SEMINARSKI RAD

Predmet: Graansko pravo

Tema: Pojam i vrste pravnih poslova

SADRAJ

Uopte o nastanku pravnog posla....................................................................................................3

Pojam pravnog posla........................................................................................................................5
Izjava volje.......................................................................................................................................6
Nain izjavljivanja volje..................................................................................................................8
Obiljeja volje................................................................................................................................10
Predmet i kauza pravnog posla......................................................................................................11
Vrste pravnih poslova....................................................................................................................13
Literatura........................................................................................................................................17

UOPTE O NASTANKU PRAVNOG POSLA

Rimsko pravo poznaje samo pojedine tipove pravnog posla. Njemu je stran opti pojam ugovora.
Izrazi actus i negotium potiu iz rimskih izvora ali se nikad ne upotrebljavaju kao pravno
tehniki termini. ak i kada se kasnije u rimskom pravu proirio zatvoreni krug tipova ugovora,
rimsko pravo nije dolo do opteg pojma ugovora. Istorija pojma pravnog posla usko je povezana
sa nastankom tzv. pandektnog sistema.1
Termin pravni posao nastao je zaslugom pandektista, a prvi put ga je upotrebio getingenski
profesor Arnold Heise u svom udzbeniku Osnovi sistema opteg graanskog prava sa osvrtom
na pandekt-predavanja iz 1807. godine.
Uenje o pravnom poslu naroito je razvila njemaka pravna teorija u XIX vijeku. Prema
Vindajdu: Pravni posao je izjava volje. Volja se izjavljuje sa ciljem da nastupi pravno dejstvo,
a pravni poredak doputa to dejstvo zbog toga to je ono bilo eljeno od strane tvorca pravnog
posla. Slinu definiciju u svom udzbeniku navode i Enneccerus i Nipperdey: Pravni posao je
injenino stanje koje se sastoji od jedne ili vie izjava volja koje je od pravnog poretka priznato
kao osnov za nastanak navedenih eljenih pravnih dejstava.
Znaaj volje za nastanak pravnog posla naroito je naglaavao Savinji, koji je pojam pravnog
posla i izjavu volje koristio kao sinonime. 2Uenje o pravnom poslu je dobilo svoj klasini izraz
kod Savinjija u njegovom Sistemu dananjeg rimskog prava, pri emu je voljni momenat u
pravnom poslu bio naroito naglaen.
Uenje o pravnom poslu dobija svoj zakonski izraz u Pruskom optem zemaljskom pravu od
1794. godine, dok kodifikacije iz istog perioda, Code civil od 1804. godine i AGZ od 1811.
Godine, ne preuzimaju pojam pravnog posla.
1Stojanovi, D., Uvod u graansko pravo, peto izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Opti deo,

Beograd, 1981., str.130.

2Popov, D., Graansko pravo, tree izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Opti deo, Beograd, 2001.,

str. 191.
3

Udzbeniku formulaciju pravnog posla daje Graanski zakonik Kraljevine Saksonije iz 1863.
godine: Ako je kod jedne radnje volja usmjerena na to da u saglasnosti sa zakonom zasnuje,
promjeni ili ukine jedan pravni odnos, ta radnja je pravni posao. Uenje o pravnom poslu dalje
je razvijala njemaka teorija i to je bila glavna tema njemake pravne teorije XIX vijeka.
Romansko pravno podruje tretira probleme koji su u NGZ obuhvaeni pod pojmom pravni
posao u obligacionom pravu, a anglosaksonsko pravno podruje u law of contract.3

3Stojanovi, D., Uvod u graansko pravo, peto izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Opti deo,

Beograd, 1981., str.130.

