NPR

Dr.
Stefan Kirsch: Rad dva ad hoc tribunala za

bivu Jugoslaviju i Ruandu...
Prof. dr. Meliha Povlaki: Novo stvarno pravo RS
Christian Seger: Lex est quod notamus
O uvoenju latinskog notarijata u tranzicijskim zemljama
Istone i Jugoistone Evrope
Osim toga:
Aktualnosti iz bh. zakonodavstva i pravne prakse
Aktualnosti iz evropskog prava
Aktualnosti iz njemakog prava
Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche
Zusammenarbeit, e.V (1RZ Stiftung)
Njemaka fondacija za medunarodnu pravnu saradnjn
(IRZ Stiftung)
Teite broja:
Pravniko obrazovanje u SR Njemakoj
Stabilittspakt fr Sdosteuropa
Gefrdert durch Deutschland
Stability Pact fur South Eastern Europe
Sponsored by Germany
Njemako-bosanskohercegovako udruenje pravnika

Njemako-bosanskohercegovaka udruga pravnika
ll)CMa I IK0-()0CANCK0XEPNEI0NAMK0 YJIPY>KEN.e UPAIHIHKA
Deutsch- Bosnisch! lerzegowinische Juristenvereinigung
1-2/2010
Decembar, 2010, stranice 1-75
Potovane itateljke,
potovani itaoci,
drage kolegice i kolege
Pred Vama se nalazi "pilotsko izdanje" asopisa "Nova pravna revija - asopis za domae, njemako i evropsko
pravo". Ovaj naslov, koji se da objasniti genezom ovog asopisa, istovremeno predstavlja i njegov program.
Istoriju nastanka, u ijem sreditu stoje njemako-bosanskohercegovaka pravna razmjena i djelatnost Njemake
fondacije za meunarodnu pravnu saradnju (kratko: IRZ-fondacija) u Bosni i Hercegovini, mogue je kratko
saeti na slijedei nain: u okviru djelatnosti IRZ fondacije u Bosni i Hercegovini se ve od 2000. godine
odravaju seminari, na kojima se redovito susreu bosanskohercegovaki i njemaki pravnici radi razmjene
miljenja i ideja. Ovo je prije nekoliko godina dovelo i do osnivanja Njemako-bosanskohercegovakog
udruenja pravnika (kratko: DBHJV), to je posebno bilo podrano i od strane Ambasade SR Njemake u Bosni
i Hercegovini, naroito od strane tadanjeg djelatnika Ambasade gospodina Niels von Redecker-a.
U vremenu koje je slijedilo IRZ fondacija i DBHJV su, djelimino uz uee i drugih suorganizatora kao
naprimjer Udruenja za unapreenje njemako-bosanskohercegovakih privrednih odnosa, realizirali zajednike
manifestacije, na kojima je takoe u sreditu bila njemako-bosanskohercegovaka pravna razmjena miljenja.
Pritom se brzo dolo do spoznaje, da sadraji tih manifestacija nisu od interesa samo za uesnike svake od tih
manifestacija. Stoga se tragalo za mogunostima da se referati i rezultati odranih seminara i radionica uine
pristupanim jednom irem krugu pravnika. Od ovog razmiljanja do ideje o jednom novom strunom pravnom
asopisu je nakon nekoliko razgovora izmeu predstavnika DBHJV i IRZ Fondacije, odnosno jednog od autora
ovog predgovora trebalo prei jo samo jedan veoma kratak put.
Tokom diskusija povodom ove ideje pronalazilo se sve vie daljnjih razloga, koji su ili u korist etabliranja jednog
takvog asopisa.
Kao prvo to je mali broj postojeih pravnih publikacija u Bosni i Hercegovini. Ovo samo za sebe ve predstavlja
problem, poto u nedostatku odgovarajuih medija u Bosni i Hercegovini gotovo da se trenutno i ne moe
odrati neki spomena vrijedan javni pravniki diskurs, a koji je sada potrebniji nego ikad. Bez jednog takvog
diskursa pak ne moe biti ni pravnog strunog usavravanja niti ujednaavanja prava. Osim toga, gotovo potpuni
nedostatak pravnog medijskog pejsaa u Bosni i Hercegovini ima negativne posljedice za mlade generacije
pravnika. Openito bi za mlade pravnike pluralitet pravnih publikacija bio poeljan, poto podstie na raz miljanje o pravnim pitanjima izvan miljenja koje im je posredovano od strane vlastitih institucija. Nadalje, za
mlade naunike iz oblasti prava nedostatak mogunosti objavljivanja oteava vlastito profesionalno napredovanje.
Nadalje, postojala je saglasnost o tome, da bi jo jedan pravni asopis u Bosni i Hercegovini takoe iz sadrajnih
razloga bio vie nego poeljan.
Prema shvatanju inicijatora ovoga projekta u Bosni i Hercegovini kao zemlji sa mnogo nerijeenih praktinih
pravnih problema, ija budunost moe biti samo u Evropskoj uniji, potrebno je teite pravnih publikacija
staviti na teme relevantne za praksu. Osim toga bi evropskom pravu i njegovim uticajima na nacionalno pravo
NOVA PRAVNA REVIJA
asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010
i onih drava, koje jo nisu lanice Evropske unije, trebalo dati iroki prostor. Pogled bi se nadalje trebao usmjeriti
i na ona nacionalna prava pojedinih drava koja su za Bosnu i Hercegovinu u trenutnoj fazi tranzicije od
posebnog znaaja. U ta prava, s obzirom na pravnu tradiciju, spada prije svega njemako pravo. Kao drugo, u
to spadaju i pravni sistemi neposrednih susjednih drava i drugih drava, s kojima se do poetka 90-ih godina
prologa stoljea BiH nalazila u zajednikoj dravi. One su se naime susretale sa istim pitanjima, s kojim se jo
i danas susree Bosna i Hercegovina, pri emu su, naroito u vrijeme neposredno nakon disolucije, imale u
velikoj mjeri identino pravo. Stoga je BiH nuno upuena na iskustva drugih zemalja regiona i to pogotovo
onih koje su dalje odmakle u svome pribliavanju EU tako i ukupno u modernizaciji svoga pravnog sistema.
Iz do sada reenog za ovaj asopis proizlaze razliite posebnosti, kako u pogledu njegovog sadraja i puta
distribucije, tako i u pogledu saradnika.
U pogledu sadraja cilj je da se pokriju svi pravni sistemi navedeni u naslovu. Sigurno je pri tome, da ovo ve iz
prostornih razloga nee uspjeti ravnomjerno u svakom izdanju. Meutim, izdavai imaju za cilj da opisanu
raznolikost tema pokriju barem u srednjoronom periodu. U svakom sluaju bi ipak u svakom broju po jedan
odvojen prilog trebao ukratko posebno skicirati pravni razvoj u Bosni i Hercegovini, Njemakoj i Evropskoj
Nadalje bi tampani prilozi trebali imati to je mogue veu praktinu relevantnost. Ovo ne treba da se zaustavi
samo na izboru tema. tavie, takoe se tei ka tome, da se obrauju ne samo praktino relevantne teme, nego
da se objavljuju prilozi, koji mogu ponuditi neposrednu podrku pri svakodnevnom praktinom radu. Tako su
naprimjer za neko od narednih izdanja planirani prilozi sa praktinim uputama u vezi sa oblikovanjem ugovora,
komentari modela ugovora, te prilozi u vezi sa njemakom pravnom terminologijom, a to je naroito vano za
njemako-bosanskohercegovaki pravni promet.
Naslov "Revija", u smislu pregleda, panorame, je izabran svjesno, poto se time, barem u njemakom
razumijevanju, moe asocirati "osvrtanje oko sebe" ili "gledanje preko ruba vlastitog tanjira". "Nova pravna revija
- asopis za domae, njemako i evropsko pravo" stoga ne bi trebala samo izvjetavati o pravu drava regiona,
nego bi u tim dravama trebala biti i itana, s obzirom na to da se jezici u slubenoj upotrebi u Bosni i
Hercegovini razumiju gotovo u cijelom regionu.
Distribucija asopisa je jedno prvenstveno logistiko pitanje. Da bi se trokovi u vezi s tim drali to je mogue
niim, inicijatori su se odluili da "Nova pravna revija - asopis za domae, njemako i evropsko pravo" izdaju
ne samo kao tampano izdanje nego da saine i besplatno pdf-izdanje. Do planiranog uspostavljanja vlastite
internet-stranice ovog asopisa, ovo pdf-izdanje e se moi naruiti preko e-maila pod e-mail adresom:
novapravnarevija@gmail.com.
Naravno da e cijenjene itateljke i itaoci ovoga asopisa prilikom lektire naii na poznate i ugledne autorice i
autore. Meutim, izdavai se istovremeno ve iz spomenutih razloga nadaju, da e sa ovim asopisom to veem
broju mladih strunih autora dati priliku za publikovanje vlastitih radova. Osim toga, izdavai se nadaju da e
i iz itateljstva pridobiti daljnje autore. U vezi s tim bismo se radovali ne samo prilozima koji zadovoljavaju
naune zahtjeve, koji bi odgovarali kriterijima javnog poziva odtampanim na kraju asopisa, nego i kratkim
prilozima, takoe i putem e-maila. To mogu biti s jedne strane kratki, rado i kritiki komentari u vezi sa
asopisom i prilozima u njemu, ali i informacije i kratki komentari u vezi sa presudama, novim zakonima ili
praksom primjene prava od strane nadlenih organa.
Redakciji i asopisu bi bila velika ast i zadovoljstvo, ako bi se u buduim izdanjima moglo pojavljivati jo vie
priloga o pravu Bosne i Hercegovine i drava regiona. Stoga posebno molimo autore iz tih zemalja za priloge.
Ovaj asopis ne bi bio mogu bez angamana cijelog niza pojedinanih osoba, koje se navode u popisu urednika
i ostalih saradnika. Njima se ovim putem od srca zahvaljujemo. Osim toga, izlazak ovog asopisa ne bi bio
mogu, da IRZ fondacija nije izrazila spremnost, da bar za neko izvjesno poetno vrijeme snosi trokove
tampanja i druge trokove. Ovo opet ne bi bilo mogue bez finansijske podrke koju IRZ fondacija dobiva iz
njemakih budetskih sredstava, za ta se mi ovim putem srdano zahvaljujemo.
NOVA PRAVNA REVIJA
Njemako-bosanskohercegovaka pravna saradnja, za iji uspjeh je nova potvrda ovaj asopis, samo je jedan
dio brojnih veza, koje postoje izmeu Njemake i Bosne i Hercegovine na najrazliitijim politikim,
ekonomskim, drutvenim i ljudskim nivoima. Poto pravo stvara okvirne uslove za upravo navedene nivoe, to
pravnoj saradnji pripada poseban znaaj.
Stoga se treba nadati da asopisu "Nova pravna revija-asopis za domae, njemako i evropsko pravo" predstoji
duga i uspjena budunost.
Redakcija napominje da je ovo prvo i pilotsko izdanje asopisa "Nova pravna revija - asopis za domae,
njemako i evropsko pravo". Svjesni smo da je ovo izdanje samo prvi korak, jedan eksperiment i daleko je od
toga, da ve sada bude u svim dijelovima perfektno. Izdavanje potpuno oblikovanog i u svim dijelovima detaljno
definiranog asopisa meutim, nije ni bilo cilj ovog prvog izdanja. Cilj ovog prvog izdanja jeste, da se itaocima
i itateljkama omogui prvi uvid u koncept ovog asopisa. Poto koncept ovog asopisa poiva na to je mogue
veem ueu italaca, nadamo se, da e taj uvid itaoce motivirati da ubudue dostavljaju vlastite priloge i
svojim prijedlozima u pogledu osnovne koncepcije i eventualnih daljih rubrika doprinose razvoju ovog asopisa.
Cilj asopisa NPR je, da svoje itaoce i itateljke aktivno ukljui u oblikovanje asopisa, pa budui kvalitet i
uspjeh ovog asopisa u velikoj mjeri zavise i od njih samih. Stoga molimo ne samo da ovaj asopis itate paljivo,
a rado i kritiki, nego i da nam aljete Vae prijedloge i priloge (vie informacija se nalazi u pozivu za dostavljanje
radova na kraju ovog izdanja).
Dr. Meliha Povlaki

Profesor pravnog fakulteta u Sarajevu
Njemako-bosanskohercegovako udruenje pravnika
Dr. Stefan Prner

Rukovodilac Projekta
IRZ fondacija
NOVA PRAVNA REVIJA
Sadraj
LANCI
Dr. Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu : Pokuaj podvlaenja bilansa
Prof. dr. Meliha Povlaki, Novo stvarno pravo Republike Srpske
7
13
Christian Seger, Lex est quod notamus : O uvoenju latinskog notarijata u tranzicijskim zemljama
21
AKTUELNOSTI IZ BOSANSKOHERCEGOVAKOG ZAKONODAVSTVA I PRAVNE PRAKSE

Vesna Softi, Ugovor o doivotnom izdravanju - problem dvostruke forme
30
Mr. sc. Vildana Vranj, Krivine sankcije prema maloljetnicima u duhu novog Zakona
o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku u Bosni i Hercegovini
34
AKTUELNOSTI IZ EVROPSKOG PRAVA

Dr. Stefan Puerner, Razvoj EU openito
40
Doc. dr. Zlatan Meki, Nepravednost odredbi potroakih ugovora o kreditu

sa promjenjivom kamatnom stopom
43
Dr. Stefan Puerner, Aktuelni pojmovi iz evropskog prava: "Zelena knjiga"
45
AKTUELNOSTI IZ NJEMAKOG PRAVA

Dr. Stefan Puerner, Pravno-politike diskusije i zakonodavstvo
46
PRAVNIKO OBRAZOVANJE
Mr. sc. Elvedin Sedi, Damir Banovi, Izvjetaj o kursu pravne terminologije pri
Goethe institutu u Bonu
48
Emina Libi, Izuavanje pravnih nauka na postdiplomskim studijima "Privatno i javno ekonomsko
pravo" na Univerzitetu u Jeni
49
Vesna Merdanovi, Izvjetaj o hospitaciji u Njemakoj
51
Naida ehi, Semper apertus : Kako se izuava pravo na jednom od najstarijih univerziteta
Evrope. Jedno lino iskustvo
53
PROPISI I MATERIJALI
Dr. Stefan Puerner, Propisi, materijali, tekstovi
56
Pravilnik za edukaciju pravnika i odravanje ispita (PEPI)
60
Drugi pravni dravni ispit 2008/1
64
RAZNO
Petra Fortuna, Anja Roth, dr. Stefan Prner, Iz djelatnosti IRZ-a u regionu i ire
72
Dr. Stefan Prner, Pravo na internetu
73
Dr. Stefan Prner, Znaajni njemaki pravnici
74
Call for Papers - Poziv za dostavljanje radova
75
NOVA PRAVNA REVIJA
lanci
Rad dva ad hoc tribunala

za bivu Jugoslaviju i Ruandu
- Pokuaj podvlaenja bilansa -1
Dr. Stefan Kirsch2
Jedan od bitnih aspekata kod ocjene rada dva ad hoc

tribunala za Jugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) ini
pitanje, da li, i u kojoj mjeri, postupak ovih sudova
obezbjeuje da se provjera hipoteze sumnje tuilatva izvri
iskljuivo na osnovu mjerila objektivne istine. Pri tome
analiza procesnog prava i na njemu zasnovane procesne
prakse otkriva znaajne deficite, jer pred oba ad hoc tribunala odbrana redovno nije u stanju da u dovoljnoj mjeri
izvri svoju dunost nezavisnog utvrivanja injeninog
stanja i kritike provjere hipoteze optube, to je u
adverzativnom postupku pred ovim tribunalima u njenoj
nadlenosti. Meutim, na ovaj nain tuilatvo, zbog nedostatka efikasne kontrole odbrane i suda, dolazi u poziciju u
kojoj moe u injeninom pogledu diktirati rezultate
postupka.
Prema trenutnim planovima Ujedinjenih nacija, dva ad
hoc tribunala za Jugoslaviju (ICTY) i Ruandu (ICTR) koja
su ustanovljena 1993. i 1994. godine, trebaju da do kraja
2008. godine zavre sve prvostepene postupke, a time i
obimne glavne rasprave u vezi sa ovim postupcima, dok se
albeni postupci protiv odluka prve instance trebaju
okonati do kraja 2010. godine ("completion strategy" /
"strategija okonanja").3 Tribunali se oigledno trude da
postupke u toku ubrzano privedu kraju ili da ih proslijede
nacionalnim krivinim sudovima mada je sporno da li se
ovaj cilj moe postii, osobito u sluaju Krivinog tribunala
za Ruandu.
Sa ovakvom pozadinom ne treba oekivati da e organizacija ili postupak ova dva ad hoc tribunala koji nisu u
vezi sa "strategijom okonanja" i ne slue dodatnom
ubrzanju postupka u periodu koji im je jo preostao za rad,
1)1
2)
3)
Ovaj prilog predstavlja pismenu verziju referata koji je autor

drao na seminaru za IRZ-fondaciju 6. 6. 2008. godine u Sudu
BiH.
Advokat i advokat za strunu oblast krivinog prava,
Frankfurt na Majni.
Vidi Rezoluciju 1503 (2003) Vijea sigurnosti Ujedinjenih
nacija od 28. avgusta 2003. godine (S/RES/1503 (2002)).
doivjeti temeljite promjene.4 ini se da je time dolo

vrijeme da se rad oba tribunala paljivo svede pod prvi
bilans.
1.
Ocjena rada dva ad hoc tribunala se moe izvriti na
brojne naine i iz raznih perspektiva.5
Iako tribunalima do sada nije polo za rukom da dou
do svih optuenih za teke ratne zloine i zloine protiv
ovjenosti u nadlenosti tribunala, veliki broj visokih
dravnika, vojnih lica i politiara morao je ili mora odgovarati pred jednim od ova dva suda.
Stoga, nijedan od tribunala u svakom sluaju nije podbacio u svom neposrednom zadatku - provoenju postupaka
protiv navodno odgovornih lica. Vjerovatno je, nasuprot
tome, znatno tee odrediti sam doprinos rada oba ad hoc
tribunala u pogledu izmirenja i prevladavanja zajednikih
konflikata u bivoj Jugoslaviji i u Ruandi.6 No, istovremeno
je nepobitno da je uspostavljanje ova dva tribunala prije
svega uticalo na buenje meunarodnog krivinog prava iz
dubokog sna u koji je zapalo poetkom hladnog rata, te da
je uspostavljanje Meunarodnog krivinog suda u Den
Haagu 2002. godine gotovo nezamislivo bez rada ova dva
tribunala. Konano, svoenje bilansa o radu oba tribunala
trebalo bi uzeti u obzir i okolnost da se oni unato u velikoj
mjeri slinih struktura, signifikantno razlikuju u odreenim, za kvalitet primjene prava vrlo znaajnim oblastima
poput efikasnosti dotine administracije ili profesionalne
kompetencije njenih zaposlenika.
S obzirom na raznolikost svih ovih perspektiva koje
mogu da budu osnov za svoenje bilansa o radu oba ad hoc
tribunala, potrebno je utvrditi mjerilo na osnovu kojeg se
moe izvriti vrednovanje. Pri tome bi, dodue, ne samo
4)
5)
6)
Kao u: Eser, Vorzugswrdigkeit des adversatorischen Rechtssystems in der internationalen Strafjustiz? Reflektionen eines
Richters, u: Mller-Dietz et al. (Izd.), Festschrift fr Heike
Jung, Baden-Baden 2007, 167 (168).
Mogua perspektiva, koju zbog nedostatka veze sa radom
tribunala kao takvih ovdje neemo dalje slijediti je ona, koja
pod sumnju stavlja ve samu pouzdanost instituta dva ad hoc
tribunala. Vidi, naprimjer, argumente koje je u tom smislu
iznio Prosecutor v. Tadic (IT-94-1-AR72), Decision on the
Defence Motion for Interlocutory Appeal on Jurisdiction, 2.
10. 2005, 5 i dalje.
O jednom od centralnih podaspekata ovog pitanja, kvaliteta,
odnosno, uvjeta prihvaenosti primijenjenog prava, Darcy,
Imputed Criminal Liability and the Goals of International
Justice, u: Leiden Journal of International Law, 20 (2007), 377
i dalje.
NOVA PRAVNA REVIJA
skeptici mogli biti skloni tome, da takvu ocjenu, koja implicitno ocjenjuje "uspjeh" ili "neuspjeh" rada nekog krivinog
suda - to ova dva tribunala u prvom redu ele da budu okarakteriu kao besmisleno. Naime, ne samo skeptici s
pravom ukazuju na to, da se empirijsko dejstvo odreivanja
kazne, mimo onog na koga se ona direktno odnosi, teko
moe obuhvatiti raspoloivim instrumentarijem i da,
konano, ova okolnost mora uticati i na razumijevanje
djelovanja jednog suda.
Koliko god da je ova primjedba moda i ispravna, ipak
je istovremeno isto toliko oigledno, da ona ne smije dovesti do toga, da se zahtjevi za ocjenom rada kao takvi
odbijaju i da se rad dva ad hoc tribunala na taj nain
oslobaa od bilo kakve kritike. Meutim, jednako neprimjereno bi bilo i kad bi se samo bazirali na dejstva koja je
mogue kvantificirati i statistiki obuhvatiti, poput, naprimjer, broja osuda, visine priznatih kazni, ili trajanja
pojedinih postupaka. Naprotiv, potraga za "pravnim" mjerilom za ocjenu rada ovih tribunala mora poeti na nivou koji
se nalazi izmeu pitanja o dejstvima kazne kao takvih i
pukog brojanja donesenih presuda.
Kao jedan takav nivo se nudi onaj, na kojem se razmilja
o funkciji i svrsi, te o ciljevima krivinog postupka. Disku sije voene u toj oblasti, uprkos svim razlikama u shvatanjima, ukazuju na jedan zajedniki kriterij koji je dostupan
u pogledu prikupljanja i procjene podataka, i time moe
posluiti kao osnova za ocjenu. Kod ovog kriterija se radi o
pitanju historijske istinitosti utvrenih injenica 7 kao
osnove za donoenje odluke suda ili, tanije reeno, o pita nju, da li, i u kojoj mjeri se od strane tuilatva vri provjera
hipoteze o krivici u skladu sa mjerilima objektivne istine.
Kod utvrivanja injeninog stanja koje odgovara
stvarnosti, se bez sumnje ne radi o osnovnoj svrsi krivinog
postupka, koja se moe posmatrati8 sa aspekta ostvarivanja
dravnog monopola na izricanje kazne9 ili uklanjanju i
razrjeenju nekog konflikta. 10 Ipak je cilj rekonstrukcije
stvarnog injeninog stanja u obje alternative neizostavan,
jer se tek na osnovu njega moe odgovoriti na pitanje o
pravednoj sankciji, 11 odnosno, postizanju trajnog mira 12
izvan okvira samih stranaka u postupku. Ovo vai i u
pogledu prigovora, da, prije svega okrivljeni nije nuno
voen interesom nalaenja istine, a osim toga istina se u
krivinom postupku moe istraiti samo sredstvima i
nainima koji e potovati prava okrivljenog, ali i svih
7)
8)
9)
10)
n)
12)
Vidi LR-Khne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl.

Abschn. B), Rdn. 20.
Instruktivno Damaska, The Faces of Justice and State
Authority, 1986, 88 ff.
Vidi KK-Pfeiffer (5. izdanje), uvod (Einleitung), Rdn. 1.
Vidi Weigend, Die Reform des Strafverfahrens, u: ZStW 104
(1992), 486 (503).
ostalih uesnika u postupku13 to esto stoji na putu sveobuhvatnog razjanjenja.14 Iako ouvanje prava uesnika u
postupku mora biti centralni zadatak svakog sudskog
postupka, ovo ne smije iskriviti pogled i prava u postupku
dovesti u najmanju ruku u isti rang sa fundamentalnom
garancijom da niko ne smije biti osuen na osnovu neistinite pretpostavke o injeninom stanju.
Ukoliko eventualni kriterij za ocjenu rada ova dva ad
hoc tribunala lei u pitanju, da li, i u kojoj mjeri su ovi
tribunali u stanju da svoje odluke donose na temelju
historijske istine, onda se zamisliv put za poduzimanje
odgovarajue ocjene moe sastojati u tome, da se na osnovu
drugih dostupnih historijskih izvora, provjeri injenina
podloga odluka ovih dvaju tribunala. No, prikaz koji slijedi
e, ne samo zbog nedovoljne raspoloivosti upotrebljivog
materijala za uporedbu, koji e se u okviru daljnjeg histo rijske obrade u narednim godinama i decenijama tek morati
prikupljati i analizirati, ipak ii jednim drugim putem analizom procesnog prava i na njemu zasnovane prakse
postupanja tribunala radi utvrivanja da li, i u kojoj mjeri
se obezbjeuje rekonstrukcija stvarnog injeninog stanja.
U odnosu na poreenje "rezultata", ovakva metodika pokazuje prednost, jer moe, ukoliko je to potrebno, uzeti u obzir
i ogranienja utvrivanja istine imanentna krivinom
postupku, a koja proizlaze iz potrebe zatite okrivljenog i
ostalih uesnika u postupku.
2.
Upeatljivo za izgled postupka pred oba ad hoc tribunala
u prvom redu je napeti odnos izmeu modela krivinog
postupka anglo-amerikog common law-a i modela krivinog postupka kontinentalno-evropskog civil law-a.
Karakteristino za ovaj potonji je slika profesionalnog suca,
koji kako u istranom postupku, tako i u glavnoj raspravi,
po slubenoj dunosti istrauje injenino stanje koje slui
kao osnova za njegovu odluku, a koji pri tome naelno nije
vezan za prijedloge ili inicijative tuilatva, odnosno okrivljenog ili njegovog branioca. Takva aktivna uloga sudije je
nepoznanica za anglo-ameriko procesno pravo. Tamo u
pravilu obim izvoenja dokaza odreuju samo strane u
postupku, tuilatvo i okrivljeni, odnosno, njegov branilac,
a sudija vodi rauna, naroito u "model" sluaju postupka
sa porotom, jedino o tome, da se dokazne injenice koje
uvode uesnici u postupku, porotnicima formalno-pravno
prezentiraju na pravilan nain. Stoga se jedan takav proces
nerijetko naziva adverzativnim, dok se rimsko-germanski
procesni model naziva (reformisano-) inkvizitorskim.
Istina, oni koji su uestvovali u izradi nacrta i stvaranju
krivinog-procesnog prava Meunarodnih sudova u Den
Haagu i Arushi su pokuali da, uprkos jasnim obiljejima
13)
14)
Tipino je da se u ova prava ubrajaju pravo na nedavanje

informacija i pravo na nedavanje iskaza u svojstvu svjedoka
koja imaju potencijalni svjedoci.
Vidi Meyer-Gofiner (50. izd.), uvod (Einl.), Rdn. 50.
Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu

anglo-amerikog prava,15 stvore procesne strukture koje e
apsorbirati elemente oba modela. Nerijetko se stoga u
odgovarajuoj literaturi moe nai i tvrdnja, da krivino
procesno pravo ad hoc tribunala karakterie mijeani ili
hibridni procesni model sui generis.16 U pogledu takvih
tvrdnji ispravno je, meutim, samo da se u procesnim
poslovnicima oba krivina tribunala ustvari nalaze elementi
adverzativnog postupka, kao i elementi koji su tipian
instrumentarij inkvizitorskog krivinog postupka.
Nasuprot tome pogrena je pretpostavka, da sama
mjeavina razliitih procesnih modela moe izroditi odriv,
procesni model sui generis u oblasti meunarodnog
krivinog procesnog prava. U sutini nema alternative17
jednoznanom dodjeljivanju odgovornosti u pogledu
odreivanja dokaznog materijala u glavnoj raspravi bilo
sudiji, odnosno sudijama, bilo strankama. Na kraju
odgovornost moe biti samo na jednoj ili drugoj strani, i
zavisi od toga, da li je u sutini rije o inkvizitorskom ili
adverzativnom postupku.18
Ova alternativnost postaje posebno jasna kod pitanja,
koje mogunosti u okviru nekog pravnog sredstva stoje na
raspolaganju, ako se neki relevantni dokaz nije uveo u
glavnu raspravu, iako je bio poznat i raspoloiv: Ako je, kao
u inkvizitorskom postupku, obaveza suda da ocjenu dokaza
po slubenoj dunosti proiri na sve okolnosti koje su
neophodne za utvrivanje istine,19 onda je nedvosmisleno
pravni propust, ukoliko sud nije nikako, ili je samo nedovoljno ispunio ovu obavezu (opomena zbog nedostatnog
15)
16)
17)
18)
19)
Instruktivno i Schwarz/Degen, Zwischen angloamerikanischem Sendungsbewusstsein und kontinentaleuropischer

Tradition: Das neue Strafprozessrecht in Bosnien und
Herzegowina, ZStW 117(2005), 458.
Vidi Ambos, Internationales Strafrecht, Mnchen 2006, 285.
Kao i: Weigend, Die Reform des Strafverfahrens, u: ZStW 104
(1992), 486 (498).
Vidi Kirsch, Verteidigung in Verfahren vor dem Internationalen Strafgerichtshof fr das ehemalige Jugoslawien, u:
StV 2003, 636 (638). Dodue, praktino znaajna modifikacija adverzativnog procesnog modela bi se mogla sastojati
od toga, da se sud obavee da istrai zahtjeve stranaka za
podnoenje dokaza; vidi: Kirsch, The Trial Proceedings
before the ICC, u: International Criminal Law Review 6
(2006), 275.
U njemakom krivinom procesnom pravu odgovarajua
obaveza postoji u 244 st. 2 StPO (Zakona o krivinom
postupku, prim. prev.). Vidi naprimjer BGH, odluka (Beschl)
od 13. 6. 2007. - 3 StR 162/07: "Soweit nicht das Gesetz selbst
aus Opportunittsgrnden eine Beschrnkung des aufzuklrenden Sachverhalts zulsst (...), ist es daher unzulssig, dem
Urteil einen Sachverhalt zu Grunde zu legen, der nicht auf
einer berzeugungsbildung unter vollstndiger Ausschpfung
des Beweismaterials - nach Umfang und Beweiskraft beruht". (prim. prev.: Ukoliko sam zakon zbog oportunizma
dozvoljava ogranienje injeninog stanja koje treba razjasniti (...) stoga je nedopustivo da se kao osnov za presudu
uzme injenino stanje koje se ne zasniva na formiranju
ubjeenja uz potpuno iskoritavanje dokaza - prema obimu
snage dokaza).
razjanjavanja injenica). Na to se mogu pozivati kako

tuilatvo tako i odbrana. Nasuprot tome, u modelu adverzativnog postupka, nedovoljno razjanjenje injeninog
stanja u okviru prvostepene instance moe, u okviru
naknadne provjere prvostepene odluke, po pravnom lijeku,
biti izbalansirano samo time to e uesnici u postupku
naknadno podnijeti dokaz i - eventualno, uz objanjenje
da odbrana nije bila efikasna ("ineffective assistance of
counsel") 20 - obrazloiti, zato taj dokaz nije podnesen ve
u okviru prve instance, u kojoj su utvrivane injenice. No,
u takvom procesnom modelu teko da moe doi do pravne
greke suda.
Brojne posljedice teze o naelnoj nespojivosti inkvizitorskog i adverzativnog procesnog modela se odraavaju
prije svega u tome, to veliki, ako ne i preteni dio pojedinosti u vezi sa ureivanjem procesa - moe neminovno
da se izvede iz naelne odluke za jedan ili drugi procesni
model. Ovo se moe slikovito pokazati na postojanju nekog
spisa. Ukoliko porota ili sudija donesu odluku o nekoj
injenici samo na osnovu sadraja dokaza koje su uli na
glavnoj raspravi, onda njima, jednako kao ni drugim uesnicima u postupku nije potreban spis, tavie, takav jedan spis,
odnosno poznavanje njegovog sadraja bi ak moglo potkrijepiti strah da se odluka ne zasniva samo na zbiru injenica sa glavne rasprave, nego na sadraju spisa. Nasuprot
tome, sudija u inkvizitorskom postupku je nezaobilazno
upuen na poznavanje dokumentacije o toku i rezultatima
istranog postupka, jer u suprotnom uope ne bi znao koje
bi dokaze trebao uiniti predmetom glavne rasprave.
3.
Imajui ovo u vidu pokazuje se da oba ad hoc tribunala,
uprkos postojanju elemenata kontinentalno-evropskog
inkvizitorskog postupka, u biti slijede adverzativni krivinoprocesni model, 21 jer niti njihovi statuti, niti njihova pro cesna i pravila podnoenja dokaza ne poznaju obavezu suda
da po slubenoj dunosti proiri izvoenje dokaza na sve
okolnosti koje su neophodne za utvrivanje istine. U skladu
s tim je u postupcima pred ad hoc tribunalima samo i
iskljuivo u nadlenosti uesnika u postupku - tuilatva i
odbrane - da u postupak izvoenja dokaza uvedu dokaze
koji su neophodni za utvrivanje istine, odnosno dokaze
koje oni smatraju "pogodnim" dokazima.
Pri tome se osnovno usmjerenje adverzativnog postupka
ne dovodi u pitanje time to je sudijama doputeno da se
pitanjima svjedocima ili nalaganjem podnoenja dodatnih
dokaza bave razjanjavanjem injeninog stanja. 22 Jer, tu je
rije samo o ovlatenju, ali ne i o obavezi, a neiskoritavanje
20)
21)
22)
Instruktiv U. S. Supreme Court, Strickland v. Washington,

466 U.S. 668 (1984).
Vidi i u: Zahar/ Sluiter, International Criminal Law, Oxford
2008, 43.
Vidi: Rule 98 RPE-ICTY ("A Trial Chamber may order either
party to produce additional evidence. It may proprio motu
NOVA PRAVNA REVIJA
tog ovlatenja, drukije nego kod neispunjenja pravne obaveze, ne zasniva greku u postupku, na koju bi se u okviru
revizije pred nekom albenom instancom moglo pozvati.
Stoga u pravilu ostaje preputeno sluaju - tanije reeno,
"pravno-kulturolokom" porijeklu sudije - da li e svjedocima postaviti dodatna pitanja, ili naloiti podnoenje
dodatnih dokaza. Mimo toga nije prepoznatljivo, na osnovu
ega sudija moe iskoristiti dato ovlatenje, jer on naelno
nema saznanja o sluaju koja bi izlazila izvan okvira sadraja do tada izvedenih dokaza. I konano, treba uzeti u obzir
da bi se materijalne intervencije nekog sudije u postupku
sa dvije suprotstavljene strane, trebale izbjegavati ve i zbog
toga, to makar i nenamjerno mogu jednu od stranaka
dovesti u loiji poloaj, i na taj nain izazvati sumnju u
nepristrasnost suda.
U skladu s tim, ni ovlatenje suda, da pitanjima svjedocima, ili nalaganjem podnoenja dodatnih dokaza vri
razjanjenje injeninog stanja, ne moe promijeniti
praksu, ad hoc tribunala, prema kojoj je u konanici jedino
u nadlenosti tuilatva i okrivljenog, odnosno njegove
odbrane, da pronau i u postupak izvoenja dokaza unesu
one dokaze koje oni smatraju znaajnim u pogledu odluke
0 krivici ili u pogledu pravnih posljedica.
U skladu sa ovim modelom, tuilatvo pri ad hoc tribunalima, kod sumnje da postoji krivino djelo iz nadlenosti
tribunala, istrauje samo optereujue okolnosti koje potkrepljuju pretpostavku sumnje, dok se centralni zadatak
okrivljenog, odnosno njegovog branioca u okviru pripreme
za glavnu raspravu sastoji u tome da sa svoje strane istrai
injenice i utvrdi dokaze koji su za njega povoljni, kako bi
se mogli prezentirati na glavnoj raspravi.
Utvrivanju stvarnog injeninog stanja, odnosno provjeri, da li hipoteza tuilatva o postojanju sumnje odgovara
objektivnoj istini, slui takav adverzativni postupak - s
izuzetkom posebnog sluaja sporazumne dispozicije u
pogledu pojedinih dijelova injenica ili cjelokupne hipoteze
optube23 - koji e objema stranama u postupku, tuilatvu
1 okrivljenom, s jedne strane omoguiti da prezentira injenino stanje koje smatraju istinitim i da u glavnu raspravu
uvedu odgovarajue dokaze, a s druge strane provjeriti
dokaze suprotne strane. 24 Gledano iz obrnute perspektive,
kvalitet rezultata, tj. utvrivanje ili pribliavanje istinitom
injeninom stanju, time u odluujuoj mjeri zavisi od
sposobnosti stranaka da iskoriste mogunosti koje im stoje
na raspolaganju.

je u procesnom pravu i u procesnoj praksi u oba ad hoc
tribunala samo nedovoljno obezbijeena.
4.
Dodue, tuilatva oba krivina tribunala, u Den Haagu
i Arushi - za razliku od istranih organa pojedinih zemalja
- ne raspolau direktnim ovlatenjima za vrenje istrage,
ali je na osnovu preuzete obaveze o suradnji lanica Ujedinjenih nacija 25 u velikoj mjeri obezbijeeno provoenje
neophodnih istraga. Inae, tuilatva se sa materijalnog i
kadrovskog aspekta ine dobro opremljenim, tako da su u
stanju da ispunjavaju zadatke iz svoje nadlenosti, osobito
u okviru utvrivanja injeninog stanja.
Nasuprot tome, odbrana je, posebno u pogledu izuzetno
kompleksnih injeninih stanja, koja lee u osnovi postupaka pred ad hoc tribunalima, jedva u stanju da ovaj
zadatak ispuni onako kako joj je to dunost, jer, u pravilu,
ne raspolae ni materijalnim, niti kadrovskim resursima,
kako bi mogla provesti neophodna utvrivanja injeninog
stanja. Ako su - kao naprimjer zbog politike situacije u
Ruandi - potencijalni svjedoci i dokazni materijal odbrane
redovno rasuti na vie kontinenata, onda bi neposredno
trebalo biti jasno, da provoenje odgovarajuih istraga, od
strane jednog jedinog branitelja, koji u pravilu ne govori
maternji jezik potencijalnog svjedoka, uprkos eventualne
podrke dvojice istraitelja, predstavlja logistiki nadljudski
izazov, koji se u najboljem sluaju moe samo u nekim
njegovim dijelovima zadovoljavajue obaviti.
Imajui u vidu okolnost da kadrovski i materijalni
nedostaci odbrane 26 ne bi trebali da iznenade, jer se iz
oiglednih razloga ne moe uspostaviti "jednakost u
oruju" sa tuilatvom, moda udi injenica da procesno
pravo oba tribunala ne obezbjeuje garancije koje bi bile
podobne za kompenziranje ili barem ublaavanje tekoa
prilikom ispunjenja zadataka odbrane, a koje su rezultat
njihove nedovoljne opremljenosti. Utoliko vie iznenauje,
meutim, da tijela koja donose odluke u oba tribunala,27
procesno pravo esto interpretiraju na nain koji dodatno
25)
26)
Kako e se u nastavku teksta pokazati, ova pretpostavka
23)
24)
summon witnesses and order their attendance") odn. Rule

98 RPE-ICTR ("A Trial Chamber may proprio motu order
either party to produce additional evidence. It may itself
summon witnesses and order their attendance").
Vidi: Damaska, Strukturmodelle der Staatsgewalt und ihre
Bedeutung fr das Strafverfahren, u: ZStW 87 (1975), 713
(720).
Vidi: Langbein, The Origins of Adversary Criminal Trial,
Oxford 2003, 338.
27)
Vidi: Schomburg, Die Zusammenarbeit mit den Internationalen Strafgerichtshfen, u: Kirsch (Hrsg.), Internationale
Strafgerichtshfe, Baden-Baden 2005, 129 (130).
Pri emu se ovi nedostaci esto produbljuju nedostatkom
kompetentnosti ili spremnosti da se pozabave specifinostima procesnog prava Tribunala. Sami Tribunali se u tom
smislu ponaaju potpuno ambivalentno, tako to se, istina,
ale na navedene nedostatke, ali kao razlog za razne probleme
koji su preteno domai proizvod navode - kao naprimjer,
duinu trajanja postupaka - s druge strane se - kao u sluaju
Prosecutor v. Halilovic (IT-01-48) - "izbore" za nekadanje
zaposlenike Suda kao branioce, kojim zbog neposjedovanja
odobrenja za rad u svojstvu advokata ve nedostaje formalna
kvalifikacija za preuzimanje mandata odbrane.
Bez obzira na pitanje u kojoj mjeri je za ovo kriva "ishitrena
poslunost" sa aspekta postojeih ili navodnih politikih
oekivanja, pokazuje iskustvo - u Arushi i vie nego u Den
Haagu - da veliki broj sudija koji rade na tribunalima samo
Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu

oteava ili dijelom ak potpuno onemoguava nezavisnu
istragu injeninog stanja i provjeru dokaznih sredstava
tuilatva od strane odbrane.28
Za efikasno utvrivanje injeninog stanja od strane
odbrane se kao negativna okolnost pokazalo, naprimjer, da
tubeni navod ili navodi u pogledu injeninog stanja esto
ostanu nejasni do duboko u glavnu raspravu.
Sadraj informacija optunice ("indictment") tuilatava na ad hoc tribunalima se u pravilu ispostavlja oskudnim,
jer sadri samo formalnopravni opis djela za koje se optueni tereti, i ogranien je na prepriavanje obiljeja djela, i
pretpostavki krivino-pravne odgovornosti, a ne konkretizira osnove injeninog stanja individualne optube za
poinjeno djelo. 29 Ovo postaje jasno osobito u velikom
broju onih postupaka u kojima tuilatvo djelo za koje se
optueni tereti, zasniva na "ueu" optuenog u "zajednikom kriminalnom poduhvatu" ("Joint Criminal Enterprise"), jer upravo u tim sluajevima zbog pripisivanja
krivino-pravne odgovornosti30 koja nema ni granica ni
kontura, nedostaje detaljan opis injeninog stanja u pogledu "upletenosti" optuenog. Osim toga, optunice redovno
sadre mnotvo alternativnih oblika odgovornosti31 - koji
se nerijetko meusobno iskljuuju. Ne pomae ni okolnost
da optunice ne navode dokazna sredstva.
Istina, obaveza tuilatva, prema pravilniku o voenju
postupka tribunala, u cilju pripreme za glavnu raspravu
(da?) odbrani preda ili omogui uvid ("Disclousure")32 u
dokazni materijal, to treba kod odbrane otkloniti informacione deficite. No, u praksi je ovaj cilj esto u najveoj mjeri
promaen. Jer, ukoliko odbrana eli da ostvari svoja prava
na "sveobuhvatno informisanje",33 onda je redovno zatrpaju
takvom koliinom nesreenog materijala - preteno upitne
28)
29)
30)
31)
32)
33)
uvjetno ispunjavaju zahtjeve koji se pred njih postavljaju.

Instruktiv: Bohlander, The International Criminal Judiciary
Problems of Judicial Selection, Independence and Ethics, u:
Bohlander (Hrsg.), International Criminal Justice - A Critical
Analysis of Institutions and Procedures, London 2007, 325.
Vidi: Zahar / Sluiter, International Criminal Law, Oxford
2008, 294.
Vidi: Boas, The Milosevic Trial, Cambridge 2007, 108 ff.
Vidi: Zahar / Sluiter, International Criminal Law, Oxford
2008, 221 ff.
Vidi naprimjer Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I),
Indictment, 22. 3. 2004; Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I),
Amended Indictment, 23. 9. 2007.
Vidi o tome Mller, Das Vorverfahren im Strafprozess vor
dem Internationalen Straftribunal fr das ehemalige
Jugoslawien ("Pre-Trial and Preliminary Proceedings", u:
Kirsch (Hrsg.), Internationale Strafgerichtshfe, BadenBaden 2005, 19 (35)).
Vidi: Rule 66 (B) RPE-ICTY ("The Prosecutor shall, on
request, permit the defence to inspect any books, documents,
photographs and tangible objects in the Prosecutor's custody
or control, which are material to the preparation of the
defence, or are intended for use by the Prosecutor as evidence
at trialor were obtained from or belonged to the accused")
bzw. Rule 66 (B) RPE-ICTR ("At the request of the Defence,
relevantnosti - to onemoguava da se jedna takva koliina

sistematino i temeljito pregleda, a naroito da se izdvoje
oni materijali, koji su znaajni za dalju obradu sluaja i
preduzimanje vlastitih istraga. Pri tome ni injenica da je
za komunikaciju sa klijentom, koji se redovno nalazi u
pritvoru, najee potrebna pomo prevodioca, ne djeluje
ba poticajno. Takav vid komunikacije posebno je podloan
grekama i u svakom sluaju oduzima jako puno vremena,
to nije potrebno posebno objanjavati. No, upravo okolnost da tuilatvo ne prevede sve dokumente koje preda i
na maternji jezik klijenta, ili da u trenutku, u kojem odbrana
dobije "originalnu verziju" ne postoji prevod na jedan od
slubenih jezika tribunala, a nekada upravo i obrnuto, nerijetko neophodno usaglaavanje sa klijentom ini pitanjem
sree. No, u svakom sluaju, samo sreivanje i pregled
dokumentacije koju preda tuilatvo ili dokumentacija koju
ono stavi na uvid, za odbranu predstavlja zadatak kojeg ona
jedva moe rijeiti na zadovoljavajui nain, ako se uzme u
obzir razumno koritenje resursa.
No, ukoliko se odbrana odrekne prava na "sveobuhvatno
informisanje", onda izbjegava bespotrebno razbacivanje
vlastitih resursa, ali se dovodi u opasnost, da se sa vanim
materijalima nee nikako, odnosno, da e se tek kasno
upoznati. Tako pravilnik o postupanju predvia, da tuilatvo odbrani, bez obzira na to da li ona koristi svoje pravo
na "sveobuhvatnu informaciju", u svakom sluaju mora
predati, izmeu ostalog, materijal koji je predoen sudu u
cilju potvrivanja optunice ("supporting material"), 34
pismene iskaze onih svjedoka koje tuilatvo namjerava
sasluati na glavnoj raspravi,35 te sav materijal koji bi mogao
da rastereti okrivljenog. 36 No, u praksi se ove obaveze
primjenjuju krajnje restriktivno. Materijal koji tuilatvo
predoava sudu u cilju potvrivanja optunice je u pravilu
predmet primjene klauzule o zatiti svjedoka i stoga u
velikoj mjeri zacrnjen ili na neki drugi nain promijenjen.37
U vezi sa pismenim iskazima moguih svjedoka optube,
34)
35)
36)
37)
the Prosecutor shall, subject to Sub-Rule (C), permit the

Defence to inspect any books, documents, photographs and
tangible objects in his custody or control, which are material
to the preparation of the defence, or are intended for use by
the Prosecutor as evidence at trial or were obtained from or
belonged to the accused").
Rule 66 (A)(i) RPE-ICTY / RPE-ICTR.
Rule 66 (A)(ii) RPE-ICTY / RPE-ICTR.
Rule 68 RPE-ICTY / RPE-ICTR.
Vgl. etwa Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Decision on
Prosecution Motion for Protective Measures, 18. 9. 2007. Ovom
odlukom, u vezi koje nije doputena alba (vidi: Prosecutor v.
Setako (ICTR-04-81-I), Decision on Defence Motion for
Certifcation to Appeal Protective Measures, 5. 10. 2007) Vijee
suda je sve svjedoke tuilatva stavilo pod zatitu, nakon to su
mu predoeni iskazi svjedoka koji nisu bili "zacrnjeni". O tome:
Prosecutor v. Setako (ICTR-04-81-I), Motion for Reconsideration / Application for Certification to Appeal Decision on
Defence Requests to lift confidentiality of Filings, 12. 11. 2007.
10
NOVA PRAVNA REVIJA
tuilatvo se redovno poziva na minimalne rokove38 koje je

ili odredio sud ili su predvieni u pravilniku o voenju
postupka i podnoenju dokaza ICTR, tako da odbrana
odgovarajuu dokumentaciju dobije tek u vrijeme kada se
vie ne mogu provesti svrsishodne istrage. Konano se,
eventualno rastereujui materijal stavlja na raspolaganje i
uvid odbrani samo onda kada negiranje da je tuilatvo u
posjedu odgovarajueg materijala vie nema smisla, jer je,
primjera radi, postojanje dotinog materijala u okviru
nekog drugog postupka ve dospjelo u javnost.
Konano se od slabe pomoi nastojanjima odbrane da
provede ciljano utvrivanje injeninog stanja i provjeri
hipotezu optube tuilatva esto pokae i okolnost, da je
tuilatvu mogue mijenjati optunicu do neposredno pred
poetak ili ak nakon poetka glavne rasprave. Ovu mogunost tuilatva - uz saglasnost tijela koja donose odluku
- esto koriste, i teko se oduprijeti utisku da se i ovdje radi
o taktikoj mjeri koja u prvom redu slui tome, da sluaj
tuilatva ostane fleksibilan ("moving target") i da se, mimo
toga, to je mogue due dri podalje od kritikog pogleda
odbrane. Jer, iako izmijenjene optunice redovno sadre
nove injenice, tribunali odbijaju da postupke vrate u odgovarajue stanje i na taj nain okrivljenom oduzimaju pravo
ponovnog "prvog sasluanja" ("initial appearance"), te mogunosti koritenja odgovarajuih, s time povezanih pravnih sredstava.
Svi ovi informacioni deficiti imaju brojne posljedice, jer
se istrane radnje odbrane po prirodi stvari grade na osnovu
informacija o hipotezi optube tuilatva, a to manje informacija o tome odbrani stoji na raspolaganju, utoliko joj je
tee svoja istraivanja ograniiti na stvarna "teina pitanja"
optunice, i utoliko je vea opasnost da se izgubi na sporednim mjestima koja, meutim, tek prekasno prepozna
kao takva. Osim toga, nedovoljno informisanje odbrane
poveava rizik kasnijeg "prepada" ("trial by ambush") od
strane tuilatva.
Opisani informacioni deficiti se, meutim, pokazuju
kao smetnja efektivnom utvrivanju injeninog stanja
prvenstveno zbog toga to je odbrana u okviru svojih
nastojanja da obavi istragu, upuena na dobrovoljno uee
osoba koje mogu pruiti informacije i dokaze, i stoga u
velikoj mjeri zavisi od analize materijala koji se nalaze u
posjedu tuilatva. Ako, naprimjer, neki mogui svjedok
kae da nije spreman razgovarati sa braniocem ili njegovim
istraiteljima, ili da se ne eli pojaviti pred sudom, odbrana
moe u pojedinim sluajevima iskoristiti pomo suda
("subpoena order"), 39 ali je koritenje te pomoi zbog
velikog utroka i visoko postavljenih zahtjeva u pogledu
obrazloenja potrebe za tom mjerom, jedva pogodno za
kompenziranje strukturalnog deficita u kojem se odbrana
u tom sluaju nalazi. Isto vai ukoliko se odbrani ne dozvoli
38
39
Vidi: Rule 66 (A)(ii) RPE-ICTR.

