Verbalna komunikacija

Verbalna komunikacija je komunikacija izmeu dvije ili vie osoba, bolje reeno razgovor ili
konverzacija. Dakle, u sri verbalne komunikaciju su rijei koje izgovaramo uz pomo kojih
ostvarujemo osnovnu ljudsku potrebu tj. da budemo u kontaktu sa ljudima. Komukacija je
uspjena ukoliko postoji nastojanje svih strana da aktivno uestvuju u istoj, kao takva postoji:
uinkovita (ostvaruje ciljeve osoba koje uestvuju) i prikladna ( ne kri pravila, oekivanja i
norme konteksta). Verbalnu komunikaciju moemo podijeliti na:
a) Verbalnu pisanu koja obezbjeuje zapise za budunost
Ovdje pripadaju: pisma, izvjetaji, formulari i ostali dokumenti koji se koriste za
informisanje. Jedna od glavnih prednosti ove komunikacije je to da se jedna informacija
moe prenijeti veem broju ljudi, za relativno kratko vrijeme. Mana verbalne pisane
komunikacije je to postoji mogunost da doe do problema oko uvanja i koritenja
formulari i drugih dokumenata.
b) Verbalna usmena komunikacija koja je dio nae svakodnevne komunikacije. Dakle,
ona se sastoji od govornih informacija. Glavna karakteristika ove komunikacije je da
je ona ona trajna ili dugovjena. Ona podrazumjeva nekoliko pravila kao npr da
budemo iskreni, ljubazni sluaoci.
Takoer, verbalnu komunikaciju moemo podijeliti premu drugom kriteriju tj prema broju
uesnika u komunikaciji. Tu spadaju:
a) Monolog koji predstavlja razgovor sa samim sobom. Govor tijela koji daje jedna
osoba, iznosei svoje misli na glas.
b) Dijalog koji predstavlja voenje pismenog ili usmenog razgovora, izmeu dvije ili
vie osoba.
c) Razgovor koji predstavlja razmjenu rijei i njih vezanih pojmova, u kojem uestvuje
dvije ili vie osobe..
Razgovor se temelji na dve komunikacijske vetine: sluanju i govorenju
. Aktivno sluanje
Pravom sluanju je cilj zaista razumeti to govornik poruuje. Pri tome sluatelj moe aktivno
reagovati kako bi to bolje razumeo sagovornika. Takvo sluanje se zove aktivno sluanje i
temelj je uspenog komunikacijskog procesa.
Temeljna osobina aktivnog sluanja je nastojanje sluatelja da sebi (a i sagovorniku)
pomogne u razjanjavanju primljenih poruka.
Sutina aktivnog sluanja je u potpitanjima, a posebno u neizravnim pitanjima.
Izravna pitanja o osetljivim i osobnim temama mogu izazvati nelagodu, negativne ili
obrambene reakcije, nepoverenje i potpuno povlaenje sagovornika i prekida komunikacije.
Stoga se u sloenim i osjetljivim situacijama, kada nije jasno ta govornik osea ili eli,
koriste neizravna pitanja, odnosno parafraziranje ili rezimiranje.

Valjano moemo sluati samo na jedan nain, ali ne sluati moemo na ak est naina:

Pseudosluanje sluatelj oituje reakcije kao da slua, ali ipak ne slua

Jednoslojno sluanje - primanje samo jednog dela poruka (npr. verbalni - dok
se neverbalni potpuno zanemaruje)

Selektivno sluanje - slua samo ono to ga zanima

Selektivno odbacivanje - usresredjenost samo na one teme koje se ne ele uti.

Kad se takva tema pojavi sluatelj je odbaci.

Otimanje rei sluatelj slua tek toliko da ugrabi priliku za osobni nastup

Obrambeno sluanje najnedunije izjave se doivljavaju kao napad Sluanje

u zasedi - sluanje samo da bi se napalo govornika

Uspjenost verbalne komunikacije ovisi o onome ko alje poruku i onome ko primu tu

poruku. Da bi verbalna komunikacija bila uspjena poiljatelj mora brinuti o sljedeim
kriterijma:
a)
b)
c)
d)

Sadraj, da je poruka semantiki jasna

Faktor poiljatelj, poruka mora odraavati misao poiljatelja
Faktor primatelj, da je poruka prilagoena primatelju
Kontekst, poruku mora uvaavati mjesto, osobu, vrijeme i publiku

Ono emu moramo voditi rauna, da bi nam komunikacija bila uspjena, je: da koristimo to
manje stranih rijei, izbjegavati zamjenice, reenice na slubenim sastancima trebaju biti to
krae itd. I to se tie faktori koji mogu pridonijeti da verbalna komunikacija bude neuspjena
to su: dvosmisleni izrazi kao ( Moda je dobro, ili nije), neodreeni izrazi ( Predajte zadau
to prije). Takoer, kao to svi znamo, neugodnu reakciju kod sluatelja mogu proizazvati
psovke i vulgarni izrazi.

Znaaj verbalne komunikacije u odnosu sa javnou

U dananje vrijeme, vjetinu verbalnog komuniciranja treba posmatrati sa stanovita
praktinog dijela govornog procesa, odnosno pokuaja da se govor uoblii i formira u
moderan, savremen, adekvatan izraz. Javni govor i govor u javnosti pretpostavljaju izrazitu
odgovornost spram kazane rijei.Stoga se, usled veoma sloenih zahtjeva u odnosima s
javnou, vetina govorenja izuava na tri osnovna naina:

teorijski,
praktino,
empirijski

Teorijski pristup podrazumjeva: sticanje obrazovanja u datoj struci, ali i irenje fonda znanja
u datoj i drugim oblastima, prikupljanje materijala, baze podataka i odreene literature,

obradu informacija na specifian, kreativan nain; takoe ukljuuje i sainjavanje biljeaka,

kreiranje sopstvenog stila i koncepcije u izlaganju.Teorijsko istraivanje jezika, prije svega,
znai upoznavanje sa gramatikom,sintaksom i akcentologijom. Jezik je osnovno sredstvo
sporazumevanja i podrazumjeva jeziku kulturu i kulturu govora uope, te poznavanje
ortoepskih i orto-grafskih pravila kao to su: razlikovanje pojedinih glasova, akcenata, duina
pravopisa. Govorna djelatnost se izuava kroz afirmativno, efektno komuniciranje koje istie
jednostavnost i prirodnost govornog akta, ali i primjenu specifine tehnike slikanje rijeima.
Praktian pristup predstavlja praktino struno usavravanje putem vjebanja: sticanje
glasovne kondicije i vokalne ekspresije, oblikovanje govornog procesa, dinamika
konverzacije, itd. Govorni in u praktinom smislut ukljuuje: sposobnost logikog izlaganja,
saimanje ili proirivanje govornog ina, ekonominost u izlaganju, kao i elokventnost. Ovaj
pristup podrazumjeva izuavanje i uvjebavanje konverzacijskih vjetina i analizu
konverzacije, prouavanje zapisa, snimaka i govora, mnogo-brojne vjebe. Praktini pristup
obuhvata prouavanje opih i posebnih osobina glasa i govora, govornih konstanti, kao i
knjievnih i stilskih figura
Empirijski proces predstavlja komunikaciju sa razliitim strukturama i grupama, uoavanje
potreba klijenata, prihvatanje pozitivnih iskustava uspjenih poslovnih partnera i saradnika,
stvaranje otvorenog, kreativnog pristupa informacijama. U ovom sloenom procesu, znaajan
je posebno kreativan momenat u prenoenju poruka i informacija.