokreta masa. Vremenom, teilitike kao legitimne sfere revolucionarne aktivnosti
subjekta revolucije se pomera do
te u
se
organizovanja anarhista u
neizdiferencirane kategorije naroda", mase', ka
I)
!)
J)
48
kao
alternative
partijama; to
je,
zadravalo nesmanjenu
mrnju prema
dravi, crkvi, armiji-svemu to stoji u pozadini kao
potpora direktnom neprijatelju, kapitalisti4). Ali,
reimi do sloma J9 l
koga koriste svi
U prisustvu nove vlasti, 1944. g.
se sindikat
Umro je,
Danas je
aktivnost (iz perioda do 1912.) potisnuta u zaborav pred reputacijom
novinara,
ute tampe koju
je stekao posle svoga ideolokog reza. Teret ove
slave, senka moralne i
kao da anulira i
trezven sud o niegovim stavovima iz
faze. l) U
ovom radu
da, bez osvrtanja na Cicva
kasniji
i intelektualni razvitak, analiziramo ideje i stavove koje je zastupao do
Balkanskih ratova.
nunom reviziju
shvatanja uloge revolucionarne teorije.
teorija se vie ne shvata samo kao artikulisani izraz
svesti masa
.naglaenije, kao formira
teori;a klasne svesti,,'). Insistiranje na ovoj for
ulozi anarhizma i anarhista
u sindikatima treba da predupredi opasnost od padanja u Iou
reformizrna. Bojazan od rastvaranja anarhizma u sindika!izmu, od opasnosti njegove redukcije na neposredne zahteve jedne klase izrazio je Malatesta na
kongresu u Amsterdamu (1907.) u
polemici sa Monatom 6 ). Svest o dijalektici neposrednih i krajnjih ciljeva sindikalizma i o ulozi anarhista
u
pokretu izraava i stav iz jedne
od
rezolucije koje su
na
Kongresu:
kongres sindi-
kate smatra borbenim organizaci;ama u klasnoj borbi, koje imaju za ciJj poboljanje radnih uvjeta a, u
isti mah, i unijama
koje poslutiti u
svrhu preobrazbe
drutva u anarhi
drutvo</).
(I) REVOLUCIONARNI
SINDIKALIZAM KRSTE
Dananjem
koji,
predrasuda pristupi
delu, na prvi pogled padaju u
sebe smatra revolucionarnim sindikalistom, prvim sledbenikom i popularizatorom anarhosindikalizma u Srbiji. On termine anarhizam,
revolucionarni sindikalizam ili samo sindikalizam
upotrebljava sinonimno mada, u
svom 9lavnom
radu Demo.kratlja i soci;a-
G.Woodcock, Allarchism,
London, 1977. s.302-303.
5) L.Sekelj, Nav.delo, s.3.
6) Vid.Woodcock, nav. delo,
s.249-251.
7) Cit. prema: D.Guerin,
Nav.delo, s.8l.
8)
Prilozi Zil
istoriju socijalizma, III.
Beograd, 1966. s.344.
9)
Ideoloko
struje u
pokretu SrbIje
1903-1914, Tokovi
revolucije, IV, Beograd,
1\l69., s.70. U izlaganju
podataka o aktivnosti
anarhosindikalista u Srbiji
uglavnom se oslanjam na
ovaj tekst, str. 69-92.
lO) Enciklopedija
Jugoslavije, I izd. t.2,
s.376.
II) Tako, na primer, A.
se gotovo
izvinjava to jednoj
daje
takvoj
prostor u svojoj Filozot/ji
u Srba, mada je
sa svojim materijalizmom,
teorijom odraza i
empirizmom sasvim
blizak tradiciji kojoj
pripada i
12) Sv.
i birokratski
sistem pred sudom
, (191O)(-u
Sl.Jova JI o
daljem tekstu: SU. uz
oznaku stranice)
Ide,1lizam i materijalizam,
Beograd, 1909.
13)
Demokratija
i socijalizam, Izdanje
Beograd 1910.
(U daljem tekstu: DiS, uz
oznaku stranice)
14)
Iz
programa,
Nova tamparija C.
i brata,
Beograd, 1909. (U
daljem tekstu: AP, UZ
oznaku stranice)
4)
II
kolosek
razvilka)4)
49
Deo
pokreta, koji se poziva na Marksa
kao svog
konstituie se kao
partija
revolucionarni
(socij<rldemokratija) i,
parlaideal, tei njegovom ostvarenju kroz
mentarnu borbu sa
partijama. Vremenom, u okviru ovog pokreta raste napetost
teorije i prakse: revolucionarna teorija postaje neprimerna
praksi. Socijalna
demokratija je nekad bila revolucionarna stranka,
pa je u toku vremena svojim sudelovanjem u poslovima buroaske drave, svojim
u parlamentarnom radu buroazije potpuno izgubila svoj revolucionarni karakter, zadravi saIllO svoju staru revolucionarnu frazeologiju, koja nikako ne stoji u saglasnosti sa njenom potpuno legalnom, dakle antirevolucionarnom praksom (AP, 32). Plod takvog razvoja socijaldemokratije je revizionizam koji, od
revolucionarnu frazeologiju, uspostavlja
teorije i prakse: Revizionijedinstvo
zam je jedan
pravac, on vodi samo realnu politiku bez ikakvog obzira
na krajnji
ideal (DiS, 159).
Nasuprot razvoju dela
pokreta koji
nje Marksom i, preko socijaldemokratije, zavrava
u revizionizmu,
rekonstruie drugi, paras Prudonom, teorijsku i
lelni krak koji
50
je da
u svom izlaganju
anarhizma i njegovog kasnijeg razvoja ne razume
antropoloke pretpostavke
socijalne
teorije, tj. pretpostavke koje utemeljuju
razvoja slobodnih pojedinaca u slobodnom drutvu. Ljudi su po prirodi egoisti - pie
Bakunjinovo stanovite
Pogreno
kao
argumentaciju
u prilog teze o separaciji proletarijata: izvan klasnih interesa nema nikakvih drugih socijalnih interesa (DiS, 245). Pritom, on,
svako pozi(ljudsku prirodu), ne temativanje na
zuje odnos proleterske i opteljudske emancipacije.
Do kraja radikalizovana teza oproleterskom ekskludo formulacije po kojoj
zivizrnu vodi
pravi anarhizam van proletarijata ne moe priznati
nikakve ljude (DiS, 242). Naravno, iz ovog stava
pa ni moralom,
sledi da pravi anarhisti nisu
u svom odnosu prema neproleterima : ...
kapitalisti su paraziti, te stoga njihova egzistencija
nema nikakve moralne vrednosti (DiS, 245). Cicva
dalje, otvoreno poziva radnike da, u skladu sa
unite kapitaliste! Time
svojim interesima, i
se i njegova kritika individualnog terora preobraava
u poziv na organizovani, kolektivni teror.
Bez obzira na istorijsku
nja, moemo
da, za njega, postoji konti
re viziju , u
nuitet,
razvoju revolucionarnog socijalizma: nekada je on
bio poznat pod imenom anarhizma a sada pod
imenom revolucionarnog sindikalizma
2. Kritika socijaldemokratije
u svojim tekstovima
vie mesta
kritici socijaldemokratije nego kritici
drutva i pozitivnom
revolucionarnog sindikalizma. Pri tome, njegova kritika obuhvata: (a)
socijaldemokratsko shvatanje puta u socijalizam i
(b) samu koncepciju socijalizma kao cilja tog puta. On smatra da je Marks kriv to se revolucionarno radnitvo organizovalo u nacionalne partije i
u
politici, a da su njegovi
uzelo
logikom
ivota, napupretpostili i sam revolucionarni ideal.
stavke - odbacivanje politike i drave - su prisutne
u oba aspekta njegove kritike socijaldemokratije.
buroaski
teren; na tom terenu burproletarijat
koncepta proizlazi iz
tradicije koja se
upravo temelji na negiranju
ljudske slobode u svetu u kome postoji bilo koji od ova dva
elementa
drutva. Dravni socijalizam je contradictio in adjecto (DiS, 115) jer, naprosto, u samom pojmu socijalizma je podrazumevana an-arhija. Samo istovremenim ukidanjem privatnog vlasnitva (kao izvora eksploatacije), drave
i crkve (kao svetovnog i duhovnog autoriteta)
zadobij a slobodu. U protivnom, imamo dravni socijalizam koji je novo izdanje kapitalizma, tj.
drutvo u kojem names to mnoine eksploatatora postoji samo jedan, mnogo snaniji (drava).
je
15)
Preobraaj
socijalizma u Evropi pojava revolucionafllog
sindikaljzma, 1zdanje
knj. i antikv.
