HRVATSKA UMJETNOST 19.

STOLJEA_WEB
http://www.scribd.com/doc/30840616/Umjetnost-19-st-u-Hrvatskoj
KLASICIZAM U HRVATSKOJ
Umjetnost klasicizma dosada se u naoj literaturi uglavnom karakterizirala kao
kasnobarokna. To je zato to klasicizam kod nas ne stoji o doktrinarnoj suprotnosti prema
baroknim oblicima kao u Francuskoj i Njemakoj, nego slijedi umjereniju struju koja se
nadovezuje na barok. Taj oblik karakteristian je za zemlje srednjeg Podunavlja, a kod nas se
javlja u posljednjoj etvrtini 18. st. Hrvatska je tada u bliskim politikim i kulturnim vezama s
Beom.
Iako se veliki dio hrvatskih zemalja naao u okviru Ilirskih pokrajina, kod nas ima malo
empirea. Kod nas se odrazio uglavnom na predmetima umj. obrta. Neispravno se nazivala
empireom i klasicistika arhitektura inspirirana antikom.
Periodizacija klasicizma:
I.faza; oko 1775. barokni, odnosno rani klasicizam oite barokne tradicije.
II.faza; oko 1800. klasicistiki smjer pod utjecajem antike traje kroz prvu pol. 19. st.
III. faza; oko 1835. kasni, romantini klasicizam s tradicijama baroka i primjesama
historicizma
Paralelno traje bidermajer.
Klasicizam se u kontinentalnom dijelu oituje intenzivnom gradnjom arhitektonskih objekata
na podruju Slavonije, Baranje i Srijema, dok je u osiromaenim pokrajinama uz more samo
sporadina pojava. Glavni inicijatori graevne djelatnosti; feudalci do ukidanja kmetstva
1848., crkve katolika; zagrebaki biskupi M. Vrhovac, A. Alagovi, J. Haulik; pravoslavna;
grkokatolika; reformistika. Vojne vlasti koje od 18. st. grade jednostavnu, skladnu utilitarnu
arhitekturu. Graanski faktor koji sve jae sudjeluje u opoj gradnji. Klasicistiki motivi
zadrali su se kod seljaka do 20. st. u pojedinim motivima i nonji. Nakon to je Josip II.
ukinuo redove njihova uloga potpuno nestaje.
iroka djelatnost tog razdoblja velikim je dijelom plod anonimnih majstora. Meu domaim
graditeljima istiu se B. Felbinger, F. Vukasovi, J. K. Knei. Zamisli najistaknutijeg klasicista
u Dalmaciji Vicka Andria (Canovin uenik) ostale su neizvedene. Od stranih majstora rade
Austrijanci, u Slavoniji esto i Maari, Talijani i Francuzi. U klasicistikim oblicima gradi se na
ladanjskim dvorcima feudalaca, ali je vea koncentracija u gradovima puno toga stradalo je
u svakom ratu.
Inventar je sauvan po nekim crkvama; Gorian na nain barokne zasienosti, Suhopolje
klasicistika izolacija pojedinih objekata, pojedinana djela po muzejima (V, OS, ZG MUO),
graanskim stanovima i zbirkama.
U to vrijeme dogaaju se velike promjene u Hrvatskoj: slabi feudalni faktor, a jaa graanski.
Usprkos fiancijskom slomu i gladi nakon napoleonskih ratova u prvim desetljeima 19. st.
itavi gradovi naglo mijenjaju fizionomiju. U vrijeme kontinentalne blokade jaa itna
trgovina. Tranzitna trgovina bogati graanski sloj pa po gradovima nastaju skladne zidanice s
klasicistikim proeljima. To je vrijeme kada trgovaki i luki gradovi (KA, RI, I, ST, Bakar)
imaju vie stanovnika od Zagreba koji poetkom stoljea ima manje od 3000 stanovnika.
Trgovakom prosperitetu pomae gradnja cesta i luka; Jozefina, Lujzijana dovrena 1811.
EMPIRE
Pojava je vezana uz irenje Napoleonovog carstva na nae prostore koje su francuzi stekli
1805-1809. Pounskim mirom 1805. Napoleon je dobio; mletaku Istru, Dalmaciju, Boku i sve
dalmatinske otoke, 1806. general Lauriston zauzeo je Dubrovnik. Mirom u Schnbrunu 1809.
tim pokrajinama pripojili su i Goricu, Trst, Kranjsku, dio Koruke, civilnu Hrvatsku juno od
Save i 6. distrikata Vojne Krajine, Rijeku i hrv. primorije te austrijsku Istru.

Sve te pokrajine ujedinjene su u Ilirske provincije sa sjeditem u Ljubljani. Guverner je bio

Maral Marmont 1809 11. koji uz Vicka Dandola u Dalmaciji daje najsnaniji peat franc.
vladavini ovdje. Ta kratkotrajna vladavina do jeseni 1813. bila je zaokupljena rjeavanjem
drutvenih i ekonomsko politikih problema pa nije dala veih poticaja za likovna
ostvarenja.
Izrazite karakteristike empirea imaju samo predmeti umjetnikog obrta dijelom uvezeni i
portreti osobito portretna minijatura. I to ne samo na okupiranom podruju nego i sjeverno
od Save. Teritoriji Ilirskih provincija bili su strateki vani za Napoleonove planove na istoku
pa poinje ubrzana gradnja stratekih cesta. Vie ih je izgraeno u Dalmaciji gdje je franc.
vlast najdulje trajala. Oni zavravaju i Lujzijanu, a njen zavretak u Karlovcu ukraavaju
lijepom alejom platana. Uz ceste grade niz objekata vojnog karaktera utvrde, skladita i
esme.
Primjer takve vojne arhitekture su skladita u Karlovcu, sa snanim skrovitima, a most preko
Une u Kostajnici ukraavaju obelisci. Sve te utilizirane graevine jednostavne su u ne nose
osobite stilske znaajke. Nastaju neki zanimljivi, ali neizvedeni projekti osobito u Dalmaciji;
nacrt M. P. Gautiera (Percierov uenik) za vilu Pavla Guetia Basseglija za Trsteno; nacrt V.
Andria za splitsko kazalite 1816 i glorijeta na Sustipanu. Od arhit. objekata istie se
glorijeta u Trogiru dignuta 1809. u ast Marmontu. U KA je sagraen kua za Marmonta...
Sjeverno od Save jo se gradi i slika u stilu kasnog baroka. Takve su palae baruna Kulmera i
grofa Raucha u Zagrebu dovrene 1808. Banski dvori. Zakladna bolnica na Harmici 1804
kapela s kasnobar. klasicistikim proeljem.
Da podignu zaostalo zanatstvo u Zadru osnivaju 1810. klou za umjetnost i obrt, a iste god.
alju u Francusku vei broj djeaka. U muzejima i kod prvatnika postoji vei broj primjeraka
(satovi, svijenjaci, lusteri...) mobilijara s empire ukrasima; orlovi, grifoni, egipatski mot.
sauvano je nekoliko vrijednih importiranih predmeta:
-trimo od mahagonija s bronanim orlovima i grifonima dvorac Bombelles, Opeka; pripadao
je
vjerojatno carici Mariji Lujzi.
-pozlaeni naslon s okruglim lenim naslonom i prednjim nogama u obliku herma, OS
-drveni pozlaeni luster s orlom Marmontov dar MUO
-stolovi, naslonjai, tabureti, konzole, kreveti, ormarii...pei,
-neki proizvodi staklane u Mrzlim Vodicama imaju obiljeja empirea.
Skulptura tog vremena zastupljena je nadgrobnim spomenicima djela prosjenih obrtnika.
Slikarstvo ostaje u tradicijama kasnog baroka, osobito crkveno. Strani putujui slikari izrauju
portrete i portretne minijature plemia i graana u suvremenim kostimima i frizurama.
Zanimljiv je krug franc. slikara od kojih su se neki nalazili u pratnji Marmonta. Spominje se
portretist Neugas, sauvane su minijature; P. Reyrea, F. Albertija, Bouillerota i Lepirea. Iz tog
doba su i portreti Marmonta u DU i Napoleona u I. franjevakom samostanu Marmontov
dar radovi slabijih slikara.
ROMANTIZAM U HRVATSKOJ
Teritorij je u 19. st. upravno i politiki razjedinjen, feudalno drutveno ureenje traje do 1848.
premda se kapitalizam afirmira i ranije. Mlado hrvatsko graanstvo stvara nacionalni
preporod. Ilirski preporod sadravao je ideju okupljanja hrvatskih i junoslavenskih zemalja u
kulturnu cjelinu na temelju zajednikog jezika. U duhu romantizma razvija se ilirizam svijesti
o starini i vrijednosti hrvatske prolosti i kulture upozorio je na vrijednost narodnog jezika
suprotstavlja se maarizaciji i germanizaciji. Potie intenzivan kulturni ivot; otvaraju se
itaonice, novine na narodnom jeziku, Kukuljevi Drutvo za... uvanje starina. Do kraja
stoljea Zagreb postupno postaje centar.
U takvim uvjetima likovna umj. hrvatskih pokrajina nema vee meusobne veze. Produkcija
pripada strancima, esto udomaenima u ovim krajevima. Unato postojanju mladog
graanstva kao nosioca ideja romantizma, nedostatak domaih kolovanih umjetnika

onemoguio je njegov znaajiji razvoj u likovnim umjetnostima. Poneki rezultati proizlaze iz

opeg programa ilirizma valorizacija vlastite povijesti i ljepote domovine. Oni se javljaju
pojedinano u odreenom djelu ili krugu s najsnanijim ostvarenjima u hortikulturi i
pejzanom slikarstvu.
Pejza i vedute gradova postaju tematski samostalni, no dominaciju slikarstva zadrava
bidermajerski portret i okanjela barokna sakralna slika. Nova se traenja javljaju oko
1840tih. i traju do pokuaja realizma oko 1880tih. Utjecaji u sjevernim krajevima dolaze iz
Bea, a u Istri i Dalmaciji iz Italije. Ovi tokovi jaaju pod utjecajem graanskih risarskih kola,
osnovanih potkraj 18. st., koje djeluju do druge pol. 19. st., a stvaraju skromnu osnovu
likovne kulture meu graanstvom.
U to vrijeme brojan je krug crtaa i slikara amatera koji rade preteno u akvarelu naivne
vedute gradova se sklonou poetizaciji. U Dalmaciji; A. Bara, P. Zaevi, F. Bratani. U sjev.
Hr. F. Daubai Brli, S. Marjanovi. Tom krugu pripada i ciklus pejzaa iz dvorca Eltz u
Vukovaru nepoznat majstor.
Prvi ilirski slikar je V. Karas koji pod utjecajem nazarenaca slika teme iz narodnog ivota.
Neto stariji je I. Simmoneti koji toplim koloritom radi bidermajerske portrete, a povijesne i
mitoloke teme su mu pod romantinim utjecajima. Talijanski akademski romantizam
rijeanin F. Colombo uz navedene naivce romantizma splianin J. Pavlovi je najizrazitiji
predstavnik r. portreti toplih boja i slobodna impostacija likova. Posebno znaajna
komponenta je slikarski krug koji se razvija uz osijeku risarsku kolu. Ve akvareli F. C. v
Htzendorfa nose oznake ranog romantizma. Njegov sin H. C. v Htzendorf slika i crta
slavonske pajzae i gradine pune neposredne izraajnosti i romantinog ugoaja.
U povijesnim temama i pejzaima J. F. Mckea nalaze se odjeci kasnog romantizma.
Posljednji meu osjekim pejzaistima A. Waldinger slika slavonske ume u bezbrojnim
varijantama njegov opus ve oznaava realistiku etapu, ali osjeajnost kojom je to raeno
govori o prisutnosti romantizma. Kasni odjek nazarenaca javlja se kod A. M. Seitza i L. Seitza
u akovakoj katedrali. Preostaci romantizma prate u povijesnim kompozicijama i slikarstvo
F. Quiquereza.
U razvitku gradova sj. hrv. dolazi do ive graevne aktivnosti u klasicistikim i bidermajer
oblicima. Uz graevine nastaju brojni engleski vrtovi i parkovi ZG, KA, V., te uz neke
ladanjske dvorce. Najznaajnji pajzani park ovog dijela Europe je Maksimir ureen 1843. u
vrijeme biskupa Haulika zapoeo M. Vrhovac. Neki maksimirski ahitektonski objekti izrzito
su romantine koncepcije, a pojedini vrtni paviljoni i neogotikih oblika. Uz izgradnju
neogotikog pjevalita u ZG katedrali 1835. oni su prva pojava neogotike kod nas. Tek nakon
sredine stoljea javljaju se neogotiki objekti na pojedinim stambenim objektima u ZG i KA.
Znatan dio romantizma gleda se u neogotikim restauracijama nekih srednjevjekovnih
burgova najznaajniji zahvat proveo je na Trakoanu J. Drakovi, i unutranjost objekta
mobilijar.
SLIKARSTVO
Dalmacija - Klasicizam, romantizam i akademski realizam u 19.st. u svim granama umj.
oituje se pad i provicijalizacija. U djelima 20. skromnih slikara iz prve tri etvrtien stoljea
naziru se odjeci klasicizma, romantizma i akademskog realizma. To pokazuje da postoji
neprekinut razvoj. Dalmatinski klasicizam ograniit e se uglavnom na dubrovaki teritorij.
Istra - u prvoj pol. 19. st. nakon Napoleonovog poraza ulazi u sastav Habsburke monarhije.
Udio mletake umj. na monumentalo slikarstvo je neznatan. Za crkvu Velog Loinja rade
oltarne pale F. Hayez 1808., L. Querena 1810. i L. Cossa 1881., a za Labin N. Shiavoni 1832.
Posredno putem kolovanja mletki turi akademizsam utje-e na provincijske slikare u Istri
I. Corner iz Motovuna, V. Trevisan iz Vodnjana. Oni opremaju oltare crkava po selima. U Rijeci
i Primorju povremeno rade domai slikari F. Colombo, F. Pauer, A. Angelovi i I. Simonetti
kolovani u Italiji, te samouki J. Kirin. U trovakim i kapetanskim kuama ima vie portreta
koje kaprtani donose s putovanja.
Kontinentalna Hrvatska narodni preporod stvara preduvjete za procvat umj. ivota.
Skrome narudbe slika bile su ograniene na dokumentarni portret, a zadovoljavaju ih strani
slikari. Dominantan je klasicizam, zapravo njeov derivat bidermajer. Osim anonimnih ima i

poznatih autora; Brodnik, Stroy, Zasche, Karas. Doba apsolutizma i vrijeme oko nagodbe
karakterizira neiivjela romantika. Politiki ivot se odvija u zna-ku zanosa za hrvatsku
povijest iz tog nastaje potreba za likovnim prikazima nae prolosti. U okviru ovih
realizacija nisu ostvarene trajne likovne vrijednosti, ali je nara-tivnost, patetika i teatralnost
tih djela odgovarala ukusu ire publike taj kontakt s publikom znaajan je za daljni razvoj
hrv. slik. Posebno znaenje imaju Strossmayer inicijator i namie sredstva; galerija, JAZU
itd. i Krnjavi 1878. Drutvo umj., 1882. Obrtna kola s muzejem primjenjene umj. itd
druga pol. 19. st.

BIDERMAJER
Ferdinand Georg WALDMLLER (Be 1793 Hinterbrhl 1865)
Jedan od glavnih predstavnika bekog bidermajeskog portretnog
slikarstva. Zarana crta reklamne sliice. 1807 11. s prekidima polazi
teajeve slikarstva na bekoj akademiji (Maurer, Lampi). 1811. postaje
uitelj crtanja djeci bana Ivana Gyulaya u Zagrebu. Tu je slikao kazaline
dekoracije za teatar u Amadeovoj palai i oenio se 1814. opernom
pjevaicom Katarinom Weidner.
Kao kazalini slikar prati suprugu na njenim gostovanjima u Pragu, Brnu i
Badenu, a poto je 1817. angairana u bekoj Hofoper nastanjuje se u
Beu. Nastavlja sa slikarskim studijama i usavrava se kopirajui stare
majstore, slika pejzae i prve portrete. 1825. putuje po Italiji i Njemakoj. Po povratku dolazi
u vezu s dvorskim krugovima i portretira Franju I. 1829. postaje kustos galerije slika i prof. na
akademiji.
Razoaran steretipnim modelima nastave crtanje po predloku... objavljuje polemiku
brouru reforma nastave u smislu izravnog studija prirode. Isto tvrdi u drugoj brouri 1857.
u kojoj trai ukidanje akademije. Protivnici su mu smjestili, za kaznu je penzioniran s pola
mirovine. to je sam obiljeio kao muenitvo za stvar umjetnosti. Godinu dana nakon
smrti je rehabilitiran.
U portretu je zapoeo kao minijaturist oko 1813 14., a prvi portreti u ulju oko 1820. Od
prvotne shematske klasicistike fakture brzo prelazi na slobodniji i ivlji tretman. Oko 1830.
ve je izgradio svoj stil sa svim odlikama bidermajerskog portretnog slikarstva. Izvodi puno
portreta bekih graana. Likovima daje intimne i nenametljive psiholoke karakterizacije
osobitu panju posveuje odjei, frizuri, nakitu itd. Radi i portrete dva ili vie likova. Pozadine
esto rjeava kao pejza.
Po sklonosti slikanja pejzaa u punoj sunevoj svjetlosti utro je put
plenerizmu. Njegove ideje o objektivnosti slikarstva i izravno radu u
prirodi prihvatili su njegovi uenici Bitterlich, Canon, Ebert i
Romako.
Austrijski slikar, jedan od najznaajnijih predstavnika bekog
bidermajerskog slikarstva. Uio je na bekoj Akademiji, a od 1811.14. boravi u Zagrebu gdje ui crtanju djecu bana Ignjata Gyulaya, te
redi kao dekorater kazalita u Amadeovoj palai. Njegovi rani radovi
ukazuju na njegove kasnije odlike - jednostavan realizam i prisno
promatranje modela.
PORTRET BANA GYULAYA, 1813.
PORTRET BISKUPA M. VRHOVCA, 1813./14.
PORTRET FRANZA GYULAYA
PORTRET SIGMUNDA OTTENFELSA, 1834.
Portret otkriva umjetnikovo kretanje od klasicizma ka realizmu. Bidermajer invencija je
postav modela djeak sjedi, a u krilu mu je pas.

- Waldmller je bio profesor na bekoj Akademiji no prisilno je umirovljen jer se opirao

akademizmu i traio je reforme u nastavi, tj. izravni studij prirode.
- slika realistine portrete, krajolike, genre-scene u poetku s utjecajem klasicizma, a od
1830. godine radi u osobnom stilu s odlikama bidermajer portretnog slikarstva.
- kasnijim pejzaima (raenima izravno u prirodi) otvara put plenerizmu.
DVA PORTRETA ANNE STROSSMAYER, BE, 1863/64.
Prvi, skica, nalazi se u Akademiji i on je kvalitetniji, dok je drugi u zbirci Lubiensky.
Mihael STROY (Lubno 1803 Ljubljana 1871)
O njegovoj mladosti i slikarskom kolovanju nema podataka. Studirao je 1822 25. na bekoj
akademiji, zatim se vjerojatno usavravao u Veneciji odnosno Rimu. Oko 1830. naselio se u
Zagrebu kao slikar iz Bea. Po datumima na portretima u Zagrebu je ostao 12. godina.
Oenio se Marjetom Berghaus i radio u vlastitoj kui na ugli Mesnike i Ilice. Od 1842. do
smrti ivi u Ljubljani gdje ima radionicu u vlastitoj kui na Mestnom trgu br. 9.
Stroy je znaajan predstavnik naeg
bidermajerskog slikarstva sa svim odlikama i
nedostacima tog stila. Glavna struka mu je portretu
kojem dolazi do izraaja utjecaj Waldmllera. Uz to
je radio religiozne kompozicije za crkve, poneki
genre, izuzetno slike s povijesnim i alegorijskim
temama, a nikad pejzae.
Crkvene dostojanstvenike, oltarne pale, vlasteline,
imune graane i lijepe ene slikao je s osjeajem za formu i boju gotovo uvijek
naglaavajui dekorativni moment romantini prizvuk. Detalji su raeni dosta po abloni,
ali pokazuje zamjetnu vjetinu zanata osobito inkarnat i ruke. Upotrebljavao je skuanu
skalu boja crna, bjela, crvena, rijetko svijetle. Radio je brzo. Modele, osobito ene, redovito
je poljepavao i idalizirao doasojanstvene, ali ablonske poze. ene sanjarski,
sentimentalno i u dekorativnom koloritu.
Iz doba njegove djelatnosti u ZG. sauvan je veliki broj portreta poznatih osoba iz krugova
iliraca i imunog graanstva ZG, Samobor, Krapina, V itd.
- slovenski slikar. Nakon to je naslikao prva djela u ulju
primljen je na beku Akademiju. 1830. godine dolazi u
Zagreb kao "historienmaler" (portretist i slikar prizora) i
tu ostaje do 1842. kad se vraa u Ljubljanu.
Najistaknutiji je slikar klasicizma i bidermajera u
Hrvatskoj. U skladu sa preporodnim zbivanjima razvija
bidermajersko slikarstvo u romantini izraz.
- u Hrvatskoj je sauvano 70-ak njegovih portreta.
PORTRET JANEZA MARTINIA - klasicistiki portret
PORTRET URE JELAIA BUIMSKOG, 1832. kvazi
romantian portret (u aranmanu i gesti)
Portret Kristofora Stankovia - Stankovi je utemeljitelj Hrvatskog kazalita u Gornjem gradu reprezentativan portret koji pokazuje duh modela.
Portret Ivana Krstitelja kvabellya Rektora Akademije Story prikazuje u crnoj odori sa
nekoliko bijelih kontrasta (duga bijela kosa). portret odie reprezentativnou, a
fizionomija je atraktivna.
Portret Marije Sveti - efektivno oblikovanje lica i
odjee odlika je svih njegovih portreta. Kroz prozor
vidimo krajolik.
AZIJA (Trakoan) - prikazana kao Odaliska sa
orijentalnim rekvizitima. Story radi ovo prema
bakropisima u bidermajer
ateljeu.
PORTRET STANKA VRAZA, 1841.

Nova koncepcija (bez ruku) istie pjesnikov izraz lica.

OLTARNA SLIKA, upna crkva u Vingnovcu
OLTARNA SLIKA, upna crkva u Novoj Rai
ALEGORIJE (AZIJA, AMERIKA, AFRIKA I EUROPA), Trakoan
Matej (Matija?) BRODNIK (Kranjska 1814 Zagreb 1845.)
Roen u Sloveniji, neko vrijeme ui u Rimu (gdje susree Karasa), te
nakratko u Beu. Slika uljene slike, zidne slike u crkvama i interijerima
kua, te minijature. ivio je i radio u Karlovcu i Zagrebu gdje 1840. radi
na svodu kapele sv. Tome kod Gupeve zvijezde (propalo). Nakon
boravka u Rimu kopira stare majstore, vraa se 1842. u Zagreb. Za
crkvu u Bribiru radi ; sv. Petar prima kljueve i Gospa od Karmela.
Za crkvu u Remetama oltarnu sliku, Za Zagreb kopiju Posljednje
veere po da Vinciju.
Najuspjeniji radovi su mu portreti s obiljejima bidermajerskog
slikarstva.
KOPIJA LEONARDOVE POSLJEDNJE VEERE, upni ured sv. Marka
PORTRET PAPE GRGURA XVI., upni ured sv. Marka
INSTALACIJA BANA HALLERA, 1842.
LJUBICA KUKULJEVI - PISAI, Galerija slika, Varadin reprezentativan portret - pozadina
istie lice (replika je u Hrvatskom povijesnom muzeju)
PORTRET MARIJE KONJEVI
Portret Dimitrija Konjevia
- Brodnik je najuspjeliji u portretima i minijaturama - radi ih u duhu bidermajera. On je prvi
domai slikar koji trajno djeluje u Zagrebu.
Vjekoslav KARAS (Karlovac 1821 1858.)
Odrastao je u Karlovcu u oskudnim prilikama, kao jedno od sedmero
djece u obrtnikoj obitelji. Nakon osnovne kole pohaa latinsku
kolu. S 10. se oduevljava slikarstvom u radionici obrtnika slikara
eze i njegovog pomonika Koprive. Naputa kolu i odlazi u nauk kod
Koprive, nakon toga ide na stolarski zanat. Teke okolnosti egrtovanja
tjeraju ga na bijeg. Potom dolazi u radionicu slikara Fridricha
Hamerlitza gdje uz kreenje ui i slikati.
Prvi Karasov rad i ulju raen prema bakrorezu Pogorenje rimskog
cara, toliko se svidio pukovniku Franji Kosa von Kossenu da ga ovaj
unajmljuje da kopira slike koje su se nalazile u njegovu vlasnitvu
Madona sa zaspalim Isusuom i Madona s budnim djetetom, Dvanaest
apostola. Mecena Kossen osigurava klijentelu za Karasove slike i tako uspijeva sakupiti novac
za njegovo kolovanje u Italiji.
1838. godine Karas dolazi u Firenzu gdje ui prvo kod A. Corsija, a
kasnije kod G. Mellija. Drui se sa Franjom Salghettijem-Driolijem.
Kopira stare majstore (fra Angelico, Andrea del Sarto), pohaa
Akademiju, a radove alje u Karlovac. 1841. ide u Sienu. Radovi iz
Firenze i Siene nisu sauvani.
Krajem 1841. stie u Rim i tu se razvija pod utjecajem Overbecka i
nazarenaca, o emu svjedoe slike Majka izlae Mojsija na obali
rijeke (Karlovac, gradski muzej), Susret Jakova i Labana, Marta se
tui Kristu.
1844. godine kratko boravi u domovini i u tom periodu radi
Autoportret sa crvenkapom.
Ponesen domoljubnom tematikom slika "vilu ili neku drugu vrstu muze koja jednog od naih
barda

nadahnjuje junakim narodnim pjesmama". Ta se slika nekada zvala Djed i unuk, a danas je
poznata
kao Slijepac i vila (Zagreb). Naslikao je jo jednu sliku s istim motivom, ali bez vile.
1845 47. godine ponovno je u Rimu u to vrijeme radi; Menada, Napuljski svirai, akvarele
sa
enskim likovima iz Kampanje i najpoznatije djelo hrvatskog slikarstva
19. stoljea Rimljanka s lutnjom koja predstavlja sintezu talijanskih
studija. Za sliku mu je pozirala gospoa Gagiati, a djelo pokazuje utjecaje
zrelog nazarenskog stila (tehniki dotjerano, hladno, napet stav, rasko
boja, vrsta modelacija na zavidnoj razini). Kvaliteta ovog djela moe se
objasniti i Karasovim studiranjem (utjecaj) nizozemskih majstora za
vrijeme ovog drugog rimskog boravka. U istom periodu nastaju i:
Djevojka iz Napulja zalijeva cvijee (ulje)
Rimska puanka (ulje)
ena u nonji iz Campagne dva akvarela tog naslova
Sve se ove slike uvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, dok
crtei koji su nastali u Italiji nisu sauvali iako ih je Karas slao u Karlovac.
Meutim, na marginama njegovih pisama nalazi se mnotvo skica koje
nam pokazuju kako su oni izgledali Apoteoza Garibaldija. Pokazuju
razne utjecaje; mirni obrisi likova i sakralne komp. Overbeck; genre
talijanski ambijent. Meu njima se istiu tri crtea perom, dobro
komponirana po njima Kukuljevi zakljuuju nizozemske utjecaje.
Karas se u Rimu bavio i glazbom sauvano je 38 skladbi za zbor i veliki
broj solo-skladbi.
1847. godine naputa Rim jer je ostao bez sredstava. est mjeseci
zadrava se u Trstu gdje portretira imune graana u ulju i akvarelu. 1848. godine konano
dolazi u Karlovac.
Prvi sauvani Karasov rad nastao u domovini je Portret Stjepana Lj. Lopaia 1849. , a rije
je o romantinom portretu (atmosfera, rekviziti, stav) lik domoroca, predstavnika tadanje
mlade generacije. U ljeto 1849. godine putuje po Dalmaciji, a potkraj iste godine postaje
profesor za Zagrebakoj risarskoj koli. Portretira
Stanka Vraza 1851. pred Vrazovu smrt.
Zauzimanjem I . Kukuljevia Drutvo za
jugoslavensku povestnicu i starine alje ga Bosnom
1851. da tamo snima ikolicu, stare ikone i
spomenike iste godine u Travniku portretira Omer
pau Latasa i njegovu ker, a nakon to je paa
napustio Bosnu 1851. godine i Karas se vraa u
Karlovac.
Tu slika brojne portrete Mihii, Palle, Barac, Trk,
Dadi. Tada nastaju i najbolja Karasova djela u anru portreta: Ana Krei , Mijo Krei ,
Portret Alojza Duquenoisa i Djeak dati u tonskoj koncepciji. Tada nastaju i kompozicije s
patriotskim temama Vila oduevljava mladog Gundulia, genre prizori iz suvremenih
zbivanja Odlazak sereana u rat. Brojna ulja i akvareli s folklornim elementima.
Slunjanka, Graniarka, Pastirice... Ova djela imaju iznimnu folklorno dokumentarnu
vrijednost.
U tekoj politikoj situaciji Bachova apsolutizma Karas ne nailazi na dovoljno razumjevanja i
potstreka za razvoj slabljenje kvalitete radova. Portretirajui Irenu Trk beznadno se
zaljubio i upao u depresiju. Strossmayer mu je htio pomoi pa ga je pozvao u akovo, poslje
pokuaja samoubojstva vraa se u Karlovac i 1858. ubija se utapanjem u Korani.
Karasovim stvaralatvom obiljeen je uspon i
osamostaljenje hrvatskog slikarstva u vlastitoj
zemlji gdje su se ve od poetka 19. st.

udomaili slikari iz raznih austrijskih pokrajina. "Prvi ilirski slikar", te prvi slikar iz sjeverne
Hrvatske koji se kolovao u Italiji. Neki radovi su danas zanimljivi iskljuivo sa
kulturnopovijesnog gladita ili kao dokumenti njegova razvoja, ali Karas ima nekoliko
djela koja se mogu proglasiti remekdjelima hrvatskog slikarstva (Rimljanka s lutnjom, portreti
Ane i Mije Kreia, te Djeak). Svoja djela nije signirao to dodatno oteava atribuciju.
Djeluje u vrijeme preporoda i obrauje nacionalnu i preporodnu tematiku. Nesolidno
kolovanje i povratak u domovinu uzrok su neujednaene likovne vrijednosti njegovih djela
Ivan ZASCHE (Jablonec eka 1825 Zagreb 1863.)
Sa starijom braom Frantikom i Josefom odlazi u Be. Tamo rade u
manufakturi porculana i oslikavaju reprezentativne porculanske servise
reduciranim kopijama starih majstora. Josef otvara svoju manufakturu, a
Ivan 1846. upisuje Akademiju u Beu do 1848. Prvo vee djelo Pejza s
Kobenzela ulje, uspjeno izlae 1848. (i genre, vedute, krajolike,
portrete - po staroj skripti)
1850., na poziv biskupa Jurja Haulika, dolazi u Zagreb i po njegovoj
narudbi radi seriju motiva iz novoureenog parka Jurjaves (danas
Maksimir). ostaje u Hr. kao novoj domovini do smrti. Od ovih motiva
izvodi 12 litografija koje su tiskane i izdane u Beu kao Album Jurjaves 1853. izvorni crtei
puno su neposredniji od litografija.
Naslikao je brojne portrete. Vee reprezentativne (ulja), i manje intimnije i uvjerljivije, manjeg
formata sa prikazima lanova hrvatskih velikakih i graanskih obitelji. Svi njegovi portreti (i
grupni i pojedinani) odaju utjecaj graanskog portreta bekog kruga osobito kole M. M.
Draffingera. Meu djelima te vrste istiu se finom koloristikom harmonijom; Aleksandrina
Kulmer, Nikol Nikoli, Franjica Daubai, Julijana Koriti Mrazoveka, Ljudevit Vukotini,
Obitelj Mallin.
Na zahtjev bana Jelaia putuje 1855. s J. loserom Klekovskim i Lj.
Vukotinoviem po Lici i hrv. primorju. Na tom nauno umj. putovanju
nastaju njegova najbolja djela; niz finih i preciznih crtea i istih prozranih
akvarela. Studije narodnih nonji i pejzai raeni su po prirodi Seljakinje iz
Brinja, Mlin na Lici kod Bilaja, Pogled sa Bilaja na Velebit sve u grafikoj
zbirci NSK ZG bar su 66. bile tamo. Akademski realizam neprikladan je za
ovakve motive Akvarelirane crtee pejz. i nonje,
radio je kasnije i oko Zagreba; Ples etelica. Iste
kvalitete imaju fino crtana studija za litografiu
Zagrebake vedute i dokumentarni crte Instalacija bana
okevia. Izradio je brojne sakralne kompozicije za crkve u
sjevernoj hrvatskoj. Za kapelu nekadanje bolnice u Ilici izradio je
sliku; Ispovjed eke kraljice Ivane pred Sv. Ivanom Nepomukom
1856.
Sva ova djela kvalitetom zaostaju za njegovim ostalim radovima pejz. vedutama, crteima;
hladna sui bez osobne note.
Radi i minijature u bjelokosti na kojima je model Ivana Pichler ona je model i na njegovim
religioznim slikama.
Zasche ima irok krug rada (krajolik, genre, crkveno slikarstvo i suvremena zbivanja), no
najvie se bavi crkvenim slikarstvom jer je fotografija preuzela portrete i pejzae. Izravno
opaa i slika.
Zascheovo nasljee i radionicu preuzima njegov pomonik Julije HHN, a njegov nain
slikanja uz neposredno promatranje nastavljaju i N. Mai, F. Ququerez i S. Rakaj. Njegovo
slikarstvo, u malom pomaku od bidermajera do romantizma, obilje-ilo je 60-e godine 19.
stoljea.

ALBUM JURJAVES - preciznost i neposrednost poteza olovkom, bogatstvo tonovaneke

litografije imaju i tafau likovi tj. prizori iz svakodnevnog ivota dodani pejzau, da bi ga se
oivilo; tafaa koja se nalazi u 1. planu naziva se repoussoir.
Oltarne slike Stenjevac, Brckovlja, Prozorje, Mae, Lovreina...

Dragutin STARK (1822 77.)

Roen u Pragu, studira na Akademijama u Pragu i Beu, a 1849.
godine u Zagrebu radi kao profesor na zagrebakoj realci. Slika
portrete u duhu kasnog bidermajera, pejzae i vedute.
Domorodac u Ilirskoj odori
Pogled na Zagreb sa sjevera 1859.

