Umjetnost i drutvo

Bosanske piramide:
Pseudoarheologija i konstrukcija
drutvene zbilje u daytonskoj
Bosni i Hercegovini
Mjesto projekta bosanskih piramida u kreiranju bonjakog nacionalnog
narativa, ali i novog projekta konstrukcije bosanske nacije, ve je prepoznato
u strategijama Osmanagia i njegovih suradnika da uspostave piramide kao
svojevrsno mjesto zajednike bosanske memorije na kojemu se doivljava
iskustvo pripadanja bosanskoj naciji. Ovo se dobro vidi na simbolikoj razini
inkorporaciji nove zastave BiH u logo Zaklade te snanim diskurzivnim
naglaskom na bosanstvu visokih piramida
Danijel Dino

otovo je desetljee prolo otkako je Semir (Sem) Osmanagi, samouki istraiva i pseudoarheolog, iziao u
medije 2005. tvrdnjom kako je brdo Visoica pokraj Visokog u sredinjoj Bosni zapravo monumentalna graevina iz
pretpovijesnog doba piramida. Stvari nisu ostale samo
na tome, pa su i okolna brda takoer proglaena piramidama, a itav prostor oko Visokog prozvan Bosanskom
dolinom piramida. Bez obzira na to to je slubena (ona
kojoj se priznaje akademski status) znanost, kako lokalna
tako i meunarodna, jednoglasno odbacila ovakve tvrdnje,
ideja bosanskih piramida i dalje ivi otjelotvorena kroz aktivnosti zaklade Arheoloki park: Bosanska piramida sunca.1 injenica kako bosanske piramide nakon potpunog
neuspjeha nastojanja Osmanagia i njegovih suradnika da
privuku pozornost i uvaavanje institucionaliziranih znanstvenika i dalje privlae posjetitelje, a i povremenu medijsku

S obzirom da je Status (moj omiljeni) polemiki, radije no

striktno znanstveni asopis, ne bih elio da itatelj ovaj tekst
shvati kao potpuno znanstveni, ve kao neku vrstu ozbiljne
meditacije na temu, prolegomenu nekim buduim istraivanjima. Nije mi namjera ovdje raspravljati o tome jesu li
bosanske piramide stvarne ili ne stvarna debata oko toga
nikada se zapravo nije niti vodila u znanstvenim krugovima.
No, izuzev pokatkad iritirane ili ironine reakcije strukovnjaka na mijeanje amatera i pseudoznanstvenika, uglavnom
u uglednijim znanstveno-popularnim asopisima,2 jako je
malo pozornosti obraeno na detaljnu ralambu postojanja ovog projekta u razliitim drutvenim kontekstima. to

1 http://piramidasunca.ba/bs/ (posljednji pristup 22/2/14).

2 Bohannon (2006); Kampschror (2006); Harding (2007); Rose (2006a);

(2006b), itd.

pozornost, ukazuje na nedvojbeni kontinuintet drutvenog

znaenja ovog cijelog projekta, osobito u lokalnim kontekstima drutvenog kapitala, identiteta i odnosa moi.

status, broj 17, proljee 2014. 245

Umjetnost i drutvo
je znakovito, rasprave u lokalnom znanstvenom diskursu
gotovo da i nije bilo (to se lijepo vidi iz bibliograije ovog
rada), izuzev na razini novinskih kolumni i internetskih blogova gdje se najvea pozornost usmjerila uglavnom prema
poprilino banalnom inu raskrinkavanja Osmanagievih
metodolokih pristupa i medijskih manipulacija.3 Ovo je
nenadoknadiva teta jer upravo kritika ralamba usmjerena k razumijevanju pojave pseudoarheologije, odnosno
produciranja, distribucije i konzumiranja pseudoarheolokog znanja, mnogo nam toga govori o drutvenim odnosima, identitetu i konstrukciji drutvene zbilje u kojemu ona
postoji. Kritiki i znanstveni pristup pozicioniranju pseudoarheologije, odnosno svega onoga to se podvodi pod termin alternativne ili paraznanosti u drutvenim strukturama
odreenog vremena i prostora, bolje nego njezino ignoriranje ili otvorena konfrontacija, ponajbolji je nain pristupa
ovom drutvenom fenomenu.4
Izvan lokalnog konteksta imamo i dalje vrlo sporo rastui
korpus objavljenih znanstvenih radova koje je vrijedno
spomenuti. Treba napose spomenuti izvrsne radove Terre
C. Pruitt, koja je posvetila svoj magisterij, doktorat i nekoliko znanstvenih radova izuavanju Visokih piramida od
ega je moda ponajvie korisna sama doktorska disertacija
koja se bavi autoritetom i proizvodnjom znanja u arheologiji.5 Izuzev Pruittove, treba istaknuti jo neobjavljeni rad
Alexandera i Christie o utjecaju bosanskih piramida na
konstrukciju identiteta meu Bonjacima i Hrvatima u BiH,
objavljeni uradak blogera koji se potpisuje pod pseudonimom Irna, a i osobno sam se kratko osvrnuo na problem
usporeujui ulogu arheologije i pseudoarheologije u dva
pokuaja konstrukcije bosanske nacije: u Habsburkom imperijalnom i post-daytonskom kontekstu.6
elio bih se ovdje osvrnuti na nekoliko pitanja koja po mom
miljenju pruaju bolji uvid u razumijevanje razloga zato
ovaj paraznanstveni projekt i dalje opstaje, usprkos njegovu
potpunom neuspjehu da se pozicionira unutar dominirajue
znanstvene paradigme. Prvi je uspjeno uklapanje projekta
u suvremeni postmoderni kontekst kreiranja i prenoenja
znanja. Drugi je odnos piramidalnog projekta prema irem
politikom projektu stvaranja bosanske nacije, odnosno
mjesto bosanskih piramida u kompleksnoj meunacionalnoj slici suvremene Daytonske BiH problem kojemu
se tek odnedavna poinje pridavati vea pozornost.7 Trei je
3 Koristan internetski depozitorij je Le site dIrna Enqute sur les pseudopyramides de Bosnie (http://irna.lautre.net/ , posljednji pristup 22/2/14)
gdje se moe dobiti dobar uvid u medijsku debatu, ali i poveznice s drugim
slinim internetskim stranicama.
4 Holtorf (2005).

