asopis Sarajevske sveske izraava zahvalnost

sljedeim institucijama i dravama na njihovoj podrci

Sarajevo Notebook magazine would like to thank
the following institutions and countries for their support
Open Society Fund Bosnia and Herzegovina
European Community
Sweden
Norway
Finland
Denmark
Switzerland
Portugal
France
Great Britain
Spain
United States of America
Ured za kulturu Grada Zagreba
The Balkan Trust for Democracy

Fletoret te Sarajevs

Redakcija
Ljubica Arsi
Basri Capriqi
Mitja ander
Ale Debeljak
Ljiljana Dirjan
Daa Drndi
Zdravko Grebo
Zoran Hamovi
Miljenko Jergovi
Devad Karahasan
Enver Kazaz
Tvrtko Kulenovi
Julijana Matanovi
Senadin Musabegovi
Andrej Nikolaidis
Boris A. Novak
Sibila Petlevski
Elizabeta eleva
Slobodan najder
Dragan Veliki
Marko Veovi

Glavni i
odgovorni urednik
Velimir Viskovi
Izvrni urednik
Vojka Smiljani-iki
Sekretar
Edin Hodi
Marija Fekete-Sullivan

NO

10
2005

Sadraj
U PRVOM LICU
Predrag Luci

Hrvatski za napredne:
mali jezikoslovni rjenik _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 11

TEMA BROJA
Savremena knjievnost i nai jezici
Daa Drndi
Ranko Bugarski
David Albahari
Midhat Rianovi
Radoslav Petkovi
Snjeana Kordi

Prilagoavanje rijei: jezik i politika _ _ _ _ _ _ _ 19

O starom jeziku i novim jezicima _ _ _ _ _ _ _ _ _ 33
Seno za sina
(Okasnele misli o izgubljenom jeziku) _ _ _ _ _ 39
O alosnom stanju nae nauke o jeziku_ _ _ _ _ _ 46
Vavilonska TV kula: neni uvod u raspadanje _ _ 63
I dalje jedan jezik _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 82

DNEVNIK
Drago Janar

Putovanja, samoe _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 93

MANUFAKTURA
Abdulah Sidran

Polona Glavan
Branko Seneganik

Poezija
Ne mogu da zaspim _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 111
Molitva za Zoru Rusanovu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 112
Tuga _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 114
Tarik_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 115
Dani bosanske knjige u Istri _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 116
Ne moe se ivjeti u Sarajevu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 118
Jugonostalgija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 119
Meni Timur _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 120
Morija _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 121
Kosmos tosmos_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 122
Vinko pripovijetka _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 125
Poezija
Pevajte_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 138
Sigurnost _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 139
Molitva _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 140
Sat naeg ivota_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 141
Nebo _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 142

Ajla Terzi
Bisera Alikadi

Andrej Blatnik
Ilja Sijari
Nikola Madirov

Sran Valjarevi
Olivera Nikolova

Jugozapadnjak _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 142
Ciklama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 142
Vrba _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 143
Maslina _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 143
Bukve _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 143
Moli i topal pripovijetka _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 144
Poezija
Kroki za portret _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 155
Oratori_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 155
Sarajevski tramvaj _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 156
Skoro pa hropac _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 156
Kada su cvjetale tikve_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 157
Pomorska _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 157
Zapis _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 158
Jeka _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 158
Hiljadama dana potom_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 159
Uas _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 159
Viva beba 99 _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 159
Dan _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 160
Fudijama _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 160
Insekti caruju?! _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 160
Tanka crvena crta pria _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 161
Biciklom, sredinom avgusta proza _ _ _ _ _ _ _ 169
Poezija
Povratak _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 199
Rastem _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 199
On jo uvek trai oveka
koji prodaje semenke _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 200
arobno pozorite_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 200
Prisustvo_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 201
upanje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 201
Izlaz _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 202
Ili _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 202
Hladna jutra _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 203
Prekoraenje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 203
Dani kada treba biti sam_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 204
Ne mogu_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 204
Moda jo uvek putuje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 205
60% tela je voda _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 206
Dooh sa drugog sveta _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 206
Zimski dnevnik _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 207
Rosicine lutke pripovijetka _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 221

Marinko Koec
Marija Fekete-Sullivan

Aleksandar Flaker
Mark Thompson

Predrag Matvejevi
Erica Johnson Debeljak
Keith Doubt

Rebro pripovijetka _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 229

Dvije prie:
udan par_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 233
Moj ivot sa Aristotelom _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 236
Bosanska pria _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 242
Vie biblijski nego balkanski
Za Danila Kia, na njegov
sedamdeseti esej _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 253
Mediteran na pragu novoga milenija esej _ _ 265
Dobiveno u prevodu esej _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 271
Sociocid u Bosni esej _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 285

MOJ IZBOR
etiri njemaka pjesnika:
izbor i prijevod Stevana Tontia:
Peter Huchel
Izvjetaj svetenika o propasti
njegove optine _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 297
Seosko predanje _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 298
Njemaka _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 299
Povratak kui _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 300
Usamljeni _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 301
Tebe shvatiti ko je u stanju? _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 301
Presuda _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 301
Christoph Meckel
Pregled_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 303
U vremenu dolazeem _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 304
Miolov _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 304
ovjek _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 305
Da samo se najvaniji _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 307
Ko bi mogao da zauzme mjesto _ _ _ _ _ _ _ _ _ 307
Michael Krger
Prosjaci _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 309
Kasno sunce _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 310
Svita za elo_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 311
Govor sporoga _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 311
Govor filozofa _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 312
Marx govori _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 313
Uwe Kolbe
Mlaani svjetski mir _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 315
Pitajui oca ta bi iskusio Tajzamenos,
kralj Sparte _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 316
ivimo_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 317
Za Allena Gingsberga,
umrlog 5. aprila 1997. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 317

HITLER, MOJ BRAT

Slobodan najder
Bernard-Henri Levy
Andre Glucksmann
Benjamin Korn
Manfred Riedel

Hitler, moj brat _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 321

Napomena o pitanju Heideggera _ _ _ _ _ _ _ _ _ 325
Susret pjesnika i mislioca_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 357
Sluaj Celine _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 371
Od Nietzschea do Hitlera? _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 391

PASO /PUTOVNICA/POTNI LIST

Hkan Bravinger
Marie Norin
Catharina Gripenberg
Ulf Karl Olov Nilsson

Eva Ribich
Aase Berg
Par Hansson

Pogled iz i u savremenu vedsku poeziju_ _ _ _ _ 405

26. maj 14.juni _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 416
Ne igraj se kraj bare _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 419
Sigmund Freud, opis sluajeva _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 421
U znaku saobraaja (Mali Hans) _ _ _ _ _ _ _ _ 422
Promjena (ovjek-pacov) _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 424
Jedini predmet (Schreber) _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 425
Ciklus o aovu _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 426
Prevoziti mast _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 427
Huderica _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 429

PORTRET SLIKARA
Tvrtko Kulenovi

Trenje i gojazne ptice o umjetnosti

Deke Hodia _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 435

BILJEKE O AUTORIMA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 455

EXECUTIVE SUMMARY _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 461

Predrag Luci

Foto: Leo Nikoli

Predrag Luci

HRVATSKI ZA NAPREDNE
Mali jezikoslovni rjenik
IZJAVA punim nazivom: Izjava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o poloaju hrvatskoga jezika. Donesena je
na sjednici Predsjednitva HAZU u Zagrebu, 23. veljae 2005.
Izjavom se izjavljuje: Hrvatski je knjievni i/ili standardni
jezik jedan i jedinstven. Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u Bosni i
Hercegovini (to naravno vrijedi i za Hrvate u Vojvodini i
Crnoj Gori) nemaju drugog jezika.
JEDNOST I JEDINSTVENOST nepobitne znaajke hrvatskoga jezika, verificirane i spomenutom Izjavom HAZU. Ali
ako je hrvatski jezik jedan i jedinstven, zbog ega se u njegovu
nazivu opet koristi ono shizofreno i/ili? Ako vie ne moramo
govoriti hrvatskosrpski ili srpskohrvatski (kako se ve slubeno zvao prvi materinski jezik na kojem sam kolovan), a ni
hrvatski ili srpski (kako je opet slubeno preimenovan materinski na kojem su me nastavili kolovati), kome je stalo do
toga da nas i na putovima jezine samostalnosti i suverenosti
prati to prokleto i/ili? Zar je osnovno svojstvo jednoga i jedinstvenoga hrvatskog jezika iskazivo latinskom sentencom Aut
aut aut nihil.? Ili jezik nad kojim se iivljavaju etatisti i ne
moe zavriti nigdje osim u et/autizmu?
PODNATPIS posljednja rije jezine shizofrenije u Hrvata, otkrivena nedavno na omotnici jednoga DVD-a. Ova bi
novosklepanica, ako niste razumjeli otprve, u svakodnevnoj
upotrebi trebala zamijeniti nehrvatsku rije titl. Treba li sumnjati da e nam tvorbeno naelo na kojemu je iznikla ova predivna rije, u skoroj budu nosti podariti i podnatporunika i
podnadbiskupa i nadpotpalublje...
SLOBODA GOVORA u Hrvatskoj je zajamena Ustavom
i istodobno ograniena nastavom hrvatskoga jezika. Izvan naziva jezika, u hrvatskome se ne doputa nikakvo i/ili. Na planu
naziva jezika, hrvatske se slobode ire i izvan granica Republike

11

Hrvatske. Hrvatski akademici se u Izjavi zalau za to da se

Hrvati u Bosni i Hercegovini, Vojvodini i Crnoj Gori slobodno slue istim onim jezikom kojim se koriste i Hrvati u Hrvatskoj. Po naputcima svojih jezikoslovaca, Hrvati u Hrvatskoj govore sa ciljem da ne kau nita pogreno ili neispravno,
pa makar ne kazali nita pod milim Bogom. Sloboda izraavanja hrvatskim jezikom definirana je devedesetih godina
XX. stoljea u naputku: Govori to god hoe, samo uti!
SPOMENINOST izraz posebnosti i pogrebnosti hrvatskoga jezika, na kojemu se moe vrlo rjeito utjeti upravo
zato to on, promatran optikom dobroga dijela hrvatskih jezikoslovaca, i ne spada u ive jezike. Hrvatski jezik najvaniji
je spomenik cjelokupne hrvatske kulturne batine, mi drugoga jezika nemamo, izgubimo li ga, izgubili smo sebe, kazao je
u povodu donoenja Izjave HAZU akademik Petar imunovi,
tajnik Razreda za filoloke znanosti.
ZATITA budui da je hrvatski jezik spomenik a budui
da spomenike treba zatititi, u posljednjih je desetak godina
itav niz represivno-zatitnih rjeenja, od estomjesene zatvorske kazne za odgovornu osobu u krugovalnoj ili dalekovidnikoj postaji u kojoj se rabi nehrvatski meunarodnohrvatski jezik, to je predlagao saborski zastupnik Vice Vukojevi, do trogodinje robije za onoga tko u pisanom tekstu
veliine jednog autorskog arka uporabi vie od pet srpskih
rijei ili drugih tuica neprevedenih na hrvatski jezik, za to
se zalagao vii struni savjetnik u Ministarstvu pravosua
Ivica Kramari.
TUICE rijei kojima je hrvatski jezik sudbinski
odreen, jer je drutveno prihvatljivom govorniku hrvatskoga
jezika neophodno znati kako se to na hrvatskom ne kae,
dok s druge strane uope ne mora znati kako se na tom jeziku
ita kae. Godine 1995. Hrvatskom je saboru upuen prijedlog
Zakona o hrvatskom jeziku u ijoj se preambuli narie nad
izrazito slabim postojeim stanjem hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj jer se u njemu nakon desetljea nametljivog i drskog posrbljivanja u drugoj Jugoslaviji nakotilo oko
30 tisua tuih rijei nametnutih putem srpskoga jezika. U
istoj preambuli itamo: U neovisnoj Republici Hrvatskoj dozrele su mogunosti vratiti ast i dostojanstvo hrvatskom

12

jeziku, a s njime zapravo i hrvatskom narodu. Ponajprije mora

ga se osloboditi debelih nanosa i mnotva suvinih tuica,
koje su i bez utjecaja srpskoga jezika (koji je manje-vie sastavljen od nesrpskih rijei) ule iz engleskoga, francuskoga,
njemakoga i drugih jezika.
SRBIZMI rijei kojih u hrvatskom jeziku ima 30 tisua
previe, a u srpskom budui je manje-vie satvoren od samih
nesrbizama nikada dovoljno. Stoga su se hrvatski lingvistidistingvisti poput Mate imundia i Vladimira Brodnjaka
bacili na izmiljanje srpskih rijei. Iz razlikovnih smo rjenika
nauili da nam dobronedoli Srbin vie ne mora hrvatski izostati kad ve moe isto srpski izostanuti. Naravno, ne zato to
bi nam bio nepodnoljiv, nego zato to je i samome sebi nepodnosan.
RAZLIKOVNOST hrvatski se jezikoslovci ale da, razlikovnim rjenicima unato, Hrvati nailaze na potekoe pri
uenju stranoga srpskog jezika i da su one uzrokovane nedostatkom jasnih pokazatelja razliitosti. Stoga HAZU izjavljuje: Samo ako se pojmovno jasno razlikuje hrvatski jezik
kao poseban knjievni i standardni jezik, moi e se raditi na
njegovu uenju i irenju. Zbog ega se plemenita tenja
hrvatskih jezikoslovaca da nam jezik ne slii ni na to ne bi
iskazala i u njegovu nazivu? Zato se slubeno ne proglasi
hrvatski razliiti i/ili niemu slini jezik?
BABI, STJEPAN hrvatski jezikoslovac, akademik i jedan
od potpisnika Izjave HAZU. Svojevremeno pisao program za
ukidanje srpsko-hrvatskih jezinih razlika. Puno godina poslije
zatraio da se Put svile preimenuje u svileni put, jer nas Srbi na
tome svilenome putu nee moi slijediti pa emo imati jednu
kategorijalnu razliku vie. Ova e akademikova inicijativa u
lingvistici ostati upamena pod nazivom svilanje kursu.
BROZOVI, DALIBOR hrvatski jezikoslovac i jedan od
potpisnika Izjave HAZU. Anglistiku zaduio rijeju novotokavian. Tvrdio da je hrvatskosrpski jezik kao lingvistiki fenomen oduvijek bio jedan, pa ga nije ni trebalo izjednaivati. Isto tako govorio da je nemogue jednoznano odgovoriti na pitanje slue li se Hrvati i Srbi istim standardnim jezikom. Potom doao do spoznaje da je opstojnost

13

hrvatsko-srpskoga dijasistema samo uskoznanstvena lingvistika injenica koja za hrvatsko drutvo ne vrijedi vie i
nema naelno veu vanost nego to za ljudsko drutvo ima
prirodoznanstvena injenica da je obina, svakodnevna kuhinjska sol kemijski spoj kovine natrija i nekovine klora
(NaCl). I po cijenu bljutavosti ustrajavao i ustrajava na odvojenosti natrija od klora. Kae: Ne dolazi u obzir stvaranje nadnacionalnoga bosanskohercegovakog standardnog jezika.
ANDRI, IVO hrvatski pisac ija bi djela, kako se zahtijevalo koncem prologa stoljea, trebalo kroatizirati, jer se u
suprotnom sugerira da su hrvatski i srpski jedan jezik ili ga,
kako se to trailo koliko jo prole godine, nakon turskoga,
kineskoga, francuskoga, engleskoga itd. prevesti i na hrvatski,
radi nae djece, da ga mogu itati.
BULCS, LSZL hrvatski jezikoslovac koji je tvrdio da
nam je jezik toliko savren da ga nitko ne moe nauiti, pa
ni mi sami.
DEKLARACIJA punim imenom Deklaracija o nazivu i
poloaju hrvatskoga knjievnog jezika, dokument to su ga
Drutvo knjievnika Hrvatske, Hrvatski centar PEN-a, Hrvatsko filoloko drutvo, te vie odjela JAZU, katedri i instituta
izglasali oujka 1967. U Deklaraciji moemo proitati da je
Novosadski dogovor opravdano deklarirao zajedniku lingvistiku osnovu srpskog i hrvatskog knjievnog jezika ne poriui i historijsku, kulturno-historijsku, nacionalnu i politiku istinu o pravu svakoga naroda na vlastiti jezini medij
nacionalnog i kulturnog ivota, kao i da su te tekovine formulirali i ustavni tekstovi, i Program Saveza komunista, politikog predvodnika naih naroda u revolucionarnoj borbi.
Stoga u drutvu hrvatskih jezikoslovaca ni danas nije uputno
huliti ni na Novosadski dogovor ni na Program Saveza komunista, tim prije to se Izjava HAZU u pojedinim reakcijama s
ponosom svrstava uz bok Deklaraciji.
NE U ono to je ostalo od jedne meu najljepim
hrvatskim rijeima nakon pravopisnog tretmana kod Stjepana
Babia, Boidara Finke, Milana Mogua i Sandre Ham. Vaan,
moda i presudan korak u pretvorbi hrvatskoga u jezik na
kojemu se moe samo povlaivati.

14

GRAA u glasovitom Vukojevievom prijedlogu Zakona

o hrvatskom jeziku uenje i ovladavanje hrvatskim jezikom
proglaeno je glavnom zadaom prosvjete u Republici
Hrvatskoj. I doista, ako paljivije osluhnete govor veine
izvornih govornika hrvatskoga jezika, neizbjeno ete doi na
pomisao kako tim simpatinim ljudima nita ne bi bilo od
tolike koristi kao prirunik Hrvatski s izgovorom. Hrvatski akademici, meutim, misle da narodne potrebe zadovoljava
Hrvatski s javorom. U Izjavi HAZU pie: Srodnost hrvatskoga,
bonjakoga (bosanskoga), srpskoga i crnogorskoga specifine
je naravi tako da genetsko-lingvistiki status njihove jezine
grae ne daje povoda za genetskolingvistiko razlikovanje i istraivanje, kao to kemijski sastav javorovine u violini i u guslama ne daje povoda za drvnokemijsko razlikovanje i istraivanje, a ipak su violina i gusle jasno razliiti predmeti. Eto
napokon objanjenja zato nam je jezik drven!
ZNANOST pojam vrijedan znanstvenikoga prezira, jer
prema rijeima hrvatskoga jezikoslovca Stjepana Damjanovia ime jezika nikada i ni u jednoj sredini nije propisivala znanost. Stoga ni naziv bonjaki jezik nisu propisali
znanstvenici nego hrvatski akademici.
LINGVISTIKA znanost iji je teorijski aparat, kako emo
vidjeti u Izjavi HAZU, nedostatan da se njime izrazi posebnost
hrvatskoga jezika: Ako i jesu nazivi za brojeve, rodbinske
odnose ili osnovne glagolske radnje dalekoseno podudarni
meu hrvatskim, srpskim, bonjakim (bosanskim) i crnogorskim jezikom, nazivlje s podruja kulture i civilizacije (uz vei
broj razlika ak i u gramatici standardnih jezika) jasno se razlikuje. Argumentaciju za posebnost hrvatskoga jezika u odnosu na genetski tako bliske, ali standardoloki i kulturoloki
jasno razliite jezike, nije lako artikulirati jer suvremena
lingvistika nije dovoljno razvila teoriju knjievnoga i standardnoga jezika, a u nazivlju i teorijskom aparatu genetske
lingvistike, kao ni dijalektologije ili sociolingvistike, takva se
oita posebnost ne da dobro izraziti ni objasniti.
ARGUMENTACIJA ak kada bi ta zakrljala lingvistika i
bila u stanju izraziti i objasniti tu oitu posebnost hrvatskoga jezika, hrvatski bi se jezikoslovci zalagali da se u obraunu s osporavateljima jezine samostalnosti, samobitnosti i

15

suverenosti ne koriste struni nego priruni argumenti. Ili

kako to suptilno formulira Marko Samardija: Stajalita o
nepostojanju posebnoga hrvatskog jezika izravno izrastaju iz
politikih nazora svojih autora pa njihovo kritiziranje i pobijanje nije mogue samo strunom tj. lingvistikom argumentacijom.
POSEBNOST kad ve te razlike meu jezicima ne moe
objasniti itav niz znanosti, hrvatski akademici dre da bi od
koristi mogao biti zgodan niz primjera: Kada bi pripadnici
hrvatskoga naroda bili prisiljeni govoriti pozorite, kiseonik,
sijalica, defile, a ne bi smjeli rei kazalite, kisik, arulja i mimohod, onda bi se time potirala i diskriminirala njihova kulturna, znanstvena, tehnika i civilizacijska posebnost. A ako se
ona priznaje, oito se priznaje i posebnost njihova hrvatskog
jezika. Hrvati su, dakle, kulturno posebni stoga to izbjegavaju pozorite ali ne idu ni u kazalite, znanstveno su posebni po tome to umjesto zagaenog kiseonika udiu nita ii
kisik, tehniki su posebni jer im katkad pregori arulja a ne
sijalica, a civilizacijski su posebni zato to su spremni, svi kao
jedan, stupati u mimohodu, za razliku od prostaka iz drugoga
civilizacijskog kruga koji tabanaju u defileu.
ZAJEDNIKO neto ega nema ili ima da ga nema. Ako
jo ima onih kojima navedeni primjeri civilizacijske razliitosti nisu nita posebno, neka proitaju posljednju fusnotu
Izjave hrvatskih akademika: ak se i u kulturi svakodnevnoga ivota jasno razlikuju hrvatski i srpski, i drugi jezici.
Govornik hrvatskoga sjest e za stol, te jesti iz tanjura pomou
lice, vilice i noa, a obrisat e usta ubrusom ili salvetom, a govornik srpskoga sjest e za trpezu ili sto, te jesti iz tanjira
pomou kaike, viljuke i noa, a obrisat e usta servijetom.
Nemogue je napisati tekst od nekoliko reenica, osobito ako
se radi o kulturoloki obiljeenu sadraju, a da bude i hrvatski
i srpski (ili jo i bonjaki i crnogorski)! Za pretpostaviti je da
akademici, makar i hrvatski, znaju to rade i da navedeni
primjeri razliitosti iz svakodnevnoga ivota nisu izabrani
nasumino. Pa tako valjda nije sluajno ni to je u tom
svakodnevlju i Hrvatima i Srbima i Bonjacima i Crnogorcima
zajedniki samo no.

16

TEMA BROJA

Daa Drndi
Ranko Bugarski
David Albahari
Midhat Rianovi
Radoslav Petkovi
Snjeana Kordi

Savremena
knjievnost
i nai jezici

Daa Drndi

PRILAGOAVANJE RIJEI:
JEZIK I POLITIKA
ak i kad ide putem, umom,
ide politikim korakom
po politikom tlu.
Apolitine pjesme takoer su politike,
a nad nama svijetli mjesec
ne vie mjeseast
U meuvremenu, ljudi su nestajali,
ivotinje krepavale,
kue gorjele
i polja zarastala,
kao u vremenima davnoprolim
i manje politikim.
(Wislawa Szymborska)
Jedan od progresivnih pogleda na svijet temelji se na
obiteljskom modelu koji podrazumijeva meusobnu empatiju
i odgovornost prema sebi i drugima. Takav model poima svijet
kao inherentno dobar, a cilj mu je uiniti ga boljim. Na irem
planu, progresivan pogled na svijet podrazumijeva dravno
ureenje, odnosno vlast, koja svojim graanima garantira socijalnu sigurnost, dostupno obrazovanje, za sve jednake graanske slobode i prava, pravnu regulativu, ukratko slobodno i otvoreno drutvo koje komunicira bez straha.
Konzervativni pogled na svijet temelji se na strogom
patrijarhalnom modelu, na modelu oca (oca Nacije, oca
Neba, oca Partije) i on polazi od pretpostavke da je svijet
opasan a ivot teak, i da su ljudi inherentno loi te ih treba
uiniti dobrima. Strogi otac moralni je autoritet koji skrbi za
obitelj i titi je od neprijatelja, koji svojim podanicima govori to i kako trebaju raditi i koji ih ui razlikovati dobro od
loeg. A to radi provodei disciplinu. U obitelji, u djetinjstvu,

19

otac disciplinu provodi kanjavanjem, esto i fizikim. U djetinjstvu istrenirani podanik, kao odrastao ovjek svoju disciplinu internalizira jer, dobar narod discipliniran je narod.
Oni koji, kao odrasli, ostaju neposluni, podvrgavaju se daljnjem kanjavanju.
Politiki gledano, desniari su uglavnom dobri graani,
disciplinirani graani, oni koje su (vlasti, oevi) disciplinirali.
Desniarske vlasti u dravi uspostavljaju red, tite naciju od
unutarnjih i vanjskih neprijatelja, vjeruju u pravdu (u kaznu)
i propagiraju urednu ekonomiju.
Jezik je krvotok politike. Politika mo provodi se prije
svega preko jezika, a potom prinudom koju je Lippman jo
prije osamdeset godina nazvao proizvodnjom pristanaka, a
proizvodnja pristanaka jezini je proces ideoloke indoktrinacije. To je jednostavan i oigledan proces koji se, pak, izvodi suptilno, a u kriznim trenucima i vrlo direktno dekretom.
Sjetimo se naputaka, bolje reeno naredbe pristigle iz nekog
od Tumanovih Ureda 1991-1992, distribuirane medijima, a s
popisom rijei i frazema koje treba eliminirati iz svakodnevne
upotrebe i bez pogovora zamijeniti njihovim supstitutima
lista u popis, izvjetaj u izvjee, geografija u zemljopis, radnik u djelatnik, arhiva u pismohranu,
sport u port, italac u itatelj, gledalac u gledatelj, i tako dalje.
Sredinom 1990-ih Goran Mili na Hrvatskoj televiziji
vodio je zabavnu emisiju (ijeg se imena vie ne sjeam) u
koju je pozivao goste razliitog politikog uvjerenja, razliite
naobrazbe i raznih profesija. Dok je Goran Mili sa svojim
gostima avrljao, u pozadini sjedili su jezikoslovci (takoer
razliitih politikih orijentacija) koji su biljeili govorne
jezine greke (grjeke) gostiju u studiju i na kraju emisije
ih komentirali. Ma koliko benevolentno i civilizirano uvari
hrvatskog nacionalnog korpusa opominjali uesnike Milievog politiko-jezinog skea na njihova ne-hrvatska iskliznua, oni su ipak djelovali kao lanovi kakvog suda, da
ne kaem kao kerberi. A koliko je jezik esto neposluan i prevrtljiv, koliko je duboko usaen u matricu nae osobne povijesti i podsvijesti, potvruje trenutak u kojem je Mili (unato
tome to bio pod kontrolom svoje unutarnje lingvistike discipline, odnosno auto-cenzure, pa je govorio hrvatskije od
prosjenih Hrvata, a to je, pak, njegov diskurs esto pretvaralo
u karikaturalnu lingvistiku akrobatiku), trenutak kada je

20

umjesto Bizant rekao Vizantija, kao i onomad Tuman

kada je bio srean. U studiju je tad nastala mala napetost.
Meni je Milievo iskliznue bilo i zabavno i simpatino, ali
vjerujem da se on sledio.
Jezik nije i nikada nee biti jednostavan i nedvosmislen
instrument. Jezik je uvijek bio i uvijek e ostati fragmentiran
i neodgonetljivo sloen, neunitiva meta-pojava. Istinsko
nacionalno jedinstvo, osjeaj pripadnosti jednoj naciji (iji je
znaaj takoer upitan), nee se postii izgradnjom lane
impresije da e svi pripadnici te nacije (morati) govoriti
istim jezikom, jer to je naprosto nemogue. Jo jednom, jezik je neorganska, neprirodna tvorevina, nekompatibilna sa
stabilnim i homogenim identitetima (?!).
U drutvima u kojima u domeni politikog diskursa postoji konflikt, postoje i sukobi u ideolokoj i filozofskoj percepciji politikih (partijskih) struktura. Drutveni jezik tako
postaje ogranien jezik, pogotovo kada je dirigiran politikim,
odnosno ideolokim koordinatama. A, s obzirom na to da mu
je oduzet prostor slobode, s vremenom taj jezik postaje rogobatan, aljkav i povran, standardiziran i stereotipan, ki jezik,
jezik kia, nematovit, optereen izlizanim i besmislenim metaforama, istroenim slikama, neprecizan jezik i nenadahnut.
U iluzornom nastojanju da se utvrde ili dokau neke navodno vjene istine, rijeima se pripisuju (propisuju) definitivna,
vjeita znaenja, to se u stvarnosti potvruje kao neizvodljivo.
Znaenja rijei u permanentnom su fluksu, nikada se nee
moi prikovati o neko tvrdo, speeno i suho lingvistiko tlo,
hvala bogu. Svijet se mijenja, a s njim i naa upotreba jezika.
Prema jednoj od brojnih definicija, jezik je sistem konvencionalnih govornih ili pisanih simbola koje koriste (kojima se koriste) ljudi zajednike kulture kako bi meusobno
komunicirali. Komunikacija, pak, moe biti benevolentna i
otvorena, a moe biti i restriktivna i autoritarna; moe podlijegati konvencijama, a i ne mora. Ne postoji ist model komunikacije; komunikacija je kompleksna pojava, sva od suprotnosti sainjena. Kakva god da je, ona reflektira drutvenu
i politiku zbilju. Bilo je, ima i bit e povijesnih razdoblja u
kojima komunikacija postaje nemuta i prizemna, okljatrena,
sabijena u korzet vladajuih ideologija, ograniena i neslobodna (ili ne slobodna?). Ali, jezik je tricky business. Jezik je
kao jegulja, neuhvatljiv. Jezik isklizava iz negvi povijesti i
tradicije, kad mu se hoe, i vraa se u svoja korita kad za to

21

ima razloga. Jezik reflektira misaoni kd odreene kulture,

dok promjene u kulturi utjeu na ivot jezika. to manje promjena, to vie tradicije, to snanija osifikacija jezika. A purizmi openito (vjerski, ideoloki, umjetniki, seksualni, lingvistiki) opasna su i opaka rabota.
Svaki jezik posjeduje vlastitu povijest ali, kao to se to
zbiva u svim domenama ljudske kulture, svaka nova generacija donosi promjene pri transmisiji jezika s jedne generacije na
drugu. Jezik se mijenja u svim aspektima mijenja se njegov
izgovor, mijenjaju se oblici rijei, mijenja se sintaksa, pa i znaenje pojedinih pojmova. Prema tome, da bi ostao zdrav i slobodan, jezik se mora mijenjati.
Srodni jezici jedni od drugih udaljavaju se proporcionalno izoliranosti njihovih govornika. Kada razliite govorne
zajednice komuniciraju (preko trgovine, kulture ili kroz osvajake pohode, odnosno kroz rat), njihovi jezici poinju utjecati jedni na druge. Veina postojeih jezika grupiraju se s
jezicima koji genetski potjeu od zajednikog im jezinog
pretka i, ma koliko to neki pokuavali negirati, jezik njegovi
vjeito vitalni dijelovi, tvrdoglavo e tjerati po svome.
Jezik je i logika. Jezik je i duh i duhovitost. Jezik je gimnastika duha. Jezik je vlasnitvo svih njenih korisnika, on se ne
moe niti e se ikada zauvijek moi propisati dekretom jer,
kad-tad jezik e nai, izdubiti, svoj prolaz prema slobodi,
izmigoljit e se vrstoj ruci okotale tradicije bilo one crne,
bilo one crvene. Izjeguljit e se.
Leksik nije veliki jezini problem; fonetska, morfoloka i
sintaktika pravila su ono to jezik ine posebnim, to ine
njegov identitet. Kako kae lingvist Dubravko kiljan,
Gramatiko-leksike su zakonitosti logine, pa ih treba primjenjivati svugdje gdje arbitriraju. to je pritom na pravopisu?
Na njemu je da kae da se pie onako kako su odluile gramatika i leksik. Na njemu je dakle da gramatiko-leksike
zakonitosti slijedi, a ne da im prethodi. Njegove norme ovdje
(i u svim slinim sluajevima) moraju doi post factum, a ne
ante factum. Nije na gramatici i leksiku da sluaju pravopis,
nego na pravopisu da slua gramatiku i leksik. Stavljanje
pravopisa ispred gramatike i leksika zaustavlja razvoj i gramatike i leksika.
Zato, rasprave o hrvatskom pravopisu koje se esto poimaju kao rasprave o hrvatskom jeziku, za sam jezik nebitne
su. Ovakve i njima sline rasprave javljaju se u specifinim

22

politikim okolnostima, najee u vremenima (vrjemenima!!!) retrogradne politike opsjednutosti re-kreiranjem navodno izgubljenog (stranom voljom potisnutog) nacionalnog
identiteta, u vremenima nacionalistikog zanosa i rasistike
paranoje.
Hoe li neki novi pravopis lake ili tee uhvatiti korijena,
pogotovo ako je njegovo re-kreiranje motivirano dubioznim,
ne-lingvistikim porivima bez obzira na ideoloki skrivenu
argumentaciju kojom se njegovo donoenje brani, ovisi
moda prije o politikom kredibilitetu njegovih kreatora,
nego li o njihovoj strunosti koja, povijest je potvrdila, u stanju je velikoduno se podavati, predavati, podastirati imperativima navodno prioritetnih politikih interesa. Zato, ako se
imaju u vidu politika opredjeljenja u proteklih petnaestak
godina onih koji zagovaraju uvoenje (vraanje), u Hrvatski
pravopis kao jedine varijante rijei poput vrjemena, vrjemenski, (pa bi bilo vrjemenska prognoza) vrjemenost,
strjelica, strjelovit, grjeka, grjenost, drjemnuti, i
tako dalje, a ta politika uvjerenja bila su i moda jo uvijek
jesu u skladu s populistikom i nacionalistikom, autoritarnom, po odreenim elementima i faistikom, politikom Franje
Tumana, odnosno HDZ-a, jasno je zbog ega e se oglasiti i
struni i nestruni i pozvani i nepozvani defamatori, odnosno
protivnici takve politike. Neki od ljudi koji zagovaraju donoenje novog Hrvatskog pravopisa, te neki od ljudi koji su u
veljai 2005. potpisali Izjavu Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti o poloaju hrvatskog jezika, esto su u vezi sa
ostalim politikim, umjetnikim, drutvenim, socijalnim i
tako dalje i tako dalje pitanjima u javnosti ili utjeli ili zastupali tradicijske, konzervativne, ponekad i hukako-ratoborne ideje. A, i sama Izjava, kad se paljivije proita, otkriva male nervoze nacionalistikog naboja, skrivene netrpeljivosti i nadmenosti koje izmiu razumu i kojima u takvoj izjavi
ne bi trebalo biti mjesta. (Hrvatski standardni jezik i srpski
standardni jezik zasnovani su oba po vlastitu izboru hrvatski najmanje od 18. st., srpski tek u 19. st. /kurziv i bold
moji/ Kada bi pripadnici hrvatskoga naroda bili prisiljeni
govoriti pozorite, kiseonik, sijalica, defile, a ne bi smjeli rei
kazalite, kisik, arulja i mimohod, onda bi se time potirala i
diskriminirala njihova kulturna, znanstvena, tehnika i civilizacijska posebnost. S obzirom na to da uope ne postoji
mogunost da pripadnike hrvatskoga naroda bilo tko prisiljava

23

govoriti pozorite, kiseonik, sijalica ili defile, o tome u ovoj

izjavi zapravo i nije rije. Navedenom reenicom perfidno se
eli rei da su, ili ako jo nisu, onda e novim pravopisom
navedene rijei, uz ostale u hrvatskom jeziku jo uvijek ive
srbizme, biti eliminirane, brisane, kriane, zabranjene. Zatim,
to u jednoj izjavi bilo koje znanstvene akademije, ukoliko ta
znanstvena akademija nije u slubi konzervativne, nacionalistike politike, trai reenica poput ove: Treba nastojati da
lektorati u svijetu budu hrvatski, za hrvatski jezik, knjievnost
i kulturu uope. Ipak, znamo da su tu mogunosti ograniene.
Prvo, zbog sveuiline autonomije, novanih prilika, a i svijesti pojedinih kolega profesora. Stoga e biti najlake pomagati onim kolegama slavistima koji struno zastupaju gledite
da je hrvatski jezik poseban knjievni i standardni jezik.
/kurziv i bold moji/. Ukoliko potpisnici Izjave svoju svijest
ne vide kao jedinu pravu i pravednu domoljubnu svijest, postojanje drugaijih gledita, odnosno drugaijih svijesti kao i
sveuiline autonomije, ne bi ih trebalo uznemirivati. Onda:
ak se i u kulturi svakodnevnoga ivota jasno razlikuju
hrvatski i srpski, i drugi jezici. Govornik hrvatskoga sjest e za
stol, te jesti iz tanjura pomou lice, vilice i noa, a obrisat e
usta ubrusom ili salvetom, a govornik srpskoga sjest e za trpezu
ili sto, te jesti iz tanjira pomou kaike, viljuke i noa, a obrisat
e usta servijetom. Dodala bih da e govornik srpskog jezika
prije sjesti za astal negoli za trpezu i da bi se i on mogao
obrisati ubrusom, i jo bih dodala da e se, s obzirom na to
kako kulturoloki i civilizacijski trenutno stvari stoje oba
govornika vjerojatno obrisati rukom. Dalje: Nemogue je
napisati tekst od nekoliko reenica, osobito ako se radi o kulturoloki obiljeenu sadraju, a da bude i hrvatski i srpski (ili
jo i bonjaki i crnogorski)! Tvrdim da mogue je, pa u i ja,
kao to to uskliknue akademici, staviti usklinik. Mogue je!
Nigdje nitko ne moe propisati, a pogotovo ne dokazati, da
postoje ili da e igdje ikada postojati isti /neuprljani, nezagaeni /identiteti, bilo osobni, bilo nacionalni ili bilo koji
drugi. Stvoriti takvu istotu, takvu sveobuhvatnu moralnu,
jezinu, psiholoku, teritorijalnu, nacionalnu, gotovo nebesku
nevinost, jednostavnost i jednoznanost, nije uspio ni
Hitler.)
to se vraanja tradicionalnim vrijednostima tie, koje, te
tradicionalne vrijednosti, je li, zagovaraju kreatori novog
tradicionalnog pravopisa, i pisanje gujim perom je tradicija,

24

ivot uz ognjite, takoer. (Nije sluajno da to siroto ognjite ve petnaest godina tendenciozno raubaju politika desnica i Crkva). Ideja koja se krije iza slogana Kinder, Kirche,
Kche tradicionalna je ideja koja u Hrvatskoj doivljava (da
li samo verbalni?) revival, kao to je tradicionalna i ona povijesno neto blia praksa o imenovanju novane jedinice Republike Hrvatske u kunu; zatim, praksa o uklanjanju nepodobnih (neistih, nehrvatskih) ljudi i (tetnih, irilinih) knjiga, te srpskih pisaca iz hrvatskih biblioteka, takoer je tradicionalna. Restriktivno-prijetea preporuka koju su Tumanovi pripuzi lansirali o potrebi isticanja hrvatskih naziva za
trgovine, tvrtke i drutva, sasvim je reminiscentna na lanak
3, Zakonske odredbe o hrvatskom jeziku, njegovoj istoi i o
pravopisu, koju 1941. donosi poglavnik Ante Paveli, a potpisuje ministar nastave Mile Budak. (Zabranjuje se davati
nehrvatska imena i nazive trgovinama, poduzeima, zavodima, drutvima i bilo kakovim ustanovama, a isto je tako zabranjeno izvjeavati i postavljati javno bilo kakove nadpise
koji stoje u protimbi s ustanovama ove zakonske odredbe.)
Tiskanje Razlikovnog rjenika srpskog i hrvatskog jezika,
Zagreb, 1991, u kojem osim brojnih gluposti stoji i da srpska
rije za hrvatsku rije mama glasi keva, sve to, a ima jo,
sve to je tradicija, viena i proivljena i ne ba od svih zaboravljena.
Kako, pitam, zagovarai puristike lingvistike tradicije
(ako takva glupost uope postoji), u praksi kane regulirati
oslovljavanje pojedinca (koji ima svoje ime i prezime) skupnom imenicom koja odreuje njegovu nacionalnu ili vjersku
pripadnost ili ni jedno ni drugo, nego naprosto odraava
nacionalnu netrpeljivost oslovljaa? Kao to to inio je profesor Nosi kad se tadanjem studentu a dananjem pjesniku
Ervinu Jahiu obraao s Turine? Kako? Kako to da ba
ovjek tog i takvog profila kao to je gospodin Nosi, podupire
novi, tradicionalni Pravopis hrvatskog jezika, kako?
Victor Klemperer, inae veteran Prvog svjetskog rata, bio
je profesor francuske knjievnosti na Sveuilitu u Dresdenu.
Iako je 1935, kao idov, izbaen sa sveuilita, bilo mu je doputeno ostati u Dresdenu jer mu je supruga Eva bila Arijevka. Osim to je redovito vodio dnevnik (od 1933. do
1954), koji je nakon rata tiskan na mnogim jezicima i u brojnim izdanjima, Klemperer je tajno ali detaljno prouavao nacistiku retoriku Treeg Reicha. Rezultati njegovog istraivanja

25

(zapisivani pod ifrom LTI to bila je kratica za Lingua Tertii

Imperii), takoer su nakon rata objavljeni u Njemakoj pod
naslovom Jezik Treeg Reicha, da bi 1968. postali kultno
tivo evropskih studenata. Sredinje pitanje Klempererovog
istraivanja jest: Kako, i do kojih razmjera, moe sveobuhvatni manipulativni jezini sistem, uz ostale simbolike sisteme,
zatrovati svakodnevno razmiljanje i govor obinih ljudi.
Klemperer je zateen brzinom kojom se iri nacistika terminologija ali i spremnou naroda da vjeruje u nacistiku propagandu, pogotovo onih koji i nisu nacisti. Klemperer analizira govor obrazovanih i neobrazovanih, svoj govor, govor
idova rtava nacistikog reima, i pokazuje do koje se mjere
slubeni nacistiki vokabular ugnijezdio u svakodnevnu
komunikaciju, zakljuujui, poput Schillera, da je to govor
koji misli umjesto tebe.
Navodei brojne primjere, Klemperer analizira sve do
ega moe doi (pristup knjinicama bio mu je zabranjen):
tekstove u reklamama, novinske lanke, pisma, raznorazne
natpise, svakodnevnu komunikaciju obinih ljudi i govore
nacistikih voa, te razotkriva ki-matricu propagande i
kolektivne hipnoze koje izravno ugroavaju bit njemakog
jezika. Pa, zakljuuje: NACISTIKA UPOTREBA JEZIKA
NADIVJELA JE VLADAVINU NACIZMA.
Dalje, Klemperer pokazuje kako su se u vrijeme Treeg
Reicha u jezik uvukli pseudo-tradicijski izrazi staronjemakog jezika, pogotovo oni koji simboliziraju pobjedu instinkta nad razumom (vidjeti Priicu drugu ), te poziva na kritiki
odnos prema jeziku, uvjeren da se mo manipulativnog jezika
moe ruiti zdravim razumom.
Michael Geis u svojoj knjizi The Language of Politics, kae
da politiki jezik, s jedne strane odraava lingvistiko
znaenje onoga to se izgovara, ali i korpus, ili dio korpusa,
politikih uvjerenja onih koji se njime slue. U svakom sluaju, politiki jezik promovira poseban vid racionalnog, linearnog miljenja. Drutveno miljenje modelira na jezik koji,
pak, potie drutveno miljenje. Svako politiki motivirano
poigravanje jezikom (kamuflirano angairanjem struke) ima
za cilj stvaranje novog ovjeka u novoj naciji. Kad god se iz
postojeih slinosti dvaju jezika (recimo, hrvatskog i srpskog)
pokuavaju stvarati nove razliitosti, na djelu je radikalni
nacionalizam u slubi jaanja nacije. Jezik je kljuni element
u procesu izgradnje grupnog identiteta. On predstavlja

26

akustinu simbolizaciju politine razliitosti, to jest osobenosti. Tako se proces stvaranja istog hrvatskog jezika uklapa u
ideju o jaanju nacionalnog identiteta, to je, povijesno
gledano legitimni proces. Hrvatski graditelji nacije, stoga, ne
GRADE jezik, nego ga re-kreiraju, odnosno restauriraju, u
namjeri da ga dovedu u njegovo izvorno, etnolingvistiko
puristiko stanje. Ali, jezik teko podnosi ovakvu simbolizaciju. Jezik je poput vrsnog akrobate s bogatim repertoarom
razliitih vjebi. Dob, spol, klasna i geografska pripadnost,
obrazovanje, profesija, jedinstvene individualne osobine sve
to utjee na formiranje jezinih varijanti koje lingvisti teko
mogu kontrolirati. Tad na scenu stupa standard, odnosno
proces standardizacije jezika sa svojim shizofrenim odrednicama i zbunjujuim pravilima koje kao da imaju za cilj (a nerijetko taj cilj u odreenom stupnju i postiu) standardizirati
(mentalno, socioloki, znanstveno, politiki, etiki, vjerski)
svoje nacionalno kanonizirane govornike, nudei im restriktivnu, strogo definiranu jezinu i ne samo jezinu ideologiju.
Pogledajmo kako i mentalno i lingvistiki, te do koje mjere
autonomno i kritiki funkcioniraju a) nestandardiziran, samosvojni govornik i b) standardiziran (ukopljen) govornik, te
koji i kakvi su njihovi umjetniki valeri:
Priica prva
Kanadski novinar sasvim je pristojan novinar, suosjeajan, osjetljiv prema sudbinama onih izbjeglih iz Bosne i
Hercegovine jer i sam se neko, premda elegantnije, doselio u
tu veliku benevolentnu zemlju Kanadu. Taj novinar doao je
iz Engleske pa nije imao problema s jezikom, moda se petljao
s malim akcentolokim neujednaenostima koje vladaju
izmeu britanskog engleskog i amerikog engleskog, ali to za
ovu priicu nije bitno. Stoje Branko i taj novinar na platformi
podzemne eljeznice, u pozadini neki violinist svira madarski arda, picikato, prolaznici zuje naokolo, odjekuje tapkanje koraka, odzvanjaju rijei na raznoraznim jezicima jer Kanada je golema multietnika zemlja, kakofonija jezika, scena
je filmski sveobuhvatna, vrlo irokokutna.
U Kanadi ima toliko vrsnih muziara, kae Branko, mislim
da nisam dovoljno dobar da bih svirao u hodnicima podzemne eljeznice, kae, oni prolaze kroz audiciju, jeste li to znali?

27

Kasnije, u svom stanu Branko iznosi neku novu violinu,

pria novinaru Kanadske dravne televizije i prebire po icama te jeftine nove violine, pria kako je njegova petnaest
tisua maraka vrijedna violina izgorjela u Sarajevu.
Ovu sam violinu posudio, kae Branko, pozajmio sam je.
Uao sam u duan s muzikim instrumentima, kae, onako, da me
elja mine, a za pultom je stajao Kinez. Pitao sam ga, iznajmljujete li violine, a on je rekao, zapravo ne, ne iznajmljujem, ali dat
u vam violinu, ne morate nita platiti, rekao je. Zadrite je tri
mjeseca; ako vam se svidi, platit ete, ako vam se ne svidi, vratit
ete je. Bila je to prva osoba u Kanadi koja mi je, ne postavljajui
mnoga pitanja, neto ponudila, pria Branko, ni legitimaciju mi
nije traio. Samo me je pitao znam li to je s bosanskim drvetom,
jer bosansko drvo bilo je vrlo poznato, znate, kae Branko, negdje
sam proitao da je ak Stradivari pravio violine od bosanskog drveta koje se iz Bosne izvozilo u Italiju. Kinezu sam rekao da ne znam
to je s bosanskim drvetom, rekao sam mu, ne znam to je s bosanskim drvetom, ne znam ima li u Bosni jo drvea.
Prije neki dan, kae Branko, uoio sam da mi Beethoven postaje pomalo dosadan. Posljednje to sam svirao bio je Mendelssohnov violinski concerto. Prije toga svirao sam Mozarta i radio
sam devet godina kao muziki urednik u Radio-Sarajevu. Ovdje
radim kao prodava. U jednoj trgovini s muzikim instrumentima
prodajem violine, klavire, ela, kae. Prvi posao, kae, dobio sam
preko svojih sarajevskih veza, na jednom gradilitu i tako sam
zapoeo svoju glazbenu karijeru u Kanadi, svoju kanadsku
muziku karijeru. Zakleo sam se da neu odustati, ma to da se
desi. Ali oni su odustali. Izgleda, bio sam prespor. Teko je u etrdesetosmoj bildati miie. Kasnije sam radio s onim jadnicima koji s
ogromnim vreama preko lea obilaze tvrtke i nude raznoraznu
robu na prodaju. Ja sam nudio igrake, kae Branko, male automobile na daljinsku komandu, lutke koje priaju i piaju. Bio je
kolovoz, august, a ja sam kucao na vrata tih tvrtki i pitao: Zanimaju li vas moda boini darovi za vau djecu? Radio sam od
osam do osam. Jednog dana prodavali smo na ulici, ja i moj nadzornik, s tim ogromnim vreama na leima, ljudi prolaze, ne gledaju, saalijevaju, izgledali smo vrlo mali pod tim velikim vreama,
bilo je vrue. Tog dana nisam nita prodao. Onda sam rekao, neu
vie nositi te vree i gotovo.
Od gazde, kae Branko, od gazde sam dobio stare audio
kazete klasine glazbe, ali na njima se samo skuplja praina, na
njima se samo hvata praina, kae Branko, jer nemam ih kada

28

sluati. Ovdje sam etiri godine, ovdje u Kanadi, kae, i jo nisam

bio na odmoru. Kupio sam aparat za pravljenje kruha, mnogi iz
bive Jugoslavije ovdje kupuju aparate za pravljenje kruha, kae, pa
peku ogromne koliine svog kruha, ovdje u Kanadi, kae Branko.
Svakim danom nalijeem na neki novi problem, jo kae
Branko novinaru kanadskog radija, pa se problemi gomilaju.
Najnoviji problem je to sad sve vie suavam tok svojih
misli. Nije bitno radi li kao dostavlja, kao taksist ili kao
graevinski radnik, jer s vremenom doista postane to, kae
Branko, postane dostavlja, taksist ili graevinski radnik. Kako
da kaem, kae Branko, mora uprostiti misli. A uproavajui svoje misli, postaje jednostavniji jer se navikava
uproavati svoje misli, pa ti tako mozak postaje sve bljei,
pa ti se prazni, kae Branko. (Bold moj)

Priica druga
U kulturnom dodatku Vjesnika, od 5. travnja, 2005.
godine pojavio se tekst akademika, pisca i sveuilinog profesora Pavla Pavliia pod naslovom Tuga knjievnog profesionalca. U tom tekstu akademik, pisac i sveuilini profesor
objanjava svoju zabrinutost nad injenicom da knjige ita, a
filmove gleda, s razumijevanjem, ne uspijevajui, pri tom,
identificirati se s junacima i doivjeti ekstazu. Zatim, objanjava akademik, pisac i sveuilini profesor kako se i zbog ega
njegova teka profesionalna tuga, njegova intelektualna mora,
nakon dugih godina analitikog pregalatva naglo rasprila,
kada je na Uskrs, gledao osmu epizodu serije Duga mrana no,
pri emu su mu se, onako totalno zahvaenom i preputenom
emocijama, pred ekranom OI OROSILE. (!!!) Akademika je
tada steglo u grlu i odjednom je osjetio da vie nije profesionalac, nego da se raduje i da pati zajedno s onim likovima. Scena je bila jednostavna, objanjava dalje akademik, te
nastavlja do tanina prepriavati potisnutim emocijama bremenite kadrove koji su ga toliko uzdrmali i prizemljili. Akademik, pisac i sveuilini profesor dalje se pita, odnosno pita
nas koji itamo njegove meditacije i njegovu glorifikaciju jeftinih ki sentimenata, staromodne reije i diskursa uanenog
u kolektivnu nacionalnu mitologiju o napaenom hrvatskom narodu, pita se, dakle to ga je toliko dirnulo. Bio je
uvjeren, kae, da ga nisu dirnuli ni dijalog ni reija, jer dijalog

29

je, kae profesor i pisac, tu malo odvie aforistian, a reija je vrlo

samozatajna. Takoer, objanjava akademik, bio je siguran da
to nije ni gluma, jer, pie akademik, u toj sceni sudjeluje etvero
sjajnih glumca, ali ono to oni ondje rade, teko da bi se moglo
nazvati glumom. Nema tu zasljepljujueg vatrometa vjetine,
kae pisac, nema niega emu bi se ovjek divio kao nekakvome
artizmu. To to ti ljudi doivljavaju, kae akademik, naprosto se
ne da odglumiti. A ako glumci ne glume i ako reiser ne reira, to
onda u toj sceni toliko ovjeka pogaa, pita se akademik, podrazumijevajui valjda da ta scena mora pogoditi svakog gledaoca ba onako kako pogodila je njega, ekstatino. Pa, zakljuuje
pisac, profesor i akademik, vjerojatno upravo to to glumci ne
glume, a reiser ne reira. Reklo bi se jednostavno: svi su oni povjerovali da se sve to uistinu dogaa, i da se dogaa njima, kae
akademik. Zato u scenu nisu uloili svoje profesionalno znanje, nego svoj vlastiti ivot, kae pisac. Ta je scena postala dio
njihovih biografija, kae sveuilini profesor. Ima jo neega,
neega to se ne da analizirati, kae pisac, akademik i sveuilini
profesor Pavao Pavlii, i zato, kae, ono to se ne da analizirati uvijek djeluje. Akademika je scena potresla kad ju je
gledao u kinu, pie, potresla ga je kad ju je gledao na televizijskom ekranu (na Uskrs), i kae, tako e valjda biti svaki idui
put, iz ega bi se moglo zakljuiti kako se profesor toj sceni
kani uestalo vraati u nadi da e svaki put gledajui je doivljavati ekstazu i proienje kakve mu neki drugi uradci visoke
kulture nisu u stanju pruiti. Pisac i akademik kae da je ta
scena za njega veliki dobitak, jer govori o hrvatskoj povijesti
koja ga je uzdrmala, njega, pripadnika napaenog hrvatskog
naroda. Akademik se, na kraju, od svog potencijalnog itaoca
oprata sretan, sa zahvalnou shvativi da za njega ekstaza nije
zauvijek izgubljena. (Kapitalizacija i bold moji)
No comment. Pametnom dovoljno.
Jezikoslovci napominju da, iako je priroda standarda
restriktivna, a cilj uspostavljanja standarda da ograniava,
pisci, kau jezikoslovci, imaju slobodu ruiti jezini standard,
odnosno doputeno im je (tko doputa struka ili politika,
gdje su granice doputanja i granice uzimanja slobode,
mogu li se one propisati i po koju cijenu?), dakle piscima
doputeno je proirivati jezini standard. Ako se u govoru
pisac mora pridravati standarda, a kad pie ne mora
on/ona je onda (shizofreno) raslojen/a, i to ne samo jezino.

30

U javnim diskusijama esto se namee floskula kako se standardi prave da bi se opismenili nepismeni. Znai li to da je nepismenima i polupismenima doputeno govoriti izvan standarda (dijalektima) ali kad se prethodno nepismeni, zahvaljujui standardu, opismene i, ne daj boe, pokuaju pisati,
morat e pisati onako kako nalae standard? Znai, pisac se ne
mora u svom pisanju pridravati standarda doputena su mu
iskliznua, a oni koji nisu pisci, ne smiju ni u to i nikamo
isklizavati? Logika? Ako rije restrikcija znai zadravanje unutar granica, ogranienje, suavanje, umanjenje, a ona
znai upravo to, onda je cilj uspostavljanja standarda suziti
jezik i u krajnjem sluaju osiromaiti ga. (Norme standardnoga jezika odreuju nau jezinu i pravopisnu slobodu Knjievnici ih mogu ruiti namjerice; dapae, pomak od
norme nerijetko je vanim izraajnim knjievnikim sredstvom Ali ono to je doputeno u tom funkcionalnom
stilu, nije u drugom, i to mora imati na umu svatko tko se
javno slui jezikom... Pravopisna sloboda jednaka je jezinoj. Pravopisne se norme smiju ruiti samo u onim
funkcionalnim stilovima koji doputaju i ruenje jezinih
norma. Drugim rijeima: jezine i pravopisne norme smiju
ruiti i rue znalci. Nataa Bai u Glasu Koncila od 2.
sijenja 2005. Kurziv i bold moji. Tko je tu pametan, tko
lud?)
Standardiziran jezik neminovno proizvodi standardizirane emocije, potom standardizirane reakcije, potom standardizirane (poslune) ljude. Standard stvara iluziju o homogenosti nacije, zato se o njega neki toliko keaju (vjeaju).
Jezini standard nalik je na dravu. Oboje bi trebalo ukinuti,
ali dotle mnogo e vode protei Savom. Ili Drinom.
Kae Chomsky: Jezik je proces slobodnog stvaranja; njegovi su zakoni i naela odreeni, ali nain na koji se naela
stvaranja upotrebljavaju (upotrjebljavaju?!) slobodan je i bezgranino primjenljiv. Bez napetosti izmeu nunosti i slobode, pravila i izbora, uope ne moe biti stvaranja, komunikacije, bitnog djelovanja. Zato, ne daj boe da se lingvisti
sloe.
Jezik je legitimacija za psiholoki, politiki, drutveni,
intelektualni, etiki, pa i inteligencijski profil svakog njegovog
korisnika. Prema tome, da, s jezikom treba oprezno i znalaki,
ali i veselo and with love.

31

U knjiici koja je 1992. rashodovana iz jedne rijeke biblioteke, te baena na kup pred ulazom, a koju sam onda odnijela kui, nalazi se i ova pjesma:
Sada je to jo uvek opasnost koja peva
Plamen koji prozirnost proglaava za prijateljstvo
Muzikalnije ptice umaknu sudbini
Ali umaknu i reima
Rei gree pesma se stvara
Drugaije niko nije postao pesnik
Svet se deli na one koji su zapevali
I na one koji su ostali robovi
Ali dolazi dan velikog osloboenja
pesme e se otvoriti ko tamnice
pesnici e biti uniteni
pesme e biti prilagoene
Kad narod otkrije tajnu kako se postaje velik
Trgovi e ostati bez spomenika
Nekad samo pesnicima dostupne tajne
Bie proglaene svojinom naroda
(Branko Miljkovi)

32

Ranko Bugarski

O STAROM JEZIKU I
NOVIM JEZICIMA
Rado prihvatajui poziv na saradnju u ovom broju Sarajevskih sveski, ovom prilikom u u najkraim crtama izloiti
svoje vienje neobine sudbine jezika koji smo doskora uglavnom smatrali zajednikim i nazivali srpskohrvatskim/hrvatskosrpskim/hrvatskim ili srpskim. Svestan postojanja drugih,
pa i bitno drukijih pogleda na ovo sloeno i u mnogo emu
sporno pitanje, sopstveno miljenje nudim kao prilog jednoj

33

moguoj tolerantnoj diskusiji. Pri tome teim objektivnom

naunom pristupu ovoj osetljivoj materiji, koja iz razumljivih
razloga izaziva snane kolektivne emocije, pa je otuda izrazito
podlona politizaciji.
ta se, dakle, tokom poslednjih petnaestak godina desilo
i ta se danas deava sa jezikom koji u u ovom tekstu nazivati srpskohrvatskim? Mislim da se o tome u glavnim potezima moe rei sledee. Pre svega, na pitanje da li ovaj jezik jo
uvek postoji ne moe se dati jednoznaan odgovor, nego se
ono mora postaviti na vie nivoa istovremeno. U ravni koju
nazivam lingvistiko-komunikacijskom, i kojoj kao lingvist
dajem naelnu prednost, potpuno je legitimno tvrditi da on i
dalje postoji. Naime, poznato je da su lingvistike razlike
izmeu njegovih bivih standardnojezikih varijanti, danas
zasebno imenovanih nacionalnih jezika, ukupno uzev zapravo marginalne. A ovaj stepen slinosti, koji neretko ide i do
identinosti bitnih segmenata glasovne i gramatike strukture, kao i ireg osnovnog leksikona, prirodno se odraava u
oiglednoj injenici da govornici svih tih varijeteta i dalje
meusobno komuniciraju isto toliko glatko kao i ranije.
Nasuprot ovome, na nivou koji oznaavam kao politikosimboliki jasno je da vie nema srpskohrvatskog, jer se taj
sloeni naziv ne javlja u ustavima i zakonima drava nastalih
na tlu ovog jezika, koje priznaju samo srpski, hrvatski i bosanski (uz mogunost dodatnog proglaenja crnogorskog, to e
zavisiti od razvoja politikih dogaaja u Crnoj Gori). Pored
politiko-pravnog statusa koji uivaju, ovi jezici funkcioniu
kao vani simboli nacionalnog identiteta i dravnog suvereniteta u odgovarajuim zemljama, u kojima jednostavno
nema vie mesta za neki zajedniki srpskohrvatski jezik.
Ovim dvema razinama posmatranja moemo dodati jo
jednu, sociopsiholoku, neformalnu ali ne i nevanu. To je
ono to o ovom jeziku ili ovim jezicima misle sami govornici, nezavisno kako od lingvistikih injenica tako i od
administrativnih pregradaka. Sa izvesnou se moe proceniti
da u nae vreme znatna veina osea da govori srpski, hrvatski ili pak bosanski, te da ove idiome u skladu s tim i imenuje, kako zvanino tako i privatno. Ne bi se, meutim, smeo
zanemariti ni onaj manji broj ljudi koji kao svoj maternji jezik
doivljavaju upravo srpskohrvatski, intimno ostajui pri tom
nazivu ili ga maskirajui tradicionalnom familijarnom etiketom es-ha, odnosno na jezik. Slabije poznajem aktuelne

34

sarajevske prilike, na primer, ali me ne bi zaudilo ako bi se

pokazalo da jo uvek ima dosta takvih i u ovom gradu (u kome
sam, uzgred reeno, i sam roen i odrastao sa srpskohrvatskim, koji do dana dananjeg smatram svojim maternjim jezikom). Dakle, na ovom treem nivou stvari nisu tako jasne kao
na prva dva: srpskohrvatskog ovde i ima i nema, kako za koga.
Svodei ovu malu analizu, zakljuujemo da srpskohrvatski i postoji i ne postoji, zavisno od nivoa posmatranja. (Da
taka gledita stvara predmet prouavanja, u lingvistici nam je
znano bar od vremena Ferdinanda de Sosira). Moj uobiajeni
uslovni rezime ove situacije glasi da je srpskohrvatski danas
jedan lingvistiki jezik u obliju triju politikih jezika.
Da bi se ovo nesvakidanje stanje stvar bolje razumelo,
potrebno je da se najpre upitamo kako je do njega dolo. U
sutini, standardni srpskohrvatski koji je i prethodno ponegde bio osporavan na administrativnom planu nije nadiveo
federaciju iji je bio znaajan simbol i ijoj je relativnoj koheziji doprinosio. U toj svojoj ulozi on je, kako sam to ve negde
rekao, sahranjen u zajednikoj grobnici sa SFRJ. Samostalne i
suverene drave koje su izronile iz ratnog metea uzdigle su
njegove ranije varijante na stepen svojih visoko cenjenih
slubenih jezika pod zasebnim nacionalnim imenima. Na
prostoru srpskohrvatskog tako su se afirmisala i u manjoj ili
veoj meri uvrstila tri jezika, od kojih su dva, srpski i hrvatski, oslonjena na dugu tradiciju srazmerno samostalne egzistencije koja je prethodila konstituisanju samog srpskohrvatskog krajem XIX veka, dok se trei, bosanski, iako nazivno s
prekidima takoe tradicionalan, kao odelit entitet uspostavlja
tek u poratno vreme. (Dodue, sam ovaj naziv nije svuda prihvaen zbog svojih politikih implikacija, koje nacionalno
simetrina alternativa bonjaki ne bi imala, ali to pitanje
izlazi iz okvira ovog razmatranja).
Zasebno zvanino imenovanje ovih idioma podstaklo je
potrebu da se oni i u svojoj lingvistikoj supstanci i strukturi
profiliu kao odeliti entiteti, koji i na toj osnovi opravdavaju
poseban tretman. Tako su odranije postojee specifinosti naglaavane a nove unoene, neretko vetakim merama, najbre i najvie u hrvatskom sluaju, neto manje u bosanskom
a najmanje u srpskom. Ovaj divergentni proces, koji je kulminirao u ratnim i prvim poratnim godinama, u poslednje
vreme je usporen i moda ak zaustavljen. Kao da je prevladalo uverenje da je dalji razlaz ne samo nepotreban, nego i

35

potencijalno kontraproduktivan ak i sa stanovita nacionalnih elita kao njegovih izvornih generatora zbog negativnih
reakcija na partikularistika preterivanja.
Ako se sada iz dananje perspektive zapitamo ta se zapravo promenilo u odnosu na predratno stanje, ustanoviemo da
je najvea promena u samim imenima, znatno manja u
lingvistikoj supstanci a najmanja u strukturi. Ovaj nalaz nee
nas iznenaditi, jer jezici kao sistemi komunikacije ne nastaju
niti nestaju politikim dekretima, a stvarne unutranje promene u jezikom tkivu (za razliku od spoljnih izmena jezikog
statusa) ostaju van domaaja inenjera jezikog rasparavanja.
Upravo zato se u napred navedenom lingvistikom i komunikacijskom smislu i dalje moe govoriti o postojanju standardnog srpskohrvatskog kao sutinski celovitog entiteta
premda, dakako, ne i jedinstvenog, nego policentrinog.
Da je taj jezik, premda zvanino vie ne postoji, u svim
okrajima zadobio samo povrede povrinske prirode, dok je u
dubini ostao praktino netaknut, jeste ocena koja se moe
braniti mnogim strunim argumentima. Ovde u pomenuti
samo najvanije. Pre svega, suprotno nekim apodiktikim
tvrenjima, bilo bi teko opovrgnuti injenicu da se ovim
jezikom i dalje moe govoriti i pisati. Naime, sasvim je lako
proizvoditi govorene i pisane tekstove bez varijantnih markera (ili s vrlo malo takvih) koji bi ih nedvosmisleno svrstali
pod zaglavlje srpskog, hrvatskog ili bosanskog, pa je stoga
legitimno za njih ustvrditi da su upravo na srpskohrvatskom.
Zatim, mada se mogu razaznati dva nivoa upotrebe, domaaj ovog razlikovanja nije velik. Imam na umu to to se kod
politikih i kulturnih elita u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
(ne i u Srbiji) zapaa isticanje varijantnih jezikih obeleja u
formalnim prilikama. Ova tendencija motivisana je, kako
izgleda, pojaanom nacionalnom sveu ili pak pragmatikim
razlozima u vezi sa politikom participacijom i socijalnom
promocijom, dok glavnina stanovnitva i dalje govori i pie
mahom isto kao i ranije. Sama jezika praksa veine govornika ranijeg srpskohrvatskog nije se, dakle, promenila ni u emu
bitnom, i pored toga to sada u slubenom i neslubenom
opticaju daleko veu uestalost imaju jednolani nacionalni
nazivi jezika. U multinacionalnoj bosanskohercegovakoj sredini, posebno merodavnoj za ovakva razmatranja, ipak se nisu
formirali prepoznatljivi etnolekti, tako to bi Bonjaci govorili

36

na jedan, Srbi na drugi a Hrvati na neki trei nain. Diferenciranja ima u tragovima, ali se u celini moe oceniti da graani
ove drave govore manje-vie isto, to je bio sluaj i u vreme
moje sarajevske mladosti pre pola veka. (U Sarajevu je jezika
praksa uvek imala vie veze sa socioekonomskim statusom i
stepenom obrazovanja nego sa etnikom pripadnou pojedinaca; verujem da je u osnovi i dalje tako).
Do ega dovodi vetako insistiranje na nacionalnim
jezikim markerima mogli smo da se uverimo tokom ratnih
godina ali i kasnije, sluajui kako razni nacionalni lideri meaju ekavicu i ijekavicu, izgovaraju srpske ili hrvatske rei
sa bosanskim akcentom i slino. Iz ovih razloga je identifikacija neijeg govora kao bosanskog, hrvatskog ili srpskog,
naroito u Bosni i Hercegovini ali i izvan nje, esto manje
stvar objektivnih jezikih osobenosti, a mnogo vie situaciono
uslovljene percepcije i perspektive iz koje se on prima. Tako
on moe i treniranom uhu da zvui, recimo, bosanski, iako ga
proizvodi lokalni Srbin ili Hrvat, a govorna produkcija istog
pojedinca moe se doiveti i oznaiti na jedan nain u Sarajevu a na drugi u Beogradu ili Zagrebu. U tom smislu su granice
izmeu idioma koji sada idu pod imenom srpskog, hrvatskog
i bosanskog fluidne i promenljive, ponekad i do take neprepoznavanja. Zato je u ovakvim sluajevima jo uvek najadekvatniji, pa neretko i jedini razuman naziv upotrebljenog jezika upravo srpskohrvatski, jer bi pokuaj preciziranja njegove
nacionalne komponente samo urodio nepotrebnim nedoumicama i kontradikcijama.
Obavetenoj publici, u kakvu sigurno spadaju itaoci
ovog asopisa, nije potrebno navoditi dodatne lingvistike
argumente i objanjavati zato, na primer, nema viejezinosti
u krugu srpskohrvatskih standardnih normi (osim u vicu, kao
kada se kae da je Sarajevo grad sa najvie poliglota na svetu,
jer svi njegovi stanovnici govore tri jezika). Ili, zato se izmeu
njih ne prevodi (izuzev u strogo formalnom meudravnom
saobraaju, pa i tada ogranieno). Ili pak zato nema kontrastivnih gramatika ili opisnih dvojezikih ili trojezikih
renika ovih idioma, i slino. Podsetiu samo da bi sve to
prirodno moralo da postoji kad bi ova tri varijeteta uistinu
bila razliiti lingvistiki jezici.
Sa svega iznetog, u naune svrhe ostaje opravdano koristiti termin srpskohrvatski jezik, to se u preovlaujuoj meri i
ini u internacionalnoj slavistici i optoj lingvistici (a za to se

37

Detaljna argumentacija
u prilog iznetog
stanovita, praena
primerima upotrebe
jezika i uputama na
relevantne radove niza
domaih i inostranih
autora, moe se nai u
pojedinim poglavljima
mojih skoranjih
knjiga u ediciji XX vek
u Beogradu: Lica jezika
(2001), Nova lica jezika
(2002) i Jezik i kultura
(u tampi).

38

u poslednje vreme naroito elokventno i uverljivo zalae Snjeana Kordi u nizu rasprava i polemikih osvrta). Pri tome su,
dakako, i jednolani nazivi primereni u odgovarajuim nacionalnim kontekstima ali uz punu svest o tome da tu nisu posredi obine terminoloke alternative nego i razlike u opsegu
upotrebljenih termina, pa time i u znaenju. Primera radi, srpskohrvatska dijalektologija ili leksikografija nipoto se ne sme
brkati sa srpskom ili hrvatskom dijalektologijom i leksikografijom, kao to ni istorija srpskohrvatskog knjievnog jezika
nije isto to i istorija srpskog ili hrvatskog knjievnog jezika.
I tako, na kraju, moemo da stavimo znake navoda oko
obaju atributa u naslovu ovog ogleda. Naime, ima i srpskohrvatskog, kao to ima i srpskog, hrvatskog i bosanskog, ali na
razliitim nivoima posmatranja. Pri tome onaj prvi nije
zapravo stari, niti su ovi potonji uistinu novi: stari se i dalje
vrlo dobro dri, novi pak nisu jue roeni. U starijoj
terminologiji, filozofski valjano utemeljenoj premda u
meuvremenu ideoloki donekle kompromitovanoj, ovo bi
mogao da bude dobar primer dijalektikog jedinstva celine i
njenih delova. No kako god to bilo, verujem da je jasno da se
ne moe tek tako rei kako smo ranije imali jedan jezik a sada
imamo tri jezika umesto njega, te da o tome nema vie ta da
se kae. Ima: sluaj je, kako bi rekao erlok Holms, ipak malo
komplikovaniji... A ta se moe oekivati sutra, u to se ovde ne
bih uputao.1

David Albahari

SENO ZA SINA
(Okasnele misli o izgubljenom jeziku)
1
Da, i ja sam se nekada zaklinjao da
nikada neu napustiti svoj jezik, onaj
koji smo u koli zvali srpsko-hrvatski. Dodue, ve tada, dok smo bili u
koli, taj predmet je u govornom jeziku nazivan samo srpski ne pamtim da je neko ikada rekao: Jesi se
spremio za pismeni iz srpsko-hrvatskog?; uvek je bilo, na primer: ta je
bilo za domai iz srpskog? ali na to
nismo obraali panju. Srpski je
predstavljao skraenicu, praktian naziv, isto onako kao to je mati oznaavao matematiku ili kao to je fiziko zamenjivalo fiziko vaspitanje.
Jezik je bio, smatrali smo, jedinstven,
zvao se srpsko-hrvatski, i to je bilo sve.
2
Naravno, istorija tog navodno jedinstvenog jezika nije bila nikakva
tajna. Znali smo da se iza standardizovanog jezika nalaze brojni dijalekti,
kao i u svim jezicima, uostalom, i znali
smo da se ti dijalekti nalaze u nekoj
vrsti stalnog lingvistikog kokanja.
To se nigde nije moglo izbei. Jezik bilo koje zemlje je uvek
stvar dogovora, politikih i drugih ubeivanja, lingvistikih i
pravopisnih revolucija, odnosno, drugaije reeno, u jeziku
uvek traje neka vrsta sukoba, nadmetanja, ak i onda kada
takvog sukoba nema meu onima koji taj jezik govore. A kada
do tog sukoba ipak doe, onda jezik mora da bude rtva, ali
posebna vrsta rtve, posle koje niko, bar na jezikom planu,
nije gubitnik.

39

3
Da, zaklinjao sam se u taj jezik. Uostalom, i dan-danas
govorim tim jezikom, ali ako me neko pita na kom jeziku
piem, odgovoriu da piem na srpskom. Na neki nain tada
ne govorim istinu, jer zapravo ne znam da li znam srpski jezik,
odnosno, ne znam da li se sadanji srpski jezik uopte razlikuje od onoga to bi moglo da se nazove istonom ili
ekavskom ili srpskom verzijom srpsko-hrvatskog jezika.
Drugim reima, ako poivim dovoljno dugo, da li u se nai u
situaciji da sa mojim staromodnim srpskim, koji je i dalje
samo deo jezike smese zvane srpsko-hrvatski, ne budem u
stanju da normalno komuniciram sa govornicima nekog
novog srpskog jezika?
4
S obzirom na to da je zaludno gledati u prolost, a jo
zaludnije liti nostalgine suze od kojih oi vie peku nego od
obinih suza, svrsishodnije je zapitati se ta se moe desiti u
budunosti. Nema sumnje da e jezici nastaviti sve vie da se
razlikuju; ranije ili kasnije, svi ti jezici srpski, hrvatski, crnogorski i bosanski ispunie lingvistike uslove, ma kakvi oni
bili, da budu priznati kao samostalni jezici (to za sada jo nije
sluaj). Podsticanje na razliitost e jo neko vreme dolaziti iz
politikih i nacionalistikih krugova, a potom e jezik to raditi sam od sebe. Naime, novi narataji, svi oni koji su roeni
posle raspada Jugoslavije, odrastae u drugaijim jezikim sredinama; njima srpsko-hrvatski nee nita znaiti; osim toga,
nee postojati nikakva nostalgija koja bi ih podsticala da se
bore za odravanje nekog pra-jezika kojim su govorili njihovi roditelji i dedovi. Oni e rasti u okruenju samo jednog
jezika, i ostali jezici za njih e biti, ma kako to sada udno
zvualo, strani jezici koji se lako ue, ali koji su ipak strani.
Znam da ima ljudi koji se jo uvek zgroze kada uju takva
predvianja, ali to je neminovnost koja se vie ne moe zaustaviti. Uostalom, samo je pitanje dana (tanije reeno: decenije) kada e se definitivno raspasti monolitna graevina
engleskog jezika, odnosno, kada e ameriki, kanadski, australijski, novozelandski i ostali postati zasebni jezici. Zato bi
onda srpsko-hrvatski bio poteen takve sudbine? Da je bilo
kome taj jezik doista bio potreban, valjda bi se prvo potrudili
da sauvaju zemlju u kojoj se govorio.

40

5
Pozivajui me da piem na ovu temu, Zoran Hamovi
izraava uverenje da e trina logika nadvladati. Pretpostavljam da time hoe da kae da e izdavatvo postaviti neke
zajednike standarde koji e zaustaviti proces udaljavanja
izmeu naih jezika. Ideja jeste lepa, ali nije realna. Kolika je
stvarna mo izdavatva, odnosno, koliki procenat populacije
u zemljama nastalim posle raspada Jugoslavije uopte ita
knjige? I u vreme zajednikog ivljenja tirai su bili mali; sada
su jo manji. Ali ono to je najvanije, i to pozivanje na trinu logiku previa, jeste injenica ve pomenuta u prethodnom fragmentu. Naime, nove narataje nee zanimati da
redovno prate ta se zbiva u susednim zemljama. Ko jo ita
sprske pisce u Hrvatskoj, odnosno, ko prati savremenu hrvatsku knjievnost u Beogradu? Uostalom, ako jeziko prilagoavanje postoji, na primer, u izdavakoj delatnosti na engleskom jeziku, s obzirom na sve vee udaljavanje izmeu raznih
njegovih ogranaka, zato bi se takva praksa smatrala neprikladnom na naim podrujima? Trina logika ne zaustavlja
zbivanja na tritu; ona se prilagoava zahtevima trita da bi
podstakla njegov dalji razvoj. Drugim reima, ako se u Srbiji
pojavi poveano interesovanje za knjige hrvatskih pisaca, ali
se ono ne realizuje zbog sve veih jezikih razlika, onda e
trite pre svih zahtevati da se uvede proces jezikog prilagoavanja (a ne prevoenja!) kako bi srpski italac mogao da
ita hrvatskog pisca ili obratno. Jezik jeste dragocen, ali nije
svetinja koja ne sme da se dotie.
6
Verujem da je, na osnovu prethodnih fragmenata, oigledno da sam iz, nazovimo je tako, tvrdokornih redova jezike odbrane, gde sam se nalazio krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina prolog veka, preao u znatno
pomirljiviji front prihvatanja jezikih razlika. Ne mislim da
sam time uinio bilo ta loe; jednostavno sam prihvatio realnost politiko-lingvistikih zbivanja. To ne znai da ih podravam, ali to znai da shvatam zaludnost ponavljanja nekih
stavova koji su se potpuno istroili, poput stava o trajnosti
srpsko-hvratskog jezika. Taj jezik jo postoji, on nije iezao,
nije se pretvorio u duha; duhovi su, bar u ovom asu, svi oni
drugi nai nepostojei jezici, koji se u najboljem sluaju mogu
oznaiti samo kao dijalekti; vremenom, meutim, oni e

41

postati stvarni, dok e srpsko-hrvatski postati ukoliko nije

ve postao duh koji e, poput Hamletovog oca, lutati u
potrazi za onima koji su ga usmrtili.

Detaljniji opisi zbivanja

oko formulisanja
norvekog jezika nude
fascinantnu priu o raznolikosti faktora koji utiu na
uobliavanje jezikih standarda, od politikih i
nacionalistikih do
knjievnih i tradicionalnih, pa i krajnje linih
interesa pojedinaca
ukljuenih u priu o
jeziku. Videti, na primer:
Einar Haugen, Language
Conflict and Language
Planning: The Case of
Modern Norwegian (Harvard
University Press,
Cambridge, 1966). Uzgred,
ovaj autor daje divnu i
oigledno tanu definiciju
naeg biveg jezika, srpskohrvatskog, nazivajui ga
poneto klimavim
dvojnim jezikom.

7
U istoriji jezika postoje mnoge poune prie, ali u ovoj
prilici, moda zbog pominjanja danskog kraljevia, najzanimljivije mi deluje pria o norvekom jeziku. Norveki, kao svi
skandinavski jezici, potie od zajednikog starog skandinavskog jezika, s tim to je za vreme vikingkog perioda (od IX do
XI veka) dolo do formiranja staronorvekog, iz kojeg je kasnije nastao moderni oblik jezika. Dolaskom hrianstva, uvedena su latinina slova, i u XI veku razvio se pisani oblik
norvekog jezika. Meutim, u periodu izmeu 1380. i 1814.
Norveka je bila ujedinjena sa Danskom pod vlau danske
krune, tako da je u XVI veku danski zapravo postao pisani
jezik Norveke, s tim to su njega koristili obrazovani slojevi,
prvenstveno u gradovima, dok su govorni dijalekti ostali u
upotrebi meu seoskim stanovnitvom, radnikom i srednjom klasom. Tokom XIX veka razvio se dansko-norveki
jezik, preteno danski po strukturi i vokabularu, ali sa izvornim norvekim izgovorom. Taj jezik je postao zvanian jezik
Norveke, i na njemu je, recimo, pisao Henrik Ibzen. Meutim, u isto vreme rasli su zahtevi za formiranjem jezika koji e
ljudi oseati kao svoj, i tako je polovinom XIX veka poeo rad
na oblikovanju novog knjievnog jezika, zasnovanog na
norvekim dijalektima i oienog od elemenata danskog jezika. Razvoj tog jezika uticao je na izmene u dansko-norvekom
koji je u prvoj polovini XX veka proao kroz niz reformi u
kojima je naglasak stavljen na norveki izgovor i pravopis. Taj
jezik je nazvan jezikom knjige, dok je drugi nazvan novonorveki. Oba su ravnopravna, oba se ue u koli, s tim to
prvi dominira u istonoj Norvekoj, dok je drugi dominantan
u zapadnoj Norvekoj. Naravno, ima onih koji bi eleli da ih
objedine, kao to ima onih koji grevito insistiraju na njihovim razlikama. Tako bar pie u mojoj staroj enciklopediji,
objavljenoj 1983. godine, premda ne verujem da se neto
radikalno izmenilo u poslednjih dvadesetak godina.1
8
Norveka jezika pria podsea u nekim svojim elementima na priu o naim jezicima, i potvruje da se jezik moe

42

menjati i standardizovati na razne naine. Ako su, na primer,

vekovi provedeni pod vladavinom danske krune doveli do
formiranja novog oblika jezika, zar se isto ne bi moglo rei za
uticaj turskog na srpski jezik, odnosno, za uticaj latinskog i
nemakog na hrvatski jezik? Da nije dolo do njihovog prinudnog spajanja, to bi danas moda bila dva slina jezika, ali
dovoljno udaljena jedan od drugog da zahtevaju da se svaki
od njih ui za sebe.
9
Sve to sada nije vano. Priati o prolosti je kao pokuaj
da se ukus zagorelosti izvue iz jela koje je predugo ostalo na
vreloj ringli ma ta pokuali, ne moemo da promenimo
injenicu da je jelo zagorelo. Tako je i sa naim jezicima: politiki i nacionalni raskol se odigrao, i tragati za zajednitvom u
jeziku je zaludan (ljubavni?) trud. Jezik se raspao kao i sve
ostalo, i ne moe se vie objediniti. S obzirom na to da se u
novonastalim dravama politika umeala u jezika pitanja, taj
proces udaljavanja ranijih dijalekata odigravae se moda bre
nego to je normalno, katkad i nasilno, ali u svakom sluaju
nepovratno. Jedino pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li e
se moda formirati nekakav nadjezik nazovimo ga za ovu
priliku jugoslovenski (iako niko vie ne voli tu re) koji e
biti neka vrsta lingva franke za podruje bive Jugoslavije, ali
i tu se odmah namee odgovor da je to neostvarivo. Da je srpsko-hrvatski zaista bio zaseban jezik, a ne nasilno slepljena
posuda, moda bi se razvoj takvog nadjezika mogao oekivati,
ali srpsko-hrvatski zapravo nije nikada bio jedinstven jezik. Za
tako neto, trebalo je od samog poetka da bude ili srpski ili
hrvatski ili neto tree, a na taj radikalan potez, kao to je poznato, niko nije smeo da se usudi.
10
U sukobu u bivoj Jugoslaviji nekadanji zajedniki jezik
je zloupotrebljen na mnogo naina: skrnavljen je dok su se
pomou njega iznosila propagandna tumaenja, funkcioniui kao tzv. jezik mrnje; obeaen je, silovan, rastrzan,
kiretiran, porican. Pre vremena su iz njega na svetlost dana
izvuena nerazvijena deca, trojke koje su dobile imena
Hrvatski, Srpski i Bonjaki. Posle su muljali po njegovoj utrobi sve dok nisu pronali plod nazvan Crnogorski. Zajedniki
jezik je huktao i dahtao, stenjao od bola i cvilio, ali nadrilekari

43

nisu imali milosti. Pustili su ga da iskrvari, onda nastavili da

ga seku, sve pozirajui kao da se spremaju za neku novu sliku
o asu anatomije.
11
Posle buke i besa uvek dolazi period tiine, period u kojem
se skuplja snaga za obnovu svega onoga to su buka i bes
unitili, promenili ili pomerili s mesta. Nevolja s tiinom je u
tome to ona, ranije ili kasnije, poinje da bude zlokobna,
odnosno, iz nje vie ne izvire spokoj, ve najava nove buke i
novog, jo veeg besa. Iz nekog razloga, Gospod, ili neko
drugi, odluio je da je ovaj svet dovoljno dobar za nas. Pria
se da je Tvorac unitio mnoge svetove dok se nije odluio za
sadanji, to odmah navodi na pitanje: ako je ovaj svet smatrao dobrim, kakvi li su tek bili oni koje je unitio? Obino se
odgovara da su ti svetovi bili gori, ali ta ako su bili bolji? Ima
onih koji tvrde da je tek u ovom svetu Tvorac dao oveku
mogunost govora, a da je u onima koje je unitio ta mogunost bila uskraena ljudskom rodu. Za Tvorca, naravno, jezik
je najvea mo uostalom, pomou jezika stvoren je svet i
zvui verovatno da je do kraja, odnosno, dok nije stvorio ovaj
svet, Tvorac oklevao da podari oveku mo koja ga izjednaava sa onim ko ga je stvorio. U prethodnim svetovima ovek
je, kau, bio nem ali srean; u ovom svetu, u kojem poseduje
najveu postojeu mo, ovek govori ali je nesrean. Moda se
u tome krije objanjenje nae sudbine? Moda smo pourili sa
eljom da budemo tvorci, i od jezika napravili oruje koje vie
ne daruje dobro nego zlo? Ne udi onda to mistici svih opredeljenja podstiu na utanje. utanje je ograda oko
mudrosti, pie negde u Talmudu. Ili, kako kae Solomon ibn
Gabirol: Manje rei, manje greaka. Biblijski psalmista takoe upozorava: Postavi, Gospode, strau kod jezika mojega,
uvaj vrata usta mojih. Sve u svemu, mi nemilosrdno troimo ono to bi trebalo najvie da uvamo. Mistici su, dakle,
u pravu (i zato ih, po obiaju, niko ne slua).
12
Kao to postoji groblje slonova, postoji i groblje jezika.
Veliko je to groblje. Procenjuje se da na njemu ve poiva
izmeu pet i sedam hiljada jezika. Procenjuje se, takoe, da
ljudi i dalje koriste oko sedam hiljada jezika, od kojih e skoro
pet stotina ieznuti sa ovom generacijom. S druge strane, vie

44

od polovine svetske populacije govori dvadeset velikih jezika, to stvara jo sumorniju perspektivu za ostale jezike.
Srpsko-hrvatski je, iako ve jednom nogom na tom groblju,
ipak u boljem poloaju, jer zapravo ne odlazi na drugi svet,
ve nastavlja da prebiva u novonastalim jezicima. S obzirom
na to da lingvisti spas za jezike vide u viejezinosti, koja e
sasvim sigurno postojati na podruju bive Jugoslavije, ispada
da e ta viejezinost sauvati duh nekadanjeg zajednikog
jezika. Tu se ponovo javlja trina logika, s tim to e u tom
aspektu predvianje Zorana Hamovia verovatno biti tano.
Meutim, preduslov za viejezinost jeste stvarno formiranje
novih jezika, odnosno, ispunjavanje odreenih lingvistikih
zahteva. I sada mnogi od nas olako tvrde da znaju srpski,
hrvatski, bosanski i crnogorski, to zapravo za veinu nije
tano. Mi najee moemo da se razumemo sa govornicima
tih jezika, moemo takoe da proitamo tampu, pogledamo
film ili televizijski program i odsluamo popularne pesme, ali
veina nas nije u stanju da govori sve te jezike. Prava
viejezinost nastae, dakle, tek kada prestanemo da verujemo
da je nekadanji srpsko-hrvatski prosti zbir svih tih jezika.
13
Eh, ta nostalgija! Malo-pomalo, pa zakuca na moja vrata.
Sada je, na primer, dola da mi kae da sam je izneverio. Ona,
kae nostalgija, ne veruje u priu o raspadu jezika. Naravno da
ne veruje kada postoji zahvaljujui tome to je nekada postojao na izgled zajedniki jezik. Tera me da se setim kolskih
dana i one prie o dvojici Jugoslovena koji se negde sretnu, pa
jedan pita drugog da li hoe da mu proda sina. Taj se zgrozi i
kae da mu ne pada na pamet da proda nijednog od svojih
sinova, pa se prvi zaudi ta mu to drugi govori Ne seam se
vie cele prie, moda sam je potpuno izmenio, ali to je zapravo nebitno. Seno, sino, sijeno gotovo je s tim, ne moram
vie da brinem o razlikama i slinostima. Seno je u mom
jeziku samo seno, i moj sin ne mora vie da strepi da bih
mogao da ga zamenim za plast sena. Uostalom, ak i da mu
ispriam tu priu, on je ne bi razumeo. Nije u pitanju daljina,
ni injenica da ivi u rasejanju. Ne bi je razumeo ni da je sada
u sred Beograda. Posle svega, kad malo razmislim, tako je,
moda, tunije, ali je, ipak, bolje.

45

Midhat Ridanovi

O ALOSNOM STANJU
NAE NAUKE O JEZIKU
Vjerovatno ne postoji ni jedna drutvena aktivnost u
kojoj vie zaostajemo za svijetom kao to je nauka o jeziku.
Pod ovim pojmom podrazumijevam svako nauno bavljenje
jezikom, ali prije svega gramatiki opis bosanskog/hrvatskog/srpskog (skraeno b/h/s) jezika. (Ova tri jezika razlikuju se uglavnom u izgovoru i leksici, dok su gramatike razlike
izmedu njih minimalne, tako da se ova kritika odnosi ne samo
na sarajevske ve i na beogradske i zagrebake lingviste.) Osim
toga, veliki broj ponudenih pravila u postojeim gramatikama
je pogrean. Ali ono to je najporaznije jeste injenica da u
naim gramatikama nema ni traga od moderne lingvistike. Kod
nas malo ko i zna da je u prolom stoljeu dolo do prave pravcate REVOLUCIJE u lingvistici, i da je ta nauka, prema zvaninim statistikama, uznapredovala vie nego velika veina
drugih nauka. I etimoloki i stvarno, revolucija znai potpuno
izvrtanje neeg to je ranije postojalo. Kad predajem studentima optu lingvistiku, imam obiaj da kaem: Obrnite ono to
ste dosad znali o jeziku pa ete dobiti savremene lingvistike
stavove. Pogledajmo neke od tih novih stavova o jeziku.
Tradicionalni jezikoslovci su govorili da je pisani jezik primaran, da je on uzor-jezik, a da se u govoru jezik na razne naine kvari. Moderni lingvisti imaju dijametralno suprotan
stav: pisani jezik je samo pokuaj da se kojekakvim arama na
papiru prikae neizmjerno bogastvo ljudskog govora. Nekad
su ton, relativni naglasak rijei, jaina i boja glasa, reenini
ritam i intonacija vaniji od sadraja onoga to kaemo, pa
ipak nita od toga ne moemo zapisati. Najstarije pismo nije
starije od nekih 5.000 godina, a ovjek govori na isti nain
kao danas desetinama hiljada godina. Na stotine ljudskih zajednica nikad nije imalo pismo niti ga danas ima, ali taj nedostatak nije nimalo umanjio komunikativnu vrijednost njihovih jezika, koji ni u kakvom lingvistikom smislu ne zaostaju
za jezicima najrazvijenijih civilizacija.
Prije modernolingvistike revolucije vjerovalo se da su
neke jezike forme pravilne a neke nepravilne i da je

46

glavni zadatak gramatiara da ukae na nepravilne forme i

pronade pravilne zamjene za njih. Dublje promiljanje ovog
stava pokazuje da je on apsurdan: grekama se jezik kvari, a
sve to se kvari vremenom se potpuno pokvari i postane
neupotrebljivo; ovo se moralo desiti jednom od naroda koji
nemaju ni pismo a kamoli Pravopis ili Akademiju koja bi
uvala jezik; ipak, nije poznato da je neki narod iz ista mira
zanijemio (dapae, gramatike jezika nepismenih naroda
izbezumljuju zapadne lingviste svojom neobinou i raznovrsnou). Moderni lingvisti vjeruju da je sve to neko kae slijedei sopstveno jeziko osjeanje samim tim pravilno. Za
njih je pojam pravilno u uobiajenom smislu sasvim neprimjeren kad su u pitanju izvorni govornici nekog jezika (stranac, naravno, moe govoriti nepravilno). Tano je da moemo
govoriti dijalektom koji je drukiji od standardnog (knjievnog) jezika, ali onda oblici koji su drukiji od odgovarajuih
oblika standardnog jezika nisu nepravilni ve samo drukiji.
Ja, recimo, u razgovoru sa bliskim prijateljima i u krugu porodice redovno mijenjam glagol moi u potvrdnom obliku prezenta na sljedei nain: mogu, more, more, moremo, morete,
mogu; u odrinom obliku, medutim, mijenjam ga ovako: ne
mogu, ne mere, ne mere, ne meremo, ne merete, ne mogu. To isto
vjerovatno radi ogromna veina Bosanaca a da nisu ni svjesni
toga. Svaki jezik ima svoju govornu, kolokvijanu varijantu,
kojom se ljudi slue u svakodnevnom komuniciranju. Koliko
god je u standardnom jeziku nepravilno more i ne mere
toliko je i moe i ne moe nepravilno u kolokvijalnom jeziku
u Bosni! Medutim, nije potrebno da nam jezikolovac kae ta
je pravilno a ta nepravilno jer svi ljudi posjeduju neizmjerno bogate intuicije o maternjem jeziku. Jedna, najvanija
vrsta intuicije govori nam o gramatinosti onog to kaemo
moe neko i ne znati ta je gramatika, ali e odbaciti *veliki
kua (lingvisti upotrebljavaju (*) da oznae negramatine
forme) kao neprihvatljivo. Psiholingvisti tvrde da je intuitivno znanje gramatike maternjeg jezika vjerovatno najtajnovitiji i najsloeniji mentalni posjed homo sapiensa. Uzmite
samo ovaj detalj: na sufiks -ica ima vie znaenja, od kojih su
dva najvanija enski rod (kroja-ica) i deminutiv (ku-ica).
Medutim, ta znaenja su strogo regulisana pravilom koje kae
da ica pravi enski rod samo od imenica mukog roda, a
deminutiv samo od imenica enskog roda. Pa otkud to da
totalno nepismeni bosanski gortak, koji moda nije ni uo za

47

gramatiku i sigurno nema pojma ta je muki a ta enski rod,

uvijek savreno tumai znaenje rijei na ica, i to u hiljaditom dijelu sekunde?! Jeste li ikad uli da je neko protumaio
pjevaicu kao malog pjevaa ili talicu kao ensku talu?!?
Naravno da niste. A na stotine takvih i mnogo sloenijih gramatikih pravila ui u glavi ne samo svakog nepismenog
gortaka ve i svakog debila, imbecila i idiota prvog i drugog
stadija (agramatinost se javlja tek kod idiota treeg stadija). I,
to je jo nevjerovatnije, nikad nas niko nije uio gramatici
dok smo kao djeca usvajali maternji jezik! (omski i njegovi
sljedbenici smatraju da se udo usvajanja jezika u djetinjstvu
moe objasniti jedino postojanjem univerzalne gramatike,
koju dijete donosi raanjem na svijet; oni ovu tvrdnju uvjerljivo dokazuju postojanjem vrlo velikog broja gramatikih
pravila zajednikih svim jezicima svijeta.)
Druga vrsta intuicija odnosi se na sociolingvistiki status
oblika u maternjem nam jeziku (sociolingvistika se bavi odnosom jezika i drutva ko, ta i kada kae neto (drukije) iz
socijanih razloga). Zar je potreban gramatiar da nam kae da
je ne mere ili eo sam rijet neprihvatljivo u standardnom
jeziku? Jeste li ikad uli da ozbiljna, obrazovana osoba upotrijebi jedan od takvih oblika govorei na televiziji, mada nikad
nije uio o tome koji su oblici standardni a koji nisu. Ono to
stalno treba imati na umu jeste da lingvistiki neobrazovan
govornik jednog jezika nije svjestan nieg u svom maternjem
jeziku osim leksike i, eventualno, nekih gramatikih oblika,
iako u glavi nosi na stotine gramatikih pravila i bar milijardu
drugih injenica vanih za pravilnu upotrebu jezika. Zato se
sve spomenute promjene stilova odvijaju automatski, i ni
jedan ovjek ne krene na intervju na TV govorei sebi: Pazi
da ne kae ne mere to nije standardni jezik iako je, moda,
pred polazak na TV stanicu, rekao eni Ne mere ova kravata. Od
ostalih brojnih intuicija spomenuu samo jo statistike intuicije mi osjeamo relativnu frekventost svakog izraza u svom
jeziku i, mada je ne moemo iskazati u procentima, obino ne
grijeimo u grubim procjenama (ovo je potvreno istraivanjima); sigurno je da se niko od italaca nee kolebati da nam
kae koja je od rijei surevnjiv i pjevati frekventnija.
Na alost, nai pravopisci redovno atakuju taj na
najintimniji posjed, jeziko osjeanje/intuiciju, koja je sasvim
dovoljna da sama uradi najvei dio onog to treba da radi
pravopis (koji to kod nas redovno loe uradi). Iz Novosadskog

48

dogovora proistekao je 1960. Pravopis srpskohrvatskog jezika,

koji se, sreom, poeo kriti maltene onog dana kad je objavljen. Rekoh sreom jer je najvei broj propisa u njemu bio u
srazu i sa lingvistikom naukom i sa jezikim osjeanjem ljudi
koji su nedvojbeno govorili standardnim jezikom. Zatim je
doao Pravopis bosanskoga jezika Senahida Halilovia, koji je
nastavio istim putem kao Pravopis iz 1960. i potpuno upropastio bosanski jezik (interesantno je da je Halilovi zabrljao ve
u naslovu svog pravopisa dodajui a pridjevu bosanskog, koje
vie niko iv tako ne upotrebljava!).
Nije ovde mjesto da detaljno kritikujem pravopis, ali
moram ukazati na apsurdnost jednog propisa o akcentima
koji je donio jo novosadski Pravopis, a koji je preutno
zadrao Halilovi, mada o njemu nita ne govori (vjerovatno
zato to ne razlikuje nae akcente; to potvruje i odsustvo
akcenata u pravopisnom rjeniku, koje je nevjerovatno s obzirom na injenicu da se radi o pravopisu bosanskog jezika, iji
je vukovski akcenatski sistem upravo ono to ga NAJVIE ini
specifinim u odnosu na srpski i hrvatski; i u Gramatici bosanskoga jezika, iji je jedan od autora, Halilovi pokazuje da ne
zna akcente; poto nai akcenti, kao i glasovi, mogu mijenjati
znaenje, nepoznavanje naa etiri akcenta isto je to i nepoznavanje etiri glasa/slova u pitanju je, dakle, elementarna
nepismenost univerzitetskog nastavnika!). Radi se o pravilu
koje nalae da u b/h/s-u silazni naglasak moe stajati samo na
prvom slogu rijei. Mi imamo jako puno rijei koje prirodno
izgovaramo sa silaznim akcentom na drugom, treem ili daljem slogu; evo primjera rijei sa silaznim akcentom na treem
ili etvrtom slogu (naglaeni vokal oznaen je velikim slovom):
televIzija, EvrovIzija, MezopotAmija, radijAtor, ventilAtor, katalizAtor; kao to vidite, radi se uglavnom o sloenicama i rijeima stranog porijekla (to ih ne ini nimalo manje naim); da
biste pravilno izgovorili ove rijei, treba da prebacite akcenat na prethodni slog, tj. da kaete telEvizija, EvrOvizija,
MezopOtamija, radIjator, ventIlator, katalIzator. Druga grupa
rijei za iji biste pravilan izgovor morali zaista silovati svoje
jeziko osjeanje tie se izgovora genitiva mnoine imenica
mukog roda koje se u nominativu jednine zavravaju na
VCVC (V i C su meunarodni simboli za vokal i konsonant),
gdje prvo V ima dugouzlazni akcenat: polic-ajac, svr-etak,
razv-itak, Bos-anac i sl.; pravilan izgovor genitiva mnoine
ovih rijei bio bi: polIcajaca, svRetaka, rAzvitaka, BOsanaca.

49

*
Ja jesam. Radi se o osobi
koja je iz Beograda dola u
Split u ranim dvadesetim
godinama i ostala da ivi
tamo. Ja sam je sreo
nakon nekih 15 godina
provedenih u Splitu i
uvjerio se da je njen
beogradski izgovor (da ne
kaem izgovor sa trafte
Knez Mihajlove ulice)
ostao potpuno netaknut.
Ona jest pokupila aicu
splitskih rijei (jednom je
rekla Sramim se umjesto
Stidim se), ali to nije
nimalo uticalo da dojam
da ju u pitanju ista
Beograanka.

50

Pravilan izgovor sljedeih oblika genitiva mnoine redovno

je nasmijavao svakog naeg ovjeka kome sam ga otpjevao:
pRvenstava, zapovjEdnitava, povjerEnitava, brodOlomaca. Smijean je i pravilni naglasak rijei parAdajz. Osim toga, tradicionalni jezikoslovci u svojim akcenatskim pravilima, kao i u
mnogim drugim, pokazuju nedosljednost i javaluk. Moe li
iko dokuiti zato propisuju svoj bizarni akcent u rijei
samOpomo, ali ne u rijei samopOsluga, gdje dozvoljavaju
prirodni, silazni akcent na treem slogu? Moda zato to su i
sami bili svjesni artificijelnosti svog akcenta pa su znali da ga,
u estoj rijei kao to je samoposluga, narod nikad nee prihvatiti. Nisu, medutim, trebali brinuti zbog toga: osim spikera
koji su na jedvite jade nauili izgovarati pet-est rijei sa
pravilnim akcentom, obian svijet je nastavio da govori
prema vlastitom jezikom osjeanju i da, zajedno sa spikerima, izgovara na stotine rijei sa silaznim akcentom na drugom, treem ili daljem slogu. Pravilo o ograniavanju silaznog
akcenta na prvi slog staro je preko 60 godina i jo uvijek ga ne
primjenjuje niko ko ne mora. Pa zar ti lingvisti koji su ga
donijeli ne vide da su radili jalov posao, da je to pravilo postalo mrtvo slovo na papiru? Moderno obrazovani lingvista koji
ne zna da su te bizarne akcente propisali vodei jeziki
strunjaci bive Jugoslavije mogao bi samo pomisliti da su
ih smislili jeziki savjetnici kakvog cirkusa da bi klovn njima
mogao zabavljati publiku!
Za brojne akcenatske monstrume (ta su pRvenstava i
parAdajz nego monstrumi?!) krivo je opet veoma plitko
razmiljanje naih tradicionalista. Jer da su iole promislili,
odustali bi, i bez poznavanja moderne lngvistike, od propisivanja monstruaznih akcenata (koje katkad ni sami ne znaju
izgovoriti!). A evo kako su trebali razmiljati: ovo to mi traimo od naroda isto je to i promjena dijalekta, i to na planu
izgovora, jer hoemo da stotine rijei ljudi izgovaraju drukije
nego to to ine u svom prirodnom dijalektu. A svako ko ima
malo opservatorskog duha u sebi, bez obzira na nivo obrazovanja i profesiju, mogao je zapaziti da ODRASLE OSOBE NE
MOGU PROMIJENITI SVOJ DIJALEKT, pogotovo ne na planu
izgovora, a nikako u akcentuaciji. Jeste li ikad sreli zrelu osobu
koja je odrasla u Beogradu a zatim preselila u Split?* Ako jeste,
pokuajte se sjetiti da li je ta osoba vremenom progovorila
splitski? Nema teorije. Odrasle osobe mogu nauiti strani
jezik, jer ga ne moraju izgovarati besprijekorno niti govoriti

gramatiki savreno, ali novi dijalekt morate nauiti besprijekorno, a to je nemogue poslije seksualne zrelosti (do tog
vremena, koje psiholingvisti zovu kritino doba za usvajanje
jezika, svako dijete, ako je dovoljno izloeno jednom jeziku i
bez obzira na druge faktore (pouka, inteligencija djeteta, vrijeme izloenosti jeziku i sl.) moe nauiti onoliko jezika ili
dijalekata koliko je to vremenski mogue.
I u jo jednom vanom pravilu nai pravopisci pokazuju nedosljednost i javaluk. Radi se o oblicima glagolskog pridjeva radnog kao to su volio, pocrnio, zanio, htio (iji ekavski
oblici su voleo, pocrneo, zaneo, hteo). Osim htio, svi ostali ijekavski oblici odgovaraju jezikom osjeanju ljudi koji govore
ijekavskim narijejem b/h/s-a i niko ih ne dovodi u pitanje
(zato i ne postoji pravopisno pravilo koje bi se odnosilo na njih)
jer se nekadanji jat u poloaju ispred zavrnog o mukog
roda jednine glagolskog pridjeva radnog ne izgovara je kao
inae (mjesto mesto) ve i. Medutim, ta je sa htio, koji ovako
izgovaraju samo oni Bosanci to su u koli nauili da je htio
pravilno i koji zato preziru sebe to su ranije govorili htjeo,
slijedei svoje jeziko osjeanje. A, u stvari, htjeo je zaista
pravilno, a htio nepravilno. Evo zato. U gramatikim pravilima naglasak esto igra presudnu ulogu. Svojedobno je Karl
Verner rijeio viegodinju zagonetku Grimovog glasovnog
zakona time to je postulirao drukiji akcenat nekih rijei u
starim indoevropskim jezicima. Poto je istorijska lingvistika
19. vijeka, kojoj pripada i Karl Verner, bila obavezni dio obrazovanja tradicionalnih jeziara, dakle onih koji su sastavljali
novosadski Pravopis, zapanjuje me da nisu obraali panju na
naglasak prilikom donoenja pravopisnih pravila (ne moe
valjda biti da nisu uli ni naglasak ili da, ne daj Boe, nisu poznavali ni svoju tradicionalnu lingvistiku?!). Jer, injenicu
da ljudi prirodno kau volio a ne *voljeo i htjeo a ne *htio treba
jednostavno pripisati akcentu: u obliku mukog roda jednine
glagolskog pridjeva radnog naglaeni jat ispred zavrnog o
ima svoj uobiajeni refleks je, a kad nije naglaen, on postaje
i; da jat postaje je pod naglaskom potvruju glagolski pridjevi
i ostalih rijei sa naglaenim jatom: sjeo, mljeo, njeo, zreo (od
zreti jatovo j se gubi poslije suglasnike grupe sa r na kraju;
uporedi grijeiti greka (ne *grjeka)), bdjeo, smjeo, djeo se (ovaj
danas rijetki glagol upotrebljava se u Bosni ponajvie u aoristu: Gdje se djenu ono moje pero?). Svi oblici glagolskog pridjeva na jeo ne moraju biti naglaeni: zbog pravila po kojem se

51

korijenski glagol ne mijenja primanjem prefiksa, dobijamo

oblike poput zasjeo, samljeo, (za)odjeo (izvedeno od djeti) i sl.,
u kojima je naglasak preao na prefiks pa se jeo naao u
nenaglaenom slogu. Interesantno je da su tradicionalisti
uasno insistirali na obliku htio (par napisanih htjeo mogao
vas je kotati kolske godine), ali su tolerisali veinu ostalih
oblika na jeo (valjda su vidjeli da bi oblici *sio, *nio, *mlio i
*dio se bili zaista smijeni, pa su dozvoljavali narodu da govori
kako osjea). Ali u nauci ne smije biti ovakve nedosljednosti:
ako ste otkrili pravilo zbog kojeg je htjeo nepravilno i
treba ga zamijeniti sa htio, onda to isto treba uraditi i sa sjeo,
njeo, mljeo i sl.!
Pogledajte jo jedan primjer totalne lingvistike neukosti
naih tradicionalnih jezikosolovaca. Dobro vam je poznato da
oni insistiraju da kaemo i piemo u vezi sa vaim pitanjem, a
nipoto u vezi vaeg pitanja. Kao stariji ljudi, oni su sami
upotrebljavali onu prvu verziju i to je, koliko ja vidim, jedini
nauni razlog za insistiranje na njoj i za borbu protiv u vezi
vaeg pitanja. Medutim, kada opazi da je neto ulo u iru
upotrebu, moderni lingvista je svjestan da je dolo do promjene u jeziku, koju je on duan objasniti, a ne proskribovati. A
ovu promjenu je vrlo lahko objasniti: u gornjoj sintagmi u vezi
je poprimilo sasvim novo znaenje onih (sloenih) prijedloga
i izraza koji uvode temu razgovora i koji SVI zahtijevaju da
sljedea imenica bude u genitivu: glede vaeg pitanja, u pogledu
vaeg pitanja, povodom vaeg pitanja, to se tie vaeg pitanja i sl.
I najobinija logika i lingvistika nauka nam govore da
slinost znaenja ili funkcije dovodi i do formalne slinosti. I
zato se ovo novo u vezi (sa znaenjem u pogledu) poinje sve
vie upotrebljavati sa imenicom u genitivu, to je potpuno u
duhu sa onim ta danas znamo o jeziku, a to je, izmedu ostalog, da se jezik esto mijenja kako bi postigao to veu simetriju i pravilnost. Kad su u pitanju prijedlozi, dobili smo novo
pravilo bez izuzetka: svi prijedlozi i izrazi to uvode temu o
kojoj elimo neto rei upravljaju imenicom u genitivu. Ako
bismo prihvatili propis tradicionalista po kojem valja rei u
vezi sa vaim pitanjem, to pravilo bi imalo krupnu iznimku u
ovoj sintagmi. Jedan zaista uvjerljiv dokaz valjanosti moderne
analize promjene izraza u vezi sa... jeste injenica da se sintagma u vezi i dalje redovno upotrebljava u konstrukciji sa sa +
instrumental kad zaista znai veza: Jesi li ti u vezi s njom?, Treba
ostati u vezi sa svojom porodicom; ili, ponajbolji primjer je ovaj

52

u kojem se veza javlja u oba znaenja i u objema gramatikim

konstrukcijama: U vezi industrije, treba istai da je ona u vezi sa
trgovinom ostvarila odline rezultate. Mislim da je ovo divan
primjer ispravnosti modernolingvistike analize jezikih promjena. Ali, ak i ako ostavimo lingvistiku po strani, moramo
se upitati kako su ti tradicionalisti mogli biti tako nepametni
da ne postave sebi ovakvo pitanje: zato narod grijei govorei ba u vezi vaeg pitanja, a ne grijei govorei *veliki kua?!
Svaka nauka je, izmedu ostalog, duna objasniti sve pojave u
svom domenu (zamislite meteorologa koji ne zna objasniti
zato se oblano vrijeme mijenja u vedro!), a do objanjenja
dolazimo najbolje ako postavimo prava pitanja. Pitanje zato
niko ne kae *veliki kua a kae u vezi vag pitanja pravo je
pitanje, koje bi usmjerilo razmiljanje lingviste i vjerovatno ga
dovelo do novih uvida u mehanizam jezikih promjena; takvo
pitanje, medutim, nikad nije ni palo na pamet ni jednom
tradicionalisti.
Za najvei broj naih jezikih problema krivo je nae uasno zaostajanje u jezikoj nauci: sredinom 19. vijeka Evropom
je vladala tzv. mladogramatiarska kola u lingvistici, koja je
tvrdila da jezikim promjenama upravljaju strogi zakoni i ako
se neto u jeziku ne ponaa prema tim zakonima, to treba
ispraviti. Nai tradicionalisti se jo uvijek dre te kole iako je
ona odavno na ubritu istorije lingvistike i moderni je lingvisti smatraju jednim od najveih zastranjenja u svojoj nauci.
Naravno, ima ovde i jedan mentalitetsko-obrazovni problem: mada mnogima smetaju neki pravopisni propisi, sva
kritika se svede na pojedinana gunanja, i to je kraj.
Tipian na ovjek razmilja ovako: ta pravila su smislili
strunjaci i ko sam ja da se petljam u njihov posao? Takvo
razmiljanje je i odlika naeg mentaliteta a i rezultat naeg
obrazovnog sistema ne moete izai kritini i kreativni iz
kole koja kanjava svaku kritinost i kreativnost. A razvijanje kritinosti i kreativnosti kod uenika i studenata daleko je
NAJVANIJI cilj obrazovanja u naprednim zemljama. Mi smo,
pak, u koli samo da dobijemo age da smo neto zavrili,
po mogunosti sa to boljom ocjenom, a ne da neto
nauimo. A to age se najlake dobija glaenjem nastavnika
i slijepim prihvatanjem njegovih miljenja.*
Divan primjer nekritikog stava prema jezikim propisima je izraz pored/pokraj telefona, koji zadnjih godina zamjenjuje raniji izraz na telefonu. Ja ne znam koji je jezikoslovac

Eklatantan primjer
policijskog odnosa naeg
nastavnika prema aku ili
studentu moe se nai u
aferi Totalni promaaj.
Ovo je, u stvari, naslov
moje knjige (izd.. ahinpai, Sarajevo 2003), u
kojoj sam dao iscrpni
prikaz (na 180 strana)
Gramatike bosanskoga jezika
D. Jahia, S. Halilovia i I.
Palia, objavljene jo 2000.
godine. U tom prikazu sam
vrlo argumentovano
pokazao da je ta gramatika
zaista totalni promaaj, da
je ona pravo ruglo, da je
vjerovatno najvea bruka u
cijeloj kulturnoj istoriji
BiH. Pouzdano znam da je
itaju svi studenti b/h/s-a
na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu, iji su nastavnici
tri pomenuta autora
Gramatike bosanskoga jezika.
Studenti se tjeraju da i
dalje ue gramatiku iz njihovog udbenika, dakle
potpuno naopaku gramatiku, a da se ni jedan od
studenata koji su proitali
moju knjigu ne usudi da
pozove jednog od svoja tri
nastavnika (ili sve trojicu
zajedno) da odbrane svoju
gramatiku od mojih kritika. Zbog naeg policijskog
odnosa nastavnika prema
studentima, oni bubaju
nesuvislosti i grozote
sadrane u navedenom
udbeniku jer je to jedini
nain da dobiju age.
U dubini due veina je
svjesna toga, ali nemaju
drugog izlaza u naoj
situaciji (mi smo jedna od
rijetkih zemalja u kojoj
nema NIKAKVA nadzora
nad radom univerzitetskih

53

nastavnika pa je na
univerzitet, u velikoj
mjeri, samo pljaka
narodnih para).
Ima jo jedna zanimljivost
u vezi sa mojom knjigom.
Htio sam da poradim na
tom da neto praktino
proizae iz nje, da se
eventulno bar ukore te
neznalice koje predaju
nau gramatiku na
fakultetu. U tom smislu
sam pokuao stupiti u
kontakt sa federalnim
ministrom obrazovanja.
Nakon vie pokuaja uspio
sam dobiti njegovu
sekretaricu, koja me je
upitala o emu elim
razgovarati sa ministrom.
Ja sam joj rekao o emu,
nakon ega je ona rekla da
e svakako prenijeti
ministru moju elju i da e
mi se javiti da dogovorimo
vrijeme razgovora.
Od tada ni traga ni glasa
od sekretarice!
Najvjerovatniji scenarij:
kada je gospodin ministar
uo o emu se radi, nije
htio da stupi u kontakt sa
mnom jer je u pitanju
konfliktna situacija u kojoj
bi njegov ministarski
poloaj mogao biti ugroen
i, kao i mnoge stvari kod
nas, po sistemu ne
talasaj, sve je palo
u vodu.