4

POJAM PRAVNOG POSLA

Pravni posao je izjava volje koja sama ili u vezi sa drugim injenicama izaziva nastanak,
promjenu ili prestanak subjektivnog prava - dozvoljenog graanskopravnog odnosa.
U pravnoj nauci se opravdano istie razlika izmeu pravnog posla i pravne radnje. Pravni posao
treba razlikovati od pravne radnje. Pravni posao je vrsta pravne radnje, ali nije svaka pravna
radnja pravni posao. Pravni poslovi su voljne pravne radnje preduzete sa ciljem da proizvedu
odreeno pravno dejstvo. Volja mora da sadri namjeru o zasnivanju prava i obaveza. Od nje
zavisi pravni posao, poev od njegovog nastanka pa do prestanka. Za razliku od pravnog posla,
pravna radnja ima ire znaenje. Dok pravni posao obuhvata samo voljne pravne radnje za koje
se vezuju odreene pravne posljedice koje su eljene, pravna radnja moe da proizvede i
neeljene pravne posljedice ( npr. delikti ). Kod pravnih radnji pravne posljedice nastupaju
nezavisno od toga da li ih je pravni subjekt htio ili ne.
S obzirom da nisu postavljeni opti propisi o pravnim radnjama, mogue je odreene propise
koje vae za pravne poslove primjeniti i na pravne radnje.
U naoj pravnoj teoriji prema prof. dr Andriji Gamsu razlika izmeu pravne radnje i pravnog
posla je u sljedeem: Svaka izjava volje kojom se stvara, mijenja ili ukida neki pravni odnos je
pravna radnja. Ali od pravnih radnji moramo izdvojiti one izjave kojima se prenosi neka
ekonomska vrijednost, koje su dakle, kauzalne. Takve izjave volje su pravni poslovi dok ostale
izjave volje kojima se dodue stvara, mijenja ili ukida status, apsolutno i relativno pravo, ali
kojima se ne prenosi neposredno neka vrijednost iz jedne imovine u drugu, moemo nazvati
pravnim radnjama u uem smislu. Po ovom miljenju samo su kauzalne pravne radnje pravni
poslovi. 4

4Popov, D., Graansko pravo, tree izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Opti deo, Beograd, 2001.,

str. 193.
5

IZJAVA VOLJE

Pravni posao se moe definisati kao izjava volje koja proizvodi pravno dejstvo ( nastanak, prenos
ili izmjena postojeih subjektivnih prava ).5
Izjava volje je najznaajnija pravna injenica za nastanak pravnog posla. Ona je pretpostavka
svakog pravnog posla ali se ne moe poistovjetiti sa pravnim poslom, jer se pored nje zahtjevaju
i drugi uslovi kao to su poslona sposobnost, forma, itd.
Prema teoretiarima kole prirodnog prava volja je osnovni uzrok i kreator prava. Ona je odraz
slobode linosti, jednakosti stranaka, neograniene privatne svojine i privatne inicijative
stranaka. Ovo uenje imalo je za posljedicu nastanak naela autonomije volje kao jednog od
osnovnih principa u graanskom pravu, prema kojem je volja odluujui inilac u nastanku,
promjeni ili prestanku subjektivnih prava.
Idealistiko shvatanje volje predstavnika prirodnopravne kole je s pravom kritikovano jer je
volja kao pravna injenica uslovljena i odreena drutvenim okolnostima, kao i ostale drutvene
pojave. Ona je samo svjesni odraz realnih drutvenih okolnosti u kojima je nastala.
Po svojoj prirodi, volja je psiholoka kategorija koja se formira u ljudskoj svijesti. Pravno
relevantna je ona volja koja sadri svijest o pravnim posljedicama preduzete pravne radnje i
namjeru subjekta da zakljueni pravni posao proizvede pravna dejstva. Svijest o zakljuenju
pravnog posla znai da subjekt koji izjavljuje volju moe da shvati pravne posljedice svojih
pravnih radnji. Pored svijesti potrebno je da volja sadri namjeru da se pravni posao zakljui
( animus contrahendi ).
Da bi volja proizvela pravno dejstvo potrebno je da se na neki nain izrazi. Za pravo je
relevantna samo ona volja koja se moe saznati ili na neki nain manifesovati. To se ini izjavom
volje.