Vidi o tome: Kirsch, The Trial Proceedings before the ICC, in:
International Criminal Law Review 6 (2006), 275 (282).

uvid u dravne arhive ili druge zbirke dokumenata. Pored
sluajeva nedovoljne spremnosti za saradnju, nastojanja
odbrane da obavi istragu, pri tome se i ciljano ometaju.
Veliki broj takvih sluajeva je, naprimjer, u Ruandi, gdje su
istraitelji hapeni i gdje je protiv njih pokretan krivini
postupak samo zato to su radili za jedan tim odbrane u
Arushi. Vrhovni sud u Tanzaniji do sada ni u jednom
takvom sluaju nije uloio protest protiv takvog ponaanja,
niti je poduzeo ikakve korake kako bi i na teritoriji Ruande
omoguio nesmetanu istragu odbrani.
U pravilu je odbrana u nepovoljnom poloaju i u
pogledu mogunosti provjere sluaja tuilatva i prezentacije vlastitog sluaja na glavnoj raspravi. Neka na ovom
mjestu budu dovoljna sljedea dva aspekta kao primjer, iako
se upravo na glavnim raspravama u razliitim fasetama - od
primjene formalnosti, do discipliniranja pojedinih aktera pokazuje, koliko su nejednake anse i mogunosti strana za
prikazivanje svog sluaja:
S jedne se strane kod sasluanja svjedoka tuilatva
nerijetko pokazuje da tuilatvo nije predalo sve protokole
sa sasluanja dotinog svjedoka ili neke druge vane dokumente koji su u vezi sa iskazom svjedoka. Umjesto da od
tuilatva izriito zahtijeva da potuje svoje procesnopravne
dunosti i da se po spoznaji takvih okolnosti sasluanja
odmah prekinu, tijela koja donose odluke redovno nastavljaju sasluanja i prisiljavaju time odbranu na unakrsno
ispitivanje na osnovu oito nepotpunih informacija. Garancija koja se daje reda radi, prema kojoj e svjedok biti
ponovno pozvan, ukoliko odbrana nakon upoznavanja sa
nedostajuim materijalima, obrazloi potrebu nastavljanja
sasluanja, teko da moe popraviti nastalu tetu. Moda
upravo zbog toga to i sudije to znaju, takve garancije
uglavnom ostanu bez posljedica.
Drugi znaajan aspekt sputavanja odbrane se nalazi u
dodjeljivanju vremena koje se stavlja na raspolaganje za
izlaganje i ispitivanje svjedoka. Tako bi ve u startu trebalo
biti razumljivo da vrijeme koje se braniocu dodijeli za
unakrsno ispitivanje ne moe iskljuivo zavisiti od vremena
koje tuiteljstvo iskoristi za ispitivanje svjedoka. Gotovo
groteskne su pri tome odluke, u kojim se braniocu za
unakrsno ispitivanje jednog od ukupno est saoptuenih
precizno daje jedna estina vremena u kojem je predstavnik
tuilatva na roitu uspio da ispita relevantne podatke od
strane dobro pripremljenog svjedoka.
Stoga odbrana koja djeluje pred ova dva ad hoc tribunala, ne samo zbog kadrovskog deficita i nedostatka materijalne opreme, nego upravo zbog procesne prakse koju su
formirala tijela koja donose odluke, redovno nije u stanju
da ispuni svoj zadatak da utvrdi injenino stanje i da
hipoteze optube podvrgne kritikoj provjeri, na nain kako
se to od nje oekuje.40 Na taj nain, meutim, otpada bitna
Neke naznake govore u prilog tome da se jo i odbrana pred
Meunarodnim vojnim tribunalom u Nirnbergu (Nrnberg)
nalazila u slinoj situaciji. Vidi naprimjer: Kranzbuhler,
Nuremberg Eighteen Years Afterwards, in: DePaul L. Rev. 14
NOVA PRAVNA REVIJA
pretpostavka, da e "takmienje stranaka" u imanentno

adverzativnom postupku dovesti do pronalaenja istine ili
barem priblino najvieg stupnja historijske istine. tavie,
tuilatvo dospijeva u poziciju, u kojoj zbog nedostatka
efektivne kontrole putem odbrane, a s obzirom i na adverzativnu strukturu samog sudskog postupka, moe da u
injeninom smislu diktira rezultate postupka.41
Ovo utoliko prije, ukoliko sudska praksa oba tribunala,
uprkos osnovnom adverzativnom usmjerenju postupka ne
slijedi u common law sistemu utvrena stroga mjerila za
izricanje osuujue presude, na osnovu kojih tuilatvo mora
podnijeti "dokaz koji je izvan razumne sumnje" ("proof
beyond reasonable doubt"), a prema kojim bi odbrana mogla
sprijeiti donoenje osuujue presude, ako bi uspjela
obrazloi postojanje "razumne sumnje", nego se, naprotiv,42
kao mjerilo dokaza uzima "odrivost" sudske odluke.43
5.
Kritika provjera procesnog prava i na njemu zasnovane prakse ova dva ad hoc tribunala prema svemu
izloenom daje osnova za znatnu sumnju u to da provjera
hipoteze o postojanju sumnje tuilatva u postupcima pred
ova dva ad hoc tribunala slijedi mjerila objektivne istine,
odnosno da injenina stanja koja ine osnovu za odluke
ovih tribunala odgovaraju objektivnoj istini. Ukoliko bi se
ove sumnje pootrile - naprimjer na osnovu rezultata
kritikih historijskih istraivanja koja jo predstoje - na rad
oba tribunala pala bi teka sjena. U svakom sluaju
nesigurnosti koje su ovdje prikazane trebale bi predstavljati
povod za kritiku provjeru procesnog prava i prakse
Meunarodnog krivinog suda, jer se ovdje poinju
pojavljivati odgovarajui deficiti.44
41)
42)
43)
44)
(1964-1965), 333 (337) ("The picture unfolded to the court

was thus one-sided and incomplete") i Laternser, Looking
Back at the Nuremberg Trials with special consideration of
the Processes against Military Leaders, u: Whittier Law
Review 1986, 557 (561).
Pri tome moda "ishitrena poslunost" u vezi sa predstojeim
ili postojeim eventualnim oekivanjima mogu da takoer
igraju ulogu, isto kao i elja dotinog predstavnika tuiteljstva, da "dobije" svoj sluaj.
Vidi i kritike procjene kod: Fairlie, The Marriage of
Common and Continental Law at the ICTY and Its Progeny
Due Process Deficit, u: International Criminal Law Review
2004, 243 ff.; McIntyre, Equality of Arms - Defining Human
Rights in the Jurisprudence of the International Criminal
Tribunal for the former Yugoslavia, u: Leiden Journal of
International Law 2003, 269 ff. i Wilson, Assigned defence
counsel in domestic and international war crimes tribunals:
The need for a structural approach, u: International Criminal
Law Review 2002, 145 ff.
Vidi: Wirth, Das Appeal Verfahren, u: Kirsch (Hrsg.), Internationale Strafgerichtshfe, Baden-Baden 2005, 75 (81) sa
pogovorom.
Vidi u vezi s tim: Kirsch, Finding the Truth at International
Criminal Tribunals, u: Kruessmann (Hrsg.), ICTY: Towards
a Fair Trial?, 2008.
Novo stvarno pravo Republike Srpske

Dr. Meliha Povlaki*
1. Uvod - stanje zakonodavstva u oblasti
stvarnog prava u BiH
Nadlenost za reguliranje stvarnog prava u BiH pripada
entitetima i Brko Distriktu BiH, a ne dravi. Sigurno ima
veoma jakih argumenta da bi, neovisno o politikim pitanjima, bilo oportunije stvarno pravo regulirati jedinstveno
za cijelu zemlju,1 ali ovaj se kratki prilog nee baviti tim
prvenstveno politikim i ustavnopravnim pitanjem. Data
situacija je takva, da trenutno u ovoj oblasti postoje dva
nova zakona koja znae reformu stvarnog prava. To su
Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Brko
Distrikta BiH (ZV BDBiH) 2 i Zakon o stvarnim pravima
Republike Srpske (ZSP RS). 3 U Federaciji BiH je stvarno
pravo jo uvijek regulirano Zakonom o vlasnikopravnim
odnosima iz 1998.4 (ZOVO). Ovaj zakon, iako je donesen
gotovo dvadeset godina nakon prethodno vaeeg Zakona o
osnovnim svojinskopravnim odnosima iz 1980.5 (ZOSPO)6,
nije znaio sutinsku reformu stvarnog prava.
Zakoni o stvarnim pravima Republike Srpske i Brko
Distrikta BiH su identine provenijencije, budui da su
slijedili isti uzor, a to je Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Republike Hrvatske,7 odnosno rjeenja
austrijskog prava, te se i u velikoj mjeri podudaraju. U svojoj
ukupnosti predstojea reforma stvarnog prava stoji pod
velikim utjecajem austrijskog prava. Kao to je to 1996.
godine uinio hrvatski zakonodavac, tako su i zakonodavci
Brko Distrikta BiH i oba entiteta donijeli odluku, da se u
stvarnom pravu slijedi pravna tradicija tj. austrijsko pravo.
Takvo opredjeljenje ne treba da udi, jer je na prostoru BiH
vaio Austrijski graanski zakonik koji je u razliitim
formama utjecao na pravo u ovim dijelovima bive SFRJ,
odnosno na pravo u BiH: u periodu od Berlinskog kongresa
do aneksije BiH primjenjivao se via facti, zatim je do 1941.
godine vaio kao pozitivno pravo, utiui u tom periodu
* Autorica je vanredna profesorica na Katedri graanskog prava
na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
1)1 Jedan od argumenata lei i u tome da i pored postojanja tri
neovisna stvarnopravna sustava nije u planu donoenje interlokalnih kolizijskih normi kojima bi se regulirao eventualni
sukob zakona u meuentitetskim pravnim odnosima.
2) Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH 11/01, 8/03, 40/04.
3) Slubeni glasnik Republike Srpske 124/08, 58/09.
4) Slubene novine Federacije BiH 6/98, 29/03.
5) Radi se o zakonu koji se donesen u bivoj Jugoslaviji (Slubeni
list SFRJ 6/80, 36/90, 38/03).
6) Ovaj je zakon vaio u Republici Srpskoj sa jednom izmjenom
(Slubeni glasnik Republike Srpske 38/03) sve do poetka
primjene ZSP RS.
7) Narodne novine Republike Hrvatske 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,
153/09.
12
NOVA PRAVNA REVIJA
odluujue na zakone Kraljevine Jugoslavije (npr. Zakoni o

zemljinim knjigama iz 1930/31. godine su znaili potpuno
preuzimanje austrijskog zakonodavstva), a nakon Drugog
svjetskog rata primjenjivala su se pravna pravila sadrana u
ovom zakoniku, to je u manjem obimu i danas sluaj.
Odluka da nova kodifikacija slijedi austrijski model utoliko
je logina, ali i problematina jer se radi o kodifikaciji
graanskog tj. stvarnog prava, koja je, i pored svih
naknadnih izmjena i novela ipak stara 200 godina.
Prije donoenja Zakona o stvarnim pravima Republike
Srpske dva su entiteta imala gotovo identino stvarno
pravo, a sada je slinost uspostavljena izmeu Republike
Srpske i Distrikta; u Federaciji u BiH je ve nekoliko godina
predloak budueg zakona o stvarnim pravima (bezuspjeno) u proceduri donoenja. 8 Ako navedeni zakon
bude usvojen u Federaciji BiH, onda e i Federacija BiH
uspostaviti paralelan sistem stvarnog prava kao i druga dva
dijela BiH. 9
Primjena ZSP RS zapoela je zvanino 1. 1. 2010., 10 a jo
je prerano da bi se govorilo o efektima koje je on proizveo
za praksu; ovdje e se stoga dati samo najoptiji prikaz
karakteristika ovog zakona.
U ovom e kratkom prilogu biti dat pregled sistematike
i kratka naznaka najnovijih rjeenja zakona (2), a zatim e
neto detaljnije biti izloene najmarkantnije novine Zakona
(3).
2. Sistematika zakona i
kratki pregled najznaajnijih novina
Zakon obuhvata 357 lanova, a podijeljen je na pet dijelova. Prvi dio (l. 1. - 16.) obuhvata ope odredbe, odredbe
o predmetu i sadraju stvarnih prava, te o pravima stranih
lica. Drugi dio je posveen pravu vlasnitva (l. 17. - 138.),
trei dio stvarnim pravima na tuoj stvari (l. 139. - 322.),
a etvrti posjedu (l. 303. - 323.). Peti dio sadri brojne i
detaljne prelazne (l. 324. - 343.) i zavrne odredbe (l. 344.
- 357.).
Poseban znaaj za definiranje cilja Zakona ima prvi dio
koji sadri osnovne odredbe o stvarima i stvarnim pravima,
od kojih su neke i ustavnopravne provenijencije (npr.
garancija i ogranienja prava vlasnitva, jednovrsnost prava
vlasnitva - l. 2. i 3.). Zatim slijede odredbe o stvarima kao
objektima stvarnih prava pri emu je ova materija po prvi
put ureena u stvarnom pravu BiH ili Republike Srpske (l.
8)
9)
10)
Od februara 2007. godine je taj predloak u Federalnom

ministarstvu pravde.
Za sada je vidljiva razlika meu entitetskim ureenjima u
pogledu reguliranja zemljinog duga, koji u Republici Srpskoj
nije usvojen u definitivnom tekstu Zakona. U meuvremenu
su u Federaciji BiH predloena neka redakcijska poboljanja,
naroito u pogledu reguliranja etanog vlasnitva.
Prvobitno je poetak primjene bio predvien za 1. 7. 2009.,
ali je izmjenom Zakona pomjeren na 1. 1. 2010. (Zakon o
izmjenama i dopunama Zakona o stvarnim pravima, Slubeni
glasnik RS 58/09).

5. - 14.). Slijede odredbe o subjektima stvarnih prava. Budui da je naelno opredjeljenje da je pravo vlasnitva jedno
bez obzira na njegovog titulara, nema potrebe posebno
regulirati poloaj pojedinih subjekata, tako da su u ovom
dijelu date samo odredbe koje se tiu stjecanja stvarnih
prava u Republici Srpskoj od strane stranih fizikih i pravnih lica (l. 15. - 16.), novina je potpuna liberalizacija
pravnog reima stjecanja od strane stranaca.
Ukratko izloena sistematika Zakona na prvi pogled
nije bitno drugaija od sistematike ZOSPO-a. Meutim,
veliki zahvati u sistematici su uinjeni u drugom dijelu
posveenom pravu vlasnitva. Osim osnovnih odredaba o
vlasnitvu i njegovim modalitetima (suvlasnitvo i zajedniko vlasnitvo), ovaj dio je podijeljen na odredbe koje
reguliraju pravo vlasnitva na nepokretnostima i na dio koji
regulira pravo vlasnitva na pokretnostima, to je novina u
pravnom poretku Republike Srpske. Ovu novinu treba
pozdraviti jer unosi jasno razgranienje izmeu pravnog
reima pokretnosti i nepokretnosti. Nakon toga slijede
odredbe zajednike i pokretnim i nepokretnim stvarima
(prestanak i zatita prava vlasnitva). U dijelu koji regulira
vlasnitvo na nepokretnostima sadrane su odredbe o etanom vlasnitvu i susjedskim pravima. Prvi institut je do
sada bio reguliran posebnim zakonom,11 a susjedska prava
nisu bila regulirana uope.
Trei dio posveen je ogranienim stvarnim pravima i
sadri ve na prvi pogled znaajne novine u odnosu na
ranija rjeenja. Nova kodifikacija stvarnog prava predvia
dva nova prava u pravnom poretku Republike Srpske a to
su pravo graenja (l. 286. - 302.) i pravo realnih tereta (l.
264. - 285.). Osim toga su regulirane line slunosti koje
ZOSPO nije regulirao.12 Redoslijed reguliranja ogranienih
stvarnih prava u treem dijelu ne odraava znaaj koja bi
ona trebala imati u savremenim odnosima. Tako je prvo
regulisano zalono pravo, to odgovara privrednom znaaju
toga prava, a pravo graenja tek na kraju, iza realnih tereta,
koji sasvim sigurno nisu odraz novih trinih odnosa.
Nesrazmjerno veliki broj zakonskih odredaba je posveen
pravima slunosti, kako stvarnim tako i linim. Naroito
mnoge regulisane stvarne slunosti nemaju vie veeg
praktinog znaaja (slubenost pae, provoenja tekuina,
pravo kapnice i sl.). Pozitivno je to su u gotovo 30
zakonskih odredaba (l. 186. - 213.) data pravila zajednika
za obje vrste slunosti.
etvrti dio zakona koji je posveen posjedu/dravini ne
sadri znaajne novine u pravnom ureenju ovog instituta.
11)
12)
Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade, Slubeni list

SR BiH 35/77.
Budui da je ZOSPO regulirao samo osnove vlasnikopravnih odnosa, to je bilo posljedica podjele ustavnih
nadlenosti izmeu savezne drave i federalnih jedinica u
ranijoj SFRJ, neka pitanja tim zakonom nisu bila ureena i
bila su ostavljena za budue republike i pokrajinske zakone
koji nikada nisu bili doneseni. Na line slunosti su se primjenjivala pravna pravila Austrijskog graanskog zakonika.
13
Meliha Povlaki, Novo stvarno pravo Republike Srpske

Zakon ovdje uvodi kao novu kategoriju samostalni posjed.
Samostalni posjednik je kategorija koju nisu eksplicitno
predviali ni ZOSPO ni ZOVO, a kojeg ZSP RS definira kao
posjednika koji stvar posjeduje kao da je njen vlasnik. 13
Povezana sa ovom zakonskom odredbom je odredba zakona prema kojoj je za dosjelost neophodan i samostalan
posjed (l. 58.). Meutim, ne radi se o novom uvjetu za
dosjelost. ZOSPO je definirao savjestan posjed odredivi da
je to onaj posjed kod kojeg posjednik ne zna niti moe znati
da stvar koju posjeduje nije njegova.14 Na taj nain je kroz
pojam savjesnosti definiran samostalni (ili vlasniki) posjed.
Takvo odreenje savjesnosti nije bilo korektno, jer je na taj
nain samo samostalni posjednik mogao biti savjestan, a
svaki posjednik koji bi stvar drao po nekom drugom pravnom osnovu (npr. plodouivalac, zakupac, zalogoprimac i
sl.) bi se tretirao kao nesavjestan posjednik, jer zna da stvar
koju posjeduje nije njegova. Proirenjem kategorije savjesnih posjednika, od kojih svi nisu podobni za stjecanje
dosjelou, zakonodavac je morao formulirati posebnu kategoriju posjednika koji mogu stjecati dosjelou - to su
savjesni, zakoniti i neviciozni posjednici, to je bilo i dosadanje rjeenje, koji posjeduju kao da je stvar njihova, ime
je kao novina odreen samostalni posjednik. Meutim ova
novina ne trai od dosjedatelja nita vie nego to su prethodne norme traile, ve samo savjesnost posjednika rasporeuje izmeu savjesnosti i samostalnosti posjeda; kao
savjestan posjednik on opravdano vjeruje da ima pravo na
posjed, a kao samostalan on vjeruje i da ima pravo vlasnitva.
Naroit znaaj imaju detaljne i brojne prelazne i zavrne
odredbe; bosanskohercegovako pravo ne poznaje mogunost donoenja uvodnog zakona kod temeljnih reformi, ali
bi ovim prelaznim odredbama moglo biti dano to znaenje.
Kao u hrvatskom pravu, ove odredbe ne trebaju samo razdvojiti primjenu novog i starog prava, nego omoguiti
ponovnu uspostavu pravnog jedinstva nekretnine kao i
ukinuti preostale socijalistike odnose konanom pretvorbom drutvenog u privatno vlasnitvo.15 U ZSP RS je izraena
namjera da se donoenjem ovog zakona u potpunosti dovri
pretvorba drutvenog vlasnitva, tako to e se sva prava
koja izviru iz drutvenog vlasnitva i koja su kao takva
upisana u zemljinu knjigu danom stupanja na snagu zakona smatrati pravom vlasnitva.
13)
14)
15)
l. 304. st. 1. ZSP RS, 316. st. 2 Radnog nacrta ZSP FBiH.
l. 72. st. 2. ZOSPO, l. 77. st. 2. ZOVO.
Ove prelazne i zavrne odredbe su krojene prema hrvatskom
modelu. Vie o hrvatskim prelaznim odredbama vidi kod J.
Breanski, Prijelazne i zavrne odredbe Zakona o vlasnitvu
i drugim stvarnim pravima, Zbornik Pravnog fakulteta
Sveuilita u Rijeci, vol. 18, Nr. 1, 1997, str. 145 i dalje; N.
Gavella, Novo hrvatsko stvarno pravo u funkciji prilagodbe
pravnog poretka Republike Hrvatske europskome u: Das
Budapester Symposium, Beitrge zur Reform des Sachenrechts
in den Staaten Sdosteuropas/Budimpetanski simpozijum,
Doprinos reformi stvarnog prava u dravama jugoistone
Evrope, Gesellschaft fr Technische Zusammenarbeit GmbH
(Hrsg.), Bremen, 2003, str. 28 i dalje.
Prelazne i zavrne odredbe buduih entitetskih kodifikacija stvarnog prava imaju za cilj definitivno ukidanje
socijalistikih odnosa po uzoru na hrvatsko pravo. Problem
predstavlja injenica da su u Republici Hrvatskoj prethodno
doneseni propisi koji reguliraju pitanja restitucije i naknade
za oduzetu imovinu, to je ve dovelo do razrjeavanja
odreenih odnosa, a u BiH nisu. Problematino je i dalje
to su prelazne odredbe u Republici Hrvatskoj 1996. znaile
pretvorbu drutvenog vlasnitva (tako je bilo i u Brko
Distriktu BiH), a to se vie od deset godina kasnije u istovjetnom sadraju donose u Republici Srpskoj, gdje su u
meuvremenu vreni drugi zakonodavni zahvati (pretvorba
drutvenog u dravno vlasnitvo)16 i to prelazne odredbe
0 tome ne vode rauna.
3. Poseban osvrt na neke najznaajnije

novine u ZSP RS
3.1. Novine u pogledu objekata, subjekata i
sadrine prava vlasnitva
Prvi dio Zakona regulira vrlo razliite sadraje, koje je
teko svesti na zajedniki imenitelj, a ovdje e se istai one
odredbe u kojima su izraena naelna opredjeljenja nove
kodifikacije stvarnog prava u Republici Srpskoj. Na prvom
mjestu treba istai garanciju prava vlasnitva, jednovrsnost
prava vlasnitva i socijalnu vezanost prava vlasnitva.
Do sada je u BiH, odnosno u Republici Srpskoj izostala
potpuna reforma vlasnikog poretka. Da je to tako, svjedoi
1 injenica da Dejtonski ustav, osim u Preambuli, gdje su
kao jedni od osnovnih motiva njegovog donoenja naznaeni afirmacija privatnog vlasnitva i promocija trine
ekonomije, ne sadri norme koje bi se mogle okarakterisati
kao privredni ustav, odnosno ne sadri norme o drutvenoekonomskom ureenju. Niz normi Ustava Republike Srpske
koje su regulirale osnove drutveno-ekonomskog ureenja
proglaene su neustavnim.17 Centralne norme drutvenoekonomskog ureenja, a to su garancija prava vlasnitva,
trina privreda, socijalna vezanost vlasnitva i jednak
tretman javnog i privatnog vlasnitva18 nisu u potpunosti
dole do izraaja u ustavnim tekstovima, ali su zato izraene
u lanovima 2. - 4. ovog zakona, ime je definitivno dat
okvir za reformu vlasnikih odnosa.
Na osnovu opredjeljenja izraenih u Preambuli Dejtonskog ustava nije moglo biti vie dilema oko trine
orijentacije i garancije prava vlasnitva, a ovo je podcrtano
i katalogom ljudskih prava garantiranih ustavom meu
kojima je i pravo na imovinu.19 Osim toga Ustav odreuje
16)
17)
18)
19)
Zakon o prenosu sredstava drutvene u dravnu svojinu,

Slubeni glasnik Republike Srpske 4/93, 9/95 (Ustavni sud),
8/96, 20/98 (Ustavni sud), 74/2007.
Odluka Ustavnog suda BiH 5/98 od 18. i 19. 2. 2000.
Ch. Rother, Immobilienerwerb und Kreditsicherungsrecht in
Ungarn, in: Herwig Roggemann (Hrsg.), Eigentum in
Osteuropa, Berlin, 1996, str. 303.
l. II.3.k Ustava BiH.
14
NOVA PRAVNA REVIJA
da Evropska konvencija o ljudskim pravima ima prednost

pred nacionalnim pravnim poretkom.20
Odredba lana 2. ZSP RS regulira mogunost ogranienja prava svojine, na nain koji je usklaen sa Evropskom
konvencijom i Ustavom BiH. Ovaj lan nije direktno izrazio garanciju prava vlasnitva, ve samo njegova ogranienja. Meutim, o tome nema sumnje kako iz ustavnih
odredaba, tako i zbog injenice da se opravdani izuzeci
(ogranienja) mogu propisati samo ako postoji osnovno
pravilo (garancija prava vlasnitva). Ogranienja su mogua
samo u javnom interesu i pod uslovima predvienim
zakonom, u skladu s principima meunarodnog prava.
Zakonom se, u javnom interesu, a naroito radi zatite prirodnih bogatstava, okoline i kulturno-historijske batine i
sl., moe ograniiti ili posebno urediti nain koritenja i
raspolaganja odreenim stvarima. Ovdje se radi o ogranienjima koja pogaaju sve vlasnike odreene kategorije
stvari i to temeljem zakona. Ovu odredbu treba povezano
tumaiti sa odredbom lana 8. Zakona koja definie dobra
od opteg interesa kao i vezi sa odredbom lana 19. Zakona
koji govori o posebnim ogranienjima prava vlasnitva, a
prema kojoj vlasnik ne smije izvravati svoje pravo preko
granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na
osnovu ovog zakona ili posebnog zakona, a radi zatite
interesa i sigurnosti Republike Srpske, prirode, ivotne
sredine i zdravlja ljudi.
I dok su se garancija prava vlasnitva kao i opravdana
ogranienja prava vlasnitva, te opredjeljenje za trinu
privredu mogle izvesti iz Preambule Dejtonskog ustava, kao
i iz kataloga ljudskih prava garantiranih ustavom, nedostajala je izriita ustavna odredba na nivou drave BiH o
jednakosti svih oblika vlasnitva, odnosno o jednakosti
dravnog i privatnog vlasnitva. U mnogim zakonskim
tekstovima koji su bili doneseni u ranijem periodu, a koji su
jo uvijek na snazi, dolazio je do izraaja poseban poloaj
drutvenog/dravnog vlasnitva. esto su zanemarivane
tekovine reforme provedene Amandmanom LXIII na Ustav
SRBiH kojima su, izmeu ostalog, izjednaeni svi oblici
vlasnitva.21 Ustav Republike Srpske sadri normu identinog sadraja kao i Amandman LXIII na Ustav SRBiH,
prema kojoj su svi oblici prava svojine ravnopravni.22 Istovremeno, meutim, Ustav RS sadri posebne odredbe o
drutvenoj svojini koje ukazuju na njenu posebnu zatitu.23
20)
21)
22)
23)
l. II Ustava BiH.
Vie o tome M. Povlaki, Transformacija stvarnog prava u
Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2009, str. 32. i dalje.
l. 54. Ustava RS.
l. 58. Ustava RS. Ova odredba je bila ocjenom ustavnosti,
ali je Ustavni sud ovdje izrazio vrlo ambivalentan stav. S jedne
strane je tu odredbu tretirao kao nekompatibilnu sa
"unapreenjem trine privrede" s obzirom da stvara, u teoriji
i u praksi, ozbiljne prepreke u svakom procesu privatizacije,
ali je s druge strane utvrdio da ju je mogue tumaiti kao
obino zakonsko ovlatenje, ili pak kao ustavnu obavezu za
zakonodavstvo RS, da prenese svu drutvenu imovinu u

Odreene nedoumice koje su dovodile do favoriziranja
dravnog vlasnitva u odnosu na privatno vlasnitvo su
definitivno otklonjene propisivanjem naela jednovrsnosti
prava vlasnitva,24 prema kojem je pravo vlasnitva jedno,
bez obzira na nositelja prava vlasnitva (lan 3. st. 2. ZSP
RS). Odredba Zakona koja odreuje da postoji samo jedna
vrsta prava svojine, bez obzira ko je nosilac prava svojine,
predstavlja jednu od kljunih reformskih odredaba ovog
zakona. Ova zakonska odredba se ne smije posmatrati
izolovano, nego u vezi sa prelaznim odredbama iji je cilj
uspostava sistema jednovrsnosti prava svojine (v. l. 324).
Naelo jednovrsnosti prava svojine nalo je izraza i u odredbi lana 22. koja govori o svojini javnopravnih subjekata i
odreuje da ti subjekti kao vlasnici imaju isti poloaj kao i
drugi vlasnici, osim ako posebnim zakonom nije drugaije
odreeno.
U pravnom poretku BiH, kao i u pravnom poretku bive
SFRJ nedostajalo je normativno cjelovito ureenje materije
opeg dijela graanskog prava koje bi, izmeu ostalog,
reguliralo pitanja objekata subjektivnih graanskih prava
uope, a tako i stvari kao objekata stvarnih prava. ZSP RS je
popunio navedenu pravnu prazninu potpuno regulirajui
pitanje stvari kao objekata stvarnog prava (lan 7. - 14.).25 I
dok se odreenje odreenih vrsta stvari naslanja na definicije
koje je do sada davala doktrina, pojam nepokretne stvari se
odreuje na potpuno nov nain u odnosu na dosadanji
tretman nekretnina u pravu Republike Srpske (v. 3.2.).
3.2. Uspostavljanje pravnog jedinstva nekretnine
Jedna od temeljnih novina sadrana je u definiciji
nekretnina (l. 6/2, 14/1). Umjesto dosadanje odredbe,
prema kojoj se zemljita, zgrade, stanovi i poslovne zgrade
smatraju nepokretnim stvarima, sada se samo zemljita
smatraju nekretninom sa svim to je s njima iznad ili ispod
povrine povezano.26 Iza ovog izmijenjenog pojma nekret nine stoji jedna od osnovnih planiranih izmjena stvarnog
prava u entitetima. Time se ponovo uspostavlja pravno
jedinstvo nekretnine i dejstvo naela superficies solo cedit sa
dalekosenim posljedicama po niz stvarnopravnih instituta.
Posljedica ovog rjeenja je da se samo zemljite smatra
nekretninom, osim ako je zakonom drugaije propisano.
Novi pojam nekretnine te uspostavljanje pravnog jedin-
24)
25)
26)
druge oblike imovine. Drugo tumaenje ne bi bilo protivno

Ustavu BiH, pa je Ustavni sud zauzeo stav da osporenu
odredbu treba podrati dok god ju je mogue tumaiti na
nain saglasan sa Ustavom BiH, a to je da on stipulira ustavnu
obavezu za transformaciju drutvene imovine (v. ta. 17 - 19.
Odluke 5/98 Ustavnog suda BiH od 18. i 19. 2. 2000. g.).
Vie o ovom naelu T. Josipovi, Stvari u vlasnitvu drave i
drugih osoba javnog prava (javno vlasnitvo), Zbornik
Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci, (1991) v. 22., br. 1.
(2001), str. 96, N. Gavella u: Gavella (Red.), Stvarno pravo,
Svezak 1., Zagreb, 2007., str. 379. i dalje.
ZV BDBiH je gotovo na isti nain regulirao ovo pitanje.
Vidjeti l. 6. - 15. ZV BDBiH.
l. 14. st. 1. ZSP RS.
15

stva nekretnine i principa superficies solo cedit e nuno
utjecati na izmjenu niza instituta stvarnog prava. Tako je
npr. izmijenjen institut stjecanja prava vlasnitva graenjem
na tuem zemljitu. Navedena promjena znaajno utjee i
na konstrukciju etanog vlasnitva. Nee biti mogue vidjeti
stan kao posebnu nekretninu, a zemljite (i zajednike dije love zgrade) kao njegov pripadak, kao to je to bilo u
dosadanjem pravu. Kod odreenja etanog vlasnitva e
se nuno morati krenuti od zemljita; suvlasnitvo u cijeloj
nekretnini, a to je zemljite i sa njim povezana zgrada e
biti osnova i za vlasnitvo na posebnom dijelu zgrade. Novi
e zakon etano vlasnitvo nuno rijeiti kao posebnu
suvlasniku zajednicu, kao to je to prihvaeno i u
uporednom pravu. Navedeni koncept je ve bio vidljiv iz
odredaba Zakona o zemljinim knjigama RS o nainu
uknjibe etanog vlasnitva,27 ali se on bez odgovarajueg
rjeenja u stvarnom pravu nije mogao primijeniti nakon
donoenja ZZK RS 2003. pa do nove kodifikacije stvarnog
prava. Na nju se, meutim, ekalo est godina. Suprotnost
odredbe lana 30. ZZK RS sa rjeenjima vaeeg stvarnog
prava i tekoe u knjienju etanog vlasnitva, uz injenicu
da je postupak reformi nepotrebno dugo trajao, doveo je
do toga da je zakonodavac u zadnjem asu, mjesec dana
pred donoenje Zakona o stvarnim pravima, izvrio
izmjenu lana 30. ZZK RS. Nakon donoenja ZSP RS
odredbe materijalnog i zemljinoknjinog prava opet
divergiraju.
"Prevod" starog koncepta etanog vlasnitva na novi e
se ispostaviti problematinim. Upis prava vlasnitva na stanu
i suvlasnikog udjela na zemljitu povezanog sa zasebnim
vlasnitvom na stanu zahtijeva tano zemljinoknjino odreenje stana. Pretpostavka za to je provedba izjave o etairanju. Veina stanova, meutim, ak nije obuhvaena ni
katastrom, a time ni zemljinom knjigom u kojoj je
eventualno upisano samo zemljite kao gradsko graevinsko
zemljite u dravnom vlasnitvu. Provedba etairanja e
znaiti veliki vremenski i finansijski troak.
ZSP RS predvia da pored zemljita posebna nekretnina
bude pravo graenja.28 Entitetsko zemljinoknjino pravo
je propisujui nain knjienja prava graenja, ve anticipiralo ova rjeenja. Nakon upisa prava graenja (pogreno
u ZZK RS nazvanog pravo koritenja - l. 26. i 29.) u teretni
list nekretnine koja se optereuje (bilo je optereava?), po
slubenoj dunosti se otvara poseban zemljinoknjini
uloak za pravo graenja. Pravo graenja se tako pojavljuje
u dvojakoj ulozi - kao stvarno pravo na tuoj stvari, ali i
27)
28)
l. 30. ZZK RS. Navedeno je rjeenje neposredno pred

donoenje Zakona o stvarnim pravima izmijenjeno kako bi
bilo usaglaeno sa tada vaeim konceptom etanog vlasnitva (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljinim
knjigama, Slubeni glasnik RS 119/98). Meutim mjesec dana
kasnije doneseni Zakon o stvarnim pravima usvojio je rjeenja u pogledu etanog vlasnitva koja su bila u suprotnosti sa
rjeenjima izmijenjenog ZZK RS.
l. 74. ZV BDBiH, l. 286. st. 2. ZSP RS.
kao posebna nekretnina. Osnivanje prava graenja vlasniku

zemljita koje se optereava omoguava trino iskoritavanje zemljita (ubiranje naknade) bez gubitka prava
vlasnitva, a titularu prava graenja, graenje bez pribavljanja skupog graevinskog zemljita. Budui da se smatra
posebnom nekretninom i da se upisuje u poseban zemljinoknjini uloak, pravo graenja se moe opteretiti npr.
hipotekom i time finansirati gradnja. ZZK RS je anticipirajui ureenje ovog budueg stvarnog prava definirao
njegov sadraj (pravo imati u vlasnitvu graevinu na tuem
zemljitu), karakteristike (stvarno pravo koje je prenosivo
i nasljedivo), kao i nain upisa (pravo graenja se smatra
ogranienim stvarnim pravom koje se upisuje u C-listu
optereenog zemljita, ali istovremeno i kao samostalna
nekretnina za koju se po slubenoj dunosti otvara novi
zemljinoknjini uloak). 29 ZSP RS ovdje nije donio
suprotnu regulativu, ali je institut uredio detaljnije.
3.3. Novine u pogledu stjecanja prava vlasnitva
U pogledu odreenih mogunosti stjecanja vlasnitva
ZSP RS unosi novine i to kako u pogledu stjecanja pokretnih
stvari, tako i u pogledu stjecanja nepokretnih stvari, pri
emu je ovo posljednje bilo predmetom znaajnih promjena.
3.3.1. Stjecanje od nevlasnika
Kod stjecanja pokretnih stvari najkrupnije promjene
su se desile u pogledu stjecanja vlasnitva od nevlasnika.
Kod ovog instituta su dosljednije nego u ZOSPO-u preuzeta
rjeenja njemakog prava, te je ovo mjesto gdje ZSP RS
odstupa unekoliko od svog uzora. Identini su ostali zahtjevi u pogledu savjesnosti stjecatelja, mogunosti ovakvog
stjecanja samo na pokretnoj stvari i naplatnosti pravnog
posla (l. 111/4) ili, krae reeno, ope pretpostavke stjecanja od nevlasnika nisu se izmijenile, ali jesu posebne.
Ranije je ZOSPO definirao tri mogue situacije u kojima je
stjecanje doputeno (od lica koje stvari stavlja u promet u
okviru svoje redovne djelatnosti, na javnoj drabi, i od lica
kome je vlasnik povjerio stvar po nekom pravnom osnovu
koji nije podoban za stjecanje prava vlasnitva - l. 31/1
ZOSPO). Time su dosadanja rjeenja znaila recepciju
rjeenja kakva su postojala u Srpskom graanskom zakoniku i Austrijskom graanskom zakoniku.30 Stjecanje od
nevlasnika bilo je ogranieno na tri mogue situacije, ali su
bila izostavljena ogranienja koja su se ticala naina kako
je vlasnik bio lien posjeda stvari. Naime, nisu postojala
ogranienja u sluaju da je stvar bila izgubljena ili ukradena
odnosno da je bez volje vlasnika izala iz njegovog posjeda.
Po uzoru na njemako pravo izriito je propisano, da
stjecanje od nevlasnika nad takvim stvarima nije mogue,
osim ako se radi o stjecanju gotovog novca, papira od
29
30)
l. 29 ZZK FBiH/ZZK RS.

Vidjeti 221. Srpskog graanskog zakonika i 367. Austrijskog graanskog zakonika. Vie o tome D. Stojanovi/D.
Pop-Georgijev, Komentar Zakona o osnovnim svojinskopravnim odnosima, Beograd, 1980, str. 89-90.
16
NOVA PRAVNA REVIJA
vrijednosti koji glase na donosioca, ili bilo kojih stvari ali

na javnoj prodaji (l. 111/4). U austrijskom pravu, a sljedstveno tome su to doputala i ranija rjeenja ZOSPO-a, bilo
je mogue stjecanje od nevlasnika i na izgubljenim ili
ukradenim stvarima bez ogranienja. Stjecanje izgubljenih
ili ukradenih stvari bilo je mogue kod stjecanja od lica
koje takve stvari stavlja u promet kao i kod stjecanja na
javnoj prodaji. Po prirodi stvari to nije bilo mogue u treoj
zakonom predvienoj situaciji, jer je tu vlasnik dobrovoljno
predao stvar licu kojem je vjerovao.31
Kod stjecanja od nevlasnika novinu predstavlja i reguliranje pitanja sudbine stvarnih prava koja su postojala na
stvari koja se stjee od nevlasnika. Usvojen je princip
besteretnog stjecanja, osim ako je stjecatelj znao za postojanje ogranienih stvarnih prava. U sluaju da su bila
upisana u javni registar vai pretpostavka da je stjecatelj
znao za ta stvarna prava i iz zakonske dikcije ak slijedi da
se radi o neoborivoj pretpostavci (l. 111/5. i 6.).
Novina je i ureenje stjecanja nalazom tue stvari i nalazom blaga (l. 120. - 125.), jer ovo pitanje do sada nije
bilo regulirano u pravu Republike Srpske (BiH ili bive
SFRJ).
3.3.2. Stjecanje prava vlasnitva na nekretninama
Posebno su znaajne novine u pogledu stjecanja vlasnitva na nekretninama, kako na osnovu pravnog posla,
tako i na osnovu zakona (npr. na novi je nain ureen
institut graenja na tuem zemljitu). Kod stjecanja nekret nina dolazi do preklapanja rjeenja ovog zakona sa Zakonom o zemljinim knjigama koji je takoe uredio ovo
pitanje i to u pogledu naela upisa i zakonitog naina stjecanja prava na nekretninama.
Odredbom lana 33. ZOSPO primjena naela upisa
izriito je bila ograniena samo na stjecanja na osnovu
pravnog posla. Jedna od temeljnih novina koju je uveo ZZK
RS ogledala se u tome da je odreeno da upis u zemljinu
knjigu ima konstitutivno dejstvo u svim sluajevima stjecanja, osim na osnovu nasljeivanja.32 Ova odredba u principu nije odredba proceduralnog zemljinoknjinog prava,
ve materijalnog stvarnog prava, te je ovakva radikalna
izmjena nuno morala biti praena izmjenama i drugih
normi stvarnog prava. To se, meutim, godinama nakon
donoenja Zakona o zemljinim knjigama Republike Srpske
nije desilo, tako da su pravila o stjecanju stvarnih prava
sadrana u zemljinoknjinim propisima i propisima koji
reguliraju stvarno pravo bili suprotni. U ZSP RS odgovarajue norme o stjecanju stvarnih prava na nekretninama
u osnovi su ostale identine rjeenjima ranijeg ZOSPO-a.
31)
32)
Vidjeti kod Koziol/Welser, Brgerliches Recht, Band I, 12.

Auflage, Wien, 2002., str. 299.
l. 5. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama Federacije BiH
(dalje i: ZZK FBiH), Slubene novine Federacije BiH 58/02,
19/03; l. 5. st. 1. Zakona o zemljinim knjigama Republike
Srpske (dalje i: ZZK RS), Slubeni glasnik RS 74/02, 67/03.

To znai da se navedena diskrepanca izmeu odredbi zemljinoknjinog i stvarnog prava u pogledu stjecanja stvarnih
prava na nekretninama nije otklonila.
Ukoliko se stjecanje upisom u zemljinu knjigu ogranii
samo na situaciju stjecanja temeljem pravnog posla, logina
konsekvenca jeste mogunost stjecanja vlasnitva bez upisa,
vanknjinim putem. Ukoliko se pravo vlasnitva ili druga
stvarna prava stjeu nasljeivanjem, na osnovu odluke nadlenog organa ili na osnovu zakona, momenat stjecanja
prava se ne podudara sa momentom upisa u zemljinu
knjigu. Tako se na osnovu nasljeivanja prava stjeu momentom smrti ostavioca, na osnovu odluke nadlenog
organa u momentu njene pravosnanosti odnosno konanosti, na osnovu zakona ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki. Eventualni naknadni upis nema
konstitutivno dejstvo. ZSP RS odreuje da lice koje je steklo
pravo vlasnitva na temelju nasljeivanja, zakona ili odluke
nadlenog organa ima pravo ishoditi upis u zemljine
knjige. Iz toga slijedi da su stjecanja bez upisa mogua, to
je bila pozicija i ranijeg stvarnog prava, ali ne i vaeeg
zemljinoknjinog prava u Republici Srpskoj.
Novinu predstavlja i ureenje stjecanja predbiljebom
(l. 54.) kao i ureenje viestrukog stjecanja nekretnine
pravnim poslom (l. 57.). Predbiljeba nije do implementacije propisa koji reguliraju notarijat imala nikakvu
praktinu ulogu (a bila je predviena samo kao institut
zemljinoknjinog prava). Uloga notara u pravnom pro metu nekretnina revitalizirala je ulogu ovog instituta koji
moe znaajno doprinijeti kako sigurnosti kupca, tako i
sigurnosti prodavca, te ima veliku ulogu u pogledu sigurnosti transakcija nekretninama.33
U pravu Republike Srpske do sada nije bila ureena
situacija u kojoj je zemljinoknjini vlasnik viestruko
otuio nekretninu. Ovakva praksa je ranije u BiH bila
veoma esta i dodatno je destabilizirala zemljinu knjigu;
djelatnost notara i upis predbiljebe e znaajno reducirati
ovakvu mogunost u praksi. Ipak, zakonodavna rjeenja u
pogledu viestrukog otuenja ne zasluuju pozitivnu ocjenu,
jer nije sasvim dosljedno provedena ideja da prednost uiva
savjesno tree lice koje je prvo podnijelo zahtjev za upis u
zemljinu knjigu. Istovremeno je u odredbi koja regulira
viestruko otuenje predvieno i pravno sredstvo za brisanje pogrenog upisa. Samo zakonsko rjeenje je takvo da
e nuno otvoriti pitanje pravne prirode predviene tube
kao i njenog dejstva prema treim savjesnim licima.
Jedna od veoma znaajnih novina je i izriito reguliranje
stjecanja prava vlasnitva povjerenjem u zemljinu knjigu.
Iako je odstupljeno od strogog dejstva naela upisa i
ponovo otvorena mogunost vanknjinog stjecanja
vlasnitva, tree savjesno lice je konsekventnije zatieno i
ne moe trpjeti tetne posljedice (l. 55. i 56.); naelu
33)
Vie o predbiljebi kod M. Povlaki, Transformacija stvarnog

prava u BiH, str. 85. i dalje.
17

pouzdanja u zemljinu knjigu dat je vei znaaj nego je to
bio sluaj sa ranijim rjeenjima. Lice koje je pravo steklo
vanknjino ipak ne moe svoje pravo suprotstaviti pravu
treeg savjesnog lica koje je pouzdavajui se u zemljinu
knjigu izvrilo upis svog prava, odnosno iji je zahtjev za
upis podnesen prije zahtjeva lica koje je pravo ve steklo,
ali se nije upisalo u zemljine knjige. 34 Zajedno sa
odredbom prema kojoj se niko nee smatrati nesavjesnim
samo zato to nije istraivao vanknjino stanje, 35 ova e
odredba sigurno doprinijeti veem potovanju naela
prvenstva i naela pouzdanja, nego je to bio sluaj u
dosadanjem pravu, te je tu mogue uoiti bitnu razliku u
odnosu na ranije vaei sistem stjecanja stvarnih prava na
nekretninama.
3.3.3. Stjecanje vlasnitva graenjem
na tuem zemljitu
Graenje na tuem zemljitu je nesumnjivo jedan vid
prirataja. Ako bi se primijenila opa pravila o prirataju,
onda bi zbog injenice da se u novom stvarnom pravu
zemljite tretira kao glavna stvar, a sve ono to je sa njim
povezano kao sastavni dio zemljita, proizlazi, da u sluaju
graenja na tuem zemljitu izgraeni objekti pripadaju
vlasniku zemljita. Meutim, upravo kod graenja na tuem
zemljitu naelo superficies solo cedit ne dolazi u potpunosti
do izraaja, te se ine odreeni ustupci i moe se desiti da
vlasnik zemljita ne postane i vlasnikom objekta. Ukratko
bi se razlika izmeu starih i novih rjeenja sadranih u
lanu 59. ZSP RS mogla saeti u ocjeni, da je manji broj
situacija u kojima se prednost daje graditelju.
Rjeavajui odnose izmeu vlasnika zemljita i graditelja
ZOSPO nije polazio od primarne zatite vlasnika zemljita
na ijem se zemljitu intervenira, ve je pravnu situaciju
primarno razrjeavao primjenom naela savjesnosti, a ne
na osnovu garancije prava vlasnitva i naela superficies
solo cedit na osnovu kojih bi prednost trebalo dati vlasniku
zemljita. U odreenim je situacijama ZOSPO bio velikoduan prema graditelju i u principu je vie titio graditelja
nego vlasnika zemljita, bilo je ak mogue da u odreenim
situacijama nesavjestan graditelj stekne vlasnitvo na zemljitu i objektu, to je ovaj institut inilo upitnim sa stanovita kako ustavne tako i konvencijske garancije prava
vlasnitva. U situaciji da je graditelj nesavjestan, savjesni
vlasnik zemljita je imao pravo izbora - on je mogao zahtijevati ruenje objekta i vraanje u prvobitno stanje, ili da mu
graditelj isplati prometnu vrijednost zemljita, ili da mu
pripadne vlasnitvo nad objektom uz isplatu. Sud je, meutim, mogao ograniiti pravo izbora vlasnika zemljita, i
ne dozvoliti ruenje izgraenog objekta, ako njegovo ruenje, s obzirom na okolnosti sluaja (vrijednost objekta,
ponaanje vlasnika zemljita i graditelja za vrijeme izgrad 34)
35)
36)
l. 52. st. 2. ZSP RS, l. 52. st. 2. Radnog nacrta ZSP FBiH.
l. 55. st. 3. ZSP RS, l. 55. st. 3. Radnog nacrta ZSP FBiH.
l. 28. st. 2. ZOVO, l. 25. st. 2. ZOSPO.
nje i sl.), ne bi bilo opravdano.36 Vlasnik zemljita je bio

slabije zatien u odnosu na graditelja i time to je na nizu
mjesta zakonodavac ograniavao vremenski njegov izbor.
U Republici Srpskoj je ovaj institut pretrpio znaajne
promjene i principijelno titi vlasnika zemljita, to je izra eno odredbom da zgrada koju neko sagradi na tuem
zemljitu pripada vlasniku zemljita, a mogunost stjecanja
graenjem na tuem zemljitu se doputa samo iznimno i
to jedino u situaciji da vlasnik zemljita nije bio savjestan
(znao je za gradnju ali se tome nije usprotivio), a graditelj
bio savjestan (nije znao niti mogao znati da gradi na tuem
zemljitu). Prema ZSP RS vlasnik zemljita ima pravo traiti
predaju zemljita i zgrade u posjed, uz obavezu da graditelju
plati naknadu prema pravilima obligacionog prava. Navedena odredba je posljedica dejstva naela superficies solo
cedit, ali kako je ve reeno, nije mogua samo primjena
ovog naela u situaciji graenja na tuem zemljitu, jer
izgradnja zgrade nije obian prirataj. Ako je graditelj pri
tome nesavjestan, vlasnik zemljita ima jo dvije dodatne
mogunosti - da trai od graditelja da o svom troku
uspostavi prijanje stanje, ili da otkupi zemljite po trinoj
cijeni, pri emu i u jednom i u drugom sluaju ima pravo na
naknadu tete, to svjedoi o jaoj zatiti vlasnika zemljita.
Njegovo pravo izbora, za razliku od ranijih rjeenja, niim
nije ogranieno. Samo ako je graditelj savjestan (a kako e
nie biti reeno veoma je upitno koji to graditelj moe biti
savjestan), a vlasnik zemljita nesavjestan, graditelj stie
izgraeno zemljite, a vlasniku zemljita pripada naknada.
Za razliku od ranijih rjeenja, ZSP RS ne regulira
situaciju stjecanja kada su obojica savjesni, gdje je u principu vie titio graditelja cijenei vrijednost objekta prema
vrijednosti zemljita, stambene potrebe graditelja, ponaa nje u vrijeme izgradnje, pri emu su se navedena rjeenja,
prema stanovitu doktrine, analogno primjenjivala i na
situaciju kada su obojica nesavjesna. Navedene situacije
nisu uope vie mogue. Ako je vlasnik zemljita savjestan,
irelevantno je da li je graditelj savjestan ili ne, jer je to
situacija u kojoj je prednost data vlasniku, a ako je graditelj
nesavjestan prema ZSP RS je irelevantno kakav je odnos
prema injenici gradnje na njegovom zemljitu imao graditelj; nesavjestan graditelj nee nikada moi postati vlasnik
zemljita i objekta.
Navedena rjeenja zasluuju pozitivnu ocjenu jer reduciraju ovu mogunost stjecanja. 37 Dalju redukciju mora
nainiti sudska praksa. Naime, savjesnost graditelja mora
biti stroije promatrana, savjestan je samo onaj ko ne zna
niti moe znati da gradi na tuem zemljitu, ime bi primjena navedenog instituta trebala biti bitno ograniena u
sluaju bespravne gradnje.
Novinu osim toga predstavljaju i odredbe koje reguliraju
graenje tuim materijalom (l. 60.), dogradnju,
37)
U Brko Distriktu BiH nije uope predviena mogunost

stjecanja vlasnitva graenjem na tuem na zemljitu.
NOVA PRAVNA REVIJA
18
nadziivanje, preureenje i ulaganje (l. 61.), koje slijede

stavove izraene u sudskoj praksi prema kojima ove radnje
nisu osnov stjecanja prava vlasnitva, zatim odredbe o
prekoraenju mee graenjem (l. 62.), te odredbe o
graenju na tuem pravu graenja. Kod prekoraenja mee
osnovni kriterij kod odluivanja kako razrijeiti odnose
izmeu graditelja i vlasnika zemljita jeste savjesnost.
Savjestan graditelj stie zemljite uz obavezu naknade. Ako
je graditelj nesavjestan pravo izbora pripada vlasniku
zemljita koji moe optirati za dovoenje u preanje stanje,
ili da mu graditelj otkupi zemljite. Ovo pitanje je rijeeno
drugaije nego institut graenja na tuem zemljitu, s
obzirom na to da je graenjem zahvaena mea odnosno
mala povrina tueg zemljita. Naravno, sudska praksa e
morati izgraditi kriterije gdje prestaje prekoraenje mee i
zahvat znai zahvat u cijelo zemljite. Kod graenja na
tuem pravu graenja dolazi do izraaja principijelni stav
da je pravo graenja posebna nekretnina, te se titular prava
graenja stavlja u isti poloaj sa titularom vlasnika zemljita
na kojem se gradi. U sluaju graenja na zemljitu na kojem
je ranije osnovano pravo graenja, vlasnik zemljita nije u
pravnom odnosu sa graditeljem, ve samo titular prava
graenja.
3.4. Zalono pravo
Nekoliko je sutinskih izmjena vezanih za institut zalonog prava. Ovdje je zakonodavac slijedio ideju koju je
slijedio svojevremeno i hrvatski zakonodavac, i to da se
zalono pravo, gdje god je to mogue, posmatra kao jedinstven institut bez obzira na to da li se radi o zalonim
pravima na nekretninama ili na drugim objektima i bez
obzira na to da li je zalono pravo zasnovano na pravnom
poslu, odluci nadlenog organa ili zakonu.38 Tretiranje za lonog prava kao jedinstvenog instituta ne ogleda se samo
u injenici da su sve tri vrste zalonog prava regulirane
jednim zakonom, dok je ranije ZOO regulirao pignus i
zalono pravo na pravima, a ZOSPO hipoteku, ve i u tome
da se stjecanje, principi, zatita i prestanak prava generalno
reguliraju za sve vrste zalonog prava, s tim da se doputaju
odreeni izuzeci uvjetovani specifinostima pojedinih
objekata zalonog prava.
Veoma znaajna novina je obuhvat reguliranja. ZOO
je detaljno regulirao pignus (l. 966. - 988.) i zalono pravo
na pravima (l. 989. - 996.), dok je hipoteka bila regulirana
samo sa sedam lanova (l. 63. - 68. ZOSPO-a) koji ve
najmanje deceniju nisu mogli da udovolje zahtjevima koje
je postavljala nova uloga hipoteke u trinim odnosima. U
pogledu hipoteke je taj nedostatak nesumnjivo otklonjen.
Posebno je za bankarsku praksu od znaaja to je omogu-

eno zasnivanje maksimalne hipoteke (l. 141. st. 2.), kao i
mogunost raspolaganja neizbrisanom hipotekom po prestanku osiguranog potraivanja i raspolaganja rangom
hipoteke (l. 181.), koje je preuzeto iz austrijskog prava.
Navedena odstupanja od naela akcesornosti hipoteke se
ve dugo i eljno oekuju u bankarskoj praksi, jer BiH
spada u rijetke zemlje gdje je hipoteka potpuno akcesorna39
i kao takva ne udovoljava zahtjevima moderne kreditne
privrede.40
ZSP RS predvia samo klasino zalono pravo na po kretnim stvarima koje nastaje prenosom posjeda, a vri
uputu na Okvirni zakon o zalozima koji regulira registriranu bezposjedovnu zalogu (l. 144.). Nije za oekivati da
e runi zalog igrati veu ekonomsku ulogu, za razliku od
registriranog zaloga u skladu sa Okvirnim zakonom o zalozima. ZSP RS na nekoliko mjesta pravi "link" prema OZZu. Tako ZSP RS definirajui savjesnost, predvia da se
prilikom stjecanja vlasnitva ili drugog stvarnog prava na
pokretnoj stvari savjesnim smatra samo ono lice koje nije
znalo niti je moralo znati za postojanje optereenja. Pri
tome se uspostavlja zakonska pretpostavka, da se u sluaju
upisa prava u javnom registru, poput npr. registra zaloga,
znanje neoborivo pretpostavlja.41
Zakonske odredbe u pogledu pignusa su se trebale jeziki osloniti vie na rjeenja ZOO, ali dijelom i sadrinski.
Najkrupniji propust predstavlja regulisanje zalaganja prava,
kome je u principu posveena jedna odredba odnosno
primjena pravila za zalaganje pokretnih stvari predvia se
i za prava. U pogledu na savremena i detaljna rjeenja koja
je sadravao ZOO, nova rjeenja ZSP RS ne predstavljaju
korak naprijed. ZOO je u odredbama lanova 989. - 995.
sadravao najmoderniju regulativu ovog pitanja, dok ABGB
spada u krug zakona koji ovu instituciju nisu ni poznavali.
Nova kodifikacija stvarnog prava kod reguliranja ovog
privredno vanog pitanja zato predstavlja korak nazad u
odnosu na pozitivnopravna rjeenja koja su postojala u
BiH; umjesto jedne moderne, razraene regulative budue
stvarno pravo e sadravati samo jednu odredbu koja
odreuje da se prava zalau na nain na koji se prenose.
Pri tome je detaljnije regulirano samo zalaganje vrijednosnih papira, koje je u pravu BiH na drugi nain ve ureeno
posebnim zakonima (u pitanju su zakoni koji reguliraju
mjenicu, papire od vrijednosti itd.). 42
39)
40)
38)
N. Gavella, Kreditsicherung durch Rechte an Liegenschaften

in Kroatien, u: U. Drobnig et al. (Hrsg.), Systemtransformation in Mittel- und Osteuropa und Ihre Folgen fr Banken,
Brsen und Kreditsicherheiten, Tbingen, 1998., str. 333.
41)
42)
M. Povlaki Grundschuld in BiH u: Otmar M. Stcker (Red.),

