451

Miljenja i komentari, Kem. Ind. 61 (9-10) 451 (2012)

miljenja i komentari

Hrvatski bog Mars

N. Raos
Institut za medicinska istraivanja i medicinu rada, Zagreb
Nakon dugo vremena u ruke mi je opet dospjela zbirka Krleinih
ratnih novela Hrvatski bog Mars. Krlea nije socijalni pisac, socijalist i komunist (u to su ga na kraju proizveli), njegova knjievnost
ne izvire iz pacifizma ili kompleksa manje vrijednosti, iz kompleksa djeteta koje bi htjelo biti gospodsko, a nije (kako tvrdi Zvonimir
Kulundi) ono to vidim u njegovu djelu jasno mi je kao dan:
ako hoemo postati moderno, civilizirano, graansko drutvo, trebamo se prije svega prestati ponaati poput gospode i kmetova,
bahatiti se i ulizivati (ve prema potrebi i prilici).
No dosta o tome: nisam namislio pisati ovaj komentar da bih u tri
reenice napravio analizu sloenog i slojevitog Krleinog djela
poeo sam ga pisati zato to mi se jedna njegova pripovijetka uinila bliska naoj hrvatskoj stvarnosti. I to ne rei: bliska prizorima
koje svakodnevno gledam u naoj znanstvenoj sredini. Rije je o
pripovijetki Kraljevska ugarska domobranska novela. O emu
pria ta pria?
Pria, dragi moj itatelju, o jednom nadobudnom austrougarskom
satniku koji u svom poslu, mutranju vojske, vidi alfu i omegu,
najtei i najodgovorniji posao na ovome svijetu (to to znai stvoriti jednu hodnu satniju iz niega, to moe sebi predstaviti samo
gospodin bog, koji iz nita stvara) i kome je samo jedna misao
na pameti, a to je kako e povesti svoju satniju kroz grad kako bi je
utovario na vlak za Galiciju i mimohodom zadivio cijeli grad, a ponajvie zapovjednika pukovnije. I dok se on gubi u oblacima
uspjeha i slave, njegovim se domobranima zagorskim muima
za sve ivo fuka. Ili, bolje reeno, njih more neke druge, prizemne i ba zato to su prizemne, mnogo ozbiljnije brige.
I dok na satnik daje sve od sebe da od zagorskog materijala napravi to bolju vojsku, vojsci se nee, pa nee. Troma je i lijena.
Sutra se ide u rat, a ne znaju ni temelje strojne obuke. I tu ne pomau nikakve psovke, pljuske, udarci biem i sabljom (pljotimice). Ljudi nee, pa nee*
* Takvo sam iskustvo imao i sam za sluenja vojnog roka u JNA. Nakon est
mjeseci vojne obuke nisam znao imenovati sve dijelove puke (ima ih
manje od deset), a unato tome to sam svaku veer morao gledati televizijski dnevnik, nisam imao pojma to se dogaa u zemlji i svijetu. I jo
neto: na svojoj sam koi kao vojnik iskusio ambiciju jednog Krleinog
satnika, samo to je taj bio mnogo nii po inu (zastavnik) i zapovijedao
jo manjom postrojbom (vodom). Jao si ga tebi od ambicioznih glupana!

Eto, neto upravo tako kao to rekoh vidim i u naoj znanosti.

Ima i meu nama satnika, koji postavljaju visoke kriterije i piu
rang-liste izvrsnosti, onih koji se strastveno bave scientometrijom,
prebrojavajui svoje i tue znanstvene radove i citate. I koja korist
od toga? Nai najvei kemiari i dalje su najvei (a bili bi, nesumnjivo, i bez svih tih rang-lista), a onima drugima koji za njima
daleko zaostaju za sve se ivo fuka, ba kao i domobranima iz
Krleine Kraljevske ugarske domobranske novele.
Sve to nema veze s mozgom. Dobrim se vojnikom ne postaje amaranjem, ak ni pohvalama, dobrim se vojnikom postaje iz
osjeaja dunosti prema narodu i domovini (a iz osjeaja dunosti,
samo iz osjeaja dunosti kako ree Antoine de Saint-Exupry
izvire hrabrost). Isto tako, nitko nee postati dobar znanstvenik
zato to ezne da vidi svoje ime na ovoj ili onoj listi izvrsnosti, nego
zato to voli svoj posao, a to znai da strastveno eli prodrijeti u
tajne prirode. (Za Demokrita kau da je vie volio nai jedno
objanjenje uzroka nego se domoi cijelog perzijskog kraljevstva.)
A ima li toga kod nas?
Dakako da nema (pitanje je bilo posve retoriko). Jer da bi ovjek
mogao zadovoljiti svoju strast prema istraivanju prirode, on mora
imati kakve-takve materijalne uvjete i baviti se neim koliko-toliko
pametnim i korisnim. A ime se bave nai znanstvenici? Ako je
neto pametno, onda nije korisno, ako je korisno, onda nije pametno no najee nije ni jedno ni drugo. Ono to je pametno
ne moe se primijeniti u praksi, bilo zato to istraivanje ide u posve akademskom smjeru, ili pak zato to naa sredina nije sposobna ili zainteresirana da primijeni rezultate istraivanja naih
znanstvenika. to se pak korisnog rada tie, njegova korisnost ne
proizlazi iz primjene vlastitih znanstvenih otkria, nego iz obavljanja posve rutinskih poslova pod egidom znanstvenog istraivanja. Biti u zvanju znanstvenog suradnika, pa ak i znanstvenog
savjetnika, a raditi posao koji bi mogao raditi i malo bolji tehniar,
ne ispunjava nikoga poletom. Ili to misliti o vrhunskom hrvatskom znanstveniku koji vrhunac svoje karijere vidi u sudjelovanju
u meunarodnom projektu kako bi postao asistent stranom, mnogo uspjenijem znanstveniku pa ak ni to, jer znanstveni posao
rade njegovi suradnici, a on se bavi ispunjavanjem formulara. I to
je onda udno kad u takvoj intelektualnoj sredini nalazimo znanstvenike-satnike i znanstvenike-domobrane. Dok se satnici ljute
i ivciraju, domobrani ute i misle svoje. Psi laju, karavane prolaze.