MATEMATIKA I

Skripta za studente Mainskog fakulteta

Autor: Dr. sc. Almir Huskanovi

1. Skupovi
Skup je osnovni pojam u matematici i kao takav se ne definie. Skupove oznaavamo velikim slovima latinice:
A, B, C ,... Skupove treba shvatiti kao neke cjeline koje se sastoje iz vie dijelova. Te dijelove zovemo elementima
skupa. Ako element a pripada skupu A, piemo: a A. U suprotnom, piemo: a A. Mogue je i da skup nema
nijednog elementa. Takav skup zovemo prazan skup i oznaavamo oznakom . Ako skup S ima konano mnogo
elemenata i npr. njegovi elementi su a, b, c, d , to piemo pomou para zagrada

: S a, b, c, d .

Meutim,

ako skup S ima mnogo elemenata, nekad ih ima beskonano mnogo, takav nain zapisivanja skupa nije praktian.

Obino tada uoimo neku osobinu koju posjeduju svi elementi tog skupa i piemo: S x P x skup svih
elemenata x koji imaju osobinu P x .
Ako su svi elementi nekog skupa A ujedno elementi i skupa B, kaemo da je skup A sadran u skupu B i piemo:
A B. Kaemo jo da je tada skup A podskup skupa B.
Skupovi A i B su jednaki ako i samo ako imaju iste elemente. Alternativno, moemo rei da je A B ako je
A B i B A.
Ako smo pomou zadanih skupova A i B napravili skup C, uzimajui za njegove elemente sve elemente skupa A i
skupa B, kaemo da smo napravili uniju ta dva skupa i piemo: C A B.
Za skup D kaemo da je presjek skupova A i B, ako taj skup sadri sve elemente koji se nalaze i u skupu A i u skupu
B i piemo: D A B.
Ako je presjek dva skupa prazan skup, kaemo da su ti skupovi disjunktni.
Razlika skupova A i B, u oznaci A \ B je skup koji sadri sve elemente skupa A koji nisu u skupu B.
Ukoliko je A B i A B , dakle skup A je strogo sadran u skupu B (oznaka: A B ), tada se skup B \ A zove
komplementom skupa A i oznaava se jo sa Ac .
Skup AB A \ B B \ A zovemo simetrinom razlikom skupova A i B.
Primjer 1: Dati su skupovi A 1,3,5, 7 , B 1, 2,3, 4,5 , C 2, 4, 6 . Tada je

A B 1, 2,3, 4, 5, 7 , A B 1, 3,5 , A C , B \ C 1,3, 5 .

Odrediti za vjebu skupove: A C , B C , B C , C \ B , B \ A, A \ C , AB , B C.

1.1 Skup realnih brojeva

Studentima su ve poznati pojmovi skupova prirodnih, cijelih, racionalnih i realnih brojeva, koje oznaavamo
simbolima , , , . Podsjetimo se koje elemente ukljuuju ovi skupovi:

1, 2, 3,...
0, 1, 2,...
Skupove racionalnih i realnih brojeva ne moemo navesti njihovim elementima, nego ih zadajemo opisno. Svaki
kolinik dva cijela broja

m
, pri emu je n 0, zovemo racionalnim brojem. Otuda piemo da je
n

m , n \ 0 .
n

Svaki prirodni broj je ujedno i cijeli, a svaki cijeli broj je ujedno i racionalan, jer a a

a 2a

... dakle,
1 2

oito se svaki cijeli broj moe napisati kao kolinik dva cijela broja.
Oito je .
Vrlo vaan pojam u skupu prirodnih i cijelih brojeva je pojam djeljivosti.
Definicija 1: Kaemo da je cijeli broj a djeljiv cijelim brojem b 0, u oznaci b a, ako postoji cijeli broj c takav da
je a b c.
Primjeri: 3 12; 2 0; 7 91 itd.
Postojanje brojeva koji nisu racionalni bilo je poznato jo u vrijeme antike Grke. Ve tada je bilo poznato da
duina d dijagonale jedininog kvadrata (kvadrata stranice 1) nije racionalan broj. Oito je d 2 2. Pretpostavimo
da je d , d

m
m
, pri emu su m i n relativno prosti prirodni brojevi, tj. razlomak
se ne moe skratiti. Tada
n
n

m2
2 m 2 2n 2 m 2 je paran, pa je onda i broj m paran. Dakle, postoji k , tako da je m 2k .
2
n
Iz jednakosti m2 2n 2 slijedi: 4k 2 2n 2 n 2 2m 2 n 2 je paran broj, pa je onda i n paran. Ali, poto su m i
m
n parni brojevi, razlomak
se moe skratiti sa 2. To je nemogue zbog polazne pretpostavke, pa zakljuujemo
n
2

je d

da broj d nije racionalan.

Ako broj nije racionalan, kaemo da je on iracionalan. Skup iracionalnih brojeva oznaavamo slovom I . Oito je

I .
Skup realnih brojeva dobijemo kao uniju skupova racionalnih i iracionalnih brojeva. Svaki realni broj moemo
prikazati u decimalnom obliku. Npr.

3
0, 75
4
5
1, 66666... 1, 6
3
58
0, 585858... 0,58
99

2 1, 414213562373...
3,141592654...
Oito racionalni broj u decimalnom prikazu ima ili konano mnogo decimala, ili beskonano mnogo decimala sa
periodinim ponavljanjem. Iracionalni brojevi imaju uvijek beskonano mnogo decimala koje se ne ponavljaju
periodino.
Skup realnih brojeva zadovoljava sljedee osobine:
1) S obzirom na operaciju sabiranja (+)

a) x y z x y z x, y, z (osobina asocijativnosti sabiranja);

b) Broj 0 ima osobinu da je x 0 x za sve x (osobina postojanja neutralnog elementa za sabiranje);
c) Za svaki realni broj x postoji njemu suprotni broj x takav da je x x 0 (osobina postojanja suprotnog
elementa);

d ) x y y x x, y (osobina komutativnosti sabiranja);

2) S obzirom na operaciju mnoenja ( )

a) x yz xy z x, y, z (osobina asocijativnosti mnoenja);

b) Broj 1 ima osobinu da je x 1 x za sve x (osobina postojanja neutralnog elementa za mnoenje);
c) Za svaki realni broj x 0 postoji broj x 1 sa osobinom da je x x 1 1 (osobina postojanja inveznog
elementa);

d ) xy yx x, y ;
e) x y z xy xz x, y, z (osobina distributivnosti mnoenja u odnosu na sabiranje);
3) S obzirom na relaciju

a) x x x (refleksivnost relacije );
b) Ako za neka dva realna broja x i y vai x y i y x tada je x y (antisimetrinost relacije );
c) Ako za neka tri realna broja x,y,z vrijede nejednakosti x y i y z, tada je x z (tranzitivnost relacije );

d ) Za svaka dva realna broja x i y ili je x y ili je y x;

e) x y x z y z x , y , z ;
f ) x y i 0 z x z y z x, y , z
g ) Ako su X i Y neprazni podskupovi skupa i ako je x y za sve x X i y Y , tada postoji broj c takav
da je x c y (osobina potpunosti).
S obzirom na grupu osobina 1), kaemo da je struktura , Abelova (komutativna) grupa. Zbog osobina iz 2),

struktura \ 0 , je takoe Abelova (komutativna) grupa.

Zbog osobina iz 1) i 2) struktura , , je polje.
Imajui u vidu sve nabrojane osobine, skup moemo zvati ureeno potpuno polje.

1.2 Funkcije (preslikavanja), prebrojivi i neprebrojivi skupovi

Skup koji sadri tano dva elementa, a i b, ali sa utvrenim redosljedom, da znamo koji element je prvi, a koji

a, b . Element
koordinata), a b druga komponenta (druga koordinata) skupa a, b .
drugi, zovemo ureeni par. Oznaavamo ga oznakom

a zovemo prva komponenta (prva

Oito je a, b b, a , dok je a, b b, a . Osim toga, a, b c, d ako i samo ako je a c i b d .

Neka su A i B neprazni skupovi. Definisaemo Dekartov proizvod skupova A i B kao skup

A B a, b a A, b B.
2

Ako je A B , tada Dekartov proizvod A A piemo krae A i zovemo ga Dekartovim kvadratom skupa A.
Bilo koji neprazni podskup Dekartovog proizvoda A B zovemo relacijom na A B. Meutim, ako je f A B
relacija sa osobinama:
1) Za svaki x A postoji bar jedan y B, tako da x, y f i
2) Ako su x A i y , z B elementi takvi da x, y , x, z f , tada je y z ,
relaciju f zovemo funkcijom ili preslikavanjem sa A u B, simbolino f : A B.
Za skup A kaemo da je domen ili oblast definisanosti funkcije f, a skup B je kodomen te funkcije.
Elemente skupa A zovemo originali, a elemente skupa B zovemo slike.
5

U sluaju relacije, slike se mogu pridruiti originalima na proizvoljan nain. Ali, u sluaju funkcije, svakom originalu
mora biti pridruena tano jedna slika.
Umjesto

x, y f

obino se pie da je y f x . Pri tome smatramo da je x argument ili nezavisna

promjenljiva, dok je y zavisna promjenljiva ili funkcija.

Ako je f : A A i f x x x A , kaemo da je f identino preslikavanje skupa A.
Vrste preslikavanja:
1) Za funkciju f : A B kaemo da je sirjekcija (preslikavanje na) ako je B f A , tj. za svaki element b B
postoji bar jedan element a A, tako da je b f a .
2) Za funkciju f : A B kaemo da je injekcija ako a b f a f b , tj. razliitim originalima odgovaraju
razliite slike.
3) Za funkciju f : A B kaemo da je bijekcija ako je ona istovremeno injekcija i bijekcija.
Ukoliko su A i B konani skupovi i postoji bijekcija f : A B, jasno je da tada dati skupovi imaju isti broj
elemenata. Oigledno vrijedi i obrnuto, ako dva skupa imaju isti broj (konaan) elemenata, izmeu njih postoji bar
jedno bijektivno preslikavanje.
Openito, ako postoji bijekcija f : A B kaemo da su skupovi A i B ekvipotentni ili ekvivalentni ili da imaju istu
mo.
Ukoliko je neki skup beskonaan, moe se desiti da je on ekvivalentan sa nekim svojim podskupom.
Primjeri:
a) Skup prirodnih brojeva je ekvivalentan skupu svih parnih prirodnih brojeva 2 2, 4, 6,... . Dovoljno je
posmatrati funkciju f : 2, f n 2n n .
b) Skup prirodnih brojeva je ekvivalentan skupu cijelih brojeva. Napravimo sljedee preslikavanje: svakom
negativnom cijelom broju pridruimo tano jedan parni prirodni broj, a svakom nenegativnom cijelom broju

2n, n 0
2n 1, n 0

pridruimo tano jedan neparan prirodni broj. Naime, posmatramo funkciju f : N , f n

za sve n . Ta funkcija je oito bijekcija. ematski:

... 3 2 1 0 1 2 3 ...
...
... 6

...
2 1 3 5 7 ...

c) Skup racionalnih brojeva je takoe ekvivalentan skupu prirodnih brojeva. Svaki racionalni broj piemo u obliku

m
, m, n , n 0 . Pri tome se uzima da se taj razlomak ne moe skratiti. Poredajmo sve nenegativne
n
racionalne brojeve u niz, tako da prvo napiemo one za koje je zbir brojnika i nazivnika jednak 1 m n 1 , pa
zatim one za koje je taj zbir jednak 2, itd. Na taj nain dobijamo sljedei niz:
6

0 1 1 2 1 3 1 2 3 4
, , , , , , , , , ,...
1 1 2 1 3 1 4 3 2 1
Ovaj dokaz je prvi dao Kantor (Georg Cantor, 1845. 1918., njemaki matematiar). On je prvi dokazao i da skup
realnih brojeva nije ekvipotentan skupu prirodnih brojeva.
Kaemo da su svi beskonani skupovi, koji su ekvivalentni skupu prirodnih brojeva, prebrojivi.
Ako je neki skup beskonaan, a nije prebrojiv, za taj skup kaemo da je neprebrojivo beskonaan. Takav je npr.
skup realnih brojeva, skup iracionalnih brojeva i svaki od nepraznih intervala.
Dokaimo da skup svih realnih brojeva koji su vei od 0, a manji od 1, u oznaci 0,1 x 0 x 1 nije
prebrojiv (pa samim tim ni skup nije prebrojiv).
Pretpostavimo da se ipak svi brojevi iz ovog skupa mogu poredati u niz. Tada bi se svi elementi iz skupa 0,1
mogli nabrojati ovako:

0, a11a12 a13 ...

0, a21a22 a23 ...
0, a31a32 a33 ...
...

0, an1an 2 an3 ...

....
Pri tome su aij 0,1, 2,...,9 decimale navedenih brojeva (tj. cifre). Formirajmo sad broj 0, b1b2 b3 ... gdje su

bi 0,1, 2,...,9 decimale izabrane na sljedei nain. Za svako i 1, 2,3,... uzmimo bi 2, ako je aii 1,
odnosno bi 1, ako je aii 1. Tada se dobijeni broj 0, b1b2 b3 ... razlikuje od svih gore navedenih brojeva, a s
druge strane i taj broj je oito iz skupa 0,1 . Dobijena kontradikcija pokazuje da je skup 0,1 neprebrojiv.
Neka su a i b konani realni brojevi i pri tome je a b. Intervali su sljedei podskupovi skupa realnih brojeva:

a, b x a x b otvoreni interval:

a, b x a x b zatvoreni interval ili segment;

a, b x a x b poluotvoreni (poluzatvoreni) interval;
a, b x a x b poluotvoreni (poluzatvoreni) interval;
, a x x a ;
a, x x a ;
7

 , a x x a ;

a, x a x ;

Funkcija f : 0,1 a, b definisana jednakou f x a b a x

x 0,1 je bijekcija (to se direktno

provjerava). Zbog toga, svaki interval a, b , a time i svaki interval oblika a, b , a, b , a, b , pri emu su

a, b , a b, je neprebrojiv skup.
Najzad, funkcija F x

1 1
arctg x x preslikava bijektivno skup realnih brojeva na interval 0,1 pa je
2

jasno onda da je i skup neprebrojiv i da svaki interval a, b ima istu mo kao skup a to je tzv. mo
kontinuuma. Mo kontinuuma se obino obiljeava slovom c.
Mo skupa prirodnih (cijelih; racionalnih) brojeva oznaava se oznakom 0 (ita se: alef nula). Jasno je da je

0 c. Postoji li beskonani skup ija je mo vea od 0 i manja od c? Taj problem nazvan je problem
kontinuuma. Ovaj problem u matematici jo uvjek stoji kao nerijeen.
Definicija 2: Kompozicija (slaganje) preslikavanja f : A B i g : B C je preslikavanje h g f : A C ,

definisano relacijom h x g f x

x A .

Za funkciju nastalu kompozicijom dvije (ili vie) funkcija kaemo da je sloena funkcija. Operacija slaganja funkcija
u optem sluaju nije komutativna, tj. f g g f , ali jeste asocijativna, f g h f g h.
Primjeri: Ako je f x x

x i g x sin x x tada je
2

f g x f sin x sin x sin 2 x x i

g f x g x 2 sin x 2 x .
Definicija 3: Neka je preslikavanje f : A B bijekcija. Tada za preslikavanje f 1 : B A kaemo da je
inverzno preslikavanju f, ako vai:

f 1 b a f a b

a A, b B .

Kompozicija preslikavanja f i f 1 je komutativna i daje identino preslikavanje, tj.

f f 1 x f 1 f x x.
Primjeri:
a) Ako je f x 3 x 5 : , odredimo njegovo inverzno preslikavanje. Najprije njegovu formulu napiemo
u kraem obliku y 3 x 5, a zatim zamijenimo slova x i y, tj. x 3 y 5. Sada ovu jednainu treba rijeiti po y.
Oito je y

x5
x5
. Zakljuujemo da je f 1 x
x .
3
3
8

b) Inverzna funkcija eksponencijalne funkcije f x 2 : 0, je funkcija

x

g x log 2 x : 0, . Naime, y 2 x x 2 y y log 2 x.

c) Odredite inverzne funkcije funkcija f x

x 4 : i g x

x 1
: \ 3 .
3 x

1. 3 Apsolutna vrijednost realnog broja

Definicija 4: Modul ili apsolutna vrijednost realnog broja x, u oznaci x je broj

x, x 0

x 0, x 0.
x, x 0

S obzirom na definiciju 4, lako se dokazuju sljedee osobine apsolutne vrijednosti:

1) xy x y

2)

x
x

y
y

x, y

x , y , y 0

3) x y x y

x, y

4) x y x y

x, y .

Osobine 1) i 3) se mogu pooptiti na proizvoljan, konaan broj faktora, odnosno sabiraka:

5) x1 x2 ...xn x1 x2 ... xn

x1 , x2 ,..., xn , n

6) x1 x2 ... xn x1 x2 ... xn

x1 , x2 ,..., xn , n .

Skup realnih brojeva je ekvivalentan skupu taaka brojne orjentisane ose, pa ako svakom realnom broju
pridruimo odgovarajuu taku na brojnoj orjentisanoj osi, tada apsolutna vrijednost nekog realnog broja
predstavlja upravo udaljenost take koja odgovara tom broju na osi od take koja odgovara broju 0.
S obzirom na ovu injenicu, sljedee osobine su oigledne (ali se mogu dokazati takoe po definiciji 4):
7) a 0 i x a a x a;
8) a 0 i x a x a ili x a.

2. Princip potpune matematike indukcije

Talijanski matematiar Giuseppe Peano (1858. 1932.) je prvi matematiar koji je zasnovao skup prirodnih
brojeva aksiomatski. Peano je uspostavio sljedei sistem aksioma:
1) 1 ,
2) Sljedbenik svakog prirodnog broja je prirodan broj, tj. n n ' n ' n 1 ,
3) Ako su jednaki sljedbenici neka dva prirodna broja, tada su i ti brojevi jednaki, tj. m ' n ' m n m, n ,
4) Broj 1 nije sljedbenik nijednog prirodnog broja, tj. n ' 1 n ,
5) Ako je M podskup skupa sa osobinama 1 M i n M n ' M , tada je M N .
Metoda potpune matematike indukcije je zasnovana na petom Peanovom aksiomu. Ona nam pomae da
dokazujemo tvrdnje oblika T n koje vrijede za sve (ili skoro sve) prirodne brojeve n. Ova metoda sastoji se u
tome da dokaemo da tvrdnja vrijedi za broj 1 (ili neki drugi cijeli broj n0 1 ) i ako iz pretpostavke da tvrdnja
vrijedi za neki cijeli broj k 1 odnosno k n0 slijedi da je tvrdnja tana i za n k 1.
Napomena: Ako bi dokazivali da tvrdnja T n vai za sve n tako da dokaemo da je ona tana za n 1, pa
za n 2, n 3, itd., tj. da dokaemo da je tvrdnja T n tana za nekoliko prvih prirodnih brojeva n, takvo
zakljuivanje zovemo nepotpunom matematikom indukcijom. Ovakvo zakljuivanje nije ispravno u matematici,
jer ako je tvrdnja tana za nekoliko prvih prirodnih brojeva, ona ne mora biti tana za sve prirodne brojeve.
Primjer 1: Tvrdimo da je n 2 n 41 prost broj za sve n .

n 1 n 2 n 41 41 prost
n 2 n 2 n 41 43 prost
n 3 n 2 n 41 47 prost, itd.
Meutim, za n 41 imamo da je n 2 n 41 412 41 41 412 , a to je oito sloen broj.
To onda znai da postavljena tvrdnja nije tana.
Primjer 2: Oito je 1 12 , 1 3 22 ,1 3 5 32 ,... dakle sabiranjem uzastopnih neparnih prirodnih brojeva
dobije se kvadrat prirodnog broja. Nepotpuna indukcija nam moe u ovom sluaju pomoi da naslutimo tvrdnju

1 3 5 ... 2n 1 n 2 n . Meutim, da bismo se uvjerili da je ova tvrdnja tana, moramo koristiti

potpunu matematiku indukciju.
Tvrdnja je oito tana za n 1, jer se svodi na identitet 1 1. Pretpostavimo da je za neki prirodan broj k 1
2

tana tvrdnja 1 3 5 ... 2k 1 k . Tada je 1 3 5 ... 2k 1 2k 1 k 2 2k 1 k 1 .

10

Prema tome, poto je tvrdnja tana za n 1 i iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za n k slijedi da je tvrdnja tana
i za n k 1, principom potpune matematike indukcije zakljuujemo da je tvrdnja tana za sve prirodne brojeve
n.
Primjer 3: Dokazati da nejednakost

1 3 5
2n 1
1
...

vai za sve n .
2 4 6
2n
2n 1

Za n 1 ova nejednakost se svodi na

1 1

, to je ekvivalentno sa 2 3, odnosno 4 3.
2
3

Pretpostavimo da je za neko k 1 tana tvrdnja

1 3 5
2k 1
1
...

. Zatim pogledajmo kako

2 4 6
2k
2k 1

glasi odgovarajua tvrdnja za n k 1:

1 3 5
2k 1 2 k 1 1
...

2 4 6
2k
2 k 1

1
2 k 1 1

Ovu tvrdnju treba dokazati, koristei napravljenu pretpostavku. Ako pretpostavku

1 3 5
2k 1
1
...

2 4 6
2k
2k 1
pomnoimo sa

2 k 1 1
2 k 1

2k 1
, imamo da je
2 k 1

1 3 5
2k 1 2 k 1 1
...

2 4 6
2k
2 k 1

1
2k 1

.
2k 1 2 k 1

Sad zakljuujemo da je dovoljno dokazati da je

1
2k 1
1

.
2k 1 2 k 1
2 k 1 1
Kvadriranjem i zatim oslobaanjem razlomaka i zagrada dobijemo niz ekvivalentnih nejednakosti:
2

2k 1
2
2k 1 4 k 1

1
2k 1
1
2

2k 1 2k 3 4 k 1
2
2k 3
2k 3
4 k 1

4k 2 6k 2k 3 4 k 2 2k 1 4k 2 8k 3 4k 2 8k 4 3 4,

to nam potvruje tanost date tvrdnje.

n

Napomena: sumu S a1 a2 ... an od n realnih brojeva, n , moemo krae zapisati u obliku S

a .
k

k 1

11

Slovo k u ovoj oznaci zove se indeks sumiranja i ono se uvijek moe promijeniti, jer vrijednost sume ne zavisi od k.
n

Naime, S

ak a j ar , itd.
k 1

j 1

r 1

n 1

Oito se ta suma moe napisati i kao S

n 1

k 1

k 0

ak 1 itd.
k 2

Lako je provjeriti da vae i sljedee formule:

k 1

k 1

k 1

k 1

Zadaci:
Dokazati potpunom matematikom indukcijom tvrdnje
1. 1 2 3 2 3 4 3 4 5 ... n n 1 n 2

n n 1 n 2 n 3
, n .
4

2.
3.
4.
5.
6.

7.

n 1
2
log 2 x n 2, n , x 0 .
n
k 2
1
2
4
2n
1
2n 1

...

n
n 1 a 0, n .
1 a 1 a 2 1 a4
a 1 1 a2
1 a2
n
sin 2 nx
sin
2
k

1
x

n .

sin x
k 1
1
2
n
n(n 1)

n .
1 3 5 3 5 7
(2n 1)(2n 1)(2n 3) 2(2n 1)(2n 3)
1 x 1
x
1
x
1
x
tg 2 tg 2 ... n tg n n ctg n ctgx n .
2 2 2
2
2
2
2
2
3 n n 1 n 5 , n .

log

2k 1

x log 2k x

n 1

8. 1 x x x ... 1

n 1

n 1

ak bk ak bk , te cak c ak

1 1 x n

x , n .
1 x

9. 24 2 7 n 3 5n 5 , n 0,1, 2,...
10. 12 3n 4 14n3 21n2 10n , n .
1
n2
1 1
11. 1 1 ... 1

n .
2

4 9 n 1 2 n 1
12. Broj 6n 5n pri djeljenju sa 25 daje ostatak 1 za sve n .

12

k 1

za svako c .

3. Binomna formula
Neka su a i b proizvoljni realni brojevi. Poznate su nam odranije formule za kvadrat zbira i kub zbira:

a b

a 2 2ab b2 i a b a 3 3a 2b 3ab 2 b3 .
4

a b , a b

Formule za

a b , a b

,... moemo lako izvesti mnoenjem kuba zbira

a b

polinomima

,... .
n

Meutim, elimo da izvedemo formulu za opti sluaj a b , gdje je n proizvoljan prirodni broj. Analizirajui
n

lanove koji se pojavljuju u gornjim formulama, moemo lako zakljuiti da e se u formuli za a b pojaviti
sljedei monomi: a n , a n 1b, a n 2b 2 ,...., ab n 1 , b n . Glavni problem je odrediti brojeve koji stoje uz te lanove (tzv.
n

koeficijente) u sumi koja odgovara izrazu a b .

Napravimo emu tih koeficijenata u vidu trougla, tako da u prvom redu napiemo jedini koeficijent 1 u razvoju
0

sume a b 1, pa zatim u drugom redu koeficijente 1 i 1 iz razvoja a b 1 a 1 b, u treem redu

2

koeficijente 1, 2, 1 iz razvoja a b 1 a 2 2 ab 1 b 2 , itd.

Dobijena ema zove se Paskalov trougao (Blaise Pascal, francuski matematiar, 1623. 1662.)

Na poetku i kraju svakog reda je broj 1, a preostali brojevi dobiju se sabiranjem dva odgovarajua broja iz
prethodnog reda. Sada je lako napisati formule:
4

a 4 4a 3b 6a 2b 2 4ab3 b 4 ;

a 5 5a 4b 10a3b 2 10a 2b3 5ab4 b5 , itd.

a b
a b

Ako nam treba formula za prirodni stepen razlike dva realna broja, onda iskoristimo postojee formule, s tim da
naizmjenino mijenjamo znakove + i -. Naime,

a b

a 3 3a 2b 3ab 2 b3 ;

a b

a 4 4a 3b 6a 2b 2 4ab3 b 4 ;

a b

a 5 5a 4b 10a 3b 2 10a 2b3 5ab 4 b5 , itd.

n

No ipak, da bismo napisali optu formulu za a b potrebni su nam neki novi pojmovi.
13

Definicija 1: Proizvod svih prirodnih brojeva koji su manji ili jednaki od datog prirodnog broja k zove se
faktorijelom broja k i oznaava se kratko sa k !. Dakle, k ! 1 2 3... k k . Specijalno se definie da je

0! 1.
Primjer 1: 1! 1; 2! 1 2 2; 3! 6; 4! 24;5! 120 itd. Oito je n 1 ! n ! n 1 za sve n .
Definicija 2: Neka su n i k prirodni brojevi takvi da je k n. Binomni koeficijent je broj

n n n 1 ... n k 1
.
k
k!

n
0

Specijalno za k 0 uzima se da je 1 za svaki n .

n
k

Ako je k n, tada je 0.

n
k

Napomena: Ako su n i k prirodni brojevi i k n, tada broj Cnk predstavlja u kombinatorici broj kombinacija
k te klase od n elemenata bez ponavljanja. To je broj naina na koji izmeu n objekata iste vrste moemo
izabrati k objekata, koji se ne ponavljaju.

n
n

Direktno iz definicije binomnog koeficijenta slijedi da je 1 za sve n .

8
2

Primjeri 2:

8 7
28;
1 2

8 8 7 65 4 3
7 765
28;
35;
6
1 2 3 4 5 6
3 1 2 3

7 7 6 5 4
35;
4
1 2 3 4

Teorem 1 (osobine binomnog koeficijenta): Za sve prirodne brojeve n i k, n k , vrijede jednakosti

n
n!
a)
k k !(n k )!
n n
b)

k n k
n n n 1
c)

k k 1 k
Dokaz: izveden u zbirci, str. 10 i 11.

14

Lako je primjetiti da su svi brojevi u Paskalovom trouglu upravo binomni koeficijenti. Npr., red koji ine brojevi 1,

3 3 3 3
0 1 2 3

4 4 4 4 4
0 1 2 3 4

3, 3, 1 moe se zapisati ovako: , , , . Naredni red: , , , , , itd. Namee se

n

oigledno pravilo: koeficijenti u razvoju binoma a b su:

n n n
n n
0 , 1 , 2 ,..., n 1 , n .

Na taj nain moemo formulisati

n
0

n
1

n n 1 n n
ab n b , ili krae
n 1

Teorem 2: (a b)n a n a n 1b

n
n
(a b)n a n k b k a, b , n
k 0 k

Ova formula zove se binomna formula. esto se u literaturi spominje i kao Njutnova binomna formula (Isaac
Newton, 1642. 1727., poznati engleski matematiar i fiziar).
Poto smo ovu formulu naslutili nepotpunom indukcijom, treba je dokazati potpunom matematikom indukcijom.
1

Dokaz: Ako je n 1, formula se svodi na a b a b.

Pretpostavimo da je binomna formula tana za

a b

k 1

n k 1,

tj.

a b

k
k
a k j b j . Tada je
j 0 j

k
k
k
k
k
k
k
a b a b a b a k j b j a k j 1b j a k j b j 1
j 0 j
j 0 j
j 0 j

k
k 1 k
k
k
k

k
k k j 1 j 11 k 1
a k 1 a k j 1b j a k j b j 1 b k 1 a k 1 a k j 1b j
b
b
a
j 1 j
j 0 j
j 1 j
j 1 j 1

k k
k
k 1 k 1
k k j 1 j
k 1 k j 1 j

k j 1 j
k 1
k 1
k 1
a k 1
a
b

a
b

b .

a
j
j
j 1 j j 1
j 1
j 0

To znai da je binomna formula tana i za n k 1, tj. ona je tana za sve prirodne brojeve n.
U dokazu smo iskoristili osobinu c) binomnog koeficijenta iz Teorema 1.
Teorem 3: Za sve a, b, c R i sve n N je

(a b c )n

n! i j k
ab c .
i j k n i ! j !k !

Ova formula zove se trinomnom, jer nam daje stepen trinoma.

Dokaz: a b c

n
n
n n k n k n k j j k
n k k
a b c
b c .
a
j
k 0 k
k 0 k j 0

15

Neka

je

n k j i,

dakle

Uzimajui

i j k n.

jo

obzir

da

je

pri

tome

n nk
n k ! n ! , direktno se zakljuuje da vai tvrdnja teorema. Oznaka
n!

k j k ! n k ! j ! n k j ! i ! j ! k !
sumiranja u sumi

znai da se umjesto jednog indeksa sumiranja, kao to je uobiajeno, posmatraju 3

i j k n

indeksa: i, j, k, pri emu su to cijeli brojevi u granicama od 0 do n i sa osobinom i j k n.

Zadaci:

1
1. Izraunati x ako je u binomnom razvoju
x log
7 2
x

trei lan jednak 360000.

2. Nai n ako se zna da je u razvoju 4 2

1
odnos petog lana sprijeda prema petom lanu ozada jednak
4
3

6 :1.
n

3. Nai brojeve a, b, n ako se zna da su prva tri sabirka u razvoju binoma a b jednaki redom 729, 7290 i
30375.

4. Odredi x u izrazu

1
log x 1

1
12

x , ako je etvrti lan u razvoju tog binoma jednak broju 200.

2 x 1 3

5. Izraunati x ako u binomnom razvoju 3

4 2 x vai: 9T3 T5 240.
2

6. Nai sve racionalne lanove u razvoju binoma a)

332

72

b)

34 2

10

, c)

283

100

x
y
7. Odrediti peti lan u razvoju binoma
ako se binomni koeficijent drugog lana odnosi prema
2
x

binomnom koeficijentu treeg lana u omjeru 2:11.

8

2 x 16 32
8. Izraunati x ako u binomnom razvoju

dobijemo 56 kad oduzmemo esti od etvrtog lana.

x
16 8
2

9. Izraunati x ako je etvrti lan u razvoju binoma 10log

1
log x jednak 3500000.
10
n

x 1
1
10. Za koje x je etvrti lan razvoja binoma 2
jednak 20n , ako je binomni koeficijent etvrtog
3 x
2

lana pet puta vei od binomnog koeficijenta drugog lana.

16

4. Skup kompleksnih brojeva

Znamo da kvadratna jednaina x 2 1 0 nema realnih rjeenja, jer je tada x 2 1, a kvadrati realnih brojeva su
uvijek nenegativni. Rjeenje te jednaine oznaavamo slovom i, a zovemo ga imaginarna jedinica. Svaki broj oblika

ai, a \ 0 zovemo isto imaginarnim brojem. Sasvim je jasno da se ti brojevi ne mogu pojaviti u stvarnom
ivotu kao rezultat nekog mjerenja npr., njima ne moemo opisivati osobine predmeta i osoba iz stvarnog ivota,
nego ih razmatramo samo teoretski. Skup svih brojeva oblika a bi, pri emu su a i b realni brojevi, zovemo skup
kompleksnih brojeva i oznaavamo simbolom .
Ako je z a bi a, b dati kompleksni broj, tada prvi sabirak, broj a, zovemo realnim dijelom broja z i
piemo a Re z , dok se broj b zove imaginarnim dijelom broja z i piemo b Re z .
Skup realnih brojeva sadran je u skupu kompleksnih brojeva, jer je svaki realan broj ujedno i kompleksan.
Naime, ako je u broju z a bi imaginarni dio nula, tada je oito z a .
Sam izraz a bi zovemo algebarskim oblikom broja z. U srednjoj koli ste imali priliku da upoznate operacije sa
kompleksnim brojevima u algebarskom obliku. Podsjetimo se, ako su z1 a bi i z2 c di dva poznata
kompleksna broja, pri emu je z2 0, tada je

z1 z2 a c b d i;
z1 z2 a c b d i;
z1 z2 a bi c di ac adi bci bdi 2 ac bd ad bc i;
z1 : z2 a bi : c di
2

Broj z a b

a bi c di ac bd bc ad i ac bd bc ad

i.
c di c di
c 2 d 2i 2
c d 2 c2 d 2

zovemo modulom ili apsolutnom vrijednou kompleksnog broja z a bi. Broj z a bi

2

zovemo konjugovanim brojem broja z a bi. Oito je z z a 2 b 2 i 2 a 2 b 2 z , pa je to razlog da se

prilikom dijeljenja dva kompleksna broja u algebarskom obliku, razlomak proiruje konjugovanim brojem broja iz
nazivnika. Cilj je da se u nazivniku dobije realan broj, jer se tada bez problema dobijeni kompleksni broj razdvaja
na realni i imaginarni dio.
Neka su u nekoj ravni odabrane dvije orjentisane ose, x osa i y osa, koje su meusobno okomite i imaju
poetak u istoj taki O. Ove ose emo jo zvati realna ( x osa) i imaginarna (y osa). Ravan odreena ovim
osama zove se Gaussova* ili kompleksna ravan. Svaki kompleksni broj se moe na jedinstven nain prikazati
jednom takom u kompleksnoj ravni, na nain slian traenju take u realnom koordinatnom sistemu. Naime, ako
je z a bi a, b dati kompleksni broj, nai emo taku ija je apscisa (prva koordinata) broj a, a ordinata
(druga koordinata) broj b. Za taku M a, b kaemo da je slika broja z a bi.

* Johann Carl Friedrich Gau (1777. 1855.) njemaki matematiar

17

S druge strane, za broj z a bi se kae da je on afiks take M. Na ovaj nain uspostavljeno je bijektivno
preslikavanje izmeu skupa svih taaka u Gaussovoj ravni i skupa kompleksnih brojeva.

Posmatrajmo vektor OM , koga zovemo radijus vektorom take M. Njegova duina jednaka je upravo modulu
2

broja z, to se direktno dobije iz Pitagorine teoreme. Oznaimo sa tu duinu. Dakle, z a b .

Neka je ugao kojeg vektor OM zaklapa sa pozitivnim dijelom realne ose. Broj zovemo argumentom broja z
i piemo arg z .
Brojevima i u potpunosti je odreen poloaj take M u Gaussovoj ravni. Osim toga, iz pravouglog trougla na
slici imamo da je a cos i b sin , pa se dati kompleksni broj z moe napisati i u obliku:

z cos i sin cos i sin . Kaemo da je ovo trigonometrijski oblik broja z.

Izraz cos i sin se skraeno pie u obliku cis ili ei , prema zamisli vicarskog matematiara Leonharda
Eulera (1707. 1783.). Dakle, z ei Eulerov ili eksponencijalni oblik kompleksnog broja.
Kad elimo transformisati broj iz algebarskog u trigonometrijski ili u Eulerov oblik, trebaju nam brojevi i . Sa
slike je oito tg

b
, a 0. Za tano odreivanje ugla treba nam i podatak u kom kvadrantu je taj ugao.
a

Specijalni sluajevi:
1) Ukoliko je a 0, b 0

;
2

2) Ukoliko je a 0, b 0

3
;
2

3) Ukoliko je b 0, a 0 0;
4) Ukoliko je b 0, a 0 .
Primjeri 1:
a) z 3 3i a 3, b 3 3 9 2 3.

18


2
, imamo da je
, znai
2
3
3
2
2

2 3 cos
i sin
.
3
3

Poto je tg 3 i

z 2 3e

2
3

b) z 3i a 0, b 3, 3,

3
i
3
3
3

z 3e 2 3 cos
i sin
2
2
2

Ako je P slika kompleksnog broja z a ib a, b , a Q je slika broja w c id c, d u kompleksnoj

ravni, tada je vektor OP OQ OR (na duoj dijagonali paralelograma OPRQ ) radijus vektor take R koja je

upravo slika zbira brojeva z w a c i b d , dok je vektor QP (na kraoj dijagonali paralelograma

OPRQ ) jednak radijus vektoru take koja bi bila slika razlike z w a c i b d .

Prema pozntoj formuli za udaljenost taaka u koordinatnom sistemu u ravni, imamo da je duina dui QP (tj.

intenzitet vektora QP ) jednaka: QP

a c b d

, a s druge strane to je oito modul broja z w.

Dakle, udaljenost izmeu slika dva kompleksna broja u Gaussovoj ravni jednaka je modulu razlike ta dva broja.

4.1 Operacije sa kompleksnim brojevima u trigonometrijskom obliku

Neka su zi j cos j i sin j , j 1, 2 dva zadana kompleksna broja, razliita od nule. Tada je

z1 z2 1 cos 1 i sin 1 2 cos 2 i sin 2

1 2 cos 1 cos 2 i cos 1 sin 2 i cos 2 sin 1 i 2 sin 1 sin 2
1 2 cos 1 cos 2 sin 1 sin 2 i cos 1 sin 2 cos 2 sin 1
1 2 cos 1 2 i sin 1 2 .
Dakle, mnoenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku svodi se na mnoenje njihovih modula i
sabiranje argumenata. Jo lake se to dokazuje preko eksponencijalnog oblika, jer je
19

z1 z2 1ei1 2ei2 1 2ei1 i2 1 2ei1 2 .

z1 1 cos 1 i sin 1 cos 2 i sin 2 1 cos 1 2 i sin 1 2

z2 2 cos 2 i sin 2 cos 2 i sin 2 2

cos 2 2 i 2 sin 2 2

1
cos 1 2 i sin 1 2 ili:
2

z1 1ei1 1 i1 i2 1 i1 2

e
.
z2 2 ei2 2
2
Zakljuujemo da se dijeljenje dva kompleksna broja u trigonometrijskom obliku svodi na dijeljenje njihovih
modula i oduzimanje njihovih argumenata.
2

Ako je z cos i sin , primjenjujui pravilo za mnoenje, dobili bismo da je z

cos 2 i sin 2 ,

z 3 3 cos 3 i sin 3 , itd. Lako se izvodi generalni zakljuak:

z n n cos n i sin n , n .
Ovu formulu zovemo Moavrovom formulom (Abraham de Moivre, 1667. 1754., francuski matematiar).
Moavreva formula vai i za negativne cijele eksponente, tj. ako je n prirodan broj, tada je

cos i sin
Zaista, za
(cos

= cos

+ sin , pri emu je

+ sin )
=

(cos

cos n i sin n , n .

0, | | = 1 imamo

1
=
+ sin )
cos

cos sin
cos

1
+ sin

cos

1
+ sin

= [cos( ) + sin ( )] = cos(

cos
cos

) + sin(

sin
sin
) ,

to je i trebalo dokazati. Moavrova formula se vrlo lako dokae iz eksponencijalnog oblika, jer

z ei , n z n n ein n cos n i sin n .

Specijalno, za n = 1 je cos i sin

cos i sin cos i sin , pa emo uvijek smatrati da je

broj cos i sin napisan u trigonometrijskom obliku, sa argumentom

Meutim, ako elimo da

argument bude pozitivan, moemo mu dodati 2 (ili 4, 6, itd.) zbog periodinosti sinusa i kosinusa.
Primjer 2: Napisati u trigonometrijskom obliku kompleksne brojeve z1 sin

i cos i z2 tg 1 i.
9
9

Broj z1 nije napisan u trigonometrijskom obliku, jer realni dio mora biti izraen preko kosinusa, a imaginarni

i cos sin za sve . Poto

2

preko sinusa. Iz trigonometrije je poznato da je sin cos

je

7
7
7

, imamo da je z1 cos
i sin
.
2 9 18
18
18
20

z2 tg 1 i

sin1
sin1 i cos1
1

cos 1 i sin 1 .

cos1
cos1
cos1 2
2

Pogledajmo sada kako se kompleksni brojevi mogu korjenovati u trigonometrijskom obliku. Poznato je da

x,

gdje je n , x , ima n vrijednosti u skupu .

Primjeri 3:

4 2 u skupu realnih brojeva, jer je

a)

Meutim,
b)

4 2,

x 0 za sve x , x 0. Ako je x 0, x ne postoji u skupu .

4 2i u skupu .

1 1 u skupu . Osim te oigledne vrijednosti, 3 1 u skupu ima jo dvije vrijednosti. Njih moemo dobiti

ovako: ako je z 3 1, tada je z 3 1 z 1 z 2 z 1 0 z 1 0 ili z 2 z 1 0. Otuda se dobije

z1 1, z 2,3

1 i 3
.
2

Ako ova 3 broja prikaemo u Gaussovoj ravni, lako je uoiti da njihove slike ine jednakostranini trougao.
Neka je w cos i sin zadani kompleksni broj i n je fiksan. Jednaina z n w u skupu ima n
vrijednosti. Skup svih tih vrijednosti oznaavamo kratko sa

w. Slike koje odgovaraju dobijenim kompleksnim

brojevima u Gaussovoj ravni odreuju jedan pravilni n tougao, koji je upisan u krugu polurenika R w .
Neka

je

z r cos i sin z n r n cos n i sin n cos i sin ,

pa

je

oito

r n , cos n cos ,sin n sin . Otuda slijedi: r n , n 2k , pri emu je k proizvoljan. No,
obzirom da mi elimo dobiti tano n razliitih vrijednosti za z, odabraemo da k 0,1, 2,..., n 1 . Iz svega
reenog zakljuujemo da je
n

2k
2k

cos i sin n cos

i sin
n
n

, k 0,1, 2,..., n 1 .

Primjer 4: Rijeiti jednainu z 6 2 z 3 1 0 u skupu kompleksnih brojeva.

2 24
2i 2
2

1 i .
2
2
2
2
2
Vraanjem smjene dobijemo dvije jednaine po z: z 3
1 i i z 3 1 i .
2
2

Poto je 1 i 2 cos i sin , slijedi da iz prve jednaine dobijemo tri rjeenja

4
4

2k
2k
z1,2,3 cos 4
i sin 4
k 0,1, 2 . Otuda je
3
3

6 2
6 2
z1 cos i sin
i
;
12
12
4
4
Za poetak uzmimo smjenu z 3 t. Tada je t 2 2t 1 0 t1,2

21

9
9
3
3
2
i sin
cos
i sin

1 i ;
12
12
4
4
2
17
17
5
5
6 2
6 2
z3 cos
i sin
cos
i sin

i
12
12
12
12
4
4
2 6
6 2

i
;
4
4
z2 cos

Preostala tri rjeenja polazne jednaine dobiemo rjeavanjem jednaine

z3

z4,5,6

2
2

1 i 2 cos i sin cos i sin , tj.

2
2
4
4
4
4

2k
2k

3 cos i sin cos 4

i sin 4
, k 0,1, 2.
4
4
3
3

z4 cos

6 2
2 6
i sin
i
;
12
12
4
4

z5 cos

7
7
5
5
2 6
6 2
i sin
cos
i sin

i
;
12
12
12
12
4
4

z6 cos

15
15
5
5
2
i sin
cos
i sin

1 i .
12
12
4
4
2

Primjer 5: Nai sve vrijednosti korjena

3 4i u skupu kompleksnih brojeva.

Ako stavimo da je z 3 4i, tada je 32 42 5. to se tie argumenta arg z , imamo da je

tg

4
4
, dakle arc tg . Pomou kalkulatora se moe dobiti da je 530 748 ali nam to nee pomoi da
3
3

rijeimo ovaj zadatak. Ne koristite kalkulatore u ovoj lekciji za priblina raunanja! Naime, ne moemo raditi sa
uglom 530 748 jer je to priblina, a ne tana vrijednost ugla .

3
5

4
i 5 cos i sin i to je prikaz broja z u trigonometrijskom obliku, vodei rauna
5
4
3
4
da je arc tg . Osim toga, jasno je da je cos i sin . Dalje imamo:
3
5
5
Imamo da je z 5

2k
2k

z 5 cos
i sin
2
2

Ako je k 0, tada slijedi

, k 0,1.

z 5 cos i sin .
2
2

22

Oito je 0,

, tj. ugao je u prvom kvadrantu, pa je tu onda i njegova polovina. Zato je

2
3
3
1
2

cos

5
5 1 .
i sin

2
2
2
2
5
5

1 cos
cos

2
2

1
2
z 5
i
2 i.
5
5

Dakle, k 0

Ako je k 1, tada je

2
2

z 5 cos
i sin
2
2

5 cos i sin 5 cos i sin

2
2

1
2
5
i
2 i 2 i .
5
5

Zakljuak:

3 4i 2 i .
22

1
3
44
i
2 i
2
2
Primjer 6: Napisati u algebarskom obliku broj z
.
23
3 4i
Poto je

1
3

i
cos i sin , to je
2
2
3
3
22

1
3
22
22
4
4
1
3
22
4
i sin
cos
i sin
i
, jer je
6
.
i
cos
2
3
3
3
3
2
2
3
3
2
S druge strane,

2 i

44

22

22

2
22
2 i 4 4i i 2 3 4i , znai

1
3
22
1
3
3 3i 3
i
3 4i
i

2i 2 3
2
2
3 4i
3 4 3 3 3 4

2
2
2
2
z

i
.
23
3 4i
3 4i
9 16
50
50
3 4i
Primjer 7: Izraunati tg360.
Ako je 360

cos i sin

5
rad, tada je cos i sin cos 5 i sin 5 1. S druge strane je
5
cos5 5i cos 4 sin 10 cos 3 sin 2 10i cos 2 sin 3 5cos sin 4

i sin 5 ... *

23

Imaginarni dio ovog broja je 0, tako da je

5 cos 4 sin 10 cos 2 sin 3 sin 5 0.

Ako ovu jednainu podijelimo sa cos 5 , dobiemo

tg 5 10tg 3 5tg 0, odnosno zbog tg 0

tg 4 10tg 2 5 0.

Smjenom tg 2 t dobije se kvadratna jednaina t 2 10t 5 0 t1,2

10 4 5
5 2 5. Uzimajui u
2

obzir da je 0 tg 360 tg 450 1, zakljuujemo da je tg 360 5 2 5.

Primjer 8: Izraunati vrijednosti sinusa i kosinusa za uglove

2
i
.
5 5

Poimo od jednaine x5 1. Ona je ekvivalentna sa:

x 5 1 x 1 x 4 x3 x 2 x 1 0.
Jedno rjeenje je oigledno x1 1. Ostala etiri se dobiju rjeavanjem simetrine jednaine

/: x 2

x x x x 1 0 x2

Ako uzmemo smjenu x

t 2 t 1 0 t

1
1
x 1 0.
2
x
x

1
1
t i uoimo da je tada x 2 2 t 2 2, slijedi:
x
x

1 5
.
2

Dalje rjeavamo dvije kvadratne jednaine:

1 1 5

2x2
x
2

5 1 x 2 0 i

1 1 5

2 x2
x
2

5 1 x 2 0.

Iz prve dobijemo rjeenja x2,3

5 1 i
5 1 i

10 2 5 , a iz druge x4,5

10 2 5 .
4
4
4
4
24

S druge strane, iz x 5 1 slijedi x 5 1 5 cos 0 i sin 0, pa se postupkom korjenovanja kompleksnog broja

dobije skup rjeenja: cos

2k
2k
i sin
, k 0,1, 2,3, 4. Uporedimo ova rjeenja sa ranije dobijenim
5
5

rjeenjima u algebarskom obliku kompleksnog broja, tj. izjednaimo njihove realne, odnosno imaginarne dijelove.
Treba pri tome uzeti u obzir da je

cos

cos cos , sin

sin ,
5
5
5
5
5

cos

cos cos , sin

sin , te
5
5
5
5
5

cos

8
2

cos 2
5
5

2
8
2

, sin
sin
.
cos
5
5
5

Osim toga, potrebno je znati da je cos

funkcija cos x opadajua za x 0,

2
cos
0 i 0 sin sin
, jer je funkcija sin x rastua, a
5
5
5
5

. Tako se zakljuuje da je
2

cos

5 1

10 2 5

, sin
, odnosno
5
4
5
4

cos

2
5 1
2
10 2 5

, sin

.
5
4
5
4

Zadaci:
1. Napisati brojeve z1 1 cos i sin , z 2 1 cos i sin , z

z1
u trigonometrijskom obliku.
z2

Razlikovati dva sluaja: 0, i , 2 .

2. Napisati u trigonometrijskom obliku broj z 1 sin i cos , ako

, b) , , c) , 2 .
2
2
2

a) 0,

3. Odrediti sve kompleksne brojeve z iji je argument arg z

4. Neka je cos

5
i z 2 3.
4

2
2
2
i sin
i z 4 . Dokazati da je z 2 z 1. Koristei to, izraunati cos
.
5
5
5

25

5. Neka je cos

2
2
i sin
i z 3 5 6 . Dokazati da je z 2 z 2.
7
7
15

6. Izraunati: a)

6 2i
d)
2 2i

1 i 3

i 3
6
1 i 3

2 2 i 2 2 , b)
3
1 i

2000

3 i
, e) 1

22

1 i 3 3 3 3i

, c)

4 4i

4
1 3 i 1 3
1 i 54 1 i 53
, g)
, f)
.
52

1 i
1 i

24
12

2 3

7. Nai sve vrijednosti korjena u skupu :

5

a)

1
3
i

2
2
, b)
10
3 i
1

2 2

f)

i)

3 1

1 i

4i 3

, c)

64, d)

z , z 1 i 3 1 i cos i sin , g) 8 16, h)

12
12

27.

z , ako je z

8. Izraunati obje vrijednosti broja

9. Napisati u trigonometrijskom obliku broj z

zatim izraunati

7 24i , e)

1 i 1 i
4
2
2
1 i 1 i

z , ako je z 1 i 3

3 i

13

2i
.
1 i 9 13i

a b ib a
, pri emu su a i b pozitivni realni brojevi i
b a ai b

z.
3

1 i 3
1 i
10. Ako je a
, nai sve kompleksne brojeve z za koje je a10 z 2 a 3
.
2
1 i
1
3
11. Ako je z i
, izraunati sve vrijednosti korjena
2
2

z i .
z

12. Rijeiti jednainu u skupu :

3

a) z 4 2 z 2 9 0, b) iz 6 8 8i z 6

e) z 2i

3, c) z 4

1 i 3

2i 3 1 5i
9

, d)
z 3 i 23 3 ,
4
1 i
2
4

3
1 i

2
4
8
9

12
2
3
3
1 i , f)
8i1234 1 , h) z 4 2 z 2 4 0
z
, g) z

1
1 i 3

16

i
3

i) x 30 x 289 0.

26

13. Izraunati cos180 i sin 180 rjeavajui jednainu x 5 i. (Uputa: i i 5 ).

14. Izraunati tg180. (Uputa: iskoristiti (*) za 180 ).
15. Dva vrha jednakostraninog trougla su take koje odgovaraju brojevima z1 2 i i z2 4 i. Nai broj
koji odgovara treem vrhu.
16. Centar kvadrata je u taki koja odgovara broju z 1 i, a jedan vrh je u taki kojoj odgovara broj

z1 4 i. Odrediti poloaj ostalih vrhova kvadrata.

5. Determinante
Determinanta drugog reda je broj

U pravougaonoj emi

a b
ad bc, pri emu su a, b, c, d proizvoljne realne konstante.
c d

a b
kaemo da brojevi a i b ine prvu vrstu (redak), a brojevi c i d drugu vrstu (redak)
c d

determinante. Za brojeve a i c kaemo da ine prvu kolonu (stubac), a b i d ine drugu kolonu (stubac) date
determinante. Za brojeve a i d kaemo da lee na glavnoj dijagonali, a za b i c da su na sporednoj dijagonali. Otuda
moemo rei da je vrijednost determinante drugog reda jednaka razlici proizvoda brojeva na glavnoj i sporednoj
dijagonali te determinante.
Pojmovi vrste, kolone, glavne i sporedne dijagonale se analogno koriste i u determinantama vieg reda. Elemente
determinanti reda 3 i vieg oznaavaemo sa dva indeksa: prvi broj predstavlja redni broj vrste, a drugi je redni
broj kolone dotinog elementa. Determinanta treeg reda ima tri vrste i tri kolone, ali njeno raunanje je dosta
komplikovanije od determinante drugog reda. Jedan nain raunanja ove determinante je tzv Sarusovo pravilo.

a11

a12

a13 a11

a12

D a21
a31

a22
a32

a23 a21 a22 a11a22 a33 a12 a23a31 a13a21a32 a31a22 a13 a32 a3a11 a33a21a12 .
a33 a31 a32

Ovo pravilo je vrlo jednostavno i praktino za determinantu treeg reda, ali se ne moe koristiti za determinante
vieg reda. Openito se za raunanje determinante n tog reda n 3 koristi tzv. Laplasov razvoj determinante.

D a11 A11 a12 A12 a13 A13 razvoj determinante D po prvoj vrsti
D a12 A11 a22 A22 a32 A32 razvoj determinante D po drugoj kolini, itd.
Moemo odabrati bilo koju vrstu ili kolonu determinante i vriti razvoj po toj vrsti ili koloni. Pri tome su

A11 , A12 ,..., A33 brojevi koje zovemo kofaktori (algebarski komplementi), koje raunamo ovako:
11

A11 1

a22

a23

a32 a33

M11

1 2

, A12 1

a21 a23
a31 a33

,..., A33 1

M12

3 3

a11

a12

a21 a22

M 33

27

M ij i, j 1, 2,3 je determinanta koju zovemo subdeterminantom ili minorom determinante D. Dobije se iz D

krianjem i te vrste i j te kolone. Da bismo dobili kofaktor Aij iz minora M ij , minor se treba pomnoiti sa 1 (tj.

Aij M ij ) ukoliko je zbir indeksa i j paran broj, a sa 1 (tj. Aij M ij ) ukoliko je zbir indeksa i j
neparan broj. Znai,

D a11 A11 a12 A12 a13 A13 a11

a22

a23

a32

a33

a12

a21

a23

a31

a33

a13

a21

a22

a31

a32

a11 a22 a33 a32 a23 a12 a21a33 a31a23 a13 a21a32 a31a22 ,
a onda se lako uvjeravamo da je to isti rezultat dobijen Sarusovim pravilom.
Za vjebu razvijte determinantu D po nekoj drugoj vrsti ili koloni i pokaite da se dobije isti rezultat!
Naroito je znaajno da se Laplasovim razvojem mogu raunati i determinante iji je red vei od 3. Ako u
determinanti uoimo neku vrstu ili kolonu u kojoj ima nula, zgodno je razvijati determinantu upravo po toj vrsti ili
koloni, jer se raun znaajno ubrzava.

3
4
Primjer 1:
6
8

2
5
7
9

0
0
2
3

0
5 0 0
4 0 0
0
3 7 2 3 2 6 2 3 (razvili smo determinantu po prvoj vrsti, jer imamo u njoj
3
9 3 7
8 3 7
7

dvije nule; determinante treeg reda koje smo dobili takoe imaju dvije nule u prvoj vrsti, pa ih razvijamo po toj
vrsti) 3 5 14 9 2 4 14 9 75 40 35.
Da nismo imali ove 4 nule u determinanti, morali bismo raunati determinantu preko 4 determinante treeg reda,
a svaku od njih preko tri determinante drugog reda. To znai da bismo ukupno morali izraunati 12 determinanti
drugog reda.
5. 1 Osobine determinanti
1. Ako su svi elementi jedne vrste ili kolone determinante nule, determinanta je jednaka nuli.
2. Ako su elementi u dvije vrste (kolone) determinante meusobno proporcionalni, determinanta je jednaka
nuli.
3. Ako u determinanti zamjenimo mjesta dvjema vrstama (kolonama), ona e promijeniti znak.
4. Determinanta nee promijeniti svoju vrijednost ako se svim elementima neke njene vrste (kolone) dodaju
odgovarajui elementi neke druge vrste (kolone), pomnoeni nekim brojem.
5. Determinanta se mnoi brojem tako da se svaki element jedne i samo jedne njene vrste (kolone) pomnoi
tim brojem.
6. Ako su u determinanti svi brojevi iznad ili ispod glavne dijagonale nula, takvu determinantu zovemo
trougaonom. Njena vrijednost jednaka je proizvodu brojeva na glavnoj dijagonali.
7. Determinanta nee promijeniti svoju vrijednost ako joj se zamijene vrste i kolone.

Primjeri 2:

28

1 3

1 3

8 IIv 3 I v 2 0 17 10 17 7.
5
1 0 5

a) 4

3
1 0

Odluili smo se na razvijanje determinante po drugoj koloni, ali najprije su u toj koloni obezbjeene dvije nule.
Takoe, bilo bi lako namjestiti dvije nule u treoj vrsti, jer jednu nulu ve imamo u toj vrsti,

1 3

D 4 3
1 0

8 III k 5 I k 4 3 28 28 21 7.
5
1 0 0

2 3 3

8 3 3

1 3 3

II v I v

3 I k II k III k 8 2 3 8 1 2 3
8 0 1 0 8 1 8.
III v I v
3 3 2
8 3 2
1 3 2
0 0 1

b) 3 2

1
1
1 2 x2
c) Izraunati determinantu: D
2
3
2
3
1
1
2
3
1 2
2
0 1 x 0
0
2
D
1 x 2 1
2
3
1
5
2 1
2
3
1 9 x2

2
3
2
3
, a zatim rijei nejednainu D 3( x 2 4).
1
5
1 9 x2
3
1 2
3
2
5 1 x 0 3
1
2
9 x
0 3 3 x 2

1 x 2 9 3 x 2 3 3 x 2 4 1 x 2 , pa D 3( x 2 4) 3( x 2 4) 1 x 2 3( x 2 4)

3( x 2 4) 1 x 2 1 0 3 x 2 x 2 4 0.
Poto je 3 x 2 0 za sve x imamo da je x 4 0 x 4 x 2 x , 2 2, .
2

1
d) Izraunati vrijednost determinante D 2

2 2
1 i
.
4 1 ako je
2
1 1

Oduzmimo drugu vrstu od tree:

1
D 2
0

2
2
1 2 2
2
4
1 1 4 2 4 1 1 4 1 4 1 4 .
1 4 0
0 1 0

2 cos i sin

4
4

Poto je
cos i sin , slijedi:
4
4
2

2
4 cos 4 i sin 4 cos i sin 1 D 1 1 4.
4
4

29

Zadaci
1. Izraunati determinante

3 6 5 6 4
5 9 7 8 6
a) 6 12 13 9 7 ,
4 6 6 5 4
2 5 4 5 3

24
51
b) 61
62
80

11
13
11
20
24

13
32
14
7
45

17
40
50
13
57

19
4 3i
4i
6 2i
46
4 3i 2 6i
56 , c) 4i
6 2i 2 6i
1
52
70

2. Dokazati pomou osobina determinanti da je

a b c

0
x

x
0

y
z

z
y

y
z

z
y

0
x

x
0

b2 c2
c) ab
ca

2a

bc a
2b a b c .
2c
c a b

2b
2c

a)

b)

2a

x y z x y z y z x x z y .

ab
2
c a2

ca
bc

0 c b
c 0 a .

bc

a 2 b2

b a 0

1
1
1
1
1 2 x
1
1
3. Rijeiti nejednainu:
0.
1
1
4 x
1
1
1
1
6 x

1
4. Izraunati vrijednost determinante D 1

1
3
1 2 , ako je i
.
2
2
1
1

1 z 0 0 0
2
z z 0 0
5. Nai sve kompleksne brojeve z takve da je 3
0
z z 0 1.
4 0 0
z z
9 0 0 0
z

30

6. Matrice
Matrica je, slino kao i determinanta, pravougaona ema brojeva. Za razliku od determinante, matricu ne
moemo izraunati i svesti je na jedan broj. Osim toga, uoite bitnu razliku u oznaavanjima matrice i
determinante. Najzad, matrica ne mora imati jednak broj vrsta i kolona, kao to je to sluaj kod determinante.
Matrice emo uvijek oznaavati velikim slovima latinice.
Proizvoljnu matricu koja ima m vrsta i n kolona moemo napisati u skraenom obliku ovako: A aij

mn

dok se

detaljnije to moe napisati ovako:

a11
a
A 21
.

am1

a12
a22
.
am 2

... a1n
... a2n
.
.
.

... amn

Kad navodimo elemente matrice, umjesto zagrada [ ], mogu se koristiti i zagrade ( ) ili

Za matricu koja ima m vrsta i n kolona kaemo da ima format m n ili da je tipa m, n . Ukoliko je m n,
kaemo da je matrica kvadratna. Svakoj kvadratnoj matrici M moemo pridruiti njenu determinantu, koju emo
oznaiti sa det M .

3 4
3 4
det M
24 8 16.

2 8
2 8

Primjer 1: M

Ako matrica nije kvadratna, ona nema svoju determinantu.

Matrice A aij

mn

i B bij

p r

su jednake ako i samo ako imaju isti format, tj. m p i n r i osim toga svi

odgovarajui elementi na istim pozicijama su im meusobno jednaki, tj. aij bij i 1, 2,..., m, j 1, 2,..., n;
Matricu koja je sastavljena samo od nula zovemo nula matricom i oznaavamo sa O.

3.1 Operacije sa matricama

1) Sabiranje matrica
Moemo sabrati samo dvije matrice istog tipa. Matrice se sabiru tako da se saberu elementi na istim pozicijama.
Naime, ako su date matrice A aij

mn

i B bij

mn

, tada je A B aij bij

mn

Sabiranje matrica oigledno ima osobine komutativnosti i asocijativnosti. Osim toga, ako je O nula matrica istog
tipa kao matrica A, imamo da je A O O A A.

2) Oduzimanje matrica

31

Moemo oduzeti samo dvije matrice istog tipa. Matrice se oduzimaju tako da se oduzmu elementi na istim
pozicijama. Naime, ako su date matrice A aij

i B bij

mn

mn

, tada je A B aij bij

mn

3) Mnoenje matrice (realnom ili kompleksnom) konstantom

Matricu mnoimo (realnom ili kompleksnom) konstantom tako da svaki njen element pomnoimo sa datom
konstantom, tj. , A aij

mn

A aij

mn

Mnoenje matrica konstantom ima sljedee osobine:

a) 1 A A
b) A B A B
c) A A A
d) A A
za proizvoljne konstante , i matrice A i B.
4) Mnoenje matrica
Matrice A i B se mogu pomnoiti, u oznaci A B ili AB, samo ako je broj vrsta matrice B jednak broju kolona
matrice

A.

Ako

je

A aij

mn

, B b jk

n p

tada

je

A B C cik m p ,

cik aij b jk i 1, 2,..., m; k 1, 2,..., p .

j 1

2 2
1 2
2 14 4 8 12 4
, B
AB

, dok je
4 6
7 4
4 42 8 24 46 32
2 12 10 10
28
BA

.
14 16 14 24 30 10

Primjer 2: Neka je A

Oito je AB BA, dakle mnoenje matrica nije komutativno. Meutim, vrijede sljedee osobine:
a) AB C A BC - asocijativnost mnoenja matrica
b) A B C AC BC - distributivnost mnoenja u odnosu na sabiranje s desne strane
c) A B C AB AC - distributivnost mnoenja u odnosu na sabiranje s lijeve strane
d) det AB det A det B .

6) Transponovanje (transponiranje) matrica

32

pri

emu

je

Radi se o operaciji u kojoj zamijenimo mjesta vrstama i kolonama matrice. Oznakom A

transponovanu matricu matrice A. Imamo da je A aij

mn

oznaavamo

AT a ji .
nm

9 1
9 3 8

T
Primjer 3: A 3 2 A
.

1 2 0

8 0
Operacija transponovanja matrica ima sljedee osobine:
T

a) A B AT B T
T

b) A AT za sve
T

c) AB BT AT
T

d) AT

A.

5) Stepenovanje matrica
Koristei operaciju mnoenja matrica, moemo definisati i stepenovanje (kvadratne) matrice prirodnim brojem.
Naime, ako je A kvadratna matrica, tada je A2 A A, A3 A2 A, itd. Openito je An An 1 A, n 2.

6.2 Inverzna matrica

U ovoj lekciji radiemo iskljuivo sa kvadratnim matricama. U prethodnoj lekciji definisali smo osnovne operacije
sa matricama. Pri tome nismo definisali operaciju dijeljenja matrica. Ta operacija se ne moe definisati u skupu
matrica, zbog poznate injenice da mnoenje matrica nije komutativno i da je mnoenje matrica mogue samo
kad je broj kolona prve matrice jednak broju vrsta druge, tako da se moe desiti da proizvod matrica AB postoji, a
ne postoji BA. No operaciju dijeljenja matrica moe donekle da zamijeni pojam inverzne matrice. U skupu realnih
(i skupu kompleksnih) brojeva znamo da je

x
xy 1 za sve x, y (ili x, y ) pri emu je y 0. Za broj
y

1
kaemo da je inverzni broj broja y. Oito je y y 1 1, dok broj 1 ima osobinu: x 1 x za sve x
y
(isto tako za sve x ). Zato kaemo da je broj 1 neutralni element u skupu i u skupu u odnosu na
y 1

operaciju mnoenja. Zbog toga je opravdano definisati pojam inverzne matrice i pratee pojmove kao to emo
sad uraditi.
Definicija 1: Kvadratna matrica koja na glavnoj dijagonali ima samo jedinice, a svi ostali njeni elementi su nule,
zove se jedinina matrica. Oznaava se slovom I ili slovom E. Preciznije, sa I n , n , oznaavamo jedininu
matricu n tog reda, tj. jedininu matricu formata n n.

1 0 0
1 0

Dakle, I 2
; I 3 0 1 0 ; itd. su jedinine matrice formata 2 2,3 3, itd.
0
1

0 0 1
33

 a b 1 0 1 0 a b a b

te
c d 0 1 0 1 c d c d

Za vjebu: dokaite da je

a b
d e

g h

c 1 0 0 1 0 0 a b
f 0 1 0 0 1 0 d e
i 0 0 1 0 0 1 g h

c a b
f d e
i g h

c
f .
i

Openito, jedinina matrica I n za svako n u skupu n svih kvadratnih matrica formata n n ima osobinu
da je A I n I n A A za sve A n . Dakle, u skupu matrica, jedinina matrica ima onu ulogu koju ima broj 1
u skupu (prirodnih, cijelih, racionalnih, realnih ili kompleksnih) brojeva. To je razlog da tu matricu nazovemo
jedininom.
Definicija 2: Kvadratnu matricu zovemo regularnom, ako je njena determinanta razliita od nule. U suprotnom,
kaemo da je ta matrica singularna.
Definicija 3: Neka je A regularna matrica. Za matricu B kaemo da je inverzna matrica matrice A i piemo

B A1 , ako je A B B A I .
Iz ove definicije odmah slijedi da, ako je B inverzna matrica matrice A, tada je A inverzna matrica matrice A, tj.

tada su matrice A i B meusobno inverzne. To znai da je A1

A za svaku regularnu matricu A.

Jedinina matrica je regularna (oito je det I 1 ) i sama je sebi inverzna, jer je I I I I 1 I . Osim toga,
vrijede i sljedee osobine:
a) ako su A i B regularne matrice, tada je AB regularna matrica i AB
1

b) A

c) AT

B 1 A1 .

1 1
A za svaku regularnu matricu A i sve 0.

A1 za svaku regularnu matricu A.

Definicija 4: Neka je A aij

matrice A ako je A* Aij

T
n n

n n

regularna matrica. Za matricu A* kaemo da je adjungovana matrica ili adjunkta

A ji

n n

, pri emu su Aij i, j 1, 2,..., n kofaktori matrice A.

1

Teorem 1: Ako je A regularna matrica, tada je A

1
A *.
det A

Ukoliko je matrica A singularna, tj. det A 0, iz same formule je oigledno da se tada ne moe raunati
inverzna matrica A1.

34

Primjeri 4:

1 1 1 1
1 1 1 1
, dokazati da je A1 1 A.
a) Ako je A
1 1 1 1
4

1 1 1 1
Uputa: dovoljno je dokazati da je A

1
A I.
4

1 0 0

b) Data je matrica M 5 1 0 . Nai njenu inverznu matricu i njen kvadrat M 2 M M .

0 0 1
Oito je det M 1, jer je M trougaona matrica. Iz teorema 1 slijedi onda da je M 1 M *.
Kofaktori ove matrice su:

M 11 1

M 21 0

M 31 0

M 12 5

M 22 1

M 32 0

M 13 0

M 23 0

M 33 1.

1 0 0

1
Adjungovana matrica, a time i inverzna onda glasi: M * M 5 1 0 M .

0 0 1
Za matricu koja je jednaka svojoj inverznoj matrici kaemo da je involutivna. Matrica M je dakle involutivna. Oito
je M 2 M M M M 1 I .

6.3 Matrine jednaine

Oznaimo sa A, B, C, ... poznate matrice, a sa X (eventualno Y ili Z) nepoznatu matricu u jednaini u kojoj se
pojavljuju te matrice. Prilikom rjeavanja matrinih jednaina treba voditi rauna o osobinama matrica i
osobinama operacija sa matricama. Neke jednaine se rjeavaju na isti nain kao jednaine sa brojevima.
Primjeri 5: A X B X B A; A X B X A B; itd.
Meutim jednaine A X B i X A B ne moemo rjeavati kako smo navikli raditi sa brojevima. Naime, ne
moemo rei da je rjeenje ovih jednaina X

B
, jer znamo da se u skupu matrica ne moe definisati operacija
A

dijeljenja.
Pretpostaviemo da je matrica A regularna i da se onda moe nai njena inverzna matrica A1. Ako jednainu

A X B pomnoimo slijeva matricom A1 tada se dobije da je X A1 B, dok jednainu X A B treba

pomnoiti takoe matricom A

ali s desna, pa je X B A1 .
35

U jednaini oblika AXB C (pri tome A i B su regularne matrice) izvrimo mnoenje jednaine s lijeva matricom

A1 a s desna matricom B 1 , pa emo dobiti da je X A1CB 1 .

Primjeri 6:

0 1 2

a) A 2 3 4 , AX A 2 X I , X ?

1 0 1

AX 2 X A I A 2 I X A I .
Ako stavimo da je A 2 I B, A I C , tada imamo ve pomenuti tip jednaine BX C X B 1C .

0 1 2 2 0 0 2 1 2
0 1 2 1 0 0 1 1 2

B 2 3 4 0 2 0 2 1 4 ; C 2 3 4 0 1 0 2 4 4 .
1 0 1 0 0 2 1 0 1
1 0 1 0 0 1 1 0 2
2 1
det B 2
1

2 1

1 4 4
0 1 1

0 2 1 4 2 6.
0 1

B11 1; B12 6; B13 1; B21 1; B22 0; B23 1; B31 2; B32 12; B33 4.

1 1 2
1 1 2
1 1 2 1 1 2
1
1

1
B* 6 0 12 B 6 0 12 X 6 0 12 2 4 4
6
6
1 1 4
1 1 4
1 1 4 1 0 2
1
1 2 2 1 4 2 4 4
3 3 6 2

1
1
X 6 12
6
12 24 18 6 36 3
6
6
1 2 4 1 4 2 4 8
3 3 6 1

1
2

1 6 .

1
1
2

2 1
1 3
4 2
,
B

,
C

1 2
16 16 , X ?
5 3

b) AX XB C , A

Ovdje ne moemo koristiti osobinu distributivnosti (mnoenja matrica prema sabiranju) kao u prethodnom
primjeru. Nepoznatu matricu X ne moemo izraziti preko poznatih matrica A, B, C . Zato emo pretpostaviti da je

a b
X
. Kad uvrstimo u zadanu jednainu i izjednaimo matrice, dobiemo sistem jednaina sa 4
c d
nepoznate:

36

3a b c 4
3a 4b d 2
5a 4c d 16
5b 3c 5d 16.
1 1
.
2 3

Rjeavanjem ovog sistema dobijemo X

6.4 Rang matrice

Minor ili subdeterminanta neke determinante dobije se kad iz te determinante izbacimo neke vrste i neke kolone.
Ukoliko matrica nije kvadratna, ona nema svoju determinantu, ali moemo uoavati minore drugog ili veeg reda,
zavisno od formata matrice.

1 2 3 4 5 6

Primjer 7: Data je matrica M 0 1 2 3 4 5 . Ova matrica nema svoju determinantu, ali ima minore,

1 2 3 4 5 6
najvie treeg reda. Poto su prva i trea vrsta u matrici M identine, svi minori treeg reda oito bi imali istu prvu
i treu vrstu, pa su svi ti minori nula. Meutim, meu minorima drugog reda mogu se nai minori razliiti od nule,
npr.

1 2
1.
0 1

Definicija 5: Rang matrice je red njenog najveeg regularnog minora. Rang matrice A oznaavamo oznakom

r A .
Matrica M iz primjera 7 ima rang jednak 2.
Najee je vrlo nepraktino raunati rang matrice pomou definicije, zbog velikog broja determinanti koje treba
izraunati. Umjesto toga, datu matricu svodimo na trougaoni oblik (ispod ili iznad glavne dijagonale matrice su
samo nule) pomou elementarnih transformacija. Naime, elementarne transformacije na matrici ne mijenjaju
rang te matrice. U elementarne transformacije matrica ubrajamo:
1) Zamjenu mjesta dvije vrste (ili kolone) matrice;
2) Mnoenje svih elemenata bilo koje vrste (kolone) matrice realnim brojem razliitim od nule;
3) Zbir ili razliku dvije ili vie vrsta (kolona) matrice,
kao i kombinaciju ovih postupaka.
Ako smo elementarnim transformacijama matricu A transformisali u matricu B, kaemo da su matrice A i B
ekvivalentne ili sline i to oznaavamo sa: A B.
Kad je matrica dovedena na trougaoni oblik, njen rang jednak je broju vrsta u kojima nisu svi elementi nula.

37

 24
49
Primjeri 1: a) Nai rang matrice A
73

47

24
49
A
73

47

19
40
59
36

19
40
59
36

36 72 38
73 147 80
.
98 219 118

71 141 72

36 72 38 24 19 36 72 38 1 2
1
3 4

73 147 80 (1) 1 2
1
3 4 (2) 24 19 36 72 38

98 219 118 1 2 10 3 4 1 2 10 3 4

71 141 72 1 2 1 3 4 1 2 1 3 4

1
1 2

(3) 0
29 12

0 0 11

0
0 0

3 4
0 58
.
0 0

0 0

Oito je r A 3.
Postupci koje smo koristili:
(1) Prva vrsta je pomnoena sa 2 i dodana na drugu vrstu, pomnoena sa 3 i dodana na treu vrstu,
pomnoena sa 2 i dodana na etvrtu vrstu.
(2) Zamjena prve i druge vrste.
(3) Prva vrsta je pomnoena sa 24 i dodana na drugu vrstu, od tree vrste je oduzeta prva vrsta, sabrane su
prva i etvrta vrsta.

2
3

b) Diskutovati rang matrice B 3

1
4
1
3
(1)
B 3

2
4

3 1
1
4 2 2
2 16 16 u zavisnosti od parametara i .

2
4
5 5

2
4 1 2

4 1

4 2 2 0 2 3 2
14 0
(2)
(3)
2 16 16 0 4 3 16
28 0


3 1
1 0 1 2 1
7 0
5 5 0 3 4 5 16 0

38

4
1 2 1
7
4 3 16
28

2 3 2
14
3 4 5 16


4 1 2

4 1 2

4
1 2

0 1 2 1
7 0 1 2 1
7 0 1 2 1
7
( 4)
(5)
(6)
4
0 0 0
0 0 5 20
0 0 0
4
0 .

0 0 0
4
0 0 0 5 4
0
0
0 0
0 0 2 8 5 0 0 2 4 5 0 0
0
5
(1) zamjena prve i etvrte vrste
(2) pomnoena prva vrsta redom sa 3 , 3 , 2 , 4 i zatim dodana na drugu, treu, etvrtu i petu vrstu
(3) zamjena druge i etvrte vrste
(4) pomnoena druga vrsta redom sa 4 , 2, , 3 i zatim dodana na treu, etvrtu i petu vrstu
(5) zamjena tree i etvrte vrste
(6) pomnoena trea vrsta redom sa 5 i 2, i zatim dodana na etvrtu i petu vrstu
Diskusija:
1. 4 5 r B 4;
2. 4 5 r B 3;
3. 4 5 r B 3;
4. 4 5 r B 2.
Zadaci:
n

a n
a 1
1. Dokazati da je

0 a
0

na n 1
za sve n .
an

2. Dokazati da je determinanta involutivne matrice 1 ili 1 .

a 1 a 2
1
involutivna za sve a . Odrediti T .
1 a
2 1
1 1
1 1
4. Rijeiti matrinu jednainu AX XB C , ako je A
, B
,C

.
1 2
1 1
1 1
1 1 1 1
1 4 3
1 0 1 1

, B 0 3 2 .
5. Rijeiti matrinu jednainu AX B, A
0 0 1 0
0 1 0

0 0 1 1
0 2 1
3. Dokazati da je matrica T

17 28
24 37

6. Nai rang matrice A 25 7

31 12
42 13

45 11 39
61 13 50
32 18 11 .

19 43 55
29 55 68
39

1 1
1
7. Nai inverznu matricu matrice M 1 a
3
1 a 2

1
2
2
a 2 , pri emu je a cos
i sin
.
3
3
a

8. Rijeiti matrinu jednainu AX 1 B C AX 1 , ako je

1 1 2
2 1 1
2 1 0

A 0 1 2 , B 0 1 1 , C 0 1 2 .
0 2 1
0 0 1
0 0 1
2
3
8
1
9
4
9. Diskutovati rang matrice u zavisnosti od parametra A
1
2
10

2
3
1
10. Rijeiti matrinu jednainu XA B

XC B C , ako je

1 2 3
2 1 1
1 1 2
A 0 2 1 , B 0 1 1 , C 0 1 2 .
0 0 3
0 0 1
0 0 2

7. Sistemi linearnih jednaina

Neka su nam poznati realni brojevi a11 , a12 ,..., amn . Ove brojeve moemo sve istovremeno prikazati oznakom

aij i 1, 2,..., m; j 1, 2,..., n . Njih zovemo koeficijentima sistema jednaina

a11 x1 a12 x2 ... a1n xn b1
(1)

a21 x1 a22 x2 ... a2 n xn b2

.....
am1 x1 am 2 x2 ... amn xn bm ,

u kome su x1 , x2 ,..., xn nepoznate veliine, a b1 , b2 ,..., bm poznati realni brojevi koje zovemo slobodnim lanovima
sistema (1). Preciznije, za sistem (1) kaemo da je to sistem od m linearnih jednaina sa n nepoznatih.
Ukoliko su svi slobodni lanovi sistema (1) jednaki nuli, za sistem kaemo da je homogeni, a u suprotnom kaemo
da je (1) nehomogeni sistem linearnih jednaina.
Za sistem (1) kaemo da je saglasan, ako ima bar jedno rjeenje. Vidjeemo poslije da, ako je saglasan, sistem (1)
moe imati tano jedno ili beskonano mnogo rjeenja. Ako sistem jednaina ima beskonano mnogo rjeenja,
kaemo za njega da je neodreen. Moe se desiti i da sistem (1) nema rjeenja, kada se za sistem kae da je
nemogu ili protivrjean.
Upoznaemo dvije metode za rjeavanje sistema linearnih jednaina metodu determinante i Gaussovu metodu

40

7.1 Metoda determinante

Ova metoda se koristi samo ako je broj jednaina jednak broju nepoznatih, dakle ako je m n u sistemu (1).
Najee emo rjeavati sisteme za sluaj m n 3, pa emo sad vidjeti postupak rjeavanja takvih sistema. Ako
je n 3, postupa se analogno zakljucima koje emo donijeti.
Posmatrajmo sistem jednaina sa tri nepoznate x, y i z:

a11 x a12 y a13 z b1

(2) a21 x a22 y a23 z b2

a31 x a32 y a33 z b3 .

Uz ovaj sistem posmatraemo 4 determinante treeg reda:

a11

a12

a13

b1

a12

a13

a11

b1

D a21
a31

a22
a32

a23 ; Dx b2
a33
b3

a22
a32

a23 ; Dy a21 b2
a33
a31 b3

a13

a11

a12

a23 ; Dz a21 a22

a33
a31 a32

b1
b2 .
b3

Determinantu D zovemo determinantom sistema (2) ili glavnom determinantom.

Pretpostavimo da je x, y, z jedno rjeenje sistema (2). Tada je

a11 x

a12

D x a21 x a22
a31 x a32
a11 x a12 y a13 z

a13
a23 (pomnoimo drugu kolonu sa y, a treu sa z, pa ih dodamo na prvu kolonu)
a33
a12

a21 x a22 y a23 z a22

a31 x a32 y a33 z a32

a13

b1

a12

a13

a23 b2
a33 b3

a22
a32

a23 Dx .
a33

(2)

Analogno se dobije: D y D y , D z Dz .
Iz formula D x Dx , D y D y , D z Dz , koje zovemo Kramerove formule (Gabriel Cramer, vicarski
matematiar) o rjeivosti sistema (2) zakljuujemo sljedee:

Dx Dy Dz
,
, .
D D D

1) Ako je D 0, sistem (2) ima tano jedno rjeenje x, y , z

2) Ako je D 0 i bar jedna od preostale tri determinante Dx , D y , Dz je razliita od nule, sistem (2) nema
rjeenja.
3) Ako je D Dx D y Dz 0, za sistem (2) ne moemo odmah zakljuiti da li ima ili nema rjeenja.
Eliminacijom jedne nepoznate iz sistema (2) moemo dobiti sistem od dvije jednaine sa dvije nepoznate za koga
se lako utvrdi da li je nemogu ili neodreen. Naime, lijeve strane u obje jednaine tog sistema se mogu namjestiti
da budu identine. Ako su slobodni lanovi sistema (na desnoj strani u obje jednaine) isti, sistem je neodreen, a
ako su razliiti, sistem je nemogu.
41

Primjeri 1:

x 4 y 2 z 1 ...(3)
a) 3 x y z 1 ...(4)
10 x y z 2 ...(5)
Lako se provjeri da su sve 4 determinante vezane za ovaj sistem jednake nuli. Pomnoimo jednainu (4) brojem 4 i
dodamo na jednainu (3), te saberemo jednaine (4) i (5). Na taj nain dobijamo sistem jednaina po nepoznatim
x i z:

13 x 2 z 3
13 x 2 z 3.
Poto smo dobili dvije identine jednaine, zakljuujemo da je sistem neodreen. Da bismo nali sva njegova
rjeenja (kojih ima beskonano mnogo), jednu nepoznatu moemo uzeti proizvoljno, a ostale nepoznate se izraze
preko nje. Oito je x

2z 3
2z 3
7z 4
. Iz jednaine (4) slijedi: y 3x z 1 3
z 1
.
13
13
13

Ako uzmemo da je z c proizvoljna realna konstanta, oito su sva rjeenja sistema data ureenim trojkama

2c 3 7 c 4
,
, c , c .

13
13

5 x 2 y 3z 1
b) 10 x 4 y 6 z 0
25 x 10 y 15 z 2.
Sve determinante sistema su nula. Ako prvu jednainu pomnoimo sa

i dodamo na drugu, dobiemo

2 0, pa je oito da sistem nema rjeenja. Da sistem nema rjeenja moemo se uvjeriti i ovako: podijelimo
drugu jednainu sa 2, a treu sa 5, pa slijedi

5x 2 y 3z 1
5x 2 y 3z 0
2
5x 2 y 3z .
5
Lijeve strane u sve tri jednaine su jednake, a desne nisu. Za te jednaine kaemo da su protivrjene
(kontradiktorne), pa je i sistem protivrjean, to znai da on nema rjeenja.

5 x 2 y 3z 1
c) 10 x 4 y 6 z 2
25 x 10 y 15 z 5.
Vidimo da je ovaj sistem sasvim slian prethodnom. Razlika je samo u slobodnim lanovima. Podijelimo drugu
jednainu sa 2, a treu sa 5, pa se dobije

42

5x 2 y 3z 1
5x 2 y 3z 1
5 x 2 y 3 z 1.
Poto smo dobili tri iste jednaine, odmah se zakljuuje da sistem ima beskonano mnogo rjeenja. Faktiki, na
raspolaganju imamo samo jednu jednainu sa tri nepoznate. U toj situaciji dvije nepoznate emo uzeti proizvoljno,
a treu emo izraunati.
Npr., neka je x a const., y b const ., tada je 5a 2b 3 z 1 z

Sva rjeenja sistema su a, b,

1 5a 2b
.
3

1 5a 2b
, a, b .
3

Za vjebu: Diskutovati broj rjeenja sistema linearnih jednaina

x ay bz 1
ax y bz 1
x y abz b
u zavisnosti od parametara a i b.

7.2 Homogeni sistemi

Sistem linearnih jednaina sa nepoznatim x, y i z:

a11 x a12 y a13 z 0

(6) a21 x a22 y a23 z 0

a31 x a32 y a33 z 0

je homogeni. Kad raunamo determinante Dx , D y , Dz tog sistema, oito je jedna kolona samih nula u tim
determinantama (ona sa slobodnim lanovima). Dakle, Dx D y Dz 0.
Primjetimo da ovaj sistem ima uvijek rjeenje 0, 0, 0 , neovisno od kooeficijenata sistema. To rjeenje zovemo
trivijalno rjeenje.
Poto je za homogeni sistem iskljuen sluaj da on bude nemogu, zakljuujemo:
1. Ako je D 0, sistem (6) ima samo trivijalno rjeenje.
2. Ako je D 0, sistem (6) ima beskonano mnogo rjeenja.
Ova dva zakljuka analogno se primjenjuju kod homogenih sistema reda veeg od 3.
43

Primjer 2: Odrediti ako postoje, netrivijalna rjeenja sistema

2x 3 y z t 0
x y 2 z 4t 0
3 x y 3z 2t 0
6 x 3 y 7t 0
Najprije emo nai determinantu sistema,

2 3 1
1 1 2
D
3 1 3
6 3 0

1
2
3 1 1
7 13 2
7 22 33
4 7 13 2 0

1 5 5 1 0
0 0.
2 1 5 5 0
8 18 7
8 22 33
7 8 18 7 0

Zakljuujemo da sistem ima netrivijalnih rjeenja. Iz prve jednaine imamo da je t 2 x 3 y z. Uvrstimo to u

preostale 3 jednaine:

x y 2z 4 2x 3 y z 0
3x y 3z 2 2 x 3 y z 0
6x 3 y 7 2x 3 y z 0
odnosno, poslije sreivanja:

7 x 13 y 2 z 0
x 5 y 5z 0
8 x 18 y 7 z 0.
Iz druge jednaine ovog sistema dobijemo x 5 z y , pa uvrtavanjem u prvu i treu jednainu slijedi:

35 z y 13 y 2 z 0
40 z y 18 y 7 z 0,
tj. 22 y 33z 0 2 y 3 z dobijemo iz obje jednaine.
Znai, y

3z
3z
5z
3z
3z

5z
, x 5 z , t 2 3 z , a z moemo uzeti proizvoljno. Rjeenja
2
2
2
2
2

2
3c
5c 3c
, , c, , c .
2
2 2

sistema su ureene etvorke

44

7.3 Gaussova metoda

Ova metoda nam omoguava da rjeavamo sve sisteme oblika (1), dakle i one u kojima je m n. Posmatrajmo

a11
a
21
matrice A
.

am1

a12
a22

... a1n
x1
b1

b
... a2 n
x
, X 2 , B 2 .
...
...
.
.

... amn
xn
bm

.
am 2

Matricu A zovemo matricom sistema (1). Sistem (1) moe se pisati i u vidu matrine jednaine AX B.

a11
a
21
Matricu A B
.

am1

a12
a22

... a1n
... a2 n

.
.
... amn

am 2

b1
b2
zovemo proirena matrica sistema (1). Proirenu matricu sistema
.

bm

emo dovesti na trougaoni oblik pomou elementarnih transformacija, s tim da se sve transformacije rade
uglavnom na vrstama. to se tie kolona proirene matrice, smijemo samo zamijeniti dvije kolone, ali meu njima
ne smije biti zadnja kolona (kolona slobodnih lanova). Tada e i matrica A biti dovedena na trougaoni oblik i moi
emo istovremeno oitati rang matrice A i matrice A B. Veoma je bitno da se zna rang jedne i druge matrice zbog
sljedeeg teorema.
Teorem Kroneker Kapeli (Kronecker Capelli):
Sistem (1) je saglasan ako i samo ako je r A r A B .

to se tie rjeivosti sistema (1) moemo detaljnije rei sljedee:

1) Ako je r A r A B n broj nepoznatih u sistemu, sistem (1) ima tano jedno rjeenje.
2) Ako je r A r A B n, sistem (1) ima beskonano mnogo rjeenja. Razlika n r A izmeu broja
nepoznatih i ranga matrice sistema u ovom sluaju predstavlja broj nepoznatih koje moemo uzeti proizvoljno pri
odreivanju skupa rjeenja sistema. Inae, tu razliku zovemo broj stepeni slobode sistema (1).
3) Ako je r A r A B , sistem (1) nema rjeenja.
to se tie zadnjeg sluaja, jasno je da je tada r A r A B . Naime, matrica A je sadrana u proirenoj matrici

A B, pa je openito r A r A B .

Primjer 3: Rijeiti sistem jednaina i diskutovati njegova rjeenja u zavisnosti od parametara i ,

15 x 8 y 3z 4t 7
10 x 9 y 8 z 5t 10
5 x 12 y 23z t 2 1.
45

4
15 8 3
A | B 10 9 8 5
5 12 23

7 5 12 23
(1)
10 10 9 8 5
2 1 15 8 3
4

2 1
10
7

2 1 5 12 23

2 1
5 12 23
(3)
0 33 54 2 5 4 8 0 33 54 2 5 4 8 .
0 44 72 3 4 6 4 0 0
0
8 2 20

(2)

(1) zamjena prve i tree vrste

(2) pomnoiti prvu vrstu redom sa 2 i sa 3 i onda dodati na drugu i treu vrstu
(3) pomnoiti drugu vrstu sa 4, a treu sa 3, pa sabrati

2, 8
2, 8 10
, dok je r A | B
.
3, 8
3, 8 10

Oito je r A

Razlikujemo sljedea tri sluaja:

I sluaj

8, 10 r A r A | B sistem nema rjeenja;

II sluaj

8, je proizvoljno r A r B 3, pa poto imamo 4 nepoznate, sistem je neodreen, s tim da se

jedna nepoznata moe uzeti proizvoljno. Sistem glasi:

5 x 12 y 23 z t 2 1
33 y 54 z 2 5 t 4 8

8 t 2 20
Ako odaberemo proizvoljno z c const., tada je

8 2 17
14 10 16
2 10
37
18
c
, y z
,t
.
55
55 8 55
11
11 8 11
8

III sluaj

8 10 r A r B 2, pa i u ovom sluaju je sistem neodreen, s tim da se dvije nepoznate

uzimaju proizvoljno. Za vjebu nai rjeenja sistema u ovom sluaju.

46

Zadaci:

1 1 2 a

1. Dokazati da je matrica A 2 0 2 b

1 3 4 c

1 0 1
2b

ekvivalentna sa matricom B 0 1 1
a .

2b

0 0 0 b c 3a

Zatim rijeiti sistem jednaina

x y 2z a
2x 2z b
i diskutovati rjeenja tog sistema u zavisnosti od parametara a, b, c.
x 3 y 4z c
2. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja u zavisnosti od parametara a i b:

4 x ay 12 z 2
ax 9 y 18 z b
2 x 3 y az 1.
3. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja u zavisnosti od parametra

1 x z 0
1 x y z 1
y z 1.
4. Rijeiti sistem jednaina

24 x1 9 x2 33 x3 15 x4 21
8 x1 3 x2 11x3 5 x4 7
40 x1 15 x2 55 x3 25 x4 213x5 35
56 x1 21x2 77 x3 35 x4 197 x5 49.
5. Odrediti tako da sistem jednaina

x y ( 1) z 0
x (2 1) y 2 z 0
xyz 0
ima netrivijalna rjeenja, pa zatim nai ta rjeenja.
6. Diskutovati rjeenja sistema za razne vrijednosti parametra a i nai ta rjeenja ukoliko postoje
x ay a 2 z a3u 0

x y z u 0
x 2 y 4 z 8u 0
x 3 y 9 z 27u 0
7. Odrediti vrijednost parametra k tako da sistem

8 z 3 x 6 y kx
2 x y 4 z ky
4 x 3 y z kz
47

ima beskonano mnogo rjeenja. Zatim nai ta rjeenja za najveu dobijenu vrijednost parametra k.
8. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:
4 x y z 2

x y z 5
3x 3 y 7 z 3
9. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:

x y bz 1 b
x by z 2
bx y z 2b
10. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:

x 2 m y z 0

2 m x y z 1
x y 2 m z m 3.
11. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:

m 1 x 2 y m 2 z 2m
2 x my 2 z 2

m 1 x y z m 1.
12. Rijeiti sistem jednaina i diskutovati rjeenja sistema u zavisnosti od parametra:

x y 2mz 1
x 3 y 2 m 1 z 4m 2
x y z 0.

8. Vektori u prostoru
8.1 Osnovno o vektorima ponavljanje injenica iz srednje kole
Sve veliine u matematici, fizici i ostalim prirodnim naukama, a isto tako u tehnikim naukama, dijele se na
skalarne i vektorske.
Skalarne veliine (kratko skalari) su one koje su odreene samo svojom brojnom vrijednou. Npr. povrina i obim
geometrijske figure, masa tijela, itd.
Vektorske veliine (kratko vektori) se karakteriu sa tri znaajne karakteristike: duina, pravac i smjer.
Vektore definiemo kao orjentisane dui, tj. du kod koje je odreena poetna i zavrna taka. Ako je A poetna,

a B zavrna taka vektora, onda vektor moemo oznaiti sa AB. S obzirom na definiciju, imamo da je AB BA.
Vektori se mogu oznaavati i jednim, malim ili velikim slovom latinice, ali uz obaveznu strelicu iznad slova. Npr.

a, x, V , itd. U ovoj varijanti oznaavanja vektora ne znamo poetnu i zavrnu taku.

48

Udaljenost taaka A i B zovemo duinom ili normom ili intenzitetom vektora AB. Za proizvoljni vektor a, njegov

intenzitet oznaavamo sa a .

Pravu na kojoj lei vektor a zovemo nosaem tog vektora i kaemo da je pravac vektora a odreen tom pravom.
Naime, u matematici, pod pravcem koji je odreen nekom pravom p (u ravni ili prostoru) podrazumijevamo sve
prave (u ravni ili prostoru) koje su paralelne pravoj p. Otuda, da bi dva vektora imala isti pravac, oni ne moraju
leati na istoj pravoj dovoljno je da budu na paralelnim pravima. Za dva vektora koji imaju isti pravac kaemo da
su kolinearni.

Smjer vektora AB je utvren da ide od take A prema taki B. Vektor BA ima suprotan smjer od take B
prema taki A. Oito se na svakoj pravoj (kao nosau vektora) smjer moe izabrati samo na dva naina. Zato ima
smisla porediti dva vektora po smjeru jedino ako su oni kolinearni. Rezultat tog poreenja e biti da vektori imaju
isti ili suprotan smjer.
Vektor je u potpunosti odreen tek kad mu znamo intenzitet, pravac i smjer. Dva vektora su jednaki ako i samo
ako imaju isti intenzitet, pravac i smjer. Dva vektora su suprotni ako imaju isti intenzitet i pravac, a smjer im je

suprotan. Vektor koji je suprotan vektoru a oznaavamo sa a.

Vektor koji ima istu poetnu i zavrnu taku, npr. AA, TT i sl. zovemo nula vektor. Moe se oznaiti sa 0.
Njegova duina je oito nula, dok mu pravac i smjer nisu definisani.
Operacije koje ste upoznali sa vektorima u srednjoj koli su: sabiranje vektora, oduzimanje vektora i mnoenje
vektora realnim brojem.
Dva vektora se mogu sabrati ako su nadovezani jedan na drugi, tj. ako se poetak jednog vektora podudara sa
krajem drugog. Imamo da je

AK KR RP PL AL.

AB BC AC , mada moe biti i vie vektora nadovezano, npr.

Zbir nadovezanih vektora (rezultanta) je vektor kojem je poetak u poetku pravog nadovezanog vektora, a kraj u
krajnjoj taki zadnjeg nadovezanog vektora.

Dva vektora oduzimamo tako da se prvi vektor sabere sa suprotnim vektorom drugog, tj. a b a b .

Sabiranje vektora ima osobine komutativnosti i asocijativnosti, dok nula vektor 0 ima ulogu neutralnog elementa,

slino kao to broj 0 ima ulogu u skupu realnih (kompleksnih, cijelih, iracionalnih) brojeva, tj. a 0 a , za

proizvoljni vektor a.
Sabiranje i oduzimanje vektora moe se objasniti i pomou pravila paralelograma. Naime, ako smo dva
nekolinearna vektora doveli na isti poetak i ako smo nad njima konstruisali paralelogram, tada vektor pruen po
veoj dijagonali paralelograma predstavlja zbir datih vektora, a po kraoj dijagonali moemo dobii razliku datih
vektora.

Mnoenje vektora a i skalara definiemo na sljedei nain:

1) Ako je a 0 ili 0, tada je a 0.

49

2) Ako je a 0 i 0, proizvod a je vektor koji je kolinearan vektoru a, njegov intenzitet je a , a

smjer mu je isti kao vektora a, ako je 0, odnosno suprotan smjeru vektora a, ako je 0.

Upamtite da izmeu dva kolinearna vektora a i b, razliita od 0, postoji veza: a b za neko .

Za vektor kaemo da je jedinini ili da je ort, ako je njegova duina jednaka jedinici. Ako je a 1 i a 0

a
moemo vrlo jednostavno dobiti jedinini vektor koji ima isti pravac kao vektor a. To je vektor a0 .
a

Njega zovemo jedininim vektorom vektora a.

8.2 Linearna zavisnost i nezavisnost vektora; koordinatni sistem

Definicija 1: Linearna kombinacija vektora a1 , a2 ,..., an je vektor a 1 a1 2 a2 ... n an , pri emu su

1 , 2 ,..., n proizvoljni skalari, koje zovemo koeficijentima linearne kombinacije. Kaemo tada da je vektor a

razvijen ili rastavljen u vidu linearne kombinacije datih vektora a1 , a2 ,..., an .

Definicija 2: Za vektore a1 , a2 ,..., an kaemo da su linearno zavisni ako postoje skalari 1 , 2 ,..., n , od kojih je

bar jedan razliit od nule, tako da je 1 a1 2 a2 ... n an 0. U suprotnom, za vektore a1 , a2 ,..., an kaemo
da su linearno nezavisni.

Tada je

jednakost

1 a1 2 a2 ... n an 0

mogua samo ako je

1 2 ... n 0.
Primjeri 1:

a) Na pravoj su svaka dva razliita vektora a i b, linearno zavisni, jer su kolinearni, pa je a b za neko ,

tj. 1 a b 0.
b) U ravni se mogu nai dva linearno nezavisna vektora, ako izaberemo dva nekolinearna (ne nula) vektora.
Meutim, bilo koja tri vektora u ravni su linearno zavisni. Dokaz ove injenice moete nai u prateoj zbirci
zadataka [1], str. 63, z.1.
c) U prostoru se mogu nai tri linearno nezavisna vektora, ako odaberemo tri nekomplanarna vektora (koji ne lee
u istoj ravni). Meutim, bilo koja 4 vektora u prostoru su linearno zavisni.
U modernoj matematici vektor se definie kao element vektorskog prostora. Pri tome je vektorski prostor
neprazni skup nekih objekata izmeu kojih se moe uspostaviti operacija sabiranja, koju zovemo unutranjom, jer
se sabiranjem objekata iz tog skupa (vektorskog prostora) opet dobije neki objekat iz istog skupa. Osim toga,
definisana je vanjska operacija mnoenja elemenata vektorskog prostora realnim ili kompleksnim brojevima, a
rezultat je iz vektorskog prostora, tako da ove dvije operacije, unutranja i vanjska, imaju odgovarajue osobine
koje imaju sabiranje vektora (u ravni ili prostoru) i mnoenje vektora (u ravni ili prostoru) skalarima. U knjizi [2]
(vidi popis literature na kraju skripte) na str. 62. i 63. moete vidjeti spisak tih osobina, tj. definiciju vektorskog
prostora nad poljem . Na taj nain, moe se desiti da i skup realnih ili kompleksnih brojeva, skup matrica, itd.
bude vektorski prostor, pa se na taj nain proiruje pojam vektora.
50

Kad je definisan pojam vektorskog prostora, definie se pojam dimenzije tog prostora, kao maksimalni broj
linearno nezavisnih vektora koji postoje u tom prostoru.
S obzirom na prethodne primjere, moemo konstatovati da je skup svih vektora jedne prave vektorski prostor
dimenzije 1, skup svih vektora u ravni ini vektorski prostor dimenzije 2, a prostor (u kome ivimo) je dimenzije 3.
U nastavku se bavimo iskljuivo vektorima iz naeg trodimenzionalnog prostora.
Definicija 3: Trijedar vektora je ureeni skup od tri nekomplanarna vektora.
Ako su vektori trijedra meusobno ortogonalni (okomiti), za trijedar kaemo da je ortogonalan. U prostoru uvijek
moemo nai tri meusobno okomita vektora koji imaju zajedniki poetak.
Definicija 4: Ureeni skup tri meusobno okomite ose koje prolaze kroz jednu taku O, koju zovemo poetak,
obrazuju Dekartov pravougli koordinatni sistem.
Ose o kojima se govori u definiciji 4, oznaavamo slovima x, y i z i zovemo ih redom osa apscisa, ordinata i

aplikata. Sa i, j , k oznaavaemo ortove (redom) x ose, y ose i z ose. S obzirom na raspored osa, odnosno
njihovih ortova, razlikujemo dvije vrste trijedara, odnosno dvije vrste koordinatnih sistema: lijevi (francuski) i
desni (engleski).
Kod desnog pravouglog sistema (koga emo mi koristiti), rotacija x ose prema y osi oko z ose najkraim
putem bi ila u smjeru suprotnom kretanju kazaljke na satu. Kod lijevog sistema pomenuta rotacija bi se vrila u
smjeru kretanja kazaljke na satu.

Ako je i, j , k trijedar ortova koordinatnih osa u desnom koordinatnom sistemu, tada kaemo da je to trijedar
vektora desne orjentacije. Analogno definiemo trijedar vektora lijeve orjentacije.
Ravni koje prolaze kroz dvije (od tri) koordinatne ose zovemo koordinatne ravni. Tako bismo imali: xOy ravan,
yOz ravan i zOx ravan. Ove ravni dijele prostor na 8 dijelova koje zovemo oktanti.
Poloaj svake taka u prostoru moe se odrediti jednoznano pomou tri broja koja zovemo koordinate take.
Prva koordinata (apscisa) je udaljenost take od yOz ravni, druga koordinata je udaljenost take od xOz ravni, a
trea je udaljenost take od xOy ravni.

51

oktanti

II

III

IV

VI

VII

VIII

U tabeli je dat znak prve, druge i tree koordinate take u zavisnosti od oktanta u kome se nalazi ta taka.

Definicija 5: Za proizvoljnu taku P u prostoru, vektor OP zovemo vektor poloaja ili radijus vektor take P.

Za proizvoljni vektor a u prostoru mogu se nai brojevi a1 , a2 , a3 takvi da je a a1 i a2 j a3 k . Ta tri broja su

jedinstveni sa tom osobinom. Njih zovemo koordinatama ili komponentama vektora a i piemo krae

a a1 , a2 , a3 .

Kad znamo koordinate vektora, onda je veoma lako vriti operacije sabiranja i oduzimanja vektora i mnoenja

vektora skalarom. Naime, ako su nam zadani vektori a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , tada imamo:

a b a1 b1 , a2 b2 , a3 b3 ,

a b a1 b1 , a2 b2 , a3 b3 ,

a a1 , a2 , a3 .

U sluaju kad je ishodite O poetak vektora, koordinate vektora poloaja OP take P x1 , y1 , z1 podudaraju se
sa koordinatama te take. Naime (prema slici) ako je Q projekcija take P na xOy ravan, tada je

OP OQ QP x1 i y1 j z1 k x1 , y1 , z1 .

Sada emo odrediti koordinate vektora iji poetak nije taka O. Neka su date take A x1 , y1 , z1 , B x2 , y2 , z 2 .

Tada je AB AO OB OB OA x2 x1 , y2 y1 , z2 z1 .

52

Koristei se Pitagorinom teoremom, moemo dobiti duinu vektora

poloaja OP take P x1 , y1 , z1 iz

pravouglog trougla OQP. Oito je OP OQ QP x12 y12 z12 OP

x12 y12 z12 .

Analogno se zakljuuje za proizvoljni vektor a a1 , a2 , a3 da je njegov intenzitet a a12 a22 a32 .

Otuda se moe izvesti formula za udaljenost dvije poznate take u prostoru, odnosno duinu dui. Ako su poznate

take A x1 , y1 , z1 i B x2 , y2 , z2 , vidjeli smo da je tada AB x2 x1 , y2 y1 , z2 z1 . Zato je

AB AB

x2 x1 y2 y1 z2 z1

Na kraju rijeimo problem podjele dui u datom omjeru. Neka su nam poznate koordinate krajeva dui AB,

A x1 , y1 , z1 , B x2 , y2 , z2 . Neka je M unutranja taka te dui tako da je AM : MB . elimo nai koordinate

take
M.
Dovoljno je
nai
koordinate njenog
radijus
vektora
OM . Poto je

OA OB
OM OA AM OA
AB OA
OB OA OA 1

, slijedi
OB
1
1
1
1
1

x x2 y1 y2 z1 z2
M 1
,
,
.
1
1
1
x1 x2 y1 y2 z1 z2
,
,
.
2
2
2

Specijalno, ako je M sredite dui AB, oito je tada 1, pa je M

OA OB
1

Iz formule OM

i injenice da je

1, moemo izvesti i sljedei zakljuak:

1 1
1 1

Ako taka M lei na dui AB, tada postoje pozitivni skalari , tako da je 1 i OM OA OB. Pri
tome se umjesto take O (ishodita) moe uzeti bilo koja taka u prostoru.
Zadaci:

1. Nai vektor intenziteta 5 2 , koji sa vektorom j gradi ugao od 600 , a sa vektorom k ugao od 1200.
(Uputa: koristiti zadatak br. 5 u [1]).
2. Izvesti formulu za koordinate teita trougla kod koga znamo koordinate njegovih vrhova.
3. Dokazati da je etverougao ABCD kvadrat, ako je A 5, 2, 6 , B 6, 4, 4 , C 4,3, 2 , D 3,1, 4 .
4. Du AB podijeljena je na 5 jednakih dijelova. Prva taka podjele je C 3, 5, 7 , a zadnja je

F 2, 4, 8 . Odrediti koordinate taaka A i B i svih ostalih taaka podjele.

5. Teinica tetraedra je du koja spaja bilo koji vrh tetraedra sa teitem naspramne strane. Dokazati da se
sve 4 teinice sijeku u istoj taki, koju zovemo teite tetraedra i koja dijeli svaku teinicu u omjeru 3:1,
raunajui od vrha tetraedra.
6. Nai taku koja se nalazi u yOz ravni, koja je jednako udaljena od taaka A 3,1, 2 , B 4, 2, 2 ,

C 0,5,1 .
7. Dati su vrhovi A 4, 1, 2 , B 3, 5, 6 trougla ABC. Nai trei vrh C, ako se sredite strane AC nalazi
na y osi, a sredite strane BC je u xOz ravni.
53

8. Vektori a i b su nekolinearni i a 11, b 23, a b 30. Izraunati a b .

9. Vektori a i b imaju isti poetak. Odrediti jedinini vektor simetrale ugla koji obrazuju ti vektori. (Uputa:

a b
Posmatrati paralelogram koji je konstruisan nad jedininim vektorima a0 i b0 . )
a
b

10. U trouglu ABC dati su vektori c AB i b AC. Taka D se nalazi na stranici BC , tako da je AD

simetrala ugla BAC. Napisati vektor AD u vidu linearne kombinacije vektora b i c. (Uputa: koristiti
prethodni zadatak i Talesovu teoremu ili slinost trougla).

9. Skalarni proizvod dva vektora

Definicija 1: Skalarni proizvod vektora a i b, u oznaci a b ili ab, je broj koji se definie kao proizvod intenziteta
datih vektora i kosinusa ugla izmeu njih. Dakle,

a b a b cos , a, b

Kad je rije o uglu izmeu vektora a i b, podrazumijeva se da je 0 i da su vektori a i b dovedeni na

isti poetak.
Direktno iz definicije moemo dobiti nekoliko znaajnih osobina skalarnog proizvoda dva vektora.

1) Ako je a b, oito je 0, pa iz definicije 1 slijedi: a a a a cos 0 a , tj. a a .

Pri tome smo uveli oznaku kvadrata vektora, analogno kvadratu (realnog) broja: a a a.

2) Za koje vektore a i b je a b 0?

Oito a 0 b 0 a b 0.

Ako je a 0 b 0 moe desiti da je a b 0 ukoliko je cos 0, tj. 900.

Dakle, skalarni proizvod dva nenulta, meusobno okomita vektora jednak je nuli. Vrijedi i obrnuto: ako je
skalarni proizvod dva nenulta vektora jednak nuli, ti vektori su okomiti.

3) Skalarno mnoenje vektora je komutativno, jer za proizvoljne vektore a i b, vai

b a b a cos , b, a a, b b a a b .

Iskoritena je osobina parnosti funkcije kosinusa.

4) Ugao izmeu dva vektora se moe dobiti direktno iz definicije 1, tako da najprije izraunamo njegov kosinus:

a b
cos .
ab
54

5) Projekcija vektora a na vektor b se moe raunati pomou skalarnog proizvoda. Dovedimo date vektore na

zajedniki poetak. Neka je a, b . Oznaimo sa Prb a (skalarnu) veliinu projekcije vektora a na vektor

a b a b
Prb a
b. Tada je cos Prb a a cos a . Dakle,
a
ab
b

a b
Prb a .
b

Prb a nam daje samo duinu dui koja je dobijena projekcijom vektora a na vektor b. Ako elimo da projekciju

izrazimo u vidu vektora, jasno je da je taj vektor kolinearan sa vektorom b. Ukoliko je b0 , imamo da je
b

vektorska projekcija vektora a na vektor b jednaka Prb a b0 .

Zapazimo da se pomou formule za Prb a skalarni proizvod vektora a i b moe definisati i ovako:

a b b Prb a.

Ali zbog komutativnosti skalarnog mnoenja vektora, zamjenom uloga vektora a i b oito vrijedi i

a b a Pra b.
6) Skalarno mnoenje dva vektora je distributivno u odnosu na sabiranje vektora, tj.

a b c a b a c .

Ova formula se moe izvesti pomou formule a b b Prb a i injenice da je Prc a b Prc a Prc b.
Dokaite ovo za vjebu!
7) Skalarni proizvod dva vektora ima osobinu asocijativnosti u odnosu na skalarni faktor, tj.

a b a b a b .
Ova osobina dokazuje se direktno po definiciji 1, dokaite za vjebu.

8) Pogledajmo kako se meusobno skalarno mnoe ortovi koordinatnih osa, i, j , k :

i i j j k k 1, zbog osobine 1) i i j j k k i 0, zbog osobine 2).

9) Neka su nam dati vektori a i b pomou koordinata: a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , tada koristei 6), 7) i 8)

slijedi: a b a1 i a2 j a3 k

b
k

a
b
i

a
b
i

a
b
i

a
b
j

a
b
2
3
1 1
1 2
1 3
2 1
2 2 j j

b i b
1

55





a2 b3 j k a3b1 k i a3b2 k j a3b3 k k a1b1 a2b2 a3b3 .

Dakle, a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 a b a1b1 a2b2 a3b3 .

Primjeri 1:
a) Koristei skalarni proizvod vektora i njegove osobine, moemo izvesti poznati kosinusni teorem za trougao.
Neka

je

dat

trougao

ABC

neka

su

dati

a BC , b CA, c BA a b.

vektori:

Ako

je

tada
je
pa
je
a a , b b , c c , ACB,
a, b cos cos ,
2
2 2
2
c 2 c a b a 2ab b a 2 2ab cos b 2 a 2 b 2 2ab cos , ime smo dokazali kosinusni

a2 b2 c2
teorem. Oito se on moe transformisati u formulu cos
.
2ab

b) Izveemo formule za duine teinica trougla, ako se znaju duine stranica trougla a, b, c.

Neka su u trouglu ABC dati vektori: a CB i b CA, a taka C1 je sredite dui AB. Tada je a, b i

CC1 CA AC1 i CC1 CB BC1.

CA CB a b
Sabiranjem zadnje dvije jednakosti dobijemo 2 CC1 CA CB AC1 BC1 CC1

.
2
2

Kvadriranjem ove jednakosti dobijemo (uz oznaku tc CC1 duina teinice iz vrha C):

2
2
a 2ab b
a 2 2ab cos b 2
t

, pa kad uvrstimo cos iz kosinusnog teorema ( izveden u a)),

4
4
a2 b2 c 2
a 2 2ab
b2
2a 2 2b 2 c 2
2
2
ab
dobijemo tc

. Najzad, imamo formulu

4
4
2
c

2a 2 2b 2 c 2
2b 2 2c 2 a 2
2a 2 2c 2 b 2
i analogno ta
i tb
.
2
2
2

tc

c) Dokazati da se prave na kojima lee visine trougla sijeku u istoj taki (tu taku zovemo ortocentar).

Neka se visine iz vrhova A i B u trouglu ABC sijeku u taki H. tada je HA BC 0 i HB CA 0. Slijedi:

HABH HAHC 0
HA BH HC 0 i HB CH HA 0
pa
sabiranjem
dobijemo
HBCH HBHA 0



HBCH HAHC 0 HC HA BH 0 HC BA 0 HC BA, to znai da i trea visina prolazi

kroz taku H.
56

d) U trouglu ABC dati su vektori c AB i b AC. Taka D se nalazi na stranici BC , tako da je AD simetrala

ugla BAC. Napisati vektor AD u vidu linearne kombinacije vektora b i c.

b c



Neka je b0 i c0 . Poto je c, AD AD, b BAC , oito je b0 AD c0 AD.
2
b
c

S druge strane, take B , D, C su kolinearne sa rasporedom B D C pa zato postoje pozitivni realni brojevi

, tako da je 1 i AD AB AC c b. Kako je

b0 AD b0 c b b0 c b0 b

c0 AD c0 c b c0 c c0 b

slijedi: b0 c b0 b c0 c c0 b b0 c c0 c c0 b b0 b

b0 c0 c c0 c0 c c0 b0 b b0 b0 b c b0 c0 1 b b0 c0 1

c b .
c

Ovo uvrstimo u jednakost 1, pa se dobije

.
bc
bc

b
c

Time je AD c b.
bc
bc

e) U trouglu ABC dati su vektori a CB i b AC. Taka D se nalazi na stranici BC , tako da je AD visina na

stranicu BC . Napisati vektor h AD u vidu linearne kombinacije vektora b i a.

a b a b a
Oito je h AD AC CD b Pra b a0 b
a0 b a0 , a0 .
a
a
a

Zadaci:
1. Dokaite pomou osobine 9) osobine 6) i 7).
2. Dokazati pomou skalarnog proizvoda vektora da je zbir kvadrata svih stranica paralelograma jednak zbiru
kvadrata njegovih dijagonala.
3. Ako su dijagonale paralelograma okomite, taj paralelogram je romb. Dokazati.

4. Ako su AD , BE i CF teinice trougla ABC, izraunati BC AD CA BE AB CF .

57

5. Nai ugao izmeu vektora a i b, ako je 7a 5b a b i 7a 2b a 4b .

6. Za vektore a, b, c vrijedi: a b c 0, a 3, b 1, c 4. Izraunati ab bc ca.

7. Zadan je trougao ABC u kome je AB 2, AC 3, BAC 60 . Izraunati pomou vektorskog rauna
0

duine teinica u datom trouglu.

8. Odrediti ugao izmeu simetrala dvije strane pravilnog tetraedra.
9. Odrediti ugao izmeu dvije glavne dijagonale u kocki.
2

10. U trouglu ABC taka D je sredite dui BC. Dokazati da je AB AC 2 AD BD .

10. Vektorski proizvod dva vektora

Definicija 1: Vektorski proizvod vektora a i b je vektor c a b, sa osobinama:

a) Njegov intenzitet jednak je povrini paralelograma konstruisanog nad vektorima a i b;

b) Njegov nosa je prava okomita na ravan tog paralelograma;

c) Njegov smjer je takav da vektori a, b, c ine trijedar vektora desne orjentacije.

Poznato je iz geometrije da se povrina paralelograma moe raunati po formuli P ab sin , pri emu su a i b
duine stranica paralelograma, a je ugao izmeu njih. Otuda, zbog stavke a) u definiciji 1, imamo da je

a b a b sin , a, b .

Ova formula nam daje samo intenzitet vektorskog proizvoda. Ako elimo dobiti vektorski proizvod dva vektora,

pomenuta formula bi nam mogla koristiti jedino ako znamo jedinini vektor c0 eljenog vektora c a b. Sada
koristei definiciju vektorskog proizvoda i izvedenu formulu za intenzitet vektorskog proizvoda dva vektora,
moemo dobiti nekoliko znaajnih osobina vektorskog proizvoda.
1) Vektorski proizvod nije komutativan, zbog osobine 3) u definiciji 1. Naime, zamjenom dva vektora u trijedru,

dolazi do promjene orjentacije, pa zato imamo osobinu antikomutativnosti: a b b a.

2) Vektorski proizvod a b je nula vektor ako i samo ako je a 0 b 0 sin 0, tj. ako i samo ako je

a 0 b 0 0.

Prva dva sluaja su trivijalni, a trei nam je najznaajniji, jer ako je 0, to znai da su vektori a i b kolinearni.

Prema tome, moemo zakljuiti da je a b 0 uslov kolinearnosti vektora a i b. Specijalno, moemo zapaziti da

je a a 0.

3) Iz stavke b) u definiciji 1) imamo da je a b a i a b b.

4) Vektorsko mnoenje dva vektora je komutativno i asocijativno u odnosu na mnoenje jednim ili vie skalara,
naime

a b a b a b i a b a b .

58

5) Vektorsko mnoenje je asocijativno u odnosu na sabiranje i lijevo i desno, tj.

a b c a c b c i a b c a b a c.

6) Kako se mnoe vektorski ortovi koordinatnih osa, i, j, k ?

Prema osobini 2) je i i j j k k 0, dok iz definicije 1 direktno slijedi i j k j k i k i j ,

pa je zato zbog osobine 1) j i k k j i i k j.

Teorem 1: Ako su dati vektori a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , tada je

a b a1
b1

a2
b2

a3 i a2b3 a3b2 j a1b3 a3b1 k a1b2 a2b1 .

b3

Dokaz: Za poetak iskoristimo osobinu distributivnosti vektorskog proizvoda koja nam omoguava sda mnoimo
po principu svaki sa svakim:

a b a1 i a2 j a3 k b1 i b2 j b3 k a1b1 i i a1b2 i j a1b3 i k a2b1 j i a2b2 j j




a2b3 j k a3b1 k i a3b2 k j a3b3 k k .

Zatim iskoristimo injenice iz 6) i nakon toga direktno se dolazi do traene tvrdnje.

Formula iz teorema 1 nam omoguava da raunamo vektorski proizvod dva vektora kod kojih znamo njihove
komponente. Ne treba pamtiti razvijeni oblik te formule, zbog njene sloenosti, nego skraeni oblik, preko
determinante treeg reda. Svaki put raunaemo tu determinant razvijanjem po prvoj vrsti, pomou Laplasovog
pravila.
Znaajna je primjena vektorskog proizvoda u geometriji, za raunanje povrina mnogouglova u ravni. Znamo ve iz
definicije da se moe raunati povrina paralelograma

P a b

konstruisanog nad vektorima a i b.

Otuda ako imamo trougao konstruisan nad tim vektorima, njegova je povrina upola manja, dakle

1
ab .
2

Za raunanje povrine etverougla i mnogouglova sa veim brojem stranica, moemo ih pomou dijagonala
podijeliti na trouglove, pa sabrati povrine tih trouglova.
U sljedeem primjeru vidjeemo jo jednu primjenu vektorskog proizvoda u geometriji, jer emo dokazati sinusni
teorem za trougao vektorskim raunom.
Primjeri 1:

a) Neka su u trouglu ABC oznaeni vektori BC a, CA b, BA c. Oito je c a b.

Slijedi : a c a a a b a b a c a b a c sin a b sin

b
c

.
sin sin
59

Analogno se dokae da je

sin

sin

, znai

sin

sin

, ime smo dokazali sinusni teorem za trougao.

sin

b) Dati su vrhovi etverougla ABCD: A 3, 2, 4 , B 5, 2,8 , C 3, 1, 2 , D 5, 1,1 . Izraunati povrinu tog

etverougla i udaljenost take D od prave AB.

Imamo da je AB 8, 0, 4 , BC 8, 3, 6 , CD 2, 0, 1 , DA 2, 3, 3 . Poto je AB 4CD,

zakljuujemo da je AB CD, dok vektori BC i DA nisu kolinearni, tako da dati etverougao ima jedan par
paralelnih stranica. To konkretno znai da je etverougao ABCD trapez. Njegovu povrinu najlake je dobiti
vektorskim putem, kao zbir povrina trouglova ABD i BCD. Povrina trougla ABD je P1

j k

1
AB AD .
2

4 12,16, 24 4 3, 4, 6
2 3 3

Imamo da je AB AD 8 0

AB AD 4 9 16 36 4 61 P1 2 61.
1
Povrina trougla BCD je P2 BC BD .
2

i
j
k


241
BC BD 8 3 6 3, 14, 6 BC BD 9 196 36 241 P2
.
2
10 3 7
Traena povrina etverougla ABCD je P 2 61

241
.
2

Udaljenost take D od prave AB je upravo visina h datog trapeza. Poto se povrina trapeza rauna po formuli

ac
h, pri emu su a i c duine osnovica (paralelnih stranica)
2

2P
4 61 241

.
a AB 64 16 4 5, c CD 4 1 5, slijedi: h
ac
5 5

poto

je

Zadaci:
1. Koristei teorem 1 dokazati osobine 4) i 5).

2. Koristei teorem 1, dokazati da vai formula: a b c a c b a b c za tri proizvoljna vektora

a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , c c1 , c2 , c3 . Nakon toga izvesti formulu za a b c.

3. Koristei

formulu

iz

prethodnog

zadatka

dokazati

da

vai

formula

a b c d b d a c b c a d ,
za
etiri
proizvoljna
vektora

a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , c c1 , c2 , c3 , d d1 , d 2 , d 3 .
2 2 2 2
4. Dokazati da je a b a b a b .

U
trouglu
ABC
dati
su
vektori
a
CB i b AC. Taka D se nalazi na stranici BC , tako da je AD visina
5.

1
na stranicu BC . Ako je h AD, dokazati da je h 2 a b a.
a

60

6. Date su take: A(1,1, 2), B (2, 1,5), C ( , 7, 4), D(2, 1, 5) .

a) Odrediti tako da etverougao ABCD bude trapez.
b) Za naeno izraunati povrinu i visinu tog trapeza.

7. Izraunati sve visine u trouglu ABC ako je AB 2 p q, BC 3q, p 2, q 1, p, q

v 1, w 2, v, w 300.

.
6

8. Vektori d v 3w i e 2v 5w su dijagonale paralelograma. Izraunati povrinu paralelograma ako je

9. Izraunati unutranje uglove, sve tri visine i sve tri teinice, te poluprenik opisane i upisane krunice
trougla iji su vrhovi A 4, 4, 4 , B 2, 4, 2 , C 3,3, 6 .

10. Neka je T teite trougla ABC. Dokazati da je: TA AB TB BC TC CA

11. Mjeoviti vektorski proizvod tri vektora

Neka su a, b, c dati vektori. Izraz

a, b, c a b c.

a b c

zovemo mjeoviti proizvod vektora a, b, c i koristimo oznaku

Poto je a b vektor, oito je a b c broj, za bilo koji izbor vektora a, b, c. Taj broj nam je znaajan zbog
njegove geometrijske interpretacije.
1) Pretpostavimo da je

a, b, c trijedar vektora desne orjentacije. Pretpostavimo osim toga, da se nad tim

vektorima moe konstruisati paralelopiped. Konkretno, to znai da ti vektori nisu komplanarni (ne lee u istoj

ravni) i da je paralelopiped takav da vektori a, b, c predstavljaju 3 ivice paralelopipeda koje polaze iz istog vrha.

Radi jednostavnijeg rauna stavimo da je d a b.

Tada je a b c d c d Prd c.

Poto je d a b povrina baze paralelopipeda (tj. paralelograma razapetog nad vektorima a i b, a

Prd c H je upravo visina paralelopieda koja odgovara toj bazi, oito je

parelelopipeda konstruisanog nad vektorima a, b, c.

a b c V zapremina

2) Pretpostavimo da je a, b, c trijedar vektora lijeve orjentacije. U odnosu na prethodni sluaj, razlika je u tome

to je sada visina paralelopipeda jednaka H Pr d c Prd c, pa je zato a b c V .

Oito je V a b c formula koja bi odgovarala u oba sluaja.

61

Dakle, mjeoviti vektorski proizvod tri nekomplanarna vektora po apsolutnoj vrijednosti jednak je zapremini
paralelopipeda konstruisanog nad tim vektorima.

Ukoliko bismo nad (nekomplanarnim) vektorima a, b, c konstruisali tetraedar, njegova zapremina bila bi

Vt

1
ab c
6

jer je baza tetraedra trougao, ija se povrina dobije kao polovina povrine odgovarajueg paralelograma, a osim
toga zapremina piramide je 3 puta manja od zapremine prizme, koja ima istu bazu i istu visinu kao piramida.
I u ovoj formuli uzet je znak apsolutne vrijednosti, jer zapremina (figure u prostoru) mora biti pozitivna.

Meutim ako bismo znali da je trijedar vektora a, b, c desne orjentacije, ne bi nam trebao znak apsolutne
vrijednosti. Iz dosadanjeg razmatranja jasno je da sad moemo raunskim putem odrediti da li trijedar vektora

a, b, c ima lijevu ili desnu orjentaciju, pomou mjeovitog proizvoda tih vektora. Ako je

a, b, c 0, taj

trijedar je desne, a ako je a, b, c 0, trijedar je lijeve orjentacije.

Ukoliko znamo koordinate vektora u trijedru, a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , c c1 , c2 , c3 , moemo dobiti

formulu za a, b, c . Najprije, znamo da je a b a2b3 a3b2 , a3b1 a1b3 , a1b2 a2b1 .

Slijedi: a, b, c a2 b3 a3b2 , a3b1 a1b3 , a1b2 a2b1 c1 , c2 , c3

c1 a2b3 a3b2 c2 a1b3 a3b1 c3 a1b2 a2b1

a1 a2
b1
c1

b2
c2

a3
b3 , to se oito dobije razvijanjem determinante po treoj vrsti.
c3

Znai,

a1

a a1 , a2 , a3 , b b1 , b2 , b3 , c c1 , c2 , c3 a, b, c b1
c1

a2
b2
c2

a3
b3 .
c3

Ukoliko bi neka vrsta u determinanti bila linearna kombinacija preostale dvije vrste, npr. da se trea vrsta moe
dobiti pomou prve i druge vrste, kad se prva vrsta pomnoi nekim brojem razliitim od nule i druga vrsta se
pomnoi nekim nenultim brojem i tako pomnoene da se saberu i dadnu treu vrstu, znamo da je tada

determinanta jednaka nuli. No, to bi s druge strane znailo da se neki od vektora a, b, c moe izraziti kao linearna
kombinacija preostala dva vektora, to povlai da su ti vektori komplanarni (a ujedno i linearno zavisni). To nas
vodi do vrlo vanog zakljuka:

a b c 0 a, b, c su komplanarni vektori .

62

Ako u determinanti zamijenimo mjesta prvoj i drugoj vrsti, a nakon toga, drugoj i treoj vrsti, vrijednost
determinante se nee promijeniti (jer, kao to znamo, jedna zamjena mjesta dvije vrste mojenja znak
determinante). Tako se zakljuuje da ciklika zamjena vektora u mjeovitom vektorskom proizvodu tri vektora ne
mijenja vrijednost proizvoda, tj.

a, b, c b, c, a c, a, b .

Isto tako, a, c, b c, b, a b, a, c .

Generalno, a, b, c b, c, a c, a, b a, c, b c, b, a b, a, c .

Primjeri:

a) Ako je zapremina paralelopipeda konstruisanog nad nekomplanarnim vektorima a, b, c u prostoru jednaka 2,

izraunati: I a 2b c a b a b c .

S obzirom na to ta je zadano, moemo konstatovati da je a, b, c 2 ili je a, b, c 2.

U nastavku koristimo osobine skalarnog, vektorskog i mjeovitog proizvoda vektora,

a a b a c b a b
b bc
a 2b c a b a b c a 2b c a

a 2b c b a a c b a b c a 2b c a c b c a b c 2b a c .

Pri tome smo uzeli u obzir da je a a c b b c c a c c b c 0, zbog osobine da je vektorski

proizvod dva vektora okomit na oba vektora u tom proizvodu.

Najzad, poto je a b c b c a b, c, a a, b, c i b a c a c b

a, c, b a, b, c , slijedi da je I 3 a, b, c 6, ako je a, b, c trijedar vektora desne orjentacije,

odnosno, I 6, ukoliko je a, b, c trijedar vektora lijeve orjentacije.

b) Izvesti obrazac za skalarni proizvod dva vektorska proizvoda, a b c d .

Neka je x a b. Tada je


Poto je a b c a c

a b c d x c d c, d , x d , x, c d x c c d a b .

b a b c (zadatak 2 u zadacima za vjebu iz prole lekcije), slijedi




ac ad
a b c d c a b d b a d a c b d b c a d .

bc bd

Zadaci:
1. Provjeriti da li vrijede formule:

a
b
a)

a
b
b)

2
b c c a a, b, c .

2

a c a b c a b a c .

63

c) a b c d a d b c a c b d .

d) a b, b c, c a 2 a, b, c .

e) a b c, b c a, c a b 4 a, b, c .

f) a b c, b c a, b a c, c a, b 0.

2. Dati su vektori a 8, 4,1 i b 2, 2,1 . Nai vektor c koji je okomit na vektoru a, komplanaran sa

vektorima a i b, sa vektorom b gradi otar ugao i c 2 a .

3. Data

je

etverostrana

piramida

ABCDE,

ija je baza paralelogram ABCD. Ako je

A 2,3,1 , B 4,1, 2 , C 6,3, 7 , E 5, 4,8 , izraunati zapreminu piramide i visinu povuenu iz vrha

E.

b 1, 1, m 3 ,

c m,1 m,1 budu komplanarni. Za dobijenu cjelobrojnu vrijednost parametra m izraziti vektor c

kao linearnu kombinaciju vektora a i b.
5. Take A 2, y , 3 , C 1,3, 2 , D 2, 4,3 , D1 4, 2, 1 su vrhovi paralelopipeda ABCDA1 B1C1 D1 .
4. Nai

sve

vrijednosti

parametra

tako

da

vektori

a 0, m,1 ,

Odrediti koordinate nepoznatih vrhova paralelopipeda i nepoznatu koordinatu take A tako da zapremina
paralelopipeda bude jednaka 10.

6. Dati su vektori: a i j 2k , b 2i 3k , c 4 j k .

a) Nai tako da vektori a a b , b i c budu linearno zavisni.

b) Nai tako da se nad vektorima a b i c moe konstruisati pravougaonik. Za koliko se
razlikuje povrina tog pravougaonika od povrine paralelograma konstruisanog nad

vektorima b i c ?

OBLAST: ANALITIKA GEOMETRIJA U PROSTORU

12. Jednaina ravni u prostoru
Poznata je injenica iz geometrije da je ravan jedan od osnovnih geometrijskih pojmova i kao takva, ona se ne
definie. Posmatrana kao geometrijska figura, ravan je beskonana i dijeli prostor na dva dijela koje zovemo
poluprostorima. U prostoru postoji beskonano mnogo ravni, ba kao to svaka ravan sadri beskonano mnogo
pravih, a svaka prava sadri beskonano mnogo taaka. Podsjetimo se da se ravni oznaavaju slovima grkog
alfabeta ( , , ,... ), prave malim slovima latinice (a, b, c, ...), a take velikim slovima latinice (A, B, C, ...).
Da bismo doli do jednaine neke ravni u prostoru, trebali bismo poznavati bilo koji vektor koji je okomit na tu
ravan. Zvaemo ga vektorom normale na ravan. Poto je ravan beskonana, postoji beskonano mnogo vektora
okomitih na datu ravan, ali nama je dovoljan bilo koji, nenulti vektor, okomit na ravan, da ga proglasimo vektorom
normale.

64

Neka je data ravan i neka je n A, B, C vektor normale na tu ravan. Pretpostavimo da osim vektora

normale, znamo i jednu taku M 1 x1 , y1 , z1 u toj ravni, a r1 neka je vektor poloaja te take. Za proizvoljnu

taku M x, y, z (tzv. tekua ili pokretna taka ravni) iji je vektor poloaja r , imamo da je r r1 , jer

je r r1 OM OM 1 OM M1O M1M .

Poto je n , slijedi da je n r r1 r r1 n 0 .... 1

Kad se oslobodimo zagrada, iz (1) slijedi: r n r1 n 0. Jasno, r1 n je skalar, oznaimo ga sa D . Tada

jednaina ravni glasi:

r n D 0

... 2

Za jednainu (2) kaemo da je opti vektorski oblik jednaine ravni.

Ako pomnoimo skalarno vektore r x, y, z i n A, B, C iz (2) slijedi:

Ax By Cz D 0 ... 3
Ovo je opti oblik jednaine ravni . U toj ravni nalaze se sve take, ije koordinate zadovoljavaju jednainu (3).
Preciznije reeno, taka T u , v, w nalazi se u ravni

(tada piemo: T )

ako i samo ako je

Au Bv Cw D 0.

Primjeri 1:
a) Taka A 2, 0, 3 nalazi se u ravni 5 x 4 y 3 z 1 0, jer je 5 2 4 0 3 3 1 0. Taka

B 1, 2,3 nije u toj ravni, jer 1 2 2 0 3 3 1 0.

b) Ako elimo nai jednu ili vie taaka (koliko god elimo) u nekoj ravni, proizvoljno izaberemo vrijednosti
dvije od tri promjenljive x, y, z , a treu izraunamo iz jednaine ravni. Npr. za ravan

: 2 x y 2 z 5 0, ako uzmemo da je x z 5, dobijamo y 5 0 y 5. To znai da

T 5, 5,5 . Ako pak odaberemo da je y 1, z 0, tada je 2 x 4 0 x 2 P 2,1, 0 ,
itd.
Ako je D 0 u jednaini (3), ravan oito prolazi kroz koordinatni poetak O 0, 0, 0 .
Oznaimo sa a, b, c, redom brojeve koje dobijemo na x, y i z osi u presjeku sa ravni ija je jednaina data sa
(3). Te brojeve emo zvati odsjecima ili segmentima ravni na koordinatnim osama.
Ako je D 0 oito je tada a b c 0.
Pretpostavimo da je D 0 i da su A, B, C takoe razliiti od nule.
65

Poto ravan sijee x osu u taki

Aa D 0 a

a, 0, 0 ,

uvrtavanjem ovih koordinata u (3), dobijamo:

D
D
D
. Analogno se dobije: b , c .
A
B
C

S druge strane, jednaina (3), nakon dijeljenja sa brojem D 0 glasi:

A
B
C
x
y
z
x y z 1 0

1, odnosno, uzimajui u obzir izvedene formule za a, b i c:

D
D D
D
D
D

A
B
C
x y z
1 ...(4)
a b c
Ovo je segmentni oblik jednaine ravni.
Ako je u jednaini (3) A 0, oito u toj jednaini nema varijable x, pa onda nema te varijable ni u
segmentnom obliku (4). U tom sluaju, ravan ne sijee x osu, dakle odsjeak a ne postoji. To se deava ako i
samo ako je ravan paralelna sa x osom.
Analogno, ako je B 0, ravan je paralelna sa y osom i tada ne postoji odsjeak b.
Ako je C 0, ravan je paralelna sa z osom i tada ne postoji odsjeak c.
Ako je A D 0, imamo ravan koja je paralelna sa x osom i prolazi kroz ishodite, koje inae lei na x osi.
Zato za ravan By Cz 0 zakljuujemo da sadri x osu.
Izvedi analogno zakljuke za ravni Ax By 0 i Ax Cz 0.
Ako je A B 0, C 0, imamo ravan Cz D 0, koja je paralelna sa x osom i y osom. Ta je ravan onda
paralelna sa xOy ravni i oito se njena jednaina moe transformisati na oblik z c, gdje je c odsjeak
ravni na z osi. Ostala dva odsjeka ravni, a i b, ne postoje.
Ako je A B D 0, C 0, imamo ravan paralelnu xOy ravni, koja prolazi kroz ishodite O 0, 0, 0 . To
je onda upravo sama xOy ravan. Dobijenu jednainu Cz 0 moemo podijeliti brojem C 0, dakle
imamo da je z 0 jednaina xOy ravni .
Izvedi analogno zakljuke u sluajevima A C 0, B 0 i B C 0, A 0. ta se moe zakljuiti o tim
ravnima ako je i D 0? Kako glase jednaine yOz i xOz ravni?

12.1 Izvoenje jednaine ravni

1) Jednainu ravni najjednostavnije i najbre moemo dobiti ukoliko poznajemo njen vektor normale

n A, B, C i jednu taku M 1 x1 , y1 , z1 u ravni. Ovu smo situaciju ve analizirali na poetku i zakljuili da

tada vai vektorska jednaina (1). Ako uzmemo u obzir koordinate vektora r x, y, z i r1 x1 , y1 , z1 ,
dobijamo jednainu
66

A x x1 B y y1 C z z1 0 5
2) Ako ne znamo vektor normale ravni, njenu jednainu moemo dobiti i ako znamo tri nekolinearne take u
toj ravni. Neka su M 1 x1 , y1 , z1 , M 2 x2 , y2 , z2 , M 3 x3 , y3 , z3 poznate take u ravni . Ako je

M x, y , z proizvoljna taka u toj ravni, tada su M , M 1 , M 2 , M 3 komplanarne take, pa su i vektori

M 1M , M 1M 2 , M1M 3 komplanarni i zato je M 1 M M 1M 2 M 1M 3 0, a ako uzmemo u obzir koordinate

dobije se jednaina:

x x1

y y1

z z1

x2 x1
x3 x1

y2 y1
y3 y1

z 2 z1 0.
z3 z1

3) Ako ne znamo vektor normale n ravni , ali znamo da je on okomit na dva poznata vektora a i b, tada je

n kolinearan vektorskom proizvodu a b, dakle n a b , 0. Pri tome, broj moemo odabrati

proizvoljno (samo da nije jednak nuli).

Takoe, ako znamo da u ravni lee vektori a i b, ili da je ta ravan paralelna vektorima a i b, vektor

normale ravni se takoe nalazi po formuli n a b , 0.

4) Ako se ravni i sijeku i odreuju neku pravu a i ako nam treba jednaina ravni koja sadri tu pravu i
zadovoljava neki dodatni uslov (npr. prolazi kroz datu taku, okomita na neku ravan itd.), ravan moemo
nai pomou pramena ravni. Naime, kroz pravu a prolazi u prostoru beskonano mnogo ravni. Skup svih ravni
koje prolaze kroz datu pravu zovemo pramen ili snop ravni.
Ako su date jednaine ravni : A1 x B1 y C1 z D1 0 i : A2 x B2 y C2 z D2 0, tada je jednaina
pramena svih ravni koje prolaze kroz pravu a: A1 x B1 y C1 z D1 A2 x B2 y C2 z D2 0, gdje je

promjenljivi parametar.
Primjer 2: Nai jednainu ravni koja prolazi kroz x osu i kroz taku M 31, 0,1 .
I nain: Konstatovali smo da svaka ravan koja prolazi kroz x osu ima jednainu oblika By Cz 0 za neke
realne konstante B i C. Iskoristimo injenicu da taka M 31, 0,1 lei na traenoj ravni. Imamo da je

B 0 C 1 0 C 0. Dakle, By 0 y 0 je traena ravan. To je xOz ravan.

II nain: Ako na x osi izaberemo dvije take O 0, 0, 0 i A 1, 0, 0 , onda imamo tri take kroz koje prolazi
ravan, pa emo jednainu traene ravni nai po formuli izvedenoj u 2).

x 0

y 0 z 0

y z
1 0 0 0 0 0 0
0 y 0 y 0.
0 1
31 0 0 0 1 0

67

III nain: Poto ravan sadri x osu, ona sadri i njen ort i 1, 0, 0 . Oito traena ravan sadri i vektor

OM 31, 0,1 .

i j

i OM 1 0
31 0

Prema onome to smo rekli u 3), vektor normale traene ravni je kolinearan vektoru

0 0, 1, 0 . Moemo odabrati da je n 0, 1, 0 0,1,

0 i x1 y1 z1 0.
A B C
1

Prema formuli (5) slijedi: 0 x 0 1 y 0 0 z 0 0 y 0.

IV nain: Ovaj zadatak moemo rijeiti i pomou pramena. Naime, x osa se dobije u presjeku xOy ravni

z 0 i xOz ravni y 0. Zato se moe postaviti jednaina pramena svih ravni koje sadre x osu u obliku
z y 0 ili y z 0, parametar. Koristei podatak da traena ravan sadri taku M 31, 0,1 iz
jednaine z y 0 bi slijedilo 1 0, to znai da u tom pramenu nema nijedne ravni sa zadanim
osobinama. No iz oblika y z 0, slijedi 0 1 0 0 y 0.

12.2 Odnos dvije ravni

Iz geometrije je poznato da se dvije razliite ravni u prostoru sijeku po nekoj pravoj ili su paralelne. Neka je

ravan sa vektorom normale n1 , a ravan okomita na vektoru n2 .

1) Ako je , tada je i n1 n2 . Moemo rei da je n1 n2 0 uslov paralelnosti ravni i , ili

A
B C
n1 A1 , B1 , C1 , n2 A2 , B2 , C2 1 1 1 .
A2 B2 C2
Udaljenost izmeu dvije paralelne ravni moe se raunati kao udaljenost bilo koje take jedne ravni od druge
ravni. Ako je M x1 , y1 , z1 taka van ravni : Ax By Cz D 0, tada je udaljenost take M od ravni
jednaka d

Ax1 By1 Cz1 D

A2 B 2 C 2

Ovu injenicu emo dokazati poslije.

2) Ako se ravni i sijeku, one zatvaraju neki ugao , 0 . Tada je

n1 n2
n1 , n2 cos .
n1 n2

Specijalno, n1 n2 n1 n2 0 ili

n1 A1 , B1 , C1 , n2 A2 , B2 , C2 A1 A2 B1B2 C1C2 0.

Primjeri 3:
a) Odrediti ugao izmeu strana ABC i ABD tetraedra ABCD ako je A 2,5, 0 , B 1, 6, 2 , C 1, 4,1 , D 1, 4, 3 .
68

Pomou formule za jednainu ravni koja prolazi kroz tri nekolinearne take moemo nai jednaine ravni ABC i
ABD, ali nama je dovoljno znati njihove vektore normale. Kad imamo tri nekolinearne take u ravni, od njih
moemo formirati dva nekolinearna vektora, pa je vektor normale te ravni kolinearan njihovom vektorskom
proizvodu (vidi 3) u 9.1).

Dakle, za ravan ABC moemo raunati AB AC 1 1 2 3, 5, 4 n1 , a za ravan ABD

3 1 1

i
j k

AB AD 1 1 2 5,1, 2 n2 .
1 1 3
Ako je traeni ugao, tada je

n n
15 5 8
18
18
9
9 15 3 15
cos 1 2

, dakle,
75
25
9 25 16 25 1 4 5 2 30 10 15 5 15
n1 n2

arccos

3 15
.
25

b) Nai jednainu ravni koja je paralelna ravni 2 x 2 y z 3 0 , a od take A 1, 2, 1 ima udaljenost 3.

Obzirom da za dvije paralelne ravni moemo uvijek odabrati da imaju isti vektor normale, jednainu traene ravni
moemo napisati u obliku: 2 x 2 y z m 0, gdje je m nepoznata konstanta. Tada je udaljenost date take A
od te ravni jednaka:

2 4 1 m
4 4 1

m7
3

, pa poto se trai da bude d 3, onda je

m7
3 m 7 9 m 7 9 m 2 m 16.
3

Zadaci:
1. Take A a, b, c , B b, c, a , C c, a, b , a b c , su vrhovi trougla. Dokazati da je taj trougao
jednakostranian i odrediti jednainu ravni tog trougla.
2. Nai jednainu ravni koja prolazi kroz take A 1, 2, 1 i B 3, 0, 2 i paralelna je x osi.
3. Nai jednainu ravni koja je okomita na ravan : x 2 y 2 z 3 0 i sijee ravan po pravoj koja lei u

xOz ravni.
4. Kroz taku A 2, 1,3 postavljene su dvije ravni. jedna od njih sadri x osu, a druga sadri y osu.
Odrediti ugao izmeu te dvije ravni.
5. Taka P a, b, c se projicira u take A, B, C redom na yOz , xOz , xOy ravan i u take A', B', C' redom na
x, y i z osu. Ravan prolazi kroz take A, B, C, a ravan kroz take A', B', C'. Dokazati da su ove ravni
paralelne i izraunati njihovu udaljenost.
69

6. Nai jednainu ravni koja je od ishodita koordinatnog sistema udaljena za 6 jedinica, a njeni odsjeci na
koordinatnim osama su u omjeru a : b : c 1: 3: 2.
7. Dat je jedan vrh paralelopipeda A 1,1,1 i jednaine triju njegovih strana: x y 2 z 1 0,

2 x y 3 z 2 0, x y z 3 0. Napisati jednaine preostale tri strane paralelopipeda.

8. Nai centar i poluprenik sfere koja je upisana u tetraedar koga gradi ravan 2 x 3 y 6 z 4 0 sa
koordinatnim ravnima. (Uputa: centar sfere je taka koja je jednako udaljena od ravni trouglova koji
formiraju tetraedar, a poluprenik je jednak toj udaljenosti).
9. Koja od koordinatnih ravni prolazi kroz presjek ravni 4 x y 2 z 6 0 i 6 x 5 y 3z 9 0 ?
10. Odrediti brojeve a i b tako da ravan ax y 2 z b 0 prolazi kroz presjek ravni 2 x y z 3 0 i

x 3 y 5 0.

13. Jednaina prave u prostoru

Kod uvoenja jednaine ravni u prostoru vidjeli smo da je uz svaku ravan vezan jedan vektor, tanije vektor
normale ravni. Ako elimo nai jednainu ravni ili rijeiti neki drugi problem oko ravni, najee se baziramo na
vektorski raun.
Kod uvoenja jednaine prave u koordinatnom sistemu u prostoru takoe emo koristiti vektore. Sada emo
vidjeti da je za dobijanje jednaine prave dovoljno poznavati jednu taku na toj pravoj i jedan vektor. Odabraemo
vektor koji je paralelan datoj pravoj. Za svaku pravu postoji beskonano mnogo vektora koji su s njom paralelni
(kolinearni). Moemo izabrati bilo koji od njih i zvaemo ga vektor pravca ili vektor smjera prave.

Neka je data prava a u prostoru i neka je M 1 x1 , y1 , z1 neka fiskna taka na pravoj a sa radijus vektorom r1 , a

vektor p l , m, n neka je njen vektor pravca, tj. p a. Za proizvoljnu taku M x, y, z , iji je radijus vektor

r , na pravoj a ( tzv. tekua taka prave), oito je vektor r r1 kolinearan pravoj a, a time i vektoru p, pa zato

postoji skalar t , takav da je

r r1 t p ...(1)
ili, ekvivalentno vrijedi:

r r p 0 r p r p ...(2)
1

Jednaine (1) i (2) zovemo vektorskim oblikom jednaine prave u prostoru.

Iz (1) slijedi: x x1 , y y1 , z z1 t l , m, n , odnosno

x x1 y y1 z z1

t ...(2)
l
m
n
Jednainu (2) zovemo kanonskim ili simetrinim oblikom jednaine prave u prostoru.
Ako jednainu (2) rijeimo po varijablama x, y i z, imamo:

70

 x x1 lt

y y1 mt (3)
z z nt

1
Ovo je parametarski oblik jednaine prave u prostoru. Pri tome je t parametar.
U jednaini (2) dozvoljeno je da neki od nazivnika budu nula, jer je neminovno da jedna ili dvije koordinate
vektora pravca neke prave budu nula. Npr., ako imamo pravu

x x1 y y1 z z1

t
0
m
n
tada je x x1 , y y1 mt , z z1 nt , to nam govori da sve take na toj pravoj imaju prvu koordinatu istu, to je
broj x1.
Najzad, prava se moe napisati i kao presjek dvije ravni, tako da se kao jedan oblik jednaine prave moe smatrati
i skup od dvije jednaine neparalelnih ravni:

A1 x B1 y C1 z D1 0
...(4)

A2 x B2 y C2 z D2 0
Ako je

A1 B1 C1

, jednaina (4) ne predstavlja pravu.

A2 B2 C2

Primjer 1: Pravu a, koja je data kao presjek ravni 3 x y z 14 0 i 2 x y z 3 0 elimo napisati u

kanonskom obliku. Ovo se moe uiniti na dva naina. U prvom nainu raunamo vektor pravca prave i odabiremo
jednu taku na pravoj, a u drugom nainu direktno dolazimo do kanonskog oblika, pogodnim transformacijama
datih jednaina.

I nain: Oitamo vektore normala datih ravni, n1 3, 1,1 i n2 2, 1, 1 . Vektor pravca p prave a je

1 2,5, 1 , pa moemo odabrati da je p 2,5, 1 .

2 1 1

kolinearan vektorskom proizvodu n1 n2 3

Da bismo napisali pravu a u kanonskom obliku, treba nam jedna, bilo koja taka na toj pravoj. Zato treba rijeiti
sistem od dvije jednaine sa tri nepoznate,

3 x y z 14 0
2x y z 3 0

(*)

koji inae ima beskonano mnogo rjeenja. Za poetak se eliminie jedna nepoznata. Dovoljno je sabrati ove dvije
jednaine, pa imamo da je 5 x 2 y 17. Kad imamo jednainu sa dvije nepoznate, jednu nepoznatu odaberemo
proizvoljno, a drugu izraunamo. Uzmimo npr. neka je x 1, tada 5 2 y 17 2 y 12 y 6. Iz prve
jednaine je z 3 x y 14 3 6 14 5.

71

Dakle, dobili smo taku T 1, 6, 5 a. Otuda imamo jednainu a :

x 1 y 6 z 5

.
2
5
1

II nain: Eliminisaemo jednu nepoznatu iz sistema (*), npr. z. Dobijemo kao u I nainu da je 5 x 2 y 17. Sada je

5 x 3
5 x 17 5 x 15 2
y 1 x 3

y 1

.
2
2
2
2
5
2

Dalje, z 3 x y 14 3 x

Otuda je a :

5 x 17
x 11 x 3 8
x3
z 4 x3
14

z4

.
2
2
2
2
2
1
2

x 3 y 1 z 4

.
2
5
1

Na prvi pogled, dobili smo razliite jednaine prave a u I i II nainu. To je zbog izbora take koja lei na pravoj, jer
smo oito u oba naina dobili isti vektor pravca. Nije teko pokazati da su ove dvije jednaine ekvivalentne. Npr.

x 1 y 6 z 5

, moemo napisati ovako:

2
5
1
x 3 2 y 1 5 z 4 1
x 3
y 1
z4
x 3 y 1 z 4

1
1
1

.
2
5
1
2
5
1
2
5
1

jednainu koju smo dobili kao rezultat u I nainu, a :

13. 1 Odnos dvije prave u prostoru

Dvije razliite prave u prostoru mogu biti paralelne ili mimoilazne u tim sluajevima one nemaju nijednu
zajedniku taku i mogu se sjei, ako imaju jednu zajedniku taku.
Ako su prave a i b paralelne, paralelni su (kolinearni) i njihovi vektori pravca, to se lako prepoznaje po njihovim
koordinatama, koje su u tom sluaju proporcionalne. Alternativno, moemo izraunati vektorski proizvod vektora
pravca datih pravih. Ako su prave paralelne, taj proizvod e dati nula vektor.
U zbirci zadataka, na stranama 89. i 90. objanjen je postupak provjere da li se prave u prostoru sijeku.
Takoe, u zbirci moete nai izvoenje formule za udaljenost take od prave i udaljenost dvije mimioilazne prave.
Ugao izmeu dvije zadane prave raunamo kao ugao izmeu njihovih vektora pravca.

Primjeri 2:

a) Na pravoj a :

x 8 y 2 z

nai sve take ija je udaljenost od take A(3,1, -1) jednaka 2 7

8
6
0

.
Datu pravu napiimo u parametarskom obliku:
x 8 y 2 z
a:

t x 8t 8 y 6t 2 z 0.
8
6
0

72

Tada moemo rei da je prava a predstavljena (beskonanim) skupom taaka

M t 8t 8, 6t 2, 0 , t . Taku M t zovemo pokretnom ili kliznom takom prave a. Udaljenost
izmeu take M t i take A iznosi:
d t

8t 8 3 6t 2 1

8t 5 1 6t

2 100t 2 68t 28.

elimo nai take na pravoj za koje je

d t 2 7 100t 2 68t 28 2 7 100t 2 68t 0 t1 0, t2

t 0 M t 8, 2, 0 i t

17
.
25

17
64 152
Mt ,
, 0 .
25
25 25

b) Nai najkrae rastojanje izmeu pravih p1 :

x 1 y z 1
x y 1 z 2

i p2 :

. Zatim nai njihovu

1
1
2
1
3
4

zajedniku normalu.
Date prave oito nisu paralelne, jer je

1 1 2
. Direktno se provjeri i da se prave ne sijeku, jer je
1 3 4

1 0 0 1 1 2
1

2 0.

Dakle, prave p1 i p2 su mimoilazne. U zbirci na str. 93. i 94. je izraunata udaljenost tih pravih pomou
formule. Ovdje emo vidjeti metodu klizne take. Prava

p1

u parametarskom obliku glasi:

x t 1 y t z 2t 1, a prava p2 : x s y 3s 1 z 4 s 2.
To znai da se prava p1 moe predstaviti takom At t 1, t , 2t 1 , t , a prava p2 takom

Bs s,3s 1, 4 s 2 , s . Udaljenost taaka At i Bs za proizvoljne t , s iznosi:

d t, s

t s 1 t 3s 1 2t 4s 1

6t 2 26 s 2 24ts 4t 4 s 3

6t 2 t 24s 4 26s 2 4s 3;
Oznaimo: a 6; b 24 s 4; c 26 s 2 4s 3;

Potkorjena funkcija je kvadratna po varijabli t i dostie svoj minimum za

b
24s 4 6 s 1

.
2a
12
3

Veliina minimuma iznosi

2

2
D 4ac b2 4 6 26 s 4 s 3 24s 4
1
1
1
2

... 6 s 2 12 s 7 6 s 1 .
4a
4a
24
3
3
6

Posljednji izraz je kvadratna funkcija po varijabli s i ona dostie svoj minimum za s 1.

73

Dakle, za s 1 t

1
1
3
7

.
je d t , s 2
3
6
3
3

To je najmanja udaljenost datih pravih.

Iskoristiemo dobijeni rezultat da naemo jednainu zajednike normale datih pravih. Naime, sad znamo da ta
normala sijee pravu p1 u taki At za t

7
7 14 4 7 17
7
, tj. A 1, , 1 , , , te na pravoj p2 u taki Bs za
3
3 3
3
3 3 3

s 1, tj. B 1, 2, 6 .
Traena normala je prava AB :

AB :

1 1 1
x 1 y 2 z 6

jer je BA , , ili jednostavnije:

1
1
1
3 3 3

3
3
3

x 1 y 2 z 6

.
1
1
1

Zadaci:
1. Na pravoj a :

x y7 z 3

nai taku koja je najblia taki P 3, 2, 6 . (Uputa: napisati pravu a u

1
2
1

parametarskom obliku, tj. preko klizne take, pa nai udaljenost te take od take P. Zatim uoiti kvadratnu
funkciju u zavisnosti od parametra, itd.)
2. Nai jednainu prave koja prolazi kroz taku P 7, 3, 8 i koja sijee prave a :

b:

x 1 y 1 z 3

i
2
6
3

x2 y z 3

.
3
1
1

3. Taka P 1, y,3 lei na pravoj a :

koja sa pravom a i pravom b :

x 1 y 1 z 4

. Nai jednainu prave koja prolazi kroz taku P i

2
1
1

x4 y3 z5
3 3

obrazuje trougaonpovrine P
.
6
4
2
2

x y z 1
i b : x y z 1.
2 x z 3

4. Izraunati udaljenost izmeu pravih a :

5. Koji uslov zadovoljavaju konstante a, b, c da bi jednaine x cy bz , y az cx, z bx ay odreivale

tano jednu pravu.
6. Nai pravu koja prolazi kroz taku M 5, 2, 1 i sijee pod pravim uglom pravu

x 1 y z 2

.
3
5
2

7. Nai taku A koja lei na pravoj a : x y 3 0, 2 y z 0 , a od prave b : x y z je udaljena

x 2 y 1 z 3
8. Nai taku na pravoj a :

koja je podjednako udaljena od ravni

6
2
4
74

6.

 : x 2 y 2 z 0 i : x 2 y 2 z 6 0.
9. Nai taku D koja se nalazi na pravoj a : x 1 y z 1 , tako da je zapremina tetraedra ABCD
jednaka 1, ako je A 3, 2, 0 , B 1, 2, 0 , C 0, 0, 3 .
2

x 1 y 1 z a 2
x y z
10. Date su prave l :

i m : . Odrediti a tako da se te prave

a
1
a
1 a 1
a) sijeku, b) mimoilaze, c) paralelne, d) poklapaju.

14. Prava i ravan u prostoru

Proizvoljna prava a i proizvoljna ravan u prostoru se mogu nai u sljedeim poloajima:
1) Prava lei u ravni, a
U ovom sluaju prava i ravan imaju beskonano mnogo zajednikih taaka, jer svaka taka prave je ujedno i taka
date ravni. Osim toga, vektor pravca prave je okomit na vektor normale ravni. Simbolima:

T a T n p 0 (uz pretpostavku da je p a i n ).
2) Prava sijee (probada, prodire) ravan, a S

Prava i ravan imaju u ovom sluaju jednu zajedniku taku S, koju zovemo takom prodora. Ako je n vektor

normale ravni, a p vektor pravca prave, imamo da je n p 0.

U specijalnom sluaju kad je a (prava je okomita na ravan), vektori n i p su kolinearni.

n p
Openito, ako je a, , tada je n, p sin .
2
n p

x x1 y y1 z z1

t i : Ax By Cz D 0, taka S se nae tako da se parametarske

l
m
n
x x1 lt

jednaine prave a : y y1 mt uvrste u jednainu ravni, dakle, A x1 lt B y1 mt C z1 nt D 0,

z z nt

1
Ako je a :

pa rijeimo jednainu po t. Dobijeno t se uvrsti u parametarske jednaine prave a.

3) Prava i ravan nemaju zajednikih taaka, a
Moe se govoriti i o paralelnosti prave i ravni, a , s tim da su i u prvom sluaju, 1), prava i ravan paralelni.

Vektori n i p su okomiti, dakle, n p 0.

75

Teorem: Ako je M x0 , y0 , z0 taka iji je radijus vektor r0 , a koja lei van ravni : Ax By Cz D 0, tada

n r0 D
Ax0 By0 Cz0 D
je udaljenost date take M od ravni jednaka d

, n je vektor normale ravni

n
A2 B 2 C 2
.

Dokaz: Povucimo pravu a koja prolazi kroz taku M, okomito na ravan . Njena jednaina u vektorskom obliku

glasi r r0 tn, jer je vektor normale date ravni paralelan pravoj a. Poto je jednaina date ravni n r D 0,

2
n r0 D
za zajedniku taku prave a i ravni vrijedi: n r0 tn D 0 n r0 t n D 0, tj. t
2 .
n

n r D
0
Pretpostavimo da je M' projekcija take M na ravan . Radijus vektor take M' je OM ' r0
2 n, pa je
n



n r D
n r0 D
0
onda MM ' MO OM ' r0 r0
2 n 2 n.

n
n

Traena udaljenost take M od ravni je

Ax0 By0 Cz0 D

A2 B 2 C 2

n r D n r D n r D
0
0
0
MM '
n
, odnosno

2 n
2
n
n
n

. Teorem je dokazan.

Primjeri 1:
a) Odrediti udaljenost pravih a :

x 1 y 2 z
x 1 y 1 z 5

i b:

.
2
3
1
2
3
1

Poto obje prave imaju isti vektor pravca p 2,3, 1 , one su paralelne.
I nain: Uoimo taku A 1, 2, 0 a. Udaljenost te take od prave b je traena udaljenost. Korisitemo formulu

p BA
d
(zbirka, str. 91), gdje je B 1,1, 5 b.
p

BA 0,3, 5 p BA 2 3 1 12,10, 6 , pa je
0 3 5

144 100 36
280

20 2 5.
4 9 1
14

76

II nain: Postavimo ravan koja prolazi kroz taku A 1, 2, 0 i okomita je na pravu a. Tada je okomita i na
pravu b, pa ako prava b sijee ravan u taki C, ta taka predstavlja upravo projekciju take A na pravu b. Traena
udaljenost pravih a i b je duina dui AC.

a n p 2,3, 1 vektor

normale

ravni

Jednaina

te

ravni

onda

glasi:

2 x 1 3 y 2 z 0 0 2 x 3 y z 4 0.
Traimo sad presjek prave b :

x 1 y 1 z 5

t x 2t 1, y 3t 1, z t 5 i ravni :
2
3
1

2 2t 1 3 3t 1 t 5 4 0 14t 14 0 t 1.
Presjek je taka C 1, 2, 4 .
Najzad, d AC

1 1 2 2 0 4

20 2 5.

III nain: Ovaj zadatak moemo rijeiti i pomou klizne take. Prave a i b napiemo u parametarskom obliku, ali sa
razliitim parametrima, a 2 s 1, 3s 2, s s i b 2t 1,3t 1, t 5 t .
Udaljenost proizvoljne take na pravoj a od proizvoljne take na pravoj b jednaka je

d t, s

2s 2t 3s 3t 3 t s 5

... 14 s t 28 s t 34.

Ako stavimo da je s t u, tada je potkorjena veliina u izrazu d t , s kvadratna funkcija od u:

f u 14u 2 28u 34, koja svoj minimum postie za u0

28
1. Poto je f 1 14 28 34 20,
2 14

najmanja vrijednost izraza d t , s je d 20 2 5. To je najmanja udaljenost paralelnih pravih a i b, a postie

se kada je s t 1.

b) Odrediti vrijednost parametra m tako da prava a :

x 2 y 1 z 3

lei u ravni : 4 x 3 y 6 z 13 0.
m
4
4

I nain: p m, 4, 4 vektor pravca prave a, n 4, 3, 6 vektor normale ravni .

a p n 0 4m 12 24 0 m 3.
II nain: Posmatraemo pramen svih ravni koje prolaze kroz pravu a. Zatim emo odrediti vrijednost parametra
u jednaini pramena, da bi u tom pramenu bila ravan .

x 2 y 1

x 2 y 1 z 3 m
4 4 x my m 8 0 , pa jednaina pramena glasi:
a:

m
4
4
y z 4 0
y 1 z 3
4
4
77

4 x my m 8 y z 4 0 4 x y m z m 8 4 0.
Ravan nalazi se u ovom pramenu kada je

4 m

. Oito je 6, pa je 6 m 3 m 3.
4
3
6

Zadaci:
1. Nai ravan koja prolazi kroz taku A 1, 2,1 paralelno pravoj a :

x
y

z i obrazuje ugao od 600

2 3

sa pravom b : x y , z 0.
2. U zavisnosti od parametara a i m diskutovati odnos prave p :

x
y 1 z 2

prema ravni
2
1
a

: 2 x (a 2) y z m 0.

x y z 1 0 1
x 1 y 1 z
i prava b :

. Ako se ravan 1 sijee sa

1
2
2
x y 2 z 2 0 2

3. Data je prava a :

pravom b u taki A, a ravan 2 sijee pravu b u taki B, nai ravan koja sadri pravu a i sredite dui AB.
4. Nai jednainu prave koja lei u ravni : x 4 y 2 z 7 0 , prolazi kroz taku u kojoj ravan sijee

x 2 y 4z 3 0
i normalna je na pravu a .
2 x y 3 z 1 0

pravu a :

5. Zadani su taka A 3, 0, 2 , prava a :

x 1 y z 1

i ravan : 2 x 2 y 2 z 1 0. Nai taku T na
2
1
1

pravoj a tako da ravan polovi du AT .

6. Date su prave a :

x 1 y 2 z 3
x3 y2 z9

i b:

. Nai jednainu ravni u odnosu na koju

2
1
3
2
1
3

su te prave meusobno simetrine.

7. Odrediti taku ravni : Ax By Cz D 0, koja je najblia koordinatnom poetku.
8. Data je kocka ivice 1. Izraunati udaljenost bilo kojeg vrha kocke od glavne dijagonale kocke, koja ne
prolazi tim vrhom.
9. Ravan sijee x osu u taki A a, 0, 0 , y osu u taki B 0, b, 0 i z osu u taki C 0, 0, c . Oznaimo
sa P1 , P2 , P3 , P redom povrine trouglova OBC , OCA, OAB, ABC . Dokazati:
a) Ortogonalna projekcija take O (koordinatni poetak) na ravan je upravo ortocentar trougla

ABC.
b) P12 P22 P32 P 2 .
10. Date su ravni : my nz 0, : nz lx 0, : lx my 0, : lx my nz p. Ove ravni odreuju
prave a , b , c .
a) Odrediti take u kojima prave a, b, c prodiru ravan .
b) Odrediti zapreminu tetraedra kojeg obrazuju 4 date ravni.
78

15. Elementarne funkcije

U osnovne elementarne funkcije se ubrajaju:
1) Polinomi
2) Racionalne funkcije
3) Eksponencijalne funkcije
4) Logaritamske funkcije
5) Opta stepena funkcija (opa potencija)
6) Trigonometrijske funkcije
7) Ciklometrijske (arkus) funkcije
Kod svake osnovne elementarne funkcije treba poznavati njen domen i kodomen, nul take (tj. take u kojima je
funkcija jednaka nuli, a to su ujedno take presjeka grafika funkcije i x ose), najvanije osobine te funkcije
(parnost, neparnost, periodinost, ogranienost, rast ili opadanje), te grafik. Vie o ovim osobinama pogledajte u
zbirci zadataka na stranama 124. 138.
Pod elementarnom funkcijom podrazumijevamo sve osnovne elementarne funkcije, kao i funkcije koje se mogu
dobiti pomou osnovnih elementarnih funkcija uz pomo konanog broja aritmetikih operacija +, -, ., :, kao i
konano mnogo kompozicija elementarnih funkcija.
n

1) Polinom (u jednoj varijabli) definiemo kao funkciju Pn x an x an1 x

n 1

... a1 x a0 , gdje je

n 0,1, 2,... cijeli broj kojeg zovemo stepen polinoma; a0 , a1 ,..., an su realni brojevi koje zovemo koeficijentima
polinoma i pri tome je an 0.
Domen i kodomen polinoma je skup .
Specijalni sluajevi polinoma su y ax b linearna funkcija i y ax 2 bx c kvadratna funkcija. Ove
funkcije e se esto pojavljivati u zadacima, pa trebate znati sve njihove znaajne osobine.
to se tie polinoma potrebno je poznavati njihove dvije znaajne osobine:
a) Dva polinoma u varijabli x su jednaki ako i samo ako imaju isti stepen i ako su im meusobno jednaki
koeficijenti uz x

k 0,1, 2,..., n , n stepen polinoma.

b) Svaki polinom stepena n u skupu

ima n nula. Ako su

x1 , x2 ,..., xn

sve nule polinoma

Pn x an x n an1 x n1 ... a1 x a0 , tada je Pn x an x x1 x x2 ... x xn .

2) Racionalna funkcija je kolinik dva polinoma, R x

Pm x
Qn x

, Pm polinom stepena m, Qn polinom stepena

n. U skladu sa tim terminom, za polinom se nekad kae da je cijela racionalna funkcija.

Ako je m n, kaemo da je R x prava racionalna funkcija. Ukoliko je pak m n, dijeljenjem polinoma
moemo funkciju R x prikazati kao zbir prave racionalne funkcije i polinoma.
79

Domenu racionalne funkcije odreujemo rjeavanjem nejednaine Qn x 0.

Nul take funkcije R x odreujemo rjeavanjem jednaine Pm x 0.
3)Eksponencijalna funkcija je y a x , 0 a 1.
Domena joj je skup , a kodomena 0, .

Ako je a 1, funkcija je rastua, a za 0 a 1 ta funkcija je opadajua.

5
5

-3

-2

-1

-1 0

-2

-1

-1

4) Logaritamska funkcija je y log a x, 0 a 1.

Domena joj je 0, , a kodomena skup . Nula funkcije je x 1.

Ako je a 1, funkcija je rastua, a za 0 a 1 ta funkcija je opadajua.

1
-1

0
-1

-1

-1

-2
-2

-3

-3

5) Opta stepena funkcija (opa potencija) je funkcija y x c , c .

Ako je c , ova funkcija je specijalan sluaj polinoma.
Ako je c negativni cijeli broj, tada imamo pravu racionalnu funkciju. Npr. c 1 y

Ako je c racionalan broj (koji nije cijeli), imamo korjenu funkciju. Npr. c
Ako je c iracionalan broj, domena i kodomena funkcije je .

80

1
y x.
2

1
.
x

3
2
1

-2

-1

-4

-2

-1

-1

3
2
1

-3

-2

-1

-1
-2
-3

Na prvoj slici crvenom bojom je nacrtan grafik funkcije y

zelenom y

1
1
, plavom bojom je nacrtan grafik funkcije y 2 , a
x
x

1
.
x3

Na drugoj slici plavom bojom je nacrtana parabola y x 2 , a crvenom grafik korjene funkcije y
Na treoj slici crvenom bojom je nacrtan grafik funkcije y x c za c

x.

2
2
, a plavom za c .
3
3

y 2
1

-1

-1

Na zadnjoj slici zelena boja odgovara vrijednosti c 2, crvena za c 2, a plava za c 3.

6) 4 osnovne trigonometrijske funkcije su:
a) y sin x domen joj je skup , kodomen interval 1,1 , neparna je, periodina sa osnovnim periodom

T 2 i ograniena je. Nule funkcije su k , k .

81

b) y cos x domen joj je skup , kodomen interval 1,1 , neparna je, periodina sa osnovnim periodom

T 2 i ograniena je. Nule funkcije su

k , k .
2

sin x

nije definisana u nulama funkcije kosinus, dakle k , k . Kodomen joj je skup .

cos x
2
Neparna je, rastua i periodina sa osnovnim periodom T . Nul take su joj k , k .
c) y tg x

cos x
nije definisana u nulama funkcije sinus, dakle k , k . Kodomen joj je skup . Neparna
sin x

je, opadajua i periodina sa osnovnim periodom T . Nul take su joj k , k .

2
d) y ctg x

82

7) U ciklometrijske ili arkus funkcije ubrajamo

a) y arcsin x domen joj je interval 1,1 , a kodomen interval , . Funkcija je neparna, rastua i
2 2
ograniena. Nul taka je x 0.
2

-2

-1

-1

-2

b) y arccos x domen joj je interval 1,1 , a kodomen interval 0, . Funkcija je opadajua i ograniena.
Nul taka je x 1.
4

2
1

-2

-1

-1

, . Funkcija je neparna, rastua i ograniena.
2 2

c) y arctg x domen joj je skup . Kodomen je interval

Nul taka je x 0.

83

2
1
-6

-4

0
-1

-2

-2

d) y arcctg x domen joj je skup . Kodomen je interval 0, . Funkcija je opadajua i ograniena. Nema
nul taaka.

2
1
-6

-4

-2

0
-1

Sve elementarne funkcije moemo podijeliti na algebarske i transcedentne.

Algebarske funkcije su polinomi, racionalne funkcije, te funkcije koje se dobiju pomou kompozicije racionalnih
funkcija i stepenovanja racionalnim eksponentom i pomou 4 osnovne raunske operacije.
Transcedentne funkcije su one koje nisu algebarske. Tu ubrajamo eksponencijalne, logaritamske,
trigonometrijske, ciklometrijske, hiperbolike i area funkcije.

15.1 Hiperbolike funkcije

U hiperbolike funkcije ubrajamo
1) Hiperboliki sinus sh x

e x e x
definisana za sve x , kodomen takoe skup , neparna je i rastua.
2

Nul taka x 0.

4
2

-4

-2

0
-2
-4

84

2) Hiperboliki kosinus ch x

e x e x
definisana za sve x , kodomen je interval 1, . Funkcija je
2

parna, nema nul taaka.

4
3
2
1

-2

-1

-1

3) Hiperboliki tangens th x

sh x e x e x e2 x 1

definisana za sve x , kodomen je interval 1,1 .

ch x e x e x e 2 x 1

Funkcija je parna i strogo rastua, te ograniena. Ima jednu nul taku x 0.

-3

-2

-1

-1

-2

4) Hiperboliki kotangens cth x

ch x e x e x e 2 x 1

definisana za sve x \ 0 . Kodomen je skup

sh x e x e x e 2 x 1

\ 1,1 . Funkcija je parna i opadajua. nema nul taaka.

3
2
1

-3

-2

-1 0

-1
-2
-3

S obzirom na formule kojima smo definisali hiperbolike funkcije lako je dokazati sljedee tvrdnje:
(1) ch 2 x sh 2 x 1.
(2) sh x y sh x ch y sh y ch x.
(3) ch x y ch x ch y sh x sh y.
85

(4) th x y

th x th y
.
1 th x th y

(5) sh 2 x 2sh x ch x.
2

(6) ch 2 x ch x sh x.
Iz ovih formula uviamo veliku slinost sa trigonometrijskim funkcijama, pa otuda dolaze nazivi za hiperboliki
sinus, kosinus, itd.

15. 2 Area funkcije

Area funkcije su funkcije inverzne hiperbolikim funkcijama.
1) Area sinus hiperboliki y Arsh x

e x e x
e y e y
Ova je funkcija inverzna funkciji y sh x
, pa je zato x
. Ako ovu jednainu pomnoimo sa
2
2
2e y , dobije se kvadratna jednaina e 2 y 2 xe y 1 0, tj. t 2 2 xt 1 0, t e y .
2

Njena su rjeenja t1,2 x x 1. Poto je t e y 0, imamo da je t x

x 2 1, jer je x x2 1 0 za

sve x . Otuda je Arsh x ln x x 2 1 . Ova funkcija je neparna i rastua, ima nul taku x 0. Domen i
kodomen joj je cijeli skup realnih brojeva.

2) Area kosinus hiperboliki y Arch x

e x e x
e y e y
, pa je zato x
. Ako ovu jednainu pomnoimo sa
2
2
2e y , dobije se kvadratna jednaina e 2 y 2 xe y 1 0, tj. t 2 2 xt 1 0, t e y .

Ova je funkcija inverzna funkciji y ch x

Da bismo dobili inverznu funkciju hiperbolikog kosinusa moramo se ograniiti na x 0, tj. desnu polovinu
grafika (vidi grafik funkcije y ch x ). Tada je y 1, tj. imamo da tzv. suenje funkcije y ch x preslikava
interval 0, na interval 1, . Zato y Arch x : 1, 0, .
To znai da je y 0 e y 1.
86

Njena su rjeenja t1,2 x x 1. Poto je t e y 1, imamo da je t x

x 2 1, jer je x x2 1 1 za

sve x 1, . Otuda je Arch x ln x x 2 1 . Ova funkcija je rastua, ima nul taku x 1.

4
3
2
1

-2

-1

-1

Na slici plavom bojom je oznaen grafik funkcije y ch x, a crvenom y Arch x. Ova dva grafika su simetrini u
odnosu na pravu y x.
3) Area tangens hiperboliki y Arth x
Ova

je

funkcija

inverzna

funkciji

e2 y

1 x
1 1 x
1 x
y ln
ln
.
1 x
2 1 x
1 x

y th x

e2 x 1
,
e2 x 1

pa

je

zato

e2 y 1
.
e2 y 1

Otuda

slijedi

e2 y 1
.
e2 y 1

Otuda

slijedi

Domen: 1,1 , kodomen: . Funkcija je neparna i rastua. Ima nul taku x 0.

4) Area kotangens hiperboliki y Arcth x

Ova

je

funkcija

inverzna

funkciji

e2 y

x 1
1 x 1
x 1
y ln
ln
.
x 1
2 x 1
x 1

y cth x

e2 x 1
,
e2 x 1

Domen: \ 1,1 , kodomen: \ 0 . Funkcija je neparna.

87

pa

je

zato

U prateoj zbirci zadataka [1], na stranama 124. 138. moete nai zadatke koji se odnose na osnovne osobine
funkcija (definiciono podruje, parnost, neparnost, monotonost i periodinost funkcija, nule funkcije i crtanje
grafika nekih funkcija). Osim toga, preporuuje se da uradite sljedee zadatke:
1. Nai definiciono podruje funkcije:
a) y
b) y

x x 2 x 10 x 18
log 2 x 2 5 x 3

3x 2
2x
c) y arcsin

1 x

d) y ctg x arccos 2 x
2. Nai nule funkcije:
a) y

x x 1 x 2 x 3 x 4
x2 x2

e 1

2 x

b) y x log
c) y

5 x 2 5 x 31
1
2
5
x x 1

d) y 9 x 4 12 x 2 2 4 3 x 2 .
3. Odrediti znak funkcije, tj. odrediti na kojim intervalima je funkcija pozitivna, a na kojim je negativna:
a) y

2 x 4 4 x3 9 x 2 4 x 2
x2 x 6

12 x
b) y

3 x 3 x 2 9 2 x 1
4 x3 x

x3
x x2
x
e 10e x
c) y x
.
3e e x 2
b) y ln

88

16. Nizovi
Rije niz u matematici ima slino znaenje kao u svakodnevnom govoru: skup od nekoliko objekata koji su
poredani po nekom pravilu. Niz moe biti konaan ili beskonaan. U matematici nas interesuju uglavnom
beskonani nizovi iji su lanovi neki brojevi. Npr. niz prirodnih brojeva: 1,2,3,4,... ili niz cijelih brojeva: ...-2,1,0,1,2,3,...
Niz se u matematici uvijek definie kao funkcija x : S , koja svakom prirodnom broju n pridruuje element

x n xn (opi lan niza) iz nepraznog skupa S. Skup S je najee skup realnih brojeva ili skup kompleksnih
brojeva . U daljem tekstu podrazumijeva se niz x : , koga krae oznaavamo s xn ili xn .
Postoje nizovi koji nisu odreeni svojim optim lanom. Niz se moe zadati i opisno, bez ikakve formule. Npr. niz
svih decimala broja , ili bilo kojeg iracionalnog broja.
Primjeri 1:
Izraunati traene lanove datog niza zadanog preko opteg lana

an 2n 1 n a3 2 3 1 7;
a4
a11
bn n 2 2n b2
b5
b8
n
c2
3n n 1
c4
cn

c12

d n i n d3
d 22
d885
Definicija 1: Kaemo da je niz xn ogranien odozgo ako postoji realna konstanta M tako da je xn M za sve

n . Broj M zovemo gornje ogranienje (gornja mea, majoranta) niza xn .

Kaemo da je niz xn ogranien odozdo ako postoji realna konstanta m tako da je xn m za sve n .
Broj m zovemo donje ogranienje (donja mea, minoranta) niza xn .
Niz

xn

je ogranien ako je ogranien odozgo i odozdo, tj. postoje realne konstante m, M tako da je

m xn M za sve n . Ekvivalentno, moemo rei da je niz xn ogranien ako postoji konstanta L 0

tako da je xn L za sve n .
89

Ako niz xn ima majorantu, oito ima jo beskonano mnogo drugih majoranti (svaki broj vei od majorante
niza je takoe majoranta tog niza). Analogno vai za minorante niza. Posebno nas interesuje najmanja
majoranta, koju emo zvati supremum niza i oznaavati oznakom sup xn i najvea minoranta, koju zovemo
infimum niza, u oznaci inf xn .
Broj M sup xn je karakteriziran sljedeim osobinama:
a) xn M n ,
b) Za svaki realni broj L M postoji n0 tako da je xn0 L.
Broj m inf xn je karakteriziran sljedeim osobinama:
a) xn m n ,
b) Za svaki realni broj L M postoji n0 tako da je xn0 L.
Ako je sup xn lan niza xn , zovemo ga maksimumom niza xn , u oznaci max xn .
Ako je inf xn lan niza xn , zovemo ga minimumom niza xn , u oznaci min xn .
Definicija 2: Za niz xn kaemo da je monoton ako vai jedan od sluajeva:
a) xn xn1 n - niz je neopadajui
b) xn xn1 n - niz je (strogo) rastui
c) xn xn1 n - niz je nerastui
d) xn xn1 n - niz je (strogo) opadajui.

Za izvoenje zakljuka da je niz xn ogranien esto se koriste poznate osobine nekih realnih (elementarnih)
funkcija kao i osobine nejednakosti realnih brojeva. Za svaki x vrijede nejednakosti:

sin x 1,
sin x x
cos x 1,
arctg x

,
2

4ac b 2
,
4a
4ac b 2
2
a 0 ax bx c
.
4a
a 0 ax 2 bx c

90

Primjeri 2:
1) Ogranienost niza
Dokazati da je niz xn ogranien:

xn

yn

zn

xn

sin n 2 4
n 2 2n 3
n 2 4n 8

n 1

1
1
n

yn
2

n 1 2n 7 1 2 n 1 5 1 2 5

2
2
n 1 n 12
n 1
n 1

Oigledno je zn , pa je niz ogranien.

un

2n 2 1

2 n2

Niz je ogranien jer je un .

n

n 1
vn

3n 1
Niz je ogranien jer je vn .
2) Neogranienost niza

an n 2 , bn n !, cn

n 2 2n
3
n 3
, su oigledni primjeri neogranienog niza.
n 1
n 1

Pronai jo bar 5 slinih primjera neogranienog niza.

Neogranieni niz moemo vrlo lako konstruisati poznavajui funkciju koja nije ograniena. Npr. nizovi

log n , 2n , ch n

nisu ogranieni zbog odgovarajue osobine logaritamske, eksponencijalne i hiperbolike

funkcije.
3) Monotonost niza
Dokazati da su sljedei nizovi monotoni:
1.

xn

n 1
n
n

Imamo nekoliko naina da dokaemo monotonost niza. Dokaimo da dati niz opada.
2
2
n 2 n 1 n 2n n 2n 1
1
Prvi nain: xn 1 xn

0 xn 1 xn .
n 1
n
n n 1
n n 1

91

Drugi nain: xn 1

1
1
1
1
xn 1 1

n n 1 0 1.
n
n 1
n n 1

n 1
2
n 1
xn

1
n
Trei nain:

2
1 2
1 xn xn 1.
xn 1 n 2 n 2n
n 2n
n 1
Osim toga, vrlo esto moemo koristiti i metodu matematike indukcije, te osobine elementarnih funkcija. Npr.

funkcija y e x je rastua, pa je i niz en rastui.

2.
3.

4.

n
n
n 1
n

n
n
n 3
zn 3 2 2 1 n
2

yn

wn

2n
n
n!

16. 1 Granina vrijednost niza

Primjer 1: Posmatrajmo niz an

Oito je niz rastui jer je

n
1 2 3 4
n . Nekoliko prvih lanova tog niza su: , , , ,...
n 1
2 3 4 5

1 2 3 4
... .
2 3 4 5

Veina lanova niza grupisana je u blizini broja 1. Ta blizina se moe konkretno izraunati:

a9

9
1
i a9 1
10
10

a15

15
1
i a15 1
16
16

a19 i a19 1
a999 i a999 1 ,
a99999 i a99999 1

Iz ovih jednakosti moemo zakljuiti da je apsolutna razlika lanova niza i broja 1 sve manja i blie broju nula
ukoliko je indeks lana (redni broj) vei.
92

Definicija 1: Kaemo da niz an konvergira ka realnom broju a i piemo lim an a ako za svako 0
n

postoji prirodan broj n0 koji zavisi od tako da je an a im je n n0 .

U ovoj definiciji moe se umjesto znaka < uzeti znak , odnosno umjesto znaka , moemo uzeti i znak >, a da se
ne promijeni sutina definicije.

Poto je 0 proizvoljno, za se moe uzeti i npr. 0, 001, ili 0, 00000000000000001 , pa ako je

an a , tada je razlika an a skoro pa nula.

Ako elimo dokazati relaciju lim an a po definiciji, to bi znailo dokazati da razlika an a tei nuli kad se n
n

neogranieno uveava.

Primjer 2: Na osnovu primjera 1 moemo konstatovati da je lim

n

n
1 . Formalni dokaz bi izgledao ovako. Za
n 1

unaprijed zadano imamo da je

n n 1 n n 1
n
1
1
1
1

, to je ekvivalentno sa n 1 n 1.
n 1
n 1
n 1
n 1

Ako je npr. 0, 01 , tada je

1
1
1
1 99, pa je n0 99.

0, 01

Drugi nain uvoenja limesa niza je koritenjem pojma okoline realnog broja.
U skupu realnih brojeva okolina take a (preciznije okolina) je interval oblika a , a , 0.

Primjer 3: 0,5 okolina take 3,2 je interval 2, 7;3, 7 .

Nai 0,21 okolinu take (-4).

Kao okolinu take moe se uzeti interval M , , a okolina take je svaki interval , M , gdje je M
proizvoljan realni broj.
Nejednakost xn x0 povlai da je xn x0 , x0 , tj. da xn pripada okolini take x0 . Osim toga,
ako niz ima neku osobinu koja vai za sve n , n n0 , kaemo da skoro svi lanovi niza imaju tu osobinu.
Definicija 1: Niz realnih brojeva xn konvergira ka realnom broju x0 ako se u svakoj okolini take x0 nalaze
skoro svi lanovi datog niza.
93

U daljem tekstu koristiemo oznaku za proireni skup realnih brojeva .

Definicija 2: Taka x0 je taka gomilanja niza xn ako svaka okolina take x0 sadri bar jedan lan

niza xn razliit od x0 .
Direktno iz ove definicije slijedi da svaka okolina take gomilanja sadri beskonano mnogo elemenata tog niza.
Simboliki moemo zapisati da je x0 taka gomilanja niza xn ovako:

0 n n0 n0 n xn

x0 .

Iz same definicije take gomilanja jasno je da je granina vrijednost niza ujedno i taka gomilanja tog niza, ali
obrnuto ne vrijedi u opem sluaju. Taka gomilanja niza moe biti granina vrijednost tog niza samo ako niz
nema drugih taaka gomilanja, konanih ili beskonanih.
Primjeri 4:
a) Niz svih prirodnih brojeva 1,2,3,... ima jednu (beskonanu) taku gomilanja .
b) Niz xn 1 1

n ima dvije take gomilanja, 0 i 2, jer su njegovi lanovi 2,0,2,0,2,0,

1
n
n i bn 1 1 n n imaju jednu konanu taku gomilanja, broj 0. Niz an je
n
konvergentan, a niz bn nije, pa je to primjer niza koji ima tano jednu (konanu) taku gomilanja, a nije
c) Nizovi an

konvergentan. Naime, osim broja 0, taka gomilanja niza bn je i .

Ako niz an nije konvergentan, kaemo da je on divergentan. To se deava u jednom od sljedea tri sluaja:

an ne postoji.
n
xn 1 1 n .

1. Limes niza

2.

To je uvjek sluaj ako niz ima vie od jedne take gomilanja, npr. niz

lim an ako za svaki pozitivni realni broj M postoji prirodan broj n0 takav da je an M za sve
n

n n0 . Npr. , takvi su nizovi: xn n, yn n 2 ,...

3.

lim an ako za svaki pozitivni realni broj M postoji prirodan broj n0 takav da je an M za sve
n

n n0 . Npr. , takvi su nizovi: xn n, yn n 2 ,...

U prvom sluaju kaemo da je niz an neodreeno divergentan, a u ostala dva sluaja odreeno divergentan.
Definicija 3: Neka je nk , n : , monotono rastui niz prirodnih brojeva, a xn , x : dati realni niz.

Tada niz x n : zovemo podnizom datog niza i oznaavamo krae s xnk .

Jasno je da je svaki podniz nekog niza takoe niz. Podniz niza dobijamo tako da iz polaznog niza izbacimo neke
lanove, a preostali lanovi zadravaju prijanji meusobni poredak.
94

Npr. ako izbacimo sve lanove niza

lanove niza

xn

xn

sa neparnim indeksom, dobiemo podniz

sa parnim indeksom dobijemo podniz

x2k 1 .

x2 k .

Ako izbacimo sve

Moemo onda rei da je niz

xn

razbijen

(razdvojen) na dva podniza x2k i x2k 1 .

Ako niz xn ima konvergentan podniz, limes tog podniza je oigledno jedna taka gomilanja datog niza. No
vrijedi i obrnuto, svaka taka gomilanja niza je granina vrijednost nekog podniza datog niza.
Teorem 1: Neka su nizovi

y n i zn

konvergentni sa istim limesom, lim yn lim zn x0 . Ako za skoro sve

n

n vae nejednakosti yn xn z n , tada je lim xn x0 .

n

Dokaz: Za proizvoljno 0 moe se izabrati dovoljno veliko n0 tako da za n n0 lanovi nizova

zn pripadaju okolini take x0 . No tada zbog nejednakosti yn xn zn ,

xn x0 . Teorem je dokazan.
xn pripadaju okolini take x0 . Zato je lim
n

yn

imamo da skoro svi lanovi niza

Definicija 4: Za niz kaemo da je nula niz, ako je on konvergentan i njegova granina vrijednost je 0. Nula nizove
zovemo jo i beskonano malim veliinama.
Teorem 2: Ako je xn nula niz, a yn je ogranien niz, tada je xn yn nula niz.
Dokaz: Neka je 0 proizvoljno. Jasno, postoji n0 , tako da je xn za n n0 . Osim toga, postoji
konstanta K 0, tako da je yn K n . Zato je xn yn K , im je n n0 . To povlai da je lim xn yn 0.
n

Teorem je dokazan.

sin n cos n
i za 0 se uklapaju u tvrdnju Teorema 2, tako da su to nula nizovi.

n n

Primjer 5: Nizovi

Teorem 3: Konvergentni niz ne moe imati vie od jedne granine vrijednosti.

Dokaz: Neka je niz xn konvergentan i neka su a i b njegove granine vrijednosti, a pri tome a b. Odaberimo

a b
. Tada postoje prirodni brojevi n1 i n2 tako da za sve n n1 , xn pripada okolini take a, a za
2
n n2 , xn pripada okolini take b. Ako odaberemo prirodan broj n koji je vei od n1 i vei od n2 , imamo da

xn pripada istovremeno okolinama take a i take b, a to je nemogue zbog izbora broja . Teorem je
dokazan.
Teorem 4: Svaki konvergentni niz je ogranien.
Dokaz: Neka je lim xn x0 . Tada za 1 postoji prirodan broj n0 tako da je n n0 xn x0 1, tj.
n

n n0 x0 1 xn x0 1. Ako uoimo meu lanovima x1 , x2 ,..., xn0 najmanji lan m0 i najvei M 0 i ako
odaberemo m min m0 , x0 1 i M max M 0 ,1 x0 , tada je m xn M n . Teorem je dokazan.

95

Iz ovog teorema je jasno da je ogranienost niza potreban uslov za konvergenciju. Meutim, taj uslov nije i
dovoljan, jer npr. niz sin n je ogranien, ali nije konvergentan.
Teorem 5: Neka je lim xn x0 i lim yn y0 , x0 , y0 . Tada je
n

a) lim xn yn x0 y0 ;
n

b) lim cxn cx0 c ;

n

c) lim xn yn x0 y0 ;
n

d) lim
n

xn x0
(ako je y0 0 i yn 0 za sve n . )

y n y0

Dokaz. Sve tvrdnje teorema se mogu dokazati pomou definicije konvergentnog niza.
Prve dvije tvrdnje u teoremu moemo zamijeniti tvrdnjom

lim axn byn ax0 by0 , a, b .

n

Za proizvoljno 0 i dovoljno veliko n0 imamo da

n n0 xn x0 yn y0 .
Tada je axn byn ax0 by0 a xn x0 b yn y0 a xn x0 b yn y0 a b .

c) Prema Teoremu 4, postoji konstanta M takva da je yn M n .

Za proizvoljno 0 i dovoljno veliko n0 imamo da

n n0 xn yn x0 y0 xn yn x0 yn x0 yn x0 y0 yn xn x0 x0 yn y0 M x0 .
d) Slino kao prethodna tvrdnja, dokaz slijedi direktno iz nejednakosti:

x y yn x0
y x x x0 yn y0
xn x0

n 0
0 n 0
,
yn y0
yn y0
yn y0
te kako je yn 0, postoji 0, tako da yn , , tj. yn za dovoljno veliko n.
Za dato 0 postoji n0 tako da za dovoljno veliko n vrijedi:

xn x0 yn y0
96

xn x0 x0 y0

.
yn y0
y0

Teorem je dokazan.
Teorem 6: Neka je

xn

monoton niz. Tada postoji konaan ili beskonaan lim xn . Ako je niz
n

xn

uz to i

ogranien, on je konvergentan.
Dokaz. 10 Neka je niz xn neopadajui i ogranien odozgo i neka je x0 sup xn . Jasno je da je x0 konaan, pa
za proizvoljno 0 postoji n0 tako da je x0 xn0 x0 . Uzimajui u obzir da je niz neopadajui tada

n n0 x0 xn x0 xn x0 . To povlai da je niz xn konvergentan i lim xn x0 .

n

20 Neka je niz xn neopadajui i neogranien odozgo. Tada za svako M postoji n0 tako da je

xn0 M . A poto je niz nerastui, imamo da n n0 xn xn0 M . Zato je

lim xn .
n

Potpuno analogno dokazuje se tvrdnja teorema ako je niz nerastui. Teorem je dokazan.

1
Primjer 6: Koristei Teorem 6 moemo dokazati da je niz an 1 n konvergentan. Naime, taj niz je
n
rastui i ogranien. Da bismo dokazali monotonost niza, uoimo najprije po Bernoullijevoj nejednakosti da vai:

1
1

n 1 2

1
1

n 1 2

1 n 1

n 1

n 1

1 n 1

n 1

n 1

n 1

n 1

Poto je 1

n 1

n 1

n 1

1
, a s druge strane
n 1

n 1

n 1

, pa se dobije

1
1

1
an 1 1

n 1
n 1

n 1

n 1

1 n 1

n 1

n 1 .

n 1

an , vrijedi nejednakost an 1 an .
n

Dokaimo jo da je an 3 n . Zaista, an 1

n
n 1
1

, dok je

n k 0 k n k

k 1
n 1 n n 1 ... n k 1 1 n n 1 n k 1 1
1
1
1

,
k
k !n k
k! n n
n
k ! 1 2 k 1 2 2 2 2
k n

1
1
1 1
1
1
2
za sve k 2, 3,..., n . Slijedi: an 1 1 ... n1 2
1
2 4
2
2
1
2

97

n 1

3.

Granina vrijednost niza an je broj e, koga uzimamo kao bazu prirodnog logaritma. Pokazuje se da je e iracionalan
i transcedentan broj ija je priblina vrijednost e 2,718281828459045. Ovaj broj ima vrlo vanu ulogu u
n

matematikoj analizi. Broj e je granina vrijednost i niza bn

k !n .

Naime, iz gornjeg razmatranja je

k 0

oigledno an

k 0

1
1
k n k ! b n . Zbog toga je e lim a
n

k 0

lim bn . Ako je m neki fiksan broj,

tada za sve n m imamo da je an

1 1 k 1 m 1 1 k 1

1 ... 1
1 ... 1
, pa putajui da
n
n k 0 k ! n
n
k 0 k !

1
bm , tj. e bm vai za sve m . Zato je e lim bn . Najzad, iz e lim bn i
n
n
k 0 k !

n , slijedi lim an
n

e lim bn zakljuujemo da je e lim bn . Broj e moemo priblino izraunati uzimajui dovoljno veliko n u izrazu
n

niza an ili bn . Pri tome se bolji rezultati postiu za niz bn . Npr. za n 5 imamo da je a5 2, 48832, dok je

b5 2, 71667, za n 6 : a6 2,52163, b6 2, 71806 itd. (zaokrueno na 5 decimala). Moemo rei da niz bn

bre konvergira ka broju e nego niz an .
Na kraju ovog poglavlja slijedi lista nekih znaajnih limesa, koji bi mogli biti veoma korisni za rjeavanje sloenijih
limesa. Preporuuje se studentima da dokau sve ove rezultate, koristei definiciju granine vrijednosti niza, kao i
teoreme navedene u ovom poglavlju.
1. Ako je lim xn x0 , a lim yn ili lim yn , tada je lim
n

2. Ako je lim xn 0, tada je lim

n

1
.
xn

3. Ako je lim xn 0 i xn 0 n , tada je lim

n

xn
0.
yn

1
.
xn

4. Ako je lim xn i 0, 0, tada je lim xn i lim xn 0.

n

, q 1

n
5. lim q 1, q 1 , a ako je q 1, tada lim q ne postoji.
n
n
0, 1 q 1

6.
7.

a 0 lim n a 1.
n

lim n 1.
n

n
0.
n a n
n
1
9. xn ln n n lim xn 0,5772156649 - Ojlerova (Euler) konstanta.
n
k 1 k
log a n
10. a 0 lim
0.
n
n
an
11. a 0 lim
0.
n n !
8.

a 1 lim

98

17. Granina vrijednost (limes) funkcije

Za proizvoljni neprazni skup X moe se definisati pojam take gomilanja tog skupa, analogno tom pojmu
definisanom za nizove.
Definicija 1: Kaemo da je x0 X taka gomilanja skupa X ako svaka okolina te take sadri bar jedan
element skupa X \ x0 .
Zapravo, bilo koja okolina take gomilanja x0 skupa X sadri beskonano mnogo elemenata iz skupa X \ x0 .
Ekvivalentni iskaz definicije 1 je da za svaku taku gomilanja x0 skupa X postoji niz an elemenata iz X tako
da je lim an x0 .
n

Ako x0 X nije taka gomilanja tog skupa, kaemo da je to izolovana taka skupa X .
to se tie pojma granine vrijednosti funkcije, najprije emo vidjeti standardnu definiciju granine vrijednosti

lim f x y0 , ako su x0 , y0 .

x x0

Definicija 2: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X . Kaemo da je

y0 granina vrijednost funkcije f x u taki x0 ili da funkcija f x tei ka y0 kad x tei ka x0 i piemo:
lim f x y0 , ako

x x0

0 0 x X 0

x x0 f x y0 .

U sluaju da je x0 ili tada bismo imali sljedee definicije.

Definicija 3: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive, te neka je taka gomilanja skupa X. Tada je

lim f x y0 , y0 , ako

0 0 x X x f x y0

Definicija 4: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive, te neka je taka gomilanja skupa X. Tada je

lim f x y0 , y0 , ako

0 0 x X x f x y0

Sljedee definicije nam objanjavaju pojavu kad je granina vrijednost funkcije beskonana.

99

Definicija 5: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Ako funkcija

f x nije definisana u taki x x0 , tada je lim f x , ako

x x0

M 0 0 x X 0

x x0 f x M .

Ako bismo htjeli definisati lim f x , ova definicija se izmjeni, umjesto f x M pisali bismo
x x0

f x M .
Definicija 6: Neka je f : X Y realna funkcija realne promjenljive i je taka gomilanja skupa X. Imamo da
je lim f x , ako
x

M N x X x N f x M .
Imamo da je lim f x , ako
x

M 0 N 0 x X x N f x M .
Definicija 7: Neka je f : X Y realna funkcija realne promjenljive i je taka gomilanja skupa X. Imamo da
je lim f x , ako
x

M 0 N 0 x X x N f x M .
Imamo da je lim f x , ako
x

M 0 N 0 x X x N f x M .
Naredna definicija obuhvaa sve prethodne sluajeve. Zovemo je Cauchyjeva definicija granine vrijednosti
funkcije.
Definicija 8: Neka je f : X Y realna funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X, pri
emu f x nije definisana u taki x0 . Kaemo da je y0 granina vrijednost (limes) funkcije f x u taki

x0 i piemo lim f x y0 , ako za svaku okolinu V take y0 postoji okolina U take x0 tako da vrijedi:
x x0

x X x U x x0 f x V .

Ako je U okolina take x0 , skup U \ x0 zovemo upljom okolinom take x0 i oznaavamo sa U . Osim toga

uvodimo oznaku: U \ x0 X U X . Ovaj skup zovemo upljom okolinom take x0 u skupu X.

100

Tada se moe rei da je lim f x y0 , ako za proizvoljnu okolinu V take y0 postoji okolina U X take x0 takva
x x0

da je f U X V .
Definicija 9 (Heineova definicija granine vrijednosti): lim f x y0 , pri emu su x0 , y0 ako za svaki niz
x x0

f xn y0 .
xn , xn X \ x0 n koji konvergira ka x0 vai: lim
n
Teorem 1: Cauchyjeva i Heineova definicija granine vrijednosti funkcije su meusobno ekvivalentne.
Dokaz: 10 Pretpostavimo da je lim f x y0 po definiciji Cauchyja, x0 , y0 . Neka je V proizvoljna okolina
x x0

take y0 . Tada se moe nai okolina U take x0 takva da je f U X V . Neka je

xn

proizvoljan niz sa

elementima iz skupa X \ x0 takav da je lim xn x0 . Tada postoji prirodan broj n0 takav da xn U X

n

za sve

n n0 , a to povlai da je f xn V za sve n n0 . Poto izabrani broj n0 zavisi od okoline U, a ta okolina zavisi

od okoline V, zakljuujemo da za proizvoljnu okolinu V take y0 postoji prirodan broj n0 takav da je f xn V
za sve n n0 . To povlai da je lim f xn y0 . Prema tome, ako je lim f x y0 po definiciji Cauchyja, onda
n

x x0

ta relacija vai i po Heineovoj definiciji.

20 Pretpostavimo sada da je lim f x y0 po definiciji Heinea i pretpostavimo da tada relacija lim f x y0

x x0

x x0

ne vai po definiciji Cauchyja. Tada se moe nai okolina V take y0 takva da za svaku okolinu U take x0 vrijedi:

f U X V . Dakle, za proizvoljnu okolinu U take x0 postoji element xU U X , xU x0 , tako da

f xU V . Za svaki prirodni broj n odaberimo okolinu U n take x0 na slijedei nain: ako je x0 , neka je
Un

1
okolina take x0 ; ako je x0 , stavimo da je U n n, , a ako je x0 , stavimo da je
n

U n , n . Tada za svaki n postoji xn U X , tako da

xn x0
xn , xn X \ x0 n takav da je lim
n

f xn V . No tada imamo niz

i lim f xn y0 , a to je nemogue po Heineovoj definiciji

n

granine vrijednosti. Zbog dobijene kontradikcije zakljuujemo da relacija lim f x y0 vai i po definiciji
x x0

Cauchyja. Teorem je dokazan.

Primjeri 1:
a) Dokazati da je: lim 5 x 1 9.
x2

101

Poto

je

5x 1 9 5 x 10 5 x 2 ,

za

proizvoljno

zadano

odaberimo

.
5

Tada

x 2 5x 1 9 5 x 2 5 .

b) Koristei Heineovu definiciju granine vrijednosti moemo dokazati da ne postoji lim sin x. Naime ako
x

odaberemo dva niza an , an n n i bn , bn

2n n , imamo da je lim an lim bn .

n
2
n

Meutim, sin an 0 n lim sin an 0 i sin bn 1 n lim sin bn 1.

n

sin x

1, jer za x , 0 0, moemo dokazati nejednakosti:
x0
x
2 2

c) lim

cos 2 x

(1)

tako da je

x 1

sin x
1 i sin x x ,
x

sin x
1 cos 2 x sin 2 x x 2 . Ako za proizvoljno 0 odaberemo , tada
x

sin x
x2 2 .
x

Da bismo dokazali (1) dovoljno je, zbog parnosti funkcija koje se pojavljuju u nejednakostima, uzeti x 0,

Neka je O ishodite koordinatnog sistema. Za proizvoljno x 0,

.
2

taka B cos x,sin x lei na

2

trigonometrijskoj krunici. Neka je C cos x, 0 . Opiimo krunicu sa centrom u taki O i poluprenikom cos x i
neka je D taka u kojoj ta krunica sijee du OB. Oigledno je (prema slici) povrina krunog isjeka OCD manja
od povrine trougla OAB, a ta povrina je manja od povrine krunog isjeka OAB. Time dobijamo nejednakosti:

1
1 OA BC 1 OA AB / 2
OC CD
2
2
2
102

 cos x x cos x 1 sin x 1 x

cos 2 x

d)

/:x

sin x
1.
x

Dokaimo

da

je

lim

x sin x
0.
x 100 x 3000
2

x 2 100 x 3000 x 2 100 x x x 100

jer je x x 100

Pretpostavimo

da

x 200.

je

Za

takve

je

x2
,
2

x2
x sin x
x 2
x 2 200 x 0 x 0 x 200 , pa je onda 2
2 .
2
x 100 x 3000 x
x
2
2

Ako za dato 0 izaberemo konstantu max 200, , tada je

x sin x
im je x , to
x 100 x 3000
2

dokazuje tvrdnju.
n

1
e) Znamo da je e lim 1 definisan kao granina vrijednost niza. Meutim, ta relacija vai i ako se
n
n
x

1
posmatra kao limes funkcije, tanije e lim 1 . Neka je x 0 proizvoljno i neka je n x - najvei cijeli
x
x
broj koji nije vei od x. Tada vrijede nejednakosti:

n x n 1

1
1 1
1
1
1
1
1 1
n 1 x n
n 1
x
n

1 1 1

1
1 1
n 1 x n

(2)

n 1

.
n 1

n
1

n 1
Ako sad pustimo da n , tada i x . Imajui u vidu da je lim 1

lim

n
n 1 n 1 1
n 1
1
lim 1
n
n

n 1

e i

1
1
1
lim 1 lim 1 e, iz (2) slijedi da je e lim 1 . No ova relacija vai i ako
n
x
n n n
x

1
x , jer 1
x
x ).

1
1
x

1
1

x 1 x 1 x 1

x 1

1
e, ako x ( a tada
x 1

Teorem 2: Neka je f : X Y realna funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X, pri emu

f x nije definisana u taki x0 . Ako postoje limesi lim f x y0 i lim f x y0, tada je y0 y0.
x x0

x x0

Dokaz. Tvrdnja oigledno slijedi iz Definicije 9 i Teorema 3 iz poglavlja o nizovima.

103

Ako se u Definiciji 2 ograniimo na x x0 , odnosno x x0 , dolazimo do pojma lijevog, odnosno, desnog limesa.
Definicija 10: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X, tako da se u
svakoj okolini take x0 nalazi bar jedan element iz skupa X manji od x0 . Kaemo da je y0 lijeva granina
vrijednost

funkcije

f x

kad

tei

ka

0 0 x X x0 x x0 f x y0

x0

piemo

y0 lim f x ako
x x0

Za lijevi limes koristimo oznaku f x0 lim f x .

x x0

Ako je x0 taka gomilanja skupa X, tako da se u svakoj okolini take x0 nalazi bar jedan element iz skupa X
vei od x0 , kaemo da je y0 desna granina vrijednost funkcije f x kad
x tei ka x0 i piemo y0 lim f x ako
x x0

0 0 x X x0 x x0 f x y0

Za desni limes koristimo oznaku f x0 lim f x .

x x0

Iz Definicija 2 i 10 direktno slijedi injenica da lim f x ne postoji ako je

x x0

f x0 f x0 ili

lim f x f x0 ili lim f x f x0 , naravno ako postoje f x0 i f x0 . Dakle, ukoliko postoje

x x0

x x0

limesi lim f x , f x0 , f x0 , oni moraju biti jednaki.

x x0

Teorem 3: Neka je funkcija f : a, b monotona. Tada u svakoj taki x0 a, b postoji f x0 i

f x0 . Specijalno, ako je f rastua, tada je f x0 f x0 f x0 , a ako je f opadajua, tada je

f x0 f x0 f x0 .

Dokaz: Neka je funkcija f rastua na intervalu a, b . Tada je skup

S f x x a, b x x0

ogranien odozgo brojem f x0 , pa postoji M sup S . To povlai da je f x M za sve x a, b , x x0 i

za svako 0 postoji element x a, b , x x0 tako da je M f x . Ako odaberemo x0 x 0
i x a, b takav da je x0 x x0 , imamo da

x x x0 M f x f x M M f x M . Dakle, za svako 0 postoji 0

104

tako da za sve x a, b , x0 x x0 vrijedi nejednakost f x M . To nam pokazuje da je

M f x0 . Postupajui analogno za skup

T f x x a, b x x0

dokazalo bi se da je f x0 inf T . Najzad, ako je funkcija f opadajua, tada je funkcija g : f rastua, pa

primjenjujui upravo dokazane injenice na funkciju g, zakljuujemo da vai f x0 f x0 f x0 .
Teorem je dokazan.

1
, tada postoje lijevi i desni limes te funkcije u taki x 0, ali oni nisu jednaki, jer
x
1
je f 0 , f 0 . Zato ne postoji lim .
x0 x
Primjeri 2: a) Ako je f x

b) Ako je f x

1
1
, tada je f 0 f 0 , pa lim 2 postoji i jednak je .
2
x

0
x
x

2
c) Ako je f x 1 x , tada je funkcija definisana na skupu D 1,1 . U taki x 1 postoji samo lijevi limes

lim f x 0, tako da je i lim f x 0. Analogno, u taki x 1 postoji samo desni limes date funkcije i on je

x 1

x 1

takoe 0 i lim f x 0.
x 1

Slijedei teorem slijedi direktno iz Teorema 5 u poglavlju o nizovima i definicije 9.

Teorem 4: k lim f ( x ) A , lim g ( x) B, A, B , za proizvoljne realne konstante i vae sljedee
x x0

x x0

tvrdnje:

1) lim( f ( x ) g ( x )) A B
x x0

2) lim( f ( x) g ( x)) A B
x x0

3) lim( f ( x ) : g ( x )) A : B ako je B 0 i g x 0.
x x0

Teorem 5: Neka je lim f ( x ) A \ 0 , lim g ( x ) . Tada je

x x0

x x0

1) lim( f ( x ) g ( x ))
x x0

, A 0
, A 0

2) lim ( f ( x ) g ( x)) sgn A

x x0

105

3) lim(
x x0

f ( x)
) 0.
g ( x)

Teorem 6: Neka je f1 ( x ) f ( x ) f 2 ( x) za x ( x0 , x0 ), 0. Ako je lim f1 x lim f 2 x A ,

x x0

x x0

tada je i lim f x A.
x x0

Dokaz: Ovaj teorem je analogon Teorema 1 u poglavlju o nizovima. Slijedi direktno iz tog teorema ako se iskoristi
definicija granine vrijednosti po Heineu.
Teorem 7: Neka je lim g ( x) b (a, b ) u nekoj okolini take a. Pretpostavimo da je g ( x ) b za x a i da
x a

je f t funkcija takva da je lim f (t ) A, a da je funkcija h( x) f ( g ( x)) definisana u nekoj okolini take a.

t b

Tada je lim h( x ) lim f (t ) A .

x a

t b

Dokaz: Neka je xn proizvoljan niz realnih brojeva takav da je lim xn a i xn a za skoro svako n. Neka je
n

tn g xn n . Tada je lim tn b i tn b za skoro svaki n. Otuda je lim f g xn lim f tn A. Zato

n

je lim f g x A. Teorem je dokazan.

x a

Upravo dokazani teorem omoguava nam uzimanje smjene promjenljive u limesu. Prilikom rjeavanja limesa

A lim f g x moemo uzeti smjenu g x : t i dobiti limes A lim f (t ), pod uslovom da taj limes postoji
xa

t b

i da je b lim g ( x ).
x a

Primjeri 3:
a) L lim
1
x
2

sin 1 2 x
sin t
moemo rijeiti smjenom 1 2 x t. Naime, funkcije g x 1 2 x i f t
2
4x 1
t 2 t

1
i b 0. Dakle, imamo da t 0 i osim toga
2
2 x 1 t 4 x 2 1 2 x 1 2 x 1 t 2 t .

zadovoljavaju uslove Teorema 7 za a

Dalje slijedi: L lim

t 0

sin t
sin t
1
1
1
lim
lim
1 .
t 0
t 2 t
t t 0 2 t
2
2

106

1
1
1
b) Ako u limesu koji definie broj e lim 1 uzmemo smjenu x , tada t 0 i vrijedi e lim 1 t t .
x
t 0
t
x
ln x
Koristei ovaj limes moemo rijeiti limes l lim 2
.
x 1 x 1

Najprije

l lim
t 0

odaberimo

x 2 1 t x 2 t 2 1 x t 1.

smjenu

Jasno,

t0

slijedi:

1
1
ln t 1 1
1
1
1
1
1
lim ln t 1 lim ln t 1 t ln lim t 1 t ln e .
t
2 t0 t
2 t 0
2 t 0
2
2

x sin x
.
Odaberimo
smjenu
x 2t t 0.
sin 3 x
2t sin 2t
t sin t cos t 1
t sin t cos t sin t sin t
1
l lim
2 lim
lim
lim
3
3
3
3
t 0
t 0 8sin t cos t
t 0 cos3 t
4 t 0
sin t
sin 2t

c)

pa

Neka

je

l lim
x0

Tada

je

2 t
2sin

sin
t
1

cos
t

1
t sin t

1 l lim
2 .
lim

2
4 t 0 sin 3 t
sin 3 t
4 t 0 sin t

t
t

2
2 sin
sin

2 2
2 t 2 1 1 1 kad t 0, dobijamo jednainu: l 1 l 1 , odakle
Poto je
t

4 2
sin 2 t
4
2
2 sin t
2
1
se dobije da je l .
6
2

Zadaci izraunati limese:

x3 3x 2 2 x 24
x 3 1
x2 2x 6 x2 2 x 6
1. a) lim
b) lim
c)
lim
3
x2
x 2 2 3 x 6
x 3
x2 4x 3
x 1 1
16 x x 2 3 2 x 2 3x
x2 4 x 6

x4

e)
lim
2

2
2
x 1 x 5 x 4
2 x
x2
3x 9 x 6
x 4

d) lim
x2
3

f) lim
x 1

7 x3 x 2 3
x 1

g) lim
x 1

x x 2 x3 ... x n n
, n .
x 1

x
cos x cos 2 x 1

tgx sin x
1
b) lim

c) lim
d) lim ( x 4 x3 x 2 ) sin

2
3

x 0
x 0
x
x
2 cos x
x
x ctg x
x
2

2. a) lim

cos
x
1 cos 4 5 x
cos x cos x
2x cos x ctgx
3
g) lim
lim
d) lim
e)
f)
lim
.

2
2

x0
x 0
2ctgx cos x
sin 2 x
x
3

2cos
x
x
9
x

16

2
x

4
6
2
3

1
3. a) lim
x 0 x

tg x

f) lim e x
x 0

2 x 3x 1
b) lim

2
x
2x 1
1
sin 2 x

5 x2 3
3 x 1

c) lim (sin x)
x 0
1

g) lim 3 cos x cos 2 x x2 .

x0

107

tgx

1
1
tgx x2
3
x
d) lim
e) lim e 2 x x
x 0
x 0
x

18. Neprekidnost funkcije

Pojam neprekidnosti funkcije u uskoj je vezi sa pojmom granine vrijednosti. S obzirom na postojanje vie naina
za definisanje graninih vrijednosti, jasno je da se i neprekidnost moe definisati pomou nekoliko ekvivalentnih
definicija. Govorei intuitivno, radi se o funkciji f : X Y ija se vrijednost f x0 u proizvoljnoj taki x0 X
po volji malo razlikuje od vrijednosti f x im je taka x dovoljno blizu taki x0 .
Definicija 1: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Kaemo da je
funkcija f x neprekidna u taki x0 ako je lim f x f x0 .
x x0

Ako je zadovoljena slabija relacija f x0 f x0 (odnosno f x0 f x0 ) kaemo da je funkcija f x

neprekidna u taki x0 slijeva (odnosno zdesna). Da bi funkcija f x bila neprekidna u taki x0 , potrebno je i
dovoljno da ona bude neprekidna u toj taki i slijeva i zdesna.
Definicija 1': Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Kaemo da je
funkcija f x neprekidna u taki x0 ako za svaku okolinu V take f x0 u skupu Y postoji okolina U take x0 u
X tako da je f U V .
Ukoliko je x0 izolovana taka funkcije f, tj. nije taka gomilanja, posljednji uslov je ispunjen za svaku okolinu V
take f x0 jer je f U f x0 . Moemo rei da je ovo trivijalan sluaj i da nas zato interesuje samo
neprekidnost funkcije u njenoj taki gomilanja.
Definicija 1'': Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Kaemo da
je funkcija f x neprekidna u taki x0 ako 0 0 x X x x0 f x f x0 .
Definicija 1''': Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Kaemo da
je funkcija f x neprekidna u taki x0 ako za svaki niz xn , xn X n , koji konvergira ka x0 imamo da
je lim f xn f x0 .
n

Moe se rei da je funkcija f x neprekidna na otvorenom intervalu a, b ako je neprekidna u svakoj taki tog
intervala. No ako imamo zatvoreni interval (segment) a, b , uslovi za neprekidnost su sloeniji.

Definicija 2: Neka je funkcija f definisana na segmentu a, b . Kaemo da je f neprekidna na a, b ako

postoji otvoreni interval I i funkcija g : I tako da vrijedi
1. a, b I
2. x a, b f x g x
3. Funkcija g je neprekidna na intervalu I.
108

Ekvivalentna definicija neprekidne funkcije na segmentu a, b je da funkcija bude neprekidna na intervalu a, b

i da bude neprekidna zdesna u taki a, odnosno neprekidna slijeva u taki b.
Analogno se definie neprekidnost funkcije na intervalima oblika a, b i a, b .
Za dati neprazni skup S oznakom C S oznaavamo skup svih neprekidnih funkcija na skupu S. Specijalno
ako je S interval S a, b (ili S a, b ), koristimo oznaku C a, b (odnosno C a, b ).

Za fiksno x0 X

x X

i proizvoljno

razliku

x x x0

zovemo prirataj argumenta, a izraz

f x0 f x0 x f x0 prirataj funkcije f u taki x0 .

Direktno se provjerava da je svaka elementarna funkcija neprekidna na svakom skupu na kome je definisana. Za
dokazivanje te neprekidnosti zgodno je koristiti

Teorem 1: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Funkcija f je

neprekidna u taki x0 ako i samo ako je lim f x0 0.
x 0

Dokaz. Najprije konstatujmo da x x0 x x0 x 0. Zato je

lim f x f x0 lim f x0 x f x0 lim f x0 x f x0 0. Teorem je dokazan.

x x0

x 0

x 0

Primjeri 1:
a) Funkcija y sin x je definisana i neprekidna za sve x , jer za proizvoljno, ali fiksno x0 imamo:

lim sin x0 x sin x0 lim 2 sin

x 0

x 0

x
2 x x
cos 0
0.
2
2

No ovu neprekidnost moemo dokazati lako i po definiciji 1''. Uzimajui proizvoljno 0 i odabirui
odgovarajue u proizvoljnoj, ali fiksnoj taki x0 , za sve x za koje je x x0 :

sin x sin x0 2sin

x x0
x x0
x x0
x x0
cos
2 sin
2
x x0 , to dokazuje neprekidnost
2
2
2
2

u taki x0 .
b) Eksponencijalna funkcija y a x , 0 a 1 je definisana i neprekidna za sve x , jer za proizvoljno, ali

fiksno x0 imamo: lim a

x 0

x0 x

a x0 lim a x0 a x 1 0.
x 0

109

c) Logaritamska funkcija y log a x, 0 a 1 je neprekidna za sve x 0. Dokaimo to po definiciji 1'.

Uzimamo

proizvoljno,

ali

fiksno

x0 0

proizvoljnu

okolinu

take

log a x0 ,

tj.

