USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-III-1157/2015
Zagreb, 23. oujka 2015.

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jasna Omejec, predsjednica, te

suci Marko Babi, Snjeana Bagi, Slavica Bani, Mario Jelui, Davor Krapac, Ivan
Matija, Antun Palari, Aldo Radolovi, Duka arin i Miroslav eparovi, u postupku
koji je ustavnom tubom pokrenuo Branimir Glava iz Osijeka, kojeg zastupaju
Draen Matijevi, odvjetnik iz Osijeka, i Vinja Drenki Lasan, odvjetnica iz Zagreba,
na sjednici odranoj 23. oujka 2015. donio je

ODLUKU
I.

Ustavna tuba se djelomino usvaja.

II.
Ukida se rjeenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: II-K-75/154 od 2. oujka 2015. u dijelu izreke koji glasi: "koji istrani zatvor po ovom rjeenju
moe trajati do pravomonog okonanja kaznenog postupka, ali ne dulje od kazne na
koju je optueni Branimir Glava nepravomono osuen".
III.
O istranom zatvoru iz toke II. ove izreke odnosno o duljini njegova
daljnjeg trajanja odluuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s tokom 40.
obrazloenja ove odluke. Ako Vrhovni sud Republike Hrvatske ne odlui drugaije,
istrani zatvor odreen rjeenjem iz toke II. ove izreke prestaje 5. travnja 2015.
IV.
U postupku iz toke III. ove izreke, Vrhovni sud Republike Hrvatske
takoer je duan ocijeniti postoji li povreda lanka 14. u vezi s lankom 5. stavkom 1.
tokom a) Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Meunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - proieni tekst, 8/99. - ispravak 14/02. i
1/06.), u sluaju opisanom u tokama od 32. do 39.1. obrazloenja ove odluke.
V.
Ustavna tuba odbija se u dijelovima koji nisu obuhvaeni tokama II. i
IV. ove izreke.
VI.

Ova odluka objavit e se u "Narodnim novinama".

Obrazloenje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1.
Branimir Glava iz Osijeka (u daljnjem tekstu: podnositelj) podnio je 9. oujka
2015. dvije ustavne tube: po punomoniku Draenu Matijeviu, odvjetniku iz

2
Osijeka, i po punomonici Vinji Drenki Lasan, odvjetnici iz Zagreba. Ustavne tube
su doputene i pravodobne.
Ustavni sud obje ustavne tube podnositelja smatra jednom ustavnom tubom. U IV.
dijelu obrazloenja ove odluke prigovori podnositelja prikazani su onako kako su
navedeni u jednoj odnosno drugoj ustavnoj tubi iskljuivo radi njihove preglednosti.
1.1. Obje ustavne tube podnesene su protiv rjeenja Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: II-K-75/15-4 od 2. oujka 2015. (u daljnjem tekstu: osporeno rjeenje
Vrhovnog suda), kojim je, u povodu albe upanijskog dravnog odvjetnitva u
Zagrebu (u daljnjem tekstu: doZG), preinaeno rjeenje upanijskog suda u
Zagrebu broj: Kv-rz-5/15, K-rz-1/07 od 6. veljae 2015. (u daljnjem tekstu: rjeenje
upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015.).
Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015. bio je odbijen prijedlog
doZG-a, broj: K-DO-105/06 od 30. sijenja 2015., za odreivanje istranog zatvora
protiv podnositelja na temelju lanka 123. stavka 2. i lanka 123. stavka 1. toke 1.
Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,
143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; u daljnjem tekstu: ZKP/08).
Osporenim rjeenjem Vrhovnog suda prihvaena je alba doZG-a te je preinaeno
rjeenje upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015., tako da izreka osporenog
rjeenja glasi:
"Prihvaa se alba dravnog odvjetnika, preinauje se pobijano rjeenje na
nain da se protiv optuenog Branimira Glavaa odreuje istrani zatvor iz osnove u
lanku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku ('Narodne novine' broj: 152/08.,
76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. dalje u tekstu: ZKP/08) koji istrani zatvor po ovom rjeenju moe trajati do
pravomonog okonanja kaznenog postupka, ali ne dulje od kazne na koju je
optueni Branimir Glava nepravomono osuen."

1.2. Podnositelj smatra da su mu osporenim rjeenjem Vrhovnog suda povrijeena

ustavna prava zajamena lankom 14., lankom 16. stavkom 2., lankom 22.,
lankom 24., lankom 26. i lankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske
("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), kao i lancima
5. i 14. Konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Meunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - proieni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i
1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija).
2.
Sudac dr. sc. Mato Arlovi izuzeo se od raspravljanja i odluivanja u ovom
predmetu.
II. INJENICE I OKOLNOSTI SLUAJA
3.
Prvostupanjskom presudom upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od
8. svibnja 2009. podnositelj je bio nepravomono osuen na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju od deset (10) godina zbog kaznenih djela ratnog zloina protiv
civilnog stanovnitva iz lanka 120. stavka 1. Osnovnog krivinog zakona Republike
Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - proieni tekst,
35/93. - ispr., 108/95., 16/96. - proieni tekst i 28/96.).

Rjeenjem upanijskog suda u Zagrebu, broj: Kv-rz-2/09 od 11. svibnja 2009., protiv
podnositelja je bio odreen obligatorni pritvor na temelju lanka 102. stavka 4.
Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 58/99., 112/99.,
58/02., 62/03. - proieni tekst, 115/06.; u daljnjem tekstu: ZKP/97), a 20. svibnja
2009. za podnositeljem je bila raspisana meunarodna tjeralica, budui da je prije
izricanja prvostupanjske presude pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, dravu svoga
drugog dravljanstva.
Presudom Vrhovnog suda broj: K-84/10-8 od 2. lipnja 2010. prvostupanjska presuda
upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009. preinaena je u
pogledu odluke o kazni te je podnositelj pravomono osuen na kaznu zatvora u
trajanju od osam (8) godina.
4.
Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj: SU-10-431/10 od 20. rujna 2010.
bila je priznata pravomona presuda hrvatskog suda o krivnji i kazni podnositelja te
mu je izreena zatvorska kazna u trajanju od osam (8) godina. Preinakom navedene
presude Suda Bosne i Hercegovine, pod brojem: SU-10-431/10 od 29. studenoga
2010., podnositelju je u izreenu kaznu bilo uraunato vrijeme provedeno u pritvoru u
Republici Hrvatskoj od 26. listopada 2006. do 2. prosinca 2006. te od 18. travnja
2007. do 11. sijenja 2008. (prema utvrenju Ustavnog suda u ukupnom trajanju od
devet /9/ mjeseci i dvadeset i devet /29/ dana), kao i vrijeme provedeno u pritvoru u
Republici Bosni i Hercegovini od 14. svibnja 2009. do 15. svibnja 2009. te od 20.
rujna 2010. do 20. prosinca 2010.
Prema utvrenju Vrhovnog suda, izdravanje kazne zatvora u Bosni i Hercegovini
podnositelj je zapoeo 20. prosinca 2010., a predvieni istek zatvorske kazne bio je
18. studenoga 2017. Prema utvrenju podnositelja, koje je navedeno u obrazloenju
rjeenja upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015., "prema zakonu BiH imao bi
pravo na uvjetni otpust 18. oujka 2015. da je nastavio izdravanjem kazne zatvora"
(str. 4.).
5.
Odlukom Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015.
("Narodne novine" broj 6/15.) ukinuta je presuda Vrhovnog suda broj: K-84/10-8 od
2. lipnja 2010. i predmet je vraen tom sudu na ponovni postupak.
6.
Nakon to je 14. sijenja 2015. nadlenom tijelu Bosne i Hercegovine
dostavljena odluka Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015.,
nadleni sud Bosne i Hercegovine obustavio je podnositeljevo izvrenje kazne
zatvora i pustio ga na slobodu 20. sijenja 2015. Proizlazi da je podnositelj do tog
dana ukupno bio lien slobode - ukljuujui i pritvor i izdravanje kazne - pet (5)
godina i dva (2) mjeseca (prema utvrenju koje je sam podnositelj naveo u ustavnoj
tubi: "pet godina, jedan mjesec i dvadestpet dana").
Podnositelj je postao dostupan hrvatskim vlastima 1. veljae 2015., kada se
dobrovoljno vratio u Republiku Hrvatsku.
7.
doZG je podnio upanijskom sudu u Zagrebu 30. sijenja 2015. prijedlog za
odreivanje istranog zatvora "iz zakonske osnove koja se temelji na odredbi lanka

4
123. stavak 2. i 123. stavak 1. toka 1. Zakona o kaznenom postupku", broj: K-DO105/06.
U povodu tog prijedloga, roite na upanijskom sudu u Zagrebu odrano je 6.
veljae 2015. u nazonosti podnositelja. Taj je sud donio rjeenje od 6. veljae 2015.,
kojim je prijedlog doZG-a odbio, smatrajui ga neosnovanim po obje
istranozatvorske osnove.
8.
doZG je protiv rjeenja upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015.
podnio albu Vrhovnom sudu, broj: K-DO-105/06 od 13. veljae 2015.
Vrhovni sud je rjeenjem broj: II-K-75/15-4 od 2. oujka 2015., u povodu kojega je
podnositelj podnio ustavne tube, preinaio rjeenje upanijskog suda u Zagrebu od
6. veljae 2015., na nain da se protiv podnositelja odredio istrani zatvor na temelju
lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08, koji "moe trajati do pravomonog okonanja
kaznenog postupka, ali ne dulje od kazne na koju je optueni Branimir Glava
nepravomono osuen" (v. toku 1.1. obrazloenja ove odluke).
8.1.

Podnositelj je u istranom zatvoru od 5. oujka 2015.

III. PRVOSTUPANJSKO I DRUGOSTUPANJSKO RJEENJE

9.
Obrazloenje rjeenja upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015. u
mjerodavnim je dijelovima glasilo:
"... vijee je utvrdilo da dosadanja sudska praksa ne poznaje predmetnu
pravnu situaciju pa samim time nema jasne i predvidive primjene odredaba Zakona o
kaznenom postupku u odnosu na istrani zatvor.
Stoga je vijee primijenilo europsko pravo koje ima direktan obvezujui pravni
uinak na hrvatski nacionalni poredak i to Europsku konvenciju ..., Povelju o
temeljnim pravima u Europskoj uniji ... te sudsku praksu Europskog suda za ljudska
prava, to sve predstavlja dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske.
(...)
Europski sud za ljudska prava, koji daje autentino tumaenje konvencijskog
prava, u svojoj odluci Winterwerp v. Nizozemska utvrdio je da se nijedno oduzimanje
slobode koje je arbitrarno nikada ne moe smatrati zakonitim, dok je u predmetu
Amuur v. Francuska utvrdio da, kada domae pravo propisuje lienje slobode, to
mora biti dovoljno dostupno, precizno i predvidivo u svojoj primjeni kako bi se
izbjegao svaki rizik proizvoljnosti.
... vijee smatra kako se u konkretnom sluaju radi o pravno procesnoj situaciji
sui generis, jer ista nije regulirana odredbama domaeg kaznenog procesnog prava
te bi svaka analogna primjena procesnih odredbi, bilo onih o albenom postupku, bilo
o postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova dovela do povrede lanka 5.
Konvencije.
Naime, pravo na slobodu predstavlja temeljno ljudsko pravo pa je
nedoputena analogna primjena odredbi domaeg postupovnog prava na nain da se
tumai zakon na tetu optuenika irei mogunosti ogranienja slobode bez
postojanja zakonski jasnog i odreenog propisanog postupka, time da bi podvoenje
nove procesno pravne situacije pod postojea zakonska rjeenja na tetu optuenika
i u cilju ograniavanja jednog od temeljnih ljudskih prava - prava na slobodu,
predstavljalo nezakonito postupanje jasno opisano u sudskoj praksi Europskog suda
...
(...)