Flexibilitt der Grundpfandrechte in Europa I, Schriftenreihe
des Verbandes deutscher Pfandbriefbanken, Band 23, Berlin,
2006, str. 39.
D. Softi, Akcesornost hipoteke kao prepreka pri primjeni
modernih tehnika finansiranja, Aktualnosti graanskog i
trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, br. 6, Mostar
2008., str. 622. i dalje.
l. 10. st. 4, l. 11. st. 4., l. 111. st. 6. ZSP RS.
l. 150. ZSP RS.
NOVA PRAVNA REVIJA
4. Zakljuak
Osnovna ocjena vezana za ZSP RS je pozitivna Republika Srpska je prvi put dobila cjelovitu kodifikaciju
stvarnog prava. U ovom sluaju ak i kvantitet znai kvalitet,
jer govori o novom znaaju privatnopravnog ureenja koje
vie nije marginalizirano, ve zauzima centralno mjesto u
pravnom poretku. U principu pozitivno treba ocijeniti i to,
da stvarno pravo znai povratak pravnoj tradiciji. Kada se
ima u vidu vlasniko i uope stvarnopravno ureenje prije
Drugog svjetskog rata na teritoriji Bosne i Hercegovine,
pedesetogodinje socijalistiko iskustvo, reforme u Republici
Srpskoj i Brko Distriktu BiH, kao i pravac buduih reformi
stvarnog prava u Federaciji BiH, moe se zakljuiti da razvoj
stvarnog prava u BiH ne obiljeava ravna ve kruna linija
i da se budue stvarno pravo vraa na ishodite - stvarnopravno ureenje na temeljima austrijskog prava. Vrlo je
mogue da je sudija obrazovan u Osmanskom carstvu
svojevremeno poetak primjene Austrijskog graanskog
zakonika doivio kao neprimjerenu novotariju suprotnu
pravnoj tradiciji, ali za neto vie od vijeka primjene ta su
ureenja postala bliska "narodnom duhu", koji esto sada
prisutne utjecaje angloamerikog prava doivljava kao
pravne iritante.43
Kako je AGZ uprkos svim naknadnim izmjenama jedna
od najstarijih evropskih kodifikacija na odreenim mjestima je odstupljeno od izvornika i prihvatana su druga modernija rjeenja (npr. zadrana je objektivistika koncepcija
posjeda uvedena u pravni poredak bive SFRJ 1980. godine).
Velika je teta to u Republici Srpskoj nije prihvaen
zemljini dug. Etano vlasnitvo u austrijskom pravu je
regulirano posebnim zakonom donesenim sredinom XX
vijeka, ali je opet velika teta to je regulirano po rjeenjima
koja su postojala prije reforme etanog vlasnitva u Austriji
2002. godine. Ipak, najvei je propust uinjen to je
odstupljeno od sistema stjecanja stvarnih prava uspostavljenih Zakonom o zemljinim knjigama Republike Srpske.
Neovisno od pitanja koje je rjeenje bolje, dvije radikalne
promjene osnovnih naela stjecanja prava vlasnitva u
kraem vremenskom periodu, niti doprinose pravnoj
sigurnosti, niti izgradnji pravnog poretka.
O problemu preuzimanja stranih pravnih instituta i njihove

transplantacije u drugi pravni poredak G. Teubner, Legal
Irritants: Good Faith in British Law or How Unifying Law
Ends Up in New Divergences, The Modern Law Review, Vol.
61, 1998, str. 14. i dalje; G. M. Rehm, Rechtstransplantate als
Instrument der Rechtsreform und -transformation, RabelsZ
72 (2008), str. 4-13.
Lex est quod notamus1

O uvoenju latinskog Notarijata u
tranzicijskim zemljama Istone i Jugoistone Evrope
Christian Seger, Waldmnchen2

I. (Ponovno) uvoenje latinskog notarijata
u Jugoistonoj Evropi
1. Drutvo u promjenama
- pravni sistemi u promjenama
Kraj hladnog rata i drutvene promjene koje su potom
uslijedile, doveli su do mnotva preokreta u zemljama
Istone i Jugoistone Evrope. Ove promjene u drutvenim
ureenjima najee su dovodile do drastinih promjena
u pravnim sistemima. Na mjesto vie ili manje socijalistiki
obiljeenih vlasnikih i drutvenih sistema stupila je slobodna trina ekonomija.3 Za slobodnu razmjenu roba i
usluga su dosadanji socijalistiki obiljeeni pravni i vlasniki sistemi postali neupotrebljivi. tavie, slobodna trina
ekonomija zahtijevala je brze izmjene pravnih okvirnih
uslova.
2. Borba pravnih kultura?
Kod stvaranja novih zakona iz oblasti graanskog i
privrednog prava mnoge zemlje su ponovno posegle za
institutima i pravnim principima koji su u tim zemljama
bili poznati ve u prolosti (prije svjetskih ratova), ili su te
institute recipirale iz razliitih zemalja i prilagodile ih
vlastitim potrebama. Pored donoenja odluka o pojedinanim pitanjima kao to su strukturiranje privrednih
drutava kao npr. drutava sa ogranienom odgovornou,
dionikih drutava, sloboda izbora i bavljenja privrednim
djelatnostima, prijenos nekretnina, prestanak (ukidanje)
posebnog tretmana dravne imovine itd., esto je bilo
potrebno donositi sloene odluke o temeljnim sistemskim
pitanjima.
Da li pravno ureenje (ponovo) ukljuiti u sistem kontinentalno-evropskog prava, ili se okrenuti anglo-amerikom
pravnom sistemu (common law)?4
1)1
2)
3)
4)
Na bosanskom jeziku to znai: "Pravo je ono to zapiemo".

Ova latinska reenica je moto UINL-a, Internacionalnog
udruenja latinskog notarijata (www.uinl.org) i opisuje
plastino ulogu notara koji aktivno uestvuje u oblikovanju
ugovora u okviru preventivne pravne zatite.
Autor je trenutno notar u Waldmnchenu (Bavarska) i bio je
jedan od direktora Njemakog udruenja notara u Berlinu.
Da li je "slobodna" trina ekonomija sada non plus ultra za
drutvena ureenja, naravno time nije reeno: kljune rijei
koje govore protiv toga su "Finansijaka kriza", "Lehmanbrothers", itd.
U vezi sa konkurencijom pravnih ureenja vidi SchmitzVornmoor u Notar 2009, 4ff.
Vidi takoe www.law-made-in-germany.de u vezi sa prednostima kontinentalnog evropskog prava.
20
NOVA PRAVNA REVIJA
Pritom se moe ak govoriti o odreenoj globalnoj borbi

pravnih kultura, u kojoj je svaka strana uvjerena da je za
sebe zakupila najbolje strukture i pravne principe. Razlike
izmeu kontinentalno-evropskog pravnog sistema (u koji
se na kraju krajeva mogu svrstati i zemlje kao to su Japan,
mnoge junoamerike drave, Kina itd.) i common law-a,
su pritom Legion. Precedentno pravo (case-law) stoji nasuprot kodificiranom zakonskom pravu: najira deregulacija
i povjerenje u konkurenciju stoji nasuprot vjerovanju u
potrebu pravnog okvira koji bi ureivao trite. Tako pravna
tradicija common law-a naelno preputa (pravnu) prevenciju individualnoj odluci. Da li e se prilikom osnivanja
nekog drutva sa ogranienom odgovornou ili prilikom
kupovine neke nekretnine posluiti savjetodavnim
uslugama i od strane koga, odluuje naelno svaki graanin
na vlastitu odgovornost. Ovo pitanje time common law
preputa tritu pravnih usluga. Ovaj sistem polazi od toga
da pojedinac samostalno moe prosuditi, da li je u njegovom
konkretnom sluaju pravna prevencija od vee koristi nego
odricanje od te prevencije, sa svim rizicima koji iz toga
proizlaze. Intervencije drave na slobodnom tritu, koje
bi ile u pravcu preventivnog pravnog savjetovanja i
oblikovanja, naelno se ne smatraju potrebnim, ili se ak
odbijaju kao napadi na privatnu autonomiju i prava i
slobode graana.
Kontinentalno-evropski koncept preventivnog pravo sua nasuprot tome ima manje snano povjerenje u snage
tog trita. Drava obavezuje graane i preduzea da kod
odreenih pravnih poslova moraju koristiti prevenciju, na
taj nain to propisuje preventivnu pravnu kontrolu od
strane nositelja slube, kojeg postavlja drava (bilo da je to
notar, bilo da je to sud, bilo da je to neki organ uprave). Da
li se u tome eli vidjeti intervencija na tritu koju je
potrebno opravdati, ili se dravno preventivno pravosue
uopte ne podvodi pod to trite, svakako jako zavisi od
date polazne take.5
U irem smislu u ovoj divergenciji se moe prepoznati
temeljna kulturoloka razlika izmeu naprimjer Njemake
i SAD koja poinje kod preventivnog dravnog pravosua
i zaokruuje se u dravnom zdravstvenom, penzionom
osiguranju i osiguranju osoba sa posebnim potrebama. Ovo
bi se moglo nazvati i utakmicom izmeu socijalne trine
ekonomije i gesla "svako je kova svoje sree".
Borba pravnih kultura pritom je ve izgledala da je
odluena (u najmanju ruku na globalnoj ravni) u korist
common law-a, to je zavisilo naroito od ekonomske moi
i agresivnog nastupa odgovarajuih igraa (US-Aid, velike
5)
Tako kontinentalno-evropski pravni sistemi polaze od toga

da zadaci notara imaju obiljeja javne slube i dravnog
suvereniteta i da prema tome "trite" za sainjavanje javnih
isprava za kupoprodaje nekretnina ne postoji. Uporedi za
Njemaku stalnu sudsku praksu Saveznog ustavnog suda
[BverfG], Odluka od 19. 8. 2008, Az. 1 BvR 623/08, DNotZ
2009, 792.

meunarodne kancelarije), koji su pokuali u prvi plan
izvui prividne prednosti common law-a.
Upravo svuda prisutna svjetska finansijska kriza i
zakazivanje svih moguih sistema nadzora u bankarskom
sektoru SAD i Britanije kao i sektoru nekretnina dovode u
meuvremenu do izvjesne promjene miljenja. Ne mogavi
ili ne elei ovdje izvriti konano vrednovanje, mislim da
smijem tvrditi, da se isti trini model danas mora gledati
veoma kritiki. Oigledno se milioni vlasnika kua u USA
nisu dali nezavisno pravno savjetovati - a ko bi ih i
savjetovao?
3. Preventivno pravosue - posebnosti
Jedan od obiljeavajuih (markantnih) sutinskih elemenata kontinentalno-evropskog pravnog sistema jeste ve
spomenuto preventivno pravosue, o emu e u narednom
dijelu teksta biti rije. Preventivno pravosue kao dravna
zadaa, naroito oslikava prethodno spomenute temeljne
ideje.6
Pritom kontinentalno-evropsko pravo pod preventivnim pravosuem podrazumijeva drugi stub sudova, organa
vlasti ili javnih nositelja slube, koji djeluju iskljuivo
preventivno. Odreeni pravni poslovi trebaju prije zaklju enja da budu provjereni i odobreni od strane odreenog
organa javne vlasti u cilju potpunog izbjegavanja kasnijih
sporova, a ako bi do njih ipak dolo bitno je da se mogu
predoiti isprave mone dokazne snage. Na ovaj nain se
unapreuju pravna sigurnost i sigurnost transakcija. Tome
dalje doprinosi i postojanje javnih registara kao to su
trgovaki registar i zemljina knjiga u koje se na osnovu
dejstva naela javnog povjerenja svako moe pouzdati.7
Preventivno pravosue moe biti ubjedljivo i u makroekonomskom smislu, ako recimo putem funkcionalnog
trgovakog registra otpadaju skupa pravna miljenja
advokata, kako bi ovi ustanovili ko je titular nekog udjela
u drutvu. Tako stvaranje jasne slike o vlasnitvu udjela u
nekom amerikom drutvu sa ogranienom odgovornou
(LLC - limited liability company), moe brzo progutati vie
hiljada dolara advokatskih trokova, ako se saberu naplativi
sati prilikom provjere ugovora dugih stotinama stranica.
Nasuprot tome provjera, ko je imalac odreenog udjela
nekog njemakog drutva sa ogranienom odgovornou
(GmbH - Gesellschaft mit beschrnkter Haftung) kota samo
4.50 za pristup i tampanje liste lanova drutva iz
elektronskog trgovakog registra. Poto ustupanje takvog
jednog udjela zahtijeva notarski obraenu ispravu, svako
moe da se pouzda u tu listu. Isto vrijedi i u prometu
nekretnina. Pouzdana zemljina knjiga koja funkcionira na
6)
7)
Vidi npr. umjesto mnogih Schmitz-Vornmoor / Kordel

"Vorsorge durch den Notar, Vertragsfreiheit und Verhaltenskonomik" Notar 1/ 2009, 3 ff. ["Preventiva putem notara,
ugovorna sloboda i ekonomika ponaanja"].
Tako Reithmann, Vorsorgende Rechtspflege, 1 Rn. 5.
["Preventivno pravosue"]
21
Christian Seger, Lex est quod notamus

principu javnog povjerenja uteuje skupe "due diligence"
procjene, kad se mora razjasniti, kakva optereenja postoje
na nekoj nekretnini. I ovdje notarski obraena isprava
garantuje dokaznu snagu svih prethodnih upisa.
Akteri preventivnog pravosua su u Njemakoj notari
kao i sudovi vanparninom sudovanju. To su prije svega
predmeti u vezi sa zemljinom knjigom i trgovakim
registrom, ostavinski predmeti i slino.8
Notar u Njemakoj pri tom stoji u tradiciji takozvanog
"latinskog notarijata" (pogledaj u vezi s ovim odmah dolje
II.). Notar "latinskog obiljeja" je visokokvalifikovani pravnik,9 koji nije postavljen kao slubenik, ali koji prema 1
Saveznog zakona o notarima (BNotO - Bundesnotarordnung)
obavlja jednu "posebnu javnu slubu". 10 Pri tom pojam
"latinski" notar ima vrlo malo veze sa pojmom "notary
public" iz common law-a. Tako je "notary public" ovlaten
samo da vri ovjere, meutim ne moe i ne smije pravno
savjetovati ili sainjavati pravne poslove.11
4. Latinski notarijat u tranzicijskim zemljama
Mnoge zemlje su nakon pada eljezne zavjese (ponovo)
uvele institut latinskog notarijata. Djelimino su se pritom
nadovezale na tradiciju, koja je postojala jo iz vremena
Austro-Ugarske monarhije ili iz napoleonovih dana. Navest
emo od tih zemalja samo neke kao Poljsku, baltike drave,
eku, Slovaku, ali i Rusiju i Ukrajinu itd. Na podruju
bive Jugoslavije ulogu predvodnika je igrala primjerice
Hrvatska. Tu danas postoji jedna gotovo dvadesetogodinja
istorija notarijata.
U vrijeme hladnog rata i eljezne zavjese sve ove zemlje
su (gotovo u pravilu) imale iskljuivo dravni notarijat sa
postavljenim notarima kao slubenicima. Dravni notari
su, meutim, u drutvenom ureenju sa socijalistikim
obiljejima imali malo zadataka. Kljuni zadatak notara
latinskog tipa (u vezi s tim vidi dolje II) su transakcije
nekretnina, radnje u vezi sa pravom privrednih drutava,
kao to su osnivanja preduzea i njihovo strukturiranje,
kao i nasljedno i porodino pravo. Sve ove pravne oblasti
su u socijalistikom drutvenom ureenju imale samo
podreenu ulogu.
5. Situacija u Bosni i Hercegovini
U Federaciji BiH kao i Republici Srpskoj uvoenje
"latinskog notarijata" se desilo tek prije nekoliko godina.
U Federaciji BiH trenutno radi ca. 188 notara koji su u
slubi od 2007. godine, a u Republici Srpskoj slubuje nekih
57 notara od 2008. godine. U Distriktu Brko ne postoji
8)
9)
10)
n)
Vidi npr. Preu "Der Notar als Auenstelle der Justiz" DNotZ
2008, 258 ff. ["Notar kao podrunica pravosua"].
Uz svu skromnost neka bude dozvoljena napomena, da u
Njemakoj samo najbolji pravnici jednog godita/generacije
imaju mogunost da postanu notari.
Vidi Bracker-Schippel, BNotO, 8. izdanje, 1 Rn. 5 ff.
Vidi http://en.wikipedia.org/wiki/Notary_public.
posebna, vlastita notarska komora. tavie, notari koji tamo

slubuju mogu se prikljuiti jednoj od dvije entitetske notarske komore.
Savjetovanja oko donoenja zakona o notarima su pri
tom zapoela ve 2002. godine. Nakon uvoenja notarijata
su njegovo etabliranje u zemlji, putem seminara i slanja
strunjaka, podupirali GTZ, 1 2 IRZ-fondacija 13 kao i
Njemako udruenje notara.
Zakoni o notarima koji su potom stupili na snagu se
sadrajno orijentiu prema meunarodnim uzorima,
posebno prema njemakom Saveznom zakonu o notarima
(BNotO) i njemakom Zakonu o notarskoj obradi isprava
(BeurkG - Beurkundungsgesetz).
II. Latinski notarijat - pregled

Ako se ima u vidu koliko malo vremena je prolo od
uvoenja notarijata u Federaciji BiH i Republici Srpskoj,
nije nikakvo udo to meu stanovnitvom, ali i meu
kolegama pravnicima, postoje jo mnogi nesporazumi i
pogrene predodbe o smislu i svrsi notarijata kao i o
vrenju slube notara. Neke od ovih pogrenih predodbi
elim u narednom dijelu teksta otkloniti.
1. Rasprostranjenost, kljuna struktura i istorija
Nerijetko se moe uti da se sa notarijatom uveo sistem
koji je veoma malo rasprostranjen ili da se ak kao takav
pojavljuje samo u jednoj njemakoj pokrajini.
a) Rasprostranjenost
Oboje je potpuno netano. Latinski notarijat je rasprostranjen diljem cijelog svijeta,14 samo Sjeverna Amerika u
tome ini veliki izuzetak. Tu postoje notari naeg shvatanja
iskljuivo u pojedinim saveznim dravama SAD (Florida,
djelimino Novi Meksiko, djelimino Kalifornija) i u
kanadskoj provinciji Kvebek, koja se ne samo u jeziku nego
i u pravnoj kulturi dri svojih francuskih korijena. Ako se
urauna i NR Kina, onda negdje oko etiri milijarde ljudi
ivi u pravnom sistemu koji poznaje latinski notarijat.
Pritom u preko sedamdeset zemalja lanica UINL zanimanje notara naravno i nije stoprocentno ustrojeno na isti
nain. Naprimjer notar u Francuskoj naplauje i porez na
promet nekretnina, to u Njemakoj obavlja poreski ured.
Tako notar u Austriji zavrava nesporne nasljedne predmete, to npr. u mnogim drugim zemljama lei u nadlenosti sudova. Meutim sve drave sa latinskim notarijatom
imaju izvjesne kljune strukture kao zajedniki element.
12)
13)
14)
Deutsche Gesellschaft fr technische Zusammenarbeit GmbH

(Drutvo za tehniku saradnju d.o.o.).
Deutsche Stiftung fr Internationale Rechtliche Zusammenarbeit e. V. (Njemaka fondacija za internacionalnu pravnu
saradnju).
Vidi www.uinl.org za kartu svijeta sa pojedinim zemljama.
NOVA PRAVNA REVIJA
22
b) Kljune strukture
Notari su, prema tome, nezavisni nosioci slube koji

istovremeno vre javnu vlast.15 U Njemakoj se notar shvata
kao dravno vezan poziv, za koga osnovne slobode vrijede
samo ogranieno.
Notari su nezavisni i nepristrasni savjetnici svih uesnika
u nekom pravnom poslu. Notar vodi (usmjerava) naprimjer
transakciju nekretnine kao neutralni i od svih strana nezavisan trei.
Njega imenuje drava u jednom pravno formaliziranom
postupku (u pravilu na bazi izbora po principu najboljeg
od najboljih) i notar je u mnogim pitanjima blizak sudiji,
kao to su disciplinsko pravo, nezavisnost itd. 16
Nadalje, notar za greke i povrede obaveza odgovara
strankama lino sa svojom ukupnom imovinom. 17 Ova
odgovornost se ne moe ograniiti ak ni sporazumom.
Drugaije nego recimo kod posrednika kredita i investicionih bankara, notar stoga lino mora da snosi rizike koji
proizlaze iz njegove djelatnosti. Ovo predstavlja pravilne
stimulanse, tako da normalna poduzetnika tenja za ostvarenjem dobiti u pravilu ne prelazi u pohlepu.
Notari sainjavaju isprave o pravnim poslovima i time
generiu javne isprave sa poveanom dokaznom snagom,
koje redovno slue i kao izvrni naslov.
Konano, provjera potrebe za notarskim uslugama
utvruje/odreuje broj notarskih mjesta, poto prema
sistemskoj odluci njemakog zakonodavca notari ne treba
da budu organizovani na trinoj osnovi, nego iskljuivo
potrebe ureenog pravosua odreuju koliko e notara biti
u pojedinoj saveznoj pokrajini.18 Ovo garantuje nezavisnost
notara i geografski ravnomjerno pokrivenu opskrbu
stanovnitva notarskim slubenim radnjama. Obaveza da
se obezbijedi prostorna pokrivenost notarskim slubenim
radnjama za dravu proizlazi kao logina posljedica iz
injenice da drava u materijalnom pravu predvia razliite
poslove, za koje je obavezna notarska obrada.19
c) Istorija - kratak presjek
Naziv "latinski notarijat" pritom nije nastao proizvoljno.
Ako se hoe biti precizan, notarijat se moe pratiti unazad
sve do Tabelliona rimskog carskog doba, koji su kao
privatne osobe na osnovu dravno dodijeljenog ovlatenja
sainjavali isprave o odreenim pravnim poslovima uz
naplatu odgovarajuih pristojbi. U Francuskoj je Karlo
Veliki naredio da se u kotarima Carstva ima postaviti
dovoljno notara, koji bi na nain Tabelliona na kraju isprave
dodavali svoj potpis (Signet) kao znak prepoznavanja. Malo
15)
16)
17)
18)
19)
Uporedi izmeu ostalog Bracker-Schippel, BNotO, 8. izdanje,

1 Rn. 11 ff BVerfGE 17, 371.
BVerfGE 73, 280.
Vidi 19 BNotO.
Umjesto mnogih vidjeti kod Bracker-Schippel, BNotO, 8.
Izdanje, 4 Rn. 3 ff.
BGHZ 67, 348 = DNotZ 1977, 180.

pomalo se etablirao pojam Notar za poimanje svih poslova
sainjavanja javnih isprava. Nauka o umijeu notarijata
ula je na italijanske univerzitete, naroito onaj u Bolonji.
Znaajni postglosatori pisali su u 11. i 12. stoljeu naune
radove o notarijatu.20
U Njemakoj je Carski zakon o notarijatu, usvojen 1512.
na njemakom i latinskom jeziku na zasjedanju Reichstaga
u Koln-u pod vladavinom cara Maximiliana I, markirao
vanu prekretnicu u istoriji notarijata. U etiri dijela Zakona
koji je obuhvatao 46 lanova sainjeni su principi, koje
notari imaju potovati u svome poslu. Jo i danas se takva
naela nalaze u BNotO i u BeurkG, kao recimo, da notar
ne moe sam sebi postaviti zamjenika (zastupnika) ili da
notar ne smije izvriti sainjavanje notarske isprave u nekoj
vlastitoj stvari.
Carski zakon o notarijatu dodue nije jo dugo bio kraj
tog razvoja. Prije svega Pruska je zapoela sa samostalnim
ureenjem svog sistema notarijata. Procesni zakon koji je
usvojen 26. aprila 1781. u Pruskoj ak je u potpunosti
ukinuo notarijat kao slobodno zanimanje i prenio je njegove
zadatke na dravnog slubenika, takozvanog pravosudnog
komesara. 21 Isto se desilo i advokatima koji su radili u
slobodnom zanimanju, koje su zamijenili slubenici - tzv.
Assistenzrate - pomonici savjetnici. Dakle, notar je postao
slubenik pravosua, a advokat slubenik. U vremenu koje
je uslijedilo obje ove slube su objedinjene. Ova regulativa
je bila as roenja tzv. "Anwaltsnotar" - advokata - notara.
Ovaj hibrid od notara i advokata zahvaljuje svoj
nastanak samo jednoj istorijskoj sluajnosti i sam po sebi
je stran sistemu. Njegov nastanak se da objasniti samo time,
da je u Pruskoj u to doba i advokat bio slubenik, tako da
je on mogao preuzeti nadlenosti notara sa obiljejima
dravnog suvereniteta. Sa prelaskom advokata u pruaoca
pravnih usluga u slobodnom zanimanju, ovakvu mjeavinu
danas ne opravdava vie nita, a i u Njemakoj je danas
advokatski notarijat ogranien na one regione, koji su
istorijski povezani sa ranijom Pruskom. Pojedine od tih
njemakih saveznih pokrajina razmiljaju u meuvremenu
o prelasku na institut notara kome je to jedino zanimanje.
Meutim, razumljiv interes za odranje postojeeg stanja
postavljenih advokata - notara se tome viestruko suprotstavlja.
U svim drugim zemljama latinskog notarijata ne postoji
ova pomijeanost izmeu advokata i notara. Zemlje u svijetu
koje je obiljeio Code Napoleon (bilo da su u Evropi, Africi
ili Junoj Americi) mogu pokazati kontinuiranu tradiciju
notarijata koja poinje najkasnije sa 19. stoljeem, a ta
tradicija obuhvata upravo gore naznaene kljune strukture.
20)
21)
Mnotvo bibliografskih podataka se moe nai na

www.notariatsgeschichte.de.
Slino se desilo u Bavarskoj, gdje su zadaci notara za period
od nekih 100 godina unazad bili preneseni na sudije.
23

2. Funkcije notarske obrade isprava
Slian broj pogrenih predstava, kao i o porijeklu i
rasprostranjenosti notarijata, postoji i o funkciji notarske
obrade isprava.
Notari su, za razliku od npr. advokata, nosioci javne
slube.22 Stoga se notarijat oznaava kao osamostaljeni dio
vanparninog sudstva, to jest dio koji se izdvojio iz aparata
dravne vlasti. 23 Uee notara u naprijed navedenim
oblastima vanparninog sudstva odvija se najee u
uvodnoj fazi. Njihov glavni zadatak je sainjavanje notarskih
isprava o pravnim radnjama. U to spada notarska obrada
isprava o pravnim poslovima ukljuujui i raspolaganja u
sluaju smrti, sainjavanje isprava o injeninim radnjama,
te ovjeravanje potpisa i rukoznaka.
a) Notarska isprava kao dokazno sredstvo
Isprave notara su javne isprave, isto kao isprave organa
vlasti i sudova.24 Njima je u dravnim i sudskim postupcima
priznata posebna dokazna snaga. Javna notarska isprava
zasniva puni dokaz o injenicama koje su u njima posvjedoene. Sudija dakle smije posumnjati u njihov sadraj samo
ako je dokazano da ta isprava predstavlja falsifikat. Sudu
je, meutim, zabranjeno slobodno vrednovanje njene
dokazne snage. 25 Javna isprava stoga u sistemima graanskog prava koji poivaju na kontinentalno-evropskom
pravnom ureenju predstavlja primarno dokazno sredstvo.
Ostala dokazna sredstva, kao recimo iskazi svjedoka,
zahtijevaju uvijek materijalno vrednovanje tog iskaza i
vjerodostojnosti svjedoka od strane sudije.
Isprava, a naroito javna isprava notara, predstavlja za
sudiju najsigurnije dokazno sredstvo. To naravno ne znai
da bi vjerodostojnost svjedoka trebala naelno biti sumnjiva.
tavie, nedostatnost ovjeijeg pamenja je ono to
umanjuje vrijednost dokaza putem svjedoka.26
b) Notar i registri
Iz navedenih razloga su u mnogim propisima o vanparninom postupku za odreene sudske radnje prinudno
propisane notarske isprave. To vrijedi naroito za javne
knjige i registre, npr. zemljinu knjigu i trgovake registre,
kojima se u zemljama kontinentalno-evropske pravne
tradicije pridaje centralni znaaj.
U zemljinim knjigama su zapisani svi relevantni pravni
odnosi na nekretninama/zemljitu i - ukoliko i oni mogu
pored zemljita biti predmet posebnih prava - na zgradama
i stanovima. U trgovakim registrima su dokumentovani
za trgovake i druge poslovne partnere vani pravni odnosi
trgovaca i preduzea.
Ove registre u Saveznoj Republici Njemakoj i u brojnim
drugim dravama vode sudovi, a ne upravni organi vlasti
ili npr. industrijske i trgovake komore. To se obrazlae
time to se upisi i tamo dokumentovani pravni odnosi
smatraju elementom garantovanja osnovnih prava priznatih
ustavom, naroito prava vlasnitva.27 U tom smislu se govori
0 javnom povjerenju u upise u registrima. Stoga upise treba
da realizuju nezavisne sudije i specijalizirani pravosudni
personal. Pravo graanina na poduzimanje ispravnog
(tanog) upisa i otklanjanje pogrenih upisa se ima provesti
u sudskim albenim postupcima.
Meutim, isto tako vano za funkcionalnost registara
je zajedniko djelovanje notara i registarskog suda: formalno
registarsko pravo i procesno pravo zahtijeva za veinu upisa
notarsku ovjeru podnesenih zahtjeva ili notarsku obradu
izjava stranaka, koje ove prilau kao obrazloenje tih
zahtjeva. Ukljuivanje notara kao specijaliste koji je naroito
kvalifikovan i za registarski promet, koji je nezavisan i nije
podreen interesima stranaka, ima za svrhu da ve i zahtjevi
koji se podnose za upis u spomenute registre budu struno
1 tano ispunjeni i da su dokumenti koji se prilau uz zahtjev
potpuni. Kad bi drava uspostavila registre, koji su dodue
javni, ali koji bi doputali openito svakom graaninu i
svim zainteresovanim zanimanjima i preduzeima podno enje zahtjeva, bez ukljuivanja notara, tada ona uopte ne
bi bila u stanju, ili bi to bila samo uz ekstremno velik utroak
vremena za provjere i uz angaovanje velikog broja personala (te uz odgovarajue dugo trajanje postupka upisa), da
garantuje javno povjerenje i tanost upisa u registru.
c) Ostala polja djelovanja notara
Kod nasljednih stvari klasino polje djelovanja notara
se nalazi u sainjavanju isprava o raspolaganjima po osnovu
izjava posljednje volje, dakle testamenata i nasljednih
ugovora. Kod testamenta je dodue prema njemakom
pravu vaea forma postignuta i u vidu privatnog pismenog
dokumenta, to znai testamenta napisanog svojeruno od
strane ostavioca.28 Meutim, praksa je pokazala da sainjavanje izjava posljednje volje od strane nepravnika moe
otvoriti velike probleme i u mnogim sluajevima vodi do
toga da posljednja volja ostavioca ne moe biti provedena.29
Osim toga, u nasljednom pravu se nalaze i drugi propisi
o sainjavanju javnih isprava i ovjerama, tako da se notar
ukljuuje takoe i u stvarima koje se ne odnose na sainjavanje isprava o raspolaganju na osnovu izjava posljednje
volje. Kao primjer se moe navesti odbijanje nasljedstva ili
27)
22)
23)
24)
25)
26)
Uporedi Bracker-Schippel, BNotO, 8. Izdanje, 1 Rn. 11 ff;

BVerfGE 17, 371.
Uporedi Preu "Der Notar als Auenstelle der Justiz", DNotZ
2008, 258 ff.
Uporedi 415 ZPO [Njemaki Graanski procesni red/zakon].
Uporedi Thomas / Putzo, ZPO, 415 Rn. 3.
Uporedi Thomas / Putzo, ZPO, 415 Rn. 7.
28)
29)
Uporedi Demharter, GBO, 29 Rn. 1 ff.

2247 BGB [Njemaki graanski zakonik].
Aktuelne statistike njemakog Saveznog ministarstva pravde
polaze od toga, da negdje oko polovine privatnih pismeno
sainjenih testamenata sadravaju greke. O privatnim
pismenim testamentima vodi se tri puta vie sporova nego o
notarski obraenim testamentima, uporedi
www.bmj.bund.de.
24
NOVA PRAVNA REVIJA
odustajanje nosioca prava na nuni nasljedni dio od svog

nunog dijela ili odricanje od cjelokupnog prava nasljeivanja.
U porodinom pravu notar djeluje kao "sudija u predvorju", ako se recimo radi o o tome da se u okviru
sporazumnog razvoda braka prije sudskog brakorazvodnog
postupka izvri imovinska podjela meu strankama. Takoe
i ovo doprinosi utedi resursa kod pravosua i ubrzava
sudski postupak. Ako se npr. poravnanje oekivanih prava
za doba starosti izvri prije razvoda sporazumno kod notara,
tad se taj brakorazvodni postupak moe ubrzati za itavu
godinu dana.
U pravu privrednih drutava ukljuivanje notara obezbjeuje ponajprije transparentnost npr. o odnosima udjela
u nekom drutvu kapitala ili u vezi sa ovlatenjem za
zastupanje. Ovo stvara sigurnost u pravnom prometu i
doprinosi spreavanju pranja novca i finansiranja terorizma.
Nije nikakvo udo da veina fiktivnih firmi koje funkcioniu
preko tzv. potanskog sandueta, bivaju registrovane u
zemljama koje upravo ne predviaju nikakvu kontrolu
prilikom osnivanja i upravljanja drutava kapitala.30
d) Pouavanje i savjetovanje
Ovlatenje notara da sainjava javne isprave korespon dira, prema njemakom razumijevanju, sa sveobuhvatnom
funkcijom podrke i pouavanja notara za sve uesnike u
ispravi (uporedi 17 BNotO); odgovarajue norme sadre
i zakoni o notarima Federacije BiH i Republike Srpske.
Time se osim dokumentacione i dokazne funkcije treba
garantovati ispravno oblikovanje pravnih odnosa uesnika
na tanoj injeninoj osnovi i u saglasnosti sa voljom svih
uesnika pravnog posla. Tako postaje jasno da notaru u
savremenoj pravnoj dravi pripada jedna vrlo vana uloga
u pogledu zatite potroaa, pravne sigurnosti i spreavanja
sporova. Tana dokumentacija jake dokazne snage u
notarskim ispravama rastereuje sudske postupke u kojima
se takva isprava predoava kao dokazno sredstvo od
dugotrajnog i skupog pribavljanja i vrednovanja potrebnih
dokaznih sredstava. Osim toga, preventivno, pravno
praenje (podrka) stranaka i njihovo savjetovanje od strane
notara, obezbjeenje tanog, nesumnjivog i volji stranaka
odgovarajueg pravnog oblikovanja, vodi ka tome, da
kasniji spor ili sumnja u vezi sa pravnim i ugovornim
odnosima uopte ne nastane, dakle da se sudovi uopte ne
moraju koristiti/ukljuivati.31

ugovornih sporazuma, a time "u predvorju" bilo kakvog
spora, obezbjeuje pravnu zatitu, koju sudovi i sudije
mogu postii tek naknadno, to znai nakon nastanka spora
izmeu uesnika u pravnom poslu. Stoga se ini da je opis
uloge notara u pravnom ivotu kao "sudije u predvorju" ili
"prethodnog sudije" sasvim dobro pogoen.
e) Notarska isprava kao izvrni naslov
Pored ovih nadlenosti notara, koje u krajnjoj instanci
podravaju i rastereuju sudstvo u podruju vanparninog
sudovanja, ne smije se propustiti ukazati na ulogu notarskih
javnih isprava u parninom sudovanju.
Tako su notarske isprave od bitnog znaaja u izvrnom
pravu. Prinudno izvrenje, dakle prinudni pristup dravnih
izvrnih organa imovini i vlasnitvu nekog dunika, je u
pravilu mogue samo na osnovu isprava izdatih od strane
javne vlasti, najee sudskih naslova.32 U jednoj pravnoj
dravi takve prinudne mjere obavezno pretpostavljaju da
je u jednom ureenom postupku nesumnjivo utvreno
postojanje zahtjeva koji treba da se prinudno izvri.
Redovno su stoga graanskopravni zahtjevi podobni za
izvrenje samo ako su utvreni sudskom presudom.
Graanskopravni sistemi sa latinskim notarijatom
doputaju, meutim, pored izvrenja na osnovu presude
takoe i izvrenje na osnovu javne isprave notara, ako se
dunik u notarskoj ispravi podvrgao prinudnom izvrenju.33
Jamenje tog zahtjeva putem notarske isprave se time
izjednaava sa jamenjem putem sudske presude.
f) Saetak
Notari dakle mogu putem svoje djelatnosti sainjavanja
javnih isprava (notarske obrade isprava) vriti rastereenje
sudova u viestrukom pogledu:
- oni preuzimaju odreene funkcije, koje bi inae
morale biti obavljene od strane sudova, npr. izdavanje
spomenutih izvrnih isprava;
- trokovi provjere prilikom voenja sudskih registara
se uz primjenu notarskih isprava bitno reduciraju;
- u svim postupcima, u kojima se primjenjuju notarske
isprave, redovno je nepotrebno skupo izvoenje
dokaza;
- Pravnom podrkom i savjetovanjem graana od
strane notara i sainjavanjem isprava u skladu sa
propisima u najveoj mjeri se ve u "predvorju"
izbjegavaju sporovi koji bi inae optereivali sudove;
Notarijat time ve u fazi pravnog oblikovanja i sainjavanja ugovora, dakle "u predvorju" praktine realizacije
30)
31)
Da navedemo recimo samo Kajmanska ostrva ili Delaver,

takoe jednu saveznu dravu Amerike. Kod drutava koja su
tamo registrovana je na kraju krajeva kako za nekog
poslovnog partnera, tako i za nadleni sud ili neki finansijski
organ gotovo nerazjanjivo ko stoji iza tog preduzea ili ko
moe ovo preduzee valjano zastupati.
Uporedi npr. Preu "Der Notar als Auenstelle der Justiz",
DNotZ 2008, 258 ff.
- notarska isprava doprinosi borbi protiv pranja novca

i finansiranja terorizma.
g) Monopoliziranje?
Da bi notari ove funkcije mogli ispuniti u skladu sa
propisima, neizostavna su dva preduslova:
32)
33)
Uporedi 704 ZPO.

794 ZPO.
25

S jedne strane pravni sistem mora notaru dati odgovarajue mogunosti sudjelovanja i oblikovanja. To su
propisi o formi iz zakona o notarima i regulativa o vrenju
notarskog zanimanja.
Drugi preduslov je notarijat sposoban za vrenje svojih
funkcija, dobro obrazovan i svjestan svojih odgovornosti.
To takoe nije neto to se samo po sebi razumije.
U Njemakoj strogi kriteriji za izbor uesnika na
konkursu za imenovanje za zanimanje notara od strane
pravosudne uprave znaajno doprinose tome, da samo
kvalifikovani pravnici smiju obavljati ovo vrlo odgovorno
zanimanje. Poto polja djelovanja notara pri tome ni blizu
nisu tako viestruka kao recimo kod advokata, tako on
gotovo prinudno postaje visoko kvalifikovani specijalista.
Njemaki notari doivljavaju redovno dejstva ovog
smislenog sistema u svom svakodnevnom poslu: nacrte
isprava, koji dolaze od strane poreskih savjetnika ili
advokata, oni moraju naroito kritiki pregledati, poto
esto ne zadovoljavaju notarske standarde kvaliteta, to nije
bezuslovno vezano za manjkave sposobnosti, ali svakako
jeste za manjkavu rutinu i specijalizaciju tih drugih nosilaca
zanimanja.
Samo onda kada ugovori i druge isprave u tim, za
graane posebno ekonomski vanim oblastima, padnu u
iskljuivu nadlenost notara, optimalno je realizovana
pravna zatita, a time i pravni mir u fazi oblikovanja prava
i ugovora, a sudovi se optimalno rastereuju.
U ovom kontekstu takoe nije primjereno govoriti o
tome kako, navodno, notari vre bilo kakav monopol. Jer
prema poimanju kontinentalno-evropskog pravnog
ureenja notari vre javnu vlast. Oni djeluju kao dio
suverene dravne vlasti. Sainjavanje notarski obraenog
ugovora o kupoprodaji zemljita/nekretnine, branog
ugovora ili testamenta nije djelatnost podvrgnuta tritu.34
tavie, notar je dravni slubenik koji se ne nalazi u
neposrednoj hijerarhijskoj strukturi organa vlasti, sa
specifinou, da prihodi koje ubire obavljajui svoj posao
ostaju njemu. Tako drava ne stvara monopol za odreenu
grupu zanimanja, nego sa stanovita efikasnosti iz
neposredne dravne uprave izdvaja odreene poslove, koje
bi inae obavljali slubenici i sudije (kako se to npr. u
Njemakoj u prolosti i deavalo). U tom sluaju je govoriti
o monopolu isto tako pogreno kao kad bi se monopol
pripisao pokrajinskoj upravi, kad se radi o izdavanju
vozakih dozvola.
h) Nezavisnost notara
Zajedno sa obavezom uvanja poslovne tajne nezavisnost notara je za povjerenje, koje graanin unosi u relaciju
34)
Uporedi npr. Schmitz-Vornmoor / Kordel "Vorsorge durch

den Notar, Vertragsfreiheit und Verhaltenskonomik" Notar
1/ 2009, 3 ff.; Odluka Saveznog ustavnog suda [BVerfG] od
19. 8. 2008, Az. 1 BvR 623/08, DNotZ 2009, 792 u stalnoj
sudskoj praksi.
sa notarom, od centralnog znaaja. Graanin zna da notar

ne slui tuim interesima i - ne raunajui zakonske
izuzetke - da je obavezan na uvanje poslovne tajne. 35 Nezavisnost notara meutim ne odnosi se samo na odnos
prema drugim, dravnim slubama, ili drugim institucijama, nego i na odnos prema samom klijentu. Ukoliko
graanin eli od notara neto nedoputeno ili nepoteno,
notar to mora odbiti.36
Nezavisnost notara prema pravosuu, kako je poznato,
nije neograniena. Njemaki notar podlijee nadzoru slube
od strane predsjednika pokrajinskog/vieg suda. Taj nadzor
se naravno ne protee na to, da li su isprave notara sadrajno
svrsishodne. Za to je notar naelno sam odgovoran i odgovara - podran od strane dobrog obaveznog osiguranja neogranieno za eventualne tete koje je on skrivio svojim
klijentima. Nadzor slube se protee samo na to, da li su
ispotovani propisi o notarskoj obradi isprava i da li su
prekrene bilo kakve zabrane, da li je vrio svoje obaveze
pouavanja i da li je odbio nepotene/nekorektne slubene
radnje, kao to je prekomjerno davanje prednosti ili zavaravanje nekog uesnika u pravnom poslu ili nekog treeg.
Ovaj slubeni nadzor nije za notara nikakav teret nego
jedan oslonac i podrka, kako bi se odbranio od elja klijenata za nekorektnim slubenim radnjama. Stoga slubenom
nadzoru, pored izbora besprijekornih linosti za slubu
notara, pripada centralni znaaj za dobro funkcionirajui
notarijat.
i) Primjeri
Jedan je klijent doao kod notara u pratnji Au-pair
djevojke iz Istone Evrope, koja vrlo loe govori njemaki
jezik. Ta mlada ena mu je neposredno pred svoj povratak
u domovinu trebala dati notarski obraenu generalnu
punomo. Iz razloga to taj mukarac u razgovoru dominira,
notar preteno razgovara sa njim. Na pitanje da li mlada
dama razumije notara i da li tom mukarcu eli dati
generalnu punomo, djevojka odgovara sa ne vie od
jednoslonog "da". ak i ako uesnici u spomenutom
pravnom poslu trae suprotno, notar naravno mora paziti
na potovanje propisa o notarskoj obradi isprava, naime
na to, da se u takvom sluaju mora ukljuiti tuma za strani
jezik. U ovom konkretnom sluaju stoga nije dolo do
notarske obrade isprave. Poto uesnici u pravnom poslu
osim toga nisu znali ili htjeli navesti nikakvu razumnu
upotrebnu svrhu punomoi, notar je mogao biti siguran
da je time sprijeio neto nekorisno ili ak nemoralno.
Kupovina zemljita sa stambenom kuom ili kupovina
stana u vlasnitvu je za veinu graana najvei pravni posao,
koji oni ikada u svom ivotu poduzmu. U nedostatku
vlastitog iskustva veina graana je samo nedovoljno informisana o rizicima i opasnostima koje su s time povezane.
35)
36)
28 BNotO.
4 BeurkG.
26
NOVA PRAVNA REVIJA
Danas na tritu nekretnina nisu prisutni samo poteni

graani, nego ima i onih koji bi rado za sebe iskoristili
neiskustvo svoga ugovornog partnera. Tu je centralni
zadatak notara da uesnicima predloi izbalansirano
oblikovanje ugovora ak i onda kad je taj ugovorni partner
veliki klijent notara, koji bi rado za sebe elio jednostrano
povoljne klauzule. Ako ugovorne strane, nasuprot savjetu
notara, ipak ele jednostrano oblikovanje ugovora, npr.
neobezbijeeno prethodno plaanje, zadatak notara je da
stranku kojoj to ide na tetu neizostavno upozori na
opasnosti koje su s tim povezane. Notar dakle nije neutralni
"zapisiva" elja uesnika u pravnom poslu, nego mora,
kako je to formulisano u 17 njemakog Zakona o notarskoj
obradi isprava [Beurkundungsgesetz] "paziti na to, da se
izbjegnu sumnje i zablude kao i da neiskusne i neuke stranke
ne budu oteene". to neizbalansiraniji treba da bude
ugovor i to su vei rizici za jednog uesnika, to otrije
notar treba da formulie svoja upozorenja u pogledu
dotinih ugovornih odredaba. On notarsku obradu jednog
takvog ugovora optereenog rizicima, naravno, smije odbiti
samo onda, ako se time kri neki zakon ili ako se time
namjeravaju postii prepoznatljivo nepotene ili neasne
svrhe, jer on nije tutor uesnika u poslu.
Da pouke i upozorenja imaju eminentna dejstva po
pitanju zatite potroaa ne mora se dalje naglaavati. Isto
tako je jasno da je ova notareva funkcija upozoravanja i
zatite u pravnim ureenjima sa mladim demokratijama i
slobodnim tritem, s obzirom na nizak nivo poznavanja
rizika nekih ugovora od strane stanovnitva, od posebno
velikog znaaja.
Uvijek iznova se kod notarske obrade isprava doivljava
da uesnici prilikom itanja onog upozorenja, da su svi
postignuti dogovori obavezni da se notarski obrade, saopte
da su dogovorili jo detalja, koji do sada ne stoje u ugovoru.
Tako npr. prodavac treba jo bilo ta da popravi na prodatoj
kui prije primopredaje, ili kupac treba za jo neke predmete
koji su prodati sa kuom platiti dodatnu cijenu mimo
kupoprodajne cijene. Uesnici redovno misle da se to ne bi
morali posebno zapisati u ugovoru. Dunost notara je da
djeluje u pravcu da se i ovi sporedni dogovori unesu u
ispravu. Jer samo ako ugovor tano oslikava sve postignute
dogovore, on moe u potpunosti ispuniti svoju funkciju
spreavanja sporova. Ovo istovremeno za notara znai da
je obavezan da sveobuhvatno ispita elje uesnika u
pravnom poslu. On se ne smije zadovoljiti samo time da
klijentima predoi svoj standardni formular, koji je vie lo
nego uistinu odgovarajui. ivot je tako arolik, a
prihvatljive i razumne elje uesnika su tako mnogostruke
da ak i najvea zbirka modela ugovora, ma kako ona bila
od pomoi za svakodnevnu praksu, nije dovoljna za
oblikovanje ugovora. Stojei na sigurnom fundamentu
temeljitog pravnikog obrazovanja i dueg pripremnog
perioda za poziv notara, ovaj mora biti u stanju, da i naroite
elje klijenata svrsta u pravilne pravne kategorije i da ih

pretoi u jasne ugovorne klauzule. Ovo je zasigurno upravo
u reformskim dravama jedan poseban izazov.
U nasljednom pravu, posebno kod oblikovanja testamenata i nasljednih ugovora, notar takoe ima vanu ulogu
u pogledu pravne podrke/praenja i savjetovanja. Njegov
glavni zadatak se ovdje sastoji u tome da razjasni sa
ostaviocem esto neprecizno i laiki iznesene elje, da ga se
uputi u vezi sa pravom nunog dijela i sa njegovim konkretnim posljedicama, te nakon toga saini testament, koji
jasno i jednoznano oslikava elje ostavioca uz upotrebu
tanih pravnih pojmova.
III. Perspektiva
Quo vadis Notariat?37 Zemlje koje su nedavno uvele
sistem notarijata mogu i smiju se s pravom pitati, da li ovaj
sistem ima budunost? Da li on donosi neku specifinu
korist?
1. Dejstva uvoenja notarijata
Iz prethodnog izlaganja je postalo jasno kako sveobuhvatno savjetovanje, oblikovanje ugovora prilagoeno svakoj
individualnoj situaciji i sveobuhvatna pravna podrka imaju
usmjeravajuu ulogu za notarijat u jednom modernom
pravnom ureenju. Iskustvo nas ui da je graaninu
potrebna ova preventivna i skrbnika podrka, kako bi se
mogao svjestan odgovornosti i po mogunost bez sporova
ophoditi prema svome vlasnitvu i svojoj imovini. Notarijat
je stoga bitan dio pravnog okvira zatite vlasnitva.
Iz iskustava drugih zemalja, kao to su Hrvatska, eka
ili baltike zemlje, moe se rei da upravo obuhvatanje
prometa nekretnina od strane specijaliziranih, probranih
mjesta, koja su nezavisna i imaju javni autoritet, dugorono
vodi ka tome da se otklanjaju loa stanja u pogledu zemljine
knjige i katastra i da nastane pravna sigurnost na tritu
nekretnina koja je posebno vana za realnu ekonomiju. Jer
za jednu banku je nekretnina kao sredstvo obezbjeenja
upotrebljiva samo ako banka moe biti sigurna, da ona
uistinu pripada primaocu kredita i da na njoj nisu upisani
drugi tereti prvog reda. Ako praktino svako moe podnijeti
inicijativu za upis u zemljinu knjigu, ako se kod identificiranja uesnika ne postavljaju dovoljni zahtjevi, tad je javno
povjerenje u registre nezamislivo.
U pravu privrednih drutava vrijedi neto slino. I ovdje
trgovaki registar, koji je opremljen javnim povjerenjem,
moe funkcionisati samo ako su podaci koji se dostavljaju
registru pouzdani i ako ne agiraju marionete, odnosno ne
nastupaju fiktivne firme. Upravo ovdje i u podruju borbe
protiv pranja novca, zemlje koje nemaju notarijat imaju i
dalje ogromne nedostatke. Nastojanja engleskog Companies
House38 oko transparentnosti i sigurnosti djeluju gotovo
smijeno. Tako Companies House preporuuje: watch your
37)
38)
Kuda ide notarijat? - prim. prev.

www.companieshouse.gov.uk
27

company!39 to je mogue redovnije bi se trebao provjeravati
vlastiti upis, da li su prevaranti moda prijavili novog
direktora. FBI preporuuje za kue u SAD-u neto slino,
meutim tamo postoji mnotvo sluajeva tzv. house stealing
i mortgage fraud.40.
Zbog meusobnog dopunjavajueg djelovanja notara i
registarskih sudova tako neto je u Njemakoj nezamislivo.
2. Evropa
Upravo Evropska Komisija do sada nije pokazivala
oduevljenje kad je rije o latinskom notarijatu. Prije svega
generalna direkcija za unutranje trite i usluge (u daljem
tekstu: GD za trite) je pokuavala po svaku cijenu smanjiti
regulacije, a visoko regulisan notarijat joj je bio trn u oku.
Do danas je meutim GD za trite ostala duna dokaze u
vezi sa ekonomskom neefikasnou toga sistema. U postupku zbog povrede ugovora41 kojeg je Evropska Komisija
pokrenula protiv 16 drava lanica sa latinskim notarijatom,
generalni odvjetnik se nedavno izjasnio u tom pravcu, da
notar vri javnu vlast a time je, ak i sa evropskog stanovita,
izuzet od slobode izbora sjedita. Po prvi put e time i
Evropski sud pravde (sada Sud Evropske unije - prim. prev.)
priznati, da notari djeluju iskljuivo u ime suverene drave
i da nisu upravo ono to su advokati ili poreski savjetnici privatni davaoci pravnih usluga.42
3. Budunost
Finansijska kriza je uinila jasnim da i slobodno trite
treba neki regulatorni okvir kako bi moglo funkcionisati.
Jedan "level-playing-field" (sistem jednakih mogunosti prim. prev.) je mogu samo ako se neto tako garantuje
putem dravnih struktura. Vrijednost institucija se ponovo
vratila jasnije u svijest stanovnitva i nosilaca odluivanja.
"Povjerenje je sredstvo podmazivanja pravnog prometa",
slobodno je naslovio jednom FAZ (novine: Frankfurter
Allgemeine Zeitung - prim. prev.) u Njemakoj prema
izjavama jednog amerikog univerzitetskog profesora.43 Tu
se ponovo pronalazi i latinski notarijat. I tako autor teksta,
inae najmlai notar u Bavarskoj, pozitivno gleda na
budunost, jer je ubijeen da e institucija notarijata ivjeti
jo dugi niz godina.
42)
43)
39)
40)
41)
"Nadgledaj svoju kompaniju!" - prim. prev.

