ZNAKOVNI JEZIK

Znakovni jezik je, poput svih drugih jezika, komunikacijski sustav koji se
koristi za razmjenu informacija izmeu dviju ili vie osoba. Nekada se
smatralo da je znakovni jezik iskljuivo jezik zajednice gluhih osoba. Danas
znamo da je to jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba koje imaju
zaseban kulturni i jezini identitet. Veina ljudi misli da sve gluhe i
gluhoslijepe osobe iz cijelog svijeta govore istim znakovnim jezikom,
odnosno da je taj jezik univerzalan. To nije tono. Postoje nacionalni
znakovni jezici kao to su: francuski znakovni jezik (LSF), ameriki
znakovni jezik (ASL), australski znakovni jezik (AUSLAN), talijanski
znakovni jezik (LIS), hrvatski znakovni jezik (HZJ)i drugi. Rije mama se
drugaije izvodi na razliitim jezicima. (slika 1.)
Veliki protivnici znakovnog jezika do ezdesetih su ga godina smatrali
bijednom zamjenom za jezik. Takvi zastarjeli pogledi na gluhou i znakovni
jezik danas su naputeni. Novo vienje gluhih osoba ima izvore u
ponosnom prihvaanju njihovog identiteta kao pripadnika kulturne i
jezine manjine koju snano povezuju zajednike vrijednosti, iskustva i
znakovni jezik. Sve vie dolazi do izraaja jezino i kulturno bogatstvo
zajednice Gluhih i gluhoslijepih osoba i to ostavlja snaan dojam na ljude
koji uju.
Iako su ga nekad zabranjivali, danas znakovni jezik uiva puno priznanje
kao poseban i jednako vrijedan jezik. U vie od 30 drava znakovni jezik je
priznat kao jezik manjine. Ameriki znakovni jezik (ASL) je 1965. godine
dobio status jezika i tako postao prvi znakovni jezik na svijetu priznat kao
pravi i prirodni jezik gluhih osoba. Danas se status znakovnog jezika
razlikuje od drave do drave.
I Slovenija je 2002. godine priznala svoj znakovni jezik. Naalost, u
Hrvatskoj znakovni jezik jo nije priznat kao takav iako tu ivi oko 12000
gluhih i gluhoslijepih osoba kojega koriste u svakodnevnoj komunikaciji.
Najee se koristi u obiteljima u kojima su dva ili vie lanova gluhi i/ili
gluhoslijepi, u nekim kolama za gluhe osobe te u zajednicama gluhih i
gluhoslijepih osoba (sportski klubovi, kulturne sekcije, klubovi
umirovljenika i sl.).
Dananju ravnopravnost mnogih znakovnih jezika s govornim jezicima
moemo zahvaliti ranim istraivanjima koja je William C. Stokoe zapoeo
pedesetih godina 20.-og stoljea. Svojom studijom o znakovnom jeziku dao
je znaajan doprinos priznavanju znakovnog jezika kao jedinstvenog
komunikacijskog sustava. Daljnjim lingvistikim istraivanjima provedenim
u Americi 80-ih godina dolo se do zakljuka da je ASL komunikacijski
jednako uinkovit kao i govorni jezik.

Istraivanja o lingvistikim aspektima hrvatskog znakovnog jezika zapoela

su relativno nedavno. No, postoje jasni dokazi da HZJ ima vlastitu
gramatiku razliitu od hrvatskog govornog jezika te da se usvaja i ui kao i
svaki drugi jezik.

OBLIKOVANJE ZNAKA
U HZJ-u razlikujemo 3 naina izvoenja znakova:
1. runo
- znakovi koji se izvode jednom rukom
- znakovi koji se izvode s obje ruke, a istovrsni su
- znakovi koji se izvode s obje ruke, ali nisu istovrsni
2. neruno pomou drugih dijelova tijela (glava, ramena, trup)
3. kombinirano kombinacija ruku i drugih dijelova tijela

U znakovnom jeziku, jedna je ruka dominantna i njome se izvode znakovi.

Kod znakova koji se izvode s obje ruke, nedominantna ruka je u veini
sluajeva podloga za izvoenje znaka dominantnom rukom i izvodi jednake
ili zrcalne pokrete dominantnoj ruci.
Osim prema nainu izvoenja, znakovi HZJ-a meusobno se razlikuju po
svojim oblikotvornim obiljejima:
1. oblik ake
- do danas su otkrivene 44 pojedinane i razliite konfiguracije ake
koje se
svrstavaju u 15 glavnih skupina
- svaka konfiguracija ake predstavlja fonem i ima svoj naziv i
oznaku
2. mjesto izvoenja (tvorbe) znaka
- podruje unutar znakovnog prostora u kojem se tvori znak malo
iznad glave
pa sve do struka (okomito) te od lakta do lakta kada su ruke blago
svinute

(vodoravno) (slika 2)
- postoje iznimke naglaavanje, dijelovi tijela ispod struka i sl.
- primarne lokacije (mjesta na ili blizu tijela) i sekundarne lokacije
(mjesta na ili
blizu ruke)
- neutralni prostor visina prsa (ako znak nema kontakta s tijelom ili
rukom)
3. orijentacija ake (dlana i zapea)
- uspostavljeni poloaj ake ili aka u odnosu na tijelo govornika
(prema, od, gore,
dolje, lijevo, desno)
4. kretnja znaka (pokreti ake/ruku)
- jedno od najsloenijih oblikotvornih obiljeja ake i ruke se na
odreeni nain
kreu kroz znakovni prostor
- pokreti: jednostavni, istovrsni, ujednaeni, sloeni, raznovrsni,
neujednaeni,
kombinirani
- vani elementi:
- put (gore dolje, naprijed nazad, lijevo desno)
- nain (linearni, kruni, polukruni, valoviti, cik cak, spiralni)
- ponavljanje (dva, tri ili vie puta)
- koordinacija (za znakove s obje ruke ruke mogu biti
odvojene,
dotaknute, spojene, mogu zamijeniti mjesta, povezati se
djelomino ili se potpuno ukriiti)
- brzina kretnje (brzo ili sporo)
5. neruna obiljeja znaka
- mimika karakteristini oblici obrva, oiju, usana i obraza

- pokreti glave odmahivanje lijevo desno, kimanje gore dolje,

naklon glave
naprijed, nazad ili u stranu
- pokreti tijela dranje (izraavanje stavova, raspoloenja)

U komunikaciji znakovnim jezikom pogledom obuhvaamo sugovornikovo

lice te pokrete njegovih usana i ruku. Nikada ne gledamo samo jedno ili
samo drugo. Takoer, nepristojno je skrenuti pogled i gledati u drugom
smjeru dok druga osoba znakuje jer na taj nain osoba pokazuje da ju ne
zanima to sugovornik govori.

IME
Unutar zajednice Gluhih i gluhoslijepih osoba, uobiajeno je osobi dati ime
na znakovnom jeziku. Imena (znak) dobiju sve gluhe i gluhoslijepe osobe
kao i poznate osobe iz javnog ivota te ujue osobe koje provode mnogo
vremena u zajednici Gluhih. Zanimljivo je da ima gotovo toliko imena na
znakovnom jeziku koliko i osoba koje ta imena nose. Nemaju sve Ane i svi
tomislavi jednako ime. Imena na znakovnom jeziku mogu se zasnivati na
nekoj od tjelesnih karakteristika (valovita kosa), znaenju imena (Ljubica),
prezimena (Kova), nadimka ili se u nedostatku navedenoga (to je vrlo
rijetko), pokazuje prvo slovo imena. U razgovoru o nekoj osobi, izgovara se
njeno ime no pokazuje se znak koji oznaava njeno ime na znakovnom
jeziku. Prilikom upoznavanja prvo se izrie ime ili prezime jednorunom ili
dvorunom abecedom, a nakon toga se pokae znak za ime. U kasnijem
razgovoru koristi se samo taj znak.

SVJETSKA ORGANIZACIJA GLUHIH OSOBA (World Federation oft he Deaf,

WFD)
Organizacija je osnovana 1951. godine na 1. svjetskom kongresu gluhih u
Rimu. To je internacionalna i nevladina organizacija koja okuplja nacionalne
udruge gluhih osoba. Sa svoje 1213 zemlje lanice WFD predstavlja oko 70
milijuna gluhih osoba diljem svijeta. U svom radu stavlja naglasak na

poboljavanje statusa znakovnih jezika u svijetu, edukaciju gluhih osoba,

pristup informacijama i ostvarivanju prava gluhih osoba. Od trenutka
osnutka do danas, WFD svake etiri godine odrava Svjetski kongres.
Takoer, slavi se i MEUNARODNI DAN GLUHIH. Taj dan je 28. Rujna i slavi
se u cijelom svijetu. Zanimljivo je da je ideja o obiljeavanju
meunarodnog tjedna gluhih roena 1955. godine ba kod nas u
Zagrebu u vrijeme odravanja 2. svjetskog kongresa gluhih u organizaciji
WFD-a. Na 3. Svjetskom kongresu gluhih u Weisbadenu, WFD je slubeno
proglasila Meunarodni tjedan gluhih koji se od tada obiljeava svakog
zadnjeg tjedna u mjesecu rujnu.