usporedba razliitih sudbina Zemaljskog muzeja u Sarajevu

i Osmanagieva projekta bosanskih piramida, koja moda
ponajbolje ukazuje razliite percepcije drutvene korisnosti
institucionalizirane arheologije i pseudoarheologije u dananjoj BiH.

K :
P I J
Kako sam ve spomenuo, doktorska je disertacija Terre C.
Pruitt do sada vjerojatno najznaajniji i najsveobuhvatniji
znanstveni rad koji se bavi ralambom problematike drutvenog znaenja Bosanskih piramida.8 Disertacija istrauje probleme znanstvenog autoriteta i kreiranja znanja
na usporedbi primjera arheolokih iskopavanja lokaliteta
atalhyuk u Turskoj koje vodi karizmatini arheolog Ian
Hodder, i Osmanagieva pseudoarheolokog projekta bosanskih piramida u Visokom. Disertacija Pruittove polazi s
pozicija prihvaene poststrukturalne znanstvene paradigme
koja smatra arheologiju i arheoloka istraivanja socijalno
konstruiranim djelatnostima nerazdvojnim od mentalnog
sklopa znanstvenika koji interpretira materijalne dokaze odnosno zeitgeista u kojemu se ovi dokazi interpretiraju. Ovakvo, danas veinom prihvaeno vienje arheologije, ostavlja mnogo vie prostora za temeljitije otkrivanje vieglasja
drutvenih zbilja u kojima su ljudske zajednice iz prolosti
postojale i potpunije razumijevanje paralelnih narativa prolosti. Takva percepcija arheologije je dio mnogo ireg metanarativa koji negira da je izuavanje prolosti, bilo povijesno ili arheoloko, metonimina znanstvena disciplina to
na osnovu izoliranog fragmenta prolosti ili artefakta moe
rekonstruirati prolost nekog razdoblja ili to bi rekli drugim rijeima: otkrivati povijesnu istinu. Zbog toga se arheologija posljednjih desetljea uvrstila kao znanstvena
disciplina duboko unutar korpusa humanistikih znanosti.
Time je napravljen pun otklon od nekadanjih vienja u kojima se smatralo kako arheologija, poput prirodnih znanosti,
moe stvarati injenice o ljudskim zajednicama i kulturama
iz prolosti kroz in otkria, promatranja i ralambe objektivnih podataka. Prema tome, suvremena arheologija je postala kompleksna znanstvena disciplina snano oslonjena na
antropologiju i sociologiju, u kojoj nema mjesta za modernistiki proiliranog Spielbergova ilmskog junaka Indianu Jonesa, kojeg Osmanagi esto referencira u svom ponaanju
ili odijevanju.
Govorei o Osmanagievu projektu, Terra Pruitt istie
kako njegov autoritet proizlazi iz podrke, kako ona kae,
bosanske javnosti i politike (o emu malo kasnije), te odreenih profesionalnih institucija, kao to je Univerzitet u Sa-

5 Pruitt (2007); (2009); (2011); (2012).

6 Tricic (2007); ia (2010); Irna (2011); Alexander i Christia (neobjavljeno); Pruitt et al. (2012). Bosanske piramide se spominju u nekoliko radova u razliitim kontekstima npr. Dimitrovska (2008), 131-132; Holtorf
(2010), 387-388; Dzino (2012); Lomonosov (2012), 72-82, itd., itd.
7 Pruittova, inae izvrsno informirana o politikoj situaciji u BiH, neznanjem ili svjesno ignorira injenicu kako je vrlo problematino generalizi-

246 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

rano i dekontekstualizirano govoriti o bosanskoj javnosti ili Bosancima

u Daytonskoj BiH. O nacionalizmu i bosanskim piramidama vidi u Irna
(2011), 58-59; Pruitt (2009), 61-62, (2011), 181-183; Dzino (2012), 184; Lomonosov (2012), 72-82, te Alexander i Christia (neobjavljeno).
8 Pruitt (2011), posebice 165-233.