5
Naime, sudska praksa je jasna u dijelu u kojem daje autentino tumaenje
lanka 5. stavak 1. toka a) Konvencije koji propisuje mogunost lienja slobode
'poslije presude nadlenog suda'. Tako se obrazlae da rije 'poslije' u toki a) ne
znai da pritvor mora slijediti 'uvjerenje'" (pravilno: osudu - op. Ustavnog suda) "u
trenutku vremena ve da mora postojati dovoljna uzrona veza izmeu lienja
slobode i presude ... Europski sud za ljudska prava isto tako utvruje da s vremenom
veza izmeu inicijalnog uvjerenja" (pravilno: osude - op. Ustavnog suda) "i produljenja
lienja slobode postupno postaje sve slabija. Tako u presudi M. protiv Njemake ...
naglaava da uzrono-posljedina veza koju nalae toka a) stavka 1. lanka 5.
Konvencije moe na kraju biti raskinuta u kojem sluaju odluka o ponovnom lienju
slobode pojedinca nije u skladu s ciljevima koji su postojali kada je sud donosio
presudu, zbog ega vie lienje slobode nije razumno. U takvim okolnostima lienje
slobode koje je na poetku bilo zakonito pretvorilo bi se u lienje slobode koje je
proizvoljno te je, samim time, u neskladu s lankom 5. Konvencije.
... ne moe se zanemariti injenica da je u konkretnom sluaju od izricanja
prvostupanjske presude proteklo vie od 5 godina za koje je vrijeme optueni
Branimir Glava izdravao kaznu po toj pravomonoj presudi. Osim toga, samom
injenicom stupanja na izdravanje kazne rjeenje o odreivanju 'obligatornog'
istranog zatvora koje je bilo doneseno nakon izricanja presude ostvarilo je svoju
svrhu i time postalo neegzistentno. Uzimajui u obzir injenicu da je optueni Glava
u istranom zatvoru i na izdravanju kazne proveo vie od 5 godina, da je u skladu s
odredbama domaeg prava ve ostvario uvjete za uvjetni otpust u odnosu na
prvostupanjsku presudu te da je od izricanja prvostupanjske presude do odluke
Ustavnog suda RH proteklo razumno vrijeme odluivanja ... u konkretnoj situaciji valja
ponovo utvrditi postoji li uzrono posljedina veza izmeu presude i lienja slobode te
postoji li i dalje svrha i cilj odreivanja istranog zatvora ... ili lienje slobode vie nije
razumno. Stav je ovoga vijea da lienje slobode optuenog Glavaa po zakonskoj
osnovi iz lanka 123. stavak 2. ZKP/08 u ovim okolnostima vie ne ostvaruje svoju
svrhu odnosno nije razumno i da vie ne postoji uzrono posljedina veza za
odreivanje istranog zatvora u odnosu na vrijeme izricanja presude, unato tome to
optuenik boravkom u istranom zatvoru nije dosegao maksimalne rokove trajanja
propisane lankom 133. ZKP/08 i to je protiv njega jo uvijek na snazi
prvostupanjska presuda ...
... Takav pravni stav izraava i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci
K-274/09 od dana 28. travnja 2009. ...
Prijedlog dravnog odvjetnika da se ... odredi istrani zatvor iz zakonske
osnove propisane odredbom lanka 123. stavak 1. toka 1. ZKP/08 ... vijee u
konkretnom sluaju takoer cijeni proizvoljnim i nesvrhovitim.
... nije dovoljna pretpostavljena i apstraktna opasnost od bijega. Optueni
Glava se sam javio na izdravanje kazne zatvora u Bosni i Hercegovini te je bio
dostupan ovome sudu tijekom trajanja postupka, a nakon ukidanja drugostupanjske
odluke po odluci Ustavnog suda doao je na roite za odluivanje o istranom
zatvoru pristajui da po eventualnoj odluci suda bude lien slobode. Sve ove
okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na to da nema realne bojazni da bi optuenik
boravkom na slobodi postao nedostupan nadlenim tijelima ... Osim toga ... protiv
ovog optuenika nikada nije bio odreen pritvor odnosno istrani zatvor po ovoj
zakonskoj osnovi.
(...)
... prijedlog dravnog odvjetnika za odreivanjem 'obligatornog' istranog
zatvora samo prema optuenom Glavau (je) diskriminatoran, jer se i svi ostali
optuenici u ovom predmetu nalaze u istoj pravnoj situaciji, pa bi i prihvaanje takvog
prijedloga od strane suda bilo diskriminatorno u odnosu na optuenog Glavaa i
predstavljalo krenje njegovih prava zajamenih lankom 14. Konvencije.
(...)

6
Iako odredba iz lanka 123. stavak 4. ZKP/08 propisuje da se istrani zatvor
usprkos postojanju okolnosti samo iz stavka 1. lanka 123. ZKP/08 nee odrediti ili
produljiti ako je ve isteklo najdulje vrijeme trajanja istranog zatvora (lanak 133.
ZKP/08), odnosno iako iz izriaja te odredbe proizlazi da se vrijeme trajanja istranog
zatvora iz lanka 133. ZKP/08 ne odnosi i na trajanje istranog zatvora iz lanka 123.
stavak 2. ZKP/08, sud prethodno utvrenje da optuenici boravkom u istranom
zatvoru nisu dosegli doputeno trajanje istranog zatvora iz lanka 133. ZKP/08
temelji na ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Praksa
govori da se maksimalni rokovi trajanja istranog zatvora odnose i na 'obligatorni'
istrani zatvor, kao i da se izdravanje kazne ne uraunava u rokove trajanja
istranog zatvora, pa u tom smislu navodi branitelja optuenog Glavaa da bi
uraunavanjem izdrane kazne njemu ti rokovi ve istekli, nisu prihvatljivi.
Meutim, imajui u vidu odredbu lanka 124. stavak 2. toka 4. ZKP/08 koja
propisuje da e rjeenje o odreivanju i produljenju istranog zatvora sadravati
odredbu o uraunavanju vremena za koje je osoba koja se zatvara bila liena
slobode prije donoenja rjeenja o istranom zatvoru, valja ipak ukazati na
dvojbenost stava o neuraunavanju vremena provedenog na izdravanju kazne
zatvora u rok trajanja istranog zatvora iz lanka 133. ZKP/08 i to u sluaju kada je
ukinuta pravomona presuda, jer lienje slobode sutinski obuhvaa i izdravanje
kazne zatvora.
(...)"

10.
Osporenim rjeenjem Vrhovnog suda broj: II-K-75/15-4 od 2. oujka 2015.
preinaeno je citirano rjeenje upanijskog suda u Zagrebu od 6. veljae 2015., na
nain da se protiv podnositelja odredio istrani zatvor (v. toku 1.1. obrazloenja ove
odluke). Mjerodavni dijelovi obrazloenja osporenog rjeenja glase:
"... u pravu je alitelj kada ukazuje na neprihvatljivost stava prvostupanjskog
suda da se u konkretnoj situaciji radi o pravno procesnoj situaciji koja nije regulirana
odredbama domaeg procesnog prava.
... Posebnost ove procesne situacije sastoji se samo u tome to je odlukom
Ustavnog suda ... ukinuta samo drugostupanjska, a ne i prvostupanjska presuda,
tako da je ovaj kazneni postupak vraen ... u stadij drugostupanjskog odluivanja o
podnesenim albama protiv prvostupanjske presude.
Osim to odredbe ZKP/08 normiraju mogunost odreivanja istranog zatvora
u situaciji kada je kazneni postupak u tijeku, i dosadanja sudska praksa u vie
drugih predmeta izraavala je jasan i nedvosmislen stav u pogledu oduzimanja
slobode odreivanjem istranog zatvora protiv optuenika u odnosu na kojeg je
prestala egzistirati pravomona sudska presuda.
Naime, pravo na slobodu je jedna od najviih ustavom zatienih kategorija,
pri emu je ograniavanje tog ... prava mogue samo iznimno i to pod uvjetima koji
moraju biti predvieni zakonom, konkretno odredbama ZKP/08, s tim da je potrebno
da sud utvrdi da su i ostvareni svi zakonom propisani uvjeti za donoenje odluke o
istranom zatvoru. ... kada odlukom Ustavnog suda ... bude ukinuta presuda kojom je
kazneni postupak pravomono dovren i osuenik se nalazio na izdravanju kazne,
kako takva pravomona presuda vie ne egzistira, prvostupanjski sud je duan u
odnosu na osobe koje se nalaze na izdravanju kazne zatvora donijeti odluku o
obustavi izdravanja kazne i potom odluiti o potrebi daljnjeg zadravanja sada
optuenika u istranom zatvoru kao fakultativnom ili obligatornom ....
Budui da je ... na snazi nepravomona presuda kojom je optuenik osuen
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina ... prvostupanjski je sud bio u
obvezi i bez posebnog prijedloga dravnog odvjetnika, provodei kogentne zakonske
norme ... odluiti o primjeni mjere istranog zatvora ... Takvim postupanjem u

7
okvirima odredaba ZKP/08 bio bi zadovoljen i zahtjev zakonitosti iz lanka 5.
Europske konvencije ... da svako lienje slobode mora biti zakonito ...
(...)
... promaeno ukazuje na odluku ... II K-274/09, budui da ... se sud mogao
kretati samo u granicama fakultativno propisanih pritvorskih osnova ... i neusporediva
je s pravnom situacijom kakvu nalazimo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske
od 28. travnja 2009. broj: II K-274/09 na koju se poziva prvostupanjski sud.
... prvostupanjski sud (se) promaeno poziva i na presudu ... u predmetu M.
protiv Njemake budui da su injenice iz tog predmeta neusporedive s konkretnim
predmetom. Naime u tom predmetu se podnositelj zahtjeva nalazio u tzv.
preventivnom pritvoru ... koji institut hrvatsko procesno pravo ne poznaje ...
Nadalje, a u odnosu na stav prvostupanjskog suda da se maksimalni rokovi
trajanja istranog zatvora odnose na obligatorni istrani zatvor ... valja istai da je ovo
pravno pitanje za konkretnu procesnu situaciju irelevantno. Naime, optueni Branimir
Glava je u istranom zatvoru proveo devet mjeseci i 29 dana, to je u svakom
sluaju daleko manje od rokova maksimalnog trajanja istranog zatvora propisanih
lankom 133. ZKP/08. Pri tome, valja ponoviti da je istrani zatvor mogue odrediti
samo kada su za to ispunjene sve zakonom odreene pretpostavke. Upravo stoga
to istrani zatvor ima svoju zakonom strogo propisanu svrhu, vrijeme koje je
osuenik proveo na izdravanju kazne zatvora, u sluaju kada je pravomona
presuda ukinuta ... nije mogue uraunavati u vrijeme maksimalnog trajanja istranog
zatvora propisanog u lanku 133. ZKP/08. Pri tome ne treba ovu okolnost mijeati s
nedvosmislenim stavom sudske prakse i primjenom naela razmjernosti, kada se
optuenik koji se nakon prvostupanjske presude nalazi u istranom zatvoru mora
pustiti na slobodu ako je u istranom zatvoru proveo onoliko vremena koliko glasi
prvostupanjska presuda na koju je osuen, pa ak niti kada tu presudu pobija dravni
odvjetnik zbog odluke o kazni. Naime, ispravnim tumaenjem zakona ustaljena
sudska praksa ne dozvoljava da se mjera istranog zatvora, sa strogo zakonski
odreenim razlozima, pretvori u kaznu prije negoli je presuda postala pravomona.
Takoer, u odnosu na ... izloenu dvojbenost stava vezano uz tumaenje
odredbe lanka 124. stavka 2. toke 4. ZKP/08 ... valja napomenuti da se 'vrijeme za
koje je osoba koja se zatvara bila liena slobode' iskljuivo odnosi na oduzimanje
slobode u postupku dokazivanja krivnje, a nikako na vrijeme u kojem je optueniku
bila oduzeta sloboda radi izdravanja kazne, ije izdravanje je zbog gubitka svojstva
pravomonosti presude obustavljeno, ili npr. vrijeme koje je optuena osoba provela
u ekstradicijskom pritvoru, koji postupak nije namijenjen dokazivanju krivnje.
Konano ... ni jedan od ostalih suoptuenika u trenutku donoenja odluke
Ustavnog suda ... nije (se) nalazio na izdravanju kazne zatvora ...
... za istai je da je iz stanja spisa predmeta razvidno da je optueni Branimir
Glava, za razliku od ostalih optuenika, prije objave prvostupanjske presude
napustio teritorij Republike Hrvatske nastojei osujetiti izvrenje kazne zatvora ...
otiavi u Bosnu i Hercegovinu ... U odnosu na kaznu na koju je bio pravomono
osuen, njeno preuzimanje bilo je omogueno tek po potpisivanju sporazuma o
izmjeni Sporazuma o meusobnom izvravanju sudskih odluka u kaznenim stvarima,
kojim je naputena ranija norma nunog traenja suglasnosti osuene osobe ... tako
da je optueni Branimir Glava stupio na izdravanje kazne zatvora 20. prosinca
2010. S tim u vezi, valja ukazati da tvrdnja da je optueni ... u skladu s odredbama
domaeg prava ve ostvario uvjete za uvjetni otpust u odnosu na prvostupanjsku
presudu ... nije tona s obzirom na to da je institut uvjetnog otpusta mogu samo u
odnosu na pravomono osuene osobe, a to optueni ... u ovom trenutku nije ...
S obzirom na to da je ... Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo nepodijeljen
stav da obligatoran istrani zatvor ima jau pravnu osnovu od fakultativnog istranog
zatvora te istovremeno nemogunost kumulacije ovih dvaju razloga za odreivanje
istranog zatvora, a kako je istrani zatvor kao obligatoran preinakom pobijanog
rjeenja odreen, prijedlog dravnog odvjetnika za odreivanjem istranog zatvora

8
protiv optuenog Branimira Glavaa i iz osnove u lanku 123. stavku 1. toki 1.
ZKP/08, u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, u cijelosti je neosnovan."

