brda joj kite gradovi stari, nad njima sinji oblaci brode. ini se, to je zaaran kraj kroz koji vilu progoni zmaj. Duboke gore sveano ute u mirnoj sjenci, bez ljudskog zova, tu medo tapa niz tajne pute, a obno hue premudra sova. Na proplancima, sve ti se ini, igraju vile na mjeseini. A vjeverice - uz trku mnogu repova trista, hiljadu nogu!na glavu Bosnu staviti mogu. I duh rudarski s punom paradom: s pijukom, lampom i dugom bradom, u kristal kucka, kamenje para, kroz Bosnu trai rudita stara, pod zemljom brdo gvozdeno bui, uz vreli izvor obojke sui. U gori stijena trepti k'o iva, niz nju se voda studena sliva, biserom gori najmanja kap. A ve u klancu, bljetav k'o srma, potok se rui s kamena strma i pravi prvi pjenuav slap. Na kraju - gledaj - rijeka se vije, matica brza sredinom bije...