Predavanja

Osnove prijenosa podataka
Signali podataka
generiraju ih uglavnom raunala
informacija je diskretnog karaktera, a oblikuje se uz pomo
simbola iz konanog skupa simbola
najee se koristi binarni kod u kome se kombiniraju dva stanja: 1 i
0
brzina prijenosa je odreena trajanjem bita
simboli se transformiraju u signale iji je valni oblik definiran

npr. s dvije naponske razine (jedna odgovara znaku "1", a
1
0
0
0
1
1
1
0
1
0
druga znaku "0")
+5V
-5V
0,02 ms
Brzina prijenosa = 50 kbit/s
Signali podataka
npr. tekst kao oblik informacije u diskretnom obliku nije pogodan za

pohranjivanje na raunalu ili prijenos u komunikacijskim sustavima
slova i znakovi se prikazuju kao simboli sastavljeni od odreenog broja bita
najee koriten kod je ASCII kod (American Standard Code for Information
Interchange)
svako slovo ili znak se prikazuje jedinstvenom kodnom kombinacijom
sastavljenom od 7 bita
mogue je prikazati 128 slova i znakova to je puno vie od potrebnog broja slova
i znakova
odreene kodne kombinacije se koriste kao kontrolni znakovi i obavljaju specifine
funkcije
ASCII kodirana slova i znakovi se pohranjuju u obliku kodne rijei sastavljene

od 8 bita (8 bita = 1 bajt ili 1 oktet)
osmi bit je tzv. paritetni bit koji se koristi za detekciju pogreke
paritetni bit se postavlja tako da ukupan broj jedinica u svakom bajtu bude uvijek
paran ili uvijek neparan ovisno o sustavu
ASCII kod
Poloaj bita
Prijenos podataka u osnovnom

pojasu frekvencija
Asinkroni prijenos podataka

(start-stop)
10
Manja informacijska efikasnost asinkronog prijenosa usljed ogranienog broja

informacijskih bita zbog razliitih predajnog i prijamnog takta
Sinkroni prijenos (podataka) i

bitska sinkronizacija
12
Bitska sinkronizacija
Bitska sinkronizacija digitalnih znakova na prijamu

odreivanje vremenskih trenutaka kada e se uzorkovati
(i potom, usporeivati s odabranim pragom odluke)
primljeni slijed bita koga alje predajnik
- Obavlja se uz pomo sinkronizacijskih impulsa koji se
regeneriraju iz primljenoga slijeda digitalnog signala.
-
13
Obiljeja digitalnih signala
Digitalna informacija, u pravilu binarna digitalna informacija, predoena je slijedom

binarnih znakova 0 i 1.
Valni oblik digitalnoga elektrikog signala sastoji se u osnovi od pravokutnih
impulsa.
Spektar periodinoga pravokutnog signala dobiva se razvojem odgovarajue
funkcije u Fourierov red,
Um
sin x
1/Tm
Ovojnica x
+A
0
Tm
1/
sin
um (t ) =
n
Tm
A
2 A
+
n
Tm n =1 Tm
Tm
2t
cos n
.
Tm
2/
3/ f
14
Obiljeja digitalnih signala
Kad je trajanje impulsa jednako polovici periode signala ( = Tm/2), izlazi,
um (t ) =
1 2
2t
2
2t
2
2t
cos 3
cos 5
A + cos
+
... .
Tm 3
Tm 5
Tm
2
+A
0
Tm
Um
fm
1/
3fm
2/
5fm 3/
15
Primjeri binarnih kodova

NRZ-kod (NRZ, Non Return to Zero) prirodni je nain
prikazivanja binarnih znakova.
Znak 0 predoen je niskom razinom pravokutnog signala u cijelom
intervalu znaka.
Znak 1 predoen je visokom razinom pravokutnog signala u
cijelom intervalu znaka.
um(t)
um(t)
+A
+A
Tb
-A
Tb
Unipolarni oblik NRZ-koda
Bipolarni oblik NRZ-koda

16

NRZ-kod (nastavak).
NRZ-signal sadri istosmjernu komponentu. Ona se moe smanjiti
uporabom bipolarnog oblika signala.
Postoje problemi oko sinkronizacije kad se javlja dui slijed znakova
iste vrste. Potrebni su posebni taktni impulsi.
Pm
Ovojnica spektra
snage
1/Tb
2/Tb
3/Tb
17

NRZ-kod (nastavak).
18

RZ-kod (RZ, Return to Zero) olakava problem sinkronizacije.
Unipolarni RZ-kod:
Znak 1 predoen je visokom razinom pravokutnog signala u prvoj
polovici intervala znaka 1, dok se u drugoj polovici tog intervala vraa
na nisku razinu odnosno na razinu nula.
Znak 0 predoen je niskom razinom, odnosno razinom nula
pravokutnog signala u cijelom intervalu tog znaka.
um(t)
s1(t)
s0(t)
+A
Tb
Tb
"1"
"0"
Tb
19

RZ-kod (nastavak).
Bipolarni RZ-kod:
Znak 1 predoen je visokom razinom pravokutnog signala u prvoj
polovici intervala znaka 1, dok se u drugoj polovici tog intervala vraa
na nisku razinu odnosno na razinu nula kao i kod unipolarne vrste.
Znak 0 predoen je niskom odnosno negativnom razinom, dok se u
drugoj polovici tog intervala vraa na razinu nula.
Bipolarni RZ-signal poprima tri diskretne razine kvaziternarni signal.
um(t)
Pm
iri pojas frekvencija
+A
-A
2/Tb
Tb
4/Tb f
20

RZ-kod (nastavak).
Razina RZ-signala mijenja se i kod pojave slijeda sukcesivnih
znakova 1, a kod koda bipolarne vrste i kod slijeda sukcesivnih
znakova 0.
RZ-signal sadri istosmjernu komponentu i zauzima veu irinu
pojasa od odgovarajueg NRZ-signala.
Osjetljiviji je na um i zahtijeva neto sloenije sklopovlje.
Olakana je sinkronizacija bita. Nisu potrebni posebni taktni impulsi.
um(t)
1
um(t)
+A
+A
Tb
-A
t
Tb
21
Linijski kodovi, formati digitalnih signala
Linijski kodovi prikazi binarnih znakova elektrikim signalom formati

digitalnih signala.
Meu velikim brojem razliitih linijskih kodova valja odabrati onaj koji je
najprikladnijih osobina za primjenu u konkretnom sluaju.
Parametri o kojima ovisi odabir linijskog koda:
Spektralna obiljeja signala trebaju biti prikladna za koriteni prijenosni kanal.
Sinkronizacija digitalnih znakova obino se obavlja uz pomo sinkronizacijskih
impulsa koji se regeneriraju iz primljenoga slijeda digitalnog signala.
irina zauzetog pojasa frekvencija mora biti to manja. Ona se moe smanjiti
dodatnim filtriranjem ili uporabom linijskog koda s vie razina signala.
Niska vjerojatnost pogreke bita koje nastaju zbog interferencije meu
dijelovima signala i djelovanja uma.
Sposobnost otkrivanja nastalih pogreaka osobitost je nekih linijskih kodova.
Kompleksnost odgovarajuega elektronikog sklopovlja i ureaja ima veliki
utjecaj na odabir linijskog koda.
Sva ta obiljeja nisu od jednake vanosti za svaku primjenu.

22
23
Linijski kodovi
Linijski kodovi odnosno formati digitalnih signala dijele se u

dvije skupine koje se razlikuju po nainu pridruivanja
binarnih znakova elektrinom signalu:
binarni znak je pridruen razini elektrinog signala,
binarni znak je pridruen promjeni razine elektrinog signala.
Binarni se linijski kodovi sastoje od dva simbola:

elektrinog signala s0(t), koji se pridruuje znaku 0 i,
elektrinog signala s1(t), koji se pridruuje znaku 1.
M-arni linijski kodovi sadre M razliitih simbola.
24
Primjeri binarnih linijskih kodova

Manchester kod obiljeava promjena razine signala u sredini
intervala svakog znaka.
Znak 0 predoen je porastom razine signala u sredini znaku
pripadajueg intervala, tj. niska je razina u prvoj polovici, a visoka u
drugoj polovici intervala binarnog znaka.
Znak 1 predoen je sniavanjem razine signala u sredini znaku
pripadajueg intervala, tj. visoka je razina u prvoj polovici, a niska u
drugoj polovici intervala binarnog znaka.
s1(t)
um(t)
s0(t)
+A
Tb
Tb
"1"
"0"
-A
t
Tb
25
Primjeri binarnih linijskih kodova

Manchester kod (nastavak).
Signal Manchester linijskog koda nema istosmjernu komponentu to
mu je i najznaajnija osobina.
Nisu potrebni posebni taktni impulsi za sinkronizaciju, ali su
odgovarajui sklopovi neto sloeniji.
Pm
Nema DC komponente
2/Tb
4/Tb f
26
NRZ i RZ binarno kodirani digitalni signali
Bipolarni AMI linijski kodirani digitalni signali

(2 Mbit/s)
27
28
HDB3 linijski kodirani digitalni signali na 2 Mbit/s
29
CMI linijski kodirani digitalni signali na 139 Mbit/s
30
Spektri linijski kodiranih digitalnih signala
Prijenos podataka u
transponiranom opsegu
(s modulacijom)
32
Telefonske modemske veze

napretkom i sve veom uporabom raunala pojavila se
potreba za povezivanjem raunala putem telefonske mree
digitalni podaci nastali u raunalu podloni su guenju i osjetljivi na
um i izoblienja zbog promjenjivog kanjenja
posljedica: ogranienje brzine prijenosa i prijenosne udaljenosti
modem (modulator+demodulator)
ureaj za pretvorbu digitalnih podatka, nastalih u raunalu, u analogni
oblik pogodan za slanje telefonskom linijom i obrnuto
u modemu se generira prijenosni signal frekvencije izmeu 1000 i
2000 Hz (ton) koji se modulira digitalnim modulacijskim signalom
norme za modeme sadrane u V-seriji preporuka ITU-T
33
Telefonske modemske veze
analogni signal, nastao u modemu, alje se do lokalne telefonske centrale,

gdje se u kodeku pretvara u digitalni oblik za slanje magistralnim vodovima
kako bi se prola lokalna linija prema odreditu signal se u kodeku pretvara u
analogni oblik koji se demodulira u modemu
primjer: veza izmeu raunala i davatelja internetskih usluga (ISP 1)
Raunalo
Lokalna linija
Regionalni vod
(analogna,
(digitalni, optiki
upletena parica)
kabel)
Modem
Digitalna linija
Tranzitna
centrala
Do 10000
lokalnih linija
Kodek
Tranzitna
centrala
Lokalna centrala
Skupina modema
Tranzitna
centrala
Regionalni ili
magistralni vod
(digitalni, optiki kabel)
Kodek
ISP - Internet
Service Provider
34
Modemske veze
radi poveanja brzine prijenosa u modemima se koriste
hibridni modulacijski postupci, a u novijim modemima i
kompresija (saimanje) podataka prije prijenosa
postupkom kompresije uklanja se redundancija (suvinost) u slijedu
kodnih znakova
stupanj kompresije je odreen brojem bita po simbolu prije
primijenjenog postupka kompresije i prosjenim brojem bita po
simbolu nakon primijenjenog postupka kompresije
35
Modemske veze
primjeri modema
V.21 - 300 bit/s
koristi BFSK modulaciju uz 300 Bd (1 simbol = 1 bit)
modem odailje stanje 0 kao ton frekvencije 1070 Hz, a stanje 1
kao ton frekvencije 1270 Hz, dok modem koji mu odgovara za 0 koristi
2025 Hz, a za 1 koristi 2225 Hz
frekvencije su paljivo odabrane kako se ne bi meusobno ometale
V.22 - 1200 bit/s

koristi QPSK modulaciju uz 600 Bd (1 simbol = 2 bita)
V.22 bis - 2400 bit/s

koristi 16-QAM modulaciju uz 600 Bd (1 simbol = 4 bita)
V.23 - 1200 bit/s

koristi BFSK modulaciju uz 1200 Bd (1 simbol = 1 bit)
36
Modemske veze
V.32 - 9600 bit/s
koristi tzv. reetkasto kodiranu modulaciju 32-TCM* (TCM, Trellis Coded
Modulation) s 32 stanja u dijagramu stanja, brzina 2400 Bd
4 bita se koristi za prijenos podataka,, a 1 bit za upravljanje pogrekama
brzina prijenosa je: 2400 Bd x 4 bit/simbol = 9600 bit/s
V.32 bis - 14400 bit/s

koristi reetkasto kodiranu modulaciju s 128 stanja u dijagramu stanja
128-TCM*, brzina 2400 Bd
6 bita se koristi za prijenos podataka,, a 1 bit za upravljanje pogrekama
* TCM je izuzetno sloeni postupak koji predstavlja kombinaciju konvolucijskog

kodiranja i modulacije (koristi redundanciju u dijagramu stanja)
37
Modemske veze
V.32 terbo - 19200 bit/s
nastao daljnjim razvojem V.32bis modema, ali nije slubeno odobren od
strane ITU-T
koristi reetkasto kodiranu modulaciju s 512 stanja u dijagramu stanja
512-TCM, brzina 2400 Bd
V.34 - 28800 bit/s

koristi 12 bit/simbol i 2400 Bd
V.34 bis - 33600 bit/s

koristi 14 bit/simbol i 2400 Bd
brzina prijenosa od 33,6 kbit/s je maksimalna brzina prijenosa izmeu
dva kuna korisnika s modemima i analognim linijama
38
Modemske veze
brzina prijenosa od 35 kbit/s predstavlja teorijsku granicu
najvee brzine prijenosa modema, a odreena je prosjenom
duljinom i kvalitetom telefonskih linija u lokalnoj petlji
analogni signal nastao u modemu na putu prema odreditu
dva puta prolazi kroz lokalnu liniju
kada bi se jedna od lokalnih linija iskljuila iz prijenosnog
puta, brzina prijenosa bi se mogla udvostruiti
poveanje brzine prijenosa postie se digitalnim prijenosom u
lokalnoj petlji
ISP se povezuje digitalnom linijom s najbliom telefonskom centralom
teorijska granica najvee brzine prijenosa modema je tada 70 kbit/s
npr. ISP 2 s prethodne slike izravno prima digitalni signal i nema potrebe
za uporabom kodeka, modema i analognog prijenosa
39
Modemske veze
nove vrste modema
V.90 - 56 kbit/s/33,6 kbit/s
brzina prijenosa od davatelja internetskih usluga prema korisniku je 56
kbit/s (PCM - 8000 Bd uz 7 bit/simbol)
brzina prijenosa od korisnika prema davatelju je 33,6 kbit/s
V.92 - 56/48 bit/s

brzina prijenosa od korisnika prema davatelju internetskih usluga
poveana je na 48 kbit/s (PCM - 8000 Bd uz 6 bit/simbol)
efektivna brzina prijenosa koju opaa korisnik moe biti

manja, jednaka ili vea od nominalne brzine prijenosa
modema
modem prije odailjanja podataka provjerava liniju i ako utvrdi da je
kvaliteta prijenosa niska, smanjuje brzinu prijenosa
ukoliko se u modemu koristi kompresija podataka prije odailjanja,
efektivna brzina prijenosa moe biti vea od 33,6 kbit/s
40
41
42
Praktini dijagrami konstelacije 16 QAM i 64 QAM

signala
43
44
45
46
Tehnike multipleksiranja
48
multipleksiranje (multiplexing)
postupak kojim se veem broju izvora i odredita omoguava
istodobna uporaba iste grane ili veze (link) u mrei
prijenosni medij, koji se koristi u odreenoj grani, viestruko je
iskoriten
omoguena je optimalna uporaba kapaciteta veze uz to manje
preoptereenja i podoptereenja
viestruka uporaba prijenosnog medija omoguena je raspodjelom
kapaciteta prijenosnog medija na nekoliko naina
raspodjela po frekvenciji
raspodjela po vremenu
raspodjela po kodu
raspodjela po valnoj duljini
statistika raspodjela, itd.
49
naelo multipleksiranja
u ureaj za multipleksiranje (MUX) ulazi N grana
ureaj za multipleksiranje povezan je s ureajem za demultipleksiranje (DEMUX) preko zajednikog prijenosnog medija, tj. jednom
vezom od toke do toke
ureaj za multipleksiranje kombinira podatke iz N grana u jedan
zajedniki signal koji se alje prema ureaju za demultipleksiranje
DEMUX izdvaja pojedine podatke i dostavlja ih na odgovarajui izlaz
N ulaznih
grana
N kanala
.
MUX
Prijenosni medij
DEMUX
N izlaznih
grana
50
multipleksiranje po frekvenciji (FDM, Frequency Division Multiplexing)
raspoloivi pojas frekvencija B dijeli se na manje dijelove kanale
svakom paru, jednoj ulaznoj i jednoj izlaznoj grani, dodjeljuje se odreeni
frekvencijski kanal u koji se smjetaju modulirani signali za prijenos
podataka
izmeu susjednih kanala ostavlja se zatitni pojas frekvencija

zatitni pojas je potreban kako bi se sprijeilo da sporedne spektralne
komponente moduliranog signala, koje padaju izvan dodijeljenoga
kanala, ometaju susjedne kanale
zatitni pojasevi uzrokom su frekvencijske neuinkovitosti FDM-a

zatitni se pojasevi ne koriste za prijenos podataka pa je time smanjen
kapacitet prijenosa u FDM-sustavu
koristi se za radiodifuziju radijskih i televizijskih programa, satelitske

komunikacije, prijenos analognog telefonskog signala govora
npr. u analognoj telefonskoj mrei potrebna je irina pojasa za prijenos
govora od 3,1 kHz, za prijenos se dodjeljuje 4 kHz, a u kanalu irine
pojasa 64 kHz moe se prenositi 16 razgovora
51
multipleksiranje po frekvenciji
N kanala
Kanal 1
Kanal 2
Kanal 3
N ulaznih
grana
.
.
MUX
DEMUX
.
.
.
Kanal N-1
Kanal N
Prijenosni medij
Kanal 1
Kanal N-1
Kanal 2
Kanal N
...
N izlaznih
grana
52
multipleksiranje po vremenu (TDM, Time Division Multiplexing)
raspoloivo vrijeme dijeli se na vremenske okvire T (frame), a svaki
okvir na manje vremenske odsjeke jednakog trajanja
svakom paru, jednoj ulaznoj i jednoj izlaznoj grani, dodjeljuje se
odreeni vremenski odsjeak (time slot) unutar okvira
okviri se ponavljaju, a odsjeci cikliki izmjenjuju
dijelovi signala iz pojedinog izvora isprepleteni su u vremenu s dijelovima
ostalih signala
vremenski slijed odsjeaka namijenjen jednom paru ulazne i izlazne

grane naziva se kanal
fiksna dodjela vremenskih odsjeaka uzrokuje neuinkovitost TDM-a
vremenski odsjeak dodijeljen pojedinom paru ulazne i izlazne grane ima
fiksno trajanje, a trajanje vremenskog odsjeka ne mijenja se bez obzira
na to da li ima ili nema podataka za prijenos u tom odsjeku
koristi se u prijenosu digitalnog telefonskog signala, prijenosu

podataka, satelitskim komunikacijama, itd.
53
multipleksiranje po vremenu
N kanala
(vremenskih odsjeaka)
N ulaznih
grana
1
.
.
. . . N-1 N
...
MUX
DEMUX
.
.
N izlaznih
grana
Prijenosni medij
. . . N-1 N
. . . N-1 N
. . .
54
primjer multipleksiranja po vremenu s tri ulazne grane

vremenski odsjeci (T/3) mogu predstavljati bitove ili oktete
svaki kanal moe na zajednikom prijenosnom putu koristiti samo 1/3
vremena izvornog kanala
brzina prijenosa (kapacitet) zajednikog prijenosnog puta je tri puta vea od
brzine svakoga ulaznog kanala
T
Grana 1
t
Grana 2
t
Grana 3
t
Vremenski
multipleks
T/3
55
statistiko multipleksiranje (SM, Statistical Multiplexing)
primjenjuje se na podatke koji su organizirani u pakete
temelji se na injenici da izvori spojeni na ulaz ureaja za
multipleksiranje uglavnom ne alju podatke stalno, a razliiti izvori
rijetko alju podatke istodobno
vremenski odsjeci se dinamiki dodjeljuju pojedinim izvorima u
skladu s koliinom podataka koju izvor generira
paketi se prije odailjanja pohranjuju u meuspremniku
kako nije unaprijed poznato kojem izvoru e biti pridruen koji vremenski
odsjeak neophodno je podacima pridruiti adresu kako bi se omoguila
tona isporuka podataka
vei broj vremenskih odsjeaka dodjeljuje se izvoru koji generira vei
broj paketa
u TDM sustavu se skupu od N ulaznih grana pridruuje N vremenskih
odsjeaka u okviru
u SM sustavu se skupu od N ulaznih grana pridruuje M vremenskih
odsjeaka pri emu vrijedi
vrijedi da
da je M < N
56
usporedba TDM i SM
Prazni vremenski
odsjeak
t0 t1 t2 t3 t4
Adresa koja se
dodaje podacima
TDM signal
Izvor 1
Izvor 2
T1
MUX
Izvor 3
T2
T3
T4
TDM- ili SM-signal

SM signal
Izvor 4
1
N=4 ulazne grane

Prvi
ciklus
Trei
ciklus
etvrti
ciklus
57
usporedba TDM i SM
na ulaz ureaja za multipleksiranje spojene su 4 grane (N = 4), a na
svaku granu jedan izvor informacije
proces multipleksiranja zapoinje u trenutku t0, u trenutku t1 na
raspolaganju su paketi iz izvora 1 i 2, dok izvori 3 i 4 ne odailju podatke,
u intervalu od t1 do t2 niti jedan izvor nije generirao pakete, a u intervalu
od t2 do t3 izvori 2 i 3 generiraju podatke
ureaj za multipleksiranje u TDM sustavu

podaci iz intervala od t0 do t1 iz izvora 1 i 2 smjetaju se u odgovarajue
vremenske odsjeke, a odsjeci koji pripadaju izvorima 3 i 4 prenose se
prazni (empty slot)
u intervalu od t1 do t2 svi odsjeci se prenose prazni i nastavlja se
multipleksiranje podataka iz intervala od t2 do t3
ureaj za multipleksiranje u SM sustavu

podaci iz intervala od t0 do t1 iz izvora 1 i 2 smjetaju se u odgovarajue
vremenske odsjeke, a iza njih smjetaju podaci iz intervala od t2 do t3
jer u intervalu od t1 do t2 niti jedan izvor nije generirao pakete
58
multipleksiranje po valnoj duljini (WDM, Wavelength Division
Multiplexing)
koristi se samo u optikim komunikacijskim sustavima
svakom paru, jednoj ulaznoj i jednoj izlaznoj grani, dodjeljuje se
odreena valna duljina koja se naziva optiki kanal
vie razliitih valnih duljina se multipleksira i prenosi jednim
svjetlovodom
kako je valna duljina proporcionalna recipronoj vrijednosti
frekvencije, WDM je koncepcijski slian FDM-u
raspoloiva irina pojasa u WDM-u iznosi nekoliko THz
razvijena su dva sustava WDM-a: rijetki (Coarse - CWDM) i gusti
(Dense - DWDM)
kod CWDM se koristi 2 do 10 kanala po svjetlovodu s razmakom kanala
od 5 do 50 nm
kod DWDM se koristi 10 do 100 kanala po svjetlovodu s razmakom
kanala od 0,1 do 5 nm
59
multipleksiranje po valnoj duljini
N kanala
1
2
3
N ulaznih
grana
.
.
MUX
DEMUX
.
.
.
N-1
N
Prijenosni medij
N-1
N izlaznih
grana
60
multipleksiranje po valnoj duljini
DWDM - razmak valnih duljina 0,8 nm
CWDM - razmak valnih duljina 20 nm
Guenje standardnoga
jednomodnog svjetlovoda
Valna duljina, nm
Komunikacijske mree i
protokoli
Komunikacijske mree i protokoli
Komunikacijska mrea
u najjednostavnijem sluaju informacija se prenosi izmeu
dvaju izravno povezanih ureaja
ovaj nain prijenosa se naziva prijenos od toke do toke
(point-to-point)
ureaji mogu biti udaljeni stotinama i tisuama kilometara
neekonomino je graditi komunikacijski sustav koji e povezati samo
dva ureaja
Komunikacijska mrea
ukoliko se koristi skup ureaja od kojih svaki treba povezati s
sa svakim nepraktino je zasebnom vezom povezati svaki
par ureaja
Komunikacijska mrea
rjeenje je prikljuivanje ureaja na komunikacijsku mreu
zamjenjuje prijenosni sustav u opem modelu komunikacijskog sustava
ine ju meusobno povezani komunikacijski sustavi na koje se spaja
korisnika i druga potrebna oprema
graena je od vorova (node) i grana ili veza (link)
vor
Grana
Izvor
Odredite
Komunikacijska mrea
Izvor
informacija
Odailja
Prijamnik
Prijenosni sustav
Korisnik
Komunikacijska mrea
vorovi i grane
ureaji na izvoru i odreditu se povezuju na vorove
vorovi razmjenjuju informaciju i prenose je od izvora do odredita
provode usmjeravanje (routing) informacije kroz mreu, komutaciju odnosno
prospajanje (switching) sa svojih ulaza na izlaze te po potrebi procesiranje i
pohranjivanje informacije
izvor i odredite se nazivaju jo i krajnji vorovi
na izvoru i odreditu se nalazi korisnika oprema koja se spaja na mrene vorove
grane meusobno povezuju vorove u mreu
korisnik (user)
ureaj ili sustav prikljuen na mreu
koristi mreu za razliite informacijske i komunikacijske usluge i aplikacije
korisniki ureaj je npr. mobilni telefon koji se preko bazne postaje (vor)
prikljuuje na komunikacijsku mreu, a s baznom postajom je povezan putem
radijskog prijenosa (grana)
Komunikacijska mrea
kriteriji za podjelu mrea
nain spajanja ureaja i vorova

nain prijenosa podataka
namjena
postupak komutacije
topologija
smjer prijenosa informacije
veliina i rasprostranjenost
vrsta informacije, itd.
kriteriji se meusobno ne iskljuuju ve se nadopunjuju
Vrste mrea
u odnosu na nain spajanja ureaja i vorova veze mogu biti
komutirane veze (switched connections)
vorovi slue za komutaciju (switching)
komutacija je usmjeravanje informacije na odreeni prijenosni put od
vora do vora i konano do eljenog odredita
odreeni izvor i odreeno odredite mogu se povezati na razliite naine
zakupljene veze (leased-line connections)

privatne veze kod kojih su dvije lokacije ili dva ureaja stalno meusobno
povezani, a prijenos informacije se odvija uvijek istim putem
namjenske veze (dedicated connections)

isto to i zakupljene veze, ali krajnji korisnici su vlasnici veze
Vrste mrea
u odnosu na nain prijenosa podataka mree mogu biti
komutirane mree (switched networks)
komunikacija izmeu izvora i odredita obavlja se preko meusobno
povezanih vorova koji usmjeravaju podatke
vor moe biti komutator ili preklopnik (switch), usmjeriva (router) i sl.
mree s neusmjerenim odailjanjem (broadcast network)

nemaju meuvorove za komutaciju (intermediate switching nodes)
informacija se prenosi od izvora svih vorova u mrei istodobno
ukoliko se prijam omoguen samo podskupu vorova nain prijenosa se
naziva viesmjerno odailjanje (multicasting)
primjeri: lokalne mree, satelitska radiodifuzija itd.
Satelitska radiodifuzija
Radijska lokalna mrea
Lokalna mrea sa sabirnicom
Vrste mrea
u odnosu na namjenu mrea moe biti
javna mrea (public network)
dostupna korisnicima (pretplatnicima) s ugovornim odnosom s mrenim
operatorom (network operator)
pretplatniku je omogueno komuniciranje s pretplatnicima i korisnicima
vlastite ili drugih mrea te davateljima usluga (service provider) u zemlji i
inozemstvu, bez vremenskih i prostornih ogranienja
privatna mrea (private network)

namijenjena ogranienoj skupini korisnika unutar odreene zajednice
privatne mree povezuju se s javnim mreama, uz ogranienja odreena
namjenom privatne mree
primjeri: korporacijska mrea (corporate network), akademska
istraivaka mrea (ARN, Academic Research Network) Hrvatska
akademska istraivaka mrea (CARNet, Croatian Academic Research Network)
javne mree su u manjinskom, veinskom ili potpunom privatnom vlasnitvu, a

privatne mree u dravnom (npr. akademska istraivaka mrea) ili privatnom
vlasnitvu (npr. bankovna mrea)
10
Vrste mrea
izvedba javnih mrea ukljuuje
fiksne (nepokretne) mree:
javna komutirana telefonska mrea (PSTN, Public Switched Telephony
Network)
digitalna mrea integriranih usluga (ISDN, Integrated Services Digital
Network)
pokretne mree:
globalni sustav mobilnih komunikacija (GSM, Global System for Mobile
Communications), s proirenjima za komunikaciju podacima:
opa usluga paketskog radijskog prijenosa (GPRS, General Packet Radio
Service)
poboljane brzine prijenosa za razvoj GSM-a (EDGE, Enhanced Data rates
for GSM Evolution)
univerzalni sustav mobilnih telekomunikacija (UMTS, Universal Mobile

Telecommunication System)
11
Vrste mrea
u odnosu na postupak komutacije mree se dijele na
mree s komutacijom kanala (circuit switching networks)
izmeu izvora i odredita uspostavlja se namjenski prijenosni put
(dedicated transmission line) koji se naziva kanal
za vrijeme trajanja veze svi podaci se prenose uspostavljenim putem
mree s komutacijom paketa (packet switching networks)

u izvoru informacije se formiraju paketi podataka u kojima se nalazi
adresa odredita
izvor alje pakete voru na koji je spojen, a on ga alje do drugog vora
najpovoljnijim putem u danom trenutku
paketi se alju od vora do vora sve do odredita
dvije su vrste komutacije paketa
komutacija paketa u obliku datagrama (datagram packet switching)
komutacija paketa virtualnim kanalima (virtual-circuit packet switching)
12
Vrste mrea
topologija mree
raspored i nain povezivanja vorova komunikacijske mree fizikim
(stvarnim) ili logikim (virtualnim) putem
dvije mree imaju istu topologiju ako je konfiguracija veza ista, iako
se mree mogu razlikovati u fizikom povezivanju vorova,
udaljenosti izmeu vorova, brzini prijenosa i/ili vrsti signala
standardne topologije mree
potpuna povezanost (full mesh)

stablo (tree)
sabirnica (bus)
prsten (ring)
zvijezda (star)
kombinacija navedenih topologija
13
Vrste mrea
potpuna povezanost
svaki mreni vor je izravno povezan sa svim
ostalim mrenim vorovima u mrei
prednost:
olakano usmjeravanje informacije kroz mreu
pouzdan prijenos
prilikom prekida komunikacije zbog kvara u
jednoj grani, informacija se preusmjerava na
drugu granu
nedostatak
visoki trokovi izvedbe mree
primjena
povezivanje manjeg broja mrenih vorova na
ogranienom podruju
14
Vrste mrea
stablo
hijerarhijska struktura
na glavni vor veu glavne (primarne) grane na koje se povezuju vorovi
nie razine (sekundarni vorovi), na sekundarne vorove se veu
tercijarni vorovi itd.
komunikacija izmeu vora vie razine i s njim povezanog
vora nie razine je izravna, a svaka druga komunikacija
zahtijeva posredovanje jednog ili vie vorova
prednost
jednostavno proirenje mree
segmentacija mree olakava otkrivanje kvarova
nedostatak
kvarovi glavnog vora onemoguavaju
komunikaciju izmeu razliitih segmenata mree
primjena: telefonska mrea

meunarodna, nacionalna, regionalna, gradska i lokalna razina
15
Vrste mrea
sabirnica
svi vorovi su prikljueni na zajedniki prijenosni medij
svaki vor moe odailjati podatke u bilo kojem vremenskom trenutku
podaci odaslani s pojedinog vora mogu biti primljeni na svim ostalim
vorovima
vorovi ne sudjeluju u prosljeivanju podataka (pasivna topologija)
prednost
ekonomina uporaba kabela
proirenje mree je jednostavno
nedostatak
osjetljivost na kvarove
zbog kvara u glavnoj grani veliki broj mrenih vorova moe ostati bez
mogunosti komuniciranja
primjena: lokalne mree

16
Vrste mrea
prsten
svi vorovi su povezani na zajedniki prijenosni medij koji ini
zatvorenu petlju (prsten), a komunikacija du petlje je jednosmjerna
aktivna topologija
vorovi sudjeluju u prosljeivanju podataka
podaci odaslani s pojedinog vora se primaju
i obrauju na sljedeem voru u prstenu
te prosljeuju do idueg vora
prednost
mogu prijenos na velike udaljenosti jer svaki vor na putu od izvora do
odredita sudjeluje u komunikaciji i omoguava obnavljanje signala
nedostatak
osjetljivost na kvarove jer jedan vor izvan funkcije prekida petlju
proirenje mree novim vorovima zahtijeva prekid rada cijele mree
primjena: mree velikog kapaciteta (optike mree)

17
Vrste mrea
zvijezda
svi vorovi su povezani na sredinji vor preko kojeg se obavlja sva
komunikacija
sredinji vor uvijek sudjeluje u prosljeivanju podataka
ova topologija omoguava centralizirano upravljanje mreom
prednost
olakano odreivanje mjesta kvara te otklanjanje kvarova
jednostavno proirenje mree novim vorovima
bez utjecaja na postojee vorove
nedostatak
potreba za velikom koliinom kabela kako bi se
svi vorovi povezali na sredinji vor
pogreka ili kvar sredinjeg vora onemoguava
funkcioniranje cijele mree
primjena: lokalne mree

18
Vrste mrea
u odnosu na smjer prijenosa informacije mree mogu biti
jednosmjerne (simplex)
poludvosmjerne (half-duplex)
dvosmjerne (full-duplex)
jednosmjerne mree
informacija se moe odailjati u samo
jednom smjeru (jedan vor je odailja,
a drugi prijamnik)
poludvosmjerne mree
Odailja
Prijamnik
Prijamnik
Oda
Odailja
ilja
Odailja
Prijamnik
informacija se moe odailjati u oba smjera,

Odailja
Prijamnik
ali ne istodobno (vor moe biti i odailja i
prijamnik ali ne u istom trenutku)
potrebno je koristiti proceduru kojom e se jedan vor odrediti kao
odailja, a drugi kao prijamnik
19
Vrste mrea
dvosmjerne mree
informacija se moe odailjati u oba smjera
istodobno
pojedini vor istodobno moe biti i odailja i
prijamnik, a podaci se prenose u oba smjera u
isto vrijeme
djelotvoran nain komunikacije, jer nema
potrebe za odreivanjem naina djelovanja
vora u odreenom vremenskom trenutku
Odailja
Prijamnik
Prijamnik
Odailja
20
Vrste mrea
u odnosu na veliinu, mree mogu biti
osobne mree (PAN, Personal Area Network)

lokalne mree (LAN, Local Area Network)
gradske mree (MAN, Metropolitan Area Network)
regionalne mree ili mree irokih podruja (WAN, Wide Area
Network)
Udaljenost
Mrea se nalazi na
1m
na istom kvadratnom metru
10 m
u istoj prostoriji
100 m
u istoj zgradi
1 km
u istoj organizacijskoj jedinici
10 km
u istom gradu
100 km
u istoj dravi
1 000 km
na istom kontinentu
10 000 km
na vie kontinenata
Osobna mrea
Lokalna mrea
Gradska mrea
Regionalna mrea
21
Vrste mrea
osobne mree
namijenjene su jednoj osobi
primjer: radijska mrea koja povezuje sredinju jedinicu raunala s
miem, tipkovnicom i pisaem
lokalne mree
privatne mree unutar jedne zgrade ili vie zgrada koje pripadaju
istom organizacijskom podruju
najee se koriste za povezivanje osobnih raunala i radnih postaja
radi razmjene podataka izmeu korisnika mree (elektronika pota,
prijenos datoteka i sl.), te radi raspodjele i zajednikog koritenja
namjenske programske podrke, ureaja i opreme (npr. pisaa,
posluitelja i sl.).
brzine prijenosa su u pravilu vee nego u MAN i WAN mreama
najee se koristi neusmjereno odailjanje, a tipine topologije su
topologija sabirnice i topologija prstena
22
Vrste mrea
gradske mree
mree koje pokrivaju podruje jednog grada ili veeg naselja
primjeri: mree za kabelsku televiziju, mree za fiksni irokopojasni
radijski pristup (FBWA, Fixed Broadband Wireless Access) kao to je
npr. WiMAX
mree za kabelsku televiziju omoguavaju distribuciju velikog broja
televizijskih programa te pristup Internetu
mree za fiksni irokopojasni radijski pristup omoguavaju povezivanje
korisnika radijskim putem na javnu ili privatne mree, a slue za
dvosmjerni prijenos podataka visokim brzinama
mree irokih podruja

pokrivaju veliko geografsko podruje
sadre veliki broj meusobno povezanih komutacijskih vorova te u
najveem dijelu pripadaju skupini javnih mrea
izvode se i kao mree s komutacijom kanala i kao mree s komutacijom
paketa
23
Mree s komutacijom kanala

komunikacija se obavlja u tri faze
uspostavljanje kanala
izvor signalizacijskim porukama komunicira s mreom i izraava elju za
uspostavljanjem veze s odreenim odreditem (signal poziva)
mrea odreuje namjenski prijenosni put, tj. grane i vorove, kojima e se
prenositi informacija izmeu izvora i odredita
prijenosni put se ne uspostavlja ako potrebni kapacitet kanala nije raspoloiv na
prijenosnom putu od izvora do odredita (poziv je odbaen i komunikacija je
neuspjena)
kanal zauzima fiksni kapacitet pojedine grane za vrijeme cijelog trajanja veze
kapacitet koji se ne koristi unutar uspostavljenog kanala ne moe biti iskoriten u
drugim kanalima koji se prenose istom granom
prijenos podataka
prijenos podataka zapoinje nakon uspostavljanja prijenosnog puta
za cijelo vrijeme trajanja veze svi podaci se prenose istim prijenosnim putem
raskidanje veze
nakon zavretka komunikacije izmeu izvora i odredita veza se raskida
zahtjev za raskid dolazi iz izvora ili odredita
nakon raskida veze mrea oslobaa sve resurse koje mogu koristiti druge veze
24

vor u mrei s komutacijom kanala
vor
Dolazne grane
Kanal
Odlazne grane
Komutator
25

mrea s komutacijom kanala
vor
Kanal 2
Kanal 1
26

kanjenje signala u mrei s komutacijom kanala
Izvor
vor
Odredite
vor
Kanjenje zbog
procesiranja
Uspostavljanje
kanala
Kanjenje zbog
propagacije
signala izmeu
toaka 1 i 2
Kanjenje zbog
propagacije
signala izmeu
toaka 4 i 1
Uspjean poziv
Prijenos
podataka
Podaci
Raskid veze
27

kanjenje signala u mrei s komutacijom kanala
uspostavljanje veze unosi kanjenje u prijenos informacije
signal kojim se rezervira put kroz mreu (signal poziva) mora doi do
odredita, koje potvruje da li eli prihvatiti komunikaciju s izvorom
potvrda se alje od odredita natrag prema izvoru
nakon uspostavljanja poziva jedino kanjenje u prijenosu izazvano je

irenjem signala kroz prijenosni medij (kanjenje zbog propagacije)
ovisi o vrsti prijenosnog medija i duljini grane
komutatori ne unose znatnije kanjenje u prijenos informacije
28

prednost mree s komutacijom kanala
omoguava kontinuirani prijenos informacije s malim kanjenjem
omoguava komunikaciju u stvarnom vremenu
nedostatak mree s komutacijom kanala

kanal zauzima fiksni kapacitet za vrijeme cijelog trajanja veze
neovisno o tome da li se i koliko se informacije prenosi
ovakav nain komutacije moe biti neuinkovit i skup ukoliko se mali
dio kapaciteta kanala koristi za prijenos informacije
primjeri mrea s komutacijom kanala

telefonska mrea (PSTN, Public Switched Telephone Network)
digitalna mrea s integriranim uslugama (ISDN, Integrated Services
Digital Network)
29
Mree s komutacijom paketa

podaci se odailju o obliku paketa
paket je oblikovani slijed bita
informacija se u izvoru informacije dijeli na pakete, svakom paketu se
dodjeljuje redni broj i paketi se alju jedan za drugim u mreu
paketi se prenose od vora do vora prema odreditu
ako u odreenoj grani na putu prema odreditu nema slobodnog
kapaciteta, paketi ekaju u spremnicima
u ovisnosti o stanju u mrei mijenja se kanjenje u prijenosu paketa
paket se sastoji se od zaglavlja (header), podataka (data) i zavrnog
dijela (trailer)
zaglavlje i zavrni dio prenose upravljake informacije iji sastavni dio
mora biti adresa odredita
Zaglavlje
Podaci
Zavrni dio
30

vor u mrei s komutacijom paketa
vor
Odlazne grane
Dolazne grane
Spremnik
31

komutacija paketa u obliku datagrama
datagrami su paketi s neovisnim usmjeravanjem
mreni vorovi procesiraju svaki paket neovisno o ostalim paketima
npr. ukoliko raunalo A alje dva paketa raunalu B putem datagramske
mree, vorovi u mrei ne znaju da paketi pripadaju jedan drugom tako da
se paketi mogu usmjeravati kroz mreu do raunala B razliitim putovima
datagrami omoguavaju nespojnu (connectionless) mrenu uslugu

prije prijenosa paketa kroz mreu nije potrebno prethodno uspostaviti
vezu izmeu izvora i odredita
zaglavlje svakog paketa mora sadravati potpunu adresu odredita

posljedica neovisnog procesiranja paketa u vorovima
slijed paketa moe biti primljen u promijenjenom redoslijedu u odnosu na
redoslijed paketa pri odailjanju
glavni primjer mree s komutacijom datagrama je Internet

32

mrea s komutacijom datagrama
vor
Paketi iz
izvora C
Paketi iz
izvora A
33

kanjenje signala u mrei s komutacijom datagrama
prije prijenosa paketa kroz mreu nije potrebno prethodno uspostaviti
vezu izmeu izvora i odredita, tako da uspostavljanje veze ne unosi
kanjenje u prijenos paketa
zbog ekanja paketa u spremnicima vora moe se pojaviti znaajno
kanjenje u prijenosu paketa
u sluaju zaguenja u mrei kanjenje u prijenosu paketa raste
kanjenje zbog propagacije izazvano je irenjem signala kroz
prijenosni medij (ovisi o duljini grane i vrsti prijenosnog medija)
kanjenje u prijenosu informacije ovisi u duljini paketa i kapacitetu
pojedine grane
smanjenjem duljine paketa kanjenje se smanjuje
porastom kapaciteta kanjenje se smanjuje
34

kanjenje signala u mrei s komutacijom datagrama
Izvor
Kanjenje u
prijenosu
vor
Paket 1
Paket 2
Paket 3
vor
Odredite
Kanjenje zbog
propagacije
signala izmeu
toaka 1 i 2
Paket 1
Kanjenje zbog
procesiranja
(ekanje)
Paket 2
Paket 3
Paket 1
Paket 2
Paket 3
35

komutacija paketa virtualnim kanalima
objedinjuje naela komutacije kanala i komutacije paketa
podaci se odailju u obliku paketa
svi paketi koji pripadaju jednom slijedu paketa prenose se unaprijed
uspostavljenim virtualnim kanalom
zajameno je dostavljanje paketa u tono odreenom slijedu
paketi razliitih virtualnih kanala mogu biti isprepleteni u prijenosu
primjeri mrea s komutacijom paketa virtualnim kanalima

X.25 mree
razvijene 70-ih godina prolog stoljea i koritene za javnu mreu s
komutacijom paketa
mree s asinkronim nainom prijenosa (ATM, Asynchronous Transfer

Mode)
razvijene 80-ih godina prolog stoljea za prijenos govora, videa i
podataka jedinstvenom mreom
36

mrea s komutacijom paketa virtualnim kanalima
Virtualni
kanal 2
Virtualni
kanal 1
37

mrea s komutacijom paketa virtualnim kanalima
virtualnim kanalom oponaa se koncept stvarnog kanala kojim se
uspostavlja put kroz mreu od izvora i odredita, a koji se dodjeljuje
na zahtjev ili trajno
najprije se uspostavlja put kojim e prolaziti svi paketi za traenu
komunikaciju izvor-odredite
taj put se oznaava u vorovima mree na putu te se nakon toga svi
paketi prenose tim putem
paketi u nepromijenjenom redoslijedu dolaze do odredita
nakon zavretka komunikacije virtualni kanal se prekida
38

kanjenje signala u mrei s komutacijom paketa virtualnim
kanalima
Izvor
vor
vor
Odredite
Kanjenje zbog
propagacije
signala izmeu
toaka 1 i 2
Uspostavljanje
virtualnog kanala
Kanjenje u
prijenosu
Paket 1
Paket 2
Paket 3
Kanjenje zbog
procesiranja
(ekanje)
Paket 1
Paket 2
Paket 3
Paket 1
Paket 2
Paket 3
Raskid veze
39

prednost mree s komutacijom paketa
kapaciteti mree su zauzeti samo za vrijeme prijenosa paketa
broj i veliina paketa moe se prilagoditi znaajkama izvora
informacije
u vremenskim intervalima u kojima jedan izvor ne odailje pakete,
mogu se prenositi paketi drugih izvora
nedostatak mree s komutacijom paketa

zbog kanjenja i promjenjivosti kanjenja oteana je komunikacija u
stvarnom vremenu
dio kapaciteta mree se troi na prijenos upravljakih informacija
(zaglavlja paketa)
40
Usporedba komutiranih mrea

Komutacija kanala
Komutacija datagrama
namjenski prijenosni put

kontinuirani prijenos
isti prijenosni put za vrijeme
trajanja veze
kanjenje zbog uspostavljanja
veze
zanemarivo kanjenje u
prijenosu
nema kanjenja zbog ekanja
u vorovima
fiksna irina pojasa za svaki
kanal
u sluaju zaguenja u mrei
veza se ne uspostavlja
nakon uspostavljanja poziva
prenosi se samo korisna
informacija
ne koristi se namjenski prijenosni

put
prijenos paketa
neovisni prijenos paketa razliitim
prijenosnim putovima
nema kanjenja zbog
uspostavljanja veze
znatno kanjenje u prijenosu za
svaki paket
prisutno kanjenje zbog ekanja u
vorovima
paketi dijele raspoloivu irinu
pojasa
zaguenje u mrei poveava
kanjenje paketa
u svakom paketu su uz korisnu
prisutne i upravljake informacije
Komutacija paketa virtualnim

kanalima
ne koristi se namjenski prijenosni
put
prijenos paketa
isti prijenosni put za slijed paketa
kanjenje zbog uspostavljanja
veze
znatno kanjenje u prijenosu za
svaki paket
prisutno kanjenje zbog ekanja u
vorovima
paketi dijele raspoloivu irinu
pojasa
zaguenje u mrei poveava
kanjenje paketa
u svakom paketu su uz korisnu
prisutne i upravljake informacije
41

za vrednovanje svojstava mree s komutacijom kanala koristi
se vjerojatnost blokiranja
vjerojatnost da pozivajui korisnik ne dobije vezu
ovisi o brojnim parametrima kao to su: topologija (graa) mree, ulazni
promet, kapaciteti grana, nain usmjeravanja
vjerojatnost blokiranja i-te grane ovisi o broju kanala u grani i

ulaznom prometu
razmatrajui uspostavljanje veze preko svih grana na putu od izvora
do odredita odreuje se vjerojatnost blokiranja koja predstavlja
kriterij kvalitete u ovoj vrsti mrea
42

za vrednovanje svojstava mree s komutacijom paketa koristi
se kanjenje paketa
srednja vrijednost vremena zadravanja paketa u mrei
ovisi o brojnim parametrima kao to su: topologija (graa) mree, ulazni
promet, kapaciteti grana, nain usmjeravanja
karakteristike i-te grane ovise o ulaznom prometu, prosjenoj duljini

paketa te brzini prijenosa u grani
razmatrajui mreu u cijelosti moe se odrediti srednja vrijednost
vremena kanjenja paketa u mrei koja predstavlja kriterij kvalitete u
ovoj vrsti mrea
43
Komunikacijski protokol
zadatak komunikacijske mree je omoguiti razmjenu
informacija izmeu ureaja
ovaj zadatak moe biti vrlo sloen i zahtijeva visoki stupanj suradnje
izmeu ukljuenih strana
suradnja se postie kroz obvezivanje strana ukljuenih u
komunikaciju da se pridravaju skupa pravila (protokola) za
komunikaciju
sloenost zadatka, koji treba ispuniti komunikacijska mrea, reducira
se podjelom u podzadatke
svaki podzadatak treba biti implementiran neovisno o ostalima
svaki podzadatak treba pruiti usluge drugom podzadatku
44
Komunikacijski protokol
protokol
skup pravila i dogovora koji se koriste pri komunikaciji entiteta
razliitih sustava
entitet je aktivni dio sustava koji ima sposobnost slanja i prijama
informacije
entiteti mogu biti ureaji, programska podrka, vorovi pa ak i ljudi
kljuni elementi protokola su sintaksa, semantika i vrijeme

sintaksa
format, veliina i sadraj poruke ili paketa
semantika
znaenje poruke ili paketa, radnje koje treba poduzeti kao odgovor na prijam
razliitih poruka ili paketa
vrijeme
kada odbaciti poruku ili paket, ponovno ih odaslati, odustati od slanja, itd.
45
Slojevi mree
protokoli mogu postati vrlo sloeni
rjeenje: organizacija mree vertikalnom podjelom na slojeve (layer)
slojevi mree
sloj se sastoji od jednog ili vie entiteta
entiteti, koji se nalaze na istom sloju ali na razliitim ureajima,
nazivaju se ravnopravni entiteti (peer entities)
svaki sloj provodi tono definirane funkcije
entitet N-tog sloja provodi funkcije sloja N
komunikacijom izmeu ravnopravnih entiteta N-tog sloja upravlja

odgovarajui protokol koji se naziva protokol sloja N
skup protokola koje koristi odreeni sustav (jedan ili vie protokola po
sloju) naziva se protokolni stog (protocol stack)
46
Slojevi mree
slojevi mree
za svaki sloj definirane su
usluge sloja
suelja sa susjednim slojevima
protokoli
pojedini sloj prua uslugu viem sloju (vii sloj koristi uslugu nieg
sloja) ne optereujui ga detaljima njezine realizacije
usluga sloja N je usluga koju sloj N prua sloju N+1
za svaki sloj specificiraju se suelja sa susjednim slojevima

sloj N koristi usluge sloja N-1 i prua usluge sloju N+1
suelje (interface) izmeu slojeva moe biti skup instrukcija i podataka
(objekt), operacija ili usluga koju jedan sloj prua viem sloju
protokol sloja N odreuje komunikacijsko ponaanje dva entiteta koji

se nalaze na istom sloju u razliitim sustavima
dva procesa, dva raunala, dva korisnika i sl.
47
Slojevi mree
komunikacija izmeu slojeva

komunikacija se ne provodi izravno izmeu
sloja N jednog sustava i sloja N drugog
sustava
vii sloj prosljeuje podatke i upravljake
informacije sloju neposredno ispod sebe
dok se ne doe do najnieg sloja
najvii sloj je uvijek aplikacijski sloj koji
predoava aplikacije i usluge za korisnike
najnii sloj je uvijek fiziki sloj ispod kojeg
se nalazi fiziki medij kroz koji se stvarno
provodi komunikacija
Sustav A
Sloj primjene
Najvii sloj
Sloj N+1
Sloj N
Sloj N-1
Sustav B
Najvii sloj
Protokol sloja N+1

Protokol sloja N
Protokol sloja N-1
Sloj N+1
Sloj N
Sloj N-1
Fiziki sloj
arhitektura mree
skup slojeva i protokola koji omoguavaju
razmjenu informacije izmeu entiteta
detalji realizacije i specifikacija suelja nisu
dio arhitekture mree
Najnii sloj
Najnii sloj
Fiziki medij
48
Slojevi mree
komunikacija izmeu slojeva

jedinica podataka koju koristi protokol sloja N naziva se protokolna jedinica
podataka sloja N (N-PDU, N-Protocol Data Unit)
N-PDU se sastoji od protokolne upravljake informacije (PCI, Protocol
Control Information) i jedinice podataka usluge (SDU, Service Data Unit)
PCI se naziva i zaglavlje (H, Header)
Sustav B
Sustav A
PCI
Sloj N+1
(N+1)-PDU
Sloj N+1
Sloj N
N-PDU
Sloj N
Sloj N-1
(N-1)-PDU
Sloj N-1
SDU PCI
Fiziki medij
49
Slojevi mree
primjer: mrea s 5 slojeva
stvarna komunikacija oznaena je punom crtom, a prividna
komunikacija isprekidanom crtom
Sustav A
Sloj 5
Suelje izmeu
slojeva 4 i 5
Suelje izmeu
slojeva 3 i 4
Suelje izmeu
slojeva 2 i 3
Suelje izmeu
slojeva 1 i 2
Sloj 4
Sloj 3
Sustav B
Protokol sloja 5
Protokol sloja 4
Protokol sloja 3
Sloj 5
Sloj 4
Sloj 3
Sloj 2
Protokol sloja 2
Sloj 2
Sloj 1
Protokol sloja 1
Sloj 1
Fiziki medij
50
Slojevi mree
primjer: Ivica alje pismo Ani
Logiki put informacije
Stvarni put informacije
51
Slojevi mree
tok podataka u mrei s 5 slojeva
poruka M generira se u sloju 5 na strani poiljatelja i prenosi u sloj 4, koja dodaje zaglavlje H4
ukoliko je veliina paketa koja se moe slati protokolom sloja 3 ograniena, u sloju 3 provodi se
podjela dolazne poruke na dva dijela (M1 i M2), dodaju se zaglavlja H3 i sve se prosljeuje sloju 2
sloj 2 dodaje vlastita zaglavlja i provodi prosljeivanje sloju 1 koji fiziki alje podatke
na strani primatelja uklanjaju se zaglavlja uzlazno od sloja do sloja
ravnopravni slojevi virtualno komuniciraju u horizontalnom smjeru pomou odgovarajueg protokola
Sloj 5
Protokol sloja 5
Sloj 4
H4
Sloj 3
H3 H4
M1
Sloj 2
H2 H3 H4
M1
Protokol sloja 4
Sloj 1
H3
H2 H3
M2
M2
Protokol sloja 3
Protokol sloja 2
H4
H3 H4
M1
H2 H3 H4
M1
H3 M2
H2 H3
Fiziki medij
Poiljatelj
Primatelj
M2
52
Slojevi mree
projektiranje slojeva
funkcije koje mora obavljati svaki sloj
raspoznavanje poiljatelja i primatelja
zbog postojanja vie moguih odredita za odreivanje s kim se eli
komunicirati koristi se odreeni oblik adresiranja
odreivanje pravila prijenosa prijenosa informacije

treba odrediti da li radi o jednosmjernom, poludvosmjernom ili dvosmjernom
prijenosu
protokolom treba odrediti broj logikih kanala po vezi i njihov prioritet
funkcije koje moe obavljati svaki sloj

upravljanje pogrekama (error control)
odnosi se na otkrivanje pogreaka (error detection) i ispravljanje pogreaka
(error correction)
pogreke su sluajne, a dogaaju se pojedinano (pogreke jednog bita - 0
postaje 1 ili 1 postaje 0) ili u snopu (burst error), tj. skupini bita u slijedu
53
Slojevi mree
odravanje ispravnog redoslijeda paketa
u mreama s komutacijom paketa moe u prijenosu doi do promjene
redoslijeda paketa
protokolom se mora predvidjeti mehanizam za uspostavljanje ispravnog
redoslijeda paketa
upravljanje tokom podataka (flow control)

u svakom sloju moe se javiti problem neusklaenosti brzine odailjanja i
prijama tako da primatelj moe biti preoptereen velikim brojem paketa koje
ne moe obraditi
rjeenje ovog problema postie se uporabom upravljanja tokom podataka
primjeri upravljanja tokom podataka su slanje povratne poruke poiljatelju o
trenutnom stanju primatelja ili ogranienje brzine odailjanja na unaprijed
dogovorenu vrijednost
upravljanje duinom paketa

neki procesi ne mogu prihvatiti pakete velike duine, a u nekim sluajevima
je rad s kratkim paketima neuinkovit
koriste se mehanizmi rastavljanja i sastavljanja paketa
multipleksiranje/demultipleksiranje
viestrukom uporabom raspoloive veze poveava se djelotvornost prijenosa
54
Slojevi mree
sloj moe sloju iznad sebe ponuditi dvije razliite vrste usluga
spojne usluge (connection-oriented service)
usluge s uspostavljanjem izravne veze
prijenosu informacije prethodi uspostavljanje veze kojim se odreuje put
kroz mreu, a po zavretku prijenosa podataka veza se prekida
sve jedinice podataka prenose se na isti nain
veza moe biti: stvarna, virtualna, logika, itd.
primjer: telefonski razgovor (podiemo slualicu, biramo broj, razgovaramo,
sputamo slualicu)
nespojne usluge (connectionless service)

usluge bez uspostavljanja izravne veze
svaka jedinica podataka izmjenjuje se neovisno o ostalima, odnosno
usmjerava i isporuuje na odreditu neovisno o ostalim jedinicama
ne jami se isporuka podataka na odreditu (usluga je nepouzdana)
primjer: potanski sustav (kada na istu adresu istodobno aljemo dva pisma,
svako pismo sadri punu adresu odredita i svako se neovisno usmjerava
tako da se moe dogoditi da jedno stigne prije drugog)
55
Slojevi mree
s obzirom na potvrdu prijama usluge mogu biti
usluge s potvrdom prijama
pouzdane usluge jer omoguavaju prijenos bez gubitaka
pouzdanost se postie time to primatelj mora potvrditi prijam jedinice
podataka tako da poiljatelj bude siguran da je ona stigla na odredite
potvrivanje prijama zahtijeva dodatne kapacitete mree i unosi
kanjenje
pouzdanost je jedan od parametara usluge koji djeluje na kvalitetu
usluge (QOS)
usluge bez potvrde prijama

nepouzdane usluge u kojima odredite ne potvruje prijam jedinica
podataka te je mogu njihov gubitak
56
Slojevi mree
odnos izmeu usluga i protokola
ova dva pojma se esto izjednaavaju iako su jasno razgranieni
usluga je skup osnovnih operacija koje nii sloj prua viem sloju
unutar jednog sustava
usluga se definira preko suelja izmeu slojeva pri emu je nii sloj
davatelj usluge, a vii sloj korisnik usluge
sloj provodi odreene operacije za korisnika ali je nain njihove provedbe
korisniku potpuno skriven
protokol je skup pravila i dogovora koji vrijede u komunikaciji izmeu

istih slojeva razliitih sustava
protokol se odnosi na realizaciju usluge i nije vidljiv korisniku usluge
protokoli se mogu promijeniti u skladu s potrebama ali pri tome mora biti
ispunjen uvjet da usluge vidljive korisnicima ostanu nepromijenjene
(korisnik ne smije uoiti promjenu protokola)
57
Slojevi mree
prednosti slojevite arhitekture mree
olakano projektiranje mrea
mrea se projektira po slojevima pri emu treba slijediti pravila
odgovarajueg protokola
olakana rekonstrukcija mree

u sluaju promjena unutar sloja od nove inaice sloja zahtijeva se samo
da sloju iznad sebe ponudi isti skup usluga kao i ranije
nedostaci slojevite arhitekture mree

nedjelotvornost
svaki sloj mree dodaje vlastite upravljake informacije
ogranienost
sloj N ne moe pristupiti slojevima ispod sloja N-1
redundancija (suvinost)
neke funkcije (adresiranje, upravljanje tokom podataka, kontrola
pogreaka) ponavljaju se u svakom sloju
58
Referentni modeli
referentni modeli slojevite arhitekture mree
definiraju koncepte i postavljaju norme
utvruju pravila povezivanja sustava u mreu te mrea meusobno
omoguavaju stvaranje otvorenih rjeenja, neovisnih o proizvoau
opreme ili mrenom operatoru
osnovni modeli
referentni model OSI
referentni model povezivanja otvorenih sustava (OSI, Open System
Interconnection)
normirala ga je Meunarodna organizacija za normizaciju (ISO,
International Organisation for Standardisation)
referentni model TCP/IP, tzv. internetski model

nosi naziv prema dvama najvanijim protokolima koji se u modelu
koriste: protokolu za upravljanje prijenosom (TCP, Transmission Control
Protocol) i internetskom protokolu (IP, Internet Protocol)
59
Referentni model OSI

referentni model OSI
sastoji se od sedam slojeva
ne predstavlja arhitekturu mree jer se njime ne odreuju stvarne
usluge i protokoli za svaki sloj
7
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Sloj podatkovne veze
Fiziki sloj
60

fiziki sloj (Physical Layer)
omoguava prijenos signala
(nestrukturiranog slijeda bita) u
komunikacijskom kanalu
bavi se mehanikim, elektrikim/
optikim, funkcijskim i proceduralnim
karakteristikama suelja za pristup
prijenosnom mediju
znaajke prijenosnog medija nisu dio
fizikog sloja
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
61

sloj podatkovne veze (Data Link Layer)
osigurava komunikaciju izmeu dva
izravno povezana vora u mrei
omoguava pouzdani prijenos
informacije podjelom ulaznih
podataka na okvire podataka (data
frame) koji se alju jedan za drugim
ako je usluga pouzdana, primatelj
potvruje prijam svakog okvira aljui
poiljatelju okvir za potvrdu
(acknowledgement frame)
osnovne funkcije
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
prijenos okvira
upravljanje pogrekama
upravljanje tokom podataka
62

usluge koje sloj podatkovne veze prua mrenom sloju
nespojne usluge bez potvrde prijama
(unacknowledged connectionless service)
izvor alje neovisne okvire bez prethodnog uspostavljanja veze izmeu
izvora i odredita, a odredite ne potvruje prijam okvira
koristi se za prijenos podataka u mreama gdje je vjerojatnost pogreke
bita mala (npr. LAN) te komunikaciju u stvarnom vremenu
nespojne usluge s potvrdom prijama

(acknowledged connectionless service)
izvor alje neovisne okvire bez prethodnog uspostavljanja veze izmeu
izvora i odredita, a odredite potvruje prijam svakog okvira
pogodno za sustave s izraenim smetnjama (npr. radijske sustave)
spojne usluge s potvrdom prijama

(acknowledged connection-oriented service)
prije razmjene podataka uspostavlja se veza izmeu izvora i odredita
koristi se u sustavima gdje je zahtijevana visoka pouzdanost
63

mreni sloj (Network Layer)
osigurava viim slojevima neovisnost o
tehnologijama prijenosa i komutacije
sloj podatkovne veze osigurava vezu
izmeu dva izravno povezana (susjedna)
vora, ali ako se izmeu dvaju vorova
pojavljuju meuvorovi mora se aktivirati
mreni sloj
osnovne funkcije
uspostava, odravanje i raskidanje veza
usmjeravanje jedinica podataka (npr.
paketa) od izvora prema odreditu
upravljanje pogrekama
upravljanje tokom podataka
povezivanje heterogenih mrea
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
64

transportni sloj (Transport Layer)
osigurava pouzdan i transparentan
prijenos podataka izmeu izvora i
odredita (s kraja na kraj mree)
osnovne funkcije
definiranje transportnih usluga koje se
nude sloju sjednice
npr. prijenos od toke do toke s
ispravljanjem pogreaka i odravanjem
redoslijeda ili prijenos izoliranih poruka
bez jamenja redoslijeda pristizanja
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
upravljanje pogrekama s kraja na kraj

upravljanje tokovima podataka s kraja na
kraj
65

sloj sjednice (Session Layer)
usklauje sustave koji meusobno
komuniciraju i omoguava korisnicima
razliitih sustava da meusobno
uspostave sjednicu
osnovne funkcije
provodi uspostavljanje, upravljanje i
raskidanje veza (sjednica) izmeu
aplikacija koje meusobno surauju
nudi usluge kao to su:
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
upravljanje dijalogom izmeu aplikacija

(odreivanje iji je red za slanje poruka)
dodjela prava za komuniciranje (onemoguavanje
sudionika da istodobno pokrenu istu operaciju)
sinkronizacija (provjeravanje dugih nizova podataka
kako bi se u sluaju prekida komunikacije,
komunikacija mogla nastaviti od toke prekida)
66

prezentacijski sloj (Presentation Layer)
omoguava aplikacijskim procesima
neovisnost o razlikama u nainu prikaza
podataka (sintaksa)
osnovne funkcije
obrauje apstraktne strukture podataka
nastale kodiranjem, kompresijom i
ifriranjem
omoguava promjenu formata podataka
koji se prenose i time komunikaciju
izmeu sustava razliitih svojstava
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
67

aplikacijski sloj (Application Layer)
omoguava korisnicima pristup
okruenju OSI i stvara uvjete za
realizaciju usluga
osnovne funkcije
sadri skup protokola najee potrebnih
korisnicima
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
68

komunikacija izmeu dva sustava
aplikacijski sloj jednog sustava poziva aplikacijski sloj drugog sustava
koji treba primiti podatke i s njim uspostavlja ravnopravan odnos
koristei protokol sloja 7
protokol sloja 7 zahtijeva od sloja 6 potrebne usluge tako da sloj 6
uspostavlja ravnopravan odnos s drugim istim slojem uz pomo
protokola sloja 6
protokol sloja 6 zahtijeva potrebne usluge od sloja 5, itd., sve do
fizikog sloja
protokoli slojeva 4-7 proteu se izravno izmeu ravnopravnih slojeva
jednog i drugog sustava
na slojevima 1-3 protokoli se lanano veu jedan na drugi, tako da
veza izmeu odgovarajuih ravnopravnih slojeva nije izravna
69

komunikacija izmeu dva sustava
Protokol aplikacijskog sloja
Aplikacijski sloj
A-PDU
Prezentacijski sloj
P-PDU
Sloj sjednice
S-PDU
Transportni sloj
T-PDU
Mreni sloj
Mreni sloj
Paket
Sloj podatkovne
veze
Sloj podatkovne
veze
Okvir
Fiziki sloj
Fiziki sloj
Fiziki sloj
Aplikacijski sloj
Prezentacijski sloj
Sloj sjednice
Transportni sloj
Mreni sloj
Mreni sloj
Fiziki sloj
Protokol prezentacijskog sloja

Protokol sloja sjednice
Protokol transportnog sloja
Komunikacijska podmrea
Protokol mrenog sloja
Jedinica
podataka
Interni protokoli podmree
Protokol sloja podatkovne veze

Protokol fizikog sloja
Bit
70

podjelu na slojeve mogue je primijeniti na korisnike i
upravljake informacije
prva etiri sloja obavljaju zadatak transporta korisnikih i upravljakih
informacija
slojevi 1 i 2 izvode operaciju prijenosa, a slojevi 3 i 4 operaciju
komutacije
slojevi 5, 6 i 7 izvode operaciju procesiranja upravljake informacije u
komutacijskim voritima
71

doprinosi modela OSI
uspostavio je jasne granice izmeu usluge, suelja i protokola
svaki sloj obavlja usluge za sloj iznad sebe, a definicija usluge odnosi se
samo na ono to sloj treba obaviti (ne definira kako to obavlja)
suelje ukazuje entitetima gornjeg sloja kako pristupiti donjem sloju, koje
parametre koristiti i kakvi se rezultati mogu oekivati (ne ovisi o tome
kako donji sloj radi)
protokoli odreenog sloja odnose se samo na taj sloj, a sloj moe koristiti
bilo kakve protokole sve dok obavlja predviene zadatke (obavlja usluge))
openit model koji se moe koristiti za razliite skupove protokola i za

opisivanje razliitih mrea
napretkom tehnologije stari protokoli se mogu jednostavno zamijeniti
novim protokolima
72

kritika modela OSI
model je izuzetno sloen, a protokoli se teko implementiraju i
nedjelotvorni su u radu
protokoli OSI pojavili su se prekasno kada su konkretni TCP/IP
protokoli ve bili u iroj uporabi u akademskom okruenju
raspodjela funkcija slojeva je neujednaena tako da su sloj
podatkovne veze i mreni sloj jako optereeni, a sloj sjednice i
prezentacijski sloj gotovo prazni
u mrenom sloju podrava spojne i nespojne usluge, ali u
transportnom sloju podrava samo spojne usluge (transportnu uslugu
vide i korisnici, koji u tom sluaju nemaju izbor vrste usluge)
neke funkcije (adresiranje, upravljanje tokom podataka, upravljanje
pogrekama) ponavljaju se u svakom sloju
X.25
X1) Tehnikom komutiranja paketa (packet switching) prijenos podataka se vrsi tako
sto se poruka izdijeli na pakete fiksne duzine, kojima se prvo dodaje kontrolna
informacija, a zatim se prenose neovisno jedan od drugoga kroz brojne intermedijalne
elemente mreze (i cesto po fizicki razlicitim putovima) do odredista. Ovaj nacin
relejnog slanja podataka primjenjuje se uglavnom kod WAN (Wide Area Network)
mreza.
Za razliku od komutacije paketa, komutacija (cijelih) poruka podrazumijeva klasicnu
proceduru analognu onoj kod komutirane telefonske veze, gdje se isti fizicki put
koristi za svo vrijeme trajanja razgovora. Isto tako, mogu se koristiti iznajmljene
telefonske linije, gdje je fizicka veza konstantna, ali i troskovi upotrebe ne ovise o
kolicini podataka ili vremenu koristenja linije.
X2) Korisnicke pogodnosti paketnih mreza su brojne. Prvo, za odredeni opseg

podataka koji se prenose, paketna komutacija je jeftinija i od unajmljene i od
komutirane linije.
X3) Druga prednost je visoka pouzdanost paketne mreze i njena fleksibilnost. Paketna
mreza omogucuje multipleksiranje prijenosa podataka preko jednog pristupnog linka,
kao i jednostavnu rekonfiguraciju kada se promijene zahtjevi komunikacije ili kada
neki element mreze ispadne iz rada.
X4) Konacno, postojanje medunarodnih standarda (kao npr. Preporuke X.25) za

prikljucenje racunala na paketnu mrezu motivira pretplatu, jer su ovi standardi
neovisni o proizvodacu racunalne opreme.
X5) Kako se ITU-T standardi odnose prema ISO modelu?
X6) Fizicki nivo. Neki standardni WAN interface-i.
X7) Data link nivo. Neki standardni WAN data link protokoli.
X8) Mrezni nivo. Neki standardni mrezni protokoli.
X9) Transportni nivo. Neki standardni transportni protokoli.
X10) Sesijski nivo. Neki standardni sesijski protokoli.
X11) Prezentacijski nivo. Neki standardni prezentacijski protokoli.
X12) Aplikacijski nivo. Neki standardni aplikacijski protokoli.
X13) Princip obuhvacanja (encapsulation) podataka visega protokola.
X14)Tocka suceljavanja korisnik/mreza naziva se DTE/DCE (data terminal

equipment/data circuit terminating equipment) interface, respektivno
X15) Jedinice razmjene informacije na nivoima 1,2 i3 su bit, okvir i paket,

respektivno.
X16) Klasicni RS-232C interface najcesce se koristi za vezu DTE sa modemom

(mrezom).
X17) Protokol na prvom nivou je transparentan protokolu drugog nivoa. LAPB (Link
Access Balanced Protocol) omogucuje prijenos bez gresaka izmedu bilo koja dva
elementa mreze. Nivo 1 i 2 imaju samo lokalni znacaj (tj. izmedu DTE i DCE).
X18) Na trecem nivou, X.25 protokol svakome elementu mreze daje ruting
informaciju koja je potrebna za povezivanje krajnjih stanica (end-to-end). X.25
protokol uzima za gotovo da je data link koga LAPB ostvari izmedu bilo koja dva
susjedna elementa mreze, bez gresaka.
X19) Kod X.25 WAN paketne mreze, visi nivoi protokola uopce ne interferiraju sa
mrezom. Komunikacijski gledano, oni ovise od nivoa 1,2 i 3, koji im omogucuju
virtualnu vezu (virtual circuit) izmedu dva (krajnja) DTE-a koji komuniciraju.
X20) Promatrano u nesto izmijenjenom formatu, podaci koji se prenose putem

fizickoga medija na nivou 1, se sastoje od bita koji cine okvir nivoa 2 (startni flag,
adresa, kontrolna informacija, FCS i krajnji flag). Informacijsko polje sadrzi zaglavlje
paketa.
X21) Virtualna veza (virtual circuit VC) je dvosmjerna asocijacija dvaju DTE
putem paketne mreze. Ona ne predstavlja neku odredenu fizicku vezu izmedu DTEova u pitanju, nego samo njihovo logicko pridruzivanje, odnosno logicki put
izmedu njih. Proces u kojem DTE uspostavlja VC sa udaljenim DTE naziva se
pozivanje (DTE-a).
Postoje dva tipa VC-a: stalni (permanent VC) i privremeni, tj komutirani (switched
VC).
X22) Kada mrezni element (tipicno DTE) nema resursa za implementaciju sva tri
relevantna nivoa X.25, on se povezuje na X.25 mrezu putem translacijskog elementa
koji se zove packet assembler/disassembler (PAD).
X23) Za razmjenu informacija izmedu dva DTE-a koji su povezani na dvije razlicite
paketne mreze, koristi se X.75 protokol. X.121 definira medunarodne konvencije
adresiranja.
X24) X.25 na fizickom nivou.
X25) Interface-i RS-232C (V.24), V.35 i X.21.
X26) RS-232C/V.24 koristi 13 od ukupno 25 raspolozivih pinova. Njegove

karakteristike su ukratko:
-tip veze: tocka-tocka (point-to-point)
-brzina: do 19,2 kbit/s
-tip prijenosa: sinkroni, puni duplex (FDX)
-maksimalna udaljenost DTE/DCE: 15 m
X27) Elektricne specifikacije RS-232C/V24 su:

-nominalni naponski nivoi: +/- 25 V
-prag: +/- 3V
X28) Specificiraju se tri osnovne funkcije:

-podaci
-upravljacke funkcije (control)
-takt/sinkronizacija (timing)
Pocetna sekvenca je:
DTR- data terminal ready
DSR data set ready
RTS request to send
CTS clear to send
CD- carrier detect
Pin 7 signal ground (uzemljenje/masa)
Pin 1 zastitno uzemljenje/masa
X29) Osnovna funkcija drugoga nivoa je pouzdan prijenos podataka izmedu DTE i
DCE, sto ukljucuje inicijalizaciju linka, uokviravanje i sinkronizaciju, adresiranje,
kontrolu gresaka, kontrolu tijeka poruka, potvrdu prijama i raskidanje linka. Kao i na
prvom nivou, X.25 se bazira na dokazanom protokolu: HDLC (High-level Data link
Control), ciji podskup je koristeni protokol LAPB (Link Access Procedure for
Balanced communication). Tri glavne funkcije LAPB su uspostava linka (tj. osigurati
da i DTE i DCE mogu slati i primati okvire), prijenos informacije (tj. osigurati
prijenos okvira koji sadrze korisnicke poruke ispravnim redosljedom i bez gresaka) i
raskid linka.
X30) Kod LAPB (i HDLC) protokola, slobodnom linijom se prenose flag-ovi

(01111110).
Prvi drugaciji karakter oznacava pocetak nekoga okvira, koji zavrsava sa prvim novim
flagom koji se pojavi. Na taj nacin samo jedan flag razdvaja susjedne okvire.
X31) Da bi se izbjegla slucajna pojava flaga u podacima, predajna stanica ubacuje bit
0 nakon bilo kojega niza 11111 koje detektira izmedu dva flaga (bit stuffing).
Kada prijamni DTE ili DCE primi niz od 5 jedinica, onda ako je sljedeci bit 0,
smatra se da je ubacen na predajniku i odbacuje, dok 10 indicira krajnji flag. 11 je
indikacija greske i za taj okvir ce se traziti ponovni prijenos.
X32) LAPB diktira da nema stalne dodjele statusa primarnog ili sekundarnog
elementa kod DTE/DCE linka; bilo koja strana moze dati komandu za uspostavu ili
raskid linka. Tako npr. ako DCE posalje komandu koju DTE pozitivno potvrdi, tada je
DCE primarna stanica a DTE sekundarna.
X33) Prvo polje iza flaga je adresno. Ima 8 bita i uvijek sadrzi adresu sekundarne
stanice. Kod X.25, postoje samo dvije adrese:01(heksadecimalno) za DCE i 03 za
DTE. Tako npr. ako komanda dolazi od DTE, sadrzi DCE adresu 01, a ako dolazi od
DCE, imat ce DTE adresu 03. Odgovor od strane DTE ce sadrzavati 03 (svoju vlastitu
adresu), kao i, analogno, odgovor od DCE, adresu 01.
X34) Format okvira na drugom nivou zavisi od zadataka koje provodi:

Informacijski (I) okviri nose korisnicke podatke.
Nadzorni (S) okviri koriste se za potvrdu ili odbijanje prijama.
Nenumerirani (U) okviri inicijaliziraju i raskidaju DTE/DCE link.
X35) Kontrolno polje identificira okvir kao I, S ili U.

Ako kontrolno polje identificira okvir kao informacijski, onda ce polje koje ga slijedi
biti korisnicki podaci. Kod X.25, I okvir sadrzi samo jedan paket, ali velicina i sadrzaj
okvira mogu biti razliciti, zavisno od velicine i tipa paketa koga sadrzi. Maksimalna
duzina se katkada specificira (od strane operatora) kao parametar N1. N(S) i N(R) su
brojaci koji se koriste za kontrolu tijeka.
X36) P/F je upitni/konacni (Poll/Final) bit. U komandnom modu, to je P bit i

normalno je 0. Medutim, ako primarna stanica zahtijeva odmah odgovor od
sekundarne, ona postavi P bit na 1. Odgovor koji slijedi ce imati konacni (F) bit
1.
Predajni brojac N(S) poveca se za 1 svaki puta kada se preda I okvir. Kada dostigne
broj 7, resetira se na 0. Ovaj ciklus se naziva modulo 8.
Prijamni brojac N(R) izracunava se dodavanjem 1 na predajni brojac posljednjega
primljenoga okvira. N(R) indicira da su svi I okviri sa predajnim brojacima do N(R)-1
korektno primljeni.
X37) Nadzorni S (Supervisory) okvir (indiciran sadrzajem 01 dva najniza bita u

kontrolnom polju), koristi se za potvrdu prijama I okvira, te kao zahtjev za
privremenu obustavu predaje ili ponovnu predaju I okvira. Sa ovim u skladu, moze
biti Receiver Ready (RR), Receiver Not Ready (RNR) i Reject (REJ), respektivno.
Supervisory okviri mogu biti komande ili odgovori.
X38) Bilo koja strana moze poslati RR, bilo kao komandu (da indicira spremnost za
prijam, pri cemu se ocekivani predajni brojac (N(S)) kodira poljem N(R)), ili odgovor
(potvrdu prijama prethodnih N(R)-1 (ukljucivo) I okvira).
X39) Bilo koja strana takoder moze poslati RNR, pokazujuci privremenu
nemogucnost da dalje prihvaca I okvire. Kada to bude moguce, ovaj signal zauzeca
prekida se slanjem RR.
X40) Konacno, REJ (reject) moze poslati bilo koja strana, kao komandu ili odgovor.
Kao komanda (sa P bitom postavljenim na 1), REJ zahtijeva od sekundarne stanice
da ponovo posalje I okvire pocevsi od N(R)-tog.
REJ se takoder moze poslati kao odgovor na RR, poslan od strane DTE, sa F bitom
1. Ovo zahtijeva ponovni prijenos od DCE.
X41) Nenumerirani U (Unnumbered) okvir (indiciran sadrzajem 11 dva najniza bita

u kontrolnom polju), koristi se za inicijalizaciju i raskid linka. Kod X.25, postoji samo
5 vrsta U okvira.
X42) Link se incijalizira slanjem komande SABM (Set Asynchronous Balanced

Mode). Sekundarna stanica odgovara sa Unnumbered Acknowledgement (UA). Link
se raskida slanjem Disconnect (DISC). Sekundarna stanica ce uci u fazu raskida
nakon slanja UA, a primarna kada primi UA od sekundarne.
X43) Disconnect Mode (DM) se koristi da se informira primarna stanica da je

sekundarna u stanju iskljucenosti, iz koga je moze izvesti samo SABM, dok ce ona
na sve druge okvire odgovoriti sa DM.
X44) Frame Reject (FRMR) se salje kao odgovor na okvir koji po validnom protokolu
ne moze doci u datoj situaciji, npr. potvrda prijama na komandu koja nikada nije
poslana (cime se FRMR razlikuje od REJ)..
X45) Razmotrimo fazu prijenosa informacije i potvrde prijama, najprije koristeci

samo I okvire.
X46) Ako sekundarna stanica nema nista za poslati, potvrda prijama se vrsi pomocu S
okvira. K je broj nepotvrdenih okvira koji se mogu poslati i naziva se prozor.
Nakon prijama K okvira, sekundarna stanica treba odgovoriti S okvirom. K moze
imati vrijednost od 1 do 7, sto se dogovori izmedu korisnika i davatelja mreznih
usluga.
X47) CRC se racuna na predaji i na prijamniku, gdje se primljena i izracunata

vrijednost porede. Ako su dobivene jednake vrijednosti, salje se pozitivna potvrda
prijama, a u protivnom zahtijeva ponovni prijenos.
X48) LAPB na taj nacin osigurava pouzdani link izmedu DCE i DTE.
X49) Najvisi nivo prokola koga definira X.25 je treci mrezni. Sa gledista DTE, na
tome se nivou formiraju upravljacki (control) i informacijski paketi, definira
procedura izmjene tih paketa na DTE/DCE interface-u, kao i uspostavljanje i nadzor
na DTE/DCE interface-u virtualnih veza do udaljenih DTE-ova.
X50) Kada dva DTE razmjenjuju pakete kroz paketnu mrezu, izmedu njih je
uspostavljena virtualna veza. Ovdje izraz virtualan ima znacenje logicke veze
izmedu dva DTE, buduci da ne postoji (direktni) fizicki link izmedu njih.
X51) Postoje dva tipa virtualne veze: komutirana SVC switched virtual circuit (koja
traje za vrijeme trajanja poziva) i permanentna PVC permanent virtual circuit
(stalna za datoga korisnika mreznih usluga).
X52) Da bi se izbjegla zamjena DTE-a na jednoj strani sa DTE-om na drugoj strani,

DTE koji inicira poziv naziva se pozivajuci DTE, a druga strana je pozvani DTE. Ovi
termini koriste se samo za vrijeme uspostave poziva, a nakon toga se jedan DTE
smatra lokalnim, a drugi udaljenim.
X53) Zaglavlje paketa nalazi se odmah iza adresnog i kontrolnog polja

informacijskoga okvira. Standardna maksimalna duzina polja podataka je 128 bajta.
X54) Zaglavlje cine tri dijela:

General format Identifier (GFI)
Logical Channel Identifier (LCI)
Packet Type Identifier (PTI)
X55) GFI se sastoji od Q bita, D bita i Modulo bita.
X56) Q (Qualifier) bit kvalificira podatke u DATA paketima; lokalni DTE mu daje
vrijednost 0 kada su podaci ovakvih paketa znacajni za udaljeni terminal DTE-C
(koji je na paketnu mrezu povezan preko PAD-a (Packet Assembly Disassembly)).
X57) Q bitu lokalni DTE daje vrijednost 1 kada su podaci ovakvih paketa znacajni
za sam PAD.
X58) Lokalni DCE obicno potvrduje prijam paketa lokalnom DTE. Kod ovakve
lokalne potvrde prijama, D (delivery) bit je 0.
X59) Kada potvrda prijama mora doci od udaljenoga DTE, D bit se postavlja na 1.
Ovo indicira da se zahtijeva end-to-end potvrda prijama. D bit ima istu vrijednost i u
odgovoru.
X60) Modulo polje indicira velicinu polja brojaca P(S) i P(R) u zaglavlju X.25. Tako
modulo 8 oznacava da polja imaju po 3 bita, a modulo 128 da imaju po 7 bita.
X61) Paketna mreza logicki pridruzuje DTE-ove da bi im omogucila razmjenu

podataka preko virtualne veze. DTE inicira ovu logicku vezu pridruzivanjem
identifikatora logickog kanala LCI svakom paketu koga salje mrezi.
LCI se sastoji 16 grupa od po 256 kanala. Svaka grupa ima svoj vlastiti skupni broj
LCGN, a svaki kanal unutar grupe ima svoj vlastiti broj LCN. Aktualni LCI
dodjeljuje administrator mreze prilikom pretplate. Za svaku virtualnu vezu izmedu
dvije stanice postoji lokalni LCI koji joj se pridruzuje.
X62) Unutar raspolozivog opsega vrijednost LCI, konfiguracija PVC-ova i SVC-ova

se mora dogovarati izmedu operatora i korisnika.
Napomena: Svaka dodijeljena vrijednost LCI-a ima samo lokalni znacaj, tj. izmedu
DTE i samo njegovoga lokalnog DCE. Na udaljenom DCE, paket moze nositi, a cesto
i nosi drugi LCI (koji su dogovorili taj korisnik i administrator mreze).
X63) Polje PTI (treci bajt zaglavlja) predstavlja identifikator tipa paketa.
X64) Prema svojoj funkciji, paketi se klasificiraju u tri grupe. Kada je najmanje
znacajni bit
(LSB) PTI polja 0, radi se o paketu podataka, pa PTI polje sadrzi polja predajnih i
prijamnih brojaca paketa P(S), P(R), kao i bit M (more), cija vrijednost 1 indicira da
su podaci suvise obimni za jedan paket, pa se nastavljaju i u sljedecem paketu.
Kada su zadnja dva bita u PTI polju 01, to oznacava da je u pitanju paket kontrole
tijeka (Flow Control). PTI polje sadrzi polja prijamnoga brojaca P(R) i tipa paketa
(kontrole tijeka).
Kada su zadnja dva bita u PTI polju 11, to oznacava da je u pitanju nadzorni paket
(Supervisory). Polje tipa oznacava vrstu (nadzornog) paketa.
X65) Postoji 17 tipova paketa. Primijetimo da se ime tipa paketa mijenja zavisno od
toga da li je poslat od DTE ka DCE ili obrnuto.
X66) Nadzorni paketi koriste se kod uspostave poziva. Prikazani su paketi zahtjeva za
pozivom/dolazeceg poziva (Call Request/Incoming Call). Kada se salje poziv od
jednog DTE do drugog DTE, adresna polja Call Set-up paketa omogucuju
identificiranje pozivajuceg i pozvanog DTE i njihovih pridruzenih LCI, ali kada se
jednom uspostavi virtualna veza, LCI u sljedecim paketima ce dovoljno identificirati
dva pridruzena DTE, pa adresna polja nisu vise potrebna.
X67) Paketi prihvacanja poziva/indikacije prihvacanja poziva (Call Accepted/Call

Connected) takoder se koriste kod uspostave poziva i sadrze adresno polje.
X68) X.121 je medunarodni standard za adresiranje DTE-ova, koristenjem

International Data Number (IDN). Kako duzina IDN moze varirati od jedne do druge
paketne mreze, cetvrti bajt paketa uspostave poziva (Call Set-up) specificira duzinu
IDN-a pozivajuceg i pozvanog DTE (po 4 bita za svakoga).
X69) Paket zahtjeva za pozivom (Call Request) treba identificirati samo pozvanog
DTE, jer nema potrebe da se pozivajuci DTE predstavlja (svome) lokalnom DCE.
Paketna mreza ce ubaciti adresu pozivajuceg DTE na lokalnom DCE, kao i odbaciti
adresu pozvanog DTE na udaljenom DCE. Prisjetimo se da su adresna polja nuzna
jedino za vrijeme faze uspostave poziva, kada se koristi SVC za povezivanje dvaju
DTE. Poslije toga, virtualna veza izmedu ta dva DTE je odredena sa LCI.
X70) Razmotrimo sljedeci primjer. Neka lokalni DTE na adresi 27 zeli uspostaviti
virtualnu vezu sa DTE na adresi 35. DTE konstruira Call paket, ubacuje adrese DTEova i izabira jedan raspolozivi LCN kako bi uspostavio virtualnu vezu.
X71) Ovakav paket je poslat od strane pozivajuceg DTE i zahtijeva da se virtualna

veza uspostavi izmedu DTE-ova 27 i 35 na lokalnom logickom kanalu 5. (Kako
lokalni DCE zna adresu lokalnoga DTE, pozivajuca adresa, ukljucena u ovaj primjer,
je opcionalna.)
X72)Ovakav paket se primi na drugom (udaljenom) kraju mreze. Primijetimo da je

jedina promjena LCI, koji ima znacaj samo izmedu DTE i njegove veze sa mrezom,
ali ne i end-to-end.
X73) Poslije adresnih polja, u Call Set-up paketu, opcionalna su polja Facility Length
i User Facility
X74) Konacno, Call User Data polje je opcionalno (od maksimalno 16 bajta.)
X75) Restart Request/Indication, Clear request/Indication i Reset Request/Indication

imaju ulogu nadzora mreze na trecem nivou.
X76) Restart se koristi da ponisti sve SVC-ove i resetira sve PVC-ove koje trenutno
drzi zahtjevajuci DTE. Omogucuje da se sve virtualne veze DTE/DCE interface-a
vrate u poznato (default) stanje i tipicno se koristi nakon ispada napajanja, ili nakon
vece proceduralne greske. Predstavlja drastican i neselektivan metod resetiranja
interface-a, pa se treba koristiti jedino kao metoda posljednjeg izbora, buduci da
unistava sve podatke koji su u tranzitu od/prema DTE/DCE interface-a. LCI Restart
request paketa je uvijek postavljen na nulu, a cause i diagnostic code objasnjavaju
razlog za ovu akciju.
X77) Clear paket raskida SVC-ove koji su identificirani u LCI i sva logicka
pridruzivanja izmedu dva DTE-a u paketnoj mrezi. Naravno, Clear Request se ne
moze primijeniti na PVC-ove, jer oni imaju stalne logicke veze u mrezi.
X78) Reset paket se koristi u fazi prijenosa korisnickih podataka na SVC-ovima i

PVC-ovima radi resetiranja P(S) i P(R) brojaca SVC-a (ili PVC-a) od interesa, na
nulu. Procedura je selektivna po kanalima jer specificira LCI koji se treba resetirati.
Uglavnom se koristi za pocetak toka podataka na PVC-u.
X79) Reset, Clear i Reset Indication pakete generira mreza (DCE). Sadrze uzrok (za
svoju primjenu) u cetvrtom bajtu zaglavlja.
X80) Na slican nacin, peti bajt zaglavlja paketa sadrzi dijagnosticki kod, koji dalje
objasnjava gresku.
X81) Dijagnosticki paket koristi se od strane DCE za dijagnosticiranje nepravilnosti.

Ovaj paket sadrzi razlog zbog koga je neki paket odbijen na prijamu. Zaglavlje
odbijenoga paketa se duplicira u polju diagnostic explanation.
X82) Paket prekida (Interrupt) moze se koristiti jedino u fazi prijenosa korisnickih
podataka da bi se dobio trenutni odgovor od udaljenog DTE. Na njega se ne odnose
principi kontrole tijeka, a moze nositi do 32 bajta podataka. Da bi se zavrsila prekidna
procedura, udaljeni DTE mora poslati natrag potvrdu prijama (Interrupt
Confirmation). Ako se to ne dogodi, lokalni DTE ce barem biti svjestan da postoji
ozbiljan problem na virtualnoj vezi.
X83) Pored paketa potvrde prekida, postoje jos i paketi potvrde za Reset, Restart i
Clear pakete.
X84) Paketi kontrole tijeka koriste se u fazi prijenosa korisnickih podataka. Postoje tri
tipa:
Receiver Ready (RR), Receiver Not Ready (RNR) i Reject (REJ). Njihova upotreba je
analogna koriscenju okvira kontrole tijeka na data link nivou.
X85) Ako ga podrzava data paketna mreza, REJ moze poslati samo DTE, obicno kao
indikaciju da je paket podataka dosao izvan ocekivanoga niza. REJ paketom DTE
trazi od DCE da ponovo posalje sve pakete pocevsi od P(R) - toga.
X86) Sada cemo razmotriti tri faze pouzdane razmjene paketa: uspostave poziva (Call
Set-up), prijenosa (korisnickih) podataka (Data Transfer) i raskida poziva (Call
Clearing).
DTE indicira da zeli uspostaviti virtualnu vezu sa udaljenim DTE saljuci Call Request
paket.. Udaljeni DTE prima zahtjev za pozivom u formi paketa dolaznog poziva
(Incoming Call). Ako pozvani DTE prihvati poziv, predaje paket prihvacanja poziva
(Call Accepted), koji se vraca pozivajucem DTE kao paket indikacije prihvacanja
poziva (Call Connected).
X87) Postoje dvije vrste potvrde prijama za vrijeme prijenosa korisnickih podataka:
lokalna i end-to-end.
X88) Konacno, raskid poziva moze inicirati ili lokalni ili udaljeni DTE ili DCE.
X89) Rezimirajmo mrezni prijenos podataka.

Prvi korak je uspostava prvog nivoa. Fizicka veza DTE-a na mrezu zahtijeva
razmjenu signala sa modemom (handshaking), dizanjem nivoa RTS i DTR, a
primajuci DSR, CD i CTS.
X90) Nakon toga, potrebno je inicijalizirati drugi nivo (LAPB) na obje strane, prema
slici.
Poslani informacijski okvir u sebi sadrzi informaciju treceg nivoa.
X91) Call Request paket se prenosi unutar informacijskog okvira drugoga nivoa.
Kada se poziv prihvati, uspostavljena je virtualna veza.
X92) Sada se mogu prenositi podaci od jednoga DTE do drugoga preko virtualne
veze. Bilo koja strana moze raskinuti tu virtualnu vezu.
ISDN
I1) ISDN tehnologije.
I2) ISDN mreze sa integriranim pristupom i prijenosom za razne vrste usluga

prvenstveno podataka i govora imaju za cilj smanjiti, ako ne i eliminirati
determiniranost klasicnih sustava kao npr. javnih telefonskih mreza i mreza za paketni
prijenos podataka tipom servisa (vrstom signala) koji se prenosi.
I3) Sa ISDN, korisnici imaju mogucnost predavati i primati podatke u isto vrijeme
dok telefoniraju, tako da sa pozvanom stranom mogu u realnom vremenu komentirati
podatke ili njima manipulirati.
I4) Ako se koristi automatska identifikacija broja (ANI), broj pozivajuceg

pretplatnika moze se proslijediti pozvanome, tako da se na prijamu, primjenom
aplikacijskog procesora, u gotovo realnom vremenu, na osnovu primljenog broja
pretrazuje baza podataka i dobiva identifikacija pozivajuceg sa njegovim kompletnim
rekordom, koji se pojavljuje na monitoru dok operator odgovara na poziv. Ovo moze
drasticno smanjiti vrijeme koje operator trosi na svaki poziv i omoguciti
personaliziranu uslugu.
I5) Upoznat cemo se sa osnovnim principima i terminologijom koja se koristi kod

ISDN.
I6) Ovdje se vidi osnovni cilj ISDN i inteligentne mreze. Poredenjem sa I2) vidi se da
je sada ISDN unikatna veza izmedu krajnjeg korisnika i komutacijskog mreznog
elementa (centrale). Signalizacijski sistem broj 7 (SS#7) se mora koristiti izmedu
centrala koje koriste ISDN. U protivnom slucaju ce korisnici moci koristiti ISDN
pogodnosti (npr. ANI) samo unutar mreze centrale na koju su povezani.
I7) Signalizacija je kljucni element i ISDN pristupa i inteligentne mreze. Ona upravlja
vezom u smislu spajanja poziva, potom njegovog rutiranja kroz mrezu, tarifiranja i
financijskog administriranja, i konacno, raskida veze.
Signalizacijske funkcije se mogu opcenito klasificirati u tri kategorije:
-nadzor stanja interface-a (analogno stanju podignute ili spustene slusalice)
-kontrola (zadrzavanje poziva, usmjeravanje poziva itd..) Ovdje je najveci doprinos
inteligentne mreze i ISDN u odnosu na klasicne mreze
-adresiranje (biranje)
-signaliziranje dolaznog poziva (zvonjava telefona)
Opcenito, postoje dva metoda signalizacije:
-in-band: Signalizacijska informacija prenosi se istim putem ili kanalom kao i
korisnicka informacija (govor ili podaci). Razlikujemo statusno orjentiranu
(podignuta/spustena slusalica, tj. struja u lokalnoj petlji konstantno tece ili se prekida
odgovarajuci broj puta okretanjem brojcanika), i tonsku gdje se svaka znamenka koja
se bira kodira sa dvije od sest definiranih frekvencija (tonova) u opsegu do 4 kHz.
-out-of-band : Signalizacijska informacija ide posebnim kanalom u odnosu na
korisnicku (govor/podatke), gdje taj kanal moze biti zajednicki za vise informacijskih
kanala (common channel signalling, npr kao Signaling System no.7- SS#7). Ovaj
metod omogucuje simultani tijek signalizacijske i korisnicke informacije. ISDN
koristi posebni protokol za prijenos signalizacijskih poruka izmedu korisnika i mreze.
I8) Informacija se prenosi izmedu korisnika i mreze putem kanala. Kanal se ovdje
definira kao dio ukupnog propusnog opsega prijenosne linije. ISDN standardi
definiraju nekoliko kanala; najcesce koristeni su B i D.
B kanal (bearer nositelj) je standardni digitalni kanal od 64 kbit/s (odgovara sirini
PCM govornog kanala). On nosi korisnicku informaciju govor ili podatke.
D kanal (demand zahtjev) je odvojenih 16 ili 64 kbit/s koji se koriste primarno za
signaliziranje. Priroda signalizacijskih funkcija (uspostava, odrzavanje i raskid ISDN
veza) determinira i impulsni tip radnog opterecenja D kanala. Zbog toga se, kada D
kanal ne nosi signalizacijsku informaciju, dozvoljava prijenos paketnih (X.25)
podataka, pri cemu, naravno signalizacija ima prioritet.
I9) Korisnik se prikljucuje na ISDN koristeci B i D kanale, koji se vremenski

multipleksiraju na dva nacina:
BRI (basic rate interface) sastoji se od dva B kanala (od po 64 kbit/s) i jednog D
kanala (16 kbit/s), pa se ova konfiguracija cesto oznacava sa 2B+D. Pri ovome su B
kanali pod kontrolom D kanala i medusobno neovisni jedan moze nositi podatke,
drugi govor, sto omogucuje integraciju podataka i govora na istoj prijenosnoj liniji.
BRI interface ima kapacitet od ukupno 144 kbit/s (64+64+16). Sa dodatnom
kontrolnom i framing informacijom (overhead), ukupna prijenosna brzina za ovaj
interface je 192 kbit/s.
I10) PRI (primary rate interface) se sastoji od 30 B kanala (od po 64 kbit/s), jednog D
kanala (od 64 kbit/s) i overhead-a (64 kbit/s).
I11) ISDN mrezni elementi na korisnickoj strani se nazivaju Network termination

Equipment (NT) i Terminal Equipment (TE). Interface-i izmedu funkcionalnih
blokova se zovu referentnim tockama. One su uglavnom logicke, a ne nuzno i
fizicke tocke, tj. na nekoj referentnoj tocki ne mora nuzno biti i fizicki interface.
NT omogucuje komunikaciju izmedu ISDN centrale i korisnickog prikljucka. Postoje
dva tipa NT-a:
NT1 osigurava funkcije prvog (fizickog) sloja OSI modela. (konverziju signala,
sinkronizaciju itd.) Moze biti ugraden u neki drugi dio opreme, ali njegova
funkcionalnost mora biti prisutna u ISDN mrezi.
Mrezni elementi tipa NT2 su inteligentniji od NT1 jer obavljaju i funkcije data link i
mreznog sloja. Kada god NT2 ne inkorporira funkcije treceg sloja, on ce TE-u
proslijediti originalne podatke drugoga i trecega sloja, koje je primio od NT1. NT2
mrezni elementi omogucuju kontrolu vise BRI-a koji se stapaju u jedan PRI. Primjeri
NT2 su PBX koncentratori, terminal kontroleri, front-end procesori i E1 (2 Mbit/s,
primarni PCM) multiplekseri.
I12) TE omogucuje komunikaciju na korisnickoj strani. Primjeri TE su terminali,

telefoni, (klasicni analogni i digitalni) i PC racunala.
Tip TE1 imaju ISDN kompatibilni interface (npr. ISDN telefoni, racunala sa ISDN
karticom itd.)
TE2 nemaju ISDN interface (vec npr. V.24, V.35 itd.), pa ne mogu implementirati
ISDN signalizacijski protokol. Zbog toga se na ISDN povezuju pomocu terminal
adaptera (TA).
I13) Pored konverzije u ISDN standardne brzine prijenosa, TA omogucuju i funkcije

ISDN signalizacije. Mogu biti integrirani u NT2 ili TE2.
I14) Kako je vec receno referentne tocke su konceptualne i ne oznacavaju nuzno i

fizicki interface.
ET-Exchange Termination
LT-Line Termination
R,S,T,U,V referentne tocke
R-tocka izmedu TE2 i TA gdje nije ISDN interface
S-cetverozicni interface (jedna predajna i jedna prijamna parica) izmedu TE1 i NT, ili
izmedu TA i NT. Do osam TE ili TA se moze povezati pomocu S referentne tocke na
NT. NT2 ustvari razdvaja T referentnu tocku u nekoliko S referentnih tocaka. S

referentna tocka je opisana u ITU-T preporukama I.440 (BRI) i I.441 (PRI).
T-takoder cetverozicni interface izmedu TA, TE1 ili NT2 i NT1. Fizicki je identicna S
referentnoj tocki. U nekim slucajevima, gdje postoji kucna centrala PBX (NT2),
NT1 je ugraden u NT2 i ne postoji fizicka R referentna tocka.
U interface je prijenosna linija izmedu korisnicke opreme i ISDN centrale, tj. izmedu
NT1 i zavrsetka linije centrale (LT).
V interface je u samoj ISDN centrali.
I15) Vec je receno da kod BRI, S referentna tocka podrzava tocka-tocka (point-topoint) konfiguraciju, ali i point-to-multipoint. Ova posljednja se naziva passive bus i
podrzava do osam TE1 i TA.
I16) PRI se koristi izmedu centrale i korisnicke opreme. NT2 koristi PRI liniju kao
meduvezu (trunk) da bi servisirao vise BRI linija koje se ulijevaju u njega i brine o
svim zadacima koji se ticu odrzavanja BRI linija, kao i uspostavljanja poziva prema
centrali putem PRI linije.
I17) Ovdje je sumarno predstavljena dosadasnja diskusija ISDN pristupa inteligentnoj

mrezi.
I18) Sada cemo paznju usmjeriti na data link sloj protokola koji se koriste kod ISDN.
Mnogi problemi sa (ne)kompatibilnoscu ISDN nacionalnih standarda i opreme vezani
su upravo za ova dva nivoa.
Na drugom nivou, razlikujemo protokole na D i na B kanalu. Na D kanalu imamo
protokol Q.921 (I.441), koji se uobicajeno zove LAPD (Link Access Procedure for
the D channel). Na link nivou B kanala mozemo imati razlicite protokole od HDLC
do digitaliziranog govora, jer ih za taj slucaj ISDN standardi uopce ne definiraju. Ta
transparentnost B kanala omogucuje da se po njemu prenosi prakticno bilo sto.
I19) LAPD omogucuje adresiranje na drugom nivou, kontrolu tijeka i kontrolu

gresaka za D kanal. Gledano na kontrolu tijeka i detekciju gresaka, LAPD je veoma
slican LAPB-u (data link sloj kod X.25), ali se razlikuje u tome sto omogucuje
visestruko adresiranje (i visestruke logicke veze) na drugom nivou. Ovo je nuzno, jer
D kanal kontrolira sve B kanale interface-a, koji mogu raditi neovisno jedni o drugima
i stoga zahtijevaju razlicite logicke veze.
Struktura okvira je sljedeca:
-flag (7E heksadecimalno= 01111110)
-16-bitno adresno polje Data Link Control Identifier (DLCI)
-control (za upravljanje prijenosom informacije i nadzor)
-information promjenjive duzine
-FCS - CRC
Postoje dva tipa LAPD prijenosa koji se mogu koristiti na istom D kanalu: bez
potvrde prijama i sa potvrdom prijama. U prvom slucaju, informacija treceg nivoa se
brze prenosi, ali ne postoji kontrola sekvencijalne isporuke okvira ili kontrola gresaka.
Ovaj tip postoji iskljucivo na BRI.
I20) Adresne funkcije LAPD omogucuju multipleksiranje potrebno za visestruke data

link veze na data link sloju, odnosno visestruke logicke veze na D kanalu izmedu
razlicitih entiteta ili mreznih elemenata treceg nivoa. (Radi usporedbe, prisjetimo se
da LAPB omogucuje samo jednu vezu na data link nivou, a X.25 omogucuje
visestruke logicke kanale.)
LAPD koristi DLCI, koji se sastoji od identifikatora (viseg) servisa SAPI (Service
Access Point Identifier) i identifikatora krajnjeg terminala TEI (Terminal Endpoint
Identifier). Kombinacija SAPI/TEI adresa potpuno odreduje i adresira visestruke
logicke entitete.
U ovome primjeru, postoji jedan TE na ISDN fizickoj sabirnici. Svaki TE moze imati
vise jedinstvenih SAPI/TEI adresa kako bi omogucio koliko je potrebno posebnih
logickih veza po D kanalu.
I21) U usporedbi sa LAPB, umjesto adresnog polja od jednoga bajta, DLCI koristi
dva bajta, sa funkcijom identifikacije adrese trazenoga prijamnika LAPD okvira.
-EA-address expansion bit diferencira LAPD od LAPB
-C/R command/response diferencira komande od odgovora. Mreza (NT) ga
postavlja na 1 za komande, a na 0 za odgovore, dok je na korisnickoj strani
obrnuto.
-SAPI- od 64 moguca identifikatora (koji indiciraju gdje se usluge drugoga sloja daju
entitetu trecega sloja), definirani su samo sljedeci:
SAPI=0 znaci da okvir nosi signalizacijsku informaciju; SAPI=1 indicira paketnu
Q.931 (call control) komunikaciju; SAPI=16 pokazuje da okvir nosi X.25 korisnicku
informaciju, a SAPI=63 mreznu upravljacku informaciju (system management).
-TEI 127 moguca krajnja identifikatora ukazuju na specificni logicki entitet (kod
point-to-point veze) ili grupu logickih entiteta unutar individualnoga SAPI.
TEI=0 (Podrzava samo jedan inteligentni NT2 koristeci jedan point-to point data link
unutar datoga SAPI)
TEI=1-63 (Korisnicka oprema sa neautomatskom dodjelom TEI, tj. TE sam odreduje
svoj vlastiti TEI)
TEI=64-126 (Korisnicka oprema sa automatskom dodjelom TEI od strane NT)
TEI=127 (sve 1 broadcast veza sa svim logickim terminalima unutar datoga
SAPI)
I22) Analogno sa LAPB, postoje tri razlicita formata kontrolnoga polja: I, S i U.

Zavisno od tipa formata kontrolnoga polja, LAPD okvir upravlja prijenosom
informacije ili vrsi nadzorne funkcije (odredeno S-supervisory bitom).
I23) Principi trecega nivoa kod ISDN baziraju se na njegovoj osnovnoj

funkcionalnosti: uspostavljanju, odrzavanju i raskidanju veza uzduz cijele mreze.
Kao i na drugom nivou, protokoli trecega nivoa se dijele izmedu onih koji se odnose
na B kanal i onih koji odreduju D kanal.
ISDN uopce ne definira protokole za B kanal, tj. korisnik moze poslati bilo sto putem
B kanala (govor ili podatke, koristeci bilo koji protokol). S druge strane, za D kanal su
definirana dva protokola: X.25 i Q.931 (I.451). X.25 se koristi za transport
korisnickih podataka preko D kanala kada on nije zauzet signalizacijskim protokolom
Q.931 (koji omogucuje uspostavljanje, odrzavanje i raskid ISDN (i SS#7) veza, te
kontrolu gresaka). Osim toga, Q.931 dodjeljuje resurse (kao npr. B kanale i X.25 na D
kanalu), podrzava brojne tajmere i brojace koji osiguravaju da se signalizacijska
informacija prenosi korektno i bez gresaka, te da paketi informacije dolaze u
pravilnom rasporedu.
I24) Q.931 razmjenjuje poruke izmedu entiteta trecega nivoa na slican nacin kao
X.25.
-Protocol discriminator ima vrijednost 8 za Q.931, a 10 za X.25.
-CRV - Call reference value polje je analogno LCN (Logical channel number) kod
X.25
I25) Prikazan je tipicni niz Q.931 poruka po D kanalu, koje se razmjenjuju kod
uspostave govornoga poziva po B kanalu. Zavisno od implementacije Q.931 (razne
nacionalne varijante) moze biti poslano vise ili manje od prikazanih poruka.
I26) BRI konektor tipa RJ-45.
Raunalne mree WAN:

Osnove Frame Relay tehnologije
Suvremeni mreni servisi na

svakom sloju
Mail, Web, News
Application
Govor, podaci, video
Transport
Network
Multiprotocol
Internet Protocol
Link
Frame Relay
Physical
E1/ T1/DS3
Multiprotocol
ATM
SDH/Sonet
Internet
Protocol
Mreni
servisi
Frame Relay veze
FRS
FRS
FRS
FRAD
FRAD
FRS = Frame Relay Switch
FRAD = Frame Relay Access Device
Frame Relay je brza tehnologija komutacije paketa razlicite duzine,

koja se moze shvatiti kao suvremena evolucijska faza X.25 paketne
tehnologije, s obzirom da pouzdani digitalni prijenosni mediji kao
npr. opticko vlakno znatno smanjuju potrebu za otkrivanjem i
ispravljanjem gresaka u svakom elementu mreze.
Frame Relay doista vrsi komutaciju, koristeci samo data link i fizicke
slojeve, ali tako to koristi modificirani Link Access Protocol D (LAPD) koji sadrzi osnovnu odredisnu informaciju. Ova je, pak, data u
formi link konekcijskog identifikatora, koji omogucuje mrezi da
pridruzi aktualni okvir nekom virtualnom krugu.
Do razvoja Frame Relay tehnologije dolazi usljed razlicitih faktora i
zahtjeva na koje klasicna paketna tehnologija prijenosa (X.25) nije
mogla odgovoriti, a to su:
-povezivanje LAN
internetworking).
mreza
pomocu
WAN
mreza
(WAN-LAN
-povecana potreba za brzinom (efikasnoscu) prijenosa

-povecana inteligencija mreznih elemenata
-dramaticno povecan kvalitet prijenosa fizickih linija
Saeto, Frame Relay je WAN mrea prijenosa podataka sa
komutacijom paketa, odnosno konekcijski protokol koji definira
suelje izmeu korisnike strane - Customer Premise Equipment
(CPE), kao to je LAN most, usmjeriva, ili front-end processor, i
mree, da bi tako, putem WAN mree, visokih performansi, osigurao
povezivanje izmeu LAN mrea. Koristi virtualne krugove (uglavnom
samo fiksne Permanent Virtual Circuits (PVC), a ponekad i
Referentna Frame Relay mrea

PVC
CPE
NET
UNI
PVC
PVC
NNI
CPE
PVC
NET
UNI
CPE
NET
PVC
UNI
NNI
= Customer Premise Equipment

= Frame Relay Network
= Permanent Virtual Circuit
= User to Network Interface
= Network to Network Interface
Suelje izmeu korisnika (CPE) i mree (NET)

Za povezivanje korisnika, dananje Frame Relay mree koriste uglavnom samo
PVC-ove (negdje se koristi i termin Permanent Logical Links (PLLs)), koji
povezuju krajnje strane najee putem dijeljenih, a manje putem dediciranih
fizikih resursa.
Na datom dijagramu, uoimo kljune elemente Frame Relay mree:
1). Korisnik pristupa mrei kroz lokalni FRAD, koji podrava protokol, pa vri
transfer i usmjeravanje okvira prema i od Frame Relay mree.
2). Frame Relay preklopnik (FRS) korisniku osigurava pristup usluzi i dio je
Frame Relay mree koji osigurava pristup na komutacijsku i transportnu
magistralu (koja moe, ali ne mora biti i sama Frame Relay). Lokalni FRS
podrava pristup pomou lokalne petlje na Frame Relay servis.
3). FRAD je povezan na FRS kroz definirani User-to-Network Interface (UNI), koji
se sastoji od definiranih fizikih suelja, F.R. Link protokola i kanalnih
signalizacijskih procedura. UNI specifikacijama upravljaju nacionalne i
meunarodne standardizacijske organizacije i Frame Relay Forum (User-toNetwork Interface Implementation Agreement FRF-1).
Frame Relay i X.25 stogovi protokola

Sloj
7
aplikacijski
prezentacijski
sesijski
4
3
2
1
transportni
mreni
linka podataka
fiziki
X.25
Frame Relay
X.25
LAP-B
fiziki medij
LAP-F
fiziki medij
Kada se usporeduju stogovi protokola X.25 i Frame Relay, cini se da je kod

Frame Relay protokola naprosto izbacen treci (mrezni) sloj, koga koristi X.25. U
stvarnosti nije sve bas tako jednostavno.
Kako smo vidjeli ranije, X.25 standard bio je razvijen za analogne zicane
prijenosne sustave kod kojih vjerojatnost greske nije bila zanemariva, pa je zbog
toga detekciju i korekciju greski trebao ciniti svaki element mreze. Zbog
navedenih razloga, sada to vise nije potrebno.
Ukidajuci suvisno procesiranje (kod X.25 obavezno na svakom elementu mreze)
i delegirajuci ga visim protokolima, Frame Relay smanjuje prosjecno vrijeme
obrade svakoga elementa mreze sa prosjecno izmedu 30 do 40 milisekundi na
oko 3 do 5 milisekundi.
Za razliku od X.25, Frame Relay odbacuje okvir u slucaju pojave gresaka ili
zagusenja. Ovakvi odbaceni okviri moraju se otkriti, a dalju brigu o njima
preuzimaju visi protokoli. Premda je ova procedura automatska i pouzdana, ona
je i neekonomicna u smislu vremena koje zahtijeva, procesiranja i propusnoga
opsega. Kod mreza sa visokim kvalitetom prijenosa i posljedicno jako malo
gresaka, okviri se uglavnom odbacuju usljed zagusenja. Ipak, imperativ je da se
odbacivanje okvira svede na minimalnu mjeru.
Opcenito, da bi se uspjesno primijenio Frame Relay, treba zadovoljiti tri uvjeta:
-Krajnji elementi mreze moraju inkorporirati inteligentni protokol viseg nivoa u
svrhu kontrole gresaka, kao i ostalu potrebnu suvisnost (end-to-end). Ovo
kompenzira sve ono sto je izbaceno kod X.25 procesiranja na svakom elementu.
-Prijenosni link mora biti gotovo bez gresaka u prijenosu.
-Aplikacije moraju tolerirati varijabilno kasnjenje paketa.
UNI fizika suelja
V-serija (V.35,
RS-449/V.11),
56 - 2048 kbps
Razdjelnik
(E1 HDB3, ili
T1 B8ZS ESF,
ili V-serija)
CSU
Frame Relay
mrea
FRS
DSU
FRAD
E1 3-ilni ili koaks.
T1 DSX-1
razgranienje
E1 i frakcije (56, 64, 384,

768, 1536, 1984 kbps), ili
T1 RJ-48C, ili Bantam
UNI fizika suelja

Specifikacije za Frame Relay identificiraju samo nekoliko fizikih suelja;
najvie koriteni su prikazani na slici.
Primarna brzina prijenosa (E1 ili T1) najee se koristi za povezivanje
mrea na Channel Service Unit (CSU) npr. modem koji vri konverziju
izmeu mrenih i korisnikih signala i obrnuto. Na ovoj istoj brzini se CSU
esto dalje vee sa Data Service Unit (DSU), koja dalje pretvara korisnike
signale na osnovnu brzinu signala V-serije.
V-serija fizikih suelja koristi se od DSU, ili pak kombinacije CSU/DSU , na
korisniku opremu, ovdje prikazanu kao FRAD.
Danas su mnoge DSU/CSU jedinice implementirane na karticama ili ASICima, odnosno ugraene u FRAD-ove, tako da izgleda da se E1 ili drugi
takav interface spaja izravno na FRAD.
Crta razgranienja izmeu pruatelja usluga i korisnika moe biti razliito
definirana u Europi i SAD.
Tip interface-a
brzina
V-serija
Konektor
V.35, RS-449 (V.11)
T1 (B8ZS, ESF)
56, 64, 1536 i frakcijska (nx56 kbps)
Linijska
56-2048 kbps
Mini-bantam, RJ-48C
CEPT E1 (HDB3)
frakcijska (nx64 kbps)
Koaksijalni ili 3-ilni
(Sjevernoameriki DDS)
(RJ 48C/Mini bantam)
64, 1984 i
56 kbps
Bitski orijentirani protokoli

High-level Data Link Control - HDLC
Flag Address Control
Information
FCS
01111110
8 bita
Flag
01111110
8 ili 16 bita 8 ili 16 bita
opcionalno (multipli od 8 bita)
16 bita
8 bita
korisni promet (sljedei protokol)

identifikacija tipa okvira, brojanje okvira
adresiranje na sloju linka podataka
High Level Data Link Control (HDLC) protokol

HDLC je bitski orijentiran protokol sloja linka podataka, definiran od
strane ISO za uporabu po serijskim linkovima podataka. Predstavlja
model za sve ostale protokole drugoga sloja, kao to je npr. Frame
Relay. Ukljuuje definiciju promjenjive duljine okvira, te funkcija
uspostave linka, kontrole toka i kontrole greaka.
U HDLC okviru, flag karakter se koristi kao graninik (sa obje
strane). Odmah iza prvoga flag-a je Address polje (jedan ili dva
bajta), te Control polje (jedan ili dva bajta). Sva sljedea polja do
Frame Check Sequence (FCS) polja kontrole greaka (ostatka
dijeljenja referentnim ciklinim polinomom - CRC), na raspolaganju
su informaciji koju okvir prenosi, i nemaju nikakve veze sa
funkcijama drugoga OSI sloja.
Frame Relay i drugi protokoli sloja 2, baziraju se na HDLC-u, ali
koriste Control polje i elemente procedure na razliite naine. Frame
Relay definira protokol sloja 2, koji se zove Link Access ProcedureFrame Relay (LAP-F).
Osim Frame Relay-a, ostali HDLC-bazirani protokoli su:
Synchronous Data Link Control (SDLC), Link Access Protocol (LAP)
- originalni drugoga nivoa kod X.25, LAP-B (B oznaava Balanced),
ISDN LAP-D (D stoji za D-Channel), Signalling System no.7 (SS7)
protokol drugog sloja : Message Transfer Part , i konano: Point-toPoint Protokol (PPP).
Svi ovi protokoli koriste HDLC format okvira kao polaznu toku, ali
Format LAP-D okvira

(DLCI)
Information
FCS
01111110
8 bita
16 bita
16 bita
multipli od 8 bita
EA
=
1
TEI
DLCI SAPI
16 bita
C/R
8 bita
EA
=
0
Bajt 2
Bajt 1
8
Flag
01111110
DLCI
TEI
SAPI
C/R
EA
- data link connection identifier

- terminal endpoint identifier
- service access point identifier
- command/response bit
- extended address bit
LAP-D okvir sastoji se od prikazanih elemenata, a predstavlja poboljsanje u odnosu na LAP-B

kod X.25. Ovaj tip kontrole linka, nastao za vrijeme standardizacije ISDN protokola podrzava:
-visestruke terminale na interface-u korisnik-mreza. Ovo omogucuje multidrop (tj visestruki
pristup adresiranje) koga LAP-B nema, kao i visestruke mogucnosti na trecem sloju, kao sto
je npr. X.25.
Flage frame polje razgranicava okvir na obje strane sa svojim jedinstvenim sadrzajem
01111110, pri cemu se koristi jedinstveni flag za kraj jednoga i pocetak drugoga okvira.
LAP-D adresno polje sadrzi dovoljno informacije da se nosi sa dva nivoa multipleksiranja, sto
mu omogucuje da koristi vise korisnika na jednom fizickom interface-u. Ovo se postize
koristenjem unikatne dvodijelne adrese, koja se satoji od Terminal Endpoint Identifier-a (TEI) i
Service Access Point Identifier-a (SAPI).
LAP-D kontrolno polje definira tri tipa okvira:
-Information
-Supervisory
-Unnumbered
Informacijski okviri nose korisnicke podatke, a pridodana je i informacija kontrole toka i gresaka
(ARQ). Supervizijski okviri omogucuju ARQ kada to nije omoguceno formatom informacijskog
okvira. Nenumerirani okviri omogucuju dodatne funkcije upravljanja linkom, a koriste se i za
podrsku prijenosa bez potvrde prijama.
Informacijsko polje je promjenjive duzine (do nekog sustavom definiranog maksimuma). Sadrzi
podatke koji se prenose i mora imati cijeli broj bajta.
Frame Check Sequence (FCS) je ciklini (CRC) kod provjere greaka.
LAP-F funkcije
Application
Presentation
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Funkcije gornjeg sloja

Kontrola greaka
Kontrola toka
Potvrda prijama
LAP-F funkcije
Uokviravanje
Otkrivanje greaka
Multipleksir.virtualnih krugova
Nekoliko funkcija koje drugi protokoli implementiraju u sloju

2, Frame Relay preputa viim nivoima
LAP-F funkcije
Glavna karakteristika Frame Relay-a je da se, preko njegovog suelja, okviri
primaju i prosljeuju jedan po jedan od izvornog do destinacijskog vora, po
principu trenutno najboljeg mogueg nivoa usluenja.
Osnovna razlika izmeu LAP-D i LAP-F je da su kod ovoga drugoga,
ispravljanje greaka, kontrola toka i potvrda prijama, preputeni protokolima
viih slojeva (npr. TCP/IP provjeri na svakoj LAN krajnjoj toki). LAP-D (i ostali
HDLC- bazirani protokoli) omoguuju kontrolu greaka pomou odvajake
memorije (buffer-a) i retransmisija.
Jedina kontrola greaka koju izvodi Frame Relay mrea je provjera FCS-a.
Okviri koji imaju pogreni FCS se odbacuju, a da se pri tome nikakve obavijesti
ne alju bilo kojem drugom ureaju.
Format Frame Relay okvira

(DLCI)
FCS
Information
01111110
8 bita
16 bita
16 bita
multipli od 8 bita
C EA
/ =
R 0
DLCI
DLCI
F
E
C
N
16 bita
B
E
C
N
D
E
8 bita
EA
=
1
Bajt 2
Bajt 1
8
Flag
01111110
DLCI
C/R
FECN
BECN
DE
EA

- forward explicit congestion notification bit
- backward explicit congestion notification bit
- discard eligibility indikator
Format Frame Relay okvira (LAP-F)

Frame Relay koristi modificirani LAP-D okvir. Razlika je u nacinu
koristenja adresnih bita i u broju bita podataka koji se smiju prenositi.
Tako, dok standardni LAP-D specificira maksimalno 2080 bita,
informacijsko polje kod Frame Relay-a moze imati od 8 do 65.512 bita.
Adresno polje sadri Extension Address polje, indikaciju Command/
Response, zatim 3 bita, rezervirana za eksplicitnu indikaciju zaguenja (u
smjeru toka podataka i obratno) i podlonosti odbacivanju (po preporuci
ITU-T Q.922 (Annex A), ili ANSI T.617 (Annex D)), te konano,
identifikator veze po linku podataka - Data Link Connection Identifier
(DLCI).
Flag
Flag
01111110
8 bita
Address
Control
(DLCI)
16 bita
Information
multipli od 8 bita
C EA
/ =
R 0
DLCI
Bajt1
8
DLCI
C/R
FECN
BECN
DE
EA
Flag
01111110
16 bita
DLCI
FCS
F
E
C
N
16 bita
B
E
C
N
D
E
8 bita
EA
=
1
Bajt 2
1

Kod mnogih HDLC-baziranih protokola, ukljuujui Frame Relay, LAP-B,

LAP-D, SDLC i PPP, slobodnom linijom se prenose flag-ovi
(01111110=7E heksadecimalno), a uloga im je bitska sinkronizacija
prijamnika ak i kada se ne prenose podaci, te oznaavanje granica
okvira; prvi drugaciji karakter oznacava pocetak nekoga okvira, koji
zavrsava sa prvim novim flagom koji se pojavi. Na taj nacin samo jedan
flag razdvaja susjedne okvire.
Da bi se izbjegla slucajna pojava flaga u podacima, predajna stanica
ubacuje bit 0 nakon bilo kojega niza 11111 koje detektira izmedu dva
flaga (bit stuffing). Kada prijamni DTE ili DCE primi niz od 5 jedinica,
onda ako je sljedeci bit 0, smatra se da je ubacen na predajniku i
odbacuje, dok 10 indicira krajnji flag. 11 je indikacija greske i za taj
okvir ce se traziti ponovni prijenos.
Takoer naglasimo da se okvir koji sadri 7 ili vie jedinica, smatra
prekidnim - abort .
Data Link Connection Identifier DLCI

Flag
01111110
8 bita
Address
Control
(DLCI)
16 bita
Information
multipli od 8 bita
C EA
/ =
R 0
DLCI
Bajt 1
8
Flag
01111110
16 bita
DLCI
FCS
F
E
C
N
16 bita
B
E
C
N
D
E
8 bita
EA
=
1
Bajt 2
DLCI
C/R
FECN
BECN
DE
EA

Kod Frame Relay-a, 10-bitni identifikator oznaava virtualnu vezu uzdu

suelja korisnik-mrea, kojoj su pridrueni podaci okvira. Na taj nain,
Frame Relay razlikuje 1024 vrijednosti DLCI (obino numerirane od 0 do
1023), pa mrea na osnovu njih multipleksira i komutira informaciju.
Bilo koji DLCI ima znaaj samo na nivou linka podataka (efekat ega se
vidi na sljedeoj slici).
Permanentni ili komutirani krug implementira se kao kolekcija linkova, gdje
je, u opem sluaju, za svaki link, neki odreeni DLCI pridruen krugu. Ovi
DLCI-ovi tako (link po link) identificiraju cijeli krug. Premda teorijski
mogue, u praksi je neuobiajeno da bilo koja dva DLCI u krugu imaju istu
vrijednost.
Svaki PVC koristi vie DLCI-ova

B
DLCI=400
FRS
DLCI=64
DLCI=90
DLCI=91
DLCI=64
FRS
DLCI=96
FRAD
DLCI=65
DLCI=95
FRAD
Frame
Relay
mrea
FRS
DLCI= 401
DLCI=400
FRAD
DLCI omogucuje da se podaci koji dolaze u Frame Relay mrezu

prenose jednostavnom procedurom od tri koraka:
-provjera integriteta okvira pomocu FCS; ako se ustanovi greska,
okvir se odbacuje
-trazenje aktualnoga DLCI u tabeli (validnih DLCI-ova); ako dati
DLCI nije definiran za taj link, okvir se odbacuje
-prosljedivanje okvira prema njegovom odredistu, tako sto se salje
na port ili meduvezu (trunk) koji je specificiran u tabeli
Na slici se ilustrira da svaki PVC koristi vie DLCI-ova:
Korisnici A i B su povezani na jedan PVC, korisnici A i C na drugi, a
korisnici B i C na trei. (PVC-ovi su iscrtani debelim linijama). Svaki
od ovih PVC-ova je konstruiran koritenjem razliitih DLCI-ova
izmeu mrenih vorova. Kako se okviri usmjeravaju kroz mreu
prema konanoj destinaciji, tako im se dodjeljuje jedan po jedan
DLCI. Zbog toga se kae da DLCI ima samo lokalni znaaj, to
moe, na prvi pogled, djelovati zbunjujue. Za razliku od ISDN, koji
ima konzistentnu vrijednost identifikatora poziva (Call Reference
Value) koja se odnosi na specifini virtualni krug, Frame Relay nema
jedinstvenu vrijednost kojom se koristi za oznaavanje nekoga
odreenoga kruga, ve je taj krug skup DLCI-ova koji se na njega
odnose.
Da bismo u praksi jasno identificirali ove krugove, zavisimo od
dokumentacije i dijagrama mrene topologije.
Extended Address bit
Flag
01111110
8 bita
Address
Control
(DLCI)
16 bita
Information
01111110
16 bita
multipli od 8 bita
C EA
/ =
R 0
DLCI
DLCI
Bajt 1
8
Flag
FCS
F
E
C
N
16 bita
B
E
C
N
D
E
8 bita
EA
=
1
Bajt 2
DLCI
C/R
FECN
BECN
DE
EA

Extended Address bit (EA)

Tipina UNI adresa je duga dva bajta. Meutim, za NNI veze preko
visokopropusnih linija, 1024 DLCI-ova moda nije dovoljno, pa se jedan ili
dva dodatna bajta mogu dodati Frame Relay zaglavlju, da bi se poveao
DLCI adresni prostor.
Opseg adresnog polja moe se poveati rezerviranjem prvoga
prenoenoga bita svakoga adresnog polja EA za indikaciju da li je taj
bajt posljednji u adresnom polju (EA=1), ili ga, pak, slijedi jedan ili vie
bajta (EA=0).
Tako e npr. trobajtno adresno polje, biti indicirano kombinacijom 001
odgovarajuih EA bita.
Explicit Congestion Notification biti

01111110 (DLCI)
8 bita
16 bita
DLCI
Information
Flag
01111110
16 bita
multipli od 8 bita
C EA
/ =
R 0
DLCI
Bajt 1
8
FCS
F
E
C
N
16 bita
B
E
C
N
8 bita
EA
=
1
D
E
Bajt 2
1
DLCI - data link connection identifier

C/R - command/response bit
FECN - forward explicit congestion notification bit
BECN - backward explicit congestion notification bit
DE
EA
Eksplicitni identifikatori zagusenja u odlaznom/dolaznom smjeru Forward/Backward Explicit Congestion Notification (FECN/BECN)
koriste se kod Frame Relay-a kako je opisano u preporukama ITU-T
Q.922.
Forward Explicit Congestion Notification bit (FECN) starta u stanju
0. Ako okvir podataka stigne u zagueni Frame Relay preklopnik
(FRS) u mrei, FRS mu moe postaviti FECN bit na 1, to indicira
da okviri koji putuju u ovom pravcu, prolaze kroz zaguenje mree.
Na dalekom kraju, prijam FECN indikacije treba prouzrokovati
akcije prijamnog entiteta npr. zakanjele potvrde prijama,
smanjenje prozora podataka, kao i davanje prometu manjeg
rating-a, da bi se tako smanjio ponueni promet mrei u smjeru
zaguenja. U praksi, veina korisnike opreme ne odgovara na, ili
nije konfigurirana da odgovori na FECN indikatore.
Backward Explicit Congestion Notification bit (BECN)
Ovaj bit takoer starta u stanju 0. Kada okviri putuju nazad prema
izvoru zaguenja, FRS moe resetirati BECN bit, i time indicirati
predajnoj strani koja eksplicitno tvrdi da njen promet prema naprijed
prolazi kroz zaguenu mreu.
Premda prijam BECN indikacije treba navesti predajni entitet da
smanji svoju predajnu brzinu (i time dozvoli mrei da se oporavi),
should cause the sending entity to reduce its sending rate (to allow
the network to recover), veina korisnike opreme ne odgovara na,
ili nije konfigurirana da odgovori na BECN indikatore.
Koritenje FECN i BECN
FRAD BECN=1
FRS
FRAD
FECN
BECN
DE
BE
CN
=1
=1
FRS-A
FRS-B
CN
FE
FECN=0
FE
CN
=0
Zagueni vor
FRS-C
Normalni protok prometa
- Frame Relay Switch

- Frame Relay Access Device
- forward explicit congestion notification
- backward explicit congestion notification
Pretpostavimo da se stanica B priblizava stanju zagusenja, sto moze nastati npr.

usljed trenutnog vrsnog prometa koji dolazi u stanicu iz razlicitih izvora., ili pak
usljed vrsnog opterecenja linka izmedu stanica B i C.
Stanica B ce otkriti stanje zagusenja na bazi internih mjerila kao sto su npr.
koriscenje memorije i duzina repa cekanja (to znai da je ovaj FRS dostigao
status buffer-a od, moda 70% kapaciteta (vrijednosti su razliite sa sustavom i
konfiguracijom), a zatim ce to signalizirati stanici C (u smjeru prostiranja okvira
prema odredistu) tako sto ce promijeniti FECN od 0 na 1. Sve donje stanice ce
na taj nacin biti obavijestene o zagusenju koje se dogada na datom DLCI-u.
Kod nekih protokola, korisnije je obavijestiti izvor (pojacanoga) prometa da je
doslo do zagusenja, kako bi smanjio brzinu predaje dok zagusenje ne prestane.
Zbog toga, stanica B takoder promatra i okvire koji dolaze iz drugoga smjera te
veze i setira BECN bit da bi odgovarajuce signalizirala gornjim stanicama. Ovi
FECN i BECN procesi se mogu simultano odvijati visestrukim DLCI-ima kao
odgovor na zagusenje neke linije ili nekog FRS-a, cime obavjestavaju visestruke
izvore i odredista. FECN/BECN biti mogu jednoga dana predstavljati vazan
mehanizam minimizacije ozbiljnih problema do kojih moze dovesti zagusenje,
meutim, kako je ve reeno, danas se oni esto ignoriraju od strane krajnjih
ureaja sustava.
Discard Eligibility bit

01111110 (DLCI)
8 bita
16 bita
Information
multipli od 8 bita
C EA
/ =
R 0
DLCI
Bajt 1
8
Flag
01111110
16 bita
DLCI
FCS
F
E
C
N
16 bita
B
E
C
N
D
E
8 bita
EA
=
1
Bajt 2
DLCI
C/R
FECN
BECN
DE
EA

Vaan princip kod Frame Relay-a je da, ako postoji problem pri obradi okvira,
okvir se jednostavno odbacuje.
Discard Eligibility (DE ) bit ukazuje da, ako mreza treba odbaciti neke okvire
usljed zagusenja, onda su upravo oni okviri kod kojih je DE bit setiran na 1, ti koji
prvi trebaju doci na red. DE bit moze biti setiran od strane korisnickih elemenata
mreze (CPE), u onim okvirima, koji prevazilaze ugovorenu maksimalnu
propusnost (pogledati kasniju diskusiju CIR-a), obiljeavajui ih okvirima
manjega prioriteta, koje, kasnije, neki zagueni FRS moe izabrati za
prererencijalno odbacivanje. (Naravno nece bas svi korisnicki elementi biti tako
velikodusni, pa se za to, u vecini slucajeva, treba pobrinuti sama mreza koja na
taj nacin signalizira donjim mreznim elementima da se, u slucaju potrebe, takvi
okviri preferiraju za odbacivanje.)
Na taj nacin DE bit predstavlja mehanizam koji omogucuje mrezi da upravlja
propusnom sposobnoscu (throughput) koja je na raspolaganju razlicitim izvorima
informacije. To dalje implicira ponudu predvidive, ili cak garantirane propusne
sposobnosti korisniku.
U praksi, pruatelj Frame Relay usluga moe odabrati setiranje DE bita na
okvirima kojim se premauje CIR, ili ih ostaviti nepromijenjene.
Upamtimo, da ako postoji greka u FCS, okvir se uvijek odbacuje od strane
ureaja koji otkriva greku.
Odbacivanje okvira?
Zagueni vor
odbacuje promet sa
aktiviranim DE = 1
FRS-A postavlja DE=1
u okvirima koji prevazilaze
ugovorenu propusnost
=1ta
E
D a
D
Da
FRS-C
FRAD prevazilazi
ugovorenu
propusnost
FRS-B
=0
DE ata
Data
Data
Data
Data
ta
FRS-A
Da E=0
ta
FRS
FRAD
FECN
BECN
DE
- Frame Relay Switch

- Frame Relay Access Device
- forward explicit congestion notification
- backward explicit congestion notification
Data
Data
Data
FRAD
U periodima zaguenja, okviri oznaeni sa DE=1 mogu biti odbaeni od

strane mree. U stvari, DE bit ukazuje da, ukoliko mrea treba odbaciti
okvire usljed zaguenja, onda se preferira to uiniti sa onim okvirima koji
imaju DE bit postavljen na 1. Trebamo imati na umu da, ukoliko je
zaguenje dovoljno veliko, ak i poneki neobiljeeni okvir moe biti
odbaen. U kome god sluaju se ovo odbacivanje dogodi, nikakva
obavijest o tome se ne alje nikome, to znai da vii slojevi moraju biti
sposobni za korekciju pogreki, ako do njih doe. TCP je tipian protokol
koji otkriva greke i zahtijeva retransmisiju podataka sa grekama.
DE bit bi mogao aktivirati CPE ureaj na nekom od svojih okvira nieg
prioriteta. Naravno, veina, ako ne svi korisniki ureaji, nee biti tako
nesebini i dobroga ponaanja, pa sama mrea mora aktivirati DE bit da
bi ukazala vorovima u smjeru prijenosa podataka da neki okvir, u sluaju
potrebe, treba preferirati za odbacivanje.
Ukratko, DE bit je jedan od naina na koji Frame Relay mrea pokuava
osigurati predvidljivu i garantiranu propusnost podataka svojim
korisnicima.
Garantirana brzina prijenosa

(informacije) - CIR
Bc
Prijenos, ali uz
oznaku DE
Garantirani
prijenos
Bc + Be
Mogue
odbacivanje
vika
Garantirana brzina prijenosa (informacije) - CIR

CIR je brzina (u bit/s) kojom mrea garantira prijenos informacije od pretplatnika
u normalnim okolnostima. Mjeri se unutar vremenskoga intervala Tc (tipino 1
sekunda).
CIR se ugovara pri uspostavi poziva ili prilikom pretplate na dati servis, jer
izraava minimalni nivo servisa koji se daje za individualni virtualni krug. CIR se
implementira DLCI po DLCI, tj. tako to svaki DLCI ima svoju vlastitu vrijednost
CIR-a. Mrea garantira isporuku samo ugovorenog CIR-a, gdje ako ima
slobodnog kapaciteta, virtualna veza moe zakratko prevazii CIR do vrijednosti
pristupne brzine (Access Rate).
CIR
T1.606a formula:
Bc (bita)
CIR = ---------------------Tc (sekundi)
CIR
Bc
Be
Tc
= Committed Information Rate

= Committed Burst Size
= Excess Burst Size
= interval mjerenja
T1.606a CIR formula:

CIR se definira kao minimalna brzina kojom pruatelj Frame Relay mrenih
usluga pristaje prenijeti informaciju pod normalnim uvjetima.
Bc (bit)
CIR = ------------,
Tc (s)
gdje se CIR mjeri u vremenu Tc. Kako je Tc obino 1 sekunda, CIR je brojano
jednak garantiranoj veliini impulsa podataka - Committed Burst Size ( Bc):
CIR = Bc (bps)
Tc mjerni interval u kom korisnik moe slati samo Bc i/ili Be promet
Bc -- committed burst je maksimalna koliina podataka koju je korisniku
dozvoljeno ponuditi mrei u intervalu Tc
Be -- excess burst je maksimalna koliina podataka iznad Bc, koju je korisniku
dozvoljeno ponuditi mrei u intervalu Tc
Uloga CIR-a
Okviri odbaeni, ili

oznaeni kao podloni
odbacivanju
Bc+Be
Brzina
pristupa
Ponueni
promet
Okviri oznaeni kao

podloni odbacivanju
Bc
T0
Unutar ugovora
o servisu
A
CIR
T0+Tc
U gornjem primjeru, korisniki podaci ulaze u mreu kao ponueno

optereenje ili okviri podataka.
Ponueni promet je uvijek predat trenutnom brzinom, jednakoj pristupnoj
brzini - access rate (to znai brzinom medija).
Ponueni promet do toke A (<= CIR) je uvijek unutar granica servisnog
ugovora.
Ponueni promet > CIR i <= (Bc+Be) je dodatno optereenje, i oznaen je
kao podloan odbacivanju (DE=1), pa u uvjetima zaguenja, moe biti
odbaen.
Ponueni promet > (Bc+Be) je u suprotnosti sa ugovorom o prometu, pa je
oznaen kao podloan odbacivanju, ili je smjesta odbaen, im je uao u
mreu.
Odluka da li oznaiti ili odbaciti okvir ovisi o uvjetima ugovora sa
prueteljem Frame Relay servisa.
Promet unutar granica

iz ugovora o servisu
Razmak
izmeu okvira
Brzina
pristupa
Bc+Be
Bc
T0
Ponueni
promet
CIR
Okvir 1
Okvir 2
unutar CIR-a unutar CIR-a
T0+Tc
Primjer kada je promet unutar granica iz ugovora o servisu

Okvir 1 je potpuno unutar granica ugovora, kao i okvir 2. Zbog toga oba moraju
biti isporueni sa garantiranim kvalitetom servisa (Quality-of-Service - QoS), to
se odnosi na kanjenje i propusnost.
Ovi okviri se predaju u mreu na pristupnoj brzini tj. na samoj bitskoj brzini
pristupnoga linka.
Osim za sluaj kada je CIR jednak pristupnoj brzini, nagib CIR-a je uvijek manji
od nagiba pristupne brzine, jer je CIR uvijek manji ili jednak pristupnoj brzini, i ne
moe nikada biti vei od nje.
Takoer primijetimo da, ako se u periodu T0+Tc, okviri vie ne alju, linija
ponuenoga prometa e se ravno produiti, da bi se srela sa CIR linijom na
desnoj strani grafika, kako se meuprostor izmeu okvira poveao.
Preveliki promet
Razmak
izmeu okvira
Brzina
pristupa
Bc+Be
Bc
T0
Ponueni
promet
Okvir 2
Okvir 1
CIR
Okvir 3
Bc+Be
T0+Tc
Preveliki promet
Sada se mrei predaje okvir 3. Ukupni broj bita predat u intervaluT0+Tc je sada
vei od Bc, ali manji od Bc+Be.
Ovaj okvir je oznaen podlonim odbacivanju (DE),u sluaju zaguenja, ili drugih
neuobiajenih stanja mree.
Primijetimo da je, za ovaj okvir, ponueni promet oigledno vei od CIR-a,
premda ukupno prometno optereenje nije iznad Bc+Be. Ovo je sukladno naoj
definiciji CIR-a.
Promet vei od Bc+Be
Razmak
izmeu okvira
Brzina
pristupa
Bc+Be
Bc
T0
Ponueni
promet
Okvir 2
Okvir 1
CIR
Okvir 3
Bc+Be
Okvir 4
Bc+Be
T0+Tc
Promet vei od Bc+Be

Konano, mrei se predaje okvir 4, pa je sada zbroj bita koji se predaju okvirima
1 do 4, vei od Bc+Be. Okvir 4 e biti ili oznaen podlonim odbacivanju, ili
smjesta odbaen im ue u mreu, to ovisi o korisnikom ugovoru pruatelja
servisa, njegovoj trinoj strategiji, te mogunostima aktualnoga FRS-a.
Suelje korisnikmrea (UNI)

Suelje korisnik mrea:
FRF.1 User-to-Network Interface (UNI)
Koristi asimetrine upravljake procedure.
Korisnika strana ima vodeu ulogu.
UNI
Frame
Relay
mrea
Suelje korisnikmrea (UNI)

FRF.1 User-to-Network Implementation Agreement zasnovan je na ITU-T Q.922
preporuci (o osnovnim aspektima Frame Relay-a), i na ANSI T1.606
specifikacijama.
UNI je referentna toka izmeu CPE i mree, odnosno toka razgranienja
izmeu terminalne opreme i prijenosnih ureaja.
Ako njegovi protokoli zadovoljavaju servisne zahtjeve, UNI ne mora biti
ogranien samo na CPE-ove javnih mrea, ve se moe u potpunosti koristiti i
unutar privatnih mrea, ili ak i izmeu javnih mrea.
Local Management Interface (LMI)

LMI protokol omoguava i korisniku i mrei
prikupljanje informacije o UNI

LMI osigurava signalizaciju izmeu korisnika i
mree o
aktivnostima virtualnom krugu (permanentnom
- PVC ili komutiranom - SVC)
statusu fizikog linka
LM
Korisnika
mrea
t
ues
q
e
I: R
UNI
LM
on
esp
R
:
I
se
Frame Relay
mrea
Local Management Interface (LMI)

LMI funkcija prozivanja testira da li je korisniki ili mreni ureaj aktivno povezan
na UNI. Periodino slanje poruka ima funkciju slinu onoj koju ima izmjena
Receiver Ready (RR) poruka kod LAP-B.
LMI poduzima radnje koje informiraju korisnika o dodavanju ili ukidanju virtualnih
krugova na UNI-u. Poruka koja sadri ovu informaciju je Full Status Report
(FSR), a mora je zahtijevati korisnik slanjem Full Status Enquiry upitne poruke,
na koju onda mrea odgovara sa FSR.
FSR nosi individualne informacijske elemente (PVC Status Information Element)
- jedan za svaki DLCI. Ako je DLCI aktivan, Active bit u svakom odgovarajuem
informacijskom elementu postavljen na 1, dok uporabom New bita, oni takoer
izvjetavaju o raspoloivosti novih virtualnih krugova na UNI. Kada je PVC
poniten, njegov informacijski element se vie ne pojavljuje u FSR-u.
Napomena: Ako je Active bit postavljen na 0 u PVC Status informacijskom
elementu, CPE treba prestati predavati podatke preko specificiranoga PVC-a.
Jednosmjerno prozivanje (polling)
STATUSNI UPIT
CPE
Frame Relay
mrea
STATUS
Procedure na korisnikoj strani inicijalizacija prozivke

Procedure na mrenoj strani odgovori na prozivku
Jednosmjerno prozivanje (polling)

Na UNI, korisnik proziva, a mrea odgovara. Mrea niti proziva, niti daje
informaciju koja se ne hatijeva prozivkom.
UNI-CPE (korisnika strana)
Korisnika strana alje Status Enquiry svakih 10 sekundi (T391) i tipino
zahtijeva samo Link Integrity Verification (LIV). Meutim, nakon svakih 6 ciklusa
prozivke (N391), korisnik alje Full Status Enquiry.
UNI-NET (mrena strana)
Mrea odgova na svaki Status Enquiry sa Status porukom i ponitava mjera
vremena (timer) za verifikaciju prozivke. Poruka sadri Link Integrity Verification
informaciju.
Ako, pak, odgovara na Full Status Enquiry , mrea alje Full Status Report
poruku, koja sadri jedan PVC Status informacijski element za svaki konfigurirani
PVC (DLCI).
Suelje mrea mrea (NNI)

Suelje mrea mrea:
FRF.2 suelje mrea mrea (NNI)

Koristi dvosmjerne simetrine upravljake
procedure.
Obje strane (mrea A i mrea B) imaju
ravnopravne uloge
UNI
Frame
Relay
mrea
NNI
Frame
Relay
mrea
Suelje mrea mrea (NNI)

FRF.2 Network-to-Network Implementation Agreement zasnovan je na ITU-T
Q.923 (Annex A dvosmjerne procedure) i ANSI T1.617 (Annex D)
specifikacijama.
NNI se smatra vanim za uspjeh Frame Relay-a, jer definira procedure
meusobnog povezivanja razliitih mrea.
UNI i NNI su tijesno vezani, premda prvi definira procedure izmeu korisnika i
Frame Relay mree, a drugi procedure izmeu dvije Frame Relay mree.
Dvosmjerno prozivanje (polling)
STATUSNI UPIT
Frame
Relay
mrea
STATUS
Frame
Relay
mrea
STATUSNI UPIT
STATUS
Dvosmjerno prozivanje
Mrea A inicira prozivku
Mrea B odgovara na prozivku
Mrea B inicira prozivku
Mrea A odgovara na prozivku
Dvosmjerno prozivanje (polling)

Dvosmjerne procedure na NNI zahtijevaju da je mrei dozvoljeno poslati Status
Enquiry i Status poruke.
NNI poruke alju se na DLCI 0.
NNI omoguuje sljedee operacije:
Obavjetavanje o dodavanju nekoga PVC-a
Otkrivanje ponitavanja nekoga PVC-a
Pribavljanje obavijesti o UNI i NNI kvarovima
Verifikacija linkova izmeu Frame Relay vorova
Status Enquiry poruke
Status poruke
Full Status poruke
LMI ili istokanalna signalizacija?
B
Mrea
Korisnik
FRS
FRAD
Frame Relay
Statusni upit
mrea
FRS
FRAD
Status
FRS
LMI ili istokanalna signalizacija?

Svrha LMI i istokanalne signalizacije (In-channel Signaling) je pribavljanje
korisniku informacije o statusu i konfiguraciji PVC-ova koji su na raspolaganju na
datom interface-u, kao i integritetu linka. LMI se odnosi samo na lokalni UNI i
PVC-ove ili SVC-ove, konfigurirane po tome UNI.
LMI je definiran u ANSI T1S1, a In-channel Signaling u ANSI T1.617 (Annex D),
kao i u ITU-T Q.933 (Annex A).
LMI poruke, sloja 3, su sve zasnovane na Q.931 (ISDN), i prenose se koristei
Q.922 okvire sloja 2 na DLCI-u, striktno rezerviranom za signalizacijske
procedure, koje podravaju dodavanje, ponitavanje i prisustvo PVC-ova,
izvjetavaju o aktivnom ili neaktivnom stanju DLCI-ova, te ukazuju na
pouzdanost linka, LIV sekvencijalnost i greke protokola.
Glavne osobine ovih procedura ostaju periodino izdavanje Status Enquiry
poruka od korisnika i zahtijevanih Status poruka odgovora od mree.
Napomena: Od poetaka Frame Relay-a, ove poruke su se nazivale LMI, to se i
sada ini u praksi, premda specifikacije sada koriste termin "Local In-Channel
Signaling".
LIV prozivna sekvenca

Korisnik
Status Enq LIV (1,0)
Mrea
Status LIV (1,1)

10 S

Status LIV (2,2)
10 S

10 S
Status LIV (3,3)
Link Integrity Verification (LIV) prozivne sekvence

LIV kao procedura zahtijeva razmjenu okvira sa uporabom sekvencijalnih brojeva
prozivke da se osigura integritet linka. Dodavanje sekvencijalnih brojeva okvirima
je tipian postupak kod mrea koje prenose kritinu informaciju.
Korisnik odailje Status Enquiry poruku mrei. Ova poruka sadri predajni
sekvencijalni broj prozivke (prvi broj unutar zagrade na gornjoj slici) i vrijednost
sekvencijalnog broja zadnjeg okvira prozivke koga je korisnik primio. Da bi
indicirala da link ima integritet, mrea mora uzvratiti Status porukom unutar
nekoliko sekundi, koja sadri sekvencijalni broj, primljen od korisnika i novi
predajni sekvencijalni broj.
Da bi link odrao svoj integritet, poruke se moraju izmijenjivati prema
predodreenim mjeraima vremena (timer).
Default vrijednost za slanje Status Enquiry poruka je jednom u svakih 10
sekundi. (T391 ANSI T1.617; takoer poznat kao nT1).
Full Satus Report

Korisnik
Mrea
Status LIV (4,4)

10 S

Status LIV (5,5)
10 S
Status Enq FSR (6,5)

10 S
Status FSR (6,6)
Full Status Report

Druga istokanalna signalizacijska procedura ima za cilj izvjetavanje
statusa PVC-ova. Kako je ve reeno, svaka esta statusna poruka koju
vrati mrea je Full Status Report.
U primjeru na slici, korisnik zahtijeva FSR na esti prozivni ciklus, tj.
jednom svakih 60 sekundi, na to mrea mora odgovoriti sa FSR (koji
takoer sadri razmjenu LIV prozivne sekvence).
Default vrijednost uestanosti slanja Status Enquiry Full poruka je jednom
u svakih 6 prozivnih ciklusa. (N391 ANSI T1.617)
Varijacije LMI-a
Original LMI
Group of Four
LMI na DLCI-u 1023
Lokalna kanalska signalizacija
ANSI T1.617 Annex D
ITU-T Q.933 Annex A
LMI na DLCI-u 0
Varijacije LMI-a
Kompanije koje su inicijalno sponzorirale Frame Relay, ponekad se nazivaju
etverolanom bandom, a to su:
Cisco Systems (Cisco), Stratacom (Cisco), Digital Equipment
Corporation (DEC), i Northern Telecom (Nortel)
Ove kompanije podravale su pred-ANSI lokalno signalizacijsko suelje poznato
kao: Local Management Interface (LMI), Original LMI, ili Consortium LMI. Ovaj
LMI zasnovan je na Q.931 formatu poruka da bi osigurao konfiguriranje i
odravanje PVC mree. Specifikacija je poznata kao Frame Relay Specification
with Extensions Based on Proposed T1S1 Standards. Ovaj LMI operira izmeu
mree i CPE, koristei DLCI 1023.
ITU-T Q.933 (Annex A) i ANSI T1.617 (Annex D) kreirali su svoje vlastite verzije
LMI, poznate kao Local In-channel Signaling, ali je takoer koriten termin LMI.
Istokanalna signalizacija radi kao originalni LMI izmeu mree i CPE. Glavna
razlika je to Annex A i Annex D koriste DLCI 0 umjesto DLCI 1023, kao kod
originalnoga LMI.
Razlika izmeu Annex A i Annex D

Razlika je u sedmom bajtu:
Full Status Enquiry:
Annex A: 00 01 03 08 00 75 51 01 00 ...
Annex D: 00 01 03 08 00 75 95 01 01 ...
Razlika izmeu Annex A i Annex D

U gornjem primjeru, prva dva bajta Frame Relay zaglavlja za DLCI 0, sa DE,
BECN, i FECN takoer neaktivnim, te EA bitima 0 i 1, imaju vrijednost: 00 01.
Trei bajt (03 heksadecimalno) je LAPD vrijednost za nenumerirani informacijski
okvir (kao kod mnogih drugih protokola.)
etvrti bajt je Protocol Discriminator polje. Za Annex A i Annex D, vrijednost
ovoga polja je 08h, dok kod Original LMI-a, ima vrijednost 09h.
Call Reference vrijednost je 00h, u osnovi nevana (dummy) vrijednost,
umetnuta za oba protokola u petu poziciju.
U estom bajtu, vrijednost 75h ukazuje da je u pitanju Status Inquiry okvir za
Annex A i Annex D, dok vrijednost 7Dh ovoga polja, oznaava statusni okvir za
oba sluaja.
Konano, razlika je u sedmom bajtu: Annex D definira Shift to Codeset polje
vrijednosti 95h, dok Annex A izostavlja ovo polje i ide izravno na Report Type
identifikator, vrijednosti 51h. Kod Annex D, ovo polje je 01h.
Dodatna polja, od kojih neka sa istim vrijednostima, a neka sa razliitim,
ispunjavaju ostatak Annex A i Annex D okvira, premda je sve to trebamo za
njihovo razlikovanje je vrijednost sedmoga bajta. Kada se to identificira, moe se
nastaviti sa analizom odgovatajueg tipa LMI.
Multi-Protocol Encapsulation
Usmjerivai zahtijevaju
poznavanjemrenog protokola, koritenog

u okviru
Ova enkapsulacija je dodatna informacija
koju nosi Frame Relay okvir, odmah iza
svoga zaglavlja i prije LAN podataka
Postoje dva tipa enkapsulacije:
Ethertype
RFC-2427
Multi-Protocol Encapsulation
Za meusobno povezivanje LAN mrea, potrebna je enkapsulacija
razliitih protokola viega sloja, od kojih svaki zahtijeva unikatnu
identifikaciju.
Kod Frame Relay mrea, postoje dvije glavne metode enkapsulacije
protokola:
Ethertype
RFC-2427
Napomena: RFC-1490 je zamijenjen sa RFC-2427, ali se jo uvije esto
referencira RFC-1490.
Ethertype enkapsulacija
Historijski prvi pristup enkapsulaciji protokola viih slojeva
U osnovi koristi enkapsulaciju analognu Ethernet polju Type
Frame Relay zaglavlje Ethertype vrijednost

koja indicira IP*
Address polje
18
41
Ethernet type
08
00
Podaci
IP paket
...
IP enkapsulacija na DLCI 100 (2-bajtno zaglavlje)

* Ethertype kodovi mogu se nai u RFC (RFC-1700), Assigned Numbers
Ethertype enkapsulacija je prvobitno koritena od strane firmi Cisco i

Stratacom.
Frame Relay mrea u osnovi osigurava veze izmeu virtualnih krugova i
svi LAN protokoli moraju enkapsulirati svoje pakete unutar njegovog
okvira.
U osnovi, Ethertype enkapsulacija koristi vrijednosti identifikatora treega
sloja koje odgovaraju vrijednostima polja sljedeeg protokola (Type) kod
Ethernet-a (polje odmah poslije MAC adresa u Ethernet okviru).
Dakle, Ethernet Type polje se jednostavno i elegantno postavlja izmeu
Frame Relay zaglavlja i podataka koje okvir prenosi. Prijamni FRAD
(usmjeriva) e koristiti ovo Ethertype polje za traenje IP ili drugih adresa
mrenoga sloja u podacima. Kada se adrese lociraju, usmjeriva moe
rukovati sa podacima na odgovarajui nain.
RFC-2427 enkapsulacija
Zasnovana na Network Layer Protocol Identifier
(NLPID)
NLPID je definiran ISO TR 9577 kodom od
jednoga bajta
Jednostavna i efikasna za poznatije protokole
Sloenija za ostale protokole i IEEE LAN MAC
okvire
RFC-2427 enkapsulacija zasnovana na Network Layer Protocol Identifier-u (NLPID), koji

ukazuje na protokol sljedeeg nivoa, koji se prenosi okvirom koji koristi enkapsulaciju.
NLPID je definiran ISO TR 9577 kodom koji identificira sve poznatije protokole, kako bi
Frame Relay prijamnik, slino kao kod Ethertype enkapsulacije, bio u stanju rukovati LAN
adresama u okviru. (Ovo polje je, naravno, potpuno ignorirano od strane Frame Relay
mree, i razmatra ga jedino udaljeni CPE.)
Prema ANSI T1.617A-1994 standardu, svi protokoli e biti enkapsulirani unutar ANSI
T1.618 okvira. Okviri moraju sadravati informaciju koja je potrebna da se identificira
protokol koji se prenosi unutar Frame Relay jedinice podataka (PDU), kako bi prijamnik
mogao odgovarajue obraditi dolazni paket.
NLPID
DLCI (msb)
DLCI (lsb)
C/R
EA
0
DE
EA
1
FECN BECN
Control (UI), UI = 03
Pad (opcionalno)
NLPID
Podaci
Frame Check Sequence
Network Layer Protocol Identification (NLPID)

Uporaba NLPID-a je poneto kompliciranija od koritenja Ethertype
enkapsulacije. Postoji nekoliko alternativnih rjeenja za pozicioniranje
NLPID-a, kao i dodavanje druge informacije (sve to ispred polja podataka).
Prvo polje nakon Frame Relay zaglavlja, je Q.922 Control, ija vrijednost
03h oznaava nenumeriranu informaciju, koja slui za nepotvreni prijenos
informacija.
Pad polje se, po potrebi, koristi da se ostatak ovoga dodatnoga zaglavlja
uskladi na dva bajta ukupno.
Sljedee polje je sam NLPID. Razmotriemo njegove vrijednosti.
Poznatiji NLPID
0x08
0x81
0x83
0xB0
Q.933
ISO CLNP
ISO ISIS
FRF.9 Data
Compression
0xCC IPv4
0x80 SNAP
0x82 ISO ESIS
0x8E IPv6
0xB1 FRF.12
Fragmentation
0xCF PPP u Frame
Relay-u
SNAP i IPv4 su najraireniji

Administriranje od strane ISO
Poznatiji NLPID
Data je lista vrijednosti koju definira ISO. 0xCC ili IPv4, je oigledno kod za
standardni IP, verzije 4, koji je danas premono dominantni usmjereni (rutirani)
protokol, ali e s vremenom IPv6 postati popularniji.
Zapazimo da je ovdje NLPID veliine samo jednoga bajta! Koliko razliitih
protokola se moe time specificirati?
Iz ovoga slijedi potreba za uporabom 0x80 NLPID-a za SNAP. Tako i neki
poznatiji protokoli, kao npr. Appletalk, nisu obuhvaeni originalnom definicijom,
pa moraju koristiti SNAP.
Jednostavna NLPID enkapsulacija
F.R. Ctrl NLPID Podaci

zagl.
18 41 03
CC
IP paket
* NLPID-ovi se mogu nai u ISO TR 9577
Jednostavna NLPID enkapsulacija za IPv4 u Frame Relay okviru, prikazana je na slici.
Primijetimo da je opcionalni Pad izostavljen!? Da li je ukupno zaglavlje ve

poravnato na dva bajta?
Pogledajmo vrijednost Frame Relay zaglavlja. 1841 je ista vrijednost, pokazana
ranije za Ethernet enkapsulaciju. Njena binarna vrijednost je:
0001 1000 0100 0001. Razlaui ovaj oblik, vidimo sljedee:
DLCI:
0001100100 = 64 + 32 + 4 = 100; dakle, DLCI je 100.
FECN:
0, nema zaguenja prema naprijed.
BECN:
0, nema zaguenja prema nazad.
DE:
0, okvir nije podloan odbacivanju
EA:
01, zaglavlje okvira je 2 bajta
C/R:
0, neiskoriteno kod Frame Relay-a, bez obzira na vrijednost.
SNAP NLPID enkapsulacija;

usmjereni paketi
Sub-network Access Protocol (SNAP) NLPID
Organizationally Unique Identifier (OUI)
00 00 00 znai PID je Ethertype
Protocol Identifier (PID)
Koristi se za IP preko ATM i SMDS (ne za Frame Relay)
Koristi se za usmjerene pakete
Fr.R. Ctrl Pad NLPID
(Opc.)
zagl.
18 41 03
00
80
OUI
PID Podaci
(Ether
type)
00 00 00 08 06
ARP
paket
SNAP usmjereni (routed) paketi

Neto kompleksnije forme NLPID enkapsulacije su formati usmjerenih paketa i
premotenih paketa.
Usmjereni paketi sadre protokol mrenoga nivoa, i bilo kakav protokol iznad
njega.
Primijetimo da je NLPID vrijednost ona koja je potrebna za SNAP. Za usmjerene
pakete, OUI polje ima sve nule, to ukazuje da bi se PID polje trebalo
interpretirati kao Ethertype polje. U gornjem primjeru, vrijednost 0806 je
Ethertype za Address Resolution Protocol (ARP).
SNAP NLPID enkapsulacija;

premoteni paketi
Sub-network Access Protocol (SNAP) NLPID
Organizationally Unique Identifier (OUI)
00 80 C2 oznaava 802.1 Organization administers
PID
Protocol Identifier (PID) definiran od IEEE 802.1
Koristi se za premotene IEEE MAC pakete
Fr.R. Ctrl Pad NLPID
OUI
PID
(Opc.)
zagl.
18 41 03
00
80
00 80 C2 00 01
Podaci
802.3 /
Ethernet
sa FCS
SNAP premoteni paketi (Bridged Packets)

Premoteni paketi koriste protokol MAC sloja, te bilo koje protokole neposredno
iznad sloja linka podataka.
OUI ovdje igra vanu ulogu kao indicator da su PID vrijednosti dodijeljene od
strane IEEE 802.1 organizacije. Vrijednost: 00 80 C2 je klju.
Premoteni paketi dolaze sa ili bez originalnog MAC FCS-a. Vrijednosti PID-a,
koje moda moete vidjeti, date su u sljedeoj tabeli:
Medij
Sa sauvanim
FCS
802.3 / Ethernet
0x00-01
802.4 / Token Bus 0x00-02
802.5 / Token Ring 0x00-03
FDDI
0x00-04
802.6 / MAN
Bez sauvanog
FCS
0x00-07
0x00-08
0x00-09
0x00-0A
0x00-0B
FRF 3.1 enkapsulacija
Multiprotocol Encapsulation Implementation
Agreement
Distribuiran od straneFrame Relay Forum-a
Podrava SNA i NETBIOS enkapsulaciju
preko Frame Relay-a
Pored RFC 2427 (Multiprotocol Interconnect over Frame Relay), FRF 3.1
Multiprotocol Encapsulation Implementation Agreement je dodatna shema
enkapsulacije u uporabi koja specificira metodu multiprotokolne
enkapsulacije za prijenos mrenog prometa preko Frame Relay
magistrale. Originalni dokument distribuiran je od strane Frame Relay
Forum-a. Zasniva se na RFC 1490 i preporuuje da svi protokoli
enkapsuliraju svoje pakete unutar Q.922 Annex A okvira.
Osim toga, okviri trebaju sadravati informaciju koja je potrebna za
identifikaciju protokola koji se prenosi unutar PDU-a, to omoguuje
prijamniku adekvatnu obradu dolaznog paketa.
Osnovna razlika izmeu FRF 3.1 i RFC 2427 je u tome to FRF 3.1
podrava enkapsulaciju SNA i NETBIOS-a.
Ipak, FRF 3.1 nije iroko implrmentirana.
Frame Relay dodatak
Frame Relay standardi i specifikacije

ANSI T1.617a Annex F
ANSI standardi
ANS I S tandardi Aktivno s ti na nac io nalno m nivo u S AD-a

T1S 1
Okvirni opis a rhite kture i s e rvis a
T1.602
S pe cifika cija s igna liza cije IS DN s loja linka poda ta ka
T1.606
Opis Fra me Re la y prije nos nih s e rvis a
T1.617
S pe cifika cija s igna liza cije Fra me Re la y prije nos nih s e rvis a
T1.618
S u tins ki a s pe kti protokola za prije nos okvira Fra me Re la y

prije nos nih s e rvis a
ANSI standardi
Povezivanje LAN-ova bila je aplikacija prvoga prioriteta u SAD-u. ANSI/T1S1 je
bio primarna organizacija za davanje standarda koja je poela razvijati seriju
standarda za opis Frame Relay servisa i suelja (npr.T1.617 i T1.618), a radila je
u tijesnoj suradnji sa ITU-T. Ovo je rezultiralo vrlo visokom usklaenou oba
standarda.
ANSI T1.617 i T1.618 ne samo definiraju signalizaciju, potrebnu da se
uspostave komutirani virtualni krugovi (SVC), ve takoer daju opseg
parametara koji se koriste za mjerenje kvaliteta Frame Relay veze. T1.618
navodi specifikacije za fazu prijenosa podataka bilo kojega permanentnog
(PVC), ili komutiranog (SVC) Frame Relay virtualnoga kruga.
ITU-T verzije od T1.617 i T1.618 su Q.922 i Q.933, respektivno. T1.617 Annex D
in-channel signaling verzija, je vrlo slina ITU-T Q.933 Annex A. Osnovna razlika
je u tome to T1.617 podrava locking shift proceduru (codeset = 95), a Q.933
ne.
Ipak, podsjetimo se da premda ANSI T1.617 i ITU-T Q.933 definiraju zahtjeve za
signalizacijom, neophodnom da se uspostavi komutirana Frame Relay veza
(SVC), veina dananjih veza koristi permanentne virtualne veze (PVC).
ITU-T standardi
ITU-T S tandardi Aktiv no s ti na m e unaro dno m nivo u
I.122
Okvir za om ogua va nje doda tnih prije nos nih s e rvis a pa ke tnog m oda
I.233
Opis Frame Relay prijenosnih servisa
Q.921-I.441
Specifikacija ISDN suelja korisnik-mrea (D-kanal), sloj 2
Q.922
S pe cifika cija IS DN s loja linka poda ta ka za prije nos ne s e rvis e u

okvirnom m odu
Q.933
DS S 1 s pe cifika cija s igna liza cije za prije nos ne s e rvis e u okvirnom

m odu
ITU-T standardi
ITU-T Recommendation I.122, ukljuuje etiri servisa u svojoj specifikaciji
"Framework for Providing Additional Packet Mode Bearer Services" za
Integrated Services Digital Network (ISDN).
Preporuka I.122 nije dala specifikacije za implementaciju Frame Relay usluga,
navodei samo da su trebale biti zasnovane na dijelu, ili potpunim procedurama
sloja 2, ISDN-a, koje su specificirane ITU-T standardom I.441 (Q.921).
I.122 je zamijenjen drugim ITU-T preporukama (I.233, Q.922, Q.933)
Frame Relay Forum

Frame Relay
Forum
FRF.1
Aktivnosti na nacionalnom nivou SAD-a i meunarodnom nivou
FRF.2
Network-to-Network Implementation Agreement (NNI)
FRF.3
Multiprotocol Encapsulation Implementation Agreement
FRF.4
User-to-Network SVC Implementation Agreement
FRF.5
Frame Relay ATM PVC Network Interworking Implementation Agreement
FRF.6
Frame Relay Service Customer Network Manager Implementation Agreement (MIB)
FRF.7
Frame Relay PVC Multicast Service and Protocol Description Implementation Agreement
FRF.8
Frame Relay/ATM PVC Service Interworking Implementation Agreement
FRF.9
Data Compression Over Frame Relay Implementation Agreement
FRF.10
Frame Relay Network-to-Network SVC Implementation Agreement
FRF.11
Voice Over Frame Relay Implementation Agreement
User-to-Network Implementation Agreement (UNI)
Frame Relay Forum implementacijski sporazumi

Sredinom 90.-tih, u gotovo isto vrijeme kada je ANSI objavljivao svoj prvi
opis Frame Relay servisa (T1.617 i T1.618), nekoliko proizvoaa
komunikacijske opreme i pruatelja usluga, formiralo je savjetodavno tijelo
za promociju interoperabilnosti izmeu razliitih Frame Relay
implementacija. Ova grupa nije imala namjeru ohrabrivati odstupanja od
formalnih standarda, niti stvarati nove standarde, ve osigurati
konzistentni izbor opcionalnih atributa opreme razliitih proizvoaa
Frame Relay mrenih produkata i konzistentnu interpretaciju kritinih
toaka standarda. Kasnije nazvana Frame Relay Forum, moderirala je
razliite implementacijske sporazume, koji su se zasnivali na relevantnim
ANSI i
ITU-T Frame Relay standardima.
ANSI T1.617a Annex F

Q.922 Control
U I Frame
Q.933 0x08
CLNP 0x81
L2 ID
DTE to DTE
7776 0x51
Q.922 0x4E
Others
802.2 0x4C
IP 0xCC
I Frame
SNAP 0x80
OUI
802.3 to 802.6
PID
LAN to LAN
ISO 8208 ..01

Modulo 8
ISO 8208 ..10
Modulo 128
L3 ID
ANSI T1.617a Annex F specificira i saeto daje opu tehniku enkapsulacije

putem Frame Relay mrea. Dozvoljava vie alternativa identifikacije razliitih
protokola koje koriste ili krajnji korisnici (sustavi), ili mostovi i usmjerivai, ili neka
njihova kombinacija, a preko Frame Relay mrea:
a) direktno pomou NLPID-a, ako je protokol iz liste za koju su NLPID vrijednosti
definirane u ISO/IEC TR 9577
b) SNAP enkapsulacijom kod LAN premoavanja i nekonekcijskih protokola
koji imaju SNAP vrijednost
c) NLPID-om koga slijede 4 bajta koji ukazuju na identifikaciju sloja 2 i sloja 3.
Ovo se koristi u konekcijskim protokolima, kao i drugim protokolima, koji se ne
mogu podrati ostalim dvjema metodama.
Raunalne mree WAN:

Osnove ATM tehnologije
Dananje mree
ELEKTRONSKI
PRETINAC
KOMPRIMIRANI
GOVOR
GOVOR
VIDEO
NADZOR
KOMPRIMIRANI
VIDEO
TELEMETRIJA
TELE-EDUKACIJA
POVEZIVANJE
LAN MREA
VIDEO
MEDICINSKE
SLIKE
FRAME RELAY
LAN
DALJINSKE
IGRE
INTERAKTIVNI
CAD
Zahtjevi razliitih servisa
Telefon
Nekonekcijski
Konekcijski
Podaci
Kablov. TV
da
da
Video konferencija
da
da
Kanjenje
osjetljiv
neosjetljiv
neosjetljiv
neosjetljiv
Varijacije kanjenja
osjetljiv
neosjetljiv
osjetljiv
neosjetljiv
mali
veliki
vrlo veliki
vrlo veliki
da
da
Propusni opseg
Konstantna bitska brzina
Promjenjiva bitska brzina
da
da
da
da
Standardi i specifikacije: ITU-T

International Telecommunications Union kreira
ITU-T
standarde koje prihvaaju operatori javnih

mrea, a interpretiraju regionalne organizacije
kao npr. ANSI.
Standarde irokopropusnog (broadband)
prijenosa nalazimo uglavnom u preporukama
I -series.
ITU ima zajednika udruenja sa drugim
organizacijama, to ukljuuje i ATM Forum.
Standardi i specifikacije:
ATM Forum
ATM Forum je industrijski forum od preko 1000 organizacija lanica,
ukljuujui proizvoae opreme, pruatelje usluga i krajnje korisnike.

Kreira Interoperability Specifications.
Najjai utjecaj ima na korisnike i proizvoae korisnike.
Specifikacije pokrivaju:
upravljanje mreom i prometom
signalizaciju
ATM
FORUM
govornu telefoniju preko ATM-a
meusobni rad (LANE, MPOA, FR/ATM)
testiranje
suelja fizikog sloja
Kategorije servisa ATM Forum-a

CBR (Constant Bit Rate)
z
BW
PCR
real-time aplikacije
Time
VBR (Variable Bit Rate)
BW
PCR
SCR
real-time i non-real-time
z bandwidth po potrebi
z
ABR (Available Bit Rate)
Time
BW
non-real-time aplikacije
z koristi kontrolu toka na bazi brzine
PCR
ACR
UBR (Unspecified Bit Rate)

non-real-time aplikacije
z najbolji pokuaj"
MCR
Time
BW
PCR
Time
elija
elija je okvir fiksne veliine koji omoguuje:

dramatino poveanje ukupnog mrenog prometa
zajedniku komunikacijsku infrastrukturu za
servise razliitih karakteristika
tranziciju prema novim mrenim tehnologijama
Fiziki i konvergencijski slojevi

ATM elije
I.432 HEC
PDH
Konvergencijski
Preslikava elije
na fiziki medij
1.5M
2M
6.3M
G.804
34M
PLCP HEC 140Mb/s

45M 45M
SDH G.708 SONET T1.105
TAXI
Fiber
Channel
IBM
52Mb/s 155Mb/s 622Mb/s 2.4Gb/s
100Mb/s
140Mb/s
155Mb/s
25.6Mb/s
Pure
STM1
E4
T1
E1
J2
E3
E3
T3
ATM
STS3c
STS1
G.704 G.704 G.704 G.832 G.704 G.704 G.832
I.432
STM4c STM16c
STS12c STS48c
FDDI
4b/5b
PMD
Fiber Channel
8b/10b
PMD
IBM
4b/5b
PMD
Fiziki
Elektrini/optiki
prijenosni sistemi
EL
EL EL SM EL EL EL EL SM EL SM EL UTP UTPSTPMM SM EL SM SM MM
EL - Electrical
SM - Single-mode fiber
MM - Multi-mode fiber
UTP - Unshielded twisted pair

STP - Shielded twisted pair
MM
UTP
Struktura OC-3c (STM-1 / STS-3c)

okvira
270 bajta
A1 A1 A1 A2 A2 A2 C1 C1 C1
B1
J1
B3
C2
G1
9 H1 H1 H1 H2 H2 H2 H3 H3 H3
redova
B2 B2 B2
K2
Z2 Z2 Z2
9 - bajtni SONET Section
i Line Overhead-i
Payload
Payload
Path Overhead
OC-3c elijski korisni informacijski

prostor (payload)
261 bajt
POH
9 redova
9
bajta
155 Mbit/s OC-3c okvir
OC-3c iskoritenje propusnog

opsega
Na raspolaganju
elijama
OC-3c
155.52 Mbit/sec - 5.76 Mbit/sec (SDH/Sonet suviak -overhead) = 149.760 Mbits/sec

149.760 Mbits/sec 8 bita/bajtu = 18.720 Mbajta/sec
18.720 Mbajta/sec 53 bajta/eliji = 353207 elija/sec
t
B - Bo :
53 =
8
Za OC-3c :
X elija/sec = % iskoritenja propusnog opsega

353207 elija/sec
bu
Funkcije ATM sloja
ATM PROTOKOLI
AAL
CS
KORISNIKA INFO.
CONVERGENCE PODSLOJ
SAR SEGMENTATION AND REASSEMBLY PODSLOJ
ELIJE
ATM
FIZIKI
SLOJ
ATM SLOJ
ELIJE
TC
TRANSMISSION & CONVERGENCE PODSLOJ
PM
PHYSICAL MEDIUM DEPENDENT PODSLOJ
BITI
Zaglavlje ATM elije

Usmjeravanje (routing)
Multipleksiranje
Upravljanje prometom
GFC
VPI
VPI
VCI
PTI
5
bajta
48
bajta
53 bajta
VCI
VCI
Zaglavlje Informacija
C
L
P
HEC
Informacijsko polje
payload (48 bajta)
GFC - Generic Flow Control

VPI - Virtual Path Indicator
VCI - Virtual Channel Indicator
PTI - Payload Type
CLP - Cell Loss Priority
HEC - Header Error Control
Virtual Path i Virtual Channel
Sinkronizacija ATM elije
Kako od gornjega niza bita dobiti donji niz elija?
Komutacija nizova ATM elija
vci=32
vci=34
vpi=2
vpi=3
Izlaz
Ulaz
vpi=56
Port 1
Port 3
vpi=57
vci=38
vci=48
vci=32
vci=32
vci=38
vci=34
vpi=4
vpi=2
vpi=58
Port 2
Port 4
Tabela translacije
Ulaz
Izlaz
port vpi vci port vpi vci

1
1
2
2
2
2
2
2
3
4
4
2
2
2
X
38
48
32
32
38
34
4
3
4
3
3
3
4
58
56
59
57
56
57
59
X
56
33
48
40
32
35
vpi=59
vci=56
vci=40
vci=48
vci=32
vci=32
vci=34
vci=33
vci=35
ATM preklopnik (switch)
SDH/SONET Ulazni
Port
OC-3c
elije
SDH/SONET
elije
OC-3c
SDH/SONET
OC-3c
SDH/SONET
OC-3c
Ulazni
Port
Ulazni
Port
Ulazni
Port
elije
elije
elije
elije
elije
HW preklopnika
elije
Izlazni
Port
Izlazni
Port
Izlazni
Port
Izlazni
Port
SDH/SONET
OC-3c
SDH/SONET
OC-3c
SDH/SONET
OC-3c
SDH/SONET
OC-3c
Sloj servisa
Internet podaci
Video konferencije i TV visoke rezolucije (HDTV)
Govorna telefonija
Komutirani multimedijalni servisi
Signalizacija
Audio
TCP/IP
UDP/IP
R/P
OSPF
OSI
IS-IS
IPX
InARP
ICMP
FDDI
Ethernet
DecNet
ARP
Appletalk
Video
SNAP
MPEG Video
CODEC
H.26X
Cell Relay
Service
MPEG
Audio
CODEC
G.7XX
Leased
Line
End to End
Signaling
H.24X
MPEG2
H.22X
LLC
SMDS
SIP-3
CLNAP
I.364
NLPID
ILMI
SNMP
Q.933
Frame
Relay
Q.922
B-ISUP
ATM
ATM
ATM
MAC
Q.2931 Q.2761LAN Emul. Forum Forum Forum
Q.2764
UNI UNI 3.1 P-NNI
3.0
ATM adaptacijski sloj

Konstantna Impulsi Promjenjiva
bitska brzina podataka bitska brzina
B-ISDN servisi
ATM elijska segmentacija
Paketizacija
Multipleksiranje
Zaglavlje
Servic es
AAL
AAL-1
ATM
Converg en c e
Pysical
E1,T1,E3,DS-3 fizika suelja i emulacija iznajmljene linije

Konekcijski orijentirani servisi, konstantne bitske brzine
4 bits 4 bits
Zaglavlje
47 octets
Korisniki podaci
SN SNP
C Sequence
S
Count
I
2
CRC
4
P
B
SN
SNP
CSI
PB
Sequence Number
Sequence Number Protection
Convergence Sublayer Indicator
Parity Bit
Servic es
AAL
AAL-2
ATM
Converg en c e
Pysical
Koristi se za servise niskih bitskih brzina, a velike osjetljivosti na kanjenje,

kao to su npr. telefonski (klasini ili komprimirani) servisi i prijenos kratkih
paketa (45 bajta ili manje).
AAL-2 mini-elije (CPS-paket) imaju 3-bajtna zaglavlja, te informacijska
polja bilo koje duine izmeu 1 do 45, ili 64 bajta.
Do 255 mini-elijskih kanala (od kojih se saki identificira unikatnim CID-om)
moe se multipleksirati unutar informacijskog polja standardnih ATM elija
jednoga VPI-VCI-a.
CID
LI
UUI
HEC
Zaglavlje CPS-paketa (CPS-PH)
CPS-INFO
Payload CPS-paketa
(CPS-PP)
CPS-paket
CID:
LI:
UUI:
HEC:
CPS-INFO:
Channel Identifier
(
Length Indicator
(
User-to-User Indication
(
Header Error Control
(
Informacija
( 1 ... 45/64
8 bita )
6 bita )
5 bita )
5 bita )
bajta )
Servic es
AAL
AAL-2 (nastavak)
ATM
Converg en c e
Pysical
Jednobajtno polje Start Field ukazuje na poetak prve mini-elije u
standardnom info polju ATM elije (koje moe sadravati (dijelove)

nekoliko mini-elija)
Mini-elije mogu prelaziti granice standardnog info polja ATM elije,
nastavljajui se u sljedeoj eliji istoga ATM virtualnoga kanala (tj.
istoga VPI-VCI-a).
Zaglavlje
OSF
S
P
N
PAD
CPS- PDU info polje (47 bajta)
Start Field
CPS- PDU (48 bajta)

OSF:
SN:
P:
PAD:
Offset Field
Sequence Number
Parity
Padding
( 6 bita )
( 1 bit )
( 1 bit )
( 0 do 47 bajta )
Servic es
AAL
AAL 5
ATM
Converg en c e
Pysical
Jednostavan, efikasan adaptacijski sloj

Kraj jedinice podataka protokola (PDU) indiciran
PTI bitom ATM zaglavlja
Nema zatite od pogrenog sekvenciranja
Promjenjiva bitska brzina - CO/CLS
Trailer
Informacijsko polje
(Maks. duina 64 bajta)
SDU Type 0
Pad UU CPI Length

1
0-47 1
2
CRC
4
SDU Type 1
SDU Type 0
Payload Type Identifier

CLP
GFC
VCI
VPI
HEC
Payload
PTI
GFC:
VPI:
VCI:
Generic Flow Control

Virtual Path Identifier
Virtual Channel Identifier
PTI:
Payload Type Identifier
CLP:
HEC:
Cell Loss Priority

Header Error Control
Klasini IP preko ATM-a
Svaki host registrira svoju IP adresu i ATM adresu kod

ARP servera za taj aktualni Logical IP Subnet (LIS)
Svi hostovi ARP-aju ATM adrese koristei ARP servere

Host A
Logical IP
Subnet (LIS)
Host B
IP adresa
IP adresa
ATM adresa
ATM Address
RFC1577
ARP
Server
Klasina IP mrea
ARP
Server
Host
LIS 1
ARP
Server
Host
LIS 2
Host
LIS 3
ARP
Server
Host
3 VCC-a su
potrebna za veze
izmeu vorova
Host
Router
Router
RFC 1483 paketska enkapsulacija
IP paket
8 bajta zaglavlja
0xAA-AA-03 0x00-00-00 0x08-00 Enkapsulirana informacija

LLC
OUI
PID
AAL - 5 SDU
LANE stog protokola

Protokoli
vieg nivoa
Protokoli
vieg nivoa
IP/IPX,
itd.
IP/IPX,
Itd.
MAC driver suelje
ATM-LAN most
LANE
LANE
UNI
signaliz.
AAL 5
UNI
signaliz.
ATM preklopnik
MAC
Fiziki
Fiziki
AAL 5
ATM
ATM
ATM
ATM
Fiziki
Fiziki
Fiziki
Fiziki
ATM Host/
LANE mrena kartica
MAC
LAN
Host
Komponente LAN emulacije

LAN Emulation Client (LEC) je korisnik koji zahtijeva LAN
emulacijske servise. To je obino radna stanica koja

izvrava aplikaciju, ili ATM most koji povezuje ATM mreu
na LAN.
LAN Emulation Server (LES) implementira registraciju MAC
i ATM adresa stanica, te vri adresno razluivanje
(konverziju izmeu MAC i ATM adresa).
LAN Emulation Configuration Server (LECS) pribavlja
informaciju o konfiguraciji, ukljuujui adresu LES-a, tip
emuliranog LAN-a i maksimalnu duinu okvira.
Broadcast and Unknown Server (BUS) izvodi sve
omnidestinacijske i polidestinacijske servise.
LANE Paketi
2 bajta
6 bajta
LECID Destinacijska MAC adresa
Zaglavlje
6 bajta
2 bajta
Izvorna MAC adresa
Type
Enkapsulirana informacija
AAL - 5 SDU
Integrated Local Management

Interface (ILMI)
ILMI stog protokola
SNMP
ATM UNI ILMI MIB :

Informacija of fizikom sloju
Informacija o ATM sloju
Statistika ATM sloja
Virtual Path veze
Virtual Channel veze
Informacija o adresnoj registraciji
AAL5
Namijenjeni VCC
VPI = 0
VCI = 16
Fiziki sloj
ILMI adresna registracija
KORISNIK
MREA
Prefiks mree
Identifikator krajnje stanice
ATM signalizacijski protokoli
Signalizacija od korisnika
prema mrei
signalizacija
UNI
SSCOP
AAL
AAL-5
Signalizacija
sloja 3
Q.2931
SAAL
Signaliz. Signalizacija
Service Specific
AAL
sloja 2
Connection-Oriented
Protocol
Q.2110
I.363
ATM
ATM
I.361
FIZIKI
FIZIKI
I.432
ATM model
UNI model
ITU-T
dokument
Signalizacija sloja 2
F u n k c ija
U s p o s ta v a
O s lo b a a n je
R e s in k ro n iz a c ija
P o n o v n a u s p o s ta v a
S ig u rn i p rije n o s p o d a ta k a
N e p o tv r e n i p rije n o s
p o d a ta k a
P rije n o s u p ra v lja k ih
p o d a ta k a
T ip P D U -a
BGN
BGAK
BGREJ
END
ENDAK
RS
RSAK
ER
ERAK
SD
P O LL
STAT
USTAT
UD
O p is
R e q u e s t In itia liza tio n
R e q u e s t A c k n o w le d g m e n t
R e je c t In itia liza tio n R e q u e s t (o p tio n a l)
D is c o n n e c t C o m m a n d
D is c o n n e c t A c k n o w le d g m e n t
R e s y n c h ro n iza tio n C o m m a n d
R e s y n c h ro n iza tio n A c k n o w le d g m e n t
R e c o v e ry C o m m a n d
R e c o v e ry A c k n o w le d g m e n t
S e q u e n c e d d a ta
S e n d in g s ta tu s w ith re c e iv e s ta tu s p o ll
R e c e iv e (s o lic ite d ) s ta tu s
R e c e iv e (u n s o lic ite d ) s ta tu s
U n n u m b e re d d a ta p a c k e ts
MD
U n a s s u re d tra n s fe r o f m a n a g e m e n t
d a ta
Veza sloja 2
Tipina izmjena poruka AAL signalizacije:
PDU BGN
PDU BGAK
S
S
C
O
P
PDU SD N(S)
PDU POLL N(S), N(PS)
PDU STAT N(S), N(PS), etc
S
S
C
O
P
PDU END
PDU ENDAK
.
Korisnik
Mrea
UNI Interface
Poruke uspostave sloja 3

Informacijski element
Smjer
Tip
Duina
Protocol discriminator
Call reference
Message type
Message length
AAL parameters
ATM traffic descriptor
Broadband bearer capability
Broadband high layer information
Broadband repeat indicator
Broadband low layer information
Called party number
Called party subaddress
Calling party number
Calling party subaddress
Connection identifier
QoS parameter
Broadband sending complete
Transit network selection
Endpoint reference
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
oba
N>U
oba
oba
U>N
oba
M
M
M
M
O
M
M
O
O
O
M
O
O
O
M
M
O
O
O
1
4
2
2
4-21
12-30
6-7
4-13
4-5
4-17
5
4-25
4-26
4-25
9
6
4-5
4-8
4-7
Uspostava poziva toka-toka
Pozivajua
strana A
Pozvana
strana B
ATM
mrea
USPOSTAVA PREMA B
USPOSTAVA (KORISTI
VP/VC)
POZIV PROSLIJEEN (ATM

MREI)
POZIV USPOSTAVLJEN
(KORISTI VP/VC)
POZIV POVEZAN
POTVRDA USPOSTAVE
POZIVA
POTVRDA USPOSTAVE
POZIVA
vrijeme
Ugovori korisnika i pruatelja

mrenih servisa
Serv ices
AA L
AT M
Conv ergenc e
Phy sic al
Sporazum da e se specificirani korisniki servis putem mree, osigurati

sa garantiranim parametrima kvalitete usluge (Quality of Service - QoS), a
sa prihvatljivom cijenom.
QoS parametri definiraju tonost, brzinu i ovisnost veze.
)Parametri
mogu ukljuiti:
-vrnu i odrivu brzinu elija
-maksimalnu veliinu impulsa
podataka
-tip adaptacijskoga sloja
-klasu QoS - a
-toleranciju na varijacije kanjenja
elija (CDV)
Kontrola parametara uporabe (UPC)
Poznatija kao Traffic Policing

Kontrolni mehanizam mrenog prometa
Otkriva i zaustavlja prekraje korisnikog
ugovora
Osigurava QoS
za svakoga
Kako radi UPC ?

Vri nadzor elija koje se predaju na UNI suelje
Provjerava sukladnost parametara veze sa ugovorom:
Da li korisnik prebrzo alje podatke?
Da li korisnik potuje prometni ugovor?
Provjerava validnost vrijednosti VPI/VCI :
Da li korisnik koristi ispravne VPI/VCI-ove?
UPC mehanizam
Ilegalna elija se:

odbacuje, ili
obiljeava manjim prioritetom (CLP = 1)
Legalna elija se prosljeuje dalje:
transparentno, ili
sa uobliavanjem prometa
(prioritetizacijom)
Kontrola prometa - UPC

Ilegalna
ili
nevalidna
elija
UPC policajac
Odbaena
Niski
Niskiprioritet
prioritet
SUELJE KORISNIK MREA (UNI)

GFC
VPI
VCI
PTI
CLP
HEC
DATA
Definicija parametara prometa

Peak Cell Rate (PCR) predstavlja apsolutni maksimalni broj
53-bajtnih elija koje moe generirati krajnji korisnik.

Sustainable Cell Rate (SCR) definira prosjeni ili konstantni
promet koga, prema ugovoru, mrea moe prenijeti. SCR
je manji ili jednak PCR. SCR je slian Committed
Information Rate (CIR) parametru kod Frame Relay-a.
Tolerancija na vrni promet - Burst Tolerance (BT)
odreuje se parametrom Maximum Burst Size (MBS), koji
odreuje maksimalni broj sukcesivnih elija u nizu, a
definira se prilikom uspostave veze. Prometni impuls,
duine MBS moe se poslati PCR brzinom, bez
prekoraenja SCR, ako je veza neaktivna dovoljno dugo
vremena izmeu impulsa vrnoga prometa.
Jednostruki Leaky
Bucket algoritam
Cell delay variation
tolerance (CDVT)
Cell
arrives
Nesukladne
kapi (PCR-u)
prepunjavaju
kantu.
Non conforming
cell indication
Comparator
CDVT
1-point
CDV
Probability
Kanta je ovdje prazna.

Konstantna brzina
kapi iz kante
(odabrana da ne
bude manja od
srednje ulazne
brzine)
101000
Count
up
1 0 0 110
Count
down
Counter
Stop clock
Clock speed = PCR
=0
Dvostruki Leaky
Bucket algoritam
Peak
Cell Rate
Nesukladne
kapi (PCR-u)
prepunjavaju
kantu.
Sustained
Cell Rate
(Identini)
Neregularni ulaz kapi
CDVT
BT
Konstantna brzina
kapi iz kante jednaka
Peak Cell Rate
(PCR)
Meuprostori nastaju kada se

kanta prazni i kapljice se mogu
javiti ulaznom brzinom, ako je
kanta prazna (nisu se dogodili
impulsi vrnoga prometa).
Nesukladne
kapi (SCR-u)
prepunjavaju
kantu.
.
Konstantna brzina
kapi rate iz kante
jednaka Sustainable
Cell Rate (SCR)
Punjenje kante" u funkciji vremena
CDVT
BT
Ispunjenost
PCRkante
Ispunjenost
SCR kante
PCR
SCR
test cell
test cell
test cell
test cell
test cell
test cell
test cell
test cell
neusklaena elija
test cell
ITU-T I.356 QoS parametri

Rezultat prijenosa
ITU-T I.356 elije
MP1
MP2
elija a
uspjean
t < Tmax
elija a
t < Tmax
elija sa grekom
elija b
elija b
pogreno ubaena elija

izgubljena elija
elija x
elija c
Parametri kanjenja elije
elija c
elija g
zbijanje
elija f
elija h
intenzitet ubaenih elija
t > Tmax
elija d
elija e
elija g
intenzitet elija sa grekom
intenzitet izgubljenih elija
elija d
elija h
ITU-T I.356
QoS
parametar
kanjenje elija usljed prijenosa
(tmax - tmin)
> CDVT
irenje
elija f
elija e
varijacije elijskog kanjenja

izmeu 2 toke - CDV
QoS parametri ATM sloja

Cell Transfer Delay (CTD)
ukupno apsolutno kanjenje (jednosmjerno),

ukljuujui fiksne i varijabilne komponente
Cell Delay Variation (CDV)
promjenjivo kanjenje usljed odvajakog
memoriranja (buffer-ing) elija
Non-Conforming Cells (NCC)
elije koje ne zadovoljavaju prometni ugovor
Gubitak elija
Gubitak elija uzrokovan je
zaguenjem u mrei zbog slabog upravljanja
prometom
korisnikog prometa koji ne potuje ugovor o
prometu, to dovodi do odbacivanja elija od
strane kontrole prometa
nepopravljivih greaka zaglavlja usljed bit
geaka fizikoga sloja
Gubitak elija utjee na sve servise i uzrokuje
dalje zaguenje kada se podaci trebaju ponovo
prenositi
Varijacije kanjenja elija - CDV

Uzrokuje ih zaguenje u mrei jedan od razloga
i za gubitak elija
CDV i gubitak elija usljed zaguenja su usko
vezani
oba su rezultat efekata buffering-a
Gubitak elija dogodi se kod prekoraenja
buffer-a
Kanjenje elije prethodi gubitku elije
CDV uzrokuje probleme kod prometa osjetljivog
na kanjenje, ko to je npr. Circuit Emulation
Service (CES)
Lokalne raunalne mree (LAN):

Osnove Ethernet tehnologije
Sadraj obuhvaa osnove Ethernet/IEEE 802.3 specifikacije, komponente i

kablovski sustav, te proirenje LAN mrea.
Organizacije koje daju standarde

ISO
International Organization for Standardization
(http://www.iso.ch/)
ITU
International Telecommunications Union
(http://www.itu.int/)
ANSI
American National Standards Institute
(http://www.ansi.org/)
IEEE
Institute of Electrical and Electronics Engineers
(http://www.ieee.org/)
IETF
Internet Engineering Task Force (http://www.ietf.org/)
Standardi se mogu zasnivati ili na iroko prihvaenoj praksi u industriji (de

facto) ili, pak, na formalnim definicijama meritornih organizacija (de jure). U
drugome sluaju, International Organization for Standardization (ISO) je
vjerojatno najvanija, jer njezine definicije imaju najveu teinu u svjetskim
razmjerama. ISO je kreirao Open Systems Interconnection (OSI) model koji
omoguuje komunikaciju izmeu opreme razliitih proizvoaa u LAN, WAN,
i MAN okruenju, te nudi otvorenu arhitekturu za mrene protokole.
Vano je napomenuti da su i manje formalna tijela, kao to su IEEE i IETF,
dala vane i tako znaajne standarde kao to su 802.3 (odnosno Ethernet)
i Transmission Control Protocol/Internet Protocol (TCP/IP), respektivno, koje
vrlo esto legislativna tijela u potpunosti prihvaaju. (Tako je npr. IEEE 802.3
postao ISO 8802/3).
OSI referentni model

Sloj
7
aplikacijski
prezentacijski
sesijski
4
3
2
1
transportni
mreni
linka podataka
fiziki
Omoguuje pristup mrei krajnjem korisniku ili aplikacijskom

programu
Formatira sintaksu podataka i vri konverziju koda.
Uspostavlja, odrava i zavrava logike veze.

Omoguuje pouzdani ili nepouzdani prijenos podataka izmeu
mrenih vorova (stanica); moe ukljuiti fragmentaciju paketa,
detekciju greaka i retransmisiju.
Omoguuje povezivanje krajnjih korisnika kroz vie mrea.
Ukljuuje rutiranje i kontrolu toka paketa podataka.
Osigurava sekvencijalni i pouzdani (bez greaka) prijenos
okvira podataka fizikim linkom.
Prenosi bite podataka. Ukljuuje mehaniko, elektriko i funkcijsko
suelje.
ISO-ov OSI referentni model protokola definira sedam odvojenih slojeva protokola za komunikaciju
raunalo-raunalo, gdje:
Fiziki sloj (1), upravlja prijenosom matice bita po fizikoj vezi. Mehaniki, elektini i proceduralni
parametri prijenosa se takoer definiraju.
Sloj linka podataka (2), osigurava da se blok podataka - okvir (frame), ispravno prenosi od jednoga
do drugoga vora, putem fizike veze. Ovdje komunikacija izmeu dva vora (stanice) na nivou
linka podataka nije nuno izmeu krajnjeg izvora i odredita podataka, nego izmeu intermedijalnih
vorova.
Mreni sloj (3), osigurava usmjeravanje i kontrolu toka blokova podataka - paketa izmeu krajnje
izvorine i odredine mree. Takoer izolira vie nivoe protokola od metoda i tehnologija razmjene
podataka izmeu razliitih mrea.
Transportni sloj (4), uspostavlja, odrava i zavrava logike veze za prijenose blokova podataka
segmenata - izmeu krajnjih toaka komunikacije, koristei pouzdane ili nepouzdane mehanizme
prijenosa. Moe ukljuiti fragmentaciju paketa,
detekciju greaka i retransmisiju.
Sloj sesije(5) uspostavlja, odrava i zavrava logike veze (sesije) izmeu komunicirajuih sustava
i aplikacija. Sutinski, ovaj sloj je suelje korisnika i mree.
Presentacijski sloj (6) formatira podatke i vri konverziju koda. Ukljuuje formatiranje sintakse
podataka i odreuje kako se podaci prezentiraju korisniku (npr. ovdje se formatima .jpg ili .doc
pridodaje jasno znaenje).
Aplikacijski sloj (7) omoguuje pristup mrei krajnjem korisniku ili aplikacijskom programu.
Uparene (Peer-to-Peer) komunikacije

Sloj
7
aplikacijski
aplikacijski
prezentacijski
prezentacijski
sesijski
sesijski
4
3
2
1
transportni
mreni
linka podataka
fiziki
transportni
mrea
link podataka
fiziki medij
mreni
linka podataka
fiziki
Iz perspektive samoga nekog lokalnog sloja protokola, ini se da on komunicira

izravno sa daljinskim sebi uparenim slojem. U stvari, u ovome procesu, on koristi
nie slojeve, premda ovo nije vidljivo viim slojevima.
Svaki protokol omoguuje neke posebne usluge viem protokolu, u sloju
neposredno iznad sebe. Isto tako, svaki protokol nekoga sloja ovisi o slojevima
protokola ispod sebe koji izvravaju odgovarajue poslove protokola niega reda.
Akle, u osnovi, protokoli su poslagani jedan povie drugoga u stog (stack), da bi
osigurali sve potrebne servise odatle izraz protocol stack.
Premda postoje izuzeci, veinom gornji protokoli komuniciraju tako da krajnje toke
meusobno transparentno komuniciraju preko mree.
U veini sluajeva, protokoli niih slojeva koriste se za komunikaciju izmeu
svakoga para fizikih ureaja kakvi se nalaze uzdu ukupnog prijenosnog puta.
Tako se na gornjem dijagramu multiprotokolni usmjeriva (router) koristi za
spajanje dvaju krajnjih vorova. Svaki od krajnjih vorova komunicira sa
usmjerivaem na niim slojevima protokola, ali na viim slojevima protokola izgleda
da oni meusobno komuniciraju izravno.
Slojevi mrene arhitekture

Slojeviti rad
Sloj
Aplikacija
"X"
aplikacijski
prezentacijski
sesijski
transportni
mreni
2
1
linka podataka
fiziki
Aplikacija
"Y"
podaci
aplikacijski
H podaci
prezentacijski
H jed. podataka
H
H
H
H jedin. podataka
sesijski
segment
transportni
mreni
paket
okvir (frame)
biti
FCS
linka podataka
fiziki
prijenosni medij
Osnovni koncept mrea - princip obuhvaanja encapsulation odreuje nain na

koji korisniki podaci putuju kroz slojeve protokola od jedne aplikacije do druge.
Podaci se od izvornog sustava i njegove korisnike aplikacije prosljeuju najviemu
sloju protokola, koji dodaje svoju specifinu informaciju u formi svoga zaglavlja.
Analogno tome, svaki sukcesivni sloj dodaje svoje vlastito zaglavlje jedinici
podataka ("protocol data unit" ili "PDU") koju je primio od viega sloja. Na taj nain,
podaci se ukapsuliraju ("encapsulation) unutar sloja niega nivoa. Zapazimo da su
zaglavlje i podaci viega nivoa jednostavno podaci promatranome nivou.
Na nivou linka podataka, pridodaje se Frame Check Sequence (FCS) za aktualni
prijenos nove PDU (koja se zove okvir - frame) po fizikom linku.
Na prijamnom kraju, proces je inverzan, tako da udaljena aplikacija dobije sam
poslane podatke. Svaki nii sloj skida svoje vlastito zaglavlje i svome viem sloju
prosljeuje sam podatke i zaglavlje toga sloja ("de-encapsulation).
Vaan dio zaglavlja kod svakoga sloja protokola identificira protokol kome e se
predati aktualni PDU pri kretanju po stogu prema gore.
Konekcijski protokoli
E
C
R
A
R
D
Protokoli konekcijski orijentiranih mrenih servisa uspostavljaju veze ili puteve virtualne krugove - izmeu dva vora (slino telefonskom pozivu), te sutinski imaju
sljedee faze:
Uspostava poziva (ili kruga)
Razmjena podataka
Raskidanje poziva (ili kruga)
Za vrijeme uspostave poziva, moe se koristiti signalizacija da se identificira
usmjeravanje veze, kontaktira udaljeni ureaj i uspostavi virtualni krug, pri emu
smjesta slijedi potvrda uspjenog uspostavljanja veze.
Za vrijeme sljedee faze, razmjenjuju se podaci izmeu dvaju vorova. Ovo se
moe dogaati sporadino, premda veza moe potrajati dui period vremena, pri
emu moe biti potrebno da obje krajnje toke jedna drugoj povremeno poalju
signale odravanja veze ivom.
Konano, kada se zavri razmjena podataka, virtualna veza, odnosno virtualni krug
se raskida.
Primjeri konekcijskih protokola su: TCP, Frame Relay i ATM.
Funkcije protokola
Upravljanje vezom
1. 3-smjerna izmjena kod TCP-a
Sekvencijalna isporuka jed. podataka
2. _________________________
Upravljanje tokom jedinica podataka
3. _________________________
Kontrola greaka
4. _________________________
Segmentacija i reasembliranje
5. _________________________
Enkapsulacija (upravljanje plus podaci)
6. _________________________
Multipleksiranje
7. _________________________
Nekonekcijski protokoli
E
C
R
A
R
D
?
Protokoli nekonekcijskih mrenih servisa ne uspostavljaju veze ili krugove izmeu
dva vora, ve se svaki individualni PDU relejno prenosi od jednoga
intermedijalnog ureaja do drugoga na bazi adrese sadrane u PDU zaglavlju.
Putanja svakoga PDU-a je manje-vie neovisna od putanja kojima su proli
prethodni ili e proi sljedei PDU-ovi.
U sutini, ovo je slino slanju pisma; znamo da e pismo ostavljeno u sanduiu,
biti pokupljeno, a zatim relejno poslano od jedne do druge stanice gdje se vri
sortiranje pote,da bi ga, konano, potar odnio na krajnju destinaciju. Meutim, ne
znamo koje stanice, prijevoznici, putanje itd. e se pri tome koristiti, kao ni kada (i
da li uope) e pismo biti isporueno.
Vane osobine ovakvih protokola su:
Nema brze povratne informacije da li je poruka stigla na odredite, ili ak, da li
odredite postoji.
Bilo koja povratna informacija bit e rezultat posebne transakcije
suprotnoga vora.
Ako se ne primi nikakva potvrda prijama od suprotnoga vora, moda ser
originalna poruka, ili potvrda prijama izgubila.
IP, LAN protokoli, kao i ISO Connectionless Network Protocol (CLNP),
primjeri su nekonekcijskih protokola.
Unicast, Multicast i Broadcast
Monodestinacijski (Unicast)
Polidestinacijski (Multicast)
Omnidestinacijski (Broadcast)
Monodestinacijske (Unicast) poruke alju se jednome prijamniku.

Polidestinacijske (Multicast) poruke alju se ka vie odreenih prijamnika.
Omnidestinacijske (Broadcast) poruke alju se ka vie neodreenih prijamnika.
Oigledno, konekcijski protokoli prenose samo monodestinacijske poruke, jer
definiraju putanju izmeu odreenog para host-ova, dok to nije sluaj kod
nekonekcijskih protokola, pa oni, pored monodestinacijskih, mogu prenositi i
mutidestinacijske i omnidestinacijske poruke.
Naini komuniciranja
uvijek u jednom smjeru
naizmjenino u jednom smjeru,
Simpleks
... a onda u drugom
istovremeno u oba smjera
Puni dupleks
Polu-dupleks
Komunikacija od jedne do druge toke moe biti simpleks, polu-dupleks ili dupleks:
Simpleks: svo vrijeme komunikacija tee samo u jednom smjeru npr. od TV
predajnika do kunih TV prijamnika.
Polu-dupleks: u bilo kom vremenskom intervalu, komunikacija tee samo u jednom
smjeru. Tako npr. pri telefonskoj konverzaciji izmeu dvije pristojne osobe, svaka
od njih govori i slua naizmjenino, ali ne i istovremeno.
Puni dupleks: komunikacija tee u oba smjera simultano. Tako je npr. brza
komunikacija izmeu rutera Fast Ethernet lokalnih mrea, simultana u oba smjera.
Pristupne toke servisa i adrese

Service Access
Point (SAP)
Oznaava
proces primanja
jedinice
podataka, te
prosljeivanja
sljedeem sloju
Donji slojevi
indiciraju koji
protokol vieg
sloja e primiti
jedinicu
podataka.
NetBIOS-dgm TELNET
server
( 138 )
UDP
( 23 )
port-ovi
FTP
server
Sloj
( 21 )
transportni
TCP
( 17 )
(6)
sljedei protokol
126.54.66.51
or
IP
IP broadcast
( 06 )
( 08-00 )
type
802.2
Ethernet
mreni
linka podataka
802.3
00 60 B0 A2 49 E0 FF FF FF FF FF FF 08 00 45 .
koaksijalni kabl, uvrnuta parica, optiko vlakno
fiziki
U OSI modelu i u IEEE LAN standardima, informacija koja opisuje proces u

sljedeem viem nivou koji prima jedinicu podataka, naziva se Service Access
Point (SAP).
Data link sloj sadri SAP-ove koji pokazuju na prikladni mreni sloj koji e obraivati
PDU linla podataka. Paketi mrenoga sloja sadre SAP-ove za pogodni transportni
protokol kome treba predati podatke itd.
Primjer na slici prikazuje ovaj koncept za protokol koji nije ISO: TCP/IP.
Primijetimo da je 13. i 14. bajt vei od 05DC heksadecimalno, to upuuje da je u
pitanju DIX/Ethernet vII, a ne 802.2/3 okvir.
Ethernet Type polje usmjerava na IP protokol na mrenom nivou, IP na TCP
protokol na transportnom nivou, a TCP koristi port (SAP) da usmjeri komunikaciju
ka odreenom aplikacijskom procesu. (Analogno, IP usmjerava i prema User
Datagram Protocol-u (UDP), a UDP koristi port da usmjeri komunikaciju na
specifini servis kao npr. Netbios-dgm, koji se koristi u rezoluciji imena kod
Microsoft-ovih sustava.
Primijetimo da su data link i network adrese razliite. Kreui se svojim putem ka
odreditu, paket mrenog nivoa moe proi vie fizikih linkova, od kojih svakoga
karakteriziraju razliite data link adrese. Mreni elementi nivoa linka podataka imaju
hardware-ske adrese, isprene od strane proizvoaa.
------------ ETHER Header -----------ETHER: Destination: Broadcast (FF-FF-FF-FF-FF-FF)

Data Link Addresses
ETHER: Source: 00-60-B0-A2-49-E0
ETHER: Protocol: IP
ETHER: FCS: FA8352FA
------------ IP Header -----------IP: Version = 4
IP: Header length = 20
IP: Type of service = 0
IP:
000. .... Precedence = Routine(0)
IP:
...0 .... Delay = Normal (0)
IP:
.... 0... Throughput = Normal (0)
IP:
.... .0.. Reliability = Normal (0)
IP: Packet length = 229
IP: Id = de0e
IP: Fragmentation Info = 0x0000
IP:
.0.. .... .... .... Don't Fragment Bit = FALSE
IP:
..0. .... .... .... More Fragments Bit = FALSE
IP:
...0 0000 0000 0000 Fragment offset = 0
IP: Time to live = 128
IP: Protocol = UDP (17)
IP: Header checksum = 34EB
IP: Source address = 15.1.1.123
Network Addresses
IP: Destination address = 15.1.1.255
------------ UDP Header -----------UDP: Source port = netbios-dgm (138)
UDP: Destination port = netbios-dgm (138)
UDP: Length = 209
UDP: Checksum = 9DB0
------------ LMX_DG Header -----------LMX_DG: Message Type = Direct Group Datagram (17)
LMX_DG: Flags = 0x1A
LMX_DG:
.... 10.. Source End-Node Type = M Node
LMX_DG:
.... ..1. First Packet Bit = TRUE
LMX_DG:
.... ...0 More Bit = FALSE
LMX_DG: DGM_ID = 33002
LMX_DG: Source IP Address = 15.1.1.123
LMX_DG: Source Port = 138
LMX_DG: Datagram Length = 187
LMX_DG: Packet Offset = 0
LMX_DG: Name Length = 32
LMX_DG: Source Name = JCRICKET001
(EKEBENEBEDELDEDEDDDACACACACACACA)
LMX_DG: Name Length = 32
LMX_DG: Destination Name = LALALAND
(EBFEEMEBEOFEEBDCCACACACACACACABN
Ovo je primjer sekvence razmjene Ethernet PDU-ova, snimljene i dekodirane

pomou analizatora protokola. Pokazuje kako Ethernet okvir usmjerava
procesiranje na IP paket, dok ovaj pokazuje UDP paket, koji konano ukazuje na
NetBIOS poruku.
Pristupne toke servisa i adrese

(nastavak)
Sloj linka podataka (data link)
fiksna hardware-ska adresa
poalji i zaboravi
dodjela raspoloivoga propusnog opsega
Mreni sloj (network)
logiko adresiranje mrenoga vora definirano od
strane korisnika
poalji i zaboravi
uspostava veze i izbor puta izmeu mrea
Transportni sloj (transport)
predodreene logike adrese SAP-ovi
odravanje veze, upravljanje tokom jedinica podataka,
kontrola greaka
Potvrda prijama, retransmisija jedinica podataka (po
potrebi)
Mreni element linka podataka alocira propusni opseg na bazi raspoloivosti, kao i
svome metodu pristupa fizikom mediju. Okvir e se staviti na icu i, ako to bude
uspjeno, biti smjesta zaboravljen. Zadatak linka podataka nije osigurati
povezljivost krajnjih toaka komunikacije.
Adresu mrenog nivoa openito definira administrator. U prethodnom primjeru,
mrena adresa koristi Internet Protocol (IP). Mrena adresa koristi se za uspostavu
veze i odabir putanje izmeu mrea.
SAP-ovi su openito pridrueni transportnom sloju, premda se u ovome primjeru
moe vidjeti da se ovaj koncept primjenjuje u svim slojevima. Transportni sloj je
odgovoran za povezivanje PDU-a izmeu krajnjih toaka veze, a moe definirati i
odravanje veze, kontrolu toka, kontrolu greaka, potvrdu prijama i retransmisiju. U
navedenome primjeru, UDP se koristi na transportnom sloju, ali ne odrava vezu,
niti kontrolira tok i greke, ili potvruje prijam i vri retransmisiju. Ove zadatke
preputa viim protokolima kao to je NetBIOS u ovome primjeru.
Usporedba protokola
Sloj
7
aplikacijski
prezentacijski
sesijski
transportni
mreni
linka pod.
OSI model
fiziki
NetWare preko ARPA preko

IEEE 802.3
Ethernet-a
NCP
TELNET
FTP
SMTP
DECnet preko
Ethernet-a
DAP
SCP
SPX
IPX
LLC
802.2
MAC
802.3
802.4
Physical
802.5
IEEE 802.3
TCP
NSP
IP
DRP
Ethernet
Ethernet
OSI, IEEE i drugi slojeviti modeli su pristupi mrenoj arhitekturi
Jedna od prednosti slojevitog pristupa umreavanju je da to dozvoljava da vie kompatibilnih protokola linka
podataka (npr. Ethernet Type II i IEEE 802.3), kao i vie protokola mrenoga sloja, egzistiraju na istom fizikom
mediju.
Mogue je ak i zamijeniti nie nivoe stoga protokola bez obveze mijenjanja bilo koga od protokola viih nivoa.
Tako npr., jednoga dana moemo implementirati Ethernet po koaksijalnom kablu, a drugoga dana ga zamijeniti
fiber-optikim kablom. Ako izuzmemo prekid servisa usljed promjene medija, nee biti nikakve promjene viih
protokola. Ustvari, sa njihovog gledita, promjena se nee niti primijetiti.
Institute of Electronics and Electrical Engineers (IEEE) je stvorio 802 familiju standarda za LAN mree, to
ukljuuje 802.3 CSMA/CD i 802.5 TokenRing, a odreuju donja dva sloja.
I 802.3 i 802.5 dijele donja dva sloja na podslojeve. Data link sloj se dijeli na Logical Link Control (LLC) i Medium
Access Control (MAC).
Kako e se vidjeti kasnije, LLC koristi 802.2 protokol i osigurava vezu izmeu viih slojeva i bilo ega to se koristi
na MAC i fizikim slojevima. MAC podsloj osigurava uokviravanje (framing) i specifikacije pristupa mrei.
Novell Netware je popularni PC mreni operacijski sustav. Njegovi vii slojevi mogu egzistirati iznad nekoliko tipova mrea
ukljuujui Ethernet, 802.3 i 802.5.
Netware protokoli ukljuuju Internet Packet Exchange (IPX) na mrenom nivou, Sequenced Packet Exchange
(SPX) na transportnom i Netware Core Protocol (NCP) na aplikacijskom nivou. Meutim, esto NCP mimoilazi
SPX i komunicira direktno sa IPX.
ARPA sa TCP/IP Advanced Research Project Agency (ARPA) je amerika vladina organizacija, koja, pored
ostalog, stvara standarde protokola. TELNET omoguuje virtual terminal services preko mree, File Transfer
protocol (FTP) transfer zapisa, a Simple Mail Transfer Protocol (SMTP) elektronsku potu. ARPA protokoli odnose
se na 3 gornja sloja OSI modela.
Transport Control protocol (TCP) je protokol transportnog sloja koji omoguuje pouzdane connection-oriented
servise viim slojevima.
Internet Protocol (IP) je protokol mrenog nivoa koji omoguuje usluge prijenosa datagrama. Internet Control
Message Protocol (ICMP) je partnerski protokol IP-u i koristi se za dijagnostike funkcije i indikaciju greaka. TCP i
IP se tako esto koriste zajedno, pa se obino oznaavaju sa TCP/IP.
DECnet je familija protokola koje koristi Digital Equipment Corporation (sada u sastavu Compaq-a). Na slici je
samo dio DECnet skupine protokola. Dok je DECnet Phase IV DEC-ov protokol, novija verzija DECnet Phase V je
baziran na ISO protokolima.
DECnet moe koristiti X.25, point-to-point i Ethernet mree. Na mrenom nivou, protokol se jednostavno zove
DECnet routing protocol (DRP). Network Service Protocol (NSP) osigurava funkcije transportnog sloja, a Session
Control Protocol (SCP) funkcije sesijskog sloja.
Virtualni terminal, file transfer i druge servise omoguuju drugi DECnet protokoli kao to su Foundation Services,
Command Terminal i Data Access Protocol (DAP).
LAN tehnologije
Ethernet
Fast Ethernet
Gigabit Ethernet
Koncept Ethernet-a
Wide Area
Network
Campus
Backbone
Enterprise Switch
Workgroup
Switches
Broadband
Access
Routed
Access
High Capacity
to the Desktop
Server Farms
Ethernet (IEEE 802.3, ISO 8802/3)

Brz, pouzdan, ekonomian, jednostavne
instalacije i odravanja
Detekcija signala nositelja, viestruki pristup sa
detekcijom kolizija - Carrier sense, multiple
access with collision detection (CSMA/CD)
Nedeterministiki pristup
10Mbps po koaksijalnom kablu (10Base5,
10Base2), optikom vlaknu (10BaseFL, FOIRL),
ili uvrnutoj parici (10BaseT)
Originalni Ethernet standard - 10Base(T/5/2) razvili su 1980. godine Digital

Equipment Corporation, Intel i Xerox (DIX). 1985. godine, Institute of Electrical and
Electronics Engineers (IEEE) modificirao je i standardizirao originalnu specifikaciju
kao IEEE 802.3 (ISO 8802/3).
Ethernet/802.3 je najvie rasprostranjena mrena topologija u svijetu. Popularnost
duguje injenici da omoguuje brzu i pouzdanu vezu, koja je ekonomina i
jednostavne instalacije i odravanja. Ethernet se najire koristi za povezivanje
individualnih raunala (desktop) na lokalnu raunalnu mreu - LAN.
Premda najee fiziki oien u konfiguraciji zvijezde, Ethernet/IEEE 802.3 je
logika sabirnica (bus). Svi ureaji vremenski dijele isti medij, a pristupna metoda je
CSMA/CD. Prije predaje podataka, svaki ureaj mora ekati dok na mediju ne
zavlada tiina i mora sluati ostale ureaje koji, eventualno, mogu predavati
podatke u isto vrijeme. U sluaju kolizije, oba ureaja se moraju neko vrijeme
povui sa medija, prije nego pokuaju ponovo predati svoje podatke.
Fiziki mediji LAN mrea

Koaksijalni kabl
Uvrnuta parica
Neoklopljena (UTP)
Oklopljena (STP)
Fiber-optiki kabl
Koaksijalni kabl se prvenstveno nalazi kod starijih mrea i sastoji se od unutarnjeg

provodnika, okruenog izolatorom, koga dalje omotavaju metalni vanjski provodnik,
te konano izolatorski omota. Ethernet koaksijalni kablovi su obino 50-omsk, a
zavreci (50 oma) potrebni su na kraju svakoga segmenta kabla.
Uvrnuta parica sastoji se od para izoliranih ica koje su meusobno uvrnute da bi

se smanjila interferencija koju ice emitiraju ili apsorbiraju. Na raspolaganju su
razliito stupnjevane parice, kao npr. Category 3, 4, ili 5, a mogu biti sa metalnim
oklopom (shield) oko sebe (shielded twisted pair - STP), ili bez njega (unshielded
twisted pair ili UTP). to se tie gornje granine frekvencije koju proputaju
pojedine kategorije parinih kablova, one su za CAT-3, CAT-4, CAT-5, CAT-6 i
CAT-7: 16 MHz, 20 MHz, 100 MHz, 200 MHz i 600 MHz, respektivno.
Fiber-optiki kabl nainjen je od finih staklenih ili plastinih vlakana, koja su
zatiena vanjskim zatitnim omotaem, koja vode svjetlosne impulse od
predajnika do prijamnika. Monomodni laserski predajnici su vee snage od
multimodnih LED predajnika, ali i jedni i drugi nude izuzetan prijenosni opseg preko
fiziki maloga kabla, te su imuni na elektromagnetsku interferenciju (EMI), razlike
potencijala uzemljenja, i pruaju dobru zatitu od prislukivanja.
Fizika suelja Ethernet-a

10
100
1000
2
5
Base 36
Broad T
F
Brzina (Mbps)
Signalizacija (u osnovnom opsegu baseband, ili
irokopojasna - broadband)
L
B
P
Maksimalna duina segmenta (zaokrueno u metrima), ili

tip fizikog medija (uvrnuta parica/optiko vlakno)
Tip ureaja (samo za optiko vlakno)
Vezano za signalizaciju Ethernet-a, koristi se sljedea konvencija:

Prvi identifikator oznaava brzinu medija u Megabitima po sekundi.
Drugi identifikator indicira koriteni metod signalizacije po mediju. Base oznaava da je
signalizacija u osnovnom opsegu baseband, to u osnovi znai prisutnost odreenih
naponskih nivoa na mediju, te implicira da je na mediju u bilo kom vremenskom trenutku
mogu samo jedan komunikacijski kanal.
irokopojasna - broadband signalizacija u osnovi oznaava prisustvo vie radio
frekvencijskih kanala na mediju, to implicira mogunost vie simultanih komunikacijskih
kanala po istom fizikom kablu. Kablovska televizija koristi irokopojasne prednosti
koaksijalnog kabla da bi pretplatniku omoguila pristup ka vie kanala.
Trei identifikator oznaava ili maksimalnu duinu segmenta (u metrima), ili specifini tip
medija. T indicira uvrnutu paricu (twisted pair), a F fiber-optiki kabl.
etvrti identifikator je prisutan samo kod optikih sustava i oznaava da je ureaj namijenjen
za pasivne (P), backbone (B), ili obine (L) linkove.
Nekoliko primjera:
10Base5 koaksijalni kabl, 50 oma, 10Mbps, Baseband, 500 metara
10Base2 koaksijalni kabl, 50 oma, 10Mbps, Baseband, 185 metara
100BaseTX Twisted Pair Fast Ethernet, 100Mbps, Baseband, 100 metara
10BaseFL - 10Mbps fiber-optiki link
10Broad36 - koaksijalni kabl, 75 oma, 10Mbps, Broadband, 3600 metara
Linijski kod
Postoje razliite metode kodiranja bita podataka u elektrine
signale, kao npr.:
Impulsi bez povratka na nulu, sa inverzijom
(Non-Return-to-Zero-Inverted (NRZI)
Manchester
4B/5B - 8B/10B
MLT-3
Impulsi sa povratkom na nulu (Return-toZero)
Impulsi sa naizmjeninom promjena znaka
jedinice - Alternate Mark Inversion (AMI)
Bipolarni impulsi sa zamjenom osam nula
(B8ZS)
1
0
1
1 0 1 0 1
0 0 0
1
0
1 0 0 0
Simbolna (Baudska) brzina = broju elementarnih simbola prenesenih u jednoj sekundi

Bitska brzina = Baudska brzina x (broj bita kodiranih svakim elementarnim simbolom)
Linijsko kodiranje je proces predavanja podataka (1 i 0) na fiziki medij, a

omoguuje bitsku sinkronizaciju predajnika i prijamnika, tako to signalu koga
prenosi dodaje mogunost samosinkronizacije putem ekstrakcije osnovnog takta na
prijamniku.
Postoje mnoge razliite metode linijskog kodiranja bita podataka, kao npr. Alternate
Mark Inversion (AMI), predstavljena na slici, koja se prvenstveno koristi kod WAN
mrea.
10BaseT Ethernet koristi Manchester kod gdje pozitivna tranzicija signala odgovara
binarnoj 1, a negativna binarnoj 0 (sljedea slika). Kod uzastopnih simbola 1,
prva polovina bita dri se na visokom nivou, dok druga polovina mora biti niskoga
nivoa, a u sluaju ponovljenih binarnih simbola 0, obrnuto. Budui da se na ovaj
nain za svaki preneseni bit, zahtijevaju jedna ili dvije tranzicije, smanjuje se
mogunost gubitka ili pogrene sinkronizacije osnovnoga takta (clock), ali to
zahtijeva i vei frekvencijski propusni opseg.
Fast Ethernet koristi drugaije linijsko kodiranje; kod 10/100BaseTX u oporabi je
kod 4b/5b, gdje mrena kartica najprije prekodira svaka 4 bita sa 5 bita (npr. 0000
sa 11111, 0001 sa 01001, 0010 sa 10100, 0011 sa 10101 i 0100 sa 01010,
pogledati tabelu), a potom primijeni NRZI kod (promjena stanja signala samo pri
pojavi 1 u nizu bita). I u ovome sluaju se poveava broj tranzicija, to garantira
ekstrakciju takta, ali zahtijeva manji propusni opseg nego Manchester kod.
(Pogledati sljedeu tabelu kodova.)
Analogno se za Gigabit Ethernet generira 8B/10B linijski kod.
Manchester kod
1
Definicija 4B/5B simbola
Simboli
podataka
4-bitna
grupa
podataka
1111
1
10
11
100
101
110
111
5-bitni
simbol
11110
1001
10100
10101
1010
1011
1110
1111
Kontrolni
simboli
Ime
IDLE
J
K
T
R
S
QUIET
HALT
5-bitni
simbol
11111
11000
10001
1101
111
11001
0
100
Informacija o protokolu
Ethernet
DIX
802.3 (Novell RAW)
802.2
802.2/SNAP
Kako je ranije reeno, postoje razliite verzije Ethernet-a. Navest emo razlike
izmeu etiri glavna tipa.
Ope Ethernet zaglavlje
Preamble
(8)
Destination
Address
(6)
Source
Address
(6)
Control
(2)
Data (46 - 1500 bytes)
FCS
(4)
Svaka verzija Ethernet-a koristi isti osnovni format okvira. Razlike proizilaze iz
kontrolne informacije koja se ubacuje izmeu polja Source address i FCS.
Ethernet vII / DIX zaglavlje
Ethernet vII / DIX

Preamble
(8)
Destination
Address
(6)
Source
Address
(6)
Type
(2)
FCS
(4)
Preambulu ine 64 bita naizmjeninih 1 i 0, sa izuzetkom dva zadnja koji su "11.
(Ovaj zadnji bajt je Start Frame Delimiter)

Polje Type oznaava koji protokol treega sloja se prenosi.
Podatkovno (Data) polje je duine barem 46 bajta, ali ne vie od 1500 bajta.
Ako je polje podataka due od 1500 bajta, takav okvir (jabber) smatra se neispravnim.
Ako je polje podataka krae od 46 bajta, tada se u njega moraju umetani (pad) biti, ili
se okvir smatra prekratkim (runt).
Razmotrimo Ethernet vII okvir.

Okvir se sastoji od 6 polja, poinje preambulom, a zavrava sa CRC frame check sequence (FCS).
Za svako polje, prvo se prenosi najznaajniji bajt, poevi sa najmanje znaajnim bitom (lsb). U opem sluaju,
software koji upravlja slojem linka podataka implementiran je u firmware-u mrene kartice.
Iskljuivi preambulu i start frame delimiter, okvir mora biti dugaak barem 64 bajta, a maksimalno 1518 bajta.
Preambulu u predajni okvir upisuje hardware mrene kartice, a ine je 64 bita naizmjeninih 1 i 0, sa izuzetkom
dva zadnja bita koji su "11. (Zadnji bajt je ograniava Start Frame Delimiter). Ovih 56X8 plus 6 tranzicija 0/1,
mrena kartica na prijamu koristi za sinkronizaciju fazne petlje na osnovu primljenih okvira, a Start frame
ograniava oznaava poetak okvira (prva tranzicija 1/0).
U adresnom polju, U/L bit odreuje da li je adresa (izvorna ili odredina) dodijeljena (administrirana) globalno ili
lokalno, pri emu je prva unikatna i u njoj prva 3 bajta oznaavaju kod proizvoaa koji mu je dodijelio IEEE (npr.
za Hewlett-Packard je to u hex kodu 08 00 09).
I/G bit odreuje da li je odredina adresa individualna ili grupna. Grupna adresa moe biti viestruka - multicast
(grupa prijamnika) ili broadcast (FF-FF-FF-FF-FF-FF, tj sve jedinice, to kodira sve mogue odredine adrese).
Ako je polje podataka krae od 46 bajta, tada se u njega moraju umetani (pad) biti, ili se okvir smatra prekratkim
(runt).
Dva bajta polja Type koriste se za kodiranje protokola treega sloja koji se prenosi, pri emu svaki kod mora biti
jednak ili vei od 1.500 decimalno (= 05DC heksadecimalno), budui da, kako se vidi na sljedeoj slici, druge
verzije Ethernet-a mijenjaju namjenu predmetnoga polja, tako da ono u tome sluaju indicira duinu polja
podataka.
Vrlo esto je kod u ovome polju 0800. (O kome se tada protokolu radi ?)
Primijetimo da kod Ethernet-a postoji samo jedno type polje, to implicira da predajni i prijamni protokoli na treem
nivou moraju biti isti.
802.2 zaglavlje
802.2
Ethernet 802.3 zaglavlje

Destination
Preamble Address
(8)
(6)
Source
Address
(6)
Length
(2)
DSAP SSAP CTRL
(1)
(1)
Data
(1)
FCS
(4)
Prvi dio zaglavlja je 802.3 zaglavlje.

Sada su potrebna dodatna polja da se specificira sljedei protokol. Preporuka
802.2 ih definira kao Destination Service Access Point (DSAP) i Source SAP
(SSAP).
802.2 kontrolno polje (CTRL) ne dodaje bilo kakvu korisnu funkciju LAN-u.
Ethernet specifikacija je prethodila IEEE 802.3 standardima, a u veini sluajeva termini su meusobno zamjenjivi. Premda oba tipa okvira mogu
egzistirati na LAN-u, oni nisu meusobno operativno kompatibilni osim ako raunalni sustav ne podrava oba tipa. Kod IEEE 802 protokola, sloj linka
podataka je podijeljen na 2 dijela: media access control (MAC) i logical link control (LLC): IEEE 802.2 i IEEE 802.3, respektivno.
Okvir se sastoji od 7 polja, poinje sa preambulom, a zavrava sa CRC frame check sequence (FCS).
802.3 okviri su identini Ethernet okvirima, sa izuzetkom da 802.3 zamjenjuje type polje - length poljem koje specificira duinu 802.3 polja podataka.
U/L bit odreuje da li je adresa (izvorna ili odredina) dodijeljena (administrirana) globalno ili lokalno, pri emu je prva unikatna i u njoj prva 3 bajta
oznaavaju kod proizvoaa koji mu je dodijelio IEEE (npr. za Hewlett-Packard je to u hex kodu 08 00 09).
I/G bit odreuje da li je odredina adresa individualna ili grupna. Grupna adresa moe biti viestruka - multicast (grupa prijamnika) ili broadcast (FF-FFFF-FF-FF-FF, tj sve jedinice, to kodira sve mogue odredine adrese).
Data link informacija u formi 802.2 zaglavlja daje dodatni SAP i kontrolnu informaciju; koristi SSAP i DSAP za specificiranje sljedeeg (vieg) protokola.
DSAP (Destination service access point address ) polje sadri adresu koja identificira jednu ili vie pristupnih toaka - service access point (SAP) prema kojoj je usmjereno informacijsko polje. (SAP adresa, u opem sluaju, omoguuje logike veze sa procesima mrenoga sloja OSI modela). Kada
DSAP odreuje jedan SAP ili proces mrenog nivoa, onda je to individualni DSAP, u protivnom je to grupni DSAP.
Dx odreuje administratora DSAP-a (korisnik ili IEEE).
SSAP (Source service access point address) polje sadri adresu koja odreuje SAP sa koje je informacija poslana. C/R bit oznaava da li je paket
podataka ovoga SSAP-a poetna odlazna komanda, ili odgovor na neku ranije dolu komandu.
Control polje odreuje interpretaciju podataka u informacijskom polju i moe imati 1 ili 2 bajta, kako je definirano IEEE 802.2 standardom. Odreuje tip
okvira : UI (Unnumbered information), XID (Exchange identification) ili TEST. Sadri i dodatnu informaciju koja je potrebna za kontrolu toka i kontrolu
greaka. Modifier function bit odreuje pojedinu od moguih komandi. TEST komandu, poslatu odredinoj LLC jedinici slijedi test odgovor. Koristi se kao
osnovni test prijenosnog puta izmeu kontrolnih LLC stanica. Na primljeni setirani P (poll) bit test komande, F (final) bit se odgovarajue setira u test
odgovoru. XID komandu alje neka LLC jedinica ciljanoj jedinici. Sadri informaciju o raspoloivim servisima na predajnom SAP-u, a trai slinu
informaciju od ciljanoga SAP-a.
Za veinu LAN aplikacija, 802.2 control polje ne pridodaje nikakvu korisnu informaciju.
Jedna od funkcija IEEE SAP-ova je jednaka kao kod Ethernet type: multipleksiranje paketa na treem nivou. Meutim, kako postoje 2 SAP polja (izvor i
odredite), postoji vie mogunosti. Tako je npr. mogue slati broadcast poruke na treem nivou (SAP FF) i slati testne poruke na drugom nivou (802.2
test i XID).
Type polje kod Ethernet-a je funkcijski slino upotrebi DSAP kod IEEE 802.2. Kako IEEE 802.3 okvir ne dozvoljava da length polje bude vee od 1.500
(decimalno), ovo polje se koristi od strane firmware-a kartice da se razlikuju IEEE 802.2/802.3 okviri od Ethernet okvira. (Ako je length/type polje 5 DD
hex ili vee, u pitanju je Ethernet paket). Driver moe biti specijalno konfiguriran da obrauje Ethernet paket.
Primijetimo da SSAP-ovi ili control polja ne postoje kod Ethernet okvira.
Informacijsko polje nije specificirano IEEE 802.2 standardom i koristi se za prijenos informacije izmeu izmeu LLC jedinica. Standardni (de facto)
protokoli treeg nivoa ili protokoli definirani od strane korisnika koriste nenumeriranu informaciju (UI) za komunikaciju.
Budui da informacijsko polje odreuje korisnik, IEEE 802.2 standard ne definira UI odgovor, ali korisniki protokol moe koristiti komandu koja odgovara
na komandu.
IEEE 802.2 SAP-ovi i Ethernet type polja definiraju logike veze izmeu protokola mrenog nivoa.
Zavisno da li neki protokol na drugom nivou koristi Ethernet ili IEEE 802.3, protokol na treem nivou se poziva po tipu (type-2 bajta) ili SAP kodu (1 bajt).
Standardni protokoli koriste SAP-ove ili type, ali korisnik moe napisati i svoj vlastiti protokol, driver, ili aplikaciju koristei SAP ili type.
Specificiranje sljedeeg protokola putem DSAP-a je bilo dovoljno u ranijoj fazi koritenja ovoga standarda, ali se kasnije javio problem slian nedostatku
IPv4 adresa. Zbog toga se kreirao novi Ethernet standard: 802.2/SNAP.
Polje tipa protokola / duine okvira
Preamble
8 Bytes
Destination
Address
Source
Address
6 Bytes
6 Bytes
0000 - 05DC
0800
0600
0805
80D5
8137-8138
Type/
Length
2 Bytes
Data
0 - 1500 Bytes
IEEE 802.3
DOD IP
Xerox XNS IDP
X.25 Level 3
IBM SNA over Ethernet
Novell
Frame
Check
Seq.
4 Bytes
Kontrola pristupa mediju (MAC)adrese

802.2
Ethernet
802.3
08-00-09-00-A8-E2
or
FF-FF-FF-FF-FF-FF
MAC adresa je 6-bajtno polje kod Ethernet-a ili 802.3.

Predstavlja fiziku adresu jednog mrenog suelja.
Omnidestinacijska (broadcast) MAC adresa je est bajta 1 (FF
heksadecimalno).
Polidestinacijska (multicast) MAC adresa odreuje slanje okvira

unaprijed odabranim i prekonfiguriranim stanicama.
Fizike adrese (MAC ili HW adrese) se mrenim karticama obino pridrue prilikom
proizvodnje. Za Ethernet i Token Ring predstavljaju est bajta, napisanih u jednom
od sljedeih formata:
08-00-09-1A-2B-3C
08:00:09:1A:2B:3C
8:0:9:1A:2B:3C
0800-091A-2B3C
080009-1A2B3C
Prva tri bajta predstavljaju Organizationally Unique Identifier (OUI), tj. kod
proizvoaa koga dodjeljuje IEEE, dok su zadnja tri bajta serijski broj. Teorijski,
dvije mrene kartice ne bi smjele imati istu fiziku adresu na linku podataka. Lista
proizvoakih kodova moe se nai na http://www.iana.org , pod Ethernet
Numbers.
MAC adrese proizvoaa opreme
Preamble
8 Bytes
Destination
Address
Source
Address
6 Bytes
6 Bytes
Broadcast
XEROX
CISCO
Novell
Cabletron
CRAY
3Com
HP
DECNET
Type/
Length
2 Bytes
OUI
FF-FF-FF
00-00-00
00-00-0C
00-00-1B
00-00-1D
00-00-6D
02-60-8C
08-00-09
AA-00-04
Data
0 - 1500 Bytes
NIC
FF-FF-FF
XX-XX-XX
XX-XX-XX
XX-XX-XX
XX-XX-XX
XX-XX-XX
XX-XX-XX
XX-XX-XX
XX-XX-XX
Frame
Check
Seq.
4 Bytes
802.2/SNAP zaglavlje
Ethernet 802.3
Destination
Preamble Address
(8)
(6)
802.2
Source
Address
(6)
Length
(2)
SNAP
DSAP SSAP CTRL OUI

03
AA
AA
(1)
(1)
(1)
(3)
Type
Data
(2)
FCS
(4)
Prvi dio zaglavlja je 802.3 zaglavlje.

Budui da su DSAP i SSAP polja od samo dva bajta, broj raspoloivih
identifikatora viih protokola je vrlo ogranien, pa se kreira SNAP zaglavlje, ime

se on poveava.
Kako 802.2 standard nije ostavio mjesta za vie adresa (tj. identifikatora) protokola
vieg nivoa, kreirano je SNAP zaglavlje, to omoguuje jo 256 adresa protokola.
U tome sluaju, DSAP i SSAP se postavljaju na AA, a Control polje na 03.
Izvorno Novell (RAW) zaglavlje
Novell Raw
Ethernet 802.3 zaglavlje

Destination
Preamble Address
(8)
(6)
Source
Address
(6)
Length
(2)
IPX Header + Data

(46-1500 bytes)
FCS
(4)
Preambulu ine 64 bita naizmjeninih 1 i 0, sa izuzetkom dva zadnja koji su "11.
(Ovaj zadnji bajt je Start Frame Delimiter)

Ako je polje podataka krae od 46 bajta, tada se u njega moraju umetani (pad) biti, ili
se okvir smatra prekratkim (runt).
Ova (zatvorena) verzija Ethernet-a je licencirana od strane Novell-a, pa se zove

izvornom Novell-ovom (raw), jer moe izravno enkapsulirati Novell-ove IPX podatke
bez bilo kakve 802.2 LLC informacije. Nije kompatibilna sa bilo kojom drugom
verzijom Ethernet-a.
Formati Ethernet okvira (frame-ova)

Ethernet vII / DIX
Preamble
(8)
Destination
Address
(6)
Source
Address
(6)
Type
(2)
Ethernet 802.3
Preamble
(8)
Destination
Address
(6)
Novell Raw
Source
Address
(6)
Destination
Address
(6)
IPX Header + Data

(46-1500 bytes)
Length
(2)
Source
Address
(6)
Length
(2)
DSAP SSAP CTRL
(1)
Ethernet 802.3
Preamble
(8)
Destination
Address
(6)
FCS
(4)
802.2
Ethernet 802.3
Preamble
(8)
FCS
(4)
(1)
802.2
Source
Address
(6)
Length
(2)
Data
(1)
SNAP
DSAP SSAP CTRL OUI

03
AA
AA
(1)
(1)
FCS
(4)
(1)
(3)
Type
Data
(2)
FCS
(4)
Metode pristupa mediju

CSMA/CD
nedeterministika
A
Token Passing
deterministika
Token
CSMA/CD
Ethernet/IEEE 802.3 koristi irokopojasnu (broadcast) tehnologiju preko sabirnice (bus).
Samo jedan sustav na LAN-u moe uspjeno predavati podatke u bilo kom trenutku, a svi
sustavi primaju sve okvire koji se prenose LAN-om.
Za upravljanje LAN-om na bus-u koristi se carrier sense multiple access with collision detect
(CSMA/CD) metoda pristupa mediju.
Stanica prvo motri medij putem elektrinog napona. Ako nema napona (ili ako je nije
dosegao nijedan drugi okvir), stanica moe poeti sa predajom poslije ekanja od barem 9,6
mikrosekundi od posljednjeg okvira kojeg je identificirala
Ako dvije stanice predaju u isto ili u vrlo blisko vrijeme, dogodit e se sudar - kolizija okvira.
Kod mrea sa razumnim nivoom prometa, ovo se esto dogaa.
Kada stanica predaje, ona takoer kontinuirano promatra medij da bi identificirala promet
od drugih stanica. Ako otkrije da je i neka druga stanica u isto vrijeme aktivna, mora prestati
sa predajom i ekati neki pseudosluajni period vremena, prije nego ponovo pokua
pristupiti mediju i poeti sa predajom podataka. Druga stanica e uiniti isto.
Token Passing
Posebna upravljaka poruka - token kontinuirano se alje prstenom (ring). Svaka stanica
prima i ponovo predaje token sve dok ga ne primi ona stanica koja ima podatke za predaju.
Ta stanica e zadrati token, te poeti sa predajom podataka. Kada preda posljednji okvir,
oslobaa token i pomenuta pristupna procedura se nastavlja.
CSMA/CD
2
1
Detekcija nositelja
Viestruki pristup
C
Otkrivanje kolizija
CSMA/CD
Ethernet/802.3 mree koriste CSMA/CD za kontrolu pristupa mediju. Fast Ethernet i dijeljeni
Gigabit Ethernet koriste istu CSMA/CD metodu pristupa, ali samo u poludupleksnom nainu
rada, dok u dupleksnom modu koriste jednu paricu kabla za predaju, a jednu za prijam, pa
se Ethernet okviri simultano alju i primaju, odnosno suspendira CSMA/CD.
CS (Carrier Sense)
Stanica prvo motri medij putem elektrinog napona. Kada nema napona, stanica e poeti
sa predajom poslije ekanja od barem 9,6 mikrosekundi od posljednjeg okvira.
MA (Multiple Access)
Svaka stanica ima jednak pristup mrei. Ne postoje prioriteti niti upravljake sheme koje
odreuju tko moe predavati i koliko (osim maksimalne duine okvira).
CD (Collision Detect)
Kada stanica predaje, ona takoer promatra LAN. Kada u isto vrijeme predaju 2 ili vie
stanica, okviri podataka su izoblieni, a stanice koje su u koliziji alju signal ometanja (jam)
da bi se osiguralo da sve stanice prestanu sa predajom. Nakon pseudosluajnog vremena,
stanice e ponovo pokuati pristupiti mediju i poeti sa predajom. Dodatne kolizije za isti
okvir e rezultirati eksponencijalnim poveanjem vremena odstupanja.
CSMA/CD: Otkrivanje kolizije
2
1
C
Otkrivanje kolizije
Kada dvije ili vie stanica predaju u isto ili blisko vrijeme, rezultirajui signal e imati ili veu
ili manju amplitudu od validnoga signala (ovisno radi li se o konstruktivnoj ili destruktivnoj
superpoziciji, respektivno), i rezultirati kolizijom, koja e unititi gotovo sve podatke oba
signala. Isto tako, ova kolizija e se vratiti predajnim stanicama, koje je moraju detektirati, i
to dok jo emitiraju podatke. Ako pak do detekcije ne doe u ovome periodu, predajna
stanica e smatrati da su njezini podaci ve predati, pa je primljena kolizija od nekoga
drugoga. Zbog toga se moraju postaviti sigurne i efektivne granice duine Ethernet
segmenta, pri emu se moraju uzeti u obzir i vrijeme prostiranja kroz kolizijski neizolirajue
ureaje kao to regeneratori(repeater), tip kabla, kao i elektrina ogranienja. Minimalna
duina okvira je 64 bajta, a da bi se to postiglo i sa vrlo kratkim porukama, po potrebi se
dodaju redundantni (poznati) podaci (padding).
Kada se jednom detektira kolizija, obje stanice mogu trebati ponovno predavati podatke, to
e i pokuati nakon sluajnog perioda vremena, koje se odreuje odgovarajuim
algoritmom. Ako i u ponovljenom pokuaju doe do kolizije, svaka stanica e ponovno
odstupiti, te ponovo pokuati pristup, ali nakon mnogo dueg vremenskog intervala (koji
eksponencijalno raste sa brojem ponovljenih pokuaja pristupanja mediju). Ovaj proces
dijelom odreuje maksimalnu duinu segmenta za maksimalno duge okvire (1518 bajta), jer
e dui okviri promovirati ponovljene kolizije, ili due vrijeme odstupanja sa medija prije
ponovnog pokuaja pristupa.
Kasne kolizije
Destination
MAC Address
Source
MAC Address
Preamble
64
Type or
Length
48
48
Otkrivena kolizija
Data
16
CRC
368 minimum, 12,000 maximum
32
512-bit-ni vremenski interval

Signal ometanja (JAM)
32 naizmjenine
1 i 0
Kolizija unutar 512-bitnog vremenskog intervala moe

rezultirati fragmentacijom okvira (runt, pogrean CRC,
vremenski nesuglasan okvir- misaligned frame)
Bilo koja kolizija koja se

dogodi izvan 512-bitnog
intervala, indicira da mrea
ne zadovoljava specifikaciju
Kolizija koja nastaje unutar 512-bitnog vremena predstavlja normalni dogaaj kod
Ethernet mrea, na koji se mrena kartica resetira i ponovo predaje okvir, to
tipino traje nekoliko milisekundi. Ako se okvir uspio potpuno predati prije nego se
kolizija otkrila, (tj. izvan 512-bitnog intervala), tada je, sa gledita mrene kartice,
okvir uspjeno poslan. Ovo znai da se vii nivoi protokola moraju pobrinuti za sada
izgubljeni okvir, to dalje rezultira retransmisijama paketa viih protokola. Ove
korekcije greke mogu potrajati do nekoliko redova veliine due nego korekcije
greaka koje se mogu otkriti na nivou linka podataka.
Ethernet (ISO 8802/3)

IEEE standard
802.3i-1990
Pristup mediju
CSMA/CD
Format okvira
802.3/Ethernet
MAC adresa
48 bita
Minimalna/maksim. duina okvira 64/1518 bajta

Kolizijski dijametar
512 bita
Bitska brzina
10 Mbps
Bitski interval
0,1 usec
Linijski kod
Manchester
Signalna frekvencija
20 MHz
Vrijeme izmeu okvira
9,6 usec
Maksim. ukupno vrijeme propagacij51,2 usec

Maksimalni dijametar mree
2500 m
Brzina predaje okvira u sekundi
811-14880
Univerzalni konektor
AUI
Duina MAC adrese, minimalna i maksimalna duina okvira, te kolizijski dijametar

ostaju isti za Ethernet i Fast Ethernet.
Razliiti su: linijski kod, signalna frekvencija i vrijeme izmeu okvira.
Fast Ethernet (IEEE 802.3u)

Brz, pouzdan, ekonomian, jednostavne
instalacije i odravanja
Detekcija signala nositelja, viestruki pristup sa
detekcijom kolizija - Carrier sense, multiple
access with collision detection (CSMA/CD), kada
radi u poludupleksu
Nedeterministiki pristup
100Mbps po optikom vlaknu (100BaseFX) ili
uvrnutoj parici (100BaseTX, 100BaseT2,
100BaseT4)
U osnovi, Fast Ethernet je gotovo isti kao standardni Ethernet, sa razliitostima na

fizikom sloju, meu kojima su primarno: linijski kod, frekvencija osnovnog takta
(clock), kao i bitska brzina.
Fast Ethernet
to se promijenilo, a to nije
IEEE standard
802.3u
Pristup mediju
CSMA/CD
Format okvira
802.3/Ethernet
MAC adresa
48 bita
Zajedniko sa 10BaseX
Minimalna/maksim. duina okvira 64/1518 bajta

512 bita
Bitska brzina
100 Mbps
Bitski interval
0,01 usec
Linijski kod
4B/5B
125 MHz
0,96 usec
Maksim. ukupno vrijeme prijenosa 5,12 usec

250 m
8110-148800
MII
Unikatno za 100BaseT
Osnovne Fast Ethernet

komponente
vorite ili preklopnik
Mrena kartica
Optiko vlakno,
ili
uvrnuta parica
Osnovne komponente koje treba stanica za funkcioniranje na Fast Ethernet mrei,

ukljuuju:
-mrenu karticu - Network Interface Card (NIC)
-kabl (oklopljena ili neoklopljena uvrnuta parica, te fiber-optiki kabl )
Mrena kartica (NIC) za Fast

Ethernet
MII
RJ-45
Fast Ethernet Chip Set
Mrena kartica (NIC) za Fast Ethernet se neznatno promijenila u odnosu na

klasinu Ethernet karticu:
Umjesto AUI interface-a, Fast Ethernet standard propisuje univerzalni Media
Independent Interface (MII) konektor, koji omoguuje povezivanje vanjskih
primopredajnika (MAU) na karticu. (Izgledom podsjea na SCSI konektor.)
Fast Ethernet fizika suelja

10BaseT
Podrijetlo
tehnologije
IEEE
standard
Linijski kod
802.3i-1990
100BaseTX
TP PMDbaziran (ANSI)
802.3u-1995
100BaseT2
Nova; razvijena
od 94-95
802.3y -1996
100BaseT4
Nova; razvijena
od 95-96
802.3u-1995
100BaseFX
FDDI-bazirana
(ANSI)
802.3u-1995
Manchester
4B/5B
PAM5x5
8B/6T
4B/5B
Potrebni kabl
UTP Cat.
3/4/5
UTP Cat. 5 ili

STP Type
UTP Cat. 3/4/5
UTP Cat. 3/4/5
Konektori
RJ-45
RJ-45, DB-9
RJ-45
RJ-45
Multimodno ili
monomodno
vlakno
ST, SC, ili MIC
20 MHz
125 MHz
25 MHz
25 MHz
125 MHz
100 m
100 m
100 m
100 m
150/412/2000 m
Da
Da
Da
Ne 2
Da
Frekv. signala
Traeni broj
parica
Broj predajnih
parica
Udaljenosti
Mogunost
punog dupleksa?
1. 150 m za regenerator-DTE, 412 m za DTE-DTE, 2,000m za puni dupleks DTE-DTE, 10 km za monomodni puni dupleks DTEDTE.
2 . Postoje kompanije koje razvijaju T4 produkte sa punim dupleksom, ali ovo su zatieni produkti (u vlasnitvu kompanija),
budui da trenutno nema razvoja IEEE standarda u ovome podruju.
100Base-TX suelje koristi ili kabl sa oklopljenom (STP) ili neoklopljenom (UTP)
paricom. Za UTP se upotrebljava isti RJ-45 konektor kao kod 10Base-T, a kabl
mora biti kategorije 5 UTP. Za STP se koristi isti konektor kao za Token Ring, a
kabl mora biti STP type 1.
100Base-T4 suelje - koristi kabl kategorije 3, 4, ili 5 UTP i RJ-45 konektor, kao i 4
parice (od 8 ukupno), umjesto 2. 100Base-T4 dozvoljava da se ve postojee
prikljune sekcije kategorije 3 ili 4 10BaseT, upare i ponovo oie.
100Base FX suelje koristi 62.5/125 - mikronski fiber optiki kabl. To je isto
multimodno vlakno, koje se koristilo kod FDDI i fiber optike verzije Ethernet-a
(10Base-F). Trenutno ne postoji IEEE standard za suelje monomodnog vlakna.
Fast Ethernet suelje neovisno o

mediju (MII)
MAC (Media Access Control)
802.3 CSMA/CD Ethernet
Media Independent Interface (MII)
100BaseFX
(1300 nm)
Multi/monom.
opti
ptiko vlakno
150/412/2000m
100BaseTX
Dvije parice
Bakar
Cat 5 UTP,STP
100 m
100BaseT4
etiri parice
Bakar
Cat 3,4,5 UTP
100 m
100BaseT2
Dvije parice
Bakar
Cat 3,4,5 UTP
100 m
IEEE specifikacija za suelje MAC fiziki sloj

Koncepcijski slina Ethernet AUI
40-pinski konektor, slian SCSI
Fast Ethernet Media Independent Interface (MII) koncepcijski je slian sa Ethernet

AUI sueljem, a predstavlja komponentu Fast Ethernet specifikacije koja odreuje
suelje izmeu MAC sloja i razliitih fizikih nivoa. To je 40-pinski konektor, slian
SCSI konektoru. Razliiti primopredajnici se mogu povezati na MII, to omoguuje
vezanje stanice na razliite fizike medije, slino kao AUI kod Ethernet-a.
Maksimalne udaljenosti za 100BaseFX:
150m za regenerator-DTE
412m za DTE-DTE toka-toka (point-to-point)
2,000m za puni dupleks DTE-DTE
10km za monomodno vlakno puni dupleks DTE-DTE
Pravila povezivanja kod 100BaseTX (UTP)
Maksimalna duina kabla je 100 m (dijeljenog ili
toka-toka)
Kolizije se moraju otkriti za vrijeme prijenosa bilo
kojeg paketa
Ukupno vrijeme propagacije ne moe prei 512
bitskih intervala (= 5.12 usec za Fast Ethernet)
Fast Ethernet je oien u fiziku topologiju zvijezde, gdje se svaki vor povezuje u
vorite (hub) ili preklopnik (switch). Dva vora je takkoer mogue povezati
direktno ukrtenim kablom. Fast Ethernet regeneratori pripadaju dvjema klasama:
Regenerator Klase I (ili vorite) translira dolazee linijske signale u digitalni signal
(npr. NRZ), koga zatim ponovo transformira u linijski signal, pa se koristi kada se
povezuju razliita fizika suelja. Regeneratori Klase II izravno pojaavaju linijski
signal.
Ogranienja kolizijskog domena

kod Fast Ethernet-a
Regeneratori Klase I:
Translacija izmeu razliitih fizikih suelja (TX,
T4, T2, 10BaseT)

Vrijeme obrade/vlastito kanjenje <= 0.7 usec
Dionice sa jednim regeneratorom, maksimalno
dva linka od po 100m
Regeneratori Klase II:

Samo regeneracija signala
Vrijeme obrade/vlastito kanjenje <= 0.46 usec
Dionice sa dva regeneratora, maksimalno dva
linka od po 100m, plus 5m
meuregeneratorskog linka (205 m)
Zbog vee brzine prijenosa, pravila za povezivanje na Fast Ethernet mreu su

restriktivnija nego za Ethernet:
Za oienje pomou uvrnute parice (100Base-TX and 100Base-T4), kabl ne moe
biti dui od 100 metara.
Za optiko kabliranje, maksimalna duina je 412 metara.
Izmeu bilo koja dva vora na mrei, dozvoljena su najvie tri segmenta i dva
regeneratora Klase II, ili pak dva segmenta i jedan regenerator Klase I.
Maksimalna udaljenost izmeu bilo koja dva vora je 400 metara kabla (ili
ekvivalentno kanjenje). Kanjenje regeneratora/vorita se takoer uzeti u obzir
prilikom ovog prorauna; svaki je openito ekvivalentan 90-100 metara kabla. Zbog
toga, ak i kada se koriste dva regeneratora Klase II, maksimalna udaljenost
izmeu bilo koja dva vora je ograniena na neto iznad 200 stopa.
Komutirani (switched) Fast Ethernet portovi djeluju kao posebni kolizijski domen, pa
se zbog toga, ogranienja broja regeneratora i ukupne duine kabla, mogu
prevazii zamjenjujui regeneratore preklopnicima.
Pravila kolizijskog dijametra:

Usporedba 10BaseT i 100BaseT
10BaseT
100BaseT
(bitskih intervala)
512
512
Bitski interval (us)
0.1
0.01
Maksimalno ukupno
kanjenje (us)
51.2
5.12
Maksimalni broj
regeneratora
Maksimalni dijametar
mree (UTP)
4
2,500 m
1 (Class I)
2 (Class II)
205 m
Gigabit Ethernet (IEEE 802.3z)
) Brz,
pouzdan, ekonomian, jednostavne instalacije

i odravanja
) Detekcija signala nositelja, viestruki pristup sa
detekcijom kolizija (CSMA/CD)
) Nedeterministiki pristup
) 1000Mbps po optikom vlaknu (1000BaseLX,
100BaseSX) ili uvrnutoj parici (1000BaseT,
1000BaseCX)
1000Mbps
Zadrava 802.3 format okvira
Poludupleks i puni dupleks
Dijeljeni nain koritenja medija
(koristi CSMA/CD) i komutirani (sa
kontrolom toka)
Optiko vlakno (multimodno,
monomodno), ili bakarni prijenosni
mediji
Modificirani MAC pristupni protokol

IEEE standard
802.3z
Pristup mediju
CSMA/CD*
Format okvira
802.3/Ethernet
MAC adresa
48 bita
Minimalna/maksim. duina okvira
64/1518 bajta
4096 bita
Bitska brzina
1000 Mbps
Bitski interval
0,001 usec
Linijski kod
8B/10B
125 MHz
0,096 usec
Maksim. ukupno vrijeme propagacije
0,512 usec
25 m
81100-1488000
GMII
*CSMA/CD
Zajedniko sa 10BaseX
Unikatno za 1000Base
za upotrebu sa poludupleksnim 1000BaseT
Da bi se kod 1000BaseT prilagodilo brzini od 1000 Mbps i odrala frekvencija signalizacije

od samo 125 MHz, bilo je nuno koristiti 4 parice i kod sa 5 nivoa. Interesantna razlika
izmeu 100BaseT i 1000BaseT, je da se, kod 100BaseT, jedna parica koristi za predaju, a
jedna za prijam, dok kod 1000BaseT, sve 4 parice predaju i primaju podatke.
10 Gigabit Ethernet (IEEE 802.3ae)

Layer
LAN CSMA/CD Layers
Application
Presentation
Session
Higher Layers
LLC - Logic Link Control
MAC - Media Access Control
Reconciliation
XGMII
Transport
PHY
Network
Data Link
Physical
MDI
PCS
PHY
PMA
XGMII
64B-66B PCS
PMA
PMD
8B/10B PCS
PMA
PMD
MEDIUM
MEDIUM
MEDIUM
}
}
}
XGMII
64B/66B PCS
WIS
PMA
PMD
MDI
10GBase-W
STS-192 for SONET
- Medium Dependent Interface

- Physical Coding Sublayer
- Physical Layer Device
- Physical Medium Attachment
10GBaseR
64B/66B w 3%OH
10GBase-X
8B/10B w 25%OH
PMD - Physical Medium Dependent

WIS - WAN Interface Sublayer
XGMII - 10 Gigabit Media Independent Interface
802.3ae standard podrava nekoliko signalizacijskih sustava fizikih slojeva, ili tipova
portova za koritenje i sa multimodnim i sa monomodnim vlaknom, te distancama do 40
km. Implementacija se obiljeeva kao 10GBASE-(X)(Y) gdje:
X je S, L, ili E
S je sustav kratke valne duljine od 850 nm
L je sustav sa valnom duljinom od 1300 nm
E je sustav sa proirenom valnom duljinom od 1550 nm
Y je R, W, ili X
X koristi 8B/10B linijski kod (25% redundancije)
R koristi 64B/66B linijski kod (oko 3% redundancije)
W koristi STM/STS-192 enkapsulaciju podataka, kodiranih sa 64B/66B, a
za upotrebu sa SDH/SONET korisnim prometom
Prijenosni mediji Gigabit Ethernet-a
1000 Mbps MAC (Media Access Control)

802.3z CSMA/CD Ethernet
GMII (ekvivalentan
(ekvivalentan AUI, odnosno MII)
1000BaseLX
(1300 nm)
1000BaseSX
(780
(780850 nm)
1000BaseT
Copper
1000BaseCX
Copper
MMF
MMF550 m
SMF
SMF3 km
MMF
300
300550 m
Cat 5 UTP
100 m
STP
25 m
Modificirani MAC sloj Gigabit

Ethernet-a
maksimalni dijametar mree za 10BaseT: 2500m
maksimalni dijametar mree za 100BaseT: 205m
maksimalni dijametar mree za Gigabit Ethernet: 25m
Minimalna duina okvira mora se poveati da

bi se dijeljenom Gigabit Ethernet-u omoguio
rad po razumnom dijametru mree.
Proirenje nositelja
Okvir plus proirenje nositelja trajat e 512 bajta

Maksimalni broj regenerativnih dionica za Gigabit Ethernet je 1.
Skida se sigurnosna margina.
Maksimalna propusnost ovisi o srednjoj duini paketa:
Maks. propusnost (Mbps)
120
300
400
Iskoritenje %
46
60
72
83
90
94
Duina okvira (bajta)

64
200
500
Duina okvira (bajta)
64
128
256
512
1024
1518
Ogranienja topologije dijeljenog

Gigabit Ethernet-a
Samo jedan
regenerator u jednom
kolizijskom domenu
Bakar inicijalno
cilj je bio link od 25m,
budui cilj: link od
100m
Udaljenosti optikoga
vlakna ograniena
vremenskim taktom
DTE
Repeater
DTE
50m maksimum (200m cilj u budunosti)

Bakar (maksimum)
200m
Vlakno (maksimum)
Ogranienja topologije
komutiranoga Gigabit Ethernet-a
DTE
Switch
DTE
50m Cu (prvi cilj), maksimalno oekivano 200m

Maksimalno 1 km za multimodno vlakno
Maksimalno 6 km za monomodno vlakno
10 Gigabit Ethernet
Ethernet postaje sposoban omoguiti propusne opsege
kakve su do sada nudili samo telekom operatori
Ethernet tehnologija moe se koristiti na razliitim nivoima i

organizacijama: od manjih i srednjih poduzea, sve do
velikih korporacija i pruatelja komunikacijskih usluga
Koristi se isti format Ethernet okvira

Iskljuivo optiki fiziki mediji 850nm, 1310nm, 1550nm
Duine linkova do 40km

Dvije osnovne 10GbE familije:
LAN PHY Ista kao 10/100/1000Mb Ethernet ali

bri
WAN PHY 10 Gigabit Ethernet enkapsuliran u
SDH STM-64 (SONET OC-192 ) okvir kao
korisniki podaci
Optiko
MAC
Kodiranje
WAN
uokvirava
Serializator
vlakno
850
1310
1550
10 Gigabit Ethernet omoguuje Ethernet-u ulazak u podruje telekomunikacija. Kao

nijedna druga komunikacijska tehnologija, moe se, u svojoj izvornoj formi,
primijeniti od nivoa manjih i srednjih poduzea, pa sve do nivoa pruatelja
komunikacijskih servisa.
10 Gigabit Ethernet koristi samo fiber optike medije, i to na tri razliite valne
duljine, a linkovi bez pojaanja ili regeneracije, mogu se instalirati u opsegu do 40
kilometara.
Pored poveanja brzine, kljuna razlika izmeu 10 Gigabit Ethernet-a i ostalih
verzija Ethernet-a, je da ovaj prvi dolazi u jednoj od dvije osnovne varijante:
LAN ili WAN. Dok je LAN verzija ista, ali samo znatno bra verzija Ethernet-a na
korisnikovom desktop raunalu, WAN verzija nudi uzbudljivu mogunost prijenosa
Ethernet-a preko SDH/SONET-a. Razmotrimo detaljnije ovu drugu.
10 Gigabit Ethernet WAN

Prilagoava Ethernet SDH/SONET - u
Podsloj WAN suelja preslikava Ethernet bitsku maticu u
SDH/SONET korisniki promet

Ukljuuje kontrolna polja, npr. B1, B2, B3, J0, J1
10GbE suelja se mogu povezati na SDH/SONET ureaje
Potencijal za koritenje postojee telekomunikacijske
infrastrukture za prijenos 10GbE
Trenutni status
IEEE standard ove godine
Proizvoai opreme ve imaju prototipe, ili su u fazi
razvoja
OC-192 ring
10 GbE
WAN PHY
WAN verzija 10 Gigabit Ethernet-a enkapsulira njegove okvire u SDH/SONET okvir kao
korisnike podatke
Ovo se odvija kroz jedan podsloj, koji je na raspolaganju jedino kod WAN verzije. Njegov
posao je da uokvirava 10 Gigabit Ethernet maticu podataka u SDH/ SONET, te ukljui neka
kljuna kontrolna polja.
WAN verzija je vrlo privlana i ima veliki potencijal, jer se 10GbE WAN suelje moe
povezati na postojee SDH/SONET pristupne ureaje, to znai da se
10GbE moe koristiti po itavoj telekomunikacijskoj infrastrukturi, bez potrebe za velikim
investiranjem u novu infrastrukturu.
Danas Ethernet okvir koji poinje svoj ivot na PC desktop-u, moe putovati svijetom ne
mijenjajui svoj format i odravajui uniformnu kontrolu protokola.
Ovo jasno pokazuje potencijal Ethernet-a da postane dominantna prijenosna tehnologija.
Meutim, u ovom trenutku, nije potpuno jasno koliko uspjean e 10GbE WAN doista biti,
budui da jo uvijek nije standard. Premda neki proizvoai opreme ve imaju inicijalne
10GbE produkte, pruatelji telekom usluga ih jo nisu prihvatili u najiroj praksi.
Prijenos Ethernet-a preko

SDH/SONET -a
Ethernet je asinkron, impulsne prirode prometa
SDH/SONET je sinkron, sa potrebom za stalnom maticom
bajta podataka
Ethernet treba enkapsulaciju za SDH/SONET transport

da sinkronizira okvire
da se nosi sa vremenom praznoga hoda
Nekoliko metoda enkapsulacije:
POS
GFP
LAPS
Ethernet
okviri
SONET/SD
H okvir
Trenutno, u telekom mreama, Ethernet je operativan preko enkapsulacije unutar

SONET/SDH. Glavni razlozi za to su:
Ethernet je asinkron, impulsne prirode prometa, dok SDH/SONET ima sinkronu
stalnu maticu podataka.
Za sinkronizaciju Ethernet okvira, kao i za kompenzaciju vremena praznoga hoda
izmeu okvira, obvezna je enkapsulacija Ethernet-a unutar SONET/SDH okvira.
Jedna od do sada preovlaujuih tehnika je Packet over SDH(SONET), a ovdje
emo vie panje posvetiti dvama drugim konceptima: Generic Framing Procedure
(GFP) i Link Access Procedure for SDH (LAPS).
Prednosti koritenja Etherneta

preko SDH/SONET -a
GFP/ LAPS
Administratorima omoguuje isti
osjeaj Etherneta kod razliitih LAN,
MAN i WAN mrea.
Odravajui FCS prenesenih podataka
zajedno sa GFP/ LAPS vlastitim FCS,
pridonosi otpornosti na greke
prijenosa.
Pomae izbjegavanju preoptereanja
mree pomou ubacivanja
(neinformacijskih - stuffing) bita
Omoguuje efikasan i siguran metod
prilagodbe razliitih servisa visokih
brzina prijenosa
GFP and LAPS kao enkapsulacijske tehnologije Ethernet-a omoguuju korisniko suelje
Ethernet LAN, MAN i WAN administratorima.
Takoer je zatiena izvorna mogunost Ethernet-a za otkrivanje greaka, budui da se
uva FCS Ethernet okvira.
Propusnost se moe predvidjeti, budui da preslikavanje (mapping) ne utjee na duinu
okvira. Ovo pomae da se mrea zatiti od uvjeta preoptereenja.
Konano, GFP i LAPS mogu raditi unutar postojeih mrea, ime se eliminira potreba za
instaliranjem nove mree i postiu znaajni ekonomski uinci.
GFP/ LAPS enkapsulacija u SDH/SONET

C2
GFP okvir
FCS
Data
Length/
Type
Source
Address
VLAN Tag
GFP
Payload
FCS
Core
Header
Payloa
d
Header
POH
Payload
Header
Destinati
on
Address
Core
Header
SFD
Preamble
GFP Payload
FCS
GFP: ITU-T G.7041

LAPS: ITU-T X.86
Pointers H4
Ethernet
okvir
Kako je Ethernet enkapsuliran pomou GFP, or LAPS u standardni SDH/SONET okvir?

GFP je ITU-T G.7041 standard. Omoguuje opi mehanizam prilagodbe prometa signala od
klijenata vieg sloja (npr. Ethernet-a), preko sinkrone transportne mree.
LAPS je ITU-T X.86 standard. On je podsloj fizikoga kodiranja, koji omoguuje prijenos
toka-toka preko SDH virtualnih kontejnera. U sluaju enkapsulacije Ethernet MAC, polja
od Destination Address do Frame Check Sequence (FCS) stavljaju se u prostor korisnike
informacije GFP-a.
Proces GFP adaptecije izvora eliminira intervale bez aktivnosti izmeu okvira - Inter Packet
Gaps (IPGs). Ethernet-MAC se potom prosljeuje ka daljoj enkapsulaciji u GFP okvir.
Na drugoj strani, adaptacijski proces rekreira intervale neaktivnosti, a zatim se Ethernet
MAC prosljeuje klijentskom sloju na dalju obradu. C2 bajt se koristi za diferencijaciju da li je
enkapsulacija uinjena koritenjem GFP ili LAPS.
FCS
GFP
podaci
Zaglavlje
korisnikih
podataka
Osnovno
zaglavlje
Struktura GFP okvira
Dva glavna tipa GFP uokviravanja

sa preslikavanjem okvira jedan-prema-jedan
transparentno preslikavanje
Oba tipa dijele istu strukturu okvira
GFP se koristi za enkapsulaciju PPP/ HDLC,
Ethernet MAC, Fiber Channel, ESCON or FICON u
SDH/SONET
Razmotrimo detaljnije GFP okvir.

IP, PPP, Ethernet MAC, Fiber Channel ili ESCON ili FICON, to su skraenice za Enterprise
System Connect i Fiber Connection, mogu se svi enkapsulirati u SONET ili SDH koritenjem
GFP. Ovo omoguuje jedinstveni fleksibilni mehanizam prilagodbe bilo koga klijentskoga
signala u SONET, SDH ili OTN.
GFP podrava i aplikacije tipa toka-toka i tipa prstena (ring).
Trenutno su definirane dva naina GFP enkapsulacije:
1-
Frame-Mapped GFP (GFP-F)
2-
Transparent GFP (GFP-T)
Kod prvoga se cijeli klijentski okvir preslikava u GFP okvir, tj. jedan klijentski okvir preslikava
u jedan GFP okvir (npr. Ethernet okvir u GFP okvir).
U drugome sluaju, prenose se blokovski kodirani klijentski signali kao npr. Fiber Channel,
ESCON, FICON, ili ak Gigabit Ethernet.
Individualni karakteri klijentskoga signala se uzimaju od klijentskoga signala i preslikavaju u
GFP okvire fiksne duine.
GFP okvir se sastoji od osnovnog zaglavlja (Core Header), zaglavlja korisnikih podataka
(Payload header), GFP podataka i FCS.
Osnovno zaglavlje opisuje GFP okvir neovisno od sadraja PDU-a viega sloja.
Zaglavlje korisnikih podataka ima za svrhu podrati procedure upravljanja linkom podataka,
koje su specifine za aktualni klijentski signal.
Polje GFP podataka ve je opisano.
Struktura LAPS okvira

Opening Flag
Address
Flag:
om.
Control
01111110.
SAPI
Address:
0x04.
Payload Area
FCS
Closing Flag
Svi okviri startaju i zavravaju sa flagOvo polje sastoji se od bita:

Adresno polje ima vrijednost
Control:
sekvencom
Kontrolno polje predstavljeno je

0x03.
SAPI:
predmetni
koji ga prima
Identificira entitet koji obrauje

okvir i takoer entitet sloja 3
Payload Area:
MAC
se
Ovo polje sadri podatke: npr. Ethernet

okvir (od Destination Address do FCS)
ubacuje u ovo polje
FCS:
CRC rezidual
LAP je bio originalni data link protokol za X.25, a kasnije je zamijenjen sa LAPB.
Point to Point Protocol (PPP) je jedna varijanta LAPB. Link Access Procedure for
SDH (LAPS) je jedna varijanta originalnoga LAP protokola.
Razmotrimo strukturu LAPS okvira:
Svi LAPS okviri poinju i zavravaju flag-om: 01111110.
Adresno polje ima vrijednost 0x04.
Vrijednost Control polja je rezervirana za 0x03. Service Access Point Identifier
(SAPI) identificira entitet koji obrauje predmetni okvir i takoer entitet sloja 3 koji
ga prima.
CRC ostatak rezidual ini Frame Check Sequence polje. Proraun se izvodi na
poljima od adrese do podataka.
Usporedba tehnologija
GFP
LAPS
PPP/ HDLC
Proirenje okvira
Ubacivanje bita (stuffing)
Robusnost
Integritet podataka
Detekcija greki
Mala suvinost
Sigurnost podataka
Dobro
Srednje
Loe
Izvrimo poreenje GFP, LAPS i PPP/HDLC.

Kako je zaglavlje GFP okvira iste veliine kao Ethernet preambula, GFP ne predvia bilo
kakvo proirenje netto propusnog opsega pri translaciji od Ethernet okvira do SONET ili
SDH.
Propusni kapacitet je predvidljiv jer mapiranje ne mijenja duinu okvira na nedeterministiki
nain.
GFP minimizira obradu specifinu za aktualni protokol i translaciju protokola kakva je kod
Packet over SONET/SDH, a pored klijentskih signala koji su bazirani na okvirima,
omoguuje i transparentni transport matice karaktera.
GFP daje mogunost identifikacije enkapsuliranoga klijentskog protokola i bez razmatranja
Extension Header-a.
GFP je efikasniji i otporniji od HDLC, kao i manjih zahtjeva obrade.
Izvorna mogunost Ethernet-a za detekciju greaka je zadrana sauvanim izvornim
Ethernet FCS-om.
Hardware
Wide Area
Network
Campus
Backbone
Enterprise Switch
Workgroup
Switches
Broadband
Access
Routed
Access
High Capacity
to the Desktop
Server Farms
Sada kada smo analizirali formate okvira i pristupne procedure, razmotrimo

hardware-ske elemente kakvi se koriste u LAN mreama.
Elementi LAN mree
Mrena kartica (NIC)

Regenerator (repeater)
vorite (hub)
Most (bridge)
Preklopnik/komutator (switch) (sloj 2/3)
Usmjeriva (router, gateway)
Aplikacijski usmjeriva (application gateway)
Mreni elementi
Postoji vie tipova hardware-skih ureaja kojim se mogu proiriti LAN mree. Svaki
od njih je vezan za odreeni sloj OSI modela, a neke funkcije im se i preklapaju
(npr. izmeu preklopnika koji radi na treem sloju, i usmjerivaa).
Osnovne Ethernet komponente

vorite ili preklopnik
Mrena kartica
Koaksijalni ili
optiki kabl, ili
uvrnuta parica
Osnovne Ethernet komponente koje treba stanica za funkcioniranje na mrei

ukljuuju:
-mrenu karticu - Network Interface Card (NIC) koja se instalira u mrenu stanicu,
pa joj omoguuje pristup na mreu putem vorita (hub), preklopnika
(switch), usmjerivaa (router), ili drugih ureaja za povezivanje mrenih elemenata.
-kabl (koaksijalni Thick LAN i Thin LAN, a najee oklopljena ili neoklopljena
uvrnuta parica, te fiber-optiki kabl )
-jedinica pristupa mediju - Media Access Unit (MAU), koja u odnosu na mrenu
karticu, moe biti izvedena kao interni sklop ili kao vanjski primopredajnik transceiver, koji se sa Attachment Unit Interface (AUI) 15-pinskim konektorom
MAC jedinice, povezuje kablom, maksimalne duine 50 m.
MAU indicira kolizije i odsijeca jabber-e (okvire vee od 1518 bajta)
Osnovne LAN komponente:

mrena kartica (NIC)
Vanjski konektori
Application
Presentation
Chip Set pripadne tehnologije (npr. Ethernet, Token Ring, FDDI)
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Mrena kartica (NIC) se instalira u mrenu stanicu, pa joj omoguuje pristup na

mreu putem vorita (hub), preklopnika (switch), usmjerivaa (router), ili drugih
ureaja za povezivanje mrenih elemenata.
Budui da implementira specifinu LAN tehnologiju od interesa (npr. Ethernet,
Token Ring, FDDI, ...), zauzima fiziki sloj, kao i sloj linka podataka ISO modela.
Mogu biti predviene za koaksijalni ili fiber-optiki medij, te uvrnutu paricu, a esto
imaju univerzalne konektore za povezivanje na vanjske primopredajnike.
Ethernet mrena kartica (NIC)
AUI
RJ-45/BNC/ST
Ethernet Chip Set
Ethernet mrena kartica (NIC) moe biti predviene za koaksijalni ili fiber-optiki
medij, te uvrnutu paricu.
Mnoge Ethernet NIC kartice imaju i AUI interface, tako da se moe koristiti bilo koji
vanjski MAU, tj. ista kartica moe koristiti ThickLAN, ThinLAN, 10Base T, ili optiko
vlakno. Isto tako, kartice mogu imati interni AUI/MAU, pa se medij moe direktno
prikljuiti. Veina 10BaseT NIC kartica imaju RJ-11 prikljuak, pa se telefonski kabl
moe prikljuiti direktno na njih.
Ethernet (ISO 8802/3)
10Base5
10Base2
10BaseT
10BaseFL
Duljina linka (m etara)
500
185
100
2000
1000
Potrebni tip kabla
50 om a koaksijal. 50 om a koaksijal. Cat. 3/4/5 UTP
62.5/125 u
62.5/125 u
Konektori
BNC
RJ-45
ST
ST
Maksim alni broj MAU-a /segm ent
100
30
0.5
N/A
N/A
N/A
Minim alno rastojanje MAU-a (m etara) 2
FOIRL
Dijagram pokazuje tipove konektora, maksimalne duine linkova i maksimalni broj MAU-a po
segmentu za svaki tip Ethernet kabla.
Ogranienja udaljenosti nastaju usljed:
-smanjenja snage signala usljed slabljenja koje unosi medij, pa um vie dolazi do izraaja
-kanjenja propagacije (CSMA/CD upravljaki algoritmi uzimaju u obzir koliko vremena treba signalu
da proe mreom. Ovdje su bitne brzine propagacije kabla relativno prema brzini svjetlosti. Npr.
ThickLAN ima ovaj V.P. faktor barem 0,77, dok je kod ThinLAN kabla on minimalno 0,65.
-refleksije signala: Ako ima previe prikljuaka ili ako su oni na neodgovarajuim mjestima, ove
refleksije se mogu zbrajati i interferirati sa signalom. Ostali uzroci su koritenje neodgovarajuih ili
mijeanje razliitih kablova itd.
ThickLAN (10Base5) je originalni Ethernet kablovski sustav. Vrlo je robustan, otporan na EM smetnje
ali i teak za instalaciju, sa velikim polumjerom savijanja i skup. Omoguuje 500m i 100 prikljuaka po
segmentu. Prikljuci se moraju razmaknuti po 2,5 m.
ThinLAN (10Base 2) ima sline osobine kao ThickLAN, jednostavniji je za instalaciju i jeftiniji, ali i
osjetljiviji Moe se proiriti do 185m po segmentu i podrava do 30 prikljuaka.
10BaseT uvrnuta parica je nejjednostavniji nain prikljuka na LAN, jer u mnogim sredinama ve
postoje razvedene PBX telefonske linije, pa je kabliranje olakano.
RJ-45 8-pinski modularni konektor se korist za vezu parice i MAU, a za spajanje krajnje stanice i huba koristi se point-to-point link.
Omoguuje 100m po linku (MAU-hub).
Koritenje fiber optiko vlakna kod klasinog 10 Mbit/s Ethernet LAN-a je ogranieno na point-to-point
linkove. Meutim noviji 100Mbit/s standard 100BaseFx koristi optiko vlakno kao osnovni medij.
Regenerator (repeater)
Fiziki sloj
1
Application
bit regeneracija bita

isti kolizijski domen
neovisan od protokola
Presentation
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Postoje 3 glavna razloga za proirenje LAN-a izvan jednoga segmenta:

-ogranienja kabla (npr. u broju prikljuaka)
-LAN promet vei je od maksimalno prihvatljivog za jedan segment da bi se dobila
oekivana performansa. Naime premda CSMA/CD pristupni metod dozvoljava
prijenos vrlo velike koliine podataka, veliki broj zauzetih stanica ili neke aplikacije
e uzrokovati slabljenje performansi LAN-a.
-potreba za povezivanjem zemljopisno razdvojenih LAN-ova.
Repeater je u osnovi pojaalo nivoa signala regenerator bita, kojim se povezuju 2
ili vie LAN segmenata. Koristi se budui da sa poveanjem udaljenosti koju prelazi
signal, njegova snaga opada, a poveava se snaga uma. Radi na fizikom nivou i
propustie i svu signalizaciju kolizija. Svi LAN segmenti povezani na repeater mogu
biti maksimalne duine i imati maksimalan broj prikljuaka. Za ovako povezane LAN
segmente se kae da su u istom collision domain-u, budui da se kolizije dogaaju
izmeu sustava sa bilo koje strane repeater-a. Maksimalni put izmeu bilo koje 2
stanice ne smije biti vei od 5 LAN segmenata i 4 repeater-a. Od 5 segmenata, do 3
mogu biti koaksijalni sa druga dva ili10BaseT ili optika. Kako repeateri rade na
bitskom nivou, nema dobitka u performansi zbog njihove upotrebe. Pretjerana
upotreba repeatera moe dovesti do pada LAN performanse.
vorite (hub)
- multi-portni regenerator
Logiki bus implementiran kao fizika zvijezda

Svaki primljeni okvir se pojavljuje na svim ostalim
portovima vorita.
Regeneracija signala (neselektivna)
Ekstremno malo vrijeme obrade (tipino ~ 2 us)
Nevidljivo za prikljuene stanice
Isti kolizijski domen
Application
Presentation
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
vorite (hub) je, jednostavno reeno, regenerator sa vie ulaza i izlaza portova.
Meutim, pored proste regeneracije signala, ono takoer vri monitoring razliitih
segmenata radi otkrivanja greaka. Ako pri tome otkrije da neki ureaj ne radi po
specifikaciji, vorite se moe iskljuiti od segmenta na koji je taj ureaj prikljuen.
Na ovaj nain, hub pomae pri zatiti veih mrea, a mogu otkriti kolizije i generirati
signal ometanja (jam).
Most (bridge)
1
2
Sloj linka
2
1
2
1
Udaljeni most
2
1
Application
Presentation
Filtriranje/prosljeivanje okvira
Prosljeivanje zasnovano na Data Link adresama
Izolira kolizijske domene.
Ui lokacije stanica promatranjem prometa.
Neovisan od protokola
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Most (bridge) radi na data link nivou i prosljeuje okvire na bazi njihove odredine i
izvorne adrese. Sam ui o prometu, analizira ga i kreira internu konfiguracijsku
tabelu na osnovu koje kasnije odluuje da li e neki okvir proslijediti od jednoga
segmenta do drugoga, ili filtrirati (odbaciti). Ovo moe biti vrlo korisno sa gledita
performanse mree u uvjetima visokog iskoritenja propusnoga opsega, reducira
nepotrebni promet, budui da omnidestinacijski (broadcast),
polidestinacijski(multicast), ili pak monodestinacijski (unicast) okviri, nepoznatih
destinacija, preplavljuju sve portove. Kao i repeateri, mostovi su neovisni o
protokolima i bave se samo Ethernet i 802.3 okvirima. Za razliku od repeatera, oni
izoliraju kolizijske domene i dozvoljavaju da svaki prikljueni LAN ima maksimalni
broj segmenata i repeater-a. Takoer su vrlo korisni za upravljanje performansom
proirenog LAN-a, budui da mogu sprijeiti da se lokalne konverzacije prenose
dalje izvan lokalnoga segmenta. Meutim, mogu znatno pokvariti performansu kada
ne mogu proslijediti okvire podataka dovoljno brzo, pa ih moraju odbaciti. Noviji
mostovi prosljeuju okvire tako brzo (gotovo na brzini koju ograniava samo fiziki
medij wire-speed) kako 802.3 specifikacija trai, ali ak i takvi e odbaciti okvire
ukoliko je na odredinom LAN segmentu izuzetno veliki promet, budui da i oni
koriste CSMA/CD kao i drugi LAN elementi.
Mostovi se takoer koriste za povezivanje IEEE 802.3 LAN-ova sa razliitim MAC
slojevima, npr. sa 802.5 Token Ring LAN-om.
Spanning Tree - IEEE 802.1
INFO
INF
O
B
INF
O
Jedan od problema u mrei sa mostovima je mogunost postojanja vie paralelnih puteva

izmeu istih mrenih vorova, to moe naruiti pomenuti jednostavni koncept
samokonfiguriranja mostova putem uenja o prometu, odnosno dovesti do formiranja
zatvorenih petlji po kojima okviri mogu beskonano kruiti. Viestruke petlje mogu
prouzroiti multipliciranje okvira, to vrlo brzo moe preplaviti mreu. Spanning Tree
protokol zasnovan je na postulatu Teorije grafova o postojanju minimalnog stabla, koje
povezuje sve vorove u mrei, ime osigurava jedan put meu vorovima i eliminira petlje.
Definiran je IEEE 802.1d standardom, po kome, radi prorauna optimalnog puta, mostovi
meusobno, svakih nekoliko sekundi, razmjenjuju posebne konfiguracijske okvire (Bridge
PDU-ove koji sadre identifikatore korijenskoga root
mosta, aktualnoga mosta,
aktualnoga porta, kao i cijenu puta).
Meusobnom Spanning tree komunikacijom, mostovi vre izbor korijenskoga (root) mosta
(kompariranjem svojih identifikatora odabiraju najnii), zatim korijenskoga (najboljeg) porta
svakoga mosta (proraunom puta sa najmanjom cijenom), namijenjenih portova,
nenamijenjenih portova, kao i nekorijenskih mostova. Sukladno tome, razliiti portovi se
setiraju tako da proslijede ili blokiraju aktualni okvir. Svaki port vremenski odreeno i
sukcesivno prolazi sljedea stanja: blokiranja, sluanja, uenja i prosljeivanja. Parametri
koji se konfiguriraju ukljuuju mjera kanjenja prosljeivanja, najveu starost poruke,
prioritet porta, te cijenu puta porta.
Rezultat ovoga je mrena topologija stabla, koja osigurava jedan put izmeu svakoga para
mrenih vorova. Neiskoriteni mostovi pri tome ostaju i dalje na raspolaganju kao
redundancija.
Na izloeni nain, mostovi, po potrebi, adaptivno prate promjene topologije pri proirivanju
mree novom opremom, ili promjeni konfiguracije (npr. pri preseljenju), i formiraju novo
stablo.
Izvorno usmjeravanje
1
2
Sloj linka
2
1
2
1
Udaljeni most
2
1
Application
Presentation
Usmjeravanje okvira na data link nivou

Put je skup LAN-ova i mostova
Izvorni vor alje All Paths Broadcast okvir
Prijam vie kopija na destinaciji sa registriranim
pripadajuim (razliitim) putevima

primljeni odgovor na predaji stigao je
optimalnim putem
Prvi
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Izvorno usmjeravanje (Source Routing) je nain usmjeravanja okvira po vie mrea

koritenjem mostova (umjesto usmjerivaa router-a), a razvio ga je IBM za svoju TokenRing mrenu topologiju. Za razliku od standardnih usmjerivaa koji rade na mrenom sloju,
izvorno usmjeravanje vri se na nivou linka podataka i ne zahtijeva nikakve centralizirane
tabele usmjeravanja (routing), ve svaki okvir nosi informaciju kojim putem treba ii od
izvornog do destinacijskog krajnjeg vora. Ova informacija prikuplja se koritenjem TEST ili
XID komandi. procesom traenja koji poinje izvorna stanica slanjem jedne ili vie All Paths
Explorer Packet komandi svim moguim putevima, koje dolaze do destinacijskog vora, a da
pri tome zabiljee sve LAN segmente kojim su prole (ukljuujui i identifikatore pripadajuih
mostova). Na ovaj nain, odredini vor prima vie kopija aktualnoga okvira, koje su prole
razliitim putevima, a zatim alje odgovore (koji ukljuuju i identifikator ringa na kome se
nalazi) na sve primljene komande nazad istim putevima kojima su i dole pripadne
komande. Izvorna stanica saeka prijam samo prvoga odgovora (koji je, oigledno, najbre
doao), a zatim koristi njegov (memorirani) put kao optimalan za slanje informacijskih okvira
ka destinaciji. Za kriterij optimalnog puta moe se uzeti i (minimalni) broj preenih dionica
testne komande.
Preklopnik (switch)
Radi na sloju 2 ili 3

Smanjuje broj kolizija
Poveava propusni opseg
Omoguuje upravljanje mreom
Omoguuje ekonominu migraciju
prema brzim
tehnologijama
Prilagoava se prometnim profilima
Uskladiti i proslijedi / Presijeci (Store and
Forward / Cut through)
Application
Presentation
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Preklopnik (switch) radi na sloju 2 ili 3. U prvom sluaju, efektivno vri funkciju mosta, a u drugom efektivno usmjerava.
(Zapravo, jedna od bitnih razlika izmeu mosta i usmjerivaa je u unutarnjoj konstrukciji njihovih pripadajuih preklopnika,
koje sadre.) Za razliku od vorita, koje svaki okvir sa dolaznog porta prosljeuje na sve ostale, preklopnik ui pozicije
vorova (stanica) u mrei pamtei njihove fizike adrese na svojim portovima, te na osnovu destinacijske adrese okvira,
primljenog na nekom svom portu, moe okvir proslijediti (komutirati ga) ka odgovarajuem portu, ili pak odbaciti (filtrirati).
Na taj nain, na osnovu izvorne i destinacijske (fizike) adrese okvira, konverzacija izmeu pripadnih mrenih vorova se
izolira od ostalih portova preklopnika, to ima za posljedicu dediciranje cijeloga propusnog opsega samo eljenoj
konverzaciji, odnosno smanjenje kolizijskoga domena mree, te posljedino smanjenje mogunosti prometnog zaguenja i
kolizija u mrei. omnidestinacijski (broadcast) okviri prenose se sa ulaza na sve izlazne portove.
U osnovi, preklopnici mogu raditi na dva naina: uskladiti (okvir) i proslijedi (store and forward), i presijeci (cut through).
Openito, prvi nain je efikasniji, jer preklopnik eka samo toliko da primi destinacijsku adresu okvira, prije nego ga
proslijedi na odgovarajui port. Premda je bri i ima konstantno vrijeme obrade svakoga okvira, ovakav preklopnik moe
proslijediti i okvire sa grekama, jer ne eka da se primi cijeli okvir, a ne moe vriti konverzije razliitih brzina prijenosa. S
druge strane, store and forward preklopnik pohranjuje cijeli okvir u odvajaku memoriju (buffer) i tek tada odluuje gdje e
ga poslati. Premda sporiji nego cut through (vrijeme obrade okvira ovisi od njegove duine), ovakav preklopnik ne
prosljeuje greke na mreu, a omoguuje da preklopnik podrava razliite brzine (standarde).
Interno gledano, preklopnik ima mnogo vei ukupni propusni opseg od bilo koga od svojih portova, a u stanju je sam
odrediti moe li povezati vie konverzacija tako da ne koriste isto njegovo fiziko oienje. Na taj nain se, usmjeravanjem
Ethernet okvira, moe poveati ukupna propusnost mree. Upotreba preklopnika komutiranje (switching) moe se
primijeniti na mrene segmente meusobno razliitih brzina (10/100/1000), sa mogunostima automatske detekcije brzine
na TP portovima, reimom rada u punom dupleksu ili u poludupleksu, te kreiranja virtualnih mrea, smanjenja broja kolizija
i prilagoavanja prometnim karakteristikama (profilima) korisnika. Osim toga, radei u punom dupleksu (sa udvostruenom
efektivnom brzinom prijenosa), preklopnik onemoguuje CSMA/CD, pa se gube ogranienja dijametra kolizijske domene.
Napredne funkcije preklopnika ukljuuju kontrolu toka sa ciljem sprjeavanja gubitka paketa zbog zaguenja odredinog
porta. Za ovo se u poludupleksu koristi opcija eventualnog usporavanja prometa sa izvornog porta putem pritiska kolizija.
U punom dupleksu, preklopnik alje specijalne kratke (64 bajta) Ethernet okvire sa karakteristinom MAC adresom (01 80
c2 00 00 01), koji sadre polje mjeraa vremena ekanja, sa potrebnom informacijom za upravljanje tokom.
Za razliku od vorita (gdje se na svakom portu pojavljuje svi okviri), monitoring prometa (npr. Pomou analizatora
protokola) nekoga porta preklopnika moe se ostvariti samo ako se taj port preusmjeri (port mirroring, conversation
steering) na posebni monitoring port.
Virtualne LAN mree

Svaki host dodijeljen je nekoj virtualnoj LAN mrei
Meupreklopniki link povezuje nekoliko VLAN-ova
LAN preklopnik
Monitor Port
VLAN A
VLAN A
VLAN B
Inter-switch
Trunk
VLANs
A and
B
LAN preklopnik
VLAN B
Izolacija prevelikog broja omnidestinacijskih okvira, moe se izvesti grupiranjem eljenih

portova u virtualne broadcast domene unutar kojih je jedino mogua njihova propagacija.
VLAN se moe definirati kao broadcast domen unutar komutirane mree, koji opisuje
stupanj propagacije omnidestinacijskog okvira koga alje neka stanica (pri emu se
monodestinacijski okviri prosljeuju na destinacijski port bez ogranienja pripadnosti
pojedinoj grupi). Ovo efektivno omoguuje administratorima kreiranje omnidestinacijskih
domena sa manje korisnika u svakome od njih, to dalje poveava propusni opseg na
raspolaganju svakome korisniku (jer ih se manji broj nadmee za taj opseg), te poveava
sigurnost izolacijom korisnika i fleksibilnost instalacije (vie po tipu posla, nego po fizikoj
lokaciji).
Virtualne mree (VLAN) su logiki odvojene mree koje koriste istu fiziku infrastrukturu, pri
emu identifikator VLAN mree moe biti baziran na fizikom portu, MAC adresi, mrenom
adresiranju (IP podmrea), kodu korisnika, ili pak, sadraju posebnog polja unutar paketa,
na osnovu koga se vri filtriranje. U prvome sluaju se pojedinim logikim - virtualnim grupama pridruuju odreeni fiziki portovi (gdje svaki port moe istovremeno biti lanom i
vie logikih grupa).
Kada virtualne grupe obuhvaaju vie preklopnika, potrebno je da njima pripadni okviri nose
odgovarajuu identifikaciju (tag), ako se koriste za komunikaciju izmeu razliitih
preklopnika. IEEE802.1Q definira VLAN Tag kao posebno polje izmeu izvorne adrese i
type polja Ethernet okvira, koje ne samo da identificira VLAN kome okvir pripada, nego daje
i njegov prioritet. Inter-Switch Link (ISL) je primjer privatnog (Cisco) protokola koji
omoguuje multipleksiranje VLAN signala na meupreklopnikom linku.
Preklopnik ima listu konfiguriranih VLAN-ova i njihovih imena.
Usmjeriva (router, gateway*)
Mreni sloj
3
2
1
3
2
1
Application
Nivo paketa
Usmjerava na osnovu adrese mrenog sloja
Ovisan o protokolu
Usmjerivai vide mreu putem mrenih adresa
*Uobiajeni
termin je router, ali historijski gledano, u

dokumentacija Interneta, usmjerivai su se nazivali
gateway-ima.
Presentation
Session
Transport
Network
Data Link
Physical
Usmjerivaki algoritmi mogu se implementirati u samome krajnjem voru host intelligent

(kao u primjeru ve razmatranoga izvornoga usmjeravanja - source routing-a), ili pak u
posebnom ureaju usmjerivau, kada se krajnji vor potpuno oslobaa ovih funkcija.
Usmjeriva (router) prosljeuje pakete izmeu razliitih mrea na bazi njihove mrene
adrese koja se nalazi u zaglavlju. Tipino inkorporira ruting tabelu koja se mora inicijalno
konfigurirati. Mnogi routeri imaju mogunost prilagodbe svoje tabele prometnom optereenju
i trenutnoj konfiguraciji mree kroz interakciju sa sustavom za upravljanje mreom ili
komunikaciju router-router, kada jedan usmjeriva alje drugome ili poruku o stanju svojih
linkova (link state), ili pak o auriranju svoje tabele usmjeravanja (distance vector).
Usmjerivai su ovisni o (usmjeravanim routed protokolima), tj. prosljeuju pakete na
osnovu poznavanja topologije mree i samo izmeu mrea koje koriste isti protokol, budui
da su npr. IP, IPX, ili DECnet, logiki odvojene mree. Tako npr., neki usmjeriva moe biti
setiran da usmjerava samo IPX, a ne IP datagrame. Meutim, danas su na raspolaganju
usmjerivai koji podravaju vie protokola i tehnologija prijenosa.
Kasnije emo detaljnije govoriti o usmjeravanju kod IP protokola.
Okviri se moraju adresirati na default (MAC) usmjeriva, ili usmjeriva mora podravati
proxy ARP.
Unutar usmjerivaa
Ravnina podataka
(hardware!)
Switching Fabric
CPU
Forwarding
Table
Input Interface
Output Queues
Route Processor
Ravnina upravljanja
(software!)
Usmjeravanje (routing) ukljuuje dvije osnovne funkcije: odreivanje optimalnih

puteva usmjeravanja, kao i transport paketa kroz razliite mree. Ovo drugo se (u
kontekstu usmjeravanja) esto zove komutiranjem (paketa), jer, u osnovi, vri
funkciju preklopnika (switching).
Ravnina podataka / ravnina

upravljanja usmjerivaa
Ravnina podataka
prosljeivanje paketa
koristi ...
osiguravanje/sprovedba QoS
PODACI
UPDATE
Tabela
prosljeivanja
Ravnina upravljanja
izgrauje ...
Obrauje poruke usmjerivakih
protokola.
Stvara tabelu prosljeivanja.
Oglaava usmjerivaku informaciju
drugim usmjerivaima.
Usmjeravanje (routing) ukljuuje dvije osnovne funkcije: odreivanje optimalnih

puteva usmjeravanja, kao i transport paketa kroz razliite mree. Ovo drugo se (u
kontekstu usmjeravanja) esto zove komutiranjem (paketa), jer, u osnovi, vri
funkciju preklopnika (switching).
Funkcije usmjerivaa
Dosegnuti
mreu:
Poslati na
port:
57
22
16
64
12
29
44
...
...
Route Processor
Dok je komutiranje paketa relativno jednostavna, odreivanje optimalnog puta moe biti vrlo sloeno. Usmjerivaki (routing)
protokoli koriste odreenu metriku (neki mjerni standard kao npr. propusni opseg puta, ili kombinacija: duine puta, pouzdanosti,
kanjenja, propusnog opsega, optereenja i trokova komunikacije), da bi procijenili kojim putem bi bilo najbolje poslati paket ka
odreditu. Da bi ovo postigli, usmjerivaki algoritmi inicijaliziraju i odravaju tabele usmjeravanja, iji su elementi zdrueni parovi,
tipa destinacija/sljedea dionica (destination/next hop), prilagoeni koritenom usmjerivakom algoritmu. Svaki ovakav par u tabeli,
indicira usmjerivau da se navedena destinacija moe optimalno dosei slanjem paketa onom od (drugih) usmjerivaa, prikljuenih
na izlazne portove aktualnoga usmjerivaa, koji predstavlja aktualnim elementom navedenu sljedeu dionicu. Kada primi dolazni
paket, usmjeriva provjerava njegovu destinacijsku adresu i pokuava je pridruiti sljedeoj dionici, odnosno odgovarajuem
usmjerivau.
Pored osiguranja optimalnog puta, algoritmi usmjeravanja obino imaju za cilj i ouvanje jednostavnosti rada i male redundancije, te
stabilnosti rada, otpornosti na smetnje u nepredvienim situacijama, brze konvergencije procesa odabira najboljeg puta (i
izbjegavanje zatvorenih petlji usmjeravanja), i fleksibilnosti u prilagodbi na promjene (npr. propusnog opsega i kanjenja mree itd.).
Statike tabele usmjeravanja u usmjeriva unosi administrator mree prilikom konfiguriranja, i ne mijenjaju se tijekom rada
usmjerivaa, to ne prua nikakvu priliku za adaptaciju na promjene u mrei, koje se konstantno dogaaju. Zbog toga se kod velike
veine usmjerivaa, primjenjuju dinamiki algoritmi usmjeravanja o kojima se ve govorilo, uz dodatak, po potrebi, statikih puteva
u tabeli, kao npr. prema usmjerivau posljednjega izbora (kome se alju paketi koji se ne mogu usmjeriti, a da ih se ipak odmah i
apriori ne odbacuje).
Neki sofisticirani usmjerivaki protokoli podravaju i viestruke puteve ka istoj destinaciji, odnosno multipleksiranje prometa, to
moe znatno pridonijeti poveanju propusnosti i pouzdanosti.
Neki sustavi usmjeravanja rade u hijerarhijskom poretku (gdje odabrani usmjerivai ine kraljenicu (backbone) prema kojoj se
usmjeriva promet ostalih usmjerivaa), a neki u ravnopravnom flat, gdje usmjerivai imaju isti rang. Usmjerivaki sustavi esto
odvojeno promatraju logike grupe vorova domene - autonomne sustave (Autonomous System - AS), koje openito karakterizira
jedinstvena administracija. Tako neki usmjerivai mogu komunicirati sa usmjerivaima izvan svoga AS-a (exterior router), dok
drugima to nije dozvoljeno (interior router). U vrlo velikim mreama, mogu se koristiti i drugi hijerarhijski nivoi, a najvii se daje
backbone usmjerivaima. Osnovna prednost hijerarhijskog usmjeravanja je da ono moe pratiti organizaciju poduzea ija je mrea,
kao i tokove njenoga prometa. Vei dio mrene komunikacije odvija se unutar malih grupa korisnika (domena, AS-ova). Kako
unutardomenski usmjerivai moraju znati samo za usmjerivae svoga domena, njihovi usmjerivaki algoritmi se mogu znatno
pojednostaviti, to ima za posljedicu odgovarajue smanjenje prometa auriranja.
Nije suvino napomenuti da optimalni unutardomenski nije nuno i optimalni interdomenski algoritam (usljed njihove razliite
prirode).
Usmjerivaki (routing)
protokoli i autonomni
sistemi (AS)
OSPF ili IS-IS
AS 4
AS 2
netid
136.12.128 /24
128.47.23 /24
101.9 /16
AS route
2,4
3,5
2,4
port
2
1
2
128.47.23.10
BGP
AS 3
AS 1
AS 5
128.47.92.67
U osnovi, postoje dva praktino ostvariva koncepta razmjene informacije izmeu usmjerivaa: svaki od njih alje samo dio svoje tabele
usmjeravanja svim ostalim mrenim vorovima, ili, pak, da svaki usmjeriva alje cijelu tabelu ili njen dio samo susjednim usmjerivaima.
U prvome sluaju, jedan usmjeriva alje drugome poruku o stanju svojih linkova (link state), koritenjem odgovarajuih usmjerivakih (routing)
link state protokola (Open Shortest Path First OSPF, kao i (ISO) Intermediate System to Intermediate System IS-IS), i time obavjetava sve
druge usmjerivae o stanju svoga neposrednoga susjedstva, tako da svaki usmjeriva u svojoj tabeli izgradi sliku cjelokupne mree. U drugome
sluaju, distance vector usmjerivaki (routing) protokoli (Routing Information Protocol RIP, Interior Gateway Routing Protocol IGRP,
Enhanced IGRP i Exterior Gateway Protocol - EGP), koriste poruke o auriranju tabele usmjeravanja aktualnoga usmjerivaa, za obavjetavanje
samo susjednih usmjerivaa o stanju ove tabele. (Kako ove poruke openito sadre cijelu usmjerivaku tabelu, ili njezin dio, promet je znatno vei
nego kod link state protokola.)
Analizirajui informacije koje dobiva od drugih usmjerivaa (primjenom jednoga ili drugoga od dva navedena koncepta adaptacije), usmjeriva
moe izvesti potpunu sliku topologije mree, koja mu omoguuje odreivanje optimalnih puteva paketa prema odreditima.
Kako je njihovo prouavanje izvan predviene tematike ovoga kursa, pomenuemo samo osnovne karakteristike pojedinih usmjerivakih
protokola:
OSPF2 je definiran u RFC 1583, kao otvorena specifikacija u javnome domenu (odatle Open u nazivu). SPF se odnosi na poznati algoritam
Dijkstra za pronalaenje najkraeg puta (u Teoriji grafova), na kome je baziran ovaj protokol. Da bi definirao mreu, usmjeriva alje Link State
Packet ostalim usmjerivaima, koji sadri informaciju o njegovim sueljima, kao i usmjerivaima na koje je povezan, te metriku za ove linkove.
Radi unutar hijerarhije koja se sastoji od meusobno povezanih podruja i domena - Autonomous System (AS), a predstavlja podruje
jedinstvene administracije mree. Usmjerivaki promet smanjuje se smanjenjem ukupnog opsega veine usmjerivaa. Vrsta OSPF paketa
odreena je poljem Type, pa imamo Hello paket koji se alje u regularnim intervalima i uspostavlja susjedske odnose, Database Description paket
koji opisuje sadraj baze podataka koja opisuje topologiju mree, Link State Request paket kojim se trai dio susjedove baze podataka, Link State
Update paket, koji daje odgovor na zahtjev od strane susjeda, i Link State Acknowledgment paket, kojim se potvruju Link State paketi, da bi se
odrala pouzdanost procesa auriranja. Zavisno od instrukcija od strane viih slojeva, OSPF moe implementirati razliite tipove servisa (TOS),
iji su parametri: kanjenje, propusnost i pouzdanost.
Intermediate System to Intermediate System (IS-IS) protokol bazira se na Decnet Phase V usmjeravanju. Intermedijalni sustavi (IS) usmjerivai
- razmjenjuju informaciju na osnovi jedne metrike.
RIP usmjeriva mora zadrati definiranu tabelu sa pridruenim destinacijama, sljedeom dionicom (hop), vektorom udaljenosti (broj dionica do
destinacije), mjeraima vremena i flag-ovima, a mora sudjelovati u slanju i prijamu rutirajuih paketa. Potrebno je nekoliko RIP paketa da bi se
prenijela velika usmjerivaka tabela! Stabilizaciju mree nakon promjena, RIP izvodi smanjivanjem broja dionica na svakom usmjerivau za 1
(maksimalni broj dionica je 15). Auriranja koja obavjetavaju o promjenama, mogu se prebrisati i grekom zamijeniti sa normalnim auriranjem
od drugih usmjerivaa. Ovo se sprjeava zadravanjem promjena za vrijeme vee od punoga ciklusa auriranja.
IGRP je razvio Cisco Systems za vee mree, gdje je ogranienje RIP-a na 16 dionica postalo neadekvatno. Za donoenje usmjerivakih odluka,
IGRP koristi manje ograniavajue parametre kao to su kanjenje linka, propusni opseg, pouzdanost i prometno optereenje. Omoguuje
usmjeravanja po vie puteva, a time i diobu prometnog optereenja i redundanciju.
EIGRP konvergira bre od IGRP-a i omoguuje uporabu promjenjivih duina maski podmrea. alje parcijalnu informaciju kada je nuno, i to
samo onim usmjerivaima koje treba aurirati. Dobro funkcionira u zajednici sa drugim usmjeravakim protokolima, ukljuujui IGRP, a koristi
nekoliko tipova paketa: hello, acknowledgement, update, query & reply, i request.
EGP je Internet protokol za razmjenu informacije usmjeravanja izmeu razliitih domena (AS), a dokumentiran je sa RFC 904. Zamijenjen je sa
BGP-om.
Border Gateway Protocol (BGP) je interdomenski usmjerivaki protokol koji zamjