FUN FACTS

Djeca su imala tipino dubrovako djetinstvo, igrala su se oko Orlandova stupa, pohaala iste
kole i crkve. Igrajui se tako Ruer umalo nije poginuo za vrijeme potresa kada je kamena glava
svetog Vlaha pala sa stupa

U Parizu su se Bokovievi prijatelji potrudili da mu osiguraju dobro mjesto za njegov znanstveni rad, te
se tamo poinje dublje baviti optikom. Da bi se mogao koristiti svim pogodnostima, prihvaa francusko
dravljanstvo

Collegium Romanomum (Rimski kolegij). U toj koli zabranjeno je bilo uenicima diktirati gradivo.
Uilo se mnogo, uz svesrdnu pomo nastavnika, ali se i odmaralo u lijepim isusovakim
odmaralitima..

Bolesti, ma kako se uvijek inile banalnim, bie njegove pratiteljice cijelog ivota.
Bokovi 1740. postaje lektor matematike u Kolegiju. On je bio veoma dobar pedagog sa smislom
za jasno i metodino izlaganje znanja iz matematike, fizike, mehanike i astronomije. No, znao se
zanijeti se i odlulati putevima kojim ga uenici nisu mogli slijediti, te su ga morali upozoravati na
takvo to

Voltairea e Bokovi predloiti u litararno drutvo Arkadija na emu e mu Voltaire zahvaliti

pismom.

Bokovi voli drutvo te esto odlazi na rukove i igra bilijar

Njegova smrt oglaena je u Dubrovniku kao nacionalna alost, sluena je

misa za koju je posebno pisana glazba, drani su posmrtni govori i skupovi.
Ali spomenik velikom hrvatskom geniju podigao je on sam, s vie od 75 knjiga
kapitalnih radova iz matematike, mehanike, astronomije, optike, filozofije i
knjievnosti.

U procesu monetarnog osamostaljenja Republike Hrvatske 23. prosinca 1991. u optjecaj je puten
hrvatski dinar kao privremeni novac. Na svim apoenima (1, 5, 10, 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000,
10.000, 50.000 i 100.000) hrvatskog dinara bio je lik Ruera Bokovia.

Nebeska mehanika i relativnost gibanja,

geocentrinog sustava katolike skolastike, zasnovanog na batini Platona, Aristotela i zabranjivanog

zakonom Kopernikovog heliocentrinog sustava utemeljenog na Newtonovoj fizici.

Problem je, dakle, bio u tome to Bokovi kao isusovaki sveenik prema crkvenim autoritetima i
Indeksu nije smio prihvatiti teoriju o gibanju Zemlje,

a suvremeni znanstveni rezultati, osobito Newtonova fizika, bili su u suprotnosti s teorijom o mirovanju
Zemlje. Iz ovog razloga, Bokoviev kompromis u njegovoj Teoriji oituje se ponajvie u njegovom
zalaganju da se Newtonova teorija uskladi s teorijom o mirovanju Zemlje,

Cometis
gdje je iznio ideju, postojanja relativnog zvjezdanog prostora u kojem se nalaze i gibaju sva tijela pa i
Zemlja, i to po Newtovim zakonima, ali uz postojanje zamiljenog Apsolutnog prostora u kojem bi Zemlja
mogla mirovati, ukoliko se taj zvjezdani prostor giba prema Apsolutnom prostoru obrnuto (suprotno) od
godinjeg gibanja Zemlje
. Ovim Bokovievim kompromisnim rjeenjem udovoljeno je svetim pismima, a i usklaena je
Newtonova fizika sa slubenim crkvenim stavom o mirovanju Zemlje
. Bokovi je uvoenjem pojma relativnog i apsolutnog prostora elio uskladiti Newtonovu mehaniku s
uenjem o geocentrizmu, meutim to je bila sretna okolnost, kako sam ranije rekao, koja je navela
Bokovia na novu posebnu studiju o prostoru i vremenu gdje e te pojmove rasvijetliti putem filozofskih
stajalita.
Geometrijska metoda, Zakon ili princip neprekinutosti odnosno kontinuiranosti, te Deduktivna i Induktivna
metoda. Na zastarjeli nain zbog ega je bio kritiziran