11.
Protiv citiranog rjeenja Vrhovnog suda broj: II-K-75/15-4 od 2. oujka 2015.
podnositelj je, putem svojih odvjetnika, podnio ustavne tube kojima je pokrenut ovaj
ustavnosudski postupak. Podnositelj predlae da Ustavni sud ukine osporeno
rjeenje Vrhovnog suda te odredi njegovo putanje na slobodu.
IV. PRIGOVORI PODNOSITELJA
12.
Odredbe Ustava i Konvencije za koje podnositelj smatra da su povrijeene u
njegovom sluaju navedene su o toki 1.2. obrazloenja ove odluke.
U ustavnoj tubi podnesenoj po punomoniku, odvjetniku Draenu Matijeviu,
podnositelj istie da je Vrhovni sud pogreno primijenio odnosno propustio primijeniti
mjerodavne odredbe ZKP-a/08 te da osporeno rjeenje ne sadrava cjelovito, valjano
i pravno-logino obrazloenje.
Dalje istie da mu je istrani zatvor odreen protivno lanku 133. ZKP-a, kojim je
propisano najdulje mogue trajanje istranog zatvora, budui da bi ono u njegovom
sluaju iznosilo ukupno etiri godine, dok je on u istranom zatvoru odnosno na
izdravanju kazne proveo vie od toga. Smatra pritom da prema lanku 133. ZKPa/08 nije relevantno je li rije o istranom zatvoru odreenom po osnovi iz lanka
123. stavka 1. ili iz lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08, budui da lanak 133. ZKP-a/08
takvo razlikovanje ne sadrava - a da ga je zakonodavac htio, tada bi ga i propisao.
Naglaava da Vrhovni sud, kao donositelj osporenog rjeenja, zauzima suprotno
stajalite prema kojem istrani zatvor po osnovi iz lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08
moe, praktino, trajati "unedogled", budui da, kako smatra Vrhovni sud,
ogranienje maksimalnog trajanja istranog zatvora (lanak 133. ZKP-a/08) ne vrijedi
za sluajeve kada je istrani zatvor odreen po osnovi iz stavka 2. lanka 123.
ZKP-a/08.
Vrhovni sud, istie podnositelj, "pribjegava dodatnoj protuzakonitoj konstrukciji",
prema kojoj se vrijeme provedeno na izdravanju kazne ne moe uraunati u vrijeme
trajanja istranog zatvora - to je protivno sadraju i smislu lanka 133. ZKP-a/08, ali
i lanka 53. Zakona o izvravanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99.,
55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - proieni tekst, 76/07.,
27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. i 56/13.; u daljnjem tekstu: ZIKZ). Naime,
prema toj odredbi ZIKZ-a mogue je da okrivljenik zapone s izdravanjem zatvorske
kazne i prije pravomonosti presude, ali je i jasno odreeno da e se vrijeme
provedeno na izvravanju kazne do kojeg je dolo temeljem stavka 3. lanka 53.
ZIKZ-a (prije pravomonosti presude), u sluaju da presuda bude ukinuta, uraunati
kao vrijeme provedeno u istranom zatvoru.
Vrhovni sud, naprotiv, u konkretnom sluaju uspostavlja nepostojeu razliku izmeu
vremena provedenog na izdravanju kazne po nepravomonoj presudi i vremena
provedenog na izdravanju kazne po pravomonoj, ali naknadno ukinutoj presudi za to nema ni zakonskog temelja ni loginog opravdanja.

9
Na opisani nain, prema stajalitu podnositelja, povrijeeno je ne samo njegovo
pravo na slobodu, nego je stavljen u nejednak i diskriminirajui poloaj u odnosu na
sve druge okrivljenike kojima se trajanje lienja slobode rauna primjenom lanka
133. ZKP-a/08 i lanka 53. ZIKZ-a, a to, nadalje, pokazuje da Vrhovni sud, donosei
osporeno rjeenje, nije bio ni neovisan ni nepristran, jer je temeljno obiljeje
neovisnog i nepristranog suda da zakon primjenjuje dosljedno i jednako na sve te da
jednako potuje pravo na slobodu svakog ovjeka. Svojom krajnjom pristranou i
nedosljednou Vrhovni sud povrijedio je i jamstva pravinog suenja iz lanka 29.
stavka 1. Ustava.
Podnositelj takoer smatra da je Vrhovni sud zanemario obvezu primjene lanka 122.
ZKP-a/08, to jest obvezu da pri odreivanju istranog zatvora po bilo kojoj osnovi
potuje naelo razmjernosti. Ovo stoga to iz osporenog rjeenja Vrhovnog suda
proizlazi neprihvatljivo i neshvatljivo stajalite da istrani zatvor na temelju lanka
123. stavka 2. ZKP-a/08 moe trajati neogranieno dugo odnosno da je njegovo
trajanje ogranieno samo duljinom izreene zatvorske kazne. Na takav nain istrani
zatvor zamjenjuje kaznu, jer bi se cjelokupna kazna, slijedom takvog stajalita, mogla
izdravati u istranom zatvoru, ukljuujui i kaznu dugotrajnog zatvora. Rije je,
prema miljenju podnositelja, o oiglednoj suprotnosti ne samo s odredbama ZKPa/08, ve i s Konvencijom, jer se takvo oduzimanje slobode ne moe podvesti ni pod
jednu od osnova predvienih u lanku 5. Konvencije.
Dalje upuuje na izreku osporenog rjeenja u kojoj je odreeno da istrani zatvor
moe trajati do pravomonog okonanja postupka. Istie kako je mogue da u
nastavku kaznenog postupka prvostupanjska osuujua presuda bude ukinuta, to
jest da prestane postojati, ali da i dalje nastavi egzistirati istrani zatvor po osnovi iz
lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08 - koji je mogu samo u sluaju postojanja
prvostupanjske osuujue presude na kaznu zatvora dulju od pet godina.
Podnositelj u nastavku navodi da je u istranom zatvoru u Republici Hrvatskoj proveo
devet (9) mjeseci i dvadeset i devet (29) dana, a zatim u pritvoru i na izdravanju
kazne zatvora u Bosni i Hercegovini daljnje etiri (4) godine, tri (3) mjeseca i
dvadeset i pet (25) dana. S obzirom na tu injenicu i na izreenu zatvorsku kaznu u
trajanju od osam godina, gotovo je izdrao 2/3 kazne - o emu Vrhovni sud takoer
nije vodio rauna, a to je bio duan s obzirom na obvezu iz lanka 122. ZKP-a/08.
Konano, prema stajalitu podnositelja, osporenim rjeenjem stvoren je presedan
nezabiljeen u sudskoj praksi europskih zemalja, jer je iz odluke Ustavnog suda broj:
U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015., kojom je ukinuta presuda Vrhovnog suda
broj: K-84/10-8 od 2. lipnja 2010., razvidno da su brojne povrede podnositeljevih
prava nastale ve u tijeku prvostupanjskog postupka, slijedom ega je i
prvostupanjska kaznena presuda, iako jo uvijek egzistentna, zapravo protuustavna a na temelju te i takve presude odreuje se istrani zatvor i oduzima podnositeljeva
sloboda.
13.
U ustavnoj tubi podnesenoj po punomonici, odvjetnici Vinji Drenki Lasan,
navodi se da standard "zakonitosti" svakog pritvaranja koji je postavila Konvencija
trai da pravo bude dovoljno precizno kako bi omoguilo osobi - dajui joj, u sluaju
potrebe, i odgovarajui savjet - da predvidi, u mjeri koja je u danim okolnostima
razumna, posljedice koje neko djelovanje moe imati. Potovanje nacionalnog prava,

10
meutim, nije dostatno, budui da lanak 5. stavak 1. Konvencije zahtijeva da svako
lienje slobode bude u skladu sa svrhom zatite pojedinca od proizvoljnosti. Ista
konvencijska odredba u toki a) dozvoljava zatvaranje nakon presude samo pod
propisanim uvjetima, meu ostalim, pod uvjetom da je "domae suenje" bilo u
skladu s lankom 6. Konvencije, jer u protivnom (ako se to suenje moe smatrati
"oitim negiranjem pravde") liavanje slobode nee biti u skladu s lankom 5.
stavkom 1. Konvencije. Rijei "nakon presude" znae da zatvor mora "proizlaziti te
slijediti i ovisiti ili se izvravati u skladu s presudom" i to, openito, ne dovodi do
problema u redovitim kaznenim postupcima.
Meutim, u sluajevima kada je osoba, primjerice, osuena, zatvorena i konano
zatvorena, ako je prvobitno zatvaranje bilo zakonito, ponovno zatvaranje ili
produljenje razdoblja zatvaranja zakonito je jedino kada je uzroni slijed izmeu
prvobitne presude i ponovnog zatvaranja neprekinut.
Podnositelj se, u nastavku, poziva na sadraj lanka 133. ZKP-a/08 i na pravno
shvaanje sjednice kaznenog odjela Vrhovnog suda od 9. prosinca 1998., koje glasi:
"Kad se optuenik uputi na izdravanje kazne zatvora prije pravomonosti
presude suda prvog stupnja, pritvor se ne ukida, ve sud, na temelju lanka 107.
stavak 2. ZKP/97, svaka dva mjeseca ispituje postoje li zakonski uvjeti za pritvor te ga
rjeenjem produljuje ili ukida, jer optuenik i dalje zadrava status pritvorene osobe."

Poziva se i na pravno stajalite Vrhovnog suda izraeno u odluci broj: II K-421/98 od

14. rujna 1998., prema kojem "pritvorenik upuen na izdravanje kazne zatvora prije
pravomonosti presude u smislu lanka 335. stavak 3. ne gubi pravo na postavljanje
prijedloga za ukidanje pritvora iz lanka 107. stavak 4. pa i zbog proteka maksimalnih
rokova trajanja pritvora iz lanka 109. stavka 1. i 2.".
Posebno podnositelj naglaava da je osporenim rjeenjem po drugi put protiv njega,
nakon sedam godina, odreen istrani zatvor na temelju iste zakonske osnove, i to u
situaciji kada je uraunavanjem svih dosadanjih lienja slobode u vezi s kaznenim
djelom, lien slobode ve vie od pet godina, to predstavlja vie od polovice kazne
koja mu je nepravomono izreena odnosno gotovo tri etvrtine kazne koja mu je
izreena pravomonom (naknadno ukinutom) presudom.
Takoer istie da je rije o situaciji koja nije ureena ZKP-om/08 te da na temelju
odredaba ZKP-a/08 nije mogue zakljuiti koliko je puta mogue odrediti istrani
zatvor iz lanka 123. stavka 2. tog zakona. Smatra nejasnim i izraz "pri izricanju
presude", budui da to moe upuivati na zakljuak kako je tzv. obligatorni istrani
zatvor mogue odrediti istodobno s donoenjem presude, ali i s izvjesnim
vremenskim "odmakom" - u kojem sluaju nije jasno koliki taj odmak moe biti i koje
pretpostavke u takvom sluaju trebaju biti zadovoljene.
Stoga podnositelj smatra da sam ZKP/08 nije u skladu s vladavinom prava, jer ne
odgovara standardima preciznosti i predvidljivosti, u svrhu izbjegavanja arbitrarnosti.
Konvencijski termin "nakon presude" u domaem je pravu pogreno protumaen, a
Vrhovni sud nije vodio rauna o tome postoji li u konkretnom sluaju neprekinuti
uzroni slijed izmeu prvobitne presude i ponovnog zatvaranja. Meutim, morao je
voditi rauna o tri injenice koje su, u tom smislu, relevantne:

11
- da je podnositelj zapoeo s izdravanjem kazne 20. prosinca 2010., gdje se
nalazio sve do 20. sijenja 2015., pri emu mu je vrijeme provedeno u istranom
zatvoru/pritvoru uraunato u kaznu zatvora,
- da temeljno naelo kaznenog prava nalae da se svako lienje slobode u
vezi s kaznenim djelom ima uraunati u kaznu,
- da su (raunajui zajedno istrani zatvor i izdravanje kazne) istekli rokovi
maksimalnog trajanja istranog zatvora propisani lankom 133. ZKP-a/08.
Protek vremena duljeg od pet godina upravo jest onaj imbenik koji je prekinuo
uzroni slijed izmeu prvobitne presude i ponovnog zatvaranja podnositelja, time da
bi u podnositeljevom sluaju najdulje mogue trajanje istranog zatvora prema lanku
133. ZKP-a/08 iznosilo tri godine i devet mjeseci - a ogranienja iz lanka 133. ZKPa/08 vrijede uvijek kada je izreena nepravomona presuda bez obzira na visinu
kazne.
injenica da je izrekom osporenog rjeenja Vrhovnog suda odreeno trajanje
istranog zatvora do isteka (nepravomono) izreene kazne u trajanju od deset
godina, prema stajalitu podnositelja, najoitije pokazuje nezakonitost i proizvoljnost
tog rjeenja.
Podnositelj ukazuje i na potrebu da se njegova pravna situacija (odnosno situacija
osoba upuenih na izdravanje kazne, ija presuda bude ukinuta) prosuuje
analogno pravnoj praksi prema kojoj se osobama koje same zatrae upuivanje na
izdravanje kazne prije nastupa pravomonosti presude, u vrijeme izdravanja kazne
uraunava i vrijeme istranog zatvora i priznaju granice njegova maksimalnog
mogueg trajanja. U protivnom, prema stajalitu podnositelja, rije je o diskriminaciji.
Razliito postupanje prema podnositelju diskriminatorno je u odnosu prema drugim
osobama u istovjetnoj injeninoj i pravnoj situaciji te je nepravino i nerazmjerno
teretno, za to nema opravdanja u nekoj prijekoj drutvenoj potrebi ili drutvenom
interesu koji se eli zatititi.
V. MJERODAVNO PRAVO
14.
U konkretnom sluaju istrani zatvor protiv podnositelja odreen je na temelju
lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08, koji ureuje institut tzv. obligatornog istranog
zatvora. On glasi:
"lanak 123.
(...)
(2) Pri izricanju presude uvijek e se odrediti ili produljiti istrani zatvor protiv
okrivljenika kojem je izreena kazna zatvora od pet godina ili tea kazna.
(...)"