5Stankovi, O., Vodineli, V., Uvod u graansko pravo, tree izmjenjeno i dopunjeno izdanje,

Beograd, 1996., str. 160.

6

Odnos izmeu formiranja volje i njene izjave, odnosno onog to subjekt stvarno eli i ono to
izjavljuje, u nauci graanskog prava se razliito rjeava. U zavisnosti od toga koja volja
proizvodi pravna dejstva: unutranja volja ili izjavljena volja, nastale su dvije teorije :
-

teorija volje
teorija izjavljene volje

Prema teoriji volje za nastanak pravnog posla presudna je unutranja volja tj. ono to se stvarno
eli. Samo unutranja volja proizvodi pravno dejstvo, dok je izjava volje kao njena manifestacija
od pravnog znaaja samo u onoj mjeri u kojoj odraava unutranju, stvarnu volju. Zato u sluaju
nesaglasnosti izmeu unutranje i izjavljene volje prema ovoj teoriji prednost treba dati
unutranjoj volji.Ako bi se ova teorija u potpunosti primjenila, pravni posao bi bio nitav ako
postoji mentalna rezervacija ( subjekt izjavljuje volju odreene sadrine, a u stvari dejstva
pravnog posla ne eli ).
Teorija izjave volje u sluaju nesaglasnosti unutranje i izjavljene volje prednost daje izjavljenoj
volji. Samo izjavljena volja obavezuje jer je poznata drugim licima i doprinosi sigurnosti
pravnog prometa.
Nijedna od ovih teorija u svojoj iskljuivosti danas nije prihvaena ni u pravnoj teoriji niti u
zakonodavstvu i sudskoj praksi. Razlikovanje meu ovim teorijama je vie teorijskog znaaja
nego praktinog znaaja, jer volja i njena izjava su nerazdvojne. One ine jedinstven pojam i
predstavljaju dvije strane istog fenomena.
ZOO je prihvatio dobre osobine i jedne i druge teorije.

NAIN IZJAVLJIVANJA VOLJE

Naelo autonomije volje stranaka podrazumjeva i slobodu stranaka u izboru naina na koji e
izjaviti svoju volju. Izuzetak od ovog pravila postoji u sluaju da se zakonom predvia posebna
forma za izjavu volje ( formalni pravni poslovi ). Naini izjavljivanja volje mogu biti razliiti.
Prema ZOO volja za zakljuenje ugovora moe se izjaviti rijeima, uobiajenim znacima ili
drugim ponaanjem iz koga se sa sigurnou moe zakljuiti o njenom postojanju.
1. Volja je izriita kada stranka preduzima takve radnje kojima se direktno pokazuje
odreena namjera. Ovakav sluaj postoji kada se volja izjavljuje rijeima ( usmeno ili
pismeno ) ili drugim uobiajenim znacima na osnovu kojih se sa sigurnou moe utvrditi
postojanje volje neposredno usmjerene na zakljuivanje pravnog posla.
2. Posredna, indirektna izjava volje postoji kada se lice tako ponaa, odnosno preduzima
takve radnje na osnovu kojih se posredno, ali sigurno moe utvrditi njeno postojanje.
Ovakvo izjavljivanje volje se naziva i izjava volje konkludentnim radnjama ( facta
concludentia ). Da bi ovakva izjava volje proizvodila pravna dejstva potrebno je da se iz
ponaanja lica moe prema okolnostima, logino i sa sigurnou zakljuiti da se volja
izraava radi postizanja odreene pravne svrhe.
3. Pored izriite i posredne izjave volje, koje se smatraju izjavom volje aktivnim
ponaanjem, u pravnoj teoriji je diskutabilno pitanje da li se pasivnim ponaanjem
( utanjem ) moe izjaviti volja. Kod pasivnog ponaanja postoji potpuna uzdranost od
bilo kakve radnje na osnovu koje bi se moglo zakljuiti o postojanju volje.
U rimskom pravu je vailo pravilo: Qui tacet non utique fatetur, sed tamen verum est eum
non negare Ko uti ne priznaje, ali je tano da ne porie. Kanonsko pravo je predvialo:
Qui tacet consentire videtur Ko uti smatra se da pristaje. Moderna prava usvojila su
princip da se utanje po pravilu ne smatra pristankom. I prema naem ZOO utanje
ponuenog ne znai prihvatanje ponude. Ovo pravilo nema apsolutnu vanost nego postoje
izuzeci. Neki od njih ustanovljeni su zakonom ( normirano utanje ). Npr. ako ponueni stoji
u stalnoj poslovnoj vezi sa ponudiocem u pogledu odreene robe, smatra se da je prihvatio
ponudu koja se odnosi na takvu robu, ako je nije odmah ili u ostavljenom roku odbio. Slino
8

pravilo vai i za ugovor o nalogu, zakupu kao i kod drugih ugovora sa trajnim izvrenjem
obaveza. Ukoliko je zakupac po proteku roka na koji je zakup ugovoren, nastavio da
upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome nije protivio, smatra se da je zakljuen nov ugovor
o zakupu neodreenog trajanja, pod istim uslovom kao prethodni.

OBILJEJA VOLJE

Da bi pravni posao nastao volja mora imati odreene osobine. Izjavljena volja mora biti:
slobodna, ozbiljna, stvarna i usmjerena na neto to je mogue ostvariti.
Slobodno izjavljena volja je ona koja nije posljedica zablude, prevare, prijetnje ili prinude
stranke koja je izjavljuje. Ovakvi nedostaci predstavljaju razlog za ponitenje pravnog posla,
tzv. relativno nitavi ili ruljivi pravni poslovi.
Volja je ozbiljna ukoliko izraava namjeru izjavioca da se pravno obavee, dakle, ukoliko je
upuena na nastanak, promjenu ili prestanak subjektivnog graanskog prava ( animus
contrahendi ). Da li je volja ozbiljna, utvrdie se od sluaja do sluaja vodei rauna o
okolnostima u kojima je nastala, a prema drutvenim standardima ponaanja.
Stvarna volja je ona koja nije prikrivena prividnim pravnim poslom, nije data u ali i nije
poinjena greka u prenoenju i tumaenju volje. Stvarna je ona volja koja nije prividna
( simulovana ). Volja koja se izjavljuje da bi se prikrio neki drugi pravni posao ne proizvodi
pravna dejstva. U ovakvim sluajevima vai prikriveni ( disimulovani ) pravni posao, ako su
ispunjeni uslovi za njegovu primjenu.
Volja mora da se odnosi na neto to je faktiki i pravno mogue. Pod faktikom mogunou
podrazumjeva se neto to je ostvarivo imajui u vidu redovan tok stvari. Pravna mogunost
znai da volja mora biti uperena na neto to pravnim i moralnim normama nije zabranjeno.6

PREDMET I KAUZA PRAVNOG POSLA

6Popov, D., Graansko pravo, tree izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Opti deo, Beograd, 2001.,

str. 199.
10

Svaki pravni posao mora imati predmet ( objekat ) na koji se pravni posao odnosi. Predmet
pravnog posla je stvar ili radnja povodom koje nastaju u pravnom poslu odreena prava i
obaveze.
Uslov za nastanak pravnog posla je saglasnost volja stranaka o predmetu pravnog posla.
Izjavljena volja mora da se odnosi na predmet, jer u protivnom pravni posao ne postoji.
Prema Zakonu o obligacionim odnosima predmet dunikove obaveze moe se sastojati u
davanju, injenju, neinjenju ili trpljenju. Kada se obaveza sastoji u davanju ( dare ) dunik
iz pravnog posla je povjeriocu obavezan da preda neke stvari bez obzira da li je u pitanju
prenos svojine ili nekog drugog prava. Ukoliko se obaveza sastoji u injenju ( facere ) dunik
je obavezan da preduzme neku radnju, bez obzira da li je faktika ili pravna. Pored pozitivnih
obaveza koje se sastoje u davanju i injenju, obaveza iz pravnog posla moe se sastojati u
neinjenju ili trpljenju ( negativna obaveza ). Neinjenje predstavlja uzdravanje od
odreenog injenja ( non facere ), koje je dozvoljeno i koje bi strana u pravnom poslu inae
mogla da ini ( npr. : lice se obavee da nee sejati visoku kulturu i time zaklanjati vidik
susjedovoj kui, neko se obavee da e trpiti prelaenje preko svoje njive u korist susjedne
nepokretnosti, itd ). Ukoliko je radnja zabranjena, uzdravanje od nje ne moe biti predmet
pravnog posla .
Da bi pravni posao proizvodio pravna dejstva, njegov predmet mora biti mogu, dozvoljen,
odreen ili odrediv. Ukoliko je predmet obaveze nemogu, nedoputen, neodreen ili
neodrediv na osnovu Zakona se smatra da je ovakav pravni posao nitav.
Kauza pravnog posla predstavlja neophodan uslov za nastanak pravnog posla. Za razliku od
predmeta, koji oznaava ono to se duguje, odnosno na ta se dunik obavezuje ( quod
debetur ), kauza pravnog posla je odgovor na pitanje zato se neto duguje, odnosno zbog
ega se dunik obavezuje ( cur debetur ). Kauza bi bila uzrok, povod, razlog, cilj nastanka
pravnog posla.
Za autore koji prihvataju subjektivno shvatanje kauze, ona je isto psiholoki elemenat koji
pokree volju pojedinca da zakljui pravni posao. esto poistovjeuju kauzu i motiv, s tim da
11

se od mnotva motiva koji utiu na formiranje volje uzima samo onaj koji je presudno uticao
na izjavu volje. Ovakvo shvatanje kauze, koje izlazi iz domena prava i kauzu posmatra kao
psiholoku pojavu, u svom istom obliku je neprihvatljivo.
Za pristalice objektivnog shvatanja kauza je ekonomski ekvivalent koji strane u pravnom
poslu ele da postignu zakljuujui ga. Kauza po njima nema nita zajedniko sa motivima.
Ona predstavlja imovinsku ravnoteu izmeu strana u teretnim ugovorima. Kada su u pitanju
dobroini ugovori, autori koji prihvataju ovo miljenje nisu jedinstveni.
Zakon o obligacionim odnosima usvaja mjeovitu subjektivno-objektivistiku teoriju. Kauza
ili osnov je neophodan uslov za nastanak ugovora. Svaka ugovorna obaveza mora imati
doputen osnov. Osnov je uslov nastanka pravnog posla i razlog zbog kojeg strane zakljuuju
pravni posao. Nedoputen je onaj osnov ako je protivan prinudnim propisima, javnom
poretku ili dobrim obiajima. Pretpostavlja se da obaveza ima osnov iako nije izraen. To
znai da i apstraktni pravni poslovi imaju kauzu, jer je ona uslov punovanosti svakog
pravnog posla, ali je ona u ovom sluaju nepoznata ( skrivena ) za trea lica. Ukoliko osnov
ne postoji ili je nedoputen, ugovor je nitav.