Umjetnost i drutvo

status, broj 17, proljee 2014. 247

Umjetnost i drutvo
rajevu koji je Osmanagiu dodijelilo doktorat.9 Naalost,
injenica kako je ovaj paraznanstvenik nagraen s doktoratom za disertaciju o amerikim Majama na fakultetu politikih znanosti, a ne na, uvjetno reeno relevantnom,10 Filozofskom fakultetu gdje postoji katedra za povijest (u to vrijeme
jo uvijek ne i arheologije), govori o krizi funkcioniranja bh.
akademskih institucija, a ne o prihvaanju Osmanagia od
strane relevantnih znanstvenih struktura.11 Dalje, Pruittova
s dobrim argumentima tvrdi kako se autoritet ovog arheolokog nalazita konstruira i potvruje kroz performans koji
sama autorica naziva tehnikom dima i ogledala (odnosno
prodavanje magle), a ne predoavanjem hipoteza izgraenih na osnovi dokaza koji funkcioniraju unutar znanstvene
paradigme. Osmanagi u ovom performansu preuzima na
sebe igranje uloge arheologa i znanstvenika, pribavljajui
neophodne kvaliikacije (doktorat), i rekontekstualizirajui
stereotipe iz pop-kulture (eir Indiane Jonesa). Piramidalni
projekt je, prema tome, primjer koji zorno pokazuje kako
se autoritet uspostavlja u aktivnom odnosu izmeu proizvoaa znanja i njegovih konzumenata. Sukladno tome,
razvidno je kako se Osmanagiev autoritet odrava kao rezultat pravilno odigranog performansa i manipuliranja predodreenih uloga, kategorija ili socio-politikih odnosno
drutvenih institucija.12
to Pruittova ne kae eksplicitno jest injenica da ne moemo ignorirati postojanje problema u odnosu izmeu produkcije znanja u akademskom diskursu i njegove konzumacije u javnom diskursu. Drugim rijeima, dominirajui postmoderni diskurs i metajezik u izuavanju prolosti postao
je vremenom prekompleksan i neshvatljiv laiku zainteresiranom za prolost. Samim time, autoritet postmodernog
povjesniara i arheologa postaje puno teim za uspostaviti i
odrati jer razumijevanje metodolokih postavki na kojima
poiva suvremena interpretacija iziskuje veliko i multidisciplinarno predznanje, i vrlo ga je teko prilagoditi prosjenom korisniku. Mene osobno beskrajno zabavljaju rasprave
o povijesti na raznim internetskim portalima (poput www.
forum.hr) gdje se u diskusijama neosporno obrazovanih laika zorno moe vidjeti esta nelagoda, frustracija i nepotpuno razumijevanje temelja na kojima poiva suvremeni
znanstveni diskurs. Zbog ovih razloga korisnik znanja koji
nema akademsku naobrazbu unutar humanistikih znanosti esto trai nove i lake naine za pristup informaciji o
prolosti. Internet prua neogranien prostor zaobilaenja
postojeeg autoriteta, odnosno konstrukciji novog autoriteta. injenice su manje-vie tu u cyberprostoru, i sada ih
je samo potrebno interpretirati sukladno sustavu razmiljanja koji odgovara logici interpretatora. Poput globalizira9 Pruitt (2011), 229-233, 238-41.
10 Povijest amerikih Maja se ne izuava na institucionaliziranoj razini nigdje u junoslavenskom govornom podruju, tako da ni katedra za povijest
u Sarajevu nije relevantna institucija za produkciju ili ocjenjivanje istraivanja o ovoj pretkolumbovskoj kulturi.

nog islama ili fundamentalistikog evangelistikog kranstva koji na sline naine nastoje zaobii teoloki autoritet
interpretacije kanonskih religijskih tekstova, tako i new age
alternativna znanost i pseudoarheologija nastoje izgraditi
paralelnu mreu znanja o prolosti.
Osmanagiev pristup medijima u svrhu kreiranja i distribucije pseudoarheolokog znanja takoer koristi neminovne strukturalne slabosti u procesu diseminacije ideja u
akademskoj zajednici, koji je relativno spor. Znanstveni se
rad u humanistikim znanostima treba napisati, recenzirati
odnosno skrutinizirati od strane relevantnih strunjaka, pa
konano objaviti u znanstvenom tisku, to obino uzima
jednu do dvije godine, pa i vie ako se objavljuje u prestinijem asopisu.13 Kada se objave, znanstveni radovi esto nisu
dostupni iroj javnosti na internetskoj mrei zbog autorskih
prava ili drugih ogranienja. Osmanagi i njegovi suradnici
s druge strane koriste internet, ali i druge medije, kao orue
za diseminaciju znanja koje produciraju. Proces znanstvenog skrutiniziranja preskae se i izbjegava, a znanje se
direktno distribuira konzumentu kroz internetsku mreu.
Time se velikom brzinom izgrauje korpus pseudoarheolokog znanja, ali i dodatno utvruje autoritet kod korisnika tog znanja.14 Stoga, na izvjesnoj razini moemo vidjeti Osmanagiev projekt kao neobian intelektualni hibrid
pozicioniran izmeu modernistikih shvaanja arheologije
kao prirodne znanosti koja moe stvoriti nepobitne injenice o prolosti kroz in otkria, koritenja krize postmodernog znanstvenog autoriteta te uspjenog oslanjanja na
suvremene kanale distribucije znanja.