Osim u navedenoj situaciji, svi ostali sluajevi odreivanja istranog zatvora

pripadaju u tzv. fakultativne istrane zatvore, a ureeni su u lanku 123. stavku 1.
ZKP-a/08 ("Istrani zatvor se moe odrediti ako postoji osnovana sumnja da je
odreena osoba poinila kazneno djelo i ako: ...").

12
14.1. Pored lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08, Ustavni sud u konkretnom sluaju
mjerodavnim smatra i lanak 122. stavak 2. ZKP-a/08, koji propisuje opu primjenu
naela razmjernosti pri odluivanju o istranom zatvoru i glasi:
"a) Ope odredbe o istranom zatvoru
lanak 122.
(...)
(2) Pri odluivanju o istranom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit e
se posebno rauna o razmjeru izmeu teine poinjenog kaznenog djela, kazne koja
se, prema podacima kojima raspolae sud, moe oekivati u postupku i potrebe
odreivanja i trajanja istranog zatvora. ...
(...)"

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

1) Naelna pravna stajalita
15.
Ocjenjujui (ne)osnovanost ustavne tube, to jest (ne)postojanje povreda
ustavnih i konvencijskih prava na koja podnositelj upuuje, Ustavni sud polazi od
prava na slobodu, kao temeljnog ljudskog prava.
16.
Ustav sadrava naelo nepovredivosti slobode ovjeka, koja se moe
ograniiti samo pod uvjetima propisanim Ustavom. lanak 22. Ustava glasi:
"lanak 22.
ovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograniiti sloboda, osim kada je to odreeno
zakonom, o emu odluuje sud."

Na konkretne sluajeve oduzimanja ili ograniavanja slobode u postupku pred

nadlenim sudom (u sluajevima odreenim zakonom) uvijek se primjenjuje naelo
razmjernosti. lanak 16. stavak 2. Ustava glasi:
"lanak 16.
(...)
Svako ogranienje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za
ogranienjem u svakom pojedinom sluaju."

16.1. Pravo na slobodu zajameno je i lankom 5. Konvencije, koje se moe

ograniiti samo pod uvjetima i u sluajevima propisanim Konvencijom. Ope odredbe
lanka 5. stavka 1. Konvencije propisuju:
"lanak 5.
Pravo na slobodu i sigurnost
1. Svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost. Nitko se ne smije liiti
slobode, osim u sljedeim sluajevima i u postupku propisanom zakonom:
(...)"

lanak 22. Ustava i citirane ope odredbe lanka 5. stavka 1. Konvencije

meusobno su usporedive. Oba lanka pruaju zatitu od trenutka uhienja osobe,
pa sve do njezina oslobaanja ili do zavrne pravomone sudske presude kojom se
osoba osuuje na kaznu zatvora. Izvrenje kazne zatvora izlazi izvan okvira lanka

13
22. Ustava i lanka 5. Konvencije. Nadlene vlasti koje liavaju osobe slobode u
okolnostima protivnim lanku 22. Ustava i lanku 5. Konvencije imaju obvezu odmah
ih pustiti na slobodu. Taj je ustavni zahtjev jasno istaknut u domaem
zakonodavstvu. lanak 122. stavak 1. ZKP-a/08 glasi:
"lanak 122.
(1) im prestanu razlozi zbog kojih je istrani zatvor odreen, on se mora
ukinuti i zatvorenika se mora pustiti na slobodu.
(...)"

17.
lanak 5. Konvencije razlikuje pritvaranje (termin "pritvaranje" u ovoj se odluci
koristi kao generiki pojam za oznaavanje pritvora/istranog zatvora) prije i nakon
prvostupanjske presude kojom je optuenik proglaen krivim i izrie mu se kazna
zatvora kao najtea kaznenopravna sankcija. Ustav ne sadrava usporedivu
odredbu, budui da - za razliku od Konvencije - ureenje pojedinih sluajeva
doputenog oduzimanja slobode preputa zakonodavcu (v. lanak 22. stavak 2.
Ustava u toki 16. obrazloenja ove odluke), pri emu se mjerodavne odredbe
domaeg zakonodavstva moraju tumaiti u skladu s praksom Europskog suda za
ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) vezanom uz primjenu lanka 5. stavka 1.
Konvencije. Budui da je u sluaju koji se razmatra u ovom ustavnosudskom
postupku drugostupanjska kaznena presuda ukinuta, ali i dalje pravno egzistira
(nepravomona) prvostupanjska kaznena osuda protiv podnositelja, a kazneni
postupak je ponovo u tijeku (u albenom stadiju), lienje slobode podnositelja
podvodi se pod sluaj koji ureuje lanak 5. stavak 1. toka a) Konvencije. Ta
odredba glasi:
"lanak 5.
Pravo na slobodu i sigurnost
1. (...) Nitko se ne smije liiti slobode, osim u sljedeim sluajevima i u
postupku propisanom zakonom:
a) ako je zatvoren u skladu sa zakonom nakon presude nadlenog suda;
(...)"

Ustavni sud napominje da u izvornom tekstu na engleskom jeziku lanak 5. stavak 1.

toka a) Konvencije glasi: "a) the lawful detention of a person after conviction by a
competent court", pa bi precizniji prijevod te odredbe na hrvatski jezik glasio: "a) ako
je osoba zakonito pritvorena nakon osude nadlenog suda".
Sukladno tome, toka a) stavka 1. lanka 5. Konvencije primjenjiva je samo na jednu
vrstu presuda (osuujue) i na jednu vrstu kazni (kaznu zatvora ili drugu
kaznenopravnu sankciju koja podrazumijeva lienje slobode).
17.1. Tumaenje pojma "nakon osude" iz lanka 5. stavka 1. toke a) Konvencije u
uobiajenim kaznenim postupcima ne stvara vee probleme. ESLJP u svojoj praksi
tumai pojam "nakon osude nadlenog suda" tako da "osuda" oznaava u prvom
redu prvostupanjsku presudu kojom je nadleni sud proglasio optuenika krivim te ga
osudio na kaznu zatvora. Kad se ta presuda donese, zapoinje primjena lanka 5.
stavka 1. toke a) Konvencije. Tog trenutka ujedno prestaje primjena lanka 5.
stavka 1. toke c) u vezi sa stavkom 3. Konvencije (kojima se ureuju sluajevi
lienja slobode prije donoenja prvostupanjske presude).

14
17.2. U predmetu James, Wells i Lee protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 18.
rujna 2012., zahtjevi br. 25119/09, 57715/09 i 57877/09) ESLJP je saeo relevantna
stajalita o sadraju, znaenju i dosezima lanka 5. stavka 1. toke a) Konvencije:
"a. Opa naela
187. Sud na poetku ponavlja da su predmet i svrha lanka 5. stavka 1.
osigurati da nitko ne bude lien svoje slobode na arbitraran nain (vidjeti Lawless
protiv Ireland (br. 3), 1. srpnja 1961., str. 52., Serije A br. 3.; Engel i drugi protiv
Nizozemske, 8. lipnja 1976., 58., Serije A br. 22.; Winterwerp protiv Nizozemske,
24. listopada 1979., 37., Serije A br. 33.; Guzzardi protiv Italije, 6. studenoga 1980.,
92., Serije A br. 39.; Johnson protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 24. listopada 1997.,
60., Izvjea o presudama i odlukama1997-VII.; Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva
[VV], br. 13229/03, 66., 29. sijenja 2008.; i M. protiv Njemake, br. 19359/04,
89., ECHR 2009.). On je esto isticao temeljnu vanost jamstava sadranih u lanku
5. za osiguranje da prava pojedinaca u demokraciji budu slobodna od arbitrarnog
pritvaranja u rukama vlasti (vidjeti Kurt protiv Turske, 25. svibnja 1998., 122,
Izvjea 1998-III.; akc protiv Turske [VV], br. 23657/94, 104., ECHR 1999-IV.; i
Clift protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 7205/07, 62., 13. srpnja 2010.).
188. Dobro je ustanovljeno u sudskoj praksi Suda da svako lienje slobode
mora ulaziti unutar jedne od iznimaka navedenih u tokama (a) - (f) i mora biti
'zakonito'. Stranke ne osporavaju da je iznimka od opeg prava na slobodu utvrena
u lanku 5. stavku 1., koja je relevantna u ovim sluajevima, ona koja je sadrana u
lanku 5. stavku 1. toki (a) Konvencije, naime pritvaranje nakon osude nadlenog
suda.
189. Rije 'osuda' (conviction) u smislu lanka 5. stavka 1. toke (a) ima se
razumjeti kao da oznaava i utvrenje krivnje (finding of guilt) nakon to je
ustanovljeno u skladu sa zakonom da je postojalo kazneno djelo, i odreivanje kazne
ili druge mjere (imposition of a penalty or other measure) koja ukljuuje lienje
slobode (vidjeti M. protiv Njemake, cit. gore, 87.; i Grosskopf protiv Njemake, br.
24478/03, 43., 21. listopada 2010.). Sud je takoer razjasnio da rije 'nakon' (after)
u toki (a) ne znai jednostavno to da pritvaranje (detention) mora slijediti 'osudu' u
vremenu (in point of time): povrh toga, 'pritvaranje' mora biti rezultat osude, uslijediti
nakon nje i o njoj ovisiti ili se dogoditi kao posljedica osude (must result from, 'follow
and depend upon' or occur by virtue of the conviction') (vidjeti Van Droogenbroeck
protiv Belgije, 24. lipnja 1982., 35., Serije A br. 50.; i Grosskopf, cit. gore, 44.).
Ukratko, mora postojati dostatna uzrona veza (sufficient causal connection)
izmeu osude i oduzimanja slobode o kojem je rije (vidjeti Weeks protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, 2. oujka 1987., 42., Serije A br. 114.; Stafford protiv Ujedinjenog
Kraljevstva [VV], br. 46295/99, 64., ECHR 2002-IV.; Kafkaris protiv Cyprus [VV], br.
21906/04, 117., 12 veljae 2008.; i M. protiv Njemake, cit. gore, 88.). S tim u vezi
Sud primjeuje da, protekom vremena, veza izmeu inicijalne osude (initial
conviction) i kasnijeg liavanja slobode postupno postaje sve slabija. Doista, kao to
je Sud prethodno naznaio, uzrona veza koju zahtijeva toka (a) mogla bi s
vremenom biti prekinuta ako je dosegnuta toka (position) u kojoj je odluka o
neputanju na slobodu ili o ponovnom pritvaranju utemeljena na razlozima koji nisu u
skladu s ciljevima inicijalne odluke suda koji je izrekao kaznu ili na procjeni koja je
nerazumna s obzirom na te ciljeve (vidjeti Weeks, cit. gore, 49.; i Grosskopf, cit.
gore, 44.)."

Sukladno tome, prema ustaljenim stajalitima ESLJP-a, pritvaranje mora biti u

izravnoj vezi s osuujuom presudom kojom je izreena kazna zatvora, odnosno
mora biti izravna posljedica te presude. Upravo osuujua presuda kojom je izreena
kazna zatvora stvara procesnu situaciju za donoenje sudske odluke o lienju
slobode optuenika. Stoga se pritvaranje odreuje zbog osuujue presude kojom se

15
izrie kazna zatvora, slijedi nakon te osuujue presude, ovisi o njoj ili je posljedica te
presude. Drugim rijeima, stajalite je ESLJP-a da su ponovno pritvaranje ili odluka o
njegovu produljenju zakoniti samo ako postoji dostatna uzrona veza izmeu
inicijalne presude i ponovnog pritvaranja ili njegova produljenja.
18.
Lienje slobode "nakon osude nadlenog suda" u smislu lanka 5. stavka 1.
toke a) Konvencije u domaoj sudskoj praksi u prvom redu obuhvaa pritvaranje u
tijeku postupka nakon izricanja nepravomone presude, kao i ono koje je procesna
posljedica drugostupanjske presude kojom se preinaila ili se ukinula prvostupanjska
presuda.
2) Primjena naelnih pravnih stajalita na konkretan sluaj
19.
Ustavni sud prvo primjeuje da je ovaj sluaj osobit, atipian i jedinstven u
dosadanjoj praksi jer se ne moe podvesti ni pod jednu od uobiajenih situacija
navedenih u toki 18. obrazloenja ove odluke. Naime, odreivanje istranog zatvora
podnositelju nije se dogodilo "pri izricanju presude" niti je bilo procesna posljedica
preinaenja ili ukidanja prvostupanjske kaznene osude drugostupanjskom presudom.
Ono je posljedica ukidanja pravomone drugostupanjske kaznene osude odlukom
Ustavnog suda, pri emu je nepravomona prvostupanjska osuda (u kojoj je bila
predviena stroa kazna zatvora od one koju je pravomono odredio Vrhovni sud u
ukinutoj presudi) ostala pravno egzistentna.
Druga je specifinost ovog sluaja to to je obligatorni istrani zatvor odreen nakon
to je podnositelj odsluio gotovo 2/3 kazne zatvora koja mu je bila odreena
ukinutom drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda, odnosno vie od 1/2 kazne
koja mu je odreena nepravomonom presudom upanijskog suda u Zagrebu koja je
i dalje pravno egzistentna. Daljnje izvrenje te kazne zatvora obustavio je nadleni
sud Bosne i Hercegovine zbog ukidanja drugostupanjske presude Vrhovnog suda na
temelju koje je podnositelj tu kaznu izdravao (v. toke 4. i 6. obrazloenja ove
odluke).
Trea je specifinost ovog sluaja to to je istrani zatvor odredio Vrhovni sud u
povodu albe drave (doZG-a), preinaujui rjeenje prvostupanjskog suda koje je
prvotno odbilo prijedlog doZG-a za odreivanje istranog zatvora podnositelju.
20.
Ustavni sud dalje primjeuje da je izmeu prvostupanjskog i drugostupanjskog
suda dolo do bitnog razilaenja u pitanju postoji li u mjerodavnom domaem
zakonodavstvu pravna osnova koja ureuje takvu pravnu situaciju.
S jedne strane, upanijski sud u Zagrebu u svom je rjeenju utvrdio da je u
konkretnom sluaju rije "o pravno procesnoj situaciji sui generis, jer ista nije
regulirana odredbama domaeg kaznenog procesnog prava te bi svaka analogna
primjena procesnih odredbi, bilo onih o albenom postupku, bilo o postupku
povodom izvanrednih pravnih lijekova dovela do povrede lanka 5. Konvencije".
Suprotno tome, Vrhovni sud u tom se pitanju priklonio stajalitu doZG-a (alitelja),
istiui da je alitelj u pravu "kada ukazuje na neprihvatljivost stava prvostupanjskog
suda da se u konkretnoj situaciji radi o pravno procesnoj situaciji koja nije regulirana
odredbama domaeg kaznenog procesnog prava". Iako je prihvatio da se u