54

lansirao novi izraz, ali sam siguran da bi mu trebalo ui u trag

i suditi mu! Jer drznuti se da arbitrirate u jeziku a nemati ba
NIKAKVOG lingvistikog znanja i jo manje pameti zaista je
svojevrstan zloin. Jer taj ovjek je pokazao da ne zna neto
to vjerovatno smo otkrije svako pametno dijete, a to je da
rijei redovno imaju vie znaenja. On je, navodno, zabranio
na telefonu jer bi to znailo da sjedite na telefonskom aparatu!
Nije vidio da nae na ima itav niz nefizikih upotreba, tj.
upotreba koje ne govore da je neto bukvalno na neemu: na
fakultetu, na akademiji, na stanici (na krovu fakulteta, akademije ili stanice?), na sastanku, na konferenciji, na predavanju, na
ulazu/izlazu, na molitvi, na namazu, na zadatku, na deuri, na
sijelu, na radu, na pecanju, na asu, (biti) na antibioticima, na
treningu/obuci, na pijaci, na selu (kao i u selu sa drukijim
znaejem), na liniji, na vezi, itd. itd. Vjerovatno ima vie stotina ovakvih prijedlokih sintagmi u kojima je znaenje prijedloga na vrlo daleko od njegovog fizikog znaenja (mogue
je, ak, da je ovo drugo znaenje rjee!). Mi smo, oito, dobili
na telefonu po analogiji sa na liniji/vezi. Svako normalan je u
izrazu na telefonu tumaio telefon u smislu telefonska veza. U
stvari, telefon se mnogo ee upotrebljava u smislu telefonska veza nego telefonski aparat. Kad se uvodi telefon, uvodi se
u stvari telefonska veza, a ne telefon kao aparat. (Poto naem
tupavom jezikoslovcu koji je zabranio na telefonu imenica telefon znai samo aparat, on bi morao zabraniti i uvoenje telefona
jer se ne uvode stvari kao ormar, sjekira, narukvica niti kakav
aparat, ve samo tele ili kakvo drugo bie koje ne zna samo da
ude!) Ako je zabranio na telefonu, zato onaj na pravopisac
nije bio dosljedan i zabranio na liniji i propisao pored linije jer
bi njemu jedino jasno fiziko znaenje ove sintagme moralo
govoriti da neko ko je na liniji sjedi na kakvoj ici? Kad mi
neko odgovori na telefonski poziv sa Pored telefona (to obino
rade ene), ja kaem: Kad si pored telefona, ja s tobom ne
mogu razgovarati sve dok nisi na telefonu, tj. dok nisi digla
slualicu i stupila sa mnom u telefonsku vezu; ako to ne
uradi, moe biti danima pored telefona nikad neemo
stupiti u vezu!
Neko e sada upitati: kako onda rijeiti pitanje pravopisa?
Po meni je najbolje rjeenje BITI BEZ PRAVOPISA! Vi ste, naravno, zgranuti. A sad u vam rei neto nevjerovatno: jezik
koji je u svakom pogledu pobijedio sve jezike svijeta (naravno,
mislim na engleski) niti ima, niti je ikad imao, pravopis. Taj

jezik nema ni rije za lektora jer posao lektora (poto, naravno, ne treba shvatiti da moderni lingvisti ne bi nikad
intervenisali u jeziku bi, ali puno manje i na potpuno drugi
nain) obavlja urednik, koji mora biti veoma obrazovan ali ne
mora biti lingvistiki strunjak. On, meutim, ima veoma
dobre intuicije o tome ta je dobar a ta lo engleski (u
engleskoj tradiciji dobar engleski je prije svega jasan engleski,
dok su kod nas najvie na cijeni nejasni tekstovi i uplje ali
kitnjaste prie). Kako to radi engleski urednik (bez pravopisa!)
ilustrovau uz pomo naeg jezika (ne zaboravite da urednik
nije nikakav jeziki strunjak). Dobio je tekst u kojem pie: U
ovoj knjigi hotio sam rijet.... Svakom ovjeku koji je iole
obrazovan intuicije govore da ova reenica nije pisana standardnim jezikom za takvo miljenje nisu potrebni ni
pravopis ni pravopisci i rukopis leti u ko. ta je sa interpunkcijom? Pa nju uimo, kao i sve ostalo to je vezano za
pisanje, dok uimo pisati u osnovnoj koli, a ZA TO NIJE
POTREBAN pravopis. Ali, sva pravila o pisanju, pa i interpunkcijska, moraju biti kratka i otvorena razliitim interpretacijama. Recimo, ja bih za zapetu dao samo jedno pravilo:
nju upotrebljavamo bilo kad u reenici kad ne spustimo glas
do kraja. Medutim, na Pravopis daje vrlo rigidna interpunkcijska pravila. Na primjer, mi ne smijemo upotrijebiti zapetu
ispred i koje stoji pred posljednjim elementom nekog spiska;
dakle moramo pisati: aa, olja, tanjir, kaika i viljuka, bez
obzira na to to nismo spustili glas na rijei kaika i to zbog
toga krimo opte pravilo o upotrebi zapete. Moe neko rei
Pa zar je to vano?. Dau vam primjer koji pokazuje da je to
itekako vano, da moe uticati na znaenje. Vi ste doli
odnekud iz bijelog svijeta i pojma nemate o Balkanu, ali elite
nauiti. Uite o bivoj Jugoslaviji iz knjige u kojoj izmeu
ostalog pie: SFRJ se sastojala od sljedeih republika: Slovenija,
Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bosna i Hercegovina.
Ako izbrojite elemente ovog spiska na isti nain na koji ste
brojali aa, olja, itd., gdje imamo pet elemenata, dobiete
sedam republika! Kako to? Svemu je krivo ono rigidno pravilo
da ne smijete staviti zapetu ispred i kome slijedi zavrni element spiska. Jer, da takvo pravilo ne postoji, tj. da moemo
staviti zapetu ispred i, mogli bismo uspostaviti i pandan tom
pravilu po kojem bi odsustvo zapete ispred i znailo da dva elementa povezana sa i bez zapete (bilo gdje u spisku) ine jednu
cjelinu, a ne dvije. U stvari, ak bi i na prvi spisak mogao biti

55

dvosmislen ljudima koji znaju da postoji jedna sprava za

jelo u kojoj su spojene kaika i viljuka. Prema tome, zbog
naeg loe smiljenog pravila o pisanju zapete na kraju spiska
(koje nema osnove ni u intonaciji ni u kakvoj drugoj lingvistikoj kategoriji), mi nismo u stanju da u pisanju iskaemo
taan broj elemenata u jednom spisku.
Evo jo jednog primjera kako smo uskraeni loim
pravopisom. U pitanju su velika slova. Engleskoj i amerikoj
djeci se prosto kae: imena se piu velikim poetnim slovom,
i vie ni zuc! Naravno, veina anglo-amerike djece i odraslih
dovoljno su pametni da znaju ta su to imena, i sva imena
piu velikim slovom Islam i Hrianstvo su imena (na potpuno isti nain na koji je meni ime Midhat) dviju najznaajnijih i najrasprostranjenijih religija na svijetu i, naravno, Anglosaksonci ih piu velikim slovima. Nama je, meutim, krava
arulja mnogo vanija od religije, najvee svetinje u ivotu
miliona ljudi, i njeno ime moramo pisati velikim slovom, a
ime vjere ne smijemo! Ili uzmite nazive mjeseci u godini. Kako
se to oni razlikuju od drugih imena? Nikako. ak su dva mjeseca (Juli i Avgust) nazvana po ljudskim imenima, ali mi tvrdoglavo nastavljamo da ih piemo malim slovima. Imaju li
jezici svoja imena? Svakako, ali ih mi piemo malim slovom.
Imena jezika esto su izraena pridjevskim oblicima, ali, bez
obzira na to, Englezi ih piu velikim slovima: English, Bosnian,
French itd. Takvo pisanje naziva jezika naroito je korisno kad
piete o malo poznatom jeziku koji nema pridjevski oblik. To
sam iskusio kad sam pisao knjigu Jezik i njegova struktura (u
kojoj, uzgred budi reeno, moete mnogo saznati o tome kako
moderni lingvisti vide jezik), gdje sam govorio o fascinantnom jeziku amerikih Indijanaca koji se zove kvokijutl. Ja sam
skoro svaki put morao rei u jeziku kvokijutl, jer da sam rekao
samo u kvokijutlu, italac bi se upitao ta je taj kvokijutl. A
da mi je bilo dozvoljeno da ime tog jezika, kao i svako drugo
ime, napiem velikim slovom, svi bi znali (u kontekstu knjige
o jeziku) da se radi o jednom jeziku. Ili jo jedan zanimljiv
primjer. Kad sam predavao na jezik u SAD, doao mi je
jednog dana ovjek koji je ve dobro znao na jezik i koji je,
itajui o naim dijalektima, naiao na njemu nepoznat pridjev zetski. Kopao je po raznim rjenicima, ukljuujui i estotomni Rjenik dviju Matica, ali nije mogao nai tu rije. Ja
sam mu rekao da je to pridjev izveden od vlastite imenice
Zeta, a on se samo udario po elu i rekao Pa zato ga, pobogu,

56

ne piete velikim slovom?! Sada vidimo da bi pisanje pridjeva izvedenih iz vlastitih imenica velikim poetnim slovom
bilo poeljno i iz praktinih razloga: ono to je napisano
velikim slovom, ukljuujui pridjeve, nije sadrano u
obinom rjeniku i ne treba ga tamo traiti. Evo jo jednog
praktinog razloga: na Pravopis nalae da se strane svijeta
piu malim slovom osim ako nisu upotrijebljene metaforino
u smislu civilizacija koje su potekle ili opstoje na nekoj strani
svijeta, kad se piu velikim slovom, npr. tehniki razvijen Zapad.
To je u redu. Ali, poto se pridjev izveden od ove vlastite imenice mora pisati malim slovom, sintagma zapadne zemlje je
nejasna jesu li to samo zemlje zapadno od mjesta gdje se
nalazi govornik, ili su to zemlje koje pripadaju zapadnoevropskom civilizacijskom krugu?? Moglo bi se nai jo stotine
problema do kojih dolazi zbog nedosljednosti u primjeni
pravila Imena se piu velikim poetnim slovom. Meutim,
od svih praktinih razloga daleko je vanija sama njegova dosljedna primjena. Kad izuzetno bistro dijete krene u osnovnu
kolu i kad mu serviraju krajnje nelogino postojee pravilo o
pisanju velikih slova, ta e ono pomisliti? Vjerovatno neto
poput: Ja doo ovdje da se obrazujem, a oni mi siluju mozak! U postojeem pravilu nema nikakve logike, a ono to je
nelogino mora se bubati, dok je ono to je logino dovoljno jedanput proitati da bi se zapamtilo (zato se kod nas
toliko buba).
Ja uvijek nastojim doi do korijena stvari. Razmiljajui
dugo o naim jezikim i pravopisnim problemima, doao sa
do zakljuka da je njihov glavni uzrok odsustvo svake kreativnosti kod naih tradicionalnih jeziara. Vjerujte da se nae
gramatike uopte mnogo ne razlikuju od prvih gramatika
pisanih u stvari stvorenih na evropskom tlu prije nekih
dvije i po hiljade godina. Tradicionalnu gramatiku su izmislili grki Stoici i sve gramatike kategorije koje su oni
uspostavili jo uvijek se koriste; niko se ne usuuje da neto
doda ili oduzme, mada je dobro poznato da svaki jezik ima
svoje gramatike specifinosti i gramatiki okvir koji je dobar
za, recimo, grki ne mora uopte biti dobar za neki drugi jezik.
Stoici su uspostavili distinkciju izmedu optih i vlastitih
imenica, koju i mi danas imamo. Ali sa malo razmiljanja
moglo se otii korak dalje od Stoika: ako su imenice koje
oznaavaju imena vlastite imenice, kakvi su onda pridjevi koji
oznaavaju imena? Oito vlastiti. Englezi imaju vlastitu

57

imenicu Islam, ali i vlastiti pridjev Islamic (islamski), pa i

VLASTITI GLAGOL Islamicize (islamizirati), i sve to je vlastito piu velikim slovom. Oni, dakle, imaju savreno logino
pravilo o pisanju velikih slova i njihova ga djeca ne moraju
bubati. (Jo neto: Englezi i Amerikanci dozvoljavaju
svakom pojedincu da sam tumai njihova okvirna pravila
pisanja; zato sam ja, itajui engleske gramatike, nailazio na
one u kojima su Subject i Predicate bili pisani velikim slovima
jer ih je autor shvaao kao imena sintaktikih funkcija, a i na
one gdje su ove dvije funkcije bile pisane malim slovima jer je
autor smatrao da ima raznih subjekata i predikata kao i, recimo, stolica pa ih, kao i stolicu, treba pisati malim slovom.
(Mi se grozimo ovih duplih rjeenja, a ona su, po mom
miljenju, sasvim dobra jer omoguavaju da razni ljudi
razliito tumae jezike poruke, a to je znak potivanja
linosti.) Aglosaksonci su, dakle, udesili da im pravopisna
pravila sastavlja cijeli narod, jer svako moe dati svoj
kreativni doprinos tim pravilima. A onda neko ko voli da zaradi pregleda djela najpriznatijih pisaca da bi ustanovio kako
oni primjenjuju pravopisna pravila. Ta osoba onda objavi
rezultate svog istraivanja u priruniku koji moe imati
razliite naslove ali iji je stvarni naslov elite li pisati kao to
piu najbolji pisci ove zemlje, proitajte ovu knjigu.)
S druge strane, na pravopis je pun neloginosti i neprincipijelnih rjeenja, a ipak je veoma rigidan; tano je da esto
dozvoljava alternativne oblike, ali je obino jedan od oblika ili
potpuno vjetaki ili nije u duhu bosanskog jezika. Primjeri
takvih artificijelnih ili nebosanskih rijei mogu se nai meu
rijeima sa prefiksom pre-/prije-. Iako se zna da je jezik u
najveoj mjeri pravilan, Pravopis ne nudi nikakvo pravilo po
kojem bismo se mogli ravnati kad upotrijebiti pre- a kad prije.
Mogue pravilo bi bilo da kratki jat (kratko e u ekavskom) ima
refleks pre- u bosanskom, a da dugom jatu (dugom e u
ekavskom) odgova oblik prije-. Medutim, na pravopis kao da
se trudi da ponudi to vie artificijelnih oblika i da u oblike
ovog prefiksa unese to vie haosa. Tako se, na primjer, za veliki broj oblika sa dugim jatom u prefiksu pre- zahtijeva izgovor
prije- (prijevod, prijenos), za druge ovakve rijei dozvoljavaju se
oba oblika (prelaz ili prijelaz, prepjev ili prijepjev), a onda, kao
biber po pilavu, za KRATKO e u ovom prefiksu trai se zamjena sa ije u rijei prijevara, koja je ponuena kao dubletni
oblik uz prevaru! A ako prevara ima dubletni oblik prijevara,

58

zato njoj potpuno paralelne rijei prevaga i preljuba nemaju

dublete prijevaga i prijeljuba?! Nisam jo nikad uo da je neko
rekao prijevara, bilo kao prirodni bilo kao artificijelni oblik
(izvorni govornici imaju i intuicije o loim ili ak odvratnim
oblicima u svom jeziku; da nije tako, ne bi postojao izraz Para
mi ui, koji se skoro iskljuivo upotrebljava kao reakcija na
jezike nakaradnosti). Ali, isto tako, nisam se naao u situaciji da neko ko je sa mnom i ko uje ak i relativno pravilne
oblike kao prijenos ili prijelaz nije rekao neto poput ta nam
ovo rade s jezikom? ili Ne mogu ovo vie sluati i da nije ugasio
izvor takvog jezika (poznajem ovjeka koji je potpuno prestao
gledati televiziju jer ne moe da slua jezik kojim se govori na
TV). Evo jo nekoliko bisera koji ilustruju kako je Pravopis
rijeio izgovor prefiksa pre-. Prijesad je, vjerovali ili ne, jedini
dozvoljeni oblik, a presad je zabranjen! S druge strane, dozvoljen je samo pretres, a prijetres ne postoji! Poto je pretres jedna
vrsta pregleda, oekujete da i pregled ima samo ovaj oblik. Ne,
ovde je, suprotno svakoj logici, dozvoljen dubletni oblik prijegled!
U svakom poslu, a kamoli u nauci, ovjek se dri odreenih principa. Prije nego to krenu u sam posao pisanja jednog
pravopisa, njegovi sastavljai moraju donijeti odluku da li e
se drati fonetskog principa ili ne. Vuk Karadi se drao tog
principa (jedan glas jedno slovo ili Pii kao to govori, govori
kao to je napisano) i ostao mu dosljedan. U Halilovievom pravopisu nema nikakvih principa. Fonetski princip se kri propisom da se u obliku futura odvojeno piu infinitiv i pomoni
glagol (radit u) iako se uvijek izgovaraju kao jedna rije
(radiu); to krenje postaje drastino kod glagola koji imaju s
ispred infinitivnog nastavka ti jer onda moramo dva glasa
izgovarati drukije nego to su napisani: prevest u i odvest u
izgovaramo preveu i odveu. To dovodi do smijenih izgovora jer na narod, navikao da proita svako napisano slovo,
masovno izgovara oblike futura ovih glagola kao to su
napisani! (Ja imam ak dvije poruke na telefonskoj sekretarici
u kojima ljudi kau JaviT u se kasnije, tj. izgovaraju zavrno t
u obliku infinitiva odvojeno od poetnog u obliku pomonog glagola tako da se t i nau jedno do drugog, to je
nemogua kombinacija u naem jeziku, od koje se meni koa
jei.)*
S druge strane, ako u pisanju futura odlazi daleko od
fonetskog principa, na vajni pravopisac pretjeruje sa tim

Oito je da je ovakvo
pisanje futura preuzeto od
Hrvata. Moje je miljenje
da se radi o jednom
dubokom kompleksu inferioronosti bosanskih
Muslimana u odnosu na
Hrvatsku, a i Zapadnu
Evropu uopte, kompleksu
kojeg sami Bosanci
najee sami nisu svjesni.
Gramatika bosanskoga jezika
o kojoj sam govorio u
fusnoti na strani 7
bukvalno je prepisana iz
najnovije Hrvatske
gramatike, koju je izdala
zagrebaka kolska knjiga
1997. godine. Autori
bosanske gramatike nisu
imali dovoljno znanja da
ocijene da je Hrvatska
gramatika u stvari loa, ali
su slijepo vjerovali da je
ono to je hrvatsko bolje
od naeg bosanskog. Tako
je i u mnogim drugim
oblastima naeg kulturnog
ivota mi, polahko ali
sigurno, postajemo hrvatska kulturna kolonija.
(Jedan primjer je preuzimanje stranih filmova sa
gotovim prevodom,
mahom loim, sa stranog
jezika (obino engleskog)
na hrvatski, pored toga to
Sarajevo ima vrsnih, esto
besposlenih prevodilaca za
engleski jezik. (Neko mi
ree da je uo kako, pod
uticajem hrvatskih titlova
u filmovima na TV, dvoje
Sarajlija pozdravljaju jedno
drugo sa Bog! Nije mi samo
jasno zato se kroatizirmo
tako sporo kad bismo
divno mogli zatraiti od
hrvatske vlade da nas
pripoji kao jednu svoju
provinciju, naravno pod

59

uslovom da nas ne zove

Bosna i Hercegovina jer se
mi tog naziva stidimo.)
Samo se kompleksom
inferiornosti moe
objasniti pojava da ak i
vjernici meu bosankim
Muslimanima vie ne
nadijevaju svojoj djeci
muslimanska imena.
Iako mu je ocu bilo ime
Muharem i mada postoji
duga tradicija da se prvom
sinu nadjene ime svog oca,
dananji babo izmilja
imena a la Eldar ili Aldin,
koja pod milim Bogom
nita ne znae (a uz to su i
runa). Bilo bi mnogo
bolje nadjeti mu ime
ore ili Mihajlo, jer ta
imena bar imaju tradiciju
i znaenje!

60

istim principom kad propisuje da se brojne prijedloke sintagme piu kao jedna rije: uredu, naalost, naprimjer, nabrzinu,
podstarost, itd. U propisivanju ovakvog pisanja izvjesnog broja
prijedlokih sintagmi on se, jasno, vodio injenicom da se
takve sintagme izgovaraju kao jedna rije i da imaju jedinstveno znaenje. Meutim, isti je sluaj sa stotinama drugih
prijedlokih sintagmi, koje se ne smiju pisati zajedno; da se kod
kue izgovara kao jedna rije (kotkue) jasno pokazuje jednaenje po zvunosti (d>t), do kojeg u naem jeziku normalno
dolazi samo unutar rijei. Osim toga, i laiku je jasno da se
nita ne moe ubaciti unutar jedne rijei. Mi kaemo veliki prozor, nipoto pro veliki zor! Ali to je upravo ono to moramo uraditi po novom Pravopisu ako elimo rei na moju alost, u
najboljem redu, ili na veliku brzinu. Ja ne znam kako je Halilovi
zamislio pisanje ovakvih sintagmi, ali pretpostavljam da bi
dozvolio da razbijemo rije naalost na dva dijela kako bismo
rekli na moju alost. Ako smijemo razbiti naalost, zato ne
smijemo razbiti prozor da bismo rekli pro veliki zor?!? Da li to
znai da se neke rijei mogu razbiti, a neke druge ne mogu? Pa
to je sasvim bez veze, to nema nigdje u svijetu! Koja je to
nauna, ili ak logika osnova po kojoj se neke rijei mogu
razdvajati na dijelove, a neke ne mogu? Zato je po meni ovakav pravopisni propis ne samo neznalaki nego i kontraintuitivan; siguran sam da ga ni jedan pametan laik u lingvistici
ne bi nikad donio. (Ja se samo nadam da ni jedan strani moderni lingvista ne sazna za ovo pravilo da sazna, uasno bi
se obrukali!) Halilovi u svom pravopisnom rjeniku nagovjetava zato je to uradio: on iza rijei naalost daje na alost
(svih nas), govorei nam, vjerovatno, da treba razlikovati
jednu rije naalost od dvije rijei na alost gdje je alost, valjda, drukije upotrijebljena. Prvo, ona nije drukije upotrijebljena u sintagmi na alost svih nas, to pokazuje parafraza na
nau zajedniku alost. Drugo, i da jest drukije upotrijebljena,
svaku moguu dvosmislenost razrijeio bi KONTEKST (verbalni i situacioni), u kojem se ostvaruje svaka jezika poruka i
koji je glavno sredstvo u interpretaciji poruka od strane
sluaoca. Halilovi je vrlo loe odabrao primjer na alost svih
nas jer alost u ovoj sintagmi ima isto znaenje kao u izrazu na
alost. udi me da mu nije pala na pamet upotreba ove sintagme ilustrovana u reenici uli smo da mu je umrla majka pa
smo mu otili na alost. Da mu je pala na pamet ova sasvim
drukija upotreba sintagme na alost, imao bi kakav-takav

argument za propis da se na alost pie kao jedna rije kad

funkcionie kao uitivi izraz sa znaenjm alim, a kao dvije
rijei kad elimo rei da idemo nekom da mu izrazimo sauee. Meutim, da na alost ima jo petnaest znaenja ili upotreba, ne bi ga trebalo pisati jednom kao jednu rije a drugi put
kao dvije jer kontekst uvijek jasno signalizira o kojem znaenju se radi. Niko normalan ne bi protumaio na alost u posljednjem primjeru drukije nego u smislu izraavanja sauea. Jedna od najvanijih i najkorisnijih osobina ljudskog jezika je vieznanost skoro svih rijei i ogromnog broja izraza.
Kontekst nam redovno govori koje od vie znaenja ima na
umu poiljalac poruke. Ako neko dri u ruci kosu za koenje i
kae Ovo je moja kosa, sigurno je da njegov sagovornik
nee rei Ba fino, a kad si to bio kod brice zadnji put? Poto
Halilovi izgleda ne zna da postoji kontekst ili ne zna da on
redovno razrjeava viesmislenost, trebao je biti dosljedan i
predloiti da se dva znaenja rijei kosa piu na dva naina! Ili,
recimo, glagol izdati ima barem tri potpuno razliita znaenja,
vidljiva iz sljedeih sintagmi: izdati knjigu, izdati prijatelja,
izdati stan. A jeste li ikad uli da je dolo do nesporazuma zbog
ovih raznih znaenja? Naravno da niste. Gramatiki objekt,
obavezan uz glagol izdati, uvijek jasno govori o kojem znaenju je rije. Bi li Halilovi predloio da se i izdati pie na tri
naina kojima bismo predstavili tri njegova znaenja.
Ne samo da su nai pravopisi od nas traili da, u zrelim
godinama, promijenimo dijalekt kojim govorimo, nego su, u
stvari, traili i da govorimo NEgramatino u odnosu na nae
jeziko osjeanje. Ako i ne znate ta je gramatika, vama e
smetati oblik prijesad jer ga instinktivno odbacuje vae jeziko
osjeanje. Danas svi ozbiljni (psiho)lingvisti smatraju da je
jezik plod ljudskog instinkta, otprilike kao, recimo, varenje
hrane. A instinktima ne moemo upravljati. Pokuajte pojesti
sendvi i narediti svom probavnom traktu da ga ne vari.
Oito je da nemate ansi. I gramatika maternjeg jezika je
instinktivna u nama. Pokuajte govoriti negramatino (recimo da kaete *Ja doi kafe popilo umjesto Ja dola da popijem
kafu) i vidjeete da ete se preznojiti a ipak neete nikad
teno govoriti negramatino. Isto onako kao to ne moete
zaustaviti ili izmijeniti proces varenja hrane, ne moete uticati
ni na svoje jeziko osjeanje. Ja imam obiaj da kaem (moda
malo hiperbolino) da bi lake bilo izmijeniti smjer kretanja
krvi u naim venama nego negramatino govoriti maternji

Kao i svi ne-lingvisti,

knjievnici, naravno,
pojma nemaju o
lingvistici. Meutim,
uvrijeeno je miljenje da
su oni majstori jezika i
zato trebaju arbitrirati o
jeziku. Znam ovjeka kojeg
je samo par puta u ivotu
zabolio stomak i za koga se
zato mora rei da je
majstor u varenju hrane.
Bez obzira na to to ima
samo osnovnu kolu, on
bi, po istoj logici po kojoj
je knjievnik dobar
lingvista, trebao biti dobar
biohemiar koji bi najbolje
napisao udbenik o
procesu varenja hrane!
Roman Jakobson, najvei
svjetski lingvista prije
omskog, predavao je
jedno vrijeme na
Harvardskom univerzitetu.
Neko je predloio da se
jedan poznati ameriki
pisac pozove na Harvard
da predaje lingvistiku.
Jakobson je na to
reagovao: Dobro, ali onda
pozovimo i slona da
predaje zologiju. I, zaista,
koliko god je slon predmet
prouavanje zologije,
toliko je knjievno djelo
predmet prouavanja
lingvista. Ali, ne samo da
su knjievnici lingvistike
neznalice nego su i gori
arbitri u pitanjima jezika
od ostalih laika u
lingvistci. Naime, rijedak je
knjievnik bez neke
ideologije, nacionalne ili
bilo koje druge (u kojoj
obino ima i predrasuda),
koja uvijek utie i na
njegovu upotrebu jezika i
na njegove sudove o
jeziku. Zato, ako ne bude

61

prihvaen moj apel za

ukidanje pravopisa pa se
bude pisao novi pravopis,
predlaem da se, umjesto
knjievnika, u pravopsinu
komisiju izaberu pametni i
poteni vodoinstalateri,
jer e oni, neoptereeni
kojekakvim ideologijama,
sigurno uradti taj posao
bolje od knjievnika.

62

jezik! Dakle opet imamo oprene stavove tradicionalista i

modernih lingvista: dok su oni prvi vjerovali da se ljudi maltene radaju sa loim jezikom i da je glavni zadatak jezikih
strunjaka da ga poprave, moderni lingvisti smatraju da svako
normalno dijete ve u petoj-estoj godini ivota savreno zna
svoj jezik (naravno, ono skoro itav ivot ui nove rijei, ali
lingvisti danas smatraju da su rijei izvan imanentne strukture
jezika).
Ja zaista vjerujem da je vaei Pravopis bosanskog jezika
jedan od najgorih koji je ikad napisan u istoriji pravopisa u
svijetu. Najvie smetaju dvije njegove osobine: totalno odsustvo
optelingvistikog obrazovanja njegovih sastavljaa (meu
kojima je veina knjievnika, po miljenju lingvista najveih
neznalica lingvistike*) i najobinije zdravorazumske logike.
Veina propisa donesena je od oka, bez ikakvih principa. Ja
ga u ali zovem tura-jazija pravopis (ne znam zato je narod
poeo govoriti pismo-glava kad je oito da je ovaj izraz uvezen
sa strane u mojoj mladosti se govorilo samo tura-jazija) jer
se stie utisak da su pravila donoena bacanjem novia u
zrak, pa ako padne tura, piemo, recimo, futur kao dvije
rijei, ako padne jazija kao jednu!

Radoslav Petkovi

VAVILONSKA TV KULA
Neni uvod u raspadanje
Negde ezdesetih godina prolog stolea itavu javnost
SFRJ je potreslo pitanje jezika. Naime, prvo se u Hrvatskoj pojavila Deklaracija o poloaju hrvatskog jezika mislim da je tako
glasio puni naziv a potom u Srbiji Predlog za razmiljanje. U
tadanjoj, vrlo kontrolisanoj javnosti, takvi potresi nisu bili ni
najmanje esti, pogotovo to su iza oba ova teksta stale mnoge
od onih koje uobiajeno nazivamo uglednim javnim linostima u sluaju Deklaracije i neke institucije, a i sam Miroslav Krlea. I oba teksta su osuena kao nacionalistika; zasedali su i republiki Centralni komiteti, osnovne organizacije
Saveza komunista su izricale kazne, uglavnom izbacivanje iz
Partije to je, u ondanjim uslovima znailo, u najboljem
sluaju, uvod u javni ostrakizam.
Baviti se sada ovim tekstovima bilo bi i naporno i nepotrebno; vanije je rei da su oni, tanije itav dogaaj, pomutili idilu vladajueg bratstva i jedinstva i jasno ukazivali da je
stvarnost, skrivena onom idilinom slikom koju je stvarala
oficijelna propaganda, mnogo kontraverznija. I itava stvar se
zakuvala oko jezikog pitanja, izmeu ostalog pitanja da li
su srpski i hrvatski jedan ili dva jezika.
Tako se uinilo da je jeziko pitanje postalo politiko
pitanje uinilo se, podvlaim i mnogi su, naroito oni koju
su nastupali na strani zvanine verzije, po kojoj su ovi jezici
zapravo jedan, zamerali drugoj strani to vri politiku manipulaciju naukom. Ovaj argument, o tome kako rasprave o
jeziku treba prepustiti nauci i kako u njih ne treba meati politiku, javljae se uporno i kasnije i to, skoro uvek, kao argument onih koji brane jedinstvo jezika.
Argument koji, ve na poetku, pati od jedne mane; u
njemu se uvek insistira na sopstvenom miljenju kao
naunom a svako drugo se, a priori, diskvalifikuje kao nenauno, politiko u najboljem sluaju, zapravo politika manipulacija. U vreme SFRJ, makar pre njenog zavrnog stadijuma raspadanja, ovo je bila vie nego opasna, nimalo akademska optuba; naravno da je i drugoj strani preostalo jedino da

63

se brani, kako najbolje zna i ume, naunim argumentima, jer

je opstajanje na politikom polju moglo samo da vodi u totalnu propast. Zapravo, ako niste bili spremni da tek ponavljate
i prepriavate zvanina partijska dokumenta, uvek ste se branili tvrdnjom da se vi politikom ne bavite, ve se bavite naukom, umetnou ili ime god ve. Politiko, ideoloko polje je
bilo strogo kontrolisano polje na kojem su i najmanja odstupanja od zvanine linije mogla biti izuzetno opasna.
uvari pravoverja nikada nisu imali previe sluha za
ovakve taktike i bili su, danas treba priznati, savreno u pravu.
Mnogo se politike krijumarilo kroz razna umetnika pitanja i sukobe i ve ona rasprava o modernizmu sa poetka
pedesetih godina nije politiki bila nimalo naivna; Krlea je
svega ovoga bio itekako svestan, to je bio razlog da, sve do
smrti, ako je verovati svedoanstvu makar jednog njegovog
sagovornika, nije dozvolio tampanje Dijalektikog antibarbarusa. Raspravljati o nainu vienja stvarnosti, to jeste rasprava o prirodi umetnosti, znai postavljati odreene ideoloke
postulate; to je Platon odlino znao i upravo zato je iz svoje
drave prognao epske pesnike uostalom obrazloivi razloge
ovoga progonstva za razliku od mnogo licemernijih buduih
progonitelja sasvim jasno i isto. Rasprava o jeziku, osim u
sluaju krajnje specijalistikih studija, poput onih o upotrebi
aorista, po svojoj prirodi jo je vie ideoloka; mi stvarnost
spoznajemo kroz jezik u toj meri da moemo rei da ljudska
stvarnost jeste ljudski jezik. Na jednom viem nivou ovaj jeziki problem je uvek predstavljao muku teologa koji pokuavaju neto da kau o prirodi Boga, poev od napora da objasne
pojam venosti; jezik, postoji u vremenu i kroz vreme se
opire naporu iskaza koji negira vreme te svaki na iskaz o
venosti moe zapravo biti samo nepouzdana metafora. O
emu se ne moe govoriti, o tome se mora utati, zakljuio je
na kraju Wittgenstein da bi kasnije bio, mnogo i najee pogreno, citiran. Na nesreu lingvista, ova nauka je mnogo vie
ili mnogo vidljivije vezana za ideoloke postulate nego, naprimer, teorijska fizika; to nikako ne znai da teorijska fizika
nije, mada manje vidljivo, takoe vezana i povezana. uveno
Einsteinovo Bog to ne bi dozvolio, izreeno u jednoj raspravi koja se ticala upravo teorijske fizike predstavlja samo vrh
ledenog brega, simpatian u svojoj pomalo deijoj naivnosti.
No, fiziar ima veu mogunost provere svojih teorija i
stavova koju opet ne treba preuveliavati nego onaj koji se

64

bavi jezikom i, to je moda i vanije, fiziar ima manju mogunost normiranja svoga podruja nego to ima jeziki
strunjak. Namerno izbegavam re lingvista i skoro da bih
radije upotrebio jednu stariju re: jezikoslovac. A opreznom
itaocu ova jezika nedoumica moe ve unapred mnogo rei
o mojim shvatanjima.
Uenje je za one koji su zaboravili, rekao je negde Plotin
i ona politika guva koja se oko jezika u SFRJ digla ezdesetih
godina prolog stolea mogla je iznenaditi samo one koji su
zaboravili istoriju. Pitanje jedinstva srpskog i hrvatskog jezika,
tada snano aktuelizovano, jeste bilo bitno politiko i ideoloko pitanje jo od trenutka kada je prvi put postavljeno,
dakle vie od stotinu godina ranije. Moemo postavku o jedinstvu tumaiti bitnom odrednicom jugoslovenskog projekta,
velikosrpskim projektom za asimilaciju hrvatskog kulturnog
podruja, delom Strossmayerovog projekta za katolizaciju pravoslavaca, to zavisi od politikog i ideolokog shvatanja pojedinca. Ali, kakav god stav zauzeli, ak i izbegavajui ideoloke
ekstreme, uvek se bavimo politikom i raspravljamo bitna ideoloka pitanja; ovo se odnosi i na kasniji problem bosanskog
u Srbiji se sada vodi rasprava na temu da li e se jezik, uveden
u kolski sistem, zvati bosanski ili bonjaki ili crnogorskog
jezika. I dalje: na pitanje svakog jezika i njegovog jedinstva.
Negde krajem XVIII stolea, dakle krajem onoga perioda
koji nazivamo Prosvetljenjem i u asu nastanka evropskog
romantizma, Johan Gottfried von Herder je izrekao svoju
uvenu definiciju po kojoj je denn jedes Volk ist Volk; es hat
seine National Bildung wie seine Sprache koja je danas prilino
otrcano objekt iskaza i snova mnogih nacionalistikih inetelektualaca medju kojima je Herder, kako bi rekao E.J. Hobsbawm,
prvi proroki. Kako bi se od proroka moglo i oekivati, bila je
to uistinu proroka izreka. Pre svega, pojam Volka, naroda,
kako ga Herder koristi, jeste sutinski u evropskom miljenju
neto sasvim novo a ideja da jedan narod govori jednim istim
jezikom nije samo nova ve i sasvim revolucionarna.

Vreme bratstva i jedinstva

Naime, jo krajem XVIII stolea ueni slojevi svakog naroda su savreno bilingvalniii. Pascal pie i Misli i Pisma provincijalca na francuskom ali, kada u pismu jednom prijatelju

E. J. Hobsbawm, Nations
and Nationalism since 1780,
prema CANTO ed od 2002.

ii

O tome videti sjajnu

knjigu Francoise Waquet,
Latin or the Empire of a
Sign, korienu prema
engle. prevodu Johna
Howea, izd. Verso, 2001.

65

iii
Koristim termin
vernakularni da bih
izbegao maglovitost i
ideoloku optereenost
pojma narodni.

66

pokuava da izrazi svoju ideju rauna verovatnoe, prelazi na

latinski uz komentar: ovde je francuski bezvredan. Descartes
Raspravu o metodi pie na francuskom ali mnoga svoja znaajna dela pie na latinskom. Knjievnost, istina, vrlo rano
prestaje da se pie na latinskom, a pogotovo na ovom jeziku
jo od Srednjeg veka nemamo znaajnih stvaralaca te su latinisti, koji su postojali sve do kraja XIX stolea, sasvim lepo zaboravljeni, ali akademska, nauna dela piu se na latinskom sve
do kraja XVIII stolea. Jedan razlog je vidljiv i jednostavan:
francuski ili engleski nisu jezici koje zna najvei deo one publike kojoj su i namenjeni, dakle obrazovani slojevi cele Evrope. Ali, oni znaju latinski; i mada Pascal, kako rekosmo, pie
Pisma provincijalca na francuskom, ona odmah doivljavaju
svoj prevod na latinski. Descartes autorizuje prevod Rasprave o
metodi i on je, po reima jednog svoga biografa, o filozofskim
i matematikim problemima pisao mnogo lake na latinskom
nego na francuskom. Newton je napisao vie knjiga na latinskom nego na engleskom, a u njegovoj biblioteci je bilo vie
latinskih nego engleskih izdanja. Ovakve knjige bez latinskog
nisu mogle dospeti do one publike kojoj su zapravo bile namenjene a to, sasvim sigurno, nije bio Herderov Volk..
tavie: sve do 1854. godine na univerzitetu u Oxfordu na
snazi je bio statut po kojem su studenti bili obavezni da meu
sobom govore iskljuivo latinski, mada ta odredba ve dugo
vremena nije bila potovana. No, sve do Revolucije, pa i kasnije, u francuskim kolama su deca uila da itaju preko latinskog jezika, ne preko francuskog, koji postaje kolski predmet
tek poetkom XIX stolea. I, opet sve do Revolucije, bila su
obavezna da meu sobom komuniciraju na latinskom.
Da je Katolika crkva bila tvrava latinskog jezika opte
je mesto sa kojim se ponekad i preteruje jer je ona, u odreenoj meri, ipak bila spremna da prihvati prevode Biblije na vernakularne jezikeiii, pod uslovom da prevodioci nisu protestanti prvi prevod na francuski delo je jednog katolika, nainjen na zahtev samog kralja i objavljen 1487. godine, dakle
skoro pola stolea pre Reformacije. No injenica je da je ona
dozvolila veu upotrebu latinskog jezika u liturgijske svrhe tek
sa Vatikanom II (1962) i to uz velike otpore, ukljuujui i
otpore obinih vernika, dakle ne samo konzervativnih teologa koji su, razumljivo, pruili ogoren otpor. Vie je razloga i jedan se odmah namee, bezbroj puta izrican i pre i posle koncila u Trentu (poeo 1546). U uvoenju i korienju

vernakularnih jezika se, naravno, videlo nedozvoljivo poputanje jereticima, Lutheru i sledbenicima, a u irenju Biblije i
teolokih tekstova na vernakularnim jezicima videlo se
otvaranje vrata prodoru pogrenih tumaenja, dakle jeresi
opasnost koje je i Luther, naroito u poznijim godinama, bio
svesniji nego to se obino misli. Posebno se ukazivalo na
opasnost greaka u prevodu Biblije, dakle Boije rei, uz svest
izraenu u jednom od akata Koncila, da ni sam kanonski tekst
Vulgate nije savren. Tim gore; ako je mogao greiti i sam Sveti
Jeronim, ta tek oekivati od drugih. Upravo zato, sveti tekstovi ali ni tekstovi koji se bave svetim tekstovima, ne mogu i
ne smeju biti dostupni svakome. Kako je u svojim Esejima
definisao Montaigne:
To nisu studije svakog oveka. To su studije oveka koji je tome
posveen, koga je Bog pozvao; slabog, neznalicu, one e uiniti
gorim; to nisu prie za prianje, to su prie da se potuju, da ih se
plai i oboava. Kako su nerazumni ljudi koji misle da e ih uiniti
pristupanim narodu stavivii ih u narodni jezik!
Montaignev i Herderov doivljaj naroda nipoto nije isti;
to opet nikako ne znai, da Montaigne nije o sebi mislio kao
Francuzu. No, Montaignova Francuska jeste zemlja Francuza,
ali ne i francuske nacije, ne francuskog Volka kako ga shvata
Herder.
Ustvari, u ovom problemu nacije moe se nai i deo odgovora na suzdranost Svete stolice prema uvoenju vernakularnih jezika. U odgovoru na jedan zahtev koji je stigao iz
Francuske sredinom XIX stolea da se u nastavi teologije
vie koristi francuski jezik stoji: ak i privremena zamena
latinskog nacionalnim jezicima u nastavi teologije bi otvorila
vrata shizmi, korak ka smrtnosnom padu u nacionalizaciju rituala.
Opasnost kojoj se ovde suprotstavlja nije samo neto to
bismo mogli nazvati demokratizacijom religije ve opasnost
da se hrianska vera uini suvie nacionalnom. Ne samo
teolozi, ve i mnogi katoliki pisci isticali su vrednost latinske
mise koja u svim katolicima sveta snano budi oseaj zajednitva. Putnik iz daleka, kada ue u crkvu grada u kojem se
zatekao, zemlje nepoznatog jezika, ovde se susree sa poznatim reima i zvucima esto vie zvucima jer veinom su mu
rei nerazumljive, ali to za mnoge teologe nije predstavljalo
nikakvu manu, naprotiv i postaje svestan da se nalazi meu
sebi bliskima, meu ljudima sa kojima deli istu veru i verska

67

iv
Benedict Anderson,
Imagined communities,
prema trinaestom izdanju
Verso 2003. Istina, treba
podvui da Anderson
nipoto nije nacionalistiki
teoretiar te sa
zadovoljstvom citira
jednog nacionalistikog
kotskog autora, Toma
Nairnea, koji kae da je
nacionalizam patoloka
pojava u modernom
istorijskom razvoju, isto
tako nuna kao neuroze
u individualnom sa istom
sutinskom
ambivalentnou.

68

oseanja. Taj oseaj je odlino izraen u reima Antona

Hickmana, profesora univerziteta u Majncu:
Za nas je rimska misa, na latinskom, najblistavija najizraajnija manifestacija i demonstracija svetskog jedinstva nae vere...
Takav je katolicizam; itav svet je naa otadbina.
Naravno, u otporu prema prevoenju mise, dakle tekstova obrednog karaktera, postoji jo neto: latinski je ovde
sakralni jezik a sakralni jezik se, uistinu, drukije doivljava i
razume na drugi nain nego svakodnevni. Upravo zato i oni
vernici koji nisu znali ni re latinskog, koji se nisu suvie uputali u teoloka pitanja, pruae otpor protiv uvoenja njima
razumljivog, njihovog jezika. To to je latinski mrtav jezik
inae, ne sasvim taan termin, latinski je bio jezik na kojem se
pisalo, govorilo i koji se menjao u ovom sluaju predstavlja
njegovu prednost. No, problem sakralnog jezika predstavlja
posebnu priu kojom se ovde ne moemo baviti.
Latinski je i ovde nain na koji se uspostavljaju veze meu
pojedincima i koji ih ini pripadnicima jedne grupe katolici
ili ono to bismo danas nazvali intelektualci, svejedno dakle
to formira, da se ovde posluimo uvenim izrazom Benedicta
Andersona, zamiljene zajednice (imagined communityiv).
Mada je Andersonova knjiga, kao to joj podnaslov (Reflections on the Origin and Spread of Nationalism) kae posveena
nacijama i nacionalizmu, on pod pojmom imagined community ne podrazumeva samo naciju. Nacija je samo jedna od njih;
u svesti bilingvalnog uenjaka sve negde do kraja XVIII
stolea ne postoji samo ideja o pripadnosti nekoj francuskosti; on pripada jo jednoj imagined community, zajednici
uenih ljudi Evrope, a latinski jezik je jedno od sredstava uspostavljanja ove zajednice u prostoru ali i vremenu Newton
se tako moe oseati bliskim sa Copernicom. Ova zajednica se
prostire iroko u vremenu ali i u prostoru i zapravo obuhvata
onu sanjanu De Gaullovu Evropu od Atlantika do Urala.
Naime, u kolama St Petersbourga XVIII stolea latinski je
takoe glavni predmet i tako e manje vie biti sve do kraja
XIX veka, kada e biti potisnut mada ne i ukinut od strane
ruskog jezika. Nije sluajno da upravo tada, na prostorima
ruske imperije, dolazi do snanog napora rusifikacije drugih
nacionalnih i jezikih zajednica, potiskivanja drugih jezika
prema kojima je, u prethodnom periodu, ruska imperija bila
prilino tolerantna. Nacionalizam je, konano, usmeren protiv
kosmopolitizma viih klasa i intelektualaca, protiv onih koji

su, makar do kraja XVIII stolea formirali La Rpublique des

Lettres zapostavljajui Volk, naciju a pogotovo dravu-naciju.
Sredinom esnaestog stolea francuski prirodnjak Pierre
Belon govorio zatvorenom jeziku seljaka tako razliitom od
neogranienog prostora uenog oveka koji vlada latinskim.
Bretonac, Bask ili kotlaanin kae on ne mogu razumeti jedan drugog jer su im jezici strani. Ali, ako bi oni bili
pismeni ljudi i govorili onaj pisani jezik koji se koristi u njihovoj religiji, tada bi svaki razumeo onog drugog. Kolika je
prednost obrazovanog oveka nad prostim teakom.
Obratimo panju na dve stvari. kotlaane i danas smatramo za naciju i veina ljudi, osim vatrenijih panskih unitarista, ovu odrednicu e biti spremna da prizna i Baskima. Ali
Bretonac je za nas, danas, samo stanovnik Bretanje i Francuz;
velika veina savremenih Bretonaca se osea prvenstveno
Francuzima, mada se ne odrie ni svoje bretanjske posebnosti
u ta se svojevremeno osvedoio i autor ovog teksta vozei
se Bretanjom u kolima pariske registracije i doivevi, ni kriv
ni duan, neke, mada ne dramatine, neprijatnosti. Ali za
Francuza esnaestog stolea, oni su neto posebno, kao i kotlanani i to ne bez razloga njihov jezik se itekako razlikuje
ne samo od onog latinskog kojim pie Belon, ve i od onog
francuskog kojim se on, u svakodnevnoj komunikaciji, slui.
U nekim drugim tekstovima kao nacija sa svojim, u najmanju
ruku osobenim jezikom, pominju se i Lorenci i stanovnici
drugih francuskih pokrajina. Dananji pojam nacije tek
eka svoje otkrie. Ili, ako prihvatimo teze Ernesta Gellnera:
nacionalizam ne predstavlja buenje samosvesti; on izumeva
(invents) nacije tamo gde one ne postoje.
I druga vana crta Belonovog shvatanja jeste njegov
oseaj pripadnosti jednoj od imagined community, zajednici
uenih ljudi iji je prostor mnogo iri od uskog sveta Bretonca
ili Baska, uz napomenu koja otkriva postojanje i tree zajednice kojoj zapravo, ali bez dovoljno svesti o tome, pripadaju i
ovi seljaci, zajednici istovernika. Oseanja zajednitva istovremeno uspostavljaju i oseanja razlinosti; Belon se osea razliitim od zajednice seljaka bez obzira na njihovo nacionalno
ili protonacionalno, rekao bi Hobsbawm poreklo i blii su
mu ueni ljudi Evrope koji govore latinski nego seljaci.
itava ova pria je bila neophodna da bismo mogli istai
sutinsku novinu i revolucionarnost Herderove teze jer se ona
danas nama ak i ako ne delimo Herderova ubeenja

69

U pitanju je, naravno,

uveni pojam Erica
Hobsbawma invention of
tradition (Invention of
tradition, Eric Hobsbawm
and Terence Ranger et al,
CANTO izdanje iz 2003.)

vi

O paradoksima katolikih
nacionalista vezanih i za
italijanske faiste ali
i francusku Action
francaise te Morasa videti u
Ernst Nolte, Faizam u
svojoj epohi, meni, naalost,
poznatom u katastrofalnom srpskom prevodu
zbog kojeg ne navodim ni
izdavaa a, iz plemenitosti,
ni prevodioce.

70

nakon vie od dva stolea koja su obeleena, izmeu ostalog i

izumevanjem tradicijev, ini samorazumljivom. Ova teza
uspostavlja jednu zajednicu narod, Volk, jer se re nacija jo
ne javlja u savremenom znaenju koja je iznad svih drugih,
toliko iznad da ih ili ukida ili sebi potinjava. Ukida Belonovu
i ne samo njegovu zajednicu uenih Evropljana, pogotovo
to e nacionalistika teorija insistirati da su pravi, najistiji
pripadnici jedne nacije (pravi Nemci, Francuzi ili Srbi) upravo
oni pripadnici najirih slojeva koje Belon pomalo prezire,
dakle seljaci. Zadatak uenih slojeva e, prevashodno, biti da
se od njih ui pravim vrednostima ali i da ih prosvetljuje. O
ovom, prividno dvosmernom a zapravo ambivalentnom
odnosu bie jo rei.
Druga strana Herderove teze je upravo ona zbog koje e se
Sveta stolica toliko dugo opirati upotrebi vernakularnih jezika. Nije nimalo sluajno da su zapadnoevropski nacionalisti
XIX stolea bili veinom, i to u najblaem sluaju, antiklerikalci. Ako se zajednica istovernika ne ukida ona se, eksplicitno ili implicitno, potinjava i stavlja u okvire najvanije zajednice, Volka, tj. nacije u punom savremenom smislu te rei.
Sasvim je razumljivo da je ovo teza jednog Nemca koji eli da
uspostavi nemako jedinstvo uprkos podeli na katolike i
protestante i uprkos tadanjoj podeljenosti Nemaca ne samo
na vie drava ve i njihovoj rasejanosti po Srednjoj i Istonoj
Evropi, od junog Banata do istonih obala Baltikog mora.
Sasvim e obratno biti u nekim predelima Istone Evrope i
Balkana; vatreno poljsko katolianstvo e, velikim delom,
imati svoje korene u politici i otporu, pre svega okupaciji pa
potom rusifikaciji Poljske. Na Balkanu, u Bosni, formiranje
nacija e se odvijati linijom verskih podela, uprkos nezadovoljstvu koje e ovo izazivati kod najvatrenijih nacionalista,
koje moemo krstiti velikosrbima ili integralnim Hrvatima.
Oni e, sasvim logino, biti mnogo blii Herderu, no itava
pria o Hrvatima pravoslavne vere ili Srbima muslimanskog zakona nee u praksi imati preteranih rezultata. Ali, verska pripadnost je ovde, prevashodno, u funkciji razlikovanja;
religija nee mnogo doprineti ljubavi pravoslavnih Srba za
pravoslavne Bugare ili katolikih Hrvata prema uglavnom
katolikim Maarima. Religiozna zajednica nije ukinuta, ali je
potinjena nacionalnoj. Krajnji izraz ovakvog oseanja, doveden do paradoksa, svakako se nalazi u Musolinijevoj reenici
da je on katolik ali nije hrianinvi.

Raanje nacije
Vratimo se Herderu. Bez obzira koliko se jedan zakljuak
njegove teze danas ini ne samo krajnje razumljivim ve i
neospornim tj. da Francuzi govore francuskim a Nemci
nemakim jezikom sa njom upravo u Herderovo vreme
stvari nisu stajale tako jednostavno.
Ako bismo prenebregnuli razna nauna ali i nauna
objanjenja i krenuli od zdravorazumskog naela po kojem se
svi koji govore isti jezik razumeju lako i bez problema, onda bi,
u trenutku izricanja slavne definicije, stvari po Herderov i ne
samo njegov, Volk, stajale jako loe. Jer, stanovnici Frizije koji
su govorili donjonemaki teko da su se uzajamno mogli
razumeti sa onim Nemcima koji su govorili hochdeutch.
Sasvim u duhu one Belonove konstatacije, seljak sa juga Francuske nije imao nikakvih izgleda da se sporazume sa seljakom
sa severa Francuske.
U svetu u kojem je iveo Belon, Francuskoj ancien regimea
to i nije bilo tako vano; ali, u svetu koji nastaje sa Francuskom revolucijom, dakle u trenutku kada mase, pa tako i jezik
kojim one govore, postaju itekako bitne, stvari se menjaju. Jer,
ma ta ovek o tome mislio, pojava nacionalizma jeste vezana
za proces demokratizacije. U istoriji je otac Sieyes najvie
upamen po tekstu koji je najavio Francusku revoluciju ta je
to trei stale, gde je dao odgovor kako je trei stale sve.
Takoe, on je autor iskaza: Nacija je iznad svega. Ona je izvor
svega. Njena volja je uvek zakonita.
Ali, gde je ona? Po ujedinjenju Italije Massimo dAzeglio
je izrekao uvenu reenicu: stvorili smo Italiju, hajde da sada
stvorimo i Italijane. Kasnije e ovaj stav rezimirati pukovnik
Pilsudski: drava je ono to ini naciju, a ne nacija dravu.
Prevedeno na jeziko pitanje, u trenutku stvaranja Italije
samo siuna manjina Italijana govori onim to veina jezikih nestrunjaka danas podrazumeva pod nazivom italijanskog jezika, dakle jezikom Mazzinija to takoe znai da jako
malo Italijana moe da razume njegove pozive na nacionalno
ujedinjenje. Ogromna veina govori napolitanski, venecijanski ili ve koji dijalekt. U trenutku Francuske revolucije tek
neto izmeu 20% do 30% Francuza govori jezikom koji danas, bez kolebanja, nazivamo francuskim a koji je, u tom
trenutku, jezik dvora i obrazovanih klasa. Pitanje jezika, postavljeno na ovaj nain, postaje politiki problem upravo u

71

Francuskoj te e, sa stanovita Komiteta javne sigurnosti, u

godini Terora, jezik kojim neko govori sasvim sigurno ukazivati na patriotu inae, jedna nova re koja se prvi put javila
u Engleskoj na poetku XVIII stolea a uobliila svoje znaenje u Severnoj Americi u doba amerike revolucije i izdajnika. Francuska istorija je za Evropljane XIX stolea bila neka
vrsta uzorne istorije oveanstva, od Marxa koji je u njoj
video obrazac ljudskog razvoja do nacionalista koji su, nimalo pogreno, u njoj videli obrazac nacionalne drave. Renan
je, u predavanju ta je nacija? (1882) sa ponosom rekao: mi
smo ti koji su ustanovili princip nacionalnosti. I Francuska je,
od Revolucije nadalje, prionula na ostvarenje Herderovog projekta postavivi maksimu da je francuski jezik odlika Francuza
a da taj jezik moe biti samo jedan.
Taj jezik poinje kao jezik dvora i obrazovanih, samim
tim i jezik administracije, to u Francuskoj, koja se centralizuje sve vie od vremena Luja XIV da bi vrhunac centralizacije,
do danas tek malo izmenjen, doivela u vreme Napoleona,
jeste injenica od prvorazrednog znaaja. I samim tim, to je
jezik kole, kole u centralizovanoj dravi gde nema mnogo
odstupanja u kolskim programima, bez obzira gde se kola
nalazila i to u vremenu i zemlji gde se intenzivno uvodi
obavezno minimalno obrazovanje.
Obavezno besplatno osnovno kolstvo je proizvod XIX
stolea, i slavi se kao dokaz i neophodnost progresa oveanstva, ali je, takoe, mono sredstvo kontrole i upravljakih strategija. Za razliku od seoske privrede, industrijalizacija zahteva
pismenost jer u velikim gradskim konglomeracijama, koje se
ubrzano razvijaju u zemljama Zapadne Evrope, komunikacija
bez pismenosti je, u najboljem sluaju, bitno oteana. Pojava
jedinstvenog jezika koji e dobiti pomalo sentimentalno i,
makar u prvi as prilino netano ime maternjeg tako je i diktirana praktinim razlozima. Ona u Francuskoj ne nailazi na
ozbiljnije otpore, sa nekim manjim, i ne tako dramatinim
izuzecima, mada dovodi i do izumiranja jednog jezika sa razvijenom knjievnou kakav je bio provansalski, jezik krstaa i
osnova srednjevekovnog mediteranskog lingua franca, Sabira.
Nacionalisti poput nemakih i italijanskih koji, u tadanjem
rasparanom prostoru pretenzija, nisu mogli imati podrku
snane centralizovane drave, morali su se, naravno, opredeliti za druge taktike. Ako nije bilo mogue, kao u Francuskoj u
praksi, ostvariti jedinstvo jezika, onda se to moralo na teorijskom

72

planu; upravo zato jeziko pitanje postaje najzanimljivije,

prividno nauno, a zapravo politiko pitanje XIX stolea. I to
je jedan od glavnih razloga razvoja nauke o jeziku a ovaj termin, po volji, moemo koristiti sa ili bez navodnika. Ne treba
sporiti da je tu bilo ozbiljnog i iskrenog naunikog napora,
ali najvie truda je bilo utroeno na stvaranje razliitih klasifikacija, podela i sistematizacija jezika u kojima je glavni cilj
bilo uspostaviti jedinstvo jednog odreenog jezika i odrediti
njegovu, po mogustvu to veu, teritoriju. Tamo gde su se
pred ovim poduhvatom javljale zdravorazumske prepreke, u
smislu jednostavne zdravorazumske injenice da se ljudi istog
jezika jednostavno ne razumeju, uvoen je pojam dijalekta.
Nije nam namera da u potpunosti negiramo smisao toga
pojma, ali razmiljajui o dijalektu teko nam je da se ne setimo Renanovog pitanja: zato je Holandija nacija a Hanover ili
Veliko vojvodstvo Parme to nisu? Renan postavlja pitanje
koristei savremeni pojam nacije ve smo videli da i Hanover i Parma u jednom ranijem smislu, ranijoj upotrebi toga
pojma, itekako mogu biti nacije a razni autori su davali
razne i nikada potpune odgovore. Slino stoji sa odgovorom
na pitanje o dijalektu i jeziku; koliko god se trudili da stvorimo definiciju, neto e uvek izmicati, neto se iz prakse nee
uklapati, i teko je oteti se utisku da je, makar u odreenom
broju sluajeva, za dobijanje statusa jezika ili pada u limb
dijalekta itekako odluujua politika volja. Kriterijum jedan
narod, jedan jezik katkad je vodio do zakljuaka koji, makar
nekima, nisu mogli biti prijatni: Richard Bkh, izraziti sledbenik Herdera, koji je sredinom XIX stolea bio najpoznatiji
zastupnik teze da je jezik jedini kriterijum nacionalnosti i, u
svom vremenu, bio neposredno uticajniji od Herdera Akenazi Jevreje je uvrstio u Nemce jer je jidi, kojim su oni govorili, van svake sumnje bio dijalekt koji se razvio iz srednjevekovnog nemakog. Da su ovu tezu, kasnije, prihvatili nemaki
nacionalisti, istorija XX stolea bi bila mnogo humanija.

Jedan pouan primer

Krajem XIX stolea na malom mediteranskom otoku
Malta u upotrebi su tri jezika da ne pominjemo sada onaj
specifini lingua franca koji se govorio u velikim mediteranskim lukama a koji je tada bio zasnovan na italijanskomvii.

vii
Za nekoga ko bi vie bio
zainteresovan za Maltu,
svakako je nezaobilazna,
A Concise History of Malta,
Mireva publication,
Msida, Malta, 2002. Vrlo
zanimljiva, i sa stanovita
vienja funkcije maltekog
jezika, je i John P. Mitchel,
Ambivalent Europeans,
Routledge 2002.

73

Malta je britanska kolonija i oficijelni jezik je, logino, engleski; seljaci govore malteki, a obrazovane klase su, izrazito,
sklone italijanskom. I ne samo jeziku; kod vieg i obrazovanijeg sloja iredentistike ideje i sklonosti su itekako prisutne.
Oni naravno znaju malteki ali to je tek dijalekt italijanskog
jezika; i jezik kojim se govori sa pripadnicima niih slojeva,
dakle basilect, u smislu one podele na akrolekt, mezolekt i
bazilekt. Meu sobom govore na italijanskom. I piu; poeci
malteke knjievnosti su na italijanskom i u tom asu nema
pisane knjievnosti na maltekom.
Britanskoj kolonijalnoj upravi se ovakvo stanje, logino,
ne svia. Ne svia se ni Malteanima vezanim za kolonijalnu upravu, ali se ne svia ni liberalnom delu maltekog
graanstva. Iredentisti predstavljaju desno i izrazito klerikalno politiko krilo; liberali se zato radije vezuju za Britaniju nego za Italiju. Ako su po iredentistima Malteani
Italijani, na drugoj strani politikog spektra se insistira na
posebnom maltekom poreklu; a poto bi ozbiljno istraivanje posebnog porekla dovelo, makar u odreenoj meri, do
Arapa, rezultata koji se danas prihvata ali tada nije bio
posebno omiljen ni kod liberala, onda se pribegava reenju
po kojem su Malteani potomci Feniana, pa e tako prvi
moderni hotel na Malti, danas najstariji, dobiti ime Fenikija.
Kako primeuje jedan savremeni istraiva, do danas nema
hotela koji se zove Arabia.
Istovremeno e i liberali i kolonijalna uprava promovisati
malteki jezik. ovek koji se danas slavi kao otac maltekog
jezika bie od svojih protivnika prozivan kao nacionalni izdajnik to je znailo izdajnik Italije i slobodni zidar, dakle
izdajnik katolianstva, ali zahvaljujui svim ovim naporima
malteki jezik ulazi u igru kao jezik, a ne dijalekt.
Drugi svetski rat i strahovito viemeseno tanije viegodinje bombardovanje Malte dovee do politikog sloma
iredentizma i pada proitalijanskih oseanja, mada obrazovani
Malteani i danas odlino znaju italijanski. Malta je danas
verovatno najkatolikija drava u EU i jedina koja ne prihvata razvod, ali je lutajui ostrvom skoro nemogue sresti oveka
sa kojim se ne moete makar sporazumeti na engleskom koji
je ostao kao drugi slubeni jezik i po sticanju nezavisnosti.
Prvi zvanini jezik, jezik medija i savremene malteke knjievnosti jeste malteki koji lingvisti opisuju kao jezik arapskog
porekla sa jakim uticajem italijanskog.

74

Jedan, dva, koliko?

Svakome ko poneto zna o zbivanjima na ovim prostorima kako se to najneutralnije kae, a ponekad se koriste i
termini kao prostor ex Jugoslavije ili, u novije vreme,
Zapadnog Balkana iz itave dosadanje prie moe biti jasno,
ako ve odavno nije, da u svemu to se dogaalo nema nieg,
u odnosu na evropska zbivanja, ni novog ni originalnog.
Karadieva reforma, koja se u Srbiji esto vidi kao neto krajnje autohtono, ne bi se ni mogla desiti u drugom trenutku
osim u epohi evropskog romantizma, ukljuujui i onaj preozbiljno shvaeni postulat evropskih knjievnih salona o
vrhunskoj i prvorazrednoj vrednosti usmene, tj. narodne
poezije, koji do danas optereuje srpsku kulturnu istoriju. U
Srbiji se rado ponavlja Goetheova ushiena ocena jedne narodne pesme (Uro i Mrnjavevii), ali se zato preskae njegova
ocena druge (Zidanje Skadra na Bojani) u kojoj je ova okarakterisana kao deo jednog varvarskog preddoba kojim savremeni, obrazovani ovek uopte ne treba da se optereuje.
to se jezikih pitanja, pak, tie ona su bila i jesu politizovana onoliko koliko su i svuda, dakle u veoma visokom
stepenu. Pitanja jezikog jedinstva ili razlinosti, od pominjanog Karadia te Ilira, Jugoslavena i potonjih Jugoslovena
kovanica je izvorno hrvatska, kao i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti osnovane drugom polovinom XIX st.
u Zagrebu pa do korienskog pravopisa, rasprava o Deklaraciji
i Predlogu, raznih novogovora do estoke, najee histerine kampanje za apsolutnu irilizaciju Srbije, u svakoj od
ovih pojava nije teko identifikovati odreeni ideoloki stav i
vrlo odreeno politiko nastojanje. Ali, opet treba ponoviti, to
nije nikakva osobenost, u dobrom ili loem smislu svejedno,
ovih prostora. Naprotiv, to je skoro uvek bio deo irih
evropskih kretanja, mada i kao njihov periferijski odjek, kao
to su srpski i hrvatski nacionalizam esto oblikovani prema
uzoru na nemaki, maarski ili italijanski. Veliki nacionalistiki ideolozi XIX stolea, bilo da su zastupali junoslovenski nacionalizam ili neki posebno nacionalni, bili su, uglavnom, dobro obrazovani ili makar dobro obaveteni o zbivanjima sa druge strane raznih ograda, to god da su o tim stranama mislili i kako god ih vrednovali.
A pri tome nema i nije bilo stava koji se ne moe potkrepiti primerima sa drugih strana ograda. Tano je da Austrijanci

75

viii

Vie kod Tom McArthur,

The English Languages,
CANTO 1998.

76

govore nemaki, a ne austrijski, ali je takoe tano da je zvanini jezik i i jezik koji se ui u kolama Luksemburga luxembourgish, koji bi Bkh potpuno mirno uvrstio u dijalekte nemakog jezika. Jezik jako slian holandskom ako ne i isti u
Belgiji se zove flamanski a njegova kreolska varijanta u Junoj
Africi afrikanerski. U Skandinaviji se govore norveki, vedski
i danski ali se, danas, kada su se strasti smirile, skandinavski
lingvisti slau da su u pitanju tri dijalekta jedinstvenog skandinavskog jezika nominalno razdvojena iz politikih razloga.
Rasprave koje su se vodile a jo se vode krajem XX stolea o engleskom jeziku posebno su interesantne. Uglavnom
nije bilo ozbiljnijih pokuaja da se, nazivima, razdvaja engleski
jezik, osim u SAD i to neposredno posle sticanja nezavisnosti.
Tamo gde su Englezi vladali, zemlje su, i po sticanju nezavisnosti, esto ostajale izenaujue verne engleskom jeziku, ne
samo u maltekom sluaju. Pokuaj uvoenja gelskog jezika u
tadanju Nezavisnu dravu Irsku, potonju Republiku Irsku, negde dvadesetih godina dvadesetog stolea, okonao se neuspehom, uglavnom zato to ogromna veina stanovnitva nije bila
preterano raspoloena da ui svoj maternji jezik o kojem
majke, ne prvi put u istoriji, nisu pojma imale i radije je ostala pri engleskom, bez obzira ta su o Englezima mislili.
U svetu engleski kao svoj prvi i najee jedini jezik govori nekih 400 miliona ljudi na 30 teritorija, od Velike Britanije preko Australije, do Grenade i Tristana de Kunje, i prilino je normalno da se njihov govor meu sobom moe itekako razlikovativiii. ak i u nekadanjoj Evropi uenih, latinski
govor se veoma razlikovao u sluaju Francuza, Nemaca, Italijana ili Engleza, do mere da su, ponekad, latinski svoga sagovornika teko razumeli bezbrojne anegdote su vezane za
to. A da nema jezikog pitanja bez povienih emotivnih temperatura vidi se lepo iz jednog primera. Kada se prvih decenija prolog stolea u Francuskoj pokualo reformisati nastavu
latinskog jezika uvoenjem drukijeg, po reformatorima
mnogo tanijeg, izgovora rei nego to je bio tradicionalni
francuski izgovor, dolo je do skandala. Oglasilo se Ministarstvo inostranih poslova sa saoptenjem da je pitanje uobiajenog izgovora latinskog na francuskim teritorijama nacionalno i politiko pitanje, a novoformirano Drutvo prijatelja francuskog izgovora latinskog je reformatore napalo zbog pokuaja
italijanizacije Francuza. Treba rei i da je i inae nastava latinskog, od rasprave o samom njenom postojanju pa do mere u

kojoj se sprovodi, esto bila politiko pitanje. Mada je za

jedne nastava latinskog deci pruala osnove miljenja i ak,
po jednoj frazi, stvarala oveka za druge je ona bila izraz
reakcionarne politike, prepreka modernizaciji drutva i, ak,
samoj demokratiji. Nije se moralo biti leviar da se tako misli;
sa takvim argumentom je degaullistiki ministar prosvete
Edgard Faure, krajem ezdesetih godina bitno smanjio obim
nastave latinskog u francuskom kolstvu treba li rei da je i
ovo izazvalo rat u javnosti? Neki Francuzi su, pak, latinski jezik videli kao najbolju branu prodoru komunizma. To miljenje su delili i komunistiki upravljai SSSR-a, ukidajui nastavu latinskog u sovjetskim kolama.
Ali da se vratimo engleskom, mada paralela sa latinskim
nije nimalo sluajna. Krajem XX stolea, Biro za manje
koriene jezike, zvanini organ EU, stavio je kotski jezik na
listu posebnih jezika. Da ne bi bilo zabune: ne radi se o gelskom jeziku tzv Highland Scottish, iju posebnost niko ne
spori iako ga malo ko danas govori ve o jeziku koji se nazivao Lowland Scottish, Inglish a koji su mnogi smatrali, i danas
ga smatraju, dijalektom engleskog jezika. Neki, opet, smatraju
da je to poseban, kotski jezik, koji ima zajednike, mada ne
sasvim istovetne, korene sa engleskim, posebno tzv. standardnim engleskim. Kako bi razlike u praksi mogle da izgledaju
pokazuje primer tri mogunosti pisanja poezije Roberta
Burnsa, kotskog pesnika.
When chapman billies leave the street
And drouthy neebors neebors meet
to predstavlja tradicionalnu verziju uz koju, kao i uz
svaku dijalekatsku verziju, za itaoca standarnog jezika moraju ii neka objanjenja. Druga verzija, koju McArthur naziva
minimalistikim pristupom i za koju se lino zalae, izgleda
ovako:
Whan chapman billies lea the street
An drouthy neibors neibors meet
Maksimalistiki pristup, razliito koliko god je mogue:
Whan chapman bilys lei the streit
An drouthy neibors neibors meit
Prevod ovde ne samo to je nepotreban nego je i nemogu: ali neupueni koji bi video prvu i treu verziju svakako bi zakljuio da se ovde radi o slinim ali nikako istovetnim

77

jezicima. Od deset upotrebljenih rei na kraju su samo dve

ostale nepromenjene drouthy i lan the.
Prosean srpski lingvista, sklon da brani jedinstvo jezika,
verovatno bi prihvatio prvi pristup. Ali kotska ortografija je
mnogo blia Vuku.

Jelena speaks English in Villa Marija

A gde je tu knjievnost, pitae sa razlogom neko. Pa, tu je
negde; mada ne na tako izrazitom mestu kao to smo, opet
pod uticajem nekih slogana evropskog romantizma, skloni da
mislimo.
Uticaj knjievnosti se esto mea sa uticajem tampane
knjige, tj. tampe prvog masovnog medija u istoriji. Ponovo
muke sa jezikom; kako na srpskom imenovati taj medij, jer
ako se kae tampa onda se misli prevashodno na novine; ako
kaemo knjiga, opet upadamo u vrtlog pseudomistike vezane
za ovu re mada uvena studija Luciena Febvra i Henri Jean
Martina nosi naslov LApparation du livre a upravo se bavi
pojavom tampane knjige. I to je tano; ono to nazivamo
knjigom zapravo ne postoji pre Gutenberga; pre toga postoji
svitak ili kodeks. No, nevolja je to je nae kulturno pamenje
suvie kratko da bi se ove prividne finese pamtile.
Dakle tampana re jeste imala ogroman uticaj na religiozna i drutvena pitanja Evrope, od Reformacije pa nadalje,
samo to je ne moemo identifikovati sa knjievnou koja je
predstavljala jedan njen i to manji deo. Pojedini autori jesu
itekako uticali na jezik svojih savremenika; ali to nisu bili
stvaraoci knjievnosti, ve ljudi poput Luthera iji je prevod
Biblije, izmeu ostalog, uticao na nemaki jezik u neuporedivoj veoj meri nego Goethe. Lutherov jezik je, konano,
posluio kao osnova za kodifikaciju nemakog knjievnog
jezika. Mada lingvisti esto engleski jezik dele na period pre i
posle Chaucera, uticaj Williama Tyndalea, opet prevodioca
Biblije, bio je mnogo vei u nastajanju onoga to danas prepoznajemo kao engleski jezik. U XVIII stoleu u Francuskoj
Voltaire je jedan od najtiranijih autora to znai tirae oko
7000. Ve u to vreme, tirai dnevnih novina su vei, kao i njihov uticaj, jeziki ali i svaki drugi. Poetkom XX stolea ovu
ulogu preuzima radio; nije sluajno da se standardni engleski
naziva jo i BBC English. Kasnije, naravno, televizija.

78

A kada se knjige masovnije itaju, pitanje je koliko branioci knjievnosti i njenih vrednosti mogu biti zadovoljni.
Javne pozajmne biblioteke u Evropi masovno nastaju tokom
XIX stolea i njihov cilj je prosvetiteljski; uiniti knjigu, koja
tada nije preterano jeftina, dostupnom najirim slojevima.
Istraivanja pokazuju stalne albe bibliotekara na itaoce; ovi
jednostavno pokazuju prilinu nezainteresovanost za preporuke prvihix. Pariski bibliotekari preporuuju Virgilija i Homera, Corneilla i Molira a itaoci trae Alexandra Dumasa.
Istina je da i Benedict Anderson inae miljenik politiara sve
do komunistikih ideologa smatra, roman, i to realistini
roman, uz tampu, izrazito bitnim za formiranje nacije kao
zamiljene zajednice; ali je, s obzirom na broj italaca romana,
taj uticaj mogu samo posredno. Neposredno je daleko vei
uticaj tampe i sve obaveznijeg i optijeg osnovnog obrazovanja u kojem se preko pojmova ispravnog i pogrenog jezika, ili knjievnog i prostakog vri jezika unifikacija.
Mark Twain je negde rekao kako nema u Americi tako
malog lista za koji on ne bi dao intervju. Ugled jednog pisca
se, svakako, zasniva na njegovim knjigama; no mera u kojoj
on ima ili nema vei drutveni uticaj zavisi od njegove
prisutnosti u medijima, poev od tampanih do, u nae
vreme, elektronskih. Pisci koji se klone ovog oblika javnosti
ne bi se smelo rei da se klone javnosti uopte, jer tada ne bi
svoje rukopise inili javnim, masovnim izdanjima dostupnim
svakome za odreenu sumu poput Thomasa Pynchona,
mogu ostvarivati svoj uticaj u jednom uem krugu ljubitelja
knjievnosti. To je njihovim izbor. Pisci drukijeg izbora, koje
uobiajeno nazivamo angaovanim poput Gunthera Grasa
ili Petera Handkea nisu poznatiji ni uticajniji samo zbog izbora tema za svoje knjige, mada ni ovo nije bez znaaja, ve prevashodno zahvaljujui svojim medijskim nastupima. Ovde
lee i razlozi za skepsu prema zaslugama ili grehu pisaca ovog
podruja za dogaaje u poslednjoj deceniji i po; njihov uticaj
je bio onoliki koliko su ga ostvarivali preko medija; to god
mislili i kako god vrednovali takvu vrstu neijeg angamana,
to nije knjievnost. Jedan od najveih srpskih pisaca, Borislav
Peki, iroj javnosti je postao poznat tek po svom politikom
angaovanju u okviru tada tek osnovane Demokratske
stranke; tirai njegovih knjiga, na sramotu te iste javnosti, ni
pre ni tada ni sada nisu bili naroito veliki. Jedan od moguih
naina definisanja knjievnosti jeste da ona predstavlja jednu

ix

O ovome i nizu pitanja

vezanih za itanje v.
zbornik Histoire de la lecture
dans le monde occidental,
sastavljai Guglielmo
Cavallo et Roger Chartier,
Editions du Seuil, drugo
izdanje 2001.

79

posebnu upotrebu jezika i ova posebnost, u mnogo emu,

smanjuje njenu uticajnost pa ak, na najirem drutvenom
planu, i njenu komunikativnost. To ne mora biti mana; saobraajni znak je mnogo komunikativniji od Picassove slike.
Umesto Jugoslavije na istom prostoru sada imamo vie
drava i umesto jednog vie jezika; na dalju sudbinu tih
drava i jezika knjievnost e imati neznatan uticaj. Na jezik
pojedinanog knjievnog dela uticae, izmeu ostalog, politiki, ideoloki stavovi njegovog autora; nimalo nova situacija. Da li e se jezici naroda koji ive na podruju koje je nekada smatrano srpskohrvatskim govornim podrujem, vremenom, sve vie razlikovati dok ne dosegnu meru uzajamne nerazumljivosti ili makar bitno oteane razumljivosti? Opet od
knjievnosti zavisi malo; pa ak i od ovdanjih politiara, a o
lingvistima da ne govorimo; dalje tokove e, u mnogo emu,
odreivati evropski integracioni ili, moda sutra, dezintegracioni procesi, stepen ukljuivanja u njih itd. Renan je traei
odgovor na pitanje ta je to nacija, takoe kazao kako nacija
nije neto veito, imala je svoj poetak i imae svoj kraj i
izrazio je pretpostavku da bi je mogla ukinuti Evropska konfederacija. Ko poivi, videe.
Iz latinskog jezika proistekli su jezici poput francuskog,
italijanskog ili rumunskog; pre vie od stolea neko je predvideo slinu sudbinu engleskom, ali dosadanji razvoj mu nije
dao za pravo. Kao jedno od objanjenja to se ovo nije dogodilo, obino se navode masovni mediji; njihova funkcija je u
jezikom pogledu unificirajua i zato Benedict Anderson i
smatra da nacije ne bi moglo biti bez tampane rei, tog prvog
masovnog medija. Sviala nam se ta injenica ili ne, jezike
danas oblikuju elektronski mediji, BBC English. I ne samo
jezike; ako kaemo da je uticaj pisaca poslednjih godina na
ovom podruju bio mogu prevashodno preko elektronskih
medija, tanije televizije, onda kaemo jo neto. iji je uticaj
zapravo bitan; pisci su ovde samo medijski tehniari.
Mediji su, naravno, uvek u slubi odreenih upravljakih
strategija; od njih e zavisiti i uticaj na jezik. Jedna od moguih, mada nikako i jedina, strategija jeste ona koja ide za
ostvarivanjem to irih trita.
Duhovni potomci onih koji su Dumasa pretpostavljali Moliru nisu toliko oni koji daju prednost Sheldonu nad
Pynchonom, ve gledaoci sitcoma ili, pre, gledaoci sapunskih
opera mada se delimino radi o istoj populaciji. Jeziki uti-

80

caj ovakvih tvorevina na budui jezik bie mnogo vei od uticaja knjiga Ivana Aralice ili Dobrice osia. Ako trine strategije prevladaju, tvorci serija, zvale se one Jelena, Villa Marija ili
Crna hronika, elee da one budu to razumljivije to veem
broju ljudi; nepostojanje titla, nepotrebnost sinhronizacije
jeste bitna prednost nad slinim projektima panskog ili
engleskog jezika, moda i jedina. U tom sluaju masovni
mediji nee biti na strani poveavanja razlike.
Svojom krvavou Napoleonovi ratovi su uasnuli savremenike kao i Prvi svetski rat dakle bili su uasnuti iskreno i
ovaj uas nije imao nikakvih istinskih posledica. Ali je jedan
panski svetenik koji je iveo u Tuluzi, Miguel Maria Olmmo,
predloio da vladari Evrope ustanove latinski grad u Evropi,
Roma Tullia, iji e graani biti sainjeni od najmanje deset
nacija iz svake drave nacija i drava u to vreme jo nisu
sasvim identine koji e svi u ovom gradu govoriti latinski i
truditi se da obnove ovaj jezik kao sredstvo meunarodnog
sporazumevanja. Olmmo je bio duhovni prethodnik utopistikih projekata poput esperanta ako je latinski mrtav, esperanto je bio mrtvoroene koji su naivno i iskreno verovali
kako bi najvei deo problema bio reen kada bi ljudi govorili
istim jezikom.
Nesumnjivo je nekadanju ulogu latinskog preuzeo engleski, mada sa ovim poreenjem treba biti oprezan jer se radi o
itekako, ne samo jeziki, ivom jeziku. Upravo se zato, kao
komar kojim prete najvatreniji protivnici globalizacije, javlja
vizija sveta u kojoj se gube sve razlike, sve nacije i jezici osim
engleskog. Poslednji podnaslov ovog teksta upravo oznaava
takvu mogunost. U Vili Marija sedi Jelena i pria na engleskom.
Ali na kojem engleskom?

81

Snjeana Kordi

I DALJE JEDAN JEZIK

Tvrdnja laika i mnogih nacionalno zaslijepljenjih filologa
na junoslavenskim prostorima da od devedesetih godina vie
ne postoji srpskohrvatski jezik i da su na mjestu varijanata
nastali novi jezici nema uporite ni u jezinoj stvarnosti ni u
znanosti o jeziku. Razlike meu varijantama srpskohrvatskog
su i dalje manje nego razlike meu varijantama njemakog u
Njemakoj, Austriji i vicarskoj, engleskog u Americi, Engleskoj, Australiji, Kanadi, francuskog u Francuskoj, Belgiji, Kanadi, Africi, portugalskog u Portugalu i Brazilu, panjolskog u
panjolskoj i Latinskoj Americi (Thomas 2003: 314, 325). A u
svim tim sluajevima radi se o jednom jeziku, iako se on govori u razliitim nacijama i u razliitim dravama. Svaki od nabrojanih jezika se u lingvistici klasificira kao standardni jezik
policentrinog tipa, kakav je sluaj i sa srpskohrvatskim danas
(Ammon 1995: 46; Blum 2002: 8, 134; Clyne/Fernandez/Muhr
2003: 95). Takvih jezika ima vei broj u Evropi i svijetu (Blum
2002: 124). Pritom nijedan od njih nije mjeavina varijanata,
nego se ostvaruje uvijek u obliku jedne od varijanti.
Rijei, izgovor i druga obiljeja karakteristina za pojedinu varijantu pokazuju iz koje sredine potjee govornik. To
neki na junoslavenskim prostorima smatraju dokazom da se
kod srpskohrvatskog radi o etiri razliita jezika. Meutim,
nacionalni markeri postoje i u varijantama drugih jezika: ne
moramo uope biti strunjaci za engleski ili njemaki jezik pa
da ipak po govoru odmah prepoznamo je li netko Amerikanac
ili Englez, vicarac ili Nijemac. Unato nacionalnim markerima meusobna razumljivost je kod govornika varijanata izrazito visoka, to dokazuje da se radi o jednom te istom jeziku
(Ammon 1995: 2-11). Istost jezika dokazuje i to to kod varijanata dominiraju na svim razinama svojstva koja su im zajednika (ibid.).
Na injenicu da je srpskohrvatski jedan jezik ne utjeu
odredbe o slubenom jeziku koje se mogu nai u novim ustavima. Lingvistika se ne ravna po ustavnim odredbama, nego
po jezinoj stvarnosti. Poznati su deseci primjera u svijetu kada ustavi imenuju jezik na jedan nain, a lingvistika na drugi

83

zato to ustavne odredbe o jeziku nisu znanstveno utemeljene

(Grschel 2003: 151-159). Takvi primjeri dokazuju nezavisnost lingvistike od politike.
Da bi se moglo govoriti o razliitim jezicima, potrebno je
kao minimum da se zasnivaju na razliitim dijalektalnim
osnovama, poput npr. ekog i slovakog (Cooper 1989: 139).
Meutim, to nije sluaj ni s jednom varijantom srpskohrvatskog jer se sve zasnivaju na tokavskom dijalektu. Da je npr.
jezik u Hrvatskoj zasnovan na akavskom dijalektu, onda bi se
moglo govoriti o razliitom jeziku, ali to nije sluaj.
Kad domai jezikoslovci kau da su varijante standardni
jezici, pokazuju svoje nepoznavanje lingvistikih kriterija za
utvrivanje da li se radi o jednom standardnom policentrinom jeziku ili o nekoliko standardnih jezika. Jedan kriterij je
ve navedena dijalektalna osnova, a drugi kriteriji su meusobna razumljivost i sistemska slinost (Ammon 1995: 2-11).
Primjena svih kriterija nedvosmisleno dokazuje da se kod varijanata srpskohrvatskog radi o jednom te istom standardnom
jeziku, a ne o nekoliko standardnih jezika. Budui da je standardni jezik sociolingvistiki pojam, to ujedno znai da se ni
sociolingvistiki ne moe govoriti o nekoliko jezika (Grschel
2003: 178-179).
Domai jezikoslovci tvrde i da je standardna rije neke
varijante ona koju nameu nacionalni jezini cenzori, a nestandardna ona koju zabranjuju. Time jezikoslovci pokazuju
kako ne znaju da je u demokratskom drutvu standardno ono
to je u opoj upotrebi proireno i neutralno (Ammon 1995:
476-477). Rijei koje forsiraju jezini cenzori imaju najee
suprotna svojstva: nisu proirene u opoj upotrebi te nacije i
nisu neutralne, nego su politiki obiljeene. Tek ako se jednoga dana uspiju osloboditi politike obiljeenosti i proiriti u
opoj upotrebi, moi e se smatrati dijelom standarda, ali ak
ni tada nee biti znak da se radi o razliitim standardnim
jezicima zato to je koliina tih rijei neznatna naspram koliine svih onih rijei koje su zajednike varijantama.
Ponekad se uje tvrdnja da e jednom u budunosti, za
nekoliko stotina godina, sigurno doi do znatnih potekoa u
sporazumijevanju izmeu Hrvata, Srba, Bonjaka i Crnogoraca jer e razlike u njihovom govoru postati velike, pa se stoga
ve danas moe govoriti o razliitim jezicima. Meutim, proroanstvo, koliko god neki vjerovali u njegovo ostvarivanje,
nije dio jezine stvarnosti. A znanost o jeziku se moe drati

84

samo jezine stvarnosti. Osim toga, ima i suprotnih proroanstava (Kristophson 2000: 185). Ne treba zaboraviti ni da
nastanak jezika koji bi bio teko razumljiv drugim nacijama
znai istovremeno da bi sve dosad napisano u jednoj naciji
postalo teko razumljivo buduim generacijama iste nacije,
to dananjim generacijama sigurno nije u interesu. Takoer
ne treba smetnuti s uma da je mogunost sporazumijevanja s
pripadnicima drugih nacija prednost svakog jezika, a ne
mana. I, kao to pokazuju brojni takvi primjeri, mogunost
sporazumijevanja ne negira zasebnost nacija i drava.
Oni koji ele vidjeti samo ime svoje nacije u nazivu jezika
odbacuju oznaku srpskohrvatski jezik. Meutim, lingvistiki se
toj oznaci nema to zamjeriti (Pohl 1997: 69). Napravljena je po
poznatom dvodijelnom modelu imenovanja, kao npr. i oznaka
indoevropski. To to se sastoji od dvije komponente ne znai da
jezik ine samo te navedene komponente, nego one oznaavaju
rubove jezinog podruja u koje je ukljueno i ono to je
izmeu. Tako je npr. i kod indoevropskog ukljueno i ono to
se nalazi izmeu Indije i Evrope (Kordi 2004a: 127; 2004b: 38).
Stoga je naziv srpskohrvatski i danas najrasprostranjeniji u
lingvistici u svijetu (Blum 2002: V; Herrity 22001: 422). Usput
reeno, imena drugih policentrinih jezika esto se sastoje
samo od etnonimske oznake jedne od nacija koje govore isti
jezik (npr. engleski, njemaki, panjolski itd.), dok se druga,
trea itd. nacija zbog ekonominosti i praktinosti kraeg naziva ni ne spominje. To ne znai da nacija po kojoj se jezik naziva smije nametati drugim nacijama svoju varijantu, niti znai
da nacije koje nisu spomenute u imenu jezika nisu nacije, a ne
znai ni da meu njima nema jezinih razlika. Varijante su potpuno ravnopravne, i svaka drava u kojoj se govori pojedina
varijanta samostalno odluuje kako e je kodificirati (Ammon
1995: 496). Tako se npr. razlikuju kodifikacije leksika engleskog
jezika: Pored Oxford English Dictionary [britanska kodifikacija] i
Webster [amerika kodifikacija] postoje sada i australijski, junoafriki i kanadski rjenici, koji leksiki kodificiraju svoju nacionalnu varijantu. Po pravilu se leksike jedinice vlastite nacionalne varijante navode kao nemarkirane, dok se leksike
jedinice druge varijante obiljeavaju kao markirane (Clyne
2001: 288). Isti je sluaj s varijantama njemakog jezika u
Austriji, vicarskoj i Njemakoj (Ammon 1996: 158-159), a i s
varijantama drugih policentrinih jezika, npr. panjolskog i
portugalskog (Grschel 2003: 181).

85

Nacionalne filologije na junoslavenskim prostorima tvrde

da je znak demokracije rei da svaka nacija ima svoj razliit
jezik i da se govore etiri jezika. Meutim, lagati nije znak demokracije, a upravo to ine oni koji tvrde da Hrvati, Srbi,
Bonjaci i Crnogorci govore razliitim jezicima. Osim toga, Njemaka i Austrija su demokratske zemlje i razliite nacije, a
nemaju razliite jezike, Amerika i Engleska su demokratske
zemlje i razliite nacije, a ni one nemaju razliite jezike itd. To
znai da se demokracija ne postie razliitou jezika i da su to
dvije nezavisne stvari. tovie, dananja nastojanja da se srpskohrvatski podijeli na vie jezika navedena su u internacionalnom jezinom leksikonu kao aktualni primjer jezinog ovinizma (Glck 22000: 652). Budui da je ovinizam, tj. ekstremni
nacionalizam, u suprotnosti s demokracijom, neutemeljeno je i
neumjesno spomenuta nastojanja nazivati demokratskim
inom (kako postupaju neki autori u zborniku Jezik i demokratizacija, ur. Mnesland 2001). Neosnovane tvrdnje da se radi o
vie jezika imaju za posljedicu aparthejd, to ilustrira i Greenberg
(2001: 26-27) kad opisujui novo stanje u Bosni i Hercegovini
kae: Uvedeni su odvojeni srpski, hrvatski i bosanski kolski
programi, i jezina situacija lii jezinom apartheidu.
Na balkanskim prostorima se danas bez razmiljanja poistovjeuje nacija s jezikom kad se tvrdi da svaka nacija mora
imati svoj zaseban jezik. Brojne nacije u Evropi i svijetu dokazuju da je suprotno istina jer govore istim jezikom kao i
neka druga nacija, a unato tome su nacije (npr. amerika,
engleska, australijska, njemaka, austrijska, vicarska itd.).
Stoga ne postoji jedan prema jedan podudaranje izmeu jezika i nacije, kakvo bi nuno moralo postojati kad bi jezik bio
odrednica nacije. Naprotiv, oiti su suprotni primjeri
(Greenfeld 2001: 663-664).
Neosnovano se kod nas poistovjeuje i religija s jezikom,
premda je opepoznato da govornici raznih jezika pripadaju
istoj religiji (npr. i govornici talijanskog i govornici poljskog
su katolici) kao to je poznato i da govornici istog jezika pripadaju raznim religijama (npr. njemakim jezikom govore i
katolici i protestanti). Religijske granice se gotovo nigdje ne
podudaraju s jezinima. [...] Katoliki Hrvati, bosanski muslimani, pravoslavni Srbi i Crnogorci govore varijante jednog te
istog jezika: srpskohrvatskog (Blum 2002: 16).
Jednako je neosnovano pozivati se na nekakvu nacionalnu kulturu kako bi se tvrdilo da se radi o razliitim jezicima.

86

Kulturne granice se ne podudaraju ni s jezinima ni s nacionalnima ni s dravnima (Ammon 1995: 31). esto kulture
natkriljuju vie nacija, ukljuuju vie jezika, ali i pripadnici
iste nacije mogu pripadati razliitim kulturnim zonama. Osim
toga, granice meu kulturama se moraju smatrati nejasnima i
neuhvatljivima (Esbach 2000: 65).
Ni pozivanje na stav naroda da je njihova varijanta
razliit jezik nema u lingvistici status znanstvenog argumenta
jer stavovi naroda se zasnivaju na subjektivnim i stoga neznanstvenim kriterijima (Schubert 1997: 84; Haarmann
2
2002: 11). Ni pozivanje na nekakvo pravo naroda da nazove
jezik svojim imenom te da lingvistika takvo imenovanje mora
preuzeti nije osnovano jer popisi prava UNO-a, UNESCO-a,
KSZE-a, Vijea Evrope itd. ne znaju za takvo pravo (Grschel
2003: 164). Narod, naravno, moe nazivati jezik kako hoe, ali
lingvistika nije duna preuzeti bez preispitivanja imenovanja
iz naroda (ibid.: 169). Jednako neosnovano je i pozivanje na
priznavanje jezika jer objekti priznavanja su samo drave, a ne
jezici (ibid.: 177). Ovdje je potrebno ponovo podsjetiti kako
injenica da se radi o istom jeziku ne znai da netko pojedinoj varijanti moe nametati rjeenja iz druge varijante ili iz
druge drave, ili da se jezine posebnosti moraju ograniavati.
Pozivanje na povijest kao dokaz da se danas radi o etiri
razliita jezika neutemeljeno je iz vie razloga. Prvi razlog je taj
to su danas u jezinom pogledu isti. To to su u povijesti neki
pisali kajkavski, neki slavjanoserbski, a neki akavski, pripada
prolosti jer nakon toga su svi preli na tokavski pa od onda
svi imaju zajedniki tokavski jezik. Ne mogu nekadanje razlike, koje vie ne postoje, sluiti kao dokaz da je danas razliito
ono to je isto. A drugo, u povijesti su bili meusobno razliiti
i oni koji se danas ubrajaju u istu naciju i istu dravu i za sebe
tvrde da govore hrvatskim jezikom (Clewing 2001: 373).
injenica da Srbi, Hrvati, Bonjaci i Crnogorci govore
istim jezikom ne ugroava ni nacije ni drave, niti ima bilo
kakvih negativnih posljedica za govornike. Naprotiv, ima ak
pozitivnih jer se ne moraju muiti oko prevoenja kao kad se
sretnu s govornicima nekog stranog jezika. Razlike izmeu
varijanti srpskohrvatskog jezika ak su manje nego izmeu
varijanti drugih jezika. Budui da stoga i stvarnost i znanost
dokazuju da se radi o jednom jeziku, postavlja se pitanje kada
e zdravi razum i smisao za realnost prevladati nad nacionalistikom ideologijom balkanskih filologa.

87

Upuivanja

Ammon, U. (1995), Die deutsche Sprache in Deutschland,

sterreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietten,
Berlin/New York.
Ammon, U. (1996), Typologie der nationalen Varianten
des Deutschen zum Zweck systematischer und erklrungsbezogener Beschreibung nationaler Varietten, Zeitschrift fr
Dialektologie und Linguistik 63/2, str. 157-175.
Blum, D. (2002), Sprache und Politik, Heidelberg.
Clewing, K. (2001), Staatlichkeit und nationale Identittsbildung. Dalmatien in Vormrz und Revolution, Mnchen.
Clyne, M. (2001), Englisch zwischen plurizentrischer
Nationalsprache und internationaler Sprache, K. Ehlich/J.
Ossner/H. Stammerjohann (ur.), Hochsprachen in Europa:
Entstehung, Geltung, Zukunft, Freiburg, str. 283-299.
Clyne, M./Fernandez, S./Muhr, R. (2003), Communicative Styles in a Contact Situation: Two German National
Varieties in a Third Country, Journal of Germanic Linguistics
15/2, str. 95-154.
Cooper, R. L. (1989), Language planning and social change,
Cambridge.
Esbach, C. (2000), Nationalismus und Rationalitt, Berlin.
Glck, H. (ur.) (22000), Metzler Lexikon Sprache, Stuttgart.
Greenberg, R. D. (2001), Language, Nationalism and the
Yugoslav Successor States, C. OReilly (ur.), Language,
Ethnicity and the State, 2, New York, str. 17-43.
Greenfeld, L. (2001), Nationalism and Language, R.
Mesthrie (ur.), Concise Encyclopedia of Sociolinguistics, Amsterdam i dr., str. 662-669.

88

Grschel, B. (2003), Postjugoslavische Amtssprachenregelungen Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen?, Srpski jezik 8/1-2, str. 135-196.
Haarmann, H. (22002), Kleines Lexikon der Sprachen,
Mnchen.
Herrity, P. (22001), Serbo-Croat, G. Price (ur.), Encyclopedia
of the languages of Europe, Oxford, 422-430.
Kordi, S. (2004a), Pro und kontra: Serbokroatisch
heute, M. Krause/C. Sappok (ur.), Slavistische Linguistik 2002,
Mnchen, str. 97-148.
Kordi, S. (2004b), Le serbo-croate aujourdhui: entre
aspirations politiques et faits linguistiques, Revue des tudes
slaves 75/1, str. 31-43.
Kristophson, J. (2000), Vom Widersinn der Dialektologie. Gedanken zum tokavischen, Zeitschrift fr Balkanologie 36/2, str. 178-186.
Mnesland, S. (ur.) (2001), Jezik i demokratizacija,
Sarajevo.
Pohl, H.-D. (1997), Gedanken zum sterreichischen
Deutsch (als Teil der pluriarealen deutschen Sprache), R.
Muhr/R. Schrodt (ur.), sterreichisches Deutsch und andere
nationale Varietten plurizentrischer Sprachen in Europa.
Empirische Analysen, Wien, str. 67-87.
Schubert, G. (1997), Einzelaspekte neuer Mehrsprachigkeit
im ehemaligen Jugoslawien, Sociolinguistica 11, str. 83-93.
Thomas, P.-L. (2003), Le serbo-croate (bosniaque, croate,
montngrin, serbe): de ltude dune langue lidentit des
langues, Revue des tudes slaves 74/2-3, str. 311-325.

89

Drago Janar

Drago Janar

PUTOVANJA, SAMOE
8. mart
Kada oko tri sata popodne skrenem iz Celovke ulice ka
Trnovu, iznenada, nasred ulice stane devojka stara nekih
osamnaest, moda ak i dvadeset godina. Vidim njene lepe,
uplaene oi, naglo zakoim, auto se zaustavi, devojka istri
na trotoar i nasmejanih obraza mi mahne u znak zahvalnosti.
Samo na trenutak sam zadovoljan samim sobom, dobroiniteljem koji se jo i osvrne za njom dok odlazi niz ulicu u tesnim
farmerkama, samo u sekundi, jer ve sledeeg trenutka zaujem tup tresak za leima. Iza mene je tamna masa velikog automobila, za volanom jo jedna ena, vidim kako besno mae
rukama. Oboje izaemo na trotoar dok nas prati trubljenje
drugih vozaa, zajedno sa enom iz automobila izau deak i
devojica. Decu imam u automobilu, kae mlada, okirana
gospoa, sreom su bili vezani, zaustavili ste se nasred ulice.
Uz neodreeno oseanje krivice, pre svega zbog te preplaene
dece koja stoje tamo i koja su sreom bila vezana, objanjavam da je nasred ulice stajala devojka, i da se nisam zaustavio,
pregazio bih je. Ali, za to nemam nikakav dokaz, jer od te devojke nigde ni traga. Pregledamo ulubljen aluminijum na oba
automobila, nita tragino, ali nee biti jeftino. iji osiguravajui zavod e to da plati? Osiguravajui zavod onoga ko je
kriv. A onda zajedno zakljuimo da zapravo niko nije kriv,
morao sam da se zaustavim zbog one devojke na ulici, a ona
nije mogla da se zaustavi ispred auta koji je tamo stajao. Ruke
mi pomalo drhte, jedva uspem da krenem, kada mi zazvoni
mobilni telefon. Oseam blagu vrtoglavicu od sudara i pomislim kako ne bih sada u toku vonje razgovarao, zato da rizikujem jo jedan sudar, a ni 20.000 tolara ne bih eleo da platim. U Sloveniji, naime, u poslednje vreme policajci nemilosrdno kanjavaju za telefonske razgovore u toku vonje. Ali,
telefon zvoni. ta bude, bie, pomislim i podignem slualicu.
Ljubazan enski glas se predstavi kao Vojka iki i na jeziku
koji ovde jo uvek zovemo srpskohrvatski, kae kada moemo
oekivati va dnevnik? Kakav dnevnik, zaboga? Dnevnik za

Prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi ar

93

Sarajevske sveske. Obeali ste mi kada ste bili u Sarajevu. I

stvarno, setim se, jesenas sam bio u Sarajevu, obeao sam da
u ga napisati. Aleu Debeljaku sam obeao, a moda ak i
Velimiru Viskoviu, obeao sam, i sada u morati da progutam
to obeanje. Vojka iki me poziva na promociju Sarajevskih
sveski koja e se narednih dana odrati u Ljubljani, poziva me
i na prijem u finskoj ambasadi, tamo emo moi da porazgovaramo o svemu. Neu moi da doem, sutra putujem u Austriju, objanjavam, a kada se vratim na itavih mesec dana
odlazim u inostranstvo. Ne kaem kuda, jer ionako nikome
nikada ne govorim kuda idem u inostranstvo, zaista neu
moi da piem jo i dnevnik. Vojka svojim neumoljivim armom istraje da treba odrati obeanje, istraje sve dok se, drei volan jednom rukom ne odvezem u svoju ulicu, i obeam
opet neto obeavam da u je pozvati kasnije. Kod kue me
doeka blagi podsmeh. Navodno, svaki drugi voza osim mene bi izaao iz auta i besno rekao: kako vozi, kokoko trapava! Svako, osim mene, navodno, rekao bi da nije napravila
bezbednu razdaljinu, svako bi zahtevao kupon osiguravajueg
drutva. Svako osim mene koji u sam platiti tetu, umesto da
je plati ne ona, ve njeno osiguranje. Dobro, kaem, moda
sam stvarno budala jer sam zaustavio kola i jo se i osvrnuo za
devojkom zbog koje sam se zaustavio, jer nisam zahtevao da
mi da kupon, i ni podatke nisam uzeo od ene koja se zaletela
u mene, ni marku automobila nisam uspeo da zapamtim.
Moglo je da mi se desi isto kao i bonvivanu, enskarou, junaku u Anujevoj drami Ornifle ili Povetarac, koji se zaleteo u
drvo kraj puta, jer se predugo zagledao u pozadinu neke seljanke koja je na polju okopavala repu. Pre nego to je izdahnuo, uspeo je jo da zakljui i to da se ubio zbog stare, bezube
babe. A u stvari se sve prilino dobro zavrilo. Osim to sam
podlegao sarajevskom armu i to sam morao da piem dnevnik. Dakle, dnevnik.
9. mart
Dnevnik? A koga jo interesuje to to se vozim u Austriju
na neko knjievno vee? Pisac koji stoji kraj prozora vagona i
u svoje duboko pamenje utiskuje predeo to promie, pisac
sa impresijom, pisac u kontemplaciji, ti prizori su tempi passati. itaoci ele Dogaaj. Poslednjih deset, petnaest godina
se tu i tamo kreem po evropskom kontinentu sledei prevode

94

svojih knjiga, diskusije, okrugle stolove, ponekad me put odvede u Ameriku. Vrativi se sa prvih putovanja prijateljima
sam priao o predelima, gradovima, knjigama i ljudima koje
sam sreo u dalekim zemljama, ali danas to vie nikoga ne interesuje, jedva primete da sam bio odsutan. U nekada
vrtoglavom, sada ve monotonom ritmu odlazaka i povrataka, aerodroma i autoputeva, susretanja sa poznatim i nepoznatim ljudima, javnim nastupima i itanjima, mali i veliki
dogaaji se gomilaju u neprepoznatljivu masu. Ono to je pri
svemu tome dobro je to da sam se prilino udaljio od svakodnevnih pritisaka slovenakih prepirki i tako este slovenake
uskogrudosti. Ivan Cankar u Beu zapisuje sledee: O domovino, ti si kao zdravlje. A ja, esto kada odlazim iz Slovenije,
pomislim: O tuino, ti si kao zdravlje! Ali, ipak ono to mi
sada nedostaje nije putovanje, ve mirovanje, ne buka javnih
deavanja, ve samoa sveih jutara i teskobnih veeri. Tamo,
u Bohinju ili na Pohorju, nema nikakvog Dogaaja, ve jedno
samo trajanje, moda slova nove knjige koja klize preko kompjuterskog ekrana. Nisam emerit, interesuju me dogaaji ovog
sveta. I nakon Velikog Dogaaja, napada na WTC u Njujorku,
bio sam i sam uveren da nakon toga na ovoj maloj planeti
zaista nita vie nee biti isto. Ali, to okantni prizori vie
postaju samo deo naeg kolektivnog seanja, to je jasnije da je
svet jo uvek prilino slian onome koji smo poznavali pre
jedanaestog septembra. ovek koji u sredite svog ivota
postavlja umetnost, traganje za reima, reenicama i priama,
sve to bi, naravno, mogao da zna i bez gledanja televizije,
putovanja ili itanja asopisa. U svetu umetnosti vreme i njegovi istorijski dogaaji, koliko god da su potresni, nemaju
takvu teinu kakvu imaju imaginacija i uobliavanje. Kada
mrvica ljudskih aktivnosti, misli ili oseanja dostigne ravan
imaginacije i uobliavanja, to je ve apstraktno, nadvremensko, nadistorijsko, to vie nije prolo, budue ili sadanje
vreme, to nije Dogaaj za dnevnik, to je prostor i vreme tajne.
Koja je neshvatljiva, kao to je neshvatljivo i beskrajno vreme.
Sa tog stanovita traganje za Dogaajem i njegovo odreivanje prilino je besplodna aktivnost. Moda kao i samo pisanje
dnevnika. To govorim uprkos tome to ne spadam meu one
koji misle da ivot moraju provesti u svojoj tvravi i u svom
estetskom samozadovoljstvu. Naime, ovek sam koji eli da
ivi otvoreno i radoznalo. Ali ipak mi se uvek ini vanijim to
da se ponekad treba zaustaviti i gledati na Istoriju i njene

95

Dogaaje pogledom sa margine, pogledom koji neprestano

ispituje i relativizuje. O tome esto razmiljam na onim aerodromima i autoputevima, u vozovima i u hotelskim sobama,
i moda upravo ti trenuci za mene predstavljaju glavne
dogaaje.
11. mart
U Beu, i uopte na itavom prostoru nemakog jezika i
knjievnosti, glavni Dogaaj minule jeseni je udna knjiga,
nekakva meavina knjievnosti i biografskog istraivanja: Der
Tote im Bunker (Mrtvac iz bunkera). Poznajem njenog autora,
Martina Polaka. Pre nekoliko godina mi je rekao da su njegovi roditelji iveli u Sloveniji, ali su se iselili ve nakon
prvog svetskog rata. Ispriao mi je da pie neku knjigu o
odnosima izmeu Slovenaca i Nemaca u tajerskoj, i posavetovao sam ga da proita neke tekstove koji bi mu mogli
pomoi da taj odnos bolje razume. Nisam ni slutio kakvu
knjigu pie. Knjigu o nacionalizmu koji je ve u monarhiji
podelio ljude, koji su se nakon toga, u sledeoj generaciji, kao
po toboganu spustili u totalnu radikalizaciju. Polakov otac
bio je odgajan u mrnji, najpre prema Slovencima, a onda i
prema svim Slovenima, na kraju i prema Jevrejima; postao je
lan NSDAP-a, a potom esesovac i na kraju i gestapovac.
Njegov sin poinje svoje istraivanje tamo gde se njegov
ivot okonava, u tirolskim Alpima, dve godine nakon rata,
na mestu gde su pronali le ubijenog. Ubio ga je sitni kriminalac, za novac. Kao to je i ubijeni ubijao i doputao ubijanja u ime velikih ideja. To delo nije samo nepopustljiva i do
krajnjih konsekvenci ostvarena katarza za Martina Polaka.
Neki e rei da je, izmeu ostalog, pisac na simbolian nain
ubio svog oca. To nije ni jo jednom potvrena istorija o
stranim zabludama nacista. Ta knjiga otvara duboka pitanja
o ljudskoj prirodi, ali ne samo zbog toga to moemo videti
njegovog oca, nacistu, u sasvim ljudskom svetlu. Pre izvesnog
vremena, nekom sluajnou dopuzao je u javne debate jo
jedan mrtvac iz berlinskog bunkera, Adolf Hitler, u filmu Der
Untergang (Pad). Veliki Zloinac sa ljudskim licem glumca
Bruna Ganca. Upravo to to film jednom diktatoru daje ljudske crte je prouzrokovalo brojne kritike. Meutim, on nije bio
monstrum sa onog sveta, bio je iz ovog, bio je ovek, imao je
ljudske karakteristike i to celu stvar ini jo stranijom. To je

96

i pria o zlu koje nije samo donedavno zlo, to je vena pria

o tamnom prostoru koji poiva u ljudskoj prirodi i u jednom
trenutku ili spletom okolnosti izbije na svetlo dana. Pria o
zlu, koje privlai. Kada sam se etajui Pohorjem zaustavio na
Osankarici, gde fotografije u malom muzeju priaju o poslednjoj bici Pohorskog bataljona, neprestano sam se pitao ko su
oni nemaki vojnici koji se razdragano fotografiu pored
pobijenih partizana? Ili, ko su ljudi koji su u gestapovskim
muionicama Maribora i Celja zlostavljali zarobljenike? Jesu
li imali porodice, ta ih je navelo na to nasilje, ta su svojim
blinjima ispriali o tome? Nakon ove knjige, ini mi se da su
mi na neki nain blii, barem malo, ini mi se da razumem
izvor brutalnog nacistikog zla. Ali, sada jo tee mogu da
razumem kako su neki hrabri partizanski buntovnici mogli
da se nakon okonanog rata pretvore u koljae koji pucaju i
bacaju u jame nenaoruane ljude, ak i nedune civile. Ipak,
uprkos optem zaboravu i vremenu koje prekriva i mea
hronologiju dogaaja i posledice, nije mogue zaboraviti da
je na poetku bio nacizam. Najpre je bila strana brutalnost
nacizma a onda posleratne osvete ili hladnokrvno smiljeni
pogromi; na poetku je bio faizam a onda fojbe*. Meutim,
na pitanje o zlu koje je u oveku, na to pitanje nemam
odgovor. Na njega ni Martin Polak nije odgovorio. O tome je,
meutim, priao, i to na najprisniji mogui ljudski nain,
priao je o svom ocu, zloincu. ini mi se da to, tako konsekventno, pre njega nije uspeo niko u novovremenoj istoriji evropskog ludila. Iz Neue Zuercher Zeitunga su me pozvali da
piem o toj knjizi, zamolivi me da poveem jo i posleratna
deavanja oko Trsta i u Istri, koja otvaraju film italijanske
televizije Srce u bezdanu. Hou, pisau o tome, o avolima
koji su se na neko vreme nastanili u prostoru izmeu Alpa i
Jadrana. I krajem veka jo jednom obuhvatili i Balkan.

* Fojbe jame u Sloveniji i

Istri, u koje su partizani
nakon rata bacali pobijene
Italijane. Prim. Prev.

11./12. mart, nou

Jo putovanja. Ovog puta pod zemlju, u snovima: sa putnom torbom i svenjem asopisa koji viri iz nje, sputam se
u drelo podzemne eleznice, okruuju me neka crna lica,
metalni zvuci podzemnih automata, koenje voza, otvaranje
vrata, putujem uz drndanje podzemnog voza, opet putovanje, kako je mali ovaj svet, uvek iste drame, odbljesci usamljenih stanica, usamljeni ljudi na peronima, zagrljeni par,

97

usamljen u svojoj drami na kraju vagona, gore nad nama je

grad, ujem njegovo tutnjanje, vidim njegova svetla, prazne
ulice. Voz se zaustavlja na stanici, iz zvunika dopire dubok
i monoton, pomalo uspavan muki glas i kae: Metro Center.
Transfer to the Red Line on the upper level. Voz se zaustavi,
vrata se otvore, zvono zazvoni ding dong, vrata se zatvore,
voz krene dalje. Muki glas iz zvunika: Next station: Federal
Triangle. Tokovi zakloparaju, ali sledea stanica nije Federal
Triangle, sledea stanica je Mustek. Okonite vystup a nastup,
taj gospodin iz zvunika govori eki, o Mustek, to je Prag,
putujemo ispod Vaclavovog trga, kroz pritvorena vrata pokuava da ue neki mukarac sa kesom, prekasno, voz divlje
juri kroz podzemlje, gore je zvezdano nebo i topao proleni
vetar, a ja jo uvek pod zemljom, zvezde vise tako nisko, a ja
pod zemljom, Tanairon: silazak u podzemlje gde Orfeja
besno obleu senke mrtvih. Tako e biti, pomiljam, tako e
biti kada svemu doe kraj. Tako je sada, nad nama je grad,
sada putujemo ispod reke, sve znam i sve vidim: ulice, pesnik koji prolazi kroz teskobu svoje veeri, za pesnika je uvek
trenutak izmeu dana i noi, pomislim, dan je, i ujem
udarce konjskih kopita po ploniku, konji njite, to su beki
koijai, Karlsplatz Oper, kae zvunik, umsteigen zu den
Linien A, B und C. Bitte alle austeigen, ali ne izlazim. Pomerim
se da bi pored mene sela gospoa sa eirom, mogli biste da
radite neto korisno, kae gospoa sa eirom, umesto to se
vozite ovim vozovima tamo-amo po Evropi i drugde. Ja
nisam radnik da bih morao da radim, kaem, ja sam pesnik,
Orfej sam, ptice iz vazduha, ribe iz vode, ivotinje iz ume,
drvee i stenje su sluali moje arobne zvuke. Ah da, kae
gospoa, vi se samo vozite bez prestanka. A ta vi znate, poviem ljutito, moda se sunce nad nama vie ne okree,
moda je mesec nepomian i krvav, moda su zvezde zamenile svoja mesta na nebu, moda na zemlji munje stvaraju
poare. I ta onda, kae gospoa sa eirom, i ta onda? Ovde
smo na sigurnom, kae. Da, ini mi se da putujemo na zapad, ne uje se nikakva harfa, ve ding dong iz zvunika,
kripa zatvaranja i otvaranja vrata, kloparanje tokova, ding
dong, the next station is Notting Hill Gate, gde je to? U Londonu, pod Londonom, pod Temzom, pod svim stvarima, mind
the gap. Pazi na otvor, rupu izmeu vagona i perona, gde jo
da padnem, ima li dole uopte jo ega? Dosta mi je svega,
uzmem putnu torbu i izaem kroz vrata, preko bezdana,

98

mind the gap, pravo u dvoranu gde imam knjievni nastup,

ja, pisac iz daleke zemlje.
13. mart
Ponovo kod kue. Zato ljudi uopte piu dnevnike? Da bi
zaustavili vreme? Da bi u vreme to prolazi utisnuli tragove
svog ivota? Da bi buduim naratajima govorili istinu? Iz
iste istinoljubivosti? Ili iz samoljublja? U Sloveniji, poetkom
devedesetih godina, izlaze dnevnici Edvarda Kocbeka. Mnogi
misle da bi veliki pesnik bolje uinio da ih nije pisao, a poto
ih je ve pisao, bilo bi bolje da njegovi sinovi nakon njegove
smrti nisu dozvolili objavljivanje neredigovanog teksta. Veliki
pesnik, smatraju, i dalje bi u oima savremenika ostao ono to
je bio, saputnik francuskog personalizma, saputnik komunista, partizan, posleratni disident, pesniki senzor nemirne
istorije dvadesetog veka. A sada se u svojim dnevnicima esto
otkriva kao zadrti katolik koga mui senzualnost svake mlade
ene koju sretne, i u parku Tivoli svakog prolea prati mlade
parove. Njegov otpor prema sve totalitarnijoj stvarnosti posleratne Jugoslavije i njegov raskol sa partizanskom druinom
koja je postala vlastoljubiva kamarila, pun je pokuaja da se
vrati meu njih, da obnovi prisnost partizanske druine. Ali,
naravno, bezuspeno. Partijci ga poniavaju i podsmevaju mu
se. Kocbek u dnevnik zapisuje ljubljanske kulturne i politike
traeve, pun naivne nade da e se u Sloveniji i Jugoslaviji
odjednom sve promeniti. Njegova rascepljenost, sve vea
izolovanost i usijana nada vodili su ga u ludilo. A slepi nemir
istorije je prisutan ve u njegovim pesmama. Dnevnici, u
tom smislu, ne govore nita novo. Meutim, oni su ipak dragoceni. Ne samo zbog toga to se veliki ekstatini pesnik u
njima otkriva i kao ovek niskih strasti i malih oportunizama,
zbog toga to nam taj dnevnik Kocbeka otkriva u punom ljudskom svetlu, ve i zbog toga to nam bolje nego bilo koji
istorijski tekst ili socioloka analiza razobliuje modus vivendi
posleratnog vremena; vremena koje je bilo revolucionarno, a
istovremeno beskrajno malograansko, koristoljubivo, intrigantsko, vreme zavisnog ivota novih vladara. Kocbek je istinoljubiv, ali je i samoljubiv u otkrivanju svog tiva, duhovnog
ivota, svoje uloge u istoriji i knjievnosti Moda je u otkrivanju motiva za pisanje dnevnika jo najeksplicitniji Vitold
Gombrovi, koji svoje dnevnike poinje reima: Ja ja ja. Ja ja ja.

99

Gombrovia nita drugo ne interesuje. Moda je to najdublja

istina svakog dnevnikog pisanja. I ovog.
14. mart
Sa teatrom dugo nisam imao stvaralaki kontakt, a sada
se, igrom sluajnosti, pribliavaju dve predstave, dramatizacije dva moja romana, i misli me odvlae u dvorane i na pozornicu. U ljubljanskoj Drami e izvoditi dramu Katarina, pav in
jezuit (Katarina, paun i jezuita), u Mariboru Severni sij (Polarno
svetlo). To e reirati pozorini mag Mile Korun, koji je nedavno prijatno iznenadio publiku estoasovnom (!) predstavom
Karamazovi. Neverovatno je kako mu je to uspelo, kako se
nakon dugog perioda raznoraznih spektakala i scenskih efekata i minornih predstavica vratila na scenu velika knjievnost,
a pri tom je pozorite jo uvek ostalo pozorite. Kroz zahtevan
roman pun ravanja, Korun je ve samim oblikovanjem teksta povukao ist dramaturki luk, duboku epsku reku koja polako tee i vue gledaoca za sobom. A onda, tu je i postavljanje
odnosa izmeu protagonista, sve vreme napetih, u neprekidnom meusobnom uticaju, na hiljade glumakih detalja itd,
itd. Tome kako je bez straha od monologa i dosade otvorio
osnovna filozofska pitanja, radovao bi se i Duan Pirjevec, koji
se Karamazovima opratao od ovog sveta. Prva reenica koja se
izgovara na sceni je pitanje: Da li je Bog? U dvorani je bila
mlada publika, studentski abonma, meu njima i neto starijih, video sam ak i dve ili tri kaluerice ini mi se da nijedan gledalac u toku dve pauze nije napustio dvoranu. Razmiljao sam o tome kako se deava malo umetniko udo, da se
u vremenu opte povrnosti oblikuje neki ljudski tip, neka
grupa, publika koju uopte ne poznajem i koja tei temeljnim,
zahtevnim stvarima. Istina, ponekad i sam dobijam takve odzive na svoje romane, ali ovde se to deavalo sa velikom grupom, u nekoj udnoj, skoro religioznoj atmosferi: Die Kunst.
15. mart
Zovu me iz Nove revije i obavetavaju me da je odtampana knjiga koju je u rukopisu ostavio za sobom prole godine
preminuli Rudi eligo; napisao sam predgovor, kada mogu da
uestvujem na promociji? Neu moi, jer za dva dana putujem. Opet u inostranstvo? Da, opet. U mislima se izvinjavam

100

dragom prijatelju, jo uvek ga vidim i ujem, uopte mi nije

jasno da je otiao. Jednog jutra, ve je dugo vremena prolo od
tada, nakon budne noi, Rudi i ja smo skrenuli na onaj rub
mariborskog grada, gde sam tada imao svoju studentsku sobu
i gde je umska masa Pohorja odjednom udahnula u nas svoju
ivozelenu proletnju sveinu i pokuala da oisti naa plua
ogaravljena dimom cigareta. U prigradskoj kafani koju su
otvarali u ranim satima za radne ljude, naoj poslednjoj stanici pred danom koji je nezadrivo dolazio, po tanjirima smo
hlebom razmazivali utilo jutarnjih meko kuvanih jaja. Za
nama je bio dug put, muke i enske aveti koje smo sreli tonule su natrag u no, nestajale su njegove Agate i moji
zloinci, prie i reenice, u no je tonula i glupava nasilnost
onog davnog vremena, i ljudi meu kojima nam je bilo dato
da ivimo. Pred nama je bio svetli proletnji dan, meni namenjen za spavanje i za studentske revolucije nakon spavanja,
njemu za predavanje tajanstvene nauke koja se zvala Opisna
statistika. Tada mi je Rudi u svoju knjigu pod naslovom
Kamen, zapisao udnu posvetu: Kaj pa ta rana ura, ki si rojena
za pisatelja? (A ta ti, rani sate, koji si roen za pisca?) Ja jedva
da sam bio pisac, a Rudi je to ve bio, on nije bio samo Rudi
ni Rude ve Rudi eligo, institucija knjievnog modernizma i
spisateljskog razlikovanja od svega to se do tada pisalo u toj
dravi, ve neko vreme, i znao je to i da pokae, tako da je
svako znao ko je i ta moe. Zbog toga mi se inilo da je ta
posveta nekakva jutarnja inicijacija, prijem meu svetenike
Umetnosti koji po celu no mogu da lutaju po kafanama, a
onda da prepodne predaju statistiku, koji se ne obaziru na to
ta ko misli o njima i svetlucavom utom vincu u aama pred
njima, jer oni koji piu i stvaraju znaju: svet je pod njihovim
nogama, kao to je pred njima dolazei dan i kao to je i itav
ivot otvoren za reenice, za knjige, za tajanstvenu mo umetnosti, veu od svega i venu. Ako ne ba venu, onda barem
duu od duine kratkog ivota: ars longa, vita brevis. Kako nestaju iz naih ivota, Edvard Kocbek, Joe Punik, Vlado
Gotovac, najvie mi nedostaje Rudi, nedostaje mi. Nedostaje
mi i Vlado Gotovac, nismo bili tako bliski kao eligo i ja, ali,
kada smo bili zajedno, sve se sjajilo od razigranosti i i
domiljatosti. Kada je Vlado imao javnu zabranu objavljivanja, na hrvatski je prevodio eligovu i moju knjigu, obe je
toliko popravio da je na kraju rekao da je sada to zaista dobra
literatura.