Spoznajne metode Bokovievizma

B / Zakon neprekinutosti

kontinuuma pa prema Bokoviu granice se ne mogu dodirivati, one moraju biti odvojene ili bi se stopile
u jedno.
Recimo, neprekinuta crta AB, oznaena je na poetku A i na kraju B, unutar sebe oznaena je po izboru
tokom E. Toka E je zajednika granica dijela AE i dijela EB. Iz same prirode granice proizlazi da
granica se ne moe dodirivati sa granicom. Dvije (toke) granice ne mogu se dodirivati jer u tom sluaju
granica jedne toke bila bi kraj prethodnog zasebnog dijela, a druga poetak slijedeeg zasebnog dijela,
pa po prirodi neprekinutog (kontinuiranosti) granica mora biti zajednika.
Prema tome po Bokoviu, granice ne mogu se dodirivati, one moraju biti odvojene ili se moraju stopiti u
jedno
. U itavoj neprekinutoj kvantiteti, jedna jedina granica spaja ono to prethodi s onim to slijedi.
Prije Bokovia nitko nije rekao da je skup realnih brojeva neprekinut i da je on kontinuum.

C / metode, dedukcije i indukcije

Za Ruera Bokovia moemo kazati da se sluio i indukcijom i dedukcijom. Malo pojanjenje za one koji se prvi
put susreu s ovim pojmovima. Svaki znanstveni model je nezamisliv bez indukcije, odnosno oitovanja
pojedinanog u vidu ope spoznaje, meutim za Bokovia je znaajno poimanje fizike, da u prirodi nuno

postoje podruja u koja se ne moe prodrijeti eksperimentom ni pozitivnom indukcijom iz eksperimenta, nego
samo dedukcijom. Tako na primjer, neprotena sredita njegove sile, koja su na tim mjestima uvijek odbojna do
neizmjernosti (beskonanosti), predstavljaju toke koje moraju upravo ba zbog dimenzije beskonanosti ostati
nedostupne naim eksperimentalnim zahvatima.
Budui da takva svojstva nisu osjetno ni eksperimentalno dostupna, mogue ih je oslikati samo
svojevrsnim misaonim eksperimentom - dedukcijom. Ovdje nije rije da se radi o zanemarivanju
eksperimentalnog istraivanja, nego je posrijedi davanje prednosti racionalistikoj metodi gdje dedukcija
predstavlja temeljni postupak izvoenja istine, a samo prilikom sloenijih prirodoznanstvenih problema pribjegava
i indukciji. Iz prethodnog, uvia se da je Bokovieva temeljna spoznajna metoda svakako dedukcija, koja ga je
usmjeravala i vodila ka formulaciji opeg prirodoznanstvenog principa, a od njega dalje do tumaenja pojedinih
prirodnih pojava. Prethodno tri navedene metode predstavljale su osnovni nain Bokovieva traganja za
prirodnim zakonima.
Zakljuak u ovom dijelu, rije je, dakle, da se Bokovi sluio, isto znanstvenim metodolokim pristupom,
slijedom kojeg se princip neprekinutosti deducira na openitije postavke, to neminovno zahtijeva u konanici da
se bilo koja promjena odreene veliine, radilo se o poveanju ili umanjenju, mora odvijati uvijek neprekinutim
gibanjem kroz sve meuveliine.