16
konkretnom sluaju "ne radi o identinoj pravnoj poziciji", Vrhovni sud zauzeo je
stajalite da "alitelj s pravom istie da je u cijelosti pogrean stav prvostupanjskog
suda da bi odreivanjem istranog zatvora protiv optuenika iz osnove u lanku 123.
stavku 2. ZKP/08 dolo do nedoputene analogne primjene odredbi domaeg
postupovnog prava na nain da bi se zakon tumaio na tetu optuenika irei
mogunost ogranienja slobode bez postojanja jasnih i zakonskih procesnih odredbi
s obzirom na to da takve zakonske odredbe ... postoje te sudovi u slinim procesnim
situacijama, kada prestane egzistirati pravomona osuujua presuda kojom je
izreena kazna zatvora, kako je to vidljivo iz brojnih sudskih odluka, tako i postupaju".
21.
Vrhovni sud je po toj osnovi zakljuio da je prvostupanjski sud "bio u obvezi i
bez posebnog prijedloga dravnog odvjetnika, provodei kogentne zakonske norme,
s obzirom na kaznu zatvora iz nepravomone osuujue presude, odluiti o primjeni
mjere istranog zatvora protiv optuenika. Takvim postupanjem u okvirima odredaba
ZKP/08 bio bi zadovoljen i zahtjev zakonitosti iz lanka 5. Europske konvencije za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda da svako lienje slobode mora biti zakonito,
kako to s pravom istie alitelj". U nastavku obrazloenja osporenog rjeenja,
Vrhovni sud saeo je svoje stajalite o zakonitosti obligatornog istranog zatvora
odreenog podnositelju ovako:
"Ponovno valja istai da je u konkretnoj procesnoj situaciji pobijana
prvostupanjska odluka donesena u stadiju kaznenog postupka nakon donoenja
nepravomone prvostupanjske presude s izreenom kaznom zatvora za koju
zakonodavac propisuje obvezno odreivanje istranog zatvora."

To se pravno shvaanje ponavlja i u priopenju za javnost Vrhovnog suda od 6.

oujka 2015. pod nazivom "Pogreke u tumaenju razloga zbog kojih je odreen
istrani zatvor protiv opt. Branimira Glavaa rjeenjem Vrhovnog suda Republike
Hrvatske od 2. oujka 2015. broj: II K-75/15", u kojem je navedeno:
"Iz rjeenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2. oujka 2015. broj: II K75/15 ... jasno i nedvosmisleno proizlazi da je istrani zatvor protiv opt. Branimira
Glavaa odreen iz osnove u l. 123. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (...; dalje u
tekstu: ZKP/08), odnosno zbog postojanja tzv. obligatorne (obvezne) osnove za
istrani zatvor. ... ZKP/08 u l. 123. st. 2. ZKP/08 odreuje da e se pri izricanju
presude uvijek odrediti ili produljiti istrani zatvor protiv okrivljenika kojem je izreena
kazna zatvora od pet godina ili tea kazna, to znai da je u konkretnom sluaju
postojala obveza odreivanja istranog zatvora protiv opt. Branimira Glavaa. (...)"

22.
Ustavni sud primjeuje da je postojanje sudske obveze odreivanja
obligatornog pritvora/istranog zatvora po slubenoj dunosti, kako je gore
navedeno, ustaljeno i dugotrajno pravno shvaanje domaih sudova, od kojeg
sudska praksa nije odstupala ni za vrijeme vaenja prethodnog ZKP-a/97, a ne
odstupa ni danas (za vrijeme vaenja ZKP-a/08).
To se pravno shvaanje zasniva na mjerodavnom zakonodavstvu, prema kojem je
temeljni uvjet za odreivanje istranog zatvora nakon donoenja prvostupanjske
presude taj da je tom presudom optuenik proglaen krivim i da mu je izreena kazna
zatvora, pri emu istrani zatvor u toj situaciji moe imati obligatorni ili fakultativni
karakter (v. toku 14. obrazloenja ove odluke). Visina izreene kazne zatvora
odluujui je imbenik koji istrani zatvor ini fakultativnim (izreena kazna zatvora

17
do pet godina) ili obligatornim (izreena kazna zatvora od pet godina ili tea kazna).
Razlika izmeu fakultativnog i obligatornog istranog zatvora u tome je to kod
obligatornog istranog zatvora sud odreuje istrani zatvor po slubenoj dunosti jer
ga na to obvezuje zakon i ne ispituje postoje li istranozatvorski razlozi koji se tim
zatvorom ele ostvariti.
22.1. Tako je, primjerice, u rjeenju broj: II K-467/07-3 od 20. srpnja 2007. Vrhovni
sud obrazlagao da "odredba l. 102. st. 4. ZKP izriito propisuje da e se pri izricanju
presude uvijek odrediti pritvor protiv okrivljenika kojem je izreena kazna zatvora od
pet godina ili tea kazna. Kako je u konkretnom sluaju optuenom J. B. izreena
kazna zatvora u trajanju od pet godina, to je prvostupanjski sud bio u obvezi odrediti
pritvor optueniku po osnovi iz l. 102. st. 4. ZKP", pri emu je izrijekom utvrdio:
"... albeni razlozi koji osporavaju postojanje osnovane sumnje, ne mogu biti
predmet razmatranja pravilnosti odluke o pritvoru (pogotovo kad je u pitanju
obligatorni pritvor, kod kojeg osnovana sumnja nije posebna pretpostavka u smislu l.
102. st. 1. ZKP-a, ve je ista opravdana donoenjem nepravomone presude s
kaznom zatvora u spomenutom trajanju) ..."

22.2. Primjer je i rjeenje broj: II K-608/06-3 od 2. kolovoza 2006., koje pokazuje

da odreivanje obligatornog pritvora/istranog zatvora sudovi smatraju bezuvjetnom
obvezom, pa i onda kada je ve u tijeku izvravanje kazne zatvora. Obrazloenje tog
rjeenja glasi:
"... nepravomonom presudom od 13. srpnja 2006. godine optuenik je
proglaen krivim ... i osuen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od est godina,
...
Kako je odredbom l. 102. st. 4. ZKP propisano, da e se pri izricanju presude
uvijek odrediti pritvor protiv okrivljenika kojem je izreena kazna zatvora od pet
godina ili tea kazna, to je osnovano sud prvog stupnja produljio pritvor protiv
optuenika iz navedene pritvorske osnove.
Neosnovano se u albi istie da protiv optuenika 'pritvor nije bio odreen, pa
se ne moe ni produljiti', jer je rjeenjem suda prvog stupnja od 16. svibnja 2003.
godine, broj: Kio-48/03 odreen pritvor protiv optuenika, koji je ovaj sud, odluujui o
albi stranaka protiv presude suda prvog stupnja od 12. svibnja 2005. godine, broj: K3/04, svojim rjeenjem od 01.03.2006. g, broj: I K-903/05 produljio.
Pogrean je i stav alitelja 'da mu se ne moe produljiti pritvor na temelju ve
pravomono odreene kazne zatvora u trajanju od pet godina i est mjeseci' i da 'se
postavlja pitanje kojeg pritvora, kad se ve nalazi na izdravanju kazne zatvora'.
Meutim, pritvor protiv optuenika nije produljen 'na temelju ve pravomono
odreene kazne zatvora', ve temeljem l. 104. st. 3. ZKP iz osnove l. 102. st. 4.
ZKP, pri emu je osnovano sud prvog stupnja, sukladno l. 60. KZ, prethodno
izreenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i est mjeseci, izreenu
presudom prvostupanjskog suda broj: K-3/04, uzeo kao utvrenu i izrekao novu
jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od est godina, kojom je prethodno izreena, a
sada utvrena kazna zatvora u trajanju od pet godina i est mjeseci, izgubila svoju
samostalnost. Kako je odredba l. 102. st. 4. ZKP kogentna pravna norma i kao takva
obvezuje sud na odreivanje ili produljenje pritvora uvijek kada izrekne kaznu zatvora
u trajanju od pet godina ili teu kaznu, uz uvjet potivanja rokova trajanja pritvora iz
l. 109. ZKP, a to je ovdje sluaj, to je sud prvog stupnja bio obvezan, nakon to je
optueniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od est godina, protiv istog
produljiti pritvor iz osnove l. 102. st. 4. ZKP."

18
23.
U predmetu James, Wells i Lee protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2012.), koji je
ve citiran u toki 17.2. obrazloenja ove odluke, ESLJP je saeo relevantna pravna
stajalita o znaenju i opsegu pojma "zakonitosti" u smislu lanka 5. Konvencije:
"190. Kad je rije o 'zakonitosti' pritvaranja, Konvencija u biti upuuje na
nacionalno pravo i propisuje obvezu sukladnosti s materijalnim i proceduralnim
pravilima nacionalnog prava (vidjeti Saadi, cit. gore, 67.).
191. Meutim, s obzirom na predmet i svrhu lanka 5. stavka 1. (vidjeti 187.
gore), jasno je da sukladnost s nacionalnim pravom nije dovoljna da bi se liavanje
slobode smatralo 'zakonitim'. lanak 5. stavak 1. takoer zahtijeva da svako lienje
slobode mora biti u skladu sa svrhom zatite pojedinca od arbitrarnosti (vidjeti
Bouamar protiv Belgije, 29. veljae 1988., 47., Serije A br. 129.; Chahal protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, 15. studenoga 1996., 118., Izvjea 1996-V.; Stafford, cit.
gore, 63.; Saadi, cit. gore, 67.; Kafkaris, cit. gore.; 116.; A. and drugi, cit. gore,
164.; i Medvedyev i drugi protiv Francuske [VV], br. 3394/03, 79., 29. oujka 2010.).
Sud do sada nije utvrdio iscrpan popis tipova ponaanja vlasti koji bi mogli
predstavljati arbitrarnost u smislu lanka 5. stavka 1., ali se neka kljuna naela mogu
izvesti iz dosadanje prakse Suda u ovom podruju (vidjeti Saadi, cit. gore, 68.). Ta
naela trebaju biti primijenjena na fleksibilan nain, uzimajui u obzir stupanj
preklapanja meu njima i uvaavajui da pojam arbitrarnosti varira u odreenoj mjeri,
ovisno o vrsti pritvaranja o kojem je rije (vidjeti Saadi, cit. gore, 68.).
192. Prvo, pritvaranje e biti 'arbitrarno', unato tome to je u skladu sa
slovom nacionalnog prava, kad postoji element loe vjere ili prijevare na strani vlasti
(vidjeti Saadi, cit. gore, 69.). ...
193. Drugo, uvjet da ne smije postojati arbitrarnost zahtijeva da i rjeenje o
pritvaranju i samo izvrenje pritvaranja budu istinski sukladni sa svrhom ogranienja
koja je doputena mjerodavnom tokom lanka 5. stavka 1. (vidjeti Saadi, cit. gore,
69.). ...
194. Tree, da lienje slobode ne bi bilo arbitrarno, mora postojati odreena
veza izmeu osnove na kojoj se temelji doputeno liavanje slobode i mjesta te
uvjeta pritvaranja (vidjeti Saadi, cit. gore, 69.). ...
195. etvrto, zahtjev da pritvaranje ne smije biti arbitrarno podrazumijeva
potrebu za odnosom razmjernosti izmeu osnove pritvaranja na kojoj se ono temelji i
samog pritvaranja o kojem je rije. Meutim, opseg testa razmjernosti koji se
primjenjuje u konkretnom sluaju varira ovisno o tipu pritvaranja o kojem je rije.
Primjerice, u kontekstu pritvaranja u smislu lanka 5. stavka 1. toke (a), Sud je
openito bio uvjeren da su i odluka kojom se izrie kazna zatvora i duljina te kazne
stvar nacionalnih vlasti, a ne ovog suda (vidjeti T. protiv Ujedinjenog Kraljevstva [VV],
br. 24724/94, 103., ECHR 2000-I.; i Saadi, cit. gore, 71.). Meutim, kao to je
gore navedeno, on je naznaio da u okolnostima u kojima je odluka o neputanju na
slobodu ili o ponovnom pritvaranju zatvorenika bila utemeljena na razlozima koji nisu
bili u skladu s ciljevima inicijalne odluke suda koji je izrekao kaznu ili na procjeni koja
je bila nerazumna s obzirom na te ciljeve, pritvaranje koje je na poetku bilo zakonito
moglo bi se pretvoriti u oduzimanje slobode koje je arbitrarno (vidjeti Grosskopf, cit.
gore, 44. i 48.; Weeks, cit. gore, 49.; i M. protiv Njemake, cit. gore, 88.). ..."