101

16. mart
Poslednja pisma pred odlazak. Mlada novinarka asopisa
Vangardia iz Madrida, koja me je skoro dva sata intervjuisala u
Barseloni, elektronskom potom mi je poslala jo nekih 30
pitanja! Ve u toku tog razgovora sam joj rekao da je previe
svega, da je lepo to je toliko proitala o meni, ali ko e to
objaviti? Slutio sam da je poetnica, one uvek hoe sve, ba sve.
A sada jo trideset pitanja. Ako bih jo odgovarao na pitanja o
El deseo Burln (pod tim naslovom je u Madridu objavljen moj
roman Posmehljivo poelenje), ta da odgovorim na pitanje o
tome kakva je bila moja mladost u komunistikoj diktaturi? Ili:
kakva je razlika izmeu mene i Predraga Matvejevia u naim
pogledima na raspad Jugoslavije? Pored toga jo i to: kada i gde
piete? Kako poinjete roman, da li je prva reenica odluujua?
ao mi je, ne mogu da prosipam reenice u taj bezdan. Poaljem
joj nekoliko svojih eseja i intervjua, neka upotrebi to joj se
uini zgodnim. Slutim da od tog intervjua u slavnom asopisu
nee biti nita. Piem Borisu Pahoru u Trst: Da me raduje njegov knjievni prodor u Francusku i Nemaku i nakon toga i u
Italiju, koja do sada nije elela da ga upozna. Njegovo pisanje se
pored iskustva koncentracionog logora bavi i nasilnom asimilacijom Slovenaca u Trstu. To e biti paradoks, to e nekada
prilini deo sveta upoznati Pahorovu literaturu i preko nje i slovenaku knjievnost u Trstu, a Slovenaca tamo vie nee biti.
17. mart
Lovran. To je tuina, u koju sam se uputio. Mesec dana
u pokuati da piem kraj mora. Na obroncima Uke jo uvek
sneg, dole sunce preko povrine Kvarnerskog zaliva. To nije
tuina, na starom austro-ugarskom groblju u Opatiji lei moj
brat, tanije polubrat, umro je pre nekoliko godina. Tu ga je
dovela mornarica Jugoslovenske narodne armije, zaljubio se u
crnokosu metanku, Ruicu. Ni Ruice vie nema, umrla je
prole godine. Stegnutog grla za oboje palim sveu. Tu, naokolo, proveo sam mnoge dane svog detinjstva, dakle nije u
pitanju tuina Ali, svejedno je. Dananja Hrvatska ivi svoj
ivot, asopisi, televizija, sve se vrti oko svoje ose, deluje mi
kao jedan prilino zatvoren krug. Pored toga komunikacijska
blokada je neverovatna. Ne prate slovenaku televiziju i radio,
ne stiu asopisi iz trideset kilometara udaljene Slovenije.

102

Doi e tek u junu sa hordama turista koji stiu znanje o

Sloveniji i veza je meu dravama. Moda i ta zatvorenost
kumuje kratkim kontaktima izmeu politikih elita, naalost i
meu stanovnitvom. Ni u hrvatskoj tampi nema nijedne
reenice o tome da slovenaka vlada bezrezervno podrava
ulazak Hrvatske u EU, sa izruenim Gotovinom ili bez njega,
zbog ega je kod kue izloena otrim kritikama Uvee
gledam, itam, gde sam doao, iz televizije i sa stranica asopisa
neprestano dopire jedna jedina tema. Evropska unija i Ante
Gotovina. Dakle, posledice jednog rata koji je zapravo ve odavno proao. Koliko jo godina, koliko jo godina e Hrvatska,
Bosna i Srbija snositi njegove posledice, kao to i cela
Jugoslavija jo dan danas nosi podele onog davnog rata naih
oeva? Svuda su nakon velikog rata jedni drugima pruili ruku,
samo ne ovde, samo ovde se neprestano perpetuiraju stare
mrnje i stare podele. Da li je ovde na delu neto to je navodno sudbina itavog ovog dela sveta, Balkana, Srednje Evrope?
Ne verujem. Prole godine sam putovao kroz Litvu, u Vilnu ista
pria prodire iz prolosti: Grad severnog baroka i katolianstva
jeste istovremeno i grad monstruozne istorije vaio je za severni Jerusalim, pored mnogih crkava jo i sto sinagoga, jevrejske izdavake kue, dnevnici, univerzitet. Nakon genocida u
kojem su zajedno sa nacistima uestvovali i litvanski rodoljubi, ostala je jedna jedina sinagoga. Pobijeno je 200.000 litvanskih Jevreja, to razum jedva moe da prati. I onda je dola
Crvena armija i iselila i pobila 100.000 Poljaka. I onda se NKVD
zajedno sa domaim komunistima prihvatio litvanskih oponenata reima. Ubijeni, sasluavani, iseljeni, skoro 150.000 Litvanaca je raseljeno po azijskim prostranstvima Sovjetskog saveza.
U tri i po milionskom narodu skoro da nema porodice koja nije
bila izloena komunistikom nasilju. Bio sam u muzeju KGB,
koji je, 1993. godine, uredila drava, u njihovom muzeju
tamne strane meseca elije, muionice, samice, podrumi, u
kojima su ubijali politike oponente i nou ih tajno odvozili i
pokopavali u okolini grada. Litvanci su zajedno sa Nemcima
ubijali Jevreje, Ukrajinci Poljake, Poljaci Litvance i Rusi su ubijali Poljake, Nemce, Ukrajince i Litvance I Ruse.
18. mart
Hotel je bio isuvie buan, preselio sam se u Moeniku
Dragu, uspavano turistiko i ribarsko mestace, naao sam

103

apartman gde pod prozorima more zapljuskuje obalu. Na

alu. U podne sedim na proletnjem suncu i itam, za susednim stolom ona i on, lep par i ute. Nemaju vie o emu da
razgovaraju. Sve su ve jedno drugom davno rekli. Ona povremeno pogleda u mom pravcu, on je dosadni dugonja, prebira
po tipkama mobilnog telefona, nita ne govori, njegova
melanholija je sama uspavanost i dosada. Mora tragati u sebi,
kae Dane Zajc, utljivi pesnik, tamo e nai neto ili naii na
prazninu, dakle vakuum, to posjeduje i taj mladi.
19. mart
Cvetna nedelja. Praznino obueni ljudi sa maslinovim
granicama. Isus jezdi u Jerusalim na magarcu, ja peaim do
Moenica, starog hrvatskog naselja iz glagoljakih vremena,
na vrhu brda. Kau da do vrha ima tano sedamsto stepenika,
ali ja izbrojim sedamsto trinaest. Kod etiristotog stepenika
me izenadi konopac, koji se u toj samoi klati na drvetu,
privezan za debelu granu, prekinut, kao da su sa njega skinuli
telo obeenog oveka. A moda je bila samo deja ljuljaka
Popodne preturam po belekama i isecima iz novina koje
sam poneo sa sobom. Poznanik koji redovno prati hrvatsku
knjievnost i ovdanja deavanja, pre nekog vremena doneo
mi je lanak Miljenka Jergovia o Esterhazijevom romanu
Harmonia Celestis, i tek sada ga paljivo proitam i zapanjim
se. Otrina, skoro brutalnost kojom jedan pisac pie o drugom,
a jo vie bombastini naslovi koje je verovatno stavila redakcija Jutarnjeg lista (Zato se Hrvati dive jednom loem maarskom piscu, itd), nekako mi se ne slau sa mojom predstavom o prijatnoj naravi Miljenka Jergovia, mogao bih skoro rei prijatelja iz mnogih susreta u Popovievom durieuxovskom krugu. Poslednji put smo bili zajedno u Sarajevu, u
knjiari Buybook mi je poklonio svoju poslednju knjigu, u
kojoj je zapisao da u Sarajevu eto, ve mirie na snijeg.
Knjigu neobinog, multikulturnog naslova Inallah,
Madona, inallah udesnu knjigu, delo lagodno napisane,
ali duboke imaginacije, u kojem se prie prepliu, rastu jedna
iz druge, preskau vremenske i geografske okvire, majstorsko
delo, proitao sam ga u jednom dahu. Tim vie me iznenauje
da ljubazan ovek koji poseduje toliki talenat pie o drugom
piscu sa toliko gneva. Poznajem krleijansku i jo koju tradiciju hrvatskog polemikog pisanja koja zna da ide preko svih

104

rubova, u svojim lancima je gaji, na primer, Slobodan najder, ali u njegovom sluaju uglavnom je re o politikim i socijalnim sadrinama, a ovde o estetskim, unutarknjievnim
pitanjima. U trenutku pomislim da Miljenko moda nije
proitao Harmoniu do kraja. I meni se, naime, dogodilo, da
mi je nakon nekih dvesto stranica itanja Petrovo pisanje
postalo i njega lino poznajem, i on je prijatan ovek barokno poigravanje sa svim grofovima, Hajdnom i mojim dragim ocem nekako monotono, samodopadljivo i samodovoljno. Barok mi nije stran, i sam sam se bavio njime u svom
poslednjem romanu, ali ovde mi je delovao na neki nain pretenciozno. Sve dok nisam stisnuo zube i proitao knjigu do
kraja. Poslednji deo knjige kada Esterhaziji padnu u socijalistiko materijalno siromatvo i sveoptu bedu me je potresao. I kada pijani otac, poslednji u lancu starog sveta, plee
nekakav stari maarski pastirski ples, jasno je da je tom svetu
doao kraj, da ga se odrie njegov sin, da poinje neto drugo,
da se tu dogodio radikalan prelom sa tradicijom: otac jo uvek
gleda natrag, u Veliku Istoriju, sin moe samo jo da je ironizuje, otvara se prostor umetnosti. Istorija sa svim njenim sudbinama, istorija koja se topi kao lanjski sneg, ovde gori na
obroncima Uke. Sneg, na koji je mirisalo u toku poslednjeg
susreta sa Jergoviem, uz flae piva i oblake dima u Sarajevu.
22. mart
Svakog jutra me budi zapljuskivanje mora, slutim talasanje koje se podie iz dubina, a istovremeno, u polusnu, javlja
se i slutnja velikog, otvorenog prostora. Pisau o zatvorenim
alpskim dolinama. Kada sam pisao roman Galjot, pisao sam
ga na Pohorju, meu utanjem smreka, tada sam mislio da je
prava metafora za putovanje jo samo brod, put ka horizontu,
ostrva, nove obale. Moj junak, dodue, uglavnom putuje kopnom. Tada jo nisam itao Kolumbove Dnevnike, ali sam ipak
mislio na sline stvari: kada Kolumbo na svom treem putovanju u Indije otkrije neko ostrvo, Espanolo, plovi nekom
rekom u unutranjost i pie kastiljanskim vladarima, kralju i
kraljici: ...Bio sam veoma nezadovoljan kada sam video da
ne mogu ni na sever, ni dalje na jug, ni na zapad, jer sam sa
svih strana bio okruen zemljom... Strano za jednog pomorca, koji je na brodu, a oko njega, svuda naokolo, samo kopno.
Za njega strano, za alpskog oveka jedina sigurnost; ono

105

to za njega predstavlja opasnost, jeste uglavnom prostranstvo i nepredvidivost mora.

24. mart
Ako nema telefonskog razgovora, ima dana kada ne progovorim ni jednu jedinu re. utanje ... i traenje onih reenica koje dolaze iz utnje, jedino iz utnje, a ne iz javnih
nastupa.
Na putovanjima razmiljam o samoi. U samoi mi misao
bei u gradove i na putovanja. Mnogo smo dobili u
mogunostima meusobne komunikacije, ali istovremeno
mnogo toga i izgubili jer ta komunikacija prouzrokuje stranu
povrnost, ovlanost, nekakvu udaljenost od sutine stvari.
Lica, rei, ak i pojedini dodiri, barem za mene sve to usput
tone u nekakav magliasti zaborav, sve to na tim brzim putovanjima, razgovorima, nastupima, nestaje u kaleidoskopskim
izmaglicama, ostaje vrlo malo stvarnog i dubljeg. Nije udno
to ponovo postaju popularna spora putovanja u Kompostelu,
peke ili biciklom, starim hodoasnikim putevima. Gde moe da se zaustavi, mora da se zaustavi i gde oseti da je tu
sve onako kako je bilo na poetku sveta, brdo, uma, jezero,
obala mora, ostrvo, moe da uje i govor jezika, rei, reenice kojima obeleava svoje prolazno prisustvo, putuje sa
dvadeset i pet slova slovenake, ili proizvoljnim brojem slova
neke druge abecede, ja naime sa slovenakom, kroz matu vrebam slike, slutnje, glasove... bre i raznovrsnije, kao to to
moe i najbra mrea silicijumskih kristala. To je pisanje, to
mirovanje, koje je istovremeno i veliko kretanje.
27. mart
Mobilni telefoni proizvode astronomske raune. Niko nas
jo nije tako prevario kao to su to vlasnici beinih telekomunikacijskih mrea. ovek eli da govori sa blinjim, udaljenim ovekom i zbog toga plaa velike raune, plaa ih za
najprirodniju stvar na svetu, za razgovor. Zbog toga sve vie
upotrebljavamo SMS potu. Odavde podstiem S. u Ljubljani
na pisanje scenarija za dokumentarni film o Antonu Novaanu, predratnom slovenakom dramskom piscu, koji je pobegao sa jugoslovenskom vladom u Kairo i umro na samotnoj
eleznikoj stanici u Posadasu, na granici izmeu Argentine i

106

Urugvaja. Zanimljiva sudbina. Njegov dnevnik bi bio dobar

materijal za scenario. A S. upravo Novaanov dnevnik odvraa
od pisanja. Tako mi pie telegrafskim stilom mobilnog telefona: oseam nekakav otpor prema njegovom dnevniku, megaloman je, mrzi Nemce, i sve Hrvate zbog ndh, to ne ide, banalno je,
esto ak i vulgarno. Ja odgovaram: Banalno, kao to je banalna i
istorija. On je razume u ekstremima. Duh vremena. Poenta je u
sledeem: zanimljiv udak, veliki brbljivac koji se sa svojom megalomanijom zaplete u tragediju. Poseban je junak: veliki toak bez
ose. Odgovor iz Ljubljane: Da, dobro, i: sitniavac, plaljivac,
pohlepan, slavoljubiv, samoljubiv, sentimentalan i trapav. Junak, a
takav! Ja: Vidi, to ovek napravi kada pie dnevnik. Ljudi ne bi
smeli da piu dnevnike.

107

Abdulah Sidran
Polona Glavan
Branko Seneganik
Ajla Terzi
Bisera Alikadi
Andrej Blatnik
Ilja Sijari
Nikola Madirov
Sran Valjarevi
Olivera Nikolova
Marinko Koec
Marija Fekete-Sullivan
Aleksandar Flaker
Mark Thompson
Predrag Matvejevi
Erica Johnson-Debeljak
Keith Doubt

Abdulah Sidran

NE MOGU DA ZASPIM
Ne mogu da zaspim. Pod uhom, u jastuku,
ujem svoje bilo. Ko preglasan, sa damije,
ezan, to me budi i kad kao mrtvac spavam,
ne da mi, ono, da zaspim, ovakav, tuan i trijezan.
Na jedno ulo sveden, radim, i postojim, samo
sluhom.
Nita mi zapravo nije. ta jeste, ne boli. Kako da
Vam kaem? Sklopljenih oiju, straan i ruan,
nekakav, u tami, vidim lik. Gledam ga, gleda me,
dok o njemu krojim slik. Da mu dadnem oblik.
Cijelu sobu obujma, a vie ga nema, nego to ga ima.
Nauio sam, davno, taj nauk: hoe, i voli, u sliku
da se pretvori zvuk. S velikom mukom, odmahnem,
nejakom, unutarnjom rukom. Jednom, pa opet.
Sluam, potom a golo olovo u onim kapcima
okolo, sve odjekuje. Krevet i pod, zidovi i strop.
U njima, gromoglasno, moje srce bije. A nita
mi nije. Samo: ne mogu da zaspim. ujem svoje
bilo. Sve ujem: topi se, na sjeveru Kugle, golemi
led. Struji struja. Sve ujem: gine, i jeca, u Africi,
nekakva rogata ivotinja. Toplo die mrav. ujem:
sanja me ena. U njoj, moje srce tinja. U igri i
veselju, pominju me djeca: Ocu je danas stoti
roendan! Doe mi da se prekrstim, spoljanjim
rukama, odjednom objema, kako se nikad niko
krstio nije, niti se krsti. Otkloni, Alahu! Svemilosni,
otkloni!
Ne mogu da zaspim. Trnu noni, trnu gornji prsti, i
trnem cio, kao da niega vie nisam ni sin, ni brat, ni
otac ni dio. Tutnji, tutnji i tutnji krvotok. Jo sam,
dakle, iv. I ujem, u jastuku, pod uhom, vlastito bilo.
to ne da mi da zaspim. to hoe, i ini, da zdrav i
budan i trijezan, za postelju nesvezan, mirno doekam
Smrt. Svoj posljednji, prelijepi, ezan da ujem duhom
a ne sluhom, i u oi da je gledam, dok me uzima, i
prima. Mene, i ovo moje strano bilo.
I sve da mi bude i lijepo i milo.
Kako nikad nije bilo.

111

MOLITVA ZA ZOJU RUSANOVU

Nije imala smisla za humor,
ona, Zoja Rusanova.
Danas nakon to komije
u glavu nam pamet uerae
moglo bi se pomisliti kako je tu bilo neke,
onako, sasvim blage, vjerske netrpeljivosti.
Ali nije, nema govora!
Izvjesno jest, meutim, kako ba nimalo
smisla za humor nije imala naa profesorica
njemakoga jezika, Ruskinja, Zoja Rusanova.
Prozove: Sidraaan! a ja, ne ustajui, kao
za kartakim stolom, otpovrnem: Bez mene!
Malkice problijedi, ispod cvikera, kad skonta.
Pa nastavi, abecednim redom: Sui!
A Ninoslav, iz iste klupe, ko snokta: Dalje!
Za katedrom, ruka joj se trese, ko Agadir.
Jedva upie ocjene, pa ispadnu krupne!
Keevima bilo tijesno, u onim malim, uspravnim,
pravougaonicima.
Po godine kasnije, u redovnoj kampanji
ispravljanja keeva, posljednjega tjedna u mjesecu
maju, nauimo, Ninoslav i ja, sve to se,
iz njemakoga, moralo znati: deklinacije,
konjugacije, skladanje vremena, udesni preterit,
Abdera un die Abderiten, i Getea, napamet:
Wer reitet so spt durch Nacht und Wind?
Es ist der Vater mit seinem Kind!
Und so weiter.
Nauili tako da se vie nije dalo zaboraviti.

112

Izmeu klupa, eta dobra Zoja Rusanova, ali

ne vidi kako Sui i Sidran po dva prsta guraju
u plafon. Nee da nas pita. Ne da joj njena visoka,
belogardejska principijelnost! S kojom ne ide
smisao za humor. Da ga je imala, imalo,
kazala bi: A bezmene, a dalje?, pa nas nekako,
ipak, malkice propitala, u udu stala, i dvojke
nam dala. Al jok! Nego pelikanom, u dnevniku,
podebljava one nae, sad: zakljuene ocjene.
Ninoslav otiao na popravni, ja kehnuo. Nagodinu.
Moralo, valjda, tako biti: nisu mi valjale ni hemija ni
matematika, a iz vladanja imao nulu!
Kod kue, fasujem teke batine. Baka od oca,
ujutru, baka od starijeg brata, popodne. Majka,
ni takla me nije. Nego svoje tijelo podmetala,
da me koja jaka aka mimoie.
Na tavanu, rane liui, otplaem cio taj
predugaki dan: utorak, esnaesti juna,
hiljadu devetsto ezdeset i druge.
Pred samu pono, obriem suze
i vrsto odluim
da idem
u knjievnike.
(Post scriptum)
Kao da juer bijae,
a etrdeset godina prolo,
u tmuama, u tmuama.
Osim onog koji ovo pie,
nikoga vie, iz ove pjesme,
nema meu ivima.
Molim Te,
Predobri Boe,
budi blag
s njihovim duama.

113

TUGA
Tuga ima ape od svile, i hod maiji.
Plovim nebesima, sretan, dok milujem kosu
djetinju, a ona se, niotkud, prikrade, posred mi
due legne: pretvori me u avetinju.
Zaboravim, ponekad, ko sam i ta sam dok
mirim, i putam da muzika, u jeziku nijema,
kovitla me i opija. Odnekud, niotkud, preplavi me ona,
kao kakva njena krvopija. Da mi kae ko sam. I da
ne da ba ono to hou: da to ne znam, i da me nema.
Umijem, kad dua poeli i hoe, skloniti se u
kristalno carstvo samoe. Da ne poludim, odagnavam
iz sebe cio, predobri i teki, svemir ljudi. Uim govor
zvjerinja i bilja. Da to bude moje ivljenje i zbilja.
Ona se odnekud dovue, jezikom zmije i kandom
make, acne i zagrebe, estoko, duboko, ko prstom
u oko. Zaboli, zaboli, ko suza djeija. Avaj, avaj, avaj!
i tisuu jo puta: avaj! To li je, Boe, sudba ovjeija?
To li je, Boe, ivljenje ljudsko, tegobno i bijedno?
Zaplovim ponovo u nebesa, milujem, ponovno,
kose djetinje. Vabim je, neka doe, nek ini ta hoe.
Bie mi svejedno.
Zar nismo,
otkako se znamo,
ja i ona jedno?

114

TARIK
Svio sam se
u ahuru
pozne ljubavi
Sve boli
to spolja
dotie rubove
Unutra, u ahuri
moje pozne ljubavi
ima jedna kolijevka
U kolijevci
bience jedno ima
Osmijehom me
svakoga trena
za tle prikuje
I ne mogu nikako
mimo kolijevke
da proem
Preplave me talasi
nebeske radosti
Prepustim se
pa u nebo tonem
Neko drugi
- dok u nebo tonem izgovara strijepnju
sasvim zemaljsku:
Taj osmijeh
tu radost
jesam li ve platio
u minulim godinama
nevolje i trpnje
ili u tek
morati da plaam
trpnjom i nevoljom
u danima to slijede?
(1996)

115

DANI BOSANSKE KNJIGE U ISTRI

Bolje da me ubije
nego da ini to to ini
onaj to me iz kue vadi
i nekuda, na put, odvodi
Dobar sam
znaju koliko sam dobar
da cirkus uinim
veselijim i boljim
na knjievnim veerima
i veerima poslije
knjievnih veeri
Ali samo ja
i ono moje troje
to u Sarajevu ostaju
znamo: bolje je i lake
da me ubiju
nego da me iz kue vade
i odvode na put, u Istru,
Austriju, i slinu
knjievnu industriju
Iupam se, jednog ljeta,
iz njenih kandi,
odvedem dijete
da upozna more
i usput vidi oeve
morske egzibicije
Zaronim duboko
pred njegovim licem
izronim daleko
na njegovim leima:
Gdje je bio babi?
upita ga majka
a dijete snokta
bistro odgovara: U Istri.

116

Ni tri godine nema

ni R jo nije nauilo govorit
a ve mrzi Istru, Austriju
i ostalu oevu
knjievnu industriju
Zaronim jo jednom:
neka se sa slanim uokolo
pomijea ono slano iz oiju
Pod vodom
u dubini
oima se kunem
da me vie nikad niko
iz kue otrgnuti
ni izvaditi nee
Neka bez mene
putuje cirkus
Neka i bez mene
sretno ivi
svako njegovo
knjievno vee

117

NE MOE SE IVJETI U SARAJEVU

Ne moe se ivjeti u Sarajevu.
U Sarajevu kad ivi, previe vremena potroi.
Dok tamo, dok ovamo proe jutro.
Dok ovo, dok ono ode dan.
Jeste, dodue, sve to bude meu ljudima.
I bude, uglavnom, lijepa pria. Al od prie se ne ivi.
Dan je dan, posao je posao, a vrijeme je kau novac.
Bilo-nebilo, da u to ne ulazimo, istina jest: teko je
ivjeti u Sarajevu. Tri koraka napravi sedamdeset ljudi
golim okom vidi. Da se sa svakim izgrli, da se s ponekim
rukuje, da samo dvojicu dobro pogleda, trebalo bi
- tri ivota da ima.
Zato kako god okrene nije mogue
ivjeti u Sarajevu. Od dobra boli glava. Trebalo bi,
odmah, na visokom svjetskom nivou, napraviti
potpuno novo Sarajevo, u kom bi bilo mogue ivjeti.
Kada ga, ako Bog dadne, naprave
neka mu ista ostane geografija. neka ista ostane i ta
Miljacka, lijepa, a ni potok ni rijeka,
neka brda ostanu ista.
Neka pomru, ali neka se ne promijene
svi ti ljudi to po Sarajevu ive.
Jer u njemu, nije mogue ivjeti.
ivot je kratak za Sarajevo.

118

JUGONOSTALGIJA
Svake smo godine
sa Goranova proljea
- nakon priredbe u zagrebakoj
tvornici papira odnosili kuama
svenjeve sa hiljadama stranica
mainskog, pisaeg, bankposta i pelira.
Ko je mogao i htio
imao je na emu
- do idueg Proljea po tri-etiri knjige napisati.
Meni se neto nije dalo.
Svi kau: ni jedan dan bez crte,
pa skroje barem knjigu-dvije u godini,
a ja sasvim obrnuto: ni crta bez dana
pa sastavim po jedan knjiuljak
u tri-etiri, jal u pet u est godina!
Iz Makedonije, svake godine
- ko sad se sjeam po dva-tri kartona
makedonskog, crnog. Ko ga usput ne popije,
nego nekako do kue dovue
mogao je, cijelu jesen i zimu za njom,
uz vino puniti one prazne zagrebake papire.
Meni se neto nije dalo.
Ko e to teglit, sa Ohrida, preko bijela svijeta,
pa u Bosnu nego sam ih odmah, na licinom mjestu
otvaro-smirivo, meu svojim dobrim junoslovenskim
drugarima. Valjalo je u iroku drutvu i pod jakim
arinom znati pokazati ko bolje umije
piti i pjevati, pjevati i piti!
Sve to je propalo, moralo je propasti
kau da je kazo Onaj, najpametniji meu svima njima,
stranim ljudima filozofima. A ja notorna budalina
nikako tako ne mislim. Osim to jest propala, kakvoga

119

drugog dokaza imaju da morala je propasti? Kad je

ve propala, jesu li morala propasti i mjerila?
Tu poinje
i istog trena skonava
moja jugonostalgija.
(Brist, 4. 9. 2000.)

MENI TIMUR
Pii pjesme, Avdo,
I ne kazuj, nikada i nikome,
Ba nita o tome ta osjea
I kako ti je
Dri govore, ali se pazi
Stalno gledaj da ti toak
Na prazno melje, i da ti se
Sa jezika ne otmu
Neke reenice sa smislom!
Nego melji!
Kao pjesmice kad pie:
Cvrkue oko kue...
Bata mata...
Cvijee smee...
I sve tako
Kako god ti na um padne
Samo nemoj
Da ispadne
Ba iz tvojih usta
Neta
ta ne valja
Neka bude ba onako
Kako samo ti umije

120

O lijepome lijepo
O runome ni runo ni lijepo
A o svemu drugom
izmeu redova
kazuj ta god hoe
Nema nikog
Na ovome svijetu
Da te bolje razumije
Nego ja.
(Gorade, 28. 9. 04.)

MORIJA
Rat je bio mila majka
ta nam uinie
Ove godine potom
Iz ista mira
Po Sarajevu
Poee najbolji ljudi da mriju
Tri godine evo
Kako stoje svi poslovi
Sa sahrane
Na denazu
Sa denaze
Na sahranu
Tri godine evo
Kako nae Sarajevo
Ne sui obraza
A kad je u postelji
Smrt iekivo
Emir Imamovi Ari
Sestra mu Hajrija
Vidjela suze u oima

121

Pa lea okrenula
Da svoje suze sakrije
I rekla
Da barem razbije
Nesnosnu tiinu
Zato plae, braco?
ao mi, sestro!
ega ti je ao, brate?
Svega, sestro!

KOSMOS TOSMOS
Za Mirzu Ibrahimpaia
Svejedno to je
Kroz nae krajeve
Protutnjao uas
Ni kamen na kamenu
Nije ostavio
Svejedno to su
Po Bosni
Rijeke pocrvenjele od krvi
Svejedno to su silne
Oplakale majke
Svejedno to su
Oni
Od nas stoput gori
Stotinu hiljada sestara
Od stotinu hiljada brae
Rastavili
Svejedno to nas vie
Po svijetu ima
Nego to nas je
Kod svojih kua ostalo

122

Svejedno, svejedno, svejedno

I danas danile
Tri frtalja bive Jugoslavije
A Bosna haman cijela
Ne zna i ne umije
im popije aicu-dvije
Zapjevati drukije
Nego
Biljana platno belee
Na ohridskite izvori
Kad ja pooh na Bembau
Na Bembau na vodu
Pa po lojtrici gor
pa po lojtrici dol
Oj Moravo oj Moravo
Moje selo ravno
Skalinada, skalinada
Tu se penje tu se pada
To je sudba to je nada
Skalinada skalinada
A da ne govorim
Da ne zapjevam
Koju starogradsku
ta onda ovjek
Da pomisli
I kae
Mora da je neto
I krupno i vano i fino
U toj ideji
Postojalo i bilo

123

I cijela ta pizdarija
Oko Jugoslavije
Mora da je bila
Jedna
Sasvim dobra stvar
Ali
Ko smo onda to
Mi
ta smo onda
Sunce mu ljubim
Ti Mi
Kornjae
abe
Krmci
Il barabe
Ako stvari jesu Takve kakve
Oigledno jesu
Cijelom bi Svijetu
Izgleda
Bilo mnogo bolje
Da nas
Jednostavno
Nema
Pa da i mi
Konano
Odahnemo duom
(Gorade, 3. 12. 2004)

124

Polona Glavan

Prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi ar

VINKO
Preselili smo se u drugi grad.
Moj mu je tamo dobio posao, i
tako smo, jednostavno, otili. Do
poslednjeg trenutka nisam u potpunosti verovala da e se to dogoditi, ali kada smo se preselili, uinilo mi se da to nije nita posebno. Ljudi se neprestano sele, na to
ih navode okolnosti ili pritisci ili
sopstvena priroda. Nisam poput
veine ljudi, ali ini mi se i da previe ne odudaram od njih. Stvari
smo doneli u kutijama koje sam
pokupila kod roditelja i u prodavnicama. Odlazili smo samo u
najvee prodavnice, one koje imaju
barem deset blagajni. Bile su nam
potrebne velike kutije, onakve u
kojima se prodaju maine za pranje sua i stoliice za hranjenje dece. Tako je kada se seli,
uvek se dogodi da ima vie stvari nego to misli. Uvek primeti da si bogatiji, i to me je radovalo. Moja majka mi je ceo
prtljanik napunila stvarima, kiselim krastaviima u turiji,
voem i cveklom, paprikama sa senfom. Kao da odlazimo na
neki strani, neotkriveni kontinent, a ne samo u drugi grad gde
postoje iste prodavnice i bate i telefonske mree.
Na stan je bio dvosoban, skoro iste veliine kao i onaj u
kome smo do tada iveli. Kutije sam poredala jednu pored
druge u trpezariji; inilo mi se da je sve preglednije ukoliko
stvari dri sloene na jednom mestu. A onda sam otila da
legnem u kadu. U novim stanovima su te stvari veoma vane,
kako se prilagoditi predmetima koje ne moe da promeni.
Kada je imala pomalo nepravilno dno; kada sam se ispruila u
njoj, pod leima sam oseala izboine. Meutim, tople vode
je bilo sasvim dovoljno. Iako je napolju bilo leto, do vrha sam
napunila kadu vruom vodom. Bilo je dobro pomisliti na

125

vreme kada bude stisnuo mraz i kada e mi temperatura tela

odjednom spasti, i kada puna vrue vode biti neto to je
pitanje opstanka. Nisam znala kakve su zime u drugom gradu;
svaku stvar uvek malo preceni, govorio je moj otac. Svaku
osim onih dobrih.
Kada smo izvadili stvari, sloila sam kutije i stavila ih pod
krevet. Mu je dobio posao na odreeno vreme i mislili smo
da emo jednog dana ponovo otii nekuda. inilo mi se da
nema smisla bacati kutije i onda ponovo traiti nove. Papir
ima dui ivotni vek, dui nego ljudi. Ako budem ostavila kutije takve kakve jesu, ako ih ne budem doticala, nas dvoje
emo umreti pre nego to se one budu iole promenile, rekla
sam muu. Odbrusio je da smrt ne smemo pominjati tek tako,
kao da je u pitanju kia ili raun koji treba platiti. A onda je
kucnuo tri puta o rub kreveta, po jednom svakom rukom.
Uglavnom nije bio sujeveran, ali kada bi bio, te stvari bi
shvatao veoma ozbiljno.
Ceo dan smo slagali stvari na police. Manje stvari, one
koje se mogu obuhvatiti jednom rukom. Knjige, ramove za
fotografije, oljice. Posebno za tu priliku sam kupila sebi
novu lampu za itanje. Kao da mi je bio potreban neki izgovor da to uinim. Prethodna je imala sasvim razglavljen vrat,
i kada bih itala knjigu koja me ne bi sasvim zainteresovala,
razmiljala sam koliko u jo stranica proitati dok se lampa
ne zaljulja, padne, i baci svetlost negde pod krevet, van dosega mojih oiju. Nova lampa je bila majuna, zgodna za premetanje sa jednog mesta na drugo. Zakaio si je za noni
ormari, kao tipaljku. I tako, vie nisam imala nikakve izgovore. Moj mu je doneo sa sobom puno stvari koje su mu bile
potrebne za posao: diskete, CD-romove. Imali smo samo
jednu fioku za donji ve, i tako sam slagala stvari na dve gomile: leva je bila moja, desna njegova. Jutro je uvek ispunjeno urbom, i sekunde dok pretura traei prave arape,
mogu biti kritine.
Inae, nisam radila nita. Imala sam neto uteevine i
elela sam da znam kako izgleda kada si po ceo dan kod kue.
Nikada ranije nisam imala tu mogunost, da neodreen broj
dana budem bez vremenskih ogranienja. Zamiljala sam da
u nauiti da kuvam prilino komplikovana jela, kao i da
krpim arape onako, kako treba. Profesionalno. Krpljenje arapa za mene nee biti obaveza, ve hobi. Kada bude doao neko
u posetu i kada moj mu bude hodao naokolo u zakrpljenim

126

arapama, moda u rei: pogledajte samo tu petu, zar nije

kao nova. Ili u farbati radijatore i obrubljivati ih ipkom. Pre
ili kasnije e se uti za mene i ljudi e doi da ih fotografiu za
asopise i onda e svi eleti da ofarbam i njihove radijatore, ali
ja u rei ne, to ne radim za novac, to je moj hobi.
Komije su bile nevidljive. Kada smo mu i ja prvi put
prolazili kroz hodnik, uinilo mi se da ujem disanje, glasno
disanje, kao da svi ljudi iz susednih stanova pritiskaju noseve
o svoja vrata. U uglu pored vrata koja su vodila na stepenite
visila je uokvirena panorama grada. Nisam znala da li je tu
okaio neko od komija ili je u tom gradu, jednostavno, bio
takav obiaj. Zamiljala sam sve hodnike u zgradi i u gradu poredane jedan pored drugog, na kilometre i kilometre hodnika,
preseene uokvirenim panoramama. Kada bi postojao zakon
da sve panorame treba zameniti im se u gradu pojavi neka
nova zgrada, na taj nain bi neki mogli da zarauju grdan
novac. Svi bi eleli da postanu fotografi i da investiraju u avione i balone. Razvili bi itavu novu granu industrije. Moj mu
i ja se nismo bavili niim slinim. Mu je radio kao programer,
a ja sam brinula o njemu kada je bio kod kue.
Nismo odmah otili u obilazak grada; i mislim da je to
bila greka. Gradovi veoma brzo postaju domai, jednostavno,
odjednom si tu gde si, i vie te ne zanimaju. Prvog dana kada
sam ostala sama kod kue, otila sam do oblinje pijace. Bila
je ve skoro jesen i tezge su bile natrpane sezonskim voem i
povrem, krompirom, jabukama i slinim stvarima. Nakupovala sam od svega po malo, sedam papirnih kesa. A onda sam
otila pravo kui i sve to sam kupila stavila na kuhinjski sto.
Otkrila sam da oboavam da seckam tikvice. Bile su dovoljno
mekane, da je no bez ikakvog napora prodirao kroz njih.
Oboavala sam trenutak kada bi korica jedva primetno
popustila pod seivom. Pripremala sam ih zajedno sa patlidanima, ali patlidani nisu bili tako zabavni. Bilo je naporno
ljutiti ih. I tako sam, s vremenom, skoro svakodnevno, kupovala jo samo tikvice. Kada mi je dosadilo da ih jedem, slagala
sam ih u zamrziva. Pola kila tikvica, rekla bih pored tezge i
prodavac je rekao ove tri bie sasvim u redu, gospoo. U tom
gradu su svi govorili na taj nain kao da nema vage koja bi
izmerila koliinu, ve samo pojedinanih komada. Pet breskvi
je u redu? Dvanaest ljiva? Dok sam se vraala kui uinilo mi
se da vazduh u hodniku treperi, kao da su komije upravo
zalupile vrata i posakrivale se.

127

Najmila sam istaicu, vie zbog drutva nego zbog ienja. inilo mi se da sa upoznavanjem ljudi u novom gradu
mora poeti odozdo. istaica je dola pola sata ranije nego
to smo se dogovorile, jo uvek sam bila u pidami. Dok sam
se presvlaila iza vrata spavae sobe, priala je kao navijena.
Htela sam da joj pokaem gde stoje metle i krpe, ali ona je
povikala, ne, ne, nemojte, sama u. Rekla je da je zabavlja ako
moe sama da otkriva gde se nalaze pomagala, i da je rastuuje kada ljudi ne razumeju tu njenu potrebu. Upitala sam
je da li pui, i odgovorila je da samo uz kafu. Kada smo zavrili sa poslom, skuvala sam kafu i istaica je izvukla iz
depa dve kutije cigareta, jednu celu i jednu napola praznu.
A onda je puila i puila, kao da e sutra da umre. Obavijena
svim tim dimom uopte nije dola do rei. Za samo sat vremena sam dva puta ispraznila pepeljaru. Kada je otila, palo
mi je na pamet da nazovem mamu i pozovem je u posetu, da
vidi kako je kod mene sve lepo i isto. Razmiljala sam da li
bih mogla da naem posao koji bi se sastojao u tome da po
ceo dan seckam tikvice. Znala sam da bih bila dobra u tome,
veoma dobra, i sve vreme bih se trudila da postanem jo
bolja. Te kocke. Druga mogunost je bila da poduavam decu,
na osnovnom stupnju. Raunanje, reenice i prvo tivo. Uro
ima sat. Miha ima mamu. Ili su moda u meuvremenu sve
modernizovali? Peter ima playstation. I na to bih mogla da se
naviknem.
Prolazili su dani. Dola je kasna jesen. Moj mu je puno
radio, sve due je ostajao na poslu. Jednom kinog prepodneva sam sedela na terasi i posmatrala ljude koji su prolazili.
Lea, duge kolone lea. Bilo mi je potrebno drutvo. Jedini
ljudi koje sam poznavala u gradu bili su oni o kojima mi je
priao moj mu. Kolege sa posla. Serviser maine za fotokopiranje. Direktor. Vratar. Odluila sam da mi nee odgovarati
niko od njih. Izmislila sam posetioca koji e uvek biti raspoloen za razgovor. Zamislila sam svaki njegov deo tela. Mudro,
iskusno lice. Prosedu kosu na slepoonicama. Jednostavnu, ali
elegantnu koulju, crne cipele koje nikada ne izlaze iz mode.
Postavila sam ga blizu vrata, pored draa za kiobrane. inilo
mi se da nije mudro da nekoga koga jedva poznajem odmah
pozivam u kuhinju. Nazvala sam ga Vinko. Morala sam da
malo razmislim pre nego to sam dola do tog imena. Uinilo
mi se nekako blisko i ne previe upadljivo, kao ime na koje bih
mogla da se brzo naviknem. Lino nisam poznavala nijednog

128

Vinka, tako da nije bilo potrebno da se plaim da u ga pomeati sa nekim. Bilo je potrebno da ime dva puta ponovim;
drugi put je posetilac klimnuo glavom i rairio ruke, to sam
razumela kao znak odobravanja.
U poetku sam morala da podseam sebe da nisam sama.
Kada bi mu otiao na posao, ustala bih i otila u kupatilo u
gaicama. Meutim, ubrzo bih postala svesna situacije i na
brzinu se uvila u pekir, nadajui se da Vinko nije primetio. U
naem odnosu nije bilo nieg seksualnog. Nisam elela da
budim u njemu lane nade, da rizikujem da me doivi kao
ninfomanku ili preljubnicu. Moj mu i ja smo esto vodili
ljubav, sasvim tiho, a ponekad i glasno, i tada mi se inilo da
od disanja komija vibriraju zidovi i natstrenice padaju na
asfalt. Moj mu bi rairio ruke, zabacio glavu na jastuk i tada
bih znala da je zaboravio na sve, na posao i na raskvaene
onove cipela, i na smrt, smrt koja nije kao kia. Vinko nije
imao ta da trai u tim stvarima. Jednostavno, samo je postojao, za vreme kada je u stanu zevala praznina i uinila ga
otvorenim i ranjivim kao puevu kuicu.
S vremenom smo poeli da zajedno obavljamo razne poslove. Dok bih seckala luk, Vinko je sedeo u predsoblju i
mrmljao sebi u bradu. Postavila sam sebi zadatak da u tri dana
upotrebim sve stare zalihe iz friidera. I tako sam spremala
punjene krastavce na aru, fairane nicle od pasulja, prilog od
cvekle. Neka jela sam odbacila ve u toku samog kuvanja, ali
radovalo me je da gledam kako stvari nestaju. Tu i tamo sam
ga upitala za miljenje. Da dodam malo kumina, Vinko, upitala bih ili, misli li da krompir moe da se potapa u sopstvenom soku? Kada bi ruak bio gotov, sela bih ispred televizora. inilo mi se da to zasluujem. Vinko me je nauio da sa
zanimanjem gledam popodnevne reprize koarkakih utakmica. Doao bi iz predsoblja i seo na stolicu pored kaua. Upuivao me je u detalje igre, tehniku pojedinih igraa, postupke
trenera. Moj mu je dosta znao o koarci i radovala sam se to
u sada moi da sa njim ravnopravno raspravljam. Jednog
dana kada sam ga posluila rukom, izletela sam se. Ba smo
dobro skuvali, rekla sam. Moj mu me je udno pogledao. Ko
to mi, upitao je. Odgovorila sam, ja i poret. Oblila me je
vruina. Moj mu me je netremice gledao. Nisi u drugom stanju, zar ne, upitao je, i odgovorila sam, molim te lepo, ma daj.
I onda smo dugo utali. Tama se talasala kraj prozora i u stanu
je bilo tako prazno, prazno.

129

Nikada mi nije palo na pamet da upitam Vinka ta sve

moe da se vidi i obie u gradu, sa kog mesta se prua najbolji
pogled na panoramu i postoji li kakav muzej. Nisam o tome
razmiljala, iako bi mi Vinko mogao rei. Ovde je bio kao kod
svoje kue. Uskoro se sasvim odomaio. Najpre sam ga zatekla
za stolom, a onda i na neobinim mestima. Sedeo je na vrhu
police za knjige i klatio nogama, ili bih ga zatekla kako lei u
kadi. Jednom sam ga ugledala kako visi na lusteru u dnevnoj
sobi. Meutim, to me nije uznemiravalo, Vinko je bio samo
ovek, ovek kao i ja, i kao i ja i on je eleo da vidi kako je ako
ima neogranieno vreme na raspolaganju. Sluao me je kada
sam mu priala o tome kako je izgledao moj ivot u onom
drugom gradu. Slagala sam rublje u ve mainu i objanjavala
mu na kolikoj razdaljini je bilo posaeno drvee pod balkonom. Bilo je neega u tome, postojao je nekakav smisao, iako
nisam znala da objasnim kakav. Vinko je sedeo na rubu kade
i klimao glavom. Uvek je dobro znao da proceni ta treba da
uini.
Jednog jutra je imao oko vrata zavezanu kravatu koju je
tog dana zaboravio moj mu. Bila je plava sa belim takicama,
dobro je pristajala odelu koje je moj mu nosio kada je odlazio
na sastanke. I to me je iznenadilo. Vinko je bio lojalan, nije
uzimao stvari koje nisu bile njegove. Uprkos tome to je mogao da se slobodno kree po stanu, znao je da je jo uvek samo
gost. Napolju je vejao sneg, sitna bela zrnca su padala na blatnjavo tlo i nestajala. Vejalo je, bez pravog rezultata. Prolo je
skoro pola godine od kada smo se mu i ja preselili ovde. Nita
se nije promenilo. Nita nije nastalo. Nita nije u potpunosti
nestalo. Moje vreme je bilo isto, neogranieno. Upotrebila sam
ga da bih napravila stvari koje sam potom unitila. Kako god
da si pogledao, sa koje god strane, nije bilo nikakve razlike.
Pogledala sam Vinka. Klimnuo je glavom. A onda je skinuo kravatu i pruio mi je.
Ne znam ta je bilo prvo to sam ula. Negde nad mojom
glavom je mu, povienim, ustreptalim glasom govorio o
nekoj cevi. Cevi radijatora. Odlomila se, i cela kuhinja je bila
prekrivena vodom koja je ikljala iz radijatora. Udarila sam se
u glavu. I navodno, to me je spaslo. Naravno, uslovno reeno;
da moj mu nije tako brzo stigao kui, umrla bih od guenja.
Od izliva krvi u mozak. Smrzavanja. Ili neeg treeg.
A onda sam ula jo mnogo toga. Da smo prenaglili sa selidbom, sa promenama, sa idejom da sve ostavimo za sobom.

130

Tuga navodno traje, to svi znaju, i poboljanje je barem u prvih nekoliko godina prelazno. Posebno ukoliko je re o smrti
deteta. Ne treba se igrati, govorili su, ne treba se igrati sa tim
stvarima. Kao da se neko od nas dvoje igrao. Pet dana sam
provela u bolnici. Za to vreme je mu sloio stvari u stanu, stavio ih u druge kutije a ne u one koje sam gurnula pod krevet.
Te, druge, njih nije hteo ni da dodirne. Ukoliko bi na koju
sasvim sluajno naleteo, kucnuo bi o drvo, po jedanput svakom rukom, zamiljam. Nisam ga pitala da li je imao oseaj da
nije sam, da je u stanu jo neko. Nisam elela da pomisli da u
vreme kada nije bio kod kue, nisam dobro brinula o njemu.

131

Branko Seneganik
POJTE
Na kripotju pod golim hrbtom Pasje ravani
posluam veter.
Sence se gostijo.
Pritlikavo razpelo moli.
Valovi trav
neslino pljuskajo
v nebo.
Posluam veter.
Ob uri zarje,
na veni meji dveh kraljestev
pojejo listi.
Vraajo se mrtvi.
Z lahkim korakom,
s prosojnimi telesi,
ki nikomur ne kradejo prostora,
poseljujejo deelo,
ejni mojega glasu;
in tudi jaz se vraam,
ejen njihove nedolnosti,
v to samoto.
No peati ustnice,
ki globoko v notranjosti
ranjujejo tiino.
Veter.
Nad zasutimi vrelci lai
posluam pesem mrtvih
in stopam v gozdove,
ki se odpirajo v gozdovih,
na veerna polja,
in na druga polja v njih,
blaga in neskonna,
kjer v zelenih ognjih
gori otrotvo sveta,

132

in v mojih tesnih ilah se dvigujejo

nova in nova obreja
umirajoe sinjine
Pojte, mrtvi!
Naj bodo moje misli glina vaih jasnovidnih prstov;
naj vae plahe oi z mene sleejo as,
da bom util to, kar ostaja;
naj me prebodejo,
da se v srhu minevanja dotaknem sebe!
Naj bo moj glas dolga rana,
naj skoznjo tee veter,
naj mea kri razruenih kraljestev,
naj tke, kar je

GOTOVOST
Vem: ne more mi dati tega, kar iem,
tudi e bi e vedno hotela, bi ne mogla,
tvoje ustnice niso ve tiste,
ki ti jih je neko posodilo nebo,
da si mi dala, esar ne more nihe dati nikomur,
ne da bi to vedela,
ne da bi to hotela.
Danes vem, da so prazne ulice, po katerih sem hodil,
priakujo, da se mi bo prav tam, prav tedaj spremenilo ivljenje,
brez vzroka, po udeni moi elje, eprav e vedno hodim po njih,
in elja ni manja, le utrujena in poasneja je postala.
Danes vem: tvoj veter je trgal vrtnice z mehkejimi prsti.
Konji tvojih sanj so plavali skozi istejo meseino.
Volkovi tvoje alosti so zavijali s predirljivejim glasom.
Vse to vem in kliem: Oprosti! in dodajam besede obudovanja,
mogone kot rimski orli, prostrane in mehke kot usnuli zimski gozdovi.
Vendar, mislim, ti e vedno vasih klecne noga
in ne ve, kdo si sneinka v junem vetru nia na robu sanj, starih in izsuenih, se odsune loputa,
valovi zraka vdirajo v razbolena pljua,

133

kri in lu poplavljata,
v brezimni vrtoglavici bliine,
kot bi trenil, spremeni vesolje barvo...
In eprav se to morda zgodi ob reki, ob uri veerne svetlobe,
ne vem, ali je to e sploh kak as in prostor,
jasno je le, da je vse resnica,
nejasna in neizpodbitna,
odzmerom znana in vsaki nova,
kot ogenj vere v smrti,
kot feniks hrepenenja,
kot to, esar ne more nihe nikomur dati.
In tega, vem, bi nikdar ne okusil brez tvojih ustnic.

MOLITEV
Ne moje krvave roke,
ne moje izdajalsko srce
te niso ustavili.
Kot mrzli de v novembrski noi,
kot praznota, ki se iri odznotraj
si priel.
Si res ti?
Kdo si?
Po mojih ilah se razliva svinec.
Z vsako besedo mi odpade kos jezika.
Z vsako lajo se razblini zvezda.
Zakaj si priel?
Pohodil sem roe v blato. Z naslado.
S krepkimi prsti zahrbtnega boga
sem iztikal otroke oi.
V drobovju se mi zdaj odpira ponor sveta.
Zakaj me gleda?
Zakaj
postaja
tiina
svetla?

134

URA NAEGA IVLJENJA

O ista izgubljenost poletne ure
na naem vrtu!
Kakor neen venec spomina ga je obdajala
ograja.
V kamnitem ovalu
so plesale roe s tiino:
nedotakljive, krlatne zvezde.
Od sonnih pen omamljen
je umolknil kos
in zaklenil pesem v svoje srce.
V nedolnozelenem tolmunu trave,
kjer je spal veter,
so izginjala debla dreves
in cvetoe strehe vrtov
in modrikasti marmor v skodeli neba
je arel od naih sanj.
O istost poletnega vrta!
Na vodnem koritu so posedale ebele
in kakor sence hrepenenja
pile slastni zrak,
mi pa smo pili svojo bliino.
Zvezanih misli, zvezanih du,
s telesi iz zemlje, s srci iz zvezd,
sklonjeni nadse kot vrbe alujke
smo sedeli na vrtu sredi snopja svetlobe
in sveih senc
in pili nono sonce upanja.
Veter! V tvojem molanju smo mogli
sliati glasbo ivljenja.
V belih plamenih jasmina
je tedaj kraljevsko plamtela
ura naega ivljenja:
z drhteimi rokami
smo jo dvignili
onkraj smeha in pozabe.

135

NEBO
Veter.
Vsenaokrog dihajo umrli.
Misli se razbijajo
ob sinjem kamnu
tiine.

JUGOZAHODNIK
Pel je o nai nevidni deeli
z mehkimi usti zvestobe.
Oblaki so diali po mladosti.
Pel je o ljubezni:
veno dale, veno tu.
Umirajoa drevesa so se smehljala
v deju cvetoih spominov.
Bil je tiina, ki joe.

CIKLAMA
Poje. Tiho poje.
Kot bi neslino ihtela stoletja.
Ena. Ena sama solza.
Kot krona gori
v svetlobi spomina.
Ne neha goreti.
Iz nje si bom naredil
novo srce.

136

VRBA
Stoji in sanja.
Ure, dneve, mesece in leta.
No in de in sneg
so v njej pustili svojo sled.
A to je e davno ve ne boli.
Spominja se le nekega nonega vetra:
mehkih prstov in poljubov,
ki so z njenih vej
trgali peno zvezd
v visoki uri ivljenja.
Zaradi njega
joe svoje sanje v reko,
zeleno kot poletni gozd.

OLJKA
Ni hotela razkoja.
Hotela je peti tie in globlje.
Z rezkim glasom srebrnozelenih peres.
S epetom proenj, ki deujejo
v grasto korito resnice.
Neutolaljivo ejna ivljenja je,
zato strmi naravnost v smrt.

BUKVE
Med debli so potihnila soneva kopita.
Vrezane besede so pornele
v nerazpoznavnost,
kakor neki majski pogovor o venosti.
Na gladki, sivi koi
zdaj v mrzlih kapljah zorijo dolge noi.
A ve ostajate, kjer ste - vedno: en gozd, ena pot, ena prst.
In ko vas tako gledam,
se mi zdi, kot da bi lahko odle, pa noete,
kot da ve nadaljujete tisti pogovor, ki se ni nikoli konal,
in kot da vaa gluha alost
nanj pritiska peat zvestobe.

137

Branko Seneganik
Prevela sa slovenakog:
Ana Ristovi ar

PEVAJTE
Na raskrsnici pod golim leima Pasje zaravni
luam vetar.
Senke se gusnu.
Patuljasto raspee uti.
Talasi trava
neujno zapljuskuju
nebo.
Sluam vetar.
U svitanje,
na venoj granici izmeu dva kraljevstva,
peva lie.
Vraaju se mrtvi.
Lakim korakom,
prozirnih tela
koja nikome ne kradu prostor,
naseljavaju zemlju,
edni mog glasa;
vraam se i ja,
edan njihove nedunosti,
u tu samou.
No peati usne
koje duboko u unutranjosti
ranjavaju tiinu.
Vetar.
Nad zasutim vrelima lai
sluam pesmu mrtvih
i ulazim u ume
koje se otvaraju u umama,
stupam na veernja polja,
i na druga polja u njima,
blaga i beskrajna,
gde u zelenoj vatri
gori detinjstvo sveta,

138

i u mojim tesnim venama se podiu

nove i nove obale
umirue sinjine
Pevajte, mrtvi!
Neka moje misli budu glina vaih vidovitih prstiju;
neka vae plahe oi svuku sa mene vreme
da osetim ono to ostaje;
neka me probodu,
da u jezi prolaznosti dodirnem samog sebe!
Neka moj glas bude duga rana,
neka kroz nju tee vetar,
neka mea krv razruenih kraljevstava,
neka tka, ono to jeste

SIGURNOST
Znam: ne moe mi dati ono to traim,
ak i da jo uvek eli, ne bi mogla,
tvoje usne nisu vie one
koje ti je nekada pozajmilo nebo
da bi mi dala, ono to niko nikome ne moe dati,
ne da bi to znala,
ne da bi to elela.
Danas znam da su prazne ulice kojima sam hodao,
oekujui da e mi se upravo tu, upravo tada promeniti ivot,
bez uzroka, udesnom snagom elje, iako jo uvek hodam njima
i elja nije manja, samo je postala umorna i sporija.
Danas znam: tvoj vetar je brao rue mekim prstima.
Konji tvojih snova su plovili kroz istiju meseinu.
Vukovi tvoje tuge su zavijali prodornijim glasom.
Sve to znam i viem: Oprosti! i dodajem rei divljenja,
snane kao rimski orlovi, iroke i meke kao usnule zimske ume.
A ipak, mislim, jo uvek ti ponekad poklekne noga
i ne zna ko si pahulja snega u junom vetru nitavila na rubu snova, starih i isuenih, odvali se poklopac,
talasi vazduha prodru u obolela plua,

139

krv i svetlost poplavljuju,

u bezimenoj vrtoglavici blizine
i u trenu vasiona promeni boju ...
I iako se to moda dogodi kraj reke, u as veernje svetlosti,
ne znam da li je to uopte jo kakvo vreme i prostor,
jasno je samo da je sve istina,
nejasna i nesporna,
oduvek znana i uvek nova,
kao vatra vere u smrti,
kao feniks enje,
kao ono to niko nikome ne moe dati.
I to, znam, nikada ne bih okusio bez tvojih usana.

MOLITVA
Ni moje krvave ruke,
ni moje izdajniko srce
nisu te zaustavili.
Kao hladna kia u decembarskoj noi,
kao praznina koja se iri iznutra,
doao si.
Jesi li to zaista ti?
Ko si?
Mojim venama se razliva olovo.
Sa svakom rei mi otpada komad jezika.
Sa svakom lai utrne zvezda.
Zato si doao?
Zgazio sam cvee u blato. Naslaujui se.
Krepkim prstima podmuklog boga
sam vadio deje oi.
U utrobi mi se sada otvara ponor sveta.
Zato me gleda?
Zato
tiina
postaje
svetla?

140

SAT NAEG IVOTA

O, ta ista izgubljenost letnjeg sata
u naem vrtu!
Kao nean venac seanja oko njega je kruila
ograda.
U kamenom ovalu
rue su plesale sa tiinom:
netaknute, grimizne zvezde.
Omamljen penom sunca
zautao je kos
i zakljuao pesmu u svoje srce.
U nevino zelenom viru trave,
gde je spavao vetar,
nestajala su stabla drvea
i procvetali krovovi vrtova
i plaviasti mramor u iniji neba
se ario od naih snova.
O, istoo letnjeg vrta!
U vodenom koritu su sedele pele
i kao senke enje
pile slasni vazduh,
a mi smo pili svoju blizinu.
Vezanih misli, vezanih dua,
s telima od zemlje, sa srcima od zvezda,
nagnuti nad sebe kao alosne vrbe
sedeli smo u vrtu usred snoplja svetlosti
i sveih senki
i pili nono sunce nade.
Vetar! U tvom utanju smo mogli
da ujemo muziku ivota.
U belim plamenovima jasmina
je tada kraljevski usplamteo
sat naeg ivota:
drhtavim rukama
smo ga podigli
sa one strane smeha i zaborava.

141

NEBO
Vetar.
Svuda naokolo diu preminuli.
Misli se razbijaju
o sinji kamen
tiine.

JUGOZAPADNJAK
Pevao je o naoj nevidljivoj zemlji
mekim ustima vernosti.
Oblaci su mirisali na mladost.
Pevao je o ljubavi:
veno daleko, veno tu.
Umirue drvee se smeilo
u kii procvetalih seanja.
Bio je tiina koja plae.

CIKLAMA
Peva. Tiho peva.
Kao da vekovima neujno jeca.
Jedna. Jedna jedina suza.
Kao kruna gori
u svetlosti seanja.
Ne prestaje da gori.
Od nje u nainiti sebi
novo srce.

142

VRBA
Stoji i sanja.
Satima, danima, mesecima i godinama.
No i kia i sneg
su u njoj pustili svoj trag.
Ali to je odavno vie ne boli.
Sea se samo jednog nonog vetra:
mekih prstiju i poljubaca
koji su sa njenog granja
u jeku ivota
skidali penu zvezda.
Zbog njega
plae svoje snove u reku,
zelenu kao letnja uma.

MASLINA
Nije elela rasko.
elela je da peva tie i dublje.
Reskim glasom srebrnozelenog perja.
apatom molbi koje prokinjavaju
u gukasto korito istine.
Neutoljivo je edna ivota,
i zato zuri pravo u smrt.

BUKVE
Meu deblima su utihnule kopite sunca.
Urezane rei su pocrnele
do neprepoznatljivosti,
kao i jedan majski razgovor o venosti.
Na glatkoj, sivoj koi
sada u hladnim kapima zru duge noi.
A vi ostajete, tu gde ste - uvek: jedna uma, jedan put, jedan prst.
I dok vas tako gledam,
ini mi se kao da bi mogle da odete, ali neete,
kao da nastavljate onaj razgovor koji se nikada nije zavrio,
i kao da vaa gluva tuga
pritiska na njega peat vernosti.

143

Ajla Terzi

MOLI I TOPAL
U prvom je bilo ohara, u drugom sam svaki mjesec
morala plaati tzv. kauciju, trei je bio zbilja daleko kod gradske meteoroloke stanice. Tako sam junske rokove doekala
pred treim potencijalnim stanom, sa starim torbama i novim
oekivanjima. Ono to sam tada vidjela mi se inilo O.K.; normalna kua u starom dijelu grada, na pristojnoj udaljenosti od
mog fakulteta, s neto batice iza i starinskim no istim zavjesama, uz mnogo saksijskog cvijea po limu prozora. Stepenice
bi zimi mogle biti opasne zbog leda ali razmiljati odmah o
tome bi ve bila nadgradnja. Vrata od tekog drveta obojenog
u zeleno su djelovala sigurnim a i kua je bila uz cestu, u prilino pitomom okruenju. Ispred mene je, dakle, stajala ploica s imenom: Melanija Pardo.
Spustila sam preteke stvari i namjestila pozu za traenje
stana: odluna no ljubazna mlada djevojka, dostojna povjerenja, pristojna i pozvonila na onaj tip zvonca to moga lascivnog prijatelja asocira na dojku. Prozor na prvom spratu se
otvorio i dok sam stigla vidjeti lice gospoe s kojom sam se
ranije ula telefonski, ve se zatvorio. U toku narednih dvadesetak sekundi se ulo, ovim redom: lupanje vrata na spratu,
koraci, pa opet lupanje vrata, koraci po kamenom podu i
konano otkljuavanje ulaznih. Preda mnom je stajala povisoka ena tankog vrata i kose skupljene na vrhu glave. U prigodnoj odjei tog doba (taj dan je, dobro se sjeam, nosila
zelenu koulju zavrnutih rukava i dugu sivu suknju), mogla bi
biti neka kombinacija Emily Dickinson i Florence Nightingale. Moda bi mi se, ovako na prvu, i mogla dopasti no znam
da uvijek postoji neto. To bi otprilike bio moj moto da uvijek, bez obzira kako sjajno neto ili neko izgledao postoji neto, neki skeleton in the cupboard, to bi rekli Englezi. Nazovite
me skeptinom i nepovjerljivom ali u svom dvadesettrogodinjem ivotu sam se mnogo puta prevarila samo me je ta
mantra spasila od jo veih greaka. Dok sam zaustila da kaem neto prigodno duhovito tipa da ulicu ve zovem Sesame
Street jer dolje u podnoju ima Badem-butik ili ako sam i
zakasnila (a nisam) onaj Kerber dolje me je potjerao Mrs.

144

Pardo me je odmjerila, upozorila da pazim na biljke sa strane

te rekla da poem za njom. Moj osmijeh je splasnuo a zveckanje mnogobrojnih kljueva u njenoj ruci mi je, kakva sam
sugestibilna, odmah stvorilo dojam da ulazim u zatvor. Zidovi
tog dijela kue sunca zasigurno nisu vidjeli jo od doba kad je
Franz Ferdinand sjeo u svoj kraljevski automobil (a koji se
danas nalazi u Heeresgeschichtliches Museumu u Beu). Sjetila
sam se Andria i njegovih memljivih austrougarskih zgrada
to miriu na kuhani kupus. Posvuda sa strane uskog hodnika je zbilja bilo mnogo raslinja u saksijama pa sam za mojom
novom gazdaricom hodala poput slona u porcelanskoj radnji.
Potom smo ule u pravi kuni hodnik, penjale se uz one
mnogobrojne stepenice sve bez rijei da bih se konano
dokopala prvog sprata dok me je ruksak opasno zavaljivao.
Cijelo to vrijeme me je pratio miris kinice, bilja i zaina koje,
i pored mog osjetljivog ula mirisa, nisam mogla da razaznam
bilo ga je toliko. Nakon tog alpinistikog poduhvata, moja
poza za traenje stana je ostala negdje dolje pred vratima pa
kad mi se opet obratila, mora da sam izgledala kako to i dolii
studentici tree godine iscrpljeno, isfrustrirano i umorno.
Ovo desno je soba za goste, odnosno tvoja. Ako si zadovoljna,
cijena je kao to stoji u oglasu Kupatilo ti je dolje na prvom spratu. Ako eli da dijelimo kuhinju mada mi ne izgleda kao neko
ko kuha moemo se dogovoriti. Vratiu se da vidim ta si odluila.
Prela sam preko onog da ne znam kuhati i ula u sobu
koju mi je otkljuala gospoa Pardo. Starinska vitrina sa povrinom to nalikuje ilibaru me je odmah osvojila; pored nje,
tu su bila dva pristojna kaua na razvlaenje i stol za pisanje
u uglu. (Ve sam vidjela moga biografa kako dolazi na ovo isto
mjesto te se zadrava kod tog stola, prelazei prstima po njegovoj glatkoj plohi, traei delte koje je preko tanke hartije
ostavila moja olovka. Ma da!) Crveni tepih sa karakteristinim
arama je toliko reflektirao svoju hromatsku mo da sam se
ve vidjela kako leim na njemu; uostalom, ko zna, moda bi
i poletio da samo kaem magine rijei! Najvanije, bilo je
isto. Zavirila sam u jednu od ladica isto da vidim treba li mi
papir da stavim ispod ili je on ve tu. Zapahnuo me miris suha
drveta i osame. U jednom uglu je bila tamna mrlja, vjerovatno od tinte, i tanka iglica poput onih bezbrojnih koje se
nalaze u novim mukim kouljama.
Kada se vratila, zatekla me je kako virim u tu vitrinu. Mada
je to, po svemu sudei, trebalo biti moje budue prebivalite,

145

bilo mi je pomalo neugodno. Brzo sam rekla da mi se dopada

i da u ostati. Klimnula je glavom i izala. Tako sam, eto,
poela ivjeti kod gospoe Pardo.
*
Kau da je prvi san koji se usni pod novim krovom znakovit. No to mi je prvu veer predstavljalo podjednak problem
kao stonogi u onoj anegdoti, kada su je pitali kako to hoda, koja
noga ide prva, koja druga, pa se ona sva spetljala. Sluala sam,
dakle, zvukove te nove kue i pokuavala da ih pretoim u
san. Zbilja ne znam od ega je sazdano to uzbuenje koje nam
ne da zaspati; da li od anticipacije nepoznatog, da li od straha
radi budunosti ili bolova u leima zbog neravnog madraca
Mislila sam na popis brodovlja u Homera, na sve to bi mogao
biti alef, na pjesme Toma Waitsa pa ak i neke vlastite, na
moju novu gazdaricu i njenu kopu za kosu sa urezanim
slonom Svejedno, zaspala sam uz zvuk ezana, dok su sjenke
nemirno plesale po mojoj sobi. Da parafraziram Aleksandra
Hemona koji kae da je dom tamo gdje je lokva na kojoj provjeravate pada li kia, tako je i meni bilo prijatno u ovoj sobi,
ijim sam se deltama na plafonu radovala kada bih ujutro
otvorila oi. Miljah da me ilibarski ormar zbog identinih
nijansi moje kose skriva kada bih stala ispred njega, a kristalni
pijanisimo staklarije tj. mojih limenki sa olovkama je inio
dojmljivu auditivnu podlogu toj slici. Ona jedna kraa noga u
stola, pod koju sam podmetnula presavijenu kartu od kina, mi
se sada ini poput nagovjetaja onog glasa iz naeg hodnika.
Zbilja nisam tip koji ujutro eli beskrajne kafe&razgovor,
naroito jer je izjava Oscara Wildea da samo dosadne osobe
briljiraju za dorukom kao pisana za mene. Osim toga, izmeu
deifriranja vlastitog neitkog rukopisa sa predavanja, izlazaka
i spavanja, ostajalo mi je vrlo malo vremena za druenje izvan
tog maginog kruga. Povremeno bih je ula kako odluno
silazi niz stepenice, lupajui pri tom papuama dok je voda za
cvijee u njenim rukama klokotala donosei mi miris morske
trave. inilo se da moju gospou vie interesiraju filadendroni, mauhice, adami i razne paprati nego nova stanarka; pitala sam se zbog ega je uope dala oglas. Ako je radi novca, koliko sam mogla zakljuiti, inilo mi se da ga ima dovoljno.
Sigurnosti? Znam da radi drutva sigurno nije! Moda me je vremenom planirala uvui u svoju zamrenu mreu flore, rituala

146

zalijevanja, prskanja i kopanja po bati? Zelenja je bilo posvuda: na prozorima, uz stepenice (na svakoj po jedna saksijica),
na isturenom dijelu zida koji se nalazio iznad stepenica, po
okovima, ak je i u mom kupatilu bila nekakva mahovina.
Jedno me je vrijeme zabavljala ta igra pronalenje cvijea po
nasjkrovitijim, najneoekivanijim mjestima u kui. Jedino u
mojoj sobi nije bilo niega zelenog. Dobro, ta sam mogla uraditi, da odem i da se alim? Jednom sam imala drvo ivota od
kojeg je danas ostao samo suhi kostur na koji kaim privjeske
za kljueve i vrpce za poklone. Ipak, taj dan sam se odluila da
pokucam na vrata njene sobe. S fakulteta sam svratila na
pijacu i kupila nekoliko kilograma treanja. U naletu entuzijazma ljeto, sunce, tra la la pomislila sam da bi bilo fino da
trenje lijepo operem, stavim u tupperware zdjelicu i odnesem
mojoj gazdarici koju sam potajno zvala Moli. To je bio dogaaj. Zatekla sam je kako sjedi zavaljena u kau i gleda vijesti.
To me je pomalo iznenadilo jer sam, valjda, zamiljala da kad
uem u tu njenu odaju, jedno petsto metara se prua livada
na kojoj ga Moli sadi cvijee i na kojoj su dva drveta izmeu
kojih je razapela ljuljaku. Meutim, soba je bila prostrana,
svijetla ba kako to i pristoji stakleniku sa ogromnim filadendronom koji je sezao do plafona i neto manjim saksijama
oko njega. Iza paravana se na desnoj strani krila kuhinja a
nadesno su bila jo jedna vrata. Na stolu ispred nje je bila
lopatica za muhe i dosta dnevnih novina. Ljubazno sam rekla
da sam donijela treanja pa ako eli Pogledala me je kao da
se dvoumi da li e me klepiti onom lopaticom ili se napraviti
da me nije ula. No ipak me je pozvala da uem. Tako sam
sjela na dvosjed a ona je nastavila da gleda tv. Pitam se kako
bi se stvari odvijale da se vijesti nisu brzo zavrile; svejedno,
ponudila me je sokom ali sam po au sama otila u skuenu
kuhinjicu. Na friideru je stajao minijaturni sedmokraki svijenjak. Ner tamid. Zbilja ne znam ta mi bi pa da glupavo uzviknem: Wow, menora! Bie da nisam odolila da se pokaem
pred jedinom osobom koju sam tada poznavala a koja me nije
smatrala zanimljivom, karizmatinom ili uzbudljivom. Moda
mi se uinilo, ali pogledala me je kao da e pui u smijeh.
Poneto ironino je rekla da je taj komad eljeza jedini predmet u kui koji ima veze sa judaizmom. E da, sinulo mi je
onda i njeno prezime. Potom smo jo malo progovorile o mom
fakultetu, ponudi na pijaci i vremenu. Ipak najzanimljiviji dio
je bio onaj kad sam na odlasku primijetila neku puzavicu na

147

drvenim ljestvicama blizu vrata. S obzirom da sam je posmatrala sa ivim interesovanjem, rekla mi je:
Lutajui jevrej. Tako se zove.
Prila mi je i prstima je prela preko tih krhkih ilica koje
su nezadrivo bujale.
Drala sam ga jedno vrijeme napolju ali oni ne vole biti na
propuhu. Jednom su se na njemu bile ugnijezdile neke ptice, pa
sam morala ekati da porastu da ga unesem. A na suncu opet
znaju pustit ilice

* by the way

148

Osim te, moram rei dosta prijatne, epizode, gospou Pardo i nisam naroito viala, to nam je, ini se, objema odgovaralo. Vjerovala sam da obje znamo cijeniti samou.
Rekoh, ini se. Sjeam se kad sam se vratila kui jednog
naroito sparnog dana; ve mi se privialo od silne topline
kada sam u hodniku zaula nepoznati glas koji me je, valjda,
pozdravio te pitao kako sam! S obzirom da taj nepoznati muki
svakako nije pripadao mojoj gazdarici neugodno sam se lecnula. Skoro sam se bila navikla na nau donekle, da kaem,
karmeliansku egzistenciju (bila je to godina za mene potpuno liena korespendencije sa suprotnim spolom). I ta da
radi djevojka kada je u mranom hodniku tako oslovi muki
glas? (to me, btw*, podsjea na jedno od poglavlja iz Ecovog
Il secondo diario minimo, gdje autor zamilja kako bi razliite
osobe odgovorile na to pitanje kako ste; Cezar tako kae: Eto,
ivi se za djecu, eherzada: Ukratko u vam rei Erasmo:
Ludo, Lukrezia Borgia: Hoete prvo neto da popijete?,
Marat: Kupam se, Darwin: ovjek se prilagoava, Joyce:
Fine, yes, yes, Madam Curie: Zraim, Galup: Samo da pitam
itd.) Mogla sam, dakle, ili ljubazno odzdraviti ili se nadati da
je to bila kakva fatamorgana. Ali avaj! Potrala sam gore
prema gospodarici ne zamjerite mi na diskursu, utjecaj je to
Allana velianstvenoga Poea te Jamesa spooky Henryja! da se
s njom posavjetujem! Na stepenicama sruih nekoliko lonaca
sa cvijeem ono to mi se prije koji dan u toj kui inilo
sakralnim, sada je pokleklo pred onim sutinskim ljudskim
ivotom! Zatekla sam je na vratima kupaonice, vjerujem da se
umivala jer joj je lice jo bilo vlano. Nikada moje oi ne vidjee tako vrste koe i sa tako malo nabora (to je za gospoine godine skoro pa udesno)! Stajala sam tako zajapurena
pred njom, zurei hipnotisano u gospoin vrat. A ona? Gledala me je poneto ironino i, za osobu sa kojom sam nekoliko

mjeseci dijelila krov, prilino hladno. Pomalo sam se osjeala

kao na ispitu, i to na onom gdje se zna desiti da imam znanje
ali ne i mo da pokrenem modane vijuge. Helem, samo sam
promrmljala ups te neto o tekom vremenu i mugnula u
svoju sobu. Zaspala sam s milju da ne razumijem zato se kriju.
*
Bilo je to svega nekoliko dana nakon dogaaja u hodniku
kue, kada sam se zatekla u mom badem-butiku gdje sve
mirie po toplom & prenom a gdje sam dola po svoju
sedminu zalihu sjemenki, kopica i slatkih badema. (ta da
kaem, gospoa je bila u pravu to se tie kuhanja).
I, ima l vam topala?
Pogledala sam iza pulta, slutei da je pitanje upueno
meni iako nisam sklona prigodno-duhovitoj konverzaciji. (Tu
tursku rije za epavca nisam ula sigurno od svoje pete
godine!) Povrno sam se nasmijeila s namjerom da ignoriem
pitanje jer isprva nisam imala pojma o emu to bie doavola
govori. Samo sam pruila novac sa namjerom da krenem.
Ma zna, onog epavca, nije se predavala, to gospoi popravlja po kui?
Meni se ini da nam je u kui sve O.K.!
Aaa, znai da vam dolazi!, rekla je zadovoljno. Zna da su
se trebali uzet? Jest, tvoja gazdarica i topal? Bogami, meni
nana priala
Uzela sam papirne kesice sa omiljenim mi artiklima i zbrisala napolje. Zajapurena, krenula sam kroz usku kaldrmisanu
ulicu prema kui gospoe Pardo; uvijek mi je bilo nekako neugodno kad tuinci preda mnom iznose neije intimne stvari.
Moda stoga jer sam i sama osjetljiva na svoj privatni ivot, ne
znam No bilo mi je teko povjerovati da bi moja uglaena,
pomalo blazirana gazdarica imala ikakvog posla intimne prirode sa nekim topalom! Nekako ih nisam mogla zamisliti zajedno.
Nju, tanku i ozbiljnu i njegaustvari, osim ono u mraku kad
me je zbilja prestraio, toga ovjeka nisam ni vidjela. Ali nisu li
i u svjetskoj knjievnosti epavci, od Quasimoda do Hefesta,
uvijek, ako ne jezive, onda barem neugodne spodobe? A i sama
pomisao da joj je neko vaniji od intenziteta hlorofilne boje te
da su se, kako ree mala traara, trebali uzeti no way!
Ipak, sve to me je jo vie zainteresiralo za stanarku kue
na Alifakovcu. to se tie mojih ranijih stanodavki, u startu

149

sam mogla procijeniti koliko ko panje zasluuje i dalje se

ponaala shodno tome. Hadinica je, recimo, bila usiljeno ljubazna to kae stara latinska, mel in ore fel in cor ali sam
znala tu i tamo proavrljati s njom. Kod nje su me strano
ivcirala vrata sa nekom vrstom, da tako kaem, starinskog
alarma. Svaki put kad bi se otvorila/zatvorila, itavom kuom
bi zabrujalo uasno prodorno zvono, pa ko voli nek malo izae! To je bilo naroito neugodno naveer kad su sve gore do
Kovaa znali u koja se doba vraam.
Pitala sam se ako njih dvoje zbilja jesu u nekoj liason
da li im ja, recimo, smetam? Pa to je onda uope pimila
I tada mi je sinulo! Ako sam ja tako brzo obavijetena o svemu
tome, mora da se to u mahali kuhalo ve due vrijeme. I kome
onda to sve ne bi dodijalo? Ja sam predstavljala paravan. I to
je moda neobino, s tim sam bila O.K. Moda zato jer nisam
imala vremena da razvijem neki odnos sa Moli pa da govorim
kako me koristi ili slino. Osim toga, kod nje mi je bilo lijepo.
Nisam vidjela razloga da obje, ili bolje reeno, sve troje, ne
profitiramo od mog boravka tu na Alifakovcu.
Uglavnom, do kasne jeseni je sve bilo u stagnaciji. Odredila sam samoj sebi da poloim nekoliko ispita, koji nisu bili
toliko teki koliko treberli. Ona mala u badem-butiku je i
dalje podnosila izvjetaj te me vie nije putala bez aice razgovora. No preko jednog njenog izvjetaja zbilja nisam mogla
prei. Sjeam se da smo hvatale zadnje zrake sunca na epenku njene radnje, kad se odozdo pojavio topal. Klatio se lijevodesno poput njihala, starog ali jo uvijek u funkciji. Moja
nana je imala zidni sat od orahovog drveta sa jednim takvim
klatnom, te bih se mogla zakleti da me je kad sam bila mala
katkad hipnotiziralo. Kad su etnici zapalili njihovu kuu, u
njoj je bio i taj sat, i moj gumeni bambi, i mamina vintage
jakna sa slika, moj krevetac i majkino i didino sve. Kroz ta su
ljudi proli, nekad se pitam imam li prava na takve uspomene Topal je stigao nadomak nas i dobro sam mogla vidjeti
njegovo izborano lice, kao kad naizvrat stisne koricu hljeba,
cipelu na kraoj nozi sa izlizanijim onom, nogavicu malo
isprljanu od asfalta te njegovu prosijedu, salt n pepper kosu i
bradu. ta ja znam, zanimljiv jedan ova. Da nema tog s nogom, vjerujem da bi mogao biti i privlaan. Prolazei, klimnuo mi je glavom a ja sam mu isto tako i odgovorila.
To su njemu vabe uradile, trgla me je iz misli prodavaica.
Kakve vabe?

150

C c c! A ja tebe! U ratu, enska glavo! Ti nekad ko da si s

Marsa pala! I on ti je ifut ko tvoja gazdarica. U ratu su oni
svata izvodili na ljudima, tako su i njemu u logoru lomili
kosti i pravili razne eksperimente. Nana mi je priala da su
vabe od ljudskih koa pravili lampe i koni namjetaj!Jah,
pa ti vidi! Kae nana da su njemu pokuali zait pseu nogu!
Jebo im pas mater!
To vee sam sjedila na prozorskoj dasci i mislila o onom
to mi je mala ispriala. I o Borgesu koji je rekao da je zbilja
uasno koliko nesree ima na svijetu ali da je jo uasnije to
to ljudi mogu uiniti jedni drugima. Ne znam to sam starija, to mi sve ee pada na pamet bojim se rei da ne proe
dan a da o tome ne mislim Tu je i Schopenahuer koji kae
da je prirodno stanje ljudi da budu zli i da je svako dobro djelo
pravo udo. Pa ti vidi, to bi rekla mala!
Postepeno mi je sama ga Moli postala manje zanimljiva
od njih dvoje kao para pa sam maltene vrebala svaki trenutak
da ih sretnem zajedno. No nekako mi to ba i nije uspijevalo.
Kad bih posumnjala da su zajedno u bati ili u kui, nisam
imala dovoljno hrabrosti da izaem iz svoje mije rupe i
prekinem ljude u njihovoj srei. Mislila sam i o razlozima njihovog skrivanja te ta uope moe dvoje ljudi, tako rei u godinama navesti da svoju vezu kriju od svijeta!?
A onda sam ih jednom uhvatila! Bilo je kasno popodne
i, mada prohladan zimski dan, sjedila sam na okviru prozora
svoje sobe i puila cigaretu. Kad su njih dvoje uetali u batu
umalo da sam od uzbuenja pala tik pred njihove noge! Da su
samo digli pogled, ukebali bi me, to bi zbilja bilo vrlo neugodno. Gledala sam ih kako stavljaju tegle na tek izrasle mladice,
kako presauju cvijee i popravljaju ogradicu od kamenja koje
se bjelasalo poput obraia i butina kerubina. Koliko sam
mogla vidjeti sa svog fiziki nezavidnog poloaja, svako malo
bi se pogledali s neizmjernom njenou i razumijevanjem,
to je nadilazalo svaku formu verbalne komunikacije. Bila je
to ljubav bez rijei. Skoro da sam bila ljubomorna to Moli
nije takva i prema meni! U tom predveerju to je tipala svaki
milimetar ogoljene koe, osjetila sam se uistinu posebnom
radi tog prizora koji sumnjam da je vidjelo mnogo ljudi. Poznata spisateljica je u jednom svom interviewu rekla da su
danas star(ij)e osobe diskriminirane. Od glumica koje preu
pedesetu i uope ne dobijaju ponude za snimanja (sjea li se

151

ko Debre Winger?) knjievnika koji se moraju dovijati da privuku panju, prvenstveno mlae publike, do toga da danas,
naprimjer, u moru asopisa za ribare, ljubitelje pasa te modne
sljedbenike, ne znam da postoji neki asopis za one starije. Pa,
recimo, imamo reklame za mobitele ija su glavna dva lika par
juvenilnih mladaca u odlinoj formi & savrenog stasa, veliki
broj reklamnih kampanja ija je ciljna grupa prokreativno
aktivna populacija i tako dalje. A ta ako i moja Moli i topal
vjeruju da je ljubav rezervirana iskljuivo za mlae te se radi
toga sklanjaju od oiju javnosti? U mojoj familiji ima jedan
stari tetak koji je radio u mikrobiolokoj laboratoriji i koji se
to se kae pod stare dane oenio. Od svadbe je prolo sigurno i desetak godina ali njega i dan danas prozivaju radi toga.
Konano, najbolji fol je bio kad mi je topal, ulazei na
stranja vrata kue, zavjereniki namignuo! Otada ga vie i
nisam zvala topalom, jer sam osjeala da ga poznajem vie od
ostalih stoga ga nisam ni mogla zvati istim imenom.
*
Kod Melanije Pardo sam stanovala neto manje od dvije
godine. Na odlasku sam joj na dar poklonila par antiknih
alica za aj. Napravili su mi jedan prilino dirljiv rastanak u
bati. Moli je za tu priliku napravila tradicionalne sefardske
kolaie po emu sam vidjela koliko joj je stalo.
Isak tako se zvao on mi je poklonio malu bakrenu graviru nae ulice; nisam ni imala pojma da dri zanatsku radnju
dole kod Latinske uprije. Na njoj se fino vidi badem-butik u
kojem sam prvi put saznala za njih dvoje a prepoznajem i
dragu mi kuu ge Moli. Kad se malo bolje zagledam, vidim i
cvijee.
Uz sva pusta obeanja kojima su ljudi skloni na rastanku,
daleko od toga da sam redovno navraala u najdrau mi ulicu
u Sarajevu. No mora da je prolo i pet godina kad sam se odvaila da posjetim gu Moli i, nadala sam se, Isaka. Bio je zbilja
prelijep osjeaj doi u taj dio grada. Stajala sam, dakle, pred
vratima kue ba kao i onog prvog dana kad sam vidjela ploicu s imenom Melanija Pardo. No sada je stilizovanim slovima pisalo neko drugo prezime. Svo moje oduevljenje je splasnulo. Ironino, ovaj put je to bilo zato to moju Moli, po svemu sudei, neu ni vidjeti. Stoga sam, kad se preda mnom pojavila nepoznata mlada ena kerka, roaka ili bilo ko pitala

152

kako da doem do Bentbae. ena mi je ljubazno odgovorila i

krenula sam uz stepenice. I tada, pogledavi na zid kue, bila
sam sigurna da gospoe Moli i Isaka vie nema. Lutajueg jevreja ona nikad ne bi iznijela napolje. Ne nakon svega kroz ta je
proao.
(Pria je nagraena 2. nagradom natjeaja Bejahad 2004
za najbolju kratku priu sa idovskom tematikom)

153

Bisera Alikadi
KROKI ZA PORTRET
Pjesnikinjo,
Starice u dronjcima rijei
I uvojcima mjeseine.
(moda ula,
moda proitala,
moda usnila.
Veoma rado bih
potpisala)

ORATORI
Sve nas vie pria
Sami sa sobom.
A i s kim e?
Oni sa televizora
Na rasplakanog autsajdera
Viu: -Tie,
Ne muti, naa se mora
Jasno uti.
Autsajder ne zna
Bi li kakio ili pikio.
Ugasi TV.
Na ekranu kao na loem piglu
Ugleda svoju sjenu
I dovikne joj:
- Mar u materinu!

155

SARAJEVSKI TRAMVAJ
Proljee se podastire beharom.
uto iblje iklja
Kao iz Himenesove pjesme.
Tramvaj je olinjala munja,
Ipak, grad na djelu.
Na krilu Zemlje, koja krui,
Sve krui.
Tramvaj su upucavali.
Palili ga!
U njemu ranjavali
Ubijali.
Ni oni, ni mi
Na BIJELOM KONJU.
Ali, mi, nekad ludi i hrabri,
Sad ko zna kakvi,
Opet u tramvaju.
...A, i oni se lepaju.

SKORO PA HROPAC
Gospode, zato im dade rije?
Ili ti je otee?!
Zato progovorie?
Zato podlost svoju
U rijei pretvorie?
Gospode, drhtim
Kao topli komad kurbana,
Netom odsjeen od cjeline svoje.
Da mi je pobjei od rijei
I njihovih znakovlja.
Knjige ostaviti
Kao kutije na policama
I trati, trati, trati...

156

KADA SU CVETALE TIKVE

Ide mi po polici
Nosi tikvu na gu....
(Pjesmica iz djetinjstva)
Na balkonima su cvjetale,
Ne zbog ljepote i ukrasa.
U mreici od arapa
Pridravao se poneki plod.
Ako preivi kua i balkon,
Ako preivi domaica i
Njena porodica,
Mogla bi se dogoditi
Tikvina orbica.

POMORSKA
Brod tone,
Uvijek, negdje daleko.
Moj ivot tone
U prolost.
U davnu zapisanost.
Vjeticama,
Svojim drugaricama,
Veem kosu u repove,
Da kad-tad sagledamo lica.
Zato i emu?
Brod tone, Magla, voda...
A na dnu svih potonua
Zemlja.
Fuj!
(8. II 2005.)

157

ZAPIS
Sva umnoavanja mora
Ne bi mi mogla rei
O ivotu i ljubavi
Kao moja majka
Kada mi ve ostarjela priala
Kako je otac dozivao njeno,
Doticao i aputao:
- Hajdemo praviti bebu...
Na mojoj vitrini
Porcelanska lutka,
Pliana maka,
Poutio popis ljubavnika
I veseo listi:
GUMA GLAVU UVA!

JEKA
Umro ovjek u pedesetoj.
Brzo, kako to ide u pedesetoj.
Godinu kasnije preminu mu ena.
Mjesec potom, sin im se
Predozira.
Starica Brana na balkonu
Zalijeva cvijee.
U saksijama caruju boje.
Pokojni, eljeli Branu
Da dohrane,
Stan da im ostane.
Cvjetovi jee.
Ko da ita razumije?

158

HILJADAMA DANA POTOM

UAS
Izbijena sam iz cipela,
Iz duhovnog lijeba.
Vie ne vjerujem
Ni staroj majci.
Nemanje i nesigurnost
Psei lanac,
Ludaku koulju nosi.
Kada mi ruku
Suneva zraka takne,
ini mi se
Da i ona prosi

VIVA BEBA 99
Te noi BiH nacija,
Svijet i ja
estmilijarditog stanovnika
Smo ekali. Simbolino.
I eto, stie novi graanin lino.
Mukari, ukrasi stablo porodino.
Od oca i majke izbjeglice. Simbolino.
Televizija ga snimi...
Kao to snima i ljude za vratove.
On neto kao kenjkavo izusti.
Zglave ne zaplaka. Simbolino.
Poto su nas realno smlatili
Skoro temeljito,
Nama ili nekome godi ZNAKOVITO.
Zajebi! Nazdravimo bebi!
Viva! Viva!
Tako to u svijetu
I medijima biva.
Brzo i zaboravno.

159

DAN
Dan protri kao bijesna kobila.
Samo joj vidi dvije polutke
I rep.
Rep svega nedovrenog.

FUDIJAMA
(posveeno dalekom Japanu)
Lahko je vama
Na Fudijama.
Kako je nama
Na Trebevi i?
Ubrat cvjeti,
Stati na minu
I oti u materinu.

INSEKTI CARUJU?!
Neu da govorim o tom
Koliko bi bilo vano
Da sam shvatila grom.
Otkrila elektricitet,
Ili bar skovala britvicu.
Klistir, za nepokretne!
Nita od tog ili slinog.
Samo rijei puste.
Sitna slova, mrtve bube
U koricama to se gube.

160

Andrej Blatnik

TANKA CRVENA CRTA

Kad je Hunter stigao u Ayemhir, na selo se sputao mrak.
Djeca su odmah, kad su ugledala nepoznatu priliku, poela
vritati. Kad su primijetili njegovu bijelu, skoro prozirnu put,
postalo im je neugodno. Stisnuli su se jedni uz druge i dlanovima prekrivali spolovila. Mzungu, mzungu, aptali su jedan
drugome. Hunter je kimao i ekao.
Onda je doao poglavica. Hunter mu je predao vreu soli
i rekao tko je alje. Poglavica se namrtio i Hunteru se uinilo da
mladi momak, kojeg je upoznao na jednom od svojih pijanevanja po barovima u pristanitima, koji mu je i rekao da ode u
njegovo selo, ne kotira tako dobro kod domaina kako se hvalio preko aa. Ali, sad je bilo prekasno da se predomisli. Kad
je autobus i vozio u te krajeve, vozio je samo jednom tjedno.
Poglavica mu se obratio svojim grlenim glasom iz kojega
Hunter, naravno, nije mogao razaznati ni rijei. Starac je jo
dva puta ponovio svoj napjev, onda se pomirio i pozvao nekoga tko je znao neto svahilija. Hunter je na najboljem svahiliju koji je znao pokuao objasniti da ni svahili ne zna ba
najbolje i zamolio za praznu kolibu kakve su po selima namijenjene gostima. Poglavica je kimao i kimao, potom je prodorno gledao u Huntera i inilo se kao da dugo razmilja. Hunter
je osjeao kako mu leima puze sitni potoii znoja. Dug je
bio put pjeice natrag do grada.
Zatim je poglavica zgrabio Hunterov izlizani ruksak i
vagnuo ga rukom. Hunter je nagonski ispruio ruku. Otkako
su ga pokrali svakog je dana, dok bi strugao licom po limenim tanjurima kuhinja uz cestu ili unosio zabiljeke u svoju
putnu biljenicu, vjebao taj pokret u mislima usputni
kradljivac pokuava zgrabiti njegov ruksak, ali on je bri, zgrabi torbu, moda ak i ruku lopova, sve je jasno, sve odlueno.
Nema dvojbe. Ali nikada nije bilo takve situacije, svo se njegovo vrebanje pokazalo nepotrebnim, nitko vie nije poelio
njegov putni imetak. Sada je reagirao u pogrenom trenutku.
Poglavica ga je upitno pogledao i Hunter je pomislio kako
se sada sm pobrinuo za poraz. Kako da u selo prime nekoga
tko im ne vjeruje? Ovdje, na otvorenome, osjeaji moraju biti

Sa slovenakog prevela:
Jagna Poganik

161

obostrani, reakcije koliko je mogue iste. Ako on ne vjeruje

njima, kako da oni vjeruju njemu?
Pokuao je ublaiti pogreku, ponaao se nagonski, pravio
se kao da mu neto jako treba, ali to to jako treba ovjeku koji
je moda upravo dobio krov nad glavom, dakle sve to je u selu bilo na raspolaganju? Bit e najbolje, pomislio je, da se pravi kako je odluio poglavici pokloniti jo neto osim soli. I
tako je traio po svome ruksaku, ali u njemu, nakon mjeseci
putovanja, nije bilo puno toga. Konano je negdje napipao
neto glatko. Znao je: malo zrcalo pomou kojeg se brijao, dok
se jo brijao. Sad mu vie ne treba, shvatio je. Predao ga je
poglavici.
Poglavica ga je uzeo oprezno i s nepovjerenjem se zagledao u svoj odraz u malome pravokutniku. Studiozno, zaneseno je oima pribliavao svoju sliku i opet je odmicao. Izgledalo je kao da mu je lice u zrcalu poznato, ali nedovoljno da
bi mu se usudio obratiti.
Zato se ponovo obratio njemu. Zapravo je progovorio
zrcalu, a mukarac koji je razumio neto svahilija kimnuo je i
progovorio na svahiliju. Hunter nije razumio ba nita osim
rijei mzungu, stranac. Nemono je podigao ruke i jednako
nemono ih je podigao i prevoditelj. Poglavica je kimnuo i
rekao samo jednu rije: Mary.
Djeca su se buno uputila prema rubu sela. Prevoditelj je
Hunteru pruio ruku, unuo pred poglavicom i poeo se unatrake povlaiti. Poglavica je Hunteru dao znak da sjedne.
Hunter je pogledao u pod, tono u mjesto na koje je pokazao
poglavica i automatski obrisao prainu s poda. Uzalud: ispod
nje bilo je samo jo vie praine.
Potom su ekali u tiini, dok se nije pribliila neka ena,
unula pred poglavicom i rekla Hunteru: Welcome.
Hunter je mislio da mu se pomijealo. Otkako je kod Gamendija pio vodu iz seoskog bunara vie se nije osjeao
posve trijeznim i inilo mu se da vidi manje i uje drukije.
U svakom sluaju to je bio prvi engleski od razgovora s
Francuzima koji su vozili ukradeni automobil preko Sahare i
ukrali mu pojas s dokumentima. Jednostavna strategija: no
za vrat. Pri susretu s naotrenim hladnim metalom nita nisu
pomagali svi terenski treninzi na koje ga je slao Cherin. To
ga nije pretjerano poniavalo: na koncu, na njima je veinu
vremena utroio na razmiljanje kako nije pravi ovjek za
zadatak

162

 Govorite engleski? pitao je. ena je kimnula.

Govorim. Zovite me Mary. Zovem se drukije, ali za vas
u biti Mary.
Kako to? Gdje ste nauili?
ena se osmjehnula njegovoj zaprepatenosti.
Studirala sam u Americi. Washington D.C. Nisam
zavrila. Jo sam neko vrijeme radila u jednom afrikom
restoranu, onda sam se vratila.
Zato ste se vratili? Hunteru se pitanje uinilo neprilinim isti tren kad ga je izgovorio. Ako je u ovo selo doao on,
zato ne bi smio bilo tko? Osobito netko tko je odavde jednom otiao?
Ako ne moe promijeniti sudbinu veine, mora je
dijeliti rekla je ena i pogledala u pod.
Hunteru je reenica zazvuala poznato. Zvuala je slina
neemu to bi rekao Cherin, kad bi na sastanku elije ponestalo drugih argumenata za samoubilake akcije. Cherin mu je
elektronskom potom neprestano slao isto pitanje: zato si
pobjegao? Zato si nas ostavio? Hunter nikada nije odgovarao,
kuda bi doao kad bi odgovarao onima od kojih je zapravo
bjeao, a kad bi se odluio za jedan odgovor najvjerojatnije bi
rekao: zbog istroene retorike. To bi Cherina najvie pogodilo.
Poglavica je dodirnuo njegovu ruku i poeo govoriti. Govorio je dugo, djevojka je sve to prevela u samo jednoj reenici. Drago mu je to ste doli u nae selo.
Hunter je duboko udahnuo. Sad je doao trenutak o
kojem je razmiljao itavo vrijeme otkako je odluio ostaviti
sve iza sebe i otii to je mogue dalje. Odjednom mu se
uinilo vrlo vanim kako oblikovati svoje pitanje. Onda je
shvatio da je sav njegov oprez uzaludan: potpuno je
preputen prevoditeljici koja njegove rijei moe bilo kako
preokrenuti.
Doao sam traiti Bezimenog rekao je. I nadao se da e
ga razumjeti, da e u njihovom nezemaljskom jeziku nai
pravo ime za Bezimenog, nadao se da e poglavica kimnuti,
nadao da e konano nai to je traio.
ena je prevela. Poglavica se namrtio i otro je pogledao.
ena je jo jednom ponovila isto i sad je poglavica kimnuo
prilikom svake rijei.
Bezimeni izgovorio je jo i sm, na jednako dobrom
engleskom kakav je upotrijebio Hunter. I nastavio na svome
jeziku.

163

 Kae da mu je drago to je upoznao Bezimenog objasnila je ena. Kae da je velika ast ako Bezimeni posjeti ba
njegovo selo.
Hunter je osjeao kako vruina raste sa svakom izgovorenom rijeju. Od zemlje, ma to zemlje, isparavalo je od zbijene praine koju je osjeao pod nogama.
No rekao je no... Znao je to je htio rei, htio je pitati:
tko je on? Kakav je Bezimeni? Kada dolazi? Mogu li stupiti
pred njega? Moe li me netko upoznati? Neto takvo moe se
i mora dogoditi samo ovdje, jurilo mu je kroz misli, u ovoj
zadnjoj rupi na svijetu, a gdje drugdje ako ne ovdje gdje stvari
jo nisu zamijenile stotine imena, ima li ovo selo uope kakvo
ime, ima neko ime, ali ga se sada ne mogu sjetiti, nitko ga ne
zna, i u autobusu su me udno gledali kad sam poeo vikati da
zaustave, da do vraga ve stanu i onda sam hodao, dugo, dugo
sam hodao, usta su mi se ve sasvim osuila i do sada su ostala sasvim suha, pa ba sad ne mogu vie ba nita rei...
ena je ekala. Hunteru se inilo kako na njezinim glenjevima vidi brazgotine kakve bi ostavili okovi, iako nije bio
posve uvjeren.
Poglavica je neto rekao i ena je odmah prevela.
Konano ste doli u nae selo.
Hunter nije razumio.
Oekivali ste me? pitao je. Bio je iznenaen to se njegov glas mogao progurati kroz sparinu i oboje su mu istodobno kimnuli.
Zato ste me oekivali?
Trebamo vas rekla je Mary.
Zabuna, pomislio je Hunter, opet zabuna. Kao toliko puta
do sad. Previe puta. Previe puta da bi jo vjerovao u sluajnosti.
Ako vam treba novac... Pipao je po depu, ali ono to je
ve znao nije mogao promijeniti: imao je jo samo nekoliko
kovanica od pet, deset dolara.
Poglavica je zavrtio glavom i Mary je njegov pokret bez
oklijevanja prevela na engleski.
Ne trebamo novac rekla je. Dat ete nam neto
drugo, neto to nam stvarno treba.
Hunter je pomireno kimnuo. Cherin je uvijek govorio da
moramo doi tamo gdje novac nije najvanija stvar i evo me,
sarkastino je pomislio. ekao je da uje to e to biti.
Kia dopunila se Mary.

164

 Kia? Hunter je pogledao u pod a zatim u nebo. Obje

suhe tvari inile su mu se jednako nestvarnim, jednako nepromjenjivim, vjenim.
Kia rekao je Hunter polako i razmiljao o pravim
rijeima ne zavisi o meni. Nita ne zavisi o meni, podsjetio
se. Ipak, to nije izgovorio.
Poglavica je neto promrmljao.
Sok ivota dolazi iz trbuha svijeta prevela je Mary.
Zvualo je nekako sveano, nekako uzvieno, kao da e
Cherin sada dati znak i zapjevat e himnu.
Ne razumijem rekao je Hunter.
Iz razdoblja sue samo je jedan izlaz. Jedno rjeenje.
Hunter je ekao. Mary ga je gledala i Hunteru se uinilo
da iza toga pogleda ima neto vie od traenja pravih rijei za
prijevod. Da ga odmjerava, da ga vae, kao da ga sortira iz mrijesta slinih i razmilja je li izabrala pravog.
Obiaj je da se nakon duge sue poglavica rtvuje u
posebnom obredu.
Posebnom obredu?
Preree si trbuh i svojim sokom namoi zemlju.
Zemlja, namoena krvlju. U tome prizoru, pomislio je
Hunter, Cherin bi doista uivao. Sad bi morao biti ovdje
umjesto mene, poelio je.
Razumijem, da odgodi rekao je.
Ne razumijete rekla je Mary meko. Jo ne.
Hunter ju je upitno pogledao.
Nae legende govore kako ponekad doe stranac. Koji
ima vie soka. Zato nakon njegove rtve due kii.
Hunteru se zavrtjelo. U ustima je osjetio pulsiranje tvari,
osjeao je da se tkivo bori za tekuinu i obliznuo je usne.
Izmiljate pokuao je. elite me prestraiti.
Mary je zanijekala.
To su poznate stvari. Svi u selu znaju. Zato su tako radosni
to ste doli.
Radosni? Hunter nije vidio nikoga. Samo ovu enu i
poglavicu. Djeca se nisu vie usudila prii.
Radosni potvrdila je. Bit e puno kie.
Zabuna. Opet jedna od mnogih zabuna, pomislio je
Hunter.
Nemam namjeru rezati sebi trbuh rekao je. Pokuao se
nasmijeiti, ali Maryno namrteno lice mu je govorilo kako
mu se ba nije posreilo.

165

 Nemate izbora rekla je zaueno. Vi ne trebate dijeliti sudbinu veine. Jer je moete promijeniti. Ne trebate umrijeti od ei. Jer...
Jer mogu umrijeti od vlastita soka, pomislio je Hunter.
Vi vjerujete u takve stvari? Pa, ipak ste studirali...
Vjerujem. Studirala sam antropologiju rekla je Mary.
Hunter je kimnuo i odjednom osjetio da je umoran, jako
umoran. I pomislio je da ve dugo nije pogledao svoju elektronsku potu. Da ve dugo nije pratio to se dogaa sa svijetom.
Moda su Cherina ve nali i ubili. Moda od cijele elije trae
jo samo njega. Moda su ga ve prestali traiti. Jedini koji nikada nije popustio, bio je Cherin. Drugi su bili meki. Govorio im
je da su djeca zamorena dosadom, da mu se ini kao da su tu
samo tako, radi zabave. Mislili su da je zabavno pucati na policajce i postavljati bombe, pa su doli. A Cherin im je ponavljao
da treba ruiti staro da bi stvarali novo, i onda su ruili. Za
druge, govorio je Cherin. To ne radimo za sebe. Za druge. Sve je
bilo za druge. Cherin je vjerovao. A ako njega vie nema...
Mary je dodirnula njegovu ruku.
Poite za mnom rekla je.
Hunter je oklijevao. inilo mu se da je dolo do nekakvog
udnog nesporazuma, da bi morao izrei rije koja bi sve objasnila, ali nije se mogao sjetiti niega, ba niega osim onog
djejeg lica koje nije mogao nikada zaboraviti, i one enske
ruke, ruke one ene koja je bila uvijek tu, koja je uvijek pruala ruku da bi uhvatila kvaku...
Kamo? rekao je.
Ne daleko. Doli ste na pravo mjesto rekla je Mary i
ve smo skoro spremni.
Hunter je pomislio na avionsku kartu koju je od susreta s
Francuzima nosio u cipeli; milosrdno su mu je ostavili i rekli
da je to prije upotrijebi. itavo si je vrijeme govorio da nema
to upotrijebiti, da je to neupotrebljivi komad neupotrebljive
tvari iz neupotrebljivog svijeta kojemu vie ne pripada. Moda
se itavo vrijeme varao, ali sada e tako vrijediti zauvijek.
Mukarac koji se iznenada naao kraj poglavice i u ruci
drao koplje obojano ivim bojama, ljubazno mu je kimnuo.
Prili su drugi ratnici i kad se nije pomakao, poeli su se gurati
oko njega. Svi su ga redom tapali po ramenima i smijali mu
se na sav glas.
Na ovjek rekao je jedan od njih na svahiliju, i svi su
kimnuli.

166

to bi Cherin dao da je na mojem mjestu, da se tako bez

problema povezao s jednostavnim ljudima, pomislio je Hunter
i morao se poeti smijati. Straare je oduevilo njegovo dobro
raspoloenje. Pred njime su se bacali na koljena i valjali po
praini. uo je kako se negdje gomilaju udarci bubnjeva, a
grleni krici koji su prekidali ritam dolazili su sve blie.
Ti odlui, a onda se kaje, pisao mu je Cherin. Kad je
stvarno potrebno, stisne rep meu noge. Postane izgubljen,
kao pas bez gospodara. Kao onda pred ambasadom. Trebalo je
samo jo kroz vrata i sve bi bilo obavljeno. Ti si se prestraio,
spustio torbu i pobjegao. I onda je raznijelo onu jadnu enu
koja je dola prosjaiti za vizu. I njezino dijete. I elija je dola
na lo glas. Ubijaju ene i djecu umjesto klasnog neprijatelja.
Tanka je crta izmeu nepotrebne, jadne, uboge smrti i smrti
koja mijenja svijet. Ne zna prijei tu crtu.
Crta, razmiljao je Hunter. Povui crtu. Na nekim jezicima
to znai neto postii, na drugima pobjei. Tko zna to to
ovdje znai.
Poglavica je stupio pred njega. Iz pojasa je potegao no i
pruio mu ga, drei ga za otricu. Kad je drka legla Hunteru
u ruku pomislio je kako je tek sada jasno da oni koji su mu u
nelegalnim pivnicama po pristanitima govorili kako je Bezimenog mogue nai u Ayemhiru, nisu izmiljali. Bio je ovdje
i ekao. Njega.
Poglavica je rairio ruke. Hunter je znao da nema drugog
puta. Kimnuo je i poglavica je odgovorio kimanjem. Hunter je
na njegovom licu prepoznao zadovoljstvo to je onaj koji se
rtvuje, koji e pustinju spasiti od sue, iz dalekog, bijelog svijeta doao ba u njegovo selo.
Uzeo je no, stavio ga na trbuh, gurnuo i zarezao. Ispoetka se vidjela samo tanka crvena crta. Na licu je osjetio prve
kapi kie.

167

Ilja Sijari

BICIKLOM,
SREDINOM AVGUSTA
(Poluputopis)
Caru Juratu, eherzade bratu

No sva od kie, a jutro bistro, vetar, sunce. To ne znai da

e tako i ostati. Deava se da se kia i sunce smenjuju i po deset puta tokom dva-tri sata. Ko nije kuao skandinavsko podneblje, teko e razumeti da ovde usred avgusta moe biti vrlo
svee, ak hladno, svega osam stepeni iznad nule. Ovdanje
nebo ne mari za ljudski raspored godinjih doba; ono ima
svoje mere i udi, i tu je svaka pria izlina.
Ti se jutros ba puno i ne kani zamajavati hirovima tog
neba. Oblai kuse pantalone i kusu majicu, seda na svoj
monarh na dva toka, pa na put, sreno bilo, delijo neznana,
dumani ti pod nogama bili kao avli konju u potkovu!
Zdravo idi i zdrav natrag doi. Tvom biciklu i tvom biciklanju svud su brodi i prohodi... Na koju e stranu? Prema jezeru
Sebe? Prema Bakluri? Meu jabuke i ljive u Sollentuni? U
dolinu, pored zamka kraljice Ulrike s fontanom koju uvaju
bronzani veprovi, usred travnate poljane sa peanim stazama, s hrastovima koji pamte Isusa, i sa staklenjakom u kome
tokom cele godine buja grmlje i cvee sunanih podeblja. Ne.
Nego e tamo kud bi i murei pogodio, iako odavno taj put
nisi gazio. Idemo, iveli!
A tu se skoro sve izmenilo. Razraslo se drvee, nikle nove
zgrade, stara dvorita preureena. To vai i za dvorite ispred
kue u kojoj si nekad stanovao, u ono doba kad vedski jezik
ti se injae tei no svi izumrli i ivi jezici skupa, naprosto
nesavladiv, bez obzira na svu onu naklonost gramatike prema
tebi.Vue li te elja da svrati u to dvorite i na kapiju koju si
otkljuao i zakljuao barem hiljadarku i po puta? Ne, zaudo,
jok. Furaj dalje, elom u hladan vetar. Moda e danas biti
jedini u letnjim krpama. Odlino, briljantno! Da i ti jednom
u neemu bude jedini. Boli te ona stvarca za hirove starca
Odina, gospodara nebesa severnih, priznaj to? Priznaje! Igraj

169

se leta, mada je dan pravi jesenji, iako je jo sve jedro zeleno,

puca od jedrine. Zeleno, volim te zeleno. Bee li to neki Fritz
ili John? Ili Lorca, onaj panac to je oarao jednu tuu gospu,
to devojkom mu se kaza. Pa je te noi prevalio ponajlepu od
svih cesta, na drebici od sedefa, i bez sedla i bez uzde. Alal
vera, senjor Federico, bravissimo. I tebi i tvojoj drebici od
sedefa, a Kordoba daleka i sama, Cordoba lejana y sola. Svaka
ast i ovom atu pod tobom, bradonjo sandaki, durani monarhisto na dva toka.On je tvoj pouzdani jaran na putevima
gospodnjim, jutrima, dnevima, veerima, koji put i nou. Fuka
se i tebi i njemu na nebo i termometar. Vozi, dakle, ibaj, neka
pedale kripuckaju i gume sviruckaju, neka se ova siva nedelja
neizbrisivim mastilom upie u tvoj letopis milina. Hajde! Gazi!
Opii! Nagari! Ba si bio u plavom aketu kad si sreo Vasiljevi
Cvetu. Kakva maca, o greni brate Amfi Lovenski! Nek ivi na
krasni i asni, gotovo, bre, veleasni Foro Labanovicz, patrijarh
netaknute prirode, samoe, divljine! Samo, bez vjetrova, moliu, tedi municiju, jer svet je ovaj pun ljudskih uesa. Ima onaj
vagubund sveto pravo: Ako smo sami u svemiru, to je strano;
ako nismo sami, to je jo stranije! Nego ti grabi napred i napred, i nikada robom, sve slavniji i jai na putu si svom, o ofere
goludravi na osam stepenika iznad nulika! Ole, ole!
Na raskru skree prema novom predgrau. (Raskra su
nastala iz potrebe da se putnik zamisli: kud u i zato ba
tamo, i zato ba sad, i zato ba ja, a ne Halimaa iz Ralja, ne
sveti Simeon, na primer, ili, najzad, zato ne, tvoj prikan Ao
Ioh, Kinez iz Koabamabe?) Do pre etiri-pet godina tu je bila
umetina do oblaka, ovde i onde proplanci, borovnice i brusnice, duu dale za dem, jagode takoe, one sitne, umske, to
miriu opojnije od svega na majici zemljici. Ko nije ugrabio
da vidi taj kraj pre no to je postao naselje nikad nee znati
koliko je tu bilo udoljica i breuljaka, stena, mahovine, izvora
i potoia, movara, ak i jedno jezerce, u koje jedan par
divljih pataka bee bezglavo zacopan, sve dok im ga led ne
ote. Tu si viao zeeve i srne, sluao tetrebove i fazane, kosove
i drozdove, brao peurke, odmarao pod brezama, s knjigom na
krilu ili s rukama pod glavom, pa ui pune umora, oi zvezda
a usta stihova. Gde ti je dua bila tada? Daleko, daleko, kod
vode Dobrae u Bihoru ili u Podrinju visokom, gde teku dva
Gubera, Crni i Zeleni, kroz varo srebrenog imena, koju e
prokleti eneralisimus Mladi u leto 1995. (petnaest godina
po tvom odlasku odatle) pretvoriti u kosturnicu...