Teorija prirodne filozofije - Theoria Philosophiae Naturalis

Slijedilo je vie njegovih vrijednih i cijenjenih znanstvenih djela, ali vrhunac je bila Theoria philosophiae naturalis,
djelo izuzetne vrijednosti, plod dugogodinjeg studija genijalnog uma. Teoriju prirodne filozofije, zavrio je i tiskao
u Beu 1758. godine te u Veneciji 1763. godine. Teorijom se daje savrena dinamika slika jedinstva prirode
mikro svijeta sa makrosvijetom, na nain da se uvodi samojedna temeljna sila koja tumai prirodu, sve se svodi
na samo jedan zakon sila koje postoje u prirodi. Cijela se priroda pokuava objasniti jednim jedinim sveopim
zakonom, prirodi imanentnih sila. Ovo je tim zanimljivije jer se Bokovi u dokazivanju koristio geometrijom
metodom koja je, za ono vrijeme, s pravom smatrana zastarjelom. No, prijeimo napokon na Bokovievo
osebujno umovanje o prirodi tvari i o temeljnim prirodnofilozofskim pojmovima Bokovievizma.

Theoria philosophiae naturalis

Prihvaajui Newtonova polazita, Bokovi e u analizi materije - tvari, poi od obnovljenog novovjekovnog
atomizma. Meutim dok se u skladu s tim atomistikim shvaanjima, redovito smatralo da su temeljne estice
(atomi) od kojih je izgraena tvar protene, Bokovi je tvrdio da su temeljne estice Neprotene, pri emu se
pojam protenosti (extensio) treba shvatiti u racionalistikom znaenju 17.vijeka, zauzimanje odreenog prostora.
Bokovi je tvrdio da te estice nemaju veliinu, naime da su geometrijske toke, odnosno, ni manje ni vie, tvrdio
je da je materija graena od estica koje nemaju dimenziju. Ova neprotenost, neposredna je posljedica
neogranienog rasta odbojne sile kad se tijela ili estice pribliavaju na vrlo malim udaljenostima. Pri tome
Bokovi se slui "ispravnim umovanjem" u zakljuivanju da bi se struktura tvari morala sastojati od jednostavnih,
neprotenih i nedjeljivih toaka, jer bi jedino kao takve izbjegle rasprsnue uslijed djelovanja neizmjerno jake
odbojne sile (beskonane) na neizmjerno malim udaljenostima (nultim). Bokovieve su temeljne estice, dakle,
nedjeljive i neprotene toke, ali se one razlikuju od geometrijskih toaka jer meu njima djeluju sile. Rjenikom
dananje znanosti, masa estice je obrnuto razmjerna svom radijusu odnosno R/ / R = M / M/

A / O prostoru i vremenu
Ovakvo shvaanje neprekinutosti, kod geometrijskih tvorevina i fizikalnih promjena, Bokovia je navelo na nova
razmatranja o prostoru i vremenu. Bokovi uvelike razlikuje zamiljeni prostor to ga promatra geometrija, koji je
neprekinut i beskonaan, od fizikog prostorakoji je realan i ne postoji bez tijela, pa zbog tog razloga Bokovi

razlikuje i dvije stvarne vrste postojanja temeljnih estica tvari (toki tvari) na njihovo lokalno postojanje i
vremensko postojanje. Naime, svaka temeljna estica (toka tvari) ima jedan nain postojanja po kojemu se
nalazi gdje jest i jedan nain po kojemu se nalazi kada jest. Kako su toke tvari, kako smo ranije rekli, nedjeljive i
neprotene, znai da njihov skup odnosno (zbir) mjesnih toaka ini realni prostor, a skup vremenskih realno
vrijeme. Stoga, toaka realnog prostora u nekom njegovom konanom dijelu ima konano kao i dogaaja koji su u
apsolutnom prostoru. To znai, da dvije toke realnog prostora (tvari), koje zajedno postoje, i dva dogaaja,
stvaraju realan odnos njihovog razmaka, mjesnog i vremenskog njihovim proimanjem. Ovisno o ovom odnosu
koji je odreen njihovom udaljenou, te dvije toke mogu biti razmaknute ili pasti zajedno, tako da fiziko
protezanje nije kontinuirano ve diskontinuirano.
Prema tome, da zaokruimo, injenica su da one dvije toke na odreenoj meusobnoj udaljenosti nisu nita
drugo doli injenica da te toke imaju odreene naine postojanja, koje se nuno mijenjaju kada mijenjaju tu
meusobnu udaljenost. Tako, ako uzmemo neki tap koji se pomakne, on se pri translaciji neto promjeni zato to
se sile to djeluju meu samim tvarnim tokama tapa promijene, upravo radi te promjene poloaja (udaljenosti)
prema svim ostalim tokama svemira (realnog prostora). Bokovi, dakle, ima isti relativistiki stav, dri da je
nemogue neposredno spoznati apsolutne vrijednosti, a isto tako i gibanje koje je zajedniko svima nama.
Meutim, treba znati da po Bokoviu Apsolutni prostor je neempirijska kategorija, jer nikakvim ga opaanjem ne
moemo zahvatiti, pa se tu nalazi ujedno i granica same spoznaje, neka vrsta astronomske stvari po sebi.
Citat:
"Moglo bi se dogoditi da se itav ovaj vidljivi svijet isto tako iz dana u dan stee ili produuje i da se mjerna skala
isto tako stee ili produuje. Kad bi se to dogodilo u naem umu ne bi nastala nikakva promjena ideja." (o toj
promjeni).