Beograd,
b.o.g. ,s.8, (U daljem
tekstu: Pr, uz navodenje
stranice)
razlikovanje Marksove i
(socijaldemokratske) koncepcije socijalizma kada je u pitanju odnos prema dravi. Ovo
razlikovanje, istina, nije dosledno provedeno i potpuno razvijeno. Ipak,
da je Marks,
klasni karakter drave, principijelno
negirao
koegzistencije drave i besklasnog drutva. To stanovite je
kom, te je i Marks ... prema tome, teorijski anarhista (DiS, 212) jer i on, poput anarhista, ... odi
drutvo predstavlja
bacuje dravu u
sebi bez driave (SJ, 41). Bitna razlika nastaje' u
daljem
anarhisti (pa, i
iz zajed
polazita
... da
drava potpuno nestati uploleterskoj revoluciji (DiS, 212),
tj. da je revolucija istovremeno ukidanje drave i
ostvarenje komunizma, a Marks smatra da, neposredno nakon revolucije,
u
sredstvo kondravi moe i treba da bude
stituisanja besklasnog drutva. Dakle,
ne
smatra da je za Marksa osvajanje dravne vlasti i
njeno
kao
drave cilj
kao to je to kod njegovih
Sa tog stanovita
da je Marks ...
sa kojim
dananji marksisti imaju onoliko malo
koliko i dananji popovi sa Isusom Hristom (AP,
27). Ali, ambivalentnim,
stavom prema dravi i zalaganjem u Internacionali za
borbu
partija u nacionalnim
okvirima, Marks je
da njegovi
u kombinaciji sa Lasalovim pruskim socljalizmom<"
._.
razviju teoriju dravnog
51
!6)
52
nosti i
poloaja nego je rezultat podudaranja interesa radnitva i
revolucio
teorija je artikulacija
narnog
interesa zbiljskog pokreta, pa joj ovo jedinstvo sa
Do sada smo u rekonstrukciji
revolu- pokretom daje legitimitet da
i na njegove reforcionarnog sindikalizma ukazali na njegovo anarhi-
deformacije.
poreklo i
stav prema teoriji i praksi
se pozabaviti pitasocijaldemokratije. Sada
njem njegovog odnosa prema sindikalnom pokretu 4. Teorija revolucije - ideja generaln9g
jer, sindikaJizam nije isto to i sindikalni
trajka
pokret (Pr, 9). Tradicionalni sindikalni pokret je,
po
(1)
Odredivi revolucionarni subjekt (sindikalno organipartijama; (2)
autoritarno ustrojen i zovano radnitvo) i koncept
drutva (bezorjentisan na neposredne ekonom- dravna, federalna zajednica sindikalnih organizaci(3)
ske zahteve bez jasnog revolucion'arnog projekta no- ja) kao fundamentalne, strateke
doktrine,
vog drutva. Nasuprot tome, revolucionarni sindika- anarhosindikalisti se nalaze pred zadatkom
pokret obuhvata klasno
sindikate koji nja revolucionarne taktike kojom ostvariti svoj
su nezavisni, federalno organizovani i usmereni na ideal. Na osnovu prikazane kritike socijaldemokrati izgradnju skog parlamentarizma jasno je da, za anarhosindikarevolucionarnu destrukciju
novog drutva.
liste, revolucionarna promena ne moe biti posredoproleterskih predstavnivana
je da navedene osobine koje sindikalni ka. Kako je celina
drutva
pripokret pretvaraju u
matom baze, tj. procesom proizvodnje, proletarinisu nuno povezane:
je, npr. da postoje jat je, u krajnjoj instanci, najvaniji
od koga
sindikati koji su nezavisni od
partija (soci- zavisi celina drutvene reprodukcije. Za svaku revojaldemokratije) a da, istovremeno, ne'budu revolu- luciju je presudna promena u sferi proizvodnje a ne
cionarni, niti federalno ustrojeni (npr. engleski tre- politike - i
obliku
revolucija
djunioni). Ali, ne samo da ove osobine.nisu u ana- je prethodilo
ekonomske prevlasti
vezi.