"Krae kue" i "hipotekarne prevare" - prim. prev.
Postupak C 54/08.
Vidjeti pod www.curia.eu sluaj C-54/2008 i pledoaje uz

njega. Generalni pravozastupnik svakako ini jasnim, da u
budunosti ne bi smjela biti doputena rezerva za notare u
vezi sa dravljanstvom. To je u ujedinjenoj Evropi zasigurno
razuman rezultat.
Uporedi Robert J. Shiller, Arthur M. Okun Professor of
Economics Yale University: The Subprime Solution: How
Today's Global Financial Crisis Happened, and What to Do
about It. Tu autor izlae, da bi strukture kao to je latinski
notarijat vjerovatno sprijeile krizu nekretnina u SAD.
NOVA PRAVNA REVIJA
28
Aktuelnosti iz bh. zakonodavsta i pravne prakse
Ugovor o doivotnom izdravanju

- problem dvostruke forme
Vesna Softi*
I. Prethodne napomene
Zakon o notarima Federacije Bosne i Hercegovine1 (u
daljnjem tekstu: ZNot) u odredbi lana 73. 2 propisuje
odreeni skup pravnih poslova, ije zakljuenje podlijee
obaveznoj notarskoj obradi isprave, kao formi ad
solemnitatem. Iz sadraja odredbe vidljivo je da se notarska
obrada, kao posebna forma, zahtijeva za one pravne poslove
koji imaju poseban znaaj za fizika i pravna lica i gdje
pravni poredak openito ima interes "da odredbe ovih
pravnih poslova budu formulirane jasno i neprotivrjeno
od strane osoba sposobnih i ovlatenih na zakljuenje takvih
pravnih poslova, da prava i obaveze stranaka budu uravnoteeni i jasno definirani, kako ne bi dolo do pravnih
sporova prilikom njihove realizacije i kako bi oni mogli bez
problema biti upisani u odgovarajue registre".3 Meu
pobrojane spadaju svi pravni poslovi koji za predmet imaju
prenos ili sticanje prava vlasnitva ili drugih stvarnih prava
na nekretninama.4
Od poetka rada notara i primjene ZNot5 nisu postojale
bitnije nedoumice u vezi sa primjenom odredaba lana 73
ZNot FBiH, izuzev dileme koja se pojavila u pravnoj praksi
pojedinih sudova i pojedinih notara u vezi sa potrebnom
formom ugovora o doivotnom izdravanju, koji za predmet
ima prenos prava vlasnitva na nekretninama.
Ugovor o doivotnom izdravanju je ureen Zakonom
o nasljeivanju6 (u daljem tekstu: ZN FBiH) koji je u
*) Autorica je biva sutkinja Vrhovnog suda FBiH, trenutno
notar sa slubenim sjeditem u Sarajevu, opina Novi grad.
1) Zakon o notarima Federacije BiH, (Slubene novine FBiH
45/2002), u daljem tekstu: ZNot FBiH, Zakon o notarima
Republike Srpske, (Slubeni glasnik RS, 86/2005), u daljem
tekstu: ZNot RS, Zakon o notarima Brko Distrikta BiH, Sl.
Glasnik BD 09/2003), u daljem tekstu: ZNot BD BiH.
2) Odredba je istovrsna i u ZNot RS l. 68, i ZNot BD, l. 47.
3) Povlaki M. u Povlaki/Schalast/Softi, Komentar Zakona o
notarima u Bosni i Hercegovini, str. 136.
4) lan 73. stav 1. taka 4. ZNoT FBiH
5) 3. 5. 2007. godine poeli su da rade prvi notari u FBiH i od
tog datuma se poeo primjenjivati ZNotFBiH, dok je u
Republici Srpskoj poetak rada prvih notara 11. 3. 2008.
godine.
6)
Slubeni list SR BiH 7/80 - 267, 15/80 - 711.
Federaciji BiH preuzet iz pravnog poretka bive SFRJ. ZN

FBiH kao formu ad solemnitatem za zakljuenje ugovora o
doivotnom izdravanju predvia pismenu formu ovjerenu
od strane suda, pri emu je sudija prilikom ovjere duan
proitati ugovor ugovaraima i upozoriti ih na pravne
posljedice koje ovaj ugovor proizvodi.7 ZN FBiH nije
mijenjan nakon poetka primjene ZNot FBiH, pa ne
poznaje uee notara prilikom sklapanja pravnih poslova
nasljednopravnog karaktera. Upravo je u pogledu ove
odredbe u kombinaciji sa odredbom ve spomenutog l.
73. ZNot FBiH nastupio problem u praksi na podruju
Federacije BiH. Ovaj problem u pravu Republike Srpske
brzo je otklonjen, s obzirom na to da je u ovom entitetu
nakon poetka primjene ZNotRS na snagu stupio novi
Zakon o nasljeivanju,8 koji u potpunosti uvaava Zakon o
notarima, te u pogledu forme za zakljuenje ugovora o
doivotnom izdravanju izriito propisuje notarsku obradu
isprave kao formu ad solemnitatem.9
Cilj ovog rada jeste da predstavi vaee zakonske propise
u FBiH vezane za formu propisanu za valjano zakljuenje
ugovora o doivotnom izdravanju, uz kratki prikaz
praktinog znaaja i osnovnih karakteristika ovog pravnog
posla, koje opravdavaju stroge zahtjeve u pogledu forme.
Teite rada nalazit e se na problemima u praksi izazvanim
razliitim tumaenjem pozitivnopravnih propisa koji se
odnose na ugovor o doivotnom izdravanju, kao i na
predstavljanju tumaenja, koje prema posljednjim deavanjima prihvata i Vrhovni sud FBiH, u cilju otklanjanja
postojeih problema u praksi.
II. Ugovor o doivotnom izdravanju

- pojam i karakteristike
Ugovor o doivotnom izdravanju je ugovor kojim se
jedna strana - davalac izdravanja, obavezuje da doivotno
izdrava drugu stranu ili neko tree lice - primalac izdravanja, a druga strana kao protuinidbu na davaoca
izdravanja prenosi cijelu svoju imovinu ili njen dio, pri
emu je prenos te imovine odgoen do smrti primaoca
izdravanja. Ovaj ugovor ima veliki praktini znaaj, a
njegova primjena je u postratnom kontekstu u BiH, s
obzirom na veliki broj razdvojenih porodica uslijed
migracija koje su izazvane ratnim dejstvima, dodatno
porasla. U BiH trenutno ivi veliki broj starijih osoba, koje
u neposrednoj blizini vie nemaju nikoga ko bi po zakonu
7)
8)
9)
l. 120. st. 3 i 4. ZN FiBH.

Zakon o nasljeivanju Republike Srpske, Slubeni glasnik
RS, 1/09.
l. 139. st. 2. Zakona o nasljeivanju RS.

bio obavezan da se o njima brine i da ih izdrava,10 te za
njih zakljuenje ugovora o doivotnom izdravanju predstavlja nain da za sebe osiguraju minimum brige u starosti,
a bez potrebe da za ivota otue svoju imovinu, to ima
velike psiholoke prednosti.
Ugovor o doivotnom izdravanju koji ureuje ZN
FBiH 11 pretpostavlja da imovina obuhvaena ovim ugovorom prelazi na davaoca izdravanja tek nakon smrti
primaoca izdravanja. Zbog tog, na prvi pogled nasljednopravnog karaktera ovog ugovora, zakonodavac ga je svojevremeno umjesto u Zakon o obligacionim odnosima,
smjestio u Zakon o nasljeivanju.
U naoj pravnoj praksi nije zabranjeno ugovoriti ni da
imovina prelazi na davaoca izdravanja odmah po zakljuenju ugovora, ali se u tom sluaju ne bi radilo o ugovoru
o doivotnom izdravanju na koji se primjenjuju navedene
odredbe l. 120. do 125. ZN FBiH, nego o drugoj vrsti
inominatnog obligacionopravnog ugovora, 12 na koji se
imaju primijeniti odredbe ZOO i druga naela opeg
imovinskog prava, te posebni zakoni koji reguliraju pravni
promet na nekretninama.13
Ugovor o doivotnom izdravanju je dvostrano obavezujui, teretni i u pravilu trajan pravni posao mortis causa,
poto je prenos imovine na davaoca izdravanja odgoen
do trenutka smrti primaoca izdravanja, koji u sebi sadrava
element aleatornosti, s obzirom da obaveza davaoca izdravanja nije unaprijed utvrena u potpunosti, poto nije
mogue predvidjeti trajanje izdravanja, odnosno trenutak
smrti primaoca izdravanja. Imovina obuhvaena ugovorom
10)
11)
12)
13)
Potrebno je napomenuti da se ugovor o doivotnom izdravanju pri tome moe zakljuiti i izmeu lica koja su po zakonu
obavezna da se meusobno izdravaju - npr. izmeu roditelja
i djece - l. 120 st. 6. ZN FBiH.
lan 120. do 125. ZN FBiH.
U hrvatskom pravu je i ovaj ugovor donoenjem novog
Zakona o obligacionim odnosima dobio svoje zakonsko
utemeljenje pod nazivom Ugovor o dosmrtnom izdravanju,
koji se od ugovora o doivotnom izdravanju primarno
razlikuje u tome to se imovina prenosi na davaoca izdravanja za ivota primaoca izdravanja.
Ovo je dugogodinji stav sudske prakse na prostorima bive
Jugoslavije. Vidi npr. Naelno miljenje Proirene sjednice
Saveznog vrhovnog suda broj 8/57 od 11. 1. 1957. godine,
Odluku, Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj G-295/57
od 11. 9. 1957. godine. "Zakon o nasljeivanju propisuje
formu sudskog testamenta za ugovor o doivotnom izdra vanju kojim primalac izdravanja ostavlja u nasljee svoju
imovinu ili jedan njen dio davaocu izdravanja, ali zakon ne
iskljuuje zakljuenje ugovora o ustupanju imovine ili njenog
dijela za ivota primaoca izdravanja. Za ovaj drugi ugovor
zakon ne propisuje posebnu formu, pa je u skladu sa naelom
neformalnosti ugovora punovaan i neformalan ugovor o
doivotnom izdravanju, ako posebni zakon za pravni promet
pojedinih dobara ne propisuje posebnu formu." - Odluka
Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, broj Gvl-4/91 od 23. 5.
1991. godine, Bilten VS BiH, broj 1991/3, odl. Br. 87. Sve
navedene odluke preuzete su iz: Medi/Taji, Nasljedno pravo
u sudskoj praksi, Sarajevo - Banja Luka, 2008. god.
29
0 doivotnom izdravanju ne ulazi u sastav zaostavtine, te

stoga ne moe sluiti ni kao podloga za namirenje nunih
nasljednika.14
Sve navedene karakteristike ugovora o doivotnom
izdravanju u potpunosti opravdavaju opredjeljenje zakonodavca da za zakljuenje ovog ugovora propie posebnu
kvalificiranu formu. Prilikom zakljuenja ovog ugovora
neophodno je zatititi interese najmanje triju strana. Prije
svega, neophodno je primaoca izdravanja upoznati sa
pravnim posljedicama ovog ugovora, te sprijeiti da to lice,
u stanju nude zbog eventualne bolesti, starosti i nemoi
zakljui ovaj pravni posao na svoju tetu, dajui kao protuinidbu imovinu velike vrijednosti. S druge strane elemenat
aleatornosti, vezan za neizvjesnost duine ivota primaoca
izdravanja, nekad moe ii i na tetu davaoca izdravanja.
Takoer i injenica da se prijenos imovine na davaoca
izdravanja odgaa do trenutka smrti primaoca izdravanja
stavlja davaoca izdravanja u nepovoljan poloaj do nastupanja smrti. Nije nezamislivo da trokovi izdravanja i
eventualno trokovi lijeenja, koje se davalac izdravanja,
obavezao preuzeti, s obzirom na broj godina tokom kojih
traje obaveza izdravanja, postanu nesrazmjerni u odnosu
na ugovorenu protuinidbu. Sve ovo opravdava potrebu
da ugovorne strane budu adekvatno pouene u pogledu
pravnih posljedica ugovora, te meusobnih prava i obaveza.
Takoe i injenica, da zbog izraenog elementa aleatornosti
ni jedna ugovorna strana ugovor o doivotnom izdravanju
ne moe pobijati zbog nesrazmjera meusobnih davanja
odnosno prekomjernog oteenja, dodatno opravdava
kvalificiranu formu.
Ipak postoje miljenja da bi se moglo raspravljati o
prekomjernom oteenju, ako bi se radilo o iskoritavanju
tue nevolje radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi
(zelenaki pravni posao), odnosno ako bi se zakljuenje
ugovora protivilo dobrim obiajima ili se smatralo nemoralnim.15 U ovoj situaciji je sudija po citiranoj odredbi lana
120. stav 3. ZN FBiH, svojom poukom trebao uticati na
ugovarae, da ne pristanu na oit nesrazmjer u meusobnim
davanjima, odnosno upozoriti i na injenicu da bi zakljueni
pravni posao mogao iz navedenih razloga biti poniten.
Konano je nuno zatititi i nune nasljednike primaoca
izdravanja, odnosno primaocu izdravanja posebno naglasiti da zakljuenjem ugovora o doivotnom izdravanju
moe uskratiti nune nasljednike za njihov nuni dio, s
obzirom na to da imovina obuhvaena ovim ugovorom ne
ulazi u sastav zaostavtine.
Dakle, ratio legis propisane obaveze na itanje ugovora
1 upozoravanje na pravne posljedice koje taj ugovor
14)
15)
Detaljnije o opim karakteristikama ugovora o doivotnom

izdravanju: Bago/Tralji/Petrovi/Povlaki, Osnovi nasljednog prava, prvo izdanje, Sarajevo, 1991. god., str. 34. i dalje.
Vidi Perkui/Ivani-Kaer, (Ne)doputeni nasljednopravni
ugovori ili ugovori nasljednog prava ili paranasljedni ugovori
u hrvatskom pozitivnom pravu, Pravni vjesnik 22, (1-2),
Osijek, 2006, str. 134.
30
NOVA PRAVNA REVIJA
proizvodi, lei upravo u potrebi zatite prava ugovornih

strana i treih lica i objanjava zato je zakonodavac svojevremeno za ugovore o doivotnom izdravanju pored
obaveze da sud ovjeri potpise ugovornih strana kao dodatnu
formu ad solemnitatem zahtijevao da sudija ugovaraima
ugovor proita i poui ih o njegovim pravnim posljedicama.
Kao to je u uvodu reeno, od poetka primjene ZNot
FBiH, ugovorne strane su upuene da za sainjavanje takvog
ugovora moraju da potrae notara svog povjerenja. Meutim, istovremeno su se, mada kao pojedinani sluajevi,
pojavila tumaenja da je i dalje na snazi odredba lana 120.
ZN FBiH, i da je pored obavezne notarske obrade neophodno i itanje i ovjera istog ugovora i od strane sudije.
Ova forma predviena ZN FBiH jo uvijek vrijedi u
onim sluajevima, u kojim se kod imovine, obuhvaene
ovim ugovorom, radi iskljuivo o pokretnim stvarima, to
je u praksi rijetkost. U veini sluajeva se na davaoca
izdravanja kao protuinidba prenosi nekretnina, u kojem
sluaju je u skladu sa l. 73. ZNot FBiH neophodna notarska
obrada isprave.
U postupku sainjavanja ugovora o doivotnom izdravanju, svjesni odgovornosti za valjanost pravnog posla kojeg
zakljue, pojedini notari su, u svojim obaveznim poukama
i upozorenjima,16 ukazivali na disharmoniju ovih zakona,
a pojedini su ak i direktno pouavali ugovarae, da je u
smislu odredbe lana 120. ZN FBiH, ugovor koji je notar
sainio, proitao i pojasnio, potrebno dostaviti i sudiji na
itanje i ovjeru. Shodno takvim poukama i upozorenjima
stranke su podnosile nadlenim opinskim sudovima
prijedlog da sud u vanpraninom postupku zakae roite
na kojem e sudija ugovornim stranama ponovno proitati
i pojasniti ugovor, a potom ga ovjeriti. Veina sudova je
zauzela stav da ugovor koji je notarski obraen predstavlja
valjan pravni osnov za provoenje u javnim registrima i na
zahtjeve za dodatno postupanje sudije, reagovalo donoenjem rjeenja kojim se zahtjev za ovjeru ugovora od strane
sudije odbacuje ili pak odbija kao neosnovan.
Meutim, kod malog broja sudova, meu koje spadaju
sudovi sa podruja Kantona Sarajevo i Unsko-sanskog
kantona, sudije su, bez uputanja u ocjenu osnovanosti
zahtjeva za postupanje u smislu lana 120. ZN FBiH,
odreivali roite u vanparninom postupku, na kojem je
sudija ugovornim stranama ponovno itao i ovjeravao ve
proitan i od notara ovjeren ugovor. Osim neloginosti
takvog postupanja, odmah su se pojavili i odreeni praktini
problemi - kako e sudija biljeku o ovjeri staviti na ugovor
koji je po pravilima notarske struke spojen jemstvenikom i
zapeaen suhim igom notara, pa je to "rijeeno" na taj
nain to se na jemstvenikom uvezani ugovor obinom
"spajalicom" spajao dodatni list sa biljekom o postupanju
sudije u smislu l. 120. ZN FBiH.
16)
lan 81 ZNotFBiH, Obaveza upozoravanja i pouke obavezuje

notara da upozori stranke u sluaju da namjeravani pravni
posao ne bi mogao ostvariti eljeni pravni domet i poui ih
kako da namjeravani pravni domet ostvare.

Ovakvo postupanje suda je vrlo brzo u pravnikom
argonu prozvano "nadovjerom od strane sudija", a u praksi
ovih sudova je na taj nain temeljem dva razliita zakona
uvedena dvostruka forma za isti pravni posao.
Usprkos diskusijama voenim na razliitim pravnikim
skupovima, pogotovo u okviru Centra za edukaciju sudija
i tuilaca, gdje se ukazivalo na probleme koje izaziva razliita
praksa sudova, i neutemeljenost takvog dvojakog postupanja, krajem 2007. godine je Kantonalni sud u Sarajevu,
postupajui po albi u predmetu pokrenutom radi ovjere
ugovora o doivotnom izdravanju sainjenog od strane
advokata, stao na stanovite da je dvostruka forma
obavezna. Radi se o predmetu u kojem je u prvoj instanci
odluivao Opinski sud u Sarajevu, koji je rjeenjem broj
065-0-V-07-00862 od 21. 8. 2007. godine pozvao
predlagatelje da u skladu sa lanom 73. ZNot FBiH dostave
sudu na ovjeru notarski obraen ugovor o doivotnom
izdravanju. Kako predlagatelji u ostavljenom roku nisu
dostavili notarski obraen ugovor, to je prvostepeni sud
prijedlog za ovjeru ugovora o doivotnom izdravanju
smatrao povuenim i donio odgovarajue rjeenje. 17
Predlagatelji su na to rjeenje podnijeli albu zbog pogrene
primjene materijalnog prava, smatrajui da ZNot FBiH
svojim stupanjem na snagu nije stavio van snage odredbe
ZN FBiH, ije su odredbe po njihovom miljenju lex
specialis u pogledu zakljuivanja ugovora o doivotnom
izdravanju. Kantonalni sud u Sarajevu je kao drugostepeni
sud odbio podnesenu albu kao neosnovanu i potvrdio
rjeenje prvostepenog suda, te u drugostepenom rjeenju
broj 0090-G07-002210 od 14. 11. 2007. godine iznio
miljenje da je "prvostepeni sud postupio ispravno i u skladu
sa vaeim pravnim propisima pozivajui predlagatelje da
sudu na ovjeru dostave ugovor o doivotnom izdravanju
zakljuen u obliku notarski obraene isprave".
Navedena sudska odluka je nala podrku i u literaturi
i ocijenjena je kao veoma korisna i dobrodola,18 posmatrajui ovu odluku kao potvrdu da su za zakljuenje ugovora
o doivotnom izdravanju nadleni i sudovi i notari.
Druga odluka koja je eksplicite stala na stanovite o
obaveznosti dvostruke forme izraena je u Rjeenju
Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-G-09-000439 od
14. 4. 2010. godine.
Taj sud je rjeavajui po albi davaoca izdravanja iz
Sarajeva, utvrdio da je zemljinoknjini ured tog suda
pravilno postupio kada je odbacio prijedlog davaoca
izdravanja za uknjibu prava vlasnitva na stanu temeljem
ugovora o doivotnom izdravanju koji je notarski obraen,
a nije dodatno ovjeren i kod nadlenog suda.
17)
18)
Detaljnije o injeninom stanju u ovom sluaju vidi: Mutapi

., Ugovor o doivotnom izdravanju u praksi prvih notara
u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse, br. 6,
Mostar 2008, str. 608-609.
Mutapi ., op. cit., str. 609.

Prema citiranoj odluci se na jedan pravni posao
istovremeno primjenjuju dva pozitivnopravna propisa.
Kumulacija formi propisanih ZNot i ZN FBiH nema
nikakvog opravdanja. ZNot FBiH je lex posterior u odnosu
na ZN FBiH, pa bi u skladu sa pravilom lex posterior derogat
legi priori on trebao biti mjerodavan u pogledu forme za
zakljuenje ugovora o doivotnom izdravanju. Odredba
lana 73. ZNot FBiH je materijalnopravnog karaktera i
odreuje formu pravnih poslova kao uslova za njihovu
pravnu valjanost, pa nije dovoljno ni obrazloenje da je
ZN FBiH lex specialis u odnosu na ZNot FBiH. Ali ovo
nipoto nisu jedini argumenti. Ako razmiljamo o smislu
propisane forme za zakljuenje ugovora o doivotnom
izdravanju, ratio odredbe se nalazi u potrebi pruanja
adekvatne zatite ugovornim stranama s obzirom na
specifinosti ovog ugovora i pravne posljedice koje on ima
ne samo u pogledu ugovoraa, nego i treih lica, naroito
nunih nasljednika primaoca izdravanja. Ve je naglaeno
da su zahtjevi vrlo stroge forme u ovom sluaju opravdani.
Zahtijevanje dvostruke forme meutim bi moglo dovesti
do izjalovljavanja intencije zakonodavca i do dovoenja
ugovornih stranaka u izuzetno nepovoljan poloaj. Ve se
deavalo u praksi sudova kod kojih se dvostruka forma
ustalila kao pravilo, da ugovarai zakljue ugovor o doivotnom izdravanju u postupku notarske obrade kod notara,
a da u periodu ekanja na roite za ovjeru ovog ugovora
od strane sudije (period koji je katkada, zbog preoptereenosti sudova, trajao i po nekoliko mjeseci), primalac
izdravanja umre. Dodatni problem za ugovorne strane je
bio i ukoliko primalac izdravanja zbog bolesti i starosti
nije bio u moguosti otii u sud, to je zahtijevalo da sudija
izae na lice mjesta. Postoje primjeri iz sudske prakse da je
sud u tom sluaju, radi provjere neophodnosti da se ovjera
obavi izvan suda, zahtijevao ljekarsko uvjerenje o nesposobnosti ugovaraa za dolazak u sud. Ovo je sve naravno
imalo odraz i na trokove (notarskih usluga i sudskih taksi
i naknada) koje su ugovarai duni snositi. Nisu nepoznati
ni sluajevi razliite ocjene postojanja potrebne poslovne
sposobnosti primaoca izdravanja za zakljuenje navedenog
ugovora, i odbijanje sudije da ovjeri ve zakljueni ugovor
u formi notarski obraene isprave, iz razloga to je sudija,
za razliku od notara, ocijenio da primalac izdravanja nije
sposoban da pravo relevantno izrazi svoju volju. Na taj
nain je sudija dovodio u pitanje ne samo dunost notara
da utvrdi da li su stranke sposobne za poduzimanje pravnog
posla, 19 nego i dokaznu snagu tako sainjene notarske
isprave.20
Isprava sainjena u skladu sa propisanim postupkom
notarske obrade, koja ukljuuje obavezu provjere od strane
notara da li su stranke sposobne i ovlatene za poduzimanje
19)
20)
Vidi: Softi V. u Povlaki/Schalast/Softi, Komentar Zakona

o notarima u Bosni i Hercegovini, str. 171.
Detaljnije Christof Schalast, Dopuna Komentara Zakona o
notarima u Bosni i Hercegovini, str. 26.
31
i zakljuivanje pravnog posla, potom pouavanja i

upozoravanja na pravne posljedice namjeravanog pravnog
posla i prije potpisivanja itanja njegovog sadraja,
predstavlja javnu ispravu za koju u parninom, a i u drugim
sudskim postupcima vrijedi pretpostavka istinitosti i
autentinosti. U odredbi lana 4. ZNot propisuje da je na
takav nain zasnovan pun dokaz o izjavama datim pred
notarom. Uslovljeno posebnom dokaznom snagom javnih
isprava, ne bi bilo dovoljno da sudija samo ocijeni da
stranka, koja je zakljuila ugovor u formi notarski obraene
isprave, nije poslovno sposobna da na pravno relevantan
nain izrazi svoju volju. Na te okolnosti bi se od strane
suda morao izvesti puni dokaz, to bi znailo da bi se u
tom sluaju putem vjetaenja, a ne samo slobodne ocjene
i slobodnog sudijskog uvjerenja, moralo dokazati da
ugovorna strana u trenutku zakljuivanja pravnog posla
pred notarom nije imala potrebnu poslovnu sposobnost,
pa tek na bazi takvog protudokaza, odbiti ovjeru ugovora
koji je ve potpisan i ovjeren od strane notara. U suprotnom,
prostim odbijanjem da ovjeri ugovor sudija osporava
pravnu valjanost ve zakljuenog ugovora, to naravno nije
dozvoljeno izvan zakonom propisanog postupka, a to znai
u parninom postupku po tubi za utvrivanje da je ugovor
0 doivotnom izdravanju sainjen u postupku notarske
obrade nitav usljed nedostatka poslovne sposobnosti,
odnosno mana volje.
Notarski obraena isprava se smatra najjaom formom
isprave, a postupajui notar odgovara za cjelokupan sadraj
sainjene isprave. Za razliku od sudije, ija je obaveza po
navedenoj odredbi lana 120. ZN FBiH da proita, pojasni
1 upozori bez posljedica i odgovornosti ukoliko tako i ne
postupi.
Ovo sve predstavlja jo jedan argument protiv dvostruke
forme prilikom zakljuenja ugovora o doivotnom
izdravanju. Na taj nain sud koji ovjerava notarski obraen
ugovor o doivotnom izdravanju, kvazi autorizira tu
ispravu koja pri tome ex lege ima snagu javne isprave i ne
zahtijeva nikakve dalje ovjere, a u sluaju da odbije da ga
dodatno ovjeri, bez zakonom propisane procedure ponitava javnu ispravu kojoj je zakonodavac dao karakter i
dokaznu snagu javne isprave.
III. Umjesto zakljuka

Kako se due vrijeme na razliitim pravnikim
skupovima, naroito meu sudijama i meu notarima
vodila diskusija o pravnoj valjanosti ugovora o doivotnom
izdravanju u kontekstu primjene ZNot FBiH i ZN FBiH,
to je, u nastojanju da ovu pravniku dilemu otkloni i ponudi
pravilno pravno tumaenje, koje je u skladu sa odgovarajuom zakonodavnom i ustavnosudskom praksom, graansko
odjeljenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
zauzelo pravno stanovite koje glasi: Ugovori o doivotnom
izdravanju, koji za predmet imaju prenos nepokretnosti,
a koji su zakljueni nakon poetka primjene Zakona o
NOVA PRAVNA REVIJA
32
notarima FBiH, pravno su valjani ukoliko su zakljueni u

formi notarski obraene isprave u smislu lana 73. stav 4.
u vezi sa lanom 80. Zakona o notarima, tako da za njihovu
pravnu valjanost nije potrebna dodatna ovjera od strane
sudije u smislu lana 120. stav 2. i 3. Zakona o nasljeivanju.
Iako ovaj stav graanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH
u skladu sa odredbom lana 35. Zakona o sudovima u
Federaciji BiH 2 1 mora biti predmet razmatranja Ope
proirene sjednice Vrhovnog suda FBiH, koja je nadlena
za zauzimanje naelnih stavova o pitanjima koja su od
interesa za primjenu federalnih propisa, izraeni naelni
stav graanskog odjeljenja tog suda, konano vodi ka
ujednaenju u postupanju sudova na podruju Federacije
BiH. To zapravo u praksi znai da e se na cijeloj teritoriji
Bosne i Hercegovine za pravnu valjanost ugovora o doivotnom izdravanju zahtijevati jedna forma, a to je forma
notarski obraene isprave, koja kao takva kao jedina forma
vrijedi na podruju drugog bosanskohercegovakog entiteta
- Republike Srpske. Na taj nain ispunit e se jedan od
uvjeta za ostvarivanje jednakosti graana unutar jedne
drave u smislu Evropske konvencije za zatitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda, koja garantira jednakopravni
poloaj graana na podruju iste drave u postupanju
dravnih, sudskih i drugih organa povodom istih pravnih
radnji.
21)
Zakon o redovnim sudovima Federacije Bosne i Hercegovine

(Sl. novine FBiH 38/05).
Krivine sankcije prema

maloljetnicima u duhu novog
Zakona o zatiti i postupanju sa
djecom i maloljetnicima u krivinom
postupku u Bosni i Hercegovini
Mr. sc. Vildana Vranj*

poznaje i alternativne naine rjeavanja krivinih sporova,
u kojima su uinioci krivinih djela maloljetnici.2 Govorimo
o odgojnim preporukama koje izrie tuilac ili sudija za
maloljetnike, bez odravanja glavnog pretresa, kao centralnog dijela krivinog postupka.
U posljednjih nekoliko godina aktuelan je proces odvajanja krivinopravne regulative za maloljetnike u sukobu
sa zakonom iz zakona3 koji reguliu istu problematiku i za
punoljetne osobe. Tako je u Strategiji protiv maloljetnikog
prestupnitva za BiH 2006-2010. kao prvi strateki cilj u
oblasti zakonodavstva predvieno: stvaranje uslova za
usvajanje i implementaciju Nacrta Zakona o zatiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku
(Zakon) koji objedinjava procesni, materijalni i izvrni
pravni aspekt koji je baziran na meunarodnim standardima i rezultatima dobre prakse u drugim zemljama, te koji
uvaava pravni, socijalni i kulturni kontekst BiH.
Spomenuti Nacrt Zakona je ureivao problematiku
maloljetnika u sukobu sa zakonom na nivou BiH, meutim,
zbog niza okolnosti ovaj zakon nije usvojen, te se krenulo
u izradu i usvajanje lex specialis na nivou entiteta. Ovakav
pristup je i poluio rezultate tako da je do danas, novembra
2010. godine, Zakon o zatiti i postupanju sa djecom i
maloljetnicima u krivinom postupku RS-a i usvojen, a
stupa na pravnu snagu 1. 1. 2011. godine.4
Novo zakonodavstvo donosi niz promjena koje imaju
jedan cilj, poveati primjenu alternativnih naina rjeavanja
krivinopravnih sporova, uz direktno izbjegavanje sankcioniranja maloljetnika, odnosno njihovog institucionalnog
tretiranja.
Tako, u najkraem moemo rei da su najznaajnije
izmjene dosadanjih rjeenja, ne uzimajui u obzir rjeenja
o krivinim sankcijama prema maloljetnicima, u sljedeem:
2)
3)
Vie od 100 godina sudstvo za maloljetnike je tema niza

rasprava. U posljednjih 30 godina maloljetniko prestup nitvo doivjelo je najveu promjenu u pogledu vrsta, a
posebno naina izvrenja krivinih djela.1 U BiH krivino
zakonodavstvo ve dugo vremena ureuje problematiku
maloljetnikog kriminaliteta u okviru krivinih zakona,
zakona o krivinom postupku i zakona o izvrenju krivinih
sankcija. Jo od 1998. godine krivino zakonodavstvo
4)
* Mr. sc. Vildana Vranj je via asistentica na Katedri krivinog

prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
1)1 Sijeri-oli, H., 2008: Juvenile justice in Bosnia and Herze govina. Chronicle IAYFJM. Winter Edition, str. 11-13.
Prema lanu 2. novog Zakona o zatiti i postupanju sa djecom

i maloljetnicima u krivinom postupku maloljetnik je dijete
koje je u vrijeme izvrenja krivinog djela navrilo etrnaest
godina, a nije navrilo osamnaest godina ivota i prema kome
se mogu izrei krivine sankcije i druge mjere predviene
ovim zakonom.
Krivini zakon Bosne i Hercegovine, "Slubeni glasnik BiH"
3/2003, 32/2003, 37/2003, 54/2004, 61/2004, 30/2005, 53/
2006, 55/2006 i 32/2007, 8/10; Zakon o krivinom postupku
Bosne i Hercegovine "Slubeni glasnik BiH"3/03, 32/03,
36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07,
53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09. Zakon Bosne
i Hercegovine o izvrenju krivinih sankcija i mjere
pritvora i drugih mjera, "Slubeni glasnik BiH" 12/10. Isti
zakoni postoje i na nivou entiteta s tim da je dio materije,
posebno onaj koji se odnosi na izvrenje krivinih sankcija
prema maloljetnicima, ureen i kantonalnim zakonima i to
zakonima o izvrenju krivinih sankcija.
to se tie Federacije Bosne i Hercegovine situacija je
drugaija, istoimeni zakon je u proceduri donoenja i do
kraja 2010. godine oekuje se njegovo usvajanje, odnosno za
odreeno vrijeme i stupanje na snagu. Slina situacija je i u
Brko Distriktu Bosne i Hercegovine.
Vildana Vranj, Krivine sankcije prema maloljetnicima u duhu novog Zakona o zatiti i postupanju sa djecom
1. Zakon sadri odredbe koje se primjenjuju prema maloljetnim uiniocima krivinih djela i koje se odnose na
materijalno krivino pravo, krivini postupak i izvrenje
krivinih sankcija, zatim odredbe o organima koji ga
primjenjuju, kao i odredbe o krivinopravnoj zatiti djece
i maloljetnika na iju tetu je izvreno krivino djelo.
2. Maloljetniku pripadaju minimalna prava koja e se
potovati u svim fazama krivinog postupka i koja se
odnose na pravo maloljetnika da mu se jasno kae zbog
ega se optuuje, da se smatra nevinim dok se ne dokae
suprotno, da se brani utnjom, da mu se priznanje ne
iznuuje silom, pravo na pravnu pomo advokata, pravo
na prisustvo roditelja ili staratelja, pravo na provoenje
postupka "bez odlaganja", pravo da unakrsno ispituje
svjedoke i pozove i saslua vlastite svjedoke pod jednakim uslovima i pravo na djelotvoran pravni lijek.
3. Pravo na privatnost maloljetnog uinioca krivinog djela
potovat e se u svim fazama postupka tako da se u
medijima nee objaviti ime i drugi podaci koji otkrivaju
identitet maloljetnika.
4. U tuilatvu i sudu postoje odjeljenja za maloljetnike, u
ijem radu uestvuju i struni savjetnici sa posebnim
zadacima u postupku koji se vodi prema maloljetniku
(misli se na socijalne pedagoge-defektologe, socijalne
radnike i psihologe).
5. Prema maloljetnom uiniocu krivinog djela moe se
izrei policijsko upozorenje za krivina djela za koja je
propisana novana kazna ili kazna zatvora do tri godine.
6. Postupak prema maloljetniku pokree se naredbom za
pokretanje pripremnog postupka koju donosi tuilac.
7. Prema maloljetnom uiniocu krivinog djela mogu se
primijeniti odgojne preporuke za krivina djela za koja
je propisana novana kazna ili kazna zatvora do pet
godina, a za krivina djela za koja je zaprijeena kazna
zatvora preko pet godina, ako je to srazmjerno
okolnostima i teini uinjenog krivinog djela.
8. Za krivina djela za koja je propisana novana kazna ili
kazna zatvora do tri godine, uz pribavljeno odobrenje
tuioca, maloljetnika ispituje ovlaena slubena osoba
koja ima posebna znanja iz oblasti prava djeteta i
delinkvencije mladih.
33
Ovom prilikom posebnu panju posvetit emo

krivinim sankcijama prema maloljetnicima, odnosno
naglasiti najznaajnije specifinosti novog zakonodavstva
u pogledu izricanja i izvrenja krivinih sankcija prema
maloljetnicima.
U kreiranju rjeenja koja se odnose na liavanje slobode
i pritvaranje maloljetnika uzeti su u obzir odgovarajui
meunarodni standardi o zatiti prava na slobodu. Isto tako,
rjeenja o poloaju maloljetnika u toku izdravanja kazne
maloljetnikog zatvora odnosno zavodskih mjera, prate preporuke i standarde koje propisuju meunarodni dokumenti.
Najznaajniji meunarodni dokumenti iji su standardi
potovani u pogledu krivinih sankcija za maloljetnike su
Pravila UN za zatitu maloljetnika lienih slobode iz 1990.
godine i Evropska zatvorska pravila iz 2006. godine.5
S obzirom na duh Zakona o zatiti i postupanju sa
djecom i maloljetnicima u krivinom postupku iz niza
odredaba navedenih meunarodnih izvora izdvojit emo
jedno znaajnije pravilo i to da: "Pravila prevashodno
predviaju da lienje slobode treba da bude zadnja opcija i
to samo onda kada je to u skladu sa zakonom i na nain
propisan zakonom, te da djeca budu liena slobode najkrai
mogui period".
U tekstu koji slijedi navest emo najznaajnije specifinosti Zakona u pogledu krivinih sankcija za maloljetnike.
1. Princip srazmjernosti je jedan od opih principa pri
izricanju sankcija u krivinom pravu. On podrazumijeva
mogunost izbora i primjene zakonom predviene
sankcije i mjere koje su prilagoene linim svojstvima,
sredini i prilikama u kojim maloljetnik ivi i u srazmjeri
sa okolnostima i teini uinjenog krivinog djela i uz
uvaavanje prava osobe oteene krivinim djelom.
2. U popisu osnovnih pojmova posebno su izdvojeni
resocijalizacija i reintegracija, kao krajnji ciljevi
sankcija prema maloljetnicima. U penolokom smislu
svrha sankcioniranja je resocijalizacija uinioca
krivinog djela, odnosno preduzimanje sistematske,
planske i organizovane aktivnosti drutva sa ciljem
osposobljavanja maloljetnika da ubudue potuje
drutvene norme i njegov povratak u drutvo kao
punopravnog, ravnopravnog lana drutvene zajednice.
9. Sud moe na prijedlog stranaka ili branioca, ili po

slubenoj dunosti prema maloljetniku, umjesto odreivanja i produenja pritvora, odrediti mjere zabrane (npr.,
zabranu naputanja boravita i zabranu putovanja bez
odobrenja, zabranu posjeivanja odreenih mjesta ili
podruja, zabranu sastajanja sa odreenim osobama, ili
povremeno javljanje odreenom dravnom organu).
3. Princip postepenosti u izricanju krivinih sankcija

koji znai da ukoliko nisu primijenjene odgojne preporuke kao primarni odgovor na maloljetniki kriminalitet, prednost u izricanju krivinih sankcija imaju:
10. Posebno poglavlje u zakonu su krivina djela na tetu

djece i maloljetnika. Ovim odredbama nastoji se pruiti
adekvatna zatita rtvama u toku postupka. U tom
smislu, a po uzoru na savremena zakonodavstva, predvieni su posebni oblici ispitivanja djece i maloljetnika,
kao rtava specifinih krivinih djela.
To je veoma znaajan opi princip ije se utemeljenje

nalazi u spomenutim Pravilima UN-a za zatitu maloljetnika lienih slobode, a koji je konkretizovan kroz niz
5)
mjere upozorenja, zatim
mjere pojaanog nadzora i na kraju
kazna maloljetnikog zatvora.
Preporuka br. (2006) 2, Komiteta ministara zemalja lanica

u vezi sa Zatvorskim pravilima.
NOVA PRAVNA REVIJA
34
rjeenja u postupku primjene mjera i sankcija u novom

Zakonu.
da se ukljui u odreene sportske i rekreativne

aktivnosti i
4. Znaajne izmjene napravljene su na polju vrsta sankcija

uvoenjem novih vrsta odgojnih mjera i mjera sigurnosti. Tako maloljetnom uiniocu krivinog djela mogu
se izrei odgojne mjere, kazna maloljetnikog zatvora i
sigurnosne mjere.
da bez posebne saglasnosti suda ne moe da napusti

mjesto prebivalita ili boravita.
5. U okviru odgojnih mjera: upuivanje u odgojnu

ustanovu, upuivanje u odgojno-popravni dom i upuivanje u posebnu ustanovu za lijeenje i osposobljavanje,
novina je uvoenje termina lijeenje u nazivu posebnih
ustanova u koje se upuuju maloljetnici koji su izvrili
krivino djelo, a koji su ometeni u psihikom ili fizikom
razvoju. Na ovaj nain naglaena je posebna svrha ovih
sankcija ka lijeenju i na taj nain osposobljavanju
maloljetnika, da se reintegrira u normalne ivotne tokove. Takoer u pogledu odgojnih mjera uvedene su nove
vrste odgojnih mjera i to mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor i posebne obaveze. Ove mjere su
sasvim nove i specifine sankcije, ali i poseban odraz
principa postepenosti, gdje se s obzirom na njihovu
prirodu i svrhu pokuava na to blai nain uticati na
linost i ponaanje maloljetnika. Tako se sudski ukor
izrie kada se i prijekorom moe postii svrha odgojnih
mjera. Sadraj ukora je da e sud maloljetnika upozoriti
na neprihvatljivost i tetnost njegovog ponaanja, posljedice koje na njega takvo ponaanje moe imati, kao i
da mu u sluaju ponovnog izvrenja krivinog djela
moe biti izreena druga sankcija. S druge strane
posebne obaveze su odreeni nalozi ili zabrane kojima
je potrebno, ali i mogue uticati na maloljetnika i
njegovo ponaanje. Izriu se kao: samostalne sankcije
ili kao dodatne obaveze uz mjere pojaanog nadzora,
odnosno uz uslovni otpust sa izvrenja odgojne mjere.
Vrste posebnih obaveza su:
Posebne obaveze traju najdue jednu godinu. Pri

odabiru posebne obaveze sud vodi rauna o spremnosti
maloljetnika da sarauje u njihovom ostvarivanju, kao i o
tome da one budu prilagoene njemu i uvjetima u kojima
maloljetnik ivi.
Upuivanje u odgojni centar 6 je takoer sankcija koja
je pretrpila odreene izmjene. Razlika u odnosu na dosadanje rjeenje je u duini trajanja sankcije. Tako se maloljetnik upuuje u disciplinski centar na:
odreeni broj sati tokom dana u trajanju od naj manje 14 dana, a najdue 30 dana (do sada nije bilo
minimuma trajanja sankcije)
na neprekidni boravak u trajanju od najmanje 15
dana, ali ne due od tri mjeseca (do sada neprekidni
boravak do 20 dana)
ranije je postojala mogunost izricanja na odreeni
broj sati samo u praznine dane, ali ne vie od 4
uzastopna praznina dana.
U okviru odgojnih mjera pojaanog nadzora evidentne
su promjene u duini trajanja sankcija, i to na nain da je
smanjeno trajanje na minimalno 6 mjeseci do maksimalno
2 godine (ranije od 1 do 3 godine) i poveanoj ulozi tuioca
u toku izvrenja odgojnih mjera. Tako je tuilac za
maloljetnike duan da sarauje sa organima socijalnog
staranja, koji su zadueni za provoenje mjere pojaanog
nadzora i dunosti u smislu intervencije prema sudu ka
obustavi ili zamjeni odgojne mjere kada za to postoje uslovi.
Kada su u pitanju zavodske odgojne mjere nainjene
su promjene opet u pogledu duine trajanja i to:
da redovno pohaa kolu,

da ne izostaje sa posla,
da se osposobljava za zanimanje koje odgovara njegovim sposobnostima i sklonostima,
da se ukljui u rad humanitarnih organizacija ili poslove socijalnog, lokalnog ili ekolokog sadraja (ovaj
rad ne moe trajati due od 120 sati u toku 6 mjeseci),
da se uzdri od posjeivanja odreenih lokala, odnosno priredbi i kloni drutva i odreenih osoba koje
na njega mogu tetno uticati,
da se ukljui u pojedinani ili grupni rad u savjeto valitu za mlade,
da se malolj etnik uz saglasnost zakonskog zastupnika
podvrgne strunom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih vrsta ovisnosti,
da pohaa kurseve za struno osposobljavanje ili da
se priprema i polae ispite na kojima se provjerava
odreeno znanje,
upuivanje u odgojnu ustanovu moe trajati od 6

mjeseci do 2 godine (ranije do 3 godine)
upuivanje u odgojno-popravni dom moe trajati od