B / Pojam beskonanog
U vezi s pojmom neprekinutosti uvijek se nadovezuje pojam beskonanog. Bokovi smatra da ne postoje
konstantno beskonano male, a ni "konstantno" beskonano velike veliine. Beskonano male veliine definira
kao promjenjive veliine koje postaju manje od svake, ma kako male, u sebi da su odreene, a isto tako
beskonano velikim smatra promjenjivom veliinom koje mogu premaiti ma kako veliku zadanu veliinu.

estini model grae tvari.

Bokovi se nije zadovoljavao isto geometrijskim matematikim dokazivanjem neprekinutosti, ve njegovo e
beziznimno vaenje htjeti dokazati i za sve promjene u prirodi. U tom smislu u prethodnom dijelu prikazana su
Bokovieva gledita o prostoru i o temeljnim esticama tvari. Istaknuto je da Bokovi razlikuje geometrijski /
imaginarni prostor i fizikalni, realan prostor. Fizikalni prostor ne postoji bez tvari, a ine ga fizikalne toke. Te
fizikalne toke na pojedinim udaljenostima meusobno se privlae ili odbijaju ovisno o udaljenosti. Pri malim
udaljenostima djeluje odbojna sila, a njena vrijednost raste do neizmjernosti ako udaljenost izmeu toaka tei
prema nuli. Poveava li se udaljenost meu tokama, tada e se odbojna sila smanjivati do nule, zatim prijei u
suprotnu, privlanu silu, rasti do najvie vrijednosti, zatim opet padati do nule, prijei u odbojnu silu, i tako u krug.
Ta je sila na vrlo malim udaljenostima odbojna, a na velikim udaljenostima (privlana) u skladu s Newtonovim
zakonom gravitacije. Kako je promjena sile u skladu sa zakonom neprekinutosti, neprekinuta, to je jasno da e
jedan put morati prijei od privlane u odbojnu silu.
Ako se prikae grafiki, krivulja to prikazuje promjenu sile morat e barem jedanput presjei os apscisa. U toki
presijecanja osi apscise vrijednost je nula pa nema ni privlaenja ni odbijanja, ve toka tvari je u mirovanju. Da
pojednostavimo, sila izmeu estica vie se puta mijenja iz odbojne u privlanu i obrnuto, pa ako se prikae
grafiki, to znai da krivulja koja je predouje vie puta sijee os apscisa .

A / grafiki prikazi
Teorija Bokovia dosljedno je provedeni zakljuak iz temeljnih geometrijskih premisa, pa su grafiki prikazi
njegovo temeljno orue. Neprekinutost promjene sile prikazuje se krivuljom u koordinatnom sustavu u kojemu
udaljenost, izmeu toaka predoena apscisom, a sila ordinatom. Privlana sila prikazana je negativnom
ordinatom a odbojna pozitivnom.