se mogu i
kao
Poto bitno
radnika nije nji
Naime, zahtev za
sindi- hova uloga
(tj.
njihova
sa istovremenim zahtevima koji
kata je u
funkcija, onda je i adekvatna forma
njihove aktivnosti i ustrojstva (revolucionar- revolucionarnog aktivizma,
se
proleterska,
nost, federalizam) koji, u stvari, predstavljaju nor- direktna akCija u sferi ekonomije. Na prigovor da
socijalne teorije. Kon- svode totalitet revolucionarne borbe na njene ekomativni sadraj
sekventno razvijena teza o nezavisnosti sindikata nas nomske oblike, anarhosindikalisti odgovaraju idemora odvesti do stava Emila Puea da sindikalizam jom generalnog trajka koji, istina,
na tlu
proleterski pokret mora biti nezavisan u ekonomije, ali, kao potpuni slom
kao
proiodnosu na socijaldemokratiju ali i u odnosu na anar- zvodnje, zavrava ruenjem svih, pa i
sfera
pred
se postavlja
hizam. Drugim
drutva (Slom drave kao
znazadatak utemeljenja
uti-
generalnog trajka).
caja na sindikate uz, istovremeno, insistiranje na
izlaganje ideje generalnog trajka se
njihovoj nezavisnosti. Nunost reavanja ovog pro-
okvir anarhosindikalipoto i on, poput Sorela, smatra potpuno uklapa u
blema je
argumentacije. On u trajku vidi osnovno
da sindikati moraju ... ostati
odnosno
intelektualce
bi uspon mogao sredstvo direktne akcije, najvaniji oblik proleterstrukturom
dovesti do obnove hijerarhije ipodeljenosti radni- ske taktike koja je potpuno
dmtva (Pr. 14). Razlikal6) a sebe, istovremeno, smatra intelektualcem savremenog
neposredne i krajnje ciljeve proletarijata, Cigrupe u Srbiji.
koji organizuje
G.Sorel, Revolucija i
3. Revolucionarni
I dk I
nastl]e, Globus. Zagreb,.
1980., s.234.
cIOna DJ sm I a DI
sindikalizam
k
po ret
tradi-
17)
ijata kome ne treba drava kao organizator drutve- u fabrikama, seljatvo se neposredno )confrontira sa
predstavnicima dravnog aparata. Propagandni rad
!log i privrednog ivota.
sa seljacima treba zato usmeriti na artikulaciju i
podstrekavanje njihovog nezadovoljstva dravom na
b) Antimilitarizam i oruani ustanak
primerima odbijanja
poreza,
nepotovanju dravnih uredbi, odbijanja vojne obaDrava, ma koliko u svom proizvodnom temelju veze itd., a ne na irenju maglovitih teorija". Dok
poljuljana generalnim trajkom, ne moe biti samo gradski proletarijat, generalnim trajkom, paralie
!ljim i sruena. Ona na raspolaganju ima snaan privredni ivot, seoski proletarijat vri opstrukciju
represivni aparat (vojska) kojim moe da intervenie drave i potkopava njenu
Otuda se socijali"
ratno stanje, organizuje proizvodnju i zam mora danas oslanjati na seljake koliko i na
!lormalizuje ivot. Brojnost vojske i moderno naoru- radnike: tek kad obe te klase pokrene, tek tada
funje
uspeh tradicionalnih oblika stati na abe noge svoje. Interesi obeju tih klasa lee
barikada- u socijalno; revoluciji, u padu kapitalizma koji ih
revolucionarne, oruane borbe na
ma. Proletarijat, koji i
autoru, i
da njegovo delo predstavlja
najcelovitiju i najkoherentniju verziju anarhosindi
u Srbiji. Svi ostali sledbenici sin
pokret moemo, poput
na-
ideja u Srbiji (o kojima kasnije biti
zvati >>narodnim, samo ako on obuhvata veliku ve- vie
uglavnom ponavljaju njegove stavove
naroda, tj. ako je organizovano radnitvo ili ih predpostavljaju kao teorijski background
sopstvene
aktivnosti. Ipak, za procenu
najbrojnija socijalna grupa. Ali, Srbija je,
veka, zemlja seljaka - radnitvo u njoj
upadljivo vrednosti
ideja
insi- neophodan je i
malobrojnu socijalnu grupu. 17)
osvrt na njegov
rad
stiranje na
klasnoj, proleterskoj prirodi su- u srpskom
pokretu, tj. na njegov pokuaj
revolucionarnog projekbjekta revolucije i, istovremeno, pozivanje na na- ostvarenja
rodni ustanak su, bar u Srbiji, u medusobnom pro- ta.
Izlaz iz ove
je u proirenju
-enJ'a Hleba i slobode CI'cvaric' J' e,
pojma pro/etarijata - proiren, on obuhvata i se- Posle brzog gas
n,
ljatvo i time, zaista,
i legitimnost revo- U 'lmel'l' da Inedu srpske radnI'ke r,i/sprostiI'e ideJ'e
(14. 1.
lucije biva utemeljena na interesu
naroda. revolucionarnog sindikalizma,
Ovaj iri pojam proletarijata
koristi kada 1907.) sa izdavanjem lista
borba. On je
govori o perspektivama revolucije u Srbiji, ali ne i bio vlasnik, urednik i pisac
ovog nedeljnog lista. IR) Pored tekstova koji su trebali da
u izlaganju osnova
teorije. Pri
tome, on odbacuje tezu o socijalnom konzervativi- oslobode radnike predrasuda o anarhizmu (RB,
zmu i sitno-sopstveni
svesti seljatva
u l), u listu su objavljivani izvetaj i 0 napretku sindividu, pre svega, slovensko i romansko seljatvo (v.
pokreta u zapadno-evropskim zemljaDiS, 91-95). Cinjenica ekonomske eksploatacije
ma, kao i vesti i komentari iz
ivota
sa poloajem radnika. Je- Srbije.
liberalno shvatanje slobode
poloaj seljaka
je
da u
rudina razlika je u tome to se proletarizovanom se- tampe
, kao i vlasniku malog seoskog po- brici (Stradija) ismejava ne samo
srpske soljaku
i celokupni
establisooa, eksploatator ne pojavljuje personificiran u liku cijaldemokratije,
kapitaliste
II liku drave i grada (a oni. u krajnjoj
ment Srbije na
sa kraljem. Kritiku socijalde. ...
. .
mokratije
je
tezom o MarksohI11JI, predstavljaju jedno od lica Kapitala). Pa, i na
I"
. . b' .
k
V
.
d
...
k'
,
d'
k
vom
p
aglJatorstvu
preveo
.Je
10 JavIo te stove
.
me unara d nom p Ianu ... Jll ustn/s I naro I e sk
. P Rk"
d' d .
,
d
I'
d
'-k
'r'k'
d
..
d
er
ezova
I
.
amusa
u
oJlma
se
tVI'
I
a
Je
I
p oatISU naro e zem Jora llIC e. ,a o zapa III Jll u- M 't' k
. "k
.. b"
l" K
.
.. . d allI est k"
omullIstIc
stn"sk'
J I svet ek S'ploat'
I e na s" uzem I'Jora d'
llIC'k u naCIJU,
O e.partIje
'
.. ol' Ican paglJat. d onsltako je i na seljak jedan od tvoraca zapadno-evrop-
njige snOVI sOCIJa IZma: osnOVI emoskog vika vrednosti, jedan od izvora zapadno- kratIJe 19. veka (1843.)
dobiti (DiS, 97). Problem
borba je bila kratkog veka - poslednji
-evropske
Dstvarivosti proleterskog internacionalizma,( pri broj je tampan 22. 4. 1907. Izalo je ukupno 17
Dvakvom odnosu industrijskih i
brojeva: 15 redovnih i 2 vanredna broja povodom
Ilaroda se ne postavlja za
jer, po njemu, trajka u fabrici
na
Ovaj trajk je
proveru sindikakoristi od zapadno-evropskog vika vrednosti bio od velike vanosti za
da
teza i njegov neuspeh je doprineo brzom
imaju jedino kapitalisti. Ali, bitan je
"seljaci nisu nita drugo do radnici... koje eksploa- gaenju lista. Masovni trajk radnika
na
rie ceo svet (DiS, 97). Za razliku od industrijskog Cukarici, (izazvan nepotovanjem tarifnih ugovora
pokret
LI
Srbzii, 1870-
18)
Svoje
borbe
II
iz
knjizi Iz
je sabrao
53
19)
20)
21)
od strane uprave),
se
pogodnim za
opteg, revolucionarnog trajka. On je
pozvao radnike da upotrebom sile protiv trajkbrehera pa i, ako je to potrebno, ubijanjem poslodavaca
(!) pretvore ovaj trajk u generalni (Kako se vodi
trajk, RB, 25. 2. 1907.) Prema nekim
ma,
i P.
Sll i podelili nekoliko revol
Vidi: R.
Nav. deJa, vera
Sukob policije koja je titila
s.79.
trajkbrehere (seljake) i radnika zavrio se pogibi
trajk i
jom
borba je, u van
pogibija na
rednom izdanju od 1. 3. 1907., za neuspeh trajka
Cukarici, Sabrana deja,
i izdaju radnika optuila srpsku socijaldemokratiju.
tom 1., s.488, Rad,
Time je otvorena polemika
D.
i
Beograd, 1975. (U
K.
o
revolucionarnog genedaljem tekstu: SD, uz
ralnog trajka u Srbiji. Dok je
optuivao
oznaku stranice,
socijaldemokrate za oportunizam i izdaju
neposredno II tekstu)
Radnik, Kragujevac,
je isticao da su anarhisti
koji rad27.10.1907.;
nicima
krvave sukobe a sami tamo ne
novine, Beograd,
da bi se posle borbe javili kao strvinari
1.2.1908. (Podatak
da za sve okrive socijalnu demokratiju?'O). Za TucoNav. delo,
prema:
trajk je, kao poslednje sredstvo pritiska u
s.80)
borbi za neposredne ciljeve radnitva, revolucionaran i bez
granica legaliteta. Nije revo-
kansko
Verovatno
evolucijom<, rad
pokreta u kojoj se, vremenom, ne pokazuju
znaci spontanog ostvarivanja
ideala,
drutvo bez
sobila je proleterski pokret da shvati: da ostvarenje koje tek biti
prisile. U pozadini ovog stava
drutva ne moe biti kao kad se udari organizovane
naputa
poziciju stoji
dlan o dlan, krvavim sukobima i u svako doba. Pro- kojim
pomenuta
antropologija koja poletarijat je razumeo: da za ostvarenje toga cilja mora
se i samo dananje drutvo razviti i stvoriti pogodbe trebu prinude izvodi iz egoizma ljudske prirode
(Vid.DiS,149).
za dolazak novog (SD, I, 489).
Sa promenom odnosa prema dravi,
sinDok. su socijaldemokrati odbacivali taktiku general- dikalizam se redukuje na taktiku direktne akcije
. nog trajka
se na nepovoljne okolnosti koja, neutemeljena u
teoriji i neograkoje
poslednju bitku,
se
moralitetom i legalitetom, postaje puka tehgotovo ni ne
na problem ostvarivosti sindika- nika osvajanja vlasti.
funkcionisanja te vlasti,
programa u Srbiji.
sindikali- kao i njeno razlikovanje spram ranije
zam,
je uveren da na putu njegovog ostva- koncepta dravnog socijalizma,
sada ne
renja u Srbiji kao prepreka stoji jedino, pored pri- objanjava. Pa i kasniji
razvoj se moe
rodnih neprijatelja (drave i kapitala), socijalde- razumeti kao radikalizacija ovog
primokratija koja zavodi revolucionarno radnitvo na stupa problemu vlasti; princip efikasnosti zahteva i
pogrean put partijsko-parlamentarne politike. Izo- opravdava menjanje saveznika u borbi za postizanje,
stanak samorefleksije koja treba da situira projekt od svakog sadraja
cilja-osvajanja vlaradikalne drutvene promene u realni socijalni kon- sti. Sluba<'
klasi se, ako ta klasa izneveri
tekst
pada u
ako se istovremeno, kao
u pogledu preuzimanja vlasti, lako menja
kod
ovaj metodski zahtev koristi kao u slubu'< naciji ili njenim
predstavniciosnov za kritiku ranijih srpskih socijalista. Tako, ma.
npr.
u razmatranje kasnijeg
programa Svetozara
i drutvenih okolno- Ali, ne
razvoja,
moemo,
na kraju, primeniti njegove
sti koje tom programu nisu bile naklonjene: Mari na njega samog: Sav se njegov
22)
Bez obzira na
ovakve ocene Sv.
upadljivo je da
kada je
o
sopstvenom
projektu, ne razmatra
vreme kao
faktor njegove ostvarivosti.
da je kriterijum
revolucionarnosti
delatnost a ne teorijsko uverenje, Cicva
kada je u pitanju njegova sopstvena delatnost
posle neuspenog angaovanja na radikalizaciji rad
trajkova, na samog sebe ne primenjuje isti
eseji, kriterijum. Jer, ako je on 1907.g., kako tvrdi ondaBeograd, 1912, s.126.
nja socijaldemokratska tampa,?l) bio optuen i
S4
l)
2)
G.Sorel, Revolucija i
nasilje. Globus, Zagreb,
1980., s.82.
ivot, vlasnik i urednik
Beograd, 7,8,9/1906.
3) Isto, br.9/l906, 5.580.
4) Isto, br. 9/1906.
jj N.Divac, Povodom
jednog
o
D. Tucovit'u, KIljitevIlost,
Beograd, 10/1957, s.383.
6) Kao i u tekstu:
radni dan,
Socijalist, 1.5.1908.Bgd.
7) Radnik, Kragujevac,
6.9.1908. s.2.
N.Divac, nav.
Knjiievnost, 10/1957,
5.382.
Pojava
ideja unutar Partije, a naroprihvatanje tih ideja od strane
55
sve
potrebu
protiv, mi iz dana u dan
za jednim, jednostavnim, organizovanim, centralizo-
vie, stala naginjati upotrebi revolucionarnog, sindimetoda (RN ,b. l). U artikulaciji instin-
dikalne
organizacije smatrali kao osnovne
i prirodne klasne organizacije najamnih radnika,S)
Ali, u sukobu sa partijskim vodstvom koje je u svojoj kritici insistiralo na
pretpostavkama direktake opozicije" pomen uto proti
je postajalo sve zaotrenije i jasnije. Deo
opozicije se radikalizovao i, napustivi partiju, udruio u male grupe sa eksplicitno
kim programom. Drugi, kao npr. S.
su
napustili
uverenja i stekli nova. Deo
direktaa je bio
disidentske Narodne
stranke(, koja sa sindikalizrnom
nema dodirnih
i
je kratak
ivot
prekinut ratom (1914.). U svakom
posle
vanrednog kongresa 1912.g. u srpskoj socijaldemokratiji vie ne postoji unutarpartijska, direktaka
opozicija,
(III) ANARH0SINDIKALI-
GRUPE
U SRBIJI
1. Klub revolucionarnih sindikalista
l)
2)
56
Radni narod". l)
U uvodniku prvog broja Radnog naroda ukazuje
se na razliku
Iegalnog, drtavnog socijalizma socijaldemokratije i revolucionarnog sindikalizma, te se
da se srpska
klasa nije
interesi
radnog naroda i koji imaju dovoljno hrabrosti da se za te interese zaloe delom,
tj. revolucijom (RN ,b. 1).
Kluba su nameravali da pokrenu
biblioteku u kojoj bi tampali broure o pitanjima iz oblasti sindikalizma, socijalizma i anarhizma<(, U Radnom narodu (br.3-4, od 23.r 1911.) je objavljen ambiciC1zan
plan koji je obuhvatio broure Bakunjina, E. Puea, G. Ervea, P. Delsala. Izgleda da
ovaj plan nije bio realizovan - ne postoje, koliko je
nama poznato, bibliografski podaci o tampanju
ovih broura. U prilog tome govori i
da se
one ne navode ni u oglasu kojim se,
primerku Radnog naroda iz 1912.g.,
radnicima
literatura na srpskom jeziku.
Kluba su bili bliski
U teorijskom pogledu,
K.
- njihov revolucionarni sindikalizam
je bio
u prvom redu, kritikom socijaldemokratije. Insistirali su na tezi da se proletarijat mora
organizovati, van sviju partija i nezavisno od sviju
partija, u sindikate koji biti zasnovani na principima ,mlidarnosti, autonomije, slobodne inicijative
i federalizma (RN,b.l). Potvrdu uspenosti tako
organizovane
klase, kao i efikasnosti direktne akcije (trajka, sabotae)
Kluba su nalazili u uspesima
sindikalizma o kojima
su pisali tl Radnom narodu.
shvatanja
Bakunjina i Reklija, oni su u njima traili teorijsko
utemeljenje za svoje stavove pa je, tako, po njima,
i Bakunjin bio prvi
revolucionarnog sindikalizma (RN,b.2).