VRSTE PRAVNIH POSLOVA

12

Pravna nauka ( a nekada i zakonodavac ) dijeli pravne poslove na vie vrsta. Ako pravni
posao pripada odreenoj vrsti, za njega vae pravila predviena za tu vrstu pravnog posla.
Istiu se podjele pravnih poslova na: jednostrane i dvostrane, meu ivima i za sluaj smrti,
teretne i dobroine, formalne i neformalne, kauzalne i apstraktne.
Jednostrani i dvostrani pravni poslovi
Podjela na jednostrane i dvostrane pravne poslove izvrena je prema tome koliko izjava volje
je potrebno za nastanak pravnog posla.
Jednostrani pravni poslovi sadre izjavu volje samo jedne stranke. Pravni posao je jednostran
ako je za njegov nastanak dovoljna izjava volje samo jednog lica, tj. ako se eljeno pravno
dejstvo moe ostvariti izjavom samo jedne volje. Ovdje se jednostranom izjavom volje
zasniva, mijenja ili ukida pravni odnos. U jednostrane pravne poslove spadaju: ponuda za
zakljuenje ugovora, javno obeanje nagrade, izdavanje hartija od vrijednosti, izjava
povjerioca da raskida ugovor, okupacija, sainjavanje testamenta, itd.Jednostranim pravnim
poslovima se mogu stvarati obaveze za sebe, raspolagati svojim pravima, stvarati prava za
tree osobe, ali se treima ne mogu nametati obaveze.7
Dvostrani pravni poslovi ili ugovori nastaju saglasnou volja dveju strane koje imaju za cilj
da proizvedu odreeno pravno dejstvo. Ugovor predstavlja koegzistenciju volja dveju strane
koje su sadrinski razliite ali usmjerene na ostvarenje zajednikog pravnog cilja. Ugovor se
sastoji iz dvije izjavljene volje koje se dopunjavaju, naime ponude za zakljuenje ugovora i
prihvatanje ponude.Svojstvo dvostranog pravnog posla imaju, npr.: prodaja, razmjena,
ugovor o zakupu, ugovor o ostavi, ugovor o poklonu, ugovor o posluzi, itd. Dvostrani pravni
poslovi mogu biti dvostrano ili jednostrano obavezni, zavisno od toga da li obe strane u
pravnom poslu imaju obaveze ili ih ima samo jedna. Dvostrano obavezni ugovor stvara
istovremeno kod svake strane uzajamna prava i obaveze, tako da je svaka strana i povjerilac i
dunik. U jednostrano obaveznom ugovoru ( koji je takoe dvostrani pravni posao ), samo je
jedna strana povjerilac, a druga strana je dunik.
7Stankovi, O., Vodineli, V., Uvod u graansko pravo, tree izmjenjeno i dopunjeno izdanje,

Beograd, 1996., str. 162.

13

Pored dvostrano obaveznih i jednostrano obaveznih , mogu nastati i viestrani pravni poslovi.
Viestrani pravni posao je zakljuak veine lica, kod kojeg odluuje veina datih glasova.
Tako ugovor o ortakluku koji broji vie od dva ortaka je viestrani i viestrano oabvezni
pravni posao, ali tako da svaki ortak preuzima obavezu prema ortakluku kao cjelini. Svaki
ugovara odgovara za pravne i materijalne nedostatke ispunjenja koji se npr. sastoji u predaji
stvari, prenoenju prava ili radu.
Pravni poslovi meu ivima i pravni poslovi za sluaj smrti
Pravni poslovi meu ivima ( inter vivos ) nastaju za ivota onih koji su ih zakljuili. Po
pravilu ovi pravni poslovi proizvode pravna dejstva za ivota stranaka, ali mogu proizvoditi
pravno dejstvo i poslije smrti ukoliko pravni posao nije zakljuen s obzirom na posebna
svojstva subjekta ( intuitu personae ). Pravnim poslovima meu ivima obavlja se pravni
promet. Oni nastaju voljom stranaka i mogu biti razliiti.
Pravni poslovi za sluaj smrti ( mortis causa ) su oni ije dejstvo poinje smru odreenog
lica ( testament, legat ).
Teretni i dobroini pravni poslovi
Teretni pravni poslovi su oni kod kojih se daje nadoknada za ono to se od druge strane
dobija. inidbi jedne strane odgovara protivinidba druge strane ( npr.: prodaja, razmjena,
zakup, itd ).
Dobroini pravni poslovi su oni kod kojih jedna strana ne daje nikakvu nadoknadu za ono to
od druge dobija. inidbi jedne strane ne odgovara protivinidba druge strane, ( npr.: posluga,
poklon, zajam bez kamate, itd ). Kod dobroinih pravnih posova strana koja se obavezuje na
neko dobroino davanje ili injenje, umanjuje svoju imovinu sa namjerom uveanja imovine
druge strane.

Formalni i neformalni pravni poslovi

14

Pravni posao je formalan ako se zasniva u formi predvienoj zakonom ili voljom strana ( u
pisanoj formi, pred svjedocima, u formi isprave ovjerene pred dravnim organom, itd ).
Znaaj forme je viestruk. Stranke prilikom zakljuivanja formalnog pravnog posla postupaju
sa veom panjom nego kod neformalnog. Potovanje forme ima za posljedicu ozbiljnije
razmiljanje o posljedicama koje proizilaze iz pravnog posla. Forma doprinosi preciznom
utvrivanju sadrine pravnog posla. Faza pregovaranja se moe jasno razdvojiti od faze
zakljuenja pravnog posla kod formalnog pravnog posla. Dokazna funkcija forme ogleda se u
tome to se njome pouzdano moe utvrditi ugovor i njegova sadrina. Forma je posebno
znaajna i sa aspekta zatite javnog interesa, jer se njome titi sigurnost pravnog poretka.
Pored prednosti, forma ima i nedostatke koji se manifestuju u oteavanju pravnog prometa i
injenici da pravni posao koji nije zakljuen u odreenoj formi ne proizvodi pravno dejstvo.
Pravni posao je neformalan ako se moe zasnovati na bilo koji nain: rijeima, uobiajenim
znacima ili drugim ponaanjem iz kojeg se sa sigurnou moe zakljuiti da je pravni posao
nastao.
Kauzalni i apstraktni pravni poslovi
Kauzalni pravni poslovi su oni kod kojih je cilj ( kauza ) jasno istaknut, tako da se pouzdano
moe utvrditi obaveza jedne ili obeju strana. Ukoliko se iz pravnog posla vidi svrha
obavezivanja, i poznata su njegova dejstva meu strankama, radi se o kauzalnom pravnom
poslu. Tako je u ugovoru o poklonu izraeno da se jedna strana obavezuje da na drugu stranu
prenese pravo svojine pokretne stvari sa namjerom darovanja, bez protivinidbe
poklonoprimca. U ugovoru o prodaji je izvjesno da se obje strane obavezuju prodavac da
kupcu prenese pravo svojine ili neko drugo pravo, a kupac prodavcu da e mu za to isplatiti
novanu protivvrijednost.
Apstraktni pravni poslovi su oni kod kojih cilj ( kauza ) nije istaknut, tako da se ne vidi zbog
ega se stranke obavezuju. Iako kauza kod ovih pravnih poslova nije istknuta, ona mora da
postoji, jer bez kauze nema pravnog posla. Za razliku od kauzalnog pravnog posla kod kojeg
je kauza vidljiva, kod apstraktnog stranke prikrivaju kauzu, tako da ona ostaje nepoznata za
trea lica. Tipian apstraktni pravni posao bio bi izdavanje menice, jer se iz menine isprave
ne vidi osnov obavezivanja njenog izdavaoca. Za trea lica je nepoznato da li se menini
15

iznos duguje korisniku na ime isplate zajma, kupoprodajne cijene, izmirenja duga, zakupa ili
se daje kao poklon i sl.

16

LITERATURA
Babi, I., Graansko pravo, Pravni fakultet Banja Luka, Banja Luka, 2008.
Stojanovi, D., Uvod u graansko pravo, Beograd, 1981.
Stankovi, O., Vodineli, V., Uvod u graansko pravo, Beograd, 1996.
Popov, D., Graansko pravo, Beograd, 2001.

17