6 mjeseci i najdue 4 godine (prije 1-5 godina)
upuivanje u posebnu ustanovu za lijeenje i

osposobljavanje moe trajati dok je to potrebno, ali
ne due od 3 godine.
Inae, zavodska mjera upuivanje u posebnu ustanovu

za lijeenje i osposobljavanje ima karakter i zamjenske
mjere, pa se maloljetnik kojem je izreena mjera sigurnosti
obaveznog psihijatrijskog lijeenja moe uputiti u posebnu
ustanovu za lijeenje i osposobljavanje maloljetnika samo
ako se u toj ustanovi moe osigurati uvanje i lijeenje i
ostvariti svrha mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog
lijeenja. Ova funkcija mjere upuivanja u posebnu
ustanovu za lijeenje i osposobljavanje je direktan izraz
osnovnog principa na kojem poiva novi Zakon i to
principa postepenosti.
6)
Do sada upuivanje u disciplinski centar za maloljetnike.
Uslovni otpust maloljetnika kojima je izreena neka
od zavodskih odgojnih mjera jedan je od novih instituta
u krivinom zakonodavstvu za maloljetnike. Moe se izrei
tek nakon 6 mjeseci boravka u ustanovi. Dok je na uslovnom otpustu moe se izrei i neka od mjera pojaanog
nadzora ili vie posebnih obaveza. Do opoziva uslovnog
otpusta moe doi u sluaju da maloljetnik poini novo
krivino djelo, da pojaan nadzor ne ostvaruje svrhu ili
maloljetnik ne ispunjava postavljene obaveze.
6. Kazna maloljetnikog zatvora, kao najstroija krivina
sankcija za maloljetnike, u novom Zakonu pretrpjela je
odreene promjene, koje su direktna posljedica integracije meunarodnih standarda u domae zakonodavstvo.
Rije je o skraivanju trajanja kazne maloljetnikog
zatvora. Naime, kazna maloljetnikog zatvora ne moe
biti dua od pet godina, osim za krivino djelo za koje
je propisana kazna dugotrajnog zatvora, ili za sticaj
najmanje dva krivina djela za koja je propisana kazna
zatvora dua od deset godina, maloljetniki zatvor moe
trajati do deset godina. Ranije rjeenje je ostavljalo
mogunost izricanja kazne maloljetnikog zatvora od
jedne do 10 godina. Kao to je vidljivo i ovo novo
rjeenje ne predvia posebni minimum kazne.
Nadalje, promjene postoje u pogledu mjere uslovnog
otpusta sa izdravanja kazne maloljetnikog zatvora.
Rije je o promjeni uslova za uslovno putanje, koji su
direktna posljedica navedenih promjena u duini
trajanja kazne maloljetnikog zatvora. Uslovi za uslovno
putanje na slobodu su: izdrana 1/3 izreene kazne, ali
ne krae od 6 mjeseci (ranije minimalno 1 godinu),
zatim da je postignuta svrha kanjavanja. Uz uslovni
otpust mogu se izrei neke od odgojnih mjera pojaanog nadzora (ranije samo jedna - nadzor od strane
organa starateljstva) ili jedna ili vie posebnih obaveza.
Odgoeno izricanje kazne maloljetnikog zatvora je
takoer znaajna novina, a rije je o tome da sud moe
izrei kaznu maloljetnikog zatvora i istovremeno
odrediti da je nee izvriti kada se opravdano moe
oekivati da se i prijetnjom naknadnog izricanja kazne
moe uticati na maloljetnika da ubudue ne ini krivina
djela. Uz kaznu se moe izrei neka od odgojnih mjera
pojaanog nadzora i uz tu mjeru odrediti jedna ili vie
posebnih obaveza. Ako u vremenu provjeravanja koje
odredi sud maloljetnik uini novo djelo, ili ako odbija
da postupi po izreenoj odgojnoj mjeri pojaanog
nadzora ili izvrenju posebnih obaveza, sud naknadno
moe izrei izvrenje izreene kazne maloljetnikog
zatvora. Nakon to protekne najmanje jedna godina
vremena provjeravanja, sud moe, nakon to pribavi
izvjetaj organa socijalnog staranja, izrei konani odustanak od izricanja kazne, ako nove injenice potvruju
uvjerenje da maloljetnik nee uiniti nova krivina djela.
7. Mjere sigurnosti su izmijenjene u pogledu uvoenja
novih vrsta mjera koje se mogu izrei maloljetniku. Tako
35
se maloljetniku mogu izrei slijedee mjere sigurnosti:

a. obavezno psihijatrijsko lijeenje,
b. obavezno lijeenje od ovisnosti,
c. obavezno ambulantno lijeenje na slobodi,
d. zabrana upravljanja motornim vozilom i
e. oduzimanje predmeta.
Izriu se kao sporedna sankcija uz kaznu maloljetnikog
zatvora ili odgojnu mjeru. U pogledu uvoenja novih mjera
sigurnosti posebno izdvajamo mjeru obaveznog ambulantnog lijeenja na slobodi kroz koju je opet posebno vidljiv
princip postepenosti i davanje prednosti neinstitucionalnom
tretiranju maloljetnika. Naime, "proteiranje" ove mjere
vidljivo je i kroz odredbu: "Kada god je mogue, mjere
lijeenja na slobodi imaju prednost nad smjetajem maloljetnika u zdravstvenu ustanovu radi provoenja mjera
sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeenja i obaveznog
lijeenja od ovisnosti".
8. Izvrenje krivinih sankcija. Trei dio Zakona o zatiti
i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom
postupku odnosi se na izvrenje krivinih sankcija
prema maloljetnicima. Treba napomenuti da su rjeenja
ovog dijela krivinog zakonodavstva za maloljetnike do
sada bila navedena u zakonima o izvrenju krivinih
sankcija na vie nivoa vlasti. Za razliku od materijalnog
krivinog prava i pravila krivinog postupka, najvei
dio materije bio je ureen kantonalnim zakonima o
izvrenju krivinih sankcija. Zbog toga je veoma znaajno da je izvrno krivino pravo maloljetnika objedinjeno i "podignuto" na nivo entiteta.
U najkraem navest emo neke ope karakteristike
postupka izvrenja krivinih sankcija prema maloljetnicima
ne naglaavajui ranija rjeenja.
U zakonu su date ope odredbe o izvrenju dok e se
veliki broj pitanja regulisati podzakonskim aktima.
Odgojne mjere izvrava dravni organ - centar za
socijalni rad. Nadzor nad izvrenjem sankcija vri sud i
tuilatvo na nain da:
- neposredno obilazi mjesta gdje se sankcije izvravaju
(jednom do dva puta godinje),
-
dobija izvjetaje koji se dostavljaju u obliku redovnih

izvjetaja - svaka dva mjeseca ili ad hoc u situacijama
oteavanja izvrenja mjere.
Izvrenje krivinih sankcija odvija se prema programu

postupanja kojeg sainjavaju nadleni organi za njihovo
izvrenje. Program je prilagoen linosti maloljetnika i u
skladu sa savremenim dostignuima nauke, pedagoke i
penoloke prakse. Program se sainjava nakon provedene
tzv. opservacije (prouavanja) linosti maloljetnika od
strane strunih osoba (psihologa, pedagoga, socijalnih
radnika i ljekara). Pojedinanim programom posebno se
utvruju: nivo zrelosti maloljetnika, druga svojstva njegove
linosti, mogunost ukljuenja u proces obrazovanja i
radnog osposobljavanja, koritenje i organizacija slobodnog
36
NOVA PRAVNA REVIJA
vremena, rad sa roditeljem, usvojiocem ili staraocem

maloljetnika i drugim lanovima njegove porodice, kao i
drugi oblici psihosocijalnog, pedagokog i penolokog
uticaja na maloljetnika.
Prava maloljetnika koji su lieni slobode, odnosno
kojima je izreena neka od sankcija institucionalnog karaktera, posebno je vano pitanje. Veliki broj, kako domaih,
tako i meunarodnih dokumenata bavi se ljudskim pravima.
Novi zakon taksativno nabraja prava maloljetnika lienih
slobode kratko ih opisujui. To su sljedea prava:
a. nositi vlastitu odjeu ako je pogodna, ako nema vlastitu,
ima mu se obezbijediti donji ve, sezonska odjea i obua
primjerena lokalnim vremenskim uslovima. Pogodnom
odjeom se smatra i odjea koja nije degradirajua ili
poniavajua i koja ne predstavlja rizik za bezbjednost,
b. ishrana koja je dijetetski, higijenski i zdravstveno
prilagoena njegovom uzrastu, koja e ga odrati u
dobrom zdravlju i snazi i omoguiti normalan psihofiziki razvoj,
c. najmanje tri obroka dnevno ija je ukupna vrijednost
najmanje 16.000 dula,
d. boravak na svjeem vazduhu u slobodno vrijeme izvan
zatvorenih prostorija ustanove najmanje tri asa dnevno,
e. uestvovanje u organizovanim kulturnim, sportskim i
drugim prikladnim aktivnostima izvan ustanove,
f.
obezbjeivanje uvjeta za bavljenje fizikom rekreacijom i sportom,
g. pohaanje nastave izvan ustanove ako u toj ustanovi

nije organizovana nastava odreenog smjera ili obrazovanja i ako to opravdavaju dosadanji uspjesi u
odgoju i kolovanju maloljetnika, pod uvjetom da ne
teti izvrenju odgojne mjere,
h. neogranieni prijem paketa ija se teina i doputena
sadrina odreuju aktom o kunom redu,
i.
j.
primanje pote i omoguavanje da, po sopstvenom

izboru, komunicira pismeno ili telefonom najmanje
dvaput sedmino,
primanje informacija praenjem tampe i drugih

publikacija, radio i televizijskog programa, igranog
filma, pristupom biblioteci, internetu ili na drugi prihvatljiv nain koji promovie dobrobit maloljetnika,
k. posjete jednom nedjeljno roditelja, usvojioca, staraoca,
branog druga, osobe sa kojom je zasnovao vanbranu
ili kakvu drugu trajnu zajednicu, usvojenika, djece i
ostalih srodnika u prvoj liniji, a u pobonoj liniji do
etvrtog stepena srodstva,
l. boravak sa branim drugom ili osobom sa kojom je
zasnovao vanbranu ili kakvu drugu trajnu zajednicu
jednom mjeseno do tri sata nasamo u za tu svrhu
odreenoj prostoriji u okviru ustanove,
m. posjete dva puta mjeseno i drugih osoba koje ne
ometaju izvrenje odgojne mjere, s tim da zabranu posjete

ovih osoba moe da izrekne rukovodilac ustanove koji
e rjeenjem dati obrazloenje za donoenje takve odluke,
n. posjetu predstavnika vladinih i nevladinih organizacija, institucija i drugih koji su zainteresovani za
pruanje pomoi maloljetniku u obliku obrazovanja,
zapoljavanja ili smjetaja u svrhu pripreme za povratak
u zajednicu,
o. rad prema svojim mogunostima u ustanovi saglasno
obavezama u pohaanju nastave,
p. za maloljetnika koji ne pohaa nastavu, radno vrijeme
traje u skladu sa optim propisima. Maloljetnik se van
radnog vremena moe uposliti najvie dva asa dnevno
na odravanju istoe i drugim tekuim poslovima
ustanove,
q. naknada za rad i novane nagrade za posebne uspjehe
u radu, ije najnie i najvie iznose odreuje rukovodilac
ustanove, kao i pravo da polovinom naknade i nagrade
slobodno raspolae, a ostatak mu se stavlja na tednju,
s tim da mu, izuzetno, rukovodilac ustanove moe odobriti koritenje cijele naknade. Ni u kom sluaju interes
maloljetnika i njegov rad ne smiju biti podreeni
ciljevima ostvarivanja profita ustanove ili nekog treeg,
r. dnevni i nedjeljni odmor u skladu sa optim propisima,
godinji odmor u trajanju od 18 do 30 dana koji se
koristi izvan ustanove ili u okviru ustanove, s tim da o
duini, nainu i mjestu koritenja odluuje rukovodilac
ustanove na prijedlog odgajatelja,
s. zdravstvena zatita izvan ustanove ako ustanova ne
moe da prui odgovarajuu zdravstvenu zatitu. Vrijeme provedeno na lijeenju u odgovarajuoj zdravstvenoj
ustanovi uraunava se u trajanje odgojne mjere,
t. obavjetavanje porodice maloljetnika o zdravstvenom
stanju maloljetnika, a ako maloljetnik umre u roku od
est mjeseci od otputanja, da izvri uvid u izvjetaje
provedene istrage,
u. obavjetavanje u najkraem moguem roku o smrti,
ozbiljnoj bolesti ili povredi bilo kog lana ue porodice
i da mu se obezbijedi posjeta lanu porodice ili prisustvo
sahrani,
v. ako eli, maloljetnik ima pravo da uestvuje u vjerskoj
slubi i u vezi sa tim da posjeduje i zadri potrebne
vjerske knjige i predmete za vjeroispovijedanje, kao i
pravo da odbije sve oblike uea u vjerskim i religioznim slubama i obrazovanju,
w. ustanove posebnim pravilnikom mogu predvidjeti i
druga prava koja promoviu dobrobit maloljetnika i
potpomau njegov povratak u drutvenu zajednicu i
preuzimanje produktivne uloge,
x. pravo na pogodnosti: proireni prijem posjeta, izlazak
van doma u grad, posjete sportskim, kulturnim ili
drugim prikladnim manifestacijama van doma, posjete
porodici, srodnicima ili drugim bliskim osobama za
vrijeme vikenda i praznika i
y. dodatno odsustvo iz ustanove odgojno-popravnog
doma do 15 dana.
Osim navedenih prava maloljetnik ima i odreene
obaveze. U prvom redu misli se na obavezu potivanja
kunog reda i drugih pravila ustanove u kojoj boravi.
Krenje spomenutih propisa iziskuje disciplinsko tretiranje
maloljetnika. Pored navedenog postoji jo itav niz specifinosti izvrenja kazne maloljetnikog zatvora u BiH.
Kazna maloljetnikog zatvora izvrava se u posebnom
kaznenopopravnom zavodu za maloljetnike koji ne moe
imati dodira sa kaznenopopravnim zavodom u kojem
odrasle osobe izdravaju kaznu zatvora.
O uvjetima otpusta osuenog na kaznu maloljetnikog
zatvora odluuje sudija prvostepenog suda koji je donio
presudu, po molbi maloljetnika.
Postpenalna pomo je jedno od veoma vanih pitanja
u procesu izvrenja krivinih sankcija i predstavlja finalni
potez drave u cilju ostvarivanja svrhe sankcioniranja.
Zakon predvia nekoliko oblika pomoi:
-. pri nalaenju smjetaja i sredine u kojoj e ivjeti,
-. pri dovretku zapoetog obrazovanja i strunog
osposobljavanja, lijeenja radi zatite njegovog
fizikog i duevnog zdravlja,
-. pri pronalaenju zaposlenja,
-. pri obezbjeenju ishrane, odjee i finansijskih
sredstava za druge nune potrebe,
-. radi omoguavanja njegovog ponovnog integrisanja
u drutvenu zajednicu.
Najkrae reeno, trei dio Zakona o zatiti i postupanju
sa djecom i maloljetnicima u krivinom postupku koji
predstavlja izvrno krivino pravo prema maloljetnicima,
je djelimino uredio tu materiju. Pravilom shodne primjene
odredaba zakona o izvrenju krivinih sankcija i principom
ureivanja materije podzakonskim aktima, preputeno je
ureenje nekih znaajnih pitanja ili po "starom" pravilu,
ili aktom manje pravne snage koji ostavlja mogunost
razliitog pristupa u rjeavanju pojedinih pitanja. Po nama
to je veliki nedostatak jer proizvoljnost, kada su u pitanju
maloljetni uinioci krivinih djela moe biti opasna.
37
* * * *
Na kraju treba rei da je odvojeno krivino zakonodavstvo za maloljetnike veoma znaajan korak naprijed u
borbi protiv maloljetnikog kriminaliteta. Meutim, obezbjeivanje uslova njegove primjene u praksi je teak zadatak.
Prema dosadanjim istraivanjima, zatim s obzirom na
strukturu uinjenih krivinih djela, te primjenu principa
postepenosti i srazmjernosti, dolazi se do zakljuka, da je
mali broj maloljetnika koji zahtijevaju institucionalni
tretman. U pravilu radi se o recidivistima kod kojih su
primarna i sekundarna prevencija zatajile. Ovo bi nadalje
znailo da provedba Zakona o zatiti i postupanju sa djecom
i maloljetnicima u krivinom postupku u pogledu krivinih
sankcija koje zahtijevaju institucionalni tretman maloljetnika nije upitna. Meutim situacija nije takva. Neke intervencije su neophodne i urgentne u pravcu:
. prouiti kapacitete i usluge koje ve imaju postojee
ustanove u BiH;
. efikasnije je i sa strune i sa materijalne strane uloiti
u postojee ustanove u smislu njihove humanizacije
i osavremenjivanja tretmana u radu sa maloljetnicima u sukobu sa zakonom, pratei meunarodne
standarde vezane za lienje slobode, kao i uslove i
reime u institucijama za prevaspitanje;
. uloiti u profesionalizaciju kadra i
. oformiti timove sa dovoljnim brojem strunjaka i
. poveati kvalitet rada nego duplirati ustanove;
. iznai iz postojeih kapaciteta rjeenja za smjetaj
maloljetnica kako zatvora tako i zavoda;
. otvoriti nove ustanove prvenstveno odgojno
popravni dom u FBiH;
. obezbijediti postpenalni prihvat, naroito nevladinog
sektora;
. obezbijediti alternativni smjetaj maloljetnika koji
ekaju suenje, prihvatne centre.
Pored navedenog treba naglasiti i hitnost preduzimanja
niza drugih aktivnosti u cilju poboljanja postojeih i
obezbjeivanja novih uslova za provedbu Zakona zatiti i
postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivinom
postupku u BiH.
NOVA PRAVNA REVIJA
38
Razvoj EU openito
Dr. Stefan Puerner
Program belgijskog predsjedavanja EU
Od 1. jula do 31. decembra 2010. Belgija obnaa polugodinje naizmjenino predsjedavanje Savjetom ministara
Evropske unije (dalje: Savjet). Program belgijskog predsjedavanja Savjetom nastavlja mnoge pothvate, koji su u prvoj
polovici 2010. godine zapoeti ili nastavljeni pod predsjedavanjem panije. Pod tim se izmeu ostalog podrazumijeva:
usvajanje (donoenje) smjernice o pravnim posljedicama zakanjenja u plaanju,
nastavak djelovanja u oblasti patentnog prava i

uope prava intelektualnog vlasnitva EU,
harmoniziranje potroakog prava,
ocjenjivanje provoenja smjernice o uslugama.
Ostala tematska teita su:
stvaranje istinskog unutranjeg trita u oblasti

elektronskog poslovanja,
radno pravo (zatita majke, radno vrijeme i preno sivost zahtjeva iz penzijskog osiguranja),
nastavak djelovanja u cilju osiguranja istog poloaja

ena kao i borba protiv nasilja nad enama,
pregovori sa Vijeem Evrope o pristupu Evropskoj

konvenciji o ljudskim pravima,
pojaana saradnja u brakorazvodnim parnicama,
borba protiv organiziranog kriminala, trgovine

ljudima i seksualnog zlostavljanja djece.
ire informacije se mogu nai pod

<http://www.eu2010.be/>.
Sporni SWIFT-Sporazum zakljuen sa SAD

Pregovori EU sa SAD o zatiti i razmjeni finansijskih
podataka formalno su zavreni 13. jula ove godine potpisivanjem Sporazuma izmeu EU i SAD u vezi sa
dostavom finansijskih podataka (SWIFT- Sporazum). Na
osnovu ovog sporazuma SAD sada mogu zahtijevati
prosljeivanje EU - finansijskih podataka, koje SAD mogu
upotrijebiti u okviru programa traganja za izvorima
finansiranja terorizma - TFTP (Terrorist Finance Tracking
Programme). Ovom sporazumu su prethodile znaajne
politike nesuglasice. Jo u februaru je Evropski parlament
odbio takozvani "Privremeni SWIFT sporazum" iz 2009.
godine, jer je smatrao da nije dovoljno osigurana zatita
podataka. Kao posljedica toga je u sadanjem Sporazumu
poboljana zatita podataka. Prema ovom sporazumu
graani koji su pogoeni istragom sada u veoj mjeri imaju
pravo pristupa podacima kao i pravo na korigovanje i
brisanje netanih podataka. Osobe, iji podaci se obrauju
prema tom sporazumu, mogu kod amerikih sudova ulagati
pravne lijekove protiv upravnih mjera izreenih protiv njih.
Podaci smiju na zahtjev biti proslijeeni samo ako je to
neophodno za borbu protiv terorizma i njegovih izvora
finansiranja i ako postavljeni zahtjev zadovoljava odreene
pretpostavke u pogledu njegove osnovanosti. Da li je to
sluaj provjerava evropski organ Europol.
Osnovna prava: Dejstva EU povelja o

osnovnim pravima u pravnom prostoru EU i
pristup Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima
Dana 4. juna 2010. godine Savjet (u sastavu ministara
pravde i ministara unutarnjih poslova) je usvojio Nacrt
Komisije o mandatu za pregovore o pristupu Evropske
unije Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima na osnovu
lana 6. st. 2. Ugovora o EU. U istom mjesecu je Odbor za
39
Stefan Puerner, Razvoj EU openito

graanske slobode, pravosue i unutarnje poslove razmatrao na jednoj sjednici dejstva EU povelje o osnovnim pravima na pravni prostor EU kao i na dalji razvoj osnovnih
prava. Tom prilikom se diskutiralo i o dejstvima (posljedicama) mogueg pristupa EU Evropskoj konvenciji o
ljudskim pravima. Kao glavni problem pristupa EU ovoj
konvenciji smatra se poklapanje nadlenosti Evropskog
suda pravde (sada Suda Evropske unije) i Evropskog suda
za ljudska prava.
stvaranje posebnog evropskog ugovornog prava za

ugovore izmeu stranaka iz razliitih EU drava
lanica. Na ovaj nain bi nastali fakultativni
instrumenti koji bi se primjenjivali ako ih stranke
izaberu, te koji bi postojali pored nacionalnih
ugovornih prava koja bi se primjenjivala na ugovorne
odnose unutar pojedinih drava lanica,
donoenje Evropskog graanskog zakonika.
EU povelja o osnovnim pravima na njemakom jeziku

nalazi se pod <http://www.europarl.europa.eu/charter/
pdf/text_de.pdf>.
Zelena knjiga (das Grunbuch KOM (2010) 348/3) je

na njemakom jeziku dostupna pod <http://ec.europa.eu/
justice home/news/consulting public/0052/consultation
questionaire de.pdf>.
Donoenje pravnih propisa i

pravni propisi u pripremi
Uz Zelenu knjigu bie provedene konsultacije koje e

biti dostupne na engleskom jeziku pod <http://ec.europa.eu/
justice home/news/consulting public/news consulting 00
52 en.htm>.
Pripreme za evropsko ugovorno pravo napreduju

Pripreme za evropsko ugovorno pravo napreduju. Dana
1. jula 2010. godine Komisija EU je predstavila takozvanu
"Zelenu knjigu" ("Grunbuch") za ugovorno pravo za
potroae i poduzetnike (Grunbuch KOM (2010) 348/3).
Cilj ove inicijative Komisije je da se ugovorno pravo u EU
pojednostavi, kako bi se postiglo zakljuenje i izvravanje
ugovora izmeu ugovornih partnera iz razliitih zemalja
lanica. U tu svrhu se nude i stavljaju na diskusiju razliite
mogunosti. Cilj dakle nije bezuslovno stvaranje jedinstvenog, unificiranog ugovornog prava za sve zemlje lanice
EU. Ovo je samo jedan od predloenih naina postupanja
(pri emu mnogi strunjaci polaze od toga da nije vjerovatno da e doi do unificiranja ugovornog prava drava
EU).
U pojedinanim detaljima predlae se:
objavljivanje (neobavezujuih) modela ugovornih

klauzula na internetu koje bi bile primjenjivane u
ugovorima izmeu ugovornih strana iz razliitih
drava lanica,
stvaranje takozvanih "Referentnih okvira" za

nacionalne zakonodavce koji bi im trebali dati
orijentacione take odnosno sluiti kao "tool
box"/alat pri formuliranju odredaba u pojedinim
zakonodavstvima. U tom smislu referentni okvir
ima sadrajno izvjesnu slinost sa odredbama
smjernica. U pogledu pravne obaveznosti referentnih
okvira diskutuje se o alternativnim mogunosti i to
naime stvaranje obavezujuih ili neobavezujuih
referentnih okvira,
izrada jedinstvenog evropskog ugovornog prava,

koje bi drave lanice preuzele u svoje nacionalne
pravne sisteme,
djelimina harmonizacija nacionalnih prava koje

regulira ugovore putem smjernica,
potpuno ujednaavanje vaeeg ugovornog prava u

dravama EU putem uredbi,
Uporedi u vezi sa pojmom Zelene knjige dalje rubriku

"Aktuelni evropsko-pravni izraz".
Novi prijedlog Uredbe o jezicima
u patentnom postupku EU
Komisija EU je u julu objavila novi prijedlog Uredbe u
vezi sa neophodnim prevoenjem u postupku dodjele EU
patenta. Ovaj prijedlog nije interesantan samo zbog toga
to EU patenti imaju bitan ekonomski znaaj, ve i zbog
toga to pokazuje da pitanja upotrebe jezika i prevoenja u
EU sa 27 zemalja lanica uzrokuju sve vei broj praktinih
potekoa.
Taj prijedlog predvia dodjelu EU patenta u budunosti
samo na tri slubena jezika Evropskog ureda za patente,
naime na engleskom, francuskom i njemakom jeziku,
zvaninim jezicima Evropskog parlamenta.
Time bi se trokovi prevoenja u postupku izdavanja
patenata smanjili sa dosadanjih oko 14.000 na nekih 680
(a time na priblino 5% dosadanjeg iznosa). Kako bi
patentne prijave i pismena u vezi sa patentima uinili
raspoloivim i na svim drugim slubenim jezicima, treba
onima koji prijavljuju EU patent u budunosti staviti na
raspolaganje besplatne mainske prevode prijave patenta i
pismena u vezi sa patentom na drugim slubenim jezicima
EU.
Ovaj prijedlog uredbe nalazi se na internetu pod:
<http://ec.europa.eu/internal market/indprop/docs/patent/
20100701 patent proposal de.pdf>.
Savjet usvaja politike smjernice
za nasljedno pravo EU
Nasljednopravni sluajevi sa elementom inostranosti su
najee povezani sa nizom problema. Poto ne postoji
jedinstveno nasljedno pravo EU problemi se javljaju i unutar
Evropske unije, to moe imati za posljedicu da u pojedinim
sluajevima graani EU odustanu od svog nasljedstva. Ovo
je razlog zbog ega je Vijee ministara (u sastavu ministara
pravde) 4. juna 2010. godine usvojilo politike smjernice
40
NOVA PRAVNA REVIJA
za daljne savjetovanje o prijedlogu uredbe KOM (2009)

154 o nasljednom pravu EU i evropskoj potvrdi o
nasljeivanju. Navedene smjernice su usmjerene na
donoenje sveobuhvatnog zakona koji bi regulisao sve
aspekte prekograninih nasljednih sluajeva.
Na internet stranici Evropske Komisije
(<http://ec.europa.eu/news/justice/091015 de.htm>)
o ovome pojanjavajue stoji:
"Nadlenost kod prekograninih nasljednih sluajeva
treba biti jasno regulisana zajednikim propisima.
Evropljani koji nasljeuju imovinu u nekoj drugoj zemlji
EU, nau se esto u birokratski komplikovanoj situaciji.
Nasljedno pravo se razlikuje od zemlje do zemlje i esto
je nejasno odredbe kojeg pravnog sistema tada trebaju
biti primijenjene. Traganje za putevima iz ovog lavirinta
moe biti veoma skupo i oduzimati jako puno vremena.
Mnogi diu ruke i odriu se svoga nasljedstva ako se
ono nalazi u nekoj drugoj zemlji. Komisija sada eli
pojednostaviti prekogranino nasljedno pravo. Graani
koji ive u inostranstvu trebaju imati mogunost da
odrede da e se njihova posljednja volja izvri prema
zakonodavstvu njihove zemlje porijekla. U suprotnom
vrijede pravni propisi one zemlje u kojoj je ivjela
preminula osoba - i to za cjelokupnu ostavtinu, ak
ako je njome obuhvaena i imovina koja se nalazi u
nekoj drugoj dravi lanici EU. Cilj je sprijeiti da sudovi
u razliitim EU-dravama i dalje donose kontradiktorne
odluke o jednom te istom nasljedstvu. Jedna jedina
instanca - bilo u zemlji prebivalita ili zemlji porijekla
- treba u budunosti da bude nadlena za raspravu
cjelokupne zaostavtine. Komisija osim toga predlae
stvaranje nasljednike potvrde, kojim se nasljednici
mogu lako legitimisati u nasljednim postupcima u
drugim zemljama. Trenutno sve zemlje EU ne priznaju
odgovarajue dokumente drugih zemalja."
Vano je da namjeravana rjeenja ne diraju pitanja
poreza na nasljedstvo, koji bi isto kao i pitanje reguliranja
nasljednog reda ili podjele ostavtine, i dalje - bili ureeni
nacionalnim pravom.
Njemaka verzija spomenute vodee smjernice nalazi
se pod: <http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.
do?uri=COM:2009:0154:FIN:DE:PDF>.
Uostalom, u EU postoji oko 450.000 nasljednih sluajeva
godinje sa prekograninom pozadinom. Ukupna vrijednost
zaostavtine u ovim sluajevima procjenjuje se na 120
milijardi eura godinje. Takoe i u Saveznoj Republici
Njemakoj je u meuvremenu u 20% svih zakljuenih
brakova najmanje jedan od branih partnera inostranog
porijekla.
Praksa Suda Evropske unije

Sud Evropske unije (ranije Evropski sud pravde) je u
prvoj polovini ove godine ponovo odluivao u jednom nizu
sluajeva, koji oigledno pokazuju, da evropsko pravo

dosee duboko u nacionalna graanska prava. Ovdje emo
kao primjer navesti odluku od 1. jula 2010. u pravnoj stvari
C-471/08, koja se odnosi na radnopravno pitanje, naime
tumaenje Smjernice o zatiti majke 92/58/EEZ.
Kao osnova toj odluci posluilo je injenino stanje, da
je uposlenica personala koji radi u letjelicama jednog
drutva za avio-prevoz (Finnair) zbog svoje trudnoe
premjetena na radno mjesto na tlu. Prije svoje trudnoe
bila je uposlena kao ef kabine. Na taj nain se veliki dio
njenih primanja iz rada sastojao od dodataka, koji se vezuju
za njenu rukovodnu poziciju ili s kojima se trebaju namiriti
posebne negativne posljedice koje su posljedica posebnog
ureenja radnog vremena u sektoru vazdunog saobraaja.
Za vrijeme trudnoe njoj je privremeno dodijeljeno jedno
radno mjesto na tlu koje je odgovaralo kancelarijskom
poslu, koji je ona obavljala do poetka svog porodiljskog
odsustva. Njena mjesena naknada za rad se smanjila ovim
premjetajem izmeu ostalog i zbog toga jer vie nije
primala dodatke za svoju funkciju efice kabine. Postavilo
se pitanje, na koje dodatke pored svoje mjesene osnovne
plate ona ima pravo, ako zbog trudnoe za odreeno vrijeme
obavlja drugi posao.
Ona je podnijela tubu pred Helsingin Karajaoikeus,
koji je u toj stvari bio nadleni sud prve instance u
Helsinkiju, Finska. Nadleni je sud Evropskom sudu pravde
(sada Sud Evropske unije) uputio pitanje da li Smjernica o
trudnim uposlenicama doputa poslodavcima, da tim
uposlenicama odbiju plaanje odreenih dodataka, koje su
one primale prije svoje trudnoe.
U vezi s tim Evropski sud je odluio, da uposlenica u
tom sluaju ima pravo na mjesenu osnovnu platu i
dodatke, koji su vezani za njenu profesionalnu poziciju,
meutim ne postoji pravo na dodatke i naknade, kojima se
trebaju nadoknaditi negativne posljedice obavljanja
odreenih poslova pod posebnim okolnostima, ako ona te
poslove zaista i ne obavlja.
Njemaka verzija ove presude u predmetu C-471/08
nalazi se pod:
<http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=
CELEX:62008J0471:DE:HTML>,
a tekst Smjernice o zatiti majke 92/58/EWG pod:
<http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=
CELEX:31992L0058:DE:HTML>.
Izvori informacija u vezi sa

pravom Evropske unije
EU-internet portal pravosua je preuzeo svoju slubu.
Od jula 2010. zainteresirani za evropsko pravo mogu
otvoriti e-portal pravosua pod
<https://e-justice.europa.eu/>
.
Ovaj sadri odgovore na brojna pravna i praktina pitanja
na 22 oficijelna EU jezika. Putem ovog portala treba da se
povea i meusobno razumijevanje 27 razliitih pravnih
sistema u EU i da se stvori jedan jedinstven pravni sistem.
NOVA PRAVNA REVIJA
Nepravednost odredbi potroakih

ugovora o kreditu sa promjenjivom
kamatnom stopom
- odluka Suda Evropske unije, 3. juni 2010.,
C-484/08, Caja de Ahorros y Monte de Piedad
de Madrid/Asociacin de Usuarios de Servicios
Bancarios (Ausbanc)1
Doc. dr. Zlatan Meki*
I. Uvod
Direktiva 93/ 13/EEZ o nepravednim ugovornim odredbama 2 (u nastavku: Direktiva) ima za cilj zatitu potroaa
od nepravednih ugovornih odredbi na iji sadraj potroa
nije mogao uticati. Direktiva najveu praktinu primjenu
ima u oblasti unaprijed formulisanih standardnih ugovora
o ijim odredbama potroa nije pojedinano pregovarao
sa trgovcem.3 Standardni ugovori ipak nisu jedino podruje
primjene Direktive, nego su obuhvaeni svi ugovori na iji
sadraj potroa bilo zbog svog neiskustva, dominantnog
poloaja trgovca na tritu, ili iz nekih drugih razloga nije
mogao uticati. Stoga, formulacija ugovora unaprijed i
koritenje ugovora u velikom broju sluajeva nisu preduslov
za primjenu Direktive, iako predstavljaju najee sluajeve
u praksi.4 Ugovorne odredbe koje ispunjavaju prethodno
navedene uslove podlijeu naknadnom sudskom testu
nepravednosti, pri emu se prema l. 3. st. 1. Direktive
ocjenjuje, da li suprotno naelu savjesnosti i potenja ove
ugovorne odredbe na tetu potroaa stvaraju znaajnu (i
neopravdanu)5 neravnoteu izmeu prava i obaveza ugovornih stranaka. Ugovorne odredbe koje sud na osnovu
* Doc. dr. Zlatan Meki, docent na Katedri za graansko pravo

i Katedri za dravno i meunarodno javno pravo Pravnog
fakulteta Univerziteta u Zenici.
1) Odluka jo nije objavljena u Zborniku prakse Suda Evropske
unije (eng. European Court Reports; njem. Sammlung der
Rechtsprechung).
2) Direktiva Vijea 93/13/EEZ od 5. 4. 1993. o nepravednim
odredbama u potroakim ugovorima, Slubeni list L 095,
21. 4. 1993, 29-34.
3) l. 3. st. 1. i 2. Direktive 93/13/EEZ; Vidi N. Misita, Osnove
prava zatite potroaa Evropske zajednice, Pravni Centar,
Sarajevo 1997, 266.
4) Vidi Z. Meki/A. Brki, "Zatita potroaa od nepravednih
ugovornih odredbi - Usklaivanje obligacionog prava BiH
sa Direktivom 93/13/EEZ", Anali Pravnog fakulteta u Zenici,
god. 3. br. 5, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici 2010, 68;
Vidi M. Karaniki-Miri, "Nepravine odredbe u potroakim
ugovorima", Zbornik Pravni kapacitet Srbije za evrointegracije,
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu 2009, 130.
5)
Njemaki prevod ove odredbe sadri formulaciju "znaajnu i

neopravdanu neravnoteu" dok engleska i francuska verzija
govore samo o "znaajnoj neravnotei".
ovako provedenog testa proglasi nepravednim su nitave.

Prema l. 4. st. 2. Direktive testu nepravednosti ne podlijeu
odredbe koje se odnose na "glavni predmet ugovora ili na
primjerenost cijene odnosno naknade i isporuene usluge
odnosno robe, koja predstavlja protuinidbu, ukoliko su te
odredbe formulisane jasno i razumljivo". l. 8. Direktive
dozvoljava dravama lanicama da u podruju koje regulie
Direktiva donesu stroije odredbe kako bi osigurale vii
nivo zatite potroaa.
II. injenino stanje

panska kreditna institucija Caja de Madrid je sa svojim
klijentima zakljuivala ugovore o kreditu sa promjenjivom
kamatnom stopom u svrhu finansiranja kupovine stanova.
Putem unaprijed pripremljenih formularnih ugovora u
ugovore o kreditu uvrtena je klauzula prema kojoj se u
ugovoru sadrana promjenjiva nominalna kamatna stopa,
koja se periodino usklauje sa ugovorenom referentnom
kamatnom stopom, od svoje prve promjene svaki put kada
se pree 0,25% zaokruuje na veu etvrtinu procenta (tzv.
"klauzula zaokruivanja"). Asociacin de Usuarios de
Servicios Bancarios (Udruenje korisnika bankarskih
usluga) podnijelo je tubu protiv Caja de Madrid u kojoj je
zahtijevalo ponitenje i zabranu koritenja klauzula
zaokruivanja.
panski Zakon o optim uslovima poslovanja,6 kojim
je Direktiva implementirana u pansko pravo, nije transponovao odredbu l. 4. st. 2. Direktive, to ima za posljedicu
da prema panskom pravu i odredbe koje se tiu glavnog
predmeta ugovora podlijeu testu nepravednosti. panski
sudovi u prvoj i drugoj instanci odluili su da klauzula
zaokruivanja predstavlja nepravednu ugovornu odredbu
koja je suprotna panskom Zakonu o optim uslovima
poslovanja i time nitava. Tribunal Supremo koji se ovim
predmetom bavio u treoj instanci, konstatovao je da l. 4.
st. 2. Direktive iskljuuje ispitivanje nepravednosti ovakve
klauzule koja se odnosi na glavni predmet ugovora, ali da
panski zakonodavac nije implementirao navedenu odredbu
Direktive. Stoga se Tribunal Supremo obratio Sudu Evropske unije sa zahtjevom za prethodnu odluku o slijedeim
pitanjima:
1. Mora li se l. 8 Direktive 93/13/EEZ od 15. aprila 1993.
o nepravednim odredbama u potroakim ugovorima
tumaiti tako da drava lanica u svom pravnom poretku, u svrhu zatite potroaa, moe propisati kontrolu
nepravednosti ugovornih odredbi, koje su prema l. 4.
st. 2. Direktive izuzete iz ove kontrole?
2. Da li l. 4. st. 2. u vezi sa l. 8. Direktive 93/13/EEZ
zabranjuje dravi lanici da u svom pravnom poretku
6)
Zakon 7/1998 od 13. aprila 1998. o optim uslovima

poslovanja; ovim zakonom izmijenjen je panski Opti zakon
26/1984 o zatiti potroaa i korisnika (Ley General 26/1984
para la Defensa de los Consumidores y Usuarios) od 19. jula
1984. u svrhu implementacije Direktive 93/13/EEZ.
NOVA PRAVNA REVIJA
42
u svrhu zatite potroaa propie kontrolu nepravednosti

za odredbe koje reguliu "glavni predmet ugovora" ili
"primjerenost cijene odnosno naknade i isporuene
usluge odnosno robe, koja predstavlja protuinidbu",
iako su formulisane jasno i razumljivo?
3. (..)
III. Iz obrazloenja
Prema l. 8. Direktive drave lanice mogu "na podruju
koje regulie Direktiva donijeti stroije odredbe koje su u
skladu sa Ugovorom kako bi osigurale vii nivo zatite
potroaa". Stoga se mora ispitati da li se podruje primjene
l. 8. Direktive prostire na cjelokupno podruje regulisano
Direktivom, pa time i na l. 4. st. 2., ili je ova odredba, kako
smatra Caja de Madrid, izuzeta iz podruja primjene l. 8.
l. 4. st. 2. Direktive odreuje samo da se "ocjena
nepravednosti" ne odnosi na klauzule navedene u ovoj
odredbi, ukoliko su one formulisane jasno i razumljivo.
Stoga iz formulacije l. 4. st. 2. Direktive slijedi da se za nju
ne moe smatrati da ona ureuje podruje primjene
Direktive ratione materiae. Naprotiv, klauzule navedene u
l. 4. st. 2. koje spadaju u podruje regulisano Direktivom,
izuzete su iz ocjene njihove nepravednosti samo kada
nadleni nacionalni sud u konkretnom sluaju doe do
zakljuka da ih je trgovac formulisao jasno i razumljivo.
Takoer, l. 4. st. 2. Direktive ima za cilj da utvrdi nain i
obim kontrole sadraja ugovornih klauzula o kojima nije
pojedinano pregovarano, koje opisuju glavne inidbe
ugovora zakljuenog izmeu trgovca i potroaa. Iz toga
slijedi da klauzule navedene u l. 4. st. 2. zaista spadaju u
podruje ureeno Direktivom, tako da se njen l. 8.
primjenjuje i na l. 4. st. 2.
IV. Dispozitiv
1. l. 4. st. 2. i l. 8. Direktive 93/13/EEZ Vijea od 5.
aprila 1993. o nepravednim odredbama u potroakim
ugovorima moraju se tumaiti tako da nisu protivni
nacionalnom propisu poput onog u osnovnom postupku, koji dozvoljava sudsku kontrolu nepravednosti
ugovornih odredbi, koje se tiu glavnog predmeta
ugovora ili primjerenosti cijene odnosno naknade i
isporuene usluge odnosno robe, koja predstavlja
protuinidbu, iako su te odredbe formulisane jasno i
razumljivo.

o ovom pitanju Sud EU uzeo je u razmatranje da Direktiva
slijedi naelo minimalne harmonizacije, tj. da je zakonodavac Evropske unije Direktivom pruio potroaima onaj
nivo zatite oko kojeg se na nivou EU uspio postii dogovor,
a da je u skladu sa l. 8. Direktive prepustio nacionalnim
zakonodavcima drava lanica da putem nacionalnih propisa unutar podruja primjene Direktive potroaima prue
vii nivo zatite ukoliko to ele. Stoga je odluujue pitanje
na koje je Sud EU u ovom sluaju dao odgovor, da li se
putem l. 4. st. 2. Direktive suava podruje primjene
Direktive, to bi u sluaju pozitivnog odgovora imalo za
posljedicu da klauzule navedene u ovom lanu vie nisu
unutar podruja primjene Direktive, pa ni nacionalni
zakonodavac u pogledu takvih odredbi ne bi smio pruati
viu zatitu potroaima. Neimplementacija ove odredbe u
pansko pravo vodila je neposredno ka poveanju zatite
potroaa, jer je test nepravednosti proiren i na one odredbe koje su prema l. 4. st. 2. Direktive iz njega izuzete.
Sud EU odluio je da l. 4. st. 2. ne suava podruje
primjene Direktive, te je poveanje nivoa zatite potroaa
njegovom neimplementacijom u nacionalno pravo dozvoljeno. Svojom argumentacijom se oslonio na miljenje opteg
pravobranioca Trstenjak7, koja je zakljuila da l. 4. st. 2.
Direktive ne ureuje podruje primjene Direktive, nego
samo ograniava obim i nain ocjene nepravednosti navedenih klauzula, kada su formulisane jasno i razumljivo.
Tako ove odredbe prema Direktivi podlijeu ocjeni nepravednosti ako ne ispunjavaju kriterije formulacije jasnim i
razumljivim jezikom, zbog ega Trstenjak s pravom sumnja
u namjeru zakonodavca EU da odreivanje podruja
primjene Direktive prepusti nacionalnim sudovima, koji bi
o njemu na osnovu ovako neodreenih kriterija odluivali
za svaki sluaj pojedinano.8
Odluka Suda EU u predmetu Caja de Ahorros y Monte
de Piedad de Madrid/Asociacin de Usuarios de Servicios
Bancarios (Ausbanc) ima poseban znaaj za primjenu Zakona o zatiti potroaa BiH 9 (u nastavku: ZZP), jer zakonodavac BiH u l. 93.-97. ZZP kojima je implementirao
Direktivu, nije transponovao l. 4. st. 2. Direktive.10 Kako
pokazuje navedena odluka, ZZP prua potroaima vii
nivo zatite od onog u Direktivi, jer se test nepravednosti
7)
2. (.. )
V. Rezime
U sluaju Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid
/Asociacin de Usuarios de Servicios Bancarios (Ausbanc)
Sud EU razrjeava dilemu da li nacionalni sudovi smiju
ispitivati nepravednost odredbi koje se tiu predmeta
ugovora, ili jednakost vrijednosti uzajamnih davanja, ako
nacionalni zakon kojim se implementira Direktiva nije
implementirao izuzetak iz l. 4. st. 2. Direktive. Odluujui
8)
9)
10)
Vidi Sud EU, 29. 10. 2009., C-484/08, Caja de Ahorros y

Monte de Piedad de Madrid/Asociacin de Usuarios de
Servicios Bancarios (Ausbanc), miljenje opteg pravobranioca Verice Trstenjak, taka 74 i dalje.
Ibid.; Vidi Sud EU, 3. juni 2010, C-484/08, Caja de Ahorros
y Monte de Piedad de Madrid/Asociacin de Usuarios de
Servicios Bancarios (Ausbanc), taka 32.
Slubeni glasnik BiH, br. 25/06.
Jednaka pravna situacija je u Srbiji i Crnoj Gori; Vidi Z.
aenovi/E. ikara/J. Dabovi Anastasovska/N. Dollani/N.
Gavrilovi/M. Karaniki Miri/Z. Meki/N. Zdraveva,
Potroako ugovorno pravo Evropske unije, Forum za graansko pravo za Jugoistonu Evropu - Izbor radova i analiza,
Volume III, Cavtat 2010, 637 i dalje.
Zlatan Meki, Nepravednost odredbi potroakih ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom
primjenjuje i na ugovorne odredbe kojima se definie
predmet ugovora ili odnos vrijednosti uzajamnih davanja.
Ovo proirenje je od naroitog znaaja za potroake kredite
zakljuene u svrhu "kupovine, iznajmljivanja ili renoviranja
nekretnina", s obzirom na to da l. 52.-67. ZZP koji pruaju
zatitu potroaima u pogledu ugovora o kreditu, u skladu
sa l. 53. ZZP iste iskljuuju iz zatite. Iz harmonizirajue
klauzule lana 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, 11 koja utvruje obavezu Bosne i Hercegovine da usklauje svoje zakonodavstvo sa acquisom Unije koji obuhvata
kako Direktivu, tako i presude Suda EU koji konano
tumai odredbe ove Direktive, izvodi se obaveza za ispravnim tumaenjem odredbi direktive koje podrazumijeva
slijeenje relevantne prakse Suda EU. 12 U predstavljenom
predmetu pred panskim sudovima za obje strane je bilo
nesporno da je "klauzula zaokruivanja" uvrtena u formularnom ugovoru, prema kojoj se u ugovoru sadrana
promjenjiva nominalna kamatna stopa, koja se periodino
usklauje sa ugovorenom referentnom kamatnom stopom,
od svoje prve promjene svaki put kada se pree 0,25%
zaokruuje na veu etvrtinu procenta, nepravedna te u
sluaju primjene propisa o zatiti potroaa i nitava.
Prema l. 32. st. 3. Prijedloga "Direktive Evropskog
Parlamenta i Vijea o pravima potroaa"13 kojom bi se
trebala zamijeniti Direktiva 93/13/EEZ, test nepravednosti
nee se primjenjivati na odredbe kojima se definie predmet
ugovora ili primjerenost naknade za glavnu ugovornu
inidbu poduzetnika, ako su odredbe formulisane jasno i
razumljivo. Znaajna razlika u odnosu na Direktivu
93/13/EEZ jeste da je predloena Direktiva o pravima
potroaa utemeljena na naelu potpune harmonizacije, pa
u skladu sa svojim l. 4. ne dozvoljava dravama lanicama
da uvedu ili zadre nacionalne propise koji odstupaju od
onih iz Direktive, ak ni kada pruaju vii nivo zatite
potroaa od onog propisanog Direktivom. 14 Tako bi
usvajanjem ovog Prijedloga Direktive o pravima potroaa,
"klauzula zaokruivanja" bila izuzeta iz primjene testa
nepravednosti kako prema panskom pravu tako i prema
ZZP BiH.
11)
12)
13)
14)
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju potpisan je 16. 7.

2008. izmeu drava lanica Evropske zajednice s jedne i
Bosne i Hercegovine s druge strane.
Vidi tako i T. apeta, "Interpretativni uinak europskog prava
u lanstvu i prije lanstva u EU", Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Zagrebu, 5/2006, 1443 i dalje.
KOM (2008) 614 final.
Vidi E. ikara, Prikaz predloga Komisije za "Direktivu
Evropskog parlamenta i Saveta u vezi potroakih prava", u
Z. aenovi/E. ikara/J. Dabovi Anastasovska/N. Dollani
/N. Gavrilovi/M. Karaniki Miri/Z. Meki/N. Zdraveva,
Potroako ugovorno pravo Evropske unije, Forum za
graansko pravo za Jugoistonu Evropu - Izbor radova i
analiza, Volume III, Cavtat 2010, 722 i dalje.
43
Aktuelni pojmovi evropskog prava

U vezi sa ovom rubrikom
Pravo Evropske unije (EU) pokazuje brojne posebnosti.
Stoga na ovom mjestu treba objasniti vane pravne institute
i pojmove ovoga prava, naroito one koji su upotrijebljeni
u rubrici "Aktuelnosti iz evropskog prava".
Aktuelni pojam evropskog prava: "Zelena knjiga"

Zelene knjige EU spadaju u takozvane "obojene knjige"
i predstavljaju istovremeno jednu etapu na putu donoenju
planiranih pravnih normi. Obojene knjige su slubeni
dosijei vlada u obliku knjige. Prvobitno su obojene knjige
predstavljale vanjskopolitike razvoje iz ugla jedne vlade i
opravdavale su njihovo vlastito ponaanje. Pritom je svaka
drava koristila jednu odreenu boju za omot: Njemaka
naprimjer ima bijelu boju.
U toj tradiciji stoje zelene knjige Evropske Komisije.
One su papiri za diskusiju u vezi sa odreenom temom,
naroito u vezi sa nacrtima uredbi i smjernica, s ciljem da
se u ovoj oblasti doe do javne i naune diskusije te da se
pokrenu temeljni politiki ciljevi. esto se iznese itav niz
ideja ili pitanja i pojedinci kao i organizacije se pozovu da
daju svoje priloge. Sljedei korak je esto bijela knjiga, koja
sadri prijedloge za zajedniko postupanje u nekoj odreenoj oblasti.
Aktuelno se diskutiraju slijedee zelene knjige:
Zelena knjiga "Zaokruiti potencijal kulturne i
kreativne industrije",
Zelena knjiga o praksama korporativnog
upravljanja u oblasti finansijskih usluga,
Zelena knjiga o poboljanju slobodnog protoka
dokumenata,
Zelena knjiga o penzijama,
Zelena knjiga o objedinjavanju porodica,
Zelena knjiga o pospjeivanju sistema nabavke
elektronskim putem,
Zelena knjiga o elektronskim igrama na sreu na
unutranjem tritu,
Zelena knjiga o elektronskom identitetu,
ovjeravanju i potpisima u EU,
Zelena knjiga o strategiji poreza na dodanu
vrijednost.
NOVA PRAVNA REVIJA
44
Aktuelnosti iz njemakog prava
Pravno-politike diskusije
i zakonodavstvo
Dr. Stefan Purner
nedavno dostavio u Bundestag nacrt zakona s ciljem ukidanja samoprijavljivanja (Tiskani predmet Bundestaga
17/1411 od 20. 4. 2010.). Vladajue partije su to ukidanje
odbile, ali ipak ele pootriti preduslove oslobaajueg
samoprijavljivanja (Tiskani predmet Bundestaga 17/1755).
Evropski sud za ljudska prava osuuje Njemaku

Neslaganja oko ukidanja samoprijavljivanja koje
oslobaa od kanjavanja za sluajeve utaje poreza
U Saveznoj Republici Njemakoj paragraf 371. Zakona
o izdvajanjima/davanjima, koji predstavlja Opti zakon o
postupku finansijskih ureda, odreuje, da utajivai poreza
ostaju slobodni od kanjavanja, ako sami sebe prijave zbog
utaje poreza. Pretpostavka za to je, da je samoprijavljivanje
uslijedilo prije nego to su pokrenute istrane radnje od
strane poreskih organa protiv utajivaa poreza. Pozadina
ovog tzv. samoprijavljivanja koje oslobaa od kanjavanja,
koje postoji samo za delikt utaje poreza, jeste ta, to se
drava time nada veem nivou plaanja poreza od strane
utajivaa poreza koji su pokajniki raspoloeni. Tako su
nedavno njemaki poreski organi htjeli od jednog anonimnog prodavca otkupiti podatke o hiljadama sluajeva
utaja poreza, poinjenih tako to novac, koji su poreski
obveznici imali na raunima u inostranstvu, nije bio oporezovan u Njemakoj. Ovaj anonimni prodavac je zasigurno
protupravno doao do ovih podataka od banaka u inostranstvu, zbog ega i jeste pravno sporno, da li dravni
organi uopte trebaju ili smiju otkupljivati takve podatke.
Sama diskusija o moguem otkupu je meutim u Njemakoj
dovela do toga da su se hiljade poreskih prestupnika, koji
su se plaili, da bi se informacije o njihovim poreskim
utajama mogle nalaziti na esto nuenim CD-ima, sami
prijavljivali, kako bi izbjegli kanjivost. Ovo je dovelo do
toga da se do sada 16.000 poreskih prekrilaca samoprijavilo zbog utaje poreza, iako se na prvom CD-u,
nabavljenom nakon dugih diskusija, nalazilo svega 2.000
podataka. Dakle mogunost samoprijavljivanja koje oslo baa od kanjavanja dovela je do toga, da se samo-prijavilo
osam puta vie poreskih prestupnika, nego to bi se u
stvarnosti od strane EZ moglo u najgorem sluaju goniti.
Time izazvana samoprijavljivanja dovela su do naknadnih
plaanja poreza u visini od oko 2.000.000.000 . Zagovornici
samoprijavljivanja vide u ovom iznosu potvrdu za opravdanost regulative paragrafa 371. Zakona o izdvajanjima.
Kritiari naprotiv smatraju da je ovim propisom povrijeena
poreska pravda. Naroito bi se ovom mogunou izbjegavanja kanjavanja, po njima povrijedio osjeaj za pravdu
poreski potenih graana. Ovo je dovelo do toga da je SPD
Jedna presuda Evropskog suda za ljudska prava od 17.