K
Konstrukcija nacije kao kompleksnog politiko-identitetskog projekta je danas ope mjesto u suvremenom znanstvenom diskursu, slijedei u stopama ideje Benedicta Andersona ili Erica Hobsbawma. Stvaranje nacija u zapadnoj
Europi 19. i 20. stoljea uspjelo je homogenizirati suprotstavljene regionalne pa i etnike identitete i ujediniti ih u
imaginarne zajednice koje pruaju svojim pripadnicima privid jedinstva kroz konstrukciju zajednikog podrijetla, zajednike povijesti i zajednike sudbine. Nacije nisu stvorene
ni iz ega, ve su se oslanjale na manipulaciju i restruktuiranje ve postojeih identitetskih narativa. Stvaranje nacija i
nacionalnih drava rezultat je grandioznih projekata intelektualnih i politikih elita koje su se posvetile stvaranju povijesnih biograija nacija, zajednikih simbola i ostalih oznaka
identiteta. Dakako, pod projektom stvaranja nacije ne treba
podrazumijevati organizirano i unaprijed planirano djelovanje iz jednog sredita, ve radije uspostavu i nadograivanje nacionalnog diskursa kao kompleksnog metanarativa od
strane razliitih drutvenih i politikih skupina. Nacionalni

11 Osmanagi (2009), o Osmanagievoj disertaciji vidi Normark (2012).

13 Vidi o konstruktivnim nainima uspostavljanja znanstvenog autoriteta

na internetskim blogovima u oblasti arheologije u Dimitrovska (2008).

12 Pruitt (2011), 200-241.

14 Dimitrovska (2008), 131-132.

248 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Umjetnost i drutvo
su projekti originalno potekli kao dio mentalnog sklopa naroda zapadne i sredinje Europe, premda su se podraavali u
drugim dijelovima svijeta s vie ili manje uspjeha.
Bosna i Hercegovina je prostor na kojemu se susreu i isprepliu tri nacionalna narativa. Dok su hrvatski i srpski nacionalni narativ deinirani i uspostavljeni na temeljima konstrukcije hrvatske i srpske nacije u 19. stoljeu, bosanskomuslimanski/bonjaki narativ proao je nekoliko razvojnih
faza o kojima ovdje nemam prostora raspravljati. Uspostava
Daytonske BiH ohrabrila je dio bonjake politike i intelektualne elite da zaponu s projektom konstrukcije bosanske
nacije, kao inkluzivnog i multireligioznog identiteta. Logika
izgraivanja bosanske nacije jest preskakanje etnike heterogenosti u svrhu utvrivanja dravnosti i politikog centraliziranja BiH. Nije zaudo kako je narativ bosanske nacije
ostao prihvaen ponajvie meu Bonjacima i na veinski
bonjakim teritorijima, jer su upravo Bonjaci skupina koja
najvie proitira od ovakvog razvoja stvari.15 Izgradnja bosanskog nacionalnog narativa (esto prikazivanog kao graanskog ili antinacionalistikog)16 rezultira s pojavom deriviranog nacionalizma u BiH koji je komplementaran s bonjakim nacionalnim narativom, ali u sukobu sa srpskim i
hrvatskim narativom koje na odreenim vie ili manje razaznatljivim razinama negira i iskljuuje.
Konstrukcija nacionalne biograije bonjake nacije pokazuje tendenciju povratka u bliu ili dalju predslavensku
prolost, to je razvidno u radovima Envera Imamovia,
Muhameda Filipovia ili Ibrahima Paia.17 Na ovoj razini,
pseudoarheoloka teorijska interpretacija uklapa se u opi
diskurs iako nije neminovno prihvaena od strane navedenih autora, kao primjerice Imamovia koji se od poetka
otro distancirao od Osmanagievih ideja. Mjesto projekta
bosanskih piramida u kreiranju bonjakog nacionalnog
narativa, ali i novog projekta konstrukcije bosanske nacije,
ve je prepoznato u strategijama Osmanagia i njegovih suradnika da uspostave piramide kao svojevrsno mjesto zajednike bosanske memorije na kojemu se doivljava iskustvo
pripadanja bosanskoj naciji. Ovo se dobro vidi na simbolikoj razini inkorporaciji nove zastave BiH u logo Zaklade te
snanim diskurzivnim naglaskom na bosanstvu visokih
piramida.18 Slino projektu stvaranja bosanske nacije, tako
i bosanske piramide ne uspijevaju postati zajednikim dijeljenim simbolom izvan veinski bonjakih dijelova BiH.
Javnost, mediji, ali i politiari, koji pripadaju srpskom i hrvatskom identitetskom narativu u BiH nisu nikada prihvatili bosanske piramide kao svoje.19 Ovo dakako ne znai
15 Sam projekt je dobro ocrtan u Robinson, Engelstoft i Pobric (2001); vidi
isto Helms (2012).
16 to izaziva este zabune kod vanjskih promatraa koji nemaju dobar
uvid u lokalno znanje, vidi npr. Moll (2013), 922-926.
17 O emu je pisano ve u Statusu: vidi Peria (2008) ili Dodig (2013).
Uope o trendu vidi Kvaerne (2003) i Lomonosov (2012).