170

A od one ume silne sauvalo se tek poneko drvo, poneka

stena, pare goleti, a nikle, lepe kao udni akvareli, kue, niske
i visoke, svaka drukija, legla dvorita pod pitomom travom i
u jorgovanima, poljunane staze, asfalt, ukrovljena parkiralita u ogradi od betona, kole, deji vrtii, sportska hala, sportski tereni, bazen, biblioteka, staraki dom, apoteka, banke,
policijska stanica nego! pota, grozdovi prodavnica, restorani, frizernice, kiosci, piljare, metro... Pravi pravcati grad. Ni
iverka od one netaknute divljine doskoranje, kao da je nije ni
bilo, pa ti se ini da si zalutao, da te put zaveo. ta sve ne
mogu ovek i maina, bogo sveti! Mogu sve, samo ne mogu
uiniti da nije bilo to je bilo. To, kanda, ni Svemogui ne
moe da izvede... ako ga uopte jema. Ti dri da ga u nekoj
formi jema, ali u kojoj, u kakvoj, tice mu ga znale, ti ide dalje
za iste pare. Pii, pii, piie, i na onu stvar mislie. Kad ti
nisi znao ta je merak rabota? Jo u pelenama si to znao, za taj
mrak. Jesi, jesi.
Prolazi autobus, majka s detetom u kolicima, ljudi koji etaju svoje pse pas je ovde mnogima prava kuna svetinja
sa severa nadiru oblaci, moda e, za koji sat, da okrene dad,
a ni sneg nije iskljuen, jedna, tako, nagla vejaviica, da je
cmokne u njukicu onu njenu zakovitlanu. Ha, kia, ko je ia
kad nije iz Nia! I kia je boje davanje, rekla bi tvoja majka,
koliko ve godina leptirak u nekoj rajskoj batici miomirisnoj.
Ona bi rekla boe davanje. Bog poalje meleka, anela svog,
da iz mora svojim krilom zahvati toliko i toliko vode koju e
prosuti tu i tu, u sitnim kapima, kao pljusak ili kao iz kabla,
kako ve On odredi. A kad joj jednom jogunasti Mako Zitov
ree da je morska voda slana, a kia nije slana, kako to da...? E
moje dijete, upade mu tvoja majka u re, ko je osolio i rasolie
je bre no ti trepne okom. Tvoja majka doista bee sigurna da
kia tako nastaje.
Tebe se kia danas ne tie, ona je boji a ne tvoj eif. Kupuje novine u trafici, mee ih u ruksak, pa ibaj dalje, zemljo
balkanska neobrijana, glavata, koata, fali jo samo repata,
rep otpao pre nekih dva-tri meleona, ne, milijuna, ne, miliona
godina. teta to je otpao. Zamisli da nije: upeklo sunce, ti
ljuma stepom i hladi se repom, lepezom svojom s kiankom
na vrhu, kao u pravog lava. Gde bi ti bio kraj! Lav na dve noge
a repina od dva metra. Evo jezera. Dobro jutro, jezero, kako si,
jesi li se naspavalo, ta si sanjalo, hajde, ispriaj gospodinu na
dva toka. Viao si ga, ovo isto jezero, okovanog ledom, po

171

kojem se ide kao po betonu, voze se sanke i sliuge, ak i auta,

viao si ga u prolee, kad sve treti od krikova barskih ptica, u
leto, kad svet teferii na livadama okolo, na suncu, na istini,
u tiini, u zapahu vode, trave, rastinja... a s druge strane u
vrhu doline crkvica, pored nje groblje. Jednom, bee rana
jesen, gora ve utnula, na ledini izmeu dva groba dva zeca
igraju fokstrot, sve hop-cup, pa na-le-vo-krug, pa pik sponova,
pa haj-vaj, pa dr-ne-daj, ti si zastao, gleda ih smeje se uglas,
sve dok plesaima igra ne dosadi, pa se skakuui izgubie u
grmlju iza groblja
A ta je ono tamo? Aha, vidi vraga su sedam binjiah! Dve
mome prostrle pekir, ebe, ta li, pored same staze, i lee
poleuke, u gaicama, gole grudi, sunce se prelilo po njihovim mladim sisama (U tvoje posno doba gimnazijsko to se
zvalo sifoni.) Nuto, ni one ne zarezuju termometar. Tako i
treba, o vi dve nimfike made in Sweden. Prima roba, jo da
je da se proba, uu! Kaite ika-biciklisti ko vam te sise vae
bajne nou mrsi, apnite mu na uvce njegovo, o sirene! I o
emu sad razmiljate, dok leite na toj ledini, na suncu koje
vas virka iza oblaka? Uivajte u mladosti svojoj cvetnoj, grabite svaki sunani trenutak, moda ih nee biti jo puno,
moda je ovo poslednji osmeh ove sezone, i neka vam sudbina bude naklonjena, barem u pogledu zdravlja i branog dueka, a za ostalo kako joj je drago, sudbinici naoj udljivoj, je li
tako? A ta je sudbina? Onaj Zaratustrin zemljak veli da je to
knjiga koju lista slepi vetar venosti, pa tako niko iv (Babaji
bi rekao if) ne zna ta ga eka iz minuta u minut, kamoli ire.
I bolje to ne zna. Jer kad bi znao... zamisli kad bi znao... Ti e
se moda s ovog puta vratiti u sanduku ili u crnom daku, pa
sad reci, nije li naprosto velebno to o tome nema ni
pojmika! Samo je Alah milostivi, njemu fala, mogao to tako
da udesi, rekla bi tvoja majka.
Ona tako, a ti: bolje je biti dan don Kiot nego pet dana
Unamuno. Zamisli njih dvojicu na biciklu, Sano u kacigi, a
Vitez tunoga lika gologlav, pa icaju drumovima katalonskim, sve kroz palire od Dulineja. Pojdo na dole, pojdo na
gore, al ko tebe nigde ne najdo. Lepo li je cvee u prolee, jo
su lepe u jesen devojke. Lovely are the flowers in the Springtime, lovelier still the young girls in the Autumn. Dragi gospodine, tu grobove junaka paad zapiavaju. A onaj mi, videi
maora kako dremucka na suncu ili se pravi da dremucka
kae svom narodu: ko je moj blizu rupe stoj. O, o, koliko je

172

u utrobi vremena dogaaja koji e se tek roditi! Evo jednog od

milion puta deset miliona. Jedan e dentlo triput heroj,
iako iv sii sa scene, a za njim gorko e jecati vaskolika federacija njegova. Malice potom na pozornicu e stupiti mlad
i krepak bankar, koji e za kratko vreme sa zemljom sravniti
sve to je njegov prethodnik gradio pola veka, da bi, nakon to
upropasti dravu, izvrgne je ak i bombama tzv. velikih sila, i
sam postao rtva svoga bezumlja, i on, i njegova polupismena
kuka. Zlodela tog udovinog dueta sazree u istoriju
stranog beaa zaluenog naroda koji, dovraga, nikako da
se otrezni. A dalje. Jedan student e ii ulicom s namerom da
pogleda uveni film u bioskopu. Dva sumnjiva tipa ii e mu
u susret, drei svaki svoju stranu ulice. Student nema drugog
izbora nego da proe izmeu njih. Tada e ga jedan zgrabiti za
ruku i pokuati da mu skine sat s ruke. Student e uspeti da se
istrgne, pojurie trkom prema mostu, ali onaj e ga sustii,
hvatajui ga za prsa, pribie ga uz drvo na obali potoka, a u
levoj ruci mu no, s vrhom pod grlom studentovim. Kako e
se to zavriti? Koga to kopka, nek rovi po sudskim arhivama,
a ti ovde priloi tualjku o Dinki. S dvadest dve godine lei
ona e u grob, ali stii e u bezdanu radost da baci i sebe i tebe,
ali i u velju nevolju, iz koje e vas izbaviti njena nagla smrt:
sagnue se da zakopa kai na sandali i sruiti se bez daha...
nosi i zatrpaj pod busenje, jooj. Ti sad nema svoju Dinku i
njen ne zna glas, ne zna ak ni groblje na kom poiva, ne
zna zato nju i sne ti java pokriva; moda spava i grob tuno
neguje joj stas, moda spava, sa oima izvan svakog zla, izvan
Boga i avola, izvan vremena. Seele des Menschen, wie gleicht
du dem Wasser, Schicksal des Menschen, wie gleichst du dem
Wind! Duo ljudska, slina li si vodi, sudbo ljudska, slina li si
vetru. Remember that, grofe eF eL.
A dole, kraj potoka, dva deaka hrane patke i golubove,
ima i galebova, oni su vrlo grabljivi. Jedan deak baca komade
hleba po travi, poneko pare se otkotrlja u vodu, a drugi deak
se izmakao i snima to kamerom. Malo dalje je igralite za
minigolf. Iako je jutro, igraa je puno. I oni izgleda strepe od
kie, pa pohitali da se, za svaki sluaj, razmrdaju koliko-toliko.
Minigolf je ovde omiljena zanimacija, svejedno to je to igra
bez ivosti, mlitava, ali moda dobra za smirivanje ivaca. Ti
tu nema ta da trai. Jer ti si za napor, nikako za mrtvilo i
mlakost. Bledo i beskorisno je sve to majicu na tebi ne natopi
znojem da je moe cediti. Njegovo velianstvo tvoj monarh

173

zna to znanje, jo kako. Naroito kad se primi uzbrdice. Pa

para bije iz tebe ko iz kazana u kom s kuva pekmez i znoj lije
akaki.Veselo je, veselo! Koliko para, toliko muzike.(Musike,
kae Babaji.) Navali, dilber Labantilo. Da ivi lumpenproletarijat, najestitiji sloj roda ljudskog! Najposle, bitno je da je
dua na istu zraku i u pokretu. Niko to bolje ne zna nego
Nordijac. Njemu je hleb i so van kue, nikako u kui. On je
edo otvorenih vidika, vetra, kie, magle, sunca, ume, vode,
trave, stena. On je u svom elementu tek napolju, bez obzira na
nebeske prilike. Takvome je i golf ugodna razonoda. U redu,
svako dobro, herr Ambrosius, samo se ti golfiraj i nauivaj se
majci tvojoj, pa grabi kui, krckaj svoj tvrdi knek sa margarinom i marmeladom, ljokaj svoj kafu nakiselu, kunjajui na
sofi pred televizorom, iako je Kunegunda ve raspremila krevet i eka tvoj metak, a on, jadi ga ne snali, drema ko fosil!
Dokle e sirota Gunda da eka ugarak da se zapali? Nemoj
misliti da ona ne zna ta valja, ta ne valja.. O, jo kako ona to
zna! to ne bi znala, nije beba. Pa e lepo malkice da se picne
i potom da zbrie u neku diskoteku, a tu, herr Aronsson, duo
od sebinosti, svata moe da se desi! Uostalom, ne mora ona
da se picne, zato bi se picnula, ona je dobar ulov i takva
kakva je, bez doterancije. Ako je tvome vrsniku njena brazda
onemilila, izvan kue e se uvek nai neki efendija, pan,
musje, senjor, sinjor, monsinjor, kir, sir, don, ok, kamarad ili
tavari da joj ga zbii. Obrstie je slae no jarac rosnu granu.
Pitaj Leonardu Asgard, ako drugima ne veruje. Nju njen
Glenn u krevetu bee skroz zanemario, ona mu gae prala,
mirisala gde su muda stala, miriui gorko uzdisala, a onda,
kad joj je sve dokurilo, kako sama zborae, jedne subote
zdimila u disko, u kolo umadijsko, nala dasu da je utei, pa
je sutradan cvrkutala tako da joj je i slavuj zavideo! Uskoro,
bome, i trba poela da joj se puni, nego. Hm, kakva sve uda
ne prave maskulinum i femininum kad se sudare meunojima svojim uspaljenim! No, jedno je vanbrano tucanje i ratna
ekonomija, a drugo, posve drugo, Velika Serbia. O estiti car
Jurate, jema, ima pravo: ovek je doista veliki promaaj,
pobaaj, u stvari. I zato, ko je moj, blizu rupe stoj!
Staza pravi okuku, preseca cestu i predaje jezeru Let.
Lakom jezeru, to jest. Obodom mu raste visoka trska, koju
prati staza za tranje, etnju i bickl. Tu i onde su drvene klupe,
pored njih korpe za otpatke. Leti se tu dolazi na piknike, u
umarak sa ognjitem za gril i s tuem na betonskom stubu, pa

174

kad opekne vrelina i to se deava jednom u desetak leta

samo okrene slavinu i bistri mlazevi rinu iz reetke, oh, ah,
rrr. Sad tu nema nikoga. Ne, ipak, eno jednog pekinezera i njegovog husse, gazde. Neka oni rade svoje, ti radi svoje. Guraj,
sve ponavi, na zaravan, samo pristojno, zapovedam, ne troi
municiju uzalud, ne kvari vazduha., priroda ne podnosi bazd.
Opet golf-igralite. Do preklane tu je rasla travuljina kao
prue. Visok mrav starac u belom kaketu s krajnjom panjom se sprema da gurne lopticu. ivo, starino, hajde, okini,
ubaci, ako ne ubacuje u rupu tvoje gospe Britt ili Gittan,
ubaci barem tu... tako, krasno, clarissime, glavni si ove subote,
nedelje, ta li je. Nie, dole, ispod ceste, dva omanja stadiona,
jedan do drugog, oba ograena visokom metalnom mreom.
I tu do prije etiri-pet godina nije bilo niega do bunja i korova. Iza kanala, u ogradi, pasu konji, itava ergela, sve lepi od
lepega, sija im se dlaka, sva sama crna srma. A na stadionu, i
jednom i drugom, fudbaliraju. Na jednom igraju devojke, na
drugom deki. Mnogo vie gledalaca imaju devojke. Ovde je
fudbal i Ronji drag gotovo koliko i Niklasu. Skije i skijanje
takoe. Bicikl isto. Ovde je ona skoro u svemu to i on. I, zbilja, Ge-Rasime, odnosno Ger-Asime, zato bi neki tamo Ingvar
ili Radoje bili neto vie nego neka tamo Agda ili Mensura!
Ako su oni sve sami mii, one su sve sama ljupki, a ni pameu im ne ustupaju.. ta ono poslovica ree za snagu? Krlje
valja, je li? Da, krlje valja, panjeve upa, dok pamet caruje,
nego. Gle, ba sad neka je skrivila penal. Postavljaju loptu,
zalet, udarac i gol, golina! Pljesak. Nema zvidanja i psovki,
kao kod mukaraca, nego sve ide svojim tokom, kako i prilii
mudrosti. I nek sad neko zucne da ene nisu bolji deo ljudskog roda. ak i u fudbalu! Nita ne uvijaj glavom, tako ti je
to, i kvit... esencija. ena je ena otkad je sveta, ti nijedne ne
zna bez kvaliteta, bez obzira na to ta wilde Wilde i poslovice
misle o tome. Dabome.
Idemo dalje. Zamisli da ivi tui ivot, a neko ivi tvoj,
ko zna ko, ko zna gde. I sad Foro taj i taj mamuza ovog
mornarha umjesto da to ini neko ko sad radi ono to je tebi
bilo namenjeno, na primer ami u bajboku ili delja neku
Milosavu u nekom gaju gde limunovi cvetaju. Srenima se
dogaa ono to prieljkuju, nesrenima ono ega se boje.
Moda si na velikom dobitku ako ne ivi svoju sudbinu, a
moda si na velikom gubitku. Samo sveti Savaot, ako ga ima,
mogao bi to da razbistri. Gledaj svoja posla, hidalgo, vozi.

175

Pravac Severno groblje. Groblje je zemlja kom se hodi, groblje

je voda kom se brodi. Tu ti tzv. ivot moe samo pod prozor
pljunuti i razminuti, ariverderci. Jo nikad nisi biciklom gazio
po tom naselju. Evo prilike da ga iparta kako sam hoe:
gore, dole, levo desno, navie, nanie, tamo, onamo... bum,
tras, na parove razbrojs!
Severno groblje je pravi velegrad mrtvih, preko 30 000
mogila, a broj se ne smanjuje nego raste; niko da odseli a stalno pristiu novi stanari. Pa sve lii na metropolis: kvartovi,
sokaci, numere. Sve po planu. Da brzo i lako sazna gde ovaj
trune... pardon, poiva, gde onaj ili ona. Bez tog plana zalutae, ukoliko ti sluaj ne pritekne u pomo. Seti se samo
koliko dugo si traio Strindberga, potom Nobela, kad si prvi
put ovamo zaao. Raspitivao si se kod ljudi koji su se tada
zatekli u blizini i kod cvearke na uglu. ak i kasnije, iako si
poesto ovamo navraao, lutao si, gubio se, traio, premda si
Strindbergovu adresu znao napamet. Svejedno, u ovom Njujorku pokojnika ni roenu majku nee nai bez muke.
Groblje je jutros skoro pusto. Svet dolazi obino posle
podne. Najee su to starci i starice, udovci i udovice, majke
i oevi. Oiste grob, uklone korov oko ploe i zaliju cvee,
svaka parcela ima svoju esmu, nego, i svoju kantu kraj esme,
nego, i svoje grabulje, nego, i svoju korpu za smee bezbeli,
ispriaju se nemim glasom sa onim ili onima ispod ploe, pa
natrag. Severnjak inae na smrt gleda mnogo prisebnije nego
junjak. Njemu je kanda jo u pelenama jasno da je smrt
jedna od neotuivih obaveza ivih, ona potonja, kojom ivot
sam sebe ukida. Posljednja ne znai i najtea, mada ljudi dre
da je to ba tako, premda niko tu nita ne zna otud izvetaje
ne alju samo se nagaa. Severnjak ne pravi scene nad umrlim, ali zato veni dom njegov paljivo neguje. Na jugu je obrnuto: kuka se nad odrom, kosa se upa, lice se grebe, vriti se,
lelee se, a potom po groblju pase stoka i raste trn i kopriva.
Ovde je svako groblje ograeno i doterano kao za izlog... naprosto te mami da na licu mesta ispusti svoju blagorodnu
duicu i tu da otalja svoju venost! Sveina, laki vonj vlane
ledine u dolini, trave, lia, drvea, treptaj sunca iza oblaka.
Pevaju kosovi, guu golubovi. Je li ovo krajina senki ili nebeska bata, vrt ili groblje, o serafime, bogom pobratime! Kapelica, iza nje krematorijum. Vrata otvorena, u hodniku nekoliko ljudi, sanduk na gvozdenom postolju s tokovima, verovatno e ubrzo skliznuti u oganj, i od svega e potom ispasti

176

tek aka pepela. Bi li voleo da gleda to spaljivanje? Ne, hvala.

Bog nije ostavio da se ljudi, ma i mrtvi, spaljuju, nego da se
zemlji predaju, a ona dobro zna ta joj je potom initi. Meutim, danas mnoge spaljuju. Neki takav amanet ostave, drugi
nemaju izbora spaliti je jevtinije... Ili ih na to nagoni strah:
kako, grean ili grena, stati pred lice ivoga boga? Spaliti je
naprosto... rahatnije. Potom pepeo ubaciti pod tu i tu plou i
dodati zemaljsko ime toga pepela. Ili ga prosuti. U svakom
groblju postoji za to poseban kutak mineslund, gaj seanja.
Tu se raseje prah onih to su eleli da nemaju groba takvih
nije malo, i sve ih je vie. Ali i onih koji nisu bili u stanju da
za ivota kupe sebi poivalite. Ovde, u ovom gaju, svoj mir su
nali i suprunici Myrdal. Oboje su u vedskom politikom
odnosno naunom ivotu odigrali tako krupne role da je ona
ubrala Nobelovu nagradu za mir, a on za ekonomiju. iveli su
otmeno, pregorno sluei svojoj karijeri, u kojoj, ako je
verovati njihovom sinu Janu, danas cenjenom piscu, nije bilo
vremena ni srca za decu. Ko e kome ko svoj svome.
A jedna Finkinja pepeo svog mua niti je pohranila niti
rasejala. Ve urnu s tim pepelom dri u svojoj garderobi. ini
joj se, veli, da je iv dok je u kui makar i kao aka praha u
bokaletu. Kad ona umre, sin ima obavezu njen pepeo da
poloi u tu urnu, da izmea ta dva pepela, odnese i prospe u
more, u finsko more, razume se, hej ti, jer njen Urho je bio
matroz, pravi finski morski vuk, a takav treba svoj konani
smiraj da nae ba u moru, zajedno sa svojom prvom i jedinom... Ha, sjajna zvezdo Finlandije, kapa dole pred tobom!
Zar tvoj izbor nije najbolji dokaz da je ljubav vena? Kao
voda, vatra, vazduh i zemlja! Ona je dakle peti elemenat koji
ne preza od smrti, o Ge-Rasime, o veleume. Sve dakle kao u
onoj uzreici nekog iskrenog vedskog popa: Uz venanje,
sahrana je ono najveselije to znam. ta kae ti na to? Samo
ovo: ako nije tako, trebalo bi da bude. Bez dvojbe, kako
Semprun ljubi rei. A Dar Okram, elni pisac baltikih jezika,
dodaje, u prevodu jednog Bosanca: Koja e milina zavladati
poslije Sudnjeg dana! Sve e se istrijeti, kao sa kolske ploe
djetinja vrljotina. Golemo ti olakanje donosi ta prepostavka,
makar i ne bila zadnja re istine!
A ti, R. Labanoviu, daj gas, uzbrdicom e, u otmeni
kvart ove varoi gluvonemih. Samo zaepi upak, zavei ga, da
ni pramiak ne curne, jer groblje je sakrament, kao bogomolja, ak i groblje bivih bogataa, ak i to. Sea se kad je onaj

177

truntavi A.A., Anselmo Andaluzijski jednom od tebe zamisli:

od tebe, kod svih ljudi na zemlji zatraio odgovor na pitanje
koje ga tii: ta da radi smrtnik ako mu navre da opali na
molitvi u bogomolji, ili nad grobom na sahrani, ili dok handrii gospavu ugledne marke? Boe jaki, ta sve plitkoj pameti
nee pasti na pamet! A u stvari... nije to ba, ovaj, izlino
pitanje, jok. No, to se, sad, uopte ne tie jednog Bihorca na
dvotoku. Nagnaj ti samo, ilustrissimus Labandus! Okrei,
vilenjae, i gledaj okolo. Ovde su svoj mir nali kraljevii,
knjeginje, magnati i ini duboki depi. Eto, i u vedskom
groblju ima protekcije: visoki naslovi imaju svoj or, izdvojen,
skrajnut, s grobnicama to lie na mauzoleje u senci stoletnih
hrastova na oceditoj padini. S tih hrastova vise pramenovi
sive mahovine, slini bradama u starih mandarina. A grobovi,
svi odreda, nekako... duplo mrtvi. Neka ti samo neko gukne
da smo u smrti svi jednaki! ipak! Otkud onda ovde ovi dvorci i zamkovi umesto humki! Armirani beton, mermer, pozlata,
ukrasi, figure, gvoe, kapije, lanci, katanci. I neka nezemaljska tiina, koje se klone ak i ptice, u koju ni vetar ne navraa
bez nude. Koliko god puta ovuda proao, nikad nisi uo da tu
ita une-bune, kamoli da cvrkutne. Kako li je vekovati u
tolikoj gluvoi, kao u bezdanu, koji se otvara samo kad treba
ubaciti novi koveg, novog mrca. O, mrtvi, to utite, to se ne
pobunite, vae grobnice su teke i samoj zemlji, majici naoj,
kojoj je ostavljeno da nas primi u nedra i zatre nam svaki trag.
Grobovi koji se tome opiru u tebi su uvek izazivali i izazivaju
nelagodu, skoro strah. Prolazi pored njih kao pored mesta
gde se gnezde i mreste vampiri i prikaze. Dalje odavde, to
dalje! Doavola, rojalizam i pod busenom hoe da je neto
drugo: slika i prilika neba! Crvi, hvala vam to to ne fermate!
Prekriimo, i nastavimo dalje, rekao bi Strindberg, nezgasli
vulkan vedske literature, slava mu i hvala, ivela Kalevala!
On je tu, u kvartu broj 13 a, ulica Sunane kie, Solregnsvegen, kuni broj 9136. (Imena pojedinih staza izmeu parcela pravi su lirski medaljoni. Pored Sunane kie, tu su jo i
Ulica zvona, Veernjae, Zornjae, Prolenog vetra, Letnjeg
vetra, Trepuih plamenova, itd.). Ti voli toga bundiju nepotkupljivog kome u ivotu ne bee do pobede nego do borbe,
koga ne boljahu udarci koje prima nego koje zadaje, a prima
ih i zadaje nemilice, ne ustupajui nikom. Klanja mu se zbog
njegovog pera, pre svega, ali i zbog istrajnosti u odbrani tog
pera. Bio jo za ivota svrstan u ljute enomrsce. Trt Milojka!

178

On je pre mogao biti kamila nego enomrzac! (Onaj ko mene

naziva enomrscem glupak je, laov ili bedak ili sve ujedno.)
Neki njegovi biografi, kojih ima itavo tuce, u vedskoj i vani,
cele jedne jeseni sporili su se oko duine njegova mukog
znaka. Je li bio ovoliki ili onoliki. Bie da nije nije bio za alu,
im je isto udarniki britvio tri posesivne strankinje
Finkinja, Austrijanka, Norveanka, sve tim redom i ko e
znati koliko metresa, od kojih je jedna, neko vreme njegova
zarunica, bila preko 40 godina mlaa od njega, a zbog jedne
se maloletnice, opet, sav Kopenhagen dimio od pucnjave, iz
koje je brkati zavodnik jedva iznio itave gae.U literaturi o
njemu ima i jedan ovakav crte: uz plast sena na livadi vedska je tada bila teki agrar, ba kao to je danas teka industrija valerina na tuca neku snau, a pantalone mu se slintarile do lanaka. Zar sam nije govorio da je enomrzac u
teoriji, samo u teoriji, u praksi, brale, duvahu drugi vetri. Patio
je moda od nekih manija (izofrenija? ljubomora? alkoholizam?) ali ene je tabao za desetku. Ne pravi se estoro dece
malim prstom.
Niz dlaku nije iao nikom, ni kraljevima i akademicima.
Zbog toga je, iako predlagan, ostao bez Nobelove love. A, ipak,
svojom spisateljskom snagom i slavom zasenio je sve dosadanje vedske literarne gigante, izuzev bakice Astrid Lindgren. Aferim, Gusten! Laka ti zemlja s ogromnim tamnim
krstom nad tvojom rusom glavom, s natpisom: O crux ave
spes unica, Budi pozdravljen, o krstu, jedina nado. Da se on
lino pitao, toga krsta tu ne bi bilo. Ne zato to je bio bezbonik koji e, hm, izdahnuti s Biblijom pod jastukom ve
zato to je u amanet ostavio nalog da mu na grob postave
sasvim drukiji znak: penis od crvenkastog granita, nita manji
od onog krsta, a na penisu natpis Hic jacet, Ovde on poiva.
Takvo je nadgrobije sebi voljenom bio namenio. Potomci su
se o tu njegovu oporuku, dovraga, ogluili. Trebalo bi ih zbog
toga iibati na nekom stadionu pred sto hiljada gledalaca,
nego! Meutim, barem onu drugu elju su mu ispunili: da ga
ne smeste u parcelu bogatih, jer to je, veli on, revir tatine.
I mrtav da je daleko od takvih, i sam. Ali nije sam. Tu je i
prah njegove najmlae keri, koja ga ivog nikad nije videla,
jer je, sve do oeve smrti, ivela sa majkom u Austriji...
A na uzviici, tu, nedaleko, poiva Alfred Nobel, siromah
koji je postao jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena
zadnjih godina zaraivao je skoro 50 000 franaka dnevno,

179

dnevno, graanine, dnevno, kad je nadnica drugih iznosila

nekoliko sua. Bio je 16 godina stariji od Strindberga, i umro je
takoe 16 godina pre Strindberga, u svojoj 63, isto kao i
Strindberg. Eto, taj stidljivi ljubavnik, neumorni pronalaza,
preduzimljivi fabrikant, siromah koji je postao jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena, toliko se bojao groba da je
ostavio amanet da mu, kad umre, pre no to ga sahrane,
poseku vene na rukama i nogama, kako ne bi bio iv zakopan.
Strindberg se skrasio u dolini, pored staze, kraj jedne stare
ravaste breze, a Nobel na meraji, pod glomaznim spomenikom, zajedno s ocem, majkom i bratom. Siroti Alf! Dok je
Gusten, Strindberg, evio sve to je ugrabio izgleda nije
preskoio ni svoju mladoliku, malo od sebe stariju austrijsku
tatu, majku svoje druge ene jadni Alf moda nikad onu
ensku rabotu nije ni pipnuo. Da tuge goleme, o Miraleme!
Ako ga je Bertha von Sutner i potovala, volela ga nije, jer od
ene koja te potuje moe dobiti sve, samo ne mindojke. A
ona druga, Sofie Hess, prepredena beka cvearka, vukla ga je
za nos i za novanik ak i posle njegove smrti, brukajui
njegovo prezime u kurvanju po mondenim evropskim banjama, pa je u muci svojoj govorio da mu ta prostakua nije ena
nego daleka roaka. Kad bolje razmisli, sloie se s njim:
ena mu Sofie Hess (uj joj prezimena!) doista nije ni mogla
biti, onako praznoglava i koketna, ko svaka skorojevika kad
uhvati boga za bradu. Njegov, Nobelov ljubavni roman, tako,
nije tur nego pretur, kanda dibidus prazan, pa je veliki izumitelj, po svoj prilici, suva kurca otiao u krematorij, i mimo
injenice da je u drugoj polovini svoga veka bio bogatiji i od
nekih ondanjih kraljeva! I sad ti reci nije li onaj vetar iranski
i tu umeao prste svoje...
Ti uvek prvo svrati kod pisca, kod Strindberga, on ti je
blia svojta nego onaj udni dinamita. Strindbergu uvek
neko priloi neki cvet na grob, ili ceo buket, ak i zimi, a ti
Nobelu zapali sveu. Barem o zadunicama. I svaki put uje
kako ti blagodari. Hvala ti, lakoverni, dobroduni, dareljivi, u
ljubavi nepouzdani i neobuzdani, samoom opinjeni, skromni, lenji, izdrljivi, uzdrljivi, vedri, ivahni, radoznali, isti,
nedrueljubivi, negostoljubivi, samodovoljni, utljivi, saalni,
srameljivi, staloeni, miroljubivi, nepristrasni brate moj Foro
Labanoviu, koji voli knjigu, groblja ber alles, nepoznate
staze, naitane ene gde rastu takve? svoj kompjuter, bicikl,
ume, livade, vode, vrleti, vetar, vatru, plamen naroito, ar,

180

puhor, tekuu vodu, opet samou (to i je druga mama), retke

rei kakve niko ne uzgaja bolje no tvoj brat Buljo heldovni
zalogaj, ali bednike i bespomone, izbegava meso i testo,
suze, nered, bes, muzeje i mauzoleje, jaku kafu, kune se u
zelje i zrnje moda se grekom nisi rodio kao konj, recimo,ili
kao krava, ili kao vrapi smanjio bi za devedetest procenata broj bogomolja na zemlji (jer su fitilj mnogog zla meu
ljudima), likvidirao cigaru i alkohol, i gotovo si siguran da ti
sudbina jo nije uruila onaj svoj glavni dar koji treba ime
tvoje da ovekovei, da ga pozlati, ohoho tono rekao petao.
Jesi li zadovoljan, goludravko moj takvi i takvi? Sad idi,
srean ti put. I pozdravi mi Sandak, posebno tvoj Bihor, kojeg
se tvoja dua nikad nije oslobodila, niti e, ao, dovienjce!
Ah, da, pozdravi mi i Srebrenicu, u kojoj si bivao srean i
nesrean kao nikad u ivotu, makar iveo jo dva duga ljudska
veka! Pa, srea i nesrea i jesu izazov, proba nae istrajnosti i
doslednosti. (Babaji bi rekao: istrajnosti u prinnn-sipijelnosti).
Kloni se nesrenih kao nazeba, od srenih bei kao od kuge!
Jer tzv. srenici su guba na stablu ljudskog roda. Prekrii ih!
Smatraj nesrenim onoga ko nije bio nesrean. Prekrii takvog
i takvu, i brii svojim puteljkom. Pravo Malom princu u
naruje!
Osim Strindberga i Nobela, ti obino navrati jo kod
nekoliko ovdanjih svetlih grobova, to rekao Zmajova Laze
Kostia. Ko su ti? Bo Bergman, za koga neki kau da je najvei
pesnik vedskog jezika (nato rahmetlija Lasse Lucidor, vazda
mamuran, vrti glavom), inae potanski inovnik, koji je
iveo sto godina manje dve i voleo vlane magle i razlivene
vode, jednom nogom i celom duom uvek u Istanbulu. Ingrid
Bergman, glumica nad glumicama, ona koja, kako sama neko
ree, ne trai nita, ali hoe sve! Vie o tome mogli bi nam rei
njeni fimski (i krevetski) partneri: Humphrey Bogart, Gary
Cooper, Cary Grant, Gregory Peck, Bing Crosby, i reiser
Rosselini, njen drugi mu, u redu od etiri, ili pet, i njen zemljak i prezimenjak Ingmar Bergman svi groblje, kao i ona, svi
osim starca Bergmana, koji e i u stotoj iznenaivati svet svojim upadima u film i u pozorite. Istom, grob lepe Ingrid je
prilino maglovita istorija: ploa s njenim imenom je tu, ali
ta je pod ploom? Prah njenih roditelja. A njen? Jedni se zaklinju da je rasut u moru na istonoj obali, u zaviajnom
Bohusu, a drugi da je urna, istina ne ba posve puna, skoro
poluprazna, moda skroz prazna, pohranjena ba pod tom

181

sivom ploom s njenim potpisom. Hodi znaj ta je tano, kad

obe strane rezolutno ostaju pri svome. Sreom, to se ove
holivudske dive i njenih filmova nimalo ne tie.
A ne tie se to ni Siri von Essen, koja je takoe u ovoj dolini hladovitoj nala stalno mesto boravka (Babaji bi rekao
porafka) kao prva Strindbergovica, pomalo kanda lezbijka.
Umrla je tri nedelje pre njega, svog drugog mua, a on se na
tu vest obukao u crno i na grob joj poslao venac anonimno.
Nekad je u njoj video svoj raj na zemlji, a potom polumajmuna. Majka ti je bila ovde, kae jednoj svojoj kerici, a
od nje je u kui ostao smrad kao od mrtve zmije. ao, Siri, za
tebe danas niko ne bi znao da te Gusten tvoj nije timario, a on
je za to plaho nadaren bio. Spavaj, nevernice, laka ti venost
pod busenom, pod gluhim, i ne ljuti se to je on u tebi gledao
prvo madonu, potom kurvu. Mora da si bila teko zakeralo i
torokalo, im je siroti tvoj Augustus smiljao kako da ti zakuje jezik, pa da umukne za sva vremena, svejedno to si od von
plemena.
A ti, monarhijo, nastavi dalje. Vidi, tu je jo itava kolonija krupnih vedskih knjievnih, naunih, politikih, muzikih, crkvenih, pozorinih i izdavakih fora: Wilhelm Moberg,
koji je u svojim romanima pratio sudbine vedskih iseljenika
u Americi, Peter Weiss, njemaki jevrejski izbeglica, ije drame
se i danas igraju po svetu, Martin Lamm, pisac vrlo itljive
biografije o Strindbergu i Swedenborgu, nobelizovana pesnikinja Nelly Sachs, takoe izbeglica iz Hitlerove Germanije,
Mauritz Stiller, reiser iz vremena nemog filma, onaj koji je
otkrio u bukvalnom i prenesenom znaenju tog glagola
legendarnu Gretu Garbo. (Njen narod je zove Boanstvena,
Den Gudumliga.) Kau da se ona, ba zbog tuge za njim bio
je puno stariji od nje nije udavala i iz istog razloga se ve u
svojoj etrdesetoj povukla iz javnosti, ostajui Velika Tajna.
Pod tim znakom e i umreti, u svojoj samakoj eliji u Njujorku.
Prah e joj nekoliko godina kasnije biti prenet u otadbinu i
pohranjen u Skogu, na jugu ove prestonice nordijske, u groblju
koje je toliko originalno da je uvrteno u svetsku kulturnu
batinu. Jednom e tamo da ode makar na jednoj nozi. Groblje
pod zatitom Uneska zasluuje posebnu priu, naravski (i narafski) i ti ne sme umreti pre nego tu priu ne napie, a ta mora u
svemu biti dostojna tog osobenog vilajeta mrtvih.
Izlazi na glentu, kako vedski jezik naziva proplanak.
(U tvom zaviaju proplanak se zove laz ili lazina. Da lepe li

182

rei, ist melem od slova! Nema jezika na svetu da za tu podlanicu goleti u umi ima lepe ime.) Tu je, na brdu, spomenik
pred kojim si jednom stojao, pre moda pet-est leta, ali zaboravio si o kome se radi. Gura svog monarha preko duboke
sasuene trave, polae ga uza stenu, pa krui oko monumenta. ita. Lako ide na sunanoj strani, skoro nikako na
onoj u senci; slova se pokrila grubim liajem. A spomenik je
neobian. Na betonskim blokovima, koji predstavljaju ledene
sante, die se betonsko jedro. Na njemu pie: Fraenkel, Anderee,
Strindberg. (Strindberg, opet. Ali ovaj nije nikakav rod onom
u aleji Sunane kie, barem kad se radi o enama. Jer ovog
Strindberga je njegova zarunica ekala punih 13 leta. Kad je
izgubila svaku nadu u povratak, udala se. Pred smrt amanet
ostavila da se njeno srce pohrani u ovoj grobnici. elja joj je
ispunjena: srce je kremirano i prah taj u srebrnoj urnici tajno,
nou, zakopan u ovu ledinu, pa su tako ovaj vedski Odisej i
njegova Penelopa, ako je sve istina neki tvrde da nije po drugi
put pomeali svoje sudbine, ovoga puta u smrti. Pa sad ti reci,
o ejh Nurudine, da onaj persijski vetar ne zna ta radi). Drugu
stranu jedra brazdaju linije meridijana, preko njih je silueta
balona u visini, ljudi mu sa zemlje mau rukama, a ispod toga
pie, na vedskom, da su 11. jula 1897, inenjeri August
Andree, Knut Fraenkel i Nils Strindberg poleteli balonom sa
picberga da istrae Severni pol. (Te njihove skupe avanture, o
kojoj se pisalo i govorilo na celom svetu, ne bi bilo da edni
Alfred Nobel nije iz svoje kese platio polovinu svih trokova,
dok su iza one druge polovine stajale ak etiri bogate
evropske deele. Niko tada nije mislio da e i oni, sva trojica,
i on, njihov sponzor, kako bi se danas reklo, biti komije i u
smrti. Pa ti sad reci da onaj vetar) Tu su takoe prizori iz
njihove borbe s ledom i hladnoom, koja ih je umorila.
Trideset tri godine kasnije njihove kosti ono to beli medvedi tamonji nisu mogli da pokrcaju prenesene su i pohranjene na ovom mestu. A vek po njihovoj smrti dva mlada
veda e na skijama krenuti na isti put. Jedan, i to onaj to se
prethodno kalio i prekalio na vrhovima Himalaja, i to, o
sreni care, na biciklu na Himalaje na biciklu, pamtite to
taj e odustati negde s pola puta, a onaj drugi e nastaviti sam,
dopreti do cilja, i vratiti se kui promrzla nosa i prstiju na
rukama i nogama. Svejedno, izgledae vrlo zadovoljan i, dakako, ponosan na svoj podvig, u iju su prethodnicu ova trojica balondija uloila svoje ivote. Slava im! I njima i nji-

183

hovom vedskom dobrotvoru, Mister Dinamitau, ali, bogami, i tvome maralu Titu, imenu plaho plemenitu!
A ti, kondicijo sandaka, sad pravac u Hagu. Napred, leti,
radi, teci, jer je ivot kratkog veka! Samo bez pucnjeva,
kumek, razme? Ergo nisi sam na svitu bilome. U Hagi niko
nije sam, nikad. Uzgred razmilja o grobovima koje si minuo.
(Meu njima je i grob jednog Dalmatinca koga si dvaput posetio dok je bolovao u jednom starakom domu u Roksti. Zastao
si kraj toga groba, i pomislio: Zato se, jor Ante, gospe ti, ne
dade spaliti i rasuti po nekoj livadi da ni sam bog ne zna gde
si, no si se zabio u ovu ledinu, kao da ti je to splitska riva!)
Pita se bi li ti lino hteo tu da te sahrane, kad kucne as. Bi li
hteo? Kratko i jasno: ne, jok, nikad, nigdy, jamais, nimer,
never, aldrig, dole ta blesava parada od pogreba, mr tamo,
takav grobe! Tu je, bre, hladno i leti. Hladno, pusto i memljivo, mimo sveg cvea i drvea, reda i poretka, ptica i veverica i
vrcavih guzica to minu pro grobljanskih stazica. Sve udeeno,
umiveno, podiano, doterano, kao za izlobu, ali, ima pravo
onaj tvoj serdar Ivo od viegradske uprije: ovek treba da nestane bez traga, kao da ga nije ni bilo! Samo takav svretak ima
smisla, sve drugo je tatina! Bogomi i bogami, Isukrsta mi,
Muhameda mi i svedoka mi Jehovinijeh, samo takav svretak,
bez ikakvog traga, ima smisla. Zar u Kuranu ne pie: najbolji
je grob koji se ne primeuje. To. Tako. No da se nad tobom
pod busenom prenemau kojekakve snahe i zetovi, iako za
tobom nikoga srce ne boli niti e boleti, osim srca majinog,
a ono je odavno neki prekrasni cvetak u nebeskom perivoju...
Elem-elem, dole grob! Bar ovde, u tuini. A zato? Zar
zemlja svugde nije pusta ilovaa? Jeste, ali i nije! Dole, na
jugu, sva je prilika... zemlja je lagodnija... i svetlija, laka...
podnoljivija? Montenegro, majko mila, krem bogata, ta ti
na to? U svakom sluaju, na onom brdu iznad Dobrae nije
barem tesno i vlano, nego odatle pogled puca na sva ona
brda oko one stepe tvoje divlje, isto da umerai i okrene
kozarako kolo dole u grobu, jaro si moj! Dole su groblja, ako
i zaputena, nekako... ljudskija. Grob je humica koja se vremenom zatravi, u toj se travi nagnezdi prepelica ona sivkasta,
a negde u drugom ili treem pojasu posle tvoje smrti sve pokriju
kleke, glog i ipurci, a nae se i jagoda. Nema toga praunuka
kod nas koji zna gde mu poiva praded. Dosta je ako zna i za
deda. Tu se, eto, brzo zatre. Tako i treba. emu rake, sanduci,
beton, mermer, gvoe, ograde, pozlaene slike i potpisi?

184

Sve je to ki. Najgore vrste, ki koji smrdi. Prah treba da se

stopi s prahom i amin. Dole piramide, mauzoleji, kapele,
turbeta, poprsja, niani, natpisi, mramori, cvee, svee i sveice! emu to, zato, kome? Kosti e zemlja da popije, i
selam e mi Aliji u armiji. Koga se tiu ta silna imena na
ploama, kad e Dan i No, gospodari svega, u svom toku da
zbriu i samu plou. Adios amigos. Odosmo mi u sveto, u
blagosloveno nita, odakle smo kanda i izbauljali na ovu
pozornicu budala, to ree onaj labud ejvonski. emu onda
sva ta halabuka oko sahrane i sav trud oko odravanja grobalja? Otpii! Izbrii. Otii treba to je mogue tie i neprimetnije: legne, zatrpaju te, busen te pokrije, i bilo pa nije, nestalo,
zadaba svako halo i alo. Tako se kod nas nekad odlazilo. Zar
onaj tvoj Ivan od Mare Milosnice nije eleo ba tako da zavri?
Takav smiraj je i tvoj izbor. Najbolji je grob koji se ne
primeuje... Ali ta ako ti se izmakne tvoja stepa bihorska? ta,
nita! Neka vatra obavi svoje, a onda e se valjda nai ruka
neka pepeo da razveje u nekom gaju, najradije meu hrastove,
drvo tvoga detinjstva. Ugledaj se na ivotinje. Njih se njihova
smrt uopte ne tie. A zar ovek ne pripada toj vrsti? I nije ba
u svemu najbolji primerak te vrste. Izvini, nije, jelde da nije,
o oe Pafnucije?
U Hagu ulazi s kiicom. Sitna, laka, prava oktobarska, novembarska. A park pun, prepun, prepuen, rekao bi tvoj
Zagorac. Jok, kiuljak u Hagi danas nikome ne smeta. Niko
nee da se odrekne skitnje zbog neke tamo rosice nebeskice.
Svud lisnato, travnato, zeleno, ima pomalo i utoga, jesene je
tu negde iza brega, virka, prikrada se... Tu se i dolazi zbog
trave, granja i tiine. Da se hoda ili da da se lei na goloj ledini, ili na nekoj prostirci u travi. Sam ili s nekim. Ponekad cela
familija, pa i celo dvorite. Doe se autom ili biciklom ili
peice, ili autobusom, leti moe i vodom, u amcu, kajaku ili
u jahti. Poneko donese jelo i pie, a poneko se namiruje u
pagodi na uzviici. Ta pagoda, sad restoran, dete je ljubavi
nekog vedskog kralja za kinesku gradnju. (Ima jo takvih
pagoda tu i po celoj kraljevini, a ona na Drottningholmu je
kanda kruna svih, ne, nije, to je ona gore u Dalarni.) Tako to
traje od snegova do snegova. Neki dolaze i zimi. Niz dolinu se
moe skijati do mile volje. Sankati se takoe. Haga ti tako
sebe stavlja na raspolaganje u svako boje doba. Ako ti odgovara njena ponuda. A mnogima odgovara. Uvek e se tu sresti
neko da eta, da hoda, da tri, da vozi bicikl, da se skija, da se

185

maje sa svojim psom ili sa psima, da uti na stenama iznad

zaliva, da se izleava na travi, na klupama, ispod stoletnih
brestova, hrastova, platana, divljih kestenova, javorova i lipa,
da zastane na obali zaliva i gleda to udno talasavo carstvo,
koje... ta si ono hteo da kae... koje pravi udovice. Je li? Ma
nemoj, Radjarde od Dungle! Ne pravi ih more, Radjarde,
nego usud! A dalje? Oj djevojko zelena jabuko, umrijeu, ne
popeh se na te! Oj mladiu moj debeli hlade, umrijeu ne
legoh poda te, lele! ivela vrela strast, dole sekstrafiking! Da ti
je znati gde poiva Elvira Madigan! Otiao bi da poljubi
zemlju koja je pokriva ve skoro 120 godina, a bile joj jedva
22 kad joj metak prosvira elo ubavo, upisujui je u udesnu
skandinavsku mitologiju kobi. Kobi od ljubavi. Besmrtna
smrt, dabome, a ptica tuge nek urlie, ipak, drugome.
Je, park dupke pun. Deca to su tek prohodala, deca u
kolicima, na biciklima, majke, oevi, mladii, devojke, deke,
bake, snae, nane. Neko sedi za drvenim stolovima pred pagodom, pijucka aj ili kafu, vae, uti ili tiho pria s onim pored
sebe, a kiica posustaje, posustaje, predomislila se, povlai se,
ao joj da kvari timung, doi e kasnije. Neka doe kad god
hoe, tebe nee zakahriti, jok, jok, kazaok! Jedna meleskinja,
ni crna ni bela, tek malko osenena, mlada, kojih dvadeset,
moda ni toliko, u kabanici, sela na travu ispod lipe, izvadila
termos, sir, hleb, aj, zalae se, i sva je tako spokojna, kao da
je sav svet njen i kao da nikad nee umreti. Kakva senjorita!
Srce da ti stane toliko je lepa. Ne valja koliko je lijepa, rekla
bi tvoja majka, Alah je pomilovao. (Kad god pomisli na svoju
majku Bog je nesumnjiv.) Ruke smrzle da ugreje na njenom
pogledu kao na aru. Ona lepota koju je grehota opisivati ili
slikati, a jo via ne videti je golim okom izbliza. Koja to sila,
kakvo nadahnue uspeva da stvori takav sklad od iva inasana! I priroda zna da podjebe: od jednoga napravi grdilo, a od
drugog... opoj. U ove hurije ima krasote za deset misica sveta!
Labanoviu, ta misli, da li je nevina? (Ko je moj blizu rupe
stoj!) Da li je usvojene ili se ovde rodila? vedska je danas
Kula vavilonska u devet miliona dua. Nema rase koje tu
nema, ni vere, ni jezika. Ova arobnica je cvet iz te bate svega
postojeeg. Blago onom ija je ili ija e biti, ali, istom, i jao
njemu. Ne zato to lepe kolo vode, dok rune kuu kue,
nego... lepota je plod koji grana teko odri a da se ne slomi.
Ova lako garava rua vetrova bar danas time ne zamara svoju
glavu. I zato bi. Osamila se, i u tom drutvu joj je, bar u ovom

186

trenutku... super. No i njena lepota e minuti o boe! jer,

kakogod okrene, proljee je nae izni kratko.Vaj, i nju e
jednog dana ili jedne noi zakaiti onaj vetar to pregre onu
knjigu. alosno, bolno! Stvorenja kao to je ova garua trebalo bi da su vena, ili da se uopte i ne raaju! Jer i takvoj, o
tugo, u svakom trenutku, moe da se dogodi ono to nam se
dogaa samo jednom u ivotu!
A na peanu zaravan pristiu dvoje na zajednikom, spojenom biciklu. I oni, oboje, u kratkim pantalonama i majicama. Eto, nisi jedini koga leto jo nosi, moj Pintoroviu Aribalde. (Babaji govorae Haripalt.) Koja te ono Vidinka ili
Ulfeta tako zvala? Glavno je da se oblaci tanje, cepaju se, razilaze se, proviruje sunace. Oj, sunace, to razgoni puste noi,
silne tame... i ti si boje davanje, nego. Neto kao boje gledence. Uivaj, golokraki Forko! Udri brigac na veseljac! Pamti:
bolje ti je izgubiti glavu, nego svoju ogreiti duu. Ne zaboravi: bogata je teko darovati, sita gosta teko ugostiti. Po
vetru i po oblacima otpravi selam svom vihoru Bihoru, majinom grobu pod trenjom na bregu, ueljenoj vodi Dobrai i
Srebrenici, Bosna, gde bio si podjednako srean i nesrean
oboje pehar prepunilo. Tupa-lupa po saini, nikli brci junaini, oooj! Kua gori, a baba se elja. Stegoh srce trabolospojasom, pa ti otidoh dragoj u svatove, oooj! Kad je budala
pametna? Kad uti. Iz ije se kue nikad ne dimi? Iz pueve.
Tano. Zreo si za Ginesa, to rekne Semprun, bujan knjievni
bun, drugi Raid el Harun.
Vozi putem koji je nekad gazio Nikita Hruov. Jednog
sunanog avgustovskog popodneva na Cetinju igrao je ono
dvospratno-trospratno crnogorsko oro, sav razdragan, a svoje
podanike u svojoj imperiji znao je da rebne i s petnaest godina apsa samo zato sto su navukli farmerke, proklete burujske
gae! Tage Erlander ga je u amcu, veslajui, doveo do obale.
Obojica su sad, odavno, prah. Nekad su gospodarili milionima
dua, a Nikituka je drmao ak polovinom zemnog ara. Eno
zamka u kome su vodili tzv. vane dravne razgovore. Jedan
nepredvidljivi Rus ivahne udi i jedan beskrajno dugaki
ved, koji je od svoje domovine, nekad siromane skandinavske zabiti, napravio zemlju reda i slobode, posluha i slobode, zakona i slobode, bogatstva i slobode. Eh, da je mogao
jo klimu malko da narikta, da avgust bude blii julu nego
oktobru. Ali ne mari, herr Erlander. Laka ti zemlja u rodnom
Ranseteru. I tebi i tvojoj Aini, orhideji iz jezerovite Suomi,

187

Finland. Tage, Aino, ne zamerite na pitanju, kako vam je ilo

s onom stvari pri tolikoj nesrazmeri vaijeh duina, to jest
visina? Najposle, vano je da se sredine poklope, ne? Jeste,
vano je da se sredine nau, a za ostalo: jedno je ratna ekonomija, a drugo zmija Velika Srbija!
Haga oboava divlje rue, lenike, bukve i borove, leptirove, golubove i galebove, veverice, kaune, kupine, borovnice i jagode, divlje patke i labudove, voli sladoled, aj i kafu
iz termosa, svoju kraljevsku palatu, opalo lie, grobove i
grobnice svojih prineva i princeza, izletnike to dolaze da tu
otkae svoj zamor, da se okrepe zapahom godinjih doba,
nalazei u svakom od njih neki svoj ar, sve tamo do milovanja, pa i evizma, u senci buna ili u krilu trave duboke...
Gledajte, u onom vrtu iza one kue, u zatoci, kraj marine,
iikali suncokreti kao u onom filmu onog proslavljenog
(zeznutog?) sarajevskog emira to se najpre odrekao Hrista i
priljamio se Pejgamberu, a potom se opet vratio u staro jato,
premamio ga, biva, izvesni Milo evi to sad drka u postojbini lalotulipana. Ali nee ti suncokreti stii da sazriju, nee
stii, tugo, osim ako se jesen ne otegne barem do Mitrovadne,
to je malo verovatno. Eno utilovke koja cveta do snegova.
Miris mladih bukava, siva kora, glatka, kao u bukava na
Dobrai vodi amilovoj, miris prezrele kamilice... dodir jedne
uspomene... bat jednog ustreptalog srca to se onog svetlog
junskog predveerja pripijalo uz tebe, eno, dole, na dnu
vrtae, na travici, u senici, to bi pare tla trebalo osvetati i
upisati u svetilita, bogami ti kaem, heruvime bihorski. Gde
je sad ta vila, Leticija iz Temisoare, slina mladoj Liv Ullman,
kao da je njena kopija? Zamisli, opet je sresti, opet je ovamo
dovesti, i krmiti je do besvesti... O, ko li je sada ljubi... da ti
je to znati, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi... Ne glupiraj se, gosn
biciklisto, nisi iparac nego skoro babac. O Temisoarko, kruno
aueskuovog cvetnjaka, pie li jo stihove o hlebu, vojacima
i sumracima na planini iznad jezera u zaviaju tvojemu? Pozdrav tom jezeru. I Aliji u vojsku, kako rekne negramotni
Montenegrin. Pozdrav na primer pesmom Vetar duva, ljive
opadaju, tvoje mi se usne/ nozdrve/ ui/ oi/ vee/ trepavice/
slepoonice/ kose/ sise/ grudi/ guzice/ butine/ noge/ pete
dopadaju, plus sjajna meseina tvoga klitorisa, to ga Sandak
zove klikom. Ili: Milicijo, puke na ramena, u poeru, frljila
mi ena. Ma, ne, sultane Foro ibn Lab, dajte se kontrolirati,
uzmite si neto naliveno snagom, lepotom i ozbiljnou. Evo.

188

Dunjalue, golem li si. Sarajevo, plaho li si, Baarijo, gledna

li si. emaluo, duga li si. Latinlue, ravan li si. Talihane,
irok li si. Leticijo, lepa li si, enski care od Temisoare... Tek sad
si potrefio, zapeati, markiraj i alji. All right.
Pa zurck, natrag, kuausi, bradatobrkata zemljo polimskaja. Vremece je da neto vakne, ve devet asova si na
pedalama, bez zalogaja i gutljaja. Srean ti povratak u dom
tvoj, anele! Dumani ti pod nogama bili, kao avli konju u
potkovu. Neka te bog uva zla svakojega. I tebe, i tvoje sinove
i keri, brane i vanbrane, u umi njih estoro, njihove majke
takoe, fina etiri komada, tvoju brau i sestre, i sve, sve, sve
ispravne ljude, a u te neka znade i nebo i zemlja ne spada
onaj zmijoglavi iz Buingtona to je iz Bele kue zavio u crno
dobar deo dunjaluka. Ama i njegovo e proi. Sve jednom
bude bilo. I, stop. Za danas schluss, dibidus.

189

Nikola Maxirov
VRA]AWE
Ja otvoram pla{livo vratata
so zracite da iscrtam granica
vrz kilimot.
Mi doa|a glas da pu{tam,
no ehoto na nenamestenata soba
e pobrzo.
Ne e moja potta vrz kvakata
i li{aite na mojot vrat
ne pripa|aat na ovoj svet.
Se ostvariv vo nekolku
Prema~kani se}avawa,
mojata du{a e utroben palimpsest
na dale~na majka.
Ottuka premislata na vra}aweto
i tivkoto krckawe na mentewiwata.
So ~ekor bi go pro{iril prostorot
da gi za~estam zrncata prav
i vlaknata {to se strupoluvaat
dolu, od svetlinata
sekoga{ beli.

RASTAM
Dojdoa srni pred mojot krevet
i zajaci
vsu{nost
i kowi i ovci
i kozite bea tuka
a potoa pod krevetot
po~na da raste treva
Ete jas s u{te rastam
i go dopiram stomakot
na pticite {to zaboravile da letaat.

191

TOJ S U[TE GO BARA SEMKAROT

Tatko mi me nose{e na fudbal
a jas odev zaradi semkite
Tatko mi go nose{e vesnikot za sedewe
a jas za dore{uvawe na~nati krstozbori
Tatko mi stanuva{e vo migot
koga site }e stanat
a jas koga }e go zdogledav semkarot
Be{e ti{ina na stadionot
Prisutnite zjapaa vo mene
koga gi grickav semkite
(glavniot sudija grizna od svirkata)
Mu se lutam na tatko mi
{to me ostavi sam.

MAGI^EN TEATAR
Zvoni
Po{tarot e pobrz od
zvukot na von~eto
Obvien vo angelska nametka
sekoj den nosi
po edna stranica
od Noviot Zavet
Nad listot
go kreiram teatarot
(nema ni{to osven vozduh)
a jas go igram vozduhot
Vleguvam vo utrobite
na gleda{ite
im gi predviduvam sonovite
dva ~asa odnapred
99 nasto od lu|eto
si prilepuvaat krilja
a {tom gi otvorat o~ite
posegaat po ~a{a voda
i la`i~e {e}er.

192

PRISUSTVO
Otidov vo antikvarnica
kniga da ti kupam
i tamu se vrabotiv
Stranica po stranica
list po list
pa|a vrz moeto telo
daleku od esenta
daleku od senkata
daleku od ~ie bilo
prisustvo.

KUBEWE
So glas na svetica
me zamoli
da go iskubam
beloto vlakno
{to ti ja grube{e
kosata
Kako da vadev
skr{en klu~ od brava
niz ~ija klu~alka
ja gledav baba ti
kako spokojno
go stega edinstvenoto
crno vlakno vo belinata
da ne se isturi
srede ru~ek
~ij miris me kane{e
toa da go storam
{to pobrgu.

193

IZLEZ
Ponekoga{ spijam
so glavata svrtena kon vratata
a nozete kon prozorecot
Ponekoga{ spijam
so glavata svrtena kon prozorecot
i nozete kon televizorot
Ponekoga{ toa go pravam
so glavata svrtena kon televizorot
a nozete kon {ifowerot
i nikako da vlezam
nikako da izlezam.

ILI
Se sopna detska koli~ka
od limenka na peso~nata pla`a
pod ~adorot za sonce
kade spie{e zaboravenata majka
Taa se svrte
da ja ubie belinata
na ko`ata od grbot
i go vide svojot rod
padnat na zemja
kako od pesok
si go gradi domot
vo oblik na klu~alka
negova strasna qubopitnost
ili
neodredenost me|u dva sveta.

194

STUDENI UTRA
Ne gi sfa}am
studenite utra
za koi zboruva majka mi
Mi veli da se pokrijam
preku glava
Gi ogoluvam stapalata
Taa istura mraz vo crepovite
i mi veli da gi
povle~am kolenata
kon stomakot
Ne gi sfa}am
studenite utra
za koi zboruva majka mi
(vo nejzinata utroba e tolku toplo)

PRE^EKOR
Donesi mi lopata so tvoite
za~uvani stapki vo snegot
Donesi mi voda vo dlankite
od vaznata vo koja gi ~uva{
goltkite
Ne me ostavaj da ja ispijam
~a{ata preku ~ie dno
te gledam u{te podaleku
Pozvoni koga ne sum doma
Pragot e pomesten vo sobata
za gosti.

195

DENOVI KOGA TREBA DA SE BIDE SAM

Vistina e deka gradot
iznikna kako posledica na laga
neophodna za lu|eto
saksiite i pitomite `ivotni
(taka se snabduvam so
potrebnite opravduvawa)
Vistina e deka site lu|e
izleguvaat od zgradite
(~ini{ zemjotres)
i so vazna vo racete
odat kon livadite
Se vra}aat tripati pota`ni
so pra{ina vo dlankite
i nekolku {umovi
kako dupki vo se}avaweto
Potoa
pak zaedni~ka ti{ina.

NE MO@AM
Pa|a do`d
Le`am so smrznat pogled
vo tavanot
^ajnikot dava znak deka gori
[ahovski figuri pa|aat
pod krevetot
Dobivam ponuda na mojot E-mail
Rernata ubiva u{te edna ptica
Sosetkata doa|a da vodime qubov
Nejziniot ma` na partija {ah
No ne mo`am
navistina ne mo`am

196

Pa|a do`d
a majka mi vreska
kako sum mo`el
krevetot da go iznesam nadvor.

MO@EBI U[TE PATUVA

Najmila moja
Vo pismoto stoi
deka se razdeliv od vozduhot
]e pro~ita{
Vo tretiot red e podvle~eno
so sino mastilo
deka se otka`av od asfaltot
I u{te ne{to
Mi se ~ini ti napi{av deka
od velosipedot gi izvadiv
pomo{nite trkala
Pismoto sigurno }e go dobie{
]e stigne
preku plodnite oranici
zaka~eno za trepkite
{to gi ~uvam sklopeni
poradi silniot veter
Najmila moja
Vo pismoto stoi...

197

60% OD TELOTO E VODA

Navira voda
od sitnite mravjalnici
po rabovite na zidot.
Kako pismo taa
se provlekuva
pod vleznata vrata
go butka klu~ot i
vo telo na klu~alka
prodira vo sobata.
Go podiga krevetot
preku sonot se nurnuva
vo moeto telo,
ve}e e 60%
Petgramskata du{a
mi se su{i.

DOJDOV OD DRUG SVET

Sigurno izbegala
od ne~ij kafez
veli mojata devojka
za {arenata ptica
vrz lipata
Podocna doznav
oti pticata do{la od drug svet
po svojata qubov
zatvorena vo ne~ij kafez
Ja gledam mojata devojka
so metalni senki vrz liceto.

198

Nikola Madirov
POVRATAK
Otvaram uplaeno vrata
zracima da iscrtam granicu
po tepihu.
Doe mi glas da pustim
ali eho nenametene sobe
je bri.
Nije moj znoj na vrhu kvake
i liaji na koi mog vrata
ne pripadaju ovom svetu.
Ostvario sam se u nekoliko
premazanih seanja,
moja dua je utrobni palimpsest
daleke majke.
Otuda premiljanje o povratku
i tiho kripanje arki na vratima.

Sa makedonskog preveo
autor

Jednim korakom bih proirio prostor

kako bih zgusnuo zrnca praine
i vlasi koje padaju
dole, od svetlosti
uvek bele

RASTEM
Dole su srne ispred moga kreveta
i zeevi
u stvari
i konji i ovce
i koze su bile tu
a onda je ispod kreveta
poela rasti trava
Eto ja jo uvek rastem
i dodirujem stomak
pticama to su zaboravile leteti.

199

ON JO UVEK TRAI OVEKA

KOJI PRODAJE SEMENKE
Tata me vodio na fudbal
a ja sam iao zbog semenki
Tata je nosio novine da bi mogao sesti
a ja da bih dovrio zapoete ukrtenice
Tata bi ustao u trenutku
kad bi svi ustali
a ja kad bih ugledao
oveka koji prodaje semenke
Bila je tiina na stadionu
Prisutni su buljili u mene
dok sam grickao semenke
(glavni sudija zagrizao je zvidaljku)
Ljut sam na oca
to me ostavio samog.

AROBNO POZORITE
Zvoni
Pismonoa je bri nego
glas zvona
Ogrnut aneoskim platom
svakoga dana nosi
po jednu stranicu
Novoga Zaveta
Iznad lista
kreiram pozorite
s praznom scenom
(nema niega osim vazduha)
a ja glumim vazduh
Ulazim u utrobe
gledaoca
predviam njihove snove
dva sata unapred
99 posto ljudi
slepljuje sebi krila

200

a im otvore oi
poseu za aom vode
i kaiicom eera.

PRISUSTVO
Otiao sam u antikvarnicu
knjigu da ti kupim
i tamo sam se zaposlio
Stranica po stranica
list po list
padaju iznad moga tela
daleko od jeseni
daleko od senke
daleko od bilo ijeg
prisustva.

UPANJE
Glasom svetice
zamolila si me
da iupam
sedu dlaku
koja rui
tvoju kosu
Kao da sam vadio
slomljeni klju iz brave
kroz iju sam kljuaonicu
video tvoju baku
kako staloeno
stee jedinu
crnu dlaku u belini
da joj ne bi upala
pravo u ruak
iji me je miris
pozivao da to uradim
najbre to mogu.

201

IZLAZ
Ponekad spavam
sa glavom okrenutom prema vratima
a nogama ka prozoru
Ponekad spavam
sa glavom okrenutom prema prozoru
i nogama ka televizoru
Ponekad to radim
sa glavom okrenutom prema televizoru
a nogama ka ifonjeru
i nikako da uem
nikako da izaem.

ILI
Saplela su se deija kolica
o konzervu na peanoj plai
dok je zaboravna majka spavala
pod suncobranom
Ona se okrenula
da ubije belinu
na leima
i videla svoje
palo edo
kako gradi dom od peska
u obliku kjuaonice njegovu strasnu radoznalost
ili
neodreenost izmeu dva sveta.

202

HLADNA JUTRA
Ne razumem
hladna jutra
o kojima mama govori
Kae mi da se pokrijem
preko glave
Otkrivam noge
Ona sipa led u crepove
i kae mi da
povuem kolena
ka stomaku
Ne razumem
hladna jutra
o kojima mama govori
(u njenoj utrobi tako je toplo)

PREKORAENJE
Donesi mi lopatu sa tvojim
stopama sauvanim u snegu

Sa makedonskog prevela:
Ana Ristovi

Donesi mi vodu u dlanovima,

vodu iz vazne u kojoj uva
gutljaje
Ne ostavljaj me da ispijam
au preko ijeg dna
te vidim sve dalju
Pozvoni kada nisam kod kue
Prag je premeten u sobu
za goste.

203

DANI KADA TREBA BITI SAM

Istina je da je grad
iznikao kao posledica lai
neophodne za ljude
saksije i pitome ivotinje
(tako se snabdevam
potrebnim opravdanjima.)
Istina je da svi ljudi
izlaze iz zgrada
(kao da je zemljotres),
nose vaznu u rukama
i hodaju ka livadama
Vraaju se triput tuniji
pranjavih dlanova
uz nekoliko umova
poput rupa u seanju
A onda,
ponovo, zajednika tiina.

NE MOGU
Pada kia
Leim, ukoen pogled
upirem ka tavanici
ajnik daje znak da kljua
ahovske figure padaju
pod krevet
Dobijam ponudu preko e-mail-a
Rerna ubija jo jednu pticu
Susetka dolazi da vodimo ljubav
Njen mu na partiju aha
Ali ne mogu
zaista ne mogu

204

Pada kia
a majka vie
kako sam mogao
da iznesem krevet napolje.

MODA JO UVEK PUTUJE

Najdraa moja
U pismu pie
da sam se odvojio od vazduha
Proitae
U treem redu je podvueno
plavim mastilom
da sam se liio asfalta
I jo neto
ini mi se da sam ti napisao da
sam sa velosipeda skinuo
pomone tokove
Pismo e sigurno dobiti
Stii e
preko plodnih oranica
prikaeno za trepavice
koje drim skopljene
zbog snanog vetra
Najdraa moja
U pismu pie

205

60% TELA JE VODA

Navire voda
iz siunih mravinjaka
preko ivica zidova.
Poput pisma
provlai se
pod ulazna vrata
u cev kljua i
u telo kljuaonice
prodire u sobu.
Podie krevet.
Kroz san se unja
u moje telo,
ve je 60%.
Sui mi se
petogramska dua.

DOOH SA DRUGOG SVETA

Sigurno je pobegla
iz neijeg kaveza
kae moja devojka
za arenu pticu
na lipi
Kasnije saznajem
da je ptica dola sa drugog sveta
po svoju ljubav
zatvorenu u neijem kavezu
Gledam svoju devojku,
i metalne senke na njenom licu.

206

Sran Valjarevi

ZIMSKI DNEVNIK
(10 dana januara 2005.)

11. januar utorak

Krenem u prodavnicu, uzmem novac i veliku kesu, i danas
u da kuvam pagete. I idem ka prodavnici, a iz ulaza jedne
zgrade, u 11.20h izae Gogi, mlai pajta, iz komiluka. Pozdravimo se. Izaao je da se proeta, tako da e da mi pravi
drutvo, ne mrzi ga. I kae mi da je Peja, isto mlai pajta,
izaao iz zatvora, pustili su ga. Dobro je, rekoh. I kae mi da se
Peja ugojio u zatvoru. A onda mi Gogi pria kako je igrao sa
puno devojaka dok je slavio doek Nove godine, a to je i eleo,
da ih bude to vie oko njega, i da igraju, i elja mu se, eto, ostvarila. I pria mi o tome, dok ja kupujem junee mleveno
meso, i pagete, i parmezan, i Gogiju cigarete kao novogodinji poklon, i onda se rastanemo. On se sjuri niz stepenice,
a ja odem da spremim i sjurim pagete u eludac.
Leim i dok leim spremam se da odem. U 15.10h sam
skroz u spremanju, na sve mogue naine, da zaistam odem.
Noge su mi ispruene, i one se, pored ostalog, i tako spremaju. Sve drugo je ve spremno, i ja i ostatak tela, i ekamo noge.
A noge su strpljivije, i tamo je sva moja pamet koju trenutno
imam. I noge rade, a ostali deo mene zadrema.

12. januar sreda

Magla. 07.20h. Otvorio sam prozor, i nita se ne vidi od
magle. Samo ujem buku sa ulice. Nije loe. Sad nema nieg
napolju, sve je unutra. I sve mi je iznutra. Noanje dopisivanje sa prijateljicom iz Italije, i vrst san. I sad ovo jutro:
napolju nita, a u sobi muzika. I sluam je. Od spolja vie nita
i ne dolazi, i iznutra se spojim sa bubnjevima koje sluam.
Jutro puno ritma. Maglovitog i udesnog ritma.

207

Idem da obavim posao u 11.00h, krenuo sam da obavim

posao, ali krenuo sam ranije, i hodao, i onda prvo uao u
jednu kafanu gde sam se nekad opijao, i pozdravio sam se sa
konobarom, i popio sok, i on mi je rekao da je uo da sam
bolestan, i onda mi je ispriao ta se u meuvremenu deavalo
u toj kafani. Onda sam produio i uao u jedan kafi gde sam
se opijao besomuno, tamo sam popio koka-kolu i pozdravio
se sa Sarom i Draganom, ankericom i konobarom, i oni su mi
ispriali neke detalje, u vezi sa kafiem, dok sam bio odsutan.
Onda sam se spustio na Bulevar i uao u kafanu gde sam se i
opijao i jeo besomuno, i tamo sam se izljubio i sa Majom gazdaricom, i sa Bosom kelnericom, i sa kuvarem Duletom, i tu
popio koka-kolu, i ispriao se sa njima. I onda otiao da obavim posao. Kupio sam novu kapu. 100 dinara.
U 12.50h sam se vratio kui, ali sam shvatio da ne mogu
danas da budem u kui, tako da sam se samo ispiao i izaao
napolje da skitam, u 12.55h. I skitao sam, i razmiljao kako bi
mi prijalo da se etam negde drugo, ali mi je u stvari vie prijalo da razmiljam o tome, nego to bi mi stvarno prijalo da
etam negde drugo. Poto sam jo u strahu zbog nogu. I ekam 17. januar, tada imam kontrolu kod doktorke Kaar, i
onda ponem da razmiljam ta e da mi kae, i onda mi to
razmiljanje skroz pokvari raspoloenje, i onda vie ne hodam, nego se vuem ulicama. I tako naletim na automat za
fotografisanje, i uem unutra i namignem namerno i drim
tako to jedno oko zatvoreno i aparat bljesne.I saekam malo
da izae fotografija. To je za moju dragu prijateljicu iz Italije.
Namignuo sam joj. I to mi popravlja raspoloenje dok ekam
tu fotografiju, i bude mi bolje. A onda izae fotografija i izlete
mi glasno:
Idi bre u kurac!
Jedan ovek se okrenuo kad sam opsovao. Stajao sam i gledao fotografiju. Izgledao sam kao budala. A ta sad, pomislih,
poslau joj pa nek se zgrane, nek vidi s kim se drui. I nastavim da hodam. Drugaije nego ikad. A isto kao malopre.

13. januar etvrtak

Moja elatinska stopala. U cipeli, kao u blatu. Ne oseam
nita, ne oseam ih uopte. Samo kolena rade i dok gazim,

209

mariram. To je jedini nain da ne padnem. I da osetim korak,

da bih mogao da napravim sledei. I nabadam tapom. I nemam
pojma gde idem. Iao bih, a ne moe. I pokvari mi se raspoloenje, u 17.30h, i nemam reenja. Samo verujem da ima, to
jedino. I tako kao da klizim po trotoaru, glavnom beogradskom ulicom Kralja Milana, i ljudi prolaze, a ja gledam u betonski plonik od kojeg mi je muka. Putujem sa mukom. A
putovao bih daleko. Samo ako moe bez muke. A sada ne
moe, ne, ne moe. I naletim na ulinog prodavca knjiga i stanem da se odmorim. Oslonim se o tap, i gledam knjige, i
kupim Francuski s izgovorom preko 4000 rei i izraza,
80 dinara, i stavim je u dep. Ne znam nijednu re francuskog.
I nastavim da hodam. Moda ipak odem u Francusku jednog
dana. Zato i moram da hodam. I moram da kupim i vedski
s izgovorom, tamo imam prijatelje, a tamo mi se ba ide. Da
vidim Aneli i Rolfa, i da vidim Skandinaviju, to bih, sad.
U 18.50h sam uporan, ali mi je i muka uporna. I opet kupim knjigu, putopisi Miloa Crnjanskog. Moda ja neu moi
vie da putujem daleko, ali Milo je mogao, pa je o tome i
pisao. I njegovo pisanje je uvek bilo kao pevanje. Koliko mi je
samo znaio njegov roman Dnevnik o arnojeviu dok sam
bio u stacionaru, u leilitu. Vraala me u ivot ta knjiga. Propevao sam i ja tamo, koliko sam mogao, naroito dok sam gledao veverice u umi i medicinske sestre. Veverice su me zabavljale, medicinske sestre su mi bile lepe. I pevuio sam. I itao
tu knjigu. Bilo mi je bolje tako. Sad sam u depu imao putopise Crnjanskog, i bio sam putnik sa mukom u sebi i tapom
u desnoj ruci, koji se vue ulicom.
Seo sam u jedan kafe da odmorim noge koje su se umorile, i stopala koja se nisu umorila, poto nisu ni uestvovala
u zamaranju. I meni nije bilo muka zbog njih, meni je bilo
muka od mene. I onda sam itao tu knjiicu u 20.25h i kao
uio francuski jezik. I odmah preao na rubriku komplimenti i tiho izgovarao te rei, trudio se da bar lii na francuski
kakav sam znao iz filmova. Bio sam an Gaben. I povremeno
Belmondo. A onda je naila jedna devojka, prodavala je knjigu
Miroslava Mandia. Knjiga, ali u formi obine dnevne novine.
Uf, kako sam se obradovao! Kupio sam. Upoznao sam se sa
tom devojkom, Brankom, i bilo mi je bolje. Zaboravio sam na
stopala. Miroslav Mandi. Koliko je taj ovek meni pomogao

210

pre petnaestak godina! Pa i dalje. Neopisivo mi je pomogao.

Do stida neopisivo. Tako da o tome mogu samo da utim.

14. januar petak

Danas je roendan Vasi Marinkoviu, sinu Mire i Zorana,
mojih prijatelja, i nekadanjih komija, i tako da danas imam
zadatak. Moram da mu kupim loptu. To je jedna stvar koju
moram da uinim. Tako da imam zadatak za danas. A to je
velika stvar za mene. Ba onoliko koliko mi je i lopta bila velika stvar kad sam imao godina koliko Vasa ima danas. Fudbal.
Najvanija stvar mog detinjstva. Sve drugo je dolo mnogo,
mnogo kasnije. Prvo fudbal pa sve drugo. Donatan Riman.
Posle fudbala je dola muzika. Izmeu ostalog i Donatan
Riman. I onda sluam to, zbog Vase. I poruujem mu: Dragi
Vaso, loptu i muziku, to ti elim celog ivota, da uiva u
tome! Sad je tano 11.05h i pun sam elja i zadataka. To ne
moe biti loe.
U 12.25h idem u prodavnicu da kupim pavlaku i cigarete,
i urim. I sretnem Mikija Japanca. Nekada je iveo u istoj zgradi. Bio je talentovan golman. Kao mladi, branio je u nekim
klubovima, bio je roen za to. udesno je hvatao lopte, i leteo
kroz vazduh. Ne znam zato je odustao od toga. Posle je
postao glumac u pornografskim filmovima, domaim. Delio je
te kasete po kraju, nekima je i prodavao. Nisam ga nikada
video u akciji, nisam gledao ni jedan film u kojem je glumio.
Video sam jednom samo omot jedne od kaseta, zaboravio sam
naslov filma. Video sam ga golog sa nekom debelom enom,
u krevetu. Oralni seks, tako neto. Nisam imao elju da
gledam Mikija Japanca kako vodi ljubav sa debelom enom,
nemam nita protiv pornografskih filmova, ali njega da
gledam, nisam mogao. I sad me video sa tapom i uhvatio me
za ruku i onda su usledila ona pitanja ta se desilo, a mene
izluuje kad me neko uhvati za ruku i ne puta me. Kratko
sam rekao da imam probleme sa nogama i otrgao ruku. Onda
je on rekao kako nekome ko to si ti to da se desi i ponovo
me uhvatio za nadlakticu. Onda sam ja rekao pa eto deava
se i opet se otrgao. Onda je on rekao da ne moe da veruje
da se to desilo i opet me uhvatio za ruku. Onda sam ja rekao
da mi pusti ruku. Onda mi je on pustio ruku. I onda sam ja

211

rekao aj zdravo i otiao u prodavnicu. Ruka mi je bila

osloboena. Nije lo taj tip Miki Japanac, ali mi je bolje kad
me niko ne dri za ruku. I kupio sam pavlaku. To mi je trebalo za ruak.
itao sam u 15.15h, leao na krevetu i itao, ali misli su
mi bile u nogama, i u elji da odem s njima daleko. I psovao
sam. Nije se moglo daleko s takvim nogama. Jebem ti vie ove
noge, psovao sam u sebi, i zaspao. Punog psovki odneo me
san. Tamo mi je bilo bolje.

15. januar subota

Sneg. Ogromne, krupne pahulje, koje se istope jo u vazduhu. A one koje i padnu negde, nestanu. Nita od njih ne
ostane. ak ni ta voda od koje su nastale. To je zato to je
preko nule u 9.15h. Ali lepo izgledaju u vazduhu, dok padaju
ka zemlji, bar to. I ako te to zanima, da, jeste, mislim na tebe,
ne zbog snega, nego i inae. Onako.
Naletim na mladia i devojku na istom mestu, na uglu
Resavske i Kralja Milana, kao i pre neki dan, i nisam siguran,
ali mislim da je bilo i u isto vreme, u 20.30h. Mladi mi je tada
traio novac i rekao da su on i devojka ostali bez iega i da
nemaju za kartu do Novog Sada. Devojka je stajala iza njega,
u kratkoj bundici prekrtenih ruku na grudima, i tankim
mravim nogama cupkala je u mestu. Mladi, visok i kratko
podian, imao je akcenat kakvim govore ljudi iz Vojvodine,
ispijenog i roavog lica. Nije bio ubedljiv dok je to tada govorio. Novac im je bio potreban za neto drugo. To je ono to se
zove ickanje love na oku. Neku priu mora da ima kad
prilazi ljudima i trai novac. On je tada imao tu priu.
Koristio je svoj vojvoanski akcenat. Video sam ga kako pria
sa nekim ljudima na trotoaru, verovatno pria ono isto to je
i meni priao pre neko vee. Dao sam mu tada neto novca,
sitni koji sam imao u depu. Zahvalio se. Sada je radio to isto.
I devojka je priala sa nekim drugim ljudima. Smenjivali su se.
Ne znam da li su imali drugu priu za ovo vee. Krenuo je ka
meni, taj mladi, i stao. Setio me se. Prepoznao me je. Zbog
tapa, sigurno. Pogledao sam ga, i jeste, uhvatio sam mu onaj
pogled, onaj kad si siguran da te je taj neko prepoznao. Nije

212

mi priao. I devojka je spustila pogled na dole. Moda, pomislio sam, da je priao i rekao: Ej, slagali smo te ono vee, ne
treba nam novac za kartu do Novog Sada, treba nam za pie,
moda bih mu opet dao neki sitni. Ali moda. Ne znam.
Moda im treba i za drogu, nemam pojma. Ja svakako nisam
od onih koji moe da im kae: Nemojte to, to ne valja. Ili
moda ba ja treba to da im kaem. Ko zna. Nemam pojma.
Tako se zavrilo sve to, taj na susret. Ono to je sigurno trebalo da im kaem je da promene oak. To ne bi bio lo savet,
ali to je udno, i oni koji ickaju novac imaju svoja mesta,
valjda su to nekako odredili, procenili, da je tu, ba na tom
oku dobro, isplativo. Jer, u svakom sluaju, pre ili kasnije, na
njihovo mesto doi e neko drugi, i raditi to isto.
Tano u 22.27h moja nasmejana prijateljica iz Italije mi
poruuje da se najela dobre klope sa puno belog luka i ja joj
kaem da i ja volim klopu kad ima puno belog luka i ona mi
poruuje: Pa navali, ta eka! Imali smo o mnogo emu da
priamo, ali je najbitnije da smo se najeli belog luka! I da nam
je komunikacija jo bolja! I posluam je. Pojedem jedan en
belog luka sa margarinom i crnim hlebom. A sluam je i inae,
rekla mi je da pijem to vie vode, a naroito ujutru, na prazan
stomak. I onda svakog jutra popijem pola litre vode. Dobro je
sluati dobre ljude. Kad ti kaem.

16. januar nedelja

Jato gavranova leti, u krug, iznad visokog krana kod jedne
graevine. Taj deo, inae mutnog neba, tamni se od njih. Lete
oko tog krana, visoko u vazduhu. Hladno je. Gledam ih kako
lete. Ne znam zato ba tu. ta ih je dovelo ba na to mesto,
ba iznad tog krana, nepominog, jer danas je nedelja, niko ne
radi na toj graevini. U 8.40h gledam ba to, a onda neto
primetim i pomislim: a to ja uvek nakrivim glavu kad se u
neto zagledam? to to radim?
Spreman sam da odem. Ali ne daleko. A i to je neto. Za
poetak. I za poetak, pogledam na sat, i u 11.45h vidim da
kasnim. Treba da odnesem kasetofon, star sigurno dvadesetak
godina, nasvirao se, i ne radi odavno, ali naao sam oveka
kojem treba zbog nekih delova, i dogovorili smo se za danas,

213

da mu donesem u podne. I brzo spakujem kasetofon u veliku

kesu i izaem iz stana, i doem do taksi stanice i uem u vozilo, i ena mi kae dobar dan. Nema mnogo ena taksista,
barem ne u Beogradu. itala je knjigu, i kad sam se smestio,
skinula je naoare i knjigu stavila u pored sedita. Kesu sa
kasetofonom sam spustio izmeu nogu. Priali smo. Rekla je
da najvie voli da radi nedeljom, nema guve u saobraaju, i
nema mnogo posla, i moe da ita a usput, kad neko naleti,
zaradi neto novca, i odmori se tako, nedeljom. Radi, ita, zaradi, odmori se. Obina ena, taksistkinja, radi svoj posao. I
stignemo do parka Manje i tu izaem. ovek me eka, izvinim mu se za kanjenje, pogleda kasetofon na klupi u parku,
otvori ga, zatvori i kae:
Hiljadu dinara i disk sa muzikom po tvom izboru.
Hiljadu dinara i dva diska-odgovorim.
Moe kae to posle kraeg razmiljanja.
Uzmem hiljadu dinara i on otvori svoju torbu sa diskovima. Nije bio neki izbor, ali uzmem muziku Erika Satia i crnake duhovne pesme koje peva Elvis Prisli. im sam uzeo taj
drugi disk poeo sam da zviduem melodiju koju i inae
esto zvidim, a to je pesma koju sam video da je ima i na tom
disku: Youll Never Walk Alone. I uzeo sam i hiljadu dinara,
koje sam potroio na jo muzike, kod prodavaca piratskih
izdanja. Bile su dve policijske racije dok sam se tuda muvao,
na toj crnoj pijaci, a jedan prodavac mi je rekao da su ve
bile tri pre podne. Policija je bila uporna, i prodavci takoe, to
je protivzakonito ali ja ne mogu da navijam za policiju.
Obavio sam ono to sam imao i pevuio Youll Never Walk
Alone, tu staru, tanu i dobru pesmu, koju pevaju i navijai
fudbalskog kluba Liverpul, i kada tim gubi i kada dobija, to je
i smisao te pesme, ja nisam fudbalski navija, ja je pevam za
sebe i za ljude koje volim. Tako je i sa fudbalom, nikad nisam
bio navija klubova, i kad sam igrao fudbal i posle, uvek sam
navijao za pojedine fudbalere, od najranijeg detinjstva: Johan
Krojf, Dragan Daji, Keni Dalgli, Jovan Kule Aimovi, Miel
Platini, Vladimir Petrovi Pion, Artur Antunes de Koimbra
Ziko, Safet Sui, Enco Franeskoli, Miodrag Belodedi, Dijego
Armando Maradona, Alen Boki, Pol Gaskojn... i da ne nabrajam vie, da zavrim sa jednim koji jo igra, najvei kojeg sam
ikad gledao, majstor, Zinedin Zidan. Uitelj, kako za njega
kae Pele, kojeg nikad nisam gledao, ali eto, to je srea kad voli neto kao to ja volim fudbal pa si u prilici da prati jednog

214

majstora u onome to i sam voli. Lepo. Toliko o fudbalu. Toliko

i o toj pesmi, koju zviduem i pevuim, dok se vraam kui.
Idem ulicom Kralja Milana, hladno je, retki prolaznici,
smrzavaju se kao i ja, i vidim jedan automobil kako dolazi iz
pravca Terazija, velikom brzinom, i posle par sekundi, desnim
retrovizorom zakai jednu devojku koja stoji na trotoaru, i
devojka pada, i retrovizor odleti i otkotrlja se, onaj automobil
se nije zaustavio, voza je pobegao, devojka je leala na boku,
preao sam ulicu, pritrala su jo dvojica mukaraca i jedan
taksista je izaao iz svog vozila, pridigli smo devojku, namestili je da sedne na sims izloga prodavnice na tom oku, devojka je bila prestravljena, nije mogla da govori, irom otvorene oi i nepomian pogled, niko nije video registarski broj tog
automobila, svi koji smo se zatekli ba tu, tada, u tom trenutku, svima nam je pogled otiao na nju, na tu devojku,
automobil je odjurio, ubrzo je stigao policajac, ne, niko nije
video broj vozila, samo model i boju, devojka se nije pomerala, nije ni menjala svoj ukoeni prestravljen pogled, nije
nita govorila, ubrzo se okupilo jo ljudi, stigla su ambulantna kola, odvezli su devojku, neki ljudi su ostali na tom mestu,
komentarisali su, bilo je osam sati uvee, nisam mogao nita
da mislim, samo sam otiao odatle...

17. januar ponedeljak

Devet je sati i danas idem na kontrolu kod doktorke. I ja
pomislim da li treba da uradim neke pripreme, jer ako mi kae
neto to ne bih da ujem, moe da mi bude loe, ali ne znam
koje pripreme mogu da uradim i onda pomislim da je i ovo
malo to sam do sada uradio u ivotu, dobrog ili loeg, svejedno, sasvim dovoljno da budem pripremljen za bilo ta to
doktorka moe da kae. I takav odem u bolnicu. Popnem se uz
stepenice, taj miris, boje zidova, dok sam sedeo u kolicima,
pre est meseci, zapamtio sam sve to. Prolazim kroz hodnik i
vrata od nekih soba su otvorena, vidim ljude kako lee, vidim
njihove gole noge kako vire iz kreveta, sretnem momka koji
me je gurao dok sam sedeo u kolicima, po bolnici, vodio na
preglede i ispitivanja, skoro mesec dana, i sad me nije prepoznao. Nisam to ni oekivao, ne moe mu biti lako da zapamti
svakog pacijenta. Onda se setio, iznenada, i obradovao se.

215

Video me je kako mu prilazim i kako stojim pred njim, i rukovali smo se. A onda se pojavila i doktorka. Ona me je, naravno, prepoznala. I ona je bila nasmejana. Pa sam i ja bio nasmejan na kraju. A nisam bio u poetku. I onda smo doktorka
i ja popriali, i ona me je pregledala, postavljala je pitanja i ja
sam odgovarao. Stopala, to je jedini problem. Tabani. I onda
doktorka kae:
Nemoj vie injekcije, samo magnezijum, vitamine,
tablete koje sam ti rekla, i doi 25. januara i onda emo sve da
vidimo, srediemo to.
Ja zapiem taj datum u sveicu, i izaem iz bolnice. I stanem ispred bolnice. Znai: jo ekanja. Znai: i dalje sve isto.
Znai: nemam pojma gde da idem sada a iao bih negde to
dalje od te bolnice. Znai: na beogradsku elezniku stanicu,
nema druge. Da gledam vozove. I donesem odluku da provedem tano sat vremena na eleznikoj stanici i da napiem
pesmu koja se zove:

JEDAN SAT GLEDANJA VOZOVA

I SPREMANJA NA PUT
Tano je 13.00h i sedim na metalnoj stolici,
na peronu eleznike stanice, hladno je, suvo i bez vetra,
ali hladno,
ima puno policajaca, smrzavaju se i oni, stoje i cupkaju,
uje se enski glas preko razglasa:
Ekspresni voz broj 418 za Vinkovce i Minhen,
polazi sa drugog koloseka u 13.35h,
sedim i piem ovo, prsti mi se smrzavaju, stie mi poruka
od nasmejane prijateljice iz Italije i pita me kako sam,
brine se, i ja joj napiem ta trenutno radim,
i ona me moli da se ne smrzavam i da odem odatle,
sa te odvratne stanice, brine se rekoh, ali poruujem joj
da ne mogu, da mi se sad ba ovo radi,
a stanica jeste odvratna, prekidam pisanje i
odlazim do klozeta, i platim deset dinara, i
uem u taj smrad, jeziv smrad, otkopam lic,
nagnem se nad pisoar i tip stoji pored mene i
gleda u pravcu mog penisa i ja ga pogledam i
on skloni pogled sa mog penisa ali me zato pogleda u oi,
kakvo lice, jezivo, kao i taj smrad klozeta,

216

i ja vratim svoj pogled na svoj penis,

a i on ponovo vrati svoj pogled na moj penis,
i ja se pomokrih u taj pisoar, i zakopavam lic,
i opet pogledam tog tipa, on nije ni mokrio,
buljio je u mene, i ja ne izdrah:
Pa, jebem ti, je l ti sad bolje, jesi se nagledao?
onda se on zbuni, i ode, a meni psovke ispune mozak,
samo to, te psovke, i izaem iz tog klozeta,
kupim flaicu soka i vratim se na onu istu metalnu stolicu,
nastavim da piem, prsti poinju da mi se koe,
ljudi ekaju na svoj voz, neki stoje sa torbama,
drugi se etaju, hladno je, jedino ja sedim i
ne ekam voz, ekam 14.00h i ujem isti enski glas
sa razglasa:
Ekspresni voz za Ni i Skoplje polazi u 14.00h,
jedna ena vue kofer, putuje, a onda
stigne voz iz Bijelog Polja i izlaze putnici,
svi nose neto sa sobom, torbe i kese,
jedna ena u tirkiznoj bundi se izdvaja od ostalih,
ta boja, dreava, ta njena bunda, tirkizna,
odjekne kao prodoran zviduk,
iznenada, to je izdvaja,
i ispijem sok, i popuim jednu cigaretu,
sad je ve vreme, tano je 14.00h, voz za Ni i Skoplje
polazi na vreme, i ja ustajem sa stolice, prolo je sat vremena,
i uem u automat za fotografisanje i ubacim novanicu i
izae moja fotografija
kao dokaz moje elje i volje i potrebe za ljubavlju i
putovanjem i za svim onim to elim i
za zdravim tabanima, koji e me odvesti,
tamo.
Da. Ba tamo.
U 14.45h ulazim u stan. Smrzao sam se. Putam muziku.
Neka tako bude zauvek. Nigde i nikad bez muzike.

18. januar utorak

Tri izgubljene rukavice. Prva u Duanovoj ulici, druga u
Jevrevskoj, trea u Dositejevoj. Za tako kratko vreme, ak tri
rukavice, na tako malom potezu, na Dorolu. A moram da

217

gledam gde hodam, gde gazim, i onda nailazim na svata. Pa

brojim to to vidim. Zanimam se. U 12.30h uem u kafe Street
da popijem zeleni aj i koka kolu. Ta kombinacija mi prija.
Kad sam u tom kraju, uvek uem u taj kafe. Tu nije loe. Niko
me ne gui. Popriam malo sa Zlajom, momkom koji tu radi,
onda mi on donese novine da itam, ako hou, poto on mora
da ide, ima obaveze. A ja sam prestao da itam novine, samo
prelistavam, i bacam pogled na naslove i to bude stvarno
baen pogled. A onda naletim na vest da su u Beogradu gostovali Dervii plesa, sledbenici dervikog reda Mevlevija, i
pie u novinama da je bilo lepo gledati ih i sluati tu muziku.
To je bila lepa vest. Sve drugo, nita. Mevlana Delaludin
Rumi, uitelj, pesnik i filozof iz 13. veka, lepo je rekao, jo
tada: Doi! Doi ko god da si, ne mari i ako si nevernik, ne
mari i ako si posrnuo hiljadu puta. Doi! Doi ko god da si!
Jer ovo nisu vrata beznaa, doi, takav kakav si! A to vai i
sada. Sve to.
U Makedonskoj ulici, ba u ulazu u jednu zgradu, u
14.10h, ljube se mladi i devojka. vrsto zagrljeni. Ljube se
kao nikada pre, tako izgledaju. Ne isputaju jedno drugo iz
zagrljaja. Mladievo lice ne vidim, ali vidim lice te devojke, i
dok se ljubi onda muri, a kad se ne ljube, gleda u njega, u
mladieve oi. Sad, to je taj trenutak, jedno drugom su sve na
ovom svetu. Tako izgledaju. I tako jeste, ali u tom trenutku.
Ono dalje, to sledi, bie slino onome to je prethodilo. I
zove se ivot.
No je i ne mislim ni na ta posebno. Nema razloga ni da
mislim. Ne znam kako se uneti i sav se predati odmaranju.
Oputanju. Nikada to nisam znao. A da lenstvujem, da, naravno, to mi je oduvek ilo od ruke. I jo u ovo neko vreme, u
pono, ispod jorgana. Da zurim u plafon. To umem. Odlino.

19. januar sreda

Probudim se u deset do sedam i pitam te sasvim jasno:
koliko si sigurniji kad ti ivot lii na ivot nekog drugog?
Nekog ko ivi kao i ti? Video si to u zatvoru, svi ivite isto, svi
ste isti, i u poetku ti bude teko, ali ti se navikne pa ti bude
lake, i preivi jer se navikne, a navikne se da bi preiveo,

218

jer si samo tako sigurniji. A kad izae, podrazumeva se da je

bilo teko. A onda, video si to i u bolnici, u poetku isto teko,
i isto se navikne, isto se vue hodnicima, guta lekove, pije
ajeve, trpi bolove, pored tebe su oni koji rade to isto, i ti si
siguran, svi ste tu u istom, i bolje vam je kad ste isti, jer kako
drugaije. A u sebi misli: e, ali napolju... I u vojsci, isto. E, ali
napolju... A onda, kad izae, i napolju isto. Preduzea, kompanije, kancelarije, poslovi... Koliko si siguran kad zna da
ivi i radi slino kao i onaj neko koji to isto ivi i radi?
Ustani, i skreni, desno, levo, idi negde, ta drugo sad da ti
kaem, ovog jutra?
Prvo sam stao na noge, klimave noge, atrofiranih miia.
Pa onda napravio par koraka, pa stao, naslonjen na spravu
koja je imala male tokove, i koju sam gurao. Pa sam se tako
odmarao. Pa sam onda hodao malo vie, sa tom spravom. Pa
sam poeo da pravim korake bez nje, ali sa tapom. Pa sam
onda napravio nekoliko koraka bez tapa. Pa sam se odmarao.
Pa sam onda krenuo u etnje, sa tapom. I etao sam se. Sve
vie. Bile su to terapeutske etnje, i takmienje sa samim sobom. Pa su se te etnje pretvorile u obavezu, potrebu, sasvim
prirodnu potrebu. U obavljanje toga, u etanje. I iz te prirodne
potrebe, nastala je ljubav. Velika ljubav. Prema etanju. Ne
mogu rei da je to neto najlepe to postoji. Ali svakako
mogu rei, sasvim siguran, da je neopisivo lepo. Ne mogu da
to ne kaem, ba tako. Neopisivo. Kad eta, sa tapom ili bez
njega, daleko od kue...
... i u 15.10h doetam do jednog oka, i iz jedne ulice
skrenem u drugu, i tu se setim da je tu stanovala, a moda jo
uvek i stanuje, jedna devojka, ovee al sam je voleo, ba
tako, ili bio zaljubljen, nemam pojma, i ovee, al sam je zaboravio, i to skroz, i da nisam sad sluajno uao u ovu njenu
ulicu, ko zna kad bih se nje setio. Eto, vidi kako to ide, kad
ide. Imala je predivne grudi i usta.

20. januar etvrtak

Kad je oblano, oblano je. I nema druge. Zato ti budi
vedar i spasi nekog kome sunce treba.

219

U 18.10h proem pored zgrade na Crvenom krstu i vidim

prozor od kupatila, mali prozor, malo kupatilo, mali stan, tu
sam nekad iveo. Ali vie ne ivim tu. I neu vie nikada. I kao
da nisam ni iveo. A jesam. Pamtim i broj telefona tog stana,
ali to je jedino to sam zapamtio a da mi nije mutno. Sve
drugo mi je mutno, kad je taj stan u pitanju, i moj ivot u
njemu, i ivot uopte, i ta ena koja mi je izdavala taj stan, sve
mi je mutno, i ja to ostavim tako, spustim u sebe, kao fasciklu,
na kojoj pie: Mulj.
U 21.15h neu da jedem. Ne moram. I neu.

220

Olivera Nikolova

ROSICINE LUTKE
Rosica je ve poznavala vei dio ulica Sofije, iako je sad
njena putanja kretanja uglavnom bila usmjerena ka Pirotskoj
ulici. Kad je od gazde Raida dva-tri puta dobila slobodan
izlazak, uspjela je da poe do Konjovice, a jednom i do Jubunara da vidi da li se neto promijenilo otkad su ona i Andon
napustili ovaj sofijski kvart. Od dana kad je prije deset godina
ponovo zakoraila u kafanu Ciganski car, ne znajui zapravo kud da ode, njeni strahovi nisu vie bili isti. Tumarala je
tada cijelo prijepodne i popodne po nepoznatim ulicama
Sofije i, iako ni ovog puta nije dozvolila da joj suze tope lice
pred oima ljudi koji su je gledali, kad ju je veernja hladnoa
donijela u Grobarsku ulicu, gotovo instinktom ivotinje u
potrazi za toplom jazbinom osjetila je da mora tu da ostane
ako eli da preivi zimu. Sva njena ula navijala su za to da
ostane u Raidovoj kafani. ak i da se Magda nije zauzela kod
Raida da je zadri kao pomonicu u kuhinji, ona bi se uurila u upi ili pod nadstrenicom u dvoritu, ili ak u slami
kraj male bijele koze koja ju je tad umiljato lizala svojim
crvenim jezikom. Strah ju je bio paralisao: nije znala da
misli. Samo je jedna mala svjetiljka treperila u njoj. Da li je to
bila misao, enja ili strah da Andona sasvim ne izgubi? Iako
je ona od njega pobjegla, ta svjetiljka je trepetom svjetlucala:
jednog e dana moda Andon ipak svratiti u kafanu Ciganski
car? A gdje bi na drugo mjesto ako ne ovdje? Ovdje e je
najlake pronai: a i ona e njega u Ciganskom caru najlake
sresti. Njihovi su se putevi najsigurnije ovdje mogli ukrstiti.
Prole su godine dok Rosica u sebi nije smirila i uaurila
taj dugo sanjani susret s Andonom. Male bijele koze vie nije
bilo: gosti nisu traili mlijeko, nego rakiju i pivo, a Rajo,
Magdina beba, izrastao je u trkljastog i prgavog iljega, koji
mlijeko nije htio ni da pomirie. U unutranjem dvoritu Ciganskog cara sad su drali svinju, koja je po itav dan groktala i rila po svinjcu, a njen smrad je zapahivao jo vie nou,
kad se sve smirivalo i kad bi se Rosica privila uz Rajeta da bi
ga mogla protresti im on u svojim stranim snovima zacijue
poput Raidove svinje.

Sa makedonskog preveo
Nenad Vujadinovi

221

Rosica je sad imala dvadeset i sedam godina. Da li su njene stare strahove zamijenili novi? U Buinu i Prilepu imala je
otvorene neprijatelje; u Kuevitu je znala da su se pritajili
samo zbog potovanja prema majci Stojni Bojkievoj; kod
Nataniala su joj oduzeli spokoj, zato to, onako zbunjena, nije
uspjela da pronae nain na koji treba da se ponaa. Kako je
prolazilo vrijeme, sve je jasnije sagledavala da ljudi nisu
spremni da je potede nevolja samo zato to nije stalno bila
prisutna. Ljudi su prvo bili dobri, zakljuila je, ali budui da
su nosili u sebi nekakvu zlu klicu slinu korovu, dozvoljavali
su s vremena na vrijeme da ih ta klica savlada: ak i kad su bili
ubijeeni da govore istinu. to samo dokazuje da ni istina nije
uvijek korisna. Rosica se, na primjer, plaila i Raida. Ali da li
moe da se kae da Raid nije bio dobar? On se na neki nain
bio odrekao nje, iako je ona bila novo lice u njegovom svijetu, pritom i lice koje nije moglo da prepriava njegove budalatine. Ali bio je odustao i od Magde. I to iz razloga koje jedan
uliar njegove sorte moda i ne moe lako da razumije. Magda
je dola u kafanu nosei pozdrav od jednog kresnenskog
vojvode od kojeg on nije imao mira to je razumljivo. Ali
beba koju je Magda donijela sa sobom i koju je tako dirljivo
privijala uz grudi, sa svim tim njenim natopljenim krpama
koje su se cijedile, to dijete je pokosilo djeaka u Raidovoj
dui: njegovo djetinjstvo, koje je pamtilo samo ozebla stopala,
glad i grubosti. Ukoio se pred slikom majinstva i ostavio
Magdu na miru. Uz Rosicu je, pak, uspio dva-tri puta da legne,
da je valavi, gotovo s gaenjem kripei zubima oko njenih
krupnih butina koje su mukom vritale u tom ponienju: on
je gotovo jasno mogao da uje to vritanje, ali nemoan da
uini neto drugo, u njenoj je nijemosti ipak nalazio slasni
izvor svojih divljanja. Njegova tajna tonula je u dubok bunar,
mrak je zauvijek pokrivao, barem je u to Raid bio uvjeren. Ali
nije izdrao pred Rosicinom trpeljivou: ukoeno zagledana
u tavanske grede, ta gromada od kostiju, mesa i stopala, nije
mrdala, nije pokazivala razumijevanje za njegovu muku, njena nijemost ga je osuivala s neshvaenim prezirom koji mu
je dotad bio nepoznat i koji ga je sad paralisao. Njegove su
kurve vikale, glumile strast, gurale njegove prljave prste u sebe
i previjale se kao zmije u njegovim apama: to je ipak bilo
neto za jadnog Raida kome su beonjae ve krvarile. Nije
znao da je ba patnja koja je pritom izbijala iz svake njegove
pore bila jedina stvar koja je Rosicu mogla uiniti strpljivom i

222

naizgled pokornom. Kad bi je na kraju, utirajui je, izgurao

na stepenite, nadajui se da e i to neke oi primijetiti, zatvarao bi se u sobicu nad krmom i plakao glasno, a Rosica i
Magda bi, zagrljene u susjednoj sobici, treperei iekivale njegovo smirivanje, koje je ubrzo prelazilo u hrapavo hrkanje.
Postojali su, uistinu, strahovi koji su za Rosicu vremenom
postali nevani: na primjer, strah od nepoznatih ulica. Ba u
to vrijeme kad je napravila Andonovu lutku, a potom ubrzo i
ostala bez nje, budui da ju je odmah prodala, enja da izae
sama u neku sofijsku ulicu kojom je prolazila s Andonom,
snano je stezala u grudima. Da li je smjela da ode do Jubunara, a moda i da zaviri iza ugla Srednje Gore? Da vidi hoe
li Andon sluajno izai iz Kristinine kue, ako je promijenio
odluku i rijeio da ostane kod nje? Jer je poslije izvjesnog vremena posumnjala da je Andonov odlazak moda bio samo
pretvaranje s ciljem da, u stvari, ona ode, kako bi Andon i
Kristina uspjeli da se oslobode njenog prisustva. Napravila je
jo jednu Andonovu lutku, ali je i nju ubrzo prodala jer je bila
veoma lijepa. Zatim je napravila jo jednu, pa jo jednu; svaka
je postajala sve ljepa od prethodne, kao to se i enja umnoavala, ne nalazei smiraj: sve su se lutke brzo prodavale i
ostala bi bez ijedne da nije odluila da posljednju zadri za
sebe i da je sakrije ispod slamarice. Ipak, Magda je otkrila tu
lutku, slatko razvukavi osmijeh na svom tamnom licu. to je
Magda mogla razumjeti? Koliko je ona mogla da prodre u
Rosicinu duu? Rosica je pravila svoje lutke nou, dok je
Magda, uspavljujui Rajeta na drugom krevetu, i sama tonula u san, polako, s oputanjem koje je za Rosicu bilo skoro
nedostino i na kome nije smjela da joj zavidi.
Ona je ukoeno posmatrala ljude koje je susretala. Da li je
mislila da to radi samo zato da bi lake oblikovala lica lutaka
koje je pravila nou? Zaista, kad god bi joj se ukazala mogunost, ve je bez straha htjela da prolazi ulicama u kojima
je znala da e sresti Makedonce. Da li se pitala zato je tijelo
vue prema njima, iako je teko mogla da im kae neto o sebi,
ili o Magdi? Konjovica je bila prepuna izbjeglih Makedonaca,
kao i Jubunar: mala djeca roena proteklih godina prljala su
se u praini, prskala se crpaljkama s iskrivljenim ruicama,
ukala odrpane lopte dok su stojei grizla parad hljeba namazana mau i posuta alevom paprikom. Rosica bi se zagledala u lica ena koje su, kao i u Makedoniji, sjedile na velikom
kamenju pred nakrivljenim kuicama od erpia, blata i ivog

223

krea; svaale se na svom jeziku, klele na bugarskom, blagosiljale na crkvenoslovenskom. One su ipak vie od svojih mueva urile da se stope s novom sredinom. Bile su zagledane u
bugarske gradske ene, koje bi suretale na pijaci, u prodavnicama, u Vitokoj: za njima se irio miris ruinog ulja i istoe,
miris koji je zavodio njihove mueve, a njih vraao u erize
sela iz kojih su ponijele sve to ih je sad poniavalo. Muevi
su im okapavali u Ciganskom caru, lokali na veresiju, tukli
se ni za ta, umetali pogrene bugarske izraze u svoj dijalekat,
bistrili politiku i napregnuto ekali da ih neko pokupi u etu
koja e biti ubaena u Makedoniju s krajnje nejasnim ciljevima i sa samo jednim jasnim otimanjem. Ti su muevi, sigurni u sebe, junaki obarali na lea umiljene Bugarke, kooperei se makedonskim alatom ali nautrb svojih ena,
onih koje su u sebi prezirali, istovremeno ne dozvoljavajui ni
pas da im se priblii i tuno otkrivajui svoju e za nekakvim
sigurnim posjedovanjem, kakvo su imali kod kue. Oni vie
nisu imali nita, a i njihova djeca ne bi imala nita da se nisu
potrudila da to dobiju to prije, ovdje.
Ali bar jednom nedjeljno Rosica je ila i do Pirotske ulice
i tamo sretala ista lica Makedonaca kao i u Ciganskom caru.
Bili su u nekakvom grozniavom iekivanju koje ih je iscrpljivalo, isticali su svoje neodmjereno junatvo, ne mirei se s
tim da ga neko smatra beskorisnim. Na Pirotskoj, izmeu
Sofronija i Antima Prvog, u dvije stolarske radionice koje
su drali Makedonci, bar se radilo: vikali su, alili se, ali dok su
strugali daske pjevali su, bez obzira na to to bi na kraju dana
neki od njih zavravali u suzama u Ciganskom caru. Pekara,
pet metara dalje, pa prodavnica za sitne stvari, na kraju i
duan za anterije svaki od njih kao odraz naputenog gnijezda i protivrjenih sjeanja. inilo se da postoje ba zbog
inata tog neodmjerenog junatva koje nije priznavalo svoju
beskorisnost. Ali u duanu za anterije, kraj majstora Sofre,
Rosica je nalazila neiscrpno bogatstvo komadia krpica za
svoje lutke: ono je bilo dokaz mudrosti o bogatstvu koje je
najee nevidljivo. U ove dvije stolarske radionice, meusobno povezane, Vasil Glavinov i Vele Markov poodavno su
joj na derbangu oblikovali tijela koja je ona ranije punila
slamom. Jo jedan dokaz, eto, protiv beskorisnosti koju su i
ovi ljudi odricali. Nekad bi im iz zahvalnosti pospremila
radionice, nekad bi im samo izbacila smee koje su oni gurali
u oak. Opirali su se, kobajagi im je bilo neprijatno to im

224

ona pomae, ali njihovo opiranje, Rosica je to znala, bilo je

ono bratsko opiranje koje se ipak preputa pomoi, i koje njome biva usreeno, pamtei je bez nelagodnosti. Tako se Rosica
vraala iz Pirotske, ne samo s cekerom punim darova, nego i
sa puno slika i misli u svojoj glavi, koje su je ispunjavale.
Njena nezasitost za susrete s Makedoncima bila je vidljiva:
jedva bi doekala da opet sretne lica koja su grevito lagala
sebe o postignutoj srei. Zar nisu mogli da vide da je ta srea
bila, u sutini, srea iekivanja? Njene bi ceduljice, samo pri
jednom susretu sa njima, nestajale iz depia u kojima ih je
uvala zajedno sa olovkom. Za Andona joj ne bi bile potrebne
ni ceduljice, ni olovka, esto je pomiljala. Da li je i on ivio
u slinom iekivanju? Gdje je bio sad? Da li je srean? Zastala
bi nasred ulice, zaneseno se zagledavi u neku sitnicu, i kad bi
ljudi pogledali u ovu smijenu rasijanost krupne djevojke, ona
bi i sama poela da lii na Makedonce koje je poznavala: ne
priznajui strah koji duboko drijema u njoj i pokuavajui da
samo u mati dosegne neto nalik na sreu.
Tek kad bi uvee epenci zatvorili Ciganskog cara,
Rosica bi poinjala da isti kafanu. Gajbe s ispranjenim
flaama piva, natrpane jedna preko druge u blatu do svinjca,
opasno bi se klatile od Rosicine urbe; a svinja, koja je ve
dobro poznavala njen teak korak, groktala je pospano na
svaki tresak izlaznih vrata. Zveckalo je staklo u limenom
sudoperu svaki put kad ga zapljusne voda iz kofe, cvilile su
daske Ciganskog cara ak i od grebanja metlom, stvrdnuta
praina od blata donesenog na opancima gostiju i potom
ostruganog o nogare kao sluajno, kao nehotice otkidala se
pod Rosicinim zamahom kao srasli liaj sa kamena. Odjekivala
bi cijela kafana dok ona ne odlui da je sve u redu i da konano moe da se popne stepenicama, gasei fenjer pred vratima i lampe u unutranjosti kafane, duvajui pobono u plamen - jedino to radei tiho, bez buke. Kako su prolazile godine, postajala je sve bunija, ni nalik tihoj djevojci koja je prije
nekoliko godina u vunenim arapama koraala Sofijom. Gazda
Raid je u svojoj sobici uzdranim trepetom oekivao njeno
smirivanje: da pored njega nije bila nova kelnerica koja mu je
brzo postala ljubavnica ali ljubavnica koja strpljenjem mae
kao barjakom za juri, oekujui medalje i za najmanje pobjede gazda Raid bi imao vremena da Rosicinu bunost
objanjava sokovima tijela koji ba uvee, a potom i nou,
postaju istinski otrovi za svako usamljeno bie. Samo Rajo je

225

vidio Rosicu istinski smirenu: dok se uspavljivao u za njega

nametenoj postelji, ona je tiho i paljivo iz kartonske kutije
vadila svoje krpice i drvena tijela napravljena na drebangu, i s
nekakvom pamunom blagou i osmijehom koji se ne gasi,
klanjala se svojim lutkama, kao pred ikonom. Gazda Raid se
ljutio to ona nou ostaje due od svih, i to mu troi gas koji
on teko i skupo nabavlja. Ulijetao je ponekad divljaki u njihovu sobu i odnosio lampu uz tresak i viku, ali Rajo je s
uenjem primijetio da to Rosici nita ne znai, zato to bi
ona, bilo pod priguenim svjetlom skupljenog fitilja lampe,
bilo u tami, ipak nastavljala da radi prstima, gledajui naprijed u neku drugu svjetlost koja je samo njoj svijetlila.
Otkad je zaproljetilo Rosica je gotovo zamrla od neke
udne siline koja je udarila u njeno tijelo. Vie nije pravila
Andonovu lutku, ali je napravila desetine drugih lutaka s licima ljudi koje je sretala u Pirotskoj ili u Ciganskom caru. To
je, ipak, nije smirilo. Nije shvatala to joj je. Iako premorena,
iako s kostima koje su vapile za odmorom, ona je ostajala
budna do duboko u no, radei, ali i nemirno iekujui. Vraala se mislima u Jubunar, meu sirotinju, i niz Pirotsku, iji
su uglovi uvee bili jarko osvijetljeni malim duaniima.
Ona nije smjela da izlazi uvee, ali je sluala buku radnika koji
su ili kuama, dodirujui u pocijepanim depovima kljueve
svojih siromanih domova od dasaka i kartona. Jedinih koje
su imali. Prodavai leblebija i sjemenki su radili na otvorenom, prosjaci su na emanima kripali tune melodije, gomile
bijednih i nesrenih ljudi, na kraju dana, bez bilo kakve zarade, odlazile su u pohod kafanicama i batama, inei posljednji pokuaj da na sitno prodaju cvijee, pertle za cipele, tapove, pletene arape, kutije sa zalijepljenim puiima... Bilo je
to ponienje koje je boljelo i Rosicu. Otvarala je prozor i
pokuavala da duboko udahne vazduh koji je dolazio s Vitoe,
ali sad su svuda unaokolo uzbueni maori i make oglaavali
proljee, zavijajui, dozivajui, zavodei, i za njih nikakvo
bijedno ponienje nije imalo drugo znaenje. Pokrivala je
Rajeta preko glave: rano je bilo za njega, nije morao to da
osjeti ve sad. Oni su ivjeli za trenutak i za njih se iekivanje nije protezalo u nedogled.
Da je Andon bio pored nje, sigurno bi primijetio da i
njene lutke pokazuju taj nemir. Rosica se smjekala mislei na
to. Moda je Andon ostario za ovih deset godina? Moda je
bio oenjen, moda je imao djecu? Ali to god da se dogodilo

226

s njim, on je za Rosicu imao isto lice, nepromijenjeno, prast

nosi, bradu koju je ekao dok razmilja, blagi plavi pogled:
Andon je postojao zauvijek u lutki koju je ona napravila i koja
se nije mijenjala. Rajo se udio to Rosica svake veeri vadi
ispod slamarice lutku koju stavlja nasuprot sebe i pred kojom
se priprema da radi. Ko je bio model za tu lutku? Ona je ili voljela, ili mrzila ovjeka po ijem je liku lutku napravila? Rajo
je silno vjerovao u to da upravo razgovori koje je Rosica
sluala dolje u kafani najvie mogu da je veu za jedan ili za
drugi lik. Kada je odluila da napravi lutku onog Vasila
Glavinova, momka iz jedne od stolarskih radionica na uglu
Sofronija i Antima Prvog, to nije bilo zbog samog Vasila,
koji je ionako cijele prole jeseni i zime redovno dolazio u
kafanu zajedno s drugim kalfama, zidarima, ciglarskim radnicima, i koji je utljivo srkao toplu kembe-orbu, dodajui
kaiku i ciganima-kovaima, koji su kraj njega lakomo udisali
paru. Nije to bilo zbog samog Vasila, i ne tada, ve onda kad
ga je ula kako govori, kako kazuje o sebi, ali i o drugima. to
misli o njima, to bi im preporuio. Rajo moda nije mogao
da pretpostavi, ali Rosici je i kad je o Andonu rije upravo to
nedostajalo: da sam kae otvoreno neto o drugima. Da li je
taj Vasil imao 15 ili 16 godina? Ne, imao je 18, ali je bio
mrav, iscrpljen. Bio je iz Velesa, rekao je. Uio je drvodjeljski
zanat, a prije dvije godine doao je na pealbu u Sofiju zajedno s naim zidarima. Pomagao im je, dizao cigle, pravio cigle.
Zatim je poeo da radi kao zanatlija. Imao je ve momaku
bradicu lutka koju je Rosica napravila imala je upravo takvu
bradicu: imala je dugu kosu podijeljenu razdjeljkom na sredini, imala je pokvarene zube, nos crven od kijanja, nokte kojima nije dozvoljavao da porastu i koje je redovno sjekao otrim
noiem.
(odlomak iz romana)

227

Marinko Koec

REBRO
Mojoj je eni u snu puklo rebro. To je bio znak da zaista
moramo neto poduzeti. I kad smo se vratili iz bolnice, ona s
oklopom od gipsa koji joj je svaki udisaj pretvarao u patnju,
sjeli smo i objedinjenih se snaga uhvatili u kotac s problemom. Na kraju dugog razgovora, ostavi gotovo bez krvi uslijed dubokih, ustrajnih urona u rane koje su nam izbrazdale
duu, ali sretni i ponosni, jo jae uarenih srca, jedno smo se
drugom zavjetovali da emo, svatko sa svoje strane, uiniti to
god je ljudima mogue da okrenemo novu stranicu.
U bezbroj pogleda, zbog svojih neizmjernih kvaliteta,
moja je ena izuzetno bie. Da itav svoj ivot posvetim traganju, ne bih pronaao svoju savreniju polovicu. A i ja sam
ljubav njezina ivota. Onaj kojem su svi prethodni bili predigra, koji je razotkrio sve to oni nisu i ne mogu biti. Oboje
smo odmah znali. im su nam se tijela prvi put dotaknula i
zadrhtala, prepoznavi vrtoglavo vie no to um moe zamisliti. Svaki je dodir bio barem na granici podnoljivog, ee i
preko nje, uznosei nas tako visoko, pruajui nam tako mnogo, da je sma pomisao na mogunost da to nestane, ili se
imalo smanji, izazivala tjelesnu bol. Koliko smo boli, gorke
boli jedno drugome nanijeli ljubavlju! No ja sam ipak vre
grae, kao to se i oekuje od mukarca: nisam se dao zgaziti
ivotnim nedaama, o kako brojnim, pa tako ni injenici da
ena koju volim upravo zbog toga pati.
Tko je mogao sagledati zlu kob nae sljubljenosti, vampirski zamah vrtloga neutaive uzajamne gladi, jo u neodlonosti zajednikog ivota, a zatim u tekoi koju nam je priinjalo rastati se makar nakratko? Pri izlasku na posao, do duana,
ljubili smo se na vratima kao da se radi o prekooceanskom putovanju, te se nerijetko napola puta okretali i trali drugome
u zagrljaj, s jo jednim iskazom vjenih, neunitivih osjeaja.
Kako moj posao zahtijeva rad u smjenama, meutim, te
smo preesto bili izloeni torturi cjelodnevne razdvojenosti,
dakako da je netko morao dati otkaz. Ona je podmetnula lea,
rtvovala vokaciju prepoznatu jo u djetinjstvu, golemi ugled
i odgovornosti, neogranien prostor za napredovanje. Ali novca

229

nije nedostajalo; ivjeli smo vrlo skromno, bili dovoljni jedno

drugome.
Dok se naa zaljubljenost nije popela do vrhunca koji vie
nismo mogli nadmaiti. Ponovno ga dotaknuti, to je sve to
nas je zaokupljalo, iz dana u dan. To je oltar na koji smo u
groznici polagali sav na zdrueni ivotni ar. A on se doimao
sve viim. Sve smo tee prigrtali snagu za uspon.
Ona je poela pobolijevati. Ja sam trao k njoj nakon
posla, ili ve u pauzi, ili sam ujutro javljao da ostajem kod
kue, kako bih je mogao njegovati. Siroto milo moje. Nositi tu
pregolemu ljubav na pleima slomilo bi i besprizornog
prostaka, kamoli tako precioznu duu.
Prvotno, posrijedi su bile vrtoglavice, munine i nevidljive boli u raznim dijelovima tijela, zbog kojih smo se najprije
obratili psihijatrima, zatim travarima, pa vidovnjakinjama.
Svi su slijegali ramenima, ne videi nita za popravljanje. ak
je i tarot pokazivao apsolutnu sreu, bez ijedne zloguke karte.
No ubrzo su se pojavile i sasvim opipljive vruice, teki puaki kaalj premda moja supruga nije nikad zapalila ni cigaretu, i hramanje: ma koliko se trudila, hodala je klatei se kao da
je jedna noga kraa. ak ni stajati vie nije mogla ravno ve
samo pod odreenim kutem, to je u njezin izgled unosilo
sumnjiavost, kao da me promatra iskosa, nee li prozrijeti
kakvu zatajenu misao.
Vie je nisam putao iz stana, zbog straha da ne padne po
stepenicama, a i ja sam izlazio samo u krajnjoj nudi. I najkraa moja odsutnost mogla joj je izazvati udovinu patnju, a
onda i posljedicu koju se ne usuujem zamisliti.
Treba istaknuti da su obje nae obitelji pokazale iznimno
razumijevanje za situaciju, pomagale nam izdanim pozajmicama, uz nasmijeena uvjeravanja da to nije nikakav problem,
da emo vratiti kad ona prizdravi i ivot se vrati u normalu.
Zapravo me sram pred sobom to ponovno spominjem materijalnu stranu, groteskno beznaajnu u naoj tragediji. Ono
bitno je susretljivost itavog okruenja: premda mi nisu mogli
uvati mjesto, u poduzeu su povremeno pronalazili poslie
koje sam mogao obaviti kod kue; prijatelji su prestali navraati, da nam svojom prisutnou ne kradu od potpune, hermetine predanosti; susjedi bi, pak, redovito pozvonili iznosei smee, s ponudom da ponesu i nae.
Neka je svetost proela nau ljubav, i zraila kroz zidove.
Da je drugi osjeaju, posvjedoilo mi je divljenje u pogledima

230

koje sam susretao na stubitu. Ali unutra, agonija je trajala, i

nezaustavljivo rasla. Najtee je bilo nou. U budnom stanju, u
trenucima najvee lucidnosti i paljivo biranim rijeima, moglo se zazivati racio; ali u snu, nesvjesno je ubiralo danak:
moja je voljena isputala jezovite krikove, kao da je ubadaju u
slabine. Dok se nije dogodilo i to rebro.
Ponavljam, iz bolnice smo izali ne samo oklopljeni gipsom nego i armirane odlunosti da pobijedimo zlo koje nas
razdire. I bili smo hrabri. Danju smo se drali za ruke i kao
mantru ponavljali: bit e sve u redu. Nou, kad bi poeli njezini komari, privijao bih je k sebi i mokru od ledena znoja ljuljao kao dojene. Tako su prolazili tjedni, i ak smo povratili
neku vrstu stabilnosti, bolje reeno staklene ravnotee. A onda,
jedne noi dok je mirno leala na boku a ja bdio iekujui da
ponovno krene, neto je kljocnulo, resko i nepovratno: pukla
joj je kraljenica.
Upravo sam spalio pismo koje sam joj pisao satima, dvadeset stranica natopljenih suzama. Jer, izvjesno je, dok bi joj
ga itala medicinska sestra, nemonoj da pomakne ijedan dio
oduzetog tijela a kamoli obrie vlastite suze, prepuklo bi joj
srce. Nikada joj vie neu pisati, i svima koji je posjeuju zabranit u spomen mojeg imena. To je posljednja kunja koju
pred nas stavlja ljubav, za tu rtvu treba prikupiti neizmjernu
hrabrost. Ali nas dvoje to moemo, mi smo jai.