23.1. U predmetu Mooren protiv Njemake (presuda, veliko vijee, 9. srpnja 2009.,
zahtjev br. 11364/03), ESLJP se osvrnuo i na zahtjeve koji za domae zakone
proizlaze iz koncepta "zakonitosti" u smislu lanka 5. stavka 1. Konvencije:
"76. ... Kad navodi da svako lienje slobode mora biti 'zakonito' i provedeno 'u
skladu s postupkom propisanim zakonom', lanak 5. stavak 1. ne upuuje tek natrag
na domae pravo; ... kad nacionalni zakon doputa lienje slobode, taj zakon mora
biti dovoljno pristupaan, precizan i predvidljiv u svojoj primjeni kako bi se izbjegao

19
rizik arbitrarnosti (vidjeti Amuur protiv Francuske, 25. lipnja 1996., 50., ... i
Nasrulloyev, ... 71.)."

24.
Nije zadaa Ustavnog suda da u ovom ustavnosudskom postupku svojom
ocjenom zamijeni ocjenu Vrhovnog suda o tome da je za konkretan sluaj
mjerodavan lanak 123. stavak 2. ZKP-a/08 odnosno da postoji bezuvjetna obveza
suda da podnositelju odredi istrani zatvor. S obzirom da se ta ocjena najvieg suda
u zemlji ne moe kvalificirati kao flagrantno i oito arbitrarna, za tu je ocjenu iskljuivo
nadlean, ali i odgovoran Vrhovni sud.
Zadaa je Ustavnog suda u ovom postupku ispitati je li nain, na koji je u
podnositeljevom specifinom i atipinom sluaju primijenjen lanak 123. stavak 2.
ZKP-a/08 kad je rije o odreivanju trajanja istranog zatvora, bio "zakonit" u smislu
lanka 5. stavka 1. toke a) Konvencije i mjerodavnih odredaba Ustava, s obzirom na
stajalite ESLJP-a da bi se pritvaranje koje je na poetku bilo zakonito pod
odreenim okolnostima moglo pretvoriti u oduzimanje slobode koje je arbitrarno.
Ova odluka utoliko ima ograniene dosege jer se u njoj ne ispituje ni apstraktna
ustavnost pravne norme (lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08), ali ni dosadanja praksa
Vrhovnog suda, izgraena za uobiajene i redovite prilike, o naravi, znaenju i
uincima lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08.
25.
Ustavni sud na ovom mjestu podsjea da lanak 123. stavak 2. ZKP-a/08
propisuje: "Pri izricanju presude uvijek e se odrediti ... istrani zatvor protiv
okrivljenika kojem je izreena kazna zatvora od pet godina ili tea kazna."
Odreivanje obligatornog istranog zatvora koje je predmet ovog ustavnosudskog
postupka uslijedilo je nekoliko godina nakon izricanja prvostupanjske kaznene osude.
U razdoblju izmeu nepravomone prvostupanjske presude upanijskog suda u
Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009. i osporenog rjeenja Vrhovnog suda o
odreivanju istranog zatvora broj: II-K-75/15-4 od 2. oujka 2015., koje je predmet
ovog ustavnosudskog postupka, zbili su se sljedei dogaaji, koji su pravno
relevantni s aspekta zatite podnositeljevog ustavnog i konvencijskog prava na
slobodu:
- donesena je drugostupanjska kaznena osuda (presuda Vrhovnog suda broj: I
K-84/10-8 od 2. lipnja 2010.) kojom je podnositelj osuen na osam godina zatvora,
ime je kazneni postupak pravomono okonan,
- drugostupanjsku kaznenu osudu potom je ukinuo Ustavni sud (odluka broj:
U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015.),
- nakon odluke Ustavnog suda, protiv podnositelja je obustavljen postupak
izvrenja kazne zatvora u Bosni i Hercegovini i podnositelj je puten na slobodu 20.
sijenja 2015.,
- do odluke Ustavnog suda podnositelj je ve izvrio gotovo 2/3 kazne zatvora
u Bosni i Hercegovini koja mu je bila odreena ukinutom drugostupanjskom
presudom Vrhovnog suda, odnosno vie od 1/2 kazne koja mu je odreena
nepravomonom presudom upanijskog suda u Zagrebu od 8. svibnja 2009. koja je i
dalje pravno egzistentna, ukljuujui i vrijeme koje je proveo u pritvoru u Republici
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini (ukupno pet godina i dva mjeseca od presuenih
osam godina, od ega je u pritvoru proveo devet mjeseci i 29 dana),

20
- u tijeku je drugostupanjski (albeni) kazneni postupak protiv podnositelja
pred Vrhovnim sudom, pri emu je i dalje pravno egzistentna prvostupanjska
kaznena osuda protiv podnositelja (koja osuuje podnositelja na deset godina
zatvora), na temelju koje je Vrhovni sud, u skladu s lankom 123. stavkom 2. ZKPa/08, odredio podnositelju obligatorni istrani zatvor "do pravomonog okonanja
kaznenog postupka, ali ne dulje od kazne na koju je optueni Branimir Glava
nepravomono osuen".
26.
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud smatra nespornim da u ovom
sluaju postoji veza izmeu nepravomone prvostupanjske presude od 8. svibnja
2009. i samog obligatornog istranog zatvora iz sijenja 2015., ali je ta veza relativno
slaba. To je osobito vidljivo u oitom prekidu vremenskog slijeda dogaaja, pri emu
su se sami dogaaji zbivali tako da su na kraju doveli i do naglaenog poremeaja u
pravnom slijedu primjene zakonskih instituta koji ureuju oduzimanje slobode
optuenika odnosno osuenika.
Tu vezu dodatno oslabljuje, a sam taj poremeaj ujedno i dobro ilustrira, injenica da
je u ovom sluaju dolo do odstupanja od uobiajene prakse u primjeni lanka 123.
stavka 2. ZKP-a/08, budui da ovdje nije bila rije o "izricanju presude", a postupak
odreivanja istranog zatvora pokrenuo je doZG, a ne sud po slubenoj dunosti (v.
toku 22. obrazloenja ove odluke).
27.
S druge strane, za Vrhovni sud bilo je dostatno i relevantno to to su za
odreivanje obligatornog istranog zatvora protiv podnositelja postojale dvije
temeljne pretpostavke "zakonitosti" u smislu lanka 5. stavka 1. toke a) Konvencije,
kako ga taj sud shvaa. Prvo, bila je rije o obveznom odreivanju istranog zatvora
koje je zahtijevao nacionalni zakon - lanak 123. stavak 2. ZKP-a/08 (pretpostavka
postojanja zakonske osnove u domaem pravu). Drugo, postojala je presuda
nadlenog suda kojom se optueni proglaava krivim i kojom je izreena kazna
zatvora (pretpostavka "nakon osude").
28.
Ustavni sud duan je na ovom mjestu ponovo uputiti na pravna stajalita
ESLJP-a prikazana u toki 23. obrazloenja ove odluke. Taj sud, naime, opetovano
istie: "S obzirom na predmet i svrhu lanka 5. stavka 1. ..., jasno je da sukladnost s
nacionalnim pravom nije dovoljna da bi se liavanje slobode smatralo 'zakonitim'.
lanak 5. stavak 1. takoer zahtijeva da svako lienje slobode mora biti u skladu sa
svrhom zatite pojedinca od arbitrarnosti" ( 191. presude James, Wells i Lee protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, 2012.).
Meu tipovima ponaanja nacionalnih vlasti koji bi mogli predstavljati arbitrarnost u
smislu lanka 5. stavka 1., koji su navedeni u toj presudi, za ovaj su predmet od
izravnog utjecaja dva opa pravna naela konvencijskog prava.
Prvo je naelo da rjeenje o pritvaranju mora biti u istinskoj suglasnosti sa svrhom
ogranienja koja je doputena lankom 5. stavkom 1. tokom a) Konvencije ( 193.
presude James, Wells i Lee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2012.).
Drugo je naelo da mora postojati odnos razmjernosti izmeu pravne osnove na kojoj
se pritvaranje temelji i samog pritvaranja o kojem je rije, dok sam opseg testa
razmjernosti ovisi o tipu konkretnog pritvaranja. Pri tome, za sve tipove pritvaranja

21
vrijedi pravilo da bi se pritvaranje, koje je na poetku bilo zakonito, moglo pretvoriti u
oduzimanje slobode koje je arbitrarno ako bi bilo utemeljeno na razlozima koji nisu u
skladu s ciljevima inicijalne odluke suda koji je izrekao kaznu ili na procjeni koja je
bila nerazumna s obzirom na te ciljeve ( 195. presude James, Wells i Lee protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, 2012.).
28.1. Uvaavajui ta stajalita ESLJP-a, a polazei od osobitih okolnosti sluaja koji
razmatra u ovom ustavnosudskom postupku, Ustavni sud mora zakljuiti da bi se u
sudskoj praksi teko mogao nai bolji primjer konkretnog sudskog pritvaranja koji bi
vie od ijednog drugog zahtijevao primjenu tih naela konvencijskog prava.
a) Razmjernost trajanja istranog zatvora
29.
To se u prvom redu odnosi na dio izreke osporenog rjeenja Vrhovnog suda
koji glasi: "koji istrani zatvor po ovom rjeenju moe trajati do pravomonog
okonanja kaznenog postupka, ali ne dulje od kazne na koju je optueni Branimir
Glava nepravomono osuen".
Ustavni sud na ovom mjestu ponovo podsjea da lanak 123. stavak 2. ZKP-a/08
propisuje: "Pri izricanju presude uvijek e se odrediti ... istrani zatvor protiv
okrivljenika kojem je izreena kazna zatvora od pet godina ili tea kazna."
Sukladno tome, to to je Vrhovni sud smatrao da podnositelju mora odrediti istrani
zatvor na temelju lanka 123. stavka 2. ZKP-a/08 (koju ocjenu najvieg suda u zemlji
Ustavni sud u ovom postupku nije razmatrao - v. toku 24. obrazloenja ove odluke),
nije Vrhovni sud oslobodilo obveze da - kad je rije o trajanju tog istranog zatvora ispita postojanje legitimnog cilja lienja slobode podnositelja u okolnostima ovog
atipinog sluaja, osobito s aspekta zabrane pretvaranja tog zatvora u kaznu, i po toj
osnovi uspostavi odnos razmjernosti izmeu tog cilja i trajanja podnositeljeva lienja
slobode.
29.1. Ustavni sud duan je primijetiti da se Vrhovni sud u osporenom rjeenju
koristio argumentom razmjernosti na nain koji nije posve jasan, pa otvara dvojbe o
znaenju koje mu taj sud daje u svjetlu lanka 16. u vezi s lankom 22. Ustava i
lanka 5. Konvencije. Naime, Vrhovni sud se u osporenom rjeenju bavio (i) pitanjem
uraunava li se vrijeme provedeno na izvravanju kazne zatvora u istrani zatvor ili
ne. Na to je pitanje Vrhovni sud u osporenom rjeenju odgovorio ovako:
"Upravo stoga to istrani zatvor ima svoju zakonom strogo propisanu svrhu,
vrijeme koje je osuenik proveo na izdravanju kazne zatvora, u sluaju kada je
pravomona presuda ukinuta te je obustavljeno izdravanje kazne, nije mogue
uraunavati u vrijeme maksimalnog trajanja istranog zatvora propisanog u lanku
133. ZKP/08. Pri tome ne treba ovu okolnost mijeati s nedvosmislenim stavom
sudske prakse i primjenom naela razmjernosti, kada se optuenik koji se nakon
prvostupanjske presude nalazi u istranom zatvoru mora pustiti na slobodu ako je u
istranom zatvoru proveo onoliko vremena koliko glasi prvostupanjska presuda na
koju je osuen, pa ak niti kada tu presudu pobija dravni odvjetnik zbog odluke o
kazni. Naime, ispravnim tumaenjem zakona ustaljena sudska praksa ne dozvoljava
da se mjera istranog zatvora, sa strogo zakonski odreenim razlozima, pretvori u
kaznu prije negoli je presuda postala pravomona".