Pojanjenja grafikog prikaza.

estici u podruju OB pribliavanjem ishoditu "O", raste odbojna sila neogranieno, a krivulja koja se
prikazuje asimptotski sepribliava (suava) prema osi ordinate. Naprotiv, ako se estica udaljava od ishodita,
odbojna sila se smanjuje i preko toke B prelazi u privlanu silu. To se tako ponavlja nekoliko puta dok sila ne
postane privlana. S udaljavanjem estice preko F privlana sila najprije raste, a onda pone padati u skladu s
Newtonovim zakonom gravitacije: krivulja se asimptotski pribliava osi apscise. Jednostavnim rijeima, mogui su
razni oblici krivulja "rastegnuti i zbijeni". Meutim nae li se estica iz toke B malo prema C onda se ona vraa
prema B jer se nala u podruju privlane sile, ukoliko odmakne iz toke B tad je u podruju odbojne sile.
Meutim u oba sluaja estica, vraajui se prema B, prelazi s jedne strane na dugu pa nastaje titranje oko B.
U toki C je drugaije, ako se odmakne prema D to je sad podruje odbojne sile i estica se pribliava D. estice
prvog tipa B su stabilne jer se vraaju natrag i to predstavlja granicu kohezije, dok se estice tipa C udaljavaju pa
se lako mogu vanjskom silom nepovratno udaljiti i predstavljaju granicu nekohezije. Kako se estice nalaze u
gibanju, moe se dogoditi da prolaze toke kohezije i nekohezije, pa se, zbog privlane i odbojne sile, ako su
dovoljno velike nau u neprekidnom titranju izmeu tih toaka. To titranje estica vrlo je vano za Bokovia jer
pod tim su se razumijevali razni fluidi, pojedine kemijske reakcije, pojava topline, svjetlosti i elektriciteta.
Toke koje se nalaze na malim udaljenostima tvore vrlo vrstu i upornu esticu i tvorit e estice prvog reda.
estice prvog reda se mogu sjediniti s drugim esticama istog reda i tako konstituirati esticu drugog reda, koja je
manje vrsta od prvog reda, a ove na isti nain mogu tvorit treeg reda itd. Zbog toga e neke estice prema
jednim esticama oitovati odbojnost, prema drugima privlanost, a prema treima e se ponaati inertno.
Bokovi je kako je vidljivo, uveo pojam sile koja nam odreuje karakter estice koji je odreen i zavisi od
privlaenja ili odbijanja na nekoj udaljenosti.

B / Grafiki prikaz eliptinog gibanja estica

Grafikon prikazuje crte moguih eliptinih krivulja to ih opisuje estica gibajui se oko drugih dviju koje su na
udaljenostima mea (granica) kohezije. Meutim, razliite krivulje koje vrijede za svaki par estica isto tako,
meusobno se mogu sastavljati po geometrijskom principu trokuta i tri estice. Zbog ove mogunosti za same
estice nastaje bitna razlika izmeu jedne ili druge elipse. Kako postoji vie mea kohezije i nekohezije ali sa
zajednikim aritima elipse, trea estica e se morati gibati tono po odreenoj elipsi, a nikako ni po jednoj
elipsi koja bi bila postavljena izmeu njih. udna podudarnost, sa kvantnim udaljenostima elektrona.

C / Grafiki prikaz svemirske strukture

Sve se pojave zbivaju zbog djelovanja sila na vrlo malim udaljenostima, pa su one uzrok tolike raznolikosti
svemira. Bokovi takoer opet pretpostavlja da se njegova krivulja moe asimptotski pribliavati osi okomitoj na
apscisu, tako da privlana sila neogranieno (beskonano) raste.