12. 2009. je masivno prisilila njemakog zakonodavca na
djelovanje i izazvala znaajnu pravno-politiku diskusiju.
Na osnovu ove presude, naime, njemaki zakonodavac je
prisiljen da izmijeni zakonsku regulativu za takozvano
sigurnosno oduzimanje slobode (Sicherungsverwahrung).
Ovo sigurnosno liavanje/oduzimanje slobode je u njemakom kaznenom/krivinom pravu mjera oduzimanja slobode
radi popravka i sigurnosti, koja slui zatiti zajednice od
opasnih poinilaca krivinih djela. Sigurnosno oduzimanje
slobode je liavanje slobode, koje se ne odreuje kao kazna
za neko odreeno krivino djelo, nego na osnovu opasnosti
nekog poinioca. Ovakvo oduzimanje slobode treba sprijeiti, da poinioci krivinih djela koji se nakon izdravanja
kazne ponovo nalaze na slobodi, ponove krivina djela
(recidivisti). Tipino se ova vrsta sigurnosnog oduzimanja
slobode primjenjuje kod poinilaca seksualnih krivinih
djela koji se ne daju terapirati. U Njemakoj je 23. jula 2004.
god. stupio na snagu "Zakon o uvoenju naknadnog sigurnosnog oduzimanja slobode" (Gesetz zur Einfhrung der
nachtrglichen Sicherungsverwahrung). Prema tom zakonu
se, u sluaju osuivanja zbog odreenih tekih krivinih
djela, mogla izdati naknadna naredba sigurnosnog oduzimanja slobode, pod odreenim pretpostavkama i nakon
osuivanja. Ovo se deavalo u sluajevima u kojim u
pogledu odreenog osuenika, prije zavretka izdravanja
kazne, postanu prepoznatljive injenice, koje ukazuju na
znaajnu opasnost za zajednicu. Kao nove u takvim sluajevima vrijede one injenice, koje postupajuem sudu u
trenutku donoenja presude jo nisu bile poznate. Pri ovoj
odluci se naroito treba uzeti u obzir ponaanje osuenika
prilikom izdravanja kazne. (Samo) nastavak postojanja
opasnosti od strane poinioca se dakle ne smatra dovoljnim.
Savezni Ustavni sud je 2004. godine doao do stanovita
da naknadno sigurnosno oduzimanje slobode nije kazna,
nego jedna "mjera popravka i sigurnosti". Time se ta mjera
ne bi kosila sa pravnim principom koji je utemeljen u l.
103, st. 2. Osnovnog zakona, a koji glasi "Nema krivinog
djela bez zakona". Evropski sud je sada sa presudom od 17.
decembra 2009. konstatovao, da se naknadno neogranieno
produenje sigurnosnog oduzimanja slobode kosi sa l. 7
Stefan Puerner, Aktuelnosti iz njemakog prava

Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji takoe sadri
naelo "nema krivinog djela bez zakona". Sud je ovu
presudu obrazloio time, da se sigurnosno oduzimanje
slobode u svome izvrenju samo neznatno razlikuje od
zatvorske kazne. Pravni lijek koji je Savezna vlada Njemake
uloila protiv ove presude 11. maja 2010. godine je odbijen
od strane Velike komore Evropskog suda za ljudska prava.
Njemaki zakonodavac je na to u kratkom roku reagovao
usvajanjem Zakona o osiguranju jedinstvenosti sudske prakse
prilikom odluivanja o sigurnosnom oduzimanju slobode
(Gesetz zur Sicherung der Einheitlichkeit der Rechtsprechung
bei Entscheidungen zur Sicherungsverwahrung), koji treba
sprijeiti razliito postupanje njemakih sudova u sluajevima, u kojima sada oni koji su sigurnosno lieni slobode
zahtijevaju svoje putanje na slobodu. Prema ovom zakonu,
sud koji eli odstupiti od pravnog poimanja nekog drugog
suda, taj sluaj treba podnijeti Saveznom Vrhovnom sudu.
Tekst navedene odluke Saveznog Ustavnog suda nalazi
se pod:
<http://www.bundesverfassungsgericht.de/
entscheidungen/rs20040205_2bvr202901.html>.
Saoptenje za tampu Evropskog suda za ljudska prava
nalazi se na internetu na engleskom jeziku pod
<http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?action=html&
documentId=867588&portal=hbkm&source=externalbydo
cnumber&table=F69A27FD8FB86142BF01C1166DEA3986
49>.
BGH-Odluka (Saveznog Vrhovnog suda) u vezi

sa krenjem dobrih obiaja u sluaju slabog
plaanja mladih advokata (strunih saradnika).
Savezni vrhovni sud je presudio jedan interesantan
predmet, u kome se radilo o pitanju krenja dobrih obiaja
u sluaju slabog plaanja mladih advokata, uposlenih u advokatskim kancelarijama kao strunih saradnika ("trainee"). U
ovom sluaju je u julu 2006. godine jedna advokatska i
notarska kancelarija na internet stranici Savezne agencije
za zapoljavanje ponudila radno mjesto strunog saradnika
("trainee") za mlade advokatice i advokate. Ovo mjesto je
trebalo biti ogranieno na dvije godine trajanja i za njega je
bila predviena plata, kako je doslovno glasilo na internet
stranici "koja lei malo iznad plate pripravnika". Osim toga
je u oglasu za to radno mjesto bilo zajameno, da e obavezno profesionalno osiguranje od odgovornosti i doprinos
za advokatsku komoru biti preuzeti od strane kancelarije,
isto tako i poslodavev udio u doprinosima za socijalno
osiguranje. Pored toga je kancelarija bila voljna platiti
pristojbe za seminare u svrhu strunog usavravanja. Nadalje
je potencijalnim kandidatima u tom oglasu saopteno, da
bi kancelarija dodatno na ova davanja platila i uee u
prometu, koji bi mlade advokatice i advokati ostvarili radom
sa vlastitim klijentima.
Mjesna advokatska komora reagovala je na ovaj oglas
za radno mjesto na internetu na taj nain to je toj kancelariji
poslala takozvanu "pouavajuu uputu", prema kojoj bi
45
takav oglas bio u suprotnosti sa advokatskim profesionalnim
obavezama. Dotina kancelarija je smatrala ovu uputu
neosnovanom i prepustila se problem rijei pred sudom.
Po tubi dotine advokatske komore je sluaj konano
dospio pred Savezni Vrhovni sud. Ovaj se prikljuio shvatanju advokatske komore koja je podigla tubu.
Pravni pripravnici se za vrijeme svog obaveznog pripravnikog obrazovanja u Njemakoj upoljavaju od strane date
savezne pokrajine, oni meutim dobijaju samo takozvanu
"pomo za izdravanje". Ovaj iznosi za neoenjene/neudate
pravne pripravnike bruto, dakle prije poreza, trenutno iznosi
894,75 mjeseno. (Ovo je s obzirom na ivotne trokove
u Njemakoj i u poreenju s time, da u Njemakoj jedan
radnik/uposlenik s punim radnim vremenom u 2009. godini
ima prosjenu bruto zaradu preko 3.386 Eura mjeseno,
veoma mali iznos.) Nakon to je u oglasu za popunjavanje
radnog mjesta bilo rijei o tome, da mjesena plata, koju je
dotina kancelarija htjela platiti, trebala da lei "malo iznad"
ove pripravnike naknade, advokatska komora je pretpostavila, da ta kancelarija mladim advokatima eli platiti
iznos od ispod 1.000 mjeseno. (Koliko bi ta kancelarija
stvarno platila, ne da se utvrditi, poto nijedan kandidat
nije reagovao na taj oglas). Zatim je sud dodatno uraunao
upravo spomenuta daljnja davanja kancelarije, te tako doao
do rezultata, da je kancelarija mladim potpuno osposobljenim pravnicima u krajnjoj liniji eljela platiti bruto
platu od 1.250 mjeseno. Prema konstatacijama Instituta
za slobodna zanimanja u Nurnbergu i Soldan-Instituta za
advokatski menadment, koji statistiki vode podatke o
prihodima advokata u Njemakoj, prosjena polazna plata
zaposlenog advokata koji po uspjehu ne spada u one koji
su zavrne ispite poloili sa "predikatom" ("Pradikatsexamen" stiu pravnici koji su prvi i drugi dravni ispit poloili
sa preko 9 bodova od maksimalnih 18) i koji nema posebnih
dodatnih kvalifikacija, kree se oko 2.300 . Plata koju je
ponudila kancelarija time je iznosila pola polazne plate za
poetnike bez posebnih dodatnih kvalifikacija i sa prosjenim rezultatima ispita. Ona je bila takoe i ispod onoga to
zarauju advokatski struni uposlenici (Rechtsanwaltsfachangestellte), to u Njemakoj predstavlja posebno
obrazovno zanimanje. Stoga je Savezni Vrhovni sud smatrao
ponuenu platu protivnom dobrim obiajima, poto je
postojala upadljiva nesrazmjera izmeu izvrenog rezultata
rada i naknade koja je za to ponuena. Takva nesrazmjera,
kako dalje navodi Savezni vrhovni sud, postoji naime onda,
ako isplaena plata ne iznosi ak ni dvije treine tarifne
plate koja se uobiajeno plaa u odgovarajuoj brani.
Savezni vrhovni sud je konstatovao da taj oglas za
popunu ranog mjesta odaje utisak, da je kancelariji prije
svega stalo da pod platom navodnog programa osposobljavanja (Traineeprogramm) pridobije mlade advokate
kao jeftinu radnu snagu, koji bi nakon isteka vremena
uposlenja trebali biti zamijenjeni novim. Takoe ni
napomenu, da bi mladi advokati mogli uveati svoju zaradu
NOVA PRAVNA REVIJA
46
putem obeanog uea u prometu, sudije nisu prihvatile.

Konano, navodi se, da mladi poetnici u tom zanimanju
jedva da imaju mogunost da uspjeno pridobijaju nove
klijente u nekom spomena vrijednom obimu. Iz tih razloga
je Senat Saveznog Vrhovnog suda za advokatske predmete
doao do zakljuka, da taj oglas za popunu radnog mjesta
predstavlja nezasitu ponudu, koja se kosi sa paragrafom
43. Saveznog zakona o advokaturi, prema kome se advokat
"unutar i izvan zanimanja ima pokazati dostojan potovanja
i povjerenja". Sudije su konstatovale, da javno nuenje
takvih uslova/odnosa uposlenja ugroava ugled advokata.
Da je ta kancelarija zaista sa nekim mladim advokatom
zakljuila neki ugovor pod navedenim uslovima, ona bi
prekrila paragraf 26. Pravilnika profesije, prema kome
advokati smiju biti uposleni samo pod primjerenim
uslovima (Broj akta sluaja: AnwZ (B) 11/08).
Pravne injenice
Brojevi u vezi sa advokaturom u Njemakoj
Savezna advokatska komora je poetkom godine
objavila brojeve u vezi sa advokaturom u Saveznoj Republici
Njemakoj. Prema tome je u SR Njemakoj na dan 1.
januara 2010. godine bilo ukupno 153.251 advokata. Ovo
je znailo poveanje od 1,91 % u poreenju sa prethodnom
godinom. 46.736 od tog broja advokata u Njemakoj su
ene. Osim toga, tamo je registrovano 536 inozemnih
advokata. U Njemakoj se advokatske kancelarije mogu
voditi kao drutva kapitala ili u formi ortakog drutva to je jedna posebna forma drutva za slobodna zanimanja.
Na dan 1. januara 2010. bilo je 2.378 advokatskih
kancelarija, koje su organizovane kao ortaka drutva prema
Zakonu o ortatvu. Nasuprot tome, mogunost da se osnuje
drutvo sa ogranienom odgovornou ili dioniko drutvo,
njemaki advokati gotovo i ne koriste. U navedenom tre nutku bilo je samo 324 advokatska drutva koja su
organizovana kao d.o.o. i samo 16 dionikih drutava.
Pravniko obrazovanje
Izvjetaj o kursu pravne terminologije

pri Goethe institutu u Bonu
Mr. sc. Elvedin Sedi*
Damir Banovi**
Kurs pravne terminologije pod nazivom "Njemaki za
pravnike" odrao se od 5. do 17. septembra 2010. god. u
Bonnu - Bad Godesberg. Uesnici kursa su bili kako
inozemni pravnici, tako i sudski tumai i studenti.
Zastupljenost zemalja je bila arolika, od Brazila, preko
Nizozemske, panije, Italije, Gruzije, Bosne i Hercegovine
do Indije. Moe se slobodno rei da to nije bio samo kurs
pravne terminologije, ve i prilika za upoznavanje razliitih
kultura.
Kurs je intenzivan i traje dvije sedmice. Obraivane su
razna pravna podruja i grane, kao to su javno pravo,
privatno pravo i krivino pravo. Prva sedmica je podijeljena
u dva dijela. U prvom dijelu obraivano je ustavno i
upravno pravo, a u drugom dijelu krivino pravo sa
posjetom Opinskom sudu u Bonnu. Posjeta sudu je bila
mogunost da se uesnici upoznaju na koji nain se
primjenjuje teoretski dio obraivan u okviru predavanja
na kursu. U drugoj sedmici, akcent je dat na oblast
graanskog, odnosno privatnog prava s fokusom na
Njemaki graanski zakonik. Na kraju, uesnici su se
upoznali i sa kategorijama njemakog radnog prava, a sa
praktinim dijelom kroz posjetu Sudu za radne sporove u
Bonnu. Postupanje pred sudom, koji je osloboen stroge
forme postupka i gdje stranke veinu sporova rijee u
postupku mirenja, pokazuje da sudsko zanimanje trai
posjedovanje mnogih istananih osobina. Na kraju,
posljednja dva asa su bila rezervisana za privatnu praksu,
pri emu su uesnici bili upoznati sa dnevnim zadacima i
obavezama jedne advokatske kancelarije u Njemakoj.
Po uspjenoj okonanom dvosedminom kursu,
uesnici su dobili potvrdu o ueu.
Za sve studente prava, inozemne pravnike i sve one
koji ele nauiti vie o njemakom pravnikom jeziku i
njemakom pravnom sistemu i principima, kurs je idealan
nain da se to i postigne.
* Autor je vii asistent na Katedri za dravno i meunarodno

javno pravu Pravnog fakulteta Univerziteta u Bihau.
** Autor je asistent na Katedri za dravno i meunarodno javno
pravo Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
47
Izuavanje pravnih nauka na

postdiplomskim studijima
"Privatno i javno ekonomsko pravo"
na Univerzitetu u Jeni
Emina Libi*
Uvod
Nakon to sam dobila titulu "diplomirani pravnik" na
Univerzitetu u Bihau u septembru mjesecu 2009. godine,
uputila sam se za Jenu, mali grad u Njemakoj, poznat po
velikom broju naunika koji su tamo studirali ili djelovali
krenuvi od Schillera, preko Goethea, pa do Marksa. Nakon
viemjesene procedure koja je slijedila dobijanju stipendije,
mogla sam da zaponem svoj novi put. U narednom dijelu
teksta u se osvrnuti kako na akademski dio mog dosadanjeg boravka u Njemakoj, tako i na studentsku svakodnevnicu, te se nadam da u ovim tekstom moi odgovoriti
barem na neka pitanja, koja svaki student postavlja, prije
nego se uputi na studije u stranu zemlju.
Prvi susret sa njemakim obrazovnim sistemom

Upute o prvim koracima u novoj dravi mi je dala moja
tutorica na fakultetu, a koja mi i danas mnogo pomae.
Svakom DAAD stipendisti je dodijeljen tutor, tako da strani
student nije potpuno sam kada doe u grad u kojem nikog
ne poznaje. Uloga tutora je vrlo vana, ne samo u sluajevima kada je potrebna pomo pri akademskim stvarima,
nego i u svakodnevnim situacijama, ili kada su potrebni
savjeti kako se prilagoditi novoj sredini. Tutor ima kljunu
funkciju pri objanjenju nastavnog programa, a prije
poetka predavanja se organizuje tzv. "uvodni dan", gdje se
objanjava sistem predavanja na postdiplomskom studiju.
Ovo je vrlo vano iz razloga to svaki student sam kreira
svoj raspored, tj. bira predmete, vrijeme predavanja i koje
e ispite polagati.
Program studija "Privatno i javno ekonomsko prava"
koje sam ja odabrala koncipiran je na takav nain da se
plan predavanja objavljuje neposredno pred poetak svakog
semestra, a isti je dostupan i na internetu, kao i na tzv.
"intranetu", odnosno stranicama fakulteta, na koje samo
studenti tog fakulteta sa svojom lozinkom imaju pristup.
Ta lozinka se dobija prijavom u raunarskom centru
univerziteta i fakulteta, i njenim dobijanjem se mogu
besplatno koristiti raunari (sa internet konekcijom), kako
u raunarskom centru univerziteta, tako i fakulteta, te u
bibliotekama.
Nastavni program na ovim postdiplomskim studijima
se sastoji iz nekoliko sadraja:
pet osnovnih predmeta pri emu svaki nosi po 2

ECTS-a, ukupno10 ECTS bodova,
* Autorica je diplomirana pravnica.
etiri predmeta iz oblasti ekonomije

(8 ECTS bodova),
dodatni predmeti iz pravne oblasti

(10 ECTS bodova),
dva seminarska rada (8 ECTS bodova, s tim da

svaki seminarski rad nosi po 4 ECTS boda),
obligatorna praksa u minimalnom trajanju od 2

mjeseca,
te izrada magistarskog rada.

U okviru svake od navedenih oblasti je ponueno
mnotvo predavanja, a na svakom studentu je da odabere
koji predmet iz te oblasti e raditi. Zbog toga je preporueno
da studenti posjete vei broj predavanja, i da nakon toga
odlue, ta je najpovoljnije za njih. Jedino u oblasti osnovnih
predmeta ne postoji mogunost izbora. Tako se u toj oblasti
nalaze Poresko pravo, ope ili posebno, iz razloga to je
poreski sistem u Njemakoj veoma kompleksan. Osim toga,
u ovu oblast spadaju i Prava dionikih drutava i drutava
sa ogranienom odgovornou, zatim Autorsko pravo i sl.
U predmete iz oblasti ekonomije spadaju npr. Statistika,
Finansije i bankarstvo, Mikroekonomija, Makroekonomija,
kao i razni predmeti, koji se tiu rukovoenja preduzeem.
Mogue je da se priznaju predmeti poloeni u matinoj
zemlji. Tako su meni priznata i uraunata tri ispita poloena
u Bosni i Hercegovine, pa mi je, iz tog razloga, preostalo da
poloim samo jedan ispit iz te oblasti. Pravna oblast je,
prema mom miljenju, najzanimljiviji dio, jer postoji i
mogunost optiranja za predmete koji se predaju na engleskom jeziku, a osim toga, kao jedan od predavaa je Dr. J.
Lieder, koji je postdiplomske studije radio na Harvardu,
tako da je velika ast imati za profesora nekog, koji je dio
studija proveo na tako eminentnom univerzitetu. Polaui
ispit i na engleskom jeziku, strani student paralelno sa
usavravanjem njemakog jezika moe usavravati i engleski
jezik i englesku pravnu terminologiju.
Poseban sistem bodovanja seminarskih radova

Poseban nain bodovanja se javlja kod seminarskih
radova. Naime, na postdiplomskim studijima koje pohaam
ocjena iz seminarskog rada je nezavisna u odnosu na ispit,
i ini zasebnu ocjenu, a osim toga, nosi 4 ECTS boda, dok
ispit nosi samo 2 boda. Iz izloenog se vidi da seminarski
rad ima vei znaaj u odnosu na ispit, jer predstavlja jedan
mali nauni rad, koji se kasnije ne smije objaviti na inter netu, jer fakultet raspolae autorskim pravima u pogledu
tog rada. Na Pravnom fakultetu u Bihau je situacija
potpuno drugaija. Postoji mnotvo seminarskih radova na
internetu, a sam rad na istima ulazi samo u jedan mali dio
ocjene na ispitu, ili se potpuno zanemari kao nebitan dio,
pa na kraju student dobije ocjenu samo iz pismenog ispita,
a seminarski rad je sluio samo kao preduvjet za upis u
slijedei semestar. A upravo je to enormna greka naeg
obrazovnog sistema. Mnogo je lake stvoriti armiju studenata, koji mogu da ue samo teoriju, nego studente sposobne
48
NOVA PRAVNA REVIJA
da se bave nauno-istraivakim radom, koji je osnov za

kasnije kvalitetnog sudiju, profesora ili advokata. Meutim,
treba uzeti u obzir i injenicu da Pravni fakultet u Bihau
raspolae sa vrlo malim fondom knjiga, asopisa i sl. Zbog
toga se studenti koji piu seminarski rad suoavaju sa
nedostatkom adekvatne literature, to je znaajan
limitirajui faktor.
Prije nego se odlui kod kojeg profesora, i iz koje oblasti
e se raditi seminarski rad, prije poetka svakog semestra
se izloi niz tema, a onda se studenti sami opredjeljuju koju
od ponuenih tema ele da obrade, ili sami mogu ponuditi
neku zanimljivu temu. Nakon toga, organizuje se sastanak
sa svim studentima, profesorom, i tutorima, koji su inae
doktori nauka, te se raspravlja o svakoj temi ponaosob, i
svakom studentu odredi tutor, koji e pratiti njegov rad, i
pomagati mu pri tom. Ovom prilikom bih pohvalila kvalitet
rada, kako profesora, tako i njihovih suradnika, koji su u
svakom trenutku spremni pomoi. Njihovi odgovori na
elektroniku potu stiu u roku od pola sata, a esto
odgovaraju i vikendom. Prema tome, sve nejasnoe, koje
strani student moe imati, moe uspjeno savladati zahvaljujui strunosti i predusretljivosti akademskog osoblja.
Ocjene se kreu u rasponu od 0 do 18 bodova. Prolazna

ocjena je 4, a prosjek ocjena studenata u Njemakoj je
izmeu 6 i 7, to ponovo potvruje strogost sistema. Svaka
ocjena od 9 pa vie je jako dobra, i onaj koji ima prosjek
vei od 9 ostvaruje uvjete da, nakon dodiplomskih studija,
radi postdiplomske studije ili doktorat, ukoliko eli.
Sistem ocjenjivanja i nain

organizovanja ispitnih rokova
Mali savjeti za one

koji planiraju studije u Njemakoj
Student koji je prije dolaska na studij u Njemaku posjedovao samo kolsko znanje njemakog jezika, suoava se
na poetku svog boravka sa potekoama posebno kada je
u pitanju veoma kompleksna pravna terminologija. Meutim, profesori su u pravilu bili veoma susretljivi, naroito
prema stranim studentima. Njima su omogueni usmeni
ispiti za prvi semestar, iz razloga to studenti prava u
Njemakoj imaju poseban sistem pisanja testova, koje strani
studenti ne poznaju. Naime, njemaki studenti prava ne
dobijaju teoretska pitanja na ispitu, nego sluajeve iz prakse,
koje trebaju rijeiti, ali u okviru posebne forme, pozivajui
se na konkretne zakone i lanove istih, pri tom kombinirajui vie razliitih zakona. Posebno me se dojmio nain
rada njemakih studenata prava, a prije svega obavezno
koritenje zakona, kako na predavanjima, tako i na ispitu.
Upravo je pravilno koritenje zakona ono to kasnije ini
dobrog pravnika, i zbog toga mislim da bi bilo vie nego
povoljno da se bosanskohercegovakim studentima prava
na svim pozitivnim predmetima omogui ovakav nain
studiranja, koji se mnogo vie bazira na praksi.
Ono to bih posebno naglasila jeste da sam u ovoj

godini, koliko sam u Njemakoj, nauila mnogo ne samo o
oblasti prava kojom se bavim, nego i spoznala mnoge stvari
koje samostalan ivot u novoj sredini donosi. Prije svega
mislim na potrebe svakodnevnog ivota koje svaki student
mora sam organizirati, bez pomoi koju su mu do tada
pruali roditelji, zakljuujui pri tome niz ugovora (o
zakupu stana, koritenju telefona, interneta i sl.). Moj je
savjet svim studentima da zakljuenju navedenih ugovora
pristupe ozbiljno i proue sve njihove klauzule, a naroito
one koje su sitno tampane na poleini, u fusnotama ili
koje su dio opih uvjeta poslovanja. Vrlo su esto tamo
skrivene odredbe o veoma vanim pitanjima kao to su
forma, rokovi i pretpostavke otkaza takvih ugovora. Neki
od tih ugovora veu korisnika usluge za dui period (npr.
2 godine), to predstavlja problem npr. prilikom preseljenja.
Tako da korisnik usluge koji eli ranije prekinuti ugovorni
odnos biva obavezan da izvri plaanje za dvije godine
unaprijed. Naravno, postoje i dodatne klauzule, prema
kojima se prilikom selidbe ipak doputa raskid ugovora,
ali uz potpunu blagovremenu dostavljenu dokumentaciju
o novom ugovoru o stanovanju.
Zanimljivo je i to da njemaki studenti prava nemaju

dva ispitna roka, a isto tako, ukoliko student ne poloi ispit
npr. u januarskom roku, nema mogunost da ga ponovi u
junu, kao to je to sluaj u bosanskohercegovakom sistemu,
nego ga moe ponoviti tek naredne godine, kada je taj ispit
ponovo u ponudi predavanja, ili eventualno, kakva prilika
postoji na mojim postdiplomskim studijima, da slijedei
semestar radi drugi ispit iz iste oblasti. Dakle, sistem je u
jednu ruku jako fleksibilan i transparentan, ali i strog,
upravo kako bi se lake omoguila klasifikacija studenata.
Obligatorna praksa kao dio studija

Osim ispita, dio studija ini i obligatorna praksa u minimalnom trajanju od dva mjeseca. Poto postoji zaista veliki
broj ponuda za upranjavanje iste, nije jednostavno odluiti
kome se obratiti, i znati gdje bi bilo najbolje obavljati
praksu. Odluila sam se za praksu u okviru IRZ fondacije
("Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche
Zusammenarbeit") iz vie razloga. Navedena fondacija
preko 10 godina djeluje u BiH, tako da navedena praksa
moe povezati individualni interes sa djelatnosti Fondacije
u Bosni i Hercegovini. Praksa u Fondaciji jo uvijek traje, a
posebno bih istakla topao prijem drugih suradnika
Fondacije, koji su uvijek spremni da mi pomognu, jer znaju
da su upravo timski rad i pozitivna radna atmosfera kljuni
za efikasno funkcionisanje svakog zaposlenika.
Isto tako, i mobilni operateri esto mijenjaju nain

poslovanja, pa se zna desiti da se kupac obavee na ugovor
na 2 godine, koji na prvi pogled izgleda primamljiv, a onda
dobije obavjetenje da je otkazni rok 6, a ne 3 mjeseca. I
poto naravno, veina korisnika usluga ne ita naknadna
pisma od operatera, mislei da se samo radi o jo jednoj u
nizu njihovih reklama, desi se da se ugovor automatski
produi za jo 2 godine.
Zbog toga bih preporuila svim stranim studentima
koji se sa takvim situacijama nisu susretali u svojoj zemlji
da se podrobno informiraju i paljivo proue sve stavke
ugovora, a naroito one koje nisu posebno istaknute, ve
su odtampane sitnim slovima npr. na poleini.
Posebna prednost za studente u Njemakoj jeste ta to
se uplaeni novac za obrazovanje (tzv. Semesterbeitrag)
doista i vraa studentu, u vidu plaenog koritenja javnog
prijevoza u odreenoj saveznoj dravi (Jena pripada saveznoj dravi Thringen). Od tog novca se izrauju i
studentske karte, koje se na posebnim automatima mogu
puniti, te se putem njih moe uplaivati jelo u studentskoj
kantini, koristiti kopirni aparati, koji se nalaze, kako u
bibliotekama, tako i na hodnicima svakog fakulteta,
posuivati knjige u biblioteci. Tako rei, studentska
iskaznica slui kao jedan vid line karte, koja u odreenim
situacijama slui i kao sredstvo plaanja.
Facit
U godini dana, koliko sam na studijima u Njemakoj,
sam nauila mnogo kako o pravnom sistemu u ovoj dravi,
tako i o jednom drugom sistemu obrazovanja. Osim toga,
kao posebno dragocjeno iskustvo jesu mnogobrojna novosteena prijateljstva, i to sa osobama sa raznih strana svijeta,
to mi je omoguilo drugaiji, bolji pogled na svijet, pogled
osloboen predrasuda, spreman da akceptira sve ono to
je drugaije od onog na to sam navikla. Pri tome ne elim
dati nikakav vrijednosni iskaz o tome da li je neto bolje ili
ne od moje kulture ivljenja, nego da je prosto drugaije.
U svijetu globalizacije, akceptiranje razliitosti i suivot u
multikulturalnom i multietnikom drutvu, je klju mirnog
suivota.
Preda mnom je jo jedna godina mojih studija, u okviru
koje u, nadam se, uspjeti da sakupim jo mnoga znanja i
pozitiva iskustva. Sve ovo ne bi bilo mogue bez moje
prijateljice Sabine Gnther, koja me informisala o DAAD
stipendiji, i davala savjete prilikom prikupljanja dokumentacije za dobijanje iste, a kojoj se ovom prilikom mnogo
zahvaljujem.
Izvjetaj o hospitaciji u Njemakoj

Vesna Merdanovi*
Njemaka fondacija za meunarodnu pravnu saradnju
(IRZ) u saradnji sa Udruenjem sudija Njemake i Dravnom sudskom upravom, organizovala je u 2009. god.
hospitaciju sudija i tuilaca sa Opinskog i Kantonalnog
nivoa, Istone, Srednje i June Evrope u Njemakoj, koja
se za sudije u graanskim procesima sa Opinskih i
Kantonalnih sudova, odravala od 1. 11. 2009.god. do 20.
11. 2009. god.
*) Autorica je sutkinja Opinskog suda u Sarajevu.
49
Uslov za prisustvovanje ovoj hospitaciji bio je dobro
poznavanje njemakog jezika, kao i njegove pravne terminologije. Bila sam uesnik ove hospitacije i jedini predstavnik Opinskog suda u Sarajevu u kome sam uposlena kao
sudija i jedini predstavnik Bosne i Hercegovine. Uesnici
su imali obezbijeen smjetaj na seminaru u Bonu, te
smjetaj u mjestu hospitacije. U organizaciji istih organizatora, organizovana je i hospitacija za sudije i tuioce u
krivinim procesima, ali u drugom terminu. Program
hospitacije u graanskim procesima je pohaalo 14 uesnika
iz deset zemalja i to osim Bosne i Hercegovine, i iz Bugarske,
Estonije, Litvanije, Poljske, Rumunije, Srbije, Slovake,
eke i Maarske.
Trosedmini program se sastojao od tri dijela. Prvi dio
u trajanju od jedne sedmice je bio teoretski i odravao se u
Bonu. Drugi dio je bio boravak u mjestu hospitacije u
odreenom sudu u trajanju od 11 dana, a trei dio se
odravao takoer u Bonu u trajanju od 2 dana.
U prvom dijelu programa, u Bonu, imali smo petodnevni uvodni seminar sa temama Izgradnja i ustrojstvo
stvarnog njemakog graanskog pravnog sistema, Pravosue u Njemakoj, Sudako pravo, Suenje i dalje usavravanje, Osnovna pravila - naela graanskog postupka,
Pravna sredstva u graanskom postupku, Nasljedno pravo,
Porodino pravo, Stvarno pravo, Obligaciono pravo,
Evropsko meunarodno pravo, Stanje u nacionalnim
pravnim sistemima sa Sudom za ljudska prava, Privredno
pravo, Ugovorno pravo, Dejstvo odluka instancionih
sudova na sudske odluke.
U ovom dijelu seminara, uesnici su stekli osnove iz
njemakog graanskog zakonodavstva i graanskog procesnog prava. Predavai su bili ugledne sudije svih sudskih
nivoa, pa i Saveznog suda Njemake, profesori sa uglednih
njemakih univerziteta npr. Dr. Matthias Hartwig sa MaxPlanck-Institut sa Univerziteta u Hajdlbergu, ugledni
advokati i dr. U ovom dijelu izmeu ostalog uesnici su
razgovarali i o nekim od razlika njemakog graanskog
prava, zakona i procesa i nacionalnih graanskih prava,
zakona i procesa zemalja uesnika seminara. Program se
odravao u periodu od 9 do 18 sati, sa pauzama i u tom
periodi smo imali dovoljno i vremena i prostora za
razmjenu miljenja i iskustava vezanih za rad sudija u
graanskim oblastima. Predavai kao i organizator su se
potrudili da svim uesnicima obezbijede potrebne
materijale, zakone, primjere sudskih odluka i praktina
uputstva za rad.
Drugi dio programa je bio praktini dio. Svaki od
uesnika je od strane organizatora poslan u neki sud i to
svaki od uesnika u drugi grad, irom Njemake i praksu u
trajanju od 11 dana uesnici su obavljali u mjestu
hospitacije. Svaki uesnik je imao domaina - sudiju toga
suda, kod koga je boravio i koji je uesnika tih 11 dana
upoznao sa radom toga suda i njemakih sudova u postupanju u graanskim procesima i to praktino. Ja sam bila u
50
NOVA PRAVNA REVIJA
gradu Rathenau u Osnovnom-opinskom sudu - Amt

Gericht-Rathenau drava Brandenburg, kao gost sudije
Gabrielle Faehrman. Sud u kojem sam boravila, tj. Predsjednik suda i sudije domaini, a posebno gospoa Faerman,
kod koje sam boravila, su organizovali program rada za tih
11 dana. Moram rei da su i oni bili prijatno iznenaeni
sadrajem teoretskog dijela hospitacije u Bonu, kao i
predavaima i materijalom koji je uesnicima obezbijeen.
Za vrijeme moga boravka u navedenom sudu prisustvovala
sam roitima u graanskim parnicama - graanskom
procesu, a takoer i roitima u krivinom procesu i mogu
rei da su sporovi u graanskim stvarima slini sporovima
koji se vode pred sudovima u BIH. U tom periodu mi je
bila organizovana posjeta gradonaelniku grada Rathenau,
koji je izrazio zadovoljstvo mojim dolaskom u sud grada u
kome je gradonaelnik, a takoer je izrazio interes za
pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini. Omoguen mi je
i susret sa predstavnicima slube za socijalni rad za mlade,
gdje smo razgovarali o koordinaciji suda i tog ureda slube, posebno u sluajevima iz porodinog prava i
sluajevima kada se u postupku pojavljuju malodobne
osobe. Zajedno sa predsjednikom suda u kojem sam
boravila, sa sudijom Faehrman i jo nekim od sudija ovoga
suda, posjetili smo i Policiju grada Rathenau, gdje mi je
pojanjena koordinacija rada policije i suda, posebno u
graanskim i krivinim stvarima, porodinim stvarima, te
u sluajevima nasilja u porodici, pitanjima koja se odnose
na maloljetnike, na postupanje policije u sluaju injenja
krivinog djela, na sluajeve vonje pod alkoholom, saobraajnih udesa i ostalih stvari vezanih za graanske postupke,
a to je mene posebno interesovalo budui da radim na
parninom odjelu suda.
Moji domaini su organizovali veernje druenje sudija,
tuilaca i advokata grada Rathenau tj. pokrajine Brandenburg, gdje smo razgovarali o pravnom sistemu u BiH i
reformi pravosua koja se u BiH provodi. U okviru boravka
na hospitaciji sa mojom domaicom sudijom Faehrman i
predsjednikom suda, posjetili smo Osnovni sud u Brandenburgu, gdje smo takoer prisustvovali roitima, te smo
posjetili Vrhovni sud Brandenburga i sa predsjednikom
navedenog suda takoer razmijenili iskustva o postupanju
u graanskim parnicama i razlikama izmeu njemakog
pravosudnog sistema i pravosudnog sistema BIH.
Moji domaini tj. sudija Faehrman su organizovali i
posjetu Saveznoj Vladi Njemake u Berlinu - Bundestagu,
gdje smo gotovo etiri sata bili gosti i prisustvovali plenarnoj
sjednici, obili gotovo sve sale svih partija, te sa domainima
razgovarali o mogunostima obavljanja prakse diplomiranih
pravnika iz Bosne i Hercegovine - pripravnika u Bundestagu. Takoer smo posjetili zgrade Pravnog fakulteta u
Berlinu, Kelnu i Brandenburgu, zgradu pravde u Potsdamu
i mogu kazati da su se moji domaini potrudili da mi
praktino pokau funkcionisanje pravnog sistema u
Njemakoj.

Kao to sam navela, prisustvovala sam roitima u
graanskim i krivinim stvarima, a nakon roita i tokom
posjeta pravosudnim institucijama u Njemakoj, razgovarali
smo o naim pravosudnim sistemima, toku roita, razlikama i slinostima, opim naelima itd. U svim sudovima
gdje sam boravila bila sam upoznata sa radom kompletnog
suda, poev od pisarne sudova, arhiva, i zatvorskih elija i
mogu rei da su sve kolege sudije i predsjednici sudova u
kojima sam boravila, izrazili veliku zainteresovanost za
stanje u pravosuu BiH i spremnost, da na bilo koji nain
pomognu u reformi naeg pravosudnog sistema i edukaciji
sudija.
Trei dio hospitacije se odravao po povratku iz mjesta
hospitacije, ponovo u Bonu, gdje su uesnici razmijenili
svoja iskustva koja su stekli za 11 dana hospitacije u
sudovima irom Njemake. Ne mogu a da ovom prilikom
ne navedem da su svi uesnici bili zadovoljni. U ovom
dijelu za koji mogu rei da je bio jako interesantan i pouan,
svaki od uesnika iz 10 zemalja je obrazloio postupanje u
graanskim postupcima u zemlji iz koje dolazi i naveo
razlike u odnosu na pravosudni sistemom zemlje domaina
- Njemakom. Pri mome izlaganju sam iznijela razlike
naeg graanskog sistema u kome je shodno izmjenama
Zakona o parninom postupku iz 2003. god. u graanskim
postupcima prestalo da vai istrano naelo i na snazi je
naelo dispozicije stranaka tj. adversarni sistem, dok je u
Njemakoj jo uvijek vaee istrano naelo. Takoer sam
primijetila da u Njemakoj i dalje postoje sudovi rada,
privredni sudovi, a to u Bosni nije sluaj, te da i u sudovima
u Njemakoj postoje odjeljenja, te da su po instancama
suenja sudovi u Njemakoj limitirani novanim iznosom
za postupanje u graanskim procesima, a to u Bosni i
Hercegovini nije sluaj, odnosno za postupanje u prvom
stepenu opinski sudovi nisu ogranieni visinom tubenih
zahtjeva. Takoer moram rei da su i domaini, a i veina
uesnika, bili iznenaeni centralnim mrenim sistemom
koji je uveden u pravosue Bosne i Hercegovine tj.
elektronskim aktima, jer navedeni sistem u veini zemalja
ne funkcionie na isti nain kako je to u Bosni i Hercegovini.
Iskustvo koje sam stekla svojim boravkom na hospitaciji
u Njemakoj uvealo je moje znanje o pravosudnom
sistemu u Njemakoj i doprinijelo irenju vidika o
pravosudnom sistemu i postupanju u graanskim stvarima
u zemljama Istone, Srednje i June Evrope.
Od strane organizatora svim uesnicima su uruena
Uvjerenja o pohaanju navedene hospitacije sa detaljno
navedenim oblastima koje su bile predmet hospitacije. Na
kraju elim da dodam da sam ostala u kontaktu sa svim
uesnicima seminara, a posebno u kontaktu sa sudijama iz
suda u kome sam boravila na hospitaciji, te da mi je moj
domain sudija Gabriele Faehrman uzvratila posjetu i
boravila u Bosni i Hercegovini u periodu od 1 do 9.
septembra ove godine. Njena posjeta je bila privatna, ali
sam se ja ovoga puta kao njen domain potrudila da istu
upoznam i sa pravosudnim sistemom Bosne i Hercegovine,
51
izmeu ostalog i na nain, da je ona posjetila pravosudne
ustanove moje drave, a posebno gostoprimstvo joj je
prueno u Opinskom sudu u Sarajevu, u kome sam
uposlena, kako od strane Predsjednika suda, tako i od
sekretara, te efova odjela, efova pisarni, arhiva i svih
drugih uposlenih, te se moja goa, puna utisaka o
pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, vratila u svoju
zemlju.
Nastavni predmeti
Popis predmeta na fakultetima Univerziteta u Heidelbergu se tampa u tzv. Vorlesungsverzeichniss-u, iliti popisu
predavanja, koji se izdaje obino tik pred novi semestar i
sadri vie informacija o curriculumu predmeta, predavaima, mjestu i datumu odravanja, ECTS bodovima,
literaturi itd. Tako je studentima, kako stranim, tako i
domaim, omogueno kreiranje linog rasporeda predavanja, iz bogate ponude kurseva, seminara, vjebi i slino.
Sistematizacija predmeta izvrena je po cjelinama:
1. Uvod u pravnu nauku,
Semper apertus
Kako se izuava pravo na jednom od najstarijih
univerziteta Evrope. Jedno lino iskustvo.
Naida ehi*
2. Osnovi prava i crkveno pravo,

3. Graansko i graansko procesno pravo,
4. Trgovako i privredno pravo; radno i socijalno
pravo,
5. Krivino pravo, krivino procesno pravo i
kriminologija,
6. Javno pravo,
Uvod
Moje ime je Naida ehi, studentica sam prava u
Sarajevu, a u akademskoj 2009./2010. godini imala sam ast
biti stipendista Basileus programa. Nastavu sam u tom
periodu pohaala na Pravnom fakultetu Univerziteta u
Heidelbergu. Teak je zadatak saeti to iskustvo u nekoliko
odjeljaka teksta, a da kaem zaista sve ono to elim, u vezi
s mojim studijskim boravkom u Njemakoj. Zato u se
ovdje ograniiti samo na akademske aspekte tog boravka.
Dodiplomska studentska razmjena u Evropi zamiljena je
na nain da se tokom jednog ili dva semestra sluaju oni
predmeti na nekom univerzitetu u inostranstvu, koji bi se
inae sluali na matinom fakultetu, da se nije otilo na
razmjenu.
Ugovor o uenju
Okvirnu orijentaciju za studij ovdje treba da osigura
ugovor o uenju, tzv. learning agreement. Taj ugovor sadri
popis predavanja i kurseva koji se namjeravaju pohaati na
stranom univerzitetu, ovisno o samom planu i programu
matinog univerziteta. Sadraj tog ugovora treba da osigura
kooperaciju izmeu dva fakulteta, odnosno priznavanje
rezultata koje je student postigao boravei i studirajui izvan
matinog univerziteta. No sadrina tog ugovora nije toliko
kruta, mogue ju je naknadno izmijeniti; dodati ili izbrisati
pojedine kurseve, to prvenstveno zavisi od zahtjeva matinog fakulteta prema studentu, ali i od vlastitih sfera
interesovanja studenta. Obiaj u Heidelbergu je bio da se
za dva semestra sastave i dva odvojena ugovora o uenju,
kako bi studentu bilo lake odabrati one predmete i kurseve
koji su mu i zaista potrebni ili ga zanimaju.
*) Autorica je studentica Pravnog fakulteta Univerziteta u

Sarajevu, lokalni predstavnik IRZ-fondacije u BiH.
7. Evropsko pravo, meunarodno javno pravo,

internacionalno i inozemno pravo.
Predavanje i vjebe
U ove cjeline spadaju sva predavanja i vjebe. Svakog
semestra fakultet nudi niz seminara iz najrazliitijih grana
prava, koji se esto prilagoavaju aktuelnim deavanjima u
zemlji ili regiji, goruim pravnim pitanjima i problemima i
slino. Tako ne iznenauje to su neke od seminarskih tema
iz ljetnog semestra akademske 2010. godine bile "Pravo
zatite podataka i sigurnost informacijskog drutva", "Reforma poreskih i socijalnih sistema", "Nogomet i pravo", "Pravo
drutava kapitala i pravo trita kapitala", "Medicinsko
krivino pravo" itd. Izbor je zaista raznolik i mijenja se
svakog semestra. Seminari mogu da traju od nekoliko sati
do nekoliko dana, to zavisi od obima materije, koncepta
samog predavaa, ali i zainteresovanosti studenata. Teme
seminarskih radova se ili mogu same predlagati ili se biraju
sa ve ponuene liste i obino se prijavljuju mnogo prije
datuma odravanja seminara. Takoer je na nekim seminarima mogue uestvovati bez pisanja vlastitog rada, ali to
njemaki studenti ne praktikuju, poto su im potrebne
ocjena i potvrda o izlaganju bar jednog seminarskog rada
tokom studija. Do predaje seminarskog rada, student je u
manje ili vie intenzivnom kontaktu sa profesorom, koji e
mu dati eventualne upute o njegovoj predstavi o dotinom
radu. Kontakt se veinskim dijelom odvija elektronskim
putem. Potom se objavljuje redoslijed izlaganja seminarskih
radova, gdje e svaki student na dan zakazanog termina
izlaganja da odri prezentaciju i predstavi temu svoga rada.
Nakon toga slijedi diskusija i razmjena miljenja o temi.
Broj uesnika na seminarima varira, ali nikad nisam bila ni
na jednom, gdje bi se uesnici zbog prevelikog broja osjeali
neugodno ili bi im to predstavljalo smetnju u izraavanju
linog miljenja. Rije je, dakle, vie o skupu s uim krugom
52
NOVA PRAVNA REVIJA
uesnika, to podstie prisnost i radnu atmosferu meu

samim uesnicima. U sekciju seminara takoer spadaju i
pripreme za moot court-ove, koje traju tokom itavog
semestra ili itave akademske godine. Teite ipak lei na
predavanjima i vjebama.
Gutachtenstil kao posebna metoda
rjeavanja praktinih sluajeva
Kao strani student sam posjeivala gotovo iskljuivo
predavanja, poto su se na vjebama uglavnom obraivali
sluajevi iz njemakog pravosua ili se na kolskim primjerima vjebao nain rjeavanja sluajeva u tzv. Gutachtenstilu (njem. Gutachten - miljenje, ekspertiza). Rije je o
posebnoj metodi rjeavanja praktinih sluajeva, koja slijedi
tano predodreeni sistem rjeavanja kljunog pravnog
pitanja, te subsumacije odgovarajuih pravnih normi pod
isto. Ovaj stil je ne samo jeziki, ve i sistematski vrlo sloen
i zahtjevan, te se studenti po njemakim pravnim fakultetima u poetnoj fazi studija uglavnom posveuju usvajanju
pravila tog postupka. Za nekoga ko je doao sa nenjemakog
govornog podruja da pohaa studije na krae vrijeme,
Gutachtenstil e ostati manje-vie misterija, zamreno
klupko skraenica, znakova i referenci na lanove zakona.
Svoje teite sam, dakle, bila stavila na predavanja. Na
Pravnom fakultetu sam sluala Graansko procesno pravo,
Pravo privrednih drutava, Meunarodno privredno pravo,
Poslovno pravo, Pravo intelektualnog vlasnitva, Autorsko
pravo i pravo umjetnina, Filozofiju prava, Upravno pravo
- opi dio i Upravno procesno pravo. Sva predavanja koja
sam pohaala su bila na njemakom jeziku, mada Fakultet
posebnu panju posveuje i obuavanju studenata na
stranim jezicima, uvodei ih organiziranom programskom
nastavom (pod nazivom "Pravna edukacija i edukacija na
stranom jeziku") u pravne sisteme drugih zemalja, s
pripadajuom pravnom terminologijom jezika dotinih
zemalja. Najposjeeniji su bili kursevi koji su se ticali angloamerikog prava ili uvoda u politiko-pravni sistem SAD,
no studenti mogu da se odlue i za izuavanje poljskog,
francuskog, talijanskog, brazilskog i portugalskog, panskog
i arapskog prava i pravne terminologije. Spomenutu nastavu,
jasno, dri nauni kadar koji je ili porijeklom iz date zemlje
ili ima akademskog doticaja s njom. Sama predavanja se
nisu razlikovala mnogo od onoga to sam ve poznavala
od ranije sa svog matinog fakulteta, no to je ovisilo i mnogo
o samom predavau i materiji.
Zbirka zakona uvijek pri ruci
Zajedniko svim predavanjima je bilo da se ona ne
pohaaju bez odgovarajue zbirke zakona. Jer pravo, ipak,
treba znati primjenjivati. Metod rada jednog profesora,
(izvanrednog strunjaka za evropsko pravo) koji mi je
predavao Pravo privrednih drutava i Pravo intelektualne
svojine, sastojao se uglavnom u predavanjima, koja su bila
zamiljena kao nastava dopunskog karaktera, koja treba da
inspirie, da podstakne studente na rad ili da im produbi

znanje iz odreene oblasti, pa je volio da citira i parafrazira
mnogo, pribliavajui nam razliita stanovita u strunoj
literaturi. To je esto onemoguavalo voenje redovnih
biljeki. Zato je ovakav pristup otvarao predavau mogunost da se dotakne najrazliitijih tema i najkompleksnije
ili izrazito posebne problematike. S druge strane, pak, su
moji predavai iz Upravnog i Upravnog procesnog prava
imali izrazito deduktivan i vrst plan i program izvoenja
nastave, to vjerovatno stoji u vezi i sa samim predmetima
koje su predavali. Prednost njihovih predavanja bila je
upravo ta sistematinost, gdje bi se najprije izloilo novo
gradivo, primjerice forma postupanja po odreenoj tubi,
a potom bi se primjena nove materije uila na sluaju iz
prakse. Takoer sam ovdje primijetila i veliku elju profesora
za ukljuivanjem studenata u razgovor, i to je obino dobro
funkcionisalo. Strpljivost, susretljivost i ljubaznost profesora
s kojima sam imala doticaj u Heidelbergu elim posebno
da istaknem. Rije je bilo uvijek o vrlo profesionalnim
osobama, s kojima se komunikacija odvijala bez potekoa.
Ispiti su za studente na razmjeni na Pravnom fakultetu u
Heidelbergu bili posebno organizovani, iz prostog razloga
to redovni studenti prava u Njemakoj polau ispite po
jednom drugom sistemu, nema organizovanih ispita iz
svakog predmeta koji se sluao na kraju svakog semestra,
ve se ocjenjivanje njihovog rada bazira uveliko na pismenim zadaama, tzv. Hausarbeiten; ekvivalent kod nas bi za
to bio izrazito sloen seminarski rad, ali na osnovu sluaja
iz prakse. Sve te zadae i ispiti tokom studija prava u
Njemakoj zapravo slue pripremi za krajnji veliki, dravni
ispit (Staatsexamen).
Ispiti i sistem ocjenjivanja
Ispite na kraju semestra smo mi, strani studenti, prema
tome zakazivali posebno u dogovoru s predmetnim profe sorom. Ovdje su se profesori prema studentima - gostima
iskazali ponovo vrlo fleksibilnima, jer se deavalo i da
ponude dva razliita termina za usmeni ispit, ukoliko odreenom broju ljudi prvi termin zbog kolizije s nekim drugim
ispitom ne bi odgovarao. Veina ispita za strane studente,
koji su tu samo na razmjeni, a ne i na master studijama,
odrava se usmeno. Odgovarali bismo uvijek u malim
grupama, nekad samo i u paru, poto sam ja sluala ipak
prilino specifine grane prava. Taj ispit bi esto izgledao
kao razgovor, u prosjenom trajanju od 15 minuta po
studentu, a ukoliko ovaj nije znao odgovor na postavljeno
mu pitanje, student pored njega je imao ansu da iskae
svoje znanje. Na ispitima bismo se uvijek koristili zakonom.
Profesori su imali razumijevanje za poseban status stranih
studenata prava, koji su dolazili iz drugaijih pravnih sistema. Ali su na zakonskim normama ipak insistirali. Ukoliko
neto nisu obradili na predavanjima, to nas i ne bi pitali.
Sistem je, dakle, zaista jednostavan, fer i uinkovit. Takoer
su voljeli da teoriju poveu s praksom, pa su zahtijevali da
znamo rijeiti bar sluajeve koji su obraeni na predavanjima. No znalo se, naravno, i desiti da nas postave pred
53
sasvim novu problematiku. Studirati pravo u Heidelbergu
je, dakle, bio izazov. Trud se na koncu isplatio. Ukoliko bi
profesori bili zadovoljni sa znanjem stranog studenta, nisu
se libili to i pokazati. Sistem ocjenjivanja po pravnim
fakultetima u Njemakoj takoer je nesvakidanji, jer je to
skala od 0 do 18 bodova. 4 boda su dovoljna za prolaznu
ocjenu, a veina studenata svoje ispite, kao i zadnji veliki,
dravni ispit (Staatsexamen) poloi s brojem bodova koji
se nalazi u rasponu od 4 do 9. Iznad 9 bodova se esto
smatra ve izvanrednim uspjehom, budui da su kriteriji
ocjenjivanja, odnosno bodovanja jako strogi, no i to zavisi
od pokrajine do pokrajine. 16-18 bodova je ekvivalent za
nau ocjenu deset. Specifinost studija prava u Njemakoj
je ta to se u ponekim dijelovima zemlje, samo svakih par
godina desi da student prava na dravnom ispitu dobije
najviu ocjenu, odnosno 16 do 18 bodova. U pokrajini
Baden-Wrttemberg je to, recimo, prava rijetkost. Nijemci
su mi to objasnili na sljedei nain: "18 niko ne dobiva.
Osamnaestka je nedostina, ona se ne dodjeljuje nikom, i
ona je samo tu, da bi te ona, kad bi dobio 17 bodova,
motivirala za daljnji rad, uenje i trud. Ova materija se
nikad ne moe znati savreno." Studij prava se ovdje, dakle,
shvata izrazito ozbiljno, dareljivost pri ocjenjivanju se dri
u granicama, te je potrebno jako puno rada i sjedenja nad
knjigom da bi se postigli zadovoljavajui rezultati. Studentima su, meutim, prueni jako dobri uslovi za bavljenje
naukom. Univerzitetska biblioteka u Heidelbergu poznata
je kao najstarija ustanova te vrste u Njemakoj. Sa preko 3
miliona medija, kompjuterskim sobama i itaonicama u
samoj jezgri starog grada, kao i radnim vremenom do 22
sata (ak i nedjeljom) boravak u biblioteci je veliko zadovoljstvo, i ne ograniava se samo na potrebe studija. Zato i
ne zauuje da mnogo studenata koristi prostorije Univerzitetske biblioteke za uenje i istraivanje. Mislim da su se
** Vie informacija o studiju na Ruprecht-Karls Univerzitetu u