22
Ustavni sud ne vidi zbog ega bi pitanje uraunava li se vrijeme provedeno na
izvravanju kazne zatvora u istrani zatvor ili ne bilo presudno za ovaj sluaj. Naime,
s aspekta zatite podnositeljevog ustavnog i konvencijskog prava na slobodu, u
ovom je sluaju relevantno samo to da je viegodinje izdravanje kazne zatvora za
djelo zbog kojeg se sada odreuje istrani zatvor nadleni sud trebao uzeti u obzir
kao jedan od elemenata u provedbi testa razmjernosti, i bez uraunavanja tog
vremena u istrani zatvor. Meutim, taj test Vrhovni sud nije proveo.
30.
Zakljuno treba utvrditi da je Vrhovni sud trajanje istranog zatvora
podnositelju odredio bez sagledavanja okolnosti konkretnog sluaja kontekstualno i
bez sagledavanja samog sluaja kao jedinstvene cjeline. Kod odreivanja njegova
trajanja, situacija je zahtijevala uzimanje u obzir injenice da je odlukom Ustavnog
suda (broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015.) prethodno ukinuta osuujua
pravomona presuda Vrhovnog suda zbog naruavanja vladavine prava i naela
pravne sigurnosti i da je podnositelj na temelju te odluke Ustavnog suda puten na
slobodu s izdravanja kazne zatvora. Situacija je zahtijevala uzimanje u obzir i
injenice da je podnositelj ve izdrao znatan dio kazne zatvora.
U tim okvirima, lanak 16. u vezi s lankom 22. Ustava i lanak 5. stavak 1. toka a)
Konvencije jasno su upuivali da odreivanje istranog zatvora podnositelju nije
smjelo biti a priori odreeno "do pravomonog okonanja kaznenog postupka, ali ne
dulje od kazne na koju je optueni Branimir Glava nepravomono osuen".
Odreivanje trajanja obligatornog istranog zatvora moralo je biti utemeljeno i ovisiti
o provedenom testu razmjernosti, koji je u postupku pred Vrhovnim sudom, unato
specifinim okolnostima ovog pravnog sluaja, izostao.
31.
Zbog navedenih propusta Ustavni sud ukinuo je dio izreke osporenog rjeenja
Vrhovnog suda koji glasi: "koji istrani zatvor po ovom rjeenju moe trajati do
pravomonog okonanja kaznenog postupka, ali ne dulje od kazne na koju je
optueni Branimir Glava nepravomono osuen", zbog toga to trajanje istranog
zatvora, kako je tim dijelom izreke osporenog rjeenja odreeno, nije uvailo zahtjeve
razmjernosti iz lanka 16. u vezi s lankom 22. Ustava, od koje razmjernosti polazi i
ESLJP u primjeni lanka 5. stavka 1. toke a) Konvencije.
31.1. Stoga je na temelju lanka 73. i lanka 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu
Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - proieni tekst;
u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) odlueno kao u tokama I. i II. izreke.
b) Opravdanost razlike u postupanju prema podnositelju i drugoj usporedivoj
skupini osoba
32.
U toki 135. obrazloenja odluke broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja
2015. Ustavni sud zauzeo je stajalite da u sluaju kad se postupak pred Vrhovnim
sudom mora ponoviti, onda nije prihvatljivo da Ustavni sud umjesto Vrhovnog suda
ispituje prigovore podnositelja utemeljene na konvencijskom pravu, jer je u prvom
redu na najviem sudu u zemlji da osigurava jedinstvenu primjenu tog prava, titei
ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u skladu s praksom ESLJP-a. Naime, u
situaciji kad Vrhovni sud ima mogunost njihova razmatranja, ispitivanja i ocjene,
Ustavni sud duan je prepustiti odluivanje o tim prigovorima Vrhovnom sudu.

23
33.
Podnositelj je u ustavnim tubama prigovorio i da je "stavljen u nejednak i
diskriminirajui poloaj u odnosu na sve druge okrivljenike kojima se trajanje lienja
slobode rauna primjenom lanka 133. ZKP-a/08 i lanka 53. ZIKZ-a, a to, nadalje,
pokazuje da Vrhovni sud, donosei osporeno rjeenje, nije bio ni neovisan ni
nepristran", odnosno da je razliito postupanje prema njemu diskriminatorno u
odnosu prema drugim osobama u istovjetnoj injeninoj i pravnoj situaciji te je
nepravino i nerazmjerno teretno, za to nema opravdanja u nekoj prijekoj drutvenoj
potrebi ili drutvenom interesu koji se eli zatititi. Drugim rijeima, podnositelj istie
povredu lanka 14. u vezi s lankom 22. stavkom 2. Ustava i lanka 14. u vezi s
lankom 5. stavkom 1. tokom a) Konvencije.
33.1. lanak 22. Ustava naveden je u toki 16., a lanak 5. stavak 1. toka a)
Konvencije u toki 17. obrazloenja ove odluke. lanak 14. Ustava glasi:
"lanak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi,
boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili
socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim
osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki."

lanak 14. Konvencije glasi:

"lanak 14.
ZABRANA DISKRIMINACIJE
Uivanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat e se bez
diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao to je spol, rasa, boja koe, jezik,
vjeroispovijed, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili drutveno podrijetlo,
pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, roenje ili druga okolnost."

34.
Ustavni sud prvo utvruje da ne vidi kako bi se navedeni prigovor podnositelja
mogao podvesti pod povredu neovisnosti i nepristranosti suda. Dalje utvruje da se
taj prigovor ne moe ispitati tako da se poloaj podnositelja usporeuje s poloajem
pojedinih apstraktno odreenih skupina okrivljenika. Njega je osnovano ispitati samo
s aspekta navodne neopravdane razlike u postupanju prema podnositelju u
usporedbi s konkretnim osuenicima koji su takoer obuhvaeni kasatornim uincima
odluke Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015. Naime, ta je
odluka Ustavnog suda donesena u postupku zatite ustavnih prava podnositelja
Glavaa, ali i petero drugih podnositelja ustavnih tubi. U vrijeme donoenja odluke
Ustavnog suda tih petero podnositelja ve je izdralo svoje kazne zatvora, dok je na
izdravanju kazne zatvora bio jo samo podnositelj Glava.
34.1. U odluci Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015.
navedeni su podaci o izvrenju kazne zatvora za svakog pojedinog osuenika na
kojega se odnosila ta odluka (treba podsjetiti da je njome ukinuta pravomona
drugostupanjska presuda Vrhovnog suda broj: K-84/10-8 od 2. lipnja 2010., slijedom
ega je ostala pravno egzistentna samo nepravomona prvostupanjska presuda
upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009.):
"437. Prema dopisu Sredinjeg ureda Uprave za zatvorski sustav
Ministarstva pravosua Republike Hrvatske, klasa: 053-01/15-01/7, urbroj: 514-0701-02-03-15-02 od 7. sijenja 2015., petero podnositelja, koji su ustavne tube

24
podnijeli tijekom rujna 2010., otputeni su na slobodu izmeu listopada 2010. i oujka
2012., nakon dijela izdrane kazne zatvora, i to:
1. podnositelj Krnjak - rjeenjem Povjerenstva za uvjetni otpust broj: 73007/12-01/243 uvjetno je otputen na slobodu 26. oujka 2012.; predvieni istek kazne
bio je 19. lipnja 2014.
2. podnositeljica Geto Magdi - rjeenjem Povjerenstva za uvjetni otpust broj:
730-07/11-01/208 uvjetno je otputena na slobodu 13. studenoga 2011.; predvieni
istek kazne bio je 10. lipnja 2012.
3. podnositelj Konti - rjeenjem upravitelja Kaznionice uvjetno je otputen s
izdravanja kazne zatvora 10. listopada 2010.; predvieni istek kazne bio je 9.
prosinca 2010.
4. podnositelj Valenti - rjeenjem Povjerenstva za uvjetni otpust broj: 73007/11-01/28 uvjetno je otputen na slobodu 27. svibnja 2011.; predvieni istek kazne
bio je 10. prosinca 2011.
5. podnositelj Dragi - rjeenjem upravitelja Kaznionice uvjetno je otputen s
izdravanja kazne zatvora 11. listopada 2010.; predvieni istek kazne bio je 10.
prosinca 2010.
438. Na dan donoenja ove odluke, podnositelj Glava izvrava kaznu zatvora
u Mostaru (Bosna i Hercegovina) na temelju presude Vrhovnog suda Bosne i
Hercegovine broj: Kzz-10/07-4 od 15. rujna 2010."

U nastavku obrazloenja ove odluke pet osoba navedenih u toki 437. odluke
Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015. skraeno se nazivaju:
podnositelji iz toke 437.
35.
Ustavni sud posebno naglaava da je u cijelosti suglasan s ocjenom sudova,
kao i doZG-a, da petero podnositelja iz toke 437. ne podlijeu ni teorijskoj ni
praktinoj mogunosti podvoenja pod lanak 123. stavak 2. ZKP-a/08, unato tome
to se i na njih odnosi nepravomona presuda upanijskog suda u Zagrebu broj: XK-rz-1/07 od 8. svibnja 2009., koja je bila osnova za primjenu lanka 123. stavka 2.
ZKP-a/08 na podnositelja Glavaa. Drugim rijeima, naelno stajalite Vrhovnog
suda da bi odreivanje istranog zatvora protiv podnositelja iz toke 437. bilo u
suprotnosti s "naelom razmjernosti, ogranienjem kaznenopravne represije te
nedoputanju da se istrani zatvor pretvori u kaznu zatvora oduzimanjem slobode ..."
u cijelosti je ustavnopravno opravdano.
36.
Iz podataka navedenih u toki 34.1. obrazloenja ove odluke proizlazi da su
svi podnositelji iz toke 437. bili uvjetno otputeni na slobodu, prije predvienog
isteka dosuene im kazne. S druge strane, da postupak izvrenja kazne zatvora
protiv podnositelja nije bio obustavljen zbog odluke Ustavnog suda, za sluaj
podnositelja ustavne tube i njegov uvjetni otpust bio bi relevantan lanak 175.
stavak 1. Zakona Bosne i Hercegovine o izvrenju kaznenih sankcija, pritvora i drugih
mjera ("Slubeni glasnik BiH" broj 13/05., 53/07., 97/07., 37/09. i 12/10. - proieni
tekst), kojim je propisano:
"lan 175.
(Obvezni prijedlog upravnika za uvjetni otpust)
(1) Upravnik zavoda po slubenoj dunosti obvezatno upuuje Povjerenstvu
prijedloge za uvjetni otpust za sve zatvorenike koji se mogu uzeti u razmatranje, i to u
roku od 30 dana prije datuma isteka dvije treine od izreene kazne, i koji ispunjavaju
zakonom predviene uvjete za uvjetni otpust.
(...)"

25
Sukladno tome, da Ustavni sud nije donio odluku koja je dovela do obustave
izvrenja kazne zatvora protiv podnositelja, osnovano je pretpostaviti da bi upravnik
zavoda podnio prijedlog za uvjetni otpust podnositelja u veljai 2015. jer bi
podnositelj 2/3 izreene kazne izdrao 18. oujka 2015.
Ustavni sud smatra nespornim da je nastup te okolnosti vaan element za procjenu
jesu li pravne situacije podnositelja Glavaa i ostalih petero podnositelja iz toke 437.
postale usporedive u smislu lanka 14. u vezi s lankom 22. Ustava i lanka 14. u
vezi s lankom 5. stavkom 1. tokom a) Konvencije.
37.
U tom svjetlu, neovisno o tome to je odluka Ustavnog suda broj: U-III4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015. trajno onemoguila saznanje o tome bi li
odnosno kada bi tono podnositelj bio puten na uvjetni otpust, u ovom je sluaju
potrebno provesti test opravdanosti razlike u postupanju (tzv. test diskriminacije) u
kojem bi se moralo poi, rijeima ESLJP-a, od "stvarnosti situacije" (realities of the
situation) i pri ocjenjivanju potrebe daljnjeg trajanja istranog zatvora protiv
podnositelja, odnosno pri odreivanju potrebne duljine njegova daljnjeg trajanja,
posebno ispitati faktine okolnosti vezane uz duljinu ve izdrane kazne podnositelja
Glavaa u odnosu prema duljini izdranih kazni podnositelja iz toke 437., uzimajui
u obzir i visoki stupanj vjerojatnosti da bi podnositelj od sredine oujka 2015. bio pred
uvjetnim otpustom.
37.1. Kada se govori o faktinim okolnostima vezanima uz duljinu izdranih kazni
podnositelja iz toke 437., "stvarnost situacije" nedvojbeno nalae da se ima u vidu
ne samo to to su svima njima izreeni uvjetni otpusti prije no to su izdrali kazne
zatvora na koje su bili osueni, nego i to to su svi oni izvravali kazne zatvora u
trajanju koje im je odreeno ukinutom presudom Vrhovnog suda broj: K-84/10-8 od
2. lipnja 2010., a ne nepravomonom prvostupanjskom presudom upanijskog suda
u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009.
Naime, presudom upanijskog suda u Zagrebu broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009.,
na temelju koje je podnositelju Glavau odreen istrani zatvor po osnovi iz lanka
123. stavka 2. ZKP-a/08, i svih petero podnositelja iz toke 437., isto kao i podnositelj
Glava, bili su osueni na kazne zatvora od pet godina ili tee kazne. Svima njima je,
isto kao i podnositelju Glavau, presudom Vrhovnog suda broj: K-84/10-8 od 2.
lipnja 2010. kazna zatvora smanjena, pri emu su dvoje meu njima, isto kao i
podnositelj Glava, i dalje ostali osueni na kazne zatvora od pet godina ili tee
kazne. Svi su oni, isto kao i podnositelj Glava, izdrali vie od polovine kazne
zatvora koja im je bila odreena prvostupanjskom presudom, odnosno vie od 2/3
kazne zatvora koja im je bila odreena (ukinutom) drugostupanjskom presudom,
osim jednog podnositelja iz toke 437., kojemu je uvjetni otpust bio odreen i prije no
to je izdrao 2/3 pravomono mu dosuene kazne (v. toke 49. i 50. obrazloenja
odluke Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015.).
37.2. Vrhovni sud u osporenom rjeenju te injenice nije uzeo u obzir, jer u vrijeme
donoenja osporenog rjeenja jo nisu postojale okolnosti vezane uz uvjetni otpust
koje bi mogle dovesti podnositelja Glavaa u usporedivu situaciju s podnositeljima iz
toke 437. Drugim rijeima, za ocjenu o potrebi daljnjeg trajanja istranog zatvora
protiv podnositelja, odnosno za odreivanje potrebne duljine njegova daljnjeg
trajanja, te se injenice mogu smatrati "svjeim argumentima" (fresh arguments) u