Franjica (Franciska) DAUBAI (DAUBACHY) DOLJSKA BRLI Zagreb 1830 Sl. Brod
1889.
Ui kod T. Heinricha, D. Starka, I. Zachea. Slikala je akvarelom portrete sestre Rozalije
udate Kamauf i pejzae meu kojima je poznat Prikaz Zagreb sa Sjevera umnoen
litografijom D. Albrechta. Po djelima W. Turnera i J. Constablea radi nekoli-ko pejzaa u
akvarelu. Radi u okvirima amaterizma (realizam, romantina opservacija), a djela se nalaze u
ostavtini obitelji Brli u Slavonskom Brodu.
Portret sestre Jozefine Jelai Buimske
Motiv iz Zagorja
Stari grad Sisak
Put u umu jedini rad u ulju; masa drvea i atmosfera plenaira
Blok crtea iz skitzzenbucha bitni su za poetke naeg pejzaa; Ograda u umi.

Rafo MARTINI (Dubrovnik 1771 1846.)

Kao stipendist Republike 1789. odlazi na studij u Rim. Tu provodi vie god. kod Marona,
Mengsova uenika. 1795. godine, nakon zavretka studija, vraa se u Dubrovnik i nastoji
otvoriti umjetniku kolu. 1808. postaje nastavnik crtanja na novom dubrovakom liceju.
Zatim 1821. seli u Split, pa u Solin gdje radi kao podinspektor solinskih iskopina pri tek
osnovanom AMST. 1839. godine se vraa u Dubrovnik.
Rafo Martini najznaajniji je predstavnik klasicistikog slikarstva u Dalmaciji. Naslikao je niz
portreta (veina je propala). Prema njegovom Portretu Dona Restia Vicko Fiskovi je izradio
litografiju, a litografija Portreta Franje Marije Appendinija nalazi se na poetku njegove knjige
"Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei" (Dubrovnik, 1802.03.) u
kojoj se nalaze i gravure dubrovakih maski oroja, Turice, Bembelja i Vile, te Konavoke i
dubrovakog vojnika, to ih je po Martinijevim crteima izradio talijanski bakrorezac Antonio
Sandi.
Ouvan je vrlo kvalitetan akvarel sa Portretom P. F. Papisa te Portret Francesce Androvi
u ulju.
U kasnijim radovima oito je opadanje umjetnike snage:
Sv. Kajo Solin, sv. Kajo
Sv. Paskal Sinj, franjevaki samostan
BDM sa Sv. Nikolom i Rokom Bajagi kod Sinja, upna crkva
Posljednja veera Dubrovnik, samostan Male brae
P.F.Papisa govori o njegovoj nadarenosti i shvaanju duha klasicizma. e osobine se kasnije
gube u

provincijskoj sredini na to ukazuju njegovi radovi u Sinju i Solinu.

Carmelo REGGIO (Palermo ? Dubrovnik 1819.)

kolovan u Rimu, Reggio u Dubrovnik dolazi oko 1800. Tipini je predstavnik rimskog
klasicizma, Naslikao je veliki broj portreta te religioznih i mitolokih kompozicija. U portretima
postie najvee domete prikazuje istaknute osobe Dubrovnika iz vremena franc. vlasti
Skupni
portret obitelji Androvi bolji rad 1804., Rafo i Niko Androvi, Luko Strulli, Konzul Miho
Milkovi, knjievnica Lukrecija Bogainovi Budmani itd.
Od crkvenih pala istie se Sv. Josip Kalasancije meu djecom ispred BGR, sjemenite. Izradio
je seriju portreta znamenitih dubrovana iz prolosti po starijim predlocima koje je naruio
Luka Stulli za svoju biblioteku. Sauvala se i bijenica njegovih crtea.
- kvalitetan portretist, slabiji kao slikar crkvenih slika. Najljepi su detalji ostvareni na
pejzanoj pozadini.
- Reggio je bio slab crta, osrednji kolorist ivot je skonao samoubojstvom.
Juraj PAVLOVI (Split 1803 - 1886.)
U mladosti je bio austrijski oficir u Beu i Velikom Varadinu,
a od 1847. naputa vojsku, ivi u Splitu i Solinu, putuje u
Francusku, Austriju i Italiju. Nije poznato da li je uio
slikarstvo, no putovao je u Be, Veneciju, Francusku
Njegov opus sastoji se od 40 ak. radova, uglavnom
portreta splitskog plemstva i graanstva 2. i 3. etvrtine
19. st.
U ranim radovima dominira romantini peat koji se osjea u impostaciji likova, izrazima lica,
potezu kista, skali boja i atmosferi samih slika. Ti rani portreti iako skro-mni najtipinije
pretstavljaju slikarstvo romantizma u Dalmaciji. Posebno se istiu neposredni i spontani
autoportret, portreti
roditelja, brae Lovre signiran 1839, najkvalitetniji, Ivana i Nikole, te sestre Mariette Catani
nastali u etvrtom desetljeu pokazuju ga u najboljem svjetlu.
Sredinom stoljea postepeno gubi romantinu notu i pribliava se realistikim tendencijama.
U drugoj fazi istie se portret splitskog zapovjednika Narodne garde Antuna Bassa 1849,
Marina eperca i sinovaca Alberta i Marina Pavlovia, Dujma Grisogona. Fizionomije su
individualizirane i psiholoki produbljene, a kolorit ima obiljeja njegove osobne palete s
predominacijom smeih i
maslinastih tonova.
Potkraj ivota gubi raniju svjeinu, a u radovima se sve vie osjea provincijska i diletantska
nota. Iz tog razdoblja istiu se portreti Dujma i Ane Karaman 1865.
Slike s povijesnim, alegorijskim, reloigioznim i mitolokim temama zantno su slabije od
portreta.
Portret majke Laura Pavlovi najbolje Jurjevo djelo; iz njenog lica struju pritajena tuga.
Antun BARA (Split 1790 - 1855.)
Pandurski asnik i inovnik financijske uprave, slikarstvom se bavi amaterski. 1810 50.
putuje jadranskom obalom, te u akvarelu slika vedute gradova (Solin, Dubrovnik, Kotor,
Herceg Novi), sveane prizore (dolazak poznatih linosti u Split i Kotor), te dogaaje iz
osobnog ivota (Antun
Bara s djecom plae na eninom grobu). Sauvano je 30-ak njegovih akvarela.
Franjo BRATANI (Split 1816 - 1883.)
Samouki slikar, zanimanjem lijenik. Radi ilustracije za knjige Frana Cararre. Njegovi crtei i
akvareli prikazuju arheoloke predmete iz Solina i antiku arhitekturu. Djela mu imaju

dokumentarnu vrijednost, pokazuju romantinu projekciju onovreme-nog Splita 4 vedute

Splita, Autoportret sa
suprugom, Pod eljeznim vratima, Splitska katedrala...
Antonio ZUCCARO (S. Viro al Taglimento Julijska Krajina 1827 Trst 1892.)
vio je u Trstu, u splitu je oslikao gledalite Bajamontijeva kazalita gdje je na stropu
prikazao scene iz prolosti Dalmacije i najistaknutije osobe. Izveo je i unutranje dekoracije
kazalita u Zadru i ibeniku. 1860 75. putuje po Dalmaciji i slika folklorne motive
Dalmatinka zg. zbirka Gvozdanovi. Izveo je i velik broj portreta, meu kojima i prvih
rektora zagrebakog sveuilita Matije Mesia, Stjepana Spevca, Antuna Krana i Koste
Vojnovia, splitskog lijenika i slikara Franje Bratania, obitelji Marasovi, Dojmi, Topi. Autor
je velikog broja slika po dalmatinskim crkvama Split, Trogir, Sinj, Sali, Srednje selo na olti
Stari Grad... pripisuje mu se i ikonostas u Ogulinu
Izrazitiju likovnu kvalitetu pokazuju realistini portreti, slike s folklornim moti-vima i
religiozne slike raene u smislu akademskog manirizma talijanskog slikarstva 2. pol. 19. st.
sa sraunatim dopadljivim i sentimentalnim efektima. Izlagao je u Zagrebu na umjetniko
obrtnikoj izlobi 1876. i 1879.
Francesco (Franjo) SALGHETTI - DRIOLI (Zadar 1811 1877.)
Slikarstvo poinje uiti u Zadru, a nastavlja na Akademiji sv. Luke (V.
Camucini) i Francuskoj akademiji (V. Vernet) u Rimu, te na Akademiji u
Veneciji. Boravio je u Italiji Milano, Bologna, Parma, Rim, Genova. Od
1843. godine ivi i djeluje u Zadru.
Sljedbenik je onovremenog talijanskog akademizma radi portrete i
povijesne kompozicije. Prijatelj je N. Tommasea prema ijoj zamisli
nastaju mnoge njegove slike. Za Strossmayera je izveo alegorijsku
kompoziciju Jugoslavija. Najznaajniji dio njegova rada pretstavljaju
portreti, a istiu se i crtei s klasicistikim obiljejima smisao za
grafiku ljepotu i osjeaj za mjeru.
U duhu talijanskog akademizma slika kompozicije
alegorijskog, vjerskog i povijesnog sadraja, a izradio je i
nekoliko portreta, te vrijedne crtee dalmatinskih narodnih
nonji genre prizora iz seoskog ivota.
Rimsko razdoblje: Mojsije 1840. - glavno djelo ovog
razdoblja. Kompozicija je zaokupljala njegovu panju i bila je
predmet dopiske sa Tomasseom.
Zadarsko razdoblje:
Priest Sv. Benedikta, sv. Marija 1834.
Slikar s djecom na odru svoje ene, zidna slika u franjevakoj crkvi, 1861.
Faraonov san, Galerija umjetnina, 1840.
Smrt Petra Berislavia,
Autoportret
Kristofor Kolombo u Lancima Zagreb, Moderna galerija, 1849.
Tipino ostvarenje historicizma. Sliku je otkupio Strossmayer - ostala je u Zadru (?)
- Salghettiju-Drioliju nedostaje emotivne motivacije i nadahnua. Njegov uenik VJEKO
ANDRI umro je jako rano, u 22. godini ivota.

Ivan SKVARINA (Squarcina Giovanni) (Zadar 1825 - Venecija 1891.)

Uio je na Akademiji u Veneciji 1842 53. Do 1857. boravi i slika u Dalmaciji, najvie u Splitu
prijateljuje sa Salghetti Driolijem. Dobivi stipendiju usavrava se u Firenci, Rimu, Bologni,
Parmi i Genovi. Od 1860. godine radi i ivi u Veneciji.

Osam godina radi na svom ivotno ostvarenju Odricanju Galilea (Milano, privatna zbirka).
Iako je bila izloena u Veneciji, Londonu i Beu, se nije prodala pa Skvarina ivi u bijedi, na
kraju gotovo slijep. Radio je portrete istaknute osobe u Dalmaciji, pejzae i slike za crkve na
klasicistiko romantian nain. Detalje izvodi naivnom pedantnou. Niz njegovih portreta i
nekoliko pejzaa predstavlja najbolja djela u sliarstvu dalmacije 19. st. do Bukovca i
Medovia.
Odricanje Galilea 1862 70. (Milano, privatna zbirka obitelji Wallach)
Galileo klei pred stolom i polae desnu ruku na Sveto pismo. Historijska tonost i dugotrajna
prouavanja nisu slici koristile ve su joj oduzele spontani stvaralaki duh. Poze likova su
patetine, a Galileo djeluje najmanje prirodno. Ovo je hladna histo-ricistika kompozicija,
poprilino nespretna.
PORTRET KATARINE BULJAN GILARDI
Portreti obitelji Josipa Wallacha
P. Ivana Dinka Iliia
P. Laure Galvani
Spada u njegove najljepe portrete - crte je mek i njean, a izraaj romantian.
Krajolici nastaju nakon odlaska u Italiju. 4 pejzaa iz rimske Campagne(privatno vlasnitvo
obitelji
Wallach u Milanu) spadaju u njegove najbolje radove.
- u kasnijoj fazi Skvarinina djelovanja dolazi do opadanja kvalitete jer on nije mogao slijediti
novine venecijanskog slikarstva 2. polovine 19. stoljea ve je ostao vjeran klasicizmu
(sladunjavi prizori, akademizam).

Albert ANGELOVI (ANGJELOVI) (Rijeka 1822 1849.)

Zavrio je kolu crtanja u Rijeci, Akademiju u Veneciji na kojoj po navodima Kukuljevia 1839.
dobiva prvu nagradu risanje statuh i vajarskih spomenikah, a po zavretku studija vraa se
u Rijeku gdje slika veinom portrete.
Portret bana Jelaia 1848.
Autoportret Moderna galerija, Rijeka
Rad u ulju, realistiki slikan. Romantian aranman i pogled.
Portret Mine Barai, Nekoliko studija aktova...

Ivan SIMONETTI (Rijeka 1817 Venecija 1880.), mininaturist i restaurator

Pored Krasa najistaknutiji je umj. oko pol. 19. st. 1833. upisuje Akademiju u Veneciji i
zavrava je 1841. kao naj naj... U toku studija nekoliko puta je nagraivan. Po zavretku
boravi u Firenci i Rim 1843. se vraa u Rijeku. Radi portrete likova vieg drutva. 1844.
ponovno je u Rimu zatim u Veneciji do smrti. Tu ima atelje, ali povremeno radi u Rijeci i
Trsatu.
Od posebnog je znaaja njegova veza sa Strossmayerom od 1865. do smrti. Izvrsan
umjetnik, upravo uen ovjek, prijatelj i vrli na domorodac Strossmayer o njemu esto
mu je vodi po Italiji. Savjetovao ga je u vezi nabavke 30 ak. djela talijanskog slikarstva 16
18. st. koja su danas u Strossmayerovoj galeriji starih majstora.
U poetku slika povijesne i genre prizore Vraara u rimskoj Campagni, Obitelj ribara oekje
oca, Hagara u pustinji, Kerberova ena itd. Kasnije se orjentira iskljuivo na portret osobito
na minijature u kojima je jedan od najboljih u hrv. slik. 19. st. Karakteristini detalji njegovih
portreta ulja i akvarela; Suzdran smijeak, senzualne usne, zamiljen pogled. Njegov
odnos prema modelu vrlo je prisan i neporedan.
Izmeu 40 ak. najznaajniji su: Autopotret II, p. Fiera, Djevojica Giustini, Djevojka sa sivim
alom, Kneginje Giovanelli, Djevojka s maskom mod. gal. RI. p. gospoe Ki, p. Marije
Angeli, p. B.B. Zmajia i povijesna scena Bijeg iz Parge.

U Rijeci zavrava gimnaziju, a onda kao stipendist Gradskog magistrata studira slikarstvo u
Veneciji. Boravio je u Rijeci, Rimu i Firenzi, no od 1850. godine trajno se nastanjuje u Veneciji
gdje ima svoj atelijer. Tek povremeno radi u Trstu i Rijeci.
Simonetti je slikar portreta u ulju i akvarelu, a majstor je portretnih minijatura koje je, u
akvarelu,
poeo radiji jo u gimnaziji Autoportret 1832.
Portretira osobe iz visokog drutva, a portreti su mu u poetku je pod utjecajem klasicizma, a
kasnije biedemayera i romantizma, oblikovani koloritom koji je usvojio prouavanjem
Tizianovih djela.
I. rijeko razdoblje
-PORTRET CARA FERDINANDA, 1841.
-PORTRET G. B. BAIA, 1843.
-DJEVOJICA GIUSTINI, 1843.
-PORTRET IVANA I HELENE FRANKOVI, 1844.
II. rijeko razdoblje (1847.-50.)
-PORTRET DJEVOJKE S MASKOM
-AUTOPORTRET II
-PORTRET ENRICA FISHERA
PORTRET CARA FERDINANDA
nastao nakon zavretka studija, sugestivan izraz, pojednostavljene forme.
AUTOPORTRET II
Topli, prigueni tonovi, minimalnim sredstvima ostvaruje potpuni efekt.
DJEVOJKA SA SIVIM ALOM
akvarelirana minijatura (gracioznost i ljepota modela)
Simonettovi portreti djeluju neposredno i jednostavno, likove slika do pasa, sa izra-zitim
usnama,
velikim oima i zamiljenim pogledom. Veliinom i reprezentativno-u izdvajaju se PORTRETI
BARTOLA BENEDEKTA ZMAJIA I ANE ZMAJI iz 1869. (Zmajia prikazuje i jednini njegov
sauvani
crte). 1870. naslikao je i tri PORTRE-TA STROSSMAYERA.
Izmeu 1842 50. slikao je i povijesne teme i genre prizore (ouvan je samo akvarel BIJEG
IZ
PARGA, 1842.), a bavio se i crkvenim slikarstvom (BEZGRENO ZAEE, Rijeka, sv. Jerolim,
1850.), te
je kopirao stare majstore, osobito Tiziana (MARIJINO UZNESENJE, Rijeka, sv. Vid, 1852.)
Ouvano je 40-ak njegovih originalnih djela koja se veinom uvaju u Modernoj galeriji u
Rijeci, a
1955. godine prireena mu je i samostalna izloba.
- Simonetti je bio najistaknutiji rijeki slikar 19. stoljea, ujedno i restaurator i procjenitelj
starih slika (za Strossmayerovu galeriju u Zagrebu nabavio je u Italiji 30-ak djela talijanskih
majstora 16. i 17. st., od kojih je veinu sam restaurirao). Sa Strossmayerom je suraivao od
1865. do kraja ivota.
Lovro BUTTI (1800 -1860.)
Slikar marina. Sauvana su mu dva pejzaa u Rijeci.
VEDUTA RIJEKE SA UKOM, 1830.
Petar ZEEVI splitski slikar amater
Klasicistiko slikarstvo u Dubrovniku
Klasicistiko slikarstvo u Dubrovniku traje tridesetak godina - od povratka Petra Katuia sa
nedovrenih studija u Rimu 1786. godine, do odlaska Rafe Martinija u Split 1821. Ovo
slikarstvo doivljava procvat za vrijeme djelatnosti Sicilijanca Carmela Reggia (1800.-12.)

Petar KATUI (1767 - 1788.)

Uio je kod Mengsova uenika Antona Marona. Ostala je sauvana samo jedna njegova slika,
a
tri kopije njegovih portreta uvaju se u Naunoj biblioteci u Dubrovniku, te kod Male brae.
Glava djevojke, DUBROVNIK, KNEEV DVOR
Boje su boje rokokoa i baroknog realizma koje je Katui moga preuzeti sa Rubensovih i
Jordaensovih slika. U svakom sluaju, od ovog aka rimskog klasicizma ostalo je samo ovo
jedno djelo, posve neklasino, ali ivo i privlano.

Alexander Maximilian SEITZ (Mnchen 1811 Rim 1888.)

Njemaki slikar. Studirao je u Mnchenu kod P. Corneliusa i H.M. Hessa. Od 1833. ivi u
Rimu i prikljuuje se nazarencima kasni sljedbenik. Po Overbeckovim kartonima radi u vili
Torlonia
u Castel Gandolfu. U Rimu je izradi oltarne slike za crkvu Trinita dei Monti. Kad je
Strossmayer
boravio u Rimu i traio slikare koji e izvest freske u akovakoj katedrali 1869. doao je u
kontakt s
A. Seitzom. On je izveo kartone i po njima 13. fresaka u akovu 1873 75.
LUDWIG (LODOVICO) SEITZ (Rim 1844 Albano 1908.)
Sin i uenik. Radi pod utjecajem Overbecka i P. Corneliusa. U kasnijoj fazi
postaje mu uzor egzaktan Drerov crte. 1887. postaje nadzornik, a 1894.
upravitelj papinske zbirke slika u Vatikanu.
Dolazi zajedno s ocem u akovo i od 1873. izvodi 20 fresaka u katedrali;
glavna tema: poklonstvo Kristu u toku stoljea. Za isusovaku crkvu u
Sarajevu napravio je slike s likovima crkvenih otaca. Jo dosta djela u Italiji.

OSJEKA RISARSKA KOLA

Potreba habsburke monarhije da gospodarski odgovori na francuski merkantilizam dovodi
do potrebe za podizanjem ukupnog stanja gospodarstva. To stvara potrebu za kvalitetnim
obrtnicima koji e biti struno kolovani. Zbog toga se u kolski sustav monarhije uvode
risarske kole. Marija Terezija 1777. osniva risarske tj. crtake kole u svim zemljama
monarhije, a u vrijeme Josipa II 1786. odreeno je da naunici obrta kojima je potrebno
risanje obavezno moraju najmanje godinu dana polaziti risarsku kolu. Naunik nije mogao
postati majstor bez dokaza da je zavrio kolu. Nastava u tim kolama odvijala se uglavnom
nedjeljom i blagdanima.
Risarske kole na prostoru dananje Hrvatske osnovane su u nekoliko veih sredita.
Zagrebaka risarska kola poinje s radom 1781. U Rijeci postoji kola crtanja od 1787., a
osim za
izobrazbu obrtnika slui kao priprema za upis na slikarsku i kiparsku akademiju u Veneciji.
Osjeka
kola djeluje od 1800., a Varadinska od 1832. Osim ovih kole su postojale i u Karlovcu,
Poegi i
Kastvu (Istra) + Ruma
Sustav rada u risarskim kolama bio je precizno razraen, ali nisu sve kole imale potpuno
jednak program. To je ovisilo o osposobljenosti i kvaliteti, moem ak rei i sklonostima,
uitelja. Tako rijeka kola u kojoj predaje geometar Filip Tichel ima crtanje; arhitekture,
stereometrije, geometrije, ornamenta, ljudske figure, anatomije i vedute, a u Osijeku e uz
risarski postojati i teaj slikarstva. Svakog polugodita sve crtake kole morale su dostaviti
ogledne radove svojih uenika na ispitivanje zagreba-kom vrhovnom nadnadzornitvu, radi
procjene kvalitete rada u kolama.
U situaciji okanjele vojno - feudalne organizacije umjetnost se nije mogla znaajnije
razvijati, osim arhitekture. Gradovi nisu imali uvjete da bi bili nosioci likovne kulture. Prava

arita su feudalni dvorovi, gdje se za potrebe stranog plemstva uvozi klasicizam i

romantizam. U manjoj mjeri razvoju pridonosi i crkva. Tek nakon slabljenja feudalnih arita
poslije 1848., tj. nakon ukidanja kmetstva u Hrvatskoj, otvara se prostor za autohtoni domai
razvoj s osloncem na graansku klasu koja postupno jaa. Okosnicu tog razvoja ine risarske
kole.
U literaturi se najee navodi 1800. god. kao poetak postojanja osjeke kole. Meutim, u
povijesnim dokumentima Kamilo Firinger pronaao je podatke o postojanju risarske kole,
koja je bila smjetena na uglu gradske vijenice, od 1787. Na alost o djelovanju te prve
kole nema podataka jer osjeki arhivi za razdoblje prije 1809. nisu sauvani. Oito je da nije
bila znaajnija jer bi se spominjala u zapisima gradske skuptine. Isto navodi i Anton Cuvaj u
svojoj Grai za povijest kolstva kraljevina Hrva-tske i Slavonije od najstarijih vremena do
danas izdanoj u Zagrebu 1910. gdje kae da se kolama u Rumi i Osijeku izgubio trag do
1800. U svakom sluaju izmeu prve i druge risarske kole postoji vremenski prekid.
ANTUN MNTZBERGER
Prvi uitelj osjeke risarske kole bio je Antun Mntzberger, ? 1774 Osijek, 1824. , koji je na
taj poloaj stupio 4. 2. 1800. i, prema povijesnim dokumentima, poeo s pouavanjem 36
polaznika. Sauvana je opsena prepiska izmeu njega i gradskih vlasti o pitanjima opreme i
tekuoj problematici. O njegovom radu nedostaje podataka, ali je ipak u tekim materijalnim
uvjetima, suoen sa krtou gradskih vlasti, uspjeo organizirati kolu i odrati redovit rad. U
tim okolnostima u koli se nije mogla razvijati neka umjetnost, ve samo osovna obrtnika
znanja iz geometrije i tehnikog crtanja. ini se da je na njegov prijedlog u koli osnovan i
slikarski teaj. Vlasti su bile zadovoljne njegovim radom jer se u dokumentima, u vie
navrata, hvale kola i on osobno. Moemo zakljuiti da je zasluan za razvoj suvremenog
obrta. Antun Mntzberger umire 1824., a na mjesto uitelja je privremeno postavljn njegov
sin Antun Mntzberger ml. Iako nije imao strune kvalifikacije natjecao se za stalno mjesto
uitelja. Natjeaju je pristupilo ukupno troje kandidata od kojih jedino on nije imao
kvalifikacije zato u tijeku nateaja 1825. odustaje i zapoljava se na poti. Uitelj risarske
kole mogao je postati onaj tko izradi tri ispitne risarije koje bi posebna komisija podnosila na
procjenu vladi. Druga dva kandidata, takoer su odustala, pa pod sumljivim okolnostima
kola dobiva svog drugog uitelja.
FRANJO CONRAD VON HTZEDORF
Franjo Conrad von Htzedorf, Brno 22. 8. 1770 Osijek, 20. 1. 1841., doselio je s obitelji
poetkom 19. st. iz moravskog podruja. Krnjavi tvrdi da je plemikog porijekla. Otac,
inovnik, propao je u dravnom bankrotu 1811. i obitelj je bila prisiljena preseliti u Be. U
Beu su u kontaktu s grofom Pejaeviem koji je zamjetio Franjin talent i utjecao na njegov
dolazak u Slavoniju i Osijek. To se slae s Firingerovim istraivanjem koje pokazuje da F. C. v
Htzedorf nije izabran na mjesto uitelja putem natjeaja, ve je na to mjesto predloen od
strane Namjesnikog vjea. Iz dokumenata se vidi da je Grad pod utjecajem vie instance
prijedlog shvatio kao nalog pa je pravni postupak doslovno potiman na svim razinama.
Na stranu s pikantnim pojedinostima, Htzedorf e osjeku kolu voditi 1825 1841. drei
se propisa u duhu Mntzbergera. Njegova likovna ostavtina je vie nego osudna. Sauvana
su samo dva akvarela; Tivoli signiran i datiran 1839. i Talijanski pejza. Oba djela
pokazuju znaajke romantizma, a nalaze se u Modernoj galeriji u Zagrebu. Najvjerojatnije se
radi o kopijama nekih gravura jer je malo vjerojatno da je Htzedorf sa 69. godina iao na
putovanje u Italiju. Osim toga za potrebe nastave izradio je predloke za crtanje. O kva-liteti
njegovog rada svjedoi nam Anton Cuvaj koji navodi da su kolske godine 1825/6. kole u
Rijeci, Karlovcu i Zagrebu ocijenjene osrednjima, Varadinska je vie loa nego osrednja, a
kole u Osijeku i Rumi su ocjenjene najboljima. Osjeka kola jednako e biti ocjenjena i
naredne godine. Najvie svjedoanstava u dokumentima o njegovom djelovanju u Osijeku
nalazimo u slubenim spisima; albama, molbama, tubama koje je, do samog Cara, vodio
protiv gradskog poglavarstva oko visine svoje plae. U njegovo vrijeme napravljen je
odreeni likovni napredak i zacrtane su smjernice likovnog razvoja osjeke kole koju e na
najviu razinu izdii njegov sin i trei uitelj u koli.

HUGO CONRAD VON HTZEDORF

Hugo na oevo mjesto dolazi izravnim izborom. Postoje pisani podaci o tome da je jo za
oeva ivota vie godina bio njegov pomonik, a pred smrt i
njegov zamjenik. Tom izboru nije bilo prepreka jer je H. C. v
Htzedorf bio dovoljno kvalificiran za posao uitelja. Bez
obzira to nije imao akademsku spremu, kao slikar, crta i
pedagog, voditi e kolu u njenom najplodnijem razdoblju.
Nisu poznati toan datum i mjesto njegovog roenja.
Krnjavi dri da je roen u 1804. u Brnu, a Bsedorfer 1807.
u Dardi. Poznato je da je umro u Osijeku 28. 2. 1869. i da je
u trenutku smrti imao 62. god., dakle miljenje Krnjavog
nije utemeljeno. No, ni drugi stav ne moe se smatrati
potvrenim jer u Dardi nema zabiljeki o njegovom roenju. U svakom sluaju roen je oko
1807. Nije poznato nita o djetinjstvu i najranijoj mladosti, ali prve poduke sigu-rno prima od
oca Franje. Najranije sauvane radove ini desetak. crtea perom, s puta po Srijemu, nastalih
1828/9. Bsedorfer tvrdi da je H. C. v Htzedorfer pomagao ocu u koli ve od 1831., a 1836.
odlazi u Be na slikarsko kolovanje. Za to mu je osigurana i skromna stipendija Grada u
iznosu od 4 forinte i 50 krajcara. Radi usporedbe, poznato je da cijena jedne metle u
Mntzbergerovo vrijeme iznosi 1 forintu i 50 krajcara. U Beu nije upisao akademiju ve ui u
privatnim ateljeima. Najvei utjecaj na njega je ostavio J. N. Schodlberger (1779 1853.) s
kojim putuje po Tirolu. Schodlberger je bio sklon pejzaima, a trag te sklonosti vidi se u
Htzedorferovom kasnijem radu. Godine 1838. zabiljeen je kao uitelj risanja u Rumi. Zbog
oeve bolesti 1840. vraa se u Osijek i pomae mu do njegove smrti. Naredne godine 21. 1.
1841. imeno-van je uiteljem u koli i tu dunost e vriti do smrti 1869. U okviru svog rada
vodio je nii crtaki teaj, a vii slikarski teaj polazili su nadareniji u njegovom ateljeu.
Dobre materijalne prilike omoguile su mu da 1842/3. putuje po tajerskoj, Korukoj, Tirolu,
Sloveniji i Hrvatskoj. S tog putovanja sauvani su i radovi. Po povratku u Osijek 1845. se eni
i u razmaku od nekoliko godina dobiva dvije keri.
Pad Bachovog apsolutizma daje veliki ideoloki poticaj Hrvatskoj pa je 1864. u Zagrebu
organizirana Prva Dalmatinsko Hrvatsko Slavonska gospodarska izloba. Htzedorf izlae
album s 42 crtea olovkom. Od toga se 30 nalazi u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, a
manji broj u Grafikoj zbirci Sveuiline knjinice u Zagrebu. Osim rada u koli izvodio je
narudbe za feudalce i graane, a ima i vie privatnih uenika, osobito nakon 1867. kada
otvara privatnu crtaku kolu. Njegova ki Amalija u toj koli e voditi kolu crtanja za ene.
Na osnovi ovoga ini se da je imao dobru materijalnu situaciju. No, Krnjavi, koji je kod
Htzedorfa ivio ljeti 1866., govori da je ivio u bijedi. Tome u prilog ide i molba za
povaanjem plae u kojoj Htzedorf navodi da zbog poveanja trokova ne moe uzdravati
dvije odrasle keri. S druge strane J. Bsedorfer u svom istraivanju iznosi sjeanja starih
osjeana, prema kojima je Htzendorf bio udak, koji je iznajmio itav kat Wagnerove vile u
novom gradu. Volio je vino i nadahnut vinom najljepe je stvarao. Krnjavi je umjetnika
upoznao kad je ovaj ve bio star pa je do tada vjerojatno ve izgubio privatne poslove.
Likovna ostavtina broji 30tak ulja, neto manje akvarela i
60tak. crtea, uglavnom olovkom. Htzedorf je znaajan kao
najvei hrvatski ruinist 19. st. Njegov razvoj u slikara
idilinih krajolika i romantiara - ruinista je razumljiv s
obzirom na to da se formirao pod utjecajem bekog pejzaa.
Znaajka njegovog rada je komponiranje prizora. Bez obzira
to je naputao atelje i stvarao u prirodi, robovati e shemi
usvojenoj tijekom kolovanja. Njegovi radovi ne ostavljaju
dojam promatranja ve komponiranja napamet. Htzedorf je
posjedovao veu koliinu nizozemskih bakroreza i bio je
upoznat s radovima njihovih majstora. Zbog toga je razumljiva slinost njegovih radova s
Ruysdaleom, Hobemom, F. Snydersom i Paulusom Potterom. U toj maniri prikazivati e
Dravsku obalu slino kao nizozemci svoje kanale, a u krajolike e ukljuivati tafae; pastire,
seljake, vojnike pa i ivotinje. U mlaim danima otrim opaanjem istie pojedinosti i skladno
ih povezuje u cjelinu prizora, kasnije e njegove kompozicije imati sumorniji ton. Uglavnom
se slui dvjema shemama. Ili crta tako da objekte nie plono po horizotali ili ih sortira po
dubini prema dijagonali. Bez obzira na sheme ritam poteza olovke uvjek mu je obal i valovit

to doprinosi osjeaju atmosfere. Prvenstveno je crta i slike su mu neto nie kvalitete, ali
uz naglaene dojmove svjetla i plenera. H. C. v Htzedorf je osniva osjeke risarke kole u
pravom smislu rijei. kola e pod njego-vim vodstvom dosegnuti zavidnu razinu, a kroz
privatne poduke utjecati e na iru likovnu kulturu u Osijeku.
Risarska kola nakon Htzendorfa
S Htzedorferom je kola dosegnula svoj vrhunac, nakon njegove smrti nastavlja s radom jo
nekoliko godina, ali vie nee imati tu visinu likovnog djelovanja. Prvi nasljednik je Franjo
Giragros koji se u vezi sa kolom spominje 1868/9. ini se da je ve radio kao Htzedorfov
pomonik u zadnjoj godini njegova ivota. Podnio je molbu za stalnim mjestom uitelja
crtanja, ali je ta molba odbijena i umjesto njega 1869. primljen je Josip Szabo. Porijeklom je
Grk, a u Osijek je doao iz Bea. Prema novinskim oglasima poznato je da se osim radom u
koli bavio i privatnim narudbama. Ni on nije ostavio znatnijeg traga u radu kole. Sljedei
uitelj je Ivan Moretti. Porijeklom iz Splita, kolovao se u Italiji, a u Osijeku e se zaustaviti
samo u prolazu. On je na mjesto uitelja crtanja primljen 1870. i u koli e raditi do 1873. Te
godine svojevoljno odlazi, prvo u akovo, a potom preko Zagreba u Veneciju. Kao razlog
odlaska naveo je zdravlje svoje ene. U Osijeku se istaknuo s nekoliko dobrih portreta
imunih obitelji. Izvedba mu je solidna, precizan je promatra, ali se ne bavi psiholokim
aspektima lika nego samo vanjskom pojavom. Nakon njegovog odlaska kola jo vie gubi na
znaaju jer je 1870. osovana samostalna nia Realka i egrtska kola koje potpuno
zamjenjuju Gradsku risarsku kolu. Jo neko vrijeme u koli e crtanje predavati profesori
crtanja s nie Realke, pr. Jovan Jovanovi, ali risarska kola je postupno izgu-bila svoju
osnovnu funkciju i ugasila se do 1886.
Likovni ivot sredina u kojima su kole djelovale usko je vezan upravo uz njihov rad. Risarske
kole i uitelji crtanja podiu opu likovnu kulturu. Prilagoene su graanskim
svjetonazorima i u tim krugovima najvie e proiriti svoj utjecaj. Izravan utjecaj oituje se u
injenici da su u risarskim kolama, osobito u osjekoj, djelovali i slikari koji su ostavili traga
u likovnom ivotu svojih sredina. Oni poduavaju budue
obrtnike i upoznaju ih s oblicima klasicizma, bidermajera i
romantizma, a utjecati e i na likovnu klimu u meu viim
graanskim slojevima. Neizravno se te ideje ire kroz rad tih
obrtnika koji e upotrebljavati steeno znanje.
Hugovi uenici bili su i A. WALDINGER , I. KRNJAVI, J. ZACH,
MARIJA ATANASIJEVI, D PACHMAN Waldinger se nastavlja
direktno na njega.

