PERSONALIZAM NIKOLAJA BERDJAJEVA

Dr. Ivan Devi

Ovaj lanak eli pokazati da je glavna znaajka Berdjajevljeve filozofije

personalizam, u kome je linost postala na svoj nain ontoloka kategorija
kroz koju progovara i izraava se Bie i samo je linost u stanju da ponudi
odgovore na fundamentalna pitanja o postojanju.
BERDJAJEV KAO KRITIKI MARKSIST
Nikolaj Berdjajev rodio se 1874. u Kijevu, gdje kao dvadesetogodinjak
stupa u marksistiki revolucionarni pokret u kome se 1899. Ukljuuje u
teoretsku raspravu izmeu marksista i narodnjaka. Dok su narodnjaci
smatrali da u Rusiji nije potrebno razvijati kapitalizam kao uvjet za
ostvarenje socijalizma, nego da je socijalizam mogu na temeljima ruske
seoske obine, ime bi se izbjeglo osiromaenje i proleteriziranje velikih
seljakih masa. Marksisti su imali potpuno opreno miljenje od
narodnjaka. Po njima se historijski proces temelji na ekonomiji koja ima
apsolutni primat. Historijski proces je toliko nuan i determiniran, a uloga
individuuma u njemu tako neznatna da je na nj besmisleno primjenjivati
moralne kategorije. Stoga su svi izjednaavali sociologiju sa svakom
drugom znanou koja operira samo s kategorijom nunosti. U tom ozraju
nastaje poznata uzreica: to gore, tim bolje. Glavni predstavnici
kritikog marksizma su Struve, Bulgakov i Berdjajev, koji se u raspravu
ukljuuje svojom prvom knjigom Subjektivizam i individualizam u
drutvenoj filozofiji (1901), u kojoj se razraunava s narodnjakom
Mihajlovskim. Berdjajev je uvjeren da nema ni istine ni stvarnosti bez
odnosa prema subjektu, ali to je transcedentalni subjekt Kanta, a ne
psiholoki subjekt Mihajlovskog. Ali Mihajlovski je uoio neto vano kad je
ukazao na subjektivno-psiholoki element u spoznaji, smatra Berdjajev.
Naime, uz transcedentalni postoji takoer i psiholoki a priori. itav se
problem sastoji kako pomiriti ta dva a priori. Zapravo, nije konkretni ovjek
subjekt svojega miljenja ili htjenja, nego drutvo koje o njemu misli i
hoe. Na taj nain Berdjajev subjektivno i individualno svodi na
univerzalno i objektivno. On se predstavlja krajnji univerzalist i svjesno to
eli biti, jer je uvjeren da sve veliko i uzvieno individuum dobiva od
univerzalnog i da svaki individualizam vodi u iluzije i nihilizam.
IDEJA OSOBE
Ova monistika koncepcija mladog Berdjajeva dolazi ubrzo u krizu. Dogaa
se to u trenutku kad Berdjajev postaje svjestan tragine sudbine ovjeka
pojedinca u svijetu. To tragino iskustvo je izvorite Berdjajeva

personalizma. Empirika bezizlaznost-to je bit tragedije. Ali on nije

pesimist, jer vjeruje da izlaz postoji i u nadempirikom, idealnom svijetu.
Osoba je utjelovljeni duh ili produhovljeno tijelo. Tragino iskustvo svjedoi
da ovjek po svom porijeklu i odreenju nadilazi ovaj pali svijet, da je
ukorijenjen u idealnom svijetu, da, dakle preegzistira ovom palom svijetu.
Kasnije pod utjecajem Schelera i egzistencijalistike filozofije Berdjajev e
odbaciti ideju supstancije, a osobu e definirati kao akt. Osoba je akt
(stvaralaki akt). Osoba je prvenstveno moralni princip, kroz nju se
odreuje odnos prema svakoj drugoj vrijednosti. Zato ideja osobe lei u
osnovi etike. Za Berdjajeva je za osobu karakteristian trostruk odnos:
prema unutra, prema van i prema Transcedenciji. Osoba se u svijetu osjea
otuenom. Ta otuenost osobe u svijetu nastaje zbog toga to svijet ne
podnosi nita pojedinano, individualno, nego eli sve pretvoriti i uiniti
jednakim. Meutim, osoba ne smije pobjei od takvoga svijeta, on ga moe
samo preoblikovati i promijeniti. U tako shvaenoj osobi, Berdjajev otkriva
nosioca socijalnog ivota i socijalnih reformi. Ta je ideja posebno naglaena
u Filozofiji nejednakosti djelu koje je nastalo kao neposredna reakcija
Berdjajeva na rusku revoluciju. Samo ako je osoba s Bogom moe se
suprotstaviti prirodnom i socijalnom determinizimu i afirmirati svoju
stvaralaku slobodu. Nema osobe bez religioznog odnosa. Pri tome
Berdjajev ne misli na bilo koju religiju, nego na kranstvo, religiju
bogoovjeka. Ideja nestvorene slobode je simbol kojim Berdjajev eli
izraziti to mistino partnerstvo i drugost ovjeka u odnosu prema Bogu.
Berdjajvea ideja je ideja drugosti tj. individualnosti, nejednakosti,
orginalnosti-ideja osobe, po kojoj se bitak razlikuje od nebitka.
PERSONALISTIKA KRITIKA
a) KRITIKA INDIVIDUALIZMA
Berdjajev kritizira Stirnera jer smatra da je Jedini ista fikcija, bez ikakve
stvarnosti i sadraja, jer u stvarnosti ovjek ne spoznaje sebe nikada bez
jednog, koji poiva ni na emu. Konkretni ovjek spoznaje uvijek neko vie
bie nad sobom i takvo bie je prije svega drutvo. Individualistika osoba
ne moe postati konkretna upravo zato to se zatvara pred drugim i negira
ga.
b) KRITIKA RACIONALIZMA
Glavna zabluda idealizma i racionalizma uope lei u izvoenju bita iz
pojmova, u pretpostavci da racionalno miljenje moe u potpunosti
obuhvatiti i odrediti bitak, u dijeljenju ljudskog duha na racionalni i osjetni
element, u poistovjeivanju logike svijesti sa svijeu uope. No,
racionalizam po Berdjajevu nije samo lana spoznajna nauka, nego je to
lano stanje bitka, koje je nastalo, kao i druge forme opeg: drutvo drava

i razne vrste zakona, kao posljedica grenog pada. Treba stoga promijeniti
bitak da bi se promijenilo spoznaju.
c) KRITIKA HISTORIJSKOG OVJEKA
Berdjajev smatra kranstvo kao religiju bogoovjetva, kao religiju osobe,
apsolutnog dobra u vremenu. Ali je bio uvjeren da se povijesno kranstvo
svrstalo na stranu velikog inkvizitora i tako izdalo Krista. Umjesto da budu
nosioci slobode duha, krani su postali gasitelji duha.

Laura Gogoladze