da je prihvaanje postojanja bosanskih piramida vezano

iskljuivo za Bonjake, Bosance, ili za identitetski diskurs.
Brojni bonjaki i bosansko-graanski orijentirani intelektualci, ali i obini graani, ukljuujui sve one koji se profesionalno bave arheologijom, jasno se ograuju od projekta
bosanskih piramida. U isto vrijeme, dio Osmanagieve
ekipe ine i ljudi koji nisu bonjakog podrijetla, a podrka
njegovom istraivanju postoji i u new age skupinama u Hrvatskoj i Srbiji, ali i ire, koje se bave konzumacijom alternativne znanosti. Naravno, nije neophodno niti spominjati
kako je prihvaanje Bosanskih piramida takoer uvjetovano osobnim, politikim ili materijalnim imbenicima.
Primjerice, interes lokalne populacije u Visokom za projekt
Bosanskih piramida vrsto je povezan s komercijalnim interesima i oekivanjem potencijalnih prihoda koji dolaze od
turista i posjetitelja.
Nedavno empiriko istraivanje na uzorku od 203 bonjaka i hrvatska srednjokolca iz Mostara precizno ukazuje
koliko se razlikuje odnos prema bosanskim piramidama
meu pripadnicima ove dvije nacije. Od anketiranih 88 %
Bonjaka prihvaa bosanske piramide kao injenicu, to je
vidan kontrast prema 31 % hrvatskih uenika koji ih prihvaaju. Zakljuak studije Alexander i Christie je da etnicitet
u mnogome objanjava individualno pozicioniranje prema
piramidama te da je evidentno snano identiiciranje
uenika Bonjaka s piramidama kao svojim simbolom.20
Prema tome, bosanske piramide kao simbolika odrednica
ponajvie su prihvaene od strane Bonjaka i Bosanaca jer su
zaivjele u javnom diskursu kao mjesto hodoaa, sakralni
prostor oznaavanja i iskustva njihova identiteta. Ovo ugraivanje piramida u lokalne identitetske diskurse pridaje
nemjerljivo znaajniju emocionalnu vrijednost aktivnom
konzumiranju znanja koje Osmanagi i njegova ekipa proizvode. Rezultati arheolokih iskopavanja produciraju predmete koji se kroz javno izlaganje lako preobraavaju u prepoznatljive vizualne oznake, koje mogu postati prepoznatljivim simbolima u razliitim identitetskim kontekstima. Arheologija omoguava obraanje zajednikoj prolosti kroz
mogunost iskustva te prolosti putem direktnog kontakta
s materijalnim artefaktom. Time se daje svojevrstan prozor u prolost i ilustrira biograija imaginarnih zajednica,
te pribavlja dokaz kako se ta prolost zbilja i dogodila. Na
odreenoj razini arheologija dokazuje da se luidni i nestabilni drutveni konstrukti, poput nacija, mogu smatrati
iksiranim i nepromjenjivim realnostima kroz identiikaciju
s predmetima iz prolosti.21
Dakle, prihvaanje bosanskih piramida kao simbola, odnosno njihovo uobliavanje u svojevrstan sakralni prostor
u bonjako-bosanskim identitetskim narativima omoguilo
je ovom pseudoarheolokom projektu preivljavanje i nakon
njegova neuspjeha u nastojanjima da se ugradi u znanstveni
diskurs. Aktivna proizvodnja pseudoarheolokog znanja je

18 Pruitt (2011), 181-183.

20 Alexander i Christia (neobjavljeno).

19 Dzino (2012), 184.

21 Dzino (2012), 184-186

status, broj 17, proljee 2014. 249

Umjetnost i drutvo
praena aktivnom konzumacijom toga istog znanja. Diskurs o bosanskim piramidama ugrauje se aktivno i kontinuirano u konstrukciju drutvene zbilje i drugim nainima,
primjerice kroz usmenoknjievni anr vica.22 Osmanagiev
projekt je, prema tome, nadmaio namjenu pukog prenoenja znanja publici zainteresiranoj za alternativnu odnosno
pseudoznanost, postajui dijelom novog projekta izgradnje
bosanske nacije kao mjesto hodoaa, homogeniziranja i
uvrivanja identiteta. S tog aspekta mogua je usporedba s
Meugorjem, koje je izuzev to je u osnovi marijansko svetite i izvor prihoda lokalnoj populaciji, postalo znaajan simbol utvrivanja hrvatskog identiteta u Hercegovini i Bosni u
1980-im i 1990-im.

B Z
Govorei o arheologiji, znaaju predmeta i mjesta iz prolosti u identitetskim narativima Daytonske BiH nije mogue
izbjei usporedbu izmeu bosanskih piramida i Zemaljskog
muzeja u Sarajevu. Zemaljski muzej, koji je znamenit po svojoj arheolokoj zbirci, postoji ve 126 godina, no doivljava
sudbinu potpuno drugaiju od bosanskih piramida. U listopadu 2012. kako je ve dobro poznato, Muzej se morao zatvoriti nakon dugogodinje krize inanciranja i nemogunosti
izdravanja svojih djelatnika. Premda je neosporna injenica
da je inancijska kriza teko pogodila sve kulturne institucije
u Hercegovini i Bosni i oteala njihovo inanciranje kroz dravne infrastrukture, mene ovdje ponajvie zanima mjesto
muzeja u suvremenim identitetskim narativima i usporedba
njegove sudbine s bosanskim piramidama.
Kako sam ranije naveo, Zemaljski muzej je artefakt nedovrenoga politikog projekta Habsburke kolonijalne misije
u BiH. Muzej je u svojim osnivakim temeljima nastao u
mentalnom sklopu Habsburke civilizirajue misije i konstrukcije bosanske nacije kao imperijalnog identiteta unutar
Habsburkog imperija.23 Habsburka kolonijalna avantura
u BiH (1878-1918) se s puno razloga moe okarakterizirati
kao kolonijalna civilizirajua misija, slino onovremenim
civilizirajuim misijama europskih imperija u prekomorskim kolonijama, posebice u Africi i Oceaniji.24 Arheologija
je u tom projektu odigrala znaajnu ulogu, osiguravajui
materijalne artefakte i simbole za konstrukciju bosanske
nacionalne biograije kojom su se bavili povjesniari poput Lajosa Strommera (alias Lajos hallczy, Ludwig von
hallczy, Ljudevit Taloci) koji je pripadao intelektualnom
i politikom krugu formiranom oko Benjamina Kallaya
(Bni Kllay de Nagy-Kll) imperijalnog ministra inancija zaduenog za kolonijalni pothvat u BiH.25 Arheologija,
22 ia (2010).
23 Dzino (2012), 180-183, vidi isto Novakovi (2011), 402-404.
24 Okey (2007).
25 Kallay dakako intelektualni tvorac konstrukcije bosanske nacije, vidi
Okey (2007), 55-65 i na srpskom Kraljai (1987). O hallczyju se pisalo
u posljednje vrijeme, ali ne i iz ove perspektive npr. nedavno Filipovi
(2010) s korisnom literaturom.

250 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

koja nije postojala kao organizirana disciplina na teritorijima Hercegovine i Bosne u Otomanskom dobu, razvila se
tek u kontekstu Habsburkoga kolonijalnog pothvata kao
primjer kolonijalne arheologije tog doba, to je ini jedinstvenom u usporedbi recimo s hrvatskom ili srpskom arheologijom. Njezin razvoj, iskopavanja i institucionalizacija,
posebice kroz ustanovljenje provincijskog (Zemaljskog)
muzeja zahtijevali su znaajne materijalne investicije koje
su bile dostupne kroz imperijalne strukture. Originalna muzejska postavka, postavljena nakon dovretka zgrade muzeja
1913., konstruirala je narativ prolosti kolonije od pretpovijesti do srednjovjekovlja, potpuno izostavljajui otomanski
period.26Organizacija i ustroj arheolokog odjela Zemaljskog muzeja mijenjali su se jako malo otkako su originalno
postavljeni 1913., dakako uz postupno obogaivanje zbirki
novim nalazima. Samim time, postavka muzeja odraavala
je direktno kroz sve vrijeme njegova postojanja ovaj nedovreni Habsburki kolonijalni projekt konzerviran i rekontekstualiziran u razliitim politikim realnostima postojanja.
Time se donekle mogu objasniti promjene sudbine muzeja
i njegova izravna povezanost uz promjenjivi politiki kontekst BiH nakon Habsburkog perioda. Novi politiki kontekst centraliziranoga jugoslavenskog kraljevstva, u kojemu
Hercegovina i Bosna od 1923. vie ne postoje kao zasebna
teritorijalna jedinka, rezultira dramatinim smanjivanjem
inancijske potpore muzeju koja se odraava na smanjivanje
njegovih istraivakih potencijala.27 Period NDH prekratak
je za ocjenjivanje, premda nije nemogue oekivati kako bi
vlasti ove tvorevine iskoristile njegov simboliki potencijal
u svrhu konstrukcije prolosti Hercegovine i Bosne kao integralnih dijelova hrvatske drave. Rekonstrukcija BiH kao
socijalistike republike i teritorija s posebnom namjenom
unutar jugoslavenske federacije udahnula je novu ivost i
pridala znaaj muzeju. No, uspostavom daytonske BiH kao
de facto (kon)federalne drave muzej se ponovno naao u
potpuno novom politikom kontekstu. Nedostatak inancija i naglasak na istraivake djelatnosti muzeja postavile su
ovaj simbol nedovrenog projekta Habsburke BiH u situaciju gdje je bilo gotovo nemogue rekontekstualizirati njegovu iru ulogu u novom drutvenom kontekstu.
Dodatni problem je nepostojanje kolekcije artefakata iz otomanskog perioda koji predstavlja snanu okosnicu u konstrukciji bonjakoga nacionalnog identiteta danas dominirajueg u Sarajevu. Dakle, zbog objektivnih problema
(radije nego nesposobnosti njegovih djelatnika, koji su u tekim okolnostima inili najbolje to su mogli) nemogunosti rekontekstualiziranja drutvene korisnosti ove institucije
zapravo i nije iznenaujue da se ona nala meu prvima
na udaru kada se pojavio nedostatak inancijskih sredstava u
dravnim strukturama. Treba pripomenuti i to da je Zemaljski muzej nastao i ostao zamrznut u modernistikoj paradigmi autoriteta kao trajne kategorije, u kojoj se znanstveni
26 Dzino (2012), 182; Novakovi (2012), 57.
27 Vidi o tom periodu vie kroz prikaz djelatnosti arheologa Mihovila Mandia u Peria (2007).