ARHITEKTURA
RAZVOJ ARHITEKTURE U 19. ST.
Na naem prostoru kriaju se utjecaj opih europskih kretanja ekonomskog, drutvenog i
politikog ivota. Ono to je bilo u vlasti Francuza sad je austrijsko, na podrujima
osloboenim od Turaka razvija se ivot... Hrvatska je periferna zona novih odnosa koje inicira
kapital na podruju Austro Ugarske.
Tek od sredine 19. st. postaje privlana i od tada je gospodarstvo u stalnomporastu. U tim
uvjetima znatan utjecaj ima prve eljeznike linije Be Maribor koja je jednim odvojkom
preko Zidanog Mosta dospjela 1862. do Zagreba i dalje do Siska. Zatim do Rijeke i kasnije do
Srijema. Time je austrijski kapital kroio kod nas s ciljem polukolonijalne eksploatacije
sirovina i radne snage. Trgovina sirovinama i polupreraevinama dovodi do povremenog
prospe-riteta pomorstva. Potkraj st. parobrodna drutva preuzimaju monopol, a mali pomorci
propadaju. Sve to utjee na razvoj arhitekture.
Razvoj gradova
Mogu se ralikovati dvije etape. U prvoj neto preko sredina st., nastavlja se proces
dezintegracije gradova i utvrenih zbitih naselja poet ve u 18. st. U drugoj posljednja
treina 19. i poetak 20. st. dolazi do transformacije urbanog razvoja jer ivot postaj vezan
uz razvoj novih oblika intenzivnije ekonomije i drutveno politikog ivota gradnja novih
dijelova.
U Sj. hrv. i Slavoniji taj razvoj proivljavaju gotovo svi gradovi i vea naselja. U Zagrebu su
tijekom 19. st. novi urbani zahvati koncentrirani na podruju gornjeg grada i na
neposredne prilazne ulice podno gornjeg grada i Kaptola. U tom razdoblju postoji pravilno
shvaanje urbanizma ban Gyulaya zabranio je gradnju kua viih od jednog kata oko
Markova trga banski dvori... Nakon izgradnje eljeznice razvija se intenzivna urbana
izgradnja tijekom koje svoj izgled dobiva Donji grad (Lenucijeva potkova itd).
Slian razvoj, u manjoj mjeri, imaju i ostali gradovi sj. hrv. U prvoj polovici 19. st. u Osijeku se
gradnja iri van Tvre, a u drugoj polovini se razvija intenzivna gradnja sjeverno, juno i
istono. Gornji i Donji grad, Retfala i Novi grad. Varadinu se rue bedemi i grad se iri van
njih, Karlovac van bedema...
Na kvarnerskom i istarskom podruju dolazi do proirenja lukog prometa nasipavaju se
obale, probijaju stari bedemi... U drugoj 19. st promjena ivota; parobrod, eljeznica do
Rijeke 1872. - postaje sredite parobrodskih poduzea, nagla izgradnja. Uz nju razvija se
jedino Pula glava ratna
luka monarhije. Koncentracija svega u Rijeku i Pulu oduzela je vitalnost ostalim gradiima uz
obalu i
u blioj pozadini. Pojava turizma oivljava neka manja mjesta.
Podruje Damacije ovisi o sloenim lokalnim uvjetima (talijani itd), od gradova se urbanistiki
razvija jedino Zadar sredite Dalmacije. Taj razvoj oituje se u negativnom smislu razaranja
SZ i JZ dijela obale na poluotoku. U drugoj polovini st. poinje uz junu obalu gradnja
bezvrijedih, a velikih objekata i drugdje u gradu. Razvijaju se ibenik i Split premda prije I.
S.v.r. kao luke nemaju nikakav znaaj. Teko razdoblje proivljava Dubrovnik gdje austrijska
vojska pregradnjama oteuje bedeme. Javni objekti; u prvoj polovici 19. st. Hrvatska je
periferija nema vee gradnje javnih objekata osim u nekoliko gradova. Zagreb Gornji
grad; palaa Kulmer je adaptirana za Banske dvore, Kazalite 1842., palaa K. Drakovia u
Opatikoj ul. 1837 42. klasicistiko djelo B. Felbingera. U Poegi Vijenica s arkadama
oko 1800 isto B. F., u Osijeku upanija 1836 42. U rijeci Adami gradi klasicistiko kazalite
na Korzu 1835. Vicko Andri...
- druga polovica 19. st. znatan razvoj, ekonomija, pota, sudstvo...
- javni objekti u eklektikim varijantama. Koncentracija u Zagrebu; neoromanika zgrada
Rektorata 1859., neorenesansna Zgrada JAZU 1876 84 Schmidt. Obrtna kola 1888 92
Bolle. Neobarokno kazalite Hermann Helmer i Ferdinand Fellner 1895., Umjetniki paviljon
1898., secesijska sveuilina knjinica Rudolf Lubinski 1912 13. Varadinsko kazalite 1873,
Osjeko kazalite 1866...
- sakralni objekti; smanjenje gradnji, preteno klasicizam, zatim pseudogotika. Sv. Terezija u
Suhopolju 1802, Sv. Stjepan u Novoj Gradiki 1811 28. Portik na groblju Sv. Jurja u Zg B. F.

itd. U 2/2 19. st. prevladava historicizam neogot. ck Sv. Petra i Pavla u Osijeku 1898,
neorom. katedrala u akovu 1866 92. pregradnja Zgb katedrale 1880 1902.
- puka arhitektura; sve po starom. Tek od sredine st. utjecaj gradske arh. drugaiji tlocrti,
sve vie opeke i kamena ukrasi fasada.
- dvorci i palae: retardirani barok rani klasicizam Prandau Norman u Valpovu prije
1800., Kulmer Zgb do 1809., Pejaevi Os- Retfala 1796 1801. Nakon toga klasicizam
Januevac
B.Felbinger, dvorac Pejaevi u Naicama i Esterhazy u Dardi po 19. st. Dvorac Mailatha DM
1906 14. U grdnji palaa i granskih kua klasicizan koji nastupa s B. Flebingerom 1785
1871. uz Januevac, opinu u Samoboru, pal. Drakovi, portik na Jurjevskom groblju
veliki opus od sakralnih objekata neizvedeni projekt za akovaku katedrlu do zagrabakih
patri-cijskih palaa; Magdaleni Drakovi Jelai 1830. dodaje jok monumentalan trijem;
pal. Drakovi, kua Frigan, Felbinger, pregadnja grkokatolikog biskupskog dvora u
Krievcima... Od sredine stoljea klasicizam je potisnut historicizmom neogot. neoren.
neobar...
-parkovi: tijekom 18. i 19. st nastaje niz parkova kao okolia dvoraca, ljetnih rezidencija ili u
gradovima. Veina je nastala ureenjem umskih podruja, a u gradovima na postojeim
slobodnim povrinama ili na mjestu sruenih bedema. Meu najljepe se ubraja Jurjaves
Maksimir u Zg koji je nastao kultiviranjem ume krajem 18. st., ali je do sredine 19. u njega
interpoliran niz klasicistikih objekata engleski tip. (William Kent) vidikovac, glorijete,
ljetna biskupska rezidencija. Potkraj 19. st. ureuje se i park Tukanac isto u slobodnoj
koncepciji. Iste oblike imaju i parkovi oko dvorca Pejaevi u Naicama i Mailatha u DM. Uz
spomenute ladanjske parkove poinju se formirati i prvi omanji parkovi i promenade. na
Griu Strossmayerova i Vrazova. U drugoj polovici 19. st. u Donjem gradu Zrinjevac 1866.,
Tomislavov trg 1895. U tom razdoblju ureuju se i gradski perivoji u drugim gradovima.
Posebno mjesto zauzimaju drvoredi uz ceste 18. i 19. st. na prilaznim cestama gradovima i
dvorcima.
Bartolomej (Bartol) FELBINGER (Cheb, eka 1785 Zagreb 1871.)
Graditeljski zanat izuio je u Beu u radionici F. Wipplingera. 1809. poloio je majstorski ispit i
doao u Zagreb. Imenovan je gradskim arhitektom, a niz godina bio je i slubeni arhitekt
Kaptola. Kao projektant i izvoa stekao je veliki ugled njegovo djelovanje ispunilo je prvu
pol. 19. st. nizom klasicistikih graevina u Zagrebu.
Formirao se u kasnobaroknoj atmosferi Bea, ali u generaciji graditelja koji su utirali put
klasicistikoj arhtekturi obiljeenoj jednostavnou i funkcionalnom logikom. Zagreb u to
doba nije imao jaih graditeljskih tradicija pa Felbinger svojim djelima znatno preobraava
lice grada. Graanskoj arhitekturi Zagreba dao je obiljeje novog stila koji se tada irio
Europom, a gradu istaknute urbane akcente.
ini se da je za njegovo umjetniko formiranje presudna bila suradnja s bekim klasicistikim
kiparom F. Zaunerom kod postavljanja spomenika Josipu II u Beu. Sauvani crtei i skice iz
kasnijeg razdoblja pokazuju da je temeljito studirao novi stil. Zato njegova djela imaju jasnu
koncepciju, harmonine proporcije, otmjenu suzdranost i pored skromnih dimenzija
monumentalnost. estom primjenom antikih arhitektonskih elemenata stupova, koje
upotrebljava iskljuivo funkcionalno (altane na Dvorani u Zg i u Januevcu), i dekorativnih
tipova kapitela znao je dati slikovitost graevini, a da ne narui kompaktnost cjeline.
Karakteristike Flebingerove arhitekture; U unutranjosti jasnoa prostornih volumena s vjeto
ukomponiranim stubitima (Dvorana, Zg). Izvana; glavni ulaz smjeten u polukrunoj nii,
motiv slijepih arkada, imitacija rustike u prizemlju, snaan razdjelni vijenac prizemlja i prvog
kata, krov smjeten nisko nad prozorima.
Posebna zanimljivost u njegovim radovima je esta primjena kovanog eljeza na ogradama
stubita, balkona i dvorita za koje je sam izraivao nacrte; pr. balkon na Friganovoj kui,
ulaz na Jurjevsko groblje.
Njegova djelatnost obuhvaa projektiranje i restauriranje graanskih kua, palaa, dvoraca,
ljetnikovaca i vrtnih paviljona. Njegov udio u
razvoju vrtne umj. u Zagrebu nije sa sigurnou

utvren proirio je Junu promenadu 1812., a ime mu se spominje i u vezi s ureenjem

Maksimira, Biveg Alagovieva parka u Novoj Vesi i Medveaka objektima koji pokazuju
izrazitu kompozicinu kvalitetu. U pomanjkanju dokumentacije na temelju stilske analize
pripisuju mu se mnoga klasicistika djela u Zagrebu i okolici.
Njegovo remek djelo je dvorac Januevac kod Savskog Marofa 1828. smjeten usred
engleskog parka. Unutar jednostavnog volumena graevine prostorno dominira kroz oba
kata centralnaa okrugla dvorana s kupolom. Izveo je razliita rjeenja proelja ju. altana,
sj. portik, zap. velika loa na stupovima. To cjelini daje veliku lakou i raznolikost. Niz
graanskih kua, palaa i ljeznikovaca podigao je u Zagrebu; Ilica 7., Ilica 10. s dvorinim
paviljonom, k. Dmtrffy Domitrovi Radieva 32., Felbingerova k. 15., k. Hatz sruena
1928. Trg Republike?, Alagoev ljetnikova u Novoj Vesi, Vrtna kuica u Vlakoj 72.,
Jakovina k. Opatika 16., Friganova na uglu Demetrove i Opatike, Ilirska kavana tzv.
Palainovka ispod Popova tornja itd.
Istie se palaa K. Drakovia Opatika 16 zvana Dvorana pregraena 1846.
Monumentalna cjelina postignuta je ritmikom radacijom masa od niih isturenih krila do
sveanog reprezentativnog proelja s portikom na Istoku, a unutranjost je jedan od
najskladnije rijeenih arh. prostora u Zagrebu.
Izveo je i nekoliko uspjenih prigradnji 1830. dodao je klasic. portik
palai Jelai; Demetrova 7, i gornje katove i stubite u Demetrovoj 3.
Prigradnjom junog jednokatnog krila pal. F. Drakovia skaldno je
urbanistiki rjeio krianje Demetrove i Opatike ulice.
Znaajan je njegov rad kao restauratora. Popravio je crkvu sv. Jurja u
Zg. izgradivi ulazni paviljon s ogradom, vodi restauraciju biskupske
rezidencije u Krievcima, a moda i rest. Balagovih Dvora kod
Samobora. Po njegovim projektima podi-gnuta je vijenica u Samobor
1824., upna crkva u Glini 1836. Vie zgrada po zagorju, Karlovcu,
Glini i Zagrebu nosi izrazite znaajke njegovog izraza. Meu
neizvednim projektima istie se onaj za gradnju akovake katedrale s monumentalnim
klasicistikim proeljem. Projekt za HNK u Zg. je izgubljen.
Flebinger je najznaajnija osoba u Hrvatskoj arhitekturi prve pol. 19. st. S velikim znanjem i
ukusom dao je zanatsku solidnost, kreativnu snagu i temelj za kasniju arhitekturu.Umro je u
gradskoj ubonici osiromaen u visokoj starosti krivnjom svog sina Alberta.
BIDERMAJER U HRVATSKOJ
Najbolja i najkarakteristinija ostvarenja postignuta su umj. obrtu prije svega pokustvo,
dijelom import, ali i domai radovi. i sliakrstvu. Varadin je jedan od centara izvrsnih
majstora stolara, uili po Austriji, koji su se znali prilagoditi potrebama domae sredine.
Manufakture keramike u Krapini (WoykiffyI i Zagrebu (Krieger Barbot), staklana u Osredku
kod Samobora proizvode upotrebne i ukrasne predmete.
U arhitekturi najvanije su klasicistike zgrade B. Felbingera u Zg. i nekoliko dvoraca u
njegovoj okolici.
Portret je najskladniji izraz bidermajera u Hrvatskoj. U to vrijeme jo nema domaih slikara.
Velik broj stranaca prolazi kroz Hrvatsku i portretira plemie i graane. U Zg. dva majstora;
M. Stroy i Slovak I. Zasche uz reprezentativne biskupske portrete rade i niz kvalitetnih
graanskih i plemikih. Slikaju i oltarne slike koje se odlikuju spretnim aranmanom, ali im
nedostaje topline. Opusom V. Karasa hrv. umj. prve polovine 19. st. dobila je najkvalitetnija
djela. Figuralne kompozicije su mu manje uspjele od portreta psiholokim izrazom nadilazi
Stroyev i Zascheov. Niz izvrsnih graanskih portreta dali su I. Simonetti u Rijeci i J. Pavlovi u
Splitu. Bidermajersku minijaturu uz Stroya i Zaschea u sj. hrv. rade Stager, Ziegler i M.
Brodnik.
Biedermayer se razvio u Beu, a u Hrvatskoj su sauvane umjetnine biedermayer stila (Muzej
za umjetnost i obrt u Zagrebu, Gradski muzej u Varadinu i Muzej Slavonije u Osijeku).

Radovi su najee uvezeni, no ima i neto domae proizvodnje: staklane kod Samobora, u
Zveevu, manufakture kamenine Kriegera i Barbota u Zagrebu, kapa i lakiranih konih
predmeta J. Tmra u Zagrebu
Pokustvo, osim onog uvezenog iz Bea, Praga i Graza, rade i domai stolari (J. Kraft Zagreb)
od domaih vrsta drva. esti su predmeti od lijevana eljeza (svje-tiljke, vrtne ograde).
- Nadgrobnici bana Gyulaya
- Nadgrobnici u crkvi sv. Katarine
- Minijaturne portrete za biedermayer stanove rade putujui umjetnici (M. Stroy, I. Zache, M.
Brodnik. I. Ziegler - tzv. zagrebaki krug). 1840.-ih godina pojavom dagerotipije, fotografija
zamjenjuje minijaturu. Najpoznatiji dagerotipisti su N. Novakovi i J. Strohberger.
- Arhitektura Staro kazalite na Markovu trgu (Arhitekti B. Felbinger, A. Brdari, A.
Cragnolini)
- Crkvena arhitektura je derivat klasicizma i kasnobarokne tradicije (Felbingerovi projekti
katedrale u akovu, kapele sv. Duha u Zagrebu)
- Vrtovi uz graanske kue, parkovi, vrtna arhitektura (Maksimir, juna i sjeverna
promenada u Zagrebu, parkovi uz dvorce u Zagorju)
- Slikarstvo beki slikari F. G. Waldmller, P. Kraft, F. Amerling, T. Eybl, Bavarac C. Spitzveg
radi portrete sa tafaom, genre-scene i pejzae s vidljivim utjecajima nazarenaca i
romantiara.
- Portretisti - M. Stroy, I. Zache, I. Simonetti (Rijeka), J. Pavlovi, V. Poiret (Dalmacija), A.
Keller (Varadin), F. Griffinger (Osijek), F. Pfalz (Vinkovci).
- Pejzaisti Hugo Conrad von Htzendorf - romantizam
- Vedutisti A. Manzoni, L. Butti (Rijeka)
- Crkveno slikarstvo F. Hamerli (Karlovac)

HRVATSKI NARODNI PREPOROD I LIKOVNE UMJETNOSTI

Povijest
Prva austrijska vladavina 1797 - 1805. u Dalmaciji
1797. godine Napoleon je ukinuo Mletaku Republiku, a sa Austrijom sklopio primirje. Austriji
je ustupio mletake posjede na Jadranu, a zauzvrat je dobio Belgiju. Uprava je povjerena
austrijskom grofu - Istra i Dalmacija bile su izravno podvrgnute vlasti u Beu koja nije
doputala njihovo spajanje sa Hrvatskom.
Francuska vladavina 1805 - 1813. u Dalmaciji
1805. godine obnovljeni su ratovi izmeu Francuske i Austrije i tada svi mletaki posjedi
dolaze pod francusku vlast. Francuzi 1806. godine osvajaju Dubrovnik i ukidaju Dubrovaku
Republiku (general Lauriston), a centar vlasti postaje Zadar civi-lni i vojni providur. Na
podruju hrvatskih i slovenskih zemalja Napoleon je osnovao Ilirske pokrajine kojima je
sredite bila Ljubljana. Meutim, iako feudalni odnosi nisu ukinuti, u ovom periodu se
osnivaju kole, otvara se slobodna trgovina, poboljava se poloaj seljaka
Za vrijeme francuske uprave u Zadru su pokrenute prve novine na hrvatskom jeziku, tj.
dvojezini tjednik Kraglski Dalmatin Il Regio Dalmata 1806.
Druga austrijska vladavina u Dalmaciji
Porazom Francuske kod Leipziga 1813. godine Dalmacija i Istra ponovno potpadaju pod
izravnu austrijsku upravu. Upravno sredite je Zadar, a u kolama se ui talijanski.
Predpreporodno doba 1815 1835.
Slomom Napoleonove vladavine Istra i Dalmacija su pod austrijskom vlau, a Vojna Krajina
pod upravom Vojnog vijea u Grazu.
Zagrebaki biskup Maksimilijan Vrhovac zalae se za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske, te se
odupire pokuajima maarizacije. Politiku u habsburkim zemljama vodi kancelar Metternich
koji provodi centralizam vlasti i germanizaciju. Kako je Hrvatski sabor dio ovlasti predao

Ugarskom saboru, nakon ukidanja Mettenichova apsolutizma 1825. godine, na Saboru u

Pounu odlueno je da se maarski jezik uvede u kole kao obavezan jezik (latinski ostaje
slubeni jezik). Maarski hegemonizam je sve izraeniji, a maarizaciji se opiru mladi
intelektualci iz redova hrvatskog graanstva.
Ljudevit Gaj djelom Kratka osnova horvatsko slavenskoga pravopisanja, 1830. oznaava
uvoenje nacionalnih sadraja u politiku.
JOSP KUEVI KNJIICOM JURA MUNICIPALIA DOKAZUJE DA JE HRVATSKA UVIJEK IMALA
POSEBAN DRAVNO PRAVNI POLOAJ KOJI JE NEOVISAN U ODNOSU NA UGARSKU.
Planovi preporoda:
- povratak Dalmacije u sastav Hrvatske nakon pada Mletake Republike 1787.
- izgradnja kulturnih institucija sa nacionalnim predznakom (1799. godine Sabor upuuje
zahtjev da zagrebaka Kraljevska akademija dobije status Sveuilita, te da se tako otvori za
javnost).
- pokuaj izdavanja novina na hrvatskom jeziku (F. Bogdani, J. porer)
- osnivanje tiskare (1794.) koju je M. Vrhovac namijenio tiskanju knjiga na hrvatskom jeziku
- nastojanje Vrhovca i suradnika na izgradnji jedinstvenog hrvatko - ilirskog standardnog
jezika i grafije izrada rjenika - J. Stull, 1801 19.; i gramatika - F. M. Appendini.
GROF JANKO DRAKOVI 1832. GODINE IZDAJE DJELO DISERATATIA ILITI RAZGOVOR UGODI
NARODA SLOVINSKOGA U KOJEM SE NALAZI PROGRAM PREPORODA RAVNOPRAVNI ODNOSI
SA UGARSKOM, OBNOVA BANSKE VLASTI, POSEBNA VLADA ZA HRVATSKU, HRVATSKI
SLUBENI JEZIK DRAKOVI PREDLAE STVARANJE "VELIKE ILIRIJE" KOJA BI OBUHVAALA
SLAVENSKE ZEMLJE I BOSNU I BILA DIJELOM HABSBURKE MONARHIJE.
Hrvatski narodni preporod 1835 - 1848.
- 1835. godine Ljudevit Gaj izdaje Novine horvatske sa prilogom Danica horvatska, slavonska
i dalmatinska. Novine su na kajkavskom, da pridobije Zagrepane, dok je Danica okrenuta
svima pa je na tokavskom. Ove novine oznaavaju poetak preporodne djelatnosti.
- 1836. godine u Danici se uvodi jedinstveni hrvatski standardni jezik zasnovan na
tokavskom narjeju i reformirana je grafija.
- 1836. osniva se Narodni muzej.
- 1837. godine zagrebaki biskup JURAJ HAULIK se zalae za uvoenje hrvatskog kao
slubenog jezika
- osnivaju se itaonice kao preporodna sredita u gradovima (Varadin, Karlovac, Zagreb). Iz
zagrebake itaonice razvija se 1841. godine Gospodarsko drutvo, a 1842. Matica ilirska kasnije Matica hrvatska.
- tiskaju se i prve drame (D. Demeter), otvara se put nacionalnom kazalitu (I. K. Sakcinski:
Juraj i Sofija, 1841. izvedena. Ivan Maurani pie prvi ep moderne hrvatske knjievnosti Smrt Smail-age engia,a Vatroslav Lisinski sklada prvu hrvatsku operu - Ljubav i zloba
- 1843.(2. srpnja.?) godine I. K. Sakcinski dri 1. saborski govor na hrvatskom jeziku i
predlae
uvoenje hrvatskog jezika kao slubenog.
- protivnici Preporoda bili su maaroni, tj. Hrvatsko vugarska stranka. Zbog toga se osniva
Ilirska stranka. Habsburki dvor je Preporod podravao jer je on onemoguavao maarske
tenje za veom samostalnosti, no naposljetku je, zbog Gajeva politikog djelovanja u Bosni,
ograniio politiko djelovanje pokreta i 1843. godine zabranio upotrebu ilirskog imena. Te se
godine stranka preimenovala Narodnu stranku.
- 1847. godine zasjedanjem Hrvatskog sabora hrvatski jezik uveden je kao slubeni jezik.
- u Dalmaciji izlazi preporodno glasilo Zora Dalmatinska iji je urednik jedno vrijeme bio Ante
Kuzmani.
- potaknuti revolucijama u Beu i Peti 1848. godine zasjeda Narodna skuptina koja donosi
dokument poznat kao Zahtijevanje naroda. U njemu trae: da se barun Jelai postavi za
bana, osnivanje samostalne vlade, sjedinjenje hrvatskih zemalja te uvoenje hrvatskog
jezika u upravu i kole.
- 1848. godine ban Josip Jelai donosi proglas kojim ukida kmetstvo, a u novi Sabor, uz
predstavnike plemstva i graanstva, uvodi i predstavnike graanstva iz Banske Hrvatske i
Vojne Krajine. Tada je imenovano i Bansko vijee Hrvatska vlada neovisna o Ugarskoj.
Jelai intervenira u Maarskoj, a rasputanjem Ugarskog sabora on postaje vrhovni vojni

zapovjednik u Ugarskoj. Za zasluge smirivanja revolucije u Beu Franjo Josip I. Josipa Jelaia
imenuje guvernerom Rijeke i Dalmacije.
- 1849. godine car proglaava Oktroirani ustav kojim Monarhija postaje centralistika drava
sa njemakom prevlau. Prema ovom Ustavu, hrvatske zemlje ostaju razjedinjene, Hrvatski
sabor gubi samostalnost, a dravom se upravlja iz Bea.
- krajem 1851. godine car uvodi otvoreni tzv. Bachov apsolutizam (ukida Sabor i Bansko
vijee, zabranjuje hrvatski jezik, tisak cenzurira). Jelai i dalje ima funkciju bana, ali samo
formalnu - djeluje na kulturnom i vjerskom planu. Ujedinjuje grad Zagreb, a zagrebaka
biskupija postaje nadbiskupija.
- 1859. godine pobjedom Pijemonta protiv Austrije (borba talijanskih zemalja za
osamostaljenje) ukinut je apsolutizam, a novi ban Josip okevi oivljava kulturni i politiki
ivot u Hrvatskoj. Iako se dravom jo upravlja iz Bea, hrvatski je opet slubeni jezik.
- 1861. godine Hrvatski sabor pokuava rijeiti dravno pravne probleme. Unionisti su za
savez sa Ugarskom (L. Rauch), dok su narodnjaci za uniju ali uz priznavanje hrvatske
samostalnosti i cjelovitosti (Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina & Rijeka). Za to se zalau F.
Raki i J. J. Srossmayer. Pravai trae potpuno samostalnost (A. Starevi i E. Kvaternik). Na
kraju je prihvaen stav narodnjaka. Samostalna narodna stranka (I. Maurani, I. Kukuljevi,
J. Haulik) iznosi ideju o uniji s Austrijom.
- Austrijsku krizu nakon poraza u Pruskom ratu iskoristila je Italija koja joj je oduzela Veneciju,
a i Maari se ele odcijepiti. Sklopljena je Austro ugarska nagodba kojom nastaje Dvojna
monarhija. Ban okevi nije htio pregovarati s Maarima pa ga zamjenjuje unionist Levin
Ravich. Tada je sklopljena Hrvatsko u garska nagodba 1868. prema kojoj Hrvatska ima
samostalnost u unutranjim poslovima (kolstvo i sudstvo, a jezik je hrvatski). Zajedniki su
poslovi vanjska politika, vojska i gospodarstvo, ime Hrvatska gubi ekonomsku samostalnost.
Odlukom cara, Rijeka je pripojena Ugarskoj.
- 1871. godine, nezadovoljan nagodbom, E. KVATERNIK je organizirao RAKOVAKU BUNU u
Vojnoj krajini. Buna je uguena, Ante Starevi je zatvoren, djelovanje Stranke prava je
zabranjeno, a i narodnjaci su progonjeni. (O. Ivekovi - Rakovika pogiblja)
- 1873. godine dolo je do revizije nagodbe na kojima pregovaraju narodnjaci. Hrvatska je
dobila financijsku samostalnost. Izgraena je eljeznika pruga (Srednja Europa - Zagreb), te
ceste (Josephina do Senja i Lujziana do Rijeke).
- 1873. godine za bana je imenovan Ivan Maurani koji je "prvi ban puanin". On, uz pomo
Narodne stranke, unosi reforme u kolstvu i visokom obrazovanju:
- rektor Sveuilita u Zagrebu postaje Matija Mesi
- jo 1866. godine, zalaganjem Strossmayera, osnovana je akademija JAZU iji je prvi
predsjednik
povjesniar Franjo Raki
- pokree se knjievni asopis Vijenac - urednik August enoa
- Matica Ilirska postaje Matica Htvatska
- Vojna krajina nije bila pod banskom upravom
- 1880. Maurani daje ostavku, a 1881. godine Vojna krajina je ukinuta (ban i sabor
preuzimaju upravu)
- Ladislav Pejaevi, unionist, postaje hrvatski ban, pa dolazi do jaanja maarizacije
(postavljeni su dvojezini grbovi koji su nakon nemira zamijenjeni grbovima bez natpisa, tzv.
nijemim grbovima).
Preporod u Dalmaciji
- Nositelji preporoda (narodnjaci) se sukobljavaju sa zastupnicima talijanske ideje koji ele
samostalnost Dalmacije (autonomai). 1862. godine pokree se glasilo Il Nazionale s
prilogom "K Narodnom listu", ime zapoinje puno preporodno razdoblje. 1875. godine
narodni list izlazi samo na hrvatskom jeziku, osnivaju se itaonice i Matica Dalmatinska.
- 1870. godine na izborima za Sabor narodnjaci su postigli veinu, a 1883. godine hrvatski
jezik postaje slubeni jezik Sabora; u uredima i sudovima i dalje se koristi talijanski.
Maaronska politika
- za banovanja Dragutina Khuen - Hedervaryja 1883 - 1903. Maari iskoritavaju hrvatske
gospodarske potencijale. Pod njihovom su kontrolom eljeznice. Khuen-Hedervary je
pronaao pristae ak i u Narodnoj stranci Iso Krnjavi, predstojnik odjela za bogotovlje u
Khuenovoj vladi. Otpor ovoj vladi prua Stranka prava koja se, pod progonima, dijeli na dvije

frakcije: domorae i frankovce. Prvi su za dualistiku politiku, a druge vodi Stareviev

nasljednik Josip Frank.
- 1895. godine poinje slom Khuenove politike - kad je car Franjo Josip I doao na otvaranje
zgrade HNK-a, nekoliko je studenata predvoenih S. Radiem zapalilo maarsku zastavu.
Izbaeni su sa Sveuilita i koluju se vani. 1903. godine Khuen je zabranio javne skuptine
koje su traile potivanje ljudskih i politikih prava. Nakon krvoprolia u Zapreiu (vojska je
pucala na seljake koji su spalili maarsku zastavu) Khuen zatvara demonstrante.
- protumaarski pokret su podrali i Hrvati izvan Banske Hrvatske, a Khuen je premjeten iz
Hrvatske im je zavreno 20 godina prisilne maarizacije.
- u praksi on je znatno unaprijedio Zagreb i dao mu zapadnoeuropski izgled.

HRVATSKA UMJETNOST DRUGE POLOVINE 19. ST.

SLIKARSTVO
PREMA REALIZMU
Zaeci realistikog slikarstva kod nas su na risarskim kolama osobito Osjeka.
Mnzbergera preko Htzendorfa, Waldingera i Rmera do Mkcea slikarstvo je tu u uzlaznoj
liniji. H. C. v Htzendorf slika slavonski pejza i stare gradine deskriptivno realistiki, uz
naglaene romantine crte. Na njegovu realistiku komponentu nadovezuje se Waldinger, ali
u crteu, na slikama prevladava romantizam. Osjekom krugu pripada i Mcke portreti i
povijesne scene su mu znaajni, ali bez likovne vrijednosti. Prikazi su mu tvrdi i ablonski. Taj
nain prenio je na svog uenika Quiqereza koji se toga nikad nee potpuno osloboditi.
Quiquerez je najznaajniji zbog brojnih malih realistiki koncipiranih pejzaa punih atmosfere
i koloristikog sklada. Krnjavi je pak znaajniji zbog svoje kulutrne aktivnosti nego kao slikar
radovi su mu vie rezultt poznavanja velikih majstora nego plod inspiracije.
Nikola Mai proao je studij u inozemstvu, predstavnik idilinog genrea u akademskoj maniri
popularan po tim pejzaima, ali znaajnije su njegove skice i studije iz Posavine i Like tu
je
pokazao realistiki stav prema objektu uz uljepavanje. Vlaho Bukovac i Celestin Medovi su
tu
negdje. Posljednja desetljea 19. st. snani razvoj. Nova generacija obrazovanik umjetnika sa
zagrebake kole i povratnika izvana Be, Mnchen, Pariz. Izloba hrvatske narodne
umjetnosti
1894. je prva mogunost da se mlai pokau. Krnjavi je konzervativan i dolazi u sukob s
mladima.
Dolazi do secesije grupe umjetnika iz Drutva umjetnosti 1897. Oni osnivaju Drutvo
hrvatskih
umjetnika predvowni Vlahom Bukovcem. Posljedica je opadanje utjecaja Krnjavog i
rastakanje
dotada jedinstvenog slikarskog izraza.
Bukovac je po dolasku postao sredinja osoba, donosi zapadni duh, iva akademska
polikromija i plenerizam toliko djeluje na mlae da su nazvani zagrebaka arena kola. U
to vrijeme realizam je ve potpuno razvijen?
Josip Franjo MCKE (Nagyatad 1819 - Peuh 1883.), na slikar maarskog porijekla
O njegovom kolovanju nema puno podataka. Na Akademiji u Beu polazi
klasu historijskog crtanja i slikanja krajolika, a 1845 (1843?) godine dolazi
u Vukovar gdje prvo slika alosnu gospu. U Vukovaru portretira lanove
obitelji Eltz i Pejaevi, te imune graane, ali radi i motive iz parka
POGLED NA PARK ELTZ U VUKOVARU. 1860 65. boravi u Osijeku gdje opet
portretira aristokraciju i graane - GABRIJELA PEJAEVI, ali radi i crkvene
slike. Slika i u akovu, za J. J. Strossmayera - PORTRET . 1864. godine u
Zagrebu je odrana Prva dalmatinsko hrvatsko slavonska

gospodarska zloba na kojoj je Mcke predstavio kao slikar portreta, genre prizora i
crkvenih slika ISUS NA KRIU, ECCE HOMO, SV.OBITELJ. 1865. godine dolazi u Zagreb gdje
slika likove i prizore iz hrvatske povijesti:
NIKOLA ZRINSKI NA KULI SIGETA
DOLAZAK HRVATA U HRVATSKU, 1867.
SAVEZ LJUDEVITA POSAVASKOG I SLOVENACA, 1867.
RAZJARENI HRVATI UBIJAJU LJUTOMILA
Od zamiljenog ciklusa litografija sa 12 povijesnih prizora izdao je samo osam. Slika i
portrete - LJ. VUKOTINOVI, BAN L. RAUCH, a sauvane su mu i neke crkvene slike (u Divui
na Kordunu i Sikirijevcima u Slavoniji).U Zagrebu poduava slikanje - uenici su mu F.
Quiquerez, te ki Marijana Ludovika. elio je osnovati slikarsku
akademiju. Od 1875. godine ivi u Peuhu gdje portretira osobe iz
visokog drutva.
Mcke slika u duhu tonskog akademskog realizma beke kole
(nastavlja Zaschea). Najvei domet postie u portretima proetim
notom intimnosti, no bitan je zbog povijesnih tema, iako ne ba
najuspjenije izvedenih. On zapravo oznaava poetke historijskog
slikanja u Hrvatskoj - on i ban Rauch bili su utemeljitelji slikarstva historicizma. Veinu
djelatnosti posvetio je portretiranju. Slikao je obiteljske intimne i slubene portrete na nain
tonskog akademskog realizma. Vrijednost njegova rada varira od granica dilentantizma do
rutinerstva, uz izrazite tehnike kvalitete. U prizorima iz hrvatske povijesti naivno je i
nespretno narativan. Produkcija je namjenjena vlasteli, kleru i graanstvu.
- Kako je Krnjavi kazao, Quiquerez je komponirao Mckeove slike, a onda ih je Mcke
izraivao pomou manequina (velika lutka kojom su se slikari sluili u prouavanju nabora.)