231

Foto: A. ahbaz

Marija Fekete-Sullivan

UDAN PAR
Kad je umro, moj otac me je silno uvrijedio. U njegovom
novaniku nisam naao ni sliku svoje majke, ni sliku svoje
dvije sestre, ni sliku njegove majke, oca... Bila je tu samo slika
njegovog psa Gare. Kao to mu i samo ime kazuje, Garo je
imao tamnu dlaku. Nita posebno, najobiniji dukac, ako
mene pitate.
Moj otac ga je nabavio pod stare dane, pred sami rat, da
sa njim eta po parku. Zbog Gare sam rjee dolazio ocu nego
ranije. Nekad sam ga posjeivao i petkom i subotom. Poslije
sam se vadio na udaljenost, ivimo u suprotnim dijelovima
grada. Doem samo subotom. U ratu ga nisam mogao ni gledati, mislim Garu. Doem kod oca, umoran iz rova, donesem
mu konzervu mesa koju sam ugrabio iz humanitarne pomoi.
Otac je otvori i podijeli na tri dijela, za mene, sebe i Garu. To
sam doivljavao kao zloin protiv ovjenosti. Protiv ovjeanstva! Pomiljao sam: ako sutra umrem, umrijeu gladan, i
znam koga u kriviti za to.
Ali, nita nisam govorio. Bojao sam se, ukoliko doe do
konanog odabira, izmeu mene i Gare, da u izvui deblji
kraj. Jedino sam davao oduka piui o tome sestrama. One su,
sreom, izbjegle u kotsku. Tamo se, pria moja mlaa sestra
Katarina sad je promijenila ime u Cate ljudi mnogo brinu
o ivotinjama. U tom malom mjestu Dunoonu. Na tata bi
tamo uivao. Najljepe je krajem avgusta, kad je more najtoplije. Vlasnici pasa vode svoje ljubimce na kupanje. Oni sami
se ne kupaju jer je temperatura mora daleko od prihvatljive,
ak i za none prste. Ali za cuke je to pravi raj. Malo tranja
po ljunkovitoj plai. Malo brkanja u vodi. Onda jurnjava za
baenom granom. Oh, kako armantno ti etveronoci tresu
dlakom i kapljicama vode. Jeste, doe vrijeme i za malo kakanja po ljunku. Stvarno, nema mnogo onih koji potuju
upozorenje na kamenom zidu: Bez ivotinjskog izmeta!
Molim te, hajde ti sprijei cuku ako moe! Bolje bi im odgovarao natpis: poistite iza sebe! Tako je moja Cate nadugo
vezla o tome kako bi trebalo educirati ljude, a ne cuke, u vezi
sa isputenim fekalijama na plai. Moja pisma su, obino, bila

233

vrlo kratka, i svodila su se na to da smo ivi, da su neki od poznanika ranjeni, neki izbjegli, i da nam alje pomo kako god
zna i umije. Ona je to redovno i inila. ak je jednom poslala
i konzerve za pse. Nadao sam se da e tata ovaj put podijeliti
Garinu miomirisnu konzervu na tri dijela. Kao to dijeli nae
sa njim. Ali, ne. Pseto je u nevjerici, sa krivicom u oima, pojelo cijelu konzervu, a onda pokunjeno otilo da spava. Mislim
mu je bila muka od svega.
Nagovarao sam oca da ode, konvojem, iz opkoljenog
grada, kod sestre. Znate ta me je pitao: A ta u s Garom?
Dobro je znao da bi Garu izbacili van, ako bi ga pokuao
provercovati. Ispoetka sam sanjario o tome kako Garo izlazi
da obavi nudu i kako ga onaj s brda profijue snajperom. Dovoljan je bio i mali geler da runi, veliki cuko nestane. Pojela
maca mrkog cuku! No, odmah bih pomislio na tatu. Nesretnik, presvisnuo bi. Uostalom, postalo mi je ao i tog dlakavog
stvorenja. Gledam ga kako kopni. U oima mu isti, tuan,
izraz kao u oca. Izraz koji kao da govori: ta se tu moe, psea
vremena!
Zaista! Jednom me je, po noi, kad sam se vraao s fronta,
zasreo veliki, crni, pas. Potrao je prema meni, lajui bez prestanka. Prepao sam se, ali strah mi nije bio vei od bijesa. Jo
mi je samo on falio poslije svega! Tek to sam odveo najboljeg
prijatelja u bolnicu. Ruka mu je visila. Bilo je pitanje hoe li
mu je doktori ikad skrpiti. Stao sam psovati psa toliko glasno
da se stvor okrenuo i otiao. ovjek je nekad najgori pas!
Evo, sauvao sam jednu novinsku vijest s poetka rata, jer
mi se uinila nevjerovatnom. Rije je o ljudima i ivotinjama:
Sarajevo, 4. studenog/novembra 1992. (BH press) Posljednja
ivotinja iz sarajevskog zoolokog vrta, jedan smei medvjed,
umrla je od gladi. Tako je ovo, nekad omiljeno mjesto sarajevske djece ve od ranije ispunjeno leevima lavova, tigrova,
leoparda, vukova i orlova, ostalo bez svojih stanovnika. U
Pionirskoj dolini se jo povremeno mogu vidjeti samo paunovi u etnji i poniji dok pasu travu. Za ivotinje sarajevskog
zoolokog vrta okupacija se na taj nain zavrila.
Sjeam se da sam plakao kad sam to itao. Sada mislim da
nisam ronio suze zbog pernatih i dlakavih kreatura. Nego
zbog nevjerice da je nekom stalo do zoolokog vrta. U to vrijeme! Jao, jadni medo! Jao, jadni paun! Dodue, u onom
tamo, slobodnijem svijetu, moda je ta vijest privukla vie
panje nego injenica da je ovdje bio rat i da su u Sarajevu

234

svakog dana ginule desetine graana. Sruene kompletne

zgrade, ispranjene cijele ulice.
Mislim da sam na neki nain i sam doprinio smrti tog smeeg medvjeda. Jedna kominica, mlada i nadobudna novinarka, mi je tih dana spomenula: Zamisli, u Sarajevo treba da
stigne konvoj za spasavanje smeeg medvjeda iz naeg zoolokog vrta! Razne meunarodne organizacije za zatitu ivotinja su se digle i odluile da to ne moe tako, nije medo kriv to
smo mi idioti i jedni druge unitavamo. Rekao sam joj da upita
na tim svojim press konferencijama, hoe li medi biti obezbijeena oruana pratnja. I ta ako neko udari po medi! Ne znam
je li upitala to one tamo, na konferenciji, ali kasnije nije vie
spominjala konvoje za spasavanje mede. I tako, bojim se da je
medo otiao u vjena lovita, a meni moda i na duu.
Ne smijem dozvoliti da se to ponovi sa Garom. Bez obzira to mi nije posebno drag. Moram rei da sam razvio potovanje prema njemu to je rat preivio s nama, a da nikad nije
nita traio za sebe. Bio je zadovoljan svim to mu se da. Skroman je bio, a ne kao sad. Skae, trai kocku eera ko god da
se pojavi na vratima. ak i od mene, mada osjea da mi nije
prirastao za srce. Dodue, sad mi se ve nekako uvukao pod
kou.
Ne znam to me toliko pogodilo kad sam otvorio oev
novanik, odakle su u mene zurile Garine oi. Znao sam i to
da se tata brinuo ta e biti sa Garom kad on umre. A znalo se
da e umrijeti. Imao je ve dva srana udara, i predosjeao je
da mu od treeg nema spasa. U oporuci je kazao da meni, kao
prvoroenom sinu, ostavlja sve. Ne znam samo ta je mislio
kad je rekao sve. Istina, dvosobni stan u novogradnji nije za
odbaciti. Dakle, sve mi je ostavio pod uvjetom da se brinem o
Gari. Nije mi, dakle, pruio ansu ni nakon smrti. Nije mi dao
priliku da pokaem koliko mi je do njega bilo stalo, koliko
sam se trudio da mu udovoljim. Za njegovu ljubav, naravno,
prihvatio bih psa. Makar je to prava mrcina, olinjali, ofucani
ker. A ta bi me kotalo, jo nemam ni ene, ni kueta, ni
maeta.
Garo i ja postali smo udan par. Ujutro i navee ga vodim
u pi-etnju, a kad se vratim s posla, jedemo zajedno i gledamo jedan u drugoga strijepei. U njemu vidim poznati izraz
lica. Suzdran je, utljiv i dalek kao moj otac.

235

MOJ IVOT S ARISTOTELOM

Novi kau u primaoj sobi zove se Aristotel. Ne znam
kakva je to moda: davati namjetaju imena, ali grandioznom
etverosjedu boje slonove kosti ime stvarno pristaje. U ovom
sluaju inspiracija nije bio Aristotel Onazis, mada ni to ne bi
kodilo. Ino-firma koja proizvodi namjetaj sa imenima velikih filozofa sigurno zna ta radi. Svi njihovi modeli nazvani su
po drevnim misliocima, opravdavai valjda tako paprene cijene. Uvozni mislilac je danas skup, makar on bio od drveta i
obloen jastucima. Razlog je oigledan: im poelim da mi se
javi neobino mudra zamisao, ispruim sve etiri na mekanom (ali ne suvie mekanom) mikro-vlaknastom kauu i odmah
mi se u glavi roje duboke misli i krupna pitanja. Jedno od njih
je: kako otplatiti kredit za Aristotela, ovog na kome leim.
Kad bolje razmislim, to je sitnica! Otkazat u jedan Internet program, budui da je vrlo spor i neefikasan. Okrenula
sam jedanaestocifreni broj i sasluala sve upute: pritisnite to i
to ako ste na lan; za ove i one usluge pritisnite pet i est, za
otkazivanje internet programa pritisnite sedam, ali imajte na
umu da se obino eka desetak minuta za uspostavu veze.
Molim?! Da platim prekookeanski poziv samo da bih otkazala
uslugu? Saekala sam ne bi li mi telefonska sekretarica pruila
jo neku mogunost, ali ne.
tavie, javio mi se strogi, aseksualni glas, rekavi:
Vi ste nesposobni da se opredijelite! Dovienja!
Ja nesposobna! Bezveznjakovi bezlini! ini se da vie ne
postoji dugme koje razumna osoba moe pritisnuti! Da imam
malo vie agresivnih gena tresnula bih telefon o pod. ista
uvreda! I to od strane aparata. Potovani mazohisti, pritisnite
to i to dugme radi uvrede i to se plaa po minuti...
Ponovo zovem u nadi da u doi do operatera. Nakon
vieminutnog ekanja javlja mi se muki glas sa junoazijskim
akcentom.
Dobar dan
Zdravo. Da li razgovaram sa osobom ili sa aparatom?
rijeih da stvari odmah istjeram na istac.
Ovdje Shelly Black, ha, ha. Zato pitate?
Ve petnaest minuta pokuavam razgovarati sa ivim
biem, ali mi se stalno ukljuuje automatska poruka.

236

Ljubazni inovnik me sasluao sa velikim razumijevanjem, suosjeao sa mnom, sloio se sa svim mojim argumentima, dao
mi referentni broj, objasnio ta i kako, i odmah mi rekao
cijenu naeg telefonskog razgovora. Oko dvadeset dolara!
Oh, hvala i zbogom! ta bi sada rekao jedan super-um
kalibra Aristotela? Blago njemu, on je imao miljenje o svemu.
Svako se moe naljutiti, to je lako. Ali biti ljut na pravu
osobu i u pravo vrijeme, u pravoj mjeri, i s pravim razlogom,
to je zaista umijee, citiram imenjaka svog kaua. Sa njim se
u ovu kuu uselila i filozofija. Onaj moj kae da sam poandrcala. Hodam po kui sa Metafizikom u ruci, ne idem ni u WC
bez nje, i neprestano se divim mudrom Grku. No, kad je rije
o enskom pitanju, tu me razoarao!
uj! ena treba da je rob muu! E, onda mi se vie svia
Aristotel Onazis!, gunam, posmatrajui reakciju moje jae
polovice.
Je li? A ime je Onazis oduevio enski rod? Taj nije
morao nita govoriti. Vama, enama, dovoljno je da se neko
pojavi sa jahtom.
Hoe da zna ta je brodovlasnik izjavio? Pa, srce slatko,
smatra da bi svaki poslovni uspjeh bio besmislen da mu nije
bilo njegovih ena, konstatiram i bacam se na etverosjed.
On je zauzeo pozu na suprotnoj strani dugog kaua i dograbio omiljene novine. Nae ispruene noge leale su, jedva
se dotiui. U tome i jeste poenta. Za razliku od ugaonih kaua, ovdje su vam stopala bliska, a glave odvojene, tako da
oboje moete neometano itati i razmiljati kojeta, a da se ne
unosite u vidokrug onog drugog.
Mama, zna li kako se pravi pateta od grisinija?, u sobu
je utrala naa petogodinja kerka. Zagrlila sam je i poljubila
njen debeli obrai.
Kako?, rekoh.
Uzme vode, malo grisinija, i to umijea, a onda doda
onaj uti i onaj crveni zain iz kuhinje.
Opet si mi dirala zaine! Pa, stoput sam ti rekla da to ne
radi!, povikah prije no to dijete pobjee u svoju sobu.
Pusti malu, vidi da je kreativna. Budua dizajnerica! Na
tatu, naravno!
Hoe li ti poistiti za njom njene kreacije?
Hou, ja sam emancipiran roditelj.
Dolazi kreatorka sa tanjurom punim patete od grisinija i
slanog keksa. Nudi nam da probamo.

237

Hej, ovo nije loe!, rekoh liui prste. Mogla bih to

iskombinirati, recimo, sa tunjevinom i sjeckanim lukom i
imale bismo novi kulinarski hit. Uzeh malenu u krilo.
Rukom joj eljam dugu kosicu. Ona zna da u je sada
gnjaviti nebuloznim pitanjima, ali kao da to jedva eka.
Jesi l ti moje srce? pitam.
Jesam.
Moja dua?
Jeeesam.
Moja maca?
Aha!
Moj cuko?
Nisam. Cuko je muko.
Moja cukica?
Jesam cukica sa rozom manom, ustvari sa crvenom.
Eh, dobro, sad furaj, donesi olovke za crtanje.
Ali, mama, nisi dovrila!
ta?
Pa, ima jo. Nisam samo maca i dua. I cukica.
Znam, ti si moje nebo, i sve!
I ti si meni! I tata je sladak, je l da?
Jeste.
On se pravi da nita od toga nije uo. Kae:
Sreice, donesi tati pivu iz friidera!
Nisam ja tvoj rob! na to e sreica.
Eto, vidi, dijete sve uje i upija!, graknuo je na mene.
ta hoe, nisam rekla nita loe, samo sam citirala
Aristotela!
Odlazim u kuhinju po njegovu pivu. Kad sam se pojavila
sa aom, vratilo mu se dobro raspoloenje. Pokazao mi je
kolor stranicu u novinama.
Jesi l vidjela ovo?
Zurim u dugi naslov: Naunici otkrili tajnu posjedovanja
bogatstva, zdravlja, ljubavi i svega to poelite! Tekst krasi
idilina ilustracija: zlatnorumeni sunev zalazak, palme,
pjeana plaa, dvije priljubljene figure (valjda?) suprotnog
spola. Ispod slike je napisano: Raj je pronaen!
Sve me to silno intrigira. Ipak su to ozbiljne novine,
udim se da piu takve stvari. itam dalje: Tajna se sastoji u
tome da sve to vas okruuje ispunjava ista energija, koju je
mogue usmjeriti prema onome to elite. Samo treba znati
kako.

238

Ufff, to je stara stvar!, tvrdim. Otkad psiholozi trube da

se sve moe postii uz pravilno rasporeivanje energije! Jo je
Aristotel govorio neto slino.
Nee valja opet o Aristotelu?!
Pa, dobro, ako te ne zanima...! rekoh, durei se. Pola
sam u djeiju sobu da vidim ta radi mala. Zaspala je hranei
pliane mede i lutke. Oslobodila sam krevet od igraaka i
hrane, smjestila je pod jorgan, skinula joj papue... Zaputih se
u radnu sobu. Sad je prilika...
ta to pie?, prenula me njegova ruka. Poloio je na
moje rame, dok sam tipkala na kompjuteru.
Priu.
Kakvu?
Ljubavnu. Svaka pria je ljubavna.
Stvarno?
Pa, da. Sve na svijetu deava se zbog ljubavi i zbog nedostatka ljubavi. Rat, mir, suze...
Je li i to reko velianstveni student Istine, Aristotel?
Ne, ja skontala.
A ta kae Aristotel?
Tvrdi da veina ljudi vie voli pruati nego primati ljubav. ta ti misli?
Stavio je prst na sljepoonicu, demonstrirajui umnu pozu.
Cijelu no u razmiljati o tome!, rekao je kreveljei se.
Nemoj dugo!, cmoknuo je svoj kaiprst i puhnuo poljubac
u mom pravcu. Potom sam ula kako ukljuuje nonu lampu
u spavaoj sobi.
Ja sam jo neko vrijeme tipkala. to vie budem pisala, moda
me proglase piscem. Tako to mora biti po Aristotelovoj logici
stvari. Jer, ne odreuje ovjeka ono to zna, nego ono to radi.
Telefon! Gotovo sam odskoila na stolici. Ko je sad?!
Mama!
Spavate li?, pita.
Jesi li nazvala da me to pita? Oni su legli, apem u
telefonsku slualicu.
Ja neto ne mogu zaspat.
ta je bilo? Kako je stari?
Tvoj tata je otiao noas.
ta pria, gdje?! sad sam se prestravila.
Spakovao se i otiao sa onom, onom... glas joj je prekinuo jecaj.
Daj, ta ti je! Tata?

239

Nisam ti prije htjela govoriti. Ali, ve godinu dana, on i

ona profuknjaa iz mjesne zajednice...
Nije valjda?
Jeste.
I ta e sad?
Nita. Odmorit u se malo od njega. A onda... ne znam.
Doi kod nas! Danas smo kupili novi kau. Moe na
njemu spavati.
Da zna, dobra ideja! Otkljuaj vrata da ne zvonim.
Dola je, pozamana i sreena, namirisana i nalakirane
kose, kao i uvijek.
Ba je lijep! tiho je rekla, gladei Aristotela.
Nasmijala se kad sam ih upoznala: Aristotel! Moja mama!
Sjedile smo neko vrijeme bez rijei. Onda se rasplakala. Bilo
mi je ao, ali mi je bilo i smijeno. Vidi tate, mangupa, u tim
godinama! Citiram joj onaj Aristotelov savjet o ljutnji. To je
jo vie raspaljuje. Prijeti: Ubit u ga!
Brzo prebirem po mislima ne bih li nala neku utjeniju
maksimu, ali mi to ne polazi za rukom.
Idemo spavati, mama. Ti lezi ovdje, evo ovdje!
Telefon zvoni! Skaem na njega da se ne probude mu i
dijete. Oev glas.
Je li ona tvoja majka tamo?
Reci mu da nisam tu! dobacuje ona, prepoznavi njegov
grleni glas.
ujem je. ta izvodi, odmah neka doe kui!
Ona da doe!? A ti? Neka te je sram!, ve me naputa
aristotelovska smirenost. Mora da je iz mene izronio kutak za
glupost. Jer, kako ree Aristotel, ak i u najmudrujem umu
postoji takav kutak.
Objasnit u ti sve kada se vidimo, veli otac.
ta ti ima...! Kao da to treba objanjavati! Ali, ne znam
zato zove!?
Prepao sam se za tvoju mamu. Da neto ne uini! Da ne
digne ruku na sebe! Vratio sam se kui!
A, je li? Ne boj se ti za nju. Najbolje je da je se kloni
ovih dana. I mene, uje li?!
Ne dolazi u obzir. Stiem ovog asa!, spustio je slualicu.
Za nekoliko minuta ulo se kucanje na vratima. Otvaram, ta
u! Stisnutih usana, bez rijei mu pokazujem Aristotela i
uplakanu majku. Sjeo je, pokuava da je zagrli. Ona nee s
njim. On ni makac bez nje.

240

Ja sad idem u krevet. A vas dvoje, radite ta god znate!,

velim. Strah me vlastitih rijei. I sna. Vie puta se, po noi,
unjam do primae sobe, oslukujem. Nita!
Rano ujutro zatiem ih kako spavaju na suprotnim
stranama etverosjeda. Uukavam ih pokrivaem kao bebe.
Otac se budi, iznenaen to me vidi. udi se i novom kauu.
Otkud ti ovo?
Na kredit. Zove se Aristotel.
Klima glavom. Ne vjerujem da je ita uo. Hvata se za
elo.
Daj, napravi nam, keri, kavu, iv ti ja ovakav! promrsio je.
A njoj malo slau, dodaje, gledajui pregrt crne kose
to proviruje ispod pokrivaa na Aristotelu.

241

Aleksandar Flaker

MOSTARSKE TRAUME
(listii autogeografije)
Prekomanda
Poelo je u Beogradu. Pozvao me na raport drug Tempo i
kratko naredio: tu je objava i kuverta s kojom e se javiti u
tab VI. Armije u Sarajevu. Pitao sam zato? Odgovor nisam
dobio. Od Bosanskog Broda putovao sam uskotranim kolosijekom s udobnim mekim foteljama koje su se mogle spojiti pa
bi se dobio leaj austrijskog nasljea. U Sarajevu sam pronaao
zgradu taba armije i javio se komesaru. Nisam ekao dugo i
ve sam stajao u stavu mirno pred asnikom kojega sam
prepoznao, premda sam jedva vjerovao svojim oima: bio je
to moj kolega iz I. razreda III. realne Redo. Pamtio sam ga
po tome to je u svlaionici prije gombanja pokazivao pimpek
i ponosio se time to je obrezan. U razredu nije bilo drugih
Muslimana ni idova, pa je Redo postao osebujnom atrakcijom. I sada je taj obrezani deko sjedio preda mnom i raspolagao mojom sudbinom. Jamano me je i on prepoznao, ali
smo obojica utjeli. Proitao je sadraj kuverte i samo primijetio: Ne pie ti se dobro!. Dao mi je objavu za tab 29. hercegovake divizije. Vojniki sam ga pozdravio, okrenuo se i po
noi stigao u Mostar. Tako je ujesen 1945. otpoelo moje
jednogodinje slubovanje u Mostaru. Nikada nisam saznao
zato sam dobio prekomandu niti zato mi nije ni tada dodijeljen nikakav oficirski in, premda mi nisu oduzeta asnika prava. Znao sam: imao sam krivi pedigre, a jamano je i
moj odnos prema bratskoj veledravi bio primijeen i zabiljeen. Kratko reeno: ono to mi je priznavao G Hrvatske,
nije priznao Generaltab u ulici Miloa Velikoga. ini mi se
ipak da je Redo bio kolegijalan:

Mostar je bio pravi izbor

Ulijegao sam u taj grad sa sjevera i doivljavao ga kao
svoje orijentalno progonstvo, nalik na Pukinovo ili Mickiewiczevo iz Krimskih soneta, ili pak Lermontovljevo asniko

242

 na Kavkaz. Poslije raporta u tabu ispod pravoslavne crkve,

dobio sam uputnicu za stan onstran starog mosta, kako se
pokazalo u kui odbjeglog bega. Takve su kue kasnije u
Mostaru ili Trebinju pokazivali strancima za pregrt njihovih
kuda. Morao sam oprati noge na esmi u avliji, dvije su se
ene krile preda mnom, i ulazio sam u svoju nastambu s tepihom prostrtim po podu na kojemu se nalazio pripremljeni
leaj, sa seijama du tri zida, dok je etvrti zapremio veliki
izrezbareni ormar. Bio sam isprva zadovoljan: evo me na orijentu! Svakog sam dana prelazio preko prazne uprije i ekao
da sretnem s ibrikom Eminu. Ali su i Emine krile svoja lica:
noenje feredi ili zara smatralo se jo uvijek obvezatnim, pa
se Olga, koja me je uskoro posjetila, znala narugati pingvinima. Ni juno podneblje nije dugo potrajalo: poele su duvati bure, a kako ulice jo nisu bile asfaltirane, dizala se praina
koja se protivila gradskim etnjama. Ulazila je u nos i ui pa
sam i sm poelio feredu, depna mahrama mi nije bila dovoljna. Pa ipak, sabahajle, prije odlaska na novu dunost,
odlazio bih do nekog epenka nalik na kafanicu, ispijao
kahvu, smokui pridodani eer i naruivao 10 dkg tahanhalve sve u udu odakle kafediji sirovina za nju. Oigledno je
bilo pomanjkanje bilo kakvih sirovina i preraevina. ivjelo
se na kartice, a utjena je uzreica onijeh dana bila: Dao ti
Bog i veliki Granap!
GRANAP se smjestio na vrhu slova T koje ini ulica to je
vodila od kolodvora prema sreditu grada i ulice koje sijeku
istoni dio grada i vode prema tepi (sadanjih im imena ne
znam, a ni stara nisam zapravo znao). Kuriozum je ondanjih
dana pred bacanje kuglica u kartonske kutije (to se zvalo
izborima) bila pojava u GRANAP-u ruskeokolade. Bili su to
stari poutjeli bomboni koji nisu mogli konkurirati domaim
slasticama. Prve prinadlenosti troili smo tako na kremnite i ampite u slastiarni...Bujrum!

Mostarske bolesti
Govorilo se kako prikrivene u ratu bolesti izlijeu u miru.
Osjetio sam to poslije zimskog puta kamionom u iroki Brijeg.
Nazebao sam na vjetru, vratio se begovim hanumama s
groznicom i pljuvanjem krvi. Oajavao sam: niotkuda hrane,
niotkuda pomoi. Hanume nisu putale nikoga krtenoga.

243

Naposljetku je ipak doao pravovjerni Faik sa zdjelicom juhe i

alicom aja. Faik je smio... U bolnici mi je na rendgenu pronaen infiltrat, i nakon jo nekih pretraga upuen sam u Sarajevo s time da odem u Kasindol na lijeenje od TBC. Putem se
desilo udo. Na stanicu su me dovela bolnika kola na leaju,
ali sam pred jutro na Ivan planini otvorio prozor i stao udisati
visinski zrak. Granulo je sunce, zaiskrio snijeg, odahnuo ja.
Osjetio sam zdravlje. Bolnika kola na sarajevskom kolodvoru otpustio sam: mogu i sam... Sjetio sam se da je daktilografkinji u Beogradu, rodom Sarajki, otac bio lijenik. Pronaoh ga negdje u sokaku iznad Marindvora, bio je pulmolog,
imadijae rendgen u kui, pa mi ree: galopirajua gripa ti je
nadraila oiljak na porebrici, a o infiltratu ni spomena ne
ima. Odoh tako s njegovim miljenjem pred komisiju i
vratih se prvim vozom u Mostar. Zasnijeeno, pak, Sarajevo
neu nikada zaboraviti. Sve je bilo nekako sveano. Ali sam
stan promijenio. etka mi je pronaao sobiak u neke dalmatinske obitelji. Bilo je to na katu, ali su mi vrata izlazila u
bau koja se protezala prema Podveleju. Dobio sam stoga
uvara od moguih zmija: od sada me nisu uvale hanume
nego JE, pa sam i za toplih noi mogao mirno spavati kraj
prema Veleu otvorenih vrata i oslukivati jeevo tapkanje...
Ali jeevi nisu make: nemojte ih hraniti mlijekom!
U toj me gostoljubivoj kui doekalo i ljeto, a znat ete
valjda ono hodino tumaenje iz mejtefa to su bakterije: To
su vam mali hajvanii koji uu u insana i on namah hava
biva, ili tako nekako. Ljeti su me malo vei hajvani znali
ubosti. Dobio sam papadai groznicu od mjesnih komaraca,
ali sam je doivljavao kao pravu malariju. Gazdarica Mara
brinula se zduno oko mene, a ionako mi je apetit popustio, a
kinin skinuo groznicu. Vratio sam se Klubu povrh Neretve, a
o Bajramu bih znao izlijei na tepu i pozdravljati: Bajram
mubarek olsum. Tepa mi je odgovarala: Alah razolsum.
Meutim, do tri puta Bog odmae. U Dubrovniku me
jednoga dana uhvatila kia i od Ploa do Grua jurio sam kako
bih uhvatio noni vlak. Po noi sam, od petka na subotu, osjetio tegobe u slabinama, i odluio sam da se to prije javim
lijeniku. Odoh do junih kasarni. Primio me deurni heim:
I ti si mi neki student, intelektualac biva. Kila ti se uklijetila,
gangrena je na pomolu, a ti to nosi u sebi... Stigao si u zadnji
as! Pola sata poslije toga leao sam na stolu pod lokalnom
anestezijom, gledao u lijenikovu piglu kako me kasapi i jo

244

mi pred nos stavlja smrdljivi komadi trbune opne, pokazujui mi zorno to bi bilo da se nisam u subotu javio! Uslijedilo
je leanje u sali s unovaenim negdje oko Pikopejeiptarima,
upala plua od nepokretna leanja, ali Bogu hvala! rat je
donio dva korisna izuma: mali otvara za konzerve u obliku
noia i... penicilin. Heimu nisam znao objasniti odakle mi
zastarjela hernia incarcerata. Sjetio sam se samo jednog uspona s Bredom na Klek. Ali ni Klek planina nije kao ni Prenj
Nazoru. A ovdanji Bogovi znaju insanu i trei put pomoi.

Mostarski jarani
Mostarska se mlade one poslijeratne (s oiljcima) godine
okupljala na estim igrankama: im je grad probeharao, one
su se prenosile u bae, bilo to Napretkovu bilo Prosvjetinu ili pak Gajretovu. Prireivane su i u Klubu, ali su se
posjetiteljice regrutirale iz vojnog osoblja, a ni tadanji asnici nisu bili vini europskim plesnim standardima: radije su
ojkali gange ili u kolu zazivali svijetlu majsku zoru. Uostalom, na prvoj sam se (gimnazijskoj) igranci opekao: partnericu sam pitao za ime. uo sam Majda. Aha, rekoh Slovenka,
iz obitelji koja se beamterski doselila u carevini. Meutim,
prevario sam se. Rekla je: Aida Bijedi. Nisam joj se vie pribliavao: Demo je zapovijedao jedinicom izvan sastava Divizije, a bio sam distanciran prema viim inovima tko zna
kakve specijalnosti... Upozorie me jarani. Krug se jarana pomalo stvarao. U Klub me je bio uveo Silvio Maestro, bio je korektan, osim panjolskog znao je i druge jezike, prijateljski me
je u Sarajevu uveo i u svoju porodicu: bile su to dvije sestre
koje su preivjele nacistiki logor jer su na njima vreni pokusi
s tekim posljedicama. Pokazivale su igove na podlaktici.
Meutim, Silvio je uskoro prekomandovan, navodno u OZN-u
u Rajlovcu. Zamiljao sam kako budno pazi na putnike aviona
strane registracije. Je li ih uope bilo? Kasnije sam saznao da
je karijera brzo zavrila: uhien je 1948, nisam povjerovao da
je kriv. Na njegovo je mjesto sjeo Pop, Popovi ili Popadi.
Imao je debela stakla u naoarima to nije svjedoilo o njegovoj inteligenciji, ali zloudan nije bio. Naoare su valjda
pridonijele sluaju u dubrovakoj Gradskoj kafani. Ulazili smo
iz osunana prostora, i odjednom se zaula lomljava. Pop je
htio pripaliti od dvojnika koji mu je krenuo u susret: razbio je

245

veliko ogledalo i raskrvario dlan....U Bileu takvih piglova

nije bilo! Pop se za moje poslove nije brinuo: preputao me je
viim arama, tapskim politcrnogorcima. Jarani su pak moji
pripadali razliitim narodima: najblii mi je bio Isma koji je,
ne znam zato, jo uvijek nosio pohabanu domobransku dolamu, zatim je tu bio domorodac iz Vrapia Gojko, a naposljetku crnomanjasti Nikica, unovaen neko na Mljetu.
Dubrovaki su gospari bili na cijeni u diviziji: Gozze Gueti
bio je tuitelj koji je kasnije sudjelovao u procesu protiv
Drae, a ni kapetan Nobilo nije bio jamano dalek od srodnih
slubi. Postrance je stajao i Njiri, likovni talent koji je primao
i neke sitne porudbine. Ne znam je li ukrasio koji prostor
kipom bombaa, ali se afirmirao tek u Dubrovniku. Rado bih
u klubu, meutim, akulao s domainom. Bio je to akavac
iz Trogira, jamano s najduljim partijskim staem, koji je
najradije priao o zgodama unutar splitskih frakcija: spominjao je nekog Jelasku. Najpopularniji je ipak bio u Klubu
Franz, njemaki zarobljenik koji je obavljao sijaset malih
tehnikih poslova. Zidao je, hoblao, svrdlao, popravljao kurcluse, izraivao rotilje. Ukratko: bio je vabo za sve... Porijeklom iz Istone Pruske koja je sada pripala Poljskoj, nije
znao kamo se ima vratiti. Poljski, dakako, nije znao. Kamo je
god odlazio, rastanak je s njim bio dirljiv. Pili smo ilavku, jeli
uiki kajmak i pljeskavice.
S trojicom spomenutih jarana druio sam se najvie na
Neretvi: odlazili bismo na koji sjeverniji sprud, tamo na vrelu
suncu razbijali ohlaene goleme lubenice, srkali njihov sok, i
plovili nizvodno. Uroenici su upozoravali na virove koji bi,
navodno, znali odnijeti po koji dalmatinski ivot. Naime, od
roenja plivai, majstori bi s mora potcjenjivali vrtloge kojima se nije smjelo odupirati. Neka te vue izbacit e te na
povrinu! Takve plovidbe unutar male ljudske flotile, pripale
su najdraim uspomenama: dalo se preivjeti i najnesnosnije
tropske vruine.
Dakako, jarani su me silom prilika upoznali i s Mostarkama. Bila je to Gojkova sestra Zora, stasita i kovrava Ismetova sestra Hatida, ali je, radi trojedinstva, falila Hrvatica.
Meutim, valja primijetiti kako je trebalo biti na oprezu.
Naime, na mostarskom korzu kretale su se cure odvojeno od
momaka. Prekritelji zakona kanjavali su se otrovnim traem. Proee tako sa Zorom, ut e idueg dana kako Gojkova sestra misli poslije mature doi u Zagreb na studij, a za

246

Hatidu e se pobrinuti njezini: Kuda bolna, da cijelom svijetu pokae sramotu: ama gdje si onoga cvikeraa za dilbera
odabrala? Nijesam ja njiha uo, ali mi je prolazila elja da
aikujem po Mostaru. Na kraju se pojavila i Hrvatica. Dvije
sestre zavijene u sitoliku crninu redovno bi ponosno odvaljivale vazda istu gore-dolje putanju, a da im se nitko ni pribliiti nije smio. Crnina i neka izopenost vezivala se u javnom
mnijenju za pogibiju njina oca: govorkalo se da je bio
ustaa. Pala mi je u oi jamano starija, Zrinka po imenu.
Nekako potkraj boravka u gradu, kada je ve sve bilo jasno, i
nitko mi vie nije mogao nauditi, pristupio sam Zrinki, oslovljavajui je gospoicom i zbunjeno joj neto govorio. Za
inat javnosti. Tako je moje aikovanje zavrilo bilansom
minus jedan. Zrinku sam kasnije sreo u Juriievoj; mislim da
je studirala medicinu. Pozdravili smo se zaueno, valjda nije
ni fermala tko sam.

Balada o Mensuru
Jau, jau konji vrani,
A na njima partizani,
sluao sam pod penderom pjevno djevoje dalmatinskoga roda i zgraavao se. Na stranu to to konji ne mogu
jahati, pjesmica kao da nije odgovarala podneblju. Dodue,
neka je srbijanska jedinica dojahala u svibnju 1945. do Zagreba, pa ak bila priputena paradi, ali tek onako kako je maral
Budennyj sukao svoju sablju na paradama u ast velikog
oktobra pred naglaeno civilnim Hruovom u vrijeme kada
armijski ponos nisu tvorili tenkovi ve vatrogasne lojtre raketnih postrojbi. Konjica je gdjegdje bila dio vojne tradicije, kozake ili poljske. Ali dinarskom kru vie su odgovarale trofejne talijanske mazge, pa se i crnogorski pisac drznuo progovoriti o Heroju na magarcu. Ili, krae reeno: za kamenje
hercegovsko konj nije bio lik tipian u tipinim okolnostima, kako su to od realizma traili obrazovaniji sljedbenici
Klasika od Kurilskog otoja do Brandenburkih vrata. Pa
ipak... Vranac se bio pojavio.
Mensa je bio moj srodnik po zvanju: referent za kulturu
koji je i stol dijelio s referentom za obrazovanje. Imao je duguljasto lice kojemu su ronate naoare pridavale neku udnu
strogou. Zavrio je takoer gimnaziju i priao o studiju na

247

fakultetu: brat mu je bio knjievnik. Meutim, naa kolegijalnost nije potrajala dugo. Mensa je na svoj zahtjev prekomandovan! Nije prolo mnogo vremena i htio mi se pohvaliti.
Pozvao me u kasarnu i prikazao se u sjaju odore s epoletukama i nalatenim izmama: postao je kapetanom JA. Zar
se radilo o sigurnoj egzistenciji, takvu je prieljkivao, primjera
radi, jedan asnik rodom iz Zagorja, koji je proplakao kada ga
je pogodila istka kao i neke druge prebjege iz domobranstva? Ne, tamo, na Exerzierplatz stare austrijske vojarne,
shvatio sam da je Mensina odluka bila druge naravi.
Najprije me pustio da se naslonim na ogradu vjebalita i
kasom projahao mimo mene diui oblak praine: utirkani
konjanik s prijezirom se odnosio prema nekadanjem plaidrugu, prainaru bez epoleta. Gledao sam u njemu spodobu iz
orijentalizma poljske romantike ili pak nekog Erolla Flynna na
elu juria lake konjice i Lawrencea of Arabia, svakako kolonijalnog asnika na konju s burnusom ispod kape. Ali gdje je
na konjanik juriao? Zavrivi smotru, Mensa je poeo priati
kako naganja kriare izmeu Litice i Ljubukog ili pak
kripare du Popova polja. Recept za iznuivanje priznanja
u traganju za jatacima bio je jednostavan: dri etnika, stavi
mu gumenu cijev u usta i lijeva vodu sve dok se ne napuhne
i da znak pristanka. Govorio je neto i o eravicama pod
tabanima, ali sam ga ve jedva sluao. Tako je, dakle, kapetan
Mensa vodio mali rat usred hercegovakog kra. Vido sam ga
kako uz neku ogradu vezuje konja, doziva kojeg pjeaka da
mu asistira i vri svoj ratniki obred. Balade redovno tuno
zavravaju, zar ne? Mickiewiczevu Alpujarru s temom pada
Granade uslijed unoenja smrtonosnih klica u tvravu
Almanzorovu (Al Mensur?) znao sam napamet:
Brani se jote tvrda Granada,
Ali Granadom ve zaraza vlada.

Svlaenje
Politiko je vodstvo u tabu bilo u rukama Crnogoraca.
Stasiti komesar s jednako visokom drugaricom na vrhu piramide, ispod njega major Mijovi, a stepenicu nie kapetan
Velia to je nadzirao moj rad oko organizacije brzometne nastave za nekolovane oficire u mostarskoj gimnaziji (dogovarao

248

sam se s prof. Fuadom iz historije o bremenitosti revolucijom francuskog prosvjetiteljstva, a Kapustom o nastavi
ruskoga, a drao se podalje od profesorice Nazei koja je predavala i hrvatsku knjievnost, ali je zbog svog supruga pripadala mostarskoj eliti) ili pak u Trebinju (profesorica ruskog
i engleskog pobjegla je na amerikom brodu iz oblinje gruke
luke, natovarivi mi dodatnu oteavajuu okolnost). Uglavnom,
kada su se odravali prvi ispiti (s nizom olakavajuih okolnosti), sustav je ve bio podmazan, pa nisam vidio potrebe da
tu ostanem. Postalo mi je jasno kako sam potreban naoj
armiji samo zato jer sam pisao referate i predavanja kapetanu
Velii, a on je brao lovorike na moj raun. Odluio sam se tada
za skandal. Ishodio sam raport na vrhu piramide, popeo se do
tapske zgrade i u stavu mirno poeo recitirati spremljeni
prosvjed. Nije dosta da me bivi etnici (divizijski sudac) zovu
gestapovcem, nego me se upotrebljava u svrhe koje ne pripadaju sistematizaciji referenta za obrazovanje. Traim da me
to prije oslobodite dunosti radi nastavka studija (dva mi je
semestra ve bila upisala Olga), u protivnom u izii pred
javnost sa zlouporabama mojih tekstova u povodu ovog ili
onog jubileja. Nisam ja Veliin posilni! Rjeenje je stiglo kroz
dva tjedna. Smio sam svui zguvanu bijelu dolamu i predati
Waltera Popu. Farewell to the Arms! Otputovao sam najdraim itinerarijem preko Splita. Poslije 1948. saznao sam da
su i u nadlenim za to slubama skinute objede na moj raun
koje su me dovele Redi u zagrljaj i Mostaru u naruaj: zimi
pranjav ljeti vreo. U Zagrebu nitko te objede nije uzimao
ozbiljno. Naposljetku, bio sam meu svojima.

Epiloki susret
U Mostaru nisam ostavio nikoga svoga. Tranzitno sam se
zaustavljao, odlazio na Stari most, promatrao kako se mijenjaju Neretvine boje, busom se jednom odvezao na vrelo Bune,
mjesto asnikih teferia, gledao veliku robnu kuu na mjestu
Velikog Granapa, pio ilavku i jeo janjetinu. Veze sam
odravao s Ismom i Nikicom: znali bi doi u Zagreb. Nikica mi
je ponudio odmor u oficirskim Kuparima, a Isma je studirao
na ALU. A kasnije je isplaniran trei rat. Zgraavao sam se,
doivljavajui zbivanja u Zagrebu, ali nisam vjerovao da bi sve
to moglo zahvatiti BiH. U Beu sam ak Sarajku Jagodu tjeio

249

kako to nije mogue kao to nije mogue da neka od velesila

aktivira atomsku gljivu. Uinak bi bio isti. I bio je! Papci su
etniku bombu aktivirali. Nismo oekivali dalji domino. Igra
se nastavila. Sruen je ponos Grada to ga je vedrim bojama
bio naslikao slikar iz Peuha Csontvry. Zvao ga je Rimskim
mostom!
I onda sam se naao s Njime. U Kurelevoj priao mi je
neznanac i s punom pravilno naglaenom vokalizacijom upitao za ulaz u Potu. Zgrada se reparira, ulazi se na mali haustor, pa malo sim malo tam... Pogledao me i rekao:
Purger!. Pogledah ja njega: Mostarska liska. Odakle Vam
to? Znam ja njiha! Odmah mi je pogodio i ime. Bit e
od Isme?. Bio sam uo da je Isma obolio od raka i od oaja
poinio samoubojstvo u hotelu Europa u Sarajevu. Salkova
je pria bila drugaija, a osim toga zabranio mi je da naeg
znanca zovem Ismom. Za mene je on samo Ismet! Pozvao
sam ga u kafi u Staroj Vlakoj, i tako je poelo nae zagrebako druenje i mostarsko kazivanje.
U razgovorima u Laksa na dolakoj terasi pripaliti mi je
znao cigaretu s uzvikom ak-mak, kako je to obiaj u Stambolu odakle se namah vratio jer je tamo izlagao slike s ruenja
Hajrudinova djela. Preko poznanstva s nekom Talijankom
spremao se s istovjetnom izlobom u Milano i ire. Osobito se
pak hvalio sauvanim blagom mostarskog muzeja i neoteenim (ni u ovom divljanju) nadgrobnim spomenicima na
hebrejskom groblju. Pri tome nikada nije rekao ni idov
ni Jevrejin, pa ni kada je u Zagrebu gostovao orkestar iz
Izraela. Kazivao je: Prolazim ja Prakom ulicom, a meni suelice skupina. Zastavili me i pitaju za sinagogu. Pokaem im
mjesto, kazujem imena koja sam zapamtio s mostarskoga
groblja, i tako ti divanim s njima. Odosmo na kafu. Bilo je
njiha pet-est. A zna li tko je platio? Ja koji ovdje nemam ni
konaka, niti mi tko novano pomae! Zna, takvi su Hebreji...
Ali su mi obeali koncert na Mostu! uvao se i drugih termina: nikada nije spomenuo hrvatsko ime kada bi govorio o
zloinima. Pitao sam ga za znance. Spremno je odgovorio na
spomen Ismetove sestre: Prooe oni preko mosta i ubie,
meu ostalima, i Hatidu. Hrvati su ga, uostalom, ne suvie
glasno, ljubazno primili u svojoj metropoli. Pozvao me je u
jednu kulturnu ustanovu, u kojoj je uvao svoje fotke. Slubenice su ga ispriale, zamolile me da saekam, i spremno
odmah pripremile kavu: Za Salka uvijek imamo. A zatim je

250

on rairio panoe preko cijeloga zida i tumaio slike. utio sam,

bilo me je jo uvijek stid hrvatske utnje onijeh dana koju je,
neposredno tada, prosvjedom prekinuo pokojni Radovan
Ivanevi. Uskoro je Salko otputovao onako kako je doao.
Znao je svoje sokake...
Moda sam mu zaboravio pravo ime, ali njega kao osobu
koja me je podsjetila na Mostar bivi i sada podijeljeni (sjetimo se: igralo se ipak na tri mjesta, sve dok bratstvo nije
popustilo pred jedinstvom, ne doputajui nacionalne, a
kamo li vjerske kulturno-prosvjetne organizacije) nisam.
U Salku sam, rekoh, prepoznao mostarsku lisku, ne
smatrajui taj pridjev uvredljivim. tovie, u mene je potvrdno obojen. I neke svoje kolege obdario sam njime. Zar nije
Predrag M., premda ruskog podrijetla, prava mostarska
liska? Pazite: stei slavu na bezbroju knjiga o Mediteranu
nije mogao nitko do mostarske liske. On je shvatio da Mediteran poinje u Mostaru i iri se du Neretve kao neka vrsta
orijentalne Provanse (tako je bar izgledalo dok su uz cestu stajali minareti Poitelja kao urbanog kompleksa istonjake
arhitekture), sve do kolja na koje su se, mediteranske inspiracije radi, sputali hercegovaki poete to god mi o njima
mislili. On je takoer shvatio da se samo izvana, u ovom
sluaju s krajnje toke do koje mediteranski zrak (skupa s malarijskim groznicama) dopire, moe shvatiti cjelovitost prostora koji proizvodi ilavku i kujunduu ili pak gruzijski mukuzani i cinandali; koji se asti pilavom koji se na zapadu
promee u paellu, a da o kebabima (pazimo: k je u nas :
kenifa = enifa!) ili maurskom slogu od Alhambre do
esarske patvorine mostarskog hamama, ni ne zborimo. Neka,
Predrae, ova moja pohvala dopre sve do Rima; vrijedi svim
mostarskim liskama! A hvala budi i svemu emu me je Mostar
nauio, bolestima i traumama usprkos.

251

Mark Thompson

VIE BIBLIJSKI NEGO BALKANSKI

Za Danila Kia, na njegov sedamdeseti
Dok evropsko dvadeseto stoljee nestaje za horizontom
bune globalizacije naeg doba i sa sobom odnosi itave biblioteke poezije i proze u dubine (koje e samo uenjaci posjeivati), mogli bismo se upitati da li je ta era stvorila ijednog
pisca sa dovoljno tehnike vjetine i moralnog suosjeanja da
bi se zlodjela nedavne prolosti saela u knjievna djela koja
pozdravljaju modernistiku inovaciju, ali u isto vrijeme potuju i stariju narativnu tradiciju, ne zakidajui potrebu itaoca za upeatljivim priama.
Ovo se pitanje namee jer bih ja volio ponuditi odgovor.
Danilo Ki je roen u Jugoslaviji prije sedamdeset godina, u februaru 1935., a umro je u Parizu 1989. godine. On je bio daleko
najistaknutiji autor koji se pojavio u Titovoj Federaciji, a moda
i jedini koji je uspio pobjei brzini gravitacije lokalnih problema i obiaja. Malo je njegovih radova objavljeno, ali njih etiri
ili pet su toliko dobri da su dozvolite da posudim Mauroisovu
poast Borgesu dovoljni da ga nazovemo velikim.
Osim kvalitetom zasebnih tekstova, Kiova dostignua su
osnaena i neim neuhvatljivim, jednom dimenzijom koja se
osjea upoznavanjem njegovog opusa. To je plemenitost njegove nemirne predanosti knjievnosti njegova potraga za
vjerom u knjievnosti to se moe primijetiti od samog
poetka njegovog autorskog ivota.
Ovo nije retrospektivan opis skladnosti jedne karijere
koja je inspirirana linom tragedijom, a brutalno prekinuta
smru od raka. Ovo je vie skretanje panje na konzistentnost
Kiove ciljane potrage za sredstvima (jezikom, formom) da
iskae pojedinano iskustvo i kolektivnu katastrofu bez rtvovanja istine ili finoe literarnog iskaza.
Ki je brzo sazrijevao kao autor, ali bez neminovnosti.
Vie od bilo kakvog posebnog talenta, njegove prve pjesme i
prie otkrivaju brzinu i predanost kojom je uio zanat slova.
Svoj debi je napravio pjesmom Oprotaj s majkom. Poetni
stih ove prvoobjavljene pjesme je bio: Majko! Tvoj stakleni
pogled duu moju muti. Nakon etiri jednostavne strofe sa

Sa engleskog prevela:
Nina Karainovi

253

rimom ABAB, pjesma se zavrava zazivajui njenu ljubav

majke koje vie nema! To je jedno bljutavo djelo, skoro sramno, ali ipak nekako nezaboravno zbog odlunosti mlaahnog
autora da se istom snagom emfaze neposredno dotakne najintimnijeg, bolnog iskustva.
Ki je neke od tema koje je istraivao itav svoj ivot
gubitak, patnja i njihov uticaj pronalazio posebno u krugu
porodice. On e postati izuzetno vjet u indirektnom prikazivanju ovih (i drugih) tema. Ipak, on nee izgubiti ambiciju da
pie i o prvobitnom ljudskom iskustvu. U tom smislu, Ki je
bio na svom putu.
***
Do vremena kada mu je majka umrla od raka, 1951. godine, Ki je ve stekao uasno iskustvo patnje i gubitka. Njegov
otac je bio maarski Jevrej, a majka pravoslavka iz Crne Gore.
Koraajui panonskim nizinama i dinarskim planinama, ovaj
veoma neobian par se sreo sluajno, to je Ki smatrao
odlukom sudbine. Eduard Ki je radio kao eljezniki inspektor nekoliko kilometara od granice sa Maarskom. Godine
1930., upoznao je Milicu Dragievi, koja je bila u duoj posjeti sestri. Vjenali su se naredne godine, a njihovo prvo
dijete, kerka, je roeno 1932. godine.
Eduard je bio nemirna priroda (bolesnik, alkoholiar,
neurastenik, rekao bi njegov sin), koji je tokom tridesetih
godina bio dva puta hospitaliziran. Kada je saznao da je dijagnoza njegovog oca neuroza straha, Danilo Ki je to shvatio
kao potvrdu da njegov otac dijeli patnju tipinu za perceptivne
srednjoevropske Jevreje u periodu izmeu dva svjetska rata.
Nakon to je Maarska svrstavajui se u sile Osovine
usvojila anti-jevrejske zakone 1938. godine, roditelji su krstili
djecu (kojoj je u rodnim listovima stajalo da su Jevreji) u
Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kako bi ih zatitili od faista, koji
su predstavljali sve veu prijetnju. Hiljade maarskih Jevreja
su pokuali primijeniti istu oajniku strategiju. Vlada je na
ovo odgovorila usvajanjem Drugog jevrejskog zakona koji
kae da e se osoba smatrati Jevrejem ako su ona ili on, ili
barem jedan od njihovih roditelja, ili barem dva roditelja od
roditelja pripadnici idovske vjeroispovijesti.
U oktobru 1940. godine, Jugoslavija je usvojila svoje antijevrejske mjere u sklopu prilagoavanja pritiscima Osovine.

254

Kada je nepopularna vlada u Beogradu zbaena narednog

marta, estogodinji Ki se pridruio drugovima iz razreda
uzvikujui slogan protiv Osovine Bolje rat nego pakt!. On
nije znao ta to znai, ali mu se sviala asonantna rima.
Hitler je ubrzo izvrio invaziju na Jugoslaviju. Do polovine aprila 1941. godine, porodica Ki je ivjela pod maarskom
okupacijom u Novom Sadu, gradu na Dunavu. U januaru
1942. godine, maarska policija i vojnici su krenuli u juri na
etiri hiljade novosadskih Jevreja. Pod punim pritiskom policijskog sata, pretresali su se i pljakali jevrejski domovi, a
Jevreji su ubijani na ulicama. Vie od 1.400 mukaraca, ena i
djece veinom Jevreja je odvedeno do smrznutog Dunava,
pucano im je u lea, a onda su gurani u rupu izbuenu
eksplozivom u ledu. I vie bi ih umrlo da rupa nije postala
zaguena leevima. Iste veeri su stigle naredbe iz Budimpete
da se prestane sa ubijanjem. Ovo je odgodilo smaknue nekoliko stotina preivjelih, ukljuujui i Eduarda Kia.
Ki je poeo vjerovati da je upravo ovaj ok slomio njegovog oca. No, ako je i bilo tako, ovaj nije pokleknuo. Narednog
mjeseca je premjestio svoju porodicu nekoliko stotina kilometara eljeznicom i cestom do sela u jugozapadnoj Maarskoj, mjesta u kojem je roen. Stavljajui se na milost roaka,
izgubio je i ono to je preostalo od njegove otrcane nezavisnosti. Mora da je procijenio da je njegova porodica imala vee
anse da preivi u ovom dalekom uglu ue Maarske.
Porodica Ki se nekako krpila u Kerkobarabasu, mjestu od
dva tuceta kua povezanih sa vanjskim svijetom jednostrukim
kolosijekom, kao kuglice na ici. Eduardova sestra im je dopustila da ive u pomonom objektu, dvosobnoj daari koju
e Ki sa neskrivenim gnuanjem opisati etrdeset godina kasnije. ivjeli su u neimatini. Milica je ila da bi zaradila
novac. Dani, kako su ga znali u selu, je uvao stoku i istio
seljake kokoinjce. On i sestra su bosonogi ili u kolu, gdje
ih je paljivi uitelj ukljuio u asove katekizma. Kiovu matu
su uzburkavale i progonile prie iz Starog testamenta, od kojih
je jedna Potop kasnije imala strukturalnu ulogu u nekim
od njegovih knjiga: kao biblijski oblik katastrofe koja je odnijela njegovog oca i njegov svijet.
Eduard Ki je lutao selom i okolnom prirodom, esto pijan,
pjevajui, mamurajui pod ivicom i stogovima sijena, optuujui svoje roake za ponienja koja su vjerovatno bila i
stvarna (kao i njegova tjeskoba) i imaginarna. Kada sam prije

255

nekoliko godina posjetio ovo selo (broj stanovnika: 330), ljudi

su se jo uvijek sjeali kako je teak on bio i uporeivali to
sa jednostavnom ljubaznou njegove supruge. Jedan im se
pokret posebno usadio u sjeanje: kako je lepetao rukama po
reverima, pokuavajui da sakrije utu zvijezdu uivenu u
kaput. Kada sam upitao da li je porodica Ki imala potekoa
u selu, jedan od Danijevih bivih drugova iz kole je rekao Ne,
nismo imali problema s njima ne kao sada sa Ciganima
Agonija odgoenog smaknua se zavrila u maju 1944.
godine, nakon to su nacisti okupirali Maarsku. Eduard Ki je
odveden u obinji geto, a onda deportovan u Auschwitz sa veinom svojih roaka. Djeca su poteena, zajedno sa majkom.
Godine 1947., Milicin brat ih je pronaao i oni su se vratili u
svoju zemlju, u planinski grad Cetinje, nekadanju prijestolnicu
sitne nezavisne kraljevine Crne Gore, a sada zabit. Njegovi djeaki prijatelji se sjeaju da je, nakon pet godina provedenih u
maarskoj koli, od njegovog srpsko-hrvatskog ostalo vrlo
malo. U 12. godini je morao ponovo uiti svoj maternji jezik.
Njegov ujak je bio uenjak sa impresivnom privatnom
bibliotekom. Tada uenik, Ki je imao na raspolaganju ujakove knjige kako bi prebrodio zamorne veeri i beskrajne zime.
U roku od oko jedne godine, meutim, njegova majka se
razbolila od raka. Ona je bila njegov glavni oslonac, jedinstveni izvor ljubavi i sigurnosti u vrijeme opasnosti i oskudica tokom njegovog ratnog djetinjstva. Dvije godine kasnije, njegova se sestra udala i odselila. Gubitak je opet inspirirao poeziju:

Svatovi
Iz mog doma
izlaze svatovi
Crni su mi odnijeli
majku
a bijeli
sestru
Mome srcu jednako zvui
pucaju li zvona
il zvone puke
Iz mog doma
izlaze svatovi.

256

Dvadesetogodinji Ki je nauio osnovnu lekciju: da istina i snaga osjeaja ne daju istinsko i snano pisanje. Umjesto
banalnih izjava u pjesmi majci, suprotnosti su izvajane u jednom obliku koji se kruno vraa na poetak uokvirujui ispovjedniku erupciju. Iznad svega, sad je spoznao vrijednost
potiskivanja: svaki slog se vae.
***
Godine 1954. Ki je otiao iz Crne Gore gdje se i danas
puca u svatovima s namjerom da studira knjievost na univerzitetu u Beogradu. Jugoslovenska prijestolnica ga je privukla
kao magnet: nikad vie poslije toga nee ivjeti van velikih gradova. Ovdje je, nakon toliko nesree, imao dvije sree. Jedan dinamini fakultetski profesor, Vojislav uri, je pretvorio dodiplomski predmet Svjetska knjievnost u poseban odsjek. Ki
je bio prvi student koji je diplomirao na ovom novom odsjeku.
To je bio izrazito zahtjevan odsjek, koji je ukljuivao Homera i Williama Faulknera kao najpoznatije klasike zapadne
knjievnosti, dotiui se usput antike kineske, indijske, perzijske i arapske kulture. uriu je trebalo, a on je i dobio, politiko odobrenje da koristi Bibliju (izabrani Psalami i Pjesme
nad pjesmama). Studenti su morali uiti dva ili tri strana jezika. Na fakultetu su se osjeali kao prvi meu jednakima.
Zajedno sa teorijskom komponentom, Svjetska knjievnost je obuhvatala i predavanja iz komparativne knjievnosti, istorijsko razumijevanje anrova i kosmopolitske pristupe
kulturi. Otvaranje ovog odsjeka je pokazalo ekspanzivnost
politikog momenta: otvorenost doktrine i kulture koja je
uslijedila nakon to je Staljin izbacio Jugoslaviju iz Kominterne 1948. godine.
Ovo vrenje je savreno odgovaralo Kiu. Postao je instant
preobraenik na istorijski i komparativni pristup koji je upio
u Beogradu. Nije imao nikakvog suosjeanja sa nacionalnim
koncepcijama knjievnosti, koje su esto duboko ukorijenjene
u drutvima u kojima se kultura koristila za politike projekte
i izgradnju drave i nacije. Ratno siroe, potomak nestalog svijeta, on se srodio sa knjievnou. Njegova lojalnost
Weltliteratur-u (volio je taj geteovski izraz) je bila doivotna i
ini se ba prikladnim da je jedan od njegovih posljednjih poduhvata u vrijeme kada mu je neizljeiva bolest skoro potpuno unitila volju za pisanjem bio prijevod Der Erlkoenig-a.

257

Zaronio je u studentski ivot, imao dugo radno vrijeme u

gradskoj biblioteci i uio da pije u beogradskim kafanama. U
krugu prijatelja pjevao je za kafanskim stolovima pjesme na
srpskom i maarskom, pratei se na gitari. (Cijelog njegovog
ivota ljudi su se divili njegovom pjevanju.) Takoer se i zaljubio u koleginicu sa fakulteta, Mirjanu Mioinovi. To je bila
njegova druga velika srea. Vjenali su se 1962. godine. (Njegova potreba za njenom podrkom nije se promijenila ni nakon boli prouzrokovane razvodom 1981. godine. Ni njegova
smrt nije uticala na njenu lojalnost.)
Ubrzo nakon to je Ki diplomirao 1958. godine, uri
mu je otvorio vrata akademske karijere. Moe postati asistent sutra, ako eli, rekao je dok su se vraali sa seminara. Za
jednog sirotog i kukavnog diplomca, koji nije imao drugih
izgleda, u jednopartijskoj dogovornoj ekonomiji, ovo je bila
rijetka prilika. Ki je bio zahvalan, ali nepokolebljiv: Profesore, izabrao sam drugi put. Vie volim da sam piem nego da
predajem o onima koji su ve pisali. uri se sjea da je on
bio vrlo hrabar ovjek, izuzetan. Imao je unutranji sjaj. A bio
je veoma osetljiv., dodaje on. Uvredu je primao kao dete.
Osim dvije godine rada na poziciji dramaturga u beogradskom pozoritu kasnih ezdesetih godina, Ki u Jugoslaviji
nikad nije imao stalno zaposlenje. Krpio se kao knjievni prevodilac (sa ruskog, francuskog i maarskog jezika) i gostujui
lektor na francuskim univerzitetima. Mirjana je imala skromnu platu na univerzitetu, gdje je predavala istoriju pozorita.
Njihov prvi dom je bio minijaturni stan u centru Beograda,
gdje nije bilo mjesta ni za sto: Ki je pisao na krevetu, sa
mainom za kucanje posaenom na skrtenim nogama.
***
Do 1960. godine Ki je postao profiliran knjievni novinar i
usko je saraivao sa jednim poznatim kulturnim urnalom, ali je
pisao i otre lanke za dnevne novine. Dok je potivao jugoslavenske knjievne gigante, Ivu Andria (1892-1975) i Miroslava Krleu
(1893-1981), nisu ga mnogo impresionirali mladi talenti ili lokalna knjievna debata. Pogotovo nije volio dominantne konvencije realizma koje su, po njegovom miljenju, podravale banalnost
na nekoliko naina umjetniki, psiholoki, intelektualni i politiki. A banalnost je, po njegovom uvjerenju, bila jedan i jedini smrtni grijeh knjievnosti koji je trebalo izbjegavati po svaku cijenu.

258

S jednim izuzetkom. Kao ve potvrenog frankofila, impresionirala ga je smjelost nouveau romancier-a: Sarraute, Butor
i Robbe-Grillet su osuivali donnees i cliches realistike proze sa
jednom polemikom energijom u kojoj je Ki uivao. Oni su
potvrdili njegovu novu odbojnost prema izmiljenim priama. I o njihovim priama je, meutim, imao dvojbe. Ta razmetljiva geometrija, fetiizam svakodnevnih objekata, preferiranje gustog redanja motiva u odnosu na neposredno ili dramatizirano promiljanje o ljudskim dilemama, implicitna
potraga za aktivnim itateljem, elja da itaoci iskuse konstrukciju romana sve ovo je bilo vrlo pogodno za ukotvljavanje anahronizma (a otuda i banalnosti). Ali ta je sa suom
nouveau roman-a, njegovom hvalisavom nepovezanou, neurotinim strahom od bezoblija, antihumanizmom i omalovaavanjem metafizikih potraga? Prema Kiu, ove tehnike
radije treba koristiti da se, temeljnim temama odreene epohe, ili moda bilo kojeg vremena, kao knjievnost ponovo
angaira formiranje sebe kroz pripadanje i gubitak, glad za
ljubavlju i smislom, neprihvatljivu istinu o nestajanju u smrti.
Godine 1960., Ki je zavrio svoju prvu knjigu. Skladite je
refleksivna fantazija, lagana kao puslica, ali manje slatka: pria koja je zbacila konvencije i oekivanja realizma. Kiova
meta je uzurpirajua mo literarne imaginacije. U njegovom
jeziku se smjenjuju puka jednostavnost i poetski poleti, sa
primjesama poezije simbolizma koju je prethodno prevodio.
Ovom alternacijom vjetaki raj knjievnosti se istovremeno
i priziva i ismijava. Vjeto se priziva naratorova nesposobnost
za praktian ivot; italac dijeli njegovu nemogunost da
razlikuje pravi ivot od ivota u fantaziji.
Kiova slijedea knjiga se veoma razlikovala po stilu i
oznaila je autorovo otkrie temeljne teme: mostruoznost
totalitarnih sistema uahurenu u koncentracionim logorima.
Ki je kasnije ocijenio Psalam 44 (1962) kao mladalaki literarni poduhvat, napisan za nepunih mesec dana, u svojoj
dvadeset i petoj godini, za konkurs Saveza jevrejskih optina u
Beogradu. Roman sam napisao na osnovu jedne kratke
novinske reportae (jedan brani par sa detetom poseuje
logor gde im se poslednih dana rata rodilo dete), tako da sam
tu pomalo neobinu intrigu mogao da prihvatim kao injeninu.
Ono to se danas posebno uoava u Psalamu 44 je njegovo potivanje konvencija realizma. To je jedino Kiovo djelo u

259

kojem on obilato koristi slobodni indirektni stil. (Zato bih

volela da to bude to pre. Razume: bie lake; no ona onda
htede da sasvim rastereti svoju savest tih optubi to ih sve
vie i vie tovari na sebe pa sada i na Zanu i pomisli: Moda
Zana tek smilja neto i moda se nije nita ni desilo, itd.) Ki
je definirao slabost ove knjige kao jedno fatalno odsustvo
ironine distance. Naprimjer, fraza Fuer Juden verboten je
citirana nekoliko puta u tekstu; ovo je, kasnije je on smatrao,
bilo neprihvatljivo grubo. Prava knjievnost ne izaziva
automatske reakcije kod italaca. Naprotiv, ona im pomae da
vide stvari u drugom svjetlu.
Ki je sigurno bio izrazito svjestan tekoe predstavljanja
holokausta. Ipak, nije vjerovao da holokaust lei u jedinstvenom prostoru koji nije mogue opisati. Njegov je problem,
zapravo, bio onaj ve uobiajeni problem izbjegavanja banalnosti (snagom umjetnike individualizacije) ostajui vjeran istorijskoj ili moralnoj istini. Same razmjere holokausta i
automatizam uasnutosti itaoca uveale su ovaj problem,
ali nisu promijenile njegovu prirodu. Za Kia je opasnost falsificiranja istorije leala u iskuenju da se pie u vidu izvjetavanja o logorima. Kao i njegove savremenike, i njega je rat
duboko pogodio bez da ga je on neposredno iskusio, ili da ga
je iskusio kao odrasla osoba.
Iako Psalam 44 potie od Kiovih sjeanja iz rata i onoga
to je uo od nekoliko oevih roaka koji su preivjeli
Auschwitz, on je poeo misliti da je podlegao ovom iskuenju.
Kada je ponovo pisao o ratu, uvlaio je svoje sopstveno iskustvo. To iskustvo je podrazumijevalo a kasnije se i fokusiralo
na lik njegovog oca. On, meutim, nije nastojao da zamisli ta
se njemu desilo u periodu izmeu deportacije i smrti; literarni
izazov i moralni prigovor u vezi takvog poduhvata su se sigurno inili nepremostivim. Umjesto toga, on e u svojim
narednim knjigama rekonstruirati svoj odnos sa ocem, a
zatim i ratna iskustva svog oca prije deportacije.
***
Kiov osjeaj srama zbog Psalama 44 nam govori o
dimenzijama njegove savjesnosti kao umjetnika i njegove
odlunosti da se kloni sredstava realizma i njihovih konfekcijskih manipulacija. Mimo ovoga, jo jedna ambicija je formirala njegove odluke: njegova umjetnost e biti uzorna. Nee

260

biti kompromisa sa drutvom u kojem je ivio, sa njegovim

sveprisutnim politikim sistemom (koji se iri i uvlai u svaki
kut ivota), niti sa opeprihvaenim standardima njegovog
poziva. Njegovi uzori e biti pisci ija su imena sinonimi za
modernistiki perfekcionizam, apsolutna predanost njihovom
umijeu: Flaubert, Proust, Joyce, Isaac Babel i nekoliko drugih.
Njegova naredna knjiga je bila Bata, pepeo (1965). Od
samih uvodnih reenica, ta knjiga nije sliila niemu to je Ki
prije napisao: U kasna letnja jutra majka je ulazila beumno
u sobu, nosei posluavnik. Taj je posluavnik ve poeo da
gubi tanku niklovanu glazuru kojom je nekad bio prevuen.
Po ivicama, gde se plosnata povrina izvija u malo uzdignutiji obod, jo su se videli tragovi negdanjeg sjaja u ljuspastim
plohama nikla, slinog staniolu istanjenom pod noktima.
Elegijska, sinestetska, sjetna, intenzivna, ponekad komina,
Kiova proza je pronala novo, fleksibilno bogatstvo osjeaja
identificirano sa gracioznou Mnemozine, majke svih muza.
Pria je ustvari pria Kiove porodice za vrijeme rata;
glavni likovi su Andreas Sam i njegov otac. Glavna tema je nastojanje naratora-sina da rekonstruira (izgradi, stvori) karakter
i sudbinu izgubljenog oca. Ki uspijeva u prenoenju stvarne
istorije u prostor halucinirajue ivosti koja izbjegava banalnost i patos, a u isto vrijeme na taan nain prikazuje djeije
iskustvo. Paranoian, kihotovski, prezirui puke karte u korist
ucrtavanja svog sopstvenog puta uz pomo zvijezda, padajui
na koljena da bi uzvratio lave reeim psima, Eduard Sam je
beznadeno nesposoban za normalan ivot; ali nita ionako
nije normalno, tako da je Eduardova ludost u skladu sa epohom u kojoj se bitne zvijezde ne mogu nai na nebu to Ki
pokazuje lijepom reenicom o Eduardovim nagonskim tumaranjima: Koraao je poljima, zamiljen, zamahujui visoko
svojim tapom, gazio je mesearski, idui sa svojom zvezdom,
koja bi se u suncokretima sasvim izgubila, i on bi je pronaao
tek na kraju njive na svom crnom, zamaenom geroku.
Podtema knjige je sinov bijeg od brutalnosti injenica u
knjievnost nejasna evolucija koju je s nelagodom podravala
njegova majka nakon nestanka njegovog oca, to rezultira stvaranjem pjesme, autentinog remek-djela nadahnua koje se
sastoji od est rijei rasporeenih u idealnom i neponovljivom
poretku. Andreasovo veliko osloboenje na lijep nain proeto komedijom poklapa se sa njegovom pobjedom nad strahom
od smrti. To takoer daje uvod u prelaz ka narednom romanu.

261

Peanik (1972) je njegovo remek-djelo. Ki se bavi istim

likovima i epizodama kao i u Bata, pepeo, ali je ovaj put potpuni fokus na liku oca. Roman je strukturiran kao blistavi,
dugi komentar na pismo koje je Eduard Ki napisao jednoj od
svojih sestara 1942. godine. (Ovo pismo je prekucano u
posljednjem poglavlju knjige i nazvano Sadraj.) Dok
Eduard Ki dva puta spominje da ga je ispitivala policija, njegov izmiljeni alter ego, E.S., prolazi kroz dva duga ispitivanja. Aluzije na Marie Antoinette ili krompire u pismu izazivaju esejistika promiljanja u romanu.
Naputajui strukturu sazdanu od sekvenci, Ki gradi
portret ivota E.S. i njegove optereene svijesti tako to reda
segmente etiri naracije u formu iji se kohezivni oblik moe
samo intuitivno osjetiti. Uhvaen u lucidnost ovih fragmenata, progonjen njihovom proroanskom nepotpunou, italac
uranja dublje u maioniarev labirint. Kao i Fineganovo bdenje,
to je noni rad: E.S. sastavlja svoje pismo u nonim satima.
Pozadina, osvijetljena svjetlucanjem, ali bezimena, jeste evropska no genocida. Izvanredno autonoman, Peanik uspijeva u potpunosti odgovoriti istini i istoriji.
ini se da Ki implicira jedan normativni argument o
etikoj vezi izmeu teme i forme proze. Umjetniko nastojanje da itaoci vide temu svjeim oima i bez predrasuda
moralo je biti ekstremno kad se radilo o temi Holokausta. U
tom smislu, za Peanik se moe rei da kritizira trivijalizaciju
anti-humanistikih tehnikih otkria od strane autora dvadesetog stoljea. Kiov ekperimentalizam odaje konzervativnu
vjeru u tradicionalnu naraciju.
Ova implikacija je bila gotovo eksplicitna u Kiovoj slijedeoj knjizi. Grobnica za Borisa Davidovia (1976) sadri
sedam povezanih pria koje imaju po prvi put u Kiovom
djelu jasnu politiku svrhu: da potvrde monstruoznu prirodu sovjetskog totalitarizma. Ovu je knjigu napisao dok je predavao u Bordeaux-u, gdje je postao ogoren ravnodunou
francuskih ljeviara prema staljinistikim zloinima. Odluan
da knjiga treba da bude okantna, on je pronaao savrenu
inspiraciju u Borges-ovim priama o varalicama u Buenos
Airesu, koje su sabrane u Opoj povijesti beaa (1935). Ki je
odluio da Borgesov naslov nije tek tako neka slabana ala:
bio je sramotan u doba nacistikih i staljinistikih zlodjela.
Borgesov stil suh, zbijen, krcat prave i lane uenosti treba
primijeniti na stvarnu povijest beaa naeg vremena.

262

Oslanjajui se mnogo na prie svjedoka o sovjetskim

uslovima, ukljuujui i sibirske logore, Ki je sastavio biografije izmiljenih likova koji su u potpunosti ivjeli u ideologiji.
Ako su njihovi motivi bili slabo istraeni, to nije bilo zbog
Kiove vjene odbojnosti prema psiholokom uvidu u prozi,
ve zbog njihovog sopstvenog odbijanja da prue taj uvid.
Kao predani revolucionari, ravnoduni prema drugim etikim
standardima, oni su se dehumanizirali i prije nego je staljinistiki sistem zavrio svoj posao. Zlokobna saradnja izmeu
idealizma i tiranije je najbolje prikazana u naslovnoj prii:
osramoeni revolucionar Novsky i njegov ispitiva Fedukin se
sukobe, a par su smrtnih mitomana, raspravljajui o znaaju
(ne o istini) ivota Novskog i njegove neminovne smrti.
Da je Ki napisao ovu knjigu u ekstazi kreativnosti jasno
je u mnogim dijelovima:
Vidim Verskojlsa kako se povlai iz Malage, peke, u
konom kaputu kojeg je skinuo sa mrtvog falangiste (ispod
kaputa bilo je samo golo mravo telo i srebrni krst na konoj
vrpci); vidim ga kako juria na bajonet, noen svojim sopstvenim pokliem kao krilima anela istrebljenja; vidim ga
kako se nadvikuje sa anarhistima koji su svoju crnu zastavu
istakli na golim padinama kraj Gvadalahare, spremni da umru
nekom uzvienom i besmislenom smru; vidim ga kako slua,
pod usijanim nebom, negde kraj nekog groblja u blizini
Bilbaoa, predavanja u kojima se, kao pri stvaranju sveta, razgraniavaju smrt i ivot, nebo i zemlja, sloboda i tiranija.
ak i bez zadnje reenice, biblijski eho bi doarao milenijsku samosvijest Marksizma-Lenjinizma. Ova knjiga postie
zauujuu ravnoteu izmeu navoda istorije i knjievnosti.
Iako je kontekst Hladnog rata nestao, fundamentalistiki
fanatizam ponovo postaje uporite globalne geopolitike;
Grobnicu za Borisa Davidovia bi trebalo ponovo otkriti.
***
U beogradskim knjievnim krugovima Boris Davidovi je
izazvao skandal koji je Kia oznaio do kraja ivota. Apsurdno
optuen za plagijat, uspjeno se odbranio i na sudu i u brilijantnoj polemikoj knjizi as anatomije (1978). Shvatio je da
je osnovni prijestup njegove knjige bilo negiranje bilo kakve
iskupljujue utjehe u staljinistikim progonima. (Njegov glavni
klevetnik se alio da u Kiovoj knjizi, zamislite, potpuno

263

nedostaje onog udesnog optimizma i vere u budunost

koja se isticala u svjedoenjima preivjelih zatvorenika sovjetskih koncentracionih logora.) Kiovi prijatelji u Beogradu
podjednako krive istu zavist i provincijsku ogranienost.
Koji god da je pravi razlog, ovaj skandal je imao udjela u
Kiovoj odluci da se preseli u Francusku kasne 1979. godine.
Poslije toga je objavio samo jo jednu knjigu proze. Enciklopedija mrtvih (1983) je zbir devet pria koje se proteu od biblijske Samarije do savremenog Stockholma. Borges je, ponovo,
glavni duh, ali Kiove prie sadre suosjeanje i sredinju jednostavnost koji su samo njegovi. Govorio je da su ljubav i
smrt teme koje oblikuju knjigu, ali je jedinstvo postignuto i
na osnovu implicitne kritike politike mitomanije. S obzirom
na ulogu koju su se nacionalistiki kreatori mitova spremali
da odigraju u Jugoslaviji, izazivajui ratove koji e ubiti hiljade ljudi za manje od desetljea nakon objavljivanja njegove
knjige, Ki ranih osamdesetih godina moda nije bio nita
manje dalekovid nego to je to njegov poluludi E.S. iz Peanika bio 1942., kada je upozoravao svoje spokojne srodnike
da e pre no to Saveznici budu mogli bilo ta da uine, doi
po nas Jahai Apokalipse ujem rzanje njihovih konja. I ujem kako prti na vetru zaleprano perje na njihovim crnim
eirima.
Nakon to mu je dijagnosticiran rak, 1986. godine, Ki je
pisao malo: nekoliko kratkih eseja, nekoliko kratkih govora za
konferencije, neke prijevode. Njegov partner, Pascale Delpech,
koji je vei dio njegovih djela preveo na francuski, pruao mu
je ogromnu podrku. Kad bi ga pitali na emu trenutno radi,
slegnuo bi ramenima: nita, sve je gotovo. On a deja ecrit.
Njegova domovina koju nikad nije imenovao u svojoj prozi
nadivjela ga je za par godina. Njegova sabrana djela su
objavljena 1995. godine, a novo izdanje je u pripremi.

264

Predrag Matvejevi

MEDITERAN NA PRAGU
NOVOGA MILENIJA
Piem odavno o Mediteranu, ne samo u obliku koji je poprimio
Mediteranski brevijar. Knjige Mediteran i Evropa predavanja
za Collge de France, Mediteranski izolarij, Mletaki zaljev
objavio sam samo u inozemstvu, a i Mediteranski brevijar, koji
je posljednji put iziao u Hrvatskoj 1991. godine, promijenio je
prvotni opseg i pristup. Posljednjih godina sudjelovao sam u radu
Evropske komisije, u takozvanoj Grupi mudrih koju je osnovao
bivi predsjednik te ustanove Romano Prodi. To mi je, vjerojatno,
pomoglo da preispitam stanovita pitanja s kojima sam se suoavao
i o kojima sam prije pisao, da izdvojim ona koja mi jo uvijek
izgledaju aktualna u raspravi o Mediteranu.

265

***
Slika Mediterana na poetku novoga milenija nije idilina.
Sjeverna obala zaostaje za Evropom, juna za sjevernom.
Cjelina bazena suoava se s tekoama na sjeveru i na jugu.
Moe li se uope smatrati cjelinom prostor kojeg razdiru dugotrajni sporovi i dijele duboka proturjeja: Izrael i Palestina u
sukobu, Turska i Grka u zavadi, dva dijela Cipra u neprijateljstvu, Balkan u ratovima, arapske zemlje u neprilikama
Evropska unija premalo brine o Mediteranu. Evropa zanemaruje kolijevku Evrope. Najvanije institucije nalaze se
daleko od mediteranskih obala: Bruxelles, Strasbourg, Luxemburg, Frankfurt. Gradovi s mnogo vie povijesti dobili su
manje: Atena, Rim, Venecija, Barcelona. Objanjenja koja se
nude ne mogu uvjeriti one kojima su namijenjena. U njih
moda ne vjeruju ni oni koji ih iznose. Tenje kontinenta ne
podudaraju se s oekivanjima obale. Primorje esto trpi od
vlastitoga zalea. Odluke sudbonosne za nae more donose se
izvan njega, ili bez njega. To raa nepovjerenje i potie nezadovoljstvo. Stvaraju se nove unutarnje granice i produbljuju stare izmeu kontinentalne i primorske Evrope, Sjevera u
Juga, sjevernih i junih obala Mediterana.
Pred prizorima koje nam pruaju poznate nam ljepote
naega mora ushiti su sve vie prigodni i sve ee prolazni.
Sutoni su se nadvili nad pejzaom, rezignacija pothranjuje
filozofiju, krepuskolarizmi nadahnjuju pjesnitvo. Nespokojstvo se uvuklo u povijest i u samo shvaanje povijesti.
Dijagonala Sjever-Jug postala je problematinom u kulturi, u
znanosti, u politici. Mediteran odavno izostaje u kronikama
koje biljee pothvate epohe.
Misao Juga budi se ipak u zaljevima, buni u lukama, protivi
na otocima. Svjedoci smo nastojanja da se stanje promijeni,
sudionici raznih prijedloga koji su upisani u povelje i uvrteni
u programe: atenska, marsejska i enoveka konvencija, Plan
akcije za Mediteran (PAM) i napose Plavi plan (Plan bleu),
donijet u Sofiji Antipolisu kraj Nice s naznakama razvoja do
horizonta 2025. godine, sporazumi potpisani u Napulju, na
Malti, u Tunisu, Splitu, Palma de Mallorki, meu kojima je
posebno znaenje imala Konferencija odrana u Barceloni
1995. godine, dugo i temeljito pripremana. Svi ti pokuaji, kao
i obeanja koja su ih pratila, nisu ispunili oekivanja to su u
njih polagana. Zavodljive najave kooperacije, partnerstva,

266

razmjene, solidarnosti itd. nisu dale ploda. U naumima se

nalo vie taktike nego strategije. Govor o Mediteranu izgubio
je uvjerljivost nije odrao obeanja koja je davao. Nuno je
zamijeniti ga ili obnoviti, ali ne znamo kako to postii.
Razmjena Evropske unije s mediteranskim bazenom osjetno je smanjena nakon ruenja berlinskoga zida: trita u Srednjoj i Istonoj Evropi pokazala su se, unato svemu, zanimljivijim partnerima, unosnijim ulagaima, privlanijim politiarima. Zemlje na afrikoj obali dobivaju skromnu pomo prije
svega kao zemlje u razvoju ili trei svijet. Neke od njih ne
prihvaaju mediteranstvo pribojavajui se da iza njega
stoje zakanjele ambicije kolonijalizma. Raznovrsne predrasude prijee da se ostaci prolosti njezinoga loijega dijela
otklone ili prevladaju. Obje strane Mediterana, i juna i sjeverna, stekle su veu vanost na zemljovidima koje odmataju
vojni komandanti nego na onima to razastiru ekonomisti.
***
Gotovo sve je reeno o velikom moru (termin je biblijski) koje je postalo morskim tjesnacem. Njegovo se znaenje
mijenjalo u vremenu i prostoru svijest o promjenama izostajala je na njemu samom. Mediteran je kasnio za modernitetom, nije prihvaao njegove zahtjeve, mjerila, znakove.
Odupirao se racionalizmu, odbacivao lainost. Dugo je bio
sreditem svijeta teko je prihvatio spoznaju da postoje druga sredita, znaajnija od njega, prema kojima su vodili novi
putovi i znaajnija otkria. Batinik historije postao je
rtvom historicizma. Postojbina mita preputala se mitologijama koje je sama porodila ili koje su joj drugi nametnuli.
Miljenje se podreivalo ustaljenim obrascima miljenja.
Ideja Mediterana i sam Mediteran teko su se usklaivali.
Predodba o stvarnosti i sama stvarnost zamjenjivale su jedna
drugu. Istinu o sebi prikrivali su prividi istine, samoljubivi i
pristrani. Identitet bia, trajan i temeljan na mediteranskim
obalama, teko se uspijevao uskladiti s identitetom injenja,
esto nemonim ili onemoguenim izmeu jednoga i drugoga stvarao se procjep, ponegdje jaz.
Po staroj navadi, kojoj mnogi ne uspijevaju odoljeti, Mediteran se svodi na prolost i vidi prije svega u prolom vremenu. Divljenje slavnoj prolosti nije mu mnogo koristilo:
njemu je potrebna i sadanjost, i budunost. Velika djela

267

Unutarnjega mora prati misao odlaska i izgona. Uzaludno je

ponavljati nevolje od kojih ono trpi. Ne koristi ih ni preuivati: zagaeno priobalje, naruen okoli, nedostatak reda i
nedovoljnost organizacije, divlja gradnja, potkupljivost u prenesenom i doslovnom znaenju, pomaci i selidbe iz zalea na
obalu, s obale to dalje od vlastita zalea. Najbolje predaje
one to su nastojale zdruiti umjetnost s umijeem ivota
suprotstavljaju se takvoj sudbini. Mediteran je doekuje kao
nepravdu, ili kao kaznu.
***
U golemom amfiteatru, kojem nalikuje mediteranski bazen, predugo se izvodio isti ili slian repertoar rijei i geste
u takvoj prilici postaju poznate i predvidive. Obrasci retorike,
dijalektike, politike, raznih tekovina mediteranskoga duha,
dugo su sluili i troili se. Odnosi sredita i periferije, bliskosti
i udaljenosti, simetrije i asimetrije poprimili su znaenja kakva
nisu imali u prolosti. Euklidska geometrija ve odavno nije
dovoljna otkrivene su druge i drugaije dimenzije prostora i
trajanja. Uoi nove plovidbe nuno je provjeriti valjanost
opreme i spremnost posade. Mediteran ve dugo eka vlastiti
Preporod. Zamjenjuju ga razdoblja u kojima iluzije postaju
privlane, nostalgije zavodljive, zablude nepopravljive.
Sudionici u predstavi koja se ponavlja i nastavlja postavljaju mnogobrojna pitanja, ponekad proturjena, i trae
odgovore na njih, koji takoer nisu lieni proturjeja:
Postoji li Mediteran izvan nae uobrazilje? on nije isti u
stvarnosti i u uobrazilji, to moe biti isto toliko prednost
koliko i nedostatak.
Zasnovati alternativnu intermediteransku kulturu i taj
smo prijedlog uli na pozornici (ak i u Grupi mudrih, u
Bruxellesu). On se ne moe ostvariti ni lako ni brzo, blii je
utopici nego stvarnosti.
Pomiriti razliitosti naih gledanja na Mediteran, to mi se
ini ostvarivije, time bismo moda mogli zapoeti posao. Ali
ni to nee ii samo od sebe.
Stara uad, iji su uzlovi vezali lae i sudbine, lee na dnu.
Neznanje i nesnoljivost pokidali su ih tamo gdje ih nije izjelo more.
Postoji li mediteranska kultura? na to se pitanje daju
obino priblini odgovori, oslonjeni vie na dojmove nego na

268

analizu. Ne postoji jedna mediteranska kultura. Ima ih vie u

okrilju jedinog Mediterana. One su po nekim osobinama
sline, po drugim razliite. Rijetko su sjedinjene, nikad posve
iste. Slinosti duguju zajednikome moru i susretu na njegovim obalama srodnih oblika, izraza, nadahnua. Razlike meu
njima dolaze od porijekla, povijesti i pripadnosti. Ni slinosti
ni razlike nisu stalne ni apsolutne jednom prevladavaju
jedne, drugi put druge.
Ostalo je mitologija.
U jednom od svojih manje poznatih codexa Leonardo da
Vinci je zapisao: Od Istoka do Zapada u svakoj toki je dioba.
Trebalo se dogoditi sve to se dogodilo na Balkanu da se shvati
teina toga suda: tolike diobe, na tijesnu prostoru, u kratku
razmaku! Na Balkanskom poluotoku roena je antika
tragedija. Na Bliskom Istoku nastale su zavjetne knjige triju
vjera u jednoga Boga. Rat koji traje ve desetljeima u Svetoj
Zemlji ne da se, kao ni onaj na Balkanu, sam od sebe ugasiti.
Pokazalo se jo jednom ajme! kako Mediteran nije u stanju,
bez pomoi drugih, rjeavati vlastitu sudbinu.
Nae more trpi ne samo od svoga stanja, nego i od dogaaja
koji se zbivaju daleko od njega. Na samu poetku novoga
milenija, 11. septembra 2001. godine, ruenje dvaju golemih
tornjeva u New Yorku odjeknulo je Mediteranom moda vie
nego drugim morima. Svjedoci smo jo jednom kako se osuda
zloina zloina koji zasluuje osudu proizvoljno uopava i
neopravdano proiruje: islam i islamizam nisu jedno te isto;
islamizam i islamski integralizam ne teba poistovjeivati; integralizam i fundamentalizam takoer nisu jednaki; a u samu
fundamentalizmu razlikuje se mistina vjera od militantne
ideologije, kakva se slui udovinim oblicima terorizma.
Pogrena tumaenja stvaraju krive odnose, koji moda vie
tete Mediteranu nego drugim morima.
Odavno je poznata tjeskoba starih pomoraca, koji su na
krhkim korabljama plovili prema nepoznatim morima.
Osjeaju je jo uvijek oni koji izlaze na puinu ne znajui to
ih eka ili se vraaju u luku pitajui se tko e ih doekati. Sama
obala suoena je s pitanjima: kako sprijeiti, od Zapada do
Istoka, diobe u svakoj toki one koje niemu ne slue i
koje nikome nisu nune?
Odgovori na takva pitanja ne trpe odgaanja i ne zadovoljavaju se isprikama.

269

Erica Johnson Debeljak

DOBIVENO U PRIJEVODU
U ranim satima jednog aprilskog jutra 1992. godine, imala
sam randevu sa svojim long-distance ljubavnikom, Aleom, na
Piazza Navone u Rimu. Doputovala sam transatlantskim
letom s aerodroma JFK u New Yorku, a on je putovao vozom
iz Slovenije, novonastale italijanske susjede na sjeveroistoku.
Dok sam sjedila na klupi ispod Berninijeve Fontane dei Finni
i ekala da se pojavi, otvorila sam knjigu koju sam zapoela
itati no ranije u avionu: Immortality Milana Kundere. Iako
vas pria o fiktivnim ljubavnicima teko moe potpuno zaokupiti dok nasred jedne puste piazze ekate na stvarnog ljubavnika da se pojavi, Kunderin narativni domet i originalnost
posve su me bili obuzeli. Zavrila sam jedno poglavlje ono
koje zavrava tako to Paul tri do Agnesine bolnike postelje,
oajniki udei za posljednjim poljupcem i okrenula stranicu da zaponem sa sljedeim, kada sam pored sebe na hladnoj
kamenoj klupi naslutila nekog i osjetila dodir ruke na potiljku. Okrenula sam se i vidjela lice svog, ne vie long-distance,
ljubavnika kako gleda u moje lice.
U tom su trenu Kunderini Paul i Agnes nestali na svijetlom osunanom trgu. Ale, nesvjesno preuzimajui Paulov
izmiljeni impuls, nagnuo se da me poljubi. inilo se da se
urbana kakofonija svakodnevnog Rima pojaala za oktavu ili
dvije, miris hiljada espresso kafa lebdio je u jutarnjem zraku,
rijeke Berninijeve fontane Dunav, Nil, Ganges i Rio della
Planta sa etiri strane svijeta izbacivale su ekstatine mlazove hladne vode iznad naih glava. Ali upravo kad su njegove usne doprle do mojih, on se zaustavio i uzviknuo od
iznenaenja.
ekaj, ree on i pokaza prema knjizi koju je spazio na
mom krilu.
Sagnuo se da dohvati torbu koju je spustio na tlo kraj sebe.
Nakon to ju je nekoliko sekundi pretresao, iz nje je izvukao
svoju knjigu.
Pogledaj, ree trijumfalno.
Njegova knjiga bila je u mekom povezu, dok je moja bila
u tvrdom i s drugaijim dizajnom korica, ali sluajnost je bila

Sa engleskog prevela:
Nermina Koljak

271

nepogreiva. Knjiga koju mi je Ale pokazivao bila je Nesmrtnost i napisao ju je niko drugi do Milan Kundera. Stavljajui
svoju knjigu na moju, Ale je obuhvatio moje lice rukama i
zagledao se u mene svojim melanholinim, srednjeevropskim
oima.
itamo istu knjigu, proaputao je.
Lice mu je bilo tako blizu mog da sam mogla osjetiti
vruinu njegovih rijei na svojoj koi, i od svih stvari koje sam
mogla rei u tom trenu, od svih fraza koje sam mogla promrmljati, apnuti ili jauknuti, odgovorila sam ovo:
Samo to ti ita prijevod.
Ale se naglo odmaknuo od mene. Oboje itamo prevod, ispravio me je, razmiljajui da li uopte vie eli da me
poljubi. Glas mu je postao osobito hladan i inilo se moguim
da e nakon dugih mjeseci ekanja ljubavna veza zavriti tu i
u tom trenutku.
Znam to, znala sam to, mislila sam sa aljenjem: Naravno da oboje itamo prijevod, Kundera je eh. To je razlog
to sam ga uopte poela itati...da budem blie tebi i tvom
svijetu.
Ali bilo je prekasno. Strane, ignorantske, arogantne rijei
su pale i nisam ih mogla vratiti. Zatvorila sam oi. Euforija
nakon koje je uslijedio pad u oaj; poela sam osjeati posljedice neprospavane noi putovanja, zasljepljujue bljetavilo
jutra; sve je to izgledalo previe za podnijeti.
Ali sreom, jad koji sam sama sebi zadala brzo se zavrio.
Jer, nedugo nakon to sam sklopila oi samo sekundu ili
dvije osjetila sam poljupce koji se sputaju na sklopljene
vjee, znala sam da je moj propust oproten. Moda u iekivanju putenih zadovoljstava naredne sedmice, ili moda u
neizreenoj poasti nonim satima provedenim u odvojenom
ali nekako zajednikom itanju, ne samo da je Ale tog davnog aprilskog dana kulturnu imperijalistkinju poastio poljupcem, nego ju je ustvari oenio nakon neto vie od godinu
dana, selei je preko okeana iz siunog stana u New Yorku u
siuni stan u Ljubljani. Vrhunska ironija prie jeste ta da je
ona to jest ja nakon nekoliko godina ivota provedenog u
stranoj zemlji, postala prevodilac sa slovenakog na engleski
jezik. Sad, nakon vie od decenije, kada uzmem roman ili stihozbirku u knjiari, knjigu prvo listam do stranice s autorskim
pravima da vidim da li je prevedena, a onda do zadnje stranice da vidim zabiljeke o biografiji prevodioca. Podrazumijeva

272

se da je proteklih godina na slubenim veerama i raznim

meunarodnim drutvenim dogaajima bilo bezbroj prilika
da se, kako to esto i biva, povede razgovor o pitanju amerike
kulturne dominacije. U razgovoru bih tada uvijek mogla osjetiti upravo onaj trenutak kada se Ale jedva suspree da ne
ispria sada ve besmrtnu anegdotu o svojoj supruzi Amerikanki i Immortality Milana Kundere. Obino bih ga gurnula
ispod stola ili ga moleivo pogledala kako bih sprijeila svoje
javno sramoenje. Ali u posljednje vrijeme, sve lake doputam tu anegdotu, moda zato to sam poela shvatati da
moja faux-pas nije posve sluaj individualnog neznanja, nego
je nastala pod utjecajem nacionalnih i knjievnih tradicija u
kojima sam odgojena i nekoliko, veinom neistraenih, pretpostavki o prevodiocima i prijevodima.
Naravno, teko da bi bilo iznenaujue ako bi zemlja koja
uiva neupitnu kulturnu i strategijsku dominaciju, kakvu Sjedinjene Amerike Drave imaju na poetku dvadeset i prvog
vijeka, imala nejednoznaan stav u pogledu skromne umjetnosti prevoenja. Ipak, prijevod, pored ostalih moguih znaenja, iznad svega jeste in pravljenja stranog razumljivim, i
kao takav jeste neizbjeno politiki in. Praksa prevoenja u
monoj i inzularnoj zemlji kakva je Amerika, predodreena je
da oslika nacionalni odnos prema stranom drugom. Ovaj je
odnos sve optereeniji posebno posljednjih godina, ak i s
tradicionalnim kulturnim i politikim saveznicima Amerike
na evropskom kontinentu. U svakom sluaju, ope nepotivanje prevodilaca i prevoenja, pa prema tome i strane knjievnosti, u Sjedinjenim Amerikim Dravama odraava se u doslovno svakom aspektu izdavake industrije: u broju prevedenih djela koja se prodaju svake godine, u brojkama prodatih
primjeraka neamerikih knjievnih djela koja zaista stignu na
police amerikih knjiara, u honorarima i autorskim pravima
datim prevodiocima, u nainu na koji se piu recenzije prevedenih djela, i konano u temeljnim pretpostavkama koje
utjeu na samo umijee prevoenja.
U prvom poglavlju istraivake knjige Nevidljivost prevodioca: jedna historija prevoenja, Lawrence Venuti ukazuje na saet pregled izdavake statistike, uvjeta ugovora i dijelove recenzija, kako bi predoio jedan sluaj poraavajueg stanja
prijevoda na amerikom knjievnom tritu. Najstraniji statistiki podatak pokazuje da prevedena djela openito iznose
negdje izmeu 2% i 4% svih objavljenih knjiga u Sjedinjenim

273

1
Lawrence Venuti,
The Translators Invisibility:
A history of translation
(New York:
Routledge, 1995.)

2
Steven Kinzer, America
Yawns at Foreign Fiction,
New York Times,
26. juli, 2003.,
http://transcript-review.org
/section.cfm.

274

Amerikim Dravama svake godine, to je zapanjujue mali

broj koji se malo promijenio u posljednjih nekoliko decenija.
Brojke za Veliku Britaniju jednako su anemine, sugerirajui
da ravnodunost prema stranoj knjievnosti ne proizilazi samo
iz politike i vojne, nego i iz jezike, superiornosti. Engleski
jezik neupitna je svjetska lingua franca; zaista, kae se da je
danas vie onih koji govore engleski kao svoj drugi jezik, nego
onih koji ga govore kao maternji. Ali ono to se ne moe porei jeste da zemlje za ije je stanovnike engleski jezik maternji
i koje proizvode veliki broj tekstova na izvornom engleskom
jeziku, kako kae Venuti, jesu agresivno jednojezine.1 Nasuprot tome, ukupan broj prevedenih djela u glavnim zapadnoevropskim zemljama ima tendenciju kretanja izmeu 7% i
14% od ukupnog broja izdanih djela, pri emu otprilike polovinu tampanih stranih knjiga ine prijevodi sa engleskog jezika. Dodajui uvredi i finansijske nedae, Venuti se poziva na
istraivanja amerikog PEN-a dokazujui kako ameriki prevodioci ne mogu zahtijevati honorare od kojih bi mogli ivjeti,
ak i ukoliko bi radili puno radno vrijeme, i da su svi osim najrenomiranijih tipino uposleni po ugovoru o djelu i uivaju malu ili nikakvu copyright zatitu. Drugim rijeima, ak i da
se u neuobiajenom sluaju prevedeno djelo pretvori u nezadriv bestseler, prevodilac od toga vjerojatno nee imati nita.
Naravno, uz nekoliko izuzetaka (kao to su Milan Kundera,
Gabriel Garcia Marques i sluajno strano djelo koje je odabrao
Oprahin klub italaca na primjer The Reader Bernharda
Schlinka), prevedena djela rijetko dolaze na amerike liste najprodavanijih knjiga. Zaista, strani se autori openito ne nalaze
na radaru ak niti sofisticiranog amerikog itateljstva sve dok
ne dobiju neku prestinu meunarodnu nagradu, po mogunosti onu najprestiniju: Nobelovu nagradu za knjievnost.
Ponekad ak ni to znaajno postignue ne upali. Kada je Imre
Kertesz, maarski pisac, osvojio Nobelovu nagradu 2002.
godine, otkrilo se da su samo dvije njegove knjige prevedene i
tampane na engleskom jeziku te da je uspjenija od njih,
Fateless (Northwestern University Press), prodana u bijednih
3.500 primjeraka. Northwestern University Press kasnije je prodao jo 40.000 primjeraka knjige, no i pored ovog skromnog
uspjeha nedavno je smanjio obim knjievnih djela u okviru
programa prevoenja. Donna Shear, direktorica ureda za medije, iskreno je objasnila ovo smanjenje u lanku koji je nedavno
objavio New York Times: Skupo je, a ba se i ne prodaje.2

I izdavai u inozemstvu pobrajaju razliite razloge zato

sve rjee preuzimaju rizik objavljivanja nepoznatih stranih
autora. Na vrhu spiska je koncentracija vlasnitva u izdavatvu u nekoliko konglomerata usmjerenih samo na zaradu.
Izdavai takoer primjeuju da veina amerikih kua upoljava tek ponekog urednika koji govori strane jezike, i oklijeva
potraiti savjet od outsidera o tome koje bi strane knjige mogle
osvojiti ameriku matu. A za tu se neuhvatljivu ameriku
matu tvrdi da preferira priu i akciju a ne atmosferu i filozofiranje (obje karakteristike su ee u neamerikoj knjievnosti nego u amerikoj). Pored toga, ameriki su se itaoci
navikli na knjievnost skrojenu prema njihovoj specifinoj
situaciji. Tek nekolicina suvremenih amerikih djela napisana
je s istinskom meunarodnom perspektivom. ak i ona djela
ija se radnja odvija u meunarodnom okruenju kao to je
Prag od Arthura Phillipsa i dijelova romana Johnatana Franzena Korekcije, ija se radnja odvija u Litvaniji rijetko prelaze
ameriki mentalni okvir. U gorepomenutom lanku New York
Timesa, Esther Allen, predsjednica prevodilakog odbora PEN-a,
govorila je o razgranavanju koje takvi parohijalni izdavaki
trendovi imaju izvan amerikih granica: Kako je engleski
jezik lingua franca, prevoenje knjige na engleski knjigu
dovodi u poziciju da bude prevedena na mnogo raznih jezika.
Mi smo zaepljena arterija koja sprijeava autore da dopru do
italaca bilo gdje izvan njihove zemlje.3
Ipak, ma koliko bilo privlano napraviti uzronu vezu
izmeu imperijalnog kulturnog razmetanja i nepotivanja strane knjievnosti i njezinih prevodilaca, u priu ulazi i mnotvo
drugih faktora, a upravo i sama priroda prevoenja u velikoj
mjeri diktira univerzalniji odnos prema prijevodu kao knjievnoj aktivnosti. Usudila bih se rei da niti u jednoj kulturi, bez
obzira koliko iroke poglede imala ili kosmopolitska bila, prevedeno knjievno djelo nema jednak status kao originalno
dijelo, niti prevodilac moe imati uzvienu ulogu kakvu ima
autor. ak i u maloj zemlji kakva je Slovenija, s jedva dva miliona stanovnika, zemlji koja aktivno promovira i subvencionira prijevode svojih knjievnih djela na druge svjetske jezike i
vice versa, prevodilac jedva da sjedi na knjievnom pijedestalu.
Moja snaha, odgajateljica u obdanitu, nedavno mi je ispriala
apokrifnu priu o malom djeaku koji je jednog dana ponosno
objavio da planira postati zidar kad odraste. Kada ga je pitala
da li je njegov otac zidar, djeakov se ponos pretvorio u stid.

Kinzer.

275

4
Vladimir Nabokov,
Problems of Translation:
Onegin in English, u
Theories of Translation: An
Anthology of Essays from
Dryden to Derrida, ur.:
Rainer Schulte i John
Biguenet (Chicago:
University of Chicago
Press, 1992.)
5
Donald Frame,
Pleasures and Problems
of Translation, u The Craft
of Translation, ur.: Rainer
Schulte i John Biguenet
(Chicago: University
of Chicago Press, 1989.)

276

Ne, promumljao je jedva ujno: On je prevodilac.

Djeak je daleko od toga da bude usamljen u svom prekoru prema dosadnoj i veinom nevidljivoj ulozi knjievnog
prevodioca. Ukoliko je prevodilac uradio dobar posao, kao to
je sluaj sa prijevodom Immortality Petera Kussija, njegova intervencija jednostavno nestaje na stranicama knjige. Rad
autora i rad prevodioca stapaju se u jedan skladan umjetniki
iskaz za koji pisac dobiva lavovski dio priznanja. Ukoliko, sa
druge strane, u prijevod uu oigledne greke ili neprikladne
rijei, prevodilac je izloen javnoj poruzi. U svakom sluaju, iz
perspektive svog sina predkolske dobi, prevodilac je predodreen da izgleda kao krotka i neimpresivna osoba.
Jo gore, ak i oni koji bi se trebali ponaati bolje zaljubljenici knjige, pisci, ak i sami oklevetani prevodioci preziru
prevodioce. Vladimir Nabokov, koji je preveo Pukinova
Evgenija Onjegina s ruskog na engleski, zauzeo je neobian stav
da se vrijednim prijevodom mogu smatrati samo doslovne
transpozicije od rijei do rijei, odbacujui rad modernih komercijalnih prevodilaca sljedeom dosjetkom: ...erekcija
kolarca bila bi manja smijurija u odnosu na originalno remek
djelo...4 U eseju naslovljenom Ugode i problemi prevoenja,
Donald Frame, prevodilac sabranih dijela Michaela de
Montaignea, izrazio je u osnovi isto miljenje, iako poneto
uglaenije od Nabokova: Jasno je da je (prijevodu) mjesto
prilino ispod dobre knjievne kreacije i ispod dobre knjievne analize.5 Dobra knjievna analiza! Avaj, da li je to ono
to bi razborit italac trebao oekivati da proita na transatlantskim letovima ovih dana? Ali, ono to najvie boli u
Frameovoj izjavi jeste samozadovoljstvo pridjeva jasno, koji
odbija ak i mogunost neslaganja.
Zato prevodioci dobivaju tako lou reputaciju? Naposljetku, Frame u istom eseju priznaje da prijevod zahtijeva
prilino isti senzibilitet u knjievnoj kreaciji i knjievnoj
analizi. Glavni praktini problem koji okupira prevodioce i
svakako utjee na reputaciju zanata jeste utopijska priroda
zadatka: priznata nemogunost stvaranja savrenog, neprijepornog i nezamjenjivog prijevoda. Iako krajnje teko, mogue
je, naravno, stvoriti savreno i jedinstveno knjievno djelo a
to, naposljetku, jeste ono to veliki pisci i rade. Ali nikad nije
mogue, ak niti najvjetijim prevodiocima, stvoriti savren i
jedinstven prijevod za sva vremena. Nabokovljeva tvrdnja da
je jedini legitimni prijevod onaj u kome stil prevodioca ni na

koji nain ne smeta stilu originalnog autora (drugim rijeima,

u potpunosti neutralna, potpuna transliteracija) jeste samo
drugi nain da se kae da prijevod nije legitiman rad, iz razloga to neutralan, apsolutno transparentan stil ne postoji. Neuhvatljiv, bezlian stil prevodioci mogu postii taman koliko
i autori originalnih knjievnih djela. Ono to dodatno komplicira prevoenje jesu ne samo autori i prevodioci, nego i
pojedini jezici i istorijska razdoblja tokom kojih su jezici, govoreni i pisani, takoer imali svoj osobni stil. Svaki jezik ima
svoju vlastitu unutranju formu, vlastite gramatike sluajnosti, svoj specifini rjenik s jedinstvenim kulturalnim konotacijama.
Svi smo uli da jezici kojim govore Eskimi imaju bezbroj
izraza za snijeg, ali smo rijetko razmiljali o tekoama koje bi
to predstavljalo za savjesnog prevodioca inuitske knjievnosti.
Kako bi prevodilac prenio suptilnosti tako mnogo sinonima sa
jednom jedinom rijeju snijeg? Jo manje smo razmiljali o
tome kako se, s vremenom te tekoe mogu mijenjati u skladu
sa razvojem jezika i kultura o kojima je rije. U eseju Bijeda i
sjaj prevoenja, Jose Ortega y Gasset navodi primjer iz evropskih jezika: Poto su jezici formirani na razliitim podrujima, kroz razna iskustva, njihova nepodudarnost je prirodna.
Lano je, na primjer, pretpostaviti da je stvar koju panci
nazivaju bosque [uma] ona koju Nijemci nazivaju Wald, a
ipak rjenik nam kazuje da Wald znai bosque.6 Ortega govori
o dubokoj iskustvenoj disonanci izmeu kulturalnih stvarnosti. Naravno, ovaj bi osobiti primjer na praktinom nivou predstavljao malo tekoa za prevodioca. Neometen nepodudarnostima u kulturalnim stvarnostima, on bi jednostavno ubacio
imenicu i, zahvalan za naizgled nepostojeu dvosmislenost u
njenom znaenju, nastavio s radom.
Ali, ustvari, ima relativno malo izraza koji za prevodioca
ne predstavljaju dilemu na koju aludira Ortega y Gasset. Prevodilac neprestano mora ne samo razumijevati nego i birati
izmeu irokog spektra rijei i izraza od kojih svaka nosi
vlastitu kulturalnu implikaciju. Kada upotrijebiti arhaini
izraz umjesto suvremenog? Kada se radije odluiti za marginalni izraz nego za opeprihvaeni, slang iskaz umjesto
knjikog, pompeznu rije umjesto ustaljene: sluajno naspram moda, drotovi umjesto policija, zuriti umjesto gledati? Da li bi prevodilac poezije trebao iznad svega
teiti da zadri znaenje, ili bi znaenje trebao rtvovati kako

Jose Ortega y Gasset,

The Misery and Splendor
of Translation, u Theories
of Translation: An Anthology
of Essays from Dryden to
Derrida, ur.: Rainer Schulte
i John Biguenet (Chicago:
University of Chicago
Press, 1992.)

277

bi odgovorio zahtjevima forme i rime, asonance i aliteracije?

Izbora ima bezbroj i ne postoje dva puta koja e dovesti do
istog rezultata.
Izazovi postavljeni pri prevoenju poveali su broj izreka
i truizama o zanatu. Jedna je kontraintuitivna misao da bi
svako veliko knjievno djelo trebalo prevesti barem jedanput
u svakoj generaciji. Na primjer, Danteov Il inferno preveden je
barem devet puta samo u posljednje tri decenije. Kako bi
prenijele veliku poemu 14. vijeka novim generacijama italaca, neke od ovih verzija nastoje imitirati Danteovu sloenu
terza rima (Robert Pinsky, 1994.), drugi koriste nepovezani tercet (John Ciardi, 1982.), a ostali se zadravaju na prozi (Charles
Singleton, 1970.). Nepotrebno je rei da je svaki od ovih prijevoda razliit jedan od drugog koliko i od originalnog djela.
Stoga pesimistinija poslovica koja se nudi u jeziku Dantea
traduttore, traditore (prevodilac, izdajnik) implicira da, poto
je svaki pokuaj prevoenja sa jednog jezika na drugi neizbjeno izdaja originalnog reme-kdjela, i samo jedan prevod
da ne spominjemo devet njih mogao bi biti prijevod previe.
Moda nije sluajno da manje poznata izreka takoer sadri
metaforu vjernosti. Izreka se osvre ne samo na znaenje i
lingvistiko-historijski kontekst originalnog teksta, ve i na
estetske kvalitete. Prijevod je, izreka kae, kao ena, ako je
vjerna onda nije lijepa, a ako je lijepa onda nije vjerna.
Ukoliko glavni pragmatini problem s kojim se susree
prevodilac poiva na utopijskoj prirodi njegovog zadatka,
onda glavni razlog zbog kojeg mu je uskraeno knjievno
potovanje proizilazi iz isto epistemolokih problema, problema originalnosti. Istina, prevodilac mora biti odlino naoruan sredstvima: knjievni senzibilitet, spisateljska tehnika,
teno i vrhunsko poznavanje ne samo jezika i kulture originalnog teksta nego i jezika i kulture na koji se tekst prevodi.
Ali ono to e njemu i njegovom prevodu uvijek nedostajati,
bez obzira na intuiciju i upotrijebljenu vjetinu, jeste umjetnika originalnost: neposredan kontakt s umom i perom originalnog tvorca. Naalost po prevodioca, originalnost je valuta
koju zapadna civilizacija izuzetno visoko cijeni. Ukoliko bi se
otkrilo, na primjer, da je veoma cijenjeno djelo koje se pripisuje Rembrandtu naslikao lan njegovog ateljea a ne sam
majstor, onda bi upravo toj slici bez obzira na njene umjetnike ocjene ocjena opala za stupanj ili dva. Pad Jerzyja
Kosinskyja, autora The Painted Bird i drugih djela, predstavlja

278

upozoravajuu priu iz knjievnih anala. Kada se saznalo da

su urednici i asistenti (oni koji su prevodili Kosinskyjeva
djela s njegovog loeg poljskog engleskog na uglaeni engleski jezik) moda imali udjela u originalnoj kompoziciji djela,
reputacija romana i autora naglo je opala.
Premda u jednu ruku razumljiva, glorifikacija originalnosti pokuava nainiti nerazumljivim druge aspekte kreacije
umjetnosti i knjievnosti i njihov dugoroni znaaj u evoluciji civilizacije: naime, to da kultura i umjetnost predstavljaju
mnogo vie od niza diskretnih originalnih djela koja su iznjedrili veliki majstori. Podjednako vano je i to da one predstavljaju neprekidni razgovor izmeu razliitih historijskih era
i civilizacija. Ova konverzacija, ustvari, jeste ni manje ni vie
nego historija civilizacije, koja je, zahvaljujui velikim dijelom i prevoenju, uspjela prevazii vremenske, geografske i
kulturalne granice i postati dostupna ak i najagresivnijim
jednojezikim narodima. Ezra Pound, kontroverzna linost
modernizma dvadesetog vijeka, takoer je imao kontroverznu
(iako ne tako iroko priznatu) ulogu u prevoenju u dvadesetom vijeku. On je zauzdao praksu viktorijanskih prevodilaca
koji su pretvarali stari metar u jedan prilino pjesniki, i poticao je prevodioce da iznad svega stvore neto novo! Poundovi prijevodi, iako su ih kritiari ocijenili kao previe slobodne, donijeli su snagu i energiju mnotvu linosti iji su su
glasovi izgubili u ovom razgovoru izmeu civilizacija kineskom pjesniku iz 6. vijeka Liju Pou, italijanskom pjesniku renesanse Guidu Cavalcantiju, francuskim provansalskim trubadurima Danielu Arnautu i Bertranu de Bornu.
Tokom svoje duge karijere Pound nikad nije izgubio iz
vida znaaj tradicije i prevoenja prenoenje velikih knjievnih djela iz jedne kulture u drugu. U svom eseju Kako itati,
on ukazuje na znaaj prevoenja u historiji engleske knjievnosti: ... engleska knjievnost ivi na prevoenju, hrani se
prevoenjem; svaka nova bujnost, svaki novi uzlet stimuliran
je prevoenjem, svako veliko doba jeste doba prevoenja, poevi s Geoffreyjem Chaucerom, tim Le Grand Translateur7
I u usputnoj primjedbi u istom eseju, Pound otkriva da neobina ambivalentnost (ili nesvjesnost) anglo-amerike knjievne kulture prevoenja prethodi pojavljivanju engleskog jezika
kao lingua franca, da i ne pominjemo iskrsavanje Amerike kao
jedine globalne super sile: Zauujue, istorija panske i italijanske knjievnosti uvijek uzima u obzir prevodioce. Istorija

Ezra Pound, Literary Essays

(New York: New Directions,
1934.)

279

Pound.

9
Friedrich Schleiermacher,
On the Different Methods
of Translating, u Theories
of Translation: An Anthology
of Essays from Dryden to
Derrida, ur.: Rainer Schulte
i John Biguenet (Chicago:
University of Chicago
Press, 1992.)

280

engleske knjievnosti uvijek previa prijevode pretpostavljam da je to kompleks manje vrijednosti pa opet, neke od
najboljih knjiga na engleskom jeziku su prijevodi.8
Zbog Poundove linosti vee od ivota i privilegovane
pozicije koju je dodijelio prevoenju u svom opusu, skoro da
mu je uspjelo da ukloni lo stereotip o prevodiocu: da preokrene shvatanje da je prevodilac evnuh u haremu knjievnosti. Inspirisao je generaciju takozvanih prevodilaca modernista
Louisa Zukofskyja i Paula Blackburna izmeu ostalih koji
su stremili tome da priblie djela starih latinskih i provansalskih pjesnika na svje, u potpunosti moderan, ponekad kontraverzan nain i da tako uzburkaju strast novih italaca. U
isto vrijeme, poundovski utjecaj malo je prisutan u suvremenom anglo-amerikom prevoenju, koje sada radije prihvata vrstu transparentnog diskursa ili autoritativnog, prostog
stila nego imitiranje viktorijanskih stilistikih tehnika koje je
Pound prezirao. U svakom sluaju, dominantne metode prevoenja (dominantne barem na tritu, ako ne i na univerzitetu) naginju ka domestifikaciji stranih tekstova, prevoenju
tako uglaenom da italac koji govori engleski esto ne shvaa
da je djelo uopte prevedeno. Bilo koji redovni italac recenzija prevedenih knjievnih djela primijetit e naklonost hvaljenju uglaenosti, savrenog vladanja jezikom i elokvencije
kao i osudi znakova prevoenja: to su zanemarivanje sintakse, izbora rijei ili arhainog rjenika koji zadrava tragove
strane kvalitete originala.
Ipak, dijelom zbog Poundova amaneta a dijelom zbog
prevladavajueg postmodernistikog diskursa na dananjoj
akademiji, glavni sukob u izuavanju prevoenja istrajava
izmeu ova dva pola: a to je, izmeu domestifikacije i takozvanog foreignizing modela prevoenja. Iako su se dekonstrukcionisti latili problema sa novom i predvidljivom politikom estinom, to i nije nova briga. Teolog Frederich
Schleirmacher, ukljuio je u svoj esej iz 1813. naslovljen O
razliitim metodama prevoenja jednu jedinu reenicu koja
obuhvata fundamentalni izbor sa kojim se susretao svaki prevodilac tada kao to se susree i danas: Ili prevodilac ostavlja
pisca na miru koliko je god mogue i pribliava itaoca piscu,
ili ostavlja itaoca na miru koliko god je to mogue i pribliava pisca itaocu.9 Pribliavanje teksta itaocu u prijevodu
oznaava domestificiranje stranog teksta eliminiranje njegovog esencijalnog stranog elementa. Pribliavanje itaoca

originalu predstavlja ono to neki teoretiari nazivaju foreignization (foriniziranje) a to je prenoenje elementa kulturalne drugosti koja karakterizira strani tekst.
Ova rasprava me podsjea na jedan dogaaj koji se odigrao tokom prvih mjeseci mog boravka u Sloveniji kada sam
tek poinjala da uim jezik. To ima veze s jednim od velikih
problema kako za prevodioce tako i za studente jezika: postojanje, u evropskim jezicima, formalnog obraanja naspram
neformalnog, konverzacijska konvencija koja prua esencijalnu drutvenu podsjetnicu u pisanom i govornom dijalogu. Za
ovu se praksu vjeruje da je neprevodiva na engleski jezik, i
ovaj dogaaj naizgled potvruje to stanovite. Sjedila sam u
jednom ljubljanskom kafeu s prijateljem koji me je upoznao s
njegovim veoma prijatnim poznanikom koji je savreno govorio engleski. Nakon to smo se rukovali, mladi je sjeo
preko puta mene i iskreno se zagledao u moje lice. Mogu li ti
se obraati sa ti?, uljudno je upitao. Ne elei ga zbuniti,
stidljivo sam pristala na njegov prijedlog i nakon ovog iskustva, koje bi se moglo nazvati ekstremnom domestifikacijom,
razgovor se neometano nastavio.
Ipak, kako da se prevodilac odnosi prema ovom osobitom
problemu kada ga susretne, kao to e se veina neizbjeno
susresti, u knjievnom djelu? Da li bi se trebao napregnuti da
nae englesku alternativu za poznatu formu (neto kao hey
buddy), ili bi trebao pribjei arhainom obliku thee ili
thou? Jednostavan i elegantan primjer foriniziranja u
slinom sluaju moemo nai u prijevodu Sljepoe Josea Saramaga, portugalskog autora koji je dobio Nobelovu nagradu za
knjievnost 1998. godine. Suoen s eksplicitnom referencom
na formalno nasuprot neformalnom obraanju, Saramagoov
prevodilac, Giovanni Pontiero, jednostavno je ostavio zamjenicu na originalnom portugalskom jeziku: Mora mi se
obraati sa tu, kae starija ena mlaoj u glavnom i dirljivom momentu njihovog poznanstva.10 Rije i njena konotacija jasni su svima osim najglupljim itaocima. No jo je vanije da prevodilac ne pokuava stvoriti iluziju da se pria odvija
u, na primjer, Clevelandu, u Ohiu. Drugim rijeima, on ne
ulae napor da stvori iluziju da djelo nije prijevod. italac je,
u ovom primjeru, prilino graciozno i efikasno priblien stranom tekstu.
Mnoga od najvruih polemikih pitanja koja razdvajaju
teoretiare prijevoda mogla bi se barem djelomino razrijeiti

Jose Saramago, Blindness

(London: The Harvill Press,
1998.)
10

281

11

Pound.