Umjetnost i drutvo
autoritet bespogovorno prihvaa i kojemu se vjeruje. Dakle,
konstrukcija autoriteta u kojoj muzej operira sa svojim korisnicima ne ostavlja previe prostora za dijalog ili debatu,
izuzev unutar same akademske zajednice koja jedina ima
mogunost konsenzusom modiicirati ili mijenjati dominirajuu paradigmu. S druge strane, pseudoarheoloki projekt
Bosanskih piramida, kako smo vidjeli, konstruira autoritet kroz performans i eikasni transfer znanja korisnicima,
omoguavajui aktivnije sudjelovanje korisnika. No, kontrola znanja je u ovom sluaju monopolizirana od strane
Osmanagia i njegovih suradnika koji su jedini ovlateni da
produciraju znanje.
***
Ovo me vraa na naslov ovog kratkog promiljanja. Kroz letimian pregled nekih temeljnih pitanja povezanih s projektom bosanskih piramida moemo vidjeti kako je preivljavanje ovog pseudoarheolokog projekta zapravo logina posljedica percepcije njegove drutvene korisnosti u lokalnim
arhitekturama identiteta i moi. Relativan se uspjeh projekta
takoer mora pripisati hibridizaciji zastarjelih pristupa arheologiji sa suvremenim mehanizmima transfera znanja.
Drutveni znaaj, odnosno percepcija drutvene korisnosti
bosanskih piramida u lokalnom kontekstu, usko je pove-

L
M. Alexander i F. Christia, Walk Like an Egyptian: Identity
Construction in Post-Conlict Bosnia-Herzegovina (neobjavljen rad predan na recenziju u Comparative politics, dostupan na http://web.mit.edu/cfotini/www/bosnia/papers/
Pyramid_Final.pdf posljednji pristup 22. 2. 2014.)
Bohannon, J. (2006): Mad About Pyramids, Science
313/5794 (2006), 1718-1720.
ia, Z. (2010): Odraz fenomena Bosanske doline piramida u usmenoknjievnom anru vica, u: S. Marjani i I.
Prica (ur.), Stanje i tendencije mitolokih istraivanja u hrvatskoj znanosti: Mitski zbornik (Zagreb, 2010), 329-345.
Dimitrovska, V. (2008): Blogging Archaeology: Creating
an Open Access Source for Knowledge, Arheo 25 (2008),
131-136.
Dodig, R. (2013): Predslavenski korijeni BER ALLES,
Status 16 (2013), 204-220.
Dzino, D. (2012): Archaeology and (De)Construction of
Bosnian identity, Archaeological Review from Cambridge
27/2 (2012), 179-188.
Filipovi, E. O. (2010): Lajos hallczy i bosanska heraldika, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija) 14/1 (2010), 173-190
Harding, A. (2007): he great Bosnian pyramid scheme,
British Archaeology 92 (2007), 40-44.