26
znaenju koje im daje ESLJP u svojoj praksi (v., primjerice, predmet K. i T. protiv
Finske, presuda, veliko vijee, 12. srpnja 2001., zahtjev br. 25702/94, 147.).
38.
S obzirom da je Vrhovni sud prilikom predstojee ocjene o potrebi daljnjeg
trajanja istranog zatvora protiv podnositelja, odnosno pri odreivanju potrebne
duljine njegova daljnjeg trajanja, obvezan prethodne injenice uzeti u obzir u skladu
sa zahtjevima konvencijskog prava, Ustavni sud se u ovom postupku ograniava
samo na razmatranje dijela osporenog rjeenja u kojem se Vrhovni sud bavio
tvrdnjama o diskriminaciji podnositelja, a koji glasi:
"Konano, u odnosu na zakljuak prvostupanjskog suda o diskriminatornosti
prijedloga dravnog odvjetnika za odreivanjem istranog zatvora samo protiv
optuenog Branimira Glavaa, a ne i protiv ostalih optuenika u ovom kaznenom
predmetu, alitelj s pravom ukazuje na injenicu da se ni jedan od ostalih
suoptuenika u trenutku donoenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nije
nalazio na izdravanju kazne zatvora. To proizlazi, kako iz stanja spisa predmeta,
tako i iz injenice da prvostupanjski sud u odnosu na te ostale optuenike koji su
kazne zatvora na koje su bih osueni izvravali u Republici Hrvatskoj nije imao
potrebu donositi odluku o prekidu izvravanja kazne zatvora iako je presuda po kojoj
su se nalazili na izvravanju kazne zatvora izgubila svojstvo pravomonosti. Upravo
stoga bi odreivanje istranog zatvora i protiv njih bilo u suprotnosti s ranije izloenim
naelom razmjernosti, ogranienjem kaznenopravne represije te nedoputanju da se
istrani zatvor pretvori u kaznu zatvora oduzimanjem slobode vie negoli je vrijeme
kazne na koju su bih osueni.
Opravdano u albi dravni odvjetnik istie da bi upravo podnoenjem
prijedloga za odreivanje istranog zatvora i protiv ostalih optuenika u istom
kaznenom predmetu bilo povrijeeno pravo na zabranu diskriminacije iz lanka 14.
Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budui da to pravo
moe biti povrijeeno i kada se bez opravdanog i objektivnog razloga propusti
drugaije postupiti prema osobama ije su situacije znaajno drugaije, to je ovdje
sluaj s obzirom na to da samo optuenom Branimiru Glavau vrijeme u kojem mu je
bila oduzeta sloboda u ovom predmetu nije jednako visini kazne zatvora na koju je
osuen."

38.1. Iz podataka navedenih u toki 437. odluke Ustavnog suda broj: U-III4150/2010 i dr. od 12. sijenja 2015. jasno proizlazi da su svi podnositelji iz toke
437. puteni na uvjetnu slobodu prije no to su izdrali dosuenu kaznu zatvora u
cijelom trajanju (v. toke 34.1. i 37. 1. obrazloenja ove odluke). Ustavni sud stoga ne
vidi na emu Vrhovni sud temelji svoju tvrdnju da "samo optuenom Branimiru
Glavau vrijeme u kojem mu je bila oduzeta sloboda u ovom predmetu nije jednako
visini kazne zatvora na koju je osuen". tovie, ta se tvrdnja u obrazloenju
osporenog rjeenja ponavlja. Tako Vrhovni sud navodi i da bi odreivanjem istranog
zatvora svi podnositelji iz toke 437. - za razliku od podnositelja Glavaa - bili
dovedeni u nedoputenu situaciju jer bi se za njih istrani zatvor pretvorio "u kaznu
zatvora oduzimanjem slobode vie negoli je vrijeme kazne na koju su bili osueni".
Openito govorei, Ustavni sud ne vidi ni iz ega Vrhovni sud izvodi zakljuak da bi
jednak tretman podnositelja Glavaa i podnositelja iz toke 437. doveo do
diskriminacije tih petero podnositelja iz toke 437.
38.2. Nadalje, razlog kojim Vrhovni sud opravdava razliku u poziciji podnositelja iz
toke 437. i podnositelja Glavaa, a koji se sastoji u tome da protiv podnositelja iz

27
toke 437. nije bilo potrebe "donositi odluku o prekidu izvravanja kazne zatvora iako
je presuda po kojoj su se nalazili na izvravanju kazne zatvora izgubila svojstvo
pravomonosti", dok je za podnositelja Glavaa bilo potrebno donositi takvu odluku,
nije ustavnopravno prihvatljiv jer je tehnike, a ne supstancijalne prirode.
Kao to je prethodno reeno, za procjenu opravdanosti razlike u postupanju odnosno
nunosti jednakog tretmana vanije je to to je u asu odreivanja istranog zatvora
podnositelj bio na slobodi kao i podnositelji iz toke 437., a vrijeme koje je proveo na
izdravanju kazne zatvora usporedivo je s vremenom koje je na izdravanju kazne
zatvora provela i veina podnositelja iz toke 437. (svaki s obzirom na visinu kazne
zatvora na koju je bio pravomono osuen), pri emu su svi podnositelji iz toke 437.
puteni na slobodu na temelju instituta uvjetnog otpusta, prije izdrane kazne na koju
su bili pravomono osueni, a i podnositelj je u trenutku obustavljanja izvrenja
kazne zatvora bio pred tim otpustom. Konano, ako bi se situacija podnositelja iz
toke 437. ocjenjivala prema nepravomonoj presudi upanijskog suda u Zagrebu
broj: X-K-rz-1/07 od 8. svibnja 2009., svi su oni - isto kao i podnositelj Glava osueni na kaznu zatvora od pet godina ili teu kaznu (v. toke 34.1. i 37.1.
obrazloenja ove odluke).
38.3. Pozivanje na injenicu da je podnositelj Glava, za razliku od podnositelja iz
toke 437., "prije objave prvostupanjske presude napustio teritorij Republike
Hrvatske nastojei osujetiti izvrenje kazne zatvora na koju je osuen otiavi u
Bosnu i Hercegovinu ije dravljanstvo takoer ima", kako je to uinio Vrhovni sud u
dijelu obrazloenja osporenog rjeenja u kojem opravdava razliit tretman prema
podnositelju, Ustavni sud ne moe prihvatiti. Pozivanje Vrhovnog suda na tu
injenicu, naime, moglo bi navesti na pogrean zakljuak da je podnositelju odreen
istrani zatvor da bi ga se kaznilo zbog tog ponaanja, koje ponaanje podnositelja
Ustavni sud inae smatra krajnje neprihvatljivim, neodgovornim i nedolinim. S druge
strane, Vrhovni sud nije se elio uputati u pitanje postoji li u podnositeljevu sluaju
opasnost od bijega, dok je tu mogunost prvostupanjski sud u cijelosti odbio kao
neosnovanu.
38.4. Konano, nije jasno u emu bi bila razlika u poziciji podnositelja Glavaa u
odnosu prema poziciji podnositelja iz toke 437. kad je rije o utvrenju Vrhovnog
suda da je "institut uvjetnog otpusta mogu samo u odnosu na pravomono osuene
osobe, a to optueni Branimir Glava u ovom trenutku nije te uope ne moemo
govoriti o kazni zatvora na koju bi optueni Branimir Glava bio pravomono osuen,
da bi potom zakljuivali jesu li ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust". S aspekta ustavnog
zahtjeva za jednakim postupanjem, ini se da su i podnositelji iz toke 437. u istoj
poziciji kad je rije o pravomonosti njihovih osuda i kazni zatvora.
39.
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud moe samo jo jednom ponoviti
da u konkretnom sluaju treba provesti cjelovit test opravdanosti razlike u postupanju
(tzv. test diskriminacije), koji je nuan za prosudbu o daljnjoj potrebi odnosno o
daljnjem trajanju istranog zatvora protiv podnositelja, a koji bi obuhvatio i "svjee
argumente" ovog sluaja u smislu prakse ESLJP-a (v. toke od 36. do 37.2.
obrazloenja ove odluke).
39.1. Zakljuno, odluka Ustavnog suda broj: U-III-4150/2010 i dr. od 12. sijenja
2015. donesena je u postupku zatite ustavnih prava svih estero podnositelja, u

28
kojem su njihove ustavne tube usvojene. U pravnom poretku koji se temelji na
vladavini prava teko bi se moglo prihvatiti da posljedice njezina izvrenja mogu biti
tako izrazito razliite za jednog podnositelja ustavne tube (Glavaa) u odnosu
prema ostalih petero podnositelja ustavnih tubi u tom istom predmetu (to jest
podnositelja iz toke 437.), a da - nakon to doe do meusobne usporedivosti
njihovih situacija - ne bude provedeno cjelovito ispitivanje opravdanosti razlike u
postupanju meu njima s aspekta trajanja istranog zatvora koje treba biti odreeno
u sluaju podnositelja Glavaa.
3) Izreka odluke
40.
Ukidanjem dijela izreke osporenog rjeenja Vrhovnog suda broj: II-K-75/15-4
od 2. oujka 2015. trajanje istranog zatvora protiv podnositelja postalo je
neodreeno i neizvjesno. Pravna sigurnost i pravna izvjesnost, koji su narueni
ukidanjem tog dijela izreke osporenog rjeenja, uspostavlja se donoenjem novog
rjeenja kojim bi bili uklonjeni utvreni nedostaci u osporenom rjeenju, to je zadaa
Vrhovnog suda. Njegova je zadaa da pri donoenju novog rjeenja odlui i o tome
opstoje li i dalje razlozi za istrani zatvor protiv podnositelja u svjetlu pravnih stajalita
obrazloenih u ovoj odluci ili ne, a ovisno o tome da odlui i o trajanju istranog
zatvora protiv podnositelja odnosno, u sluaju ukidanja istranog zatvora, i o
eventualnim uvjetima njegova putanja na slobodu u smislu izricanja odgovarajuih
mjera opreza, smatra li ih potrebnim.
Polazei od injenice da je ukidanjem dijela izreke osporenog rjeenja trajanje
istranog zatvora postalo vremenski neodreeno, to je protivno temeljnim ustavnim
jamstvima slobode ovjeka, bilo je nuno u toki III. izreke ove odluke utvrditi duljinu
trajanja istranog zatvora protiv podnositelja koja proizlazi iz osporenog rjeenja
Vrhovnog suda broj: II-K-75/15-4 od 2. oujka 2015. Za to se utvrenje primijenilo
mjerilo uobiajenog roka koji vrijedi za poetno odreivanje istranog zatvora u
pravnom poretku Republike Hrvatske, a koji iznosi mjesec dana (za poetak
raunanja roka v. toku 8.1. obrazloenja ove odluke).
Meutim, prestanak istranog zatvora protiv podnositelja istekom roka odreenog u
toki III. izreke ove odluke (5. travnja 2015.) uvjetne je naravi i ovisi iskljuivo o
novom rjeenju Vrhovnog suda koje e biti doneseno u izvrenju ove odluke.
40.1. Ustavni sud pridrava pravo ustavnog nadzora svakog daljnjeg rjeenja koje
bude doneseno u ovom postupku.
41.
Toka III. izreke ove odluke temelji se na lanku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Toka IV. izreke ove odluke temelji se na odgovarajuoj primjeni lanka 77. Ustavnog
zakona u vezi s lancima 116. stavkom 1. i 134. Ustava te na ustavnom zahtjevu da
"sudovi sude na temelju ... meunarodnih ugovora ..." (lanak 115. stavak 3. Ustava).
42.
Podnositelj se u ustavnoj tubi poziva i na prava zajamena lankom 24.
(jamstvo uhienika i pritvorenika prije prvostupanjske osude) i lankom 29. Ustava
(pravo na pravino suenje).

29
lanak 24. Ustava nije mjerodavan u konkretnom sluaju. to se tie lanka 29.
Ustava, povreda tog prava u postupku pred sudom nije bilo. Neovisno o tome,
Ustavni sud naglaava da je cjelokupni sluaj sagledavao u svjetlu jednakosti,
potovanja prava ovjeka i vladavine prava, kao najviih vrednota ustavnog poretka
Republike Hrvatske utvrenih u lanku 3. Ustava. Rije je, naime, o vrednotama koje
proimaju cijeli tekst Ustava i slue za njegovo tumaenje.
42.1. Stoga je na temelju lanaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlueno kao u toki V.
izreke ove odluke.
43.

Objava odluke temelji se na lanku 29. Ustavnog zakona (toka VI. izreke).

PREDSJEDNICA
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.