Ferdo QUIQUEREZ (Budim 1845 Zagreb 1893.)

Otac mu je austrijski asnik iz obitelji francuskih emigranata, a majka
ponjemena Slovenka. Gimnaziju zavrava u Zagrebu, a nakon godinu
dana vojne kole u Austriji, upisuje u Zagrebu studij prava. Paralelno
radi kod slikara J. F. Mckea, te se odluuje posvetiti slikarstvu.
Politiki sklon pravaima, kasnije se priklanja Strossmayerovoj ideji u
zajednici Junih Slavena.
Noen domoljubnim zanosom, ilustrira zbivanja iz nacionalne povijesti
DOLAZAK HRVATA NA OBALE SINJEG MORA, te predaje BANOVI
STRAHINJA, 1868..
Putem javnih priznanja dobio je 1870. stipendiju za studij u
Mnchenu, no zbog bolesti je prekinuo kolovanje. U Mnchenu je
upoznao Krnjavog, a nakon kratkog boravka u Zagrebu, 1871. godine odlazi na akademiju u
Veneciji. Tada nastaje MARINA, RIBARSKE BARKE, MORNAR.
Nezadovoljan Akademijom, odlazi u Rim i Firencu gdje kopira djela Tintoretta i Veronesea i
alje ih u Zagreb. Inspiriran antikom slika rimske vedute i povijesne teme CAR TIBERIJE,
SOKRAT I
ALKIBIJAD, te prizore iz hrvatske prolosti POROD NIKOLE ZRINSKOG. U papinskoj radionici
radi i 1.
bakrorez novije hrvatske umjetnosti DJEAK TOI VINO FAUNU.
Sa Krnjavim slika na Capriu i posjeuje hrvatska sela u
pokrajini Molise. Krnjavi se protivi njegovoj elji da se natjeu
za stipendiju u Parizu, pa 1875. godine Quiquerez odlazi u Crnu
Goru da bi dobio likovnu podlogu za ilustraciju epa "Smrt smailage engia" - na Cetinju boravi sa Rendiem.

1875./76. godine, kao ratni slikar, prati crnogorsku vojsku u pohodima protiv Turaka i radi
biljeke za slike HERCEGOVAKI USTANAK, BIJEG HERCEGOVAKE OBITELJI, te ILUSTRACIJE ZA
"SMAIL-AGU" i "GORSKI VIJENAC". Naslikao je i nekoliko portreta
poglavara, no dio opusa mu je izgubljen na povratku kui.
1876. godine opet je u Zagrebu i tada slika portrete i radi
ilustracije za protureimski list "Bi".
Slika i povijesne teme - KRUNIDBA KRALJA ZVONIMIRA, SMRT
MATIJE GUPCA, PRIJELAZ AUSTRIJSKE VOJSKE KOD BRODA) koje
umnaa u oleografskoj tehnici.
Putuje sjeverno-zapadnom Hrvatskom i Slavonijom, sudjeluje u
radu Drutva umjetnosti, slika sakralne teme (crkva sv. Marka u
zagrebu, lunete u cinktoru u Mariji Bistrici). Ipak, povijesne teme mu daju popularnost kod
publike.
KOSOVKA DJEVOJKA
JURI NIKOLE ZRINSKOG
Kralj Tomislav
CRNOGORSKI GUSLAR
POSLJEDNJI ASOVI PETRA ZRINSKOG I F. K. FRANKOPANA
Ove kompozicije svojom nacionalnom tematikom i tekom scenografijom oznaavaju
zakljuak
romatiarskog slikarstva u Hrvatskoj.
Vedutama (PORTA TERRAFERMA U ZADRU, 1875., KOTOR, RIPPETA U RIMU, 1872.) i
portretima (ISO
KRNJAVI, HERCEGOVAC, AUTOPORTRET, PORTRET STARE GOSPOE) otkriva se kao
zaetnik hrvatskog realizma. Postoji miljenje da su Courbet i barbizonska kola sudjelovali u
formiranji Quiquerezova mnchenskog slikarskog iskustva, a kasnije macchianole (slikare
krajolika) je slikar sreo ve u Veneciji. Nacionalna atmosfera nakodila je njegovom slikarstvu
jer ni Quiquerez, kao ni Karas, nije imao dovreno slikarsko obrazovanje.
Quiquerez potjee od prastarog francuskog plemstva, iji su izdanci u 18. st. bili preselili u
eku. Ferdinand Franjo bio je veleposjednik u Slovenskoj Bistrici gdje se po drugi put oenio
Marijom Kerschel ponijemenom slovenkom. U tom se braku rodilo petero djece a meu
njima i Ferdinand Quiquerez koji je 1845. godine roen u Budimu. Nakon smrti oca obitelj se
preselila u Zagreb gdje je Ferdo zavrio gimnaziju.
S 23. nakon zapoete vojne karijere i prekinutog studija prava, bez bogate obitelji iza sebe
Ferdo je razmjerno kasno odabrao svoj ivotni poziv slikarstva. Privukao ga je novopridoli
slikar Josip Franjo Mcke. Prije naukovanja u Mckeovom atelieru nije imao nikakvih slikarskih
kola nikakva temelja.
ivot Ferdinanda Qiuquereza
Godina 1845. kada je Ferdo roen je vrijeme koje prethodi burnoj 1848. revolucionarnoj
godini u itavoj Europi. Banovanje Josipa Jelaia , ukidanje kmetstva kod nas. U likovnoj
umjetnosti to je vrijeme punog zamaha Biedermeiera. Nakon Zascheove smrti, koji je bio
jedan od posljednjih izdanaka Biedermeiera u naim krajevima, dolazi u slikarstvu
sjeverozapadne Hrvatske do odreenoga zastoja. Nema ni traga zapadnoeuropskim
utjecajima, osobito parikima. Oi slikara okreu se ee prema Mnchenu manje prema
Beu i Budimpeti. Nita se novo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne dogaa sve do pojave
Maara Josipa Franje Mckea, kod njega je Ferdo zapoeo svoje naukovanje oko 1860.
godine.
Nakon naukovanja u Mckeovu atelieru su jesen 1870. upisao se na slikarsku akademiju u
Mnchenu i to zahvaljujui vladinoj stipendiji od 300 forinti. Uio je slikarstvo kod Pilotya, u
tom atelieru su bili i Hans Makart, Eduard von Grutzner i Gabriel von Max. Crtanje je uio kod
Raaba, slikanje kod Wagnera, u klasi Isom Krnjavim i Nikolom Maiem. Zbog loeg
novanog stanja, 1872. naputa Mnchen i vraa se u Zagreb. U listopadu 1872. godine uz
malu novanu pripomo vlade kree u Italiju i to najprije u Veneciju gdje je uio u atelieru

prof. Molmentiga. U jesen 1872. krenuo je preko Firenze u Rim gdje e provesti idue dvije
godine.
Godine 1874. poinje suradnja u Viencu iji je urednik August enoa. I Tako Vienac 1874.
donosi prvu ilustraciju od Ferdine ruke - Katarina kraljica Bosanska po Belliniju. Vjerojatno
istodobno s tim ilustracijama za Vienac mladi se slikar okuao i u bakropisu. 19. 10. 1874.
godine u dvorani Narodnoga doma u Zagrebu odrana je prva umjetnika izloba. Tu je bilo
izloeno 7 Ferdinih slika. Idue godine umjesto u Pariz preko Dalmacije krenuo za Crnu Goru.
Te se tako zaustavio i neko vrijeme u Zadru tada je nastala i njegova slika Porta
Terraferma. Tokom boravka u Crnoj Gori izradio je niz ilustracija za Gorski Vijenac, te ga je
knjaz Nikola ubrzo imenovao dvorskim slikarom.
Po povratku u Zagreb 1876. godine je putem bio pokraden, tako da nam dobar dio njegovih
djela i crtea ostaje nepoznat. Postaje uitelj crtanja na zagrebakoj realci, a kao umjetnik
preivljavao je slikajui povijesne prizore za izdavae Bothea i Nikolia. 1883. u Zagrebu je
poeo izlaziti humoristini list Bi iji je urednik bio prava August Harambai. Ferdo je za
taj list izradio nekoliko vinjeta i karikatura. Ferdo za ivota nije postigao previe ostao je mali
uitelj ne realci. No svojim djelima Porta Terraferma, Obala Tibra i portretima Ise Krnjavoga
zauzeo je trajno i svijetlo mjesto u naoj likovnoj povijesti.
Povijesno slikarstvo
Tek pojava Josipa Franje Mckea oznaava poetak razvoja povijesnoga slikarstva, iji je
pripadnik najpoznatijim dijelom svojega slikarskoga opusa bio i Ferdo Quiquerez. U njegovom
povijesnom slikarstvu mogue je razlikovati 2 skupine: zbivanja iz prolosti historizirani
portreti te puke pjesme i prie
U pristupu povijesnoj tematici do kraja ivota bili su mu uzori Mcke i maarski slikari. Trudio
se da povijesne prizore prikae to vjerodostojnijima; na alost neki detalji iz tih prizora
pokazuju uobiajeno nepoznavanje povijesnih elemenata Hrvatske nonje s kraja 19 st. Ferdo
se razvio od Mckeovih plonih rjeenja do slojevitih dijagonalno postavljenih kompozicija.
Upravo je svojom popularnou njegovo povijesno slikarstvo potaknulo nekolicinu slikara s
kraja 19 st. i po. 20 st. na bavljenje povijesnom tematikom.
Najraniji crtei povijesnih dogaaja nastaju ve 1868. godine. U njegovoj crtanji iz 1868.
nalazimo crte Krunisanje kralja Zvonimira. Prizor krunidbe smjestio je u unutranjost
crkve. Prostor naznaen u crteu jo je ploan podjea na djeije kazalite lutaka, gdje su
jasno odreene linije pojedinih planova na kojima se krau lutke.
1870. slika DOLAZAK HRVATA. Odmah po dovrenju bila je izloena u dvorani Narodnog
doma gdje je od 1873. godine stalno visjela. Kao svjedoanstvo njegova talenta i dodijeljene
mu za to stipendije. Slika je nadahnuta pjesmom Augusta enoe i kontaktom Ivana Zajca
temeljenima na zapisima Konstantina Profirogeneta o hrvatskim plemenima. U rijeavanju
slike vidljive su znatne razlike izmeu uenika i uitelja. Mckeovi hrvati doli su na uzvisinu
s koje promatraju ravnice svoje nove domovine dok ih Ferdo sputa strmom liticom do same
vode, pastelno oblikovajui te davne ratnike. Detalji su ljuskasti oklopi te atori u pozadini.
1878. slika SMRT MATIJE GUBCA naalost danas je ta slika
izgubljena, sauvane su nam samo skice i studije za tu sliku.
Po Botheovoj narudbi kao predloak za oleografiju naslikao je
1878/79. godine svoju verziju
KRUNIDBA ZVONIMIRA. Osim kockastoga poploenja (koje je
izgubilo svoju likovnu dominantu) nije u tome djelu ostalo vie nita
Mckeovskog. Prostor dogaanja spoj je ranokranske bazilike i
antike palae, vjerojatno je po sjeanju na rimske ranokranske
crkve naslikao apsidu ukraenu mozaikom s Kristom, Marijom i
Josipom u kojoj je smjeten ciborij. Meutim stupovi koji bi trebali biti
jednostavno profilirani i nositi lukove, inili su mu se vjerojatno
prejednostavnima pa se tako s desne strane pojavljuju korintski
stupovi to nose ukrasni friz iznad kojega je pun zid galerije. Time
prostor zapravo postaje kapela u kraljevskoj palai. Kralj odjeven u zlatno bijelu odjeu
izskae iz zelenkaste tame ostatka kompozicije. Uz krunu se kao jasan simbol vlasti

pojavljuje i veliki ma to ga kralj ljevicom oslanja na pod. Osvijetljeni se dio protee i na

kraljicu i maloga princa s lijeve strane te na biskupa s desne. Dok su promatrai u prvome
planu lijevo i desno gotovo u mraku.
Prvi historizirani portret nastaje 1881. godine a to je PORTERT PETRA PRERADOVIA, danas
se nalazi u modernoj galeriji u Zagrebu. Poprsje je rijeio gotovo skulptorski iroko vojniki
plat kojim je ogrnut podsjea na Rendieva skulptorska rijeenja. Nalazi se na
zagasitozelenoj pozadini koja oko glave prelazi u svijetle tonove. Svjetlosmea kosa dugi
zalisci koji se pod vratom spajaju u bradu. Odjeven je u svijetlomodru oficirsku uniformu s
tamnosivim kaputom.
Po narudbi Koonde i Nikolia nastaje 1883. godine POSLJEDNJ ASOVI ZRINSKOGA I
FRANKOPANA. Radnja se deava u zatvorenom prostoru gdje je po sredini stol i dva
mukarca nadlakena na stol. U prvom planu na podu odbaen Kolpok u pozadini udubina s
raspetim Kristom na kriu. Lijevo kroz vrata ulazi skupina od etiri lika. Na slici se pojavljuju
standardni elementi kao to su kockasti poploeni pod, jednostavno ukraen tepih zguvan
na jednome mjestu i preteno maarske velikake nonje.
JURI NIKOLE ZRINSKOGA IZ SIGETA (Juri iz Zrina), postoje dvije verzije ove slike. Ve u
prvoj verziji (za Mariju Bistricu) prikazani su likovi na jureim konjima. U drugoj verziji Juria,
nastaloj tijekom 1886. godine zadran je osnovni raspored lijevo utvrda s otvorenim polukrunim vratima te spitenim mostom, a desno turci u povlaenju. Meutim likovi vie nisu
konjanici nego pjeaci. Tip glavnoga junaka, Zrinskoga, identian je onomu koji se pojavljuje
u Krunidbi kralja Zvonimira: bradati i brkati mukarac otra pogleda i dranja.
Godine 1888. nastaje TOMISLAV PRVI HRVATSKI KRALJ. Kralj, odjeven u sivo bijelo, ogrnut
crvenim platom podstavljenim hermelinom, nosi na glavi kapu od hermelina kojoj gornji dio
prelazi u kacigu s malom zlatnom krunom na vrhu. Lijevo od vladara je zastava, ispred koje
se pojavljuje ratnik u oklopu uzdignute desnice, ljevicom podboen o pojasa tit prebaen na
lea. Taj motiv je ve upotrijebljen kod Krunidbe Zvonimira. Velikai koji se klanjaju Tomislavu
odjeveni su u narodno odijelo iliraca (dolomu, surku, uske hlae) i maarsku velikaku golu
(preko ramena su im prebaeni menteni, koani irokim lancima). Osnovno prostorno
rijeenje s glavnim naglaskom na kralja preuzeto je vjerojatno
iz litografije zakletva Zrinjskoga slikara Bele Vizleletya i
litografa Alojsa Rohra preuzet je i pozadinski element.
Godine 1892. nastaje studija za nikada naslikano djelo
velikoga formata ANTEMURALE CHRISTIANITATIS. Radnja je
smjetena u mranu srednjovjekovnu ratniku situaciju
oajnike borbe s Turcima. Plavokosa ena, sputajui se
stepenicama, posjeajui svojom impostacijom na boice
pobjede iz starijih vremena oboruana titom u obliku
hrvatskoga grba i maem bori se protiv Turaka koji su ini se
nadvladani. U drugome planu iza nje naznaene su steevine zapadne civilizacije crkva sv.
Petra u Rimu, zapadnjaki odjeveni ljudi, ispred njih sjedi starac zabavljen globusom. Mrani
tonalitet slike odlino ocrtava mrano doba prikazano na njoj.
Za vrijeme boravka u Crnoj Gori od jeseni 1875. do jeseni 1876. godine Ferdo e za Vienac
slati ilustracije dogaaja kojima je bio nazoan ili je pak uo za njih. Godine 1876. izlazi itav
niz takvih ilustracija kao to su:
- Smrt vojvode Trifka
- Hercegovaki ustae u zasjedi pametnije je rei ustanici.
- Na cetinjskom trgu
- Bijeg hercegovake porodice
- Bitka kod Podgorice
Niz crtea za Vienac posluio je kao dobar temelj za mnogobrojna ulja na kartonu kojima je
slikar po povratku u Zagreb i dalje biljeio vieno u Crnoj Gori. Vidljiva je golema razlika u
vrsnoi obrade teme u dogaajima kojima je bio nazoan od onih kojima nije bio nazoan.
Vieno je prikazano ivo puno zbivanja, pokreti glavnih sudionika su uvjerljivi i jednostavni.
Zamiljena pak konstruira jednako kao i kompozicije za povijesne slike, prostor gradi
slojevito, i sve skupa podsjea na ivu sliku na kazalinoj pozornici.
Pejza i veduta ine, zajedno s malim prikazima ivotinja, ono najvrijednije i najdarovitije u
Ferdinom slikarstvu; rijeavao ih je potpuno samostalno bez ikakvih utjecaja izvana. U

tome pristupu nije imao uzora kao to je u sluaju povijesnoga slikarstva gdje je to bio
Mcke. Ferdini doivljeni pejzai, slikani u Italiji sedamdesetih godina odiu svijetlim
tonalitetom talijanskoga ljeta. Municiozno bavljenje malim pojedinostia u prirodi jo pokazuje
duh vremena u kojemu je poeo slikati. Pejza je u to doba nevana slikarska djelatnost, a
pravoga pejzaista u naim krajevima jo nema. Tek u treoj etvrtini 19 stoljea pojavljuju
se uz Ferdu jo dva slikara, Adolf Waldinger i Nikola Mai, ija su djela temelj buduega
pejzanoga slikarstva velikih stvaralaca s poetka 20 stoljea.
1875/76. nastaje CRNOGORSKE PLANINE. Ovdje je Ferdo slojevima zelenih i zemljanih
tonova ostvario slikarskivrstan pejza kakav je znao ostvariti i u vedutama gradova. Pogled
je usmjeren odozgo prema kamenim vrhovima planine
STAN CRNOGORSKOG VOJVODE je djelo na kojemu je Ferdo spretnom igrom sjena i svjetla
postigao lakou i prozirnost, rijedak je primjer igre svjetla i sjene na njegovim djelima. U
prvome planu je staza koja s lijeva vodi na desno u dubinu, preko obranka. Ispod kronje
velikog drveta nazire se crveni krov kue. Tonaqlitet svjetlozelen, jasnih boja, nepriguene
svjetlosti. Njegove vedute gradova koje je radio slikarski su daleko zanimljivije, a rijeenja su
matovitija.
OBALA TIBRA koja je nastala oko 1874. godine lijep je primjer tonalno svijetloga, ali jo
uvijek faktografskoga vedutnoga likarstva. Pogled preko rijeke na drugu obalu, dio Rima zvan
Ripetta.
Na rijeci dvije tamne lae. Od obale vodi dvokrako stubite prema zgradama lijevo i dsno od
crkve.
U Zadru je za vrijeme kratka boravka 1875. godine nastala PORTA TERRAFERMA , jedno od
kljunih djela u povijesti hrvatskoga slikarstva 19 stoljea. Stare zidine nisu faktografski
zabiljeene za vjenost. Topli smekasti tonalitet zidina rasplinuo je njihove oblike i ostavio
cardouske naznake ljepote boja, svjetla i sjena. Tema je postala potpuno nevana.
PRIMORSKO SELO I MANASTIR NA CETINJU iz 1875/76. godine svjedoe o Ferdinom
bavljenju pravilnim geometrijskim tijelima. Zgrade se pretvaraju u jednostavne volumene a u
upotrebi boje takoer dolazi do pomaka. Dok u sloci Primorsko selo prevladava bijela boja, u
drugoj slici nema dominantne boje, u pejzau koji se prelijeva od sivih do zelenkastih tonova
volumeni zgrada su koloristiki isti i nenametljivi. Na njihovim plohma nema mijeanja
tonova. Prostor se pomou istih oblika stupnjuje, vodei pogled u dubinu.
Portretno slikarstvo polako zamire izuzetak su narudbe dravnih institucija, no one su u
Fedinom sluaju sve rijee. Portretom se ipak bavi kreui se u vrsnoi od odlinog
Autoportreta iz 1878 godine do ak i zanatski loeg portreta Dame u bijelome iz 1891.
Svoj slikarski objekt najee postavlja pred neutralnu pozadinu, ne elei gledateljevu
pozornost odvui od portretiranog lika. Ne stvara prostor ne igra se perspektivom ali ipak
pogleda u dubinu.
OFELIJA radi se o portertu koji je nastao u Rimu i to negdje oko 1874 godine. Poprsje mlade
ene s bujunom svjetrlosmeom kosom, bijelom puti prikazana gotovo frontalno. Pogled joj je
uperen prema gore. Kosa joj je ukraena vijencem od brljana. Pozadina je izrazito svijetla.
Ovu sliku mogli bismo promatratikao svojevrstan susret Ferde i slikarstva nazarenaca. Prema
moda tek u misao- nu pristupu djelu ali ne i u likovnoj obradi.
PORTERT STARICE naslikan je najvjerojatnije za vrijeme boravka u Rimu 1875 godine. Rije
je o izvanredno vrijednom radu s neobinom igrom svjetla koje odozgo pada na pognutu
glavu starice i to slikaru daje mogunost da se poigra s dubokim borama na stariinu licu. No
isto tako ovo djelo stvara i problem atribucije slike. Naime postoji i sumnja da ovo djelo nije
moda rad Ise Krnjavoga ili je to ipak izvanredno vrijedno djelo mladoga talenta kojise nije
nikada do kraja razvio naravno misli se na Ferdu Quiquereza.
Za vrijeme putovanja kroz Dalmaciju i Crnu Goru nastalo je nekoliko portreta ne samo
Crnogoraca, ve i ljudi doivljenih na tome dugome putu.
- Starac sa sijedom bradom - Portret Gospoe Hardovi - Autoportret
- Portert svoje ene
- Portreti svoje djece
Quiquerezevo crkveno slikarstvo
1878. Ferdo Quiquerez se s Isom Krnjavijem otputio u Lepoglavu, gdje je kopirao prizore sa
svoda ljetnoga refektorija bivega pavlinskoga samostana. Te lepoglavske freske ostavile su

zasigurno dubok dojam, te ih moemo smatrati njegovim temeljnim predlocima crkvenoga

slikarstva. 1881. je zajedno s Novakom oslikao unutranjost upne crkve sv. Marka u Zagrebu
i to s prizorima iz Starog i Novog Zavjeta. Nakon toga upnik iz Marije Bistrice povjerio je
Ferdi oslikavanje 22 lunete u cinktoru crkve sv. Marije u Bistrici, te izradu velike slike u samoj
crkvi Isus u hramu meu uiteljima. Kompozicije su zadane plohom na kojoj su bile slikane,
tj. niskim polulukom. Jednostavno su i jasno zamiljene, a njihov nam je koloristiki izgled
naalost nepoznanica.1888. oslikao je svetite crkve u Polenaku u Sloveniji. Temperom
slikana etiri evanelista, legenda o lipi, Navjetenje i Majka Boja na svodu. Na trijumfalnom
luku tri starozavjetna prizora. Svi ovi prizori su jednostavni, ali zanatski dobro slikani. Nema
vie barokne patetike, ali ni nove patetike druge polovice 19 stoljea. Naprosto mu je blii
topao gotovo pavlinski pristup tematici.
Slikar Ferdinand Quiquerez malen i zanemaren u svojem vremenu i prostoru, u veem dijelu
svog slikarskoga opusa onom nepoznatom koje ne ini povijesno slikarstvo prepun je
odlinih ideja i likovnih rijeenja u kojima se nasluuje nadolazee novo vrijeme. S malim
kolovanjem, ne poznajui najmodernija slikarska ostvarenja Pariza a niti Bea u maloj
sredini koja je eljela zanatski dobre slike, vrijedno je i udnovata pojava predugo
zanemarivana i olako stavljena u grupu manje kvalitetnih slikara. Zbog novanih potekoa
njegovo je kolovanje ovisilo o potpori vlade i biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Tijekom
svojega ivota profilirao se u podvojenu slikarsku linost. Radio je povijesne prizire po
narudbi uglavnom da bi preivio drei se gotovo do kraja ivota svojega prvoga uzora
Mckea i njegova historicizma. U nenaruenim pejzaima i portretima otkriva nam se dublja i
slojevitija slikarova osoba. Premda ne poznaje suvremena strujanja u francuskom slikarstvu,
on im se nesvjesno pribliava, dotiui svojim interijerima realizam Courbeta, a pejzaima
igru svjetla i sjena koja je pretea hrvatske moderne.
Adolf Ignjo WALDINGER (Osijek 1843 1904.)
Najznaajniji je predstavnik osjekog slikarskog kruga 19. st. Za ivota je bio slabo poznat, a
nakon smrti je brzo zaboravljen. Tek nakon to je 1933.
novinar Ernst Dirnbach u Hrvatskom listu objavio lanak o
njemu dolazi do veeg znanstvenog interesa. Rodio se u
Osijeku 16. 6. 1843 kao dijete imunih i uglednih roditelja.
Njegova majka, Marija, je ki osjekog gradonaelnika. Otac
mu se zvao Ignac, pa se i on sam u literaturi uglavnom navodi
kao Adolf Ignjo Waldinger.
Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Osijeku do 1855. Zatim
do 1861. ui slikarstvo kod H. C. v Htzedorfa koji mu po zavrenom kolovanju izdaje
svjedodbu. Najzamjetniji utjecaj koji e prvi uitelj ostaviti na Waldingera je utkan u bit
njegova stvaralatva, a to je ljubav prema prirodi. Sve ostalo potpuno je suprotno. Pei ak
smatra da je Waldinger namjerno u Beu traio uitelje koji ga nee uiti komponirati ve
gledati, opaati, fiksirati. U Beu upisuje akademiju 1862/3. ali ju je pohaao samo zimski
semetar kod Christiana Rubena beki nazarenac, i K. Rsnera. kolovanje nastavlja u
privatnim ateljeima pejzaista J. Nowopatzkog, Josepha Sellenya. Sa J. E. Schindlerom putuje
po Austriji i Bavarskoj, a s G. Seelosom junom Tirolu i sjevernoj Italiji. U pismu roditeljima
navodi da je okruen pokvarenim ljudim. Osim nevolja s kojima se susretao cijeli ivot
izgleda da je veliki grad ostavio psiholoke posljedice koja e ga jo jae okrenuti prema
prirodi.
Zbog pogoranja materijalne situacije svoje obitelji vraa se u Osijek 1869., ali ne uspjeva se
zaposliti kao uitelj crtanja u koli. U to vrijeme dobiva iz Salzburga priznanje za projekt
jednog parka. Trai mjesto uitelja crtanja u Troppau i stipendiju u Zagrebu. Dobiva stipendiju
za odlazak na akademiju u Weimaru 1870., ali ju zbog francusko njemakog rata nije
mogao iskoristiti. Kratkotrajno boravi u Beu odakle alje jedan pejza u Zagreb. U Osijek se
vraa 1872. i dobiva mjesto uitelja crtanja u realnoj gimnaziji, uz pokusni rok od tri godine i
uvjet da se struno osposobi za taj posao.
Godine 1877. oenio se, a naredne godine dobiva ki. Zapada u
materijalne neprilike 1879. nakon to je otputen iz Realke.

Izgleda da je Waldinger zapustio nastavni rad. Iste godine podnosi molbu za mjesto uitelja
na Gradskoj risarskoj koli, ali je odbijen. Naredne godine, 1880., dobiva i sina pa pritisnut
neimatinom odlazi u Be u potrazi za poslom. U to vrijeme dovrava se Ringstrasse pa je
postojala velika potreba za kvalitetnom slikarima. Nije poznato to je radio u Beu, ali ve
1881. djeluje u Srijemu. Godine 1884. u Zenici crta situacijske planove za eljeznicu, a 1886.
ponovno mu je odbijena molba za posao u Osijeku. Gospodarska kriza i roenje treeg
djeteta prisiljavaju ga na razne poslove pa se bavi prodajom gospodarskih i ivaih strojeva.
Molba za posao na Geografskom Institutu Vojne Akademije u Beogradu koju je predao 1889.
u postupku se izgubila. Ponovno e posao dobiti tek 1896. kao uitelj crtanja u egrtskoj koli
u Osijeku. Ni taj posao nije rijeio njegove probleme jer je 1900. primio 20. kruna pomoi od
zaklade za milodare, a 1901. moli bilo kakvu pomo od grada. Njegova borba za ivot
zavrila je u tekom siromatvu 7. 12. 1904, a njegova smrt nije objavljena ni u novinama.
Usprkos takvoj tekoj votnoj situaciji stvorio najljepe prikaze
uma i stabala u Hrvatskom slikarstvu tog doba. Likovnu
ostavtinu ini 10 ak. akvarela i oko 200. crtea olovkom,
ugljenom i kredom. Sudei prema ogromnoj strasti prema svom
radu, to su sigurno samo fragmenti. Veina crtea je bez oznaka
sporadino nailazimo na inicijal ili godinu, to stvara velike
probleme u postavljanju unutarnje kronologije. Bio je iskljuivo
pejzaist kojeg teak ivot okree prirodi. Bijeg u prirodu za
njega je bio traenje spasa i jedna vrsta bijega od stvarnosti, ali
usprkos tome njegova djela su najre- alistiniji prikazi stvarnosti.
U poetku crta pod utjecajem Htzedorfa, ali e to s vremenom nadii. Waldinger je
posjedovao osobinu koja je Htzedorferu kronino nedostajala, a to je kreativnost i dublje
razumjevanje stvari koja resi sve prave umjetnike. te crtee namjeravao je objaviti kao
grafike listove zato je tako precizno crtano.
Znatan utjecaj na njega ostavili su nizozemski majstori 17. st. te kineski i japanski crtei i
grafike. Dirnbach tvrdi da su u njegovoj ostavtini pronali i tri stara kitajska akvarela iz 15. st.
izraena
na papiru od rie. U njegovom radu mogu se primjetiti tri faze. Prva idealistika; obuhvaa
rane radove olovkom do 1867. Pod Htzedorfovim utjecajem prikazuje obane i ruevine u
maniri otrog opaanja poput Da Vincia ili Drera. Druga realistika; traje od 1867. do 1874.,
i ima naglasak na radu ugljenom i sfumatne panorame s figurama u maniri Ruysdalea ili
Poussina. Trea naturalistika; traje od 1874., kad se okree linearnim umskim studijama, do njegove smrti. Olovku
esto
kombinira s akvarelom, a pastel s ugljenom.
Zahvaljujui otrom zapaanju dovodi u ravnoteu emocionalnost jo uvijek ivog
romantizma i pikturalnost realistikog pejzanog slikarstva. Ima naglaen osjeaj za
dekorativnu funkciju boje, ali e vrhunske dosege ipak ostvariti kao crta. Radovi su mu
proeti plenerizmom to je posljedica izravnog rada u prirodi. Na kasnijim djelima zapaa se
jednostavnost motiva; nie i vie biljke, grmlje, pojedinana stabla ili rubovi ume, panjevi,
oborena debla, voda u prirodi itd., i isticanje pojedinosti. Osobito su ga privlaili motivi zbrke
u kojima trai karakter. Zato nije pretjerano rei da je Waldinger u stvari bio karakterni
portretist bilja koji e svoje crtee izvoditi sitnoslikarskom preciznou. Njegovi crtei, nastali
u slavonskom blatu, imaju kaligrafske odlike.
Elementi motiva svedeni su na idealni oblik, a linije reducirane na najkrai tok. Kroniarskom
objektivnou dao je prikaz stare Slavonije koja je danas potpuno iezla. O trnovitosti
njegovog ivotnog puta svjedoi nam i injenica da za ivota ni jednom nije imao svoju
izlobu. Iznimka bi bio umski pejza 1871. izloen u Zagrebu u Narodnom domu. Tek nakon
smrti est njegovih slika biti e naknadno dodane izlobi Radoslava Baia 1911. u Osijeku.
No, ta djela su pored radova zagrebake arene kole prola potpuno neprimjetno. Jo
stranije zvui spoznaja da na toj izlobi, samo sedam godina nakon njegove smrti, uope
nije bilo podataka o njemu. Navedeno je samo ime, kao da se radi o slikaru davno minulih
vremena, a ne o suvremeniku! Oskudica i nedostatak sree u ivotu natjerali su ga na
jednostavnost koja ga ini velikim.

Izidor KRNJAVI (Naice 1845 Zagreb 1927.)

