NEVJEROJATNI BLAGOSLOVI

Zapanjujua pria o Benjaminu /napisao D. Ariarajah

Ovo je zadivljujua pria o Bojoj milosti koju nam je poslao jedan na itatelj, gospodin
Ariarajah, bivi policijski inspektor sa Sri Lanke, sada ivi u Melbourne-u u Australiji.

Ovo je pria o udu u mojoj obitelji, a odnosi se na mog sina, Nirmalana Ariarajaha
koji radi na pravnom fakultetu Sveuilita u Melbourne-u te njegovu suprugu Marion
koja je medicinska sestra. Oni su se oenili 2000.godine, a oekivali su svoje prvo
dijete u drugom djelu sijenja 2006.godine.
24.prosinca 2005.godine, svi su se lanovi nae obitelji okupili u njihovoj kui da bi
proslavili Boi. Meutim, u noi 24. prosinca Marion je postala zabrinuta te nam je
rekla da osjea smanjeno kretanje bebe u svom trbuhu. Odluili smo priekati do
idueg jutra. Tada smo rano ustali, a Marion i moj sin su odvezli neke nae roake na
melbournski aerodrom.
Sa aerodroma su otili izravno u Royal
Women's Hospital (Kraljevsku bolnicu za
ene) jer se inilo da se beba vie ne
mie. Bili su veoma zabrinuti zbog
takvog razvoja dogaaja. Nakon to su u
bolnici napravili razliite testove, lijenici
su otkrili da su srani otkucaji djeteta
veoma slabi pa su se odluili za
operaciju i vaenje bebe iz majine
utrobe.
uvi tu novost ostatak obitelji je pojurio
u bolnicu te je tamo neko vrijeme proveo
u tjeskobi ekajui nove vijesti. Oko 1sat
i 40 min. poslije podne, moj je sin izaao
iz operacijske sale te je rekao: Djeak
je., a zatim se vratio natrag da bi davo
potporu svojoj supruzi. Pet minuta
kasnije opet je izaao iz sale, ali ovaj put je plakao.
Dijete je 98% mrtvo i nema anse da preivi, rekao je. U tim okolnostima
lijenici ine sve to je u njihovoj moi da bi odrali bilo kakav znak ivota pa je beba
odnijeta na odjel intenzivne njege. Do tada je moj sin djetetu dao ime Benjamin. Pri
roenju on je teio samo 1350 grama. (Teina ispod 2500 grama klasificira se kao niska
teina pri roenju).
Sve je naa euforija zbog dolaska jedinog unueta nestala te smo snudeni ostali na
odjelu intenzivne njege. Benjaminovo je stanje zahtijevalo kombiniranu panju
sedmorice vrsnih lijenika koji su mahnito pokuavali spasiti njegov ivot jer su svi
njegovi nutarnji organi zatajili, ukljuujui i plua, svi osim njenih otkucaja srca.
Za vrijeme ove krize i bola u umu nam je bila misao da se molimo Bhagavanu. Kada
1

sam te veeri uao u svoju sobu za molitvu, pitao sam Bhagavana zato nam je dao
to dijete ako e nam ga uzeti tako iznenada i na takav nain? inilo mi se da sam
primio odgovor da bih trebao dodirivati dijete dok izgovaram Gayatri. Oajniki sam
se uhvatio za ovu poruku, nadajui se unutarnjem vodstvu te sam odluio to izvesti.
26. ujutro u 11 sati, moja supruga Lilian i ja stigli smo na odjel. Lijenik je stajao i
promatrao dijete koje je lealo u inkubatoru sa svom potrebnom opremom
prikopanom na njegovo tijelo, koja je podravala ivot.
Kad sam zapitao lijenika o djetetovu stanju rekao mi je da ono nee preivjeti
sljedeih dva sata. Tada sam zatraio njegovo doputenje da dodirnem bebu i da se
pomolim, sa ime se on sloio.
Paljivo sam uvukao ruku u inkubator, stavio je na bebinu glavu te sam u sebi
izgovorio Gayatri 108 puta. Kad sam zavrio s izgovaranjem bilo je 11 sati i 45
minuta prije podne.
Oko 12 sati i 40 minuta lijenik koji je promatrao dijete zavikao je pozvavi ostale
lijenike da dou jer je Benjamin disao. Kasnije kada sam ga zapitao kako se to
dogodilo, rekao je da on nema odgovor te da je to jednostavno bilo - udo!
To se dogodilo 26. prosinca. Uveer smo, moja supruga i ja, sjeli u naoj sobi za
molitvu te smo izgovorili Gayatri mantru 1008 puta. Bilo je to vrijeme tjeskobe i
intenzivne molitve Gospodu. Iste te noi Bhagavan je doao mojoj supruzi u san u
kome je hodao kroz cijelu kuu, od sobe do sobe, u pratnji nje i naeg sina, ali prije
no to je odlazio podigao je ara iz sobe te ga je bacio van iz kue.
Idueg jutra 27.prosinca, oko 11 sati i 30 minuta, kada smo stigli u bolnicu, moj je sin
rekao: Lijenici su dali do znanja da se Benjamin oporavio do zadovoljavajue
razine. Sada e sigurno preivjeti. Koji nevjerojatan obrat stvari! Nepotrebno je rei
da smo bili u ekstazi te da smo vikali od radosti iako smo svi bili iscrpljeni
emocionalno i fiziki. Nakon 10 dana beba je izala iz intenzivne njege, ali je ostala u
bolnici jo nekoliko dana.
Za vrijeme druge sedmice, lijenik koji je bio na
dunosti na odjelu na kome je bio Benjamin, pozvao
je mog sina i njegovu suprugu te je rekao: Izvrili
smo snimanje mozga i bojimo se da je oteen.
Oekujemo da e se kod djeteta pojaviti
tekoe.
Kada smo mislili da smo spaeni od najgore
situacije u naem ivotu, doekao nas je jo jedna
udarac. U svojim sam molitvama od Bhagavana
traio istinu o lijenikoj izjavi te se inilo da sam
opet dobio odgovor: Kada sam ga vratio,
maknuo sam sve nedostatke. To je bio samo
oiljak. Krajem treeg mjeseca Benjamin je doao
kui na veliku radost obitelji. Sada je bio voljen i

brinuli smo se za njega u vlastitoj kui, a njegovi su majka i otac izlijevali ljubav na
njega 24 sata na dan.
Prema Bhagavanovoj rijei, Benjamin je istinski sada napredovao te je nakon svog
prvog roendana poeo uzimati sva jela, a teio je 9 kilograma. Danas ide na
plivanje i ostale fizike vjebe te zovui 'mamu' i 'tatu' pokuava hodati nekoliko
koraka. Veoma dobro zna Babu i veoma se veseli kada se dnevno izgovara Gayatri
mantra.

Bilo je to vrijeme velike tjeskobe za nau obitelj koje je okrunjeno pobjedom zbog
darovane milosti koju nam je dao Gospod Bhagavan sa zdravim djeakom, spaenim
iz ralja smrti i nesposobnosti. Ima li ita to ON ne moe uiniti kada Ga pozovemo?
Izvornik: http://media.radiosai.org/Journals/Vol_05/01OCT07/07-Benjamin.htm
Prevela: Lidija Horvat, prosinac, 2008.