Heidelbergu: http://www.uni-heidelberg.de/international/
Vie informacija o Basileus programu:
http: //www. basileus. ugent.be/in dex. asp
ovom opcijom najvie sluili i studenti prava i medicine,

vjerovatno zbog direktne dostupnosti strune literature u
itaonicama.
Rezime
Mogunost pohaanja predavanja, pa i polaganja ispita
sa drugih fakulteta Univerziteta u Heidelbergu je opcija
koja me je, primjerice, prosto oduevila. Mobilnost izmeu
ustanova samog Univerziteta je dakle dosta velika, ukoliko
student prava poeli da se podrobnije upozna s politikim
sistemom Savezne Republike Njemake, on moe da pohaa
predavanja koja nudi Institut za politike nauke. To
ukljuuje i pohaanje vjebi i, na koncu, polaganje
pismenog ispita iz tog predmeta - ukoliko student ima
takve ambicije. Rije je, dakle, o jednoj zaista staroj,
renomiranoj i kvalitetnoj obrazovnoj ustanovi, koja
studentima prava prua nastavu na visokom nivou, ali isto
toliko i zahtijeva od studenata. A poto nije sve ni u nauci,
Univerzitet u Heidelbergu ima izvanredan program kulture,
sporta, socijalnog umreavanja i rekreacije. Veina ponuda
je besplatna za studente te ustanove. Uvide koje sam dobila
u nain studiranja prava, iskustvo koje sam stekla samim
odlaskom zbog studija na drugoj visokokolskoj ustanovi,
nove kompetencije koje sam usvojila i, naravno, ljude koje
sam upoznala - sve me je to obogatilo kao ovjeka i budueg
pravnika. Zato je potrebno iskoristiti ovu priliku i jo
jednom zahvaliti se na podrci pojedinih profesorica mog
matinog fakulteta (prof. dr. Povlaki i prof. dr. BakiMufti), kao i Uredu za meunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu. Lijepo je ne osjeati se vie marginalizovanim zbog zemlje porijekla, dobiti mogunost da se
vlastito obrazovanje uzme u svoje ruke, dokuiti smisao
gesla univerziteta s viestoljetnom tradicijom - semper
apertus, uvijek otvoren.
NOVA PRAVNA REVIJA
54
Propisi i materijali
Zavrni ispiti su u pravilu u pismenoj formi
Propisi, materijali, tekstovi

O ovoj rubrici
Dr. Stefan Puerner
U rubrici asopisa NPR "Propisi i materijali" e se
ubudue objavljivati zanimljivi pravni tekstovi sa uvodnim
pojanjenjem. Ovi tekstovi mogu biti prevedeni propisi
drugih drava, ali i ugovorni obrasci ("model-ugovori") ili
obavjetenja pravnih organizacija. Prema tome, nakon
uvodnog teksta moi ete pronai prevedene inostrane
pravne dokumente.
Uvod
Poto teite prvog izdanja asopisa NPR ine prilozi o
pravnom obrazovanju u Njemakoj, objavit emo materijale
za pravnu naobrazbu u ovoj dravi, tanije za drugi pravni
dravni ispit. Pravna naobrazba kao i ispiti u ovoj oblasti
su u Njemakoj drugaije organizirani nego u Bosni i
Hercegovini. U ovom broju ne moemo predstaviti cjelokupno njemako pravno obrazovanje, ali e to biti uinjeno
korak po korak u slijedeim prilozima "Nove pravne revije".
U naim izdanjima e biti objavljeni materijali za zavrne
ispite, a u ovom broju, za tzv. drugi dravni ispit (Zweites
juristisches Staatsexamen).
Ovdje emo predstaviti kratak sadraj bavarskog
Pravilnika za edukaciju pravnika i ispite (skraeno: PEPI). 1
To je propis, koji u Bavarskoj regulira pravno obrazovanje.
Radi se o pokrajinskom propisu, poto pravno obrazovanje
u Njemakoj spada u nadlenosti saveznih pokrajina. Veina
tih pokrajina je vea od Bosne i Hercegovine u cijelosti.
Uzet emo za primjer Bavarsku, koja ima vie od 12 miliona
stanovnika, to je tri puta vie od broja stanovnika Bosne i
Hercegovine.
U narednom dijelu teksta emo objaviti prijevod originalnog teksta sa drugog bavarskog pravosudnog dravnog
ispita sa prvog termina iz 2008. godine. Ovaj prijevod je
nastao od strane autora ovog teksta, u okviru Njemake
fondacije za meunarodnu pravnu saradnju (IRZ fondacija)
u Bosni i Hercegovini, a ovdje e biti objavljen uz odobrenje
bavarskog Ministarstva pravosua.
Za objanjenje ovih dokumenata su neophodne generalne napomene za ispite u okviru obrazovanja.
Veoma je znaajna injenica da se veina ispita u Njemakoj u toku pravnog obrazovanja obavlja u pismenoj
formi.2 U gotovo svim sluajevima se radi o pismenom
rjeenju konkretnog pravnog sluaja.3 Na tzv. prvom
dravnom ispitu4 se najee radi o davanju pravnog miljenja za odreeni sluaj. U zadatku se opisuje, naprimjer tok
ugovornih pregovora, zatim nain na koji je ugovor zakljuen, kao i injenica da je predmet ugovora imao odreene
nedostatke, te da je nesretnim sluajem od strane tree
osobe uniten. Kandidati trebaju dati odgovore na postavljena pitanja, u smislu da odgovore kojoj stranci pripadaju
odreena prava, i na temelju kojih propisa. U oblasti
krivinog prava se, naprimjer, moe dati zadatak, u kojem
ispitanici trebaju odgovoriti koji se od poinilaca i na temelju
kojih odredaba Krivinog zakona treba kazniti.
Na drugom dravnom ispitu kandidati moraju, na
temelju izvoda iz propisa, da obrade neku sudsku odluku,
najee presudu, ili da obrade neki od podnesaka advokata
(tubu, albu i sl.). U tu svrhu oni dobijaju kratak izvod
fiktivnih predmeta kao poetni materijal. Kako izgleda
jedan takav sluaj moe se vidjeti na temelju prevedenog
primjera jednog originalnog testa sa drugog dravnog ispita,
koji slijedi u narednom dijelu teksta.
Znaaj napomena za ispitne kandidate
(Bearbeitervermerk)
U ovom sluaju zadatak je bio da se rijei sluaj iz fiktivnog spisa. Na kraju sluaja su napisane upute za kandidate
na ispitu. Te upute su uobiajeno prvo ta kandidati proitaju
na ispitu.
Onaj koji pravilno ne proita uputstva urednika i obradi
stvari, koje nisu potrebne, gubi dragocjeno vrijeme na ona
pitanja, koja uope nisu postavljena. Osim toga, takvom
kandidatu se, prilikom bodovanja, mogu oduzeti bodovi,
jer nije pravilno proitao pravila za rad. U priloenom
sluaju je firma A & C Video d.o.o. podnijela zahtjev protiv
gospodina Kleina. Mogue je, meutim da je ova firma
podnijela zahtjeve takoer i protiv gospodina Martina
Mosera, koji je u postupku naveden kao svjedok.
Napomene kandidatima daju jasno do znanja da zahtjevi
koji postoje protiv Martina Mosera, ili zahtjevi koje bi Martin
Moser podnio protiv drugih osoba, nisu predmet rasprave.
2)
3)
4)
1)1
Pravilnik za edukaciju pravnika i ispite od 13. 10. 2003.

godine, promijenjen uredbom od 21. 12. 2009. godine,
Bavarski Slubeni list 2007, strana 10, (skraeno: PEPI).
Uporedi 62 PEPI.
Uporedi 62 Abs. 2 PEPI.
Ovaj ispit korespondira bosanskohercegovakoj diplomi.
Jedina razlika jeste u tom to se u Njemakoj ovaj zavrni
ispit sastavlja od strane drave, dok u Bosni i Hercegovini
diplomu izdaje fakultet.
55
Zbog toga bi bilo pogreno da kandidati analiziraju
zahtjeve, koji postoje protiv Mosera ili one, koje je on sam
uloio. Ovo bi bila greka ak i u onim sluajevima, kada bi
analiza ovih pitanja bila tana. To u principu nije nita
drugo nego odraz dispozitivnih odredbi civilnog procesa.
Sud smije da odluuje samo o onim zahtjevima, koje su
mu stranke podnijele, a napravio bi pogreku, ukoliko bi
iao preko ovih zahtjeva ("ultra petit"). Zbog toga i ispitanici
ine greku, ukoliko daju odgovore na one stvari, za koje
uope nisu pitani.
Trajanje pojedinanih ispita i
dozvoljena pomona sredstva
Svaki pismeni ispit traje po pet sati,5 to znai da kandidati imaju pet sati vremena da pismeno daju rjeenje za
odreeni sluaj. Pri rjeavanju se smiju koristiti samo
odreene i izriito dozvoljene zbirke zakona. Meutim,
zabranjeno je da se u tim zakonskim tekstovima dopisuju
komentari ili informacije o odlukama viih sudova o
odreenim paragrafima, ili definicije za neke pojmove.
Ukoliko neki kandidat to ipak uini, i pri tom bude otkriven,
smatrat e se da ispit nije poloen. Drugim rijeima: ispitanik je pao ispit. Na drugom pravnom dravnom ispitu je
dozvoljeno koritenje ak i odreenih zakonskih komentara.
Primjena zakonskih tekstova i zakonskih komentara na
ispitima nije nita neuobiajeno u Njemakoj. Cilj obrazovanja jeste da se naui primjenjivati zakone, a ne da se oni
naue napamet. Dakle, studenti su poueni i naueni kako
da primjenjuju zakone, ali cilj nije da znaju ta stoji u
trenutno vaeim zakonima. Bilo bi besmisleno uiti sadraj
zakona, s obzirom na to da su oni stalno podloni promjenama. Sa stanovita njemakog pravnika bi polaganje ispita,
u kojima se ne mogu koristiti zakoni, bilo otprilike jednako
kao kada bi zanatlija polagao svoj ispit ne koristei
neophodni alat.
Sva pravna podruja se ispituju odjednom
Na kraju odgovarajueg obrazovanja (studija ili pripravnikog staa) kandidati moraju polagati ispit iz svih pravnih
oblasti. To znai, da se ne mogu u toku obrazovanja polagati
ispiti iz razliitih pravnih podruja, iji bi se rezultati kasnije
uraunali u zavrnu ocjenu, te da na taj nain kandidat ne
mora vie da bude ispitivan u toj oblasti. Tako za drugi
pravni dravni ispit ispitanici iz Bavarske, u toku jedanaest
uzastopnih dana, piu ispite iz razliitih pravnih polja, kao
to su: graansko pravo, javno pravo ukljuujui poresko
pravo, te krivino pravo.6 Ovakav koncept je formiran iz
razloga to je neophodno da svaki pravnik, barem u
trenutku polaganja ovih ispita, raspolae mogunostima
poznavanja cjelokupnog prava. Osim toga, u pravnoj praksi
mnogih pravnika, naroito advokata, se javljaju sluajevi, u
5)
6)
Kod ispita u toku studija ispitanici imaju za obradu uglavnom

2 sata vremena, a radi se o kraim i jednostavnijim sluaje vima.
Uporedi sa 58 priloenog prijevoda izvoda "Bavarskog
pravilnika za edukaciju i ispite" (PEPI).
kojima moraju da poznaju i primjenjuju istovremeno vie

grana prava.
Zavrni ispiti se zovu dravni ispiti (Staatsexamen), a njih
izrauje svaka savezna pokrajina ponaosob, tanije Ministarstvo pravosua svake pokrajine. U odnosu na prve
dravne ispite ovo pravilo se u meuvremenu promijenilo,
jer u tim sluajevima jedan dio ispitnih testova izrauje
Ministarstvo pravosua, a drugi dio nadleni fakultet, s tim
da 70% testa izrauje Ministarstvo pravosua, a 30% nadleni
fakultet. Za drugi dravni ispit pravilo je ostalo isto, to znai
da sve ispitne testove izrauje Ministarstvo pravosua, a ispiti
se rade u isto vrijeme na svim ispitnim mjestima.7
Svi pismeni ispiti se odravaju bez prekida
Pismeni ispiti se odravaju bez prekida, to znai da se
odravaju svaki radni dan, a prekidi se prave samo tokom
vikenda. Prvi pravosudni dravni ispit, koji se u Bavarskoj
sastoji od osam ispita, od kojih se svaki radi po 5 sati,
najee poinje u utorak prve ispitne sedmice. Prva etiri
dana se piu ispiti iz oblasti civilnog prava, u trajanju od po
5 sati svaki dan. Prva dva ili tri ispita su iz oblasti civilnog
prava u uem smislu, tj. iz opeg i posebnog obligacionog
ili stvarnog prava. Posljednjeg dana se najee ispituje
sluaj iz radnog ili nasljednog prava. Naravno da se mogu
pojaviti zadaci, u kojima su postavljena pitanja kako iz obligacionog, tako i iz nasljednog, te stvarnog prava odjednom.
Takva kombinacija se esto javlja i u pravnoj praksi. Stvarni
ivot se ne orijentira neophodno na pravna podruja
ponaosob. U drugoj sedmici, od ponedjeljka do etvrtka,
piu se ispiti iz javnog i krivinog prava, to predstavlja
"ispitni maraton" od oko 40 sati.
Na drugom pravnom dravnom ispitu u Bavarskoj se
pie ukupno 11 pismenih ispita, od kojih svaki traje po 5
sati.8 To znai da se sa ispitima poinje u utorak prve ispitne
sedmice, i tako svaki naredni dan u trajanju po pet sati, sve
do etvrtka tree ispitne sedmice, uz prekide vikendom.
Kandidati iz Bavarske, prema tome, imaju ispitni maraton
u trajanju od 55 sati. Polaganje takvog ispita nije samo
psihiko nego i fiziko optereenje, a neki ispitanici u tom
vremenu izgube i po nekoliko kilograma, to dovoljno
govori o kakvom optereenju se radi.9
Pretpostavke za uspjeno polaganje tih ispita jeste
neophodna potpuna predanost radu, uz vremenski pritisak,
te uz mnogo stresa. Upravo to je bila namjera, iz razloga
to je takva situacija slina njihovoj buduoj radnoj svakodnevnici. Zbog toga se ak ni u tako stresnim situacijama
ne bi smjele deavati velike pogreke.
7)
8)
9)
62 Abs. 5 PEPI.
Prije su neki ispiti radili ak po osam sati.
Drugi dio ispitanika ak dobije nekoliko kilograma, jer stres
tokom ispita kompenziraju kroz hranu. Naalost, ovdje ne
moemo detaljno opisati tok ispitnih priprema, ali moemo
spomenuti kako se u Njemakoj razvila industrija, koja
pravnicima nudi pripremne kursove za pravosudni Dravni
ispit, pri tom zaraujui mnogo novca. O ovom emo opirnije u jednom od narednih brojeva asopisa NPR.
56
NOVA PRAVNA REVIJA
Ispravljanje i ocjenjivanje su anonimni

Jedna potpuno drugaija situacija u pogledu zavrnih
pravnih dravnih ispita u Njemakoj u odnosu na Bosnu i
Hercegovinu jeste ta, to je ocjenjivanje tih ispita u Njemakoj anonimno.
To je omogueno tako to svaki kandidat prije polaganja
upisuje odreen broj, koji se zajedno sa linim podacima
unosi u posebnu listu, koja se ve u ispitnoj prostoriji zatvara
i zapeati u kovertu, a nakon toga polae u trezor Ministarstva pravosua. Koverta se ne alje potom, nego se,
zajedno sa ostalim ispitnim materijalima i obavjetenjima
od strane sudske policije, alje u Ministarstvo pravosua.
Na ispitnim listovima se piu samo ovi brojevi, ali ne i imena.
Ispit korigiraju dvije osobe, nezavisno jedna od
druge. 1 0 , 1 1 Nakon tog prvog pregledanja radovi se alju
Ministarstvu pravosua, koji radove prosljeuje novim
dvjema osobama na pregled i korekciju, opet nezavisno u
odnosu na prvo pregledanje radova. Nakon toga se radovi
ponovo alju Ministarstvu pravosua, gdje se pravi srednja
ocjena, uzimajui u obzir prvu i drugu korekciju. 12 Tek
nakon to se utvrdi konaan rezultat, otvara se koverta iz
trezora, nakon ega se anonimni rezultati dodjeljuju odgovarajuem kandidatu.
Sa sigurnou je ovaj sistem jako skup, a uz to je potrebno nekoliko mjeseci dok se ne utvrde konani rezultati.
Na prvom pravnom dravnom ispitu se radi 8 testova, a na
drugom 11, dok svi se ispiti moraju ocijeniti dva puta. Zbog
toga je manipulacija sa ispitnim rezultatima gotovo pa
iskljuena. ak je esta situacija da profesori svoje miljenike
meu studentima ocijene sa loom ocjenom, jer prilikom
ocjenjivanja ne znaju o ijem radu je rije.
Nauni radovi tokom studija (Hausarbeiten)
Tokom studija se piu kako ispiti, tako i "domai radovi"
(Hausarbeiten), koji predstavljaju nauno razraena rjeenja
pravnih sluajeva. Ovi radovi se zovu domai radovi, jer se
rade kod kue. Meutim, stvarni rad se odvija u biblioteci,
jer upravo tamo studenti istrauju presude, pravne lanke
iz pravnih asopisa, kao i tekstove iz strune literature, koji
su im neophodni za razradu rjeenja tog sluaja. Ovi izvori
se detaljno moraju navesti. Kandidat koji napie samo
okvirne podatke, bez konciznog navoda izvora, gubi
bodove, jer pravnik nije novinar, koji uiva tajnost svojih
izvora. Pravnik, naroito sudija, mora da objavi izvore kako
bi stranke u postupku, kao i javnost, a posebno advokati
stranaka i sudovi viih instanci mogli imati uvid zato i na
temelju kojih izvora je sud doao upravo do tih rezultata.
U nekim saveznim dravama se takvi domai radovi piu
kao dio zavrnih pravnih dravnih ispita. U Bavarskoj ta
opcija ne postoji, jer se eli izbjei mogunost manipulacije,
naroito primjena nedozvoljenih pomonih sredstava.
10)
11)
12)
Kod prvog Dravnog ispita to ine jedan profesor, te najee

sudija.
Uporedi sa ostalim dijelovima 64 PEPI.
Ako se desi da su miljenja ocjenjivaa mnogo razliita, onda
radove vrednuje jo jedan dodatni ocjenjiva.
Usmeni ispit
Osim pismenog dijela ispita postoji i usmeni ispit, jer
je upravo usmena prezentacija vrlo vaan dio pravnike
djelatnosti, to vrijedi ne samo za advokate, nego i za sudije,
koji u toku rasprave diskutiraju o pravnim pitanjima, koja
se tiu postupka. Meutim, usmeni dio ispita dolazi uvijek
nakon pismenog dijela. Na usmenom ispitu uestvuju samo
oni kandidati, koji nakon pismenog dijela imaju barem
teoretsku priliku da poloe cijeli ispit.13 U ovom dijelu ispita
se kandidate jo jednom ispituje cjelokupno prethodno
navedeno pravno gradivo.
U pravilu se istovremeno ispituje oko 4-5 kandidata,
to meu njima stvara konkurentnu atmosferu, ali omoguuje i odreen nivo transparentnosti. Na kraju krajeva,
ovim nainom ispitivanja svaki od ispitanika ima uvid na
koji nain su ispitani i ocijenjeni ostali kandidati.
Prema tome, usmeni dio ispita ne moe biti anoniman,
jer se ispitanici prozivaju po imenima, to dovodi do toga
da kandidati pokuavaju da doznaju koja pitanja ispitivai
uobiajeno postavljaju, to mogu da saznaju ako je njihov
kolega ve polagao ispit kod istih ispitivaa. Osim toga,
postoje tzv. Repetitoriji - privatni instituti, na kojima se
plaa uee za pripremu za dravni ispit, a koji, na temelju
zapisnika prethodnih kandidata, nude i informacije o
najee postavljenim pitanjima. Bavarsko udruenje
pripravnika (Referendarverein) na internetu besplatno
objavljuje takve zapisnike. Oni koji su zainteresirani koja
su to pitanja, koja se na usmenom ispitu u Bavarskoj
postavljaju kandidatima na drugom pravnom dravnom
ispitu, a uz to razumiju njemaki jezik, ove zapisnike mogu
pronai pod http://www.refv.de/index.php., a zatim kliknuti
na link "Ispitni protokoli" ("Prfungsprotokolle").
Izborni predmeti na pravnom dravnom ispitu
Kandidati imaju pravo da odaberu jedan predmet, u
okviru kojeg e biti ispitani na usmenom dijelu ispita. Ovi
izborni predmeti se dijele prema radnim podrujima, u
okviru kojih kandidat moe da radi poslije uspjeno apsolviranog drugog dravnog ispita. Ta radna podruja su
regulirana u 58. stav 3. PEPI. Meutim, kandidati mogu
kasnije u toku svoje karijere da se bave i onim oblastima
prava, koje nisu odabrali za usmeni ispit. Njemaki pravni
obrazovni sistem eli da stvara univerzalnog pravnika, koji
e moi da obavlja pravne poslove iz razliitih pravnih
oblasti. Poto odabir predmeta za usmeni ispit ne igra
nikakvu ulogu za karijeru nakon ispita, ispitanici esto
taktiziraju, pa odabiru one predmete, za koje znaju da je
prolaznost mnogo bolja.
Nakon uspjeno poloenog drugog dravnog ispita,
kandidati stjeu sposobnost za obavljanje sudske funkcije
("Befhigung zum Richteramt"). Slino kao i kod pravosudnog ispita u Bosni i Hercegovini, nemaju svi kandidati,
koji taj ispit poloe, mogunost da dosita obnaaju sudaku
dunost. Na mjesto sudija se upoljava samo onoliki broj,
13)
Uporedi sa ostalim jedinicama 64 Abs. 3 PEPI.
57
koje je neophodan. Poto se ne radi o velikom broju, na
mjesto sudije mogu doi samo najbolji.
Sistem ocjenjivanja prilikom vrednovanja
pravosudnih ispita
Teoretski gledano, u Njemakoj postoji sedam nivoa
ocjenjivanja dravnih ispita. Rije "teoretski" je ovdje s
namjerom primijenjena, jer se ocjena "odlian" u praksi
gotovo nikad ne dobiva. Pri ocjenjivanju su neke savezne
drave stroije, a neke blae. U nekim saveznim zemljama
se ocjena odlian, to odgovara broju bodova 14-18 ("sehr
gut"), dobije u nekoliko godina jednom. Djelomino i traje
dugo dok neki kandidat dobije tu ocjenu. Tako naprimjer,
na Univerzitetu u Regensburgu, koji egzistira od 1967.
godine, je tek 1988. godine po prvi put neki kandidat dobio
ocjenu "odlian". Takoer i ukupnu ocjenu "vrlo dobar"
(11,5-13,99 bodova) postigne samo 2-3% najboljih, dok
ocjenu dobar (9,00-11,49 bodova-"gut") postigne samo oko
15% kandidata u cijeloj Njemakoj. U nekim saveznim
zemljama, meu njima i u Bavarskoj, ak i manji broj
ispitanika postigne ovaj rezultat.
Zbog svega toga, meu njemakim pravnicima, postoji
ala prema kojoj je pravnik koji dobije ocjenu "dobar" "samo
malo loiji pravnik od Boga", a onaj koji je "vrlo dobar" je
"dobar pravnik kao Bog", dok je onaj koji je "odlian" i "bolji
pravnik od Boga". Pozadina ovog naina ocjenjivanja lei u
injenici da drava eli da odabere najbolje kandidate, koji
e moi raditi u dravnim slubama. Tako e oni "najbolji
od najboljih" moi da rade na posebno zahtjevnim
poslovima.
Slijedei nivo ocjena jeste zadovoljavajui (8,99-6,50
bodova - "befriedigend"), dovoljan (6,49-4,00 bodova "ausreichend"), te nedovoljan (3,99-0 bodova - "nicht
bestanden"). Najvei broj pravnika u Njemakoj zavri ispit
sa ocjenom dovoljan.
Udio onih koji nisu poloili ispit
Udio onih koji nisu poloili ispit na nivou drave iznosi
32% na prvom dravnom ispitu, a oko 18% na drugom.
Meutim, i ovdje postoje razlike meu saveznim pokrajinama. Na prvom dravnom ispitu iz 2007. godine u pokrajini Hessen, 22% kandidata nije poloilo, dok je u pokrajini
Mecklenburg-Vorpommern taj broj iznosio ak 48%, to je
izuzetan sluaj. U pokrajinama, u kojima je nain ocjenjivanja stroiji, a meu koje se ubraja i Bavarska, udio onih
koji nisu poloili prvi dravni ispit, svake godine iznosi
izmeu 30 i 40%. Prema tome, velike su anse da se ne
poloi prvi ispit, a upravo je to razlog zato mnogi odustaju
od studija prije nego to uope dou do zavrnog ispita. Na
drugom dravnom ispitu udio onih kojih ne poloe ispit je
neto manji, a kree se izmeu 18 i 30%. I jedan i drugi dravni
ispiti se mogu ponoviti samo jedan put, a ukoliko neki
kandidat ne poloi dva puta ispit, nema vie mogunosti
da ponovi isti.
Mogunosti zapoljavanja nakon poloenog ispita

Svi oni koji u Njemakoj poloe oba dravna ispita, su
preli dug nauni i radni put, to meutim ne znai da im je
garantovan posao u struci. U njemakoj pokrajini NordrheinWestfalen, broj nezaposlenih pravnika iznosi ak 24%. 14
Osim toga, mnogi pravnici koji su poloili oba dravna
ispita obavljaju djelatnosti u oblastima, za koje im nije potrebna pravna naobrazba, ili u oblastima u kojima ostvaruju
vrlo male plae. Dobre mogunosti za zaposlenje imaju oni,
koji su poloili dravne ispite meu najboljima. Pravnici
koji nisu imali tako dobre rezultate takoer imaju priliku
da nau zaposlenje, ali pod uvjetom da uz pravne sposobnosti posjeduju i neke dodatne kvalifikacije, poput
poznavanja stranih jezika, znanja iz oblasti ekonomije, ili
radna iskustva u nekim drugim oblastima i sl. Cijelo jedno
desetljee se u Njemakoj tematizira reforma pravnog
obrazovanja, a do sad su i poduzeti neki koraci na tom
putu, jer se obrazovanje pravnika sa sigurnou u ovoj zemlji
moe poboljati. Meutim, prije nego se krene sa korjenitom
reformom, trebalo bi se jo razmisliti, iz razloga to samo
tako teki ispiti garantiraju jednake mogunosti, te korektno
ocjenjivanje. Zbog toga bi se i u Bosni i Hercegovini trebalo
diskutirati o uvoenju anonimnog ocjenjivanja pravnih
ispita, te obaveze da studenti na ispitu rjeavaju pravne
sluajeve, umjesto to odgovaraju na teoretska pitanja.
Ostale informacije dostupne na internetu
Oni koji se interesiraju za pravniko obrazovanje u
Njemakoj mogu pronai pregrt informacija na internetu.
Na njemakom jeziku moe se pronai broura o pripravnitvu u Bavarskoj pod linkom: http://www.justiz.bayern.
de/imperia/md/content/stmj internet/ljpa/broschueren me
rkblaetter vd/broschuere vorbereitungsdienst bayern 200
5.pd. Ostale informacije bavarske komisije za dravne
moete pronai na:
http://www.justiz.bayern.de/pruefungsamt/referendare.
Informacije od strane pripravnika se nalaze na internet
stranici Bavarskog udruenja pripravnika, koje predstavlja
jednu grupu zastupnika interesa pripravnika
(http://www.refv.de/index.php.). Na istoj stranici se nalazi
link za gore u tekstu ve navedene, ispitne zapisnike. Na
engleskom jeziku, pod
http://hosted.law.wisc.edu/wilj/issues/24/1/korioth.pdf, se
nalazi esej Stefana Koriotha o dananjem pravnom obrazovanju u Njemakoj (Legal education in Germany today), a
pod http://hosted.law.wisc.edu/wilj/issues/24/1/korioth.pdf
se nalazi lanak Philipa Leitha "Legal Education in Germany:
becoming a Lawyer, Judge, and Professor".
14)
Dieter Finzel, Novo desetljee ("Zum neuen Jahrzehnt") Izvjetaj advokatske komore Tbingen od februara 2010. god.,
strana 6.
NOVA PRAVNA REVIJA
58
Pravilnik za edukaciju pravnika i odravanje ispita (PEPI)

Od 13. oktobra 2003. godine (Slubeni glasnik GVBl str. 758) izmijenjen Propisom od 29. decembra 2009. godine
(GVBl 2010. str. 10)
Pregled sadraja
Prvi dio
Opi propisi
1
2
3
4
Jedinstvena edukacija, imenovanje ispita

Sadraji ispita
Neovisnost ispitivaa
Pojedinane ocjene, Zbirne ocjene i Zakljune
ocjene ispita
Drugi dio
Opi propisi
5 Forma ispita
6 Republiki ured za pravne dravne ispite
7 Ispitne komisije
8 Oduzimanje prava uea
9 Povlaenje i proputanje
10 Sprijeenost, nemogunost
11 Zatajivanje, naputanje lokacije ispita koja se nalazi
pod nadzorom, pokuaj utjecanja na ispitivaa
12 Nedostaci u okviru ispitnog postupka
13 Kompenzacija oteenog kandidata
14 Postupak naknadnog ispita
15 Obnavljanje ispita radi poboljanja ocjene
Trei dio
Prvi pravosudni ispit
1. Poglavlje
Prvi pravni dravni ispit
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
Ispitna podruja
Ispitna komisija
Ispitne lokacije i lokalni Predsjednici ispitne
komisije
Ispitivai
Univerzitetski studij
Odgovarajui studij prema Pravilniku
Dokumentovanje uinka
Vrijeme provedeno na praktinom dijelu studija
Termin ispita; Rokovi za prijavu ispita
Verifikovanje za pismeni dio ispita
Pismeni ispit
Pravne posljedice u sluaju sprijeenosti
Vrednovanje ispitnih radova
Rezultat pismenog dijela ispita:
Kvalifikacija za usmeni dio ispita
Usmeni ispit
Vrednovanje usmenog ispita
Zbirna ocjena ispita
Potvrda o poloenom ispitu
Ponavljanje ispita
Slobodni pokuaj
16 Sadraj, smisao i znaaj ispita

17 Zbirna ocjena ispita, Zakljuna ocjena i stjecanje
zvanja
Peto poglavlje
Drugi pravni dravni ispit
57
Smisao i znaaj ispita
(1) Drugi pravni dravni ispit je zavrni ispit i ispit za
stjecanje zvanja u smislu Bavarskog Zakon o dravnim
slubenicima.
(2) Drugi pravni dravni ispit ima natjeajni karakter
(lan 94, stav 2 alineja 1 Ustava) i trebao bi pokazati da li
su pravni pripravnici postigli cilj edukacije (44 stav 1), te
da li im se na osnovu njihovog znanja, njihovih praktinih
vjetina te ukupne slike njihove linosti moe pripisati
spremnost za obavljanje pravosudne funkcije (5 stav 1
Njemakog zakona o sudijama) te spremnost za viu
upravnu slubu.
58
Ispitna podruja
(1) Drugi pravni dravni ispit obuhvata one obavezne
predmete, te struno podruje koje odreuju kandidati,
koji se temelje na dotinim drutvenim, ekonomskim,
politikim naelima, te naelima evropskog prava. U okviru
pravnih podruja koja ulaze u ispitno gradivo mogu biti
ispitana i pitanja iz drugih podruja ukoliko je u tom
kontekstu tipina pojava istih. Ispit moe obuhvatati i druga
pravna podruja ukoliko je samo potrebno konstatovati
razumijevanje i radne metode, ukoliko se pri tome ne
postavlja preduvjet pojedinanog znanja, te ako se zadatak
koritenjem dozvoljenih pomonih sredstava moe rijeiti
u toku vremena obrade ispita. Ekvivalentno se primjenjuje
18 stav 1 alineja 3.
(2) Obavezni predmeti su:
59
1. Ispitno gradivo Prvog pravnog dravnog ispita ( 18
stav 2) uz uzimanje u obzir eljenog proirenja i produbljivanja znanja u okviru praktine edukacije.
2. iz podruja graanskog prava i radnopravnog zakonodavstva (ukljuujui postupke):
a) Zakon o parninom postupku (ukljuujui Odluku
Vijea (EZ) br. 44/2001 o sudskoj nadlenosti te
priznavanju i izvrenju odluka u graanskopravnim
i trgovakim stvarima) i zakonski propisi o
prinudnom izvrenju u okviru Zakona o parninom
postupku;
b) Osnove dobrovoljnog sudstva u okviru porodinih
i ostavinskih stvari;
c) Postupak na Sudu za radnopravne stvari (samo
postupci sa presudom) - osnove;
3. iz podruja kaznenog prava (ukljuujui postupke);
zastarijevanje i naplata, Zakon o kaznenom postupku
(bez Postupaka osiguranja);
4. iz podruja javnopravnog zakonodavstva (ukljuujui
postupke);
a) iz posebnog upravnog zakonodavstva: graevinskog
prava (bez dijela 3 poglavlja 1 do 6 i bez lanova 45
i 46 Bavarskog graevinskog Pravilnika) i Zakon o
urbanistikom planiranju (samo urbanistiki planovi
i njihovo obezbjeenje te prihvatljivost namjera
shodno urbanistikim planovima), osnove Zakona
o zatiti od emisija, osnove Zakona o vodama;
b) Posebni upravni postupci, Postupak na Sudu za
upravne stvari te Zakon o izvrenju u upravnim
stvarima;
c) iz Zakona o porezima:
Zakon o poreznom pravilniku (bez dijela o svrhama
s poreznim olakicama, izvrenje i porezno-kazneni
postupci), Zakon o porezu na lini dohodak (bez
dijela o zaraunavanju poreza kroz porez na platu i
poreza na kapitalnu dobit).
(3) Struna podruja su:
1. Pravosue
Dodatno ispitno gradivo u osnovi predstavlja:
a) Meunarodno privatno pravo ukljuujui meunarodno zakonodavstvo o parninom postupku (bez
meunarodnog trgovinskog i zakonodavstva iz prava
drutava);
b) Dobrovoljno sudstvo u okviru zemljinoknjinih
stvari;
c) Krivini zakon o maloljetnikoj delinkvenciji
ukljuujui Zakon o odgovarajuim postupcima;
d) Bavarski Zakon o izvrenju u krivinim stvarima
ukljuujui izvrenje u krivinim stvarima po osnovu
maloljetnike delinkvencije (samo osnove, ublaeno
izvrenje, komunikacija sa vanjskim svijetom,
slobodno vrijeme i disciplinske mjere - i to sve bez
drugih posebnih vidova izvrenja) kao i pravni lijek
u Zakonu o izvrenju u krivinim stvarima;
2. Uprava
Dodatno ispitno gradivo predstavlja:
a) Osnove organizacije uprave;
Zakon o dravnim slubenicima;
b) Osnove ekonomsko-upravnog zakonodavstva;
3.
4.
5.
6.
7.
c) Zakon o ulicama i putevima;

d) Osnove urbanistikog prava i republikog Zakona o
urbanistikom planiranju;
Advokatska sluba
a) Zakon o advokatskoj profesiji i marketingu;
b) Zakon o advokatskim naknadama;
c) Advokatska statistika i jamenje advokata ukljuujui krivinopravne rizike advokatske djelatnosti;
d) Preventivno pravno savjetovanje sa aspekta advokata;
e) Osnove medijacije;
f) Produbljenje odabranih obaveznih strunih podruja koja se odnose na advokatsko djelovanje (samo
porezni aspekti advokatske djelatnosti, privremena
pravna zatita i prinudno izvrenje sa aspekta
advokata);
Ekonomija
Dodatno ispitno gradivo u osnovi predstavlja:
a) Zakon o berzama i vrijednosnim papirima na berzama;
b) Zakon o kapitalnim drutvima (bez propisa o sudskim
registrima);
c) Zakon o nelojalnoj konkurenciji, Zakon o kartelima,
Zakon o zatiti industrijskog vlasnitva i Zakon o
autorskim pravima;
d) Zakon o internetu (samo koliziono pravo, zatita
potroaa, Zakon o autorskim pravima, Zakon o konkurenciji i oznaavanju, Odgovornost zbog povrede
prava linosti, sve u okviru graanskog prava);
Radno i socijalno pravo
a) Zakon o ureenju preduzea;
b) Zakon o kolektivnim ugovorima;
c) Radnopravni postupak bez ogranienja na osnove;
d) Osnove Zakona o socijalnom osiguranju, Zakona o
radnim poticajima i Zakonu o postupcima na sudovima za socijalnopravne stvari;
Meunarodno pravo i evropsko pravo
a) Meunarodno privatno pravo (meunarodno porodino i nasljedno pravo samo u osnovnim crtama)
uz poseban osvrt na Zakon o meunarodnim ugovorima i pravo drutava (bez Zakona o meunarodnim
transportima, meunarodni Zakon o parninom
postupku i jedinstveno trgovako pravo);
b) Pravna podruja iz meunarodnog prava navedena
u 18 stav 2 br. 6 bez ogranienja na osnove; Zakon
o dravnim subvencijama, Trgovinska i socijalna
politika kao i ekonomska i monetarna unija - sve u
osnovnim crtama;
Porezno zakonodavstvo
b) Zakon o porezu na promet;
b) Osnove Zakona o porezima na prihod drutava;
c) Osnove regularnog knjigovodstva, osnove Zakona o
bilansima i Zakona o poreznim propisima za bilanse
drutava;
d) Osnove Zakona o procjenjivanju te Zakona o nasljedstvu i darovanju;
60
NOVA PRAVNA REVIJA

e) Osnove postupka na finansijskim sudovima.
59
Ispitna komisija
1.
2.
3.
4.
Ispitna komisija je sastavljena od est lanova, i to:

predsjedavajui lan ( 7 stav 1 alineja 2);
jedan lan iz podruja pravosua;
dva lana iz podruja pravno-savjetodavnih profesija;
dva lana iz podruja uprave.
Za svakog lana iz alineje 1 br. 2, 3 i 4 ovog lana se

imenuje po jedna osoba kao zamjenik.
60
Ispitivai
(1) Kao ispitivai bez posebnog imenovanja vae
lanovi Ispitne komisije i njihovi zamjenici.
1.
2.
3.
4.
(2) Kao ispitivai mogu biti postavljeni samo:

Sudije i javni tuioci;
Dravni slubenici vie pravosudne i upravne slube;
Advokati i notari;
Pravnici iz ekonomskog i radnopravnog ivota;
(3) Ekvivalentno se provodi 21 stav 1 i 4 za ispitivae

Drugog pravnog dravnog ispita.
61
Verifikacija za pismeni dio ispita
(1) Pravni pripravnici su duni pristupiti Drugom
pravnom dravnom ispitu koji poinje pri kraju edukacije
na posljednjoj obaveznoj edukacijskoj ljestvici. U pogledu
kandidata koji iz linih razloga ne pristupi tom ispitu, smatra
se kao da je polagao ispit i da isti nije poloio. Obaveza
uea na ispitu ne prestaje ni raskidom pripravnike slube.
(2) Kvalifikacija za pismeni dio ispita se odreuje od
strane Predsjednika Vrhovnih republikih sudova. Odluka
o kvalifikaciji se pravnim pripravnicima saoptava
pismenim putem. Za verifikaciju za usmeni dio ispita vrijedi
64 stav 3.
(3) Za kvalifikaciju za pismeni dio ispita se ekvivalentno provode odredbe 46 stav 5 br. 1 i 2 te stav 6 br 1,
br. 2 sl. c i br. 3.
(4) Izjava u vezi sa strunim podrujem ili odreivanje
istog prema 49 stav 4 vai kao neopoziv izbor strunog
podruja za ispit ukljuujui i eventualna ponavljanja.
62
Pismeni ispit
(1) U pismenom ispitu se u toku jedanaest dana pod
nadzorom izrauje po jedan pismeni rad. Vrijeme izrade
za svaki rad iznosi pet sati.
(2) Zadaci prije svega trebaju sadravati praktine
sluajeve iz pravosudnog ivota.
(3) Obrauje se:
1. pet zadataka sa teitem iz graanskog prava ukljuujui

trgovako pravo i pravo drutava, radnopravno zakonodavstvo te Zakone o provoenju postupaka ( 58 stav 2
br. 1 i 2); jedan od tih zadataka mora sadrati podruje
radnog prava;
2. dva zadatka sa teitem iz kaznenog prava ukljuujui
Zakon o kaznenom postupku ( 58 stav 2 br 1 i 3);
3. etiri zadatka sa teitem na javnom pravu ukljuujui
Zakon o provoenju postupka te porezno zakonodavstvo ( 58 stav 2 br. 1 i 4); jedan od tih zadataka mora
obuhvatiti podruje poreznog zakonodavstva.
Teite pojedinanih zadataka moe leati i na evropskom
pravu ( 58 stav 2 br. 1, 18 stav 2 br. 6). Najmanje etiri
zadatka za predmet moraju imati rezultate iz podruja
profesija pravnog savjetovanja i konstituisanja prava.
(4) Ispitni kandidati se smiju koristiti samo onim
pomonim sredstvima koja su dozvoljena od strane ispitne
komisije. Pomona sredstva su duni sami nabaviti.
(5) Ispitni zadaci se postavljaju jednoobrazno, te se na
svim ispitnim lokacijama moraju obraivati u istom terminu.
(6) Na pojedinane ispitne lokacije mogu biti postavljeni
ispitni rukovodioci i njihovi zamjenici. Oni su po nalogu
predsjedavajueg lana ispitne komisije duni da obezbijede
regularno sprovoenje pismenog i usmenog ispita, te posebno
da obezbijede potrebne osobe za vrenje nadzora.
63
Pravne posljedice u sluaju sprijeenosti
(1) U sluaju sprijeenosti ( 10 stav 1 i 5) ili u sluaju
nemogunosti ( 10 stav 6) vai sljedee:
1. Ukoliko je obraeno manje od osam pismenih zadataka
tada se i obraeni radovi ne uzimaju u obzir; u tom
sluaju se naknadno izrauje svih jedanaest radova.
2. Ukoliko je obraeno najmanje osam pismenih radova,
tada vai sljedee:
a) Ukoliko jedan ili vie zadataka u prvom dijelu
(zadaci 1 do 6) nije obraeno, tada se radovi izraeni
u ovom dijelu ne uzimaju u obzir; za zadatke 1 do 6
je neophodno naknadno izraditi zamjenske radove;
b) Ukoliko jedan ili vie zadataka u drugom dijelu
(zadaci 7 do 11) nije obraeno, tada se radovi izraeni u ovom dijelu ne uzimaju u obzir; za zadatke 7
do 11 je neophodno naknadno izraditi zamjenske
radove;
c) Ukoliko se ne obrade zadaci i u prvom i drugom
dijelu, tada se ni jedan rad ne uzima u obzir; svih
jedanaest zadataka se mora ponovo izraditi.
64
Ocjenjivanje ispitnih radova
Kvalifikacija za usmeni dio ispita
(1) Sve pismene radove sa ispita samostalno ocjenjuju
dva ispitivaa pojedinanim ocjenama. Kod vie od 150
ispitnih kandidata se za ocjenjivanje ispitnih radova moe
odrediti vie od dva ispitivaa. Ekvivalentno se provode
odredbe 30 stav 1 alineje 3 i 4 te stav 3 i 4.
(2) Zbirna ocjena pismenog ispita se obraunava tako
to se zbir poena iz pismenih radova podijeli sa 11. Ukoliko
61
je dat dopust za pojedine radove onda se djelilac umanjuje
za odgovarajui broj.
Zbirna ocjena sa usmenog ispita se sraunava tako to se

zbir pojedinanih ocjena dijeli sa brojem pet.
(3) Kandidat koji na pismenom dijelu ispita osvoji

ukupni prosjek od najmanje 3,72 boda, te u maksimalno
est ispitnih radova osvoji broj bodova manji od 4,00, se
kvalificira za usmeni dio ispita. U sluaju da je dat dopust
za pojedine radove, onda se taj broj est umanjuje i to:
1. ukoliko su izostavljeni jedan ili dva rada, na broj pet;
2. ukoliko je izostavljeno vie radova, na broj etiri;
Ispit nije poloio kandidat koji se shodno alineji 1 i 2 ovog
paragrafa nije kvalificirao za usmeni dio ispita.
(2) O uinku ispitnog kandidata u okviru usmenog

ispita, te o zbirnoj ocjeni se putem zajednike konsultaciju
svih ispitivaa odluuje prostom veinom glasova.
Kod identinog broja glasova odluujui je glas predsjedavajueg lana ispitne komisije.
(4) Pojedinane ocjene, zbirna ocjena pismenog ispita

te pravne posljedice prema stavu 3 se ispitnim kandidatima
saoptavaju pismenim putem. U sluaju verifikacije za
usmeni dio ispita kandidat se s istim upoznaje najkasnije
kroz pozivnicu za usmeni ispit.
65
Usmeni ispit
(1) Usmeni ispit obuhvata ispitna podruja shodno
58. Isti se naelno odrava od strane ispitnih komisija u
Minhenu i Nirnbergu.
(2) Ispitne komisije za usmeni ispit se sastoje od po
etiri ispitivaa od koji po jedan zastupa podruje graanskog i radnog prava, krivinog prava, javnog prava te
izborno struno podruje. Jedan od ispitivaa predsjedava
komisijom. Ispitivai moraju biti prisutni za sve vrijeme
trajanja usmenog ispita.
(3) Za svakog ispitnog kandidata je potrebno
predvidjeti po oko 50 minuta, a od toga 15 minuta za ispit
iz strunog podruja. Istovremeno ne smije biti ispitivano
vie od pet ispitnih kandidata.
(4) Ispitni kandidati se smiju koristiti samo pomonim
sredstvima koja su doputena od strane ispitne komisije.
Pomona sredstva su duni samostalno nabaviti.
(5) Predsjedavajui lanovi ispitnih komisija vode
usmene ispite. Oni su odgovorni za pridravanje ispitnih
pravila te za odravanje reda. Oni su ovlateni da pravnim
pripravnicima, a u iznimnim sluajevima i drugim osobama
dozvole da ispitu prisustvuju kao sluaoci. Sluaoci koji ne
budu slijedili njihove upute mogu biti odstranjeni iz
prostorije odravanja ispita. Rezultat ispita se ispitnim
kandidatima saoptava bez prisustva sluaoca.
66
Bodovanje usmenog ispita
(1) Na usmenom ispitu se dodjeljuju etiri pojedinane
ocjene i to:
1. jedna ocjena iz graanskog i radnog prava ( 58 stav 2
br. 1 i 2);
2. jedna ocjena iz krivinog prava ( 58 stav 2 br. 1 i 3);
3. jedna ocjena iz javnog prava ( 58 stav 2 br. 1 i 4);
4. jedna ocjena iz izbornog strunog podruja ( 58 stav 3)
koja se kod sraunavanja zbirne ocjene shodno alineji 2
vrednuje dvostruko.
67
Zakljuna ocjena ispita
(1) Nakon okonanja usmenog ispita ispitna komisija
utvruje zakljunu ocjenu ispita. Ona se obraunava tako
to se zbir trostruke zbirne ocjene iz pismenog ispita i zbirne
ocjene iz usmenog ispita podijeli sa brojem etiri.
(2) Predsjedavajui lanovi ispitnih komisija na kraju
usmenog ispita saoptavaju pojedinane ocjene i broj
bodova kao i zbirnu ocjenu usmenog ispita te ukupnu
zakljunu ocjenu ispita i njegovu bodovnu vrijednost. Time
se rauna da je ispit poloen.
(3) Ispit nije poloen ukoliko je zakljuna ocjena ispita
loija od ocjene "zadovoljava" (4,00 poena).
68
Svjedoanstvo o poloenom ispitu
(1) Kandidat koji poloi ispit dobija svjedoanstvo iz
kojeg je vidljiva zakljuna ocjena ispita prema stepenu
ocjene i prema broju bodova, te izborno struno podruje.
Mogunost izdavanja svjedoanstva elektronskim putem
je iskljuena. Ispitnim kandidatima koji nisu poloili ispit
se rezultat saoptava pismenim putem.
(2) Kandidat koji poloi ispit stie pravo na koritenje
zvanja "asesor prava" / "asesoristica prava" (Ass. Jur.).
69
Odreivanje rednog broja na rang listi
(1) Za svakog ispitnog kandidata koji je poloio ispit se
na osnovu njegove zakljune ocjene ispita odreuje redni
broj na rang listi. U sluaju identine zakljune ocjene vie
kandidata, vii broj na rang listi dobija onaj kandidat sa
boljim rezultatom na pismenom ispitu, kod identinih
ukupnih rezultata na pismenom i usmenom ispitu se tim
kandidatima dodjeljuje isti redni broj na rang listi. U tom
sluaju se kao sljedei broj dodjeljuje onaj redni broj koji
se dobije tako to se zbroji broj kandidata sa identinim
rednim brojem na rang listi i doda na njihov redni broj.
(2) Ispitni kandidati dobijaju potvrdu o dodjeli rednog
broja na rang listi.
(3) U potvrdi o dodjeljivanju rednog broja na rang
listi se navodi koliko je ispitnih kandidata ostvarilo
identian rezultat te koliko ih je
62
NOVA PRAVNA R E V I J A
Bavarsko ministarstvo pravosua