Izidor Krnjavi organizira cjelokupni likovni ivot u tom periodu i stvara temelje za razvitak
hrvatske umjetnosti poetka 20. st. Bavio se raznim podrujima javnog djelovanja, ali prvo je
bio slikar i povjesniar umjetnosti, a zatim pokraj toga profesor, likovni kritiar, organizator,
mecena, esejist, ministar, graditelj kola i osniva vanih ustanova, pravnik, politiar, pa ak
prevodilac Dantea i roma- nopisac.
Prve slikarske poduke prima kod Huga Conrada von Hotzendorfa. 1866. upisuje povijest,
povijest umjetnosti i filozofiju na Bekom sveuilitu i dobiva stipendiju hrvatske vlade. Imao
je ugledne profesore kao Eitelbergera na povijesti umjetnosti, Zimmermana na filozofiji, to
je sve utjecalo na njegovo poimanje estetike o kojoj kasnije pie rasprave. Profesor
Eitelberger je savjetovao svoje studente da se bave i praktino nekom granom umjetnosti,
jer tako e bolje shvatiti estetiku i povijest umjetnosti. 1870. upisuje zimski semestar na
Munchenskoj akademiji kod J.W.Raaba gdje se u istom semestru upisani Ferdo Quiquerez i
Josip Bauer.
Krnjavija je oduvijek privlaila Italija, a posebice talijanska renesansa koja je po njemu
vrhunac umjetnosti. Oduevljavao se itanjem Dantea i njegovo vrijeme prijelaza srednjeg
vijeka u renesansu smatra pravim preporodom. U Italiji boravi od 1872. do 1877. s
povremenim boravcima u Beu i Munchenu. Talijanska faza je vana jer se u Rimu drui s
mladim hrvatskim intelektualcima kao Rikardom Jorgoviem, Duanom Koturom i Lackom
Mrazoviem preko kojih upoznaje i Strossmayera
koji ga zainteresira za prilike u domovini i plan za unapreenje umjetnosti u Hrvatskoj.
Do tada se bavio veinom slikarstvom mrtvih priroda u svom privatnom ateljeu, a druenje s
tim mladim ljudima, meu kojima je Quiquerez, oblikuje njegove nove poglede i pobuuje
zanimanje za politiku i Strossmayerove ideje. Strossmayer ima program osnivanja katedre za
povijest umjetnosti na Zagrebakom sveuilitu, Muzej za umjetnost i obrt s Obrtnom
kolom, te osnivanje biskupske galerije u Zagrebu. Preko Stossmayera upoznaje u Rimu i
Hermana Bollea. Mrazovia, Kotura i Jorgovia naziva trima zvjezdama na obzorju nae
kulture, ali u nekoliko godina oni umiru tako da je Krnjavi ostao sam da potpomognut
Strossmayerom i Rakim provode u djelo osnivanje tih institucija.
Drutvo umjetnosti je osnovano jo 1868. u cilju uspostavljanja kontakata izmeu publike i
umjetnika. Brinu se o materijalno potpomaganje muzeja i galerija, potpomaganju mladih
generacija umjetnika, obnovi povijesnih spomenika i formiranju javnog miljenja o
umjetnikim pitanjima. Ovo drutvo je nastalo po uzoru na ona koja su postojala u svim
veim europskim gradovima. Drutvo s vremenom prestaje djelovati do Krnjavijeva
povratka u Zagreb kad ga on ponovno oivljava, a sad ima naglasak na podruje obrta i
arhitekture. Samo drutvo je temelj za Strossmayerov plan unapreenja kulture jer ono 1880.
osniva Muzej za umjetnost i obrt, a 1882. Obrtnu kolu .
Od sredine 19. st. jaa pokret za obnovu umjetnikog obrta. Vodei je motiv oplemenjivanje
graanskog prostora i podizanje opeg ukusa to se postie kolovanjem proizvoaa u
obrtnim kolama i muzejima. Stvaranjem South Kensington muzeja u Londonu (danas
Victoria and Albert Museum) iri pokret iz Engleske u Be gdje 1864. nastaje Austrijski muzej
za umjetnost i industriju i obrtnika kola organizirani po londonskom uzoru. Ravnatelj tog
muzeja je Rudolf Eitelberger, Isin profesor. Krnjavi ima elju neto takvo ostvariti u Zagrebu
kojeg eli ukljuiti u zbivanja u Europi. Drutvo umjetnosti tako potpomognuto
Strossmayerom osniva u Zagrebu MUO i obrtnu kolu.
Osnivanje katedre za povijest umjetnosti i arheologiju
Zakonskim lankom o ustroju Sveuilita u Zagrebu nije bila predviena katedra za povijest
umje- tnosti ve jedino mogunost predavanja pomonih povijesnih znanosti i to svake druge
ili tree godine koju bi vodio izvanredni profesor. Iz takvog ustroja proizale su sve neprilike
oko osnivanja katedre i da nije bilo nevjerojatne upornosti J.J. Strossmayera i osnutak bi
Katedre bio mnogo tei. Ovaj je, naime, nakon to je 1875. namijenio 14.000 forinti za
izgradnju palae Akademije u koju je htio smjestiti svoju Zagrebu i Hrvatskoj darovanu
zbirku, izabrao Krnjavoga za prvog kustosa budue galerije, ali je uvjet biskupov za
preseljenje zbirke u Zagreb bio osnivanje Katedre za povijest umjetnosti jer bi po njegovom

miljenju "galerija bez katedre bila tek pukom tatinom." Ve je tada Strossmayer razgovarao
s banom Mauraniem o katedri i imenovanju Krnjavoga profesorom estetike. Filozofski
fakultet se nije u naelu protivio Krnjavijevu imenovanju ali je prednost davana
prirodoslovno-matematikom odjelu. Vlada ga je eljela imenovati izvanrednim profesorom
to u poetku on odbija smatrajui da sumnjaju u njegove sposobnosti. Zbog spore
birokracije koja je trebala izmijeniti zakon Sveuilita cijeli postupak se otegnuo do 1877.
kada je odlukom iz Budimpete i potpisom bana Ivana Maurania odlueno da doktor
filozofije i umjetniki slikar Izidor Krnjavi bude imenovan izvanrednim profesorom povijesti
umjetnosti i klasine umjetnike arheologije, te da je pristao raditi tu dunost besplatno.
11. oujka. 1877. je odrao uvodno predavanje o Znamenovanju povijesti i arheologije
umjetnosti u kojem je izloio estetske principe svoje nastave. U poetku je mislio kako e
imati pet sigurnih uenika, a nakon uvodnog predavanja dolo ih je pedeset. Krnjavi je bio
osoba puna entuzijazma i znalo je pobuditi interes kod sluaa zanimljivim govorom punim
humora i temperamenta. Ljubo Babi pie da kad je on sjedio za katedrom aci mu sigurno
nisu spavali ve su ga s interesom pratili i zato su njegova predavanja bila redovito najvie
pohaana.
Za potrebe nastave sastavio je prvu malu biblioteku katedre i plan predavanja s predmetima
koji su sluili kao uvod u studij gdje se posebno zadrao na umjetnikom obrtu kojem je
davao posebnu vanost pokraj arhitekture, kiparstva i slikarstva.
U poetku svog djelovanja Krnjavi je uz Strossmayera koji je uz narodnjake i sniva neke
panslavenske ideje, dok dolaskom Khuena Hedervarya na mjesto hrvatskog bana Krnjavi se
okree politici maarona. Taj in mu mnogi nisu nikad oprostili i drali su ga izdajicom, ali Iso
je smatrao da jedino razvojem kulture i nastave, iji je bio ministar, moe preivjeti hrvatstvo
u tom periodu domina cije Maara i zato uspijeva na niz naina osigurati novac za gradnju i
obnovu vie od 90 zavoda i kola, obnavlja crkve, modernizira nastavu na srednjim, strunim
i visokim kolama. Bolje je prst vlasti, nego aka prava bila je njegova parola koju je
isticao. O njegovoj upornosti govori i podatak da kad ga Khuen nije htio imenovati ministrom
jer nije pravnik, on u 45. godini postie doktorat prava u Beu i tek onda postaje ministar.
Nakon pada Hedervaryja, Krnjavi prilazi pravaima i radi kao redovni sveuilini profesor
povijesti umjetnosti i kulture. Na promidbi hrvatske kulture, na programima reforme
kolstva i odgoja mladih radi gotovo do smrti 5. veljae 1927. u osamdeset drugoj godini.
Dvije godine prije smrti objavio je roman Boji vitez, a sljedee godine i nastavak Boji
sirotan. Njegovo je kapitalno djelo i prijevod Danteove Boanske komedije koju je sam oslikao
vrijednim grafikama.
Krnjavi kao slikar
Prestao je slikati u mladosti i ponovno poeo tek pred kraj ivota. Prve poduke iz slikarstva
dobiva u Osijeku kod H. C. V. Hotzendorfa. Iz tog najranijeg razdoblja potjee i ZIMSKI PEJZA
1865. (Modernoj galeriji u Zagrebu). Usporedili ga se s Hotzendorfovim akvarelom Zima
uoavamo Hotzendorfov nain slikanja: glatki potezi kista, sivkastoplavi tonovi dovedeni
gotovo do monokromnosti, sjetan romantiarski ugoaj.
Nakon toga nastavlja slikati na studiju u Beu i Munchenu. Tu Krnjavi stjee solidno
poznavanje grafikih tehnika. Njegova najbolje slike su mrtve prirode i male studije nastale
na temelju esto renesansnih predloaka. Kada je radio male mrtve prirode i studije onda je
njegov talent bio dovoljan, no kad bi preao na figuralne prikaze dolazilo je do problema.
Dakle, bio je osrednji slikar i to je oito sam shvatio zbog ega je rtvovao svoj dugogodinji
studij na akademijama i kompenzirao to stvaranjem mogunosti za druge gradnjom kola,
ustanova i stipendiranjem mladih nadarenih slikara.
Njegovo najkvalitetnije djelo je STUDIJA ENSKE GLAVE 1873/74, bliska mnchenskom
realizmu gdje je i nastala. Na tamnoj podlozi istie se koloristiki sjajna povrina lica
spontano i slobodno izvedena i nemirne fakture.
Mrtve prirode su koloristiki mirnije sa naglaenom strukturom. Poznati su i neki njegovi
bakropisi sa izrazitim realizmom. Na izlobi u Zagrebu 1874. izloio je dvije mrtve prirode u

Beu i skice iz Sorrenta, Albana, Pompeja i Capria koje je izradio boravei u junoj Italiji s
Ququierezom.
Svojim religioznim temama doivljava prve prave neuspjehe
kod kritike i publike. Meu posljednja djela spada UENJAK
POZNATIJI KAO FAUST IZ 1877.
On je prvi kod nas struno pisao likovnu kritiku, dok su njegovi
protivnici bili dobronamjerni amateri. Da ga nije nedostatak
likovnog ivota natjerao na bavljenje mnogim drugim
podrujima Ljubo Babi smatra da bi kritika bila njegovo
najbolje djelovanje.
Krnjavi kao graditelj
Krnjavi ivi u periodu historicizma u arhitekturi i on smatra neogotiku kao najprimjereniju za
crkveno dok neorenesansu za profano graditeljstvo. Glavni su mu uzori Viollet Le Duc i
Gottfried Semper koji se danas uzimaju kao najutjecajniji autori teorije arhitekture 19. st. Sa
Krnjavijevim programom integrira se naa arhitektura u stil i duh bekog strogog
historicizma i to u asu kad je ondje ta epoha ve na zalazu.
Historizam nije samo isto preuzimanje oblika minulih stilova ve je stil samo polazite za
vlastitu interpretaciju i sve ovisi o graditelju koji odreeni stil prilagoava svojem vremenu.
Najbolji na primjer takve arhitekture je akovaka katedrala, pa Bolleova Marija Bistrica koja
je neto izmeu renesanse Toskane i renesanse Njemake, dok Schmidtova stroga palaa
Akademije izraava duh te institucije s asocijacijom na talijansko podrijetlo akademija. Nije
dakle jedino pitanje izbora stila nego je vaan i govor forme graevine koji najbolje izraava
njenu namjenu i funkcioniranje prostora. Nai najbolji primjeri takve arhitekture su
Krnjavijeva ideja kolskog foruma, palaa u Opatikoj 10, Muzej za umjetnost i obrt.
Krnjavi se ugleda na arhitekturu Bea i Munchena 1870., to su gradovi koje dobro pozna i
koji su u 19. st. doivjeli velike promjene. Krnjavi se protivi baroku i rokokou i naziva ih
izopaenjem ukusa, a veu prednost daje gotici (Viollet Le Duc) nego renesansi (Semper).
Unutranjost crkve po Krnjaviju treba biti polikromna i mistino zatamljena, a do kraja
ivota je zastupao program jedinstva i istoe stila i u dekoraciji prostora. Najbolji primjer
arenila interijera je kod nas akovaka katedrala. Krnjavijeva djelatnost u arhitekturi je
usmjerena na strogi historicizam. To je vrijeme kad postaje ministrom i u svom resoru je imao
kolske i crkvene ustanove i u kratkom roku od nepunih pet godina je uspio sagraditi,
pregraditi ili dograditi vie od 90 zavoda i 30 crkava. Radove povjerava ve iskusnim
graditeljima smatrajui da mi jo nemamo domae snage za te zadatke. Strossmayerova je
inicijativa akovaka katedrala i palaa Akademije.
Glavna odlika arhitekture je ugledanje na Be koji je ve preivio monumentalne izgradnje i
dobio status velegrada. Krnjavi je cijenio Schmidta iji je uenik Bolle. Bollea je Krnjavi
nastojao dovesti u nau sredinu preporuujui ga u pismima sa Strossmayerom i Rakim, a i
javno u lancima gdje hvali njegov rad. Sa Schmitom i Bolleom ulazi na na prostor gotika,
talijanska i njemaka renesansa bekog smjera te gola opeka kao graevni i dekorativni
materijal. Prvi projekt Krnjavija i Bollea je obnova crkve u Mariji Bistrici.
Meu vanija djela spadaju i preureenja pravoslavne katedrale Sv. Trojstva u Krievcima i
pravoslavne crkve u Pakracu koje isto provodi Bolle. Sam Krnjavi se ne mijea previe u
pitanje pregradnje katedrale u Zagrebu mada i sam primjeuje da su neki dijelovi trebali biti
drugaije izvedeni. Vie je ukljuen u spor oko Bakaeve kule gdje se zalae za njezino
ruenje. Njegov glavni projekt je nedvojbeno preureenje palae u Opatikoj 10.
kolski forum
U Zagrebu je, prema slinim projektima u Beu, Munchenu, Dresdenu, Krnjavi zamislio
izgradnju velikog kolskog kompleksa koji bi nastao po uzoru na ideju foruma. On je
predvidio izgradnju foruma sa skupinom zgrada koje bi inili arheoloki i prirodoslovni muzej,
aula, glazbeni zavod, velika gombaona i kolska crkva u stilskoj formi visoke renesanse kao
izrazom humanistike zapadne kulture. Projekt su izradili njemaki arhitekti LUDWIG i
HULLSSNER, po kojima bi sve zgrade stilski inile harmoniku cjelinu, a kao skupine imale bi
karakter rimskog foruma. Od svega toga je izgraena samo dananja zgrada Muzeja Mimare
koja sa rizalitnim proeljem ima uzor u Politehnikumu u Zurichu.

Gimnazija na Suaku
Uz zagrebaki projekt isti arhitekti izrauju projekt velike gimnazije na Suaku koja se istie
funkcionalnim rasporedom prostora i dekoracijom predvorja i stubita. Zgrada je dvokatna,
naglaena plasticiteta to je postignuto isticanjem srednjeg i dvaju ugaonih rizalita, jakim
razdjelnim vijencem i rustikom u prizemlju. Na drugom katu je sveana dvorana. Cijeli objekt
je podignut na prostranoj terasi sa stubama to vode pred ulaz. Bogato opskrbljenom,
funkcionalnom prostoru pripada prostrani vestibul i dekorativno stubite, a na irokim
hodnicima trebali su stajati odljevi kiparskih djela.

Nikola MAI (Otoac 1852 Zagreb 1902.)

O djetinjstvu i ranom kolovanju govore mladenaki crtei koji se uvaju u Kabinetu gafike u
Zagrebu. S bratom je u ranom djetinjstvu ostao bez roditelja stavljen je pod skrbnitvo
roaka koji ga Upisuju na Trgovaku akademiju u Beu. U ljetnom semestru 1872. upisuje
Likovnu akademiju u Beu, a u zimskom semestru iste godine prelazi u Mnchen..
Prvu godinu ui crtanje kod A. Wagnera, sauvani crtei pokazuju da ga je optereivala
metodika ispraznog linearizma. na rubovima tih crtea ima mariginalnih
biljeki poreta njegovih drugova , crtane za vrijeme obuke oroginalna
ivost opservacije. Kod Seitza ui slikanje mali formati na kojima e
naslikati svoja najbolja djela.
1874 5. posjetio je Liku. Iz tih godina sauvane su dvije male uljane
slike Zemljana pe i Mala neakinja Milica, iako su to poetniki radovi
slikani zemljanim tonom pokazuju ono najbolje Courbetovsko. 1874.
godine privi put izlae u Zagrebu. 1877. odlazi kod Lindenschmidta
prijatelj Manetovog uitelja Coutourea Maiev najbolji uitelj. Najzreliji
tonski radovi Mala djevojica sa eirom, rezultat su kolovanja kod
njega. Tada ni sa nije bio svjestan da mu je snaa u tonu pa se povodi za modom onog
vremena laki napuljski kolorizam Fortunya i drugih aranera praznog arenila. Zaveden
polikromijom radi sliku Napuljski pastir i druge motive koji vuku u arenilo Fazan.
Zagrebaka publika bila je naruitelj tih arenih angamana, a domaa i strana kritika ga je
podravala.
1878. je u Parizu. Nije potraio Maneta ni impresioniste, ve
je naao eklektika Bouguereaua. Na njega osvjeavajue
djeluju dva putovanja Hrvatskom 1878. Posavinom i 1879.
Likom i Hrvatski Primorjem. Pejzai tih krajeva svojom
dominantnom bjelinom (oblaci i kamen) stiavaju
polikromizam i vraaju ga na promatranje. Za izraz mu je
dovoljno tek nekoliko zemljanih boja ili olovka i papir. Tako
nastaje najdragocjeniji dio Maievog opusa male studije
rijenih obala, travnjaka, oblaka, brvnara, sitnih figura ljudi i
ivotinja u dubokom horizontu. To isto nastavlja na Capriu 1880. njegov notes pun je drai
nagle crtake opservacije kakva se nalazi u biljenicama slikara od barbizonaca do
Jongkinda.
Pojedine skice i male formate izvodi i na velikom platnu Guarica na Savi
1880 81. (Njegova najslavnija slika) u Mnchenu i druge Idila, Berba rua,
etelice. U velikim formatima se gubi, umjesto ivog slikanja samo vjeto
dekorira. 1884. vraa se u Zagreb i postaje nastavik crtanja na Obrtnoj koli,
zatim uitelj risarske struke na Sveuilitu, a 1894. ravnatelj Strossmayerove
galerije. U posljednjem razdoblju zbog slabijeg vida uglavnom ponavljaranije
motive iz Posavine i Like. U Vijencu je 1902. objavio nekoliko lanaka o
sikarstvu u kojima govori o neiscrpljenim motivima i arima doaih krajeva.
Time je obiljeio ulogu svog slikarstva u hrvatskoj umjetnosti 19. st.

U ranom razdoblju s lakoom primjenjuje tehniku tonskog izraza (STARA ZEMLJANA PE,
1874.), slika mrtve prirode, genre-prizore i portrete u tradiciji mnchenshe kole (PORTRET
MLADE DJEVOJKE, 1881.). Trai poticaje kod slikara efektne rasvjete i polikromije. Nova
nastojanja vidljiva su u slikama NAPULJSKI PASTIR, Djevojke beru bundeve, U vrtu
1880. godine, nakon proputovanja Italijom i slikanja slika manjeg formata, sintezu svojih
iskustava ostvaruje na slikama veih formata sa svijetlom paletom - GUARICA NA SAVI,
LJETNA IDILA - koje slika u mnchenskom atelijeru prema skicama iz Posavine. Ova mu djela
donose priznanja i kritike i javnosti.
Za povremenih boravaka u Lici i Posavini slika seljake (LIANIN), sjenike, dvorita, vrtove,
savske krajolike svjeeg kolorita (MLINOVI NA SAVI, NA SAVSKOJ OBALI). Osobine
neposrednog umjetnikog doivljaja imaju i njegovi crtei (POSAVSKI SAJAM), te mali
pejzai s motivima iz Italije.
Nakon zavretka kolovanja, od 1883. godine boravi u Mnchenu, a zatim trajno u zagrebu.
Tek
povremeno putuje u Italiju i Pariz. U zagrebakom atelijeru, oslabljena vida, ne slika puno ULAZ U
VRT PALAE VRANYZANY, ETVA. Profesor je crtanja, a od 1894. upravitelj Strossmayerove
galerije.
U "Vijencu" objavljuje lanke o slikarstvu.
U ranijoj fazi njegova slikarstva prevladava tonski, a kasnije koloristiki izraz. Male slike
pokazuju lirsko shvaanje, a vee, namijenjene slubenim izlobama, kombinaciju
atelijerskog i pleneristi- kog naina. Preciznost tehnike izvedbe je na razini suvremenog
europskog slikarstva.
Kako Gamulin kae, Maievo se slikarstvo moe nazvati "idilinim akademizmom". Mai
dominira u Zagrebu do pojave V. Bukovca. On skice radi na licu mjesta, i ta djela ne
pripadaju tonskom slikarstvu ni akademizmu, ve spontanom impresionizmu (ZATVORENA
VRATA, SLIKAR U BARI, GRM U CVATU). U Beu upoznaje slobodnu pariku tehniku alla
prima koju je ve koristio Manet, a na Maia djeluju i slikari panjolske kolonije u Rimu (M.
Fortuny) koji rade i u Parizu.

PLENERIZAM
Zagrebaka kola
Plenerizam u Hrvatskoj u pravom smislu rijei zapoinje tek s Vlahom Bukovcem koji po
povratku postaje sredinja osoba, donosi zapadni duh, ivu akademsku polikromiju i
plenerizam. Toliko djeluje na mlae da su nazvani zagrebaka arena kola. Najstarija
slikarska kola u Hrvatskoj je ona osjeka, dok se zagrebaka javlja tek krajem 19. i
poetkom 20. stoljea. Prije njenog pojavljivanja u Hrvatskoj djeluju razni umjetnici, no
organizirani likovni ivot javlja se tek pojavom zagrebake kole.
Njeno formiranje odvija se u vrijeme Bukoveva boravka u Zagrebu (1893.-1900.). Slikama
koje tada radi Bukovac nastoji stvoriti temelje prve Zagrebake kole - HRVATSKI NARODNI
PREPOROD na zastoru HNK-a predstavlja vrstu likovnog programa. Njegovo je tadanje
slikarstvo obiljeeno svjeinom i spretnou postupku i bojama, te vedrom pigmentacijom.
Mladi zagrebaki slikari ele preuzeti Bukovevu tehniku rascvjetanih boja i armantnog
poteza kista.
Celestin Medovi ima neto dublju i tamniju paletu, eso zapada u teatralnost, pejzai su mu
svjeji u boji. Vinko Draganja nedostaje mu izrazitija individualnost. Ivan Tiov eklektik, ne
prekorauje granicu solidnog akademizma, esto zapada u pretjeranu dekorativnost. Robert
Auer izraziti je predstavnik sladunjavog i uljepanog portreta i dopadljiviha aktova. Oton
Ivekovi slika paletom Bukoveva kruga, historijske scene, idealizirani realizam s oslonom
na prirodu. Joso Buan seoski ivot, dominira crveno u arenilu. M. C. Crni stavlja teite

na kontraste svjetla i sjene, vie grafiki, najpopularnije su mu jadranske mane u ulju. itd.
(Lado 1904., Meduli 1908.?)
Vlaho BUKOVAC Cavtat 1855 Prag 1922
Otac mu je bio porijeklom Talijan, a majka Hrvatica. Roen u Cavtatu. Ve u ranom
djetinjstvu pokazuje sklonost za crtanje, ali mu zbog loih materijalnih prilika obitelj nije
mogla priutiti kolovanje. S 11. odlazi sa stricem u Ameriku. Stric uskoro umire, a Bukovac
proivljava teke etiri godine vraa kui. 1871. ukrcao se kao brodski kadet na jedrenjak
Peti dubrovaki za Carigrad i Odesu. 1873. odlazi u Peruu gdje je radio kao crta slova u
jednoj tvornici vagona, u slobodno vrijeme bavio se slikanjem. Naredne godine ide u San
Francisco gdje radi kao konobar i slika portrete prema fotografijama.
Nakon povratka u domovinu 1876. nalazi mecenu u dubrovakom pjesniku Medu Puciu koji
mu sugerira mu da svoje prezime Fagioni slavenizira u Bukovac. Preporuuje ga
Strossmayeru, a Bukovac mu alje svoju sliku Turkinja u Haremu na kojoj se prvi puta
potpisao kao Bukovatz. S dobivenom potporom i neto
vlastite utede odlazi s Puciem u Pariz 1877. Na
preporuku J. ermaka upisao se u atelje A. Cabanela,
predvodnika francuskog akademizma, na Ecole de
Beaux Arts. Preuzima stil uitelja i zahvaljujui
nadarenosti brzo napreduje. Ve 1878. izlae na Salonu
sliku Crnogorka na obrani vjerojatno potaknut
uspjehom ermakovih crnogorskih motiva. 1882.
postie velik uspjeh slikom Velika Iza po romanu A.
Bouviera i odlazi na srpski dvor kao slikar. Bukovac je u
Parizu od 1876. do 1893. godine, i u tom je periodu
stalno prisutan na Salonu i iznimno hvaljen od kritike. Znatan ugled stjee modelacijom i
izraajnou portreta. Razvija se u plenerizmu STUDIJE IZ FONTAINBLEAUA, 1886; PEJZA S
MONTMARTREA...
1883. u Crnoj Gori slika cijelu kneevsku obitelj, 1884 85. boravi u Zadru i Splitu gdje radi
portrete, u Dalmaciji slika portrete tamnog kolorita i studije uz obalu mora MLADI GUSLA
OBITELJI
KATALINI koji najavljuju novi smjer u njegovom slikarstvu.
Godine 1888. odlazi u Englesku takoer kao portretist. Ve u ovim ranim djelima predstavlja
se kao iznmno dobar crta. Crte mu je strog, akademski, fiksira objekt s velikom tonou.
Portretima esto nedostaje psiholoka karakterizacija, trai potpunu slinost prema elji
naruitelja. Meu ranim portretima ima izvanrednih umjetnikih ostvarenja; portret bankara
Bollania, portret Giustine Tommaseo, portret pire Tocigla,
studija Mladi gusla jedno od njegovih najboljih djela, raeno
sa mnogo slobode, iskrenosti i neposrednosti. U toj fazi osim
portreta radi i figuralne kompozicije, enske aktove, genre
scene. Slika akademski, paleta mu je tamna, modelacija
naglaena, a svjetlo spretno rasporeeno. Bitan inilac za
naputanje tamne palete njegov je boravak u Engleskoj 1886. i
1888.??? godine, kada slika u prirodi LAURA LE DOUX. Za
engleskog naruitelja naslikao je u pleneru i profanom
aranmanu sliku ISUS PRIJATELJ MALENIH koja je izazvala senzaciju na Salonu.
Oko 1886. u Parizu dolazi do sve vee afirmacije impresioista, veliki broj slikara preuzime
neke njihove tekovine i prilagoava ih ukusu publike. Mjenja se Bukovev stil; potezi kista
postaju sve meki, svjetliji tonovi oznaavaju prijelaz od tamne prema
arenoj paleti. Ovoj fazi pripada Mlada patricijka 1891 na Salonu
1891., portreti izloeni u atriju Akademije u Zagrebu 1893. portret
Ivke Vranyczani, Gustava Pongratza.
MLADA PATRICIJKA, 1890. Portretirana u prirodi, zadovoljava potrebu za
radom u plain-airu. Ova

mu je slika osigurala uspjeh na Salonu. Slika pripada realistikoj koli jer je Bukoveva
deformacije
prvenstveno uvjetovana ukusom Salona. U pejzaima je sklon impresionizmu.
I u Parizu nastavlja slikati u duhu plenerizma, svjetlom paletom i mekim potezima kista.
Male plenere radi za sebe, a na Salonu se predstavlja akademizmima. Nakon to se 1886.
vratio u Pariz, prodaje male sliice potpisane pseudonimom PAUL ANDREZ.
Uz obeenja Krnjavog i Strossmayera vraa se u Hrvatsku,
te dolazi u Zagreb 1893/4.? Njegovim dolaskom Zagrb
postaje iv likovni centar. Vraaju se i iko, Medovi,
Ivkovi, Frange i dr. Iste godine organizirana je Hrvatska
narodna umjetnika izoba. U to vrijeme slika Gunduliev
san (U Veneciji slikom Gunduliev san doivljava uspjeh, to
je ujedno priznanje i zagrebakoj arenoj koli), Hrvatski
preporod, Dubravku i dr. Godine 1896. hrvatski umjetnici
sudjeluju na milenijskoj izlobi u Budimpeti. Bukovevim
zalaganjem hrvatski umjetnici osnivaju zaseban paviljon koji je potom prenesen u Zagreb
Umjetniki paviljon. Paleta mu postaje jo svjetlija, potez mek i slobodan, a sjene obojene i
prozrane, slika redovito u pleneru, primjenjuje samo neke formalne tekovine impresionizma,
ali bit nikada nije usvojio. I dalje tei za uljepavnjem, crte mu je kao i u prvoj fazi, a teme i
motivi u duhu su akademizma. Virtuozno je ovladao metierom i radi izvanrednom brzinom.
Pejzae slika uglavom kao sporednu komponentu na figuralnim prikazima. Iz tog vremena su
Ikar i Japanka raeni najblie impresionistikom nainu.
Bukoveva svijtla paleta utjecala je na itav krug
umjetnika tzv. arena zagrebaka kola. to se osobito
oitovalo na izlobi Prvi hrvatski salon 1898. koju je
priredilo novoosnovano Drutvo hrvatskih umjetnika.
Radom u pleneru presudno djeluje na mladu generaciju
zagrebakih slikara, zbog ega se njegovi odnosi sa
Krnjavim zaotravaju. Nakon polemike u povodu
izlobe Hrvatski salon 1898. godine, naputa Zagreb i
povlai se u Cavtat (1898.-1902.) gdje eksperimentira
s novim tehnikama i koloristikim izraajnim
sredstvima. Uz svijetle portrete i pejzae intenzivnih boja, slika DANTE NA OBALI i RAJ u duhu
secesije.
Samostalnom izlobom u Beu 1903. godine postie veliki uspjeh i nakon toga postaje
profesor na Akademiji u Pragu. 1905. U to vrijeme slika na nain blizak pointilizmu, ponekad
primjenjuje umjetnu rasvjetu, paleta mu postaje jo arenija, a esto upotrebljava
naranastu boju i modre sjene. Praki period (1903.-22.) period je u kojem se Bukovac
povlai iz javnog ivota i bavi se pedagokim radom tek povremeno izlae, a u ovoj fazi
barata poentilistikom manirom - u rafiniranoj skali boja trai vibrirajuu atmosferu lika i
ambijenta u novim svjetlosno-koloristikim odnosima (RUIASTI SAN, KLYTIA). Osim ovakvih
aktova sa suptilnim nijansama ljudske puti, Bukovac radi i portrete (I. VOJNOVI), te figure u
interijeru (U SJENI).
Nakon odlaska nije prekinuo veze s domovinom, 1904. postaje dopisni lan Srpske
akademije, 1908. izabran je za predsjednika Drutva Meduli i Splitu, 1919. poasni je lan
Jugoslavenske akademije. Unio je nove slabode, probudio interes ire javnosti za slikarstvo i
bio je jedan od najplodnijih hrvatskih slikara uope.
Djela
Turkinja u haremu 1877., Crnogorka na obrani 1878., Velika Iza 1882., Autoportret 1882.,
Veduta s Montmartra, Poluakt mladia, Kraljica Natalija, Mladi gusla1884/5., Andromeda
1886., Mlada patricijka 1890., Gunduliev san 1890. tj Gunduli zamilj Osmana, Hrvatski
preporod 1895., Ikar na Hridi i Japanka 1898., Dubravka, Zora umire u naruju dana...