U tom sluaju ne bi bilo mogue izii iz ovog svijeta, jer bi to onemoguila sila koja neogranieno raste to se vie
pribliavamo toj okomici, asimptoti na os apscisa. Na slici je to luk SV onaj koji se asimptotski pribliava asimptoti.
Bokovi, dakle, zastupa mogunost postojanja vie odvojenih svjetova koji se svi temelje na zakonu to ga daje
jedna te ista njegova krivulja. No ta krivulja ima beskonane toke upravo u granicama svjetova koji se ni na koji

nain ne mogu prijei. Poveavanjem udaljenosti sila se smanjuje do ieznua, zatim prelazi u privlanu pa opet
u odbojnu i nakon nekoliko takvih izmjena privlana sila na velikim udaljenostima asimptotski tei nitici. U ovome
se sastoji pokuaj svoenja itave prirodne filozofije na jednu jedinstvenu silu, odnosno jedinstveni zakon sila koji
ravna ne samo "zemaljskom" nego i univerzalnom svemirskom fizikom.
Rije dvije o znaaju Bokovieve krivulje, u njegovoj Teoriji, najbolje je ocijenio profesor matematike eljko
Mavrovi koji se bavio istraivanjima ivota i djela Ruera Bokovia. "Naj bitniji dio u Bokovievoj teoriji
prirodne filozofije je izgradnja kvalitativne sheme za predoivanje mehanikih i drugih fizikalnih svojstava tvari,
koja vodi do sasvim novoga gledanja na sastav tvari. Teite pri tom nije na nekom vie manje kvantitativnom
predoivanju iskustvenih pojava, nego na nepreglednim mogunostima variranja te sheme u primjenama.

Astronomija
Za ovaj dio, potreban je saetak od tri do etiri stranice, to bi bilo previe. Ali tek poneku natuknicu. Bokovi je
poticao u Royal Society promatranje prolaska Venere ispred Sunca 1769. godine, jer bi to bilo korisno, kako bi se
mogla odrediti tona udaljenost Zemlje od Sunca, izlae svoju teoriju o aberaciji svjetlosti. Bokovievo edo, je
zvjezdarnica u Breri blizu Milana, izradio je planove i sve graevne pojedinosti, razradio plan nabave
astronomskih instrumenata, bila je najmodernija u svoje vrijeme. Bokovi je udario temelje praktinoj astronomiji
jer je prvi uputio na potrebu ispitivanja pogreaka mjernih instrumenata te dao formule za njihove ispravke.

Zakljuak
Iako Bokovieva gledita nisu bila potpuno relativistika u smislu relativizma 20. stoljea, ipak je on jedan od
najistaknutijih pretea takvih shvaanja. Nasluivanjem etvrte dimenzije prostora, tvrdnjom da se izravnim
opaanjem ne moe razlikovati apsolutni od relativnog prostora, vjerovanjem u promjenu dimenzija tijela njegovim
premjetanjem - Bokovi se pribliio teoriji relativnosti. Prvi meu matematiarima govori o neeuklidskoj
geometriji, u kojoj se s krivuljama radi isto kao i s pravcima, te predlae geometriju s tri i vie prostornih i jednom
vremenskom veliinom, koja se danas koristi. U njima izlae svoju teoriju o aberaciji svjetlosti te, kao i Einstein,
smatra brzinu svjetlosti konstantnom i smatra da su prostor i vrijeme relativni. Bokovi nije u potpunosti odbacio
Newtonove pojmove apsolutnog prostora i vremena, ve razlikuje apsolutni od relativnog prostora i vremena, a
time i apsolutno od relativnog gibanja. Njegov relativni prostor, koji je zbiljski i koji sadri sve stvari i ujedno
predstavlja referencijski sustav za njihovo gibanje, preuzima ulogu Newtonovog apsolutnog prostora; dok je
apsolutni prostor u Bokovievu smislu samo mogu jer pretpostavlja beskonanost.
Zakon sila dobiva sredinje mjesto u Bokovievom sustavu prirodne filozofije, odnosno Teorija prirodne filozofije
svedena na samo jedan zakon sila koje postoje u prirodi. Budui da se estice razliitih tvari razlikuju razliitim
razmjetajem toaka, svaka cjelina nastala od razliito razmjetenih toaka u prostoru ima svoju specifinu
krivulju sile. To je ujedno i razlog tome to se razliite estice razliito ponaaju jedne prema drugima. Jedne e
se uzajamno privlaiti, druge odbijati ili pak ponaati inertno. Time se moe objasniti zato se estice neke tvari
vezuju uz estice neke druge tvari, a ne vezuju uz estice neke tree tvari. Takvim se tumaenjima o naravi tvari
Bokovi udariti temelje ne samo modernim fizikalnim teorijama, nego takoer i pripremiti put za razumijevanje
kemijskih promjena i procesa. Njegova originalna zamisao da materija nije samo nositelj sila nego se zapravo
materija od sila sastoji, dinamiki je sustav zamijenila dinaminim: gdje iz estice izviru sile koje ispunjavaju itav
prostor. Time je otvoren put prema teoriji polja i elektromagnetizmu.
Njegov stav da se matematiki prostor, to ga razmatra geometrija, mora razlikovati od fizikalnog prostora koji je
realan i ne moe postojati bez objekata, prepoznaje na poetku ovog rada istaknutu Einsteinovu ideju o
mogunosti realizacije geometrijskih pojmova tek njihovom primjenom na postojea tijela. Iz ovog je razvidno, to
je jako vano, da je znanost 20. stoljea zaobila Kantovo idealno i potvrdila Bokovievo realno shvaanje
prostora i vremena. Uputno je istaknuti da se Kant potpuno oslonio na prostornovremenski okvir Isaaca Newtona
(1642. - 1727.), s bitnom razlikom to je njegovu objektivnost elio zamijeniti imanentistikim utemeljenjem. jer su
kod Newtona postojali i metafiziko-teoloki motivi za uvoenje apsolutnog prostora. Naime, Newton je dokazivao
da je apsolutni prostor jedno od svojstava samog Boga. Prostor je stoga ono bie koje je vjeno, beskonano,
savreno i nepromjenjivo; on je kao i Bog sveprisutan. [...] Te je dokaze kritizirao Bokovi, a njegovo ispravno
gledite mnogo kasnije potvrdio Einsten. Isto tako Bokovi je tvrdio da su Newtonovi zakoni gravitacije "gotovo
savreno toni, ali da odreena odstupanja od zakona obrnute razmjernosti s kvadratom udaljenosti, premda vrlo
malena, ipak postoje". Nagaao je da e se taj klasini zakon morati sruiti u atomskim razmjerima gdje se sile