V log a x0 , log a x0 . Treba nai odgovarajuu okolinu U take x0 koja se preslikava datom funkcijom u
okolinu V. Do nje emo doi preko nejednakosti:

log a x log a x0 , log a x0 , log a x log a x0

log a

x0

log a

x0

x
a
x0

x0 a x x0 a .

Dakle, traena okolina je U x0 a , x0 a .

Ako funkcija f : X Y nije neprekidna u taki x0 X , kaemo da funkcija f u toj taki ima prekid. Jasno, tada
moemo oekivati da je lim f x f x0 .
x x0

S obzirom na Definiciju 1' moemo rei da funkcija f ima prekid u taki x0 ako postoji okolina V take f x0 tako
da u svakoj okolini U take x0 postoji element x ' za koji f x ' V .
S

obzirom

na

Definiciju

1''

moemo

0 0 x X x x0

rei

da

funkcija

ima

prekid

taki

x0

ako

f x f x0 ,

ili, s obzirom na Definiciju 1''', ako postoji niz xn , xn X n , koji konvergira ka x0 , tako da je

lim f xn f x0 .
n

Razlikujemo take prekida prve i druge vrste.

Definicija 3: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i x0 je taka gomilanja skupa X. Kaemo da je
u taki x0
1) prekid prve vrste ako postoje i konani su f x0 i f x0 , ali je neki od njih razliit od vrijednosti f x0 .
Specijalno, ako je f x0 f x0 , kaemo da je taj prekid otklonjiv;
2) prekid druge vrste ako taj prekid nije prve vrste, tj. ako bar jedan od limesa f x0 i f x0 ne postoji ili je
beskonaan.

110

Kad je rije o prekidu prve, odnosno druge vrste, moemo biti i precizniji pa govoriti o prekidu prve vrste slijeva ili
zdesna, odnosno prekidu druge vrste slijeva ili zdesna.
Naime, prekid prve vrste slijeva funkcije f x u taki x x0 imamo ako postoji konaan lijevi limes f x0 ,
razliit od f x0 . Analogno bismo imali za prekid prve vrste zdesna.
Ako je pak limes f x0 beskonaan ili ne postoji, kaemo da funkcija f x u taki x x0 ima prekid druge
vrste slijeva. Analogno se definie prekid druge vrste zdesna.
Primjeri 2:

1, x
ima prekid u svakoj taki i to je prekid druge vrste. Naime, ako je
0, x \

a) Dirichletova funkcija D x

xn , xn \
D xn 0 n lim D xn 0 D x0 1.
n
x0 ,

moemo

Analogno,

ako

odabrati

je

niz

x0 \ ,

odaberimo

koji

konvergira

x0 .

ka

Meutim,

tada

xn , xn , xn x0 n .

niz

Tada

je

je

D xn 1 n lim D xn 1 D x0 0.
n

Dokaimo jo da datu funkciju moemo drugaije napisati u obliku:

D x lim lim cos 2 n m ! x .

m n

Naime, ako je x , postoje p, q , q 0 tako da je x

m 1!, m 2 !,... ) djeljivo

cos k ! x 1 k m D x 1.

zatim

Ako

je

pak

iracionalan,

tada

sa

je

q,

tako

sigurno

p
, pa za dovoljno veliko m imamo da je m! (a
q

da

je

m! x

cos m ! x 1,

cijeli

to

paran

dalje

broj

povlai

zato

je

da

je

lim cos2 n m ! x 0 D x 0.
n

m
1
, ako je x , n 0, m i n uzajamno prosti
b) Riemannova funkcija, R x n
n
0, x \
ima prekid u svim racionalnim brojevima, a neprekidna je u svim iracionalnim brojevima. Naime, neka je

x0

p
1
proizvoljno. Tada je R x0 . Posmatrajmo niz
q
q

xn n , imamo da je R xn

xn , xn

np 1
n . Poto je
nq

1
p
0 n . No kako je oito lim xn x0 , a s druge strane
n

nq
q

lim R xn R x0 , jasno je da funkcija ima prekid u svim racionalnim takama.

n

111

Ako je x0 \ , uzmimo proizvoljni niz xn , xn

pn
n , koji konvergira ka x0 . Tada je lim qn
n
qn

1
0 R x0 , to znai da je funkcija R x neprekidna u svim iracionalnim takama.
n q
n

i lim R xn lim
n

1
sin , x 0
c) Funkcija f x
je neprekidna u svim takama osim u taki x 0, u kojoj je prekid druge vrste.
x
0, x 0
Naime, ne postoji nijedan od limesa f 0 , f 0 , lim f x .
x0

d) Funkcija y x , x predstavlja najvei cijeli broj koji nije vei od x. Ova funkcija ima prekid u svim
cjelobrojnim takama x. U pitanju je prekid prve vrste. Detaljnije, moemo rei da je ova funkcija neprekidna
zdesna u cjelobrojnim takama x, ali ne i slijeva, jer je za x n , lim x n 1 i lim x n.
x n
x n

Teorem 2: Ako su realne funkcije f1 , f 2 ,..., f n definisane na skupu X i neprekidne u taki x0 X , tada su i
funkcije f1 f 2 ... f n i f1 f 2 ... f n neprekidne u taki x0 .
Posljedica: Ako su realne funkcije f1 , f 2 ,..., f n definisane na skupu X i neprekidne u taki x0 X , tada je
n

proizvoljna linearna kombinacija tih funkcija

f k , k , neprekidna u x0 .

k 1

Definicija 4: Neka je f : X Y funkcija realne promjenljive i S proizvoljni neprazni podskup skupa X . Kaemo
da je funkcija f ravnomjerno (uniformno) neprekidna na skupu S ako za svako 0 postoji 0 koji ne
zavisi od x, tako da x, x S x x f x f x .
Direktno iz ove definicije jasno je da ravnomjerna neprekidnost funkcije f na skupu S povlai neprekidnost
funkcije f na skupu S, ali obrnuto ne mora biti tano.

1
i skupovi S1 0,1 , S2 1, . Jasno je da je funkcija f x
x
1 1
neprekidna na oba zadana skupa, jer za proizvoljno x0 0 imamo da je lim . Dokaimo da je f x
x x0 x
x0
Primjer 3: Neka je data funkcija f x

ravnomjerno neprekidna na skupu S 2 , ali ne i na skupu S1 . Naime, ako je 0 1 i ako izaberemo dva niza
taaka

iz

xn xn

S1 : xn

, xn n ,
n 1
n

tada

je

f xn f xn

n 1 n 1
1,

0 n . To pokazuje da f nije ravnomjerno neprekidna na skupu S1.

n n 1
112

dok

je

No

ako

odaberemo

dva

proizvoljna

broja

x, x 1, ,

imamo

da

je

x x
1 1

x x . Sada za proizvoljno 0 odaberimo . Oito je tada

x x
xx

f x f x

x x f x f x , to znai da je f ravnomjerno neprekidna na skupu S 2 .

Teorem 3 (Cantorov teorem) Ako je funkcija

f : X Y

neprekidna na zatvorenom intervalu

a, b , a, b a b ona je na tom intervalu i ravnomjerno neprekidna.

Primjer 4: Funkcija f x x je neprekidna, pa time i ravnomjerno neprekidna na svakom konanom intervalu

a, b .

Meutim, ta funkcija je neprekidna i na beskonanom intervalu 0, , ali na tom intervalu nije

ravnomjerno neprekidna. Naime, ako je uzeto proizvoljno 0 i tako da je 0 2 2 , za brojeve

imamo
da
je:
x1 0, x2 0, x1 x2 ,
ali
4
2
4
x12 x22 x1 x2 x1 x2
2 , to znai da funkcija f x x 2 nije ravnomjerno neprekidna na
2
intervalu 0, . To dalje povlai da se prethodni teorem ne moe pooptiti da vrijedi i na beskonanim
x1

x2

intervalima.
Teorem 4: Neka je f : a, b monotona funkcija. Funkcija f moe imati najvie prebrojivo mnogo taaka
prekida i to iskljuivo prekida prve vrste.

Zadaci:

1. Odrediti take prekida funkcije i vrste taaka prekida:

f x

2 x 1
x 1 4

1 sin ax
2 x , x 0

2. Odrediti parametre a i b tako da funkcija f ( x) b, x 0

bude neprekidna.
e x e x

,x 0
2 x
3. Odrediti brojeve a i b tako da funkcija

113

2sin x, x 2

f x a sin x b, x
2
2

x
cos x,
2

bude neprekidna i skicirati njen grafik.

ax 2 bx, x 1

4. Odrediti a, b tako da funkcija f x 1

bude neprekidna i zatim nacrtati grafik tako
x , x 1

dobijene funkcije.

5. Ispitati neprekidnost funkcije

2
3x 2
e , x , 3 ;

sin 3 x, x 2 , 0 ;

3
f ( x)
4
ln x e 2, x 0, 2 ;

1
x 2 1, x 2, .

6. Dokazati da je funkcija f x x ravnomjerno neprekidna na segmentu 0,1 .

3

19. Izvod (derivacija) funkcije

Gottfried Wilhelm Leibniz (1646. 1716.) je rijeio problem nalaenja tangente na proizvoljnu krivu u datoj taki
te krive. Rjeenje ovog problema je motiv da se uvede pojam izvoda funkcije.
Neka je funkcija y f x definisana i neprekidna na intervalu a, b . Neka je x a, b proizvoljan i x 0
tako da je x x a, b . Ako povuemo pravu koja sijee grafik date funkcije u takama ije su apscise x i

x x, tada je koeficijent pravca te prave (sekante) jednak upravo koliniku prirataja funkcije

y f x x f x i prirataja argumenta x :
s

y y

M 1 ( x x, y y)

y
M ( x, y )

x 114
x

tg

y f x x f x

, jer sekanta sijee x osu pod uglom .

x
x

Putajui da x 0, sekanta prelazi u poloaj tangente postavljene na grafik u taki M x, y , y f x . Ako

pretpostavimo da ta tangenta sijee x osu pod uglom oito je tg lim

x 0

f x x f x
.
x

Isaac Newton (1643. 1728.) je rijeio problem odreivanja brzine tijela u datom vremenu t0 , ako se zna da se
tijelo kree tako da je s t duina puta koju pree tijelo u vremenskom intervalu 0, t . Put koji tijelo pree u
vremenu t t , t 0, je s t t . Otuda je prosjena brzina kojim se tijelo kretalo u vremenskom intervalu

s s t0 t s t0

i putajui da t 0 moe se zakljuiti da je brzina tijela u

t
t
s t0 t s t0
momentu t t0 jednaka v t0 lim
.
t 0
t

t0 , t0 t

jednaka

Definicija 1: Izvodom funkcije y f ( x ) u taki x intervala (a, b) naziva se konaan limes kolinika

y
kada x
x

tei nuli, ako taj limes postoji. To piemo na slijedei nain:

y ' f ' ( x) lim

x 0

f ( x x ) f ( x )
.
x

Izvod funkcije zove se jo i derivacija funkcije. Sam postupak raunanja izvoda funkcije (u nekoj taki) zove se
deriviranje ili diferenciranje. Ukoliko funkcija y f ( x ) ima konaan izvod u taki x0 , kaemo da je ona
diferencijabilna (ili derivabilna) u toj taki. Ako je pak funkcija diferencijabilna u svakoj taki intervala (a, b) rei
emo da je funkcija diferencijabilna na tom intervalu.
Napomena 1: Nekad se umjesto pojma izvod govori o prvom izvodu funkcije, jer postoji, kako emo vidjeti, i
drugi, trei i openito, izvodi vieg reda. Umjesto oznake x u definiciji 1 esto se pie slovo h. Dakle, moemo
napisati da je f ' ( x ) lim
h 0

f ( x h) f ( x)
.
h

Napomena 2: Limes u definiciji 1 nekad postoji, ali je beskonaan. Poto smo dokazali da je koeficijent pravca

tangente na grafik funkcije y f ( x ) u nekoj taki x0 , f x0 jednak izvodu f x0 , ukoliko je f x0

ili f x0 , mogli bi zakljuiti da je tada tangenta u taki x0 , f x0 okomita na x osu.

Napomena 3: Ako u definiciji 1 pustimo da x 0 (tei ka nuli sa desne strane) i ako dobijemo konaan
rezultat, dobijeni limes se zove desni izvod funkcije y f ( x ) u taki x. Analogno definiemo lijevi izvod funkcije u
taki. Da bi postojao izvod funkcije u nekoj taki x0 , potrebno je i dovoljno da postoje (i konani su) lijevi i desni
izvod u toj taki i da su jednaki.
Teorem 1: Ako je funkcija diferencijabilna u nekoj taki, ona je i neprekidna u toj taki.
Dokaz: Neka postoji i konaan je f ' ( x ) lim
h 0

f ( x h) f ( x)
. Stavimo da je
h
115

f x h f x
f x.
h

Oito je lim h 0. Poto je f x h f x hf x h h , oito je i lim f x h f x 0. To

h 0

h 0

upravo znai da je funkcija y f ( x ) neprekidna u taki x.

Napomena 4: Imajui u vidu teorem 1, moemo rei da je neprekidnost funkcije u nekoj taki potreban uslov za
diferencijabilnost funkcije u toj taki. Taj uslov meutim nije i dovoljan. Npr. funkcija y x je neprekidna u taki

x 0, ali u toj taki nije diferencijabilna, jer lijevi i desni izvod funkcije y x u taki x 0 postoje, ali nisu
jednaki.
Primjeri 1:

cc
0.
h 0
h

a) y c const. y lim

b) y x y lim
h 0

c) y x

d) y x

xhx
1.
h

x h
y lim

x2

h 0

x h
y lim

x3

h0

h 2x h
2 xh h 2
lim
2 x.
h0
h0
h
h

lim

h 3 x 2 3xh h 2
3 x 2 h 3 xh 2 h 3
lim
lim
3x2 .
h0
h 0
h
h

x x h
1
1

x x h
1
h
1
e) y y lim x h x lim
lim
2.
h

0
h

0
h

0
x
h
h
hx x h
x

a x a h 1
a x h a x
lim
a x ln a.
h 0
h

0
h
h

f) y a , 0 a 1 y lim

nx

Posmatrajui rezultate koje smo dobili u primjerima b), c) i d) moglo bi se naslutiti da je x

n .

Zaista,

ako

iskoristimo

Newtonovu

binomnu

formulu,

imamo

n 1

da

za sve
je

n1 n n 2
n n 2 2
n 1
n 1
n
h
nx

x
h

...

h
nx
h

x
h

...

x h xn
2

nx n1.
n

lim
lim
x lim
h 0
h

0
h

0
h
h
h
n

nx

S obzirom na primjer e), vidimo da tvrdnja x

n 1

vrijedi i za n 1. Dokazaemo poslije da ta tvrdnja

vrijedi ne samo za cijele brojeve n, nego za svako n .

Izvode osnovnih elementarnih funkcija treba upamtiti. Napisaemo ih na jednom mjestu, zovemo ih tablinim
izvodima.

116

TABLINI IZVODI

1. ( x ) x 1

1
1
2. 2
x
x
1

x
3.
2 x
4. sin x cos x

5.

cos x sin x

6.

tgx

7.
8.
9.
10.
11.

1
cos 2 x
1
ctgx 2
sin x
1
arcsin x
1 x2
1
arccos x
1 x2
1
arc tgx
1 x2
1
arc ctgx
1 x2
a x a x ln a

13. e e

12.

log a e
14. log a x
,
x
1
15. ln x , ( x 0)
x
16. shx chx

( x 0, a 0)

17. chx shx

1
18. thx 2
ch x
1
19. cthx 2
sh x
Teorem 2: Neka funkcije f i g imaju u taki x konane izvode f x i g x . Tada u taki x konaan izvod ima i
funkcija
1) f g , te vrijedi:

f x g x f x g x .

2) cf (za proizvoljnu konstantu c ) i vrijedi: cf x cf x .

117

3) f g , te vrijedi:

f
4) , te vrijedi
g

f x g x f x g x f x g x .

f x f x g x f x g x
, ukoliko je g x 0.

2
g x
g x

Dokaz:
1) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti

f x h g x h f x g x
h

f x h f x g x h g x

,
h
h

putajui da h 0.
2) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti

cf x h cf x
f x h f x
c
, c ,
h
h
putajui da h 0.
3) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti

f x h g x h f x g x
h

f x h f x
g x h g x
g x h f x
,
h
h

putajui da h 0.
4) Slijedi direktno iz definicije 1 i jednakosti

f x h f x

g x h g x
h

f x h f x
g x h g x
g x
f x
h
x

,
g x h g x

putajui da h 0.
Napomena 5: U sluaju da imamo vie od dvije funkcije koje su sve diferencijabilne u taki x, npr. n funkcija

f1 , f 2 ,..., f n , tada je lako zakljuiti matematikom indukcijom da je za svako n

1)

i 1

n
f i x fi x .
i 1

n
c
f
x
ci fi x , c1 , c2 ,..., cn .
i i
i 1
i 1

2)

3)

f1 f 2 ... f n

f1 f 2 ... f n f1 f 2 ... f n ... f1 f 2 ... f n .

118

Teorem 3: Neka su date funkcije f i g takve da postoji sloena funkcija g f i neka funkcija g ima izvod u taki

f x , a funkcija f ima izvod u taki x. Tada funkcija g f ima takoe izvod u taki x i vrijedi:

g f x g f x g f x f x .

Dokaz: g f x

lim

g f x x g f x
x

x 0

g f x f x g f x f x

x 0
f x
x

lim

g f x f x .
Primjeri: Uz pretpostavku da postoji konaan izvod f x , imamo da je

1) f x

n f x

n 1

f x.

f x
f x
2) e e
f x .

e e e

3) x

ln x

ln x

ln x

1
x 1.
x

f x

4) ln f x
f x
.
f x
f x
Teorem 4: Neka je y f ( x ) neprekidna strogo monotona funkcija u nekoj okolini take x0 i neka je x ( y )
njena inverzna funkcija. Ako je funkcija y f ( x ) diferencijabilna u taki x0 i f ' ( x0 ) 0 , onda je i funkcija ( y )
diferencijabilna u taki y0 f ( x0 ) . Pri tome vai:

' ( y0 )

1
.
f ( x0 )
'

Dokaz: Poto su y f ( x ) i x ( y ) inverzne funkcije, imamo da je f x x u nekoj okolini take x0 .

Diferencirajui ovu jednakost po x i pri tome primjenjujui teorem 3 (izvod sloene funkcije), dobijamo da je

f x f x 1 za sve x iz pomenute okoline take x0 . Specijalno, za x x0 , dobije se

f x0 f x0 1 y0 f x0 1 ' ( y0 )

1
.
f ( x0 )
'

Primjeri 2:
a) Za proizvoljno a, 0 a 1, elimo nai izvod logaritamske funkcije y log a x. Jasno,

y log a x x a y xy a y ln a y x

1
1
log a e

.
a ln a x ln a
x
y

b) y arcsin x (rijeeno u zbirci, str. 159.)

c) y arctg x (rijeeno u zbirci, str. 159.)
119

Zadaci:

1. Nai definiciono podruje funkcije f x 1 x 2 arctg x ln x 1 x 2 , njen izvod f x , te

provjeriti parnost neparnost funkcija f x i f x .

2 x2
1
1
x
b)
y

arcsin

4
3
1 x4
2 4 sin x 3sin x

2. Nai izvod funkcije: a) y ln tg

e2 x
sin x
1 sin x
x
2x
c) y
ln
d) y arctg e ln
e) y arctg
2
2x
cos x
cos x
2e 1
1 1 x2
1
1
1
2x 1
2
arctg
.
f) y ln 1 x ln x x 1
3
6
3
3

tg x 1 tg x 10tg x 1 prvi izvod jednak y

Dokazati da je za funkciju y
2

3.

3tg x

1
.
sin x cos 4 x
4

x0
x ,
bude neprekidna i diferencijabilna za
cos x sin x, x 0

4. Odrediti i tako da funkcija f x

svako x .

2 x 2,
x 1

5. Odrediti a i b tako da funkcija f x a x 1 x 2 x b , 1 x 2

x
1,
x2
2
diferencijabilna za sve x .

bude

19. 1 Diferencijal funkcije

Ako je funkcija f diferencijabilna u taki x, znamo da je tada f ' ( x ) lim

x 0

Neka je W x, x

f ( x x ) f ( x )
.
x

f ( x x ) f ( x )
f x . Tada W x, x 0 kad x 0 i
x

f x f ( x x) f ( x) x f x W x, x , odnosno
f x x f x xW x, x .... 1
Formulu (1) zovemo formulom razlaganja prirataja funkcije. Prirataj je razloen na dva sabirka, od kojih se prvi
sabirak x f x moe smatrati glavnim dijelom, jer drugi sabirak xW x, x oigledno tei ka nuli kad

x 0.
120

Definicija 1: Glavni dio prirataja funkcije y f x zovemo diferencijalom funkcije i oznaavamo oznakom dy

ili df x .
Dakle, dy f x x.
Ako posmatramo identinu funkciju y x, znamo da je tada y 1, pa je onda dx 1 x x. Znai,

dx x dy ydx
Napomena 1: Iz formule dy y dx slijedi da je y

dy
. To je jo jedan nain oznaavanja (prvog) izvoda
dx

funkcije.
Napomena 2: Kao i kod pojma izvoda, diferencijal koji smo definisali je zapravo diferencijal prvog reda. Poslije
emo vidjeti i pojam diferencijala vieg reda.
Primjer 1: y sin x dy cos xdx.

Geometrijsko znaenje diferencijala df x0 je da je on upravo prirataj ordinate tangente na krivu y f x

postavljene u taki A x0 , f x0 , vidi sliku.

Inae, jednaina tangente na slici glasi:

y f x0 f x0 x x0 .
Taku A zovemo dodirnom takom.
Prava koja prolazi kroz dodirnu taku i okomita je na tangentu zove se normala na krivu. Jednaina normale na

krivu y f x u taki A x0 , f x0 glasi:

y f x0

1
x x0 .
f x0

Teorem 1 (Osnovne osobine diferencijala): Neka su u u ( x) i v v ( x ) diferencijabilne funkcije. Tada je:

121

a)
b)
c)
d)

dc 0, c const.,
d (cu ) cdu ,
d (u v ) du dv,
d (uv ) vdu udv,
u vdu udv
e) d
.
v2
v
Dokaz: Slijedi direktno iz formule za diferencijal funkcije i odgovarajuih pravila diferenciranja.
Poto smo ve rekli da je drugi sabirak na desnoj strani u formuli (1) zanemarljiv, moemo zakljuiti da je

f x x f x . S obzirom da je f x f ( x x) f ( x) moemo smatrati da je

f ( x x) f x x f x .
Ova formula nam moe pomoi u priblinom izraunavanju nekih vrijednosti.
Primjeri 2:
a)

1001 ?
1

Ako je y

1 2
1
x x 3 , tada je y x 3
.
3
3
3 x2

Odabraemo
3

da

1001 3 1000 1

x 1000, x 1, f x 3 x .

je

1
3

3 1000

10

Prema

gornjoj

formuli

je

onda

1
10, 00333 zaokrueno na 5 decimala.
300

b) 1, 00215 ?

19. 2 Izvodi i diferencijali vieg reda

Definicija 1: Drugi izvod y (derivacija) funkcije y je izvod njenog prvog izvoda.
Detaljnije, za funkciju y f x imamo da je f x lim
h 0

f x h f x
, ukoliko limes na desnoj strani
h

postoji i konaan je. Za funkciju y f x kaemo tada da je dva puta diferencijabilna.

Analogno, trei izvod se dobije diferenciranjem drugog izvoda, itd.
Openito, za proizvoljno n definiemo n ti izvod funkcije y f x :

f n x f n 1 x n .
Pri tome se smatra da je f

x f x , tj. nulti izvod funkcije jednak je samoj funkciji.

Primjeri 1:
5
6
a) y x 4 y 4 x3 y 12 x 2 y 24 x y IV 24 4! y y ... 0.

122

b) y x , n y nx
n

Oito je y

n 1

y n n 1 xn 2 y n n 1 n 2 x n3 ...

n n 1 n 2 ...2 1 n ! i y m 0, ako je m n.

c) y x , y x

y 1 x 2 ...

y 1 ... n 1 x n
n

n .

Zapazimo da, ako , nijedan izvod ove funkcije nije identiki jednak nuli.
n

d) y e x y e x y e x , itd. Oito je e

e) y sin x y cos x sin x

Tvrdimo da je sin x

ex n .

y sin x sin x 2 , itd.

2
2

sin x n za sve n .
2

Dokaimo ovo matematikom indukcijom.

Za n 1 tvrdnja vrijedi prema prethodno napisanom.

sin x k .
2

cos x k . Poto je cos sin , stavljajui da je x k , slijedi:

2
2
2

Pretpostavimo

sin x

k 1

sin x

k 1

da

je

tvrdnja

tana

za

tj.

n k 1,

sin x

cos x k sin x k sin x k 1 . Time je ova tvrdnja dokazana.

2
2 2
2

f) Dokazati na slian nain da je cos x

g) y ln x y

cos x n .
2

1
x 1 y x 2 y 2 x 3 y IV 6 x 4 , itd.
x
n 1

Moe se naslutiti da je y

1 n 1!

xn

n .

Dokaz (matematikom indukcijom): Za n 1 tvrdnja glasi y

1
, to je oito tano.
x

k 1

Neka za neko k 1 vrijedi: y

1 k 1! . Tada je

xk

k 1

k 1

1 k !
k 1
k 1! x 1 k 1! k x k 1 k 1 . Tvrdnja je dokazana.
x
k

123

Tada

je

Definicija 2: Drugi diferencijal (ili diferencijal drugog reda) funkcije f x je diferencijal njenog prvog
2

diferencijala, u oznaci d f x . Trei diferencijal funkcije je diferencijal njenog drugog diferencijala, itd.
Openito, za proizvoljni n diferencijal n tog reda funkcije f x je diferencijal njenog diferencijala reda

n 1 . Piemo:
d n f x d d n 1 f x n .
0

Pri tome je d f x f x .
Direktno iz definicije 2 izveemo formulu za diferencijal drugog i vieg reda. Naime,
2

d 2 f x d df x d f x dx df x dx f x d dx f x dx .

Pri tome smo koristili poznatu osobinu za diferencijal proizvoda i injenicu da dx ne zavisi od x. Po dogovoru,
2

uzimamo krau oznaku dx 2 dx , pa je d f x f x dx .

3

Analogno se dobije d f x f x dx , itd. Openito je

d n f x f

x dx n n .

Dokaite ovu tvrdnju metodom matematike indukcije za vjebu.

Primjeri 2:
n
a) y x n y n ! d n y n ! dx n .

n
b) y sin ax y a n sin ax n d n y a n sin ax n dx n .

c) y

d) y

1
dy ...., d 2 y ....,..., d n y ....
x
3

x dy ...., d 2 y ....,..., d n y ....

e) y 1 2 x d n y ?

Zadaci:

1. Nai drugi izvod funkcije y arctg x + x 2 1 .

2. Pokazati da funkcija y e 4 x 2e x zadovoljava jednainu y ''' 13 y ' 12 y 0 .

3. Pokazati da funkcija y 2 x x 2 zadovoljava jednainu y 3 y '' 1 0 .

124

4. Izraunati n ti izvod funkcije: a) y a x , 0 a 1, b) y e , \ 0

x

c) y ax b , a, b , k d) y ln
f) y

ax b
, a, b e) y sin ax b , a, b
ax b

1
g) y sin 3 x.
x 3x 2
2

5. Dokazati metodom matematike indukcije ili na neki drugi nain da je n ti izvod funkcije

f x x 2eax a 0 , jednak: f n x eax a n x 2 2na n 1 x n n 1 a n 2 za sve n .

20. Osnovne teoreme diferencijalnog rauna

Definicija 1: Za funkciju f x kaemo da ima lokalni minimum, odnosno lokalni maksimum u taki a, ako postoji

okolina take a 0 tako da je f x f a za sve x a , a , odnosno f x f a za sve

x a , a .
Lokalni minimum i lokalni maksimum jednim imenom zovemo lokalni ekstrem funkcije.
Teorem 1: Neka je funkcija f x definisana i diferencijabilna na intervalu a, b . Ako je f x 0 (odnosno

f x 0 ) za sve x a, b , tada je funkcija f x rastua (odnosno opadajua) na intervalu a, b .

Dokaz: Neka je f x 0 za sve x a, b . Za dovoljno malo h je

f x h f x
0.
h

Ako je h 0, odavdje slijedi da je f x h f x 0, tj. f x f x h ako je h 0.

Ako je h 0, odavdje slijedi da je f x h f x 0, tj. f x f x h ako je h 0.
Time je dokazano da je funkcija rastua na intervalu a, b . Druga tvrdnja teorema (sluaj kad je f x 0 ) se
dokazuje analogno.
Teorem 2 (Fermaov* teorem): Ako funkcija f x dostie svoj lokalni ekstrem u taki a i ako je u toj taki funkcija

f x diferencijabilna, tada je f a 0.
* Pierre Fermat (1601. 1665.) francuski pravnik i matematiar
Dokaz: Neka je u taki a lokalni maksimum funkcije f x , tj. f x f a za sve x iz neke okoline take a. Za
dovoljno malo h vai sljedee
1) h 0 f a h f a

f a h f a
0.
h
125

2) h 0 f a h f a

f a h f a
0.
h

Putajui da h 0, odnosno h 0, slijedi iz gornjih nejednakosti da je f a 0 i f a 0. No kako je

f x diferencijabilna u a, imamo da je f a f a f a , znai f a 0 i f a 0, a to povlai da

je f a 0. Teorem je dokazan.
Obratna tvrdnja ne vrijedi, tj. ako je f a 0 to ne mora da znai da je a taka lokalnog ekstrema funkcije

f x.
Primjer 1: za funkciju y x 3 y 3 x 2 0 samo ako je x 0. Meutim, poto je y 0 za sve x , data
funkcija nema ekstrema.
Ipak, s obzirom na Teorem 2, jasno je da kad traimo lokalne ekstreme neke funkcije, najprije traimo sve take u
kojima je prvi izvod te funkcije jednak nuli.
Definicija 2: Sve take u kojima je izvod date funkcije f x jednak nuli zovu se stacionarne take.
Ukoliko je funkcija f x diferencijabilna u taki x a, ona u toj taki ima ekstrem ako je f a 0 i ako izvod

f x u okolini take x a mijenja znak, tj.

1) Ako je f x 0 za x a , a i f x 0 za x a, a (pri emu je 0 ), tada je u taki x a
lokalni minimum ili
2) Ako je f x 0 za x a , a i f x 0 za x a, a (pri emu je 0 ), tada je u taki x a
lokalni maksimum.
Napomena: Moe se desiti da funkcija nije diferencijabilna u nekoj taki, ali jest u nekoj njenoj okolini, a da u toj
taki funkcija ipak ima ekstrem. Da bismo to dokazali, koristili bismo isti postupak (1) i 2)).
Primjer 2: Funkcija y x nije diferencijabilna u taki x 0, ali u toj taki ipak ima minimum.
Postoji jo jedan nain da utvrdimo da li je u stacionarnoj taki ekstrem, i to pomou drugog izvoda funkcije.
Teorem 3:
a) Ako je funkcija f x dva puta diferencijabilna u taki x a i ako je f a 0 i f a 0, u taki x a
funkcija ima lokalni minimum.
b) Ako je funkcija f x dva puta diferencijabilna u taki x a i ako je f a 0 i f a 0, u taki x a
funkcija ima lokalni maksimum.
Teorem 4 (Rolov* teorem): Ako je funkcija f x neprekidna na intervalu a, b , diferencijabilna na intervalu

a, b i f a f b , tada postoji a, b tako da je

126

f 0.

Drugim rijeima, uz nabrojane uslove funkcija f x na intervalu a, b ima stacionarnu taku.

* Michel Rolle (1652. 1719.) francuski matematiar
Teorem 5 (Lagranov* teorem): Ako je funkcija f x neprekidna na intervalu a, b , a diferencijabilna na
intervalu a, b , tada postoji a, b tako da je f b f a f b a .
* Joseph Louis Lagrange (1736. 1813.) francuski matematiar
Dokaz: Funkcija g x f x f a

f b f a
x a zadovoljava uslove Rolovog teorema. Zato postoji
ba

a, b takav da je g 0.
Poto je g x f x

0 g f

f b f a
, imamo da je za x ,
ba

f b f a
f b f a f b a . Teorem je dokazan.
ba

Napomena: Teorem 5 zove se jo teorem srednje vrijednosti funkcije, a moe se u literaturi nai i pod nazivom
teorem o konanim priratajima funkcije.
Teorem 6 (Koijev teorem): Ako su funkcije f x i g x neprekidne na intervalu a, b , a diferencijabilne na
intervalu a, b i g x 0 za sve x a, b , tada postoji a, b tako da je

f b f a
g b g a

f
.
g

* Augustin Louis Cauchy (1789. 1857.) francuski matematiar

Dokaz: dovoljno je posmatrati funkciju

F x f b f a g x g a g b g a f x f a ,
koja na intervalu a, b zadovoljava uslove Rolovog teorema.
Specijalno, ako je g x x a x b , dobije se iskaz Lagranovog teorema.
Teorem 7 (Lopitalovo* pravilo): Neka su funkcije f x i g x neprekidne na intervalu a, b , a diferencijabilne
na intervalu a, b i neka je x0 a, b tako da je f x0 g x0 0. Neka je osim toga g x 0 za sve

x a, b \ x0 . Ako postoji lim

x x0

f x
f x
f x
f x
i vrijedi jednakost lim
, tada postoji i lim
lim
.
x x0 g x
x x0 g x
x x0 g x
g x

* Guillaume Franois Antoine de l' Hospital (1661. 1704.) francuski matematiar

Dokaz: Funkcije f i g zadovoljavaju uslove Koijevog teorema na intervalu

f x
g x

f x f x0
g x g x0

. Prema Koijevom teoremu postoji a, x0 takav da je

127

a, x0

i osim toga je

f x f x0
g x g x0
Meutim, kad x x0 , tada i x0 , pa je lim

x x0

f x
g x

f
.
g

lim

x0

f
f x
lim
.
g x x0 g x

Teorem 8 (drugo Lopitalovo pravilo): Neka su funkcije f x i g x neprekidne na intervalu

a, b ,

diferencijabilne na intervalu a, b i neka je x0 a, b tako da je lim f x lim g x . Neka je osim toga

x x0

g x 0 za sve x a, b \ x0 . Ako postoji lim

x x0

lim

f x

x x0

g x

lim

x x0

x x0

f x
f x
i vrijedi jednakost
, tada postoji i lim
x x0 g x
g x

f x
.
g x

Primjeri 3:
1) Rijeiti nejednainu 2 x 9 x 5 x 2.
Neka je

f x 2 x 9 x 5 x. Tada je

f x 18 x8 5 x 4 1. Ako stavimo da je x 4 t , tada je

f x 18t 2 5t 1, t x 4 . Obzirom da je diskriminanta kvadratnog trinoma 18t 2 5t 1 negativna

D 25 72 47 , zakljuujemo da je

f x 0 za sve x , tj. funkcija f je rastua.

Kako je f 1 2, imamo da zbog rasta x 1 f x f 1 2 x x x 2 x .

9

Rjeenje nejednaine: x 1.
2) Dokazati da jednaina x 5 20 x 1 0 ima tano jedno realno rjeenje.
Poto je stepen ove jednaine neparan, ona sigurno ima bar jedno realno rjeenje. Pretpostavimo da ona ima vie
od jednog realnog rjeenja. Neka su a i b realna rjeenja date jednaine i neka je f x x 20 x 1 x .
5

Tada funkcija f zadovoljava sve uslove Rolovog teorema na intervalu a, b (prema uinjenoj pretpostavci imamo
da je f a f b 0 ).
Zbog toga postoji a, b tako da je f 0. No to je nemogue jer je f x 5 x 20 0 za sve x .
4

Dakle, data jednaina ne moe imati vie od jednog realnog rjeenja.

3) Izraunati l lim
x0

x sin x
.
sin 3 x

Uvrtavanjem se odmah vidi da je limes neodreenog oblika

l lim
x 0

0
. Primjeniemo Lopitalovo pravilo dva puta.
0

x sin x
1 cos x
sin x
1
1
lim
lim
lim
.
3
2
3
2
x

0
x

0
x

0
sin x
3sin x cos x
3 2 sin x cos x sin x
3 2 cos x sin x 6
128

Zadaci:
1. Izraunati pomou L'Hospitalovog pravila limese:

x2
1

1
x 3 ln 2
1
x
1
2
2
x
1
2

c) lim
1 x
arccos
x
a) lim

b)
lim
d)
lim
x

x 0 sin 2 x
x 1
x0
x 1
x
x 1

4sin 2
ln

2
2 2x
2. Data je funkcija f x

x 2 3x 2 . Provjeriti da li vai Rollova teorema za datu funkciju na intervalu

1, 2 . Ukoliko je odgovor potvrdan, primjeniti teorem da se nadje odgovarajua konstanta c.

3. Treba napraviti kutiju sa poklopcem, zapremine 72 cm3 , ije bi osnovne ivice stajale u omjeru 1:2. Kolike
moraju biti dimenzije kutije sa minimalnom povrinom?
4. Lijevak u obliku konusa ima duinu izvodnice 20 cm. Kolika mora biti visina lijevka da bi njegova
zapremina bila maksimalna? (10 bodova)

21. Asimptote funkcije

Definicija 1: Kaemo da je prava x a, a desna vertikalna asimptota funkcije f x ako je lim f x
x a

ili lim f x .
x a

Analogno, prava x a, a je lijeva vertikalna asimptota funkcije

f x ako je lim f x ili

x a

lim f x .

x a

Ukoliko je prava x a i lijeva i desna vertikalna asimptota neke funkcije, za nju kaemo kratko da je vertikalna
asimptota.
Primjeri 1:
a) lim

x 2

1
1
1
, lim
to znai da je x 2 vertikalna asimptota funkcije y
.
x

x2
x2
x2
1

b) lim x 2 e x 1 , lim x 2 e x 1 0 znai da je prava x 1 desna vertikalna asimptota funkcije

x 1

y x 2 e
c) Prave x

x 1

1
x 1

k , k su vetikalne asimptote funkcije y tg x. Ovaj primjer pokazuje da funkcija moe

2

imati beskonano mnogo vertikalnih asimptota, a s druge strane ima funkcija koje nemaju nijednu vertikalnu
asimptotu. Takve su npr. sve funkcije koje su definisane na cijelom skupu realnih brojeva.

129

Definicija 2: Kaemo da je prava y b, b horizontalna asimptota funkcije y f x ako je lim f x b

x

ili lim f x b.
x

Preciznije, ako vrijedi samo prva, a ne i druga jednakost, kaemo da je prava y b desna horizontalna asimptota.
Ukoliko pak vai samo druga jednakost, onda je y b lijeva horizontalna asimptota.
Primjeri:

x 2 3x 5
x 2 3x 5 1
1

lim
, to znai da je prava y
horizontalna asimptota funkcije
2
2
x 2 x x 1
x 2 x x 1
2
2
x 2 3x 5
y 2
.
2x x 1

a) lim

, lim arctg x , to znai da funkcija y arctg x ima dvije horizontalne asimptote,

x

2
2

desnu y i lijevu y .
2
2
b) lim arctg x
x

Definicija 3: Kaemo da je prava y kx n kosa asimptota funkcije y f x ako je lim f x kx n 0

x

ili lim f x kx n 0.
x

Slino kao kod horizontalne asimptote, ovdje bi razlikovali desnu i lijevu kosu asimptotu.
Teorem 1: Prava y kx n je kosa asimptota funkcije y f x ako i samo ako je k lim

n lim f x kx ili k lim

x

f x
i
x

f x
i n lim f x kx .
x
x

Dokaz: Dokazaemo samo dio koji se odnosi na x . Tvrdnja koja se odnosi na x dokazuje se
analogno. Ako je prava y kx n je kosa asimptota funkcije y f x tada je po definiciji:

lim f x kx n 0.

Otuda direktno slijedi da je n lim f x kx . Dijelei ovo sa x i uzimajui u obzir da

x

dobijamo da je lim

n
0 kad x ,
x

f x kx
f x kx
f x

f x
0 lim
0 lim
k 0 k lim
.
x
x
x
x
x
x
x
x

Obratna tvrdnja je oigledna.

f x
f x
(ili lim
) i
x
x
x
x
f x
f x
lim f x kx (ili lim f x kx ) konani i osim toga, lim
0 ( lim
0 ).
x
x
x
x
x
x

Da bi postojala kosa asimptota funkcije f x , potrebno je da su limesi lim

130

Ako funkcija y f x ima i lijevu i desnu horizontalnu asimptotu, oito je da ona nema kosih asimptota, jer

lim f x b lim

f x
0, analogno za x .
x

Meutim, moe se desiti da funkcija ima istovremeno i horizontalnu i vertikalnu asimptotu, npr. da ima lijevu
horizontalnu i desnu kosu ili lijevu kosu i desnu horizontalnu.
Primjer 2:
Nai asimptote funkcije y x 1 x 2 x .
Definiciono podruje je odreeno nejednakou x x 0 x , 1 0, .
2

Funkcija nema vertikalnih asimptota, jer su brojevi 1 i 0 ukljueni u definicionom podruju.

Dalje, lim x 1 x x lim x 1 x x

x

x 1

x 1 x2 x

x 1

x2 x

lim

x 1

x2 x

x 1 x2 x

1
x

1
.
x
x 1 x 2 x /:x x 1 1 1 1 2
x
x

lim

/:x

lim

Znai, funkcija ima desnu horizontalnu asimptotu y

1
.
2

Funkcija nema lijevu horizontalnu asimptotu, jer je lim x 1 x 2 x .

x

to se tie kosih asimptota, znamo odmah da funkcija ne moe imati desnu kosu (jer ima desnu horizontalnu), pa
emo ispitati samo da li postoji lijeva kosa asimptota.

1
x 1 x 2 x x t
1 t t2 t
1
lim

lim
lim 1 1 2.
x
t
x
t t
t
t
t
Dakle, k 2. Raunamo broj n:

lim

1 x

x2 x

1 x x2 x
1
3
3
t
lim
.
t
1
1 2
1 1
t
t
x

lim

3 x 1
1 x x2 x

1 x x2 x

1 x

n lim x 1 x 2 x 2 x lim 1 x x 2 x

x t
t

x2 x

lim
t

1 3t
1 t t2 t

/:t

/:t

3
2

To znai da imamo lijevu kosu asimptotu y 2 x .

Zakljuak: data funkcija ima desnu horizontalnu i lijevu kosu asimptotu.
Napomena: Pojam asimptote funkcije moemo definisati u jednoj definiciji, koja se odnosi na sve tri vrste
asimptota (vertikalne, horizontalne i kose).
Definicija 4: Za pravu u koordinatnom sistemu xOy u ravni kaemo da je asimptota funkcije f x ako rastojanje
take M od te prave tei ka nuli kada se taka M beskonano udaljuje, ostajui stalno na krivoj y f x .
131

Zadaci za vjebu: Nai asimptote funkcija

1.
2.

x3 1
.
2 x2 2
1
y 4
.
x 8 x 2 15
y

3.

e x2
y
.
x4

4.

y ln e2 x 5e x 7 .

22. Konveksnost i konkavnost funkcije

Definicija 1: Za funkciju f x kaemo da je konveksna na intervalu a , b ako za svako 0,1 i za sve

x, y a , b vai nejednakost
f x 1 y f x 1 f y .
Ako za svako 0,1 i za sve x , y a , b vai nejednakost

f x 1 y f x 1 f y ,
za funkciju f x kaemo da je konkavna na intervalu a , b .
Umjesto otvorenog intervala a , b u ovoj definiciji moe se uzeti i zatvoreni ili poluotvoreni interval, a takoe i
neki beskonani interval.
Ako je funkcija f x konveksna na nekom intervalu, tada je funkcija f x konkavna na tom intervalu i
obrnuto.

Lako je zapaziti da, povlaenjem tetive AB na grafik funkcije f x (take A i B lee na grafiku), take koje se
nalaze na grafiku izmeu taaka A i B nalaze se ispod tetive, ako je u pitanju konveksna, odnosno iznad tetive u

132

sluaju konkavne funkcije. Da bismo se lako uvjerili da je definicija 1 u skladu sa ovim injenicama, zgodno je uzeti

1
.
2

u definiciji 1 da je

Teorem 1: Neka je funkcija f x diferencijabilna na intervalu a , b . Ona je konveksna na tom intervalu ako i
samo ako je funkcija f x neopadajua na a , b .
Posljedica: Neka je funkcija f x dva puta diferencijabilna na intervalu

a, b .

Ona je konveksna na tom

intervalu ako i samo ako je f x 0 za sve x a , b , a konkavna je na tom intervalu ako i samo ako je

f x 0 za sve x a , b .
Definicija 2: Neka je funkcija f x konveksna (konkavna) na intervalu

x0 h, x0 , h 0,

a konkavna

(konveksna) na intervalu x0 , x0 h . Tada kaemo da je x0 prevojna taka ili taka infleksije date funkcije.
Ako funkcija f x ima drugi izvod u prevojnoj taki x0 tada je oito f x0 0.
3

Primjer 1: y x e

y e

x2

x2
6

x2
6

y 3 x e

x2
6

x e
2

x
4
2x 2 x 6

3
x

6
3

x2
6

x 7x
e
6x

3
9
9

x2
6

x2

2x 6
6 e

4 x 3 x6
6
x

e
3

21x 3 54 x

x2
6

2 x4
3x
3

3 x5
4 x3

6
x

9
3

x x 4 21x 2 54 .

Slijedi: y 0 ako je x 0 x 4 21x 2 54 0.

2

Smjenom x t druga jednaina se svodi na kvadratnu, t 2 21t 54 0 t1 3, t 2 18, tj. imamo ukupno 5
kandidata za prevojne take, x1 0; x2,3 3; x4,5 18 3 2.
Analizom znaka drugog izvoda funkcije lako se pokae da funkcija ima 5 prevojnih taaka.

Zadaci:
1. Nai intervale konveksnosti i konkavnosti i prevojne take funkcije:
a) y

2x 1
x2 4

b) y

5 x2
2
xe x

c) y ln x 1 2

2. Dokazati da na grafiku funkcije y

x 1

, d) y

x 2

x2 x 1

x2 2
postoje tri prevojne take koje lee na istoj pravoj.
x2 2x 2

133

23. Neodreeni integral

Pojam neodreenog integrala u uskoj je vezi sa izvodima i diferenciranjem funkcije. Naime postupak integriranja
(nalaenja neodreenog integrala funkcije) je inverzan (obrnut) postupku diferenciranja funkcije. Ukoliko znamo
da je y 2 x za neku funkciju y y x , mogli bismo odmah pogoditi da je y x 2 , ali jasno je da su i funkcije

y x 2 1, y x 2 2 3,..., openito sve funkcije oblika y x 2 C , C const., rjeenje jednaine y 2 x

(po nepoznatoj funkciji y).
Definicija 1: Primitivna funkcija ili prvobitna funkcija funkcije f x je funkcija F x sa osobinom

F x f x.
Tada se pie i:

f ( x)dx F ( x) C ,
gdje je C proizvoljna konstanta. Izraz

f x dx zovemo je neodreeni integral funkcije f x . Kaemo da je tada

f x podintegralna funkcija, a f x dx je podintegralni izraz.

Napomena 1: Ako funkcija f x ima svoju prvobitnu funkciju F x , jasno je da onda postoji beskonano
mnogo prvobitnih funkcija F x C. Podintegralni izraz f x dx je upravo diferencijal funkcije F x , jer je

dF x F x dx f x dx i zato je

dF x F x C
odnosno, d

f x dx d F x C dF x dC F x dx 0 f x dx. Dakle,
d

Ovo pokazuje inverznost operacija d i

f x dx f x dx .

Primjeri 1: sin x cos x cos xdx sin x C;

e e
x

e x dx e x C , itd.

Najvanije primjere neodreenog integrala, one koje emo esto koristiti napisaemo na jednom mjestu. Zovemo
ih tablini integrali. Veina njih je dobijena iz liste tablinih izvoda.

134

TABLICA OSNOVNIH INTEGRALA

1.

n
x dx

2.

3.

4.

5.

6.

x n 1
C , n 1.
n 1

dx
ln x C.
x
dx
1
x
1
x
arctg C arcctg C1 ,( a 0).
2
a
a
a
a
a
dx
1
xa
ln
C ,( a 0).
2
a
2a x a
dx
2

a x
dx

arcsin

x
x
C arccos C1 ,( a 0).
a
a

ln x x 2 a C ,(a 0).

x a

7. a x dx

ax
C ,(1 a 0); spec. odatle je e x dx e x C.
ln a

8. sin xdx cos x C.

9. cos xdx sin x C.

dx

10.

cos

11.

sin

dx
2

tgx C.

ctgx C.

12. shxdx chx C.

13. chx shx C.

dx

14.

ch x thx C.

15.

sh x cthx C.

dx
2

135

Za neodreeni integral vrijede sljedee osobine:

kf ( x)dx k f ( x)dx,(k , k 0).

f ( x) g ( x) dx f ( x)dx g ( x)dx.
One slijede direktno iz odgovarajuih osobina za izvode. Naime,

f ( x)dx F ( x) C F x f x kF x C

kf x kf ( x )dx k f x dx,

odnosno,

f ( x)dx F ( x) C g ( x)dx G( x) C F x f x G x g x
1

F x G x C f x g x f ( x) g ( x) dx f ( x) dx g ( x) dx.

Pomou ove dvije osobine lako se dokae optija tvrdnja:

Teorem 1: Ako su funkcije f1 x , f 2 x ,..., f n x definisane na istom intervalu a, b i na tom intervalu svaka
od njih ima svoju primitivnu funkciju, tada je

k f x k
1 1

f 2 x ... kn f n x dx k1 f1 x dx k2 f 2 x dx ... k n f n x dx.

23. 1 Metoda zamjene (supstitucije) u neodreenom integralu

f x dx

Integral

se nekad moe znaajno pojednostaviti uzimanjem smjene x g t , pri emu je g

monotona i diferencijabilna funkcija promjenljive t na nekom intervalu, koja preslikava taj interval na skup na
kome je definisana funkcija f x . Imamo da je

f x dx f g t g t dt.
Nakon rjeavanja ovog integrala u varijabli t, vraamo se na varijablu x, jer iz smjene x g t moe se odrediti

t g 1 x .
Primjeri 1:

1
1
1 dx 1
t 2 dt sin t dtx cos t C cos C .
2
x
x
x
x x

1) sin

2)

2 x 1 3 1 xdx

1 x t 3 dx 3t 2 dt
x 1 t

2 1 t 3 1 3 t 3 3t 2 dt 3 t 3 3 2t 3 dt
4

9 3 1 x
6 3 1 x
t4
t7
9 t dt 6 t dt 9 6 C

C.
4
7
4
7
3

136

1
1

t 1 2 dx dt
x 1
dt
x
x
3) 4
dx 2
dx
2

2
/:
x
1
x 7x 1
t

9
2
1
1
1
x 7 2
x2 2 x 2 t 2 x2 2 t 2 2
x
x x
x
2

1
t
1
arctg C arctg
3
3
3
Za

integrale

oblika

a, b, c, A, B , a 0,

1
x2

/:x 2

1
2
x C 1 arctg x 1 C .
3
3
3x

ax

Ax B dx
Ax B dx
dx
dx
, 2
,
,
,
2
bx c ax bx c
ax bx c
ax 2 bx c

potrebno

je

kvadratni

trinom

ax 2 bx c

dovesti

na

pri

emu

kanonski

su
oblik:

b 4ac b2
b
ax bx c a x
t.
. Nakon toga se uzima smjena x
2a
4a
2a

Poto za svaku diferencijabilnu funkciju f x vai: ln f x

f x
f x

f x

f x
2 f x

, zgodno je

uoavati i primjenjivati sljedea pravila:

f x

f x

dx ln f x C i

f x
f x

dx 2 f x C .

Primjeri 2:
1) I

2x

8x 2
4 x 2 2 6dx 2 4 x 2 dx 6
dx
dx
2 ln 2 x 2 2 x 1 6 I1.
2
2
2

2x 1
2x 2x 1
2x 2 x 1
2 x
2 x 1

I1

1
2

x t 1
1 1
1
dx
dt
1 1
t
2 x 2 x 1 2 x I1

arctg C
2
2
1
2 4
2
2 t2 1 2 1
1 1 dx dt

4
2
2
2 4

arctg 2t C arctg 2 x 1 C.
I 2 ln 2 x 2 2 x 1 6arctg 2 x 1 C.
2) I

x dx
2 x x2

1 2 x 1 1
1 2 x 1 dx 1
dx
1
1


2 2 x x 2 I1.

2
2
2
2
2
2 x x2
2 x x 2 2
2
x x

I1

1
2
2

x t
1 9 9
1
dx
2 x x 2 x 2 x 2 x x I1

2
2
2
4
4
2

9
1

dx dt
x
4
2
137

dt
t
2t
2x 1
arcsin C arcsin C arcsin
C.
3
3
3
9 2
t
2
4

1
2x 1
I 2 x x 2 arcsin
C.
2
3

23. 2 Metoda parcijalne integracije

Neka su u x i v x diferencijabilne funkcije. Tada je

u x v x u x v x u x v x ,
odakle slijedi, mnoenjem sa dx:

d u x v x v x d u x u x dv x ,
a zatim integriramo po x:

d u x v x v x d u x u x dv x ,
odakle se dobije: u x dv x u x v x v x d u x .

Ova formula se uobiajeno pie u kraem obliku

u dv uv v du .
To je formula parcijalne integracije u neodreenom integralu.
Primjeri:

u arcsin
1) I arcsin

1
dx
x
du

1
x

1
x 2 dx
1

1
x
1

dv dx
x arcsin
vx

1
x
x

1
1

dx .
x 1 2 x3
x

I1

x 1 t 2
1
x 1
1
dx
1 2t dt
I1
dx

t C x 1 C.
2
x 1 x
2
2
t
x 1 dx 2t dt
I x arcsin

1
x 1 C.
x

2) Neka je I n

dx

a2

, n .
138

I1

dx
1
x
arctg C .
2
x a
a
a
2

1 x2 a 2 x 2
1 x2 a2
x2
1
2
dx 2
dx
dx 2 I1 A .
2
2
2
a
a x 2 a2
x2 a 2
x 2 a 2 a

dx

I2

a2

ux
Ax

xdx

x2 a2

dv

xdx

a2

du dx v

xdx

a2

x 2 a2 t
1

1 ...
2 x2 a 2
xdx dt
2

x
1
dx
x
1
x
2

arctg C .
2
2
2
2
a
2x a 2 x a
2 x a 2a

I2

1
a2

x
1
x
x
1
x

C 2 2

arctg
3 arctg C.
2
2
2
a
a
2a x a 2a
2 x a 2a

Izraunati analogno I 3 i I 4 .
Na slian nain moemo raunati integrale

3) I

x 2 1 dx

dx

a2

, n .

x2 1

x2
dx
dx
dx
J ln x x 2 1 C.
2
2
2
x 1
x 1
x 1

ux
J x

xdx
2

x 1

dv

du dx

xdx
x2 1
xdx
2

x2 1

x x 2 1 x 2 1dx x x 2 1 I .

x 1

I x x 2 1 I ln x x 2 1 C 2 I x x 2 1 ln x x 2 1 C

1
x x 2 1 ln x x 2 1 C .
2

139

23. 3 Integracija racionalnih funkcija

Podsjetimo se jo jednom pojma racionalne funkcije: racionalna funkcija je kolinik dva polinoma,

R x

Pm x
Qn x

, Pm polinom stepena m, Qn polinom stepena n. Ako je m n, kaemo da je R x prava

racionalna funkcija. Ukoliko je pak m n, dijeljenjem polinoma moemo funkciju R x prikazati kao zbir prave
racionalne funkcije i polinoma.
Definicija 1: Rei emo da je racionalna funkcija R x

Pm x
Qn x

nesvodljiva ako su polinomi Pm i Qn relativno

prosti, tj. ako nemaju zajedniki faktor, razliit od konstante. U tom sluaju se razlomak

Pm x
Qn x

ne moe skratiti.

Definicija 2: Racionalne funkcije

ax b

Ax B

ax bx c
2

A, B, a, b, c , a 0, b

4ac 0, n

zovemo parcijalni ili prosti razlomci.

Teorem 1: Svaka nesvodljiva prava racionalna funkcija moe se napisati na jedinstven nain kao zbir konano
mnogo parcijalnih razlomaka.
Prema tome, integracija pravih racionalnih funkcija svodi se na integraciju parcijalnih razlomaka.
- Integracija razlomaka oblika

ax b

, A, a, b , a 0, n vri se metodom zamjene promjenljive,

treba uzeti smjenu ax b t.

- Integracija razlomaka oblika

Ax B

ax

bx c

A, B, a, b, c , a 0, b

4ac 0, n

Kvadratni trinom u nazivniku dovedemo na kanonski oblik i uzmemo smjenu x

podintegralna funkcija se transformie na oblik

A1t dt

A1t B1

b
t. Nakon toga
2a

A1 , B1 , d .

se lako rijei smjenom t 2 d z.

Ako je n 1, integral

B1 dt

je tablini, a ako je n 1, treba koristiti metodu parcijalne integracije, vidi

Primjer 2) u metodi parcijalne integracije.

Primjeri:
140

1) I

6 dx
.
x3 x 1

x 4 x3 x 1 x 3 x 1 x 1 x 1 x 3 1 x 1 x 1 x 2 x 1
6
a
b
cx d

2
a 1, b 3, c 2, d 2.
3
x x x 1 x 1 x 1 x x 1
4

Rez.: I ln

2) I

x3 1

x 1

2 3 arctg

2x 1
C.
3

3x 4 9 x3 4 x 2 34 x 1
3

x 2 x 3

3x 4 9 x 3 4 x 2 34 x 1
3

x 2 x 3

dx.

A
B
C
D
E

2
3
x 2 x 2 x 2 x 3 x 3 2

A 1, B 0, C 3, D 2, E 5.
3

Rez.: I ln x 2 x 3

3) I

5
3

C.
x 3 2 x 2 2

x5 7 x 3
x3 3x dx.

7 x 3 : x 3 3x x 2 3

2x 3
2x 3
x2 3
;
3
x 3x
x x 2 3

2x 3
a bx c
2
a 1, b 1, c 2.
2
x x 3 x x 3

x
x3
2
x
Rez.: I
3 x ln

arctg
C.
2
3
3
3
x 3

141

23. 4 Integracija iracionalnih funkcija

I tip

Neka je podintegralna funkcija oblika R x, 1 ax b ,

n2

ax b ,..., k ax b , n1 , n2 ,..., nk , a, b . Pri tome

je R neka racionalna funkcija. Ako je broj n najmanji zajedniki sadrilac brojeva n1 , n2 ,..., nk tada treba uzeti
smjenu ax b t n .
Ukoliko se pod korjenima nalazi racionalna funkcija oblika
analogno smjenu

ax b
(pod svim korjenima isti izraz), uzimamo
cx d

ax b n
t .
cx d

II tip
Ako je Pn x polinom stepena n, tada se integral A

Pn x
ax 2 bx c

dx a, b, c , a 0 rjeava metodom

Ostrogradski ( , 1801 1862., ruski matematiar).

Moe se predvidjeti da e polazni integral biti jednak zbiru izraza Qn 1 ax 2 bx c , Qn 1 neki polinom stepena

n 1

i integrala A1

polinoma

Pn x
ax 2 bx c
Pn x
ax 2 bx c

dx

, pomnoenog nekom konstantom . Tu konstantu, kao i koeficijente

ax bx c
Qn1
otkriemo
diferenciranjem
po
x
jednaine
2

dx Qn1 x ax 2 bx c

Qn1 x ax 2 bx c Qn 1 x

dx
ax 2 bx c

. Dobijamo:

2ax b
2 ax 2 bx c

ax 2 bx c

Nakon mnoenja ove jednaine sa 2 ax 2 bx c , dobijamo jednakost dva polinoma.

III tip
Integrale oblika

dx
n

ax 2 bx c

a, b, c, , a 0, n rjeavamo smjenom x

1
.
t

IV tip

Integral oblika I x m a bx n

dx m, n, p zovemo integral binomnog diferencijala. Njega moemo

rjeavati samo u 3 sluaja, u zavisnosti od vrijednosti brojeva m, n i p.

Ukoliko je broj p cijeli broj, dati integral bi spadao u I tip. Prema tome, ako je p , treba uzeti smjenu x t s ,
pri emu je s najmanji zajedniki sadrilac za nazivnike razlomaka m i n.

142

Pretpostavimo da p . U polaznom integralu odaberimo smjenu x t x t n dx

n

1
I t n

Neka je q

a bt

1 1n 1
t dt. Tada je:
n

1 1n 1
1 m 11
p
t dt t n a bt dt.
n
n

r
m 1
r
1
1 i p , r , s . Oito je I t q a bt s dt.
n
s
n

Ukoliko je q , tj.

1 zs a
I

n b

m 1
1
, odaberimo smjenu a bt z s dt sz s 1dz. Tada je
n
b

z
s

r
s

q
1 s 1
s
sz dz q 1 z s a z r s 1dz , to je oigledno integral racionalne funkcije.
b
b n

r
1 q
1 a bt s q rs
r
Ukoliko q , ako napiemo I t a bt s dt
t dt , te ako je q , to znai da je
n
n t
s
m 1
a bt
p , uzimanjem smjene
z s , dolazimo opet do integrala racionalne funkcije.
n
t

Time smo dokazali

Teorem: Integral binomnog diferencijala I x m a bx n

dx m, n, p svodi se na integral racionalne

funkcije u sljedeim sluajevima

a) p , uzimanjem smjene x t s , pri emu je s najmanji zajedniki sadrilac za nazivnike razlomaka m i n.
b)

m 1
, uzimanjem smjene a bx n t s , s je nazivnik racionalnog broja p.
n

c)

m 1
p , uzimanjem smjene ax n b t s , s je nazivnik racionalnog broja p.
n

Napomena: Ruski matematiar ebiev je dokazao da se integral binomnog diferencijala svodi na integral
racionalne funkcije samo u jednom od ova 3 navedena sluaja.

V tip
Ukoliko se pod integralom pojavljuje korjen

a 2 x 2 , zgodno je koristiti trigonometrijsku smjenu x a sin t (ili

x a cos t ).
Ukoliko se pod integralom pojavljuje korjen

a 2 x 2 , zgodno je koristiti trigonometrijsku smjenu x a tg t ili

hiperboliku smjenu x a sh t.
Ukoliko se pod integralom pojavljuje korjen

x 2 a 2 , zgodno je koristiti hiperboliku smjenu x a ch t.

143

Primjeri:
1) Metodom Ostrogradski rijeiemo integral

I x 2 1 dx

x2 1
x2 1

dx ax b x 2 1

dx
x2 1

Diferencirajmo po x:

x2 1
2

x 1

a x 2 1 ax b

2x
2

2 x 1

x 1

x 2 1 a x 2 1 ax 2 bx , tj.

1
1
2ax 2 bx a x 2 1 a , b 0, .
2
2
1
1
x x 2 1 ln x x 2 1 C.
2
2

Ovaj integral se moe rijeiti i smjenama:

x tg t
x sh t

x 2 1 t 2 (integral binomnog diferencijala)

a moe se rijeiti i metodom parcijalne integracije (to je pokazano u toj lekciji).

2)

x 2 6 x 25 dx takoe moemo rijeiti metodom Ostrogradski. Meutim,

x 2 6 x 25 dx

x 3

16 dx

x 3 4t
16t 2 16 4 dt 16 t 2 1dt , pa ako iskoristimo
dx 4 dt

rezultat u primjeru 1), imamo:

2
x 3 x 3 2

x3

x3
C
x 2 6 x 25 dx 8

ln

4
4

4
4

1
x 3 x 2 6 x 25 8ln x 3 x 2 6 x 25 c.
2
1

1 3

1 x
3) I
dx x 1 x 4 dx je oito integral binomnog diferencijala sa parametrima
x

1
1
1
1
m 1 2
m , n , p . Poto je
2, u pitanju je drugi sluaj. Treba uzeti smjenu
1
2
4
3
n
4
3

1
2

144

1 x 4 t 3 x 4 t 3 1 x t 3 1 dx 4 t 3 1 3t 2 dt , pa je
4
I t 3 1

12
7

4) I

1
2

1
3 3

t 4 t

3
t7 t4
1 3t 2 dt 12 t 3 t 3 1 dt 12 t 6 dt 12 t 3dt 12 C
7 4

1 4 x

1 4 x

C.

1
t

1
dt
2
t2
t 2 1 1

t

dt
dt
2
2
1 1
x 2 1 dx 1 dt
t

1
t

1
1
t2
t3 t2
x

dx
3

dt

1
1
t t 2 1 ln t t 2 1 ln t t 2 1
2
2
t 2 1

t 2 1dt

1
1
ln t t 2 1 t t 2 1 C , t .
2
x

3
2
Ovaj integral se moe napisati i u obliku I x x 1

parametrima m 3, n 2, p
oigledne transformacije: I

Poto je

dx
3

t 1 t 1

1
2

dx, dakle kao integral binomnog diferencijala sa

1
i onda se moe uzeti smjena x 2 1 t 2 . No ovo se moe zakljuiti i nakon
2

x2 1

1
2

x dx
x 4 x2 1

x2 1 t 2
t dt
dt

.
2
2
2
2
x dx t dt
t

t
t

a
b
c
d
1
1

a ,b c d .
2
2
t 1 t 1 t 1 t 1
4
4
2

1 t 1 1 1
1
1 t 1 1 2t
I ln

2
C t x 2 1 t 2 1 x2
C ln 2
4 t 1 4 t 1 t 1
4
t 1 4 t 1

1
ln
4

x2 1 1
x2

1 x2 1

C
2
x2

1
x2 1 1
x2 1

ln
C.
2
x
x 2

23. 5 Integracija trigonometrijskih funkcija

1) Integrali oblika sin m x cos n x dx m, n

a) Ukoliko je m ili n neparan cijeli broj, integral se jednostavno rijei smjenom cos x t (ako je m neparan) ili
smjenom sin x t (ako je n neparan).
Primjer 1:
145

 sin

x cos 6 x dx sin x 1 cos 2 x cos6 x dx

t 6 dt t 8 dt

cos x t
1 t 2 t 6 dt
sin x dx dt

t7 t9
cos7 x cos9 x
C

C.
7 9
7
9

Primjer 2:

sin x t
sin 2 x
sin 2 x cos x
t 2 dt
dx

dx

, itd. Dobili smo integral racionalne funkcije koji

cos3 x cos 4 x
cos x dx dt 1 t 2 2
moemo rijeiti razlaganjem podintegralne funkcije na parcijalne razlomke.
2)

Ako

su

parni

sin 2 x 2sin x cos x, sin 2 x

prirodni

brojevi

ili

nula,

tada

koristimo

trigonometrijske

formule:

1 cos 2 x
1 cos 2 x
, cos 2 x
.
2
2

Ukoliko su m i n parni cijeli brojevi, od kojih je bar jedan negativan, moemo uzeti smjenu tg x t ili ctg x t ili
iskoristiti poznati identitet cos x sin x 1 x .
2

Primjer 3:

sin 2 x
tg x t
2
sin x
tg 2 x
t3
tg 3 x
2
cos
x
cos4 x dx cos2 x dx cos 2 x dx dx dt t dt 3 C 3 C.
cos 2 x
2

Primjer 4:

sin 2 x cos2 x dx

dx
sin 2 x
cos2 x
dx
dx

dx

sin 2 x cos 4 x sin 2 x cos4 x sin 2 x cos4 x sin 2 x cos 4 x dx cos4 x sin 2 x cos2 x .
sin 2 x cos2 x sin 2 x
1
2
Poto je 1 tg x 1

, slijedi:
2
2
cos x
cos x
cos2 x

dx
tg x t
2
dx
t3
tg 3 x
2
cos
x
cos4 x cos 2 x dx dt 1 t dt t 3 C tg x 3 C, dok s druge strane imamo:
cos2 x
sin 2 x cos 2 x dx

dx
dx
dx
sin 2 x cos2 x sin 2 x cos 2 x cos2 x sin 2 x tg x ctg x C.
Znai,

dx
tg 3 x

2tg
x

ctg
x

C.
sin 2 x cos4 x
3

3) Integrali oblika

sin x cos x dx, sin x sin x dx, cos x cos x dx ,

tabline ako proizvod trigonometrijskih funkcija pretvorimo u zbir pomou odgovarajuih formula.
146

svode se na

sin cos

1
sin sin ;
2

sin sin

1
cos cos ;
2

cos cos

1
cos cos .
2

Primjer 5:

I sin 3 2 x cos 2 3 x dx.

Imamo da je sin

2 x sin 2 2 x sin 2 x

1 cos 4 x
1
sin 2 x sin 2 x sin 2 x cos 4 x
2
2

1
1
1
sin 2 x sin 6 x sin 2 x 3sin 2 x sin 6 x .

2
2
4

Do istog rezultata mogli smo doi koritenjem formule za sinus trostrukog ugla:

sin 3 3sin 4sin 3 sin 3

3sin sin 3
1
, dakle sin 3 2 x 3sin 2 x sin 6 x .
4
4

1 cos 6 x
, slijedi da je
2
1
1
sin 3 2 x cos 2 3x 3sin 2 x sin 6 x 1 cos 6 x
4
2
2

Poto je cos 3 x

1
3sin 2 x 3sin 2 x cos 6 x sin 6 x sin 6 x cos 6 x
8

1
3
3
1

3sin 2 x sin 8 x sin 4 x sin 6 x sin 12 x .

8
2
2
12

Otuda je

3
3
3
1
1
cos 2 x
cos 8 x cos 4 x cos 6 x
cos 12 x C.
16
128
64
48
192

4) Ako je R racionalna funkcija, integrale oblika

tg

R sin x, cos x dx

x
x
1
dt
2dt
t. Tada je arctg t dx
dx
.
2
2
2
2
1 t
1 t2

x
x /:cos2 x
x
2sin cos
2tg
2
2
2
2 2t ;
Osim toga, sin x
2
x
x
x 2
x
sin 2 cos 2 /:cos 2 tg 2 1 1 t
2
2
2
147

rjeavamo tzv. univerzalnom smjenom

x
sin 2
2
cos x
x
sin 2 cos 2
2
cos 2

x /:cos2 x
x
1 tg 2
2
2
2
2 1 t .
2
x /:cos2 x 2 x
1 1 t
2 tg
2
2

Primjer 6:

2dt
dx
x
dt
1 t2
1 t2

tg

2 cos x sin x
1 t 2 2t 3 t 2 t 3 t 2 dt , itd.
2
t
2

1 t2
1 t 2 1 t 2

5) Ako je R racionalna funkcija, takva da je R sin x, cos x R sin x, cos x , preporuuje se umjesto
univerzalne smjene koristiti smjenu tg x t. Istu smjenu moemo koristiti i kod integrala oblika

R tg x dx

ili

R ctg x dx.
Primjer 7:

dx
dx
2
dx
cos x
cos2 x .

sin3 x cos5 x sin3 x cos3 x sin x cos x 3

2

sin x cos x /:cos x

tg x
dx
Poto je sin x cos x
2
, uzimanjem smjene tg x t
dt , slijedi:
2
2
2
/:cos
x
sin x cos x
1 tg x
cos 2 x

1 t
dx
dt

3
sin 3 x cos5 x t t 3

2
1 t

2 3

dt , itd.

Primjer 8:

tg x t x arctg t
5
tg x dx

dx

dt
1 t2

t5

dt
t5
t

dt t 3 t
dt
2
2

1 t
1 t
1 t2

t4 t2 1
tg 4 x tg 2 x
ln 1 t 2 C

ln cos x C.
4 2 2
4
2

148

Zadaci
Rijeiti sljedee integrale:

A x 2e 2 x 3 dx,

x ln x
2 2

1 x

dx
,
e e x 1

dx, G

x3 x 2 1
x 2 x 2 1
2

sin x 5sin x 6

xdx
1 1 x2

2x 1

x 2 3 x

, H

dx,

dx
,
cos x tg 3 x 4tgx
2

L sin 2 (9 x ) cos 2 (5 x) cos xdx,

dx,
2

sin 4 x dx

P e x arctg e x dx,

arctgx
dx,
x3

dx
3

1 x3

E
, J

x2 1
dx,
( x 3)( x 2 4)2

Q arcsin

x
dx,
x 1

arctg ln x
dx,
x ln 2 x

dx
,
sin x cos 6 x
6

N
R

1 tg x
dx,
sin 2 x
dx

x 2 x3 3 x4

x5 1
2 x 3 3x
dx
,
V

x 4 x 2 1dx,
x 4 8 x 2 16
x 2 x 21
4 x 2, 4
3
dx, Z x ln x 2 ln x 1 dx.
x 5 x x 3 dx, X 3
dx, Y 2
2
2x x 8x 4
x 0, 2 x 0,17

S (6e 2 x 2 x 2 5) 2 dx,
W 3

T cos3 3 x sin 2 6 xdx,

LITERATURA
[1] D. Zei, A. Huskanovi, H. Alajbegovi, Matematika I za tehnike fakultete, Univerzitet u Zenici, Zenica,
2009.
[2] D. Zei, A. Huskanovi, H. Alajbegovi, Matematika za ekonomiste, Univerzitet u Zenici, Zenica, 2009.
[3] D. S. Mitrinovi, D. Mihailovi, P. M. Vasi, Linearna algebra, polinomi, analitika geometrija, Graevinska
knjiga, Beograd, 1988.
[4] B. Lui, Lj. Peji, Zbirka zadataka iz Matematike, I dio, Ekonomski fakultet u Sarajevu, I dio, Sarajevo, 2005.
[5] . . , , . I, II ." , 1981.
[6] . . , . . , . ., . . ,
, , 2003.
[7] . . , . . , . . , . . , : ,
, , , , 2001.
[8] T. M. Apostol, Mathematical Analysis, Addison Wesley Publishing Company, 1981.
[9] M. Merkle, Matematika analiza - teorija, Akademska Misao, Beograd, 2001

149