zan s procesima konstrukcije bosanskog i bonjakog identiteta u daytonskoj BiH ime se prelaze okviri interesa publike
zainteresirane za alternativnu znanost ili obinih znatieljnika. Bosanske piramide ugrauju se u javnom diskursu
kao novi identitetski simbol, a skupa s produkcijom pseudoarheolokog znanja, pozicioniraju kao aktivni sudionik u
produkciji i konstrukciji drutvene zbilje u daytonskoj BiH.
Njihov drutveni kapital temelji se iskljuivo na lokalnim
kontekstima moi i identiteta koji zapravo odreuju strukturalnu potporu ovom projektu. S druge strane, stara i etablirana institucija konstruirana kako bi proizvodila drutveno korisno znanje po zapadnoeuropskim kriterijima
jednostavno odumire uslijed nemogunosti prilagodbe novim drutvenim prilikama. Ono to je u svemu tome zabrinjavajue, dakako iz kuta pripadnika akademske zajednice,
vidljivo je i ubrzano propadanje akademske razine, odnosno
izraziti lamperaj i hohtapleraj u produkciji znanja.
Danijel Dino (Sarajevo, 1971), povjesniar, doktorirao klasine studije i antiku povijest na
sveuilitu u Adelaideu u Australiji. Predava je
na katedrama antike povijesti i meunarodnih
studija (Odjel hrvatskih studija) sveuilita Macquarie u Sydneyu.
Helms, E. (2012): Bosnian Girl, Nationalism and
innocence through images of women, u: D. uber i S.
Karamani (ur.), Retracing images: visual culture after
Yugoslavia (Leiden, 2012), 195-222.
Holtorf, C. (2005): Beyond crusades: How (not) to engage
with alternative archaeologies, World Archaeology 37/4
(2005), 544-551.
Holtorf, C. (2010): Meta-stories of archaeology, World
Archaeo-logy 42/3 (2010), 381-393.
Kampschror, B. (2007): Pyramid scheme, Archaeology Magazine 59 (2006), 22-28.
Kraljai, T. (1987): Kalajev Reim u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1987).
Kvaerne, J. (2003): Da li je Bosni i Hercegovini potrebno
stvaranje novih historijskih mitova?, u: H. Kamberovi (ur.),
Historijski mitovi na Balkanu: Zbornik radova (Sarajevo,
2003), 85-107.
Lomonosov, M. (2012): Illyrianism Bosnian style: Balkan
antiquity in contemporary national mythology and identity
construction amongst the Bosniaks, he South Slav Journal
31/3-4 (2012), 61-83.
Moll, N. (2013): Fragmented memories in a fragmented
country: memory competition and political identity-building in todays Bosnia and Herzegovina, Nationalities Papers: he Journal of Nationalism and Ethnicity 41 (2013),
910-935.

status, broj 17, proljee 2014. 251

Umjetnost i drutvo
Normark, J. (2012): Osmanagi and Majanism, Arqueologia Publica Journal 2 (2012), 35-37.

logy, Socio-Politics and Approaches, Archaeological Review

from Cambridge 24/1 (2009), 55-75

Novakovi, P. (2011): Archaeology in the New Countries of

southeastern Europe: A Historical Perspective, u: L. R. Lozny (ur.), Comparative Archaeologies: A Sociological View of
the Science of the Past (New York, 2011), 339462.

Pruitt, T. C. (2011): Authority and the Production of

Knowledge in Archaeology, doktorska disertacija, University of Cambridge 2011

Novakovi, P. (2012): he German School and its inluence

on the national archaeologies of the Western Balkans, u: B.
Migotti, P. Mason, B. Nadbath i T. Mulh (ur.), Scripta in Honorem Bojan Djuri (Ljubljana, 2012), 51-72.
Okey, R. (2007): Taming Balkan Nationalism: he Habsburg
Civilising Mission in Bosnia, 18781914 (Oxford, 2007).
Osmanagi, S. (2009) Netehnoloka civilizacija Maja naspram modernih tehnolokih civilizacija, doktorska disertacija, Univerzitet u Sarajevu 2009.
Peria, D. (2007): Mihovil Mandi kao arheolog, Arheoloki radovi i rasprave 15 (2007), 249-283.
Peria, D. (2008): Historija bosanske duhovnosti 2, Status
13 (2008), 211-225.
Pruitt, T. C. (2007): Addressing Invented Heritage: he
Case of the Bosnian Pyramids, magisterij, University of
Cambridge 2007.
Pruitt, T. C. (2009): Contextualising Alternative Archaeo-

252 magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

Pruitt, T. C. (2012): Pyramids, Performance, and Pseudoscience in Visoko Bosnia. A Valley and A Man: he Story
Behind Bosnian Pyramids, Arqueologia Publica Journal 2
(2012), 26-34.
Pruitt, T. C. et al. (2012): Forum: the limits of Collaboration. Osmanagi in the campus, Arqueologia Publica Journal 2 (2012), 24-54.
Rose, M. (2006a) he Bosnia-Atlantis connection, Archaeology Magazine (online sadraj, objavljen 27. 4. 2006.)
http://archive.archaeology.org/online/features/osmanagic/,
posljednji pristup 22. 2. 2014.
Rose, M. (2006b) More on Bosnian pyramids, Archaeology Magazine, (online sadraj, objavljen 27. 6. 2006.)
http://archive.archaeology.org/online/features/osmanagic/
update.html, posljednji pristup 22. 2. 2014.
Tricic, L. (2007): Dispatches from the Bosnian Valley of the
Kings or How Bosnians created a ictionalized national History, magisterij, California State University, 2007.