282

ukoliko bismo prevoenje smatrali posebnim anrom naspram originalne knjievnosti. Ovo nije posve nezamislivo.
Tako bi se stvorio prostor za mnogo razliitih pristupa prevoenju: od Nabokovljevih grubih, doslovnih prijevoda do dvojezinih izdanja i Poundovih slobodnih improvizacija originala. Pound je sam napravio razliku izmeu tumaeeg prijevoda (interpretive translation) i onog drugog (the
other sort). O the other sort, Pound je napisao: Mislim na
sluajeve kada prevodilac definitivno stvara novu poemu,
(koja) naprosto spada u domen originalnog djela, ili, ukoliko
ne spada, mora biti cenzurirana prema jednakim standardima...11 Naposljetku, neki strani tekstovi (oni koji se smatraju
lako prevodivim), podloniji su knjievnom dodiru, dok
drugi (manje prevodiva vrsta) zazivaju kreativnija rjeenja
pri emu neki nesumnjivo dobijaju novi ivot pod snanim
autorskim perom kao to je Poundovo. Jedna ira definicija
prevoenja, ona koja jasno pravi razliku od originalne kompozicije, mogla bi obuhvatiti sve njih. Definiranje prijevoda
kao potpuno razliitog anra kao i odvajanje prijevoda na
policama u zasebni dio od originalne knjievnosti, kao to se
rutinski radi u slovenskim knjiarama uklonilo bi zbrku
kakva me je preplavila na Piazzi Navone. Originalno djelo
Jacka Kerouaca vie se ne bi nalazilo na policama izmeu prevoda Kafke i Kundere, a nama bi pala pauina sa oiju.
I dok bi promjena u definiranju mogla rijeiti odreene
probleme prevoenja na anglo-amerikom knjievnom tritu, ostao bi nerijeen glavni problem: opadanje ukupnog
broja stranih djela koja se danas uopte prevode. Kao to je
dilema izmeu domestifikacije i foreniziranja u prevoenju
bila davna pretea postmodernizma, ak i modernizma, ista je
stvar i sa sve problematinijim pitanjem upotrebe stranih
knjievnih djela i prijevoda kao metoda proirenja (ili poricanja) kulturnog utjecaja. Ne iznenaujue, no ta je praksa stara
koliko i kulturne imperije i prevoenje. Rimsko carstvo, s kojim danas ponekad porede Ameriku, iznjedrila je prvi izdanak
knjievnih prevodilaca zapadnjake civilizacije koji su bili
arogantniji od dananjeg legla kulturnih imperijalista. Rimljani su ne samo domestificirali djela starih Grka, nego su ih u
potpunosti asimilirali: latinsku su sintaksu pretpostavljali
grkoj, ak su mijenjali i toponime iz antikih u novonastale
latinske. Suprotno dananjoj izdavakoj praksi koja je sklona
umanjivanju uloge prevodioca, autor originalnog grkog djela

ponekad bi bio potisnut na zadnju stranicu, dok bi rimski prevodilac bio istaknut na prvo mjesto. U to doba, napomenuo
je Nietzsche, ...prevoditi znailo je osvajati.12
Danas Hollywood iroko koristi stare rimske metode, uzimajui dobre filmove kao to je La Femme Nikita i remek-djelo
kao to je Godardov Do posljednjeg daha razvodnjavajui ih na
ameriki nain i ostavljajui tek poneku slinost s originalima.
Izdavaka industrija, s druge strane, usvojila je lukaviji model.
I bez napora da se prevedu, a jo manje da se asimiliraju strana
djela, ameriki kulturni interesi osvajaju stranu knjievnost
jednostavnim ignoriranjem. Na obje strane ove kulturne
jednaine plaena je previsoka cijena. Manje kulture ispataju
jer njihova knjievnost ne cirkulira; ironino, osvajai bi
mogli platiti ak i viu cijenu: zaguljivost i parohijalnost u
sferi domaeg knjievnog stvaranja kao i uskraenost za
mogue poticaje neophodne za pokretanje znaajnog doba
knjievnosti. Sva akademska prepiranja o dobrim i loim prijevodima, vjernim i prelijepim prijevodima, domestificiranim i foreniziranim prijevodima jesu zanimljivi, ali u trenutnoj kulturnoj bici, oni su konano manje vani. To nalikuje staroj izreci da je od loeg publiciteta gore jedino nepostojanje publiciteta. Slino tome, od loeg prijevoda jedino je
loije njegovo nepostojanje.
Naravno da bi neki osporili ovo stajalite. Ipak, toliko je
reeno o tome ta se gubi u prijevodu (poznati komentar
Roberta Frosta kae da je poezija upravo ono to se izgubi u
prijevodu), da esto previamo ogromne dobitke. itava kola
puritanaca i radikalnih teoretiara prevoda mogli bi dokazivati da Ale i ja, aprila 1992. godine, ak nismo itali isto knjievno djelo dok smo putovali kroz no ka naem zajednikom
odreditu. Gledajui iz odreene perspektive, oni su u pravu.
Ortega y Gasset (briljantni mislilac koji je, kao i vie od pola
istaknutih osoba citriranih u ovom ogledu, citiran u prijevodu) sroio je to ovako: Jednostavna je injenica da prijevod
nije djelo, nego put prema djelu.13
Hajde da se za trenutak divimo toj rijei, najskromnijoj
od svih rijei: put. Jer bez putova, kako stvarnih tako i metaforikih, svi smo mi zaglavili na svom mjestu, nemoni da
se kreemo, nemoni da komuniciramo ili razumijemo, nesposobni da nadiemo vlastitu lokalnu situaciju. Aleov put
njegov prijevod Kundere, Nesmrtnost, ako dopustite vodio ga
je kroz novoroenu zemlju, preko bazena rijeke Po, iznad

12

Freidrich Nietzsche,
On the Problems of
Translation, u Theories
of Translation: An Anthology
of Essays from Dryden to
Derrida, ur.: Rainer Schulte
i John Biguenet (Chicago:
University of Chicago
Press, 1992.)

13

Ortega y Gasset.

283

Apenina i konano do Rima. Moj put, moj prilino drugaiji

prijevod, vodio me je visoko u zrak, preko ogromnog oceana,
s jedne divne kontinentalne mase na drugu. Ipak, uprkos
udaljenim mjestima porijekla, naim razliitim putanjama,
injenici da su prevozna sredstva kojim smo putovali bila tako
razliita jedno od drugog njegovo, voz osuen na kretanje
po zemlji; moje, divlji mlazni motor koji prelazi 30.000 stopa
iznad tla oboje smo stigli na isto mjesto: hladnu kamenu
klupu na skoro praznoj Piazza Navona. Ili, tanije, stigli smo
na mjesto koje je najblie istom mjestu u mjeri u kojoj se dva
ljudska bia tome uopte mogu nadati.
To je ono to se dobije u prijevodu.

284

Keith Doubt

SOCIOCID U BOSNI 1
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, gorio je dom za domom. Sa brda su metodino granatirane kua za kuom du
ulica u selima, naseljima, i gradovima. Ako putujete kroz
Bosnu, jo uvijek moete vidjeti veliinu tog razaranja. Utvare
spaljenih kua krase brda. U svim dijelovima zemlje vide se
goli zidovi kua.
Zato je ovakvo nasilje provedeno nad ljudima i zajednicama u Bosni? Razmotrimo znaaj doma po tumaenju kulturolokog antropologa Tone Bringa.
esto je trebalo deset do dvadeset godina da se zavri moderna kua. Tek kada shvatimo koliinu i duinu tekog
rada i napora koji su porodice uloile u gradnju svojih
kua (i domova), moemo posve razumjeti tragediju sistematskog paljenja domova u ruralnim dijelovima Bosne i
Hercegovine tokom rata i strani uinak koji je to paljenje
imalo na ljude. Kada izgube svoju kuu, oni gube sve za to
su radili u prolosti i mnogo toga za to su ivjeli u budunosti. Naroito za mukarca kao mua i oca, kua koju je
uspio sagraditi simbolizira njegovu drutvenu vrijednost;
to je dokaz njegovog vrijednog rada i predanosti njegovoj
porodici i njihovom buduem blagostanju. No kua je takoer predstavljala moralno jedinstvo domainstva i moralni kvalitet njegovih lanova, i dok su mukarci bili graditelji kue, ene su bile uvari njenih moralnih vrijednosti.
ta je znailo eljeti tako bezrazlono unititi tolike bosanske domove? Neprijatelji Bosne su udarali u srce njenog
drutva. Oni su traili naina da unite njeno drutvo, vitalnost
i kimu njene zajednice. Rad i ivotno djelo Rusmira Mahmutehajia je da u potpunosti i kritiki izloi socijalni, politiki i
teoloki znaaj ovog zla, ne samo za Bosance ve i za itav svijet.
Oruani sukobi su zadobili perverznu formu. Ne samo u
Bosni, ve i u Ruandi, eeniji, Bliskom Istoku, a sada i u
Iraku, oruani sukob ima ludaku svrhu. Ne samo da se s namjerom ubijaju ene i djeca, ve i sami gradovi, njihovi obiaji

Sa engleskog prevela:
Danijela Valenta

Rusmir Mahmutehaji,
Learning From Bosnia:
Approaching Tradition*,
prijevod Francis R. Jones
i Saba Risaluddin,
New York: Fordham
University Press, 2005.
*
Knjiga je prvobitno
objavljena kao djelo
Rusmira Mahmutehajia,
Bosanski odgovor:
O modernosti i tradiciji
(Zagreb: Durieux, 2001).
Tri nova prijevoda e biti
objavljena tokom 2005.
godine: Una risposta
bosniaca: Modernita e
tradizione, prijevod Diletta
Bovino (Genova/Milano:
Marietti, 2005); Une rponse
bosniaque: Modernit et
tradition, prijevod Paul
Ballanfat (Zagreb/
Frankfurt: Durieux, Textor
2005); i Die bosnische
Antwort: ber Modernitt
und Tradition, prijevod
Dagmar Schruf (Frankfurt:
Textor, 2005).

285

i nain ivota. Ne samo da se unitavaju odreene grupe ljudi i

njihova infrastruktura, ve i simboli njihove historije i kolektivno pamenje. Ne samo da se sadistiki napada i unitava
drutveni sistem, ve i samo drutvo. U prvom sluaju, nasilje
se naziva urbicid. U drugom sluaju, nasilje se naziva genocid.
U treem sluaju je neophodno uvesti trei termin, sociocid.
ta je sociocid? Sociocid je novi koncept, a time je oigledno i nedovoljno teorijski obraen. Nemogue je neposredno razumijevanje zla, mada je mogue razumjeti perverzne
posljedice zla. Sociocid predstavlja jedan nain teorijske obrade
posljedica zla. Mahmutehaji ne samo da izlae i razlae ovaj
kljuni problem ispitivanja u ovom kritinom dobu, ve i na
znaajan nain razrjeava i prevazilazi ovaj problem.
U djelu Vjeni mir, Kant pie: Nijedna drava nee tokom
rata dozvoliti takve inove neprijateljstva zbog kojih bi uzajamno
povjerenje u kasnijem miru postalo nemogue. Ovom izjavom
Kant zamilja da je drava toliko dalekovida da razmilja o buduem odnosu sa neprijateljem i toliko etina da osigura mogunost
uzajamnog povjerenja sa neprijateljem u kasnijem miru.
Neprijatelji Bosne su rat vodili upravo na suprotan nain.
Naroito Miloeviev beogradski reim, koji je ne samo dozvolio, nego i planirao inove neprijateljstva zbog kojih bi uzajamno povjerenje u kasnijem miru bilo nemogue. Takvim
naelima se rukovodilo nasilje koje je poinjeno nad ljudima
i zajednicama u Bosni. Rat je voen da bi se unitio odnos
jedne drave prema drugoj. Mahmutehajievo djelo se bori
protiv ove svrhe sa istinom, razumom, i otvorenou, ne samo
zbog Bosne ve i zbog njenih neprijatelja.
U ovome pomae jasno razumijevanje pojma sociocid. Da
bi se razvilo razumijevanje ovog pojma korisno je napraviti
razliku izmeu sociocida i genocida. U djelu This Time We
Knew, Tom Cushman i Stjepan Metrovi definiraju genocid.
Openito govorei, genocid ne mora znaiti direktno unitenje jedne nacije, osim kada se provodi masovnim ubijanjem svih pripadnika nacije. Genocid zapravo oznaava
koordinirani plan provoenja razliitih akcija koje su
usmjerene ka unitenju osnovnih temelja ivota nacionalnih grupa, s ciljem unitenja grupe.
Ako je genocid koordinirani plan razliitih akcija koje su
usmjerene ka unitenju osnovnih temelja ivota nacionalne

286

grupe, onda je sociocid koordinirani plan razliitih akcija koje

su usmjerene ka unitenju osnovnih temelja drutva.
Izjava Jonathana Schella objanjava kako genocid moe
dovesti do sociocida.
Kada su zloini odreene veliine i karaktera, oni ponitavaju nau mo da na njih odgovorimo adekvatno jer
razbijaju ljudski kontekst u kojem ljudski gubici za nas
obino imaju znaenje.
Koji je to ljudski kontekst u kojem ljudski gubici za nas
dobijaju znaenje? To je drutveni kontekst. Kada su zloini
protiv ovjenosti odreene veliine i karaktera, oni rezultiraju
unitenjem ljudskog konteksta u kojem ti gubici za nas imaju
znaenje. Ubijanjam drutvenog, zloini stranih proporcija
se mogu poiniti nekanjeno. Oni pretpostavljaju postojanje
neogranienog konteksta. Ubijanje drutvenog neophodno
prati ratne zloine, zloine protiv ovjenosti i genocid; ubijanje drutvenog nije samo neoekivana posljedica; to je logina posljedica. Sociocid ide dalje od zla unitavanja pojedinaca, bez obzira o kolikom se broju radilo. Sociocid ponitava
ljudsku sposobnost odgovaranja na ove gubitke na adekvatan
nain jer sociocid sakati svijet ivota koji ima mo da ublai
pretrpljene ljudske gubitke. Svjetovna vanost Mahmutehajievog djela lei u tome da on ukazuje na to da moderna
drutvena nauka nije dovoljna da bi se rijeilo ovo pitanje;
teologija i razumijevanje boanskog su takoer potrebni.
Stoga je genocid moda nedovoljan termin za opisivanje
posljedica oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim dijelovima svijeta. Iako moan i historijski nabijen znaenjem, genocid ipak ne opisuje na adekvatan nain etniko
ienje koje se odigralo u Bosni i Hercegovini. Moglo bi se
desiti da Miloevi ne bude proglaen krivim za genocid u
Bosni i Hercegovini. Haki tuitelj moda nee biti uspjean
u dokazivanju Miloevieve krivice. U isto vrijeme, Miloevi
moe biti kriv za sociocid. U Bosni je genocid postao izvedena
posljedica zloina sociocida. Naravno, sociocid nije pravni termin, niti predstavlja historijski priznat zloin za koji se jedna
osoba moe optuiti i osuditi.
Zunec implicitno izraava mogunost sociocida, pozivajui se na rad Hobbesa, ali ne vjeruje da je uistinu mogue
ubiti drutvo.

287

U smislu Hobbesove klasine filozofije drutva, ovi ratovi

briu dostignua status civilis i oznaavaju povratak na
status naturalis. Hobbesov Warrre, u kojem civilizacija,
kultura i samo Drutvo nestaju, se mora razluiti od rata
kao oruanog sukoba u kojem, bez obzira na obim ljudskih gubitaka ili materijalne tete, zajednika Mo ne nestajei u kojem, bez obzira na ljudske gubitke, materijalnu tetu i socijalne gubitke, nema drutvenih gubitaka,
odnosno nema unitavanja drutva kao takvog i svih njegovih osnovnih funkcija.
Zlo stoga priziva nezamislivo. Je li mogue da zajednika
Mo nestaje? Da li je rat u Bosni bio jednak unitenju drutvenog i doslovce svih njegovih funkcija?
Hobbes kae da stanje prirode u kojem postoji rat svih
protiv svih jer nema drutva, predstavlja ideal, mit. U historiji nije nikada postojalo. Kao to je Zunec naveo, ak ni tokom
rata drutvo ne nestaje. Rat ipak unitava drutveno. Hegel
ak navodi da rat ponovno stvara drutveno. Veina pria koje
se prepriavaju iz rata u Bosni su one koje potvruju uzajamnu povezanost koju su ne samo graani ve i vojnici razliitih
strana pokuavali odrati tokom surovog i sadistikog rata
kroz koji su prolazili. Mahmutehaji pie na nain koji podsjea itaoce na ovu fundamentalnu drutvenu injenicu.
Hobbes kae da je stanje prirode isuvie bolno da bi ga izdrala ljudska rasa. ivot je kratak, gadan i surov prema svima.
Za Hobbesa, stanje prirode je tek heuristiko sredstvo, hipotetika situacija, weberski idealni tip, kojim se objanjava perverzna i poremeena orijentacija rata u Bosni i Hercegovini.
Ono to se dogodilo u bivoj Jugoslaviji jeste da je u
interesu stvaranja novih nacija-drava izvren pokuaj ubijanja bosanskog drutva. Ono, meutim, to je zapravo ubijeno
je bilo jugoslavensko drutvo. Danas nije mogue biti Jugosloven jer je uniten ljudski kontekst u kojem je biti Jugosloven imalo znaenje i smisao. Pitanje koje se sada javlja jeste
da li ove nove nacije-drave koje su uspostavljene na ovaj
nain mogu postati funkcionalna drutva ako je nain na koji
su postale bio da se uniti drutvo koje im je prethodilo i na
koje, u odreenoj mjeri, se oni jo i danas oslanjaju.
Jedna rtva rata, mada ne smrtna, je i kolektivna predanost
Bosne pluralistikom, tolerantnom, integriranom drutvu.
Nezamislivo nasilje i maliciozna propaganda su bili usmjereni

288

protiv njenog nasljea, kulturnih ubjeenja, drutvenih praksi i graanskog poretka, to je Bosni gotovo posve onemoguilo odravanje njenih multikonfesionalnih i sinkretistikih
tradicija. Tone Bringa pie: Ni bonjaki, ni srpski ni hrvatski
identitet se ne moe u potpunosti razumjeti samo u okviru
islama odnosno u okviru kranstva, ve se mora razmatrati u
specifinom bosanskom kontekstu koji je rezultat zajednike
historije i geografske pozicije Bosanaca islamske odnosno
kranske vjere. Kada se razmotri Bringina izjava, to i sam
Mahmutehaji pokazuje u vlastitom djelu, shvati se da je
multikulturalizam krivi naziv za bosansko nasljee, bez obzira to se ovaj termin esto koristi.
U Bosni i Hercegovini nije postojalo vie kultura koje su
koegzistirale u neposrednoj blizini. Postojala je posebna, bosanska kultura koja je ukljuivala sve etnicitete i inila razliite vjeroispovjesti, ukljuujui kranstvo, islam, i judaizam,
sinergetski uzajamno ovisnim. Bosna je bila, i jo uvijek jeste,
izrazito sofisticirano drutvo, i ta sofisticiranost je njene neprijatelje isprovocirala da je pokuaju ubiti. Mahmutehajievo pisanje kritiki razotkriva ovu perverznu i surovu motivaciju.
Kao to je nepobitno pokazano u radu Andrasa Riedlmayera,
zlo etnikog ienja je bilo u tome da se to je potpunije mogue iskorijene dokazi o bosanskom nasljeu. Poenta je bila u
tome da se unite ne samo bosanske zajednice (mala sela,
naselja i gradovi) sa mjeovitim stanovnitvom, ve i kulturni
materijal poput knjinica, damija, crkava, mostova, kola,
koji su stajali kao svjedoci ostavtine bosanskog multinacionalnog nasljea. Ono to se desilo u Bosni i Hercegovini nije
bio samo genocid, namjerno razaranje osnovnih temelja
jedne odreene zajednice ili grupe ljudi unutar drutva. Naravno, genocid je bila posebna odlika nasilja koje je primjenjeno protiv Bosne. Ono to se desilo u Bosni se moe dobro
objasniti i kao sociocid, ubijanje progresivnog, kompleksnog,
i prosvijeenog drutva da bi se ono zamijenilo regresivnim,
jednostavnim i vjerski netolerantnim drutvom. Ivo Banac
(1993:138-39) iznosi slijedei kritiki stav:
Da je Bosna bila kolektivitet odvojenih jedinica, onda bi
ona bila mini-Jugoslavija. Ali ona nije to. Bosna predstavlja historijsko bie koje ima svoj vlastiti identitet i vlastitu historiju Ja Bosnu vidim primarno kao funkcionalno

289

drutvo to Jugoslavija nikad nije bila. Moje pitanje je

kako odrati jedinstvo jednog tako kompliciranog, kompleksnog bia kao to je Bosna i Hercegovina?
Ukoliko Jugoslavija vie nije mogla biti to to jeste nakon
secesije bivih republika Slovenije i Hrvatske, jugoslovenski
nacionalisti su smatrali da onda ni Bosna ne moe biti vie to
to jeste. Bosna, koja je predstavljala prvobitni kalup za
drutveni poredak Jugoslavije, se takoer morala razbiti.
ta je u jerusalemskoj konfiguraciji vjeroispovjesti u Bosni
katolianstvo, istono pravoslavlje, judaizam i islam
Bosnu uinilo podlonom nacionalizmu njenih susjeda? ta je
to u enigmatinoj mjeavini bosanskih epoha, ukljuujui jedinstven, blistav i malo prouavan srednjevjekovni period od
XIII do XV stoljea, osmanski period od XV stoljea, austrougarsku vladavinu tokom XIX stoljea, i komunistiku Jugoslaviju tokom XX stoljea, Bosnu uinilo bespomonom pred
naletom izgradnje nacionalnih drava zasnovanih na monolitnom etnicitetu? Kada se prepozna naelni, progresivni
karakter bosanske tradicije, koji je rjeito opisan u Mahmutehajievom djelu, ovjek bi pomisio da je Bosna posljednje
mjesto na svijetu gdje bi se etniko ienje moglo odigrati sa
takvom malicioznou i sadizmom. Unutar Jugoslavije, Bosna
je sluila kao primjer graanskog poretka, model koji je prevazilazio formalni model unutar same Jugoslavije. Kada su
Hrvatska i Srbija traile nain da izgrade drave-nacije na
osnovu antitetikog, primitivnijeg modela graanskog poretka, zdraviji i progresivniji model graanskog poretka u Bosni
je predstavljao prijetnju njenim susjedima. Zaista, elementi
graanske vrline koji proimaju bosanskohercegovaku tradiciju su prisutni u Hrvatskoj i Srbiji. Hrvatska i Srbija nisu mogle
postati moderne nacije-drave koje su eljele postati bez da
prvo unite suprostavljeni i prijetei model na svojim granicama. Iako se Bosna esto opisuje kao nepovezana sa Europom,
ili nerazvijena u odnosu na europske zemlje, njeno nasljee
kao pluralistikog, tolerantnog i otvorenog drutva sa kompleksnom i jedinstvenom kulturnom tradicijom, slui kao
nepriznati primjer europskih integracija koje se sada odvijaju.
Postoji veliki broj knjiga, meu kojima ima mnogo
dobrih, koje se bave Bosnom i znaajem bosanske tragedije.
Njih su pisali novinari, historiari, filozofi, sociolozi, diplomati, i politolozi. Ono to je izuzetno u pogledu nedavno

290

objavljenog djela Rusmira Mahmutehajia, Bosanski odgovor:

O modernosti i tradiciji, jeste da se on bosanskom tragedijom
bavi bez pribjegavanja cinizmu, nihilizmu, mrnji, rezignaciji, ili nezasluenoj konfuziji. Njegov projekat predstavlja otpor
ovim negativnim odgovorima i edukaciju protiv njihovog
ubjedljivog ali otrovnog karaktera. Ono to je takoe izuzetno
u vezi Mahmutehajievog djela jeste da ono nije samo o
Bosni. Tokom rata Bosna je postala centar svijeta. Svijet je posmatrao kako Bosna pati. Svijet, meutim, nije promatrao
samo Bosnu; posmatrao je i sebe, svoje vlastito propadanje i
bespomonost. Mahmutehaji pie da bi eksplicirao ovu
dijalektiku; on objanjava uzajamnu ovisnost koja se razvila
izmeu Bosne i svijeta, uzajamnu povezanost koja, mislim i
pored toga to naoko izgleda drugaije, jo uvijek postoji.
Kao to pokazuju rani Mahmutehajievi radovi, postoji
transetnika kultura i historija koja je duboko usaena u bosansko drutvo, a dananja tragedija Bosne je u tome to nema
odrivih i funkcionalnih transetnikih institucija koje bi podrale ovo nasljee. Titov komunizam je bio moderan u smislu institucija i ideologije i u njemu je bosanska tradicija
transetnikih vrijednosti preivjela, mada u uskim okvirima.
Najbolji Jugosloveni, esto se kae, bili su Bosanci. Odnosno,
graani irom Jugoslavije su se ugledali na Bosance kao primjer autentinog i snanog osjeaja graanske vrline. Bosanci
su usvojili Titov pojam bratstva i jedinstva lake od drugih u
Jugoslaviji zbog toga to su ve ranije usvojili iri i dublji princip. Mahmutehajiev rad obnavlja ovo nasljee, ne samo za
Bosance i Hercegovce, ve i za njihove susjede i svijet. Zbog
plitkog, instrumentaliziranog i formalistikog odnosa meunarodne zajednice prema Bosni, Bosna se bori da ponovo
uspostavi transetnike institucije koje su joj oajniki potrebne za preivljavanje.
Mnogi ljudi koji su bili prisiljeni da izbjegnu iz Bosne
tokom rata su bili iz mjeovitih brakova. U veim gradovima
Bosne i Hercegovine znaajan postotak brakova su bili dvonacionalni. Gdje ove porodice mogu ivjeti sigurno danas u
Bosni, nakon njene podjele, nasilja i etnikog ienja? Ovaj
element drutva, iako ne veinski, predstavljao je stabilizator
drutva. Ovaj element je bio jezgro zajednice. Ohrabrivanjem
migracije ovog kljunog dijela drutva, meunarodna zajednica je djelovala u pravcu unitenja Bosne, odnosno djelovala
je u skladu sa ciljevima neprijatelja Bosne. Mahmutehaji

291

pie s ciljem ouvanja temeljne ostavtine bosanskohercegovake dijaspore, ouvanja nasljea koje je od sutinskog znaaja za ovu zemlju, usprkos zloguke propagande i perverznih
praksi njenih neprijatelja.
Mahmuteehajievo djelo je izuzetno vano za razliitu
publiku zbog politikih, filozofskih i teolokih razloga. Meu
bosanskom elitom kod kue i u inostranstvu i meu meunarodnim akterima koji ive i rade u Bosni i Hercegovini, Mahmutehaji vai za potovanog naunog radnika i odgovornog
graanskog lidera. U ranim danima sarajevske opsade, njegovo politiko i vojno vostvo je imalo odluujui znaaj u
spreavanju potpunog kolapsa grada.
Povremeno, mudrost i dubina autorova djela podsjea itatelje na odlomke Martina Bubera, kao to je autorova osjetljivost na ono to Buber naziva odnosom Ja-Ti i njegovim propadanjem u svijetu koji je prezasien odnosima Ja-Ono. Ova
vizija je klju za Mahmutehajievu kritiku konkurentnih
sekularnih i utilitaristikih verzija sada i ovdje u ovom svijetu.
Povremeno, autorovo vladanje dijalektikim razmiljanjem i njegova sposobnost da sistematski iznosi suprotstavljena stajalita itatelja podsjea na Hegela. Poput Hegela, autor
se ne boji koristiti rije apsolutno, i koristiti je s pozitivnim
konotacijama. Mahmutehaji pie: Svaki pojedinac, poput
svakog drutva, prihvata i svjedoi o svojoj nesavrenosti i
svom potencijalu za okretanje Apsolutnom. Poput Hegela,
autor je u stanju staviti se u poziciju drugog, ak i kada je taj
drugi protivan autorovim najdubljim ubjeenjima. Autor se
prema protivnicima odnosi na takav nain koji bi putem
ubjeivanja naveo protivnike da svojom slobodnom voljom
promijene svoje miljenje. Mahmutehajieva sposobnost da
objasni ukorjenjivanje nacionalizma i da kritizira njegovu
prirodu punu manjkavosti koje su tetne za samog subjekta,
nema premca meu postojeim diskusijama nacionalizma.
Povremeno, nain na koji autor brzo i po kratkom postupku odbacuje logiki pozitivizam kao adekvatnu formu
drutveno-znanstvenog razumijevanja podsjea itatelje na
Jrgena Habermasa. Mahmutehaji igra oko naopako postavljene ontologije pozitivizma na isti nemilosrdni nain koji
odlikuje Habermasa.
Ponekad, autorovo kritiko, nevoljno, ali ipak puno simpatija shvatanje Zapada podsjea itatelje na ieka. Mahmutehaji ne iskazuje primjerima svoje izuavanje suvremene

292

filozofije ili marksistike tradicije koja krasi ieka. U svom

teoriziranju, meutim, Mahmutehaji je manje sugestivan
od ieka i ima vie povjerenja u dublju svrhu svojih istraivanja. U stilu postmoderne, iek se igra sa popularnou
svoje teme; u stilu klasike, Mahmutehaji se suoava sa
ozbiljnou svoje teme, ne toliko u stilu Sokrata koliko u stilu
proroka. Ponekad, Mahmutehajieva naracija zvui poput
molitve ili propovijedi.
Ponekad, autorova politika vizija pravca u kojem se kree
svijet, greaka u dravnikim potezima, i regresivnog karaktera drave-nacije, podsjea itatelje na Havela. Obojica su
ono to Platon naziva kraljevima filozofima.
Ponekad autorova naracija je zakuasta vie no apstraktna, i itatelj bi elio da su kljune take pravovremenije iznesene i paljivije iskazane. Ipak, ima reenica koje, ak i u prijevodu, stoje kao biseri mudrosti koje treba podjeliti i posvjedoiti. Ove bisere treba staviti na pijedestal da bi privukli i
odrazili to je vie mogue svjetla. Ova vienja, zasnovana na
razumu, vjeri, i dobroj namjeri, u potpunosti kompenziraju
povremenu teinu proznog stila.
Ponekad autorovo pisanje podsjea itatelje na govore dr.
Martina Luthera Kinga. Obojica piu o moralnoj savjesti nacije i moralnoj savjesti nacije u odnosu prema univerzalnoj istini. Obojica formuliraju dobro u ljudima naglaavaui pozitivni i neophodno ukljuivi sadraj njihove kolektivnosti.
Obojica teoretiziraju mijeanjem sociologije i teologije na
takav nain da obje nauke postaju jae. Evo jednog pasusa iz
Mahmutehajievog djela koje je lako mogao napisati i King:
Jer zakoni koji potiu samo i nacionalne pripadnosti nisu
vie zakoni utoliko to vie nisu dijelovima integralne strukture koja prava slabih titi od jakih.
Autor vjeto prikazuje konstruktivnu napetost izmeu
emske i etske perspektive bosanskih kulturnih vrijednosti. S
jedne strane, on izraava i dijeli kulturoloko razumijevanje
bosanskohercegovakog drutva koje je samo po sebi za njega
sutinsko kao za graanina Bosne i Hercegovine. S druge
strane, on kritiki i otvoreno koristi studije bosanskog drutva
koje se nalaze u djelima stranaca. Njegov glas je priroen i
globalan u isto vrijeme. Bavei se emskom i etskom perspektivom, on transcendira paradokse koji mogu nastati iz njihove
suprotstavljenosti. Ovaj dar je rijetkost i treba ga cijeniti.
Pogledajte, na primjer, zanimljivi nain na koji autor mijea

293

materijale od Maxa Webera i Ive Andria da bi doveo do

kritikog shvatanja obojice.
Ponekad, autorova proza podsjea itatelja na duhovnost
u pisanju Pierre Teilhard de Chardina, kojeg su duboko obiljeila iskustva u rovovima i na bojinicama Prvog svjetskog
rata. Obojica su bila direktnim svjedocima nezamislivog klanja, i njihove due su odgovorile potrebom transcendiranja
uasa njihovih iskustava da bi vratili duhovnu ljepotu ljudskog bia koje je stvoreno na boju sliku i priliku.

294

Peter Huchel
Christoph Meckel
Michael Krger
Uwe Kolbe

ETIRI
NJEMAKA
PJESNIKA
Izbor i prijevod s njemakog:
Stevan Tonti

Foto: Regine Esser

Peter Huchel
IZVJETAJ SVETENIKA O PROPASTI NJEGOVE OPTINE
Dok Hristos je gore tonuo s krsta o strave smrti!
Rikale su trube anela bronzane
Letei kroz buru poara.
Cigle ko crveno lie rzvijane.
I s hukom se sri toranj razdrti,
Vitlae tesanikom zidina stara.
Ko da prsnu sr Zemljine kugle gvozdena.
O grade pod ognjem!
O vedro podne skoljeno vriskom
Ko sijeno to tinja rasprena kosa ena.
A gdje na bjegunce kidisahu, u letu niskom,
Gola i krvava leae Zemlja, tijelo Gospodnje.
Ne bjee to da pakao se survava:
Kosti i lobanja ko da su kamenom
Tuene u bijesu to prainu topi,
I sjedinjena sa svjetlou prestravljenom,
Odlomi se s drveta Hristova glava.
Razmahali se eskadroni, sve se ori.
Odletjee nebom to crveno lopi,
Kao da su presjekli podneva venu.
Vidjeh: vatra tinja, dere, gori
I grob jo bjee sav raskopan.
Ovdje ne bi zakona! Da Boga prepoznam,
Prekratak bjee moj dan.
Ovdje ne bi zakona. Jer opet no bijesno
Iz hladnih nebesa vrelu ljaku baci.
Vjetar, a i sela raspirene umurane.
A narod i stoka u prokopu tijesnom.
I jutrom mrtvi u tifus-baraci
Koje sahranih, spopao me uas
Ovdje ne bi zakona. Pismom od pepela
Patnja pita: Ko moe da ostane?
Jer blizu bjee as.

297

O pusti grade, dockan li je sve,

Djeca i starci pranjavih stopala
Prolazie kroz moje molitve.
Gledah kako idu ulicama od provala.
I mada posrtahu pod teretom
I padahu, suze zaleene,
Nikad kroz maglu dugom zimskom cestom
Ne doe neki Simon iz Kirene.

SEOSKO PREDANJE
Seljani kazuju: nali jednog dana
u movari sa aom sluavku sitnosopstvenika,
mlaana, visila je unakrst svezana,
suknju ispod koljena stegla lika,
zadavljena rupcem, podugakim, tkanim,
klate se na niskoj orahovoj grani.
Seljani kazuju da od toga dana
ni kljuse ne mari list oraha da jede
i da stoka, unaokolo napasana,
s otrovne mu sjenke odvraa poglede.
Seljani prenose da ljeti irom dola
zelenbube sliste zelen drvea do gola.

298

NJEMAKA
I
Ako se pod tekim umskim korijenima
i sklonilo ara i zlata dosta,
Njemaka je mrana, u Njemakoj zima.
Tamo gdje s plamenom a krui,
tu na kragu so od suze osta,
kroz pokrov prcuri krv to tui.
Al nikad ne krenu jutarnjom rosom,
s okom koje raspinje strast arka,
jasno pozvana, pod jakim zanosom,
jedna bosonoga ana od Arka.
1927.
II
Sinovi najpozniji, vi se ne hvastajte,
sinovi osamljeni, svjetlost sauvajte.
Da o vama jo kazuje istorija,
da ne zvei lanac koji sija;
lagano, sinovi, duh prekivajte.
1933.
III
Svijet vukova, svijet pacova.
Krv i strv u hladnoj ognjita memli.
Ali jo sjenke mrtvih bogova
tumaraju po zemlji.
Boanstven je ovjek i pomiren.
I opet e do slobodnog daha doi.
I mada rulja s podsmijehom nadire,
ona e proi.
1939.

299

POVRATAK KUI
Pod srpom mjeseca to opada
vratih se kui i vidjeh selo
u otunom vonju grobova i livada.
Treba li ko sjenka zidova razbucanih
da u kru prebivam, umrlo oalim,
zar da crnu mahunu ljutim
koju na plotu ljeto zaboravi,
sabirem ovas ukast, ispucali,
koji razjede ledena kia?
Natrula stabljika na natruluom polju
niko ljetinu pod krov ne stavi.
Kopriva buja, kukuta i loboda,
ljuti steu obujima kamen.
Al idueg jutra doe
kroz hladnu rumen,
kad se jo pod mrazom
izvor svjetlosti zaledi,
neka ena iz luikosrpske ume.
Traei stoku izmravjelu
izgubljenu u gustiu luga,
poe ispucalom stazom.
Vidje li ve lastu i niklo sjeme?
ekiem stue ru s pluga.
Bjee to majka rane zore,
pod starim nebom
mati narodima.
Iae kroz maglu i vjetar.
Uzev kamenitu njivu da ore,
tjerae govee s crnim mrljama,
sa srpastim rogovima.

300

USAMLJENI
Jadikujemo u sebi i plaemo nijemi.
Neko tuno Zato zasjelo u eni.
Tragamo za svjetlou nad stazom ozvjezdanom,
a dodirnemo se s ovjekom, s rijeju napipanom,
duboko znaju: sami i udaljeni.

TEBE SHVATITI KO JE U STANJU?

Mi samo mislimo na te,
o umiranje u sazrijevanju,
o bezvremeni sate.

PRESUDA
Kao to vrtlar leje trijebi,
okopa, ograbi i zalije,
hou da plijevim korov u sebi,
dok dobro sjeme ne izbije.
Hou vodama dobrog ina
da kropim sebe sebe cijela,
da iz mrke gline padina
usjev poraste, ljetina zrela.

301

Foto: Renate van Mangoldt

Christoph Meckel
PREGLED
Kako si na svijet doo? ovjek to roen bi,
vrli me svijet nebom po glavi udari.
Tvoje godine? Sedam ratova i jedno preivljenje.
Veliina? Ko koveg za svih naroda pokoljenje.
Tvoje srce? Mii to studen prevakava.
Tvoja usta? Pustih da strofama se opeku.
Oi? Gledah esto: no se razvedrava.
Ui? Sluah esto u pei jada dreku.
ta smjera? Da se jo jednom preivi
i kae: mi jahasmo ragu ovu,
hoemo da boljom se krmom gotivi
i da molimo uzdu novu.
Kako ti se zemlja zove? Ne zove se, ne postoji,
trulo nita, icom i zidom opasana.
A gdje si doma? Bjeanija, kud koji,
pjesma nad pjesmama svud pjevana.
ovjek pa tako da zbori s liste si brisan!
Kao muzikant si nikakav, utuvi!
Izvjesno nateem se na verglu sam
i zvide vuem kroz pakao gluvi.

303

U VREMENU DOLAZEEM
Na brod to tone napustie pacovi,
mi emo s palube kud nas oni vode,
moda nas dok tonemo vide galebovi,
a moda ljudi to Mjesecom hode.
Prvi se gutljaj muno pije, trei
bezbolno curi, unutra klizne zatim,
i voda nas u sredite uzima pjenei
i dno nam pokae gdje emo leati.
Smrt nam oda tajnu te uzmemo,
kameleoni, podzemnoga svijeta boje.
Zamjenjujemo sebe sjenkom i emom,
i ne staje nam dah od smrti svoje.
Velik gutljaj smrti ue u usta mirno,
iz posljednjeg grgolja ve slava nas eka
u noi bez jutra to hladno nam dno
produbljuje mkom svoga pamtivijeka.

MIOLOV
Juriah kroz prazan dom
i lovih mia za miom
maicama tapom mlataom
oglobih ga repom i upom.
Jeahu make pred domom
pjevahu o jednom te istom:
smrt mievima! Miolom!
a sad pacov svraa u dom.

304

OVJEK
Jer ga poznajem i dakle znam:
on ivi samo od toga
to jo prepoznat nije
jo nije izdan
jo uvijek nije ubijen
Jer glas njegov ujem i znam:
disanje mu je odobreno
do opoziva
kosa mu je u dlaku tano izbrojana
jezik udaren igom
Jer vidim kako spava i znam:
njegov ivot
manje vrijedi od njegova potpisa
taj nikad i nigdje
nee dosei vrijednost sopstvene adrese
Jer ga na svjetlu posmatram
i uviam: njegov smijeh zna da pokae zube
njegova oputenost vara
on je u tami ovjek druge vrste
pri upotrebi rijei
mnogo se utanjem ispomae
Jer vidim kako se smije i znam:
znaci akata, pribiljeke
dre ga se bez tete, on nee umrijeti
od gasa, eksploziva, gvoa
ve od previe il premalo papira
u najmanju ruku od smijeha
koji e mu prisjesti
Jer ga grlim i sigurno znam:
nita se protiv njega ne iznosi
osim okolnosti da ivi
i svojom glavom misli

305

Jer ga poznajem i dakle znam:

dok on sa mnom razgovara
jednog ljetnog dana pri otvorenim vratima
izdaje se nalog protiv njegovih oiju
trai i nalazi razlog
da ga se najzad ubije, telefonom
i brnjicom, papirom
na brz ili polagan nain
Jer ga poznajem i znam: on je
sa svojom nadom na kraju
ne smije se vie, eka, oajava
nije vie raspoloen, ne zabavlja se vie
stane na ulici, ue mi u kuu
- kako smo ivjeli, kako ivimo
jedan pored drugog, jedan mimo drugog
s jedva vidljivim licem. Polovina
naeg ogrtaa i nae nade
za nas same prianja, i ne grije nas.
A bratu njegovu bjee ime Juval;
od njega se narodie gudai i svirai.
(Prva knjiga Mojsijeva, IV, 21)

306

DA SAMO SE NAJVANIJI
imenuju:
Juval, danguba
Popa, noobdija
Lilit, ljepotica oiju brzih
more, pustinja, zemlja Ofir
i ti, i ja
to su ve sedam
cesta prema Villededonu
i Jahjah, maioniar
to su ve devet
i dan ljetni?
crni sljez?
telefon?
i drhtavica iza oiju
strljenovi, strljenovi
ta jo

KO BI MOGAO DA ZAUZME MJESTO

Ko bi mogao da zauzme mjesto
u pravednosti
sa svojim prtljagom, svojom pticom rugalicom, svojim imenom
siguran u prijateljstvo hljeba, i siguran
da voda podnosi njegov pogled
i da ga ljubav potuje
ko bi mogao da se odmori kod stubova i kae:
ovdje sam, u so
i svjetlost ukljuen.
Nee u pravednosti dobro pomjerati fotelju.
Oamuen i nagren
njenim prijekorom
jo uvijek na rubu ulice ui
i ko maka svojih sedam ivota broji
nepomirljiv, gladan
nita ga ne tjei.

307

Foto: Ingo Allwardt

Michael Krger
PROSJACI
Pred katedralom Saint Pierre
sjede u hladu Porte de Midi
tri prosjaka ispod iskeenog zmaja.
Svaki ima svoju zlu sudbinu na kartonu
napisanu, bolest debelo podvuenu,
tri stiha balade o bijedi svijeta.
Pred njihovim prekrtenim nogama korpice
od ljeskovog prua, kao po estaru zaokrugljene.
Monasi siromatva, straha i smrti,
pogleda strogo u zemlju uperenog.
Samo pas to kod njih lei
pogleda me oima pepeljastosivim.
Uza zid se oslonili dvozubi tapovi,
na njima njihove objeene kape ko mrtvake glave.
Moram kraj njih jer je danas pazarni dan
u prolazima oko katedrale, ve mirie voe
poslije tamjana. Kome treba da dam taj
jedan gvozdenjak koji imam?
Strahu, siromatvu ili smrti?
Nijemo prolazim kraj oiju psa
i osjeam kosti u tijelu.

309

KASNO SUNCE
Nad jezerom koje se u ovo doba ljulja
i neku zelenu sluz proizvodi,
lak za ljunak, koje
u podne, kad sunce se pokae
ulovi sunce to neprolazno
iz zakrpa od oblaka istupi,
blijedo od dugog odvikavanja,
nad jezerom stoji ptica
ko neka mala, crna pjesmica,
neprimjetno drhte kad valja da se
jedan redak prelomi.
Stojim na obali, oklijevajui, pod
hrastom koji stenje,
skupa s njim zapisujem, prelistavam, sabiram
ono to je sebi godina navukla pa
iz vida izgubila, kao da je htjela
da mi dokae koliko sam beznaajan.
Ptica se okree i kao po naredbi
istonog vjetra, i s istonim vjetrom
munjevito svjetlosti se hvata.
Slutim, kao da bi putanja njenog leta
bila jo razaznatljiva, svjetliji jedan trag
u vatastoj tmini,
koji jednu usamljenost dijeli
od druge.

310

SVITA ZA ELO
Gledam sa prozora
voz koji dolazi zarali insekt
s rairenim oima.
Kako lako vue krinje
kroz sunanu dolinu!
Dvadesetjedna, dvadesetdvije...
Jesu li pune ili prazne?
Sad itei isputa paru
to blago se k meni vue
ko neka nejasna poruka.
Putam glasnije radio,
jednu svitu za elo, u pozadini
se jasno uje
hripavo disanje muziara.

GOVOR SPOROGA
Istorija se ubrzava,
uskoro e nas stii i
urnim korakom trati ispred nas.
Tada emo ledeno doba
vidjeti otpozadi, Grku,
Rim, Francusku revoluciju,
Staljinov potiljak, zadnja svjetla
Hitlerova auta.
udno da se ona ne umori
i ne padne.
Ponekad se okrene
i pokae nam svoje lice
s otvorenim ustima
i sagnjilim zubima.

311

GOVOR FILOZOFA
Nou,
kada svijet ima neku ansu,
ja poinjem s radom.
Ali ne oekujte sistem.
Smjelost mi je uvijek bila strana,
za neku kolu bio sam preumoran,
strano me je plailo.
Neku budunost miljenja
ne mogu da zamislim,
razdaljina od pojma do pojma
raste, a iznad prologa
teki oblaci vise.
Sve to jo vidim
jeste nekoliko otisaka stopala izdaleka
koja briljivo prevodim
prije no to se izgube.
Od moje knjige o etici
napisao sam samo rije Ja,
i to nesigurnom rukom.
Ponekad mi djetinjstvo napie
kartu: Sjea li se?
Ali to, strogo uzevi,
nije filozofija.

312

MARX GOVORI
Ponekad, kad se na Zapadu razvedri,
posmatram svjetlucave rijeke novca
koje se pjene prelivaju preko obala
i upravo jo posnu zemlju plve.
Mene zabavlja diktatura brbljanja
koja se naplauje kao Teorija drutva,
ako smijem da povjerujem
vijestima odozdo. Meni je dobro.
Ponekad vidim Boga. Izgleda dobro oporavljen.
Govorimo, ne bez dosjetki i silno dijalektiki
verzirani, o metafizikim pitanjima.
Nedavno me je pitao za izdanje
mojih Sabranih djela jer ih
navodno nigdje nije mogao nabaviti.
Ne da hou da vjerujem u to, ree,
ali to ne moe uopte da kodi.
Dadoh mu svoj runi primjerak, posljednje
plavo izdanje sa komentarima.
Uostalom, obrazovaniji je nego to sam mislio,
Teologija ga gnjavi, Dekonstrukciji baca klipove pod noge,
Psihoanalizu smatra besmislicom i ne uzima je
u usta. Zauujue su njegove predrasude.
Nietzscheu, na primjer, oprata svaki,
ma koliko budalast obrt, Hegela naprotiv
ne moe da podnese. Zbog bojaljivosti
nikad ne govori o svome projektu. Molim,
ree nedavno nakon dugog pogleda
na Zemlju, molim, budite spremni.

313

Foto: Ute Karen Seggelke

Uwe Kolbe
MLAANI SVJETSKI MIR
riding with Patti Smith
Strpljivo odgoni rastua no sunce
iba vjetar stabla to se lome
Strpljivo se rasprsne aa izmeu ruke i ruke
deru besani tablete
Strpljivo rasporeuju teroristi zapaljiva punjenja
spaljuju inkvizitori strpljive jeretike
Strpljivo se iri naftna kuga
pjenua se krv u opijenosti ajem
Strpljivo ubija televizijski junak antijunaka
svijaju pauci muve
Strpljivo izgara zaposjednuti hotel
bore se mali monici protiv velikih radikala
Strpljivo niane snajperisti
cijepa pisac svoj papir
Strpljivo steu grevi svoje stomake
dere kiselina krv ko to pacovi djecu deru
Strpljivo se podriva nestrpljivost
zrai Satana radioaktivno
Strpljivo odgovara Bog sa brzim neutronima
puca koa glave pod gumenim palicama
Strpljivo intervenie rezervna policija
provaljuju izbjeglice
Strpljivo odbacuju vukovi oviju dlaku
priprema lijepu smrt sifilis
Strpljivo ih ranije oslobaa muka umrli mozak

315

PITAJUI OCA TA BI ISKUSIO

TAJZAMENOS, KRALJ SPARTE
Jedan predak stavio je navodno svoje dijete
za obrok pred bogove i postao slavan
kao pokajnik. Moe li neko biti tako lud?
Moda su to izmislili zavidni susjedi.
Pradjed je, s bilo kojim razlogom,
nosio jedno raskono umjetno rame.
Svoju enu dobio je na utrci kolima.
Oba sina, djed moj i roeni mu brat,
bili u zavadi, premda su prethodno zajedno
uklonili polubrata.
Nije li to moralo tu dvojicu jae
meusobno da vee? Svaa oko novca ili moi,
ili oko oboga, razdvoji ih.
Isti brat zavede kasnije djedovu enu
samo da bi je napujdao protiv njega.
Djed, kakav ve sazdan bjee, otjera ga
a enu strmoglavi preko litica u more.
Sasvim drugaije moj otac.
Taj ode u rat za ast brata svoga.
Poslije mnogo godina vrati se kui.
Ali emu? Da bi podlijom smru umro.
ena ga njegova ubije, ili njen ljubavnik koji
je povrh toga srodnik, ili oboje.
U svakom sluaju, ne osta mi nita osim osvete.
Morao sam, nema druge. I ta ena,
ona je to u najmanju ruku sa mnom smislila.
Tako postah ne zove li se to siroetom?
Stoga ti, sine moj, ivi u sreenim vremenima.

316

IVIMO
ivimo u prostorima
izmeu znakova kucanja mrtvih,
izmeu njihovih ifri
u naim rijeima
i njihovih bronzanih imena
ispod njihovih signala na pola jarbola.
ivimo, mi zakrivljena slova,
zmije i dadevnjaci.
Mrtvi stanuju dublje
i, izvadimo li ih, uspravno jo
u kamenu za kaldrmu.
Na krivi, upitni hod
po njinom horskom slogu.

ZA ALLENA GINSBERGA, UMRLOG 5. APRILA 1997.

Nisi bio tu kad sam prvi put u ivotu
septembra 1987. doao u New York.
Zatekoh samo tvoju fabriku, samo pjesniku radionicu.
Ljudi su radili na kopir-aparatima i faksovima.
Neko mi je pokazao sobu s tvojim krevetom.
Nisam pitao za to, ali sam se pribojavao.
Nisi bio tu, a ja sam se zabavljao i ustruavao
This is the shrine and where he meditates! I see...
Ostavio si debelu crvenu knjigu tvojih Collected Poems
opskrbljenu jednim crteom
i s posvetom: For Uwe Kolbe & Friends.
Nisi znao nita o mome pojedinanom hodu.
ak mi je posveta tvojih Sabranih pjesama
tvojim roditeljima ostala tad nekako strana.
Nismo jedan drugog poznavali, a ja sam pripadao
maltene drugoj iza tvoje generaciji u Dvonjemakoj.
Poezija bitnika bila je takva da smo svi morali
postati vaim sljedbenicima.
To da te Burroughs jo nadivi,
niko nije mogao predvidjeti.
Svakako jer nije bio tako odvratan da ostane u Tangeru,
kao to si pretpostavio u svojoj pjesmi America.

317

Tvoj rad bio je ljubavni zagrljaj svijeta.

Spadao si meu one koji mogu mnogo izdrati.
Nisi izostavio ni tona na tvojim propovjednikim orguljama.
O tvom nastupu u Istonom Berlinu, izraslom na ubretu
Sae A., tada, polovinom osamdesetih, nisam bio
blagovremeno uo, jer ne bijah Sedmi.
U NjDR je navodno svaki sedmi imao telefon,
vjerovatno ih je bilo manje.
Ali kasetu s tonskim snimkom nastupa jo imam.
Moe se dobro uti kako su Istonoberlinani
bili stisnuti u svom neduno loem engleskom.
Tvoj glas sada se lagano gubi
u umu iz pozadine.
Bluz o Fathers Death ostaje moja omiljena pjesma
onih godina. Bird Brain bjee njen velianstveno lak rezime.
Samo se 1993. sve sloilo i mogoh te live sluati,
udruenju Orplid und Co. nek je hvala. Doao si iz Sarajeva.
Na toj si veeri pozvao na kulturni Blitzkrieg
i htio nas njemake intelektualce sve skupa
poslati tamo direktno iz Caf Clara. Tu rije
si upotrijebio kao neko ko to smije.
Od toga nita nije bilo.
Ni tvoje veselo ophoenje s jebainom nije kod nas
dobilo pravo graanstva. Ni u Americi, zna se.
Pritom bismo ga ba sad mogli upotrijebiti,
kratko pred Anno Domini 2000. Zna ti kako to danas izgleda.
Prilino brutalna sloboda. Prilino teko izdrati
bez tebe.

318

Biljeke o pjesnicima
Peter Huchel ( 1903, Berlin 1981, Staufen im Breisgau),
jedan od najznaajnijih njemakih
pjesnika 20. stoljea. Zbirke pjesama: Die Gedichte (1948),
Chausseen Chausseen (1963), Die Sternenreuse (1967),
Gezaehlte Tage (1972), Die neunte Stunde (1979). U periodu
1949 1962. bio je glavni urednik poznatog istonoberlinskog asopisa Sinn und Form, da bi poslije iznuene ostavke
i viegodinje izolacije 1971. iselio iz Istone u Zapadnu
Njemaku, u kojoj je njegovo djelo doivjelo opte i
zaslueno priznanje.

Christoph Meckel (1935, Berlin), pjesnik, prozni pisac i

grafiar, jedan od vodeih u svojoj generaciji. Objavio je
preko stotinu naslova, meu kojima se istiu pjesnike zbirke
Wildnisse (1962), Die Balladen des Thomas Balkan (1969), Wen
es angeht (1974), Souterrain (1984) i druge. Veliki uspjeh
postigao je pripovijetkom Licht (Svjetlost, 1978), kao i romanima iji su glavni likovi njegov otac i njegova majka, vieni
oima nepotkupljivog svjedoka. ivi izmeu Berlina i jednog
malog mjesta u Francuskoj.

Michael Krger (1943, Wittgendorf, Saksonija) jedan je od

istaknutijih savremenih njemakih pjesnika i urednik poznatih knjievnih asopisa (Akzente) i godinjaka (Tintenfisch).
Neke od vanijih zbirki: Diderots Katze (1978), Aus der Ebene
(1982), Die Dronte (1985). Pie i prozu. ivi u Mnchenu,
gdje radi u uglednoj izdavakoj kui Hanser Verlag.
Uwe Kolbe (1957, Berlin, istoni), pjesnik koji je Njemaku
Demokratsku Republiku napustio malo prije pada Berlinskog
zida, doekan je ve sa svojom prvom pjesnikom zbirkom
Hineingeboren (1980) kao istinski novo pjesniko ime.
Zbirke koje su uslijedile (kao Bornholm II, 1986, Nicht wirklich
platonisch, 1994. i druge) potvrdile su taj rano steeni
renome. ivi u Berlinu.

319

HITLER,
MOJ BRAT

Slobodan najder
Bernard-Henri Levy
Andre Glucksmann
Benjamin Korn
Manfred Riedel

Slobodan najder

HITLER, MOJ BRAT

Godine 1967. pjesnik Paul Celan doao je na noge filozofu Martinu Heideggeru po jednu rije. Andr Glucksmann
komemorira ovaj dogaaj: samo tri godine nakon njega komemoriran je i sam pjesnik. Od te godine bilo je jo susreta;
jedan se desio 1970, a detaljnije ga opisuje Rdiger Safranski
u svojoj monografiji o Heideggeru koja uzajmljuje naslov od
jedne antologijske Celanove pjesme:
Jedan majstor iz Njemake. Heidegger i njegovo doba.
Kod Safranskoga itam o tome da je Heidegger planirao
pokazati prijatelju Hlderlinov pejsa gornjeg Dunava, ali
do tog susreta vie nije dolo. Zadnji je susret pao na Veliki
etvrtak te reene 1970, za Hlderlina tada nije bilo vremena,
Celan je itao vlastitu liriku. Sa etnje potom, u koju su krenuli zajedno, vratili su se odvojeno. Heidegger kazao je, vrativi se kui sam, jednom drugom poznaniku: Celan je bolestan...nema mu spasa.

Potom je Celan, odlukom za slobodnu smrt, jo tog

istog proljea skonao na dnu rijeke. Heidegger nastavio je
filozofijski opisivati Bitak-k-smrti, i umro je u krevetu. Od
1967., do Velikog etvrtka Paul Celan ekao je rije. Mislilac
velike rjeitosti, kao to je bio Heidegger, umjesto rijei, izrekao mu je dijagnozu. A i prognozu.
Koja je to rije imala biti?
Da li confiteor u konfesionalnom smislu? Neko objanjenje, uputa, neko samo-opravdanje?
Celan pitao je, meu inim i zaista velikom pjesmom
Smrt je majstor iz Njemake pak bi onda Safranski svojim naslovom vezao Majstora, Gospodara (filozofije) i Smrt u jednu
osobu kako je to bilo mogue. Kako je bila mogua ta veza.
Kako se Heidegger mogao tako prevariti: da odjednom u Adolfu
Hitleru prepozna Pastira Bitka. Da u nacionalsocijalizmu odjednom vidi poeljnu praksu svojih filozofema, dakle, svoje
teorije. Poopeno: Kako to da je narod mislilaca i pjesnika,
kao stado ovaca, krenuo za pastirom koji se ba i nije posebno
preruavao, koji Heideggera, ak niti Nietzschea, po svoj prilici
nikada nije itao, i koji nikakvom svojom osobitom teorijom
nije krio praksu kojoj e otvoriti vrata (Mein Kampf nije filozofijski jako ambiciozna knjiga).
Ovo je pitanje svih pitanja. Ono se tie vrhunaca graanske kulture, a neka druga dosad jedva da je poznata.
Lake je s banalnijim huljama, kakav je oito bio i jedan
Celine, danas vaan stup novije povijesti francuske knjievnosti, koji je samo udom izbjegao francuski Bleiburg.
Heidegger se dodue poneto i opirao. On je poneto i
shvatio. Uz minimum osobnog rizika, njemaki se filozof naprimjer suprotstavio nacistikom kultu Nietzschea, vie gestom nego tekstovima. Odustao je, dosta rano, od elje da filozofijski inspirira studente u smislu nacistikih doktrina. Rasist
i anti-semit nije bio, premda nije dovoljno zatitio ugroene
kolege, pa ni takve kojima je dugovao mnogo toga. Gadamer
proglasio ga je velikim misliocem, a uz to huljom. Frankfurteri
su bjesnjeli...itd.
Rije koju Heidegger, u solitarnim etnjama s Celanom po
pejsau koji je bio inspiracija njegove filozofije (Schwarzwald), nije izrekao. Kajanja tu nije bilo. On je, implicitno i nekim gestama, priznao stanovitu greku u perspektivi, kao da
se uistinu o tome radilo. U uvenom Pismu o humanizmu on
je poslije rata poneto koncedirao i marksizmu. Ali on nikada

323

nije filozofijski priznao da njegov Bitak-k-Smrti (Sein-zum-Tode),

u aspektu jednoga Aushwitza, ne znai ba nita. Da nije toliko strano to ljudi umiru (Levy tu vidi religiozni optimizam, obeanje onostranog, ak radost), ve je strano to to
ljudi bivaju ubijani. I to u ime doktrine, pa ak i filozofije. Pa
u nekom smislu, ak i njegove filozofije. Tako su naprimjer
ubijeni Celanovi roditelji.
Paul Celan doao je po tu jednu rije, da bi ga Heidegger
u stvari milosrdno otpustio tvrdnjom da je pjesnik neizljeiv.
Heidegger, pak, osim malih najava u vezi sa srcem, bijae uglavnom
zdrav. Filozof je planinario i skijao. Nije mnogo mario za etiketu
i svoju je snobovsku publiku esto puta znao zaskoiti pojavom
u skijakom odijelu. To zvui nevano, ali ukazuje na to da si je
veliki mislilac cijeloga ivota odobravao vrlo mnoge popuste. I
da svoj propust da prepozna smjesta to je i tko je Adolf Hitler
nije nikada priznao, ni u kakvom confiteoru, pa ak niti na uho
velikom pjesniku, kojega je oboavao, i s kojim se na mahove
gledao vrlo prijateljski; kao da su oroeni.
Heidegger je otklonio rije, Celan otklonio je mogunost
srodstva po izboru. I skoio u Seinu.
Otud je u ovim prilozima rije o ljudskim izborima koji e
zauvijek ostati razliiti i razlike se kojih ne mogu rastopiti u
opem mediju visoke, graanske kulture. Pjesnitvo i filozofija
stanuju na odvojenim vrhuncima, pisao je Heidegger, hotei
istodobno iskazati i bliskost i razliku. Celan i Heidegger, svak
u svojoj vrsti vjenosti, meutim, stanuju posve odvojeno.
Prvi je neizljeivo obolio od ovjeanstva, drugi je umro u
zdravlju svojih propusta i popusta.

324

Bernard-Henri Levy

NAPOMENA O PITANJU
HEIDEGGERA
Najprije, nekoliko rijei o Heideggeru.
Sartre mu, dakle, duguje, uz Nietzschea ili bez njega, i isto
koliko i Nietzscheu i Husserlu, svoj razlaz sa bergsonizmom.
Ali uz njega i Foucault koji je, mada je kao i Sartre vie
nietzscheovac nego heideggerovac, itao Nietzschea preko
Heideggera i oduvijek Heideggera smatrao izvoritem svoga
antihumanizma.
Potom Lacan koji se, 1955. godine, potrudio da prevede
Logos, Heideggerov komentar Heraklitovog fragmenta 50, i
koji, u heideggerizmu, pozdravlja najuzvieniju misao svijeta, njezinu nenadmanu smisaonost1.
Te Derrida koji je jo 1972. izjavio, u Positions, da Heideggeru duguje sve, doista sve, poev od kritike logocentrizma i
teme prekoraenja metafizike.
I Barthes koji opet slijedei Heideggera najavljuje
smrt autora.
I Char koji iskazuje svoje zvjezdano pobratimstvo sa
ovjekom koji se, samo nekoliko godina ranije, kompromitirao sa reimom protiv koga se on borio.
I Althusser koji, u namjeri da opie u Budunost dugo traje,
filozofski stjecaj okolnosti koji ga je naveo da posreduje,
pominje Pismo o humanizmu koje je nedvojbeno utjecalo na
(njegove) teze o Marxovom teorijskom antihumanizmu.2
I Levinas kojeg je Baufret3 oznaio kao prvog koji je, svojim lankom iz 1932, u Revue philosophique, uveo Sein und Zeit
u Francusku Levinas kojeg nikakav skandal oko Heideggera nikada nije mogao ubijediti da prekine tu vezu: ve od
1933, kazat e on, a moda ak i ranije, znao sam, zahvaljujui pokojnom Alexandreu Koyru za Heideggerovu
naklonost prema nacional-socijalizmu; ali me to nije sprijeilo da, i nakon izbijanja rata, i dalje smatram Sein und Zeit
velikom novinom savremene ontologije; i bez obzira na distancu koju sam kasnije morao uspostaviti, i bez obzira na
raspravu koju sam bio prisiljen otpoeti sa ontologijom koja

Sa francuskog prevela:
Almasa DefterdareviMuradbegovi

Ecrits, str. 528.

2
Lavenir dure longtemps,
Stock/ IMEC, 1992,
str. 168.

Introduction aux philosophies de lexistence, Denol,

Mdiations, 1971, str. 20.

325

Emmanuel Levinas,
Totalit et Infini, Le livre de
Poche, Biblio, str. 38;
Comme un consentement
lhorrible, Le Nouvel
Observateur, 22. 01. 1988,
str. 82.

326

podreuje relaciju sa drugim relaciji sa Bitkom openito i

koja, inei to, produava tiraniju koja ne predstavlja tek
samo proirivanje tehnike na opredmeene ljude, nikada
nisam zaalio niti porekao to mladalako oduevljenje.4
Cijela jedna epoha se, drugim rijeima, pozivala na mislioca za kojeg se znalo, ve odmah nakon rata, da je, kako
Levinas, srameljivo, ipak priznaje, ispoljavao naklonost
prema nacional-socijalizmu.
Cijelo jedno historijsko razdoblje misli prepoznalo se u
autoru o ijim se zabludama poblie moda nije ni znalo (za
pojedinosti, za nacistiki amblem kojeg je najvei filozof XX
stoljea ponosito nosio na reveru svoga kaputa, za pisma
koja su se, dugi niz godina, zavravala pozdravom Heil Hitler!, za lanarinu koja je Partiji uplaivana do samog kraja
rata, trebalo je za to saekati knjigu Hugo Otta, potom knjigu
Victora Fariasa), ali za kojeg se umjesto toga znalo, i to
odmah, da je uistinu bio upisan u Partiju, da je, u svakom
sluaju tokom razdoblja nazvanog razdobljem Rektorata, bio
gorljiv hitlerovac i da je u pokretu koji je onda ario i palio
Evropom vidio nadu za unutarnje ujedinjenje i preporod
njemakog naroda pod okriljem Adolfa Hitlera (up.
Koyrove lanke koji su se nakon Osloboenja pojavili u
Critique zatim polemiku objavljenu poev od 1946., u prva
tri broja Temps modernes a u kojoj se sueljavaju, s jedne
strane, optubom Eric Weil i Karl Lwith a, sa druge strane,
odbranom Alphonse de Waelhens, Frdric de Towarnicki,
Maurice de Gandillac).
Cijela je to jedna epoha, od koje se neemo uskoro rastati, a koja je, imajui u vidu sve njezine razvojne tokove,
dakle do Levinasa, i ak Hannah Arendt, prihvatila da za svog
uitelja prizna ovjeka koji, ne samo to je prihvatio najzloinakiju ideologiju XX stoljea, ne samo to za taj zloin
nikada nije iskazao ni rijei aljenja, niti odricanja, nego je do
kraja, ne rata, nego svoga ivota, zadrao stavove o kojima
najblae to se moe kazati jeste to da oni ne izraavaju ni najmanju grinju savjesti: radikalna kritika savremenog svijeta;
ustrajna nesklonost prema obrazovanim ljudima (die
Gebildeten), prema intelektualcima (die Intelligenz), prema
iskorjenjenicima (die Bodenlosen); postojanost njegove
odbojnosti prema liberalizmu, pacifizmu, planovima trajnog
mira, univerzalizmu, katolicizmu, Internacionalama, ukratko,
prema svemu onome za to se smatra da proistie iz svetog

ideala demokrata i da se udaljava od vlkisch duha za kojeg

je uvijek vjerovao da e pobijediti; i zar, napokon, i osuda
demokratskog ideala kao takvog ponovo ne potvruje, u razgovoru za Spiegel iz 1966. da on jo uvijek nije uvjeren u
sposobnost demokratije da odgovori na odsudno pitanje o
tome kako se openito jedan politiki sistem moe uskladiti sa
tehnikim dobom i kakav bi to sistem mogao biti? I zar on
opet, 1974. u jednom od posljednjih pisama, upuenih svom
ueniku i prijatelju, umjetnikom kritiaru Heinrichu Wiegandu
Petzetu, ne navodi jednu Burckhardtovu reenicu kao potvrdu vlastite ubijeenosti da naa Evropa upravo doivljava
brodolom zbog demokratije?5
Da sve to predstavlja problem sasvim je oigledno.
Da u sreditu Sartreove misli, bolje reeno: da u sreditu
Sartreovog stoljea postoji pitanje Heideggera koje je jednako gorue, ako ne i vie, nego to je to bilo pitanje Marxa, ini
mi se posve jasnim.
Na to pitanje elim barem podsjetiti. Udaljujui se malo od
sluaja Sartre i koristei priliku koju mi prua to putovanje kroz
Sartreovo stoljee, elim se zadrati na dvostrukoj zagonetki tog
Heideggerovog nacizma i te potrebe koju je imala epoha, tavie, i prije svega, njeni najneprikosnoveniji znalci, da se prepozna u misli ovjeka za kojeg se znalo da je bio nacista.
Nakon Marxa, Heidegger? I to Heidegger koji bi, sada
kada je marksizam izgubio svoj utjecaj, mogao, u prerasporeivanju rasprava epohe, ponovo preuzeti, jednim dijelom,
svoju funkciju kritike misli, vine sumnji, itd.? Moda.
Nuno je, dakle, pojanjenje. I to pojanjenje koje se ne moe
zadovoljiti, kako je to, primjerice, uinila Arendtova u svome
Heidegger ima osamdeset godina, pozivanjem na presedan svih
onih filozofa koji su se, prije njega, kompromitirali sa tiranijom: kao da je Hitler bio nekakav novi Dionizije iz Sirakuze,
a Rektorski govor savremena i tek neto krua verzija znamenitog Sedmog pisma

H.W. Petzet, Auf einen

Stern zugehen, SociettVerlag, Frankfurt, 1983,
str. 231-232.

Dokazi
Najprije injenice. One su, ponavljam to, dobro znane. I to
ve odavno. A podsjetit u tek samo na one meu tim injenicama koje niko ne osporava, i za koje su oduvijek znali ne samo
Sartre nego i Levinas, Foucault, Althusser, Lacan, Derrida.

327

Victor Farias, Heidegger

et le nazisme, Verdier,
1987, rd. Biblio, 1989,
pp.117-124.
6

*
SA skraenica za
njemako Sturmabteilungen
jurini odredi
(poluvojnika udarna
organizacija njemakih
nacista). (Nap. prev.)

328

Postoji prvo razdoblje, zvano razdobljem Rektorata. Veliki

filozof slavi tri vida sluenja, radom, znanjem i odbranom koja su duni obnaati profesori ukoliko se iole osjeaju
suodgovornim za ast i sudbinu njemakog tu-bitka.
On podstie pozvane studente (u govoru 12. novembra 1933)
da izgrade buduu visoku kolu njemakog duha, da se
pokau to stroijim, jasnijim i sigurnijim kako u odbijanju tako i u vjernosti i poslunosti (Gefolgschaft), da,
jednom rijeju, sudjeluju u preokretu koji je u toku podravajui Fhrera jer on i jedino on jest sadanja i budua
njemaka stvarnost, i njen zakon. On velia vojnika Schlagetera, onog mladog dobrovoljca iz rata 1914. koji se 1918.,
pridruio Dobrovoljakim odredima suprotstaviljenim francuskoj okupaciji Ruhra, a kojeg su, pod optubom sabotae,
uhapsile i potom, 1923., u Dsseldorfu, strijeljale okupacione
trupe: vojnik Schlageter je u pravom smislu rijei simbolika figura prvih godina nacizma; to je, kae izriito Hitler,
koji je ve u Mein Kampf od njega stvorio istinski kult, prvi
nacional-socijalistiki njemaki vojnik; i tako dakle, on,
Martin Heidegger, autor Sein und Zeit-a, a potom i jednog
izvanrednog Nietzschea, slavi, poput bilo kojeg hitlerovskog
propagatora, mladog njemakog heroja jake volje i ista
srca koji je sam, uspravno stojei, bez oruja pred francuskim pukama, u tmini, ponienju, izdaji morao umrijeti najteom i najuzvienijom smru.6 On potkazuje nacistikim vlastima profesora hemije, budueg nobelovca,
Hermanna Staudingera. Sastavlja i Fhreru upuuje uveni
izvjetaj Baumgarten o nacional-socijalistikim profesorima
iz Gttingena, u kojem otkriva da doktor Baumgarten, njegov susjed u Freiburgu, njegov prijatelj, po svojoj porodici
potie iz kruga liberalno-demokratskih intelektualaca okupljenih oko Maxa Webera, da je blisko povezan sa Jevrejinom
Fraenkelom i da se, samim tim, ini nezamislivim da on bude
ukljuen kako u SA* tako i u nastavu. On zahtijeva preobraaj univerziteta, kako bi ovaj mogao sluiti novom Reichu i
njegovoj volji egzistencije. Raduje se kada vidi da je sa
spomenutog univerziteta potisnuta toliko hvaljena univerzitetska sloboda budui da ona predstavlja samo neautentinu, negativnu slobodu. On podrava pokrete solidarnosti sa osamnaest miliona Nijemaca koji premda predstavljaju dio naroda, ipak ne pripadaju Reichu jer ive izvan
granica poziv, tek jedva prikriven, za pripajanje teritorija

ehoslovake i Poljske naseljenih Nijemcima. On odobrava

Fhrerovu odluku da se povue iz Drutva naroda, jedinim uvjetom kako bi se osigurala briga i vladanje nad sudbinom naega naroda jo jedan izrazito politiki gest podrke
reimu, njegovoj strategiji i njegovim ratnim ciljevima.
Ukratko, umjesto da saeka da oluja proe, umjesto da obavlja svoj posao intelektualca, tavie i profesora, osiguravajui
u svemu ostalom neku vrstu minimalnog ideolokog sluenja,
on se tijelom i duom angaira, oglaava se mnotvom napisa,
poruka, govora upuenih radnicima i studentima, lanaka,
ostraenih direktiva i ushienih izjava pokazuje aktivnost,
trebalo bi rei aktivizam, dostojne jednog velikog hitlerovskog rektora.
U razdoblju koje slijedi, odmah nakon onog kljunog
datuma, 30. juna l934., koji predstavlja datum Noi dugih
noeva ali i a upravo e on smatrati bitnim da ga tano
odredi, odmah nakon rata, u rukopisu koji je povjerio svom
sinu Hermannu trenutak u kome on uoava da se njegove
iluzije gube kako u pogledu moguih posljedica njegove
ostavke u rektoratu tako i u pogledu pravog lica ljudi sa
kojima se on bio angairao, u tom dugom razdoblju u
kojem vie ne obnaa dunost rektora i u kojem se od njega
oekuje da se distancira od reima kome je, inei veliku glupost, sluio godinu dana, slika je gotovo jo munija. Sam
izbor datuma, da se krene samo od toga, ono uporno nastojanje da se on istakne, onaj nain da svoju sudbinu, drugaije
reeno, povee sa onim pokretom Rhm grupe koja je bila
najtvre krilo nacizma i sa kojom je doista bio povezan osobito preko Heinricha von zur Mhlena, Fhrera jurinih
vodova studenata iz Freibourga, sve bi to prije naginjalo
dokazu da je on bio nacist najradikalnije vrste: manje mu
smeta groznica nego njezino opadanje, manje ideologija nego
njezina normalizacija on se udaljava (to je Fariasova tvrdnja, a ona se teko moe osporiti) kada osjeti, ne da nacistiki
rukovodioci sve dublje tonu u nacizam, nego, naprotiv, kada
od njega odstupe, kada izdaju njegova temeljna naela, kada
poprime malograanske navike. To uspostavljanje distance ga
ne spreava da i dalje dri predavanja uz Gringa, Goebbelsa,
Rosenberga ili Rudolfa Hessa, na Berlinskoj Deutsche
Hochschule fr Politik, najznamenitijoj politikoj koli vladajueg reima; ono ga ne spreava da se povee, ili da i dalje
ostane povezan, sa ratnim zloincem Hansom Franckom ili sa

329

Jean-Pierre Faye, Le Pige,

Balland, str. 80

Victor Farias, op. cit.,

str. 281-283.

Karl Lwith, Ma vie en

Allemagne avant et aprs
1933, Hachette, 1988,
str. 78.

10
Hugo Ott, Martin
Heidegger, lments pour une
biographie, Payot, 1990,
str. 165.

11. Lettre Constantin

von Dietze, 15. 12. 1945,
ibid., str. 338.

330

Eugenom Fischerom, direktorom Instituta za antropologiju i

rasnu higijenu iz Berlina koji je odgovoran za najgore medicinske pokuse esesovaca, iji je asistent bio Josef Mengele7, i
sa kojim e ostati u vezi sve do kraja pedesetih godina; ono
ga ne spreava da pristane da njegova supruga, Elfriede,
objavi jedan tekst izrazito nacional-socijalistiki nadahnut u
kojem ona poziva njemaku enu da preuzme na sebe
odgovornost za dragocjeno rasno nasljee nae germantine i ukazuje na kobnu pogreku vjerovanja u jednakost
svih ljudskih bia tamo gdje vlada raznolikost rasa i naroda8; to uspostavljanje distance unosi u njega tako malo
smutnje, tako malo mijenja njegovo ponaanje da on, Karl
Lwithu, kada mu ovaj dolazi nagovoriti ga da se pokaje, da
prizna svoju zabludu, odgovara da se nema zbog ega kajati,
da nema nieg, apsolutno nieg, to bi imao priznati: jedino
alim, govori on gromkim glasom, zaogrnut ponovo svojim
nacistikim znamenjem, to su se ta vajna gospoda sa Univerziteta smatrala odvie otmjenim da bi se angairali i to
sam se naao posve sam u pokuaju da izlijeim nacistiku
revoluciju9; nepokolebljiv, on nastavlja da pie svom ueniku, Carlu Ulmeru, koji slui na Istonom frontu, da je upravo on, Ulmer, u pravu i da on ivi jedinim ivotom dostojnim jednog Nijemca10; jednom drugom bivem ueniku11,
predsjedniku komisije za politiko ienje, on pie da je
vjerovao, do kraja, da e Hitler, nakon to je 1933. preuzeo
odgovornost cijelog naroda, biti na visini svoje zapadnjake odgovornosti; on nastavlja da vjeruje i da pie da
je uvijek imao samo jedan cilj, angaujui se u nacizmu, a da
je taj cilj bio da radi na spasenju Zapada!
Antisemitizam? Openito se smatra da Heidegger nije bio
antisemita. Ve pedeset godina heideggerovci nam ponavljaju
da je filozof tu-bitka i brige mogao samo odbaciti diskurs
u kome se pomou rijei krv, rasa i premjeravanje lubanja tumai vlkisch izgled njemake zajednice. Strana mu
je ak i sama ideja biologizma, naglaavaju oni. A jedino mu
i moe biti strana budui da je pojmovno uzeta iz podruja
onog metafizikog subjektivizma koji je njegov osnovni
teorijski neprijatelj. Uostalom, cijeli njegov Nitzsche, svo to
neizmjerno razmiljanje, kome se posvetio od 1936. do 1941.,
upravo i ima za cilj da ukae na to iskuenje biologizma
kojem je autor Volje za moi znao podlei, a to su nacisti
vjeto iskoristili. A ilo se ak i dotle da se tvrdi Jacques

Derrida, u O duhu da je ustrajavanje, u nekim od njegovih

najkompromitovanijih tekstova, naroito u Rektorskom govoru, na ideji Geist-a, to jest njemakog duha pozvanog
da preporodi Evropu, njegov postupak da, u spomenutim tekstovima, izostavi navodnike koji su, u isto filozofskim tekstovima, ograniavali i relativizirali taj tako malo heideggerovski pojam Geist-a, dakle, onaj manir pribjegavanja jednom posve spiritualistikom pojmu koji bi istinski Heidegger,
onaj od prije i nakon velike gluposti prvi ismijao i koga,
oevidno, nikada ne bi prihvatio u svoj teorijski Okvir, da je
sve to predstavljalo jedan lukav ratni taktiki potez povuen, raspoloivim sredstvima, protiv dravnog rasizma zasnovanog na biologizmu, dakle na naturalizmu. Pa prihvatimo da
je i tako! Ali ta, u tom sluaju, misliti o njegovim postupcima
potkazivanja? ta misliti o onom povjerljivom saopenju
Petzeta koji, u jednoj knjizi koju je Elfriede pomno pregledala,
govori o njegovoj odbojnosti prema mondenskom duhu
jevrejskih krugova koji su dominirali velikim zapadnim prijestolnicama?12 Zar radi onih nekoliko prijatelja Jevreja kojima je on doista pomogao, zar radi imena profesora Tannhausera i von Hevesya, te dvojice dragocjenih Jevreja upravo
te rijei on koristi za koje pokuava dokazati, u jednom
pismu iz 1933. u kome se trudi da jasno naznai da on uope
ne dovodi u pitanje zakon koji se odnosi na reorganiziranje
javne slube, da bi njihovo iskljuivanje kodilo ugledu
njemake nauke kao i ugledu novog Reicha i njegove misije,13
zar radi imena njegove uenice Helene Weiss, zar radi odbijanje autodafea i oglaavanja Juden plakata, treba zaboraviti
sluaj Baumgarten, ili sluaj onog drugog uenika, Maxa
Mllera, za kojeg je smatrao da mora upozoriti da nije sklon
reimu, ili ono uasno pismo, koje je prethodilo trijumfu
nacizma, ali koje je 1989. obznanio sedminik Die Zeit, u
kome autor Sein und Zeit-a iznosi nunost suprotstavljanja
rastuem pojevrejivanju (Verjudung), u uem i irem znaenju te rijei njemakog duhovnog ivota? Kako tumaiti
injenicu da je on podrao prve mjere dezemancipacije koje
je poduzeo Trei Reich i da je, u Freiburgu, primijenio, bez
revnosti ali i bez otpora, upute o slubenom penzionisanju
nastavnika Jevreja? I zabranu jevrejskih studentskih udruenja? I raspis kojim se liavaju svojih povlastica jevrejski studenti iji su oevi, od 1914. do 1918., svoju krv lili za domovinu? I uskraivanje posvete Sein und Zeit-a Husserlu (jedinom

12

Victor Farias, op.cit.,

str. 289.

13

Ibid., str. 153-154.

331

14
Martin Heidegger,
Rponses et questions sur
lhistoire et la politique,
Mercure de France, 1977.

15
Domenico Losurdo,
Heidegger et lidologie de la
guerre, PUF, 1998, str. 187.

332

od svih tih postupaka povodom kojeg, ali pri samom kraju, on

prihvata da govori o slabosti ili o pogreci)? I njegovu
neobinu vjernost, tokom itavog ivota, Abrahamu a Santa
Clara, tom augustinskom redovniku iz XVII stoljea koji je bio
propovjednik na Austrijskom dvoru i estoki antisemit? I, u
Rektorskom govoru, tvrdnju prema kojoj duhovne snage
jednog naroda ne ini samo superstruktura jedne kulture
niti jo manje ogromna koliina znanja i upotrebljivih vrijednosti nego je to jednostavno jakost najdubljeg ouvanja
njegovih snaga tla i krvi ert und bluthaften Krfte?
Sve to, sav taj antisemitizam koji samim tim to nije
ortodoksan nije i manje realan i estok, Heidegger nikada nije
porekao. Ne samo da od toga nita nije porekao nego on, kada
1952. objavljuje, pod naslovom Uvod u metafiziku, svoja predavanja iz ljeta 1935., zadrava onu uasnu reenicu o
unutarnjoj istini i veliini nacional-socijalistikoga pokreta
nalazimo se u 1952. godini, prolo je sedam godina od
otvaranja koncentracionih logora i otkrivanja gasnih komora,
a on nastavlja da govori o unutarnjoj istini i veliini u
kontekstu nacional-socijalistikoga pokreta! tavie, nanovo
1966., kada Spiegelu daje svoj posljednji intervju, koji e biti
objavljen nakon njegove smrti, koji je ravan testamentu,14 i u
kome se nalazi ona aluzija, povodom Husserla, na slabost i
pogreku (Versagen), on nastavlja da tvrdi: ako je istina da je
itav problem epohe bio situacija ovjeka u svijetu planetarne tehnike, ako je istina da je hitno potrebno pomoi
ovjeku da uspostavi zadovoljavajui odnos sa tehnikom
koja je, u biti, imala dva lica, lice amerikanizma i lice komunistikog pokreta, onda je nacional-socijalizam doista
iao u tom pravcu i imao neosporivu unutarnju istinu i
veliinu. A to se tie Shoah, glasovi su se, nakon rata, uzaludno podizali, pritisci su se umnoavali da bi mu iznudili,
ako ne priznavanje greke, barem saaljenje, on nee popustiti ni Paulu Celanu, ni Hannah Arendt, ni Mauriceu Blanchotu, ni Franzu Rosenzweigu. tavie on e Marcuseu izrei
jednu kratku reenicu o Saveznicima koji su jednako toga
uinili Istonim Nijemcima. U jednom od etiri predavanja o
tehnici, odrana u Bremenu 1949., nalazimo onu, uasnu,
drugu reenicu: preradba leeva u gasnim komorama i logorima za unitavanje je, u biti, ista stvar kao i prisiljavanje zemlje na glad, proizvodnja hidrogenskih bombi ili
mainizacija prehrambene industrije.15

To da je istrebljivanje predstavljalo isto toliko industrijski

koliko i politiki fenomen, te da je ono jedan dio svoje specifinosti dugovalo injenici da su, da bi se ono izvelo, morala
biti pokrenuta tehnika, dakle industrijska sredstva bez presedana, da ta neuvena mobilizacija, to izmiljanje novih tehnikih ureaja, primjerice, pojavljivanje kamiona i gasnih komora, u opoj historiji pokolja, primoravaju, kao to je to
vidio, i pokazao, Lanzmann u svom izvrsnom Shoah, da se
pitanju kako dade prvenstvo u odnosu na pitanje zato
koje je nerjeivo i vrlo esto bestidno, oigledno je tano. Ali
svesti jedno na drugo, promatrati taj Dogaaj jedino sa industrijskog, dakle tehnikog stanovita, nita ne kazati, primjerice, o injenici da je to bilo i po prvi puta da se, u historiji
ovjeanstva, imala namjera unititi jedan narod bez i najmanjih politikih ili vojnih povoda, razloga ili argumenata,
drugim rijeima, preutjeti suludo htijenje da se izvri
unitavanje tako da iza njega ne bude, ne samo nikakvog
ostatka nego nikakvog traga niti sjeanja, ne znai li to utanju pridodati i uvredu? Ne znai li to krenuti putem banaliziranja koga bi, u nekim drugim vremenima, oznaili kao
revizionistiko? I ne znai li to, ak i sa stanovita heideggerijanizma, zaobii ono to je doista predstavljalo istinu o tom
Dogaaju, tehniku ili ne, o jednom Zapadu koji je dosegao krajnju taku potpunog nihilizma?

Jedno Protiv Sainte-Beuvea za Heideggera?

Toliko to se tie injenica. Te injenice, ti stavovi od
kojih spominjem samo one koje nijedan historiar, ukljuujui i one iz vremena Sartrea, ne bi ni pomiljao osporavati
su to to jesu i dovoljne su da, kako je to pisalo u uvodniku
u Les Temps modernes prilikom predstavljanja prvog Gandillacovog teksta, diskvalificiraju ovjeka ija hrabrost i politika vidovitost zaista nisu vrijedile bogzna ta. Ostaje
drugo pitanje, istinsko i, na izvjestan nain, jedino pitanje, a
to je ili pitanje utjecaja tog nacistikog angamana na djelo,
ili pak pitanje onoga to je, u spomenutom djelu, moglo na taj
angaman navesti, proizvesti ga, programirati ga. Ostaje ono
pitanje, koje postavlja isti taj uvodnik, a koji je po svoj prilici
napisao Sartre, o tome ta je u Heideggerovom egzistencijalizmu moglo biti razlogom prihvaanja nacizma ili, obrnuto,

333

16

Les Ecrits de Sartre,

op. cit., str. 654.

334

ta je prihvaanjem nacizma moglo biti uneseno u njegov

egzistencijalizam. Drugim rijeima, ostaje problem koji je
postavio, opet u Les Temps modernes, ali dva mjeseca kasnije,
Alphonse de Waelhens pitajui se da li je njegova filozofija
bitno vezana za nacional-socijalizam, da li ona njemu
logino vodi i to ukoliko se zanemare line reakcije privatne osobe, sretne ili kobne, pravine ili nepravine, suvisle
ili nesuvisle, hrabre, kukavike ili zloinake ili su, naprotiv, ova dva podruja, podruje filozofije i podruje politike,
ostala temeljno i na sreu odvojena.
Jer, na kraju krajeva, mogla bi se zamisliti i nepropustljivost izmeu privatne osobe i filozofa. Mogla bi se pretpostaviti dvostruka biografija: biografija privatnog ovjeka, rektora,
itd., igosana najgorim beaem (Sartre, nanovo: Heidegger
nema karaktera, i to je ta istina); i biografija velikog filozofa,
udubljenog u svoje sanjarije, s glavom u oblacima i koji je, na
kraju, poput Talesa, skonao u dubinama nacistike velike
gluposti, a da pri tome, razumije se, njegove sanjarije njome
nisu bile okaljane (Sartre, i dalje: da li emo se, polazei od toga
da Heidegger nema karaktera, usuditi zakljuiti da je njegova
filozofija apologija kukaviluka? da li treba osuditi Drutveni
ugovor zato to je Rousseau napustio svoju djecu?16).
Moglo bi se kazati, bilo bi dobro kada bi se moglo kazati,
o stvarnom Heideggeru, o istinskom filozofu, velikom autoru
Sein und Zeit-a, ono to je on sam govorio o Aristotelu: rodio
se, radio je, umro je; voljelo bi se dati za pravo onima koji,
poput Diogena Laertija, ele da biografiju filozofa svedu na
nekoliko nestvarnih crta i sveanih otrcanih fraza a da se
ostalo, sve ostalo, ukljuujui i nacistiki angaman, predstavi
kao epifenomen, kao neto sporedno na misaonom putu,
kao sluajnost.
Mata se i, a priori, nije bezrazlono matati, o jednom
novom Protiv Sainte Beuvea kojim bi se utvrdilo da i filozofi
ive dvostrukim ivotom: jednim povrinskim ja, koje se, u
ivotu, upisuje u nacistiku partiju i, ako se za to ukae potreba, potpisuje prigodne tekstove, koji opravdavaju, prate, organiziraju to angairanje i potom jedno dubinsko ja netaknuto, zatieno od zagaivanja, udesno slobodno i sposobno,
prije svega, da stvori tekstove koji e biti potpisani istim imenom jedino usljed nesporazuma koji je propisno upisan u historiju literature i koji bi tu pronaao, u podruju filozofije,
jednu novu i sjajnu ilustraciju. Nepodnoljiva bi, onda, bila

smicalica onih koji bi se pretvarali da ne znaju za tu nevidljivu, ali nepremostivu granicu Omraza misli, odvratna demagogija bila bi kod onih koji bi za izliku uzimali osobne zablude
autora kako bi sebe ovlastili da spale njegove knjige Kako li
je to zgodno! Koje li sretne okolnosti da se samo na jednog
moe prebaciti obostrana odgovornost: kao to to ini Adorno
koji je, kada su se raspitivali o jednom tekstu, koji se pojavio
u junu 1934. u Die Musik, slubenom glasilu rukovodstva
mladei Reicha, u kome brani ideju jednog novog romantizma nedvosmisleno pod uplivom Goebbelsova romantiarskog realizma, preao u protunapad ukazujui na, daleko
ozbiljniji, problem filozofije Heideggera, faiste do svoje najdublje nutrine!17 Kako to dobro doe, kakva srena okolnost,
da se, kada se ne moe napasti rasuivanje, napada, kako je
govorio Valry, rasuiva18; i tako, ve pedeset godina, svaki
put kada ponovo na povrinu ispliva, i gotovo uvijek u istim
terminima, vjeito pitanje Heideggera, svaki put kada se iz
ormara ponovo izvade isti spisi iz istog dosjea, ista igra lijenih
aka koji se raduju, rastereeni to, napokon, imaju pravi
razlog da ne itaju.
Nevolja je u tome to, u sluaju Heideggera, svialo se to
ili ne heideggerovcima, a i samom Heideggeru, koji su esto
navodili ovu Valryevu izreku, ova shema ne funkcionira.
A ne funkcionira, i nemogue je na nju se pozvati iz vrlo
jednostavnog razloga to, nasuprot drugim filozofima, nasuprot ak i drugim piscima, nasuprot primjerice Clineu, ija su
dva registra, uzevi sve u obzir, na dosta udnovat nain razdvojena i iji su romani, oni prvi ali i Rigodon (Rigodonka,),
Nord (Sjever) ili Dun chateau lautre (Od zamka do zamka), koji
su pisani nakon antisemitskog razdoblja, izuzimajui LEglise
(Crkva), poteeni onog delirija koji okuuje sva tri pamfleta,
Heidegger je originalan po tome to je, u istim tekstovima, i
zadravajui isti nain izraavanja i, u biti, iste rijei, istodobno i genijalan filozof i nacista: njegove nacistike ideje ne
nalaze se u prigodnim tekstovima, pisanim u tu svrhu, a pored
kojih bi izrastalo, jednim mirnijim ritmom, u eteru iste misli,
njegovo istinsko filozofsko djelo naprotiv, upravo iz samog
tog djela, iz sri njegovih najuspjelijih tekstova, pomijeana sa
onim najboljim, najuzvienijim, najplodnijim i prividno najnepristrasnijim iz njegova konceptualnoga rada, iskrsavaju
njegova oitovanja vjernosti Hitleru, njegovi angairani komentari o aktualnosti rata i izgradnji nacional-socijalizma u

17

Cit. Philippe LacoueLabarthe, La Fiction du

politique, Christian
Bourgois, 1987,
str. 150-151.
Tel Quel, Autres
Rhumbs, Oeuvres II,
Gallimard, 1960, str. 685.

18

335

Njemakoj, ukratko gadost. Nema prekida u nainu izraavanja. Nema prekida misli. Nego nekakva neobina, jedinstvena mjeavina (izuzevi, moda, tekstove o Traklu i Rilkeu,
i ta je stvar? iz 1935.) najzahtjevnije misli i najgadnijih
prelazaka u djelovanje, u veini velikih tekstova: i to, to
posebno istiem, pri kraju kakve stranice ili kakve dedukcije,
bez upozorenja, a da pri tom taj prelazak u djelovanje, samim
tim, stvarno ne mijenja vrsnou analize u koju je, takorei,
ubaen.
19
Martin Heidegger,
Nietzsche I, Gallimard,
1971; Quest-ce que la
mtaphysique?, Gallimard;
Les Concepts fondamentaux
de la mtaphysique,
Gallimard, 1992;
Les Hymnes de Hlderlin,
la Germanie et le Rhin,
1988. Domenico Losurdo,
op. cit., Nicolas Tertulian,
La Quinzaine littraire,
15-30. 09. 1984.

336

Primjeri19
Ona reenica o unutarnjoj istini i veliini nacionalsocijalizma se ne pojavljuje, kao to bi se to moglo i oekivati,
u kakvom propagandnom tekstu nego u Uvodu u metafiziku.
U istom Uvodu u metafiziku, u velikom tekstu koji postavlja pitanje Bitka bia i, prema tome, fundamentalne ontologije, hvalospjev historijskom zadatku naeg naroda smjetenom u sredite Zapada ili otra osuda upuena Rusiji i
Americi koje sa stanovita metafizike predstavljaju jedno
te isto udvojenu figuru istog ludila pobjenjele tehnike,
istog ustrojstva bez korijenja normiranog ovjeka.
U predavanju o Hlderlinu, u ljeto 1942, u toku jednog
snanog razmiljanja, izmeu dva nadahnuta tumaenja
Hlderlinovog Leitworte, koja su i sama po sebi poetina, on
izvaljuje da je boljevizam upravo tako kae jedna varijanta amerikanizma
U predavanju o Heraklitu, u ljeto 1943., moe se proitati
uvijek u kontekstu iste odiseje Bitka: planeta je u poaru,
bit ovjeka se potpuno poremetila, historijsko-svjetsko promiljanje moe doi samo od Nijemaca, pod pretpostavkom
da pronau i odbrane alemanstvo.
Kritiku amerikanizma ponovo nalazimo u Putevima koji
nikuda ne vode.
Potom u Heraklitu, fragment 33, gdje, usred jednog teorijsko-poetskog izlaganja o ratu shvaenom kao oinstvo svih
stvari on kae (a nalazimo se u 1934. godini): da bi se stvarno shvatile ove Heraklitove reenice, trebalo je imati svijest o
egzistenciji ovjeka i naroda drugaiju od one koju smo mi
imali do prole godine trebala je 1933. godina, dolazak
Hitlera, pobjedonosnog nacizma.

Ponovo, u Horderlins Hymne, analiza ulaska SAD-a u rat:

neka je sram SAD-a, kae on (i kako tada ne osjetiti, ak i u
ubrzavanju reenice, izboru rijei, naglasku, da se jedan drugi
glas pojavljuje, da kroz prvi prodire, da ga u jednom trenutku
nadjaava, da se potom povlai), neka se, dakle, zbog odsustva historinosti (Geschichtslosigkeit) i sklonosti ka samounitenju (Selbstverwstung) srami taj narod koji zasluuje
samo preziran pogled! slava autentinoj njemakoj zajednici, tom metafizikom narodu u pravom smislu rijei za
koji je napokon moda kucnuo as konane pobjede!
Na jednoj drugoj stranici Heraklita on upozorava Nijemce
da ona najvea, ona istinska kunja tek predstoji: da li su
pripravni da, osim spremnosti da umru, dosegnu i istinu
bitka? da li e umjeti spasiti ono Inicijalno u njegovom
skromnom uresu (das Anfngliche in seine unscheinbare
Zier)? Znaju li oni da je tlo Njemake u ratu ni vie ni manje
nego sveto sredite naroda Zapada?
U Parmenidu, to jest, jo jedanput, u samom sreditu tog
opsenog tumaenja predsokratovske misli o kojem posthumno objavljeni razgovor sa Spiegelom kae da je on, te godine, 1942-1943, inio sutinu njegovog rada i ija je izuzetna strogost, po njegovom miljenju, bila dovoljna da uspostavi distancu izmeu njega i dogaaja, u Parmenidu se,
dakle, susree ona neobina stranica, u kojoj on podsjea na
pribliavanje jednog trenutka historije iji ulog daleko
nadilazi Bitak ili Ne-Bitak jednog historijskog naroda ili
jedne evropske kulture budui da se tie Bitka i Ne-Bitka u
njegovoj sutini, u istinitosti njegove sutine a sve to, te
lijepe rijei, ta neobuzdanost besprijekorne filozofije, ta forma
analize bliska pravim heideggerovcima, ta poetska savrenost,
ta proroanska poezija, taj meditacijski i gotovo molitveni ton
povodom poraza kod Staljingrada!
Predavanja o Nietzscheu, odrana izmeu 1936. i 1940.,
oskrnavljena su jednom stranicom na kojoj je filmovana
reportaa o skokovima padobranaca iznad Skandinavije
uzdignuta na razinu metafizikog procesa Heidegger, tom
stranicom, postie upravo suprotno od onoga to je inio
Bataille prije rata: umjesto da Nietzschea proglasi nevinim i da
ga oslobodi, umjesto da nacistima kae ruke k sebi! ne dirajte filozofa!, on im ga izruuje, lino ga svrstava pod njihovu
zastavu i ini to, ponovo, upravo jezikom najzahtjevnije filozofije.

337

20

Martin Heidegger,
Textes politiques
1933-1934, Le Dbat,
br. 48, januar-februar 1988,
prev. Franois Fdier,
str. 176-192.

338

Ili da pomenemo onaj drugi odlomak istog Nietzschea u

kome se, sa tenkovima, avionima, sredstvima za vezu u
pozadini da, da, to uistinu Heidegger govori! jo uvijek smo
u Nietzscheu, a govori se kratko i jasno o tenkovima, avionima,
i sredstvima za vezu! pojavljuje pitanje pobjede Njemake
nad Francuskom 1940.: to je pobjeda, kae on, potpunog i
aktivnog nihilizma nad nepotpunim nihilizmom; to je
dolazak jedne nove ovjenosti nita manje! koja see
dalje od dananjeg ovjeka i dostie razinu neuvjetovane
mehanike ekonomije; potpuna motorizacija Wehrmachta
nije znak tehnicizma ili materijalizma nego bitan metafiziki in; i, obrnuto, poraz Francuske potie otuda to ona
nije znala da stvarno bude na razini metafizikog ishoda
svoje vlastite historije.
ta to ovu tehniku razlikuje od one druge? Po emu bi
njemaki tenkovi i avioni nosili u sebi aktivniji nihilizam nego francuska sredstva za vezu? Pitanje nije stvarno ni postavljeno. Ali, u sutini, ono i nema vanosti. Navodi bi se mogli
umnogostruiti. Pronai gotovo posvuda. Problem bi se
mogao i obratno postaviti razmatranjem izravno politikih
tekstova, ije su objavljivanje njegovi sljedbenici tako dugo
odlagali, i pokazati da su jednako ispunjeni filozofijom kao
to su i filozofski tekstovi prepuni politike.20 Moglo bi se
ponovo vratiti Rektorskom govoru u uem smislu, koji se
zavrava jednim Platonovim citatom (sve to je veliko deava
se u oluji). Pozivu na plebiscit od 12. novembra 1933. kada,
povodom povlaenja Njemake iz Drutva naroda, on daje
tumaenje propraeno objanjenjima o htijenjuznanja koje
odreuje potrebu za znanjem. U jednom drugom prigodnom tekstu naslovljenom Poziv njemakim nastavnicima, koji je plitko i otvoreno politiki, on ipak nalazi naina
da provede znalaku i istananu analizu savremenog oblika
rada, ontolokog prekida koji on otkriva, opozicije tehnike i poiesis, autentinog bitka-u-djelovanju i bitka-obuzetog-biem: a sve to da bi, vraajui se zahtjevima trenutka,
na kraju zauzeo stav u korist prvih radnih logora koje on
smatra kolom uzajamne odgovornosti i rtvovanja, mjestom gdje nestaje razlika izmeu manuelnog i intelektualnog rada otkrovenjem autentinog narodnog zajednitva
na ruevinama buroaskog drutva. To nabrajanje je muno. Jer,
bilo u jednom bilo u drugom smislu, zakonitost je uvijek ista.
To je zakonitost potpune, niim ograniene isprepletenosti

dvaju motiva, i misli i beaa u dvostrukoj prii . To je

zakonitost dvostrukog glasa, ovijenog oko samog sebe, nerazluivih boja.
Parenteza. itam i iznova iitavam taj poticaj njemakim nastavnicima na novi oblik rada. itam i iznova
takoer iitavam, tekst o podravanju odluke o izlasku iz
Drutva naroda. A zatim, jo jedanput, Govor radnicima odran
22. januara 1934. Bodrenje da se prevazie podjela izmeu
manuelnog i intelektualnog radaUvjerenost da su
mladi drugovi sa Univerziteta spremni, kae rektor, da svoje
znanje prenesu radnicimainjenica da su isto tako
spremni da, po njegovom miljenju, sasluaju pitanja,
potrebe, potekoe i dvojbe radnika, da zajedno s njima
o njima razmiljaju i da im, kroz zajedniki rad, pomognu
da ih razjasneTaj ivi most koji e se uspostaviti izmeu
manuelnog radnika i intelektualnog radnika injenica da
e, onoga dana, kada taj most bude uspostavljen, ono to
smo podrazumijevali pod rijeima znanje i nauka dobiti
jedno drugo znaenjeSpekulativno decentriranje koje e,
zacijelo, dati jedno drugo znaenje onome to smo podrazumijevali pod rijeima radnik i radPromjena poloaja
nauke koja je, dosada, uvijek bila svojina povlatenog
drutvenog sloja graana mada radnici i oni koji posjeduju pravo nauno znanje nisu suprotstavljene grupe, a znanje naunika se u svojoj biti nikako ne razlikuje od znanja seljaka, drvosjee, radnika sa njive i u rudniku, zanatlijeUkratko, izvjesnost da je svaki radnik na svoj nain
neko ko ima istinsko znanje i da upravo zato to ima takvo
znanje, sve u svemu, i moe raditi
Ovaj je tekst nacistiki tekst. Zavrava se gromkim poklikom za ovjeka one nevjerovatne volje, naeg Fhrera
Adolfa Hitlera, trostruki Sieg Heil. No pomalo istanano
uho ne moe a da, konano, u tome ne razazna i jednu dobro
poznatu i noviju retoriku. Ono ne moe a da pri tome ne
nazre odjek onoga to e se, trideset godine kasnije, u Parizu,
uti u ljeviarskim ili u maoistikim krugovima, o nunoj
ustanovi pismenih i ukidanju podjele izmeu intelektualnih i manuelnih radnika. Ono ne moe a da, iza te ratoborne
i radikalne retorike, u samom tonu, nainu izraavanja, uravnoteenosti reenica koje izriito nalau ljudima od nauke da
svoje znanje prenesu puku, ne prepozna staru priu iz onih
uvenih Predavanja iz filozofije za naunike koje je Louis

339

Althusser drao na Ecole normale, 1966., i u kojima on, gromkim i ratobornim tonom kojem je onda bio posebno sklon,
ispredajui sloenu metaforu koja nikoga nije zavaravala, podstie filozofe da se priblie naunim radnicima kao intelektualci proletarijatu. A ovjek ne moe a da se, prije svega, ne prisjeti tema, parola i sanjarija, na kraju krvavih, jedne
druge revolucije koja je, etrdeset godina nakon nacizma, ali
na drugom kraju svijeta, takoer strasno eljela da ponovno
odredi pojam nauke, da ukine podjelu izmeu intelektualnog
i manuelnog rada, da priblii znanje drvosjee znanju proizvoaa pojmova i da, u biti, raskrsti sa tim nadznanjem kojeg
je ovaj drugi oteo onom prvom plan koji se, kao to je poznato, potpuno ostvario u jednom drugom genocidu. Da li je
Heidegger posredni inspirator pristalica Pola Pota? Da li je
Heidegger teoretiar, preuranjeno, na liniji crvenih straa,
potom Crvenih Khmera, i, prema tome, kambodanske
tragedije? Naravno da nije. Predstavljeno na ovakav nain, to
poreenje ne bi imalo smisla. No u isto vrijeme Da li se zna
kako se prenose velike misli? Da li je stvarno nezamislivo da
razbijene krhotine nekog Teksta tajanstveno zasvjetlucaju
dalje od njih samih? Posljednje Heideggerovo lukavstvo
Njegova istinska prepredena strategija
Da budem sasvim jasan. Ne kritikujem ja naravno sam
princip mijeanja politikih i filozofskih anrova. Nemam ja
nita protiv toga da jedan filozof pokazuje zanimanje za problem radnih logora isto kao, uostalom, i za izlazak Njemake
iz Drutva naroda, za potpunu motorizaciju Wehrmachta, za
napredovanje tenkova prema Francuskoj 1940., za skokove
padobranaca iznad Skandinavije ili bitku za Staljingrad. I
dobro znam da se i Hegel, da pomenem samo njega, onaj
Hegel za kojeg je itanje novina predstavljalo filozofovu jutarnju molitvu i koji je prolazak Napoleona, ispod svojih prozora, doivio kao vaan metafiziki dogaaj, u vrijeme Bambergkih novina, ivo zanimao za takve mondenske dogaaje
kakvi su bili bitka kod Friedlanda i Jene, zauzimanje Dantziga,
francuski pohod na Portugal, bombardovanje Kopenhagena
od strane francuske mornarice, Erfurtski dogovor, Tilsitski mir.
Ne. Mene, ponajprije, razumije se, zaokuplja injenica da su
Heideggerova opredjeljenja, njegovi mondeni dogaaji, njegov Erfurt, njegov Tilsit, i nain na koji se on njima bavi, uvijek ili u pravcu najgoreg. Ali, isto tako, i prije svega, vrlo
neobina struktura njegovih tekstova i, prema tome, njegove

340

due ili, da kaemo poput Prousta, njegovih dviju dua ona

injenica da su oba sloja u njoj toliko tijesno isprepletena da
je nemogue, kao kod Hegela ili ak kod Marxa, uzeti u obzir
sluajnosti i izdvojiti njegov nacizam.
Naglaavam jo jedanput. Heidegger se ponekad branio
predstavljajui svoja hitlerovska uvjerenja kao varke. Ponovo
je posegnuo za starim argumentom navodei Spinozu, pa
ponovo Hegela, tolike druge o prijekoj nunosti pretvaranja, dvostrukog jezika ili dvostruke filozofije, kojoj filozof
mora pribjei kada pie pod prismotrom barbara. A kazao je,
primjerice izraelskom istraivau S. Zemachu21, u jednom
pismu iz marta l968. da su one reenice o porazu Francuske,
o istini i veliini nacizma, o sputanju padobranaca u Skandinaviju, sve bile elementi dezinformacije namijenjeni nacistikim pijunima eventualno prisutnim u amfiteatrima, a da,
to se tie ostalog, on dobro zna ta da misli. Taj argument, u
osnovi, nije bio neprihvatljiv. I mogao bi se, doista, zamisliti
tekst sa dvojnim ulazom: ulazom barbara, to jest cenzora, i
ulazom, skrivenijim, daleko manje posjeivanim, kojeg je on
namijenio ljubiteljima philosophia perennis. Samo to, ni
ovdje, to ne ide. Jer se, jo jedanput, spotiemo o oiglednost
teksta u kome su anrovi isprepleteni, potpuno nerazdvojivi.
Spotiemo se o tu strukturu, jedinstvenu, to posebno naglaavam, u historiji misli, jednog teksta koji se neprekidno kree
izmeu Ideje i Stvari, do krajnosti razraenog pojma i najbestidnije politike aluzije. Suoeni smo sa krajnjom osobenou te pojmovne rapsodije u kojoj se, protivno onome
to se deava, da opet podsjetimo, u Hegelovom ili Marxovom
korpusu, ili kod Clinea, ili kod Aragona, ili kod bilo kojeg
pisca ili filozofa koji se, u svom ivotu, vie ili manje ozbiljno,
poigravao sa gnusnim, oba glasa stapaju, uvlae jedan u drugi
i, jednom rijeju, postaju neraspoznatljivi.
Da li to filozof ili pak nacist njemaki narod definira kao
metafiziki narod u pravom smislu rijei? Da li to nacionalsocijalizam transponira fundamentalnu ontologiju ili pak
fundamentalna ontologija programira nacional-socijalizam
kada on, hitlerovski pokret, i pored njegovih nedostataka i
njegovih surovosti, smatra dalekosenijom tekovinom koja e
moda jednoga dana dovesti do usredotoenosti na zapadnjaku i historijsku bit onoga to je njemako?22 Postoji samo
jedan Heidegger, eto u tome je istina. Jedan jedini stil. Jedan
jedini glas. Ili, tanije, moda postoje i dva. Moe se, ukoliko

21

Cit. u Nicolas Tertulian,

op.cit., str. 23.

22

Martin Heidegger,
Le Rectorat 1933-34,
preveo Franois Fdier, u
Le Dbat, br. 27, novembar
1983, str. 86.

341

se to ba eli, i nastaviti tvrditi da je, sa jedne strane, filozof,

a sa druge, nacist. Ali granica ne prolazi izmeu knjiga. Ona
prolazi kroz svaku knjigu. Bolje rei, prolazi u svakoj knjizi,
kroz svaku stranicu i, ak, svaku rije ili, barem, svaki pojam.
Nju je nemogue povui. Nemogue ju je ak i misliti.
Ukoliko i postoje dva Heideggera, oni opstaju zajedno ne
samo pod istim imenom, u istoj glavi, nego i u istim figurama
jezika i misli. I upravo je to ono to ini nemoguom, i
apsurdnom, izliku koja se zasnivala na tome da se kae: ostavimo nacistu, zadrimo filozofa; zaboravimo potkazivaka
pisma, prisjetimo se razmiljanja o pjesnicima; ak i ako
imamo u vidu lukavstva ili line kukaviluke injenica je da
ipak preostaju besmrtni tekstovi bez kojih bi se upravo zadaci
misli, zadugo, nali u kritinoj situaciji.
Heidegger je nerazdvojiva cjelina.

Kako se moe istovremeno biti i najvei filozof

XX stoljea i nacist?
Otuda i posljednje pitanje.
ta je to nerazdvojiva cjelina u filozofiji?
Kako funkcionira ta nerazdvojiva cjelina u stvarnoj djelatnosti misli?
U emu je tajna te filozofije kroz ije je same pojmove
povuena jedna tako uasna granica: rascijepljena, sa dva lica,
jednim licem okrenutim ka beau, drugim ka strogosti
misli samo kad bi i to bilo tako! ali pretjerano je i govoriti
o dva lica, jer iskaz je isti i, na izvjestan nain, i lice je isto?
Kako se stoljee koje se blii kraju (Althusser, Foucault,
Lacan i, ponajprije, naravno, Sartre) zadovoljilo tim pojmovima koji su, kada se shvate na jedan nain, navodili na
razmiljanje, a kada se shvate na drugi, podsjeali na najgore?
I kako e stoljee koje nastupa (isti, uz jo nekoliko drugih)
moi, morati, udovoljiti tom dvostrukom zahtjevu da niti
moe misliti bez Heideggera niti moe misliti s njim?
Primjeri.
Dakle rijei ili, bolje, pojmovi.
Odabirem etiri, koji su glavne figure tog nastranog ustrojstva.
1. Pitanje subjekta. Spekulativno decentriranje koje je
izvrio Heidegger, ve od Sein und Zeit-a, a koje ima dvostruku

342

svrhu da otkrije metafizike presupozicije pojma Subjekta i da

podsjeti da filozofsko pitanje u pravom smislu rijei nije
pitanje Subjekta nego je pitanje Bitka. Aletheia, a ne
Dasein, kae on. Ili pak Dasein, ali pod uvjetom da se on
shvati u potpuno neantropolokom smislu pod uvjetom da
se in raskida dovri i da se, jednom zauvijek, otkloni nesporazum sartreovskog tipa: jedno Dasein anonimno i bez svijesti; jedno Dasein koje vie ne oznaava vlastitost ovjeka budui da ta vlastitost ne postoji; jednom rijeju, jedno
Dasein osloboeno hipoteka humanizma.
Taj je stav novijeg datuma. Svaki savremeni antihumanizam, kako sam ve rekao, ovdje otpoinje. Svaki misaoni
pravac koji nam kazuje da ovjek nije ni najstariji, ni najustrajniji, problem koji se postavio pred ljudski um, da je on
izum ije bi ne tako davno pojavljivanje i skori kraj
jedna arheologija lahko dokazala, nalazi tu svoje istinsko
ishodite. Zaboravite Heideggera. Zaboravite ove jednostavne
rijei: tubivstvovanje nije nita drugo do bivstvovanje-vremenosti Dasein ist nichts anderes als Zeit-Sein. itav onaj
savremeni tok misli postaje nezamisliv i nemogu. Imena poput Foucaulta, ali i Lacana, Althussera, Barthesa, Lvi-Straussa
nestaju iz XX stoljea. Polovina francuske savremene misli, u
isti mah, iezava kao, na morskoj obali, lik u pijesku
Taj je stav politiki i, politiki gledano, bolje rei podesan.
Ponajprije zato to kazati da ustolienje subjekta i pretvaranje
ovjeka u tegleu marvu, pokretaku snagu tehnikogstasanja planete, koji jedino brine kako e uveati svoju mo,
konano dovode do jednog oblika pustoi, ili unitenja,
kakvi su ranijim stoljeima bili nepoznati, oito nije pogreno
svako moe, svakoga dana, oko sebe, a i na svojoj koi iskusivi, to uoiti. Potom i zato to ono to od ljudskog ostaje
u Dasein-u kada nestanu utjecaji kantovskog ili husserlovskog supstancijalnog Ja ili transcendentalnog Ega, ono to
od subjekta ostaje u jednom svijetu osloboenom svih njegovih subjektivistikih i esencijalistikih nostalgija, postaje,
samim tim, veoma osobito, obiljeeno peatom onoga to je
sam Heidegger nazivao je-meinig, uvijek moje tako da
ideja subjekta bez definicije i vlastitosti, pojam pojedinca bez
ideje o rodu ili vrsti iji bi on bio modalitet, ima za, nesumnjivo paradoksalnu, ali neizbjenu posljedicu, jaanje prava
pretjeranog subjektiviteta. Konano, i prije svega, zato to su
se totalitarni reimi uvijek oslanjali na ideju koju su sebi stvar-

343

ali o vlastitosti ovjeka, o njegovoj biti, o njegovoj istini, kako bi pokuali da proiste, oplemene, preoblikuju onaj
dio koji se, u konkretnoj ljudskosti, toj ideji nije prilagoavao
i prema tome nije apsurdno smatrati da bi jedna dosljedna
heideggerovska politika, liavajui staljinizam, ili hitlerizam,
njihove idealne definicije ovjeka, uinila pojmovno nezamislivim zadatak stvaranja Novog ovjeka koji je bio u
sreditu njihovog dvostrukog plana.
Ali je taj stav istovremeno i opasan. On je podesan i opasan. Jer od tog ovjeka bez supstancije, dakle bez kvaliteta i
svojstava, od tog decentriranog Subjekta za koga se ne moe
vie rei ni ta je on, ni ta hoe, ni ta je jo, u njemu, neprikosnoveno, ta je preostalo da bi se titilo? ta jami da on
nee biti obeaen? u ime ega e mu se jamiti da on nee
biti muen, zlostavljan, ubijan? Na to pitanje, lo heideggerovac Sartre, kako e se vidjeti, odgovara spaavajui minimalnu figuru subjekta istrgnutu, nesumnjivo, iz vidokruga
esencijalizma ali koja, poput kakvog odbojnog zida djeluje na
elju za ubijanjem. Novoheideggerovac Levinas, slikom odabranog, tavie nadahnutog subjekta, koji bi se uklopio u
jednu vremenost, ne historijsku, nego proroansku i u kojoj
bi prebivala ideja beskonanosti. Mislioci strukturalisti na to
pitanje ne odgovaraju, ali brinu o njemu, i prisjeam se kako
se Foucault, sa Clavelom, tjeskobno propituje o paradoksu
koji je njega, najavljivaa smrti ovjeka, nagnao da, pod
imenom ljudskih prava, brani prava jednog mrtvog ovjeka.
Za Heideggera se to pitanje i ne postavlja. Ono ne moe ni biti
postavljeno. On odbija ak i sam princip onog neznatnog
djelia autonomnosti potrebnog subjektu da bi se on, primjerice, uklopio u prostor nekog Prava, navodei kao razlog da
bi to bio otvoreni put trijumfu htijenja volje i neobuzdane
tehnike. I tako isti onaj Heideggerizam koji pomae, i koji e
jo dugo pomagati, da se shvati nepristupana osobitost subjekta istrgnutog iz humanistike openitosti i apstrakcije
zabranjuje nam, u istim tekstovima i, ponavljam to, u istim
pojmovima, da uklopimo taj osobiti subjekt u prostor ili vrijeme onoga to se zove demokratija.
2. Pitanje povijesti. Sljepilo Zapada pred svojom vlastitom
historinou. Dugotrajna i neobina naivnost koja je uinila
da on smatra vjeitim, ili prirodnim, ono to je predstavljalo
obiljeje epohe. Ta metafizika prostodunost zbog koje on,

344

drugim rijeima, zanemaruje povezanost svakoga sa povijeu, povijesti sa njom samom i svake epohe sa jednom
eidetikom koja e joj propisati pravila onoga to e, za nju,
biti ujno ili neujno, vidljivo ili nevidljivo.
Sve je historija, kratko odgovara Heidegger ovim naivcima. Sve. I ovjek, dakako. Njegova rije. Vrijednosti u koje
vjeruje i koje je u svojoj naivnosti projicirao u nekakvo nebo
istih idealiteta. Ali i svijet oko njega. Priroda. Da, i sama
priroda je historijska, pie on, na jednoj od najljepih stranica Sein und Zeit-a. Nesumnjivo, ona to nije kada govorimo
o prirodopisu. Ali ona to jednostavno jest kao krajolik, kao
podruje naseljavanja i iskoritavanja, kao bojno polje ili kultno mjesto. I dodaje: to unutar-svjetsko bie kao takvo jest
historijsko, a njegova historija ne predstavlja nekakav vanjski okvir koji bi naprosto pratio unutarnju historiju due.
To bie nazivamo svjetsko-povijesnim.23
I opet se tu radi o modernom stavu. Foucaultu, naravno,
i njegovim epistemama. Althusseru koji, u tekstu Za Marxa,
ali daleko blie Sein und Zeit-u nego Kapitalu ili Grundrisse-u,
objanjava kako svaka epoha treba da uspostavi prostor unutar kojeg e se rasporediti, za nju, vidljivo i nevidljivo. Principu epistemologije i ak znanstvenog rada savremenih nauka: nema znanja, kae savremena nauka, ni teorije, niti
ak injenice, koje ne bi bile historijski ustrojene i prema
tome podlone preispitivanju. Zaboravite i ovdje Heideggera.
Prebriite ove obine rijei: sve je historija sve su stvari
(ovjek Drava vjerovanje u Boga i u Sotonu vrijednosti krajolici teorije gravitacije ili relativiteta pojmovi o
negativnoj masi, o materiji, o antimateriji) imale neki
datum roenja i imat e neki datum smrti i ponovo se briu
ezdesete godine, strukturalizam, Lacan, savremena antropologija, epistemologija, nauka. Kakvog li gubitka!
I tu se opet radi o politikom stavu. Najprije zato to ta
historizacija svih stvari ima oslobaajua dejstva: ako je sve
povijest, onda uitelji vie ne mogu polagati pravo na to da
ovjekovjeuju svoje uenje! nema vie ni poretka ni stanja
stvari koji ne bi bili na isti nain obiljeeni, i prema tome
uinjeni nestalnijim, tom konstitutivnom historinou!
Drugim rijeima, kod Heideggera se moe pronai ontoloko
opravdanje duha revolta kako su uostalom i postupili, ne
samo Sartre, nego i pokreti intelektualaca, studenata, itd., koji
su, uz sve dvosmislenosti koje su im bile svojstvene, udei za

Sein und Zeit, op.cit.,

str. 267.