Svoju propagandnu aktivnost
Kluba su naro
razvili pred odravanje VI Kongresa Glavnog
saveza (31.V - 2.VI 1911.) u nadi da mogu
uticati na
sindikalnog pokreta u Srbiji.
Zalagali su se protiv
apsolutizma, socijaldemokratije za federalno ustrojstvo sindikata.
Opiran izvjetaj o kongresu panskih sindikata,
tampan u Radnom narodu trebalo je da poslui
kao uzor za rad
kongresa u Beogradu.
Ali, kongres se, u svojoj rezoluciji, izjasnio za cen
princip organizacije sindikata i prihvatio
patronat socijaldemokratske partije.
Ostavi izolovan, Klub se raspao, a Radni narod
je prestao redovno da izlazi da bi se, istina, u 1912.g.
jo nekoliko puta pojavio pod urednitvom starog
anarhiste Petra
List je tada izlazio neredovno, (po potrebi), a u zaglavlju je bio
kao organ anarhista-sindik;l1ista. U nama dostupnom broju od 2S.III 1912.g. (br.2), list je pozvao
na bojkot parlamentarnih izbora. Prema R.
zahtev Milana
i dvojice drugova da im se
biblioteke koja bi,
odobri osnivanje
optinorganizaciono, bila nezavisna od
ske partijske biblioteke. Odbijanje partijske uprave
da odobri pravila ove nezavisne, nove biblioteke
tenje), iza(jer je u njima videla
i drugove koji su hteli slobodno
zvalo je M.
i samostalno da rade, da se odvoje od partije i ljudi
koji
nemaju sa radnicima
(K,b.2). Stvorivi
kutak u
stanu, partijski disidenti su
propagandnu
akciju za organizovanje radnika u sindikate, za njihovo
od partije i za njihovu samostalnu
i revolucionarnu borbu (K,b.2). Njihovi pokuaji
na zborovima radnika i u trajkovida uzmu
radnike na direktnu akciju,
ma,
su se, na radost
tampe, zavravali
sa
organizovanim radnitvom. 3)
da
Komuna, Organ anarhista-komunista je
izlazi 1. maja 1910. g. Vlasnik i odgovorni urednik
je bio Stevan
a najrevnosniji
i saradnik, Milan
(do smrti, 1911). Do broja 5.
(10.IX 1910) list je izlazio bez oznake cene, na
osnovu solidarnosti, tj. dobrovoljnih priloga simpatizera. U prvoj godini (do 18.IV 1911) izalo je 13
brojeva Komune, a iz druge godine izlaenja
vano je jo 3 broja. 4) U uvodniku prvog broja redakslobodnu komunu ... u kojoj
cija, kao svoj cilj
samostalni sindikati rukovoditi celokupnom proizvodnjom, uzevi u svoje ruke sve stanove i fabrike,
zavode i radionice, zemlju i druga prirodna bogatstva (K,b.l).
broj tekstova u Komuni je
razmatranju i popularisanju
kih tema: generalni trajk, nezavisnost sindikata,
kritika socijaldemokratije.
militarizam i,
zbivanja u
Veliki deo lista je bio
3)
4)
Odjeka - Socijalizam
na
i delu (2. V 1912).
Po
Prilog
biografiji... , nekoliko
brojeva je izalo i 1912.g.
Nama su bila dostupna,
ukupno, 9 brojeva
Komune.
5)
partijske
opozicije 1908-19J3.,
Zbornik Mat.Slpske, Novi
Sad, 1961.
h)
Program Sindikata
slobodnih radnika,
Komuna, b.2,g.II,
5.8,1911.
Smrt Milana
uz K. Iskruljeva, naj istaknutijeg
novog sindikata, kao i neuspeh u omasovljavanju sindikata koji je
neuspehom anarsahosindikalista na kongresu Glavnog
veza - sve to je delovalo na pasivizaciju i rasturanje
grupe oko Komune. Uprkos
da ova
anarhosindikaligrupa predstavlja
organizaciju u Srbiji,
je da ona nije
uticaj na razvoj
pokreta i da
imala
je, u teorijskom pogledu, ostala u granicama popu
larizacije
57