privlaenja zamjenjuju privlanim i odbojnim silama koje se naizmjence smjenjuju ovisno o udaljenosti.
Nevjerojatna zamisao za znanstvenika osamnaestog stoljea. Kao to ste moda zapamtili na satovima
geometrije u srednjoj koli, toka je samo mjesto. Bez dimenzija. A Bokovi tvrdi, ni manje ni vie, da je materija
graena od estica koje nemaju dimenziju! Mi smo, evo prije dvadesetak godina, pronali esticu koja odgovara
tom opisu. Nazvali smo je kvark.
U njegovom stoljeu, 18-tom, izvrena je rastava izmeu filozofije i znanosti o prirodi, pa e Bokovi biti jedan od
posljednjih velikana koji e teorijsku fiziku zvati filozofijom prirode. Njegova gledita su omoguila nastanak i rast
kasnijih poznatih teorija, snano su i mnogostruko oznaili fiziku naeg novog vremena, meutim najvei znaaj
je Bokovia to je odlino pomirio filozofski zahtjev za naelom kontinuiranosti s aktualnom atomistikom
diskontinuiranou. Njegova Theoria jest ostvarenje tisuljetnog sna atomista, pravi uspon prema modernoj fizici
estica koja danas traga za jednom silom (suvremena teorija svega) kojom bi sve etiri poznate bile njezini
razliiti vidovi.

Za kraj, Bokovievi citati, osobno meni najdrai

"Materija se sastoji od toaka jednostavnih, nedjeljivih, neprotenih i meusobno odijeljenih", kazuje u toki 7.
svog temeljnog djela.
"Ako bi mi netko rekao da neprotene toke i ti neproteni naini postojanja ne mogu sainjavati neto proteno,
ja bih mu jednostavno odgovorio da ne mogu sainjavati neto proteno to je matematiki kontinuirano, ali da
mogu sainjavati neto proteno to je fiziki kontinuirano."