- Bavarski ured za dravne ispite -

Z a d a t a k br. 1
(Vrijeme trajanja ispita: 5 sati)i
Objavljivanje ovog originalnog ispita iz 2008. godine je omogueno zahvaljujui bavarskom Ministarstvu pravosua. asopis NPR
se zahvaljuje spomenutom Ministarstvu, te efu Odjeljenja u Ministarstvu, dr. Helmutu Palderu.
63
-
Zadatak br. 1
(Vrijeme trajanje ispita: 5 sati)
Izvod iz akata Opinskog suda Minhen, broj predmeta: 335 C 584/08:

Advokat
Dr. Herbert Thyler
(...) Wurzburg
14. januar 2008. godine

Opinski sud Minhen
Datum prijema: 15. januar 2008. godine
Opinski sud Minhen

(... ) Minhen
U pravnim stvarima
A&C Video d.o.o., (...) Vircburg, zastupan od strane samostalnog poslovnog direktora Otta Heinea,
(...) Vircburg
- Tuiteljica protiv
Konstantina Kleina, (...) Minhen
- Tueni zbog potraivanja
vrijednost spora: 120,-
predoenjem punomoi prijavljujem da zastupam Tuiteljicu, te u njeno ime i po nalogu iste pred
Opinskim sudom Minhen podnosim
Tubu
uz Zahtjev:
da se donese presuda u kojoj e Tueni Tuiteljici isplatiti 120, - uz kamatu u visini od 5%
iznad odreene osnovne kamatne stope, raunajui vrijeme od pokretanja parnice.
U sluaju proputanja Tuiteljica podnosi zahtjev shodno 331 stavu 3 Zakona o parninom postupku.
Kao obrazloenje navodim sljedee:
Tueni do dananjeg dana duguje Tuiteljici novac za kolekciju DVD-ova koju je kupio od iste.
64
NOVA PRAVNA REVIJA
-2Tuiteljica se bavi katalokom prodajom kompjuterskih igrica, CD-ova, te DVD-ova. Tueni je 7.

novembra 2007. godine iz kataloga Tuiteljice pismenim putem naruio ekskluzivno izdanje TVserije "Simpsonovi" na DVD-u (20 DVD-ova ukljuujui i album za sakupljanje kolekcije i prirunik).
Naruena kolekcija DVD-ova je Tuenom dostavljena 15. novembra 2007. godine putem pote.
Cijenu od 120,- Tueni nije podmirio.
Okolnost da se kolekcija DVD-ova jo uvijek nalazi u vlasnitvu Tuiteljice (prema opim uslovima
poslovanja Tuiteljice - koji ne stoje u njenom katalogu, niti na formularu narudbenice, ali su
navedeni na poleini otpremnice - naruena roba ostaje u njenom vlasnitvu sve do potpunog
plaanja kupoprodajne cijene) nije u koliziji sa Tubom.
Dr. Thyler
Advokat
U prilogu: (...) [Slijedi spomenuta punomo]
Nadlena sutkinja pri Opinskom sudu dr. Schwab (vab) odredila je pokretanje pismenog
istranog postupka u skladu sa 276 Zakona o parninom postupku; pozvala je Tuenog da u
roku od dvije sedmice po dostavljanju tubenog zahtjeva sudu predoi pismenu namjeru odbrane,
te mu odredila rok od dodatne dvije sedmice za dostavljanje pismenog odgovora na tubu, te je u
oba sluaja izrekla zakonski propisanu pravnu pouku. Tuba kao i spomenuta sudijska odluka
dostavljene su Tuenom lino dana 17. januara 2008. godine to je potvreno na dostavnici. Nije
uslijedila nikakva izjava od strane Tuenog.
Opinski sud Minhen

Broj predmeta: 335 C 584/08
18. februar 2008. godine
(... )
Presuda radi proputanja:
1. Presuuje se da je Tueni duan Tuiteljici isplatiti 120, - uz kamatu u visini od 5% iznad
odreene osnovne kamatne stope raunajui vrijeme od 18. januara 2008. godine.
2. Tueni snosi trokove postupka.
3. Presuda je preliminarno izvriva.
Dr. Schwab
Sutkinja pri Opinskom sudu
Presuda radi proputanja je dostavljena Tuenom lino dana 20. februara 2008. godine to je
potvreno na dostavnici. Podnosiocu tube presuda je dostavljena 25. februara 2008. godine.
65
-3
Advokat
Winfried Wenz
(...) Minhen
6. mart 2008. godine

Opinski sud Minhen
Datum prijema: 7. mart 2008. godine
Opinski sud Minhen

(... ) Minhen
U stvarima
A&C Video d.o.o (...) / Konstantin Klein
uz predoenje punomoi potvrujem da su me roditelji Tuenog, Johann i Elisabeth Klein opunomoili
kao svog zastupnika te u ime Tuenog ulaem
albu
na presudu radi proputanja donesenu dana 18. februara 2008. godine te
podnosim Zahtjev
za odbacivanjem Tube te ponitavanjem presude radi proputanja uz obavezu snoenja trokova.
Kao obrazloenje navodim sljedee:
Tueni, roen 15. marta 1994. godine, je zakoniti sin Johanna i Elisabeth Klein.
Dokaz:
Kopija rodnog lista Tuenog, prilog B1
Roditelji Tuenog preuzimaju u dosadanjem procesu voenom protiv Tuenog funkciju njegovih
zakonskih zastupnika.
Tueni koji od svojih roditelja na raspolaganje dobija 50,- mjeseno imao je prilikom sklapanja
kupoprodajnog ugovora kao i pri preuzimanju DVD - kolekcije namjeru da izvri plaanje iz
navedenih sredstava. Poto se, meutim, naao u financijskoj stisci, nije bio u mogunosti da
izvri preuzetu obavezu.
Dokaz:
Johann i Elisabeth Klein, (...) Minhen, kao svjedoci

Sasluanje Tuenog
Tueni na otpremnici nije primijetio navedene Opte uslove poslovanja, te ih shodno tome nije ni
proitao.
Dokaz:
Sasluanje Tuenog
Nakon to im je 22. februara 2008. godine sin zbunjeno predao donesenu Presudu radi proputanja,
roditelji Tuenog su pismenim putem obavijestili Tuiteljicu da ne dozvoljavaju sklapanje kupoprodajnog ugovora.
Dokaz:
Pismo roditelja od 22. februara 2008. godine, prilog B2
NOVA PRAVNA REVIJA
66
-4Poto dostavljeni filmovi nisu zadovoljili njegova oekivanja, Tueni je dana 16. decembra 2007.
godine cjelokupnu kolekciju DVD-ova prodao svom dugogodinjem i sedam godina starijem
prijatelju Martinu Moseru za 120,- . Martin Moser kod koga je Tueni 16. decembra 2007. godine
bio u popodnevnoj posjeti, odmah je istom predao dogovoreni iznos u visini od 120,- u gotovini;
Tueni je kolekciju DVD-ova trebao predati prijatelju narednog vikenda kada se planirao ponovo
sastati s njim.
Dokaz:
Martin Moser, (...) Minhen, kao svjedok
Od navedenog novca Tueni je 17. decembra 2007. godine spontano kupio voznu kartu za cijenu
od 120,- i posjetio svog djeda Theodora Kleina u Fuldi, to inae nije bio planirao.
Dokaz:
Theodor Klein, (...) Fulda, kao svjedok
Naalost je 17. decembra 2007. godine, dok je Tueni bio u Fuldi, kolekcija DVD-ova potpuno unitena u poaru u njegovoj sobi uzrokovanom tehnikim kvarom.
Dokaz:
Johann i Elisabeth Klein, (...) Minhen, kao svjedoci

Sasluanje Tuenog
Winfried Wenz
Advokat
Prilozi: (...) [Slijede spomenuti spisi]
Advokat
Dr. Herbert Thyler
(...) Wrzburg
25. mart 2008. godine

Opinski sud Minhen
Datum prijema: 26. mart 2008. godine
Opinski sud Minhen

(... ) Minhen
U stvari
A&C Video d.o.o (...) / Konstantin Klein
Podnosim zahtjev za sljedee:
1. Odbacivanje albe Tuenog uz obavezu snoenja trokova.
2. Ostavljanje na snazi presude zbog proputanja od 18. februara 2008. godine uz obavezu
snoenja trokova.
alba Tuenog je uloena neblagovremeno. Kao komentar na podneseni zahtjev izlaem sljedee:
Tuiteljici nije bilo poznato da je Tueni maloljetan. Isto je saznala tek na osnovu pisma roditelja
Tuenog od 22. februara 2008. godine. Mora se priznati da se ni u uputama navedenim u katalogu
67
-
kao ni na narudbenici Tuiteljice ne trai da se navede starosna dob kupca. Mogue je i da je

Tueni kolekciju DVD-ova prodao svom prijatelju Martinu Moseru, te da je ista unitena u poaru.
Navedene injenice meutim, ne dovode u pitanje pravo Tuiteljice na naplatu. U svakom sluaju
Tueni je duan nadoknaditi sporni iznos. Na koncu Tuiteljica je vlasnica DVD-ova, a Tueni je
skinuo peat i pregledao DVD-ove. Objektivna vrijednost kolekcije DVD-filmova iznosi 100,-.
Pored toga treba uzeti u obzir da je Tueni za istu DVD-kolekciju od svog prijatelja Martina Mosera
dobio 120,- .
U vezi sa navedenim se izriito osporava injenica da je Tueni od novca koji je dobio od Martina
Mosera posjetio svog djeda Theodora Kleina, to inae nije bio planirao. To treba najprije da
dokae. Nismo saglasni da se to izvri sasluanjem.
Inae su i svi ostali navodi Tuenog takoer sporni.
Dr. Thyler
Advokat
Opinski sud Minhen

10. april 2008. godine
(... )
Odluka:
Potrebno je dokazati tvrdnju Tuenog da je 17. decembra 2007. godine od novca koji je dobio od
Martina Mosera posjetio svjedoka Theodora Kleina, (...) Fulda, to inae nije bio planirao, i to
u vidu pismene izjave svjedoka Theodora Kleina, (...) Fulda.
(... )
Dr. Schwab
Odluka je 14. aprila 2008. godine dostavljena i strankama i svjedoku Theodoru Kleinu.
68
NOVA PRAVNA REVIJA
-6
Theodor Klein
(... ) Fulda

Opinski sud Minhen
Datum prijema: 25. april 2008. godine
Opinski sud Muchen

(... ) Minhen
Predmet:
A&C Video d.o.o. protiv Konstantina Kleina
Potovane dame i gospodo,
kao to vam je poznato ja sam djed Konstantina Kleina; vau sam pouku razumio i primio k znanju i
spreman sam dati izjavu. Moju punu adresu moete nai u zaglavlju pisma. Imam 82 godine,
udovac sam, po zanimanju notar u penziji. Na va upit mogu kazati sljedee: Tano je da me je 17.
decembra 2007. godine iznenada posjetio moj unuk Konstantin Klein. Obradovao sam se poto ja
teko da jo mogu putovati. Ispriao mi je da je kod preprodavaa kupio povoljnu voznu kartu za
120,- . Tih 120, - je dobio od nekog prijatelja nakon to mu je prodao nekoliko DVD-ova.
Konstantin mi je rekao da me ne bi posjetio da od prijatelja nije dobio navedeni novac.
Uz prijateljske pozdrave
Theodor Klein
Opinski sud Minhen

(... )
Odluka:
1.
Odluka e se donijeti u okviru pismenog postupka, ukoliko najkasnije do 28. maja 2008.
godine ni jedna stranka ne podnese Zahtjev za usmenu raspravu.
2.
Strankama se ukazuje na sljedee: (... )
3.
Stranke e dobiti priliku da se izjasne o priloenoj pismenoj izjavi svjedoka Theodora Kleina,
kao i o gore navedenim sudskim uputama.
4.
Pismena koja budu dostavljena najkasnije do 28. maja 2008. godine bie uzeta u obzir
prilikom donoenja odluke.
5.
Termin za objavu Odluke odreuje se za 4. juni 2008. godine, 17.00 sati, sala za roita
br.134 u Opinskom sudu Minhen.
Dr. Schwab
69
-7Odluka kao i kopija dopisa Theodora Kleina od 23. aprila 2008. godine strankama je dostavljena 2.
maja 2008. godine. Opinski sud nakon toga nije zaprimio nikakva pismena.
Napomena za kandidate na ispitu:

Potrebno je izraditi odluku suda, ali ne i uvodni dio presude (identifikacija strana u postupku itd.), ni
odluku o vrijednosti spora. Nema potrebe primjenjivati 313 a Zakona o parninom postupku.
Pozivi, uruenja, punomoi kao i ostale formalnosti su u redu, ukoliko iz zadatka ne proizlazi neto
drugo. Uvaeni su 139 i 278 Zakona o parninom postupku.
Ukoliko po miljenju kandidata, sadraj izvoda iz spisa nije dostatan za donoenje odluke, polazi se
od pretpostavke da uprkos ispunjavanju obaveze sudije da dostavi obrazloenje, nije mogue doi
do obrazloenja.
Ukoliko ne postoji potreba za obrazloenjem odluke, ili ukoliko po miljenju uesnika na ispitu nije
potrebna podrobnija analiza svih spomenutih pravnih pitanja, iste treba obrazloiti u pomonom
nalazu.
Prava Martina Mosera kao i zahtjeve podnesene protiv istog nije potrebno obrazlagati.
NOVA PRAVNA REVIJA
70
Razno
Iz djelatnosti IRZ-a u regionu i ire

Petra Fortuna, Anja Roth, dr. Stefan Prner*
Njemaka fondacija za meunarodnu pravnu saradnju

(Die Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche
Zusammenarbeit e. V.) (IRZ-fondacija), koja znaajno
podrava pokretanje ovog asopisa, djeluje u Bosni i
Hercegovini ve deset godina. U ovoj rubrici elimo
ubudue redovno izvjetavati o djelovanju Njemake fondacije za meunarodnu pravnu saradnju (IRZ-fondacija) u
Bosni i Hercegovini, regionu i drugim dravama u tranziciji.
U ovom izdanju e biti predstavljene aktuelne aktivnosti
u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji. Nadalje se
daje pregled o djelovanju u susjednoj dravi Hrvatskoj (u
narednom izdanju izvijestit emo o aktivnostima IRZfondacije u Srbiji).
Aktivnosti IRZ-a u Bosni i Hercegovini
u prvom polugoditu 2010. godine
U Bosni i Hercegovini IRZ-fondacija od poetka godine
uestvuje kao junior-partner na projektu koji finansira EU
pod nazivom Support to the capacities in the Ministries of
Justice in Bosnia and Herzegovina for strategic planning, aid
co-ordination and European integration, u ijem okviru za
IRZ radi jedan njemaki ekspert na due vrijeme. U
bilateralnoj oblasti su osim nastavka saradnje sa dokazanim
partnerima projekta u posljednje vrijeme uspostavljene i
kooperacije sa novim partnerima projekta. Ovo se s jedne
strane odnosi na poetak saradnje sa Pravnim fakultetom
u Bihau putem konferencije pod nazivom "Dan njemakog
prava", na kojoj su sudjelovali i Njemaka Ambasada,
Njemako-bosansko-hercegovako udruenje pravnika kao
i Fondacija Konrad Adenauer, u decembru 2009. godine. S
druge strane je u junu 2010. godine u Sarajevu provedena
radionica na temu "Pravne prepreke za investicije", pri emu
su IRZ-fondacija i Njemako-bosansko-hercegovako udruenje pravnika po prvi put saraivali sa Udruenjem za
unapreenje njemako-bosansko-hercegovakih ekonomskih
odnosa, u kojem su ukljuena mnoga njemaka preduzea
koja djeluju u Bosni i Hercegovini. I konano je sa radio nicom realizovanom u julu 2010. godine na temu ubrzanja
postupka kod prinudnog izvrenja kao i uloge sudskih
izvrilaca prilikom prinudnog izvrenja u njemakom
* Petra Fortuna, Anja Roth LL.M. oec., dr. Stefan Prner, svi
angairani u IRZ-fondaciji.
pravosudnom sistemu, za ekspertnu grupu za izradu

prijedloga za ubrzanje parninog postupka Visokog sudskog
i tuilakog vijea, zapoeta i saradnja sa ovim organom.
U okviru nastavka zajednikih manifestacija sa Centrima
za edukaciju sudija i tuilaca oba entiteta, kako na tradicionalnom nizu seminara "Privredno pravo u trinoj
ekonomiji", tako i u okviru redovnog programa edukacije
ovih institucija, provedene su razliite manifestacije na
razliite graanskopravne teme. Na istim su djelimino
uestvovale i sudije iz susjedne drave Crne Gore. Tom
prilikom je, osim Banja Luke, Mostara i Sarajeva, kao mjesto
odravanja manifestacije posluilo po prvi put i Trebinje.
Saradnja se Sudom Bosne i Hercegovine nastavljena je jo
jednim inhouse-training-om za uposlenike Odjela za ratne
zloine ovog suda na teme "Odreivanje kazne" i "Pravno
znaenje komandnih struktura", opet uz uee uposlenika
Tribunala za bivu Jugoslaviju u Haagu, odranim u maju
2010. godine u Sarajevu. I konano, u bilateralnoj oblasti
jo je podrano uee dva bosanskohercegovaka eksperta
na Konferenciji "Internacionalna finansijska i ekonomska
kriza - stvoriti povjerenje putem prava" u Saveznom
ministarstvu pravosua u martu 2010. godine u Berlinu.
Djelovanje IRZ-a u Hrvatskoj od 2000. godine
U Hrvatskoj je IRZ-fondacija svoje djelovanje zapoela
2000. godine. Na poetku savjetodavne djelatnosti, teite
je bilo na ustavnopravnim i na graanskopravnim temama.
Pritom je u prvom planu manje bilo savjetovanje u zakonodavnoj oblasti, nego mnogo vie obrazovanje i usavravanje
sudija, tako npr. u oblasti harmoniziranja nacionalnog prava
sa pravom EU, u oblasti prava konkurencije, steajnom
pravu, u meunarodnom privatnom pravu i meunarodnom porodinom pravu. Godine 2005. zapoeta je
saradnja sa generalnim dravnim tuilatvom. Od tada se
godinje odravaju dvije manifestacije strunog usavravanja
u vezi sa aktuelnim krivinopravnim temama i temama
krivinog procesnog prava, na kojima na svakom uestvuje
do 129 tuilaca svih instanci iz cijele Hrvatske. Mjere
daljnjeg usavravanja za sudije svih instanci iz cijele
Hrvatske iz razliitih pravnih oblasti provode se od prije
nekoliko godina takoe u saradnji sa pravosudnom akademijom. Pored bilateralnih aktivnosti, IRZ-fondacija se
posljednjih godina sa sve veim uspjehom nadmetala za
projekte Evropske Komisije. Tu se takoe naroito treba
spomenuti i jedan Phare-Projekt za podrku Pravosudnoj
akademiji u razvoju sistema edukacije i strunog usavravanja za sudije. Kao primjer za saradnju sa Pravosudnom
akademijom ovdje treba spomenuti seriju strunog
71
Razno
usavravanja "Kako se poduava/predaje evropsko pravo",
u kojem je uestvovao mali krug sudija. Na zavretku ove
serije provedena su dva studijska putovanja sa posjetom
evropskim institucijama u Strasburgu, Luxemburgu i
Briselu. Tree studijsko putovanje slijedi slijedee godine.
Jedan seminar, koji je proveden takoe u saradnji sa Pravosudnom akademijom, bavio se sporazumijevanjem u
krivinom postupku. Odrana je jo jedna daljnja manifestacija na temu konzumiranja droge od strane maloljetnika. Za tekuu godinu naroito treba navesti projekat
"Podrka hrvatskom Ministarstvu pravde i smanjenje
zaostalih postupaka u hrvatskom pravosuu". Ovdje se radi
o savjetovanju ne samo Ministarstva pravde, nego i
Vrhovnog suda i Vrhovnog suda za prekraje putem
postavljanja jednog savjetnika na due vrijeme u cilju
organiziranog savladavanja znaajnih zaostataka u postupku
(zaostali sudski predmeti). Nadalje se od proljea 2010.
godine provodi jedan EU-Projekt za podrku organa vlasti
za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije.
Aktivnosti IRZ-a u Makedoniji
Teita djelovanja IRZ-fondacije u Makedoniji su
edukacija i daljnje struno usavravanje sudija, naroito u
oblasti upravnog sudovanja, kao i saradnja sa tamonjom
advokatskom komorom, koja se odvija uz uee njemake
Savezne advokatske komore (BRAK). U okviru djelatnosti
u oblasti upravnog sudovanja je u novembru 2009. godine
uz sudjelovanje biveg predsjedavajueg sudije Saveznog
upravnog suda Njemake na Akademiji za sudije i tuioce
u Skoplju proveden jedan seminar na teme "Javnost postupka pred upravnim sudovima" i "Pitanja javno-pravnih
ugovora". Kako je uobiajeno u saradnji izmeu IRZfondacije i makedonske Akademije za sudije, na ove teme
je osim toga provedena i jedna posebna manifestacija za
sudijske pripravnike (lica koja se pripremaju za sudijsku
funkciju). Isto tako je temi "Upravno sudovanje" posveena
jedna daljnja manifestacija u maju 2010. godine, koja je,
dodue, oslovljavala jednu iru grupu adresata. Na ovoj
konferenciji, koju je realizirala IRZ-fondacija u okviru
viegodinje saradnje sa makedonskom Advokatskom
komorom i njemakom Saveznom advokatskom komorom
u maju 2010. godine na Ohridu, a na kojoj je uestvovala i
upravo spomenuta akademija, advokati i sudije upravnog
suda su intenzivno diskutovali o trenutnom stanju upravnog
sudovanja i o ulozi advokature u upravnim postupcima.
Kao uvod u tu manifestaciju zvanino je predstavljen
prijevod Zakona o krivinom postupku na makedonski
jezik. Ovaj je sainjen u okviru projektne aktivnost IRZfondacije u oblasti krivinog prava i sada postoji u obliku
knjige, koja sadri i specijalni osvrt na makedonske
reformske planove i te ureen uvod. I konano, kao daljnju
aktivnost treba spomenuti uee na makedonskom danu
advokata na Ohridu u maju 2010. godine, kojom prilikom
je IRZ-fondacija zajedno sa njemakom Saveznom advo -
katskom komorom odlikovana za svoju kontinuiranu

podrku makedonske advokature u oblasti strunog
usavravanja.
Aktivnosti IRZ-a u Crnoj Gori
S obzirom na sve bre pribliavanje ove zemlje Evropskoj
uniji, aktivnost IRZ-fondacije u Crnoj Gori je 2010. godine
intenzivirana. Pri tome je, u skladu sa teitem Savezne
republike Njemake na jaanje demokratije u Crnoj Gori,
akcent stavljen na oblast podrke pravosuu, kao jednoj
oblasti reforme prava. Ovdje je zapoeta kontinuirana
saradnja sa Edukacionim centrom pravosua u oblasti
edukacije i strunog usavravanja sudija i tuilaca, u okviru
koje su ve u prvom polugoditu 2010. godine odrana tri
seminara. Ti seminari su se bavili temama odtetnog prava,
naroito naknade nematerijalne tete (manifestacija u maju
2010. uz uee sudija iz Bosne i Hercegovine), sainjavanjem presuda (takoe u maju 2010.), kao i tuiteljskim
istranim aktivnostima u krivinim predmetima iz oblasti
privrede, naroito kod steajnih delikata i pranja novca
(juni 2010.). Osim toga je povodom novog Zakona o
krivinom postupku, takoe u junu 2010. godine u Podgorici proveden jedan seminar u vezi s tim zakonom za
advokate, tuioce i druge pravnike. Partner projekta je bila
nevladina organizacija "Pravni Centar". Sa ovom organizacijom IRZ-fondacija sarauje ve od 2007. godine. Izmeu
ostalog, s njom je posljednji put proveden jedan seminar u
decembru 2009. u mjestu Przno u vezi sa radnopravnim
pitanjima i pitanjima prava stranaca, na kome su uestvovali
pravnici iz drugih zemalja regiona. I na kraju crnogorskim
sudijama omogueno i uee na jednom seminaru iz oblasti
privrednog prava, koji je organizirala IRZ-fondacija u
Mostaru u Bosni i Hercegovini.
Pravo na internetu
Dr. Stefan Purner
U ovoj rubrici se navode za pravnike posebno interesantni izvori na internetu. Poetak ine internet stranice
njemakih Vrhovnih sudova. U okviru ovih informacija
naroito ukazuje i na to koje informacije ove stranice sadre
i na drugim jezicima pored njemakog.
Internet stranica Njemakog Ustavnog suda nalazi se
pod www.bundesverfassungsgericht.de. Ona sadri i jedan
dio na engleskom jeziku u kome se nalazi i engleska verzija
saoptenja za tampu Suda u vezi sa njegovim presudama,
koja su najee veoma opirna. Ova saoptenja i itaocima
koji ne poznaju njemaki jezik, daju dobar uvid u sudsku
praksu ovoga suda.
72
NOVA PRAVNA REVIJA
Internet stranica Saveznog Vrhovnog suda nalazi se pod

www.bundesgerichtshof.de. Ona posebno sadri i odluke
Saveznog Vrhovnog suda poev od 1. januara 2000. u
punom tekstu. Jedan dio sadraja ove internet stranice dat
je na engleskom i na francuskom jeziku. Ovo se odnosi
meutim samo na opte informacije o sudu, a naalost ne i
informacije o aktuelnoj sudskoj praksi.
Pod www.bundesarbeitsgericht.de nalazi se stranica
Saveznog suda za radne sporove, koja opet sadri odluke i
saoptenja za tampu u vezi s tim na njemakom jeziku.
Osim toga na ovoj stranici se nalaze na engleskom i
francuskom jeziku opte informacije o sudu ali naalost ne
i o dotinoj aktuelnoj sudskoj praksi.
Internet stranica Saveznog upravnog suda nalazi se pod
www.bundesverwaltungsgericht.de. Na ovoj stranici se
objavljuju na njemakom jeziku takoe i odluke ovog suda.
Ova stranica sadi jedan dio pod naslovom "Informacija
na engleskom jeziku" kao i opte informacije o sudu na
engleskom jeziku. Osim toga, tamo se nalaze i odluke suda
u engleskom prevodu a koje su donesene u predmetima u
vezi sa azilom i useljenjem,
Savezni socijalni sud je u Njemakoj najvii Savezni sud,
koji naprimjer odluuje u sporovima povodom zakonskih
osiguranja (osiguranje od nezgode, zdravstveno osiguranje)
i u predmetima socijalne pomoi. Njegova internet stranica
se nalazi pod www.bsg.bund.de. Ona sadri jedan mali dio
na engleskom jeziku sa optim informacijama o sudu. Slino
je i na internet stranici Saveznog suda za finansijska pitanja,
najviim njemakim sudom za pitanja poreskih i davanja
po osnovu doprinosa koja glasi <www bundesfinanzhof>.
Znaajni njemaki pravnici

Stefan Prner
U ovoj rubrici elimo ubudue redovno predstavljati
znaajne njemake pravnike.
Poetak ini Anton Friedrich Justus Thibaut, roen 3.
januara 1772. u Hameln-u an der Weser, preminuo 28.
marta 1850. godine u Heidelberg-u, gdje je drao predavanja
kao profesor. Thibaut je kao jedan od prvih zagovarao
stvaranje jedinstvene kodifikacije graanskog prava za
Njemaku. Sve njegove ideje nalaze se u njegovoj knjizi "O
neophodnosti opteg graanskog prava za Njemaku" (ber
die Notwendigkeit eines allgemeinen brgerlichen Rechts fr
Deutschland), koja se pojavila 1814. godine - to znai 55
godina prije nastanka Njemakog carstva. Time je on
pokrenuo takozvanu "kodifikacijsku svau" ("Kodifikationsstreit") o objedinjavanju prava u njemakom pravnom
krugu. Bitna, esencijalna taka te knjige bio je zahtjev za
jednim jednostavno i razumljivo sainjenim graanskim

zakonikom za cijeli njemaki prostor, koji je trebao da
zamijeni takozvano opte pravo (Gemeines Recht), koje je
predstavljalo jednu mjeavinu rimskog i njemakog prava.
Njemaka, odnosno bitni dijelovi koji danas ine
Njemaku, tada su bili u Njemakom savezu, jednom
udruenju organiziranom od 39 drava lanica, odnosno
od 35 vojvodstava i 4 slobodna grada. Tadanju pravnu
situaciju on opisuje rijeima koje bi se i danas, gotovo dva
stoljea kasnije, mogle upotrijebiti za pravne sisteme nekih
drava:
"Tako je dakle nae cjelokupno domae pravo jedna
beskonana trakavica arolikih odredaba koje jedna
drugoj protivrjee, jedna drugu ponitavaju, sasvim
pogodan da Nijemce odvoji jedne od drugih i da
sudijama i odvjetnicima uini nemoguim temeljito
poznavanje prava. Ali ni potpuno poznavanje ovog
haotinog svega i svaega ne vodi daleko. Jer nae
cjelokupno domae pravo je tako nepotpuno i puno
praznina, da se od stotinu pravnih pitanja uvijek o
najmanje devedeset mora odluivati iz recipiranih
stranih zakonika, kanonskog i rimskog prava. Upravo
tu ovo udovite dostie vrhunac..."
Savremenim rjenikom formulirano, moe se sigurno
rei da Thibaut slabosti nejedinstvenog zakonodavstva s
jedne strane vidi u tome, da takvo zakonodavstvo ljude
odvaja jedne od drugih. S druge strane, meutim, on takoe
prepoznaje da takvo zakonodavstvo za najvanija zanimanja
u oblasti primjene prava, naime za sudije i odvjetnike,
onemoguava da istinski poznaju pravo. On meutim
takoe spominje "iv, unutarnji, naizmjenini (poslovni)
promet", putem koga bi stanovnici Njemake mogli
"odravati svoje blagostanje", kad bi za to postojala
jedinstvena zakonska regulativa. Kad se bolje pogleda, on
argumentira i s ekonomskog aspekta.
Posebno ga ljute stalna pitanja o tome, koje bi pravo
trebalo biti primijenjeno, kao i pitanje mogue kolizije. U
vezi s tim on je formulirao:
"Ako nema jedinstvenosti prava, tada nastaje uasna
avet kolizije zakona, pri emu uz to dolazi nemila
okolnost, da postoje najmanje 133 sporna pitanja o toj
koliziji. Ovo dovodi do toga da jadni podanici (danas
bi se to reklo: graani), pri svojim poslovnim i drugim
kontaktima dospijevaju u vjeite zastoje i bivaju upleteni
u takav lavirint nesigurnosti i kolebanja, da se njihov
najgori neprijatelj ne bi gore mogao posavjetovati."
Uostalom Thibaut ukazuje i na to, da prije svega loi
advokati profitiraju od nejedinstvenog prava. On, naime,
smatra da bi objedinjeno pravo vodilo k tome, da "loi
advokati vie ne bi nalazili mogunost, da manipuliranjem
ovih pravnih tajni sramno (finansijski) isisavaju i zlorabe
jadne strance."
Ova knjiga je u poetku naila na znaajno odobravanje,
ali se takav stav tokom diskusije promijenio. Razlog tome
lei u injenici da je berlinski profesor prava Friedrich Carl
NOVA PRAVNA REVIJA
von Savigny, koji je danas vjerovatno dosta poznatiji od

Thibaut-a i koji se, izmeu ostalog, smatra osnivaem
modernog privatnog prava, u svome djelu "Vom Beruf
unserer Zeit fr Geseztgebung und Rechtswissenschaft" (O
zadacima naeg doba u pogledu zakonodavstva i pravne
nauke) zauzima suprotnu poziciju. Ovo, meutim, ne zbog
toga, to je on naelno bio protiv jedinstvene kodifikacije,
ve zato to je smatrao neophodnim jedno ire jedinstveno
dravno ujedinjenje. Pravo, tako bi se razmiljanja Savignya
skraeno i pojednostavljeno mogla saeti, ne bi trebalo ii
ispred stanja razvijenosti u drutvu, nego biti njegov odraz.
Osim toga, bilo je naravno i glasova koji su ideje Thibauta
odbijali iskljuivo iz politikih razloga, jer su bili protiv
politikog jedinstva Njemake.
Dok uistinu jedan jedinstveni graanskopravni zakonik
za Njemaku (Brgerliches Gesetzbuch), skraeno poznat
kao BGB, nije stupio na snagu, trebalo je proi jo 86 godina,
raunajui od pojavljivanja knjige "O neophodnosti opteg
graanskog prava za Njemaku" (ber die Notwendigkeit
eines allgemeinen brgerlichen Rechts fr Deutschland).
Dakle trajalo je jo vie od jednog ljudskog vijeka, dok se
hrabra vizija Thibauta nije ostvarila. On dakle nije vie
doivio ostvarenje svoga sna. Meutim, moda je on ba
zbog toga uao u Njemaku pravnu historiju kao moda
jedan od najveih vizionara? U ekonomskom pogledu
objedinjavanje graanskog prava Njemakoj zasigurno nije
nakodilo. Sigurno ni njemako privredno udo nakon
Drugog svjetskog rata u tim razmjerima ne bi bilo mogue,
da se u Njemakoj nisu realizirale ideje, koje je Thibaut ve
u jednom posve ranom trenutku razvio (a njihove kljune
misli se i danas mogu prepoznati u koracima koji se
poduzimaju radi objedinjavanja graanskog prava u Evropi,
barem u onom dijelu koji pripada EU).
Na kraju se iz ideje Thibauta, mada desetljeima
odnosno stoljeima kasnije, razvila sa BGB-om jedna
kodifikacija, koja je ne samo u Njemakoj imala pozitivno
dejstvo, nego je bila uzor za odgovarajue kodifikacije u
mnogim drugim dravama.
Kao i mnogi znaajni pravnici Thibaut nije bio samo
jedan "strukovni idiot" ogranien samo na svoju naunu i
prosvjetarsku djelatnost, nego se angairao i izvan toga.
Naroito je imao interesovanja za kulturu. Tako je dva puta
bio rektor Univerziteta u Heidelbergu i napisao je u to
vrijeme veoma cijenjeno djelo na jednu muziku temu.
Naime, 1824. godine pojavila se njegova knjiga "O istoti
tonske umjetnosti", u kojoj je on upozoravao na suvie
modernu crkvenu muziku i zagovarao povratak ka ranije
njegovanim formama religiozne a-capella muzike, dakle ka
crkvenoj muzici bez instrumentalne pratnje. Osim toga, on
je organizirao sa svojim istomiljenicima asove pjevanja. I
on je oigledno spoznao ono to je ve Martin Luther bio
formulirao: "Pravnik, koji nije nita vie do pravnika, jadna
je stvar".
Call for Papers - Poziv za dostavljanje radova
Nova pravna revija: asopis za domae, njemako i

evropsko pravo je pravni asopis osnovan od strane njemake Fondacije za meunarodnu pravnu saradnju (IRZStiftung) i Njemako-bosanskohercegovakog udruenja
pravnika (DBHJV).
Namjera pokretaa ovog asopisa je da stvore forum za
objavljivanje naunih priloga i informativnih prikaza iz
prava Bosne i Hercegovine i Njemake, ali i iz evropskog
prava i te iz prava drugih zemalja regije.
Naroito su poeljni nauni prilozi za sljedee rubrike:
- Aktuelnosti iz prava Bosne i Hercegovine
(drave i entiteta, te Distrikta Brko BiH)
- Aktuelnosti iz evropskog prava
- Aktuelnosti iz prava zemalja Jugoistone Evrope
Konkretne teme lanaka autori mogu slobodno birati.
Naroito su poeljni lanci sa praktinim uklonom, lanci
koji doprinose razvoju prava, te lanci mladih naunika
koji se nalaze na poetku svoje akademske karijere.
Kako bi se obezbijedio visoki nivo svih priloga, prilozi
e biti recenzirani. Svi lanci koji budu ocijenjeni pozitivno
od strane recenzenata, a koji zbog ogranienog obima
asopisa ne budu objavljeni u jednom broju, bit e uzeti u
obzir za sljedee izdanje asopisa.
Autorice i autori su sami odgovorni za sadraj svojih
priloga. Autorice i autori Novoj pravnoj reviji ustupaju prava
na objavljivanje i eventualno prevoenje lanka na jedan
od slubenih jezika Bosne i Hercegovine u tampanoj formi,
te u elektronskoj formi na internetu. Objavljene priloge
autorice i autori mogu objavljivati u drugim tampanim ili
online-publikacijama po isteku godine dana od objavljivanja
u Novoj pravnoj reviji uz navoenje izvora prvog
objavljivanja.
Autorica/autor podnoenjem svog manuskripta prihvata
sve uslove navedene u ovom dokumentu i garantira da
prilog u predanom ili slinom obliku nije objavljen na
drugom mjestu i da njemu ne postoje prava treih lica.
NOVA PRAVNA REVIJA
74
lanci i prilozi:
Mogue je predati dva tipa priloga:
1. Dugi lanak (10 - 20 stranica, font Times New Roman,
font 12, prored 1,5)
2. Kratki lanak/prikaz (3 - 9 stranica, font Times New
Roman, font 12, prored 1,5)
lanci mogu biti predati na latininom ili irilinom
pismu, te e takvi biti i objavljivani. 1.500 karaktera vrijede
kao jedna stranica. Uz lanak je potrebno priloiti i kratki
apstrakt (do 200 rijei) koji ukljuuje pet kljunih rijei na
kraju apstrakta, a koji e od strane redakcije asopisa biti
prevedeni na njemaki ili engleski jezik. Autoricama i
autorima e prevodi apstrakta na strani jezik biti dostavljeni
na autorizaciju.
Kako bi se osigurao jedinstven nain citiranja i navoenja izvora nuno je da se autorice/autori pridravaju
pravila za citiranje i navoenje koji su dati u prilogu ovog
poziva.
Prilozi se predaju na jednom od slubenih jezika u Bosni
i Hercegovini ili na njemakom jeziku u elektronskom
obliku kao word dokument na email adresu:
novapravnarevija@gmail.com
Uz prilog se predaje kratki curriculum vitae (1 stranica)
koji sadrava podatke o obrazovanju i profesionalnoj
karijeri autora/autorice, te spisak eventualnih dosadanjih
publikacija.
Rok za predaju priloga za drugi broj asopisa: 1. 3.
2011. godine.

CITIRANJE I NAVOENJE IZVORA
Citiranje
"xxxx"
C Citati treba da budu navedeni pod

navodnim znacima
C Okvirno je pravilo da citati dui od
etiri reda treba da budu navedeni u
bloku/cjelini.
"xxxx."
C Znaci navoda trebaju uvijek biti stavljeni nakon zavrnog interpunkcijskog znaka.
[xxxxxx]
C Ako autor eli da unese vlastiti komentar u citat, taj komentar treba biti
stavljen izmeu uglastih zagrada.
[podvukao autor] C Ako citat sadri dijelove koji su kurzivom istaknuti od strane autora to
treba da bude navedeno: [podvukao
autor].
N. B. Ukoliko fusnota sadri citat, njegov izvor treba da
bude naveden neposredno po zavretku citata.
Navoenje izvora
U pravilu reference i izvori trebaju biti navedeni u
fusnotama, a izbjegnuti u samom tekstu. Broj fusnote treba
da bude stavljen iza zavrnog interpunkcijskog znaka ako
se referira na cijelu reenicu odnosno direktno iza rijei
ako referira samo na tu rije.
1. Navoenje u samom tekstu
Obavjetenje o prihvatanju priloga: 1. 4. 2011. godine.
Ukoliko se izvori kao zakoni ili meunarodni sporazumi

navode u samom tekstu obratiti panju na slijedee:
Rok za predaju eventualno doraenih i korigovanih

priloga: 30. 4. 2011. godine.
Kod prvog navoenja je potrebno navesti njihov puni

naziv.
Vaa pitanja moete uputiti na sljedeu email adresu:

novapravnarevija@gmail.com
ili na broj broj telefona 033 206-350 lok. 234.
Ukoliko se eli upotrijebiti skraenica, navesti je uz prvo

spominjanje izvora.
U sluaju da se navode pravni akti koji nisu izvorno
doneseni na nekom od jezika u slubenoj upotrebi u BiH
(dalje: lokalni jezici) kod prvog navoenja je potrebno pored
naziva na lokalnim jezicima navesti u uglastoj zagradi i
originalni naziv. Npr. l. 5 Zakona o notarskoj obradi
isprava [Beurkundungsgesetz].
"lan/lanak", "stav", "alineja" - ukoliko se navode u
tekstu treba da budu navedeni u punom obliku, a ako se
stavljaju u zagrade, tada se kao i u fusnotama upotrebljava
skraenica (l. 34. st. 2.).
2. Navoenje u fusnotama
2.1 Navoenje sudskih presuda
Kod navoenja presuda preporuuje se koritenje onog
metoda citiranja koji je karakteristian za pojedine zemlje
npr.:
(a)
str. 35
BGH 4 October 1974, BGHZ 67, 207; NJW 1977
(b)
Odluka Suda Evropske unije od 3. juna 2010, C-
NOVA PRAVNA REVIJA
484/08, Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid vs.

Asociacin de Usuarios de Servicios Bancarios (Ausbanc)
(c) Vrhovni sud Federacije BiH/Republike Srpske Rev.
234/03 od 2. 3. 2004, objavljena u xxxxx....
(d) Smith v. Lincoln, 205 US 423 (2001)
2.2 Navoenje zakona i meunarodnih sporazuma
U sluaju da se navode pravni akti koji nisu izvorno
doneseni na nekom od lokalnih jezika kod prvog navoenja
je potrebno pored naziva na lokalnim jezicima navesti u
uglastoj zagradi i originalni naziv. Npr. l. 5 Zakona o
notarskoj obradi isprava [Beurkundungsgesetz].
Kod prvog navoenja pravnog akta se moe dati
skraenica koja e upotrebljavati u daljem tekstu.
Kod prvog navoenja pravnog akta potrebno je dati i
broj/brojeve slubenog glasila gdje je objavljen ukljuujui
i sve naknadne izmjene.
2.3 Navoenje monografija
2.3.1 Prvo navoenje u radu
Prema slijedeem redoslijedu se navode:
1) Inicijali imena autora ili izdavaa i prezime/prezimena. Ukoliko je vie od dva autora navesti samo
ime prvog autora uz dodatak "et al."
2) puni naziv knjige (kurziv/in italics)
3) Izdanje i/ili volumen, tom, svezak
4) mjesto izdanja (ako ih ima vie samo prvospomenuto)
5) izdava
6) godina izdanja
7) broj stranice na koju se referira.
Za interpunkciju slijediti slijedei primjer:
N. Misita, Osnovi prava Evropske unije, 3. izdanje,
(Sarajevo, Magistrat 2009) str. 212.
N. Gavella et al., Stvarno pravo, 2. izdanje, Svezak 1.,
(Zagreb, Informator 2008) str. 657.
Naslovi koji nisu na lokalnim jezicima se ne prevode,
ali je potrebno u uglastim zagradama dati prevod naslova
na lokalne jezike. Za autore koji radove predaju na stranim
jezicima prevod naslova e dati prevodilac. Ipak, za naslove
koji nisu izvorno na njemakom, engleskom ili francuskom
autori treba sami da daju prevod na engleskom jeziku u
uglastim zagradama.
2.3.2 Docnija navoenja
Docnija navoenja se vre navoenjem imena autora i
skraenice 'op. cit.' i broja fusnote u kojoj je prvi put
spomenuto djelo, a nakon toga slijedi broj stranice na koju
se referira.
Ukoliko je u istoj fusnoti ili u radu navedeno vie djela
istog autora potrebno je navesti naziv djela, broj fusnote u
kojem je prvi put navedeno i broj stranice na koju se referira.
2.4 Navoenje priloga u zbornicima

2.4.1 Prvo navoenje
1) Inicijali imena autora i prezime/prezimena. Ukoliko
je vie od dva autora navesti samo ime prvog autora
uz dodatak "et al."
2) Puni naziv priloga (izmeu jednostavnih znakova
navoda npr. 'xxxx')
3) Ime izdavaa zbornika (ako ga ima) nakon ega slijedi: engleska verzija:'ed.', ili 'eds.', njemaka verzija
'Hrsg.'
4) puni naziv zbornika (kurziv/in italics)
5) mjesto izdanja (ako ih ima vie samo prvospomenuto)
6) izdava
7) godina izdanja
8) broj prve stranice priloga te broj stranice na koju se
referira.
Primjer:
Weiler, 'European Citizenship and Human Rights', in
J.A. Winter, et al., eds., Reforming the Treaty on European
Union: The Legal Debate (The Hague, Kluwer 1996) str. 21
na str. 27.
Petri, 'Usklaivanje europskog odtetnog prava', in
Zbornik radova Aktualnosti graanskog i trgovakog zakonodavstva i pravne prakse (Mostar, Pravni fakultet Sveuilita u Mostaru 2009) str. 254 na str. 260.
Sve isto kao i kod citiranja monografija ali umjesto 'op.
cit.' treba navesti 'loc. cit.'
2.5 Navoenja lanaka iz periodike
2.5.1 Prvo navoenje
1) Inicijali imena autora i prezime/prezimena. Ukoliko
je vie od dva autora navesti samo ime prvog autora
uz dodatak "et al."
2) Naziv priloga (izmeu jednostavnih znakova navoda npr. 'xxxx')
3) broj
4) naziv asopisa (kurziv/in italics; potrebno je navesti
puni naziv, a ako se radi o internacionalno poznatom izdanju moe se koristiti skraenica)
5) godina izdanja
6) prva stranica priloga te stranica na koju se referira.
Primjer:
D. Moina, 'Uslovi vremenska ogranienja odgovornosti prodavca za materijalne nedostatke', 1 Evropski pravnik
(2008) str. 20 na str. 24.
Sve isto kao i kod citiranja monografija, ali umjesto 'op.
cit.' treba navesti 'loc. cit.'
NPR
NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo
asopis izlazi dva puta godinje
Izdavai:
DEUTSCHE STIFTUNG FUR
INTERNATIONALE RECHTLICHE
Z U S A M M E N A R B E I T E.V.
Deutsche Stiftung fr internationale rechtliche

Zusammenarbeit,e.V(IRZ Stiftung)
Njemaka fondacija za medunarodnu pravnu saradnju
(IRZ Stiftung)
Ubierstrase 92
D-53173 Bonn
Projektna oblast: Bosna i Hercegovina
Kontakt osoba: Dr. Stefan Piirner (rukovodilac projekta)
E-Mail: puerner@irz.de
Tel: 0049-(0)2289555103
Njemako-bosanskohercegovako udruenje pravnika/

Deutsch-bosnisch-herzegowinische Juristenvereinigung
DBHJV
c/o Pravni fakultet
Obala Kulina bana 7
71 000 Sarajevo
Tel. 00387 33 206350 lok./ext. 240
Glavni i odgovorni urednici:

Dr. Stefan Piirner
Prof. dr. Meliha Povlaki
Izvrna urednica:
mr. Darja Softi Kadeni LL.iVl.
Redakcija:
Anja Roth LL.M.oec.

Naida ehi
Emina Libi
Prijevodi sa njemakog jezika:
Elvis Kondi, Denana Pinjo, Naida ehi,

Ekrem Softi, Emina Libi, Emina Avdi
Izdavake usluge i tampa:
University Press - Magistrat izdanja, Sarajevo
Kontakt:
Nova pravna revija
asopis za domae, njemako i evropsko pravo
Adresa:
c/o Pravni fakultet
Obala Kulina bana 7
n/r Darja Softi Kadeni
E-Mail: novapravnarevija@gmail.com
tel: 00387 33 206 350 lok./ext. 234

NPR

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

NPR

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dr.

Stefan Kirsch: Rad dva ad hoc tribunala za

Njemako-bosanskohercegovako udruenje pravnika

Deutsch- Bosnisch! lerzegowinische Juristenvereinigung

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

Dr. Meliha Povlaki

Dr. Stefan Prner

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

AKTUELNOSTI IZ BOSANSKOHERCEGOVAKOG ZAKONODAVSTVA I PRAVNE PRAKSE

AKTUELNOSTI IZ EVROPSKOG PRAVA

Doc. dr. Zlatan Meki, Nepravednost odredbi potroakih ugovora o kreditu

Dr. Stefan Puerner, Aktuelni pojmovi iz evropskog prava: "Zelena knjiga"

AKTUELNOSTI IZ NJEMAKOG PRAVA

Vesna Merdanovi, Izvjetaj o hospitaciji u Njemakoj

Pravilnik za edukaciju pravnika i odravanje ispita (PEPI)

Drugi pravni dravni ispit 2008/1

Dr. Stefan Prner, Pravo na internetu

Dr. Stefan Prner, Znaajni njemaki pravnici

Call for Papers - Poziv za dostavljanje radova

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

Rad dva ad hoc tribunala

Jedan od bitnih aspekata kod ocjene rada dva ad hoc

Ovaj prilog predstavlja pismenu verziju referata koji je autor

doivjeti temeljite promjene.4 ini se da je time dolo

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

Vidi LR-Khne (26. izdanje), uvod u odlomak B (Einl.

Tipino je da se u ova prava ubrajaju pravo na nedavanje

Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu

Instruktivno i Schwarz/Degen, Zwischen angloamerikanischem Sendungsbewusstsein und kontinentaleuropischer

razjanjavanja injenica). Na to se mogu pozivati kako

Instruktiv U. S. Supreme Court, Strickland v. Washington,

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

Kako e se u nastavku teksta pokazati, ova pretpostavka

summon witnesses and order their attendance") odn. Rule

Stefan Kirsch, Rad dva ad hoc tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu

uvjetno ispunjavaju zahtjeve koji se pred njih postavljaju.

relevantnosti - to onemoguava da se jedna takva koliina

the Prosecutor shall, subject to Sub-Rule (C), permit the

NOVA PRAVNA REVIJA

tuilatvo se redovno poziva na minimalne rokove38 koje je

Vidi: Rule 66 (A)(ii) RPE-ICTR.

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

NOVA PRAVNA REVIJA

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

pretpostavka, da e "takmienje stranaka" u imanentno

(1964-1965), 333 (337) ("The picture unfolded to the court

Novo stvarno pravo Republike Srpske

NOVA PRAVNA REVIJA

odluujue na zakone Kraljevine Jugoslavije (npr. Zakoni o

Od februara 2007. godine je taj predloak u Federalnom

asopis za domae, njemako i evropsko pravo, broj 1-2/2010

Zakon o svojini na posebnim dijelovima zgrade, Slubeni list

Meliha Povlaki, Novo stvarno pravo Republike Srpske

3. Poseban osvrt na neke najznaajnije

Zakon o prenosu sredstava drutvene u dravnu svojinu,

NOVA PRAVNA REVIJA