23

345

radikalnim, ponovno nadahnuli ezdesete godine i doveli

do maja 68. Ali i zato jer ako je sve historija, ako svaki subjekt, svaki narod jesu to to jesu samo zahvaljujui onome to
je Historija od njih nainila, zar to ne predstavlja izmeu
ostalog kraj naturalizma? Dakle naputanje biologizma koji
je bio, i koji ostaje, najvra osnova svih ranijih, sadanjih i
buduih faizama? I mada se Heidegger nije znao drati svojih
naela, mada nije znao niti htio ii do kraja svog politikog
stava, mada ga je sama logika djela nagnala da porekne, onog
asa kada je to izrekao, ono odbijanje rasnog antisemitizma
iji je on, teorijski, bio odluni protivnik, nasuprot Kriecku,
Baumleru, Rosenbergu, i svim esesovskim ideolozima, kako ne
uoiti da je ipak polazei odatle, polazei od tog segmenta heideggerizma i samo od njega polazei, nastavak stoljea Sartre
ponovo, barem u Razmatranjima o jevrejskom pitanju mogao
izraziti principe svoga odbijanja, naelo svoga antirasizma i
svoga anti-antisemitizma? kako zanemariti vanost onoga
sve je historija u teorijskim rjeenjima koja e, ve sutra,
sprijeiti ponavljanje uasa?
Ali i ovdje je nuno biti oprezan! Dvosmislen stav! Dvostrukog znaenja! Prije svega zato jer ukoliko je sve historija,
ukoliko su, ne samo ljudi, nego i vrijednosti na koje se
oni pozivaju, obiljeeni peatom te historinosti i, prema
tome, te relativnosti, opet se vie ne vidi na emu se moe
temeljiti, primjerice, zabrana ubijanja ne vidi se vie ta e
to sprijeiti da se prema egzistirajuem ne postupa onako kako
to upravo vie ne bi trebalo, to jest kao prema obinoj
stvari, izuzetoj iz svoje historinosti, i prolaznoj poput
svake stvari. Potom i zato to se historinost upotrebljava u,
barem, dva znaenja. Pojedinca, bez sumnje. Tu-bitka u jednini. Ali isto tako, a kako bi se to moglo sprijeiti? i one druge
historijske jedinice koja se zove narod i za koju Heidegger s
pravom kae da je isto toliko konkretna koliko i historijska
jedinica predstavljena u jednom tijelu i jednom mozgu, da
nije manje precizno odreena, i da se ona, jednako, suprotstavlja apstraktnoj univerzalnosti ljudskog roda, praznoj i bez
historije. A koji je, onda, nain da se ona prva pretpostavi
ovoj drugoj? Iz kojeg se onda razloga, kada se historinost
utemeljuje kao najvii princip, odabire historinost linog
tu-bitka onakvog kakav je proizilazio iz egzistencijalne analitike umjesto historinosti jednog populistiko-etatistikog
tu-bitka koji je smatran njegovom sudbinom i koji e narode

346

suprotstaviti pojedincima, partikularno singularnom, patos

Gemeinschaft-a (zajednice) strasti Jemeinigkeit-a (uvijek mojosti)? Istina je da nita, ba nita, u izrazu sve je historija, ne omoguuje da se izbjegne to uasno pomjeranje
smisla koje otpoinje, uostalom, ve od Sein und Zeit-a. Kada
subjektivizam, primjerice, pokazuje skretanje u nebitno24,
nita ne moe sprijeiti da se, da bi se spasilo bitno, u igru
ne uvedu nove jedinice ukorjenjivanja25, protiv osamljenosti ovjeka usred bia. Nita, vie nita, ne spreava da
se, kako bi se reklo dananjim rjenikom, narodi suprotstave
subjektima, razlinost i posebnost subjektivitetu I potom
kao tree, i konano, taj princip povijesnosti nalae i posljednje pomjeranje koje je u pravom smislu rijei katastrofalno.
ta naime uiniti, pita Heidegger, kada se naemo pred jednom historijskom situacijom obiljeenom mehanizmom,
materijalizmom, tehnicizmom, ukratko rastuom nivelizacijom svega onoga to ini historinost, ne samo pojedinaca,
nego i naroda? ta uiniti kada se planeta posveti onome to
je Thomas Mann nazivao istom kulturom korisnosti i
prema tome okrene lea historinosti bia? Preostaje da se
obnovi ta povijesnost. Preostaje da se ona ponovno stvori ili
ak da se stvori. I preostaje da se prepozna narod koji je predodreen da, budui da se, poput Helena prema Aristotelu,
naao u sredinjem poloaju ili tanije, kako je govorio
Burckhardt, u sredini izmeu one dvije vrste barbara kakvi
su Rusi i Amerikanci, postane povijesni narod u pravom
smislu rijei, domovina historinosti i, prema tome, spasitelj Zapada. Preostaje da se napravi hvalospjev njemakom narodu za koji je prvi Thomas Mann, onaj iz doba ultranacionalizma, ve govorio, dvadeset godina prije dolaska
Hitlera, da je metafiziki narod i da je on jedini kadar da se
odupre uniformizirajuem pritisku zapadnjake Zivilisation
i njenog esperanta. Isto to ini i Heidegger, dvadeset godina
poslije Manna. U to se on uputa i to u trenutku kada
metafiziki narod, opinjen, neobuzdan, slavi kako je ve
poznato Ubu-ja barbarina.

Chemins qui mnent nulle

part, Gallimard, 1980,
str. 84.

24

25

Service du travail et
universit, Le Dbat,
br. 48, str. 180.

3. Pitanje jezika.
Tu je opet i genijalna ideja o jeziku koji nije vie orue
nego sastavni dio Bitka, njegovo stanite, moje stanite, materija od koje sam sainjen i istodobno materija od koje su
satkane stvari: zar se istom rijeju ne oznaava i stvar (Ding) i

347

govorenje (dichten)? Ima li drugog naina da se otkrije Bitak

bia (stvari, ali i bia kakvi su subjekti, svijesti) osim da se on
obznani rijeju?
Ideja o jednom jeziku koji je, zbog toga, po definiciji, stariji od onih koji u njemu obitavaju. Kaem ja govorim kao
da upravo to ja ini, djeluje, nalazi se na komandnom
poloaju i kao da svoj jezik posjeduje kao kakvu svojinu.
Kakve li pogreke! kae Heidegger. Kakvog li sljepila! Upravo
jezik nada mnom vlada. Kroz mene on govori. Jezik je taj koji
mnome raspolae, a ne raspolaem ja jezikom. Ja, naravno,
govorim, ako ba hoete. Ali je to govorenje uvijek drugo po
redu. Ono uvijek odgovara nekom govoru koji mu je ve prethodio. Ja, ustvari, ivim u agoru lutajuih rijei, neprekidnom amoru i bez stvarnih govornika i upravo taj amor, to
neprestano brujanje, isprekidano, ponekad, i ponekom pojedinanom rijeju, iznova to ponavljam, mene ini.
U tom sluaju ideja je to o jednom bogatom jeziku.
ivom. Ideja o jednom jeziku ije su rijei, kao i predmeti koje
je stvorila Historija, ispunjeni smislom koji se u njima nataloio i za koji se pretpostavlja da je odrao vezu sa izgubljenim bitkom stvari. Ideja, kako bi kazao Aristotel koga je
Heidegger ponovo iitao, o apofantikoj funkciji jezika koji
je postao dom Bitka, zaklon Nezatienom, mjesto otkrivanja
istine. Da li prei preko jezika? Ne. Drati se njega. Ostati u
njemu. Prihvatiti ono to nude rijei jer je tu, u rijei, stvaralaka snaga svijeta.
Postoje, da pomenemo samo Grke, dva stava koja se
suprotstavljaju i iz kojih proizilaze, govorio je Lacan, dvije
posve razliite tradicije u pogledu odnosa jezika i stvarnosti. S
jedne strane Protagora, Gorgija, sofisti, koji, dvije hiljade pet
stotina godina prije Saussurea, ukazuju na proizvoljnu prirodu oznaitelja, njegovu nepovezanost sa oznaenim, nepredvidljivost jednog jezika svedenog na njegovu istu ludiku
vanjtinu. S druge strane Kratil pomenutog Platona koji je i
stvoren kako kae Lacan u nastojanju da se pokae da
zaista mora postojati nekakav odnos izmeu odreenog
oznaenog i nekog oznaitelja, to samo po sebi neto
kazuje i to e, onda, biti tretirano u potpunosti kao filozofski materijal: rad na rijeima, iznenaujue etimologije,
prirodni saodnos izmeu stvari i fonema, izmeu stvari koje
odgovaraju na proziv svoga imena i imenica koje, obrnuto
posmatrano, imaju svu teinu pravih stvari.

348

Heidegger je, dakle, pobornik kratilizma i on, svojom manijom za nevjerovatnim etimologijama, svojim pitijskim postupcima putem kojih, poput kakvog proroanstva, do njega
dopire poruka koju je oslobodila kakva dobro izvedena etimologija, svojim gotovo poetskim nainom bavljenja filozofijom, svojim htijenjem da rije otvori njoj samoj, da je razbije, da u nju nasilno prodre, da je probije, da je oskrnavi, da je
izbatina ili primora na priznanje, da je pritjera uza zid, da je
nagna da vrati nepravedno steeno ili da, obrnuto, povrati
izgubljeni smisao, svojom strau prema tumaenju, svojim
poimanjem tumaenja kao muke, svojim prodorima u rijei,
svojim prosjecima, svojim nainom da iz rijei iznudi onu
prikrivenu i zaboravljenu energiju, da smisao zamijeni istinu,
kategorija tumaenja kategoriju teorije, svojom zamjenom
dijalektikog postupka postupkom egzegeze on ne kae
tano egzegeza nego hermeneia, ili Aus-legung to znai
odgonetanje zamagljenog, prikrivenog, nerazumljivog, ali
izloenog znaenja on predstavlja vremenski posljednji, i
najplodniji meu pokuajima da se aktualizira staro kratilovsko iskuenje. Gorgija ili Kratil? Saussure ili Heidegger?
To je predmet spora. To je rasprava koja proima savremenu
misao i suprotstavlja, unutar samog Fregeovog velikog
jezikog zaokreta, Lacana i, primjerice, Foucaulta. Tako da se,
i ovdje nanovo, jasno vidi ta se sve, bez Heideggera, gubi: ne
samo Foucault, nego i Lacan; ono najbolje iz Lacanovog djela
i, prema tome, i iz Freudovog: svi oni koji su jezik uinili
povlatenim mjestom otkrivanja Historije i istine.
Ali i ovdje ponovo treba biti oprezan!
Jer poevi odavde, postoje dva naina zakljuivanja i, u
sutini, dva mogua puta kojima je, i jednim i drugim, kako
jednim tako i drugim, krenuo Heidegger.
as jedan Heidegger, vjeran principu historinosti, kae:
ne postoji prirodni jezik; nema prvobitnog ili osnovnog
jezika koji bi pripadao nekoj neodreenoj ljudskoj prirodi,
nehistorijskoj i bez budunosti; jezici, neosporno, uranjaju u
neku riznicu i ta je riznica zajednika riznica; ali zajednika
riznica nije jezik; da bi se jezik dogodio, treba prethodno
izai iz te riznice; im se jezik pojavio, im je on postao jezik
nekog subjekta, ili ak neke skupine subjekata i nekog naroda,
on oznaava poetak novog doba, znamenit dogaaj, dakle
historiju, i, samom tom injenicom, izmie prirodnoj naravi
nastajanja; jedan datum, u tom redoslijedu, vrijedi koliko i

349

drugi; jedan dogaaj vrijedi koliko i drugi; i nema naina da

se, meu jezicima, uspostavi pravo prvenstva ili hijerarhija.
as opet jedan drugi Heidegger kae: uza sve to ipak, postoji! Moda ne postoji prirodni jezik, ali postoje jezici, ako
ne prirodniji, onda barem stariji i autentiniji od drugih;
postoje jezici koji su bogatiji, ivlji, ispunjeniji smislom i
pamenjem; postoji, nadasve, jedan jezik, jezik Kratila i
Gorgije, Protagore i Aristotela, koji je bio jezik vie no ma koji
drugi i koji je upravo jezik historinosti, jezik strunjaka historinosti; i na osnovu principa kojim se tvrdi da ono to je
bilo moe, po definiciji ponovo biti, na osnovu jednostavne ideje prema kojoj ono to je bilo ali se izgubilo
moe, i mora, biti ponovno pronaeno naporom misli, pojavljuje se sada onaj drugi Heidegger koji poinje da oslukuje
grki jezik, postaje vatrenim zagovornikom tog gotovo svetog
jezika i koji, drugim putem, ali iz iste pobude, poinje da
ispituje tragove tog grkog jezika, njegovog naslijea, njegovih batinika i koji, malo po malo, ali posve prirodno, njih
nalazi kod Nijemaca koji su imenovani uvarima jedinog jezika koji je u stanju odrati vezu s tim zaboravljenim grkim
jezikom.
Postoji jedan narod, kae najprije Heidegger, koji je, bez
obzira na naelo historinosti o kojem sam maloas ipak govorio, vie historijski nego drugi, i vei znalac historinosti: to
je grki narod. Postoji jedan jezik, kae on potom, koji je, bez
obzira na isto naelo vremenske odreenosti, bez obzira na
naelo po kome narod nikada nije subjekt, postao spremitem onoga najboljeg to je jezik grkog naroda mogao
ostaviti: taj jezik je njemaki jezik. Sve je tu. Sve je u tom
dvostrukom stavu i u toj osovini Atina Berlin. Sve je u vezi
sa tom idejom o njemakom uskrsnuu Grke i jednom tragu,
u onom vidljivom njemakom, onoga od sada nevidljivog
grkog. Moe se, naravno, i osuditi taj krivi zakljuak. Moe se
on izvri i ruglu. Isto kao to se moe osuditi i izvri ruglu
tvrdnja, izreena jo 1966., u razgovoru objavljenom u Spiegelu, prema kojoj onda kada neki Francuz poinje da misli on
govorinjemaki! Ona se ne moe izbrisati. Niti se moemo
pretvarati kao da je nije ni bilo. Upravo taj san o njemakoj
inkarnaciji predsokratovskog svijeta i, prikazujui taj san
moguim, upravo to brkanje Mitsein-a sa takozvanom supstancijom jednog naroda zaduenog za spomenuto uskrsnue, i ine da Heideggerovo rjeenje sunovrauje u gnusno.

350

Pitanje bitka, na kraju.

Samo pitanje Bitka je, u pravom smislu rijei, pitanje heideggerijanizma, ali i u njemu e se zbiti isti sunovrat.
I tamo sve dobro otpoinje.
Filozofija je, do Heideggera, uvijek znala postavljati samo
pitanje bia a kada postavlja, ili vjeruje da postavlja, ono to
Aristotel naziva pitanjem Bitka kao bitka, taj Bitak o kojem
ona postavlja pitanje uvijek je samo jedno bie izmeu drugih
bia nesumnjivo prvo, najistaknutije, ali pri svemu tome
ipak bie: ne bitak-Sein nego bitak-Seiendes, kae Levinas
u Od postojanja do postojeeg; ne tajna bitka, zagonetka koja
ini da bitci jesu, nego bitci, ljudi, mikro-tajne svijeta, njegove
zagonetke, ukratko, kako kae Brentano, mnogostruka
znaenja bia.
Heidegger, pak, po prvi put, postavlja pitanje Bitka u
odnosu na njegov smisao i njegovu istinu. On postavlja
pitanje Bitka koji vie nije ni uzrok, ni temelj, ni Bog, niti ak
neka stvar sama po sebi skrivena iza te pojave i, ni u kom
sluaju, neko bie. Njegovo polje istraivanja nije vie, kao
kod Husserla, odnos svakog bia, pa bilo ono i najuzvienije,
sa ovim ili onim drugim biem, ak i bia sa samim sobom,
nego njegova veza sa bitkom drugih bia, ak i sa vlastitim
bitkom bia kojeg i on predstavlja. A pravi problem, zagonetka koju on pokuava odgonetnuti je, onda, zaborav tog pitanja Bitka, i ak, to je jo udnije, zaborav tog zaborava na jednom Zapadu koji je, ve od Poetka, to jest jo od vremena
Grka, neprekidno u zalasku.
Moe se i ne biti heideggerovac. Patos, ili meditativni stil
uitelja iz Freiburga mogu izazivati gnuanje. Treba samo
znati da je on jedini, upravo od vremena Grka, naao naina
da postavi to pitanje o Bitku i o njegovom Zaboravu treba
samo znati da je on jedini savremeni filozof koji je sebi postavio, i sa koliko li samo pretjerane strogosti! to pitanje
ontoloke razlike, dakle tog odreenja bitka i bia, to
predstavlja sutinsko pitanje filozofije.
Izmeu dvije stvari treba, dakle, izabrati jednu. Ili da ozbiljno shvatimo potrebu za filozofijom i njen predmet, da se,
primjerice, prisjetimo injenice da jedino to pitanje Bitka izdvaja filozofski diskurs i posebno ga razlikuje od tehnikog i
naunog diskursa: u tom sluaju, svakako treba, na ovaj ili
onaj nain, podnijeti Heideggera i zanemariti deklamatorski
stil, neprikosnoveno, veliku glupost i ostalo. Ili pak, odbijemo

351

26
Luc Ferry et Alain
Renaut, Heidegger et les
modernes, Grasset, 1988,
str. 82-84.

352

li i samu ideju da mislimo sa Heideggerom, iskljuimo li, iz

principa, zbog njegove linosti, njegove biografije, njegovog
stila, pitanja koja je on postavio, trebat e se oprostiti i od
same ideje nekakvog filozofskog propitivanja koje bi bilo
neto drugaije od nekakve forme tehnicizma, trebat e se
pomiriti sa kantovskom zabranom u historiji filozofije, trebat
e se odluiti da se filozofijom nazove jedan osrednji diskurs
koji pitanje Bitka smjeta u red nemogueg ili onoga to je
Bergson nazivao lanim problemima ukratko, trebat e
pristati da se ponovo postane bergsonovcem.
Osim to se, ponovo, otvaraju dva puta. I ak i pod uvjetom da se na to pitanje odgovori potvrdno, pod uvjetom da
se procijeni da je zbog budunosti filozofije nuno napraviti
ustupak kada je u pitanju Heidegger i da se odlui prenebregnuti gnuanje koje opravdano moe izazvati ono to se zna,
ne o autorovim angamanima, nego o cjelovitom i potpunom angamanu njegovog djela u hitlerovsku epohalnost i o odjecima tog angamana koji se susreu i unutar
najljepih, najsnanijih stranica toga djela, postoje, opet, dva
rjeenja koja se nude, a u vezi su sa dva naina na koja on
postavlja to pitanje Bitka i njegovog Zaborava ili, bolje rei,
dvije upotrebe metafore Grke kao rodnog tla, u njegovim tekstovima.
Sa jedne strane jedan Heidegger koji nas uvjerava da on
vrijeme Grka i, poimenice, predsokratovaca koristi metaforiki da bi oznaio poetak tog iskrsavanja Bitka, a potom taj
Zaborav. Kaem: na poetku bijahu Grci, brani se on. Ali
nemojmo brkati kategoriju hronolokog sa kategorijom ontolokog. Ne zaboravimo da je taj poetak trenutak Bitka a ne
vremena. I nemojmo predstavljati kao nekakvo obnavljanje
ili nekakav preporod to vraanje Grcima koje ja zagovaram.
Propast je vjena. Opadanje je strukturno. To opadanje je nekakvo egzistencijalno koje, kao i ona druga dva egzistencijalna, egzistencija i fakticitet, predstavlja nain postojanja svakog Dasein-a.26 Upravo ve od samog prapoetka,
u stvari, ba tu na mjestu tog pretpostavljenog grkog poetka,
otpoinje i zaborav i povlaenje Bitka. I upravo cijela historija filozofije, ne samo kod Grka nego i kasnije, svjedoi o tom
mijeanju autentinog i neautentinog, onoga to je svojstveno Dasein-u i onoga to on u pravom smislu nije onoga
to se, u njemu, otvara Bitku i onoga to, naprotiv, sprjeava
taj prodor u Bitak kojeg filozof prieljkuje. Drugaije reeno,

ni kod Grka nije ba sve savreno: i njima je izmakao poetak;

i oni su bili loi pastiri. I obratno, nije ba sve tako loe ni kod
savremenih filozofa: i oni, kao i Grci, naziru pitanje Bitka i
kod svih velikana postoje, uronjene u tminu, izrazito nihilistike misli, umske staze, prokopi, prosjeke, koje vode
prema proplanku Bitka: Kant i transcendentalno, Husserl
i njegova redukcija, transformacija metafizike u ontologiju
kod Hegela, a da se i ne govori o nietzscheovskom naporu da
prevazie nihilizam Nema niega to bi, kod tog prvog
Heideggera, upuivalo na prisustvo nekakve nostalgije za
dobrim starim vremenima. Grijee oni koji heideggerizam
smatraju nekakvom ko zna kojom po redu preinakom teorema o izgubljenoj istoti. U zabludi je onaj koji doslovce poima
onaj poznati korak unazad (Schritt zurck) vraanja ka
temelju metafizike. I prema tome odbijanje svake politike
koja bi htjela da otkrije, hic et nunc, onaj pravi agens tog
vraanja nekakvoj postojbini koju vie niko nema ovlatenja
ponovo pronalaziti budui da je ona izmiljena.
A zatim postoje i drugi tekstovi ili pak isti tekstovi, ali
itani, naglaavani i, u biti, pisani drugaije u kojima se teorijski pogled iznenada u potpunosti mijenja. Takav je Rektorski
govor u kome se od njemakog naroda zahtijeva da se podredi
ponovo djelotvornoj snazi poetka (Anfang), podrazumijevajui da je taj poetak oslobaajui proboj (Aufbruch) grke
filozofije i da se on nalazi ve dvije hiljade pet stotina godina iza nas (premda se isto tako kae da je poetak ispred
nas, ispred svega onoga to dolazi ve i preko nas). Ali i
drugi tekstovi koji nisu obavezno tekstovi iz vremena
Rektorata i u kojima, kao i na prvoj stranici Sein und Zeit-a,
Heidegger kae da se pitanje Bitka, negda vidjelu izloeno,
danas izgubilo u pomrini: da je ono, ve od samog svog
grkog zaetka i uistinu ve od svoga grkog zaetka, prelo
u predanje: i da se, samim tim, vrlo lako moe zamisliti jedno
novo doba Bitka koje ne bi vie predstavljalo samo jedan novi
nain njegova povlaenja i koje bi omoguilo da se taj zaborav otkloni oivljavanjem veze sa tim prapoetkom. Za tog
drugog Heideggera taj prapoetak je uistinu poetak. Postoji
jedan istinski prvobitni trenutak i taj trenutak je doista grki.
Postoji jedna istinska, divljenja vrijedna zajednica, koja je bila
zajednica prvobitnih Grka i koja je predstavljala jednu istinsku zajednicu. Ali od tada se desilo istinsko propadanje
(Verfall, Verfallenheit, Hinfall, vergehen) koje je bilo istinska

353

katastrofa sa istinskim etapama, istinskom historijom i, u biti,

istinskim odgovornim licima. A budui da je, po definiciji, sve
to je historijsko i reverzibilno, sasvim je mogue prekinuti taj
proces, zaustaviti mehanizam slabljenja; sasvim je mogue,
primjerice ( a upravo su toj temi i posveena predavanja o
Hlderlinu od 1940. do 1942.) donijeti veliku odluku da se
figura Logosa oisti od natruha koje je na nju nanijela
kranska tradicija i da se, dakle, prekine sa svim tumaenjima
te rijei u znaenjima naredba, zapovijed, govor da bi se
obnovila veza sa izvornim znaenjem jedne rijei koja je, kod
Grka, to jest kod Savrenih, znaila Bitak ili Phusis; pojmljivo je, drugim rijeima, da ponovno postanemo pastiri Bitka
kakvi smo bili u vrijeme tih prvobitnih Grka i jedino nas je
na nemar odvratio od toga da to i ne nastavimo biti; i nita
nas ne spreava, da bi se to i ostvarilo, da se oslonimo na
metafiziki narod u pravom smislu rijei, postojbinu historinosti, koji, istim odnoenjem prevage kao i u sluaju
jezika, historinosti i subjekta, postaje metafiziki ojaan u
svojim najpolitinijim zahtjevima. Nije li ve Heraklit bio,
prema tom tadanjem Heideggeru, neka vrsta Nijemca (izvorna snaga, govorio je on, historijskog, zapadno-germanskog
postojanja Urmacht des abendlndisch-germanischen
Daseins)? Ne radi li se o istom svetom jezgru, istoj sudbinskoj moi (das Schickliche), istoj sklonosti ka Poetnom (das
Anfngliche) koji, prema predavanjima o Hlderlinu iz 1942,
podstiu i grki Polis i Njemaku domovinu? I zar nam
predavanje o Parmenidu nije govorilo da je konana pobjeda,
ne samo Njemake, nego i Nijemstva (das Deutschtum) eshatologijom Bitka postala neizbjenom? Gdje se, jo jedanput,
vidi kako jedan od najveih filozofa XX stoljea u djelo
provodi okrutno Nietzscheovo proroanstvo: krene se u
potragu za Grcima a pronau se Nijemci; krene se u potragu
za iskonskim, a padne se u zamku onih koji su, u I stoljeu
nae ere, tvrdili da mjesec nad Atinom nadmauje mjesec nad
Korintom samo to je pri tom Hitlerovska Njemaka
Perikleova Atena!
Vei Grci i od samih Grka? Nijemci.
Grka najveeg dometa njegovih snova? Njemaka.
I tu ponovo, i to sasvim prirodno, najuzvienije razmiljanje tone u barbarstvo.

354

Samimo ukratko.
Postoje, zaista, u izvjesnom smislu, dva Heideggera.
Postoji, ako se ba hoe, jedan dobri i jedan loi Heidegger.
Samo to to, sada, vie nisu politiar i filozof.
Ne radi se vie o odvratnom nacisti i dobrom Talesu, utonulom u svoje sanjarije, ravnodunom prema uasu epohe, i
kojeg bi trebalo, kao to se to htjelo u Les temps modernes,
iupati iz kandi onog prvog.
Podjela se deava unutar filozofije.
Ta partija, istinska partija, igra se usred samog razmiljanja.
I, poput dviju sila suprotnog smjera, dvije se Heideggerove filozofije prepiru oko istih tekstova i, ponavljam to, istih
pojmova.
S jedne je strane pesimistiki Heidegger, strahovito
mraan, koji vjeruje da je slabljenje nepopravljivo i, budui da
izlaza nema, oevidno nije spreman da bilo kakvu prednost
dade ovom ili onom obliku ureenja Historije ili misli.
Planetarni razvoj tehnike, za tog Heideggera, uvijek je samo
predpredzadnja posljedica jedne metafizike subjektiviteta koja
otpoinje sa Platonom, a zavrava se, privremeno, jednim nacional-socijalizmom koji je i sam tek posljedica te posljedice,
vremenski posljednja karika tog lanca. Bilo bi mu zaista drago
kada bi taj nacional-socijalizam predstavljao nekakvo ponovno grko otpoinjanje. Ali, nikada nije ni bilo istinskog
otpoinjanja. Kako bi onda moglo i biti istinskog ponovnog
otpoinjanja? Nacizam je prema tome samo inkarnacija,
moda posljednja, a moda i ne, milenijskog zaborava Bitka.
Ako i nema mnogo nade da e ga se pobijediti i, prema tome,
ni mnogo razloga boriti se s njim, jo manje ima razloga pristajati uz njega. Taj prvi Heidegger je zaista, sve u svemu,
isuvie mraan da bi, barem i nakratko, vrsto povjerovao u
tobonju preporoditeljsku ulogu nacistikog prevrata.
A, sa druge strane, susree se jedan pozitivniji, odvaniji
Heidegger i koji, najednom, vie ne prihvata tu beskonanost
slabljenja kakvu je prethodno ustanovio. To je isti Heidegger
koji na isti nain opisuje planetarno irenje tehnike i
duhovno nazadovanje svijeta. To je isti veliki filozof koji
osuuje zaborav Bitka i injenicu da, zbog tog zaborava,
ovjeanstvo neprekidno ivi u tmini. Jedino se ini kao da se
on, iznenada, vie ne zadovoljava tom zlokobnom slikom
ini se kao da on u tom pesimizmu vidi jedan oblik angrizavog

355

naslaivanja, a u tom naslaivanju, posljedicu tog nihilizma

ijem je nastavku i sam doprinio i ija se pusto neprestano
uveava. Moram li, i ja, dopustiti da se pusto uveava? Ne,
ini se da on kae. Dosta mi je pustoi. I on donosi veliku
odluku da sasvim neznatno skrene svoj diskurs, da se upita
ne bi li bilo naina da se, oh! tek jedva malo! neprimijetno!
otpone ispravljati krivina pada i zaborava: odrie se tekovina
analitike Dasein-a; vraa se svojoj doktrini o historinosti,
svojoj teoriji o jeziku, svom shvaanju zaborava ucrtanog u
samo prapoelo Bitka; i prepoznaje u Njemakoj i, preko
Njemake, u nacizmu sredstva koja e mu omoguiti da ponovo krene putem grkog praskozorja misli.
Upravo onda kada je optimistian, Heidegger postaje
nacista.
Upravo onda kada pone da vjeruje da je slabljenje
popravljivo, da se moe kretati smjerom obrnutim toku katastrofe i, dakle, kada postaje progresivan, on se pridruuje hitlerizmu.
Heideggerov hitlerizam nije tmina due, nego je trenutak
svjetlosti to je trenutak kada on odlui da, u tminu stoljea,
unese zraku nade i svjetlosti.
Takav je princip razdvajanja izmeu dva Heideggera.
Takav je princip te stvarne podjele, u doslovnom
znaenju te kritike, koju su na injenicama izvrili, a da je
izriito nisu i formulirali, Sartre i ostali.
Takav je, dakako, oblik kritike kojem emo ponovo
morati pribjei ukoliko, sada kada je na nas doao red, elimo
izbjei bezizlazno stanje koje se dade izraziti na sljedei nain:
nemogue je biti heideggerovac, nemogue je to ne biti.
Takva je ukratko pouka ove kritike: to to nam ona kazuje o stoljeu koje se zavrilo; to to nam ona kazuje o stoljeu
koje nastupa; kao i to da je totalitarizam kako je to dobro
uoio Sartre oduvijek prije bio djelo dana nego noi.

Peto poglavlje prvog dijela knjige

Bernard-Henri Lvy, Le sicle de Sartre, Paris, Grasset, 2000,
str. 181-217.

356

Andr Glucksmann

DOBRO I ZLO
Pismo XI

Susret pjesnika i mislioca

Nema Kanose Moda nije ni bilo Drugog svjetskog rata Ko
ne istrauje svoje ponore ne razmilja, ili vie ne razmilja
Heidegger, kameno srce i raskrsnica Celan, niija rua.

Iz Berlina
Sumnjam da e tvoja obrana Voltairea uvjeriti i preobratiti moje sugraane, koji svi, redom, pripadaju Saveznoj republici pjesnika i mislilaca. Tvoj kralj francuske komedije
nema dovoljno snage. Mada je usmjerio na Njemaku svoj
najfilozofskiji roman, nikada mu neemo biti zahvalni. Istina,
opisao je, i to nekoliko stoljea ranije, taj svijet dobrih namjera u koji se zatvaraju gospodari nae drutvene trine ekonomije im su sigurni u svoju penziju i im steknu osnovna
znanja iz psihologije. Mi provodimo dane, sretne kao nekada,
u zamku Thunder-ten-Tronckh, ali ipak tvog sarkastinog proroka ne priznajemo. Jo kada ga obdari neoekivanim predvianjima o poletnoj generaciji prosvijeenih despota i o
malo prosvijeenom potovanju, kojim ih je na dobri narod
dareljivo obasuo, ta kritika optimizma u politici para nae ui
i odaje vie neukus, nego mudrost.
Prvi voltaireovci, koje smo upoznali, bili su vitezovi avanturisti, bilo intelektualci ili bijednici zadnjeg reda, koji se nisu
uspjeli probiti u Parizu Louisa XV. Dolazili su traiti sreu u
germanskim provincijama, gdje se konkurencija pokvarenjaka
inila manje surovom. Oni su sa visine gledali nae male provincijske dvorove, zaskakali nae precioze i kaiperke, varali
graanina1. Nemate ime braniti dobar ugled vaih Prosvjetitelja, utoliko vie to su te missos dominicos nametljivce zamijenili pomalo razuzdani doboari Revolucije, doseljeni
kradljivci i odista drski Napoleonovi oklopnici. Eto, tako kod

Prevela
Nermina traus

O tenziji izmeu frankofobije i frankofilije u

njemakom Aufklrungu i
drutvu XVIII stoljea, o
Voltaireu, Lessingovoj
crnoj zvijeri, vidjeti
Wernera Kraussa, Studien
zur deutschen und franzsischen Aufklrung, Rutten
und Loenng, Berlin, 1963,
str. 401-468.

357

nas Voltaire postaje privilegij happy fewa, a iroke mase ga se

uasavaju. uo sam da su se vai profesori filozofije konano
priklonili naem razmiljanju i da rado zamjenjuju Rousseaua
Gadamerom, Diderota Habermasom i Voltairea Heideggerom.
ao mi je, kao i tebi, zbog filozofskog prezira prema
Candideu. estina koja ponekad ovdje eksplodira, zapanjuje
svijet, a onda i nas same koji ispitujemo, iz generacije u generaciju, strane stihove Apollinaireovih Schinderhannesa.
I cijela druina
se raznjei, onako po njemaki,
prije nego to krene ubijati.
Oznaujui po njemaki nain raznjeavanja, a ne ubijanja, pjesnik pokazuje vie suptilnosti nego historiari, mislioci i propovjednici koji smjetaju Auschwitz u lokalnu historiju, taj poznati zasebni put Sonderweg koji e voditi
njemaki narod, iz zablude u zabludu, do konanog genocida.
Takav scenarij jeftino oslobaa odgovornosti i susjedne narode i one, zakanjele, koji pohranjuju u muzeje uniforme svojih djedova. Slina vremenska i prostorna egzotizacija zloina
protiv ovjenosti izgleda mi isto tako opasno slijepa kao to
su i brojna pojednostavljenja, koja prihvaaju ubijanja, pokolje, krvoprolia i Konano rjeenje. Ali od opakih nitkova, koji
su ustrojili logore smrti, vie zabrinjavaju estiti ljudi, koji
nisu nita inili, milostivi prije, za vrijeme i poslije, njegujui
rue, slavei pjesnike, odravajui misleu misao i lijepo ponaanje. Ubijanje nije i nikada nije bila njemaka specijalnost.
Optimizam, koji mu otvara put, jeste.
Roena izmeu Rajne i Odre, bolest uitelja Panglossa se
nije dugo zadrala u tom novom Jeruzalemu idealizma. Poduzimljiva i zarazna, ona je objavila dobru vijest modernoj Evropi i tako zarazila cijelu planetu. Ako vjerski, zatim metafiziki
i ideologijski optimizam oznaavaju originalni njemaki put
po svretku vjerskih ratova, onda je danas nuno zakljuiti da
se takav mentalni izbor iri na pet kontinenata. Svuda i sve
nas potie da izbacimo, ako ne iz stvarnosti ono bar iz naih
miljenja, ono to je neprijatno.
Reklame, izborna obeanja i poticajna literatura slono
podravaju dobru stranu dogaanja, koja veliaju ili najavljuju. I kada sekte, Crkve ili njihovi mrzovoljni doktori govore o
propasti, kraju, uasima i katastrofama, oni odmah nude i

358

neki udotvorni lijek. Izmiljenim paklom i tobonjim propastima se mae kao strailima koja e pomoi neosnovanim
govorima, nedoreenim prijedlozima i pukim obeanjima.
Ova najobinija manihejska strategija omoguuje optimisti da
ponovo oivi: nesree su tu, svijet ih snano pomae, a ja, koji
ih otkrivam, ja sam olienje istoe, nevinosti i lucidnosti.
Hiljadu naina da se napadne stvarnost, iskljuujui sebe,
negativno potvruje vjeru jednog suvremenog Panglossa koji,
ostajui odluno pri svojim stavovima, sugerira: ako je ostao
samo jedan razlog da se bude optimist, ja u biti taj razlog.
Stvarni optimisti su suptilniji od svojih karikatura-fikcija.
Oni ne poriu aktualnost nesree, ve je odbijaju; oni je priznaju, ali je umanjuju i smatraju zanemarivom, prolaznom.
Bilo da su sporedni dogaaji u prostoru ili prijelazne epizode
u vremenu, nesree se smatraju beznaajnim u odnosu na
veliki poredak svijeta, kozmiki ili historijski. Velike akrobacije Hegela, Leibniza i Schellinga nisu iskljuivo vjete obmane.
Rane i grbe svakodnevnog ivota, prema njihovom miljenju,
mogu se lijeiti opsjenarstvom koje je blisko znanstvenim terapijama lukavstva razuma.
Alkemija bola, koja pomae da se pasivno prihvata patnja
drugih, a ponekada ak i aktivno trai lina patnja, predstavlja nec plus ultra optimistikog katekizma.
Operacija igre skrivanja je dobila razliita imena, ovisno o
duhu jezika. Njemaki istie Verneinung, poricanje, kojim, prema Freudu, neki subjekt doputa, ali ne prihvata, potvrenu
stvarnost, koju on, meutim, nastoji izbrisati.
U francuskom, Jacques Maritain uskrsava glagol ekskogitirati vie se upotrebljava ekskogitiranje ime bi se moglo
oznaiti gomilanje preveliko, i tako rei hemoragino, misli
koje bi trebale, svojom rjeitou i svojom prekomjernou,
pokopati ono to one proriu. Grci su nazvali eufemizmom
sloenu operaciju, koja se moe pojednostaviti tako to se u
njoj prihvata samo emisija rijei koje najavljuju ono to je
povoljno. Tanije, radi se o tome, kako primjeuje Benviste,
da se obrne uinak mranog prizivanja. Glagol euphmein se
upotrebljava u imperativu: ne govorite o nesrei! Ne izgovarajte rijei zle slutnje! Zbog toga se eufemizam moe sastojati u
utnji pristojna utnja kao i u kazivanju lijepih rijei koje
sakrivaju loe. To zaobilaenje izraava prvobitni strah, koji
ono savladava, ne iskljuujui ga, trudei se neprekidno da zaije ranu izazvanu strahom, koja se time samo ponovo otvara.

359

Voltaire je ipak predosjetio lukavu sloenost optimistikog mehanizma, jer se u drugom dijelu Candidea iznenada
pojavljuju manihejac Martin (svijet je stvoren da bi nas natjerao u bijes) i venecijanski vlastelin Pococurante (nita mu
nije po volji). Nesretni optimist i oajni optimist. Obojica
predstavljaju simetrine i obrnute dublete Panglossa. Sva naa
tri pajaca prilaze stvarima sa visine. Oni sve promatraju izvan
svega i odluuju a priori sjedei skrtenih ruku. Optimistika
teorija ne eli nita vidjeti, ona trai dobro i samo dobro. Ako
nema dobroga, onda treba sve odbaciti. Apsolutni pesimist je
nepopravljivi optimist koji sebe ne pozna. On je razoaran u
sve osim u svoje nastojanje da sve bude savreno. Iako ove tri
linosti propovijedaju proturjene teze o svijetu je li on
dobar? je li rav? Voltaire nagovjetava da, svojim skrivenim
naelom, svaki od njih predstavlja, u ogledalu, sliku druge
dvojice. Poto se nijedan od njih iskreno ne opredjeljuje za
bilo kakvu stvarnost, oni lebde, nigdje ne pripadajui, oko
vanjskog svijeta i iznad svog unutarnjeg svijeta. ele malo, jo
manje vole, njihov ivot je bez brige, na ta podsjea ime
venecijanskog vlastelina ili Friedrichov dvor.
Velika porodica optimista, sa otrijenjenima (Martin) i nihilistima (Pococurante), je povezana u istoj ideji o boljem svijetu, zamiljenom kao svijet u kome nema mnogo briga. Za
koga su brige? Pangloss i njemu obrnuto slini ine, i ne
znajui, zajednicu neodgovornih, koja prenosi na jedno uzvieno Bivstvo leibnizeovski Bog ili lo manihejski stvoritelj
brigu o univerzumu koji, boanski ili avolski, ostaje gospodarev posao, a ne njihov. Ne na. Time se imperativ na kraju
Candidea, obraujmo svoj vrt, radikalno suprotstavlja kvijetizmu trojice lukavaca, koji preputaju upravljanje tueg
vrta krajnjem Tuincu koji je naizmjence dobronamjeran,
zlonamjeran ili jednostavno odsutan. O emu briga? Bilo kako
da se ocjenjuje njegov rad, Najuzvieniji, zaduen da o svemu
brine, je najprije autoritet, prosuivan na osnovu upravljanja
stvarima koje ne idu dobro, obavezan da nas spasi od vanjskih
i unutarnjih nevolja. Bilo da se ini da djeluje ili odustaje, njegovo je, a priori, da rijei problem zla, na osam hiljada milja
iznad svake nastanjene zemlje. Trubadurske pjesme Panglossa,
ali i Martina i Pococurantea, su jasne: zlo nije naa stvar.
Vrhovni vrtlar mora organizirati raspodjelu gnojiva, sakupljanje izmeta, tednju ubreta.

360

Da je otkrio, sa vie preciznosti, kako je naelo svetog

optimistikog jedinstva neodgovornost pred zlom, Voltaire bi,
priznajem ti, preduhitrio i osporio misao koja je vladala tri
stoljea. Ipak, morao bi napustiti svoj militantni antiklerikalizam i priznati da nije odluujue pitanje slika nebeskog vlasnika, koga hvalimo ili napadamo, ve ideja zla koju imamo na
umu (ili odbijamo). Potvrda ili poricanje Boga, kao osvetnika,
spasioca, nagraditelja ili asovnika svijeta, manje je vana
nego ope iskljuenje avola, koje je mislea Europa prihvatila onog dana kada je nauno zakljuila da Lucifer nema kopita i sumporni zadah.
Od momenta kada je Voltaire proglasio praznovjerje ili
vjerski fanatizam izvorom svih zala unitite ono sramno
on sebi dozvoljava pojednostavljenje isto tako proizvoljno
kao i pojednostavljenje koje susreemo kod onih koji preziru
ateizam: unitite bezbonika! U suprotstavljenim prozelitizmima slobodnog mislioca i ovjeka vjere ogleda se isto nerazumno obeanje o sasvim lijepom svijetu, okruglom,
oienom od zlih. Tako e shvatiti da Voltaire nema snagu
da se suprotstavi naem velikom idealizmu; izgleda da se va
istanani duh, sve u svemu, poziva na slian program i
propovijeda, jo naivnije, isto iskupljenje Satane. Zbog toga,
njegov kritiki rad o optimizmu naglo mijenja smjer i dozvoljava teoretiarima da pokau jo vie euforije ljutei se na
propuste u razmiljanju pripovjedaa koji, bar, odbija spaliti
nevolje svijeta.
Jesu li Nijemci posrnuli pred stalno ponavljanim prevelikim dozama optimizma? Treba li tako shvatiti oduevljeni
doek Firera? Heil! Heil! Zadihane grudi, ushieni osmjesi, pruene ruke i vatreno hura? Dijagnoza nije pogrena, ali malo
prekratka. Mnogi odgovaraju da treba vie okriviti nedostatak
povjerenja u sebe. Da je vie vjerovao u vlastitu snagu, narod
ne bi prenio na Hitlera sve budue nade za sva vremena. Neki
opet kau: ako smo se prevarili u idealu, nismo grijeili to idealiziramo, bilo je dovoljno zamijeniti jedan optimizam nekim
drugim, ne uznemiravajui stanje nae due. Da bi dotakao
samu sr, mora produbiti analizu i ne vjerovati optimistima
na rije. Oni trae rtvovanje jednom pozitivnom programu i
odreenje prema poretku svijeta, ali moda njihovi motivi
nisu ba tako grandiozni.
Zar nije taj strani optimizam samo drugorazredna strast?
Vie prestraeni bijeg, nego uzvieni zanos, reakcija koja ne

361

priznaje da je takva, runo odbacivanje? Panika? Pred im?

Pred panikom. Genealogijski, ini mi se da na optimizam
saima strah na kvadrat udruujui shvaanje boanskog bijesa (O, Lutheru!) i prozaina, ali strana, sjeanja na ratna
pustoenja. Kae se da je mirom Westphalena, 1648., naa
zemlja izgubila est od deset stanovnika. Njemaka je bila stoljeima zemlja velikih pokolja. Uz sam ponor, odbacujui sjeanje, odbijajui da ga istrai, ona se iselila u oblake, u najbolji od svih svjetova, sklonjena u nirvanu idealizma. Shvati
da nae uzdizanje prema najviem Bivstvu dugujemo samo
naem strahu da ne padnemo u krajnje ne-bivstvo.
Da bi uravnoteio taj optimizam roen iz zebnji, koje ga
hrane, napuhuju i odravaju, Voltaire se ne trudi previe, on
je van toga i kao da se to njega mnogo ne tie. Naprotiv, nai
pjesnici su se suoili sa tim opijenostima i tim gromovima.
Nekada i po cijenu svog ivota i svog razuma, esto sa lucidnou odlunom i osloboenom iluzija, koja naim uiteljima-misliocima, sklonim blaenstvu, nedostaje. Takav je Kleist
koji pria o zemljotresu u Santijagu, kao to Candide pria o
zemljotresu u Lisabonu. Takav je Bchner koji se ruga na kraju
Leonce und Lena: I sada se samo treba opruiti u hladovini
molei Boga da nas zaspe makaronima, dinjama i smokvama,
da nam da melodina grla, tijela poput antikih i vjeru []
ugodnu. A Heine:

2
Henri Heine,
De lAllemagne, op. cit.,
str 86. O razmiljanju
Anselmea de Canterburya
koje slijedi. cf. De casu
diaboli, tekst i prijevod,
izd. Cerf, u uvres, t. II,
1986., str. 275 i dalje.

362

Jednom sam vidio karikaturu koja predstavlja fihteovsku

gusku. Jetra sirote ivotinje je postala tako velika da ona vie
ne zna da li je guska ili jetra. Na njenom trbuhu je napisano
Ja=Ja2.
Paul Celan nastavlja etrdesetih godina. U mojim oima,
on je najvei pjesnik iza Drugog svjetskog rata. On dovodi do
usijanja stoljetnu raspravu. Odluno, ne tedei nikog, pa ni
samog sebe. Ubio se skoivi u Senu, jednog dana 1970. godine. On se odmah opredjeljuje za novi lirizam, lien svakog
preruavanja, svakog poetiziranja stvarnosti, nepovjerljiv
prema uzdizanju Lijepoga, osloboen naporne elje za harmonijom, osloboen sklonosti ka euforiji Wohlklang. Odbacuje
tu zbrku koja, oko njega, nastavlja bezbrino modulirati, kada
izbija najgore. Kada je rije o uasu, Celan je bio zreo i obavijeten. Njegovi roditelji, Jevreji iz ernovica, u Bukovini (kao
i tvoj otac), bili su zatvoreni u jednom njemakom logoru.

Otac je umro od iscrpljenosti, majka od metka u potiljak.

Pjesnik je volio svoju majku, od nje je naslijedio ljubav prema
njemakom jeziku i pisanju.
Onaj koji upa srce iz svojih grudi, nou, prua ruku prema rui.
Bodlja i list su za njega.
Ona polae svjetlo u njegov tanjur
ona puni njegove ae mirisima,
za njega trepere sjene ljubavi.
Onaj koji upa srce iz svojih grudi, nou, i vitla ga u nebo:
gaa uvijek pravo
kamenuje kamen,
krv sata zvoni za njega,
vrijeme otkucava sat u njegovoj ruci,
moi e se igrati sa najljepim balonima
i govoriti o tebi i o meni.
Poto je iskusio nacistike i mjesne logore, pjesnik bjei iz
komunistike Rumunije i ivi u Parizu. Oktobra 1960., prima
u Darmstadtu nagradu Georg-Bchner. Zahvaljuje jednim
govorom, rijetkim proznim tekstom, koji nam je ostavio. On
navodi Bchnerov aljivi izraz, na koji sam te podsjetio, i podvlai da mu je vie stalo do verzije ugodna religija nego do
budua religija (kommendes, ee u drugim transkripcijama). Religiozna ugodnost, koju je ve Bchner napadao, predstavlja, za Celana, ferment nae optimistike gluhoe. Ona
ini nau kulturu neopreznom i neosjetljivom na strano. Prevodilac Shakespearea, Mandeltama, Chara, Dostojevskog
veliki ljubitelj filozofa i mistika, Celan radi na vie registara, i,
iako izjavljuje da pjesnik moe pisati samo na jednom jeziku,
svom maternjem, za njega je to njemaki, njegova inspiracija
crpi iz mnotva kultura i znanja, iz mnogo izvora.
Moda je on to znao ali ako je rije o nehotinoj podudarnosti, ona je ipak znaajna da jedno od glavnih zapadnjakih razmiljanja o zlu prihvata tu elju za ugodnou da
bi je suprotstavilo elji za pravdom. Negdje smo u 1085. godini. Jedan kranski filozof koji, tada, postavlja pitanje o zlu,
nuno razmilja o avolu, ali ne raspravlja ni o njegovim rogovima, ni njegovom repu, ni njegovom smradu. On istrauje njegov pad, to jeste mogunost da se mislee bie odredi
pred Bogom ili protiv Njega, ili pak da eli zlo nasuprot dobru,
da izabere nitavilo nasuprot bivstvu. Autor uvenog

363

ontologijskog argumenta, kasnije e se rei antologijskog

dokaza, Anselme, ne ublaava suprotnosti. Za razliku od
drugih svetaca prije njega, Augustin, poslije, Thomas
DAquina on sebi nije dozvolio da neprimjetno skrene sa
dobra-za-mene na dobro-po-sebi. Nikada ne pada u paralogizam, koji ide od premise: sve to elim, ini mi se dobro,
preko tvrdnje: mogu eljeti samo dobro i nastavlja do
zakljuka: ako elim zlo, to je nehotice, grekom ili nesvjesno.
I sam Fichte, koji je meutim malo potivao teologiju, teko
e izbjei ovaj krug koji definira eljeno kao dobro i konano
svodi dobro na eljeno: Ne postoji ovjek koji voli zlo zato
to je to zlo, on voli u zlu samo prednosti i uivanja koje ono
nudi.
Naravno, ovjek uvijek eli svoje dobro, ali Anselme iz
toga ne zakljuuje da se eli Dobro. ovjek nikada ne eli
svoje zlo, ali Anselme iz toga ne zakljuuje da se nikada ne eli
Zlo. Naprotiv. Pad avola (sposobnost anela Lucifera da
padne birajui izopaenost) poiva upravo u tom cijepanju
izmeu elje za pravdom (Dobro) i (samo) elje za udobnim
(svoje dobro). Odluiti se za pravdu (justicia) ili se odluiti za
udobnost (commodum), prema Aselmeu, to je izbor pred Prvim
Grjenikom; alternativa isto toliko neumoljiva kao i To be or
not to be sa kojom se suoio Hamlet. Nita manje izbaviteljska, jer poinje potvrivanjem slobode onoga koji je u iskuenju. Zao ovjek je odgovoran ako, i samo ako, svjesno eli zlo
koje ini. Voljeti svoje dobro je neto neizbjeno, ali to ne
znai voljeti dobro, i to ne iskljuuje mogunost da se voli
zlo. Anselme odluno kae, isto kao i vai klasici: samoljublje
ili traenje udobnosti nipoto ne podrazumijeva ljubav
prema Bivstvu ili milosre; ono doputa njihovo suprotstavljanje ili falsificiranje. Jedan od prvih evropskih intelektualaca Anselme nije vie razmiljao u okviru Rimskog carstva, ni
u okviru kasnog helenizma unaprijed obara optimistiki
argument onoga koji je zao uprkos svoje volje, za koga se smatra da ne moe eljeti zloine koje ini. Anselme, ergo Chalamov, ergo Celan: odbacivanje teorija o neodgovornosti pred
zlom je staro, naime poteklo na Zapadu.
Kritika udobnog je, najee, izvedena i svedena na
osudu potroakog duha. Sve nevolje modernog ovjeka
dolaze toboe zbog toga to se on otuuje u traenju bezvrijednih stvari da bi osigurao svoju sreu, koja ga neizbjeno
naputa. Celan zna da jedan automobil ne ini sreu. On

364

doputa da je u trivijalnom osporavanju potroakog drutva

jedno zrno istine. On se time ne zadovoljava. Udobne iluzije koje uljuljkuju suvremenike ne ograniavaju se na ludilo
trinih tokova. Snovi i romantika tradicionalne pjesnike
sentimentalnosti, nebeska harmonija i neukusna sladunjavost, politiki slogani i veleuene propovijedi, sve je to efikasan nain da se ljudi omame i zaglue. Pred veliinom nesrea
ovog stoljea potrebno je prihvatiti ono to je oigledno:
umjetnost, religija, misao, ove apsolutne vrijednosti, koje je
njemaki idealizam proglaavao neospornim, su iznevjerile.
Ne samo da nisu upozorile ili zadrale prosjenog Evropljanina, nego su olakale njegov bijeg, one su pratile njegova
odustajanja. Sada je na Umjetnosti, Religiji i Misli da se vrate
sebi i da sve srede.
Ovaj samokritini zahtjev odreuje novi pojam lirizma
koji namee Paul Celan, pojam cvjetova bez boje, simbola
prisustva, ovdje je rua, ovdje ti plee (Hegel), ali prisustva
bez punoe, zajednica u odsustvu prije nego parusija, ekstaza,
entuzijazam.
Najbjelja golubica odlijee: imam pravo voljeti te
Lagano krilo udara u laganom prozoru
Nepomino drvo je ulo u nepominu sobu.
Ti si tako blizu: kao da nisi ovdje.
Iz moje ruke, ti uzima veliki cvijet:
On nije bijel, ni crven, ni plav ali ti ga uzima.
Pjesnik bogohuli. Otvoreno. On ponekada trai izraz.
Njegovo cijelo djelo je napad, ako ne na srameljivost, a ono
na nevinost koju je cijenilo XIX stoljee i njegovi nasljednici
a to smo mi. Nita ne umie strijelama Paula Celana, ni
umjetnost, ni dobri Bog, ni, to je vrhunac drskosti, mislea
misao i njen patrijarh.
Juli 1967. Moemo lako zamisliti bujicu prigovora koja se
sruila na Celana, kada je odluio da se sretne sa Heideggerom. Najslavniji ivi filozof na svijetu nije ba javno objavljivao svoj curriculum vitae, koji nije bio bez mrlja. Daleko od
toga. Mada se trudio da te mrlje izbrie, njegovi javni pozivi u
korist Hitlera, njegovo pristupanje NSDAPu ostali su u sjeanju i podijelili akademsku Njemaku. Jedni su smatrali njegove grijehe neznatnim, s obzirom na ugled njegovog djela.

365

Heidegger je bio jedan od najveih mislilaca, a jedan od

najbjednijih ljudi, pie Gadamer. Drugi su bili odluni u potpunoj osudi misli i djela profesora koji je politiki bio vrlo
kompromitiran. Frankfurtska kola je odjekivala od osude,
zaboravljajui da je njen ef, Adorno, i sam, istina kratko,
laskao voi Hitlerjugenda.
Sprema se svaa, nazvana svaom historiara. Svako
sebi pripisuje vrlinu napadajui suprotni tabor. U toj paninoj
graji, Celan je izuzetak. On sve zna, ne eli nita zaboraviti, ali
on ne izopava.
Celan dolazi u Fort Noire, u Todtnauberg, gdje se
povukao Mislilac. Trai, vrlo diskretno, polaganje rauna. Na
jednoj stranici zlatne knjige, koju slavni starac nudi uglednim
posjetiocima, on pie: [] sa nadom, u srcu, da e biti jedna
rije, 25. juli. Paul Celan. Pjesmom, koju e napisati nedjelju
kasnije, on ponavlja:
Njegova nada, sada, u srcu:
da e biti
jedna rije
jednog mislioca.

3
Ove dvije kvalifikacije,
koje se esto podrazumijevaju, su dobro istaknute:
pred Heideggera, mislioca
njemakog mislioca
Celan, pjesnik jevrejski
pjesnik doao je samo s
jednom molbom [].
Philippe Lacoue-Labarthe,
Ala, n 5, 1984.

366

Ta rije objanjenja? suosjeanja? izvinjenja? kajanja?

nije prela preko usana filozofa, koji se pravio da nita ne
razumije. Poslije smrti ove dvojice sugovornika, gospoa Heidegger je, u jednom pismu, povjerila gospoi Celan da njen
mu nije znao ni da je Celan Jevrej, ni da je njegova porodica
nestala u nacistikoj buri. Ako je Heideggerovo neznanje odglumljeno, onda ono svjedoi o njegovoj zbunjenosti. Ako je
to, zaista, bilo neznanje, ono zbunjuje oboavaoce domaina,
ija narcisoidnost ide do autizma i koji se malo, tako malo
zanimao za pjesnika, koga je sa velikom pompom doekao. Da
je Heidegger proitao samo nekoliko redaka, znao bi. Tuna
Celanova biografija izranja iz njegovih stihova.
Sindikalna i profesionalna solidarnost obavezuju; veina
filozofa i diplomiranih mislilaca, ne samo kod nas, je smatrala
da je posjeta bila hommage, jevrejskog pjesnika njemakom misliocu3. Jedni su alili to Celan nije dobio odgovor
na svoju molbu. Drugi su mislili da mu je Heidegger unaprijed odgovorio u svom komentaru o Hlderlinu: jer tamo gdje
je opasnost, tamo je i ono to lijei. Neki su opet smatrali i

da ta utnja neto znai, jer ontologijsko razmiljanje ne gubi

nijednu rije pred pitanjem zaista ontikim, sluajnim i subjektivnim. Pjesnik je mogao doi i da potrai smirenje u susretu
sa Velikim Misliocem ije su mu Velike Misli prole iznad glave.4
Prijatelj Paula Celana, helenista J. Bollack priznaje da je
dugo bio zbunjen. Celan nije iao u Kanosu. Ne radi se o
padanju pred noge papi Misli. On nije oekivao ni ozdravljenje, ni titulu viteza. Naprotiv, on je elio Heideggera pritjerati uza zid. Znai li to da se nadao da e iznuditi odgovor i
da e se vratiti sa rijeju? To bi bilo naivno i znailo bi da ne
pozna upornu strategiju uitelja koji, iz toma u tom, jasno
pokazuje odlunost da odbije svako javno priznavanje grijeha.
Kako je Celan, vrlo upuen u vrdanja i okolianja heideggerovske misli, mogao makar i za jedan trenutak povjerovati
da e suoavanje, u jednom kratkom susretu, poljuljati tako
brino izgraivan stav? Poto se dugo udio i pitao, J. Bollack
zakljuuje da je pjesnik pretpostavio i traio fijasko, da bi nas
natjerao da se spotaknemo na utnju filozofa. Ta utnja, iz
koje njegova poezija crpi svoje znaenje, je kamen na kome
on gradi nevidljivi hram svoje misli:
Oni viu: vi hulite boga!
Mi to znamo ve odavno.
Mi to znamo ve odavno. A onda?
Vai mlinovi smrti melju bijelo brano obeanja,
Vi ga sluite naoj brai, naim sestrama
Mi tresemo bijelu kosu vremena.
Vi nas podsjeate na red: vi hulite boga!
Mi to dobro znamo5,[]

4
Jean Bollack, u Lignes, n
od 29. oktobra 1996., daje
sliku tumaenja.

Paul Celan, Tard et

profond u Pavot et
Mmoire, izd. Christian
Bourgois, 1987., str.75.
Navodim prijevod koji je
predloio Bollack u Pierre
de Cur, izd. Pierre Fanlac,
1991., str. 15.

Ovo treba itati obrnuto. Muno penjanje skromnog pjesnika u eteru iste duhovnosti prikriva in povratka prema
dole. Poto je potraio Heideggera u njegovoj kolibi, mjestu
gdje se povukao, Orfej-Celan ga prisiljava na silazak u podzemni svijet. Poziva ga u obinu etnju autom, a onda i pjeice, u okolne movare. etnja koja prelazi, zahvaljujui pjesmi, u sveano ponovno otkrivanje prolosti, brino potisnute.
Mjesta, po kojima gaze pjesnik i mislilac, su tajnovita, to nije
udno dvojici vjernih Hlderlinu.
Mjesto, Todtnauberg, planina doline mrtvih, podsjea i
na nacistiku organizaciju Todt, koja je upravljala tolikim

367

radnim logorima. Na visoke barovite zaravni (Hochmoor),

gdje se zavrava etnja, podsjeaju brojne pjesme Celana i pjesma deportiranih daleko u beskraju pruaju se velike barovite
doline. Tako je Heidegger licem u lice sa svojom prolou; ili
razumije i smatra da nema ta rei, ili ne razumije i, jo jednom,
smatra da nema ta vidjeti. U oba sluaja, on se ograuje zidom
utnje, a Celanu uspijeva zorno pokazivanje. Sada je oigledan
njegov dugotrajni otpor, koji se ne bi mogao pripisati gluposti
ili sluajnoj nepanji. Upravo tu jaku mentalnu utvrdu cilja,
opkoljava i napada pjesnika strategija Celana.
ta Celan zamjera Heideggeru? to je bio nacista? to je
svojim govorima i svojom utnjom odobrio uase poinjene
izmeu 1933. i 1945? to se prevario? Ne! Pjesnik ne pokuava
nikakvu policijsku istragu o onome to je bilo u prolosti. Ne
uputa se u sreivanje zakanjelih rauna, on prihvata diskusiju ovjeka sa ovjekom, pjesnika sa misliocem, sa biem o
kome zna sve, koga ne smatra kunim. Za razliku od Adornoa
i Lukacsa, ili nekih malo blaih, Fariasa, on ne optuuje cijelo
djelo, on ne iskljuuje iz svoje lektire niti prestaje da se poziva na ono to je Heidegger napisao prije, za vrijeme ili poslije
svog faistikog angamana. On kritizira komentar o Hlderlinu, ali ga ne otpisuje pod izgovorom da je autor nacista.
Sigurno, on vidi krivicu. Celan to i pokazuje i odbija da se
slika uz Heideggera, meutim, kao Sperber ili Jaspers, ni on
ne eli zatvoriti krivca u njegovu greku. Fino upozorenje od
25. jula 1967. ne odnosi se, u prvom redu, na Heideggerovu
prolost, ma kako da je optuujua, ve na sadanjost. Celan
pokuava rasvijetliti aktualnu nemo. Ona poinje krajem
rata i nastavlja se sve do smrti.
Sramotnija od jueranje sramote je ta tvrdoglavost koja
se upinje da ta sramota ne progovori. Vie zabrinjava utnja
poslije svega i treba se pitati je li to samo rezultat nemoi da
se rasvijetli zloin ili diskretni znak sauestvovanja, koje se
nastavlja. Usmjeravajui se na ovdje i sada, pokazujui koliko
odnos sa prolou postaje bitniji od same prolosti, Celan
prekida, politiki korektna, nadmudrivanja. Ne pokuavajmo,
mi koji smo doli kasno ili koji smo preivjeli, da se okitimo
onim bolji smo od Heideggera. Chi lo sa? Ali, nauimo misliti drugaije nego to bi on htio da mislimo i vidimo.
Dosta je razmetanja! Ako se poslije trideset, etrdeset,
pedeset godina, o strahotama Drugog svjetskog rata ne bude
razmiljalo, postoji opasnost da se tako nastavi i u budunosti.

368

Ako kritiki duh makar se radilo i o najveem filozofu ne

reagira, jedna, uvijek uznemirujua, stvarnost moe povjerovati da joj je sve doputeno. Kako kontrolirati, ak i djelomino, ono o emu nemamo predstavu?
Kada se Heidegger vraa na bezrezervno oduevljenje, koje
je potakao Hitler, on ne pripisuje svoju veliku glupost loem
izboru, izboru nacizma protiv demokracije. Do smrti je tvrdio da
o demokraciji nita ne moe rei. On sugerira da je za tu glupost odgovoran Fhrer, ali na stranu on, bilo bi dobro obnoviti i njegovati unutarnju istinu i veliinu tog pokreta (nacionalsocijalistikog). Heidegger se onda suprotstavlja Nietzscheu, a
njegovo objanjenje se vrti oko prikrivene misli: Hitler se
pokazao vrlo (naivno) nietzscheovski orijentiran, a Nietzsche
suvie moderan, drugim rijeima suvie (naivno) kartezijanski.
Olienje komandora, Hlderlin je predstavnik autentinog
germanizma i uzdignut je do simetrinog pandana Zaratustre i
mislioca elje za moi. Hitler srlja u svoju propast, jer je isuvie
posuivao od neprijatelja. Umjesto da se digao otro protiv
Zapada i Prosvjetitelja, Fhrer se protiv njih borio mentalnim
orujem, koje im je ukrao i koje se okrenulo protiv njega. Pada
u zamku od koje ga moe zatiti samo vapski profesor. Poraz
nacizma oznaava pozapadanjavanje planete: nijedan zloin ne
bi mogao, u oima heideggerovaca, umai univerzalnoj vladavini tehnike. I sudci iz Nuremberga nepravedno odbacuju
jednog sebi slinog, jednog brata: Poljoprivreda je danas mehanizovana prehrambena industrija, to se tie same njene naravi, isto to i pravljenje leeva u plinskoj komori i logori za
unitavanje, isto to i opsada i prisiljavanje zemlje na glad, isto
to i pravljenje hidrogenskih bombi.6 ISTO! Sve nesree svijeta
stavljene u istu ravan i nerijeene. Jevreji i povre! Poljoprivredna mehanizacija i Konano rjeenje! Sada, kakav izlaz
traiti za krvoprolie, ako se unaprijed zna da napor, da se ono
ugui, znai da e se ono proiriti? ta initi? Prije svega nita,
samo jedan Bog, odgovara proroanski mislilac Bivstva, u
jednom inertvjuu objavljenom, u velikom tirau, post mortem.
Tako jedan heideggerizam, rasprostranjen i konfuzan,
postaje zajedniki nazivnik razoaranih marksista, ultrakonzervativaca koji se jedva obuzdavaju, ekologa fundamentalista
i univerzitaraca koji izjednauju svoju elju za povlaenjem sa
Povlaenjem Bivstva. Kao duhovno opravdanje i raskrsnica
neodgovornosti krajem stoljea, Heidegger nije mogao zavesti
Celana.

Reenica iz 1949.
Predavanje nije objavljeno.
Vjerodostojnost citata nije
osporena, vidjeti Philippe
Lacoue-Labarthe, La fiction
du politique, izd. Christian
Bourgois, 1987., str.58.

369

Benjamin Korn

PUTOVANJE DO NAKRAJ NOI:

SLUAJ CELINE
- polemika u povodu 100. roendana pjesnikovog
27. svibnja 1994 Louis-Ferdinand Destouches alias Celine bio bi kao kolaboracionist stavljen pred specijalni sud ili po kratkom postupku strijeljan, da su ga se osloboditelji Pariza doepali 1945.
godine. Danas Francuzi stavljaju Louis-Ferdinanda uz bok
Marcelu Proustu i slave ga kao jednog od najveih pjesnika
stoljea.
Kad je tono prije pedeset godina, neposredno nakon iskrcavanja saveznika na Normandiju, Celine pakirao svoje kofere, istio svoje bankovne raune i imetak od milijun franaka
dao uiti u svoj ogrta, nije se radilo o njegovoj slavi ni o njegovom ugledu nego o njegovom ivotu. Ni u snu se nije smio
nadati da e knjievna Francuska u jesen 1993. godine grozniavo iekivati objavljivanje etvrtog sveska njegovih sabranih djela, da e ga diljem zemlje slaviti kao preporoditelja
francuskog jezika, izvornog stilskog genija (prepoznatljiva na
prvi pogled na stranicama osutim tokama, kao da je netko po
njima mlatio vrkom vretena), niti da e njegove zloglasne,
hukake pisanije biti sasvim zaboravljene, povuene iz prometa, dokinute u svom fizikom postojanju i da ih, izuzimajui mali broj opinjenih strunjaka koji ih po astronomskim
cijenama kupuju na crnom tritu knjiga, nitko nee voditi na
svojim popisima, kao to ni Povijesna biblioteka Pariza ne biljei niti jedan primjerak Malenkosti za pokolj ili kole kadavera.
Na pojavljivanje istih jo e se dugo morati ekati, jer prijatelj i neprijatelj urotili su se u grotesknom savezu kako bi
tlaili tri sredinja djela svjetski slavnog autora: Celine odredbom svoga testamenta a drava zakonom. elja autora da se
ugled njegovih ljepoduhih djela ne umrlja, dvostruko je zapeaena i zabravljena zabranom spisa koji hukaju narod.
Da jedan slubenik Povijesne biblioteke nije pokazao
puno razumijevanje za moju posvemanju bespomonost, stavivi mi na raspolaganje svoj primjerak Malenkosti za pokolj, iz

Prevela
Ivica Duhovi - akni

371

opsene sekundarne literature ne bih osjetio niti djeli onog

silovitog elektrinog naboja mrnje koja Celineove antisemitske pamflete ini munima a njihovu zabranu negdanjim
skandalom u suvremenoj europskoj knjievnosti; skandal o
kojemu se izvan Francuske nita ne zna a unutar Francuske
nita ne govori. Sve dok njegovi sredinji rasistiki elaborati
ne budu dostupni itateljima, Celine ostaje nepoznat autor o
kojemu je sve to se kae pogreno. Celine cenzurira sam sebe,
Francuska cenzurira Celinea a cenzurirajui njega Francuska
cenzurira i svoju vlastitu povijest: povijest antisemitizma i
kolaboracije s njemakom okupatorskom vlau.
Ernst Jnger, asnik njemakog Wehrmachta u Parizu,
zabiljeio je u svoj dnevnik od 22. lipnja 1944. godine sljedee: Heller, koji se vratio iz Berlina i iji vlak je napadnut s brodova..., ispriao mi je da je Celine odmah po iskrcavanju zatraio papire od veleposlanstva i da je ve pobjegao u Njemaku. udnovato je kako ljudi koji hladnokrvno zahtijevaju
glave milijuna drugih strahuju za svoj vlastiti bijedni ivot.
Jedva 48 sati poslije pomorskih i zranih napada na francuskoj sjevernoj obali, koji su bili odluujui za ishod rata, 8.
lipnja, Celine si je priskrbio dvije inozemne putovnice s vizom, ispraznio je zlato iz svojega sefa u Credit Lyonnais banci,
pohranio svoje rukopise kod prijatelja i suradnika i nikome,
osim vlastitoj majci, nije rekao niti rijei o predstojeem
bijegu.
Celine se osjeao ugroenim. Bio je primio tri zlokobna
mala kovega i vie anonimnih pisama. Nije se usuivao izlaziti iz kue bez pitolja, koji mu je kao dokaz povjerenja u
okupiranom Parizu, zajedno s dozvolom za noenje oruja,
predao osobno Hermann Bickler, ef politikog prosvjeivanja
neprijatelja za Zapadnu Europu. Osjeao se uhoenim, okruen neprijateljima koji su sanjali jedino kako e ga proparati i
poslati na onaj svijet. Osjeao je kako pod krovovima Pariza,
na koje je gledao iz svog stana na Montmartreu, bujaju milijuni ubojitih nakana usmjerenih protiv njega. Znao je da je na
crnoj listi.
Kratko nakon njegovog odlaska, samo koji mjesec prije
oslobaanja Pariza, prijetnje su se poele ostvarivati, egzekucije i osude na smrt izvravane su u kunim veama, na vratima stanova ili na ulici. U prosincu 1944. godine prilikom mijenjanja automobilske gume na Bulevaru invalida, pod ni
nerazjanjenim okolnostima, s lea je ustrijeljen Celineov

372

izdava Denoel. Celine, njegov knjievni ortak, bio je izvan

dohvata.
Dana 17. lipnja 1944. godine, saveznici su u meuvremenu podigli mostobran na Normandiji, hitao je Celine sa
svojom enom, plesaicom Lucette Almansor, prema Gare de
lEst. Osim puno kofera s garderobom plesaice, nosili su i
njezin ajnik i njezinu maku Bebert, za koju je Celine takoer
morao zatraiti zdravstvenu putovnicu (i koja u njegovom
romanu iz njemakih vremena Od dvorca do dvorca umire
najdirljivijom smru kakvu nije podario nijednom ivom biu
iz svojih romana), zatim dvije krivotvorene putovnice s izmiljenim imenima, koje je Celine dobio poetkom veljae,
no prije svega i za svaki sluaj: dvije ampule cijankalija.
A kamo su hitali? Njegovom novcu. Celine je htio do
svoga novca. Bila je to jedina mogunost za preivljavanje. Jo
prije rata bio je poloio novac u jednu banku u Danskoj. I sada
je hitao po taj novac, lavovski dio prihoda steenih od Putovanja do nakraj noi, koje je prema vlastitom iskazu napisao da
bi na posljetku imao novaca. Novac! U ifriranim pismima
svojoj nekadanjoj danskoj ljubavnici Karen Marie Jansen s
njenou ga naziva moja djeca, a ona je uzvratila da su njegova djeca dobro i dobro se osjeaju u svome vrtu.
Zaputio se Celine prema tom danskom vrtu u kojem je
lealo zakopano njegovo blago, iako je potrajalo dok puno
kasnije nije doao do njega putujui posljednjim vlakom pod
kiom bombi kroz posljednji izlaz prema sjeveru.
Za poetak putovao je prema onoj Njemakoj na ijim
granicama se odigravaju prva poglavlja njegovog legendarnog
romana, s ogromnom razlikom to je 1914. branio od zakletih
neprijatelja boche-a one kod kojih je sada, na kraju II. svjetskog rata traio utoite. Hitler je ve peti dan napadao Englesku, a toga dana napadima se pridruila i njegova V-r, svemono nacistiko oruje, sijui jo jedanput prije skonanja
svog zloinakog reima unitavanje i smrt. Tono tjedan
dana ranije SS-divizija Das Reich zatukla je sve ivo u
Oradour-sur-Glane. Celine je opet putovao. I no se inila
beskrajnom.
Tko je jedanput proitao te stranice, od kojih se ovjeku
zamuti u glavi, teko da e ih zaboraviti. Kroz beskrajnu no
jezdi oklopljeni konjanik Bardamu na skeletu svoga apokaliptinoga konja, vraa se iz boja pored povorki ranjenih i redova
mrtvih, kroz kiu metaka, ususret smaknuima i strijeljanjima,

373

da bi se na kraju, ugledavi svjee zaklanu telad i svinje,

skrhao i pao u nesvjest.
Strah je rije vodilja romana Putovanje do nakraj noi, uzavreli, sudbinski strah u koji su uvueni prijatelji i neprijatelji,
strah u meteu bitke, bestijalni strah, strah od smrti, strah
kreatura, strah to se dimi poput lave, kaotini strah, strahurina kao sr ovjekove due, strah nezamislivih razmjera, kao da
je netko skupio u sebi strah cijelog svemira. Celineovi opisi
bitke slie prizorima iz pakla Hieronima Boscha, a prizori sela,
sjenika i zvonika koji nestaju u ognju mogu se po upeatljivosti mjeriti sa stranim vizijama srednjovjekovnih slikara
koji nas pritiu iz naih prasjeanja.
Celine nije iznaao svoj neusporedivi stil pisanja, toliko
osoben i srodan mitraljeskom staccatu, reenice kratka daha
sa znamenite tri toke na kraju. One su odraz njegove due.
S njim su u bijegu, s bjelinom u oima, one ikljaju iz toki
poput nagaznih mina pod nogama bjegunaca, iznebuha
slomljene reenice koje kao da se pritaje, oslukuju a onda
nenadano kao divlji zeevi dadu petama vjetra, otpoete,
prekinute reenice, smrtno pogoene u samo srce.
Celine ne opisuje. On je unutarnji portret ovjeka zapaljenog ratom, kojega prodire plamen, a on urla i psuje i proklinje rat i opinjen je njime i izgara u njemu. Roman je
egzorcist a Celine je opsjednuti. No, strah se ee pretvara u
mrnju nego u ljubav i koraljno meka osjeajnost okamenjuje se u Celineu u greben mrnje na koji e se krvavo nasukati
njegovi neprijatelji.
Gotovo je nemogue zamisliti kakav je dojam ostavio na
suvremenike ovaj antiratni roman iz 1932. godine. Aragonova
supruga Elsa Triolet prevela je knjigu na ruski, a Simone de
Beauvoir tvrdi da je Sartre znao napamet cijele pasuse knjige
u kojoj je junatvo ivotinjsko a kukaviluk ljudski. (Jesam li
ja doista jedini kukavica na kugli zemaljskoj, jedincati zalutali
meu dva milijuna junakih, do zuba naoruanih luaka?)
Celine je bio miljenik francuske ljevice i miljenik francuskih desniara, miljenik plesaica koje je volio i miljenik
sviju. Populistika desnica oboavala je cinika (ovjek
upranjava bratstvo s dosadom a ubijanje s oduevljenjem),
jer nitko kao on nije vladao argotom i govorio istim,
raskonim jezikom irokih narodnih masa. Pacifisti su cijenili
protivnika rata, premda je Celine mrzei rat svim svojim protivnicima elio trenutnu smrt i osobno bio najdublje ratnike

374

naravi. Ljeviari su cijenili ovjeka iz naroda, protivnika

kolonijalizma koji se rugao francuskoj nazonosti u Africi, a
pritom nisu iitavali kako su crnci za Celineov alter ego Bardamu bili pasivni zbog otupjelosti, a njihova plemena
potpuno oglupavljela totemima.
Tek nakon to se pozabavimo malo lektirom njegovih
rasistikih pamfleta, postaje razvidno da on jazz u svojoj profaistikoj tvorbi rijei naziva idovsko-crnako-anglosaksonskom glazbom. Trocki, veliki poznavatelj i ljubitelj svjetske
knjievnosti, cijenio je Celinea i svrstavao ga u red sonih
francuskih narodnih pisaca predvoenih Rabelaisom. Samo je
Maksim Gorki u svojem izvjeu na prvom kongresu sovjetskih pisaca udesnom vidovitou prorekao da je Celine zreo
za faizam.
Da nije bio gost njemakog Ministarstva vanjskih poslova, Celine jedva da bi si mogao priutiti odsjedanje u Brenner
s Park Hotel u Baden-Badenu. Bio je to hotel samo za tajkune, visoke funkcionere Treeg Reicha, generale i njihove supruge koji su imali povlasticu boraviti u njemu i koji su si to
mogli dopustiti. Usred rata u njemu je bilo svega i svaega.
Dok su saveznici nadlijetali ljeilite i trusili teret bombi na
velike gradove June Njemake, direktor hotela Josef Schelmann dao je dopremati zrakoplovima u Baden-Baden
delikatese iz cijeloga svijeta: bilo je tu maslaca i ueerenog
voa, divljai i ampanjca, lososa i kavijara, a znameniti bouillabaisse posluivao se u Brenner s Park Hotel moda jednako
izdano i na sve mogue naine kao i u Tour dArgent, gdje
ga je jeo Ernst Jnger. Riba, koljke i plodovi mora stizali su s
novoskrojenih granica Reicha, s maurskih ili panjolskih
obala, torte iz Bea, a vino iz Bordeauxa.
Celine je sjedio kao na eravici, iz Francuske su nadirali
kolaboracionisti, uglednici i ministri u bijegu, poput kokoi u
jatima. Glavu je morao skloniti u nekakav pregraeni stan,
sobicu, iz koje ga je izvukao Karl Epting, glavar Njemakog
instituta u Parizu, takoer izbjeglica iz francuskoga glavnog
grada. Pribavio mu je propusnicu za Berlin, otvorio put prema
sjeveru kamo ga je nezadrivo vuklo.
Tih mjeseci Epting se pokazao Celineovim velikim svecem zatitnikom. Otvorio mu je svaki mogui put za bijeg
izmeu Pariza i Kopenhagena. Jo u Parizu nabavljao je piscu
papir za tiskanje i pretisak njegovih djela kojim se oskudijevalo, jo u travnju 1944. u asopisu La Gerbe glorificirao je

375

Celineovo prednjaenje u kolaboraciji s Nijemcima: Bespotedni Celineov antisemitizam bio je tada (1937) istinski in
hrabrosti, znaajan kao uzor... Celine pripada Francuzima koji
su duboko ukorijenjeni u europskom duhu. On nam je srodna dua... Europski duh je bioloki rasizam i nauk o arijskom nadovjeku. Celine (Fanatini, savreni rasizam ili
smrt!) neumorno je ukazivao na svoje bretonsko i flamansko
podrijetlo nazivajui sebe biserom bijele rase.
Neizbjeno je pitanje gdje je njegova neizmjerna mrnja
prema idovima nala svoj vrutak. to su mu idovi uinili?
Celineova neusporediva zloa nadilazi sve to se u usporedivim spisima dade proitati. On idove vidi posvuda, u svakoj
uroti, oni vladaju Hollywoodom, Ujedinjenim narodima, parikim medijima, zapovijedaju Roosveltu, vode rusku revoluciju, lijenike komore, knjievnu kritiku, banke, pare se s najdraesnijim arijevkama, uniformiraju i razvodnjavaju kulturu,
razrijeuju bijelu krv (idov je neka vrsta bijelog crnca, i kao
kod svih crnaca njihov duhovni razvoj okonava se u devetoj
godini ivota, sposobni su samo za lijenost, parazitizam, bez
istinskih nadarenosti i s golemim seksualnim apetitom).
No, u Celineovoj odvratnosti prema svemu idovskome
ne ui bioloki rasizam, kojega dijeli sa stotinama tisua nacionalsocijalista u Njemakoj i nebrojenim tisuama u
Francuskoj, u toj odvratnosti ui bajoslovna doza tjelesnog
gnuanja, gaenja, vrijeanja uha i ula mirisa, podraaja na
bljuvanje po idovima i svemu idovskome, tako da je nuno
predoiti najmunije karikature njemakih novina koje
idove predstavljaju kao takore, govnovalje i vampire, da bi
se pojmio samo djeli mrnje utjelovljene u Celineovu biu.
U Beaux draps (1942) opisuje nain govora blazirane, poidovljene francuske kulturne elite: Nain kojim kroz usta
seru po svemu to nema okus po idovima i to ne vonja na
dragocjeno idovsko govno.
U ovom svom treem rasistikom spisu Celine ide tako
daleko da idove optuuje za prevlast u Francuskoj, iako su im
ukinuta sva civilna prava, iako su zatvoreni u internacijske
logore gdje je meso takora postalo delikatesa kao to veli
emigrant Hans Sahl, iako bivaju uhieni na ulicama Pariza i
deportirani. Ernst Jnger ganut je prizorom djevojaka koje
nose idovsku zvijezdu, Pariani na ulicama stanu kao gromom oinuti kad trinaestogodinji djeak, koji je ne eli nositi, sebi oduzima ivot skokom kroz prozor. Celinea to ne dira.

376

Emocionalna smrt gora je od teoretskog rasizma. Izmeu nje i

naih pojanjenja zjapi provalija, koja nas dovodi do oajanja.
Rasizam iznad svega! Dezinfekcija! ienje! Jedna jedincata rasa u Europi, arijska! ... idovi, afro-azijatski polutani, polucrnci ili etvrtcrnci, bliskoistonjaci, revni prilenici
nemaju to traiti u naoj zemlji. Moraju otii! ... To su paraziti koji se ne daju asimilirati, pogubni i ruilaki u svakom
pogledu, bioloki, moralno i drutveno, krvopije koje smrde
na gnjilou. idovi su na nau nesreu tu. I donose nam samo
nesreu... Ili emo se osloboditi idova ili emo krepati sa
idovima, u ratu, u burlesknom krianju, u ubojstvenom
pocrnenju. Problem rase prevladava, ponitava i brie sve
druge probleme (kola kadavera, 1939).
Celineova kola rasizma bila je Dreyfus afera stoljea,
koja je oko 1900. godine rasizam u Francuskoj dovela do toke
usijanja. Otac mu je nezaustavljivo bjesnio na masone, bochese,
idove, tiradama mrnje protiv tobonjih izdajnika domovine
kao vruim eljezom u podatni i poput toplog voska meki djeji
mozak utiskivao je otpor prema svemu idovskome.
Onaj tko je proitao Celineov autobiografski roman Smrt
na kredit, ne moe zaboraviti sliku parike etvrti u kojoj je
Celine odrastao, meu urinom, izmetom i glibom, gdje
kue tonu u smradu zaepljenih zahoda u kojima mu ne
doputaju ni guzicu obrisati (obrisao ju je kasnije o ljude,
drutvo i svijet), gdje se zidovi znoje od straha pred oskudicom, i gdje je drama njegova djetinjstva prolazila toliko
nemilosrdno i brutalno da se ovjek vie nego jedanput osjea
ponukanim pomilovati po glavi maloga Ferdinanda i zatititi
ga od mrnje koja pustoi u njemu briui svaku mekou i
njenost: Istinska mrnja dolazi iz samog dna dubine, iz mladosti koja se bespomono krhala meu huljama. I ona je onda
tolika da se od nje krepava...
Kod Celinea se moe govoriti o otupljivanju jedne polovine mozga, o svojevrsnoj sljepoi na jedno oko uz istodobnu
prenaglaenu izotrenost drugoga. Njegov klavir ne poznaje
srednje oktave, jo u djetinjstvu su mu ih iupali, a izmeu
idealiziranja ljubavlju (koju nikad nije imenovao: Ljubav
nije rije koju izgovara mukarac) i zasljepljivanja mrnjom izmeu prekrasnog opisa one Engleskinje ije je meso bilo
slatkoe od koje se raspada i napadaja mahnitosti njegovog
oca koji se iskaljivao na namjetaju (ili na njemu i majci),
Celine je traio pribjeite, izlaz u bezosjeajnosti.

377

Nikad nije govorio o osjeajima, zbog toga ga oboavam, pisao je o svojemu ujaku, a majka, ona gnusna epavica
iz Smrti na kredit koja se nije umjela smijati, rekla mu je: Ima
ti srce, Ferdinande, no ono je izmueno. A Celine, kojemu je
sve bilo jasno i koji se od svega branio piui, podigao je svojim roditeljima straan spomenik, spomenik eni opsjednutoj
bacilima koja ga je prisiljavala neprestano prati ruke i koja je
danonono kuhala tjesteninu kako bi ipke iz svog duana
zatitila od mirisa jela; spomenik ocu, naprasitu i mrzovoljnu
ovjeku muenu umobolnim slikama... U njegovoj tikvi rojili
su se mrakovi u mjeri dostatnoj za dvadeset umobolnica...
Roditelje je Celine opisao s munom, fantastinom podrobnou, prezirao ih je, rugao im se. Ipak, kao usuprot njegovoj volji, slika oca izranjala je u njemu poput negativa koji
se nenadano razvija u original. Faizam koji je uzlijetao u
Europi, probudio je u njemu, tri godine nakon iznimnog psihikog otpora njegovog autobiografskog romana stare febrilne fantazije i uegao ranu antisemitizma u njegovom mozgu.
Celineov rasizam nepobitno dokazuje da predrasuda,
ukoliko je dovoljno estoka, ne posustaje ni pred kakvim iskustvenim saznanjima i, usprkos neospornim nadarenostima,
inficira glupou i opustjelou cijela podruja mozga. Antisemitizam, koji je u Celineu djelovao poput morskih mijena,
nevidljiv na obzoru za vrijeme oseke dok je za vrijeme plime
sve silovito potapao, toliko je snaan da ovjek ostaje preneraen pred spoznajom kolika je poznanstva sa idovima
Celine u ivotu imao i kolike ljubavi sa idovkama.
idova Freuda Celine je nazivao svojim velikim uzorom,
velikim uiteljem sviju nas. idovkama Cillie Pam i Eriki
Irrgang pisao je jo prijateljska, pomalo seksualno obojena
pisma kad je Sitnice... dao u tisak. I Celineova karakterna crta
da su mu pojedini znanci idovi i dalje dragi i da im se divi,
iako ih kao cjelinu mrzi kao kugu, doivljava tek krajem
tridesetih godina svoju punu i nerjeivu proturjenost, izazivajui iskriave sukobe, dok Celine u pismima proganjanim
idovskim kolegama lijenicima u Njemakoj ne zamijeni
uloge predstavljajui sebe kao rtvu ije naputanje Pariza
posljedica je urote idova.
On je rtva a idovi su napadai. On je postupao u samoobrani u ime cijele Francuske. I postao je pas uvar rasizma.
U mnogobrojnim pismima koje je potpisujui kao itatelj
objavljivao u francuskim novinama Celine je denuncirao

378

idove, direktora Nacionalne biblioteke Huysmansa, ministra

Spinassea, znamenitog koreografa Sergea Lifara ije sposobnosti je poricao i prijavio ga Gestapou samo zato to je odbio
jedan njegov libreto za balet, denuncirao je i plesaicu Pavlovu kao poluidovku.
No, za Celinea nije bilo poluidova, isto kao to nije bilo
polubacila. Poluidov Proust provlaio je svoj talmudski
sluzavi trag kroz francusku knjievnost poput stopostotnog
idova. Crkva je za Celinea predstavljala najveu smjesu svih
rasa i nacisti su je trebali likvidirati ali su zaboravili; ovakvo
razmiljanje dijelio je s ostalima upuenima u strog nauk kao
naprimjer s Martinom Heideggerom u Njemakoj. Krist je bio
idov, papa je poidovljen, kranstvo je idovski izum.
Francuze, koji su usuprot rasnim zakonima tri etvrtine
francuskih idova sakrili po samostanima, na seljakim imanjima, po privatnim stanovima, u podrumima i ambarima,
riskirajui time vlastiti ivot, koji su zvidali njemakim kino
urnalima sve dok okupatori nisu poeli ostavljati upaljeno
svjetlo u gledalitu, nazvao je nepopravljivim prijateljima idova, drogiranim filosemitima neosjetljivima na rasnu ugroenost. Naravno da smo ugroeni, pedeset tisua idovskih
zvijezda ne mijenja nita na stvari! Rasna mrnja utisnuta u
njegovu glavu plamtjela je poput Kainova usuda, i ona izvjesnost osjeaja o kojemu je pisao: Beskrajna mrnja dri me na
ivotu, ivio bih jo tisuu godina kad bih bio siguran u crkavanje ovoga svijeta, potpuno ga je obuzela, mrnja koja je
tako golema da se od nje krepava... preplavit e svijet, zatrovati ga tako da e u njemu cvjetati jo samo svinjarije, izmeu
mrtvih, izmeu ivih...
Kad je Celine krajem listopada 1944. doao vlakom u
Sigmaringen, imao je za sobom uzbudljivo putovanje preko
Berlina do Rostocka. Berlin je izgledao puput dimnih kulisa s
redovima kua iza ijih lica zjapila je ruevna praznina. U
Rostocku se uvjerio koliko je ilegalno prebacivanje u Dansku,
kroz njemaku ratnu flotu i patrolne amce bilo samoubojstveni poduhvat.
Odluio se potraiti francusku koloniju u Sigmaringenu,
stvorenu dva mjeseca ranije oko dvorca Hohenzollern, gdje su
na veoma uskom prostoru - stijenjeni uz stanovnike dvorca ivjeli vrhunski francuski kolaboracionisti, krema francuskih
suradnika s okupatorom. U potkrovlju je ivio maral Petain
sa svojom pratnjom i cijelim generaltabom, smatrajui sebe

379

ratnim zarobljenikom nakon to su ga Nijemci 20. kolovoza

silom odveli iz Francuske. Luksuzne prostore Hohenzollerna
dijelili su s njim njegov zamjenik Laval i cijeli buket izabranih
ministara. Gostoprimstvo sela oko dvorca uivalo je jo 2000
kolaboracionista, kojima je nad glavom visjelo 100.000 godina strogog zatvora i utamnienja, uraunavajui i smrtne
kazne. Nastanjivali su prenoita, kole i adaptirane sportske
dvorane. ene, koje su kao to je Celine rekao, zgrijeile horizontalnu kolaboraciju, raale su djecu u jednoj dvorani samostana Fidelis, posebno prilagoenoj za tu svrhu.
U Sigmaringenu, u dvorcu i u selu, posvetio se Celine
svom lijenikom zanimanju, portvovan kao uvijek. Svojim
pacijentima bio je na usluzi besplatno, nabavljao im je lijekove i analgetike podmiivanjem i krijumarenjem, plaajui
ih iz vlastitog depa. (Istina je da je Celine cijeli ivot bio siromani lijenik siromanih, no istina je i to da je piui o tome
postao bogati knjievnik). Svaki stanovnik Sigmaringena
bolovao je od svraba i skoro se svaki razbolijevao od hladnoe.
Uz trpezu gdje je jelo bogato zalivano crnim vinom i za
kojom su sjedili intelektualci, Celine je ne samo ponovio
svoje proroanstvo o porazu Njemake, nego je i predskazao
da e na kraju ovog plesa luaka francuski kolaboratori sve
izgubiti: ast, posjed, ivot. Konferencija je odravana uz paklenu buku avionskih eskadrila koje su unitavale Dresden a iz
daljina su se uli topovi francuske vojske koja je prodirala u
Schwarzwald.
Dvorska luda Celine svakako je znao granicu pristojnoga
i doputenoga i plesao je na njoj mjesearski drsko, nazivajui
sebe kasnije zbog te i slinih besramnosti oporbenjakom
Sigmaringena, koji je teutonskom udovitu... usred fosfornih
oluja hladnokrvno prorekao poraz.
Opereta je dopjevana. Prije nego to je umjetnik preivljavanja Celine, koji je meu prvima pobjegao u Njemaku i
sada ju je prvi naputao, okrenuo lea dekoru, matovitim
uniformama i kitnjastom dvorcu koji ga je podsjeao na
bijelog konjia, razmijenio je s Lavalom dozu cijankalija za
naslov guvernera francuskog prekomorskog otoka SaintPierre-Miquelon. U meuvremenu se general Leclerc sa svojim
elitnim afrikim postrojbama, nazvanim od Celinea senegalski krvnici, zaputio na Sigmaringen.
Treba spaavati goli ivot, kako se zna i umije. Domoljubni osjeaji preobraavaju se u instinkt kokojeg jata.

380

Celine se sa suprugom Lucette i jednim pratiteljem ukrcao u

vlak 22. oujka. Proli su pored Ulma, gledali iz daljine kako
ga prodire plamen, onda preko Nuernberga, Fuertha, Bebra,
Goettingena, Hannovera, do Hamburga. Dvadeset puta su
presjedali. Nije bilo ni putnih karata ni kontrolora, alteri su
bili prazni. Izgubili su dio svojih kofera, Lucettine kastanjete i
nakit. Rat je u svoje pande zgrabio Celinea i inilo se da ga
silovito dri. Dana 26. oujka u est sati izjutra prolazio je konvoj vedskog Crvenog kria polako kroz eljezniku postaju u
Flensburgu. Pria se da je Lucette Almansor, kako bi ga zaustavila, skoila na jedan vagon pri emu bi jamano zavrila
pod kotaima da vlakovoa nije zakoio. Tako su u svitanje
brzali k nepoznatoj obali.
Iza njih ruio se Trei Reich. U Sigmaringenu je zavladala
panika. Peten je otputovao u Francusku. Verdunski junak,
na iji grob je predsjednik Mitterrand donedavno jo polagao
cvijee, dobio je doivotnu robiju. Laval je pobjegao u panjolsku odakle ga je Franco protjerao; po kratkom postupku
osuen je na smrt i strijeljan. Le Vigan je protjeran najprije iz
vicarske, a potom i iz Austrije, Luchaire iz Italije. Novinar
Brasillach izveden je pred poseban sud i strijeljan. Pisac
Alphonse de Chateaubriant nestao je u umama Tirola. U
Parizu antisemitski autor Drieu la Rochelle, oenjen idovkom samo zbog njezina miraza a mrzio ju je!, izvrio je
samoubojstvo istodobno plinom, otrovom i prerezavi vene.
No, Celine je i ovaj put bio neuhvatljiv.
Tono osam mjeseci nakon svog dolaska u Kopenhagen,
17. prosinca 1945. godine, Celine je uhien. Prilikom uhienja najprije je mislio da su tri mukarca u civilu plaeni ubojice, napunjen revolver strpao je u dep i pokuao pobjei
preko krova. Jo po dolasku u Kopenhagen pustio je bradu da
ga ne bi prepoznali, no netko ga je vidio, prepoznao i prijavio.
Pariz je zahtijevao njegovo izruenje optuujui ga za izdaju,
kolaboraciju i urotu s neprijateljem. Optube koje su za
posljedicu imale smrtnu kaznu.
Pred zatvorom straarili su stari pripadnici pokreta otpora
i lanovi komunistike partije kako bi Celinea, koji je ionako
bio iscrpljen i bolovao stare ratne rane, onemoguili u bijegu.
U meuvremenu Celine je napisao roman Feerie, u kojemu
porie bilo kakvu suodgovornost za strahote rata i sebe predstavlja kao rtvu koja ispata i sjedi u zatvoru za sve kolaboracioniste, profitere i njihove sljedbenike, od Montherlanta do

381

Guitrya, od Cocteaua s njegovom sveanom pjesmom posveenoj Arnou Brekeru, do Claudela s njegovom odom
Petaineu.
Celine se ne kaje i ne opoziva ono to je govorio ni ono
to je inio. Niti jednom jedinom rijeju. Niti jedna vjerodostojna rije aljenja nije prela preko njegovih usana; vijesti o
logorima unitenja i plinskim komorama mogle su mu biti
povod da zastane i postavi si pitanje nisu li rijei njegove i
rijei svih drugih koji su u svojim glavama ubijali i istrjebljivali, proizvodile noeve, muilake sprave, smrtne muke i
visoke pei kojima je injen genocid.
Jer Celineovi branitelji, neprestano dokazujui kako
Celine u stvarnome ivotu ni mrava ne bi zgazio, zaboravljaju kako su u naem stoljeu rijei jednako ubijale kao i ruke,
govori jednako kao i vojske a knjige jednako kao i odlinici
koji su ih pisali i svoje itatelje i uenike potom slali u rat, kao
to je inio i Ferdinand Celine. Svoje mlae podlonike za
pravog Celineovca svaka rije, svaki prdac uiteljev su
poput hostije i truna kria odgajao je kao oduevljene pristae francuske legije Doriots koja je unitavala po Rusiji. Ili kao
to je inio u Njemakoj Heidegger, koji je ideoloko trabunjanje nacista pretvorio na njemakim sveuilitima u dostojanstven nauk upuujui svoje poslunike studente u faistike bande..., ili pak Ernst Jnger koji je paranje trbuha i
skidanje glava proglasio aktivnou koja dolikuje ovjeku i
svoje mlade itatelje oduevljavao umijeem klanja.
Tko je brojio mrtve na njihovoj savjesti? Ili ih oni moda
i nemaju na svojoj savjesti, budui da nitko od navedenih
mukaraca nije sebi bio upitan i nijedan se nije izjasnio kako
je pogrijeio. Kad je nakon rata od Heideggera neki kolega
zatraio confessiones, on je to grubo izbjegao, a Celine je u
romanu Ferrie napisao Moja savjest je bez ijedne mrlje.
Oboavatelji Celinea naravno pokuavaju, pokazujui sve
simptome zaslijepljenosti zaljubljenou, svoga idola prikazivati boljim, iako on nikad nije prihvatio prosjene moralne
vrijednosti svojih pristaa; a takozvana Heideggerova utnja
u Njemakoj jednako je prezriva koliko i isprazno Celineovo
govorenje i samo su dokaz koliko su oni do kraja ivota ostali
privreni svojim idejama. A moda je kod oboavatelja rije o
samoprijevari, jer njih upravo najvie privlae i veu barbarske namisli njihovih uitelja kojima posramljeni okreu
lea.

382

Celine je do kraja mrzio idove. Prikazivao je sebe njihovom rtvom, novim Dreyfusom nad kojim je poinjen
pravni zloin, kad je ponovno htio biti graanin koji se umije
ponaati posluio se njima usporeujui svoje jade s njihovima; svoja tri njemaka romana, u kojima je poetni entuzijazam njegovih djela zamijenjen ledenim sarkazmom,
poistio je temeljito, iz svojih komentara o epohalnim zbivanjima, o ratu u Aliru, hladnom ratu, Hiroimi i rock and
rollu pomeo je sve to je u njima mirisalo na ubojstvo naroda.
U njegovim kasnim djelima preovladava jadikovanje nad
vlastitom sudbinom i utnja o ubijenima. Celine je majstor
blebetanja koja ne kazuju nita, jer iako mu ne manjka divnih
i aljivih primjeivanja, iako u romanu Od dvorca do dvorca,
koji je napisao u Sigmaringenu, vapaj osuenika na smrt za
posljednom cigaretom pojanjava tvrdnjom da su ljudi u naravi roeni sanjari, cijela njegova (uspjena!) strategija sastoji
se u tome da izgoni mrtve koji se skupljaju pred vratima njegovih kasnih romana, da im zaepi usta i sprijei ih ui u
roman i ukazati na njegove rijei koje su u rukama drugih
postale ubojito oruje, rijei koje uskravaju danas kroz usta
irinovskog, Le Pena i svih europskih faista od Beograda do
Rima, od Moskve do Muenchena, uskravaju i zahtijevaju
nova ubijanja i skidanja glava.
Celine je svoj proces vodio majstorskom rukom iz
Danske, najprije iz zatvora a potom s imanja svoga danskog
odvjetnika Mikkelsena, koji je sprijeio njegovo izruenje
Francuskoj. U odsutnosti osuen je 21. veljae 1950. na godinu dana zatvora, kaznu koju je ve odsjedio u Danskoj, na
novanu kaznu od 50.000 franaka i gubitak graanskih prava.
Pet godina poslije svretka rata i s obzirom da je bio optuen
za izdaju, presuda je sliila oslobaajuoj.
Mogli bismo sada sluaj Celine proglasiti zakljuenim,
mogli bismo ga pohraniti zajedno sa spisima drugih pjesnika
koji su se, moda malo manje strasno, zapisali kod faista: Ezre
Pounda, koji je iz Mussolinijeva Rima na kratkom valu obasipao pogrdama Roosvelta i idove, ili velikog Knuta Hamsuna
ija su djela nakon rata graani u Oslu bacali u njegov vrt,
Gottfrieda Benna koji je simpatizirao naciste u Njemakoj,
prije nego je utekao u svoju, kako ju je obiavao nazvati
unutarnju emigraciju, dAnnunzia koji je Mussolinija proglasio uzorom Nietzscheova bermensch-a, i zauzvrat bio
kneevski uzdravan od duea - da se sluaju Celine, koji ipak

383

nije samo sudski sluaj, ujesen 1951. godine nije pridruio i

drugi koji je takoer doao pred sud i postao veoma vaan za
njemaku povijest: sluaj Ernst Jnger - Celine.
Ernst Jnger kao da je imao sreu doivjeti svoju posmrtnu slavu, doivjeti naime da ovjeanstvo iskazuje privrenost
ratnikim idejama vie nego miroljubivim i da je stara desnica opet mlada, a mlada ljevica ostarjela.
Kao to je Celine proivio oba svjetska rata, Jnger je
proivio cijelo stoljee. No, kad su se oba spisatelja, jedan
uvjereni nacist a drugi nacistiki plaenik, sreli u Parizu nisu
ni slutili da e svaki od njih kroz svoja djela simbolizirati
jedan dio povijesti svojega naroda. Meu njima razvila se
netrpeljivost na prvi pogled, nijednoj osobi u Jngerovim
dnevnicima nije dodijeljeno toliko nenaklonosti, psihikog
gnuanja kao Celineu - ali ne zato to je Celine nacist.
Jnger pripada onoj vrsti njemakih intelektualaca koji su
posluno, u stopu slijedili svoje zemaljske nalogodavce a svoje
pobunjenike porive zadovoljavali time to su ih u dnevnicima nazivali slobodom miljenja. Tom slobodom miljenja
nepravedno se hrani nae sjeanje. Jer Jnger je u stvarnosti
prijateljevao sa svima s popisa parikih kolaboracionista, primao je darove od kazalitarca Sache Guitrya koji je bio vie
ratni profiter nego kolaboracionist, pisma od Leona Bloya,
Octave Mirbeau i Debussya, posjeivao je esto novinare antisemitskog tiska poput Drieua La Rochella i Abela Bonnarda i
naravno sjedite Wehrmachta u Parizu. Vraajui se sa strijeljanja jednog dezertera, pisao je o emocionalnim bojama
samoglasnika, a nakon jednog bombardiranja Pariza izjavio je
sjajei od sree kako je konano proitao oba dijela Biblije.
Prijatelji su mu bili nacistiki dravnopravni slubenik Carl
Schmidt i nacistiki kipar Arno Breker, a u vlaku, kojim pred
kraj rata putuje kroz Njemaku, oznaava razgovor izmeu
dva njemaka asnika koji zahtijevaju strijeljanja vie talaca
kao pocrnen, to je dokaz u prilog tvrdnji da nije mogue
nekanjeno biti plaenik barbara, jer ideje tih barbara zaraze i
plaenike.
Ovaj junaki svijetli lik njemake povijesti, antinacist
Ernst Jnger, koji se u Parizu zabavlja poslovima nacista, susree Louis-Ferdinanda Celinea i taj susret je pikantan i paradoksalan jer je rije o najznamenitijem njemakom ratnom piscu
I. svjetskog rata koji je u svojim elinim olujama voe jurinih
postrojbi nazvao kneevima rovova, i najznamenitijem

384

antiratnom piscu Francuske koji je nezaboravnim rijeima

opjevao kukaviluk pred neprijateljem.
Celine u svojim djelima nikad nije otvoreno zahtijevao
ubijanje idova. Htio ih je dodue protjerati, poslati na
Mjesec, htio im je vratiti birako pravo samo pod uvjetom:
Francuzima birako pravo, idovima urne no, izuzimajui
ove lako odgonetljive dvosmislenosti, izreene argonom
primjerenim faistima, nikad nije pozivao na ubijanje.
I odjedanput, u rujnu 1951. godine, u izdanju Julliarda
pojavljuje se pariki ratni dnevnik Ernsta Jngera, nazvan
Zraenja. U njemu je pod datumom 7. prosinca 1941. godine
zabiljeeno izjanjavanje glumice Arletti o Celineu kao
dojmljivo lijepom ovjeku, kojega Jnger opisuje kao
visokog, koatog i snanog, s pogledom manino okrenutim
u sebe... Izrazio je svoje uenje i zaprepatenje da mi vojnici
ne strijeljamo, vjeamo i ne istrebljujemo idove udno je
da netko tko ima bajunete u rukama ne upotrebljava ih
neogranieno. Boljevici bi trebali doi u Pariz i nauiti vas
poslu, pokazati vam kako se isti i proeljava stanovnitvo, kuu
po kuu. Da imam bajunete znao bih to mi je initi...
Sablazan ovog dnevnikog zapisa i danas ima svoj uinak.
Celineovi biografi Gibault, Vitoux, ak i kritini Almeras pokuavaju nai drugi smisao reenog: Jnger nije razumio Celineov crni humor, njegovu potrebu za pretjerivanjem i provokacijom, ili je ipak pretjerivao Jnger a ne Celine et cetera.
No, Celine je neosporno izrekao navedene rijei, a Jnger
nije imao razloga izmisliti ih i znao je koliko dalekosene e
biti posljedice objavljivanja istih, pa je u svojemu rukopisu
ime Celine zamijenio imenom Merline. Nejasno ostaje tko je
potom, neka sotona tiskarske greke ili pak neki aneo, potajno vratio pravo ime u spis; kako bilo da bilo ono se pojavilo
jasno i bjelodano.
Jnger je ponudio Celineu, kako bi ga izvukao iz neprilike, da e pod prisegom dati izjavu kako nije mislio na
Celinea, nego nekog esesovca imenom Merline, koji je uistinu
i postojao. Celine, pak, koji sadraj ovih rijei nikad nije
porekao, ve je samo obiavao rei kako to nije njegov stil,
pokrivan Jngerom jer obojica su od vrste umjetnika preivljavanja koja se bez obzira na sva razmimoilaenja meusobno pokriva tuio je sudu Jngerova izdavaa. Ovaj je opet
sudu predoio pismo Ernsta Jngera u kojemu on pojanjava
kako iza imena Merline doista stoji Celine. Proces tijekom

385

kojega su suprotstavljene strane kao krunski dokaz sucu prezentirale dva meusobno iskljuiva Jngerova pisma, pretvorio se u lakrdiju. Svoje krivokletstvo Jnger je kasnije obrazloio rijeima da nikome nije htio nauditi.
No, zar nije ve Hannah Arendt rekla za intelektualce,
mislei pritom na svojega biveg ljubavnika Martina
Heideggera, da su opasniji nego obini ljudi, jer ne samo da su
sposobni za svakakve nitkovluke, nego su ih u stanju i moralno opravdati?
Ujesen 1992. godine Louis-Ferdinand Celine pljeskom
publike i hvalospjevima kritiara javno je rehabilitiran.
Dramu Crkva, napisanu krajem dvadesetih kad je zapravo
bila stanovita najava Putovanja do nakraj noi, veliali su iznimnom jednodunou svi, od takozvanih desnih do isto
takozvanih lijevih novina, od Figaroa do Liberationa. Nikome
se nije uinilo spornim to je Celineov literarni prvijenac, koji
je i sam kasnije drao promaajem, zapravo njegovo prvo
estoko antisemitsko djelo. Doista je redatelj najopakije
antiidovske dijaloge pobrisao iz treeg ina, ina u kojemu
Celine Savez naroda predstavlja kao svjetsku organizaciju
kojom vlada idovski novac a idovi vuku sve konce. I doista
psiholoke osobine ljigavog idova, koje su u naputcima za
pozornicu iskarikirane, u predstavi pretvorene su u vrline dostojne ljubavi, (odjeven kao poljski idov, dugi crni ogrta,
mala kapa, debele naoale, izraeno svinuti nos, kiobran, nazuvci..., on izlazi na pozornicu, prikrada se, skriva et cetera),
to predstavlja varanje Celinea, obmanjivanje gledatelja i
uskraivanje obojice za nuno sukobljavanje.
No, gledatelji su se ionako pokazali kao suigrai u igri s
preostalim rasistikim izjavama, a kad je dobri Bardamu rekao
o enama: S rugobama je gore nego biti sam, cijela dvorana
je prasnula u oduevljeni smijeh i kad je u pratnji jednog malog crnca upitan to je s njim nakanio, odgovorio da e popiti njegovu krv pomijeanu s kavom, velianstvenog je okusa!,
gledalite je gromoglasno radosno odobravalo. Celineov
proraunat nain da svoje rasistike izgrede pretoi u duu
kulturnog ovjeka putem ale, vica kao najpouzdanijeg sredstva i pretovarnog kolodvora, doivio je vritei uspjeh.
Ne uivaju mase u Celineovim djelima samo zbog njihovih reakcionarnih sadraja, niti intelektualci samo zbog njihova stila. I jedni i drugi uivaju meso, kobasicu sa senfom ili
kobasicu odjevenu u jutarnje haljine kulture. I jedni i drugi

386

uivaju njegove misli. Inae uitak ne bi bio tako snaan. Svi

uivaju istu ksenofobiju i istu filozofiju okruglog stola, jedni
odmahujui glavama a drugi povlaujui, no ta razlika ne
mijenja istost uitka. Rasizam je oslobaajui osjeaj; on razdvaja ali i najdublje spaja, zakiva. Celine je s veinom svojih
Gala sjedinjen dublje nego to to oni sami znaju ili nasluuju.
Oni govore o njegovom stilu, no lijepe se poput muha na njegovo razmiljanje.
U dvorani stupova Biblioteke de la Pleiade stoji Celine
pored Chateaubrianda i Cervantesa. U Njemakoj knjiari u
Parizu stoji Celine pored Celana. Miroljubivo jedan pokraj
drugog, idovski pjesnik koji se 1970. godine utopio u Seini i
francuski pisac, koji je 1961. godine umro u svojoj kui u
Meudonu. U ivotu se nisu poznavali a danas su nerazdvojivi,
prijatelj nacista i njegova rtva. Celine koji je mrzio idove
pored Celana, koji je umro od mrnje, lea uz lea dodiruju
se zavazda.
Kad danas u Francuskoj otvorite neku knjiga o Celineu,
uvijek ete nanovo itati kako ga se mora braniti od klevetnika; a knjige koje su napisali tobonji klevetnici trait ete uzalud. I primjeujemo ih upravo zbog toga to ih nema. Taj
izostanak nije zanemariv jer svi ga osjeaju, no mora da se
dogodilo neto ozbiljno kad svi o tome ute.
Diskusije koje su protekle godine oivjele u Njemakoj,
tekstovi Enzensbergera, Walsera, Straussa i Heinera Mllera,
mogu se svesti pod zajedniki nazivnik koji oznaujemo kao
nepostojanje neega, izostanak neega. Ono to izostaje jest
da se neki od navedenih njemakih naprednih filozofa s nekoliko jasnih, snanih i strastvenih rijei zalae za strance, azilante i izjasni protiv nacista. Kad su prole godine gorjele
kue, mislio sam kako je teko bilo biti Turin, Afrikanac ili
Rumunj u Njemakoj. Svi prilozi za diskusiju participirali su
na visokoj razini u saaljenju miljenja i bankovnih rauna i
masturbirali su s dosadom nad pojmom nacionalnog, planetarnog i molekularnog, a doseg im je bio manji od vjedra vode
kojim se gasio poar zapaljenih kua.
Ali, kao to smo rekli, izostanak, nepostojanje se takoer
rasauje, i tamo gdje je Njemaka nekad imala prisilno iseljene ili likvidirane intelektualce koji su svoje zvanje, novac i
ivot stavili na kocku branei temeljna naela ovjeanstva,
zjapi rupa. Mrtvi nisu tako glasni kao ivi, njihovi glasovi se
sporije razmnoavaju; neslueno bogat i snaan potencijal

387

njemakih mislilaca, koji su se oduprijeli faizmu, umirali,

skapavali od gladi, ubijali se poput Ernsta Tollera koji se u
New Yorku objesio o kvaku na vratima, poput Ernsta Weissa,
Alfreda Wolfensteina, Waltera Hasenclevera koji su prilikom
ulaska njemakih trupa u Francusku poinili samoubojstvo,
taj izgubljeni potencijal Nijemcima nedostaje.
Gotovo ve 150 godina, no u svakom sluaju od Nietzscheova duhovitog proglasa ili objave prokletstva, moralna
osuda najomiljenija je osveta duhovno siromanih nad onima
koji to nisu, a moral ima samo priuvno sjedalo u gledalitu
umjetnosti i u trenutku kad glasnim uzvikivanjima ometa
predstavu biva izbaen iz dvorane. No, on se ne da. Izbaci ga
se kroz vrata, on se vraa kroz prozor ili se provue kroz dimnjak. Moral je poput psa kojem smo dali nogu; to ee ga
nagazimo to on vraajui se glasnije cvili. I nae stoljee,
previe zabavljeno izgonom morala iz umjetnosti, neprestano
e nosom udarati o neizbjeno, uporno pitanje: kako stvari
stoje s moralnim vrijednostima umjetnosti i da li ih umjetnici istinski ive. Upravo to je kljuno pitanje kojim se bavi i
mui njemaka knjievnost od Lessinga, iji je odgovor bio
potvrdan, sve do I. i II. svjetskog rata, do pada Berlinskog zida.
Celineovi oboavatelji skrueno priznaju da je za vrijeme okupacije inio neoprostive stvari, ali mu istodobno oprataju i
daju odrijeenje, prelazei hitro na svetost njegovog vrhunskog
knjievnog djela. Henri Godard, izdava Celineovih sabranih
djela u Pleiade, pie za sve druge: Romani... posjeduju snagu i
unutarnju povezanost, kojima ni pamfleti ne mogu nauditi.
Moralno osuivanje njihovo tako malo moe nauditi Celineovom knjievnom postojanju, kao to malo ono moe izbrisati
moralnu osudu: ova dvojaka izvjesnost nas neprestano kida.
U stvarnosti nae razmiljanje bi moralo, bez obzira na
komoditet ovog sueljavanja koje u prometu knjiga donosi
dobit, odrediti Arhimedovu toku u kojoj se kriaju navodno
paralelne istine, mjesto na kojem se sukobljavaju, osporavaju,
meusobno vrijeaju i unitavaju: Poetski moral u umjetnosti, otrovidnost pjesnikova trpe zasljepljivanje i zamuivanje
predrasudom.
Predrasuda u razmiljanju uzronik je predrasude u
gledanju i vodi u estetsku propast. Celineov pogled otklizava
mimo ovjeka pripadnika druge rase i mimo ene pae. Kod
ena on gotovo uvijek zamjeuje samo stranjicu preko koje
se napinje tek uska suknja. One se pojavljuju u oporu kao to

388

se crnci pojavljuju u plemenu ili idovi i Arapi u skupinama.

Englezi su smjesa infantilnog i duhovnikog i najdrae im je
jebati odpozadi. Ali izvan dosega ovakvog maloumnog zatajivanja njegove moi zapaanja, kao i svi koji proizvode predrasude prikljuujui se time nijemoj veini, Celine stjee vrlo
irok krug publike. On poznaje svoje Francuze i uvlai ih u
ples prema glazbi koju dijeli s njima.
Predrasuda je veliki kri ovjeanstva, a umjetnost je
stavlja izvan snage: proces je to pri kojemu nam se zavrti u
glavi, pri kojemu nas okreu naglavu i tako dugo istresaju dok
nam sve pogrene, prostake, perfidne i cinine misli ne
ispadnu iz glave i depova poput krivotvorenih novia, kako
bi se u njima opet stvorilo malo prostora za svjee vjetrove
Svijeta, za ljubav i njenost, ljubaznost i sranost.
Da postoje ljudi vrhunskih umjetnikih nadarenosti a
misaono krajnje ogranieni, u knjievnosti se ini manje
vjerojatnim nego naprimjer u glazbi ili slikarstvu, no Celine je
iv dokaz ove tvrdnje. Celine je komiar, prepredeni stilistiar
prvoga reda, ist pripovjedaki talent, njegova sposobnost
oslikavanja, opisivanja, preuveliavanja, karikiranja neke
osobe ili dogaaja je zauujua i istinski plijeni; on je majstor umijea kojim od grude snijega pravi lavinu, njegovu
juhu ne jedemo licom, on nam nudi ispijanje izravno iz
lonca, kabla ili bave. No do vrutka njegovih ideja put nam
ostaje zatvoren.
Potvrdan odgovor na pitanje moe li rasist biti veliki
knjievnik, dalo je samo Celineovo djelo. Drugo je pitanje da
li bi bilo bolje da se nikad nije rodio. Celineovo miljenje
izdie ga jedva za milimetar iznad francuskog malograanina
koji ne podnosi ni Arape ni Crnce, ni Engleze ni Amerikance,
ni idove ni Kineze, nikoga i nita osim sebe sama i svojega
sira. Celineu su samo Francuzi dobroga srca, makar malo i otupavjeli od loih utjecaja i puno alkohola. Svakom reenicom
zapravo, onom koja poinje s Nijemci, Englezi, idovi,
Rusi, i svakim iskazom o karakternim osobinama jednoga
naroda, Celine odailje u svijet jednu la; on negira pojedinca. On iskljuuje sve to nije u seriji. On likvidira ovjeka,
najprije milju a potom i djelom.
Celine je umro 1. srpnja 1961. Njegova ena Lucette dala
je na nadgrobni spomenik ugravirati sliku njegova jedrenjaka.
Stojimo pred time pokuavajui dokuiti kako je ovjek obdaren

389

najljepim darovima bio sposoban poiniti neizmjerno

sramotna djela i niskosti. Gajio je snanu ljubav prema prijateljima, bolesnima, starima, zatoenicima, ivotinjama. Njegova njenost prema patnicima u svemiru je gotovo bezgranina. Bezgranina bila je samo njegova mrnja.
No, je li teret na manjem jedrenjaku kojim brodimo, druge vrste? Ne slii li na razum zaraen predrasudama stranjici, sve debljoj i ljenijoj, stranjici koja ie jastuke sve meke i
meke, kako bi se u njih svalila. Nudi li netko od nas ovom
Svijetu vie ljubavi nego mrnje?

390

Manfred Riedel

OD NIETZSCHEA DO HITLERA?

S njemakog prevela
Mira orevi

Izmeu unutranje i vanjske emigracije:

Martin Heideger i Karl Lwith, Max Horkheimer i Karl Jaspers

Nietzsche filozof za sve one koji djeluju nacionalsocijalistiki: to je ideja vodilja koju slijedi Baeumlerova interpretacija
njegove filozofije u svjetlu fenomena volje za mo. Toj ideji
priklanja se povremeno i Martin Heidegger, koji je jo sredinom tridesetih godina upotrijebio Baeumlerovu formulaciju
da su Mussolini i Hitler, obojica ljudi koji su zaeli pokret protiv nihilizma, na razliite naine uili od Nietzschea; distancirajui se, meutim, od ovoga dodatkom: Nietzscheov metafiziki domen tada zapravo jo nije bio doao do izraaja.1
Heidegger nije uspio u pokuaju da njegovo miljenje dobije
znaajniji odjek: ono je dospjelo samo do Baeumlera i njegovog istomiljenika Ernsta Kriecka2, a zatim i do weimarskog
Arhiva Friedrich Nietzsche - prema kojem je Heidegger, kao
lan naunog savjeta, imao odreene obaveze u sklopu
objavljivanja Nietzscheovih sabranih djela.
Heideggerova saradnja - da pomenemo samo to - od samog poetka nije bila pod sretnom zvijezdom.3 Pritom je
Richard Oehler, zahvaljujui Kriecku i njegovim pristalicama,
preuzeo osudu Heideggerovog najznaajnijeg djela Bitak i
vrijeme (1927) kao jevrejske filozofije: sud koji je Heideggeru morao biti poznat.4 A on svojevremeno nije ni skrivao
svoje neprihvatanje weimarskih spletkarenja. Tako se Heidegger odluno usprotivio gradnji dvorane s Nietzscheovim
imenom (Nietzsche-Halle) koju je finansirao sam Hitler, a
koja se nalazila neposredno pored Vile Silberblick, dok sveanosti povodom njenog otvaranja 1937. godine namjerno
nije prisustvovao. Groteskni nesrazmjer megalomanskih priloga i donacija za gradnju ove raskone dvorane i bijedne
svote predviene za ediciju Nietzscheovih djela Heidegger je
smatrao sramotnim i tim je povodom weimarskim roacima Nietzschea saoptio sljedee: Ne bih elio da ujem
komentar samog Nietzschea, kada bi bio suoen s graevinom
dvorane Nietzsche i stanjem izdanja svojih sabranih djela.5

Schelling. Vom Wesen

der menschlichen Freiheit
(1809), Freiburger Vorlesungen von Sommersemester 1936, Gesamtausgabe (= GA) Bd.42, ed.
Schler, Frankfurt/M.
1988, str.40 i dalje.

Usp. H. Ott, Martin

Heidegger. Unterwegs zu
einer Biographie.
Frankfurt/New York 1988,
str.188 i 241 i dalje.

To e se tek vidjeti iz
studije M. Heinz(a)
/Th.Kiesel(a), Heideggers
Beziehung zum NietzscheArchiv im Dritten Reich, u:
Annherung an Martin
Heidegger, Festschrift fur
Hugo Ott zum 65.
Geburtstag, ed. Hermann
Schfer, Frankfurt/New
York 1996, str.103-136.

Pismo upueno Richardu

Oehleru od 25. novembra
1937. Isto str. 111 i dalje.

Izvor ovog citata je izdava Vitorio Klostermann,

naklonjen Heideggeru i
njegovoj koli, koji je ovu
primjedbu pomenuo u
jednom svom pismu,
upuenom Walteru F.
Otto(u) od 22. novembra
1935. Isto str. 108.

391

6
Nietzsche. Der Wille zur
Macht als Kunst (1936/37),
GA Sv. 43, ed.
B.Heimbchel,
Frankfurt/M.1985, str. 275
i dalje. O istorijskom
kontekstu Heideggerovog
predavanja o Nietzscheu
usp. W. Ries, Grundzge
des Nietzsche Verstndnisses in der
Deutung seiner
Philosophie. Zur
Geschichte der NietzscheLiteratur in Deutschland
(1932-1936). Phil. Diss.
Heidelberg 1967.

392

Ovaj stav bio je u skladu s Heideggerovom kritikom Baeumlerove predstave o Nietzscheu, te s njegovim ambicioznim
pokuajem da Nietzscheovu prasliku sauva od njenog izopaavanja od strane oficijelne partijske ideologije. U tome
Heideggerov pokuaj nije ostao bez uspjeha. Paktu koji je
Baeumler sklopio izmeu Nietzschea i nacionalno-socijalistikog masovnog pokreta suprotstavio se lozinkom: Nietzsche je ono, to zapravo jeste, prije svega i jo zadugo za one
malobrojne, koji su svojim miljenjem na strani filozofije i
samo filozofije, dok sve ostalo nema s njim nikakve veze, ma
kako ponekad izgledalo da on ostavlja mogunost da se iz njegovog djela iitavaju podstrekake misli i da se pomou njegovih poruka neko ponaa bahato.6 Malobrojni su oni, kojima miljenje ini zadovoljstvo i nita vie. Zato se oni i ne
mogu zadovoljiti izjavom da su Nietzscheova osnovna uenja
meusobno protivurjena. Oni koji jo od Hegelovog vremena zaista umiju da misle, dobro znaju da protivurjeje ne
dokazuje nita protiv istine nekog filozofskog stava, ve je
ono, naprotiv, dokaz u prilog te istine. Kada bi neprestano
vraanje i volja za mo bili u raskoraku, onda bi protivurjeje
moda bilo upravo izazov, misliti najteu od svih misli
misao o vraanju istog umjesto bjeati u drugu konstataciju
da je to Nietzscheova religiozna zabluda. I ako poemo od
pretpostavke da je rije o nesavladivom protivurjeju, koje
prisiljava na opredjeljenje neprestano vraanje ili volja za
mo onda po Heideggeru jo uvijek preostaje pitanje zato
se mnogi opredjeljuju protiv Nietzscheovog uenja o vraanju
a za uenje o volji za mo.
Tvorac nacionalsocijalistike slike o Nietzscheu javni glasnogovornik veine: to je Heideggerova karakterizacija saputnika iz
1933. u njegovom prvom predavanju o Nietzscheu, odranom
u Freiburgu (1936/37). Baeumlerova razmiljanja o odnosu
oba ova uenja ne dopiru, prema Heideggeru, ni sa koje strane
u domen iskonskog filozofskog promiljanja. Ona se motiviu
jedino time da se uenje o neprestanom vraanju ne uklapa u
Baeumlerovo vienje volje za mo, u onaj pouak o temeljnoj
mogunosti (= mo, dynamis, potentia) povijesno omeenog
bivstvovanja, koju Baeumler uprkos tome to govori o
metafizici ne shvata metafiziki, na osnovu skrivenog bia
vremena, ve je podreuje aktualnim svakodnevnim zahtjevima politike i tumai u skladu s aktualnim trenutkom: Nietzscheovo uenje o neprestanom vaanju ne uklapa se po

Baeumleru u njegovu politiku, ili mu se bar ini da mu ono ne

odgovara. Prema tome je ovo uenje za Nietzscheov sistem
bez znaaja.7 Heidegger eli da kae, i on to govori upravo u
trenutku kada je galama oko Nietzschea kao revolucionarnog prethodnika Hitlera dostigla svoj vrhunac, da Baeumlerovo tumaenje Nietzschea zapravo i nije tumaenje ve
politiko opredjeljenje, koje za razumijevanje temeljnog
uenja ovog filozofa ostaje bez znaaja.
injenica da su Heideggerova predavanja o Nietzscheu u
razdoblju izmeu 1936. i 1940. po sudu Georga Pichta, jednog
od njegovih tadanjih studenata, najznaajniji dokument
duhovnog otpora nacionalsocijalizmu8 nai e svoju potvrdu, ukoliko se dublje pozabavimo misaonim polazitem
Heideggerove filozofije.
Po javnim i oficijelnim shvatanjima, po tome kako Heidegger prosuuje nakaradnosti nacionalsocijalistike predstave
o Nietzscheu, ovaj filozof slovi kao revolucionar koji negira,
razara i najavljuje unitenje; i sve to nije samo uloga koju
on igra, ve najsutastvenija nunost njegovog doba: primjereno slici u kojoj se ono ogleda. Ali bie revolucionara
se ne sastoji u preokretanju svih stvari, koje on rui u vremenu, ve u tome da upravo preokretanjem otkriva ono bitno i sutinsko, a u filozofiji su to uvijek ona malobrojna velika pitanja9. Kad do njih stigne na vrhuncu posmatranja
onda revolucionar-filozof vie ne tei za voljom za mo. On
preispituje bitak i razmatra na taj nain najteu misao.
Osim toga, on ne djeluje, ve misli sutinu bitka, dakle volje
za mo kao neprestanog vraanja10. U pogledu Nietzschea, za
Heideggera to znai, globalno i sutinski shvaeno sljedee:
Nietzsche posmatra vrijeme u znaku vjenosti, i zato ga on ne
vidi kao zaustavljen sadanji trenutak (sada) ili kao niz
trenutaka sadanjosti koji se kreu u smjeru beskraja, ve kao
sadanjost koja se odraava u samoj sebi. On misli skrivenu
sutinu vremena u njegovoj zakonitosti ili pak unaprijed nazire
suprotnosti izmeu sada i vjenosti (sadrane) u trenutku. Jer
nazirati sutinu bitka na osnovu volje za mo na jednoj strani
i neprestanog vraanja na drugoj, to gledanje unaprijed zahtijeva i ostvaruje sveukupno filozofsko posmatranje (contemplatio), koje to ime zasluuje. Misliti bitak, volju za mo, kao
neprestano vraanje kako to Heidegger izraava samo njemu
svojstvenim, kroz razgovor s Nietzscheom skovanim jezikom,
misliti najteu misao filozofije znai misliti bitak kao vrijeme.

Der Wille zur Macht als

Kunst, isto, str. 25 i dalje.

Usp. G.Picht, Nietzsche,

Stuttgart 1988, str. 152,
koji s pravom primjeuje,
da je sramotni znak za
stanje duhovnog potenja
u naem vremenu to to o
Heideggerovim politikim
promaajima izlazi pamflet
za pamfletom, dok niko ne
nalazi za vrijedno da bar
jednom rijeju pomene ta
ta predavanja znae kao
dokument njemake povijesti onog vremena. (isto.)

Der Wille zur Macht als

Kunst, isto str.22.

10

Isto, str. 22 i dalje.

393

11

Isto, str. 23.

12
Nietzsches
metaphysische
Grundstellung im
abendlendischen Denken.
Die ewige Wiederkehr
des Gleichen, GA Bd.44,
ed. M. Heinz, Frankfurt/M.
1986, str.145.
13
Nietzsches
metaphysische
Grundstellung, isto,
str. 103.

394

Nietzsche je mislio ovu misao, ali on je jo nije mislio kao

pitanje bitka i vremena.11
Na ovoj postavci je Heidegger insistirao u svim svojim
predavanjima o Nietzscheu, odranim tokom zimskog semestra 1944/45. u Freiburgu. Svakako: on ju je (tokom vremena)
diferencirao. I on je obje postavke Nietzscheove najtee
misli o sutini bitka dopunio treom: onom o prevrednovanju svih vrijednosti, to nasuprot interpretaciji vrijednosti putem linearnog kransko-novovjekovnog povijesnog
miljenja nuno dovodi do ciklikog shvatanja vremena, to
vrijeme kojem stremimo (Zeit im Ziel) poistovjeuje s vrijednosnim pojmovima dobrog, visoko razvijenog, savrenog
ovjeanstva. U jedinstvenoj velikoj misaonoj konfrontaciji s
Baeumlerovom jednostranom slikom o Nietzscheu Heidegger je u ogledalu uenja o vraanju ispravio politiziranu,
nakaradnu predstavu o Nietzscheu, te ukinuo filozofsko
pitanje o Nietzscheu u odnosu na veinu (narod, rasu,
klasu) i usmjerio ga tamo odakle ono polazi: na trenutna
iskustva ovjeka, koji je tu u vremenski uslovljenoj izolaciji.
Nietzsche svakoga oslovljava sa: ti svakoga ukoliko on to
jest i ukoliko se sam takvim smatra. Znaenje misli upuuje na
taj nain na sopstveno bivstvovanje. U tome i iz toga bi trebalo da se odredi ta jeste i ta e biti, jer je ono to postaje
samo ono to se vraa, to je ve jednom u mom ivotu
bilo.12 Po Heideggerovom miljenju a ono je u odnosu na
Baeumlerovo shvatanje Nietzschea kao politiara potpuno
suprotno misao o vraanju odnosi se na bivstvujue u cjelini, a istovremeno i na trenutno bivstvovanje ovjeka, koji tu
misao misli; ta vie, ona e se morati misliti prije svega i u
potpunosti polazei od ovjeka.13 Nije narod ili klasa i rasa,
ve je pojedinac taj koji u misaonoj konfrontaciji s vremenom
pokuava da ovlada samim sobom.
S ovog stanovita se uz pomo Heideggera mogu shvatiti
neki do danas neshvaeni ali ne i prevazieni uvidi u reljefni
karakter Nietzscheove filozofije. Ono to Nietzsche naziva
posljednjim inom do kojeg silazimo je ona ispod povrine svih pojava smjetena, pokretaka volja za mo. Ali ona
je ista samo s osnovnom povrinom reljefa, iz kojeg se u
misaonoj borbi protiv vremena izdie misao o moi, a svoj
karakteristian izraz ona istovremeno dobiva usmjeravajui se
na trenutak. Tu nije rije o prirodnoj pojavi, ve o tome da se
putem reljefne umjetnosti razdvoje razliite pozicije misli u

odnosu na temelj, te da se svekolika misaona figuracija kako

u svojoj uzlaznoj tako i u svojoj silaznoj liniji podigne na
odgovarajui nivo. Umjesto da bude samo jedan stepen razvoja sa sopstvenim profilom, svaka temeljna pozicija obuhvata
cjelinu filozofije, i u svakoj od njih su integrisane obje, ali uvijek na drugaiji nain po svojoj unutranjoj konstituciji i u
razliitim naslagama sredine koja joj daje konani oblik.14
Na osnovu ovih zapaanja Heidegger je u svom posljednjem predavanju o Nietzscheu u predveerje Drugog svjetskog
rata zakljuio15 da se tok Nietscheovog miljenja u svojim
osnovnim crtama ne moe spoznati iz knjige koja je u
Nietzscheovom Arhivu nastala kao kompilacija pod naslovom
Volja za mo; to je injenino stanje koje pred istraivae
prije svega postavlja zadatak da nanovo oblikuju Nietzscheovu zaostavtinu. Heidegger u tome vidi zadatak koji ima duhovnu i povijesnu teinu, koja postoji i ako je niko u Njemakoj i ne sluti, i koja uprkos ogromnom broju knjiga o
Nietzscheu nikada nee nestati ve e vjerovatno pasti jo
dublje u sfere skrivenog, gdje joj je i mjesto.16
Nietzschea, sakrivenog u vremenu, pokuao je nekoliko
godina ranije dozvati u sjeanje Karl Jaspers, Heideggerov
savremenik iz perioda izmeu 1920. i 1932. Nastala u istorijskom trenutku nakon Hitlerovog preuzimanja vlasti,
Jaspersova je knjiga o Nietzscheu imala za cilj da predmetom
svog miljenja uperenog protiv nacionalsocijalista istovremeno dozove misaoni svijet onoga koga su oni proglasili svojim filozofom.17 U knjizi se meutim malo od toga primjeuje. Ona ne otkriva osjeaj za ljudsku dramu oko Nietzschea.
Za njegov narueni odnos prema sestri, koji po Jaspersu
uprkos svim optereenjima ostaje neokrnjen, zato to se
navodno bliskost krvi i sjeanje koje see duboko u djetinjstvo dokazuju ne samo kao nesavladivo ve i kao dragocjeno,
ljudski nezamjenjivo blago18. I nikakav trag ne dopire u
Jaspersovim misaonim tokovima do aktuelizacije Nietzscheove ivotne drame na putu prema Weimaru, do problematike
Arhiva Friedrich Nietzsche, koji je upravo osnovala Elisabeth
Frster Nietzsche, ve naprotiv! Njena briga je po Jaspersu
korisna i za budua pokoljenja. Samo zato to je sestra
sauvala sve rukopise i to je nakon izbijanja njegove duevne
bolesti skupljala i uvala i zaostale rukopise, koji su se u ono
vrijeme jo svakom inili prilino beznaajni, mogue je na
osnovu dokumenata spoznati itavog Nietzschea.19

14

Usp. Nietzsches Lehre

vom Willen zur Macht als
Erkenntnis, GA Bd.47, ed.
E.Hanser, Frankfut/M.
1989, str.19. Iako
Heidegger ne govori o
reljefnom karakteru
Nietzscheovog miljenja,
on se vremenom sve vie
na njega orijentisao.
Bilo bi dobro uporediti
nagovjeteno ali ne i
odrano predavanje o
Nietzscheovoj metafizici
(1941/42) GA Bd. 50, ed.
P.Jaeger, Frankfurt/M.
1990, str.5 i dalje.

15

Nietzsches Lehre vom

Willen zur Macht als
Erkenntnis, isto, str.19.

16

Isto.

17

Nietzsche. Einfhrung in
das Verstndnis seines
Philosophierens,
Berlin/Leipzig 1936,
Vorwort (Predgovor) za
drugo izdanje, Berlin 1946.

18

Isto, str.80.

19
Isto, str. 80. Izvjesnu
slutnju o filolokoj problematici otkriva jedino
Jaspersov dodatak: To e
dodue u punom opsegu
otkriti tek budua publikacija. (str.80 i dalje)

395

20

Tako Heidegger u svojoj

kritici Jaspersa u okviru
prvog predavanja o
Nietzscheu, GA Sv. 43,
str. 269
21

K. Lwith, Nietzsches
Philosophie der ewigen
Wiederkunft des Gleichen,
Berlin 1935. Usp.
Predgovor za drugo
izdanje, Stuttgart 1956, kao
i biljeku 21 uz Dodatak
(Anhang), U: Smtliche
Schriften, Sv.6, Stuttgart
1987, stsr.363.
22
Mein Leben in
Deutschland vor und nach
1933. Ein Bericht (1940),
Frankfurt /M. 1989, str.79

23

Isto.

24

Nietzsche, der Philosoph

unserer Zeit (1934). U:
Smtliche Schriften, Sv. 6,
Stuttgart 1987.

396

Jaspers ne uvodi itaoca Treeg rajha u Nietzscheovu

filozofiju, kao to to ini Heidegger, ve u njegovo filozofiranje, to se tumai kao egzistencijalna dijalektika u smislu
procesualnog samosavladavanja protivurjenosti. Kad Jaspers
kae da je uenje o vjeitom vraanju za Nietzschea od presudnog znaaja, on istovremeno ukazuje da je ono i za njega
bilo upitno. Iz ega onda Jaspers zakljuuje, kako za sebe tako
za itaoca, da se cjelovitost njegove filozofije ne moe uzeti
ozbiljno, ve da to uenje moe biti relevantno jedino kao
svjedoanstvo o Nietzscheovoj linosti; umjesto da se pita
zato je ono za Nietzschea moralo biti upitno i ta se u njemu
zapravo trai, ukratko: Nije li moda to uenje nae, a to
znai pitanje zapadnjakog bivstvovanja i nae budunosti.20
U zanemarivanju ovih pitanja Karl Jaspers se dodiruje s
Alfredom Baeumlerom, koga on uostalom uopte ne pominje.
Iz razumljivog razloga, jer inae ova knjiga u uslovima
nacistike diktature ne bi mogla biti objavljena ba kao ni K.
Lwithovo tumaenje Nietzschea sa stanovita vjeitog
vraanja istog.21 Lwith, koji je 1934 morao emigrirati iz
rasistikih razloga, za temu svog oprotajnog predavanja u
Marburgu izabrao je Nietzscheovu filozofiju, zato to mu se
ona uinila kao kamen kunje za vrijeme, koje je pomou nje
i na njenom primjeru pokuao protumaiti. On je htio da svojim sluaocima u SA- i SS-uniformama objasni da je Nietzsche
pretea njemake sadanjosti i istovremeno njena najotrija
negacija, nacionalsocijalista i kulturnih boljevista - zavisno
kako ga okrenemo.22 Lwith se nije priklanjao ni jednoj ni
drugoj strani. Prije bi se reklo da se u trenutku prisilnog rastanka od nekadanje zemlje pjesnika i mislilaca, koja je u
skladu s vremenom i neprimjerenom upotrebom politiki
zloupotrebljavala Nietzscheovo ime, pozivao na filozofski autentino miljenje samog vremena, kako bi njegovu sutinu
sauvao i za miljenje vjenosti.23
Prema pomenutom mjerilu Nietzscheove filozofije, i
Lwith se obraunava s nacionalsocijalistikim banaliziranjem Nietzschea u jednom predavanju na Svjetskom kongresu filozofije u Pragu (1934). On Nietzschea tumai kao mislioca jednog istinski aktuelnog vremena, koje se ne odnosi ni na
njegovo vlastito, vrijeme kojim dominiraju Bismarck i
Wagner, niti pak na nae sluajno danas vrijeme Hitlera.
Ono to je on vidio kao oprobani pronalaza modernosti i kao
novi glasnik najstarijeg uenja, to je vieno na duge staze.24

Ovu dalekovidost preko i izmeu vremenskih razdoblja sve do

antike skrauje Baeumler sebi i svojim sljedbenicima, prilagoavajui se tendencama vlastitog vremena. Ove su podignute na nivo jedinog relevantnog mjerila za razumijevanje
Nietzscheove filozofske namjere, bez ikakvog obzira prema
njegovoj izrazito aforistikoj formi prikazivanja, zbog ega
Baeumler Nietzscheovu filozofiju preobraava u poizvoljni
izbor stavova primjerenih vremenu. A zapravo svaki aforizam, i na tu tezu se upravo svodi Lwithov obraun, odvaja
ono to je vremenom odreeno od onog to je svevremeno, da
bi se zatim meusobno povezali stavovi koji razdvajaju i na taj
nain ukazalo na ono to je svevremeno. Forma njegove filozofije je ta koja aforistiki zaotrava stav o protivurjeju i time
korak po korak dokazuje njegovu istinitost.
Lwith to pokazuje na primjeru razdvojenog u Nietzscheovim kasnim ispovjestima: da tek s njim, tim posljednjim
antipolitinim Nijemcem, koji je u veoj mjeri Nijemac od
obinog stanovnika Rajha u Bismarckovoj milosti, a koji
rat duha objedinjuje s velikom politikom. ini se kao da su
ove dvije stvari u odnosu protivrjeja i da predstavljaju jednu
te istu misao u aforistiki zaotrenoj formi. Jer samo zato to
Nietzsche u svojoj filozofiji zastupa misao o jednoj zaista
velikoj, a to znai: evropskoj politici, on i sebe u odnosu
prema aktuelnoj politici Rajha moe oznaiti kao posljednjeg
antipolitinog Nijemca i rei kako bi se prije svega moralo prevazii bijedno trabunjanje o politici i samoivosti naroda, a da
bi se ono uope moglo razumjeti.25
U vezi s ovim Lwith na kraju poduzima eksperiment u
suprotnom pravcu, povezujui aforizme, na koje se pozivaju
nacionalsocijalistiki krivotvoritelji, u jedinstveni tok misli,
koji karakterie istinitost miljenja u protivurjenostima:
Nietzsche govori o burnim, dramatinim ratovima meu
narodima i o tome kako su rat i hrabrost postigli vie velikih
stvari na svijetu nego to je to uinila ljubav prema blinjem
ali on kae i ovo: najvei dogaaji nisu nai najbuniji ve
nai najtii asovi. On se bori protiv liberalistikog duha
slobodne tampe ali i protiv svakog dogmatski fiksiranog
partijskog znanja; ve sama predstava o tome da pripada nekoj
partiji, pa ak i ako bi to bila njegova vlastita, izaziva gaenje.
On vjeruje u povremenu nunost povratka barbarstvu i u
maskuliniranje Evrope, pa za to ak stvara termin plava betija
(die blonde Bestie) ali on istovremeno na sarkastian

25

Isto, str. 391.

397

26

Isto, str. 392.

27

Recenzija knjige Karla

Jaspersa, Nietzsche.
Einfhrung in das
Verstndnis seines
Philosophierens.
U: Zeitschrift fr
Sozialforschung 6 (1937)
str. 405 i dalje.
28

Biljeke uz Jaspersovu
knjigu Nietzsche (1937).
U: M.Horkheimer,
Gesammelte Schriften,
Sv. 4, Frankfurt/M. 1988,
str. 227.

398

nain i Wagnerove pseudogermanske junake karakterie kao

skandinavska udovita koja impresioniraju ulnou. On
govori u prilog rasistikog odgoja ali i osuuje lano samodivljenje u antisemitskom rasnom ludilu.26
Dok se Lwith kao njemaki emigrant, ne dobrovoljno,
odrie prava da u dodatku svoje knjige objavi kritiku
Baeumlerovih tumaenja, Jaspers ak nije ni pokuao da se
pozabavi nacionalsocijalistikom interpretacijom Nietzschea.
Iako i on ita Nietzschea na Lwithov nain i teite posmatranja pomjera s uenja o volji za mo na uenje o vraanju,
Jaspersu ne uspijeva da shvati znaaj ovog uenja kao filozofskog pitanja naprosto zato to u osnovi ne vjeruje niti u istinski sadraj filozofije niti u ideal filozofa kakav je bio Nietzsche.
Naboj u njegovoj filozofiji je, ini se, kod Jaspersa, da citiramo
Lwitha izblijedio i zapreten u umjetniki sazdanu mreu
bezbojnih pojmova, lien svoje povijesne istine i djelotvornosti: monolog na grobu Nietzscheovih sabranih djela, a ne
produktivna konfrontacija s njim.27 Jaspersu je uspjelo, tako
je to u amerikom egzilu vidio frankfurtski sociolog i filozof
Max Horkheimer i to se shvatanje uglavnom poklapa s Heideggerovim i Lwithovim, da prikae Nietzschea, a da ga ne
pohvali, a da pritom ni sebe nije morao ni na to prisiljavati:
Njegov uljudan jezik svjedoi o njegovom porijeklu iz liberalistike ideologije a time i o tome da se u njegovom mediju
gube sve protivurjenosti.28
Horkheimerove Biljeke uz Jaspersovog Nietzschea
objavljene su kao dopuna Lwithovoj recenziji Jaspersa u
asopisu za socijalna istraivanja(1937). One zakljuuju
ono to je Lwith usput nagovijestio: da u Jaspersovoj knjizi
nema traga Nietzscheove aktualnosti. Neka nam bude doputeno da izlaganje o nacionalsocijalistikom banaliziranju
Nietzschea zavrimo opaskama na neke reakcije koje je Jaspersova utnja o ovim okolnostima izazvala u redovima njemakih emigranata u Americi. Onaj ije miljenje ovdje
takoe moramo uti je, pored Maxa Horkheimera i Karla
Lwitha, i Theodor W. Adorno. Njegova kritika Jaspersovog
zatakavanja protivurjeja u Nietscheovom temeljnom uenju
o drutvu svog vremena pogaa, dodue neizgovorena, ali
time misaono ee, sam centar banaliziranja. Ona se odnosi
na neodrivost prilagoavanja ideje o nadovjeku faistikoj
ideologiji o ovjeku despotu (Herrenmensch), a osim toga i na
temeljno pitanje kritike teorije: Zato je navodno

Nietzsche, da citiramo kasnog Horkheimera, vjerovatno

znaajniji mislilac od Marxsa.29
Horkheimerov stav prema Nietzscheu proizlazi iz njegovog podsvjesnog priklanjanja liku pravednog ovjeka u mesijanskom nieanizmu na prelazu stoljea. Na jednoj strani on
u Nietzscheovom smislu za pravednost, za neovisnost koja
dolazi do izraaja u njegovoj filozofiji, te u slobodi od ropskih
ideolokih snaga vidi jedan od korijena Nietzscheovog autentinog miljenja.30
Na drugoj strani on, po miljenju Horkheimera, u svojoj
psiholoki motiviranoj kritici tih istih snaga u ime intelektualnog potenja zaobilazi drutveno porijeklo duhovne
dekadencije, kao i put koji iz ove vodi, zbog ega je Nietzscheova sudbina da ostane neotkriven i zloupotrebljen, zapravo
nunost.31 Ipak je Nietzsche za Horkheimera jedan od prvih
mislilaca, koji je predvidio ljudski i drutveni debakl, kojim
je poeo uspon Njemake u svjetsku silu i zato ga nepravedno
smatraju pukim prethodnikom nacizma.32
Za hegelijanski inspirisane sociologe i filozofe Nietzsche
je temeljito ispitao objektivni duh vremena. Njemu se
psihika konstitucija prusko-njemakog graanstva s njenim
mazohistikim crtama u odnosu na zemaljske mogunosti
ovjeka, o kojoj je, onako kako to samo utopista moe, sudio
kao o pretjeranoj, inila nepodnoljivom. I tako je on,
oigledno sadistiki, izgovorio istinu graanskog reda: da niko
nema pravo na bivstvovanje niti na rad niti na sreu i
da poloaj ovjeka principijelno nije nita drugaiji od poloaja najnieg crva. Nietzsche se meutim, kako to, suprotstavljajui se barbarskim konsekvencama faistike interpretacije
ovog stava, kae Horkheimer, nije zadrao na tome. A jo je
manja mogunost da bi on pribjeite potraio u malograanskim kvazi-zadovoljstvima vremena, u patriotizmu, kultu germanstva i antisemitizmu. Njegovo miljenje je naprotiv usmjereno na budunost, u kojoj se sve snanijim savladavanjem
prirode oslobaaju nebrojeni ljudski potencijali, a ideal nadovjeka upravo oznaava to stanje. Jer iza prividno neljudskih formulacija ovog uenja ne stoji Nietzscheovo slaganje
s vladajuim barbarizmom, ve mrnja prema strpljivom, poniznom, sa sadanjou izmirenom, pasivnom i konformistikom karakteru33.
Njegova teorija o tome kako se nadovjek moe odgojiti, te naivne eugenike i druge socijalnopolitike mjere,

29

Intervju u asopisu
Spiegel od 8. septembra
1969, god. 37., str.164.
Usp. P. Ptz, Nietzsche im
Lichte der kritischen
Theorie. U: NietzscheStudien 3 (1974); nadalje
R. Maurer, Nietzsche und
die kritische Theorie, isto
10/11 (1981/82).

30

Biljeke uz Jaspersovu
knjigu Nietzsche, isto
str. 235.
31

Zum Problem der

Wahrheit (1935). U:
Gesammelte Schriften,
Sv. 3, Frankfurt/M. 1988,
str. 323.

32

Deutschlands
Erneuerung nach dem
Krieg. Memorandum
(1943). U: Gesammelte
Schriften, sv. 12,
Frankfurt/M. 1985, str.189.

33

Bemerkungen zu Jaspers
Nietzsche. U: Zeitschrift
fr Sozialforschung, God.
1937, str. 407-414.

399

34

Pismo Carlu Fuchsu

od 14. aprila 1888. KSB 8,
str. 249.
35

Protokoli iz diskusija
Instituta za socijalna
istraivanja. O referatu
Ludwiga Marcusea o
Odnosu izmeu nude i
kulture kod Nietzschea
(14. juli 1942). U: M.
Horkheimer, Gesammelte
Schriften, Sv.12,
Frankfurt/M. 1985, str.
563-570. Osnovne teze
ovog referata ine mi se
utoliko znaajne, da ih ja
za itaoce na ovom mjestu
zapisujem. Prema miljenju Ludwiga Marcusea ono
novo specifino
nieovsko pojavljuje se
tek u kasnom djelu
Nietzschea i to uenjem o
nadovjeku.
U nadovjeku nalaze
svoje mjesto sve utopije
povijesti: Besjeda na Svetoj
gori (Besjeda Hristova) kao
i besklasno drutvo.
Ja vidim neto uzvienije i
humanije nadamnom nego
to sam sam; pomozite mi
svi da to postignem, kao to
u ja svakome pomoi, ko
spoznaje isto i zbog istog
pati: da se na taj nain
konano ponovo rodi ovjek,
koji e se osjeati ispunjen i
beskonaan u spoznaji i
ljubavi, u gledanju i moi, i
da on u svoj toj punoi bude
integrisan u prirodu kao sudija i mjerilo stvari. Nakon
ovog kritikog tumaenja
Nietzschea Marcuse priznaje da ga s Nietzscheom
osim njegovog kritikog
djela to razara povezuje
enja. Njeno mu je
ispunjenje upitno. Nama

400

meu kojima i mijeanje rasa svakako igra posebnu ulogu, po

Horkheimerovom miljenju jesu cijena koju je Nietzsche
morao da plati za dobrovoljno izabranu poziciju samotnjaka.
A zapravo: bilo je pisano pravilo ivotne forme otmjenog,
njegova sudbina, da u oskudnim vremenima bude samo filozof i da ivi po strani.34 Uprkos tome je Nietzsche znao da
e biti mnogo nadljudi ili da nee biti ni jednog i da se
svekolika ljudska ljubav i dobrota razvija samo iz ovjekove
enje da premai samog sebe. Ali ovo znanje nije fiksirano na
jednu rasu ili drutvenu klasu, ve je izraz Nietzscheove utopijske svijesti, koja je patila zbog povijesno stvorenog ovjeka
gomile. I jedina ideja koja je nadovjeka iz jedne nezamislive,
samoj sebi protivurjene utopije, mogla pretvoriti u supstancijalni povijesni cilj, ideja uspostavljanja lika pravednog ovjeka u Marxovoj viziji besklasnog drutva, je ona koju su,
kako kae Horkheimer, pokvarili upravo njeni nosioci.
Nietzsche nije poznavao Marxa, ve samo onovremenu socijaldemokratiju, i o njoj je sudio prilino kompetentno.
Po rijeima Horkheimerovog istomiljenika Theodora W.
Adorna, izreenim tokom jedne diskusije u krugu njegovih
amerikih saradnika Frankfurtskog instituta za socijalna
istraivanja u emigraciji, Nietzsche spada meu Bebelove
socijaldemokrate samo utoliko to na njihovom primjeru
imenuje stvari koje su zapravo ideologija.35 Kao to Marx u
svojoj kritici polazi od drutva, tako Nietzsche u njemu vidi
kulturni barbarizam, za koji daje jednako bespotednu dijagnozu. I u bespotednosti ove dijagnoze za obje zavaene
graanske partije, u tome se po Adornu sastoji njegova istina
da je itav sklop pojmova, kao to je praksa, organizacija i sl.
jo na Nietzscheovom stupnju razvoja pokazao lice koje tek
danas dolazi do pravog izraaja.36
Adorno ide jo jedan korak dalje. Dok Horkheimer
naelno ostaje pri svojoj opciji za besklasno drutvo i marksistiki vjeruje da je moe realizirati ukidanjem siromatva,
Adorno spoznaje da ovaj povijesni cilj moe postii i napredni kapitalizam. Zato on trai da se socijalistika misao formulie tako, to e se odbaciti njena praktino-organizatorska
veza s radnitvom. Da se ne bi izgubio u idejnoj borbi zavaenih graanskih partija, ovaj cilj mora ostati pritajen i lien
svakog pozivanja na njegovu politiku realizaciju. A onda kao
jedina istina pored ideje pravednog ovjeka i njegove enje
za pravednou ostaje ljubav: ne kao dopuna ve kao cjelina.

Za Adorna je to pojam i iskustvo solidarnosti sa ivotom, koji

se nepatvoreno iskazuju u umjetnikom djelu.
Umjetnost i nita drugo do umjetnost ta nieanska lozinka estetiki utemeljene kulture postaje mjerilo kritike teorije. Nietzsche, prema miljenju Adorna, koji je kasnije odbacio ovu spoznaju, ne prebacuje nedostatak ljubavi postojeem
drutvu ve njegovim kritiarima... Nietzscheovu tabuiziranu
nezainteresovanost za sva pitanja koja su u vezi s materijalnom egzistencijom prati itav niz negativnih momenata, ali
ona pokazuje da je on s vremenom postao svjestan da pojmu
totalne prakse neto nedostaje. U pozadini Nietzscheovog
uenja stoji kompleksno pitanje odnosa komunizma i anarhije u drugoj fazi razvoja. Otuda ozbiljnost kulture. Inae smo u
opasnosti da socijalizam pretvorimo u pragmatizam planetarnih razmjera.37
Ovi stavovi oznaavaju markacionu liniju izmeu marksista Instituta za socijalna istraivanja u amerikoj emigraciji i marksistikog kruga oko Georga Lukaa u moskovskoj
emigraciji. Prema Adornovim tumaenjima nieanske pozicije kritike teorije kulture mogli bi se kod Nietzschea oznaiti
oni elementi, na osnovu kojih njegova misao postaje istinita.
Jer on je navodno vidio da nije samo demokratija, ve da je i
socijalizam postao ideologija. Prema Adornu, Nietzsche je
opazio slabost posthegelijanskog programa ostvarenja filozofije, onaj u sutini nerijeeni problem, da pojam prakse sa
svoje strane nije dovoljan, kako bi se adekvatno odredila razlika izmeu barbarskog i ne-barbarskog svijeta. Upravo u injenici to on svoju filozofiju nije popratio nikakvim uputama, sadran je momenat njegove istine.38

preostaje da budemo hrabri,

ma ta iz toga proizalo. Ili
mojim rijeima: prepuni
sumnje a da bi se nadali.
Ali ima jedna ansa; jer i
enja se isto tako tvrdokorno odrala kao glad,
koja je donji pretinac
enje. I da li smo mi
danas, osim ove
neodreene maglovite
anse, neto izgubili?
Ne ba sve, jer raj se ne
nalazi tek na kraju, sve su
kulture anticipacije
utopije. Tako su bili mrtvi,
tako smo i mi, rani i
siuni sudionici onoga to e moda doi a moda
i nee.
Isto. Str. 564.
Na osnovu razliitih
reakcija uesnika u
diskusiji (Adorno,
Horkheimer, Herbert
Marcuse, Pollock, Gnther
Anders) na Marcuseove
teze o Nietzscheu mogla
bi se napisati mala povijest
kritike teorije u egzilu.
36

Isto.

37

Isto, str. 569 i dalje.

38

Isto, str. 568

401

PASO
PUTOVNICA
PACO
POTNI LIST

Hkan Bravinger

POGLED IZ I U
SAVREMENU
VEDSKU POEZIJU

Sa vedskog preveo:
Refik Liina

Hkan Bravinger

POGLED IZ I U SAVREMENU
VEDSKU POEZIJU
Poslednjih godina vedska pjesnika debata govori, vie
no o bilo emu drugom, upravo o njenom odsustvu, premda
su hrabri pokuaji uinjeni: divanilo se o marginalizaciji poezije (pitanje: kada poezija nije bila marginalizovana emu u
se kasnije vratiti), o smrti metafore (u isto jeziko-materijalistikom i novotrendovskom duhu, emu se takoe kanim
vratiti) i o sivoj zoni izmeu proze i poezije (o emu u vrlo
brzo govoriti). Da bi razumjeli sadanju situaciju, bilo bi vrijedno baciti jedan pogled unatrag kako bismo otkrili ta je to
to je poruzrokovalo aktuelno stanje. Dvije doista velike
epohe u vedskoj poeziji u zadnjem stoljeu bile su 40-te godine, sa potpunom pobjedom modernizma, i 80-te, kad se
javlja vie interesantnih pjesnika koji su traili nove pjesnike
puteve, nerijetko razbijajui jezik i gradei politiku pjesmu
na jedan sasvim novi nain. Uprkos tome nije lako nai zajedniki imenitelj za generaciju iz 80-tih, to je, s vremenom,
nesumnjivo ini i utemeljenijom i interesantnijom.
Tri pjesnika koja su izazvala najvie rasprava bili su Katarina Frostenson, Birgitta Lillpers i Ann Jderlund. Ova tri (enska) autora uspjela su natjerati vie kritiara (uglavnom mukih) da ih izjednae u jednoj najblae reeno bizarnoj, neshvatljivoj debati. To to su ih kritiari drali neshvatljivim
jedna je stvar, ali to da su ih izjednaili istinski je van pameti,
budui da one stvaraju sasvim razliitu vrstu poezije. Katarina
Frostenson, koja je 1992. primljena u vedsku akademiju nauka
kao najmlai lan u njenoj historiji, pie saetu ali zvunu
liriku uslonjenih slika; to je zahtjevna lirika koja pak nudi
iznenaenja za one koji minu pored teko savladivih kodova
u frazama rasprenim po papiru. Birgitta Lillpers, jednako
aktivna i kao romansijer, pie sa svoje strane specifinu formu
lirike prirode sa zaumnim slikama norlendskog kraja koji se
doivljava i snovidnim i okrutnim. Poezija Ann Jderlund
posjeduje intuitivnu dra koja djeluje na razliitim nivoima,
gdje se javljaju vieslojna sazvuja rima, polurima, ritma. Malo
je pjesnika koji su poput nje uticali na dolazee generacije.

Sa vedskog preveo:
Refik Liina

405

Ako podignemo pogled kako bismo uhvatili drugu polovinu 90-tih i ranih 2000-tih, bie nam jasno da je generacija
iz 80-tih dobila kako svoje nastavljae tako i svoje prevratnike.
Trend koji se tokom 90-tih inio najjasnijim bila je tenja
pjesnika da se priblie prozi. Sve vei broj njih istraivao je
liriku u prozi u knjigama koje su esto kruile oko jedne iste
teme, gradei jednu narativnu mreu. Nita, dakle, unikatno,
radi se o samostalnoj formi koja odavno postoji i moe se
smatrati prethodnicom savremenog romana, ali to da se upravo ta forma iznova otkriva i razvija od brojnih mladih pjesnika dovelo je mnoge u zabunu. To se deava u isto vrijeme kad
mnogi mladi prozaisti piu sve krae romane sa snanim poetskim nabojem. Nanovo su kritiari buno zakukali. Jesmo li
dobili liriku koja prelazi u prozu i prozu koja prelazi u liriku?
Umjesto uenja trebalo je poranije otkriti da se lirika oslobaa estokih formalnih eksperimenata iz osamdesetih kako
bi pronala nove puteve. Isto je vailo za prozu. Bilo bi zanimljivo dodati kako su neki od najinteresantnijih romana
zadnjih godina imali poetsko izvorite. Kerstin Norborg je
debitovala sa zbirkom lirske proze, Vakenlandet (Budna zemlja,
1994) koju je pratila druga u kojoj su se pjesme jo vie
pruale u kratke prie. Rad na treoj knjizi zapoinje sa
nalinom formom koja e docnije prerasti u roman, Min faders
hus (Oeva kua, 2001), nominovan za prestinu Augustovu
nagradu. Prologodinji, moda i najhvaljeniji debitant, Annika
Korpi, takoe zapoinje svoj rukopis kao lirsku prozu, dopustivi pak formi da preraste u roman Hevonen hst (Konj Hevonen, 2003) koji se moe smatrati jednom od najvanijih knjiga u grupi vrlo zanimljivih mladih prozaista. Tu nalazimo, izmeu ostalih, Daniela Sjlina koji u prvijencu Oron bror (Oron
brat, 2002) gradi jednu vrstu razvojnog romana sa djejim glasom, poigravajui se sa zamjenicama naratora, to e jo vie
razviti u zadnjem romanu Personliga pronomen (Lina zamjenica, 2004) koji govori o jednoj obinoj vedskoj familiji gdje
je otac mi, mama ti, kerka ona i sin (narator) ja. Ovo je bitno
istai s obzirom da u dananjoj mladoj vedskoj literaturi
najinteresantnije romane piu upravo pjesnici (uprkos tome
da su oni rijetko svjesni toga da su pjesnici).

406

Objekat kao poezija: Aase Berg i Eva Ribich

Nae opaanje vodi do predmeta, i im je predmet konstituisan, on biva osnovicom sveg iskustva kojeg smo stekli ili
smo iz toga mogli stei. Tako zapoinje Fenomenologija tijela
Mauricea Merleau-Pontya, napisana 1945, s tenjom da okona sa predstavom o tijelu i dui. Zapravo se, smatrao je
Merleau-Ponty, svjesno formira kroz tjelesno; tijelo govori,
tijelo misli, tijelo osjea. Ili, kratko kazano: tijelo jest dua (i
predstava o njoj). Ovdje bi se negdje morao traiti pristup u
poeziju Aase Berg (roene 1967), koja esto zapoinje hiperbolizmom, grotesknim izrazima i tekim metaforama, prije
svega u opisu odvratnosti mesa, pulsirajue masnoe, pora i
influenci, prslih cisti i rastuih metastaza. Ona je za savremenu poeziju ono to je David Cronenberg za film; Let the
word be flesh.
Ta bi se vrsta literarne percepcije mogla nazvati objektpoezijom. Vidno u pjesmama cijelo vreme opservira upravo
objekt. Ali svaki fokus podrazumijeva takoe upravo kao kad
se gleda kroz objektiv kamere da ono to lei izvan sredita
postaje mutno i nejasno. Svaki objekt pak ima svojstvo da
obuhvati vieno, to e rei da vieno proistie iz objekta. U
najboljim pjesmama Aase Berg ne postoji subjekt kontra
objekta: postoji tek jedan objekt koji je istovremeno i subjekt.
Ali u ideji da tijelo sadri sve smjeteno je i prihvatanje
njegovih mirisa, luevina i potreba. To je tako daleko od New
Age i volje da se sve, dok je to mogue, sistematizira po nekakvom svjesnom transcendentu. Za jedan takav hokus pokus
ne postoji milost u poeziji Bergove. Tijelo smrdi, tijelo vriti,
tijelo misli, tijelo raa. Svjesno moe jedino biti dio cjeline,
nikad neko autonomno, vie stanje. Postoji neto duboko simpatino u poetskom stavu Aaase Berg, uprkos njenom esto
nerazumljivom i nemilosrdnom jeziku.
Nije teko zapaziti kako Aaase Berg sa svojom treom
zbirkom Forsla fett (Prevoziti mast, 2002) sama ukida zadnje
naznake pjesnikog subjekta. Ono to je ranije reagovalo disonantno spram njene vlastite poetike, kako je ja shvatam
demontaa subjekta ini da se njene pjesme kadkad doivljavaju pretrpanim, kako u prvijencu Hos rdjur (Kod srne) i
ambicioznoj i opsenoj distopiji Mrk materia (Tamna materija, 1999) tako i u docnije objavljenim metastazama. Pjesniko ja ovdje posuuje glas vienom, to stvara nepotrebno

407

rastojanje izmeu itaoca i teksta. ini se kao da jastvo stoji

nemono ispred ivotinjskog i da onom nepojamnom osjeanju posuuju glas. Kada ona u Forsla fett sve zguli do kraja,
nailazi, ipak, na cjelinu. I to da hrana nastupa kao sveobuhvatna tema jo vie snai utisak o unutranjem glasu teksta,
koji nudi predah jedino pri samom itanju: iza svakog oguljenog sloja otkriva se, pri itanju, novi predmet koji se pokazuje i razvija.
Stoga pretpostavljam kako e tanuna Forsla fett sastoji
se od kratkih pjesama, esto ne due od par redaka stajati
kao ogledni primjer poezije koja crpi konsekvence iz stvarnosnog i opire se intelektualnom tumaenju ili prostoru
veem od samoga tijela. Ona je postala svoj vlastiti nervni
centar.
Drugi pjesnik iz grupe najinteresantnijih jeste Eva Ribich
(1970). I ona takoe radi na neemu to nalii poeziji objekta,
neemu to je postavila u sam centar ve u prvoj zbirci Med
kinden mot det gula (Sa obrazom spram utoga, 1997). Zbirka se
sastoji od est ciklusa: aov koji zasijeca zemlju, violina koja se
izvlai iz svoje futrole, batenski namjetaj i igrake koje se
uklanjaju ispred kie... To je patoloki ispitivaka poezija,
provocirajua u svojoj nepominosti. Ali se slike ipak taloe,
na primjer iz one zaboravljene lopte koja lei u travi ili iz prislanjanja uz obraz njenog violinskog posuvratka. U ciklusu
Tijelo pulsira kao da je zemlja vlana aov se usmjerava k
zemlji, penetrira, krza se i zariva kroz mreu korijenja. To se
moe itati kao artificijelni objekt aova spram organskog truljenja zemlje. Nije daleko ni nakana da se tekst ita iz perspektive genusa, gdje je aov muki a zemlja enski pol. Ovdje u
ipranoj tami u nijemim vlanim odsjajima a ne liu stoji
u jednoj pjesmi. Ono to puni pjesme nije nuno tek ta jednostavna podjela muko/ensko, aov/zemlja, ve prije pitanje ko u tekstu hvata paljivim rukama oko grube snage
aova i ko naginje svoja prsa nad aovom. Zapravo se radi
o pitanju ko koga posmatra. Tekst se toliko koncentrie oko
objekta da se italac okree i obraa panju na personu koja
pritiska aov u zemlju. Najbitnije je, drukije reeno, ono
neizgovoreno, poput one zaboravljene lopte. ta ona predstavlja? Zato je ostala nakon igre? Je li izgubljena? Je li se
desila nekakva nesrea? Kao da je neka tiha unutarnja tuga
stisla naratora u ijoj se glavi pjesma odigrava, neto to sili
itaoca da bira svoj nain itanja: da li itati kao to stoji ili

408

kako bi trebalo da stoji? Ovo je takoe pjesma koja vue objektnu poeziju do njenih krajnih granica. Vie se ne kazuje ono
to treba kazivati, ve se koncentracija usmjerava na pogrean objekt kako bi se uskladile kretnje ula kazivanje postaje ne-kazivanje, ne-historija, ne-knjiga. Bez sumnje, ova pregnantna debitantska knjiga balansira du otre ivice, umijee
koje je Eva Ribich ustrajno svladala, premda knjiga po izlasku
nije mnogo pominjana.
U narednoj zbirci Du r den ende mitt hjrta ha velat (Ti si
jedini za kojim mi ezne srce, 2000), Eva Ribich se prebacuje
na pisanje knjige alosti za svojim izgubljenim ocem. Radi se
takoe o poigravanju sa lagerom, sa banalnim i pjevljivim,
postignutim mijeanjem jednostavnih svakodnevnih fraza i
njihovim pretvaranjem u minijaturne ritmike uzorke, koji se
zatim ponavljaju i smjenjuju. I upravo onako kako se jedan
laki lager uspijeva probiti kroz zatieni intelektualni sloj,
uspijeva i ova tanuna stihozbirka prizvati duboko proivljeni
uradak i komplesnu obradu alosti. U poslednjoj knjizi, Lngs
med en grns (Uzdu sa granicom, 2003) Eva Ribich pravi oigledan iskorak moda i previe oigledan ka intuitivnom
nainu pisanja Ann Jderlund (ranije pomenuta) gdje sazvuja i tekstualne naprsline daju pokretljive, trenutane slike
koje su u isti mah emotivno prepunjene. I ova je knjiga izazovna poput prve dvije jer prisiljava itaoca da prihvati tekstualna ogranienja: to je poezija koja mami snana osjeanja,
ali se ne usuuje otkriti zato to ini.

Jastvo i prisutno: Marie Norin i Pr Hansson

Marie Norin (1967) takoe spada u grupu najznaajnijih
pjesnikih imena posljednjih godina. Njena druga zbirka
Vrldsrekord utanfr Madrid (Svjetski rekord van Madrida,
2000) razjedinila je kritiku: o emu pjesnikinja govori? Radi li
se tu o graviditetu/raanju ili o pisanju kao (bolnome) procesu? Jedno drugo nuno ne iskljuuju. Ali interesantno je da
tekstovi funkcioniu poput povrnog dnevnika gdje se nita
ne moe uzeti za sigurno. La i istina bivaju jedno. U takvom
se stanju to moe itati i kao da spis trai ponajbolji nain u
zahtjevu da se bude ovjek: Probuditi se izvjesnih jutara i gledati po svemu i rei sebi, s novom vrstom nevolje, s umekanom koom okolnosti: sad si ovjek.

409

Od debitanske knjige s kratkim naslovom a (1996), sve do

zadnje, gotovo abnormalno naslovljene Mellan handen och
munnen, halsen r bro, mellan skallen och brstbenet (Izmeu
ruke i ustiju, grlo je most, izmeu lobanje i prsnih kostiju,
2004), Marie Norin istrauje istu temu. Biti ovjek. itavo vrijeme i sa novim zaletom, da se bude ovjek. U razliito datiranim ciklusima zadnje knjige, svaka prizvana slika iz sjeanja
narednog se trena moe dovesti pod sumnju. Slino funkcionie i nain na koji ona koristi stvarna imena i stvarna mjesta. esto su to mjesta za koja italac, posve razumljivo, niim
nije vezan. Tekst opisuje ovla i prizemnim iskazima neto to
moe biti ista i otra la. Moda ona na to misli u sentenci
razliiti naini da se ispie iz mjesta kao i na tenju pisca da
oformi sistem koji sadri osjeanja koja se moraju sistematizovati kako bi se njima ovladalo. Uzmimo ovu kratku pjesmu:
Laem o tebi, ti ne postoji, nikad nisi postojao, napravila sam
kuu koja je mala i sobe su male, nikad nisam bila izvan nje.
Izvjesne stvari su istinite ne zato to to tvrde, tako sam te
nainila.
Ovdje postoji jo jedan primjer istovrsne teme: istina/la,
biti/ne biti, unutra/izvan. I stvaranje bia. Kao da se bie moe
nainiti od fragmenata vlastitog sjeanja. Premda, s druge
strane, zar to nije upravo ono to inimo u neijem odsustvu?
Ponovo se gradi njegovo lice i postavlja ispred sebe. Ono s vremenom moe biti nejasnije, ili, moda, tanije: gradi se neko
drugo lice. Slino kao u reskome zadnjem stihu u ciklusu 26
maj 14 juni: Ispitati mogunost da se bude drugi. Radi li
s tu o Rimbaudovoj gorkoj borbi sa Je est un autre ja sam
drugi; mislim: ja dakle biva neko drugo ja? Vrlo mogue, jer
kako se na isti nain slike iz sjeanja i druga tijela moraju kontinuirano stvarati iznova, tako i vlastito ja mora proi kroz isti
proces. Za pisca se takoe tekst mora pojavljivati na slian
nain. Marie Norin pie esto grevitu poeziju koja zasijeca
kroz ono najegzistencijalnije, ne tedei ni same temelje
ovjeka. Ali to ini na duboko lini nain, bez velikih gestova
i krupnih riijei. Stoga se ona mora drati jednog od najinteresantnijih vedskih pjesnika dananjice.
Slino istraivanje jastva moe se nai i u poeziji koju Pr
Hansson (1970) prezentira u svojim dvjema zbirkama Ruckel
(Straara, 1998) i Familjekista (Porodini koveg, 2001).

410

Zadnja se zbirka zatvara prilogom na dvije stranice sa stvarima koje stoje na polici. Tu su knjige (397 komada), olovo,
kapa norlandskih dragona, kompas, dva runo pravljena
noa... Moe se pretpostaviti kako piev pogled provjerava
sadrinu vlastite police. emu ovaj prilog? emu ta potreba
da se takvom pretjeranom jasnou pisac uvezuje sa pjesmama? To je veoma bitno pitanje koje takoe daje uvid u stvaralatvo i estetiku Pr Hansona, posebno u drugoj knjizi koja
uglavnom krui oko smrti u familiji:
Smrt je objava za familiju. Kad umre neko u familiji, iskopa
se bunar, odkrinu vrataca koja doputaju preivjelim da se
mnogo ozbiljnije jedni drugima u oi zagledaju.
(...)
Kada se dopusti prevelikom srcu trka: unutarnja eksplozija na
biciklistikoj stazi izmeu Vnnsa i Vnnsby. Jedna brza
smrt prije no tijelo tlo dodirne.
Pjesme u Familjekista zahtijevaju autentinost, stoga i
onaj prilog koji zavrava knjigu. Ali i u debitanskoj knjizi vaio je isti zahtjev za autentinim, premda je razvijen drugaije. Centralni ciklus u Ruckelu, Istraga gradi, upravo kako
naslov upuuje, jednu vrstu potrage za ovjekom. On se povukao, okrenuo ka zemlji, izbjegava vlastiti odraz; esto samom
sebi nanosi zlo. Ovdje se moe nai opis ovjeka koji se
povlai i iskopava vlastitu mitologiju (neto to podsjea na
egipatsko umijee balsamovanja). Ponekad se vidi i na umskim mainama, to ini da vie podsjea na nekavu prikazu
no na ljudsko bie. Ali to je takoe ovjek koji je nekad uivao meu knjigama, u biblioteci, ali koji sada ivi u skladu sa
prirodom, a ne u skladu sa ljudima. Jezik je krt poput norlendskih uma i isijava neusiljenost i patnju.
Upravo ta sposobnost Pr Hansona da istrauje mitoloko, i jeziki i tematski, postavljajui pritom zahtjev da to ne
bude strano ili lokalromantino, ini ga obnoviteljem vedske
lirike prirode. To je poezija koja obrauje krajolik izvan vlastitog ja, koja detronira ono sveto, nedostino, inei ga bliskim
i dohvatnim. Za vrijeme itanja Hansson je poznat kao scenski poeta esto oblikuje vokale kako bi uhvatio dijalektalno
i tjelesnim povijanjem dosegnuo sredinjicu pjesme. On je, sa
svim tim, dobar primjer kako jedan veliki dio vedske literature i u prozi i lirici nastaje u sjevernom dijelu zemlje.

411

Nita sebi nije nalik: Catharina Gripenberg

i Ulf Karl Olov Nilsson
veanka iz Finske Catharina Gripenberg (1977) pribavila je sebi status scenskog pjesnika i prije no to je debitovala
zbirkom P diabilden r huvudet proppfullt av lycka (Na dijapozitivu glava je prepuna sree). Za razliku od mnogih koji svoju
poeziju izvode na sceni, njene su pjesme jednako uspjene i u
tampanoj formi. Ono to je karakterisalo njen debi bilo je
dijelom poigravanje rijeima, a dijelom boleivi nain na koji
jedna djevojica doivljava svoje odrastanje. Ovo je pjevanje
koje se sve vrijeme kree na granici izmeu sna i zbilje. Stavovi pripovijednog ja, esto neupitni, sukobljavaju se sa samoom koja se iri, a bliski se prijatelji ine kao proizvodi
mate ili barem isklesani tako da pristaju slici o njima:
Jagues je rekao da o njemu svaku pjesmu piem
Ja sam rekla da ne piem nikakve pjesme o njemu
Ja sam rekla da u biti neto veliko
Jagues je rekao da se kladi u hiljadu maraka da ja neu
biti neto veliko
(...)
Izrezala sam Jaguesu oi iz kolskoga kataloga
dok se djeaka soba pokrivala i listala
dok se praonica uvijala u crninu...
Zajedniko za prve dvije knjige Catharine Gripenberg je
to da se obje usred igre otvaraju ka nemonom. Ali je to
takoe svijet u kojem djevojica moe biti snana i nepopustljiva: Radi svake sigurnosti, osjeam se dobro, stoji u
drugoj knjizi demjuka belles lettres frn en till en (Skruena
pisma od jednog ka drugom, 2000). Jedan surealistiki svijet
koji ona i ovdje priziva; jedna vrsta stihovnih pisama sa jednako nevidljivim poiljaocem i primateljem. I nad svim tim
krui familija, adresari i korespondenti. U zavrnom ciklusu
Ne igraj se u bari, bara predstavlja ono aljivo i zastraujue:
sad sam ispustila roake u baru, nesrea se lako moe
pojaviti, i tvoj otac isto tako, tvoji roaci u letnjem ruhu sa
dna sjaje oeljani. ta ona dostie ispisujui svoje pjesme
neobuzdanih metafora i sa neoekivanim misaonim skokovima? Najoigledniji je njen nain prizivanja pjesama koje se

412

nikako ne daju predvidjeti. vedski jezik vie nikad nee biti

isti nakon takvog rastezanja i svijanja, doveden skoro do
pucanja. Ali puca bez daha u grlu, velika razjapljena usta koja
viu: ovako to moe ii!
Druga interesantna injenica u poeziji Catharine Gribneberg je dalje razvijanje jedne tradicije koja se moe nai kod
vie pjesnika inovatora. Mislimo, prije svega, na jo jednog
finsko-vedskog autora, Evu-Stinu Byggmster, koja je tokom
osamdesetih slinim misaonim skokovima poeziju u vedskoj
oborila s nogu. Kod oba ova stvaraoca moe se sresti skoro
neizdriv polet da se pronau nova injenina stanja i
drukija gramatika u onome starom i utvrenom. Tako na
primjer djevojica u demjuka belles lettres frn en till en stvara
svoju familiju iz igre sa klupetom:
ulazim na vrata dok moj otac tri godine star
sjedi za kuhinjskim stolom i igra se sa klupetom
Sve je neoekivano i lieno kompromisa. Nita nije sebi
nalik nakon to se dopustilo Catharini Gripenberg da ispria
porodinu historiju. I u vezi sa tim da nita nije sebi nalik. Ulf
Karl Olov Nilsson (1965) u svojoj estoj knjizi Stammar (Rodoslovlje, 2002) polazi od osnove jezika i nastanka djela koja su,
sa svoje strane, iznjedrila religiju, psihoanalizu i knjievne
kanone. U prvom ciklusu, Boji diktat, on slua prvu Mojsijevu knjigu na originalnom, hebrejskom jeziku i zatim fonetski biljei rijei kao da su bile napisane na vedskom. Polazei
od takve transkripcije on kasnije prevodi te zvukovne imitacije slovnih kombinacija na razumljivi vedski jezik. U zavrnoj
se formi daju u tri stupca: hebrejski originalni tekst, zvukovna
imitacija i tumaenje. Prvi red u treem stupcu zvui: nosi
nas ovamo, nosi sve daleko! Sresti se kui u penici, rii.
Pjesma se razvija iz brbljanja do konkluzije u tridesetprvom
stihu: Predugo sam u: vodoniku, uglju, u ljupkoj brojalici.
Na taj se nain, dakle, moe tumaiti jedan tekst star preko hiljadu godina, to, naravno, biva podsjeanje i na sve one prevodilake radove uinjene u tome vrmenu i na sva ona prethodna tumaenja koja su odigrala znaajnu ulogu, ne samo
politiku. Ovo postaje dokaz sposobnosti preivljavanja teksta i podsjeanje koliko je lako i istovremeno rizino tumaiti
ono neshvatljivo. To je pjesma koja dovodi u sumnju nau
cjelokupnu sliku svijeta, budui da je u toj apsurdnoj formi

413

potpuno itljiva i stoji kao samostalno literarno djelo. Moda

je vrijedno pomenuti poznati odgovor Selme Lagerlf na
pitanje o porijeklu njene inspiracije: To je diktat od Boga.
Drugi ciklus, Iliaden je grubo ogoljena i potpuno proizvoljna verzija novoga prijevoda antikoga djela koje lei u
osnovi naeg shvatanja o historijskom pripovijedanju. Samo u
nekoliko sluajeva Nilsson je izmijenio tempus ili nastavak iz
originala. Trei ciklus sluaj Sigmunda Frojda ima slino
polazite iz Freudovih pet velikih opisa sluajeva (Nilson je
psiholog po obrazovanju, to ovdje nije bez znaaja). Ovo bi
se moglo drati kraim verzijama veih radova, nekom vrstom
hibrida izmeu uzorka i tumaenja, to dovodi do novih i
neoekivanih itanja. Od drugih ciklusa u zbirci mogli bi se
pomenuti oni koji stoje u bliem odnosu sa piscem. Jedan ciklus se sastoji od trideset i jedne rijei koju je piev sin prve
nauio. Drugi se sastoji od probranih citata iz dnevnika preminulog oca. Sve zajedno stvara neku vrstu poetry in progress,
gdje nita nije onako kako bi trebalo biti.
ini se da je Ulf Karl Olov Nilsson napustio svoj prvobitni nain pisanja iz knjige Kung-kung (1990), onu ekspresivnu i intelektualizirajuu poetiku radi jedne, u velikom dijelu, konceptualne literature poput one u zbirci Stammar. On je,
uz to, jedna od glavnih pokretakih snaga vedske jezikomaterijalistike biblije, OEI, asopisa ije se ime sastoji od vokala
u rijei poesi. Kuna boanstva mogli bi biti dijelom francuska
kola sa Claude Royet-Journoudom i Emmanuelom Hocquardom, a dijelom amerika sa Lynn Hejinian, Michaelom Palmerom i Rosemarie Waldrop. Zajedno s nekoliko vedskih, posebno geteborkih u ovom trenutku i najaktivnijih pjesnika, on
pokuava da udahne ivot literarnoj klimi odgovornoj za pokretanje debate koja je dugo nedostajala (ime sam i poeo ovaj
uvod). Jedan od boraca je Anna Hallberg, takoe pjesnik i jedan
od najglasnijih mlaih kritiara. Ovako se nedavno izrazila
upravo o metafori: U kritici metafore javlja se mali pomak ka
jednoj otvorenijoj, manje pozerskoj i vie objektivnoj poeziji.
Ka pjesmi koja tei da se priblii okruenju bez zahtjeva za preobraajem i transcendentom. Moda bi se to moglo nazvati
novom formom politike poezije. Dakle, stihovanje koje pretpostavlja metonimijsko irenje spram metaforike vertikalnosti;
jedna grublja, ravnija i zbiljskome blia poezija.
Nesumnjivo da e mnogi snano reagovati na njen zakljuak kako se poezija siromana metaforom automatski nalazi

414

blie stvarnosti. Uprkos razliitim miljenjima postoji ovdje

zaetak debate koja bi se mogla, narednih godina, razviti u
obuhvatniju i znaajniju poetsku diskusiju. Poezija koja je nastajala tokom osamdesetih i devedesetih ima bez sumnje velike zasluge, ali je nastajala u tiini. Neko to moe nazvati radnim mirom, neko marginalizacijom koja je faktiki vie zabrinjavajua no to bi se to u prvi mah moglo zamisliti. Veoma
je bitno za poeziju da ne izgubi kontakt sa zlatnim trouglom
pisac-izdava-kritiari. A da je to onda konstrukcija koju valja
izloiti velikom pritisku, prvi sam koji bi se pridruio tom nastojanju. Naprijed sa slam-poezijom, CD-ovima, Internetom i
neobuzdanom alternativom! Kao konstrukcija ona se mora
oduprijeti velikom pritisku; upravo stoga se, ovog puta, gradi
na tako vrstom fundamentu. I ako je neto natjera da prsne
to e, uvjeren sam, biti uvaavanje i tiina.

415

Marie Norin
26. MAJ 14. JUNI
Sa vedskog preveo:
Refik Liina

Razliiti naini da se iz mjesta otpie.

Sumnjati u to.
Napraviti sistem koji iskljuuje.
I skoro sve iskljuiti.
Predstaviti neto.
Pokuati stati iza toga.
Jutra. Razliiti naini uenja. Govoriti. Boje.
Navii se takoe da razmilja o ostanku.
Navii se da izvjesne stvari biljei u mraku.
I sve vrijeme sebi opratati.
Navii se da izraste.
Razliiti sistemi za to.
Rana jutra koja ostavljaju tek put tanuan, to zadaje
bol ali se moe
istrpjeti, u tom je smisao, koji nije nuno
objasniti, koji
ne mora djelovati.
*
Iskljuiti skoro sve.
Biti slijep, skoro nijem, i to izmucati.
Vidjeti stvari onakvim kakve su.
Zamisliti da jednom proivi predugaak vijek.
Svijetla ljetnja jutra, tijelo je iznenaujue upotrebljivo.
*
Ne lagati o tome.
Ne prevoditi odmah nijemost u govor.
Sve skupa rasturiti i sve opet prikupiti.
To ponovo uiniti.

416

Marie Norin
*
Priati s nekim (ovjekom) srditim koji kae da
ne podnosi pjesmu
sraunatu, pjesmu koja sistematizira osjeanja.
Za par minuta ne uti nita od onog ta kae.
Ipak sjediti i, par minuta, niega se ne sjeati.
Ni imena nekih.
Misliti o onom to neko je maloas rekao, kako
nas itanje
i promiljanje uruavaju do onog to jesmo.
Drati se lai, misliti na jezik i druge privilegije.
Pratiti na tren tek usne u kretu, pokuati
stvarno uti i vidjeti samo ruke dok ih
pomie iznad stola.
Nositi se sa dva sasvim suprotna osjeanja.
Oba pobijediti.
*
Neprestano sebe prozirati.
Kroz noi se provlaiti.
Preivjeti sve to prolazi kroz glavu.
Sprijeiti zlo.
Preivjeti odluku.
Biti u tijelu, biti u sobama, namjetaju, ruhu,
kosi,
udovima.
Dozvoliti drugima da svre s govorom.
Dopustiti tiinu.
Zapisati stvari i odmah ih zatim precrtati.
Precrtati sve to objanjava, to vue k nekoj vrsti objanjenja.
Previe pritom propustiti.
Ne iz dosade ve iz nunosti ali ne govoriti o tome.
Prije svega ne pominjati rijei kao nunost,
neophodnost.

417

Marie Norin
*
Raati djecu to namah umiru.
Nagrnuti sebi patnju.
Ali ne namjerno.
Pomisliti zlo drugome.
Ne moi ga poiniti.
Djeca sitna poput dlana koja ne mogu disati.
Sanjati o noevima bez drki, kako reu kosti i sr,
sanjati o bojama, razliito utim, sanjati zapravo o bilo
emu i
misliti na to da sve prolazi to znai zapravo kako e prestati.
Odlaziti i stizati kui i teko se sasvim prepoznati.
Tuga je savladiva.
Sruiti je u se, uvui se u previe sala, u bijes,
tugu iekati.
Misliti difuzno o tome, biti ono u to si obuen, na kraju
biti
tuga i nita ne znati.
Sedmoro djece poroditi i jedno za drugim ostaviti kao putne znake
isti
parajui zvuk.
Ne pronai nikad neko lice koje odgovara slici
lica vlastitog.
*
Smijati se to je nauen refleks.
Kada zamirim lice je drukije.
Izvagati mogunost da se bude drugi.

418

Catharina Gripenberg
NE IGRAJ SE KRAJ BARE
Neu ti roake na baru voditi.
Tvoji su roaci duboki a bara je klizava.
Neu se igrati sa igicama i sa tvojim roacima.
Ne ostavljaj ih bez nadzora ja se mogu lako pojaviti.
*
Duboko dole tvoji blinji taje pri naem skrivanju u travi.
Duboko gore stojim ja i straarim.
*
Tvoji su roaci svu no bili voljni na baru krenuti
sve dok ti to nisam ispriala.
- Ne dozvoli nekom da zna neto. Moe li usta zatvoriti. Moemo
li se pogoditi. Jedna tajna je bolja no tri. to jedan zna, sam zna. to
znaju dvojica svakako je dva. to zna sav svijet ne zna jedan,
osim, moda, intelektualca. Biemo tihi kao intelektulci. Tihi kao
tihi sobovi. Sada shvata ako neko doe. Ostavi ga u
neznanju. Zovi pomo. Da ja ne smijem nita rei. Da roaci
i ja. Da ti nita ne zna. Stoga sluaj paljivo. Hoemo li se
pogoditi. To to zna udahni i au. Okreni au
naopako. Stavi je na sto. Stavi sto na kiu. Ne diraj ga.
O, nas diraj, to je lijepo,
kau oni.
*
Ukosnice tvojih strieva svjetlucaju sa dna.
Sjedim uz ivicu i bacam u vodu ajne kaiice.
Tvoji strievi krasno su se poeljali i krasno je
vrijeme u naim glavama.
Oni su se oetkali svojim malim, mekim etkicama, oni su se
okrenuli i probrali izme ukosnica u kutiji pretrpanoj.
Ubrali su sase i zatakli ih za ui, ja sam pojela
par ljiljana.
Ali sad sam tvoje roake u baru ispustila i pitaju me
kud su se djenuli.
To to je trebalo biti jedno divno prikrivanje.

419

Catharina Gripenberg
*
Na putu ka bari sjedita u busu bila su duboka i skliska.
Nesrea se mogla lasno pojaviti a i tvoj otac isto tako.
Iao je tegle krhotine starog aviona ne smeui
s uma da je to bio tako fini avion.
U prsnom depu imao je certifikat u kom je stajalo:
Radije letim no to idem. Radije bih vas napustio. Kada letim,
letim visoko. Najradije letim. Ako idem
na to sam prisiljen. Ja mogu letjeti.
I tako je tonuo s ostacima krila i skrhanim kormilom
kao sidrom.
I nije elio da mu kahvice dolijem.
Sjedim uz ivicu i viem
- Zar niko nee dolivak, ja koja sam
toliko dolivaka nakuhala?
I s prstiju tvojih blinjih dolivci se otkidaju.
*
Avaj za sve tvoje sestre. Avaj za svu tvoju brau.
Jedni za drugim padali su u baru i kad poblie
promislim o tome oni na dnu jadno izgledaju
izme svojih tacni i oljica.
- Moemo li zapjevati pjesmu na Maternjem, mi bi
zapjevali pjesmu na Maternjem, kau.
- Ponite je. Ponite je dok je ima. Ponite je dok vas ima.
Tako nam je lijepo. Na nebu je lijepo. Jo neemo
stii gore. Mi smo stigli do bare. Premda je klizavo.
Neete, jata, biti tuni ako se laka dogodi nesrea. Obeavam
da u doi u posjetu i bacati novie preko ramena. Mislite
na mene,
kazala sam.
*
Tvoji roaci u letnjem ruhu sa dna
sjaje oeljani i ti, moda, ne opaa nita.
Dok duboko iznad zauvijek odlijee.

420

Ulf Karl Olov Nilsson

SIGMUND FREUD, OPIS SLUAJEVA
Trenutak prevoenja (Dora)
Sauvala je tajnu od samog poetka;
bila je zdrava cura, bila je mlada i lijepa ena
Bio je to oaravajue bijeli probueni jezik
na kojem se nae misli pojavljuju
(ali ne kao elje ispunjene
ve namjere ispunjene; taj se zahtjev moe postaviti)
San prvi: poar je u kui, otac me budi
mama eli spasiti moje dvoje djece, stravamo prebrzo
i otac veli: probudio sam se tebi za ljubav, poeli jedan poljubac od mame,
postavu, pismo od kapljica, dugaku raku
San drugi, u novom izdanju: u etnji sam;
on je sad mrtav, ako eli moe doi, ovo je moj ivotni plan,
ovo moja patnja, moje tijelo napaeno,
negdje se izmeu moram premjestiti
San prvi i drugi: uvijek dobijam odgovor da srce e
prepui od tuge i enje za njom; uvijek dobijam odgovor
da ono nevino to se zbiva istovremeno
ostaje da lei nepomino
da pripada eni, njoj lino
da mucaju, te misli,
taj jedini poljubac; on pripada ljudskoj
sretnijoj bujici

421

Ulf Karl Olov Nilsson

U znaku saobraaja (Mali Hans)
I
13. aprila smrt je pokopana i krv u crveno ofarbana.
14. aprila on dobija u supi pare digerice.
17. aprila izjutra gazi na kamen i krvari, vidi
prikolicu, jednu enu i jednog konja s gvoem u ustima, vidi pelikana
i jednu vrlo zgodnu curu; kad konj posrne ena raa dijete.
22. aprila sputa se u travu, ne, sputa se na koljena, ne,
tri za kolima; pita se da li smije draiti konja
ibati ga i vikati. I odgovara: Da! (Budui da to
dri zabranjenim.)
1. maja otac se laa sljedeeg diktata:

422

Ulf Karl Olov Nilsson

II
Otac: Kako roda zazvoni na satu?
Sin: Kljunom, ona ga pritisne kljunom.
Otac: Kad si vidio da je neko mamu udario?
Sin: Nikad nisam to vidio, nikad u ivotu.
Otac: Sjea li se kad je krava otelila tele?
Sin: Da, kad je telence izalo iz krave. Ti zapisuje
to to kaem?
Otac: Zbog toga se smije, aljivdijo?
Sin: Da, elim da vidim sva druga bia, velike
novoroene ivotinje i malo sestrino bijelo tijelo. I ukrasne konje,
crnu bluzu, policajca, malinov sok, postavu i jedan pitolj za
ubijanje. To vai za sir u sendviu i moje najblie roditelje.
Otac: Zato plae?
Sin: Neu vie dolaziti, kad nisam uplaen. Kad nisam kod tebe
ja se plaim; kad nisam kod tebe u krevetu, onda sam uplaen.
Neu vie dolaziti jer nisam uplaen. Doi u ipak,
budem li uplaen. Kad sam spavao vjerovao
sam da si nestao. Ne plaim se kad su kola prazna. Plaim se da u
konje podjariti. Go sam (on misli bosonog) i uplaen da
e konji popadati. Zbog mamine ljubavi, drim se
grevito kue.
Otac: Jesi li mrtav ili si malo dijete?
Sin: Ne znam, ali imam sudbinsku ulogu i teak poloaj. Ja sam
to to djeca zovu svojom djecom. Ko sam ja zavisi od istorije.
Otac: Koje istorije?
Sin: Istorija koja zvui kao da bih rado bio otac.
Otac: elio bi dakle da si velik kao ja, da ima brkove,
sat na ruci i malje na prsima; elio bi da mama dobije
jedno dijete.
Sin: Zato se smije i plae istovremeno?
Otac: Zato to sam jednom dobio malo dijete, malo
dijete u svom tijelu.

423

Ulf Karl Olov Nilsson

Promjena (ovjek-pacov)
ta nam govore pjesnici: on se oduzeo, oslabio
i prestao savladavati prahistorijsko;
on je posrnuo i prestao savladavati jer mu je ivot poeo rano
u stvarnosti i opsjeni
ta kau pjesnici: zaraza miljenja (nizovi misli) po povri zemlje
prepoznaje puls zemnih lasica iza pripovjedaa,
iza vladavine sumnje i prisile:
porijeklo, dugovjenost,
izabranica srca bez jajnika i ivot poslije smrti
On je posrnuo, on je mirisao i kitio se
sve dok nije i sam postao nakit, misaoni nakit, misao nakita
Zvao se: Prsten
Zvao se: Skladite i Nanos
Zvao se: Sjeanje Sa Kukavikom Patnjom
Mirisao je na mjesearsko buncanje;
na zemnoj povri to je zvao: Miris
U trenutku smrti zvao se: Zemno
i zvao se u zemnom: Trenutna Smrt U Velikom Ratu
To je bilo kao par sekundi
drati u aci jednog mia
ili jedno mije
sitno i prekrasno
srce
ogoljeno
- gledaj, ono jo uvijek kuca.

424

Ulf Karl Olov Nilsson

Jedini predmet (Schreber)
Ovdje se nit tanji
ona gornja, ona srednja, ona donja
ovo tek izreeno pitanje, ovaj u san potonuli
ivi ovjek: nervi u brujanju
Ista enja prije zalaska sunca,
ista ljubav; povratak sopstvenoga tijela
koje je voljeno na isti nain
enja: bez najfinijih zajmljenih proboja;
Ljubav iznutra mrnja je spolja
enja: Lord Byron, Goethe, Bismarck, Pallas Athena,
Carl Gustav Jung u Zurichu, Sndor Ferenczi u Budapestu,
enja: znatielja malih cura, veliki Napoleon,
onaj Nesretni; bio je mrtav i poeo truhliti
ivio je bez trbuha, bez crijeva, skoro bez plua
ivio je sa prslim jednjakom
bez mjehura, sa slomljenim rebrima;
on je pojeo vlastiti grkljan
i postao jedno s enom koja je leala uz njega
To je bilo sunce, okolo njegova koa njena:
suzdravanje, askeza, sve ivotinje, ptice, orao,
ta prepoznatljiva neodlunost
i smrt u kojoj se budi ljubav.

425

Eva Ribich
CIKLUS O AOVU
Plotica aova zasijeca zemlju. Krza se
i probija kroz mreu korijenja. Kamenje
strue o ledenosivu lisku.
Plotica je otra i hladnoga sjaja.
Du njene ivice osjea se ono to i
du duge naotrene ivice bodea.
Iskuano nevoljice.
elik plotice mili uz dralju.
Zaguujua gustina oko obloga drveta.
Plotica je privrena za dralju kratkim ekserima.
Svijetlo lakirana dralja ima tanke mrke
ile. Izgledaju tako slabe, ove ile.
Izgledaju posve ispucale spram svjetla je
dralja tako snana.
Korijenje se uvija u zemlji. Snano poput
vrsto spredenih uadi. Ovdje
u tami ipraga u gluhom, vlanom plaminjanju
a ne liu.
Stee ake oko rukohvata i
oko grube dralje aova. Svoje ipak
preoprezne ake oko neskladne siline
aova.
Potmuli zvuk dok aov u zemlju prodire.
Dok se zariva otra plotica
u zemlju zdrhtalu. Tlo se cijepa. Moda
od hladnoe to se potom iri.
Naginje svoje grudi nad aovom. Stoji
s jednom nogom na plotici. iroki on izme
spram snanog elika. Prisiljava se
u zemlju uz pomo vlastite
teine. Lelujajui ka onom to je sakriveno.

426

Aase Berg
PREVOZITI MAST
Kit klijeti svoju trominu kroz
posebnu zapreminu
Bijelo salo: bol. Ti kitu, ti Probirau, tvoje
djelo kida stanke u mirnim formama.
Nar-kit
ina ree vodu
Peraje ree loj
ali kad kanda led zagrebe
poputaju ljebovi ivini
*
Rupiasti kit
Kitovi trae vodu
Rupu u vodi
lahkou u krhtini
bjekstvo u slaninu
*
Raati gumu
Gumeni kit gnjeca
oazama vremena
Eoni odjeka
Udaraju o zidove
iz svoga oprijeka
*
Govedina
Kri, ori, zapremi
Peina:
suma jednog kita
u gustini

427

Aase Berg
*
Ukljui bira
Nazubljen kit
nasukan kit
rasukan kit
otvoren prostor
oval
gumenog prostora
*
Reza slanine
Ovdje visi rez
u ekanju na slaninu
hiljadama godina
presporih
*
Orah
Orah,
korubina,
ahura oraha
skalp iznutra
*
Mama kit
Nadojiti kita
mladunca lobanju
Daj zejeg mlijeka
Svi kitovi su
isti kit.

428

Pr Hansson
HUDERICA
Vele kako si se do zemlje povio
kako ne bi svoj lik opazio
i kako esto kinji sebe
provuci se kroz nos i iskopaj
vlastitu mitologiju
Vele da ti nedostaje stimulativna sposobnost
kao da je pojedinanog isuvie
i ne moe se unazad vratiti
kako bi imao potpunu sliku
dok se frenetino naklapa o tiini
ti ve lei utke u sjeniku
sunce obasjava kravlji nakit
Vele kako si se povukao
objesivi grubu ogrlicu od suhoga
kostura tukinog i agrlja uokolo
nagnut iznad tresetita
figura ti se nazire sa umskih maina
dok rastura stijenu snagom ognja
i izvlai se kratkim brzim koracima
Vele kako tegli u studentskom gradu
sitna parad tvoje koe naena su
umrena u natruhlim plastovima
vele da tvom spisu nedostaje sva logika
zna se da uglavnom ivi na ribama i bobama
a govori se kao o najopasnijem poslije vuka
Zna se da uiva u knjigama
landara buno kroz biblioteke
i zavlai se me strane predmete
izmeu stranica u probranim
pasaima: mrtvi insekti
i riblje krljuti
Vele kako radi preko noi
kradui rublje iz dvorita perifernih
i rastire svijetle plahte izmeu drvea
rad ulova mrsnih nonih leptirova

429

nosi sa sobom no kune izrade

kojim djelja mjehurove u vodi jezerskoj
tanke i utjene noi se smjenjuju
Vele kako si se povukao
da bi ispleo zimsko ruho od resa brezovih
doekao prvi snijeg i krenuo na poinak
u naputeni log medvjedice
naeni su istrgnuti listovi iz tvog dnevnika
uspjeno rastumaeni znakovi ovjek oruje pas
lanac neke hajke pred vjetrom opruen.

430

Biljeke o pjesnicima
Aase Berg (1967), pjesnikinja, knjievna kritiarka i prevoditeljica. Roena je i odrasla u u Stockholmu, gdje i danas
ivi. U periodu 2002-2004 bila je urednica asopisa BLM. Eseje
i kritike objavljivala je, izmeu ostalog, u Gteborgs Posten i
00Tal. Godine 1997. debitirala je zbirkom pjesama Hos rdjur
(Kod srne), a zbirka Forsla fett (Prevoziti mast) nominirana je
za nagradu Augustpriset 2002. godine. Pored pomenutih,
objavila je i knjige: Mrk materia (Tamna materija, 1999),
Perversioner, 12 noveller om avvikelser (Perverzije, 12 novela o
odstupanjima, 2003), te Uppland (2005).
Hkan Bravinger (1968), knjievnik, urednik asopisa za
umjetnost i literaturu 00Tal i internacinalni sekretar vedskog
udruenja pisaca. Njegova zadnja knjiga je zbirka Och ser sin
tystnad ver oss (I svoju tiinu preko nas prosipa, 2004).
Catharina Gripenberg (1978), roena je u Jakobstadu,
Finska. Neobino uspjeno je debitirala zbirkom P diabilden
r huvudet proppfullt av lycka (Na dijapozitivu glava je prepuna
sree) 1999. godine. I ona je veoma cijenjena recitatorka svoje
poezije. Svojim direktnim pristupom i epski dugim, razigranim i pomalo satirinim pjesmama, Catharina je uspjela doprijeti do mlae publike i ljudi koji, inae, moda i ne itaju
poeziju. I svojom poezijom i svojom prozom ona je predstavnik feministike struje knjievnog ivota vedske, a njena
slika i pozicija ene predstavlja, moe se rei, vremenski tipian izraz, ne samo u finsko-vedskoj literaturi.
Osim debitantske, objavila je i knjigu demjuka belles lettres frn en till en (Skruena pisma od jednog ka drugom, 2002).
Pr Hansson je roen i odrastao u mjestu Vnns, a
trenutno ivi u Gteborgu. Debitirao je sa velikim uspjehom
1998. godine zbirkom pjesama Ruckel (Straara). Pr Hansson
je veoma traen performer. Njegovi nastupi posjeduju onu
direktnost koja se moe nai u stand-up poeziji, kao i tanost i
nepopustljivost koja dolazi iz dobre poezije. Objavio je knjige:
Familjekista (Porodini koveg, 2001), te Lavinflaggor (Zastave
lavine, 2005)

431

Ulf Karl Olov Nilsson (1965), debitirao je knjigom KungKung 1990. godine, a od tada je objavio est zbirki pjesama.
Stammar (Rodoslovlje ) iz 2002. godine je izvanredna knjiga u
skandinavskom smislu, u kojoj su svi dijelovi oito pisani u
taki rascjepa izmeu vlastitog i drugog teksta. Ulf Karl Olov
Nilsson radi i kao kliniki psiholog, lan je redakcije asopisa
Glnta, OEI i Psykoanalytisk tid/skrift (Psihoanalitiki asopis),
a iza sebe ima niz prijevoda sa francuskog i engleskog jezika.
Ostale knjige: Under det som inte frgr (Ispod onoga to ne
prolazi, 1992), Vdrets hjrna (Mozak vremena, 1994), Sndning
(Poiljka, 1997), Ngons std (Neija podrka, 1999), i Familjeoxymoronen (Porodini oksimoron, 2003).
Marie Norin (1967), roena je u Lundu, a odrasla u Malm-u.
Od 1996. godine nastanjena je u Gteborgu. Debitirala je 1996.
godine zbirkom pjesama a. Pie liriku i radi kao freelancer u
svojstvu hroniara/kritiara u Gteborgs Posten, gdje je nekoliko godina i lan redakcije u Ord&Bild. Objavila je knjige:
Mellan handen och munnen, halsen r bro, mellan skallen och
brstbenet (Izmeu ruke i usta, grlo je most, izmeu lobanje i
prsnih kostiju, 2004) i Vrldsrekord utanfr Madrid (Svjetski
rekord van Madrida, 2000).
Eva Ribich (1970), roena je u Chapel Hillu, Sjeverna
Karolina, SAD, a sada je nastanjena u Stockholmu. U vedsku
je dola kao etverogodinjakinja. Godine 1993. pohaala je
Nordijsku kolu za pisce u Biskops-Arn, a studirala je Kompjuterske sisteme na Univerzitetu za informacione tehnologije u Kisti. Njena visoko ocijenjena debitantska, Med kinden mot
det gula (Sa obrazom spram utoga) objavljena je 1997. godine. Nagraena je nagradom Stig Karlsson 1998. godine, te
nagradom japanskoga grada Nakanida za vedske debitante
1999. godine. Objavila je i knjige: Du r den ende mitt hjrta ha
velat (Ti si jedini za kojim mi ezne srce, 2000) i Lngs med en
grns (Du granice, 2003).

432

Tvrtko Kulenovi

Deko Hodi

Tvrtko Kulenovi

TRENJE I GOJAZNE PTICE

Sa pojavom moderne umjetnosti tematska interpretacija
umjetnike slike bila je zabranjena. Bilo je to razumljivo. Umjetnicima su dosadile banalne verbalne interpretacije: portret
lii ili ne lii, ovjek na njemu gleda u svim pravcima. El Greko
prikazuje vjersku zanesenost a Kurbe drutvenu nepravdu
(Tucai kamena). Naravno, stvari nisu bile tako jednostavne,
strukture i isto likovne vrijednosti bile su uoavane ako ne
odmah, onda kasnije kad ih vrijeme sustigne. Ali je injenica da je mimetiki princip prevladavao, uostalom ve dvije
hiljade godina. Iz moda najvee epohe slikarstva, Renesanse,
poznata je anegdota o Mikelanelu koji pogrbljen pod stropom Sikstinske kapele na vrhu skela slika neki lik, dok jedan
djeak odozdo vie Mikelanelo, kriv mu je nos sve dok
slikaru ne dosadi pa popravi sliku.
Reakcija moderne bila je, dakle, i razumljiva, pogotovo
kada je fotografija na sebe preuzela problematiku krivog
nosa ali je ubrzo zatim postala prenapuhana, vie socijalna
nego estetska. Nadobudni mladii su po kafanama glasno
uzvikivali: Slika nije pria, nego ravnotea. Dok bi recimo
dva priznata umjetnika, ogovarajui treeg tiho govorili: zamislite on ne razumije Mondrijana. Postmoderna je umjetnosti vratila pravo na sadraj, mada je on bio razliit od onog
klasinog, sadraj razbijenog svijeta koji je svoju posebnu
ansu naao tamo gdje je i sam svijet bio razbijen.
Izloba Svjedoci postojanja bila je u likovnom smislu
vrhunska umjetnost, i istovremeno uzbudljiv, tragian sadraj, a njen najvei domet u tom smislu bile su moda skulpture Mustafe Skopljaka i ljudske oi koje vire iz mravinjaka.
U najnovijim radovima Deke Hodia ima neto to
tragino podsjea na te tragino arene oi skulpture. Meliha
Husedinovi je u svojoj studiji o umjetniku napisala da je on
preao sa estetskog na etiki plan. Uinio je to znatno prije

435

rata (u ciklusu Ljudi iz sjene), ali je sada nakon ratnih iskustava etiko-emotivna dimenzija zauzela prvo mjesto.
U jednoj ranijoj fazi radovi Deke Hodia podsjeali su
na tu skulpturu i po svojoj povrinskoj (ne povrnoj) likovnoj
dimenziji, po svojoj dovrenosti, uoblienosti, ogranienosti,
ali u ovoj novoj fazi likovna materija je rasturena, rasprostrta,
mjestimino izlijepljena na pozadini u stilu najboljih vitersovih kolaa. Vezu sa svjedocima postojanja Hodi ostvaruje u
zajednikoj im tuzi, izazvanoj ratnim dogaanjima i nesposobnou duha da te dogaaje shvati i objasni.
U najnovijem projektu Hodievom ta tuga je vezana za
jedno mjesto, grad, Gradinu, Poitelj, onaj o kome Ivo Andri
kae: Na jednoj nozi stoji, jednim se stopalom dri zemlje i
to ne celim... Ovo je retko i dragoceno mesto. Ovde se moe
zamisliti vreme i odnosi ljudski u njemu... (jer, obraen kamen niti ume ta da sakrije, niti moe ta da zaboravi).
Naalost, obraeni kamen je topovskim salvama na vie
mjesta pretvoren u prainu. Na mnogim slikama Deke Hodia ta praina se vidi. Odnosno ne, ne vidi se, bilo bi to isuvie
banalno, ona mirie. Mirie jednim udnim, stranim mirisom, koji je istovremeno i miris praha, raspada materije, i
miris organskog raspadanja, jer ta materija, predanom ljudskom rukom obraena, umjetnou oplemenjena, kroz vjekove se tako kao organska i ponaala (Ovde se moe zamisliti vreme i odnosi ljudski u njemu), a sad je vie nema. Nema
vie damije, gore na visini, na pola puta, na pola visine do
kule, sa njenom minarom tako solidnom, tako debelom, da ti
se ini da njeni temelji do samog dna poiteljskog brda moraju dopirati. Nema Gavrankapetanovia kule, umjetnike kolonije Poitelj u koju su umjetnici iz cijelog svijeta dolazili, u
njoj boravili, i njoj za uspomenu svoje radove ostavljali.
Kolonija-kula je zgaena, dopola razruena, a radovi odneseni.
Moj otac, Hakija Kulenovi, bio je jedan od osnivaa i dugogodinji rukovodilac Kolonije. Proveo sam u njoj udesne trenutke nadnesen nad udesnom, silovitom i maznom zelenom
rijekom, okruen udesnom islamskom kaligrafijom koju,
ovdje, stalno obasjava sunce: i u stanju sam sa Dekom Hodiem da dijelim tugu i gnjev to tog mjesta kojem je bilo
namjenjeno da stoji Dok ga voda i zemlja ne otplave i ne

436

pokopaju (Andri) nestaje. Nije ni otplovljeno ni pokopano

nego ga jednostavno vie nema. Umjesto toga, na slikama
Deke Hodia, nalaze se gojazne ptice i trenje, simboli zla i
tuge (nade).
Bavio se Deko i ranije Poiteljem ali to je bio drugi
Poitelj: esto je to unoenje svjetlosti u svjetlost pri kojoj
raznjeena akvarelska etkica okupana mediteranskim, razgaljenim suncem osvetljava bjelinu kamena i svjeinu gizdave
Neretve (A. M. Poljarevi).
Umjesto toga, sada su ptice.
Ima i nekih groznih buba, moda i pokoji korpion, ali
ptice su gore. One nisu gladne nego su prodrljive na nain
onih koji jedu leei i ne prestaju jesti dok god ima hrane, a
nje ima u izobilju jer potie od pocijepanih ljudskih tijela.
One su gojazne, najednom, otromboljene, one grozne bube
nesmetano gamiu pored njih.
Drugo su trenje. One potiu od nekada slavne poiteljske
Trenjeve nedjelje koja je dovodila na proljee na hiljade
ljudi i izvan Bosne i Hercegovine, koji te dane provedene u
dragulju od grada nikada nisu zaboravili. Od toga su ostale
trenje na Dekinim slikama, divno oblikovane sa onim skulpturalnim dimenzijama koje su ranije pomenute, u razliitim
bojama koje moda variraju od simbola tuge zbog toga to je
moda jedan takav svijet iezao, do simbola nade da se neto
slino njemu opet moe stvoriti. Na jednom mjestu zajedno
sa trenjama nae se i ljuska glava, vrlo upeatljivo mrtvaka,
i podjednako ubjedljiva. Pored ptica i treanja povremeno se
susreu grafiki sjajno izvedeni peinski crtei, svjedoanstvo o pretvaranju gradine u peinu.
Svjedoanstvo je uopte vrlo vana rije kad se govori o
ovim Dekinim slikama, njegovi kolai su u najboljoj tradiciji ove discipline, poinjui sa ve pomenutim Kurtom vitersom, ali njihova funkcija ovdje je svjedoenje o nekad postojeoj Umjetnikoj koloniji Poitelj. Njegov ekspresionizam
nije pravac, nego estoko svjedoenje o jednom vremenu koje
je prohujalo preko nas, a jo traje u nama. Njegov nadrealizam, to su one nemogue konfiguracije stvari koje se dobijaju
kad se gradovi bombarduju i granatiraju.

437

Pisac ovih redova bi vjerovatno znao neto da kae i o

plastinim, isto likovnim vrijednostima Hodievih slika, ali
smatra da su o tome bolje pisali strunjaci, a da je on sam,
piui o trenjama i gojaznim pticama, ostao vjerniji onome
to je kredo Deke Hodia.
Jer u osnovi svakog svjedoenja je iskrenost.
Kredo
Idem, traim se, polahko obiljeavam put, ne da bih se
vratio, nego da znam odakle da nastavim. Postoji mogunost
da u traganjima dosadim sa mogunostima i nemogunostima, da izazovem gnjev radi trenutka iskrenosti i golotinje
ina! Ali ta se tu moe, in iskrenosti podario je klju kojim
se svaki praktiniji duh koristio u naporu do cilja. No, na
cijelom tom putu ja sam istina, dobrovoljna rtva.
Jer je Deko na naslovnu stranu jedne publikacije o sebi
stavio ne boju, liniju, ili neku drugu estetsku indikaciju, nego
otisak svog palca sa natpisom IDENTITET.

438

Biljeke o autorima
Bisera Alikadi (Livno, 1939), objavila je sljedee knjige
poezije: No ilibara (1972), Kapi i mahovina (1975), Drhtaj
vuice 1981), Raspee (1986), Izabrane pjesme (1988), Dok jesam
ciganka (1991), Ne predajem se (1994), Grad Hrabrost City of
Courage, dvojezino (1995), Pjesmice-ljestvice (za djecu) (1997),
Knjiga vremena (1999), Voz do neba (za djecu) (2000), Ludi kamen
(2002). Od proznih djela objavila je: Larva, roman (1974),
Krug, roman (1983) Kraljica iz dvorita, prie za djecu (1983),
Sarajevska ljubavna pria (novela,1996).
U ediciji Bonjaka knjievnost u 200 knjiga, VI kolo,
(2003) izila joj je knjiga pod naslovom: Pjesme * Larva. Dobitnica je nagrade Skender Kulenovi (2003).
ivi i radi u Sarajevu.
Ranko Bugarski (Sarajevo, 1933), profesor engleskog jezika i opte lingvistike na Filolokom fakultetu u Beogradu, od
2000. Formalno u penziji ali i dalje aktivan. Objavio je veliki
broj radova iz raznih oblasti lingvistike u vodeim
jugoslovenskim i svetskim publikacijama, na nekoliko jezika.
U Beogradu su mu tampana Sabrana dela u 12 knjiga (igoja
tampa/XX vek, 1996-1997), posle ega su mu izale jo etiri
knjige. Bio je Fulbrajtov predava za lingvistiku u SAD i drao
je predavanja po pozivu na 26 inostranih univerziteta.
Organizator je i uesnik mnogih naunih skupova i urednik
internacionalnih asopisa i zbornika. Bio je predsednik
Evropskog lingvistikog drutva (Societas Linguistica Europaea)
i potpredsednik Meunarodnog udruenja za primenjenu
lingvistiku (Association Internationale de Linguistique Applique).
lan je Evropske akademije nauka i umetnosti (Academia
Scientiarum et Artium Europaea, Be) i vie drugih naunih
institucija. U njegovu ast tampana su dva zbornika, jedan
internacionalni u Holandiji 2000. a drugi sa radovima njegovih postdiplomaca u Beogradu 2003.
Marija Fekete-Sullivan (Sarajevo, 1965), diplomirala je
urnalistiku na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. Do danas je objavila novinarske priloge i prijevode sa engleskog u
mnogim bh. publikacijama. Objavila je 1995. knjigu pria za

455

djecu The Mermaids Dream u Singapuru, na engleskom

jeziku. Svoju knjigu je prevela i na bosanski te je rukopis 2003.
godine ugledao svjetlo dana pod naslovom Sirenin san
(Sarajevo Publishing, Biblioteka Lastavica). Ovih dana autorica je dovrila novu knjigu kratkih pria Slike iz novanika.
Nakon dueg izbivanja, ivi u Sarajevu.
Polona Glavan (Ljubljana, 1974), diplomirala je komparativnu knjievnost i engleski jezik na Univerzitetu u Ljubljani. Pie prozu i objavljuje od 1994. godine. Dobitnica je
nekoliko nagrada na konkursima za najbolju kratku priu.
Njene proze uvrtene su u dvije antologije slovenake kratke
prie. Objavljivala je u veini slovenakih knjievnih asopisa. Njene prie prevedene su na engleski (Prague Literary
Revue, antologija Key Witnesses), njemaki (antologija Die
Zeit der Kurzen Geschichte), eki (Promlky asu), italijanski
(antologija Racconti senza dogana), madarski i hrvatski jezik
(Quorum). Godine 2001. objavljen je njen prvenac, roman
No v Evropi (tudentska zaloba, zbirka Beletrina), koji je bio
nominovan za nagradu Kresnik za knjigu godine u Sloveniji.
Tri godine kasnije, ista izdavaka kua objavljuje i njenu zbirku pria naslovljenu Gverilci. Prevodi sa engleskog i na engleski jezik. Prevela je vie kratkih pria, roman Bernarda
McLavertyja Okrasni toni, te zbirku kratkih pria Ame Ate
Aidoo naslovljenu Vse teje. Godine 2004. uredila je antologiju savremene britanske proze Zaetek neesa velikega (tudentska zaloba, zbirka Beletrina). Na engleski redovno prevodi i
vlastita djela.
Erica Johnson Debeljak (San Francisco), prevoditeljica,
esejist i kolumnist. Godine 1980. preselila se u New York gdje
je studirala francusku knjievnost na Columbia University i
New York University. Pet godina je ivjela u Cirihu i Parizu da
bi se konano 1993. preselila u Ljubljanu. Prevodi sa slovenskog na engleski. Objavila je knjigu Tujka v hii domainov
(1999). Tekstovi su joj objavljivani u Sloveniji, Makedoniji,
Hrvatskoj i Maarskoj. S muem i troje djece ivi u Ljubljani.
Snjeana Kordi (Osijek, 1964), lingvist. U Osijeku je zavrila studij hrvatskog ili srpskog jezika i knjievnosti. Nakon
jednogodinjeg rada na osjekom fakultetu prela je 1991. u
Zagreb, gdje je bila asistent na Katedri za suvremeni hrvatski

456

jezik Filozofskog fakulteta. U Zagrebu je magistrirala 1992. i

doktorirala 1993., a zatim je otila na sveuilita u Njemakoj,
gdje je i habilitirala. Prvo je bila znanstveni suradnik u Bochumu, pa docent u Mnsteru te profesor u Berlinu. Sada predaje
na sveuilitu u Frankfurtu na Majni. Objavila je vie lingvistikih knjiga (sve su prevedene na engleski ili njemaki) i
preko stotinu drugih znanstvenih publikacija. Zadnjih godina
ponovo redovito publicira i u jednom asopisu u Hrvatskoj, u
Knjievnoj republici, gdje daje prvu sistematsku kritiku aktualne hrvatske jezine politike.
Marinko Koec (Zagreb, 1967), asistent na katedri francuske knjievnosti Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta. Autor je romana Otok pod morem (1999), Netko drugi
(2001), Wonderland (2003), te zbirke eseja i prijevoda Skice za
portret suvremene francuske proze (2003).
Tvrtko Kulenovi (abac, 1935), pripovjeda, esejist, putopisac i scenarist. Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i lan Akademije nauka i umjetnosti BiH. Prvi predsjednik bosanskog P.E.N. centra (1992-1996). Izabrana djela: putopisi Odanost jugu, Putovanje i Pejsai zrelog doba; zbirka pripovijedaka Karavan; romani Kasino, ovekova porodica i Istorija
bolesti; knjige eseja i teorije Indija i umetnost, akra Istok
zapadu danas, Teorijske osnove modernog evropskog i klasinog
azijskog pozorita i Umetnost i komunikacija.
Predrag Luci (Split, 1964), kazalinu i radio-reiju studirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. U splitskom Feralu, tada jo satirinom podlistku Nedjeljne Dalmacije, pie od 1985. Jedan je od osnivaa i urednika tjednika
Feral Tribune. Pokreta je i urednik Feralove biblioteke. Objavljene knjige: Greatest Shits Antologija suvremene hrvatske
gluposti (zajedno s Borisom Deuloviem) i Haiku haiku
jebem ti maiku Velika Feralova pjesmarica.
Nikola Madirov (Strumica, 1973), u periodici je objavljivao poeziju, eseje, kratke prie, haiku pesme i prevode. Njegova poezija je objavljivana u izborima i antologijama u Makedoniji i inostranstvu. Prevoena je na engleski, panski, holandski, japanski, poljski, danski, hrvatski, bugarski, nemaki,
srpski, albanski i slovenaki jezik. Urednik je za poeziju u

457

elektronskom asopisu za umetnost i kulturu Blesok, i koordinator Lit.Kona za Makedoniju. lan je Nezavisnih pisaca Makedonije.
Knjige poezije: Zakljuani u gradu, 1999. (nagrada Studentski zbor), Nekud nikud, 1999. (nagrada Aco Karamanov), Asfalt,
ali nebo, haiku, 2003, U gradu, nekud, izbor iz prve dve knjige,
2004.
Predrag Matvejevi (Mostar, 1932), studij romanistike
zapoeo je u Sarajevu a zavrio u Zagrebu. Doktorirao je 1967.
na Sorbonnei (iz komparativne knjievnosti i estetike), gdje je
takoer obranio habilitaciju za redovnu profesuru (1994).
Predavao je francusku knjievnost na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu (1959-1991). Godine 1991. odluio je emigrirati i
izabrao poloaj izmeu azila i egzila. Nastanio se najprije u
Francuskoj, zatim Italiji. Na Novoj Sorbonnei (Paris III) predavao je na Odsjeku za opu i komparativnu knjievnost. Od
1994. godine redovni je profesor na slavistici rimskog sveuilita La Sapienza. Bio je visiting profesor na sveuilitima:
New York University (1982), Ecole des langues orientales
(1991), Universite caaholique de Louvain (2000). Sveuilite u
Perpignanu, u povodu estote obljetnice svog postojanja, dalo
mu je doktorat honoris causa.
Objavio je knjige: Sartre (esej, 1965), Razgovori s Krleom
(1969, 1971, 1974, 1979, 1982, 1987), Prema novom drutvenom stvaralatvu (1975, 1977), Knjievnost i njezina drutvena
funkcija (1977), Te vjetrenjae (1977, 1978), Jugoslavenstvo
danas (1982, 1986), Otvorena pisma (1985, 1986), Mediteranski
brevijar (1987, 1990, 1991), Istoni epistolar (1995), Gospodari
rata i mira (s V.Stevanoviem i Z.Dizdareviem, 2000, 2001).
Olivera Nikolova (Skoplje, 1936), kolovala se u Strugi i
Velesu, a Filoloki fakultet zavrila je u Skoplju. Radila je kao
dramaturg na radiju i televiziji. Pie za djecu i odrasle. Njena
poznatija djela za djecu: Zoki Poki, Zemlja u koju se ne stie
(Zemja vo koja ne se stignuva, nagrada RTV-a i Strukih veeri
poezije), Prijatelji Bon i Bona (Prijatelite Bon i Bona, nagrada
RTV-a i Strukih veeri poezije), Moj zvuk (Mojot zvuk, nagrada
Mlado pokoljenje), Markove djevojke (Devojkite na Marko),
Ljubobolje (Ljubobolki), ifre na kamenu (ifri na kamenot), Prelaz
nije osvijetljen (Preminot ne e osvetlen), Svjetlosna godina (Svetlosna godina) i dr. Za specijalna dostignua u savremenom izrazu

458

knjievnosti za mlade dobila je, 1983. godine, Zmajevu nagradu. U njena djela za odrasle se ubrajaju: zbirka pria Dan za
ljetovanje (Den za letuvanje), komedija Srebrna jabuka (Srebrenoto jabolko), romani: Uska vrata (Tesna vrata, nagrada Stale
Popov), Domai zadaci (Domani zadai), Tromb (Trombot),
Adamovo rebro (Adamovoto rebro, nagrada Racinovo priznanje),
Vjebe za Ibi Pajka (Vebi za Ibi Pajko), Rosicine lutke (Kuklite na
Rosica, nagrada Roman godine za 2004) kao i knjiga dramskih
tekstova pod nazivom Srebrna jabuka (Srebrenoto jabolko).
Radoslav Petkovi (Beograd, 1953), diplomirao je knjievnost u Beogradu. Objavio romane: Put u Dvigrad, Zapisi iz
godine jagoda, Senke na zidu, Sudbina i komentari; dve knjige
pria: Izvetaj o kugi, ovek koji je iveo u snovima, kao i knjigu
eseja Ogled o maki. Dobitnik je nauglednijih srpskih knjievnih nagrada (Nagrada Milo Crnjanski, Ninova, Andrieva,
Mea Selimovi, Vitalova) prie su mu zastupljene u brojnim
antologijama objavljenim i u Srbiji i u inostranstvu, a knjige
su mu prevoene na francuski, maarski i grki jezik.
Abdulah Sidran (Sarajevo, 1944), pjesnik, filmski scenarist,
dramatiar. Objavio je pjesnike knjige ahbaza (1970), Kost i
meso (1976), Sarajevska zbirka (1979), Bolest od due (1988),
Sarajevski tabut (1993), Zato tone Venecija (1997), Sarajevska
zbirka i druge pjesme (1997). Filmovi Sjea li se Doli Bel i Otac
na slubenom putu, koje je po njegovim scenarijima reirao
Emir Kusturica, stekli su svjetsku slavu. Napisao je scenarije i
za filmove Ademira Kenovia Kuduz i Savreni krug. Sidranova
drama U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce najizvoeniji je bh.
dramski tekst u posljednjih nekoliko kazalinih sezona.
Slobodan najder (Zagreb, 1948), dramski pisac, esejist i
pripovjeda. Jedan od osnivaa kazalinog asopisa Prolog
(glavni urednik 1971-75, 1976-85). Devedesetih je godina kao
free lance umjetnik mahom suraivao s njemakim kazalitima. Od 1996. je kolumnist rijekog Novog lista (kolumna
Opasne veze). Od 2001. godine je ravnatelj Zagrebakog
kazalita mladih. U njegovom obimnom dramskom opusu se
nalaze i Minigolf (1968), Histerina bajka (1969), Metastaza (1974),
Kamov. Kronika smrti (1978), Driev san (1981), Hrvatski Faust
(1981), Dumanske tiine (1986), Gamllet (1987), Utjeha sjevernih
mora (1992), Zmijin svlak (1994), Nevjesta od vjetra (1997), i Kod

459

Bijelog labuda (1998). Potpisuje i zbirke ogleda Radosna apokalipsa (1988) i Kardinalna greka (1999), te zbirku proze Knjiga o
sitnom. Nedavno mu je izala i knjiga Nevjesta od vjetra.
Ajla Terzi (Travnik, 1979), do sad je objavila zbirku pjesama Kako teko p&em (Omnibus, Sarajevo, 2004.). Nekoliko
njenih radio-drama emitirano je na programu BH Radija 1 i
Federalnog radija, a radio drama Matura je proglaena najboljom radio-dramom u 2004. Bavi se i knjievnim prevodima
(Paul Auster, Camille Paglia, Salman Rushdie, Susan Sontag).
Pjesme, kratke prie i prevode je objavljivala u Arsu, Odjeku,
Alexandriji Press, Tvri etc.
Mark Thompson pie knjigu o Danilu Kiu. Njegova ranija djela su: A Paper House: the Ending of Yugoslavia (Kua
od papira: kraj Jugoslavije), 1992. i Forging War: the Media
in Serbia, Croatia, Bosnia and Herzegovina (Kovanje rata
Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini) izdanja 1994
i 1999. ivi u Oxfordu.
Sran Valjarevi (Beograd, 1967), objavio je knjige: List
na korici hleba (1990), Do Frejzer i 49 pesama (1992), Zimski
dnevnik (1995), Do Frejzer i 49 + 24 pesme (proireno izdanje
1997). Njegove pesme i prie prevoene su na vedski, francuski i engleski jezik. Kao stipendista Rokfeler fondacije boravio je i pisao na jezeru Komo (1999). Pie za novine i magazine (Danas, Vreme, Reporter, Status).

460

EXECUTIVE SUMMARY
In this issue of Sarajevo Notebook appears a special section
under the title Hitler My Brother on the occasion of the 60th
anniversary of the end of World War Two. The title, as well as
the analyses by acclaimed writers, Andre Glucksmann, Benjamin
Korn, Bernard-Henri Levy, Manfred Riedel, Slobodan najder,
poses the perennial question: is fascism really defeated? And
how much of the National Socialist misuse of Nietzsche has
survived?
If fascism is really no more, how is it possible to see
together, anywhere in the world, the writers Celane and
Celine? Theoretician Benjamin Korn observes this symbolic
and unlikely companionship in a German bookshop in Paris.
Both writers are still famous: the first was a German speaking
Jew who ecaped to France from Nazi camps in Romania; the
other was a French collaborator who supported the Nazis and
hated Jews. In their lifetimes they never met, yet today they
are connected, leaning on each other, on the same bookshelves:
a Nazi and his prey.
Benjamin Korn further investigates Celines case in order
to discover: could a rascist be a great writer? Celines enormous narrative gift appears to confirm that the answer to that
question is yes. But at the same time Korn wonders if the
world would be any poorer if this great literary stylist had
never lived? For, Celines thinking is hardly above that of a
French petite bourgeoise who cant stand Arabs or blacks, or
English people, or Jews, or Chinese no one and nothing apart
from himself and his own cheese.
Slobodan najder points out the great importance of the
moment when the poet Paul Celan tried to talk with Martin
Heidegger, one of the greatest philosophers of the 20th century, but a cowardly human being, unable to resist the influence of the Nazis. The poet longed to hear one word. Was it
a word of explanation, sympathy, apology, or remorse as
Glucksmann suggests in his essay? In any case, the philosopher refused to offer that crucial word as a contribution to
human conscience. najder concludes that Celan was incurably ill with humanity, while Heidegger died free of that worry,
his failure to act and his accomodating attitude kept him in
good health.

461

Analysing thoroughly the controversies surrounding

Heidegger and his view of Hitler and the Nazis, Bernard-Henri
Levy concludes with notable angst: its impossible to be a follower of Heideggers philosophy, yet its impossible not to be.
The theme of this issue of Sarajevo Notebook is equally
appealing: Contemporary Literature and Our Languages. Eminent
linguists from the region argue that the language previously
called Serbo-Croat de facto still exists in the countries of former Yugoslavia, although most politicians and some linguists
claim that this is not the case. Formally, there are now several languages instead (Serbian, Croatian, Bosnian etc.), but none
of these is totally clean from inputs from the others. Will it
be possible to purify languages in the future to an extreme
degree? Or will the alternative prevail: that the free market
encourages linguistic similarities instead of insisting on differences? Well known theorists and writers from the region,
David Albahari, Snjeana Kordi, Ranko Bugarski, Mithat Rianovi, Radoslav Petkovi and Daa Drndi offer their valuable
insights.
The regular section In the First Person is titled Advanced
Croatian. It provides a fragment from Predrag Lucis Mali
jezikoslovni rjenik, a little dictionary which lists, in a satirical and witty way, some meaningful and politicized words
and names in the Croatian language.
The elegantly written Diary titled Travelling, Solitudes is
by renowned Slovenian author Drago Janar; it is a powerful
meditation on why people shouldnt really indulge in writing diaries!
As usual, Manufacture section features recent literary output in the region as well as essays on the Balkans. In this issue
you will find poetry by Abdulah Sidran and Bisera Alikadi
(Bosnia and Herzegovina), Branko Seneganik (Slovenia), and
Nikola Madirov (Macedonia); stories by Ajla Terzi and Marija
Fekete-Sullivan, (Bosnia and Herzegovina), Marinko Koec
and Aleksandar Flaker (Croatia), Andrej Blatnik and Polona
Glavan (Slovenia); a fragment from a novel by Olivera Nikolova
(Macedonia); prose by Ilja Sijari (Serbia and Montenegro); a
diary by Sran Valjarevi (Serbia and Montenegro) and essays

462

by Predrag Matvejevi, Erica Johnson-Debeljak, Keith Doubt

and Mark Thompson.
My Choice is the title of the section for which Stevan Tonti
has selected and translated poems by four acclaimed German
authors, Peter Huchel, Christoph Meckel, Michael Kruger and
Uwe Kolbe.
This issue presents in The Passport section A look from
and into Contemporary Swedish poetry by Hakam Bravinger,
translated by Refik Liina. Bravinger identifies Aase Berg (1967),
Eva Ribich (1970), Marie Norin (1967), and Pr Hansson (1970)
as being among the most impressive poets in Sweden today.
He cites, among other things, Hanssons ability to explore
things mythological from the point of view of language and
topic while insisting that this isnt alien or local/romantic, an
ability that makes the poet a leading voice in the revival of
Swedish nature poetry. Hansson is a well known poetperformer. While reading, he often adjusts vowel sounds in order
to catch changes of dialect, and uses body movements to
highlight the main part of poems.
Finally, in the column Portrait of an Artist the well known
writer Tvrtko Kulenovi comments on the lyricism in the
paintings by Deko Hodi.

463

SARAJEVSKE SVESKE
Izdava: MEDIACENTAR SARAJEVO
Direktor: Boro Konti
Kolodvorska 3
71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Telefon: (+387-33) 715-861
Telefaks: (+387-33) 715-860
E-mail: sarajevske.sveske@media.ba
Korektor
Marija Fekete-Sullivan
Dizajn naslovne strane
Ognjenka Finci
Amra Zulfikarpai
Grafiko oblikovanje
Adnan Mahmutovi
tampa: BLICDRUK, Sarajevo
Tira: 1000 primjeraka

asopis izlazi etiri puta godinje.

ISSN 1512-8539

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva

obrazovanja, nauke, kulture i sporta,
broj 02-15-5451/02 od 28.08.2002. godine,
asopis Sarajevske sveske osloboen je
plaanja poreza na promet proizvoda.

464