Menci Clement CRNI (Bruck na Muri 1865 Zagreb 1930.), slikar i grafiar
Zavrio je vojnu kolu u Beu, naputa vojnu slubu i upisuje umjetniku akademiju u Beu, a
potom kao stipendist hrvatske vlade dvije godine akademiju u Mnchenu Gysis. Jednu
sezonu radi u kazalitu u Coburgu u Njemakoj kao slikar dekoracija. Imeovan je za uitelja
crtanja na Obrtnoj koli u Zagrebu, ali to mjesto je napustio i poeo je samostalno slikati kao
profesionalac. Poto se afirmirako kao slikar marina Hrv. primorje i Istra, Krnjavi ga alje
kao stipendista na studij grafike u Be. na bekoj akademiji kod Ungera ui bakrorez i
bakropis.
1900. vraa se u Zagreb gdje s ikoem otvara privatu slikarsku
kolu koja je od 1907. pod upravom drave, a kasnije je postala
Akademija likovnih umjetnosti na kojoj je Crni do kraja ivota
profesor. lan JA od 1919., direktor Strossmayerove galerije 1920
28. za njegove uprave dobiva nov postav po suvremenim
principima.
Za vrijeme studija u Beu i Mnchenu slika u mirnim tonalitetima
veinom figuralne prikaze
Djevojica, Starac ljuti kukuruz , Akt propao prilikom poara
Crnieva ateljea. Djela po kojima je najblii realizmu mnchenskog
kruga Courbet preko Leibla. Na studijskim putavanjima Primorjem i Istrom paleta mu
postaje sve otvorenija, slika pleneristiki u smislu zagrebake kole. Fascinirju ga preljevi na
morskoj povrini Bonaca, titranje atmosfere, igra svjetla i sjene Triptih, primorje, pogled
na Velebit. U to unosi tekovine zagrebake arene kole. Uz F. Kovaevie njen glavni
predstavnik u pejzanom slikarstvu. Marine mu postaju pojam u hrv. umj., postaje traen.
Nakon I. Svj. rata nastanjuje se u Novom Vinodolskom i slika okolicu.
Koliko god te marine prelazile u hipreprodukciju, ima nekoliko ostvarenja koja nisu
nadmaena. slikao je i pejzae iz okolice Zagreba vedute Samobora u snijegu nisu dosegli
razinu marina. Izuzeci su tonski tretiran zgrebaki Glavni kolodvor 1929. i njegov posljednji
rad Pogled na Savu kod Podsuseda slikan na dan njegove smrti. Radio je i portrete V.
Maurani, A. Bauer, D. Gorjanovi Kramberger itd, i nacrte za kazaline kostime.
Slikarski rad je spona 19 i 20. st, ali znaajniji je njegov rad u grafici. Prvi je izraziti grafiar u
hrv. umj. Izraava se vie valerski, a manje linearno. Dominira bakropis. U poetnoj fazi
preteni su motivi koji zahtjevaju tamne tonove Osamljena, Posljednji svoga roda, Ave
Maria, slijedi faza zagrebakih motiva Bakaeva kula, Jaleiev trg, Seljakinje na Dolcu,
Splavnica, koje esto i kolorira. U posljednjoj fazi ploe postaju mutne a kontrasti svjetla i
sjene prenaglaeni Ledenice. Najvii domet Medveja , Nedjelja prije podne u Lovranu,
portreti V. Lunaeka F. Mixicha. Kao vrsan pedagog odgojio je niz drugih Krizman, enoa,
Babi, Krulin...
Radi ilustracije za srajevsku Nadu od 1895., za edicije V. Heck u Beu i Seemann u Leipzigu,
za Njegoev Gorski vijenac 1904. Izrazit je crta, veliki broj skica i crtea sliui mu kao
priprava za vee radove. a radi i plakate, scenografije i karikature suradnik u humoristinom
listu "Satir" (1901.). izlae i u domovini i u inozemstvu, a 1931. godine organizirana je
njegova retrospektivna izloba.
Crni ima pionirsko znaenje u hrvatskoj umjetnosti jer prvi slika marine, te zapoinje razvoj
moderne hrvatske grafike.
U najranijoj fazi radi crtee, studije i portrete pod utjecajem realizma mnchenske kole osjetljivost u promatranju ljudskog lica i tijela, tonsko modeliranje slike (DJEVOJICA,
SLAVONAC RUNI KUKURUZ), a zatim dolazi pod utjecaj Zagrebake arene kole te mu paleta
postaje otvorenija a namaz pastozniji (BONACA, S OTOKA RABA, UTIKA U CVATU).
Potom, od naglaenog kolorizma prelazi na zagasitije boje u tonovima nanesenim tankim
namazima kista ime postie dojam titranja zraka i nedogled daljine(ZALAZ SUNCA, IROKO,
BURIN). Njegovo slikanje marina ponekad postaje rutinsko, ali postoji specifina razina
kvalitete. Na putovanju radi ciklus sa PLITVIKIH JEZERA i ciklus sa VELEBITA. Pejzai i vedute

iz Zagreba nemaju razinu marina, osim posljednje nedovrene slike POGLED NA SAVU KOD
PODSUSEDA.
Posljednjih godina ivota opet slika portrete - V. MAURANI, FRANE BULI
Crni je ipak najvaniji na podruju grafike jer je prvi kolovani grafiar koji je postigao
profesionalnost europske razine. U najranijim radovima oiti su utjecaju njegova uitelja
Ungera, no kasnije on graviranjem bakropisa stvara tonska rjeenja koja eli dostii i u
slikarstvu. Radi realistine portrete, vrstim i odmjerenim potezom, a realizam zadrava i u
nekim kompozicijama - NEDJELJNO JUTRO U LOVRANU (koristi pomalo tvrd crte da bi
sugerirao atmosferu). Ovo je njegovo najbolje ostvarenje u grafici.
Radi i kolorirane bakropise iz Starog Zagreba, realistiki pristupajui motivima - obrisi gube
vrstou, te su rijeeni slikarski i bojom (KAPTOL, JELAIEV TRG, DOLAC).
Posljednji njegov ciklus je Primorski krajolik (VRBNIK, GRIANE, OGULINSKA CESTA)
Ferdo Kovaevi (Zagreb 1870 - 1927)
Nakon zavrene Obrtne kole u Zagrebu, odlazi u Be u kolu za umjetniki obrt. Po povratku
sudjeluje u osnivanju Drutva hrvatskih umjetnika 1897. i prvog Hrvatskog salona.prof. je na
obrtnoj koli, a od 1913. na Umjetnikoj akademiji u Zg.
Uz Crnia je prvi izraziti pejzaist u krugu oko Bukovca. Uz malobrojne mrtve prirode i figure
Slijepac, Fratar, naslikao je velik broj pejzaa iz okoice Zagreba osobito sa Save. Na
osnovi promatranja u pejza unosi lirske intonacije. U duhu uljepanog realizma Vrbe,
Suton, Savska obala, Na Savskom rukavu, Zimsko sunce, Zima na Savi, Sava u predveerje,
Vrbe u zimi, Na Savskoj obali, Proljetne vode.
Nakon prvih djela slikanih smeim tonovima i melankolino intoniranima, kolorit mu postaje
svjetliji, a pod Bukovevim utjecajem i aren. U svom plenerizmu spontano se pribliio
tehnici impresionista. Po narudbi je izveo nekoliko radova koji ne dostiu kvalitetu
jednostavnih pejzaa. To vrijedi i za djela u kojima se eli prilagoditi ukusu publike vie
varijanti Ruinjaka. Oslikao je strop loggie u zgradi Odjela za bogotovlje i nastavu,
sudjeluje u slikanju ornamentalnih detalja Bukovavog zastora za HNK. Samostalno izlae
1917. i 1923., sudjeluje na brojnim izlobama Drutva umjetnosti.
Mato Celestin MEDOVI (Kuna, Peljeac 1857 Sarajevo 1920.)
Kao devetnaestogodinji djeak dolazi pod okrilje franjevaca u tamonjem samostanu Gospe
od Loreta (Delorita). Franjevci su ga godinu dana poduavali i pripremali za prijemni ispit za
dubrovaku franjevaku gimnaziju. To je bio jedini nain da se ovaj talentirani mladi probije
u ivotu, tj. da se spasi od inae zagarantirane sudbine pomorca ili teaka.
Medovi 1866. godine uspijeva upisati gimnaziju u Dubrovniku i 1874. godine se zareuje
uzevi redovniko ime Celestin. I u gimnaziji nastavlja slikati. Kao nadareni samouki slikar
koji nema nikoga da ga podui najelementarnijim osnovama, slui se najrazliitijim
predlocima koje kopira, vjebajui i usavravajui svoj talent.
1879. godina prekretnica je u njegovu ivotu. Te je godine Medovi zavrio teologiju, a
navodno je tada poeo i slikati u ulju. Iste te godine samostan Male brae posjeuje General
franjevakog reda iz Rima i primjeuje slikarev talent, te mu obeava kolovanje u Rimu.
Prije odlaska u Italiju Medovi je dobio narudbe i za nekoliko oltarnih pala ija izvedba
zauuje jer ne zaostaju mnogo za palama drugorazrednih stranih putujuih slikara koje
nalazimo u naim crkvama. To su pale MADONA SA SV. NIKOLOM I SV. SPIRIDONOM za
Deloritu, SV. OBITELJ za crkvu u Slanom i UZAAE MARIJINO za crkvu u Prodvorju u
Konavlima. Ove pale predstavljaju prilino siguran i slobodan pristup platnu velikih dimenzija
i donekle svladanu tehniku slikanja. Iako u njima ima nesigurnosti u crteu, te loe shvaene
perspektive i nekorektnih skraenja, one svjedoe o darovitosti samoukog mladog slikara.
Italija 1880 1886. - zabranjeno mu je pohaanje dravne Akademije u kojoj se radilo po
modelima i to je bio stalni kamen spoticanja izmeu Medovia i Generala reda. Medoviu je

bilo dosta rada po predloku, a General je smatrao da je neprimjereno da jedan franjevac

slika po ivim, tj. golim modelima. Nadalje, Medovi je strogo vjerovao u etablirano
akademsko slikarstvo, ne shvaajui da u tom trenutku Akademije u itavoj Europi
proivljavaju dekadensu.
Pet i pol godina koliko je boravio u Italiji Medovi provodi traei pravog uitelja, svjestan
svojih propusta i nedostataka. Boravi u Rimu i u mjestima sjeverne Italije. Kopirao je i
restaurirao, radio u ulju i fresko tehnici, modelirao i poeo uiti tehniku bakroreza. Kad mu je
najbolje krenulo trebao je napustiti Rim.
Na samom poetku njegova studija, umjesto na Akademiju, General Medovia alje u atelijer
Lodovica Seitza, nazarenskog epigona, sina Aleksandra Maximiliana Seitza. I otac i sin su bili
jako potovani u tadanjim rimskim crkvenim krugovima. Ostali Nazarenci su se u to doba
ve bili vratili u Njemaku i vie manje zaboravili nazarenske principe. Stoga je i sam
Aleksandro Maximilian ve bio kasni epigon. Teko je rei koliki je bio utjecaj Seitza na
mladog Medovia. Kod njega je najvjerojatnije ipak stekao osnove slikarskog zanata, a moda
svladao i neke elemente tehnike fresko slikanja. Uz Seitzov je atelijer Medovi bio vezan
svega dvije godine, i to nerado i na prekide.
Kad je tek stigao u Rim otac i sin Seitz su radili u akovu - oslikavali su katedralu za
Strossmayera. ekajui da uitelj otpone s nastavom, Medovi je poeo pohaati atelijer
Francesca Grandija. Kasnije je paralelno pohaao oba atelijera.
Utjecaj Francesca Grandija moe se prepoznati na nekim Medovievim ranim portretima i
kompozicijama, kao i na njegovom najuspjenijem djelu - HODIA MIHI - CRAS TIBI (ZA
SPROVODOM). To je djelo izloio 1882. godine na Meunarodnoj izlobi u Rimu i pobralo je
pozitivne kritike. Djelo je izgubljeno, ali ga poznajemo po bakropisu koji je umjetnik sam
kasnije izradio. Bakropis prikazuje one iste dobro ukomponirane polufigure dvojice starih
fratara to mehaniki koraaju za lijesom s oronulim fizionomijama i apatinim izrazom lica.
Trea linost koja je u Italiji utjecala na Medovia bio je prof. Ciseri u ijoj je koli u Firenci
proveo devet mjeseci. Ciseri je u svoje vrijeme bio cijenjen kao portretist i slikar religioznih i
historijskih tema. Bio je profesor na Akademiji, a u svojoj privatnoj koli je primjenjivao
nastavni plan propisan na akademiji - akt, kostim i glava. Medovi je bio jako zadovoljan jer
je napokon imao priliku raditi po ivom modelu. Meutim, budui da je bio nauen raditi
samo po predloku svladavanje volumena i skraenja predstavljalo mu je problem. Nakon
devet mjeseci shvaa da je stigao do razine od koje kod Ciserija vie ne moe napredovati,
pa naputa njegovu kolu.
Postojali su jo neki nedostaci koje je trebao svladati. Stoga kod kipara Bartollinija u Faenzi
pokuava uiti modeliranje.
injenica da ni Grandi ni Ciseri nisu bili jake linosti i da on definitivno nije prihvatio stil ni
jednog ni drugog - ve od svakog samo poneto - uzrok je neujednaenosti u Medovievom
slikarskom izrazu. Neka su mu djela slaba, ukoena, nedoreena, dok je u drugima
nevjerojatnom sigurnou postigao neoekivani domet. I sam je bio svjestan svojih
nedostataka i propusta te je jako nezadovoljan traio od Generala da ga vrati u Rim da moe
dovriti studij.
General ga vraa u Rim gdje Medovi sam radi i usavrava se. Kad mu je najbolje krenulo
morao se vratiti kui. Vratio se u uvjerenju da je potreban Provinciji, no pravi razlog njegova
premjetaja bile su pritube redovnika na njegovo ponaanje.
Iz talijanskog razdoblja se sauvalo najvie portreta. Neki od njih, kao PORTRET PAPE LEONA
XIII i PORTRET LUCA WADDINGA, raeni su po predlocima. Na njima se vidi da je Medovi
usavrio
zanat - modelacija lika je plastinija, naglaeni su odnosi svjetla i sjene, bolja je psiholoka
karakterizacija, a rukovanje bojom i kistom je daleko vjetije.
Sauvalo se i nekoliko portreta to ih je radio po modelima. Jedan od njih je PORTRET VINKA
DRAGANJE, takoer slikara-redovnika s kojim se Medovi poznavao jo u Dubrovniku. Oita je
usredotoenost na predoavanje fizike prepoznatljivosti lika. Manjkavost u modelaciji i
ukoeno dranje dokaz su da njegova ruka jo ne moe pratiti naum. Meutim, ve ovdje u

ivu i napetu izrazu lica prepoznajemo nagovjetaj antologijskih, psiholoki razraenih

portreta koji e uslijediti kasnije. Lice je zbroj prilino vjeto povezanih detalja, no oi se
istiu kao izraajno arite slike. Koncentracija na detalj i smisao za materinost jedna je od
konstanti umjetnikova stvaralatva, a nalazimo ih ve na ovom djelu.
Iz talijanskog razdoblja sauvala se jedna MRTVA PRIRODA brino araniranih predmeta,
izvedena
veoma precizno, slikarski korektno, u duhu talijanskog narativnog realizma.
to se tie slika s religioznom tematikom, Medovi u ovom periodu naslikao nekoliko pala za
Dalmaciju (za crkve u Tkonu na Pamanu te u Pridvorju).
Medovia u ovo vrijeme privlai vjetina slikanja raznolikog materijala, rado prati igru svjetla
na njemu, voli barun i svjetlucavu svilu, proziran veo, meko modelirane nabore enske
odjee. Stoga su neke njegove Madone i svetice odjevene u raskone barokne svjetovne
kostime.
Zanimljivu skupinu talijanskih radova predstavljaju oni izvedeni u fresko tehnici za
franjevake crkve u Fucecchiju i Ceseni. Na alost, tehnika priprema je bila loa pa su freske
na fasadi crkve u Fucecchiju propale.
Dubrovnik 1886 1888.
Medoviev umjetniki razvoj u Italiji ostao je posve nedefiniran. Po povratku u Dubrovnik
imao je neto vie tehnikog iskustva, obogaenu paletu, senzibilniji izbor boja, meutim,
nije svladao perspektivu i skraenja.
SV. FRANJO - Dubrovani su bili oduevljeni ovom slikom naslikanom za crkvu matinog
samostana. Glavu sveca naslikao je po uspjelom liku sv. Franje Asikog iz Firence, a tijelo po
fotografiji na kojoj pozira on sam. Moe se uoiti sigurnost modeliranja figure punog
plasticiteta, svladan osjeaj prostora, suptilna gradacija svjetla, sjene i polusjene, dobro
izveden pejza i precizna izvedba niza detalja. Neki od njih, kao aneli u prednjem planu nisu
ipak posve korektno izvedeni.
U ovom razdoblju njegov opus ne karakteriziraju toliko religiozne slike koliko portreti. Svi oni
imaju nekih zajednikih karakteristika. Veina mnogo govore o prostoru u koji je figura
smjetena - vide se fragmenti namjetaja, pogotovo visokih naslonjaa, uz lik ima akcesorija;
skala boja je iroka, tehnika je glatkog stopljenog namaza. Umjetnik se vie zadrava na
okolini, a ne zalazi toliko u bit lika.
Karakteristine su za njega velike markantne oi i puni, pomalo naduti obrazi, ispod kojih se
ne osjea
anatomska modelacija lica.
PORTRET IKE BIZZARO - Ika sjedi u visokom, detaljno opisanom naslonjau. Uz
karakteristian nain modeliranja lica ovdje Medovi dokazuje da zna naslikati razlike meu
materijalima, da ima osjeaj za diskretne odnose boja - haljina bijela poput bjelokosti u
crvenom naslonjau ispred smee pozadine, a ukrasi i svileni al svojim crno-zelenocrvenim, odnosno utosmeim prugama, upotpunjuju ovaj koloristiki trozvuk. U pozi modela
ima jednostavne elegancije koja podsjea na neke ranije likove svetica u profanim kostimima.
PORTRET GE KAZNAI, 1888. - Na ovom se portretu nee ponoviti snaga dosegnuta na
Draganjinom portretu, no modelacija je vjetija. Stopljenim namazom i finim gradacijama
ruiastog i sivog tona ostvaren je elastiniji inka- rnat, dok su volumeni lica meke i
kompaktnije povezani. Iako je vidljiv slikarski napredak, oit je i problem crtea to kao
posljedicu ima disproporciju figure i tektoniku neuvjerljivost kompozicije. Skraenje njene
desne ruke je nesigurno i loe izvedeno.
Ovom se razdoblju atribuiraju i dva mala pejzaa - Staro kunovsko groblje i Delorita.
DELORITA - Nastala je u priblino isto vrijeme kao i portret ge Kaznai i jedan je od prvih
sauvanih Medovievih pejzaa. Unutar uobiajene kompozicijske sheme umjetnik nastoji

dosei nenametljivu uravnoteenost. Komprimirani detalji i ustri, isprekidani potezi tee

utisku nastanka u jednom dahu, no shematski raspored elemenata kompozicije (npr. pomno
rasporeeni empresi) svjedoi da umjetnik propituje metierske i koloristike izraajne
mogunosti, zadravajui atelijerski koncept predoavanja.
Mnchen 1888 1893.
Unato pohvalama i narudbama Medovi i dalje insistira na nastavku kolovanja u Italiji. Tek
nakon dubrovakog susreta sa bekim slikarom Emilom Jakobom Schindlerom poinje
razmiljati o odlasku u Mnchen. 1888. godine tamo i odlazi i upisuje Akademiju. U to
vrijeme mnchenskom Akademijom dominira dekorativno historijsko slikarstvo koje prelazi u
teatralnu maniru. Meutim, realizam Wilhelma Leibla, na koje je utjecalo Courbetovo
slikarstvo, s vremenom e prodrijeti u tu tradicionalistiku instituciju i odraziti se na
Medovievo slikarstvo.
U trenu odlaska u Mnchen Medovi je iza sebe imao ve gotovo 10 godina slikarskog staa,
priznanja i znatan ugled, a sa svojih 31 godinu nije poznavao ni jezik. Ta spremnost na novi
poetak govori nam mnogo o Medovievoj skromnosti i smionosti.
Kod Gabriela Hackla usavrio je crte, a kod Ludwiga Lfftza slikarsko umijee. Medovi
oigledno nije htio dopustiti da mu se u Mnchenu dogode propusti iz talijanskog kolovanja,
pa nasta- vlja studij u Komponierklasse Aleksandra Wagnera. Naime, nastojao je
disciplinirano i sustavno ovladati slikom.
Ranoj fazi kolovanja u Mnchenu mogu se pripisati neki, ne tako znaajni, tipini kolski
radovi. 1890. godine oituje se znaajan skok u kvaliteti. Te godine biskupu Strossmayeru
poklanja sliku SV. BONAVENTURA na kojoj se vidi poboljanje njegove slikarske kvalitete. Na
tamnom platnu s konturama koje su dijelom nestale u polumranoj atmosferi svjetlost istie
produhovljeno lice sveca.
Zadrava se na nizu zanatski efektno slikanih predmeta koje je dotakla svjetlost pred likom u
prvom
planu. Brojne su njegove studije iz ovog perioda kojima je najvea vrijednost psiholoka
karakterizacija lika. Meu njima se istiu PORTRET STARCA i PORTRET STARICE.
PORTRET STARICE - Ni danas se ne za koga ovaj portret prikazuje. Mora da ga se jako dojmio
model jer Medovi stvara najbolje portrete kad portretira blisku ili dragu osobu. Naborano
lice obasjano svjetlou izlazi iz mukle, maslinasto-zelene pozadine. Oigledno je da Medovi
vrsno vlada metierom pa se moe usre- dotoiti na unutranji ivot lika. Evidentirajui
stariinu sjetu i umor, on u isto vrijeme unosi i vlastitu suut i potovanje prema minulom
ivotu.
Posljednje tri godine kolovanja posvetio je BAKANALU, historijskoj kompoziciji na temu
masakra krana u rimsko doba. Od sedam poznatih studija Galerija umjetnina u Splitu
posjeduje prvu umjetnikovu slikovnu zamisao iz 1890. godine, po kojoj je nastala konana
realizacija obogaena detaljima i nekim novim likovima. Djelo je definitivno impresivnije od
skice, no nedostaje mu slikarska nesputanost skice.
Nakon skice uslijedile su dugotrajne pripreme i studije - figure e postaviti u neprirodan stav
(kao ruka ene u prvom planu), dodat e nova lica (pijani bakant uz rtvenik, skupina
senatora u desnom dijelu, umnoena svjetina slijeva), javit e se novi detalji (areni stup od
mramora s kipom boice Nike, obavijen girlandom rua), iscizelirat e detalje (komplicirani
motiv poda od mozaika). Konano djelo izvodi kao solidnu radnju u duhu dobre tehnike
tradicije mnchenske kole. U tom duhu ostaje i kolorit - ne u pretamnom, ali u
karakteristinom neutralnom sivkastom tonu. Na skici je skala boja takoer suzdrana, ali
dosta svjetlija.
Arhitektura antike palae u kojoj se dogaa masakr predstavlja okvir i osnovni ritam kompozicije. Umjetnik s lakoom osvaja prostor vjetim koritenjem geometrijske perspektive i
smiljenim rasporedom likova uokolo praznog sredita scene, ostvarujui dinaminu
ravnoteu aktera, radnje i arhitekture. Kroz teatarsku koncepciju uprizorenja, s publikom koja
aktivno participira, Medovi se poigrava zbiljom i prividom, naturalnim i isceniranim. U
Bakanalu se sjedinjuju invencija i znanje naeg umjetnika i donose mu mnchensko i pariko

odlije. Medovi ovim djelom osvaja ugledne kritiare poput Corneliusa Gurlitta i izaziva
divljenje na izlobama diljem Europe.
BAKANAL oznaava i zavretak njegova kolovanja, te se umjetnik nakon jo jednog
ostvarenja dvije oltarne pale za samostansku crkvu St. Anna am Lehel - vraa u domovinu.
Dubrovnik - Kuna 1893 - 1894.
Nakon zavretka kolovanja Medovi jo nije zadovoljio svoje ambicije - eli otii na studij u
Be i Pariz. Situacija u Dubrovniku nije bila za njega povoljna. Novi General reda i sami
franjevci gube razumijevanje za Medovia, pa on 1894. godine trai sekularizaciju. Zbog
umjetnosti naputa Red. U ovom je periodu naslikao dosta portreta, etiri velike oltarne pale
i nekoliko zanimljivih malih pejzaa. Portrete ove faze dijelimo na dvije skupine reprezentativne i intimne. U skupinu reprezenta tivnih portreta spadaju PORTRETI LANOVA
OBITELJI IMUNKOVI I BRAENOVI. To su solidni realstiki radovi, glatke gotovo lazurne
tehnike. Na njima umjetnik korektno prikazuje ono to se od njega i trailo - vjernu
reprodukciju lika, odijela i okolnih predmeta. Obvezni rekvizit na ovim portretima je tap u
fino modeliranoj ruci, kao to su mu to u ranijoj fazi bili naslonjai.
U skupinu intimnih portreta spadaju PORTRETI MAJKE, STAROG POMORCA i O.LUIGIJA
UCCELLINIJA kod kojih umjetnik u elji da to bolje okarakterizira lik odbacuje sve suvine
detalje i zaustavlja se jedino na psiholoki temeljito prostudiranoj ekspresiji lica. Prisniji s
modelom, on ovdje nije samo objektivni promatra, ve subjektivno sudjeluje, pa ak i
detalje lica podreuje zadivljujuoj izraajnoj snazi. Lazurni namaz zamjenjuje tonski
razraenim slojevitim impastom s vidljivim nanosom boja i uoljivim potezom kista. Ovdje je
i izraajno i likovno snaniji, pa ovi portreti predstavljaju vrhunac njegova portretnog
stvaralatva.
Nakon Mnchena izvedba oltarnih pala takoer se mijenja. Medovi odbacuje sve nepotrebne
detalje koji govore o ambijentu. Palom dominiraju veliki monumentalni likovi svetaca, to
ispunjavaju gotovo cijelu povrinu slike. Primjeri su djela SV. IVAN I IMUN, SV. PETAR I
PAVAO, SV. VLAHO
Ovom periodu pripisuje se i nekoliko pejzaa tamnog kolorita, koji u sebi nose dozu
romantike.
Zagreb 1895 1907.
1895. godine slikar se nastanjuje u Zagrebu gdje, uz krae ili due boravke u zaviaju, boravi
sve do 1907. godine. Toj su odluci prethodili pozivi Franje Rakog, te narudbe J. J.
Strossmayera i Izidora Krnjavog. Isti ovi uglednici povukli su 1893. godine Vlaha Bukovca iz
Pariza. Naime, oni su htjeli od Zagreba stvoriti umjetniko i kulturno sredite.
Medovi je u tom trenu druga najjaa umjetnika linost, no potpuno oprean otvorenom i
drutveno angairanom Bukovcu. Krnjavi je smatrao da e se Medovi i Bukovac
meusobno nadopunjavati i jedan na drugog utjecati, no Medovi je se od samog poetka
prikljuuje Bukovevu umjetnikom krugu.
Bukovev plenerizam i slikanje alla prima, divizionistika tehnika uz koritenje otvorene,
koloristiki bogate skale boja, znaili su drugaiju likovnu kvalitetu. Njom je Medovi
oduevljen od trena kad je Bukovca upoznao. Ne odrie se prvotnog iskustva, on pokuava
usvojiti, a kasnije i primjenjivati Bukovev stil.
Istovremeno, na Medovieva platna prodire i aktualna simbolistika vizija, pa njegovu
umjetnost tijekom zagrebakog razdoblja obiljeava stilski pluralizam. Izmjenjivati e se ili
simultano preklapati realizmi sa simbolizmom, akademska gradnja sa pleneristikim i
impresijskim hvatanjem motiva. Osim toga, Medovi kombinira razliite strategije
oblikovanja u predoavanju odreene teme, to nam govori o uzrono-posljedinoj vezi
ikonografije i likovne forme.
Bukovac i Medovi zajedno izlau na meunarodnim izlobama u Budimpeti 1896. i
Kopenhagenu 1897. godine. Bitnije od osobnog uspjeha je to to je Medovi doprinio

afirmaciji nacionalne suvremene umjetnosti, jer je Europa sada, po prvi put, zamijetila
postojanje hrvatske umjetnosti. Meutim, zajednitvo zagrebake arene kole nije se dugo
odralo zbog sukoba interesa i individualnih osebujnosti. Najpresudniji je moment bilo
razilaenje Krnjavog i Bukovca. Prvi oko sebe u Drutvu umjetnosti okuplja stare, a Bukovac
u Drutvu hrvatskih umjetnika mlade. Medovi se nije snalazio. Godinu dana nakon osnutka,
1898. on naputa Bukovevo drutvo, iz nama nepoznatih razloga. Istodobno podupire
pamflet muzikologa Franje Kuhaa Anarkija u hrvatskoj knjievnosti i umjetnosti kojem je
kumovao Krnjavi, a koji je govorio protiv naprednih strujanja u umjetnosti. ini se da su ga
na ovakvo odstupanje od vlastitih stavova nagnale nesuglasice sa kolegama, ali i strah od
gubitka narudbi.
Medovi nije sudjelovao na Hrvatskom salonu 1898. godine. Bukovac je krajem godine
napustio Zagreb, okrivljujui Krnjavog za sve probleme. Zanimljivo je da je i Medovi
desetljee kasnije, kad je morao otii iz Zagreba, za sve okrivljavao istu osobu.
Historijsko slikarstvo
Najreprezentativniji i najpoznatiji Medovievi radovi iz ovog perioda vezani su uz opremu
zlatne dvorane u palai vladina Odjela za bogotovlje i nastavu. Zahvaljujui inicijatoru
ureenja palae Izidoru Krnjavom u ukraavanju je sudjelovala onodobna umjetnika elita:
Vlaho Bukovac, Bela iko-Sesija, Robert Frange-Mihanovi, Oton Ivekovi, Ferdo Kovaevi,
Ivan Tiov te Celestin Medovi. Od ukupno sedam historijskih kompozicija etiri su djelo
Celestina Medovia. Na formatu veliine 300 x 220 cm naslikao je Splitski sabor 1897.,
dolazak Hrvata 1903., Krunjenje Ladislava Napuljskog 1905., te Zaruke kralja Zvonimira
1907. Medovi je na ovim djelima dokazao da je vrstan majstor koji dobro razrauje temu,
vlada kompozicijom, vjeto individualizira likove i uiva u predoavanju materije.
Zadane teme i dimenzije pomalo su sputavale umjetnikovu kreativnu slobodu, no i u takvim
je uvjetima Medovi uspio ostvariti vrhunska djela. Sigurna zamisao i vrsta okosnica jo se
bolje vide na skicama koje nisu optereene naknadnim intervencijama kroz koje prolazi
konano djelo.
Ipak, moramo spomenuti i neke negativne momente - nenaviknut da radi brzo, Medovi
ponekad zanemaruje pojedine detalje, koji su bili idejno od drugorazredne vanosti (npr.
likove u pozadini koji mu poput tafae ispunjavaju prazan prostor), da bi onda otiao u
drugu krajnost i pedantno se zadrao na dekorativnim elementima.
Ipak, kompozicija je uvijek dobro smiljena, glavni likovi temeljito prostudirani i korektno
izvedeni, a na svakoj slici redovito nas iznenadi ponekim detaljem koji sam bira i u njemu
sublimira vrhunski domet svog likovnog izraza.
SRIJEMSKI MUENICI, 1895. - Teko je o ovoj slici dati definitivan sud jer je izgubljena, a i
njena skica je nestala. Prikazivala je srijemske muenike koji se pred rimskih sucem odbijaju
pokloniti Eskulapovu kipu. Na slici uoa- vamo horror vacui i uobiajeni proces nagomilavanja
pojedinosti u toku izvedbe slike. Unato tende- nciji ka novom pleneristikom izrazu i
slobodnijoj tehnikoj obradi platna, neki su likovi, posebice oni u prednjem planu, dotjerani
na akademski nain. to se kolorita tie, moemo samo vjerovati Krnjavijevoj opasci da je
slika poput "buketa arenog cvijea".
SPLITSKI SABOR, 1897. - Dok je na Srijemskim muenicima sa malo uspjeha pokuao slijediti
Bukovev faprestizam, na ovom se djelu Medovi vraa starom sistemu rada, ali ne i staroj
maniri - temeljito prouava i priprema studije, portrete, figure, pa ak i interijer sv. Duje u
kojem se sabor odvija. Skica za kompoziciju nije poznata, ali se
sauvalo jako mnogo studija. Sve su studije raene u slojevitim
uoljivim namazima, redovito u odnosu crveno-bijelo-zlatne boje, s
pokojim akcentom tirkiza ili detaljem priguena ruia- stog tona.
Osvijetljeni dijelovi naglaeni su pojaanim impastom, a skice u opem
dojmu djeluju dosta svijetlo, premda ima gama nije posve otvorena. Na
studiji Grgura Ninskog razraen je lik biskupa u oratorskoj pozi, gotovo
identian onome u finalnoj izvedbi. Tada vjeto artikulira i desnu aku
zanemarenu na studiji, ali ne uspijeva jednakim intenzitetom ostvariti

iluziju plemenitih materijala ornata. Izrazito svijetla pozadina studije svjedoi o Bukovevu
utjecaju.
to se kompozicije tie, ovdje se Medovi jo pridrava stare kompozicijske sheme,
ispunjavajui prvi plan slikarski solidno razvijenim figurama koje komponira u obliku trokuta,
dok se radnja odvija u pozadini. Inae radnju smjeta u srednji plan, no ovdje likove grupira
na periferiji praznog sredinjeg kruga, kako bi jae istakao dvije stojee figure.
Splitski sabor prva je Medovieva slika postavljena u dvorani. Obiluje dobrim portretima
znalaki oblikovanih tipova, ali sve ih produhovljenou, izraajnim karakterom i virtuoznom
obradom crkvenog ruha nadvisuju dva sveenika iz prednjeg plana. Crna figura papinog
legata konfrontirana liku u svijetlom ornatu sretno je koloristiko smirenje u opoj toploj
intonaciji slike. Isto tako, svjetlost to prosijava kroz crveni zastor koloristikim efektom
ublaava smee-sivu intonaciju crkvenog prostora upravo na mjestu gdje sivilo prevladava.
Neki ideju tog koloristikog rjeenja pripisuju Bukovcu. U totalu, bogata skala toplih tonaliteta
smeih i crvenkastih boja, uz sivilo, ostala je priguena.
DOLAZAK HRVATA, 1903. - Slika i skica su identine, Medovi je ovdje
tehniki posve siguran i ne odustaje od manire brzog pokreta.
Meutim, dugo se kolebao u koloristikom rjeenju, tj. u osnovnoj
koncepciji - da li da susret Hrvata s morem prikae u trenutku sumraka
ili danjeg svjetla. Prve dvije skice raene su po prvoj, a posljednja po
drugoj ideji. Slika je izvedena po ovoj posljednjoj skici.
Od svih historijskih slika ova se istie izrazitom dinamikom i najmanje
je podlona dekorativnosti. Iako nije izbjegao patetici nekih likova, i po
kompoziciji i po likovnoj interpretaciji ova je slika veoma dobro uspjela.
Daleko je neposrednija i ivlja nego to je to bilo uobiajeno u
tadanjim historijskih kompozicijama. Slikom povlai dijagonalu iz
gornjeg lijevog ugla, lijevi prostor puni likovima, a u desnom dominantu
daje koloristiki naglaenom nebu, gdje odnosima boja stvara dramatsku atmosferu. Opet
figure u prednjem planu komponira u trokut.
itava je slika presvuena zelenkastosivim hladnim tonom - likovi su smei ili sivi kako bi se
postigao jai kontrast sa ugoajem boja neba u odnosu ute i naranaste boje. Meutim, te
se iste boje javljaju samo uz horizont i reflektiraju u srebrnoj povrini mora. Ostatak neba
prevlai sivilom, koje se kondenzira u velikom oblaku u sredini. Linije su postale slobodnije,
obrisi mekaniji, duktus kojim sumarno gradi brz i neposredan. Slika je oduevila javnost, no
neki kritiari su Medoviu zamjerali to je Hrvate prikazao kao "hordu barbara".
KRUNJENJE LADISLAVA NAPULJSKOG, 1905. - Na ovom djelu Medovi
primjenjuje novi tehniki pristup - javlja se kontrast izmeu preteno
polumasnog plonog namaza boje i jaih impasta koji se javljaju jedino
na detaljima koje je dotakla svjetlost. Nova je bila i koloristika gama,
nova i kompozicijska shema. Scensko zbivanje je priblieno, likovi su
krupniji, skupine ljudi su smjetene lateralno uz rubove, a u sredini je
perspektivni prodor u dubinu interijera. Arhitektura je ovdje bolje
podreena likovima nego ona na Splitskom saboru. I ovdje su likovi u
drugom planu zanemareni, no javljaju se i izvanredni portreti. Posebno je
kvalitetan autopo- rtret umjetnika u liku sveenika. No, sve je to od
sekundarne vanosti - pa ak i tema (krunidba Auvinca koji e
Dalmaciju prodati Mleanima za 100 000 dukata).
U sreditu panje umjetnika, i gledatelja, lik je kraljeve sestre koja je idejno sredite slike i
njena najvea vrijednost. Ovaj je lik jedno od najboljih Medovievih ostvarenja i s tehnike i s
koloristike strane. Dinamika itave slike je na lijevoj strani i Medovi smiljeno liku sestre ne
postavlja nikakvu protuteu u desnom dijelu slike.
Decentrirana ulijevo, obasjana svjetlom, ena u bijelom leerno sjedi u naslonjau. Pastoznim
nanosima on toj bjelini daje bogatu izraajnost - gradi meke nabore odjee, krzno, ukrase,
svijetlu put ene, a fluidno razvedenim svjetlom postie mekou lika i svjetlucanje svile.

Svijetlom inkarnatu suprotstavlja topli ton njene crvene kose, koja pravu koloristiku
vrijednost dobiva tek konfrontacijom sa zelenom odjeom paa koji stoji iza nje. Registar boja
najbogatiji je na ovoj slici i tu se Medovi najvie pribliava Bukovevoj paleti. Ipak, u
desnom dijelu slike ulazi u presmione, ak disonantne odnose.
ZARUKE KRALJA ZVONIMIRA, 1907. - Sama tematika slike uvjetovala
je veliku razinu dekorativnosti - zaruke Zvonimira sa Lepom, sestrom
ugarskog kralja Ladislava sveani je i u bizantskom smislu raskoan
ceremonijal 11. st. Dekorativnost je ipak dobro smiljena, a
kompozicija dostojanstveno mirna, a opet teatralna. Vertikalama i
mirnoom protagonista naglaava statiki moment ovog
dostojanstvenog ceremonijala. Ovdje se Medovi koloristiki smiruje
njegova jo uvijek arena gama neto je bljea, boje su tonski
razraene, a zelenkastosivi dim neutralizira intenzitet boja pozadine.
Ne slici prevladavaju partije bijeloga, a svijetlo i sjena su u izrazitom
kontrastu. Konfrontacija osvijetljenog lica kraljice i zasjenjenog profila
kralja dobro je smiljen vizuelni efekt. I na ovoj slici ima dobro
izvedenih detalja, uspjeno rijeenih odnosa svjetla i sjene, ali i
isforsiranih dekorativnih dodataka.
Otto Kraus je ovo djelo smatrao najboljim Medovievim ostvarenjem, a Krnjavi je mislio da
mu ju
je umjetnik sliku predao nedovrenu.
Osim historijskih kompozicija za vladu, Medovievo slikarstvo u ovom periodu obiljeava i
velika
anrovska raznolikost.
Genre slikarstvo
Od studijskog putovanja u Italiju 1894. godine uestalo se javlja motiv antikih ena pri
toaleti ili u oputanju, najvjerojatnije potaknut uspjehom Bukoveve "Patricijke". Poput
Bukovca razrauje slike do najsvjetlijeg mogueg tonskog izraza bijelog u bijelom.
Antike ene iskljuivi su motiv njegova genre slikarstva. U svakom se djelu radi o poetinim
prikazima enskih likova u prozirnim tankim bijelim peplosima, bez obzira radi li se o malim
intimnim prizorima iz svakodnevnog ivota, ili o reprezentativnim likovima gotovo prirodne
veliine. Jako se malo ovakvih slika sauvalo, no po dokumentima znamo da su bile brojne.
Nema izlobe u 1. desetljeu 20. st. na kojoj se Medovi nije predstavio ovakvim slikama koje
su u ono doba bile omiljeni dekor graanskih stanova. Jako su se dobro prodavale, a Medovi
ih je slikao i 1912-1914. kad je ivio u Beu.
GRKINJA KOD TOALETE, DO 1901.
NA TERASI, 1900.-1904.
PORTRET ENE, 1895.-1900.
Nakon boravka u Crnoj Gori i Dalmaciji 1897/1898. sve ee e se javljati nenametljivo
aranirane mrtve prirode, marine, a kasnije i pejzai.
RAK I OTRIGE Premda itavo to razdoblje karakterizira stilska i izraajna raznolikost, u
periodu oko
1905/06. javlja se impresionistiko zahvaanje motiva, kao rezultat potpuna i iskrena
preputanja
slikarskoj materiji.
Sakralno slikarstvo
Zagrebako je razdoblje i doba velikih crkvenih realizacija. Za unijatsku crkvu sv. Duha u
Krievcima 1896. godine radi freske, a s ikoem, Kovaeviem i Tiovom ikonostas. Zajedno
s Ivekoviem dekorira upnu crkvu sv. Terezije u Poegu 1899. Samostalno radi na dekoraciji
upne crkve sv. Stjepana u Novoj Gradiki 1900., a s ikoem i Tiovom slika ikone za
ikonostas, te samostalno freske za pravoslavnu crkvu sv. Duha u Bjelovaru. Te su izvedbe
najreprezentativniji primjeri tadanjeg opsena Medovieva sakralnog stvaralatva.

Ipak, da se primijetiti da umjetnik preferira religijske slike intimnog karaktera, koje su i

brojnije od ovih reprezentativnih. One su nastale kao rezultat duge kontemplacije i njegove
naklonosti da se uivi u duevno stanje koje onda fiksira na platnu. Na ovim slikama
istaknute su njegove najbolje kvalitete jer ih je slikao za svoju duu, osloboen svih
konvencija. One su za njega esto bile slikarski problemi - svjetlosno koloristiki ili tehniki.
Najdrai Medoviev svetac bio je sv. Franjo kojeg je naslikao desetak puta u svojoj karijeri. Ni
u jednom se sluaju nije povodio za fabulom, jer mu to nije bilo bitno. Ono to je njega
zanimalo bila je psiholoka ekspresija sveca. U svakom djelu uspjeno varira lik i svaki put
daje novu viziju sv. Franje. Osim lika sv. Franje tema koja je stalno prisutna u njegovom
opusu je lik Madone s djetetom.
Sv. Jeronima slikao je u nekoliko verzija, ali uvijek kao spiljskog isposnika
(nikada kao crkvenog oca). Njegovo vrhunsko ostvarenje na ovu temu je
pala za crkvu u Prnju nastala u kasnoj peljekoj fazi.
PORTRET KLOTILDE GUTHARDT, 1903.
TATINA, 1903.
PORTRET ENE, 1903.
1907/8. godine Medovi odlazi u Kunu da freskama oslika tamonju crkvu
sv. Spasa. No, zbog jako loeg stanja crkve vlaga je jo tokom rada poela
nagrizati zapoeto djelo. Nije bilo anse da se rad spasi. Tada Medovi definitivno naputa
tehniku fresaka.
Po povratku u Zagreb otkriva da je ostao bez atelijera - bio je dodijeljen Robertu Aueru, pa se
ogoren povlai u osamu na Peljeac. Tamo boravi do smrti, s jednim izuzetkom - 1912.
godine odlazi u Be i tamo boravi do poetka rata.
Peljeac 1908 1920.
Godinom 1908. zapoinje Medovieva peljeka faza koja bi se mogla nazvati i fazom pejzaa
jer su upravo oni obiljeili ovo razdoblje njegova stvaralatva. U ovom anru umjetnik
pronalazi sebe i hrvatskom slikarstvu poetka 20. st. doprinosi ciklus pejzaa to obiluju
svjetlom i bojom naeg Juga. U ovoj je fazi Medovi najblii sebi, najmanje podloan utjecaju
drugih i sada stvara svoja najbolja
djela. Na alost, ne samo da na njega drugi vie nisu utjecali, ve nije bilo nikoga da on na
njega utjee, inspirira ga ili da ga odgoji kao svog nasljednika.
Osim pejzaa, Medovi slika i marine i mrtve prirode. Utjecaj Peljeca kao ambijenta i izvora
inspiracije u Medovievoj stilskoj evoluciji zapoinje jo 1897/98. kad on samo posjeuje
rodni kraj. Tada ve dolazi do promjena u njegovu nainu rada. I itava kasna zagrebaka
faza obiljeena je radom na Peljecu u plein airu to rezultira rasvjetljavanjem i proienjem
boja njegove palete.
Tada se Medovi oslobaa akademske manire, rukopis mu postaje slobodan, boje tamne.
Pred kraj stoljea njegove marine, mrtve prirode i rijetki pejzai postaju svjetliji i areniji.
Poetkom stoljea mijenjao je izraajna sredstva i nain rada, a 1907. godine na pali Sv. Jurja
napokon dolazi do analitike metode rada koju postepeno primjenjuje i na pejzaima. Potezi
postaju sve sitniji, mrljastiji i crtiavi, boje polumasne, koloristiki se izraava irokom skalom
otvorenih boja, a motiv se rastvara u divizionistikoj tehnici rada. Ova prva skupina slika do
1908. godine zapravo je predigra za one koje e nastati u pravoj peljekoj fazi.
Vrijeme od 1908.-1912. godine nazvano je "ranim peljekim razdobljem". Tek u ovom periodu
Medovi slika prirodu na velikom formatu - pejzae i marine, sa po dvije dominantne teme:
vrijes i peljeki pejza, te lebi i bonaca. Za ovu je fazu tipina divizionistika tehnika suhih
crtkanih poteza, koja idealno odgovara slikanju vrijesa. Sitne mrljaste partikule iz ranijeg
perioda sve se vie disci- pliniraju u paralelno kratko grafiko rafiranje. Medovi slika
predjele ivih otvorenih boja, a arenilo koje dominira u njegovu opusu oko 1910. godine vie
se nee ponoviti. Ono to najvie karakterizira njegov pejza jest boja vrijesa u proljee ili

jesen. Koji put ta ljubiasta boja daje intonaciju cijeloj slici, pa reflekse ljubiastog poprimaju
i oblaci, i nebo i odsjaji u moru i sjene dalekih planina. Ljubiastu boju varira jedino
zasienom bojom brnistre ili smilja kojoj suprotstavlja modrinu mora.
1908. godine Medovi osjea da je njegova inspiracija pri kraju, i svjestan je da tako
osamljen lako moe upasti u monotoniju i maniru. Odlazi u Be. Be za njega nije bilo
najsretnije rjeenje, a taj se boravak u inozemstvu nije pretjerano odrazio na njegov stil.
Razlog je jednostavan - Medovi je u Beu uglavnom kopirao svoja ranija djela, radio pejzae
po sjeanju. Ipak, najvie slika Madone i mrtve prirode koje beka publika najvie voli. Ipak,
osjetio je da mu se ponovno vraa njegov polet. 1913. godine u Beu ima samostalnu izlobu
koja je bila veliki uspjeh, a slijedee godine taj se uspjeh ponavlja i na velikoj izlobi u Opatiji.
Rat prekida Medoviev boravak u Beu.
Kasna peljeka faza (1914.-18.) ratno je razdoblje obiljeeno
velikom produkcijom, ali ne vie toliko iz guta koliko iz
egzistencijalne potrebe. Medovi svoje slike ak mijenja sa
seljacima za hranu. Pred kraj rata javljaju se i prvi znaci bolesti
kojoj je podlegao.
U ovoj su fazi opet prisutne sve slikarske vrste - religiozne slike,
portreti, mrtve prirode i pejza- i. Portreti nisu svi jednakih
kvaliteta, tendiraju plonosti s vie ili manje izraenim
angamanom umje- tnika. Mrtve prirode su uglavnom manjeg formata, za razliku od onih
velikih, reprezentativnih koje je radio u Beu, a i slabije su od onih koje je radio prije odlaska
u Be.
Pejzai su sada na manjem formatu, ali daleko intimnijeg doivljaja. Crte se gubi, a boji
pripada primat. Razlike izmeu ovih i onih ranijih pejzaa jasno su vidljive - raniji su raeni
racionalno, suhim nainom i analitikom metodom u arenoj skali boja, a na ovim kasnijima
potezi postaju razli- vene mrlje polumasne sjajne fakture, koje se meusobno spajaju i
pretapaju u maglovitim obrisima i u bojama suzdranog intenziteta.
PATKA I JAREBICE, 1901.- Na podlozi neutralne pjeane boje jarebice su naslikane
temperamentnim potezima pastozne sjajne boje. Perje ptica obiluje nijansama okera,
smeeg, utog i boje peene zemlje. Patka u pozadini je intenzivnijih boja - zelenoscne i
dubokomodre. Pozadina je tamna, mrljasta, preteno zelena; u gornjem desnom uglu oker,
siva i crvenosmea.
MRTVA PRIRODA, 1901. - Konture su meke, mjestimice impasti i svjetlosni akcenti na bobama
groa. Pozadina je izraena krupnim raznosmjernim potezima, u desnom dijelu svjetlijim.
RIBE I RAKOVI, 1906. - Potezi kista su uoljivi, raznosmjerni. Dominira ivocrvena boja jastoga
u prvom plan, a uz njega je grancigula tamne, gotovo smee boje. Ispod tankog sloja vidljiva
je struktura grubo granulira- nog platna. Na ribama se mjestimice primjeuju impasti.
SARDELICE, 1906. - Pobacane srdele slikane su veoma ivim bojama. Modrikastozeleni
hrptovi obogaeni su svjetlucavim bjelkastim impastima s neto ruiastih primjesa.
Koloristiki se izdvaja crveni barbun u desnom dijelu, a protutea su mu dva uta limuna u
lijevom stranjem planu. Iza riba na tanjuru je komad tune i staklenka s vodom s refleksima
svjetla.
MJESEINA, 1900.-04. - Slika je raena u tamnoj modro-zeleno-sivoj gami. Bogata tonovima i
polutonovima. Namaz je ploan, tanak, polumastan, osim oko mjeseca gdje su diskretne
nijanse rumenila i utog nanesene impastom.
LEBI, 1906. - Uzburkano more, zapjenjenih valova razbija se o hridi. Bogata slojevita
povrina, kratkih gustih namaza boje bijele pjene tonski je obogaena ukastom,
bjelokosnom i modrosivom bojom. Na glatkom intenzivno plavom nebu potezi su stopljeni.
More na horizontu je boje ultramarina.
BONACA, 1908.-12. - Slika je u blijedom registru modrila koje obiluje refleksima ute i
ljubiaste boje. U prednjem planu potez je kratak, polumastan, uoljiv, dok se u pozadini
stapa u jedinstvenu plohu suhog namaza koji se neprimjetno stapa sa vijencem ruiastih
planina, obavijenih maglicom. Akcent je na barci u prednjem planu sa dvije figure.

Godina 1919. protekla je u borbi sa bubrenom boleu zbog koje je reducirana njegova
stvaralaka aktivnost. Te ga je godine JAZU imenovala poasnim lanom. Iste godine
posljednji put izlae, sudjelujui sa 15-ak radova na Izlobi jugoslavenskih umjetnika iz
Dalmacije u Splitu.
Mato Celestin Medovi preminuo je u sarajevskoj bolnici 20. sijenja 1920. godine. Pokopan
je u Kuni.
Oton IVEKOVI (Klanjec 1869 Zagreb 1939.)
Ui u Zagrebu kod Hafnera i Quiqereza, zatim kod Klausena
slikara zagrebake katedrale, 1886. u Beu u Allgemeine Malschulle
i Spezialschulle, 1892. je u Mnchenu s ikoem i u Karlsruheu.
Zatitnik mu je Krnjavi koji mu 1894. daje mjesto uitelja crtanja
na Realnoj gimnaziji. Radi u ateljeu V. Bukovca. Od 1895. pouava
na obrtnoj Akademiji. 1900. Putuje po Lici, Dalmaciji i Bosni, 1907.,
s Crniem po Italiji, 1908. predsjednik je drutva Lado, 1910. je u
Americi. Za vrijeme prvog svejtskog rata bio je slikar na bojitima,
potkraj ivota povlai se u Veliki Tabor.
Jo tijekom uenja specijalizirao se za historijsko slikarstvo. U tome
nastavlja kod Quiquereza, Prouava povijest i povijesne kostime, nastojei
da mu slike budu povijesno to tonije. U njih unosi vie patriotizma i
romantiarskog zanosa nego slikarske kvalitete. Mnoge slike komponirane
su konvencionalno i teatralno, a crtaki i koloristiki su nedovrene.
stotinama kompozicija iz hrvatske i junoslavenske prolosti umnaanih
oleografijom udovojavao je patriotskim sklonostima graanstva potkraj 19.
i poetkom 20. st. na liniji propagiranja panslavizma.
U djelima se oituju karakteristike slikara pionirskog razdoblja zagrebake kole tendencije
prema realistinom prikazivanju i arena paleta do pointilizma.
Osjea se da se preuranjeno osamostalio i da vjeruje da je svladao
bit slikarstva posljedica su polovina rjeenja i nesigurnost u
kompoziciji. Obino prvu spontanu ideju nadmai isforsirana
realizacija.
Najkvalitetniji radovi su skice s brojnih putovanja: hrvatske gradine
1898 s ikoem, Amerika 1910.. Velebit 1912., motivi I. Svjetskog
rata... Od historijskih kvalitetnije su; Mrtva straa, ena s
poculicom, Seoska kola na cesti, Studija konja. Zidne slike s
nacionalnim, folklornim i religioznm motivima dananji etnografski
muzej i td. pokazuju da mu je prava domena bio mali format.
Uenici su mu B. enoa i N. Rojc. Radi i kao ilustrator knjiga, bavi se
publicistikom, itd.
Godine 1901. zbog sukoba s Bukovcem istupa iz DHU i prikljuije se
Mladima, 1911. izlae kompoziciju Viva rex izbor F. Habsburkog
na Cetini 1527. kontra hrv. umj. koji su izlagali na paviljonu
Srbije.
Djela:
Rastanak Frankopana i Zrinskog od Katarine Zrinske
Nikola Zrinski u Sigetu
Smrt Petra Svaia
Predstraa na kordunu
Smrt bana Nikole Zrinjskog
Smrt Matije Gupca
Dolazak Hrvata na more
Pokrtenje Hrvata itd. i sl.

Bela IKO - SESIJA (Osijek 1864 Zagreb 1931.)

Uio je vojnu kolu u Kszegu u Karlovcu. Sluio kao asink u Osijeku, vojsku naputa 1887.,
kad je kod izbora prilikom zatraenog osiguranja za madaronskog kandidata otkazao
poslunost. Te godine odlazi na umjetniku akademiju u Be. Studira slikarstvo kod Bergera i
Mllera do 1892. Prelazi kod Lindenschmidta u Mnchen 1893., 1893 4. slika u Borgo Tre
Case u Italiji. tamo radi dekoratvni pano Gymnasion za palau bogotovlja i nastave
stradao prilikom transporta u Zagreb. 1895. radi u specijalki k. Marra u Mnchenu, Iste
godine imenovan je uiteljem crtanja u Ogulinu i premjeten na Obrtnu kolu u Zagreb.
Meu aranerima je hrvatskog odjela na milenijskoj izlobi u Budimpeti 1896., a 1900. s
Bukovcem i Frangeom na svjetskoj izlobi u Parizu. Jedan je od osnivaa Drutva hrvatskih
umjetnika i pobornik je nove orjentacije u likovnim umjetnostima. Odlazi s R. Auerom u
Ameriku 1902 3. i po povratku s Crniem osniva privatnu slikarsku kolu od 1907.
Privremena via kola za umjetnost i obrt, kasnije ALU u kojoj je do smrti prof.
Poeo je crtati jo u vojsci. Sauvani su njegovi akvareli i crtei s Drave, te ciklus ruevina
naih starih gradova. Jo za vrijeme kolovanja na akademiji glavne teme su mu mitoloke,
biblijske i povijesne scene Odisej ubija prosce, Kain i Abel, Antonije nad leinom
Cezarovom, Penelopa, Kirka, Saloma itd. Za kompozicije radi veliki broj skica i detaljnih
studija koje su zbog svoje neposrednosti i vrijednije od originala. Radi po vie varijanti na istu
temu, kod kasnijih varijanti osjea se zamor i neodlunost. Zbog autokritinosti ispravlja i
nadopunjava pa mu radovi gube na svjeini, a metierski ne moe ostvariti poetnu ideju.
U njegovim najboljim djelima dolazi do izraaja sklonost za rjeavanje problema svjetlosti i
sjene Judita i Holofreno, i nevidljivog izvora svjetlosti Pieta. Meu njegovim grafikama
istie se ciklus monotipija iz Italije koje idu meu najbolja ostvarenja te vrste kod nas. Pod
utjecajem Bukovca paleta mu postaje arenija, ali ne dostie Bukovev plenerizam, a boje
svjetlije Penelopa, Kirka. Ta djela nisu nadmaila njegove smione tonski koncipirane male
kompozicije, a pogotovo ne male gotovo
monokromne pejzae iz Zagorja. Radi ulje, akvarel, pastel, kredu, monotipiju.
U nekim radovima u ulju pokuava raditi divizionistiki. Bio je priznat strunjak za
perspektivu - na Bukovevom zastoru HNK konstruirao je perspektivu kolonade. Boja na
njegovim slikama je sredstvo harmonije, deskripcije i ilustracije, esto ima i simboliko
znaenje. Izbjegava realizam, zadatke esto rjeava literarno i pribliava se bekoj secesiji
Psyche utjecaj Klimta. Nema sklonost za monumentalnost i dekorativnost iako esto radi
velike kompozicije Pokrtene Hrvata. Veinu svojih znaajnih radova naslikao je oko 1900.
Kasnije kvalitet opada to se naroito vidi u portretima. Otkrio je talent Slave Rakaj i
donekle bio njen uitelj. Bio je meu prvim lanovima umjetnikog razreda JA izabran 1919.
Iste godine organizira izlobu hrvatske umjetnosti u Parizu. Itaknuta je osoba hrvaske
Moderne i snano utjee na razvojhrv. modernog slikarstva.
Djela:
Krajolik, Zagorsko dvorite, Judita i Holofreno, Odisej ubija Prosce, Interijer zagrebake
katedrale, Bukovac slika Dubravku, Pieta, Pokrtenje Hrvata, Shakespeare, Goethe i dante
pred Homerom, Antonije nad leinom Cezarovom, Posljednji bogumili, Sveani zastor HNK u
Osijeku, cklusi Apokalipsa kreda, crtei, monotipije.
Slava RAKAJ (Ozalj 1877 Stenjevac 1906.)
Pojavila se u trenutku kad Bukovac i ekipa nastoje zamjeniti stari
akademski nain novim kolorizmom u veini sluajeva dobili su
tek arenilo sirove boje. Svojim dragocjenim radovima je pokazala
da slikanje nije spekulacija s materijalom ve stvaralaki proces.
Gluhonijema od roenja, oko joj je bilo glavni organ komunikacije.
Tjeila je svoju osamu prirodom predodreena da u hrvatskom
slikarstvu postane pejzaist s najlucidinijom opservacijom. Osnovnu
i srednju kolu zavrila je u zavodu za gluhonijeme u Beu. na njen

slikarski talent upozorili su Bukovca, a kasnije iko Sesiju koji joj je povremeno davao
upute. U biti je S. Rakaj samouka.
Njezino slikanje moe se podijeliti na; razdoblje tamnog tonskog slikanja pastelom i
akvarelom mrtve prirode, crte i boja su izraz promatranja; razdoblje svijetlog koloristikog
slikanja pejzai i figure u pejzau, crte i boja prvo su impresije, a kasnije ekspresije. Njeni
akvareli su najvii domet hrvatskog akvarelnog slikarstva kraja 19. i po. 20. st. Od svih
slikara koju su se manje vie bavili akvarelom, ona ima najbolji osjeaj za omjer pigmenta i
vode. Fluidan i lak idealan akvarel. Slino je i s njenim pastelom na vrhu je kvalitete.
Slikala je u Zagrebu i razliitim krajevima hrvatske, a najbolji dio svog opusa stvorila je u
Ozlju. Predjeli uz Kupu i bistri vidici omoguuju joj jasan i ist govor boja. Tu su nastala
njezina vrhunska djela: Proljee u Ozlju, Ozaljska Gudura, Djeca u seljakoj sobi, Rano
proljee, Zaokret u pejzau. I najbolji pasteli Mladi kosac, djevojica, Djeak, Melana.
Najplodnije razdoblje njena stvaranja je 1898 1902. U lipnju 1902. dola je u zavod za
umbolne Stenjevac i tu ostala do kraja ivota.
Za ivota nije imala samostalnu izlobu. Sudjelovala je 1898 na izlobi Drutva hrvatskih
umjetnika na izlobi u Petrogradu 1899 1900. i na izlobi Drutva umjetnosti u Zagrebu
1902. Imala je prvu retrospektivnu izlobu u povodu 50. god. smrti.

HRVATSKO HISTORIJSKO NARATIVNO SLIKARSTVO OD MCKEA DO IVEKOVIA

Na podruju slikarstva historicizam se oituje u romantikom odabiru tema iz prolosti kojima
se slikari bave osobito u drugoj polovici 19. st. Uzrok tome je narodni preporod i djelatnost u
tom smjeru osobito ona Strossmayerova i Krnjavog. Poto je politika borba bila
zabranjena, prenjeli su je na polje kulture.
FRANJO SALGHETTI - DRIOLI:
- Faraonov san
- Kolumbo u lancima
J. F. MCKE
- Dolazak Hrvata u Hrvatsku
- Savez Ljudevita Posavskog sa Slovencima,
- Razjareni Hrvati ubijaju Ljutomisla
K. JAKOBEY
- portreti povijesnih hrvatskih vladara (Ivan Zapolja, 1866.)
F. QUIQUEREZ
- Posljednji asovi P.Zrinskog i F. K. Frankopana
- Antemurale Christianitatis, 1892.
D. WEINGRTNER
- Hrvatski sabor 1848, 1885.
- Sabor na Cetinju 1527, 1889.
O. IVEKOVI
- ciklus iz ivota Zrinskih, 1889.-1900.
- Bitka na Stubikom polju,
- Bitka kod Gorjana
- Krvavi sabor u Krievcima
Tzv. Zlatna dvorana u Zagrebu (Opatika 10) predstavlja galeriju historijskog slikarstva
19. st.
Palaa u Opatikoj 10 / Hrvatski institut za povijest

Od 1882. godine bila je ta palaa sredite Ministarstva za bogotovlje i nastavu koje je od

1891-96. vodio Isidor Krnjavi. Prema njegovom projektu pretvorena je u jednu od
najreprezentativnijih palaa s kraja 19. st. u Hrvatskoj. U njezinu je grau utisnuta ideja,
estetika, povijest i politika toga razdoblja to je najbolje predoeno ikonografskim
programom nastalim na temelju antike i renesansne kulture.
"elio sam da se tu na umjetniki nain izraze svi kulturni temelji na kojima stoji naa
nastava: klasina prolost i kranstvo; idealizam i realizam. S toga sam gledita polazio,
kada sam odredio kako se imadu dekorirati dvorane. Htio sam da tu slike i skulpture sjeaju
na bogotovlje, nastavu, zna- nost i umjetnost i na etiri fakulteta Sveuilita, a na stijene da
dou slike iz hrvatske povijesti. Htio sam da jedna soba bude u pompejanskom stilu slikana,
jer je klasina prolost jedan od temelja nae nastave, a drugu sam sobu dao urediti u stilu
renesanse, jer smo proeti duhom tog duevnog pokreta."
Za realizaciju svojih zamisli okupio je mlade umjetnike poetnike i dao im priliku. To su bili
veinom studenti sa stipendijama Zemaljske vlade koji studiraju u Beu i Munchenu, kao
Robert Frange, Rudolf Valdec, Bela iko Sesija, Ivan Tiov, Ferdo Kovaevi i Oton Ivekovi.
(Svima njima Krnjavi je produivao stipendije, preporuivao literaturu, upuivao u muzeje i
stipendirao put u Italiju. Svi ti mladi talenti po njegovom miljenju tek su na putu da postanu
umjetnici, no za glavne radove ipak je angairao gotove umjetnike kao Vlahu Bukovca i
Celestina Medovia.
Krnjavi je organizirao Graevnu upravu za rekonstrukciju zgrade kojom je upravljao
Hermann Bolle. Bolle se nije dirao u istono proelje zgrade, no zato je zapadna strana
njegovo djelo. Prvo je sruen zid dvorita i stavljena ja ograda koja je spajala dva krila zgrade
tvorei dvorite. Izvorno je to bila jednokatnica koja je tek kasnije (1913/14.) doivjela
nadogradnju drugog kata koji je poremetio njezin jednostavni sklad kakav je zamislio Bolle.
Ritam u kompoziciji Bolleovog proelja postignut je kvadarskom obradom prizemlja na koje
se nadovezuje bogata ograda od kovanog eljeza i limenih listia. Ograda se sastoji od niza
isprepletenih renesansnih vitica i lia koji su pri vrhu obliko- vani poput rascvjetale rue.
Vrata su okruena titom s grbovima Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s
elegantnim kandelabrima na stupovima. Stil tog prividnog proelja od ograde u skla- du je s
dekoracijom Zlatne dvorane. Izradio ju je uro Buri sa acima Obrtne kole po nacrtu
Bollea.
U oblikovanju sredinjeg dijela proelja Bolle je slijedio klasinu jednostavnost pa je sredinji
dio samo lagano naglasio rizalitnim istakom nadvienim trokutastim zabatom. Ulaz je
ukraen s dovratnicima u obliku pilastara i dvjema prostranim niama iznad kojih je mali
balkon. To su konstruktivni znakovi neostilske arhitekture koji upozoravaju na prostorni
raspored.
U prizemlju je unutranjost pregradnjama adaptirana za urede dok na gornjem katu, do kojeg
se
dolazi dvostrukim stubitem, su smjetene Zlatna i Pompejanska dvorana i renesansni Isin
kabinet.
Idejni plan palae poinje s niama na krajevima krila, u kojima su smjetene biste Platona i
Aristotela koje je izradio RUDOLF VALDEC u stilu naturalistikog rimskog portreta. Predvien
je i
Perzejev zdenac u vrtu kojeg je trebao izraditi FRANGE ali ostao je samo u skici. I nie pored
ulaza
nisu doekale svoje filozofe Tomu Akvinskog i Bacona koje je takoer trebao izraditi
FRANGE.
Stubite
Muze se u antici prikazuju kao lijepe mlade ene sklone pjevanju i plesu.
Predvodnik im je Apolon, zatitnik pjesnitva, glazbe i plesa sa kojim
obitavaju na Olimpu, a skupljaju se na Parnasu. Muze su bile naklonjene
pjesnicima, dramatiarima, pjevaima i glumcima. U njihovu ast podiu se
zdanja nazvana Museion od kojih je najpoznatiji egipatskog kralja Ptolomeja I
Sotera u Aleksandriji. Ideja aleksandrijskog Museiona ivi i danas, tako su i
prostorije Opatike 10. postale nekom vrstom Museiona jer su na njenim
zidovima prikazane u duhu historicizma Apolon i devet muza.

Na vrhu stubita je Apolon s lirom, a du stubita u lepravim velovima njenih boja lebde
muze sa svojim atributima. To su Uranija (astronimija), Talija (komedija), Terpsihora (plesa),
Melpomena (tragedija), Clio (povijest), Polihimnija (himniko pjesnitvo), Euterpa (lirika),
Erato (ljubavno pjesnitvo) i Kaliopa (epika). Svaki je lik u svom iluzionistiki naslikanom
prostoru sa stupiima. Sve ostale plohe ispunjene su trakama biljnih i geometrijskih motiva
te jo mnotvom ukrasa iz pompeja- nskog repertoara, poput svirala, vaza, mitskih ivotinja,
a u malim etvrtastim okvirima smjeteni su zamiljeni mediteranski krajolici kakvi su
otkriveni u Pompejima.
Slikarski dio s muzama izveo je IVAN TIOV, a dekoraciju IVAN CLAUSEN koji je radi i u
Pompejanskoj dvorani sa uenicima obrtne kole.
Pompejanska soba
Oduevljene antiknim zidnim dekoracijama u historicizmu nije novost. Tijekom 19. st. izlazi
niz prirunika s predlocima pompejanskih ornamenata i arhitektonskog perspektivnog
iluzionizma te reprodukcija djela iz muzejskih zbirci. Krnjavi je puno vremena u Italiji proveo
bavei se arheologijom u Rimu i Pompejima o emu svjedoi njegova biljenica sa mnogo
naslova knjiga, asopisa i ilustracija iz mitologije i grke i rimske umjetnosti.
Antika dionica s filozofima na proelju kue, stubitem s muzama i Pompejanskom sobom
ini jedinstvenu idejnu cjelinu. Ovdje je grko-rimski scenarij zamiljen sloenije nego na
stubitu jer odabrana ikongrafija simbolizira znanje, mudrost, slavu, poeziju i dramu, odgoj i
etike vrline antikog svijeta kao uvod u idealni humanistiki odgoj.
Na zidovima su slike koje prikazuju najznaajnije predaju o Heraklu i Prometeju koji
simboliziraju borbu za dobrobit ovjeanstva. To su : HERAKLO U BORBI S ANTEJOM,
PROMETEJ PRIKOVAN ZA STIJENU DOK MU ZEUSOV ORAO KLJUCA JETRA , ORFEJ U
TRAGINOJ PRII O SMRTI VOLJENE ENE EURIDIKE.
Sva tri lika traju u predaji do danas i ne gube svoju vezu s
dananjicom. Drugoj vedrijoj strani posveeni su bukoliki prizori u
prirodi kao simbol umjetnikog stvaralatva. Sve to dopunjavaju
poprsja u tondima pjesnika Homera, filozofa Sokrata, Platona,
Aristotela, dok prirodu zastupa lijenik Hipokrat, povijest Tukidit, tu
su vojskovoa Periklo i car Trajan.
To su oslikali IKO SESIJA, IVEKOVI, TIOV i
KOVAEVI. Raspored i ornamentaciju zidova
nainio je IVAN CLAUSEN prema pompejanskim
predlocima, dok su popratni prizori djela istih
autora kao i glavni. Kao i na stubitu tu su isti motivi fantastine
arhitekture koji uokviruju pojedine realistike prizore u poljima crvene
pompejanske boje.
Donji friz je crni s liem, cvijeem, pticama i izvrsnim glavama satira. Gornji friz je izraen u
svijetloj boji ukraen arabeskama, girlandama i okvirima u kojima je po jedan lik amoreta,
vaze, maske, simboli i atributi atikih heroja i bogova.
U cijeloj dekoraciji slijedi se III. stil i posljednji eklektiki IV. stil pompejanskog zidnog
slikarstva. Strop je stradao kada je dograen drugi kat pa je pod IKOEVIM nazorom
obnovljen. Ne zna se kako je bio izvorno zamiljen no sada se vrti u krug osam enskih
likova, koje se nazivaju nimfama, obuenih u prozirne velove. Nisu ni nalik Tiovljevim
muzama na stubitu.
Zlatna dvorana
Srednja i najvea sveana dvorana nazvana je Zlatnom zbog bogato pozlaene dekoracije u
stilu visoke renesanse. Na zapadnoj je strani loggia, malo povien prostor odijeljen
balustradom i dvama stupovima. Prostor zatvara renesansni zrcalni svod sa zastakljenom
gornjom plohom. Nema gotovo ni djelia zida koji nije ukraen.

Liilake radove je izveo CLAUSEN, a ornamentalne IGNJAT FRANZ s ekipom Obrtne kole.
Ornament je izraen lijevanim, obojanim i pozlaenim tukom, a na glavnom vijencu i svodu
ornamenti su i slikani.
Zidovi dvorane podijeljeni su pilastrima izmeu kojih su slike jednakih dimenzija to ih je
odredio Bolle (216x333cm). Dvorana je prostorno oblikovana poput salona u renesansnim i
baroknim kuama s etvorim vratima a Krnjavi ju je obiavao nazivati Sala delle quatro
porte sa asocijacijom na salon za audijencije u Dudevoj palai u Veneciji.
Iznad vratiju su FRANGEOVI reljefi - Teologija, Medicina, Justicija i
Filozofija koji predstavljaju alegorije etiri fakulteta Sveuilita. Sva
etiri reljefa naruio je Krnjavi jo za svoga mandata. Tu se vidi
razvoj Frangeova rada od akademskog klasicizma do simbolizma.
Teologiju (bogoslovlje) je zapoeo kao ak u Beu. Motiv je kranski
dok je inspiracija antika, kojeg je prikazao u liku ene koja visoko
podie kri i oslanja se na knjigu sa sedam peata dok pred njom
klei mlada ena u pobonosti. Medicina je mlada majka s bolesnim
djetetom i Eskulapom. Justicija (pravda) je drama zloina i kazne s likom razjarene ene koja
pred hladnim licem rimske boice pravde trai osvetu za ubijenog mua. Filozofija je glavni
lik koji razmilja o biti ovjekova ivota prikazanog u udvostruenoj liniji elipse u okruenoj
rodenovskim nagim tijelima. Tu se Frange oslobodio klasinih
akademskih uzora.
Na bonim stranama svoda ista tema Alegorija je razraena
TIOVLJEVIM slikama;
-Bogoslovlje, kao Bogorodica s Isusom oko koje su Ambrozije,
Katarina Aleksandrijska i Pavao okrueni anelima
-Nastava, nasuprot Bogoslovlja
-Umjetnost, prikazana kao harfistica
-Znanost, kao uenjak
Du zidova redaju se est slika:
- na junom zidu su Dolazak Hrvata i Zaruke kralja Zvonimira (MEDOVI)
- na sjevernom zidu je Poljubac mira Hrvatskih velmoa kralju Kolomanu (IVEKOVI) i
Krunidba kralja Ladislava (MEDOVI)
- na istonom zidu je Splitski sabor 925 (MEDOVI) i Pokrtenje Hrvata (IKO)
U loi na stropu je Alegorija (KOVAEVI), dok je na junom zidu ivio kralj (BUKOVAC).
Nasuprot je FRANGEOV reljef Luonoa i KERDIEVA plaketa s Kranjavijevim portretom u
profilu.
Sva ta djela su postupno dovravana i montirana od 1893.-1908. Kritika ih je ocjenjivala kao
samostalne radove izvan njihova ambijenta, to se moe primijetiti u monografijama o
pojedinim umjetnicima. Krnjavi je vie puta isticao da djela u dvorani trebaju biti u
meusobnom skladu sa sobom i sa cijelom arhitekturom.
Preko Rakog, Krnjavi dolazi u kontakt sa Bukovcem, koji ivi vani, i trai od njega da naslika
sliku Promicanje znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj i Slavoniji za banovanja Khuena
Hedervarya, to on odbija zbog politikih konotacija. To je uvod u burnu povijest ureenja
Zlatne dvorane koja nije bila dovrena za vrijeme Krnjavijeva mandata. S odabirom slika
poinju neprilike zbog odabira tema iz nacionalne povijesti i naina kako su prikazane. Nakon
to je otiao iz slube Krnjavi se i dalje osjea odgovornim za dovrenje svoje vizije dvorane
i zato esto komentira, a ponekad i vrijea umjetnike kako obrauju pojedine povijesne
teme. To je vrijeme odumiranja povijesnog slikarstva koje esto ne prikazuje samo politiku
povijest ve i trenutnu politiku i zbog toga postaje predmetom sporova. Tako u svim slikama
u Zlatnoj dvorani se moe prepoznati politika simbolika tog vremena. Zaruke kralja
Zvonimira mogu se shvatiti kao prikaz dvojne monarhije, Poljubac mira iz 1102. kao
suvremena nago- dba s Maarima, Pokrtenje Hrvata promie ouvanje slavenske
solidarnosti na vjerskoj osnovi, dok Dolazak Hrvata sugerira Trojednu kraljevinu.

Loggia u dvorani ini zasebnu cjelinu posveenu suvremenome, zapravo Krnjaviju. Iznimka
je jedino Alegorija Ferda Kovaevia na stropu gdje je prikazana mlada ena koja lebdi meu
oblacima i anelima. Na lijevom zidu je Bukovev ivio kralj, iz 1896. taj prizor je poznat s
fotografije na kojoj u prvom redu su Krnjavi, ban Khuen Hedervary, i ostali uglednici.
Bukovac je na slici visoko drutvo potisnuo u pozadinu, a u prvi plan smjestio nasmijanu
djecu i mlade, to moemo shvatiti kao Krnjevijevu zaslugu u kolstvu. Na sjevernom zidu
je bronani Frangeov reljef Luonoa, iz 1908., i plaketa Ive Kerdia s Krnjavijem. Krnjaviju
se prikaz Luonoe nije svidio.
Kabinet renesansna soba
Kabinet odjelnog predstojnika je sav obloen tamnom hrastovinom u renesansnom stilu s
bogatom profilacijom i plitkim kaneliranim pilastrima s korintskim kapitelima. U istom je stilu
izraena polica za knjige i veliki pisai stol. Sve je to vrhunski rad Obrtne kole. Ova soba je
mogla nastati po sjeanjima Kranjavija na Studiolo Montefeltre u palai u Urbinu s
intarzijama.
Kranjavi je htio da u njegovom kabinetu budu predstavljena velika imena svjetske
knjievnosti, simboli epoha i ideja, svojstveno historicizmu. Tako pet slika koje je izradio
IKO:
- Odisej ubija prosce (sjeanje na Homera)
- Dante pred vratima istilita (sjeanje na Dantea)
- Marko Antonije nad tijelom Cezara (sjeanje na
Shakespearea)
- Valpurgina no (sjeanje na Goethea)
- Homer ui Dantea, Shakespearea, Goethea pjevati
Slike su naruene nekoliko dana prije Krnjavijevog
odstupanja s dunosti, 1896.
Palaa je svojevrsna galerija hrvatske umjetnosti na prijelomu stoljea koja predstavlja
cjelovito umjetniko djelo u simbolikom znaenju.

KIPARSTVO
U drugoj polovini 19. st. Zagreb postaje politiki i kulturni centar Hrvatske, pa se vei dio
umjetnilke aktivnosti prenosi u zagrebake kole i ateljee. Sponu izmeu dalmetinskih
tradicija i novog sredita predstavlja Ivan Rendi, napravio je podlogu za mlee. Zadojen
patriotskim idejama ini esto ustupke romantikom i literarnom shvaanju. Izradio je vei
broj javnih spomenika, a najbolji radovi su mu portreti. Potkraj 19. st. osobito kad je ban
postao Ivan Maurani, a Krnjavi predstojnik odjela za Bogotvolje i nastavu poboljale su se
ope kulturne prilike u Hrvatskoj. Mladim nadarenim umjetnicima omoguavano je da se
koluju u Hrvatskoj i usavravaju u inozemstvu.
Generaciji umjetnika tzv. zagrebake kole pripadaju i kipari; Robert Frange Mihanovi ui kod Rodina i okuava se u svim poljima skulpture, i Rudolf Valdec nije tako inventivan,
uglavnom portreti. to se stranaca tie situacija je jednaka kao sa slikarstvom dolaze iz
kvalitetnijih sredita, malo se zadravaju, ostave svoj utjecaj i odu.
Ivan RENDI (Imotski 1849 Split 1932.)
Nadarenost pokazuje ve u djetinjstvu koje provodi na Brau. Pvu poduku dobiva u Trstu kod
drvorezbara Moscotta. 1867. upisuje se u Veneciji na Akademiju, 1872 76. usavrava se u
Firenci kod Duprea koji svojim akademskim realizmom utjee na formiranje njegova naina.
Neko vrijeme dobiva stipendiju. Za njega se zauzimaju Strossmayer i Tommaseo koji utjeu
na izgradnju jegove patriotske svijesti.

Godine 1876. privlai ga borba Crnogoraca za osloboenje od Turaka. Odlazi u Cetinje i

portretira narodne junake Novicu Cerovia, Marka Miljanova. ivi 1877 80. u Zagrebu. Tu
ima atelje i klesarsku radionicu te izvodi vei broj javnih i privatnih narudbi, ali metropola
nije mogla osigurati stalan rad jednom umjetniku pa odlazi u Trst. Tu ivi i intenzivno radi
1881 1921, s prekidom 1899 1902 kad ponovno pokuava u Zagrebu.
U transkom ateljeu izvodi djela po narudbama iz Hrvatske u koju
esto putuje. Broj sauvanih djela prelazi 200. Autor je mnogih
spomenika Petra Preradovia i Andrije Kaia Mioia najbolje djelo
Makarska, potreti na Zrinjskom trgu u Zagrebu, Gunduli i fontana sa
scenom iz Dubravke u Dubrovnika. Jubilarni spomenik u Trstu uniten.
Nadgrobni spomenici Preradovia i dr. Portret ime Ljubia... Izveo je i
neka arhitektonska djela zvonik u Loiima i vila Jaki u Trstu.
Prvi je znaajniji hrvatski kipar, radi u realistikom duhu, zailazi katkad
pedantnom obradom detalja u naturalizam. elje naruioca sputavaju
ga u izrazu. Nakon 1900. poinje sve vie primjenjivati kombinaciju osebujnih nacionalnih
folklornih motiva i secesijskog ornamenta. Najuspjelija djela su realistiki portreti i alegorijske
figure za pojedine nadgrobne spomenike Meditacija, Usnula Vestalinka, Hercegovka, Vjera,
Pieta, BsD.
Krnjavi ga 1905. ocjenjuje; Izvrstan pred prirodom, slab u kompoziciji,
plastino lijepo osjeanje u pojedinostima, pomanjkanje smisla za
monumentalnu veliinu i irinu oblika. Izvrstan oponaalac prirode, bez
tvorne fantazije. U cijelosti potovanja vrijedan kipar bez izrazitog
vlastitog umjetnikog individualiteta, ali zanmenite tehnike vjetine. sve to stoji i danas.
U svoje vrijeme je slavljen i cijenjen kao prvi jugoslavenski kipar
izmeu ostaloga izabran je za lana akademije u Petrogradu. U starijim godinama je posve
zaboravljen. Od 1921. ivi u Supetru na Brau gdje je prekid izvedbe mauzoleja F. Petrinovia
kojim je htio dat svoje ivotno djelo bio za njega teak udarac. Umro je u krajnjoj bijedi u
splitskoj bolnici. Njegovi sinovi slikari Dunav i Velebit Rendi nisu dosegli slavu oca.
Robert FRANGE - MIHANOVI (Sremska Mitrovica 1872 Zagreb 1940.)
Zavrio je Obrtnu kolu u Zagrebu 1889., nastavio na Obrtnoj koli i Akademiji u Beu. Neko
vrijeme studira kod Rodina u Parizu. 1905 7. nastavnik je na Obrtnoj koli u Zagrebu, 1907
40. prof. na Umjetnikoj akademiji.
Prvi radovi su mu ornamentalni, 1891. na poziv Krnjavoga sudjeluje kod dekoriranja
unutranjosti zgrade Bogotovlja i nastave. Izveo je etiri bronana reljefa za supraporte
sveane dvorane Filozofija, Medicina, Justicija - najkvalitetnija, Teologija. 1893. radi prvi
portret Rimljanin, Savija eljeza i Sv. Dominik. Tim radovima je na izlobi Hrvatske
narodne umjetnosti u Zagrebu 1894. 1895 1901. nastaju nova koncepcija Justicije, Portret
bake, P. V. Lisinskog, P. I. Zajca, Maska Meduza, skice za Nungentov obelisk na Trsatu i
fontanu Perzej i Gorgona.
Jedan je od prvih hrvatkih kipara koji radi medalje i plakete jednake umj. vrijednosti kao
ostatak rada. Na njih unosi narativne elemente koje esto stilizira. Neke imaju
impresioistiku fakturu Goni obuzdava bika, Pastuh, Vinogradari. Postao je prvi hrv.
animalist. Izradio je niz skulptura domaih ivotinja osobito konja. Velik dio toga izloio je u
Parizu 1900. dobiva zlatnu plaketu kao istaknuti animalist.
1898. izradio je spomenik palim vojnicima okevieve pukovnije u Osijeku demontiran, pa
vraen prikazuje ljudsku figuru u ivom pokretu. 1901 2. nastaje reljef Navjetanje izloen
u Parizu 1902. Ovo djelo privuklo je Rodinovu panju, tada se upoznaje s Rodinom i boravi
neko vrijeme u njegovom ateljeu. Po povretku nastaje reljef Sv. Trojstvo za portal zagrebake
katedrale koji je zbog slobodne kompozicije izazvao polemike. Izvodi niz portreta: K. S.
Gjalski, I. Zajc, Moja majka mramor.

Osobitu profinjenost dostie radei sitnu figuralnu plastiku Bijeg u Egipat, Otmica Europe.
Za
vrijeme rata krae boravi na bojitu i skicozno u glini radi niz likova Vojnik na strai,
Ranjenik, Vojnik Zmi, Varadinski Ulaner na konju, Vuenje topa. Nakon I. s.v.r. nastaje ciklus
Jedinstvo, poslije 1925. radi vie spomenika A. Mihanovi u Klanjcu, Braa Radi u
Trebarjevu, vie nadgrobnih spomenika. 1928. poinje raditi na spomeniku kralju Tomislavu
koji je 1931. odliven u Bronci, a postavljen tek 1947. Radio je i dekoratvinu plastiku na
zgradama u Zagrebu i predmete umj. obrta eki.
Bavi se svim vrstama kiparstva od sitne plastike do monumentalnih spomenika, radi u
kamenu, drvu glini, bronci koja mu najvie odgovara. Mjenja nain izraavanja koji u osnovi
polazi od realizma. Pod utjecajem beke secesije pokazuje tendencije za stilizacijom i
pojednostavljivanjem forme kako bi istakao plastinu istou oblika. Neko vrijeme je pod
utjecajem Rodina, na nekim figurama povodi se za Meunierom. Za njega je karakteristian
slaobdan nain modelacije koji dolazi do izraja ve u ranom djelu Justicija.
Jedan je od pokretaa i organizatora likovnog ivota u Zagrebu, zasluan kao stvaralac i
nastavnik, odgojio je cijelu generaciju mladih kipara, osnovao je ljevaonicu u Zagrebu i
doveo prve ljevae, jedan je od osnivaa Lada i Drutva hrvatskih umjetnika. lan JA, SANU i
akademije u Pragu.

Anton Dominik FERNKORN (Erfurt 1813 Be 1878.), austrijski

kipar
Radi u Mnchenu kod Stiglmaiera, a 1836 40. kod Schvanthalera
te na mnchenskoj akademiji. 1840. dolazi u Be i izvodi niz radova
ostvarenih na akademski nain s jakim broknim reminiscencijama.
Unato pokrenutosti masa zadrava zatvorenu siluetu cjeline.
Najznaajniji radovi spomenici nadvojvode Karla 1853. i princa
Eugena Savojskog 1865 u Beu, 6. statua Njemakih kraljeva za
predvorje katedrale u Speyeru, spomenik Beethovena 1862,
portreti Franje Josipa I i feldmarala Radetzkog.
Za Zagreb je 1866. izveo konjiki spomenik bana Jelaia. Sv. Juraj
u borbi sa zmajem za jednu palau u Beu 1853 cinani model je
kupljen i kasnije odliven u bronci na nekom trgu. Lik Merkura na
proelju Hotela Dubrovnik, Madona sa etiri anela iznad Bolleove
esme pred zagrebakom katedralom.
Vatroslav DONEGHANI (Rijeka 1836 Osijek 1899.)
Studirao na umjetnikoj akademiji u Veneciji nagraen 1855 i 1856. Izloio je model
spomenika banu Jelaiu, ali je narudbu dobio Fernkorn. Uz Strossmayerovu potporu
nastavlja studije u Rimu, a neko vrijeme boravi u Rusiji. Od 1876. nadgleda gradnju
akovake katedrale izrauje 4 medaljona za glavni oltar i 25 kipova svetaca po
doneghanijevim modelima klesao T. Vodika. Portreti Martia i Strossmayera pokazuju da je
poznavao zanat. Radi u duhu talijanskog modificiranog realizma esto sa izrazito
dekorativnim tenjama.

ARHITEKTURA
Hermann BOLL (Kln 1845 Zagreb 1926.) graditelj

Graditeljstvo ui u Klnu i Beu, radi u ateljeu F. Schmidta kod restauracije katedrale Sv.
Stjepana i drugih crkava u Beu. Specijalizirao se u gotizaciji starijih i novijih graevina. U
Rimu ui 1875 6. Prema Schmidtovim uputama upravlja gradnjom akovake katedrale,
istovremeno u Zagrebu upravlja restauracijom crkve sv. Marka. 1876 84. te gradi palau JA
Danas HAZU.
Godine 1897 1902. provodi restauraciju zagrebake katedrale i njene okolice, odstupivi
u svom purizmu od prvobitnih nacrta F. Schmidta. U Zagreb dolzi posredovanjem I.
Krnjavoga koji smatra njegov dolazak sudbonosnim. Bolle je prvi ravnatelj 1882 1914.
Obrtne kole koju je organizirao po idejama Krnjavog i po tipu takvih kola u Njemakoj i
Austriji. Upravitelj je MUO 1890 1902. i glavni konzervator hist. spomenika u Hrvatskoj i
Slavoniji. Uredio je hrvatski odjel na svjetskoj izlobi u Parizu 1900. Projektirao je i izveo vie
javnih i privatnih zgrada.
Odgojen je u Njemakoj u vrijeme kad se umjetnost smatrala
sredstvom za izraavanje nacionalizma i obnovljenog nacionalnog
jedinstva Njemake. Vidi u gotici specifian odraz germanskog
duha. Glavno naelo mu je istoa stila, osobito gotikog po
uzoru na tadanje konzervatore: do falsifikata. Unosio je u
arhitekturu ortodoksne elemente koje arhitektura naeg krajeva
nikad nije poznavala. Uklonio je niz dodataka, originalne
elemente kasnijih epoha nadomjetao je obrtnikim radovima.
Tako je unitio vei broj graevina provincijalnog baroka, pojedine
fasade, zvonike, naruio postojee ansamble Gornji Grad i Kaptol u
Zagrebu, Marija Bistrica, Ilok.
Nastava u Obrtnoj koli bila je ablonska, u nekim strukama je odgojio
spretne majstore koji su s uenicima izvodili detalje za Bolleove projekte
osobito Katedrala. Nije se snaao u nacrtima za obrtnike radove.
Djela: novoradnje; JAZU projekt Schmidt 1876 84., Obrtna kola i MUO
1888 92., Uiteljska kola 1893, ALU 1894., Katedrala u akovu 1876
82., restauracije; Sv Marko po Schmidtu 1876 82., Katedrala 1879
1902., Palaa odjela za bogotovlje i nastavu Opatika 10., franjevaka
crkva u Iloku, Marija Bistrica itd.

Hrvatski gradovi u 19. stoljeu

URBANISTIKI RAZVOJ ZAGREBA 1880 1900.
Donji grad: Nakon to su pojedine opine ujedinjene u
jedinstveni grad 1850, naselje se veim dijelom iri u ravnici.
Podruje Donjeg grada dobilo je dananju fizionomiju s
modernim ortogonalnim rastero ulica nakon potresa 1880.
Arhitektura tog dijela grada potjee djelomice iz klasicizma, a
cijeli ambijenti izgraeni su u doba historicizma i secesije. Meu
najuspjelija urbanistika rjeenja idu
nizovi trgova po nacrtu M. Lenucija
koji se pruaju od eljeznike pruge
prema starim dijelovima grada. Prostrani trgovi s mnogo zelenila
niu se od neoklasicistikog Glavnog kolodvora - Pfaff 1892.,
prema Umjetnikom paviljonu 1898., i dalje u smjeru sjevera do
zgrade HAZU tal. neorenesansa Schmidt 1880. na Zrinjskom
trgu ureenom oko 1873. platane vodoskoci. Zgrada Moderne
galerije i Sudbeni Stol. Zapadno od kolodvora niu se paralelno s
ovima trgovi s javnim ustanovama. Botaniki vrt eng franc. tip
uredili 1890. prof. A. Heinz i vrtlar Durachanek. Nacionalna i sveuilina biblioteka R
Lubinsky 1911 13. Sjeverno od biblioteke je trg s HNK Hellmer i Fellner 1894 5., a uokolo
je niz zgrada razliitih obiljeja Hrvatsko gospodarsko drutvo, Obrtna kola i MUO,
neoromaniki Rektorat sveuilita, sam. sestara milosrdnica.

SPLIT U 19. STOLJEU

Poslije prve austrijske okupacije (1797.-1805.) Split je nakratko pod francuskom vlau
(1806.- 1813.) i tada se, za vrijeme marala Marmonta, rade krupni komunalni zahvati gradnja cesta, obale i perivoja, uvoenje rasvjete. U drugom razdoblju austrijske uprave
(1813. - 1918.) nastavlja se gradnja june luke, a puka se predgraa spajaju sa starom
gradskom jezgrom. 1914. godine izraen je i prvi poznati urbanistiki
plan grada.
Arhitekturu 19. stoljea obiljeavaju povijesni stilovi meu kojima su
rijetki spomenici klasicizma (Glorijeta na Sustipanu , Stara
gimnazija) u ijim okvirima radi VICKO ANDRI, prvi dalmatinski i
splitski konzervator.
- Restauracija stare Vijenice s obiljejima neogotike
- Palaa Bajamonti i Prokurative u oblicima neorenesanse
- Biskupska palaa
- Kazalite, 1893. u neobaroknim oblicima, prema projektu
arhitekata VECCHIETTIJA i BEZIA
Vicko Andri (Trogir, 23. oujka 1793. Split, 15. sijenja 1866.), arhitekt i konzervator.
Splitski graditelj i konzervator Vicko Andri jedna je od najzanimljivijih osobnosti u Hrvatskoj
tijekom 19. stoljea. Roen je u Trogiru 23. oujka 1793. godine. Obitelj, otac Josip i majka
Antica bili su Spliani privremeno nastanjeni u Trogiru. Nakon deset godina obitelj se vratila u
Split. Ondje je Andri od 1803. do 1807. godine pohaao gimnaziju u Nadbiskupskom
sjemenitu.
Od jeseni 1807. do 1810. godine Vicko Andri je polazio zadarski licej (Liceo di Zara).
Profesor arhitekture i crtanja u liceju mu je poznati talijanski arhitekt Basilio Mazzoni. 1811.
godine Andri se u Zadru upisuje na Srednju kolu Ilirije. Ondje e istovremeno pohaati
teaj prava i inenjerski teaj crtanja. No ubrzo e pravniko zvanje potpuno napustiti zbog
ljubavi prema lijepim umjetnostima.
Sveuilite u Rimu
1812. godine Vicko Andri odlazi na kolovanje u Rim. Ondje je upisao Sveuilite
matematikih nauka i Umjetniku akademiju Sv. Luke. Na matematikom sveuilitu stei e
zvanje vjetaka mjernika. Na Akademiji sv. Luke nastavio je svoj nauk i praktian rad kod
arhitekta Mazzonija, koji dolazi u Rim 1812. nakon ukinua zadarskog liceja. Poasni
predsjednik te umjetnike akademije tada je bio glasoviti kipar Antonio Canova. Pod
Mazzonijevim nadzorom 1816. godine Andri e stei zvanje arhitekta.
Na temelju steenih diploma Vicko Andri je bio ovlaten da obavlja arhitektonske i mjernike
radove. Tijekom boravka u Rimu Andri se takoer posvetio prouavanju i ouvanju antikih
graevina. Prva iskustva na tom podruju stei e kog glasovitog rimskog strunjaka i
predsjednika rimskih starina Carla Fee. Osobit utjecaj na Andria ostavi e Feina knjiga
Crkvene i civilne graevine.
etverogodinji boravak u Rimu bio je presudan ne samo za njegovo kolovanje ve i za
klasicistiko opredjeljenje i oduevljenje antikom, koje e biti primijenjeno na prouavanju i
zatiti Dioklecijanove palae.
Tijekom kolovanja u Rimu Andri e izraditi nekoliko zanimljivih
idejnih projekata:
- 1814. Idejni projekt svratita
- 1815. Idejni projekt trijumfalnog luka namijenjenog Njegovom
najkranskijem velianstvu Franji I. austrijskom caru
- 1815. Idejni projekt okruglog hrama

- 1815. Idejni projekt katedralne crkve s tlocrtom grkog kria za veliki grad s kaptolom i
sjemenitem
- 1816. Idejni projekt kasina i kazalita u Splitu
Povratak u Split
Nakon zavrenih nauka u Rimu, 1817. godine Vicko Andri se vratio u Split. Krajem iste
godine imenovan je za privremenog carskog kraljevskog okrunog inenjera. Odmah po
preuzimanju dunosti biti e mu u Splitu povjereno:
- dovrenje adaptacije lazareta (zatvora)
- izrada plana cijele splitske luke od lazareta do sv. Frane
- izrada trokovnika obnove obale i pristanita (mul)
- postavljanje novih stupova za privezivanje brodova
Andri tijekom svog djelovanja izrauje i:
- tehnike snimke graevnog kompleksa nekadanje Komunalne i Kneeve palae
- tehnike snimke gradskog trga
- tehnike snimke tvrave Gripe
- projekt vangradskog groblja na Sustipanu
- projekt nove zgrade pomorskog Zdravstvenog ureda
Realizacije
Jedina poznata izvedena ostvarenja Vicka Andria u Splitu su:
- 1821. Zgrada Arheolokog muzeja uz istoni zid Dioklecijanove palae (sruena)
- 1823. 1826. Groblje i okrugli paviljon na Sustipanu
- 1846. Zvonik Gospe od Zdravlja
Djelovanje u Direkciji javnih gradnja Dalmacije
Iako je imao diplome arhitekta i mjernika uglavnom su mu povjeravani poslovi geodetske
naravi. Nakon to je imenovan inenjerom Direkcije javnih gradnja Dalmacije od 1824. do
1828. godine uglavnom radi na isuivanju movara u Dalmatinskoj zagori, obnovi i izgradnji
cesta, mostova, esma i bunara. Tijekom 1828. i 1829. godine vodi radove na rijeci Krki i
potoku Botinici kod Knina. Prema arhivskim podacima tada radi i projekte obnove crkve i
upnog dvora u Vrpolju. Oko 1830. radi projekt Pravoslavne episkopije u ibeniku, a takoer
vodi i radove na zgradi suda u Skradinu i upnog ureda u Erveniku. Zbog neprestanog
boravka na terenu i tekih uvjeta rada Vicko Andri se razbolijeva. 1833. godine odlukom
Dvorske komisije odreena mu je redovita mirovina.
Konzervatorska djelatnost
Vicko Andria prvi je hrvatski konzervator. Ve tijekom studiranja u Rimu pokazao je veliki
interes za starine. Po povratku u Split aktivno se posvetio istraivanju i zatiti Salone i
Dioklecijanove palae. Nakon posjeta Franje I. Splitu i Saloni tijekom proljea 1818. godine,
uslijedila je careva odluka o uvanju Dioklecijanove palae i iskapanju u Solinu.Ve 1820.
godine Vlada je naredbom naloila da Vicko Andri nadzire iskopavanje salonitanskih starina.
Andri e meu prvima nainiti topografsku i arheoloku kartu Salone. No tek nakon
umirovljenja 1833. godine u potpunosti e se posvetiti ouvanju i projektima obnove
Dioklecijanove palae.
Godine 1853. Vicko Andri imenovan je Konzervatorom za Okruge Zadra i Splita. Zajedno s
crtaem Dujmom Marcocchiom izradio je projekte za obnovu katedrale i snimao ostatke
palae, ukljuujui i dijelove prizemnih dvorana u junom dijelu palae. Zanosio se milju o
ienju palae od kasnijih graevina i njenoj rekonstrukciji prema prvobitnom izgledu. U tom
kontekstu Vicko Andri od 1845. godine radi na tri nikada realizirana projekta:
- Obnovi Dioklecijanovog vodovoda
- ienju junog proelja i podruma Dioklecijanove palae
- Izoliranju od recentne izgradnje i obnovi Dioklecijanova mauzoleja i izgradnji nove katedrale
Najzanimljiviji je njegov projekt ureenja junog dijela palae iz 1857. godine, kojim predvia
ienje i obnovu izvornog kasnoantikog proelja ali istovremeno i njenu nadogradnju
trokatnim objektom u duini proelja koji bi imao funkciju hotela.

Kao glavni konzervator Vicko Andri je 1854. godine nadzirao i radove na obnovi katedrale u
ibeniku. Iste je godine odlikovan najviim Ordenom vitekog kria cara Franje Josipa.
S konzervatorske dunosti povukao se 1864. godine u sedamdesetoj godini ivota. Vicko
Andri umro je u Splitu 15. sijenja 1866. godine. Sahranjen je u skupnoj grobnici bratovtine
sv. Antuna.
Secesija u Splitu
- Kua arhitekta pire Nakia (na Narodnom trgu)
- KAMILO TONI - Sumporno kupalite (1903.).
Kiparstvo: Ivan Rendi - nadgrobni spomenici V. Mihaljevia, obitelji Katalini
Slikarstvo: - Juraj Pavlovi - romantizam, Vinko Draganja - realistiki portretist, Vlaho Bukovac
- portreti renoirovskog ugoaja

RIJEKA U 19. STOLJEU

1815.-1850. godine arhitektura ima obiljeja bidermajera, dok jednostavnije zgrade slijede
elemente stila.
Casino Patriotico (danas RVT Rijeka), 1848. A. DESEPPI
Proelje crkve Uznesenja Marijina, JOSEF STORM - klasicistiki oblici
Groblje u dolini na Kozali, 1850., LUIGI NICCOLO D'EMILYS
Vojno pomorska akademija, 1852., VINCENZ PARADOWSKI - neogotiki
Gradska vojarna, djeji vrti, ADAM OLF - neogotiki
Izmeu 1872.-1900. godine grad se naglo razvija. Podiu se monumentalne graevine, grade
nove etvrti na Dolcu i Brajdi, a izgradnjom palae Adrija (Jadran) zatvara se Togliattijev trg.
U gradu rade poznati budimpetanski arhitekti.
- VIKTOR CRIGLER - Velika gimnazija
- IGNAZ ALPAR - Trgovaka akademija
- SAMUEL PETZ - Nautika akademija
- FRANZ PFAFF - eljeznika stanica, 1891.
- ALAJOS HAUSZMANN - Guvernerova palaa
- FILIBERT BAZARIG - rekonstrukcija proelja Municipija, obnova
Gradskog tornja, ureenje perivoja na Mlaki, zgrada Mirovinskog
fonda
- IZIDOR VAUCHING - velika trnica
- GIACOMO ZAMMATIO - kolske zgrade (historicizam), stambene kue u ulici Dolac, trnica i
naselje na Brajdi, palaa Ploech, palaa Filharmonije
- E. AMBROSINI - zgrada vrtia "Aldo Colonello", stambena kua u Zagradu
Historicizam u Rijeci:
- GIUSEPPEBRUNI - zgrada hotela Europa
- MATE GLAVAN - zgrada hotela Kontinental
- HELMER & FELLNER - projekt kazalita i palaa Modello, 1883.
Secesija se javlja nakon 1900. (barem njene prve naznake).
- STIGLER - Palaa pravde, 1903. (prve naznake secesije)
- AMBROSINI (1902.-09.) - hotel Bristol, brojne vile, naselje Potok
- VJENCESLAV CELIGOJ - vile i palae
- EMILIO CELIGOJ & TEODOR TRXLER - projekt kazalita Fenice (oblici najavljuju
protofunkcionalizam druge zgrade u duhu secesije)
- UGO PAGAN - vojarna Ban Jelai, Trgovinska komora, 1903.
- C. PERGOLI - ubonica "Braa Branchetta", Ribarnica, 1912.
- PIETRO FIBRO - kino "Garibaldi", 1911.
- ARTURO HERING - palaa Bai, juna nia na groblju
- L. LUPPIS - zgrada Milosrdnog djejeg vrtia, zgrada zadruge za izgradnju kua

- BRUNO SLOCOVICH - Sanatorij, 1913., Kua Taggini, 1914., Zgrada opine na Korzu neorenesansa
- SANDOR MEZLY - Palaa dravnih eljeznica, 1911.
- JOSEF HUBERT - Austrougarska banka, 1913.
ZADAR U 19. STOLJEU
Klasicizam
Projekt FRANJE ZAVOREA (pregradnja Kneeve palae) najstariji je klasicistiki zahvat.
Arhitekt B. MAZZOLI radi kao profesor crtanja za vrijeme francuske vlasti, a njegov projekt za
pregradnju samostana sv. Krevana u klasicistikim oblicima nije izveden
U etvrtom desetljeu 19. stoljea u Zadru djeluju arhitekti PAUL HATZINGER, A. DE ROMANO
i V. PRESANO.
F. HAEZEL radi projekt pregradnje Nadbiskupske palae (taj je projekt reduciran, no po njemu
je 1832. godine izvrena obnova).
Godine 1819. na mjestu demilitariziranog bastiona ureen je Gradski perivoj, a do sredine
19.
stoljea u Zadru je sagraeno nekoliko zgrada u klasicistikim oblicima.
Neogotika
- 1859. pregraeno je juno krilo franjevakog samostana
- 1869. pregraena je crkva sv. Mihovila
- 1866. gradi se kapela na Gradskom groblju, dok su arkade u neorenesansnim oblicima.
- 1863.-65. prema projektu E. TREVISANATA gradi se novo Kazalite.
Krajem 1868. godine Zadar je proglaen slobodnim gradom pa slijedi nova etapa u njegovu
razvoju. Do 1875. godine poruene su zidine i bastioni na JI strani grada. Do poetka 20.
stoljea u arhitekturi prevladava historicizam.
- 1875.-1906. godine na promenadnoj obali gradi se 18 zgrada sa neorenesansnim ukrasima
(veinom etverokatnice), a meu njima se istie zgrada Liceja sv. Dimitrija (danas
Sveuilite) sagraena - 1901.-06. prema projektu K. SUSANA iz Bea. R. MELICHAR, takoer
iz Bea - uenik O. Wagnera, radi projekt za zgradu Austrougarske banke (1909).
- SPINLER (Graz) - Sud, 1902. - neorenesansa
- FRIEDLER (Be) - Palaa Luxardo, 1915.
- K. WAIDMANN (Zagreb) - bolnika zgrada
PULA U 19. STOLJEU
U drugoj polovici 19. stoljea grad postaje sredite austrijske ratne mornarice. Arhitektonska
ostvarenja imaju srednjoeuropska obiljeja.
- Zgrada Admiraliteta - neoklasicizam
- Hotel Riviere neoklasicizam
- Mornarika crkva sv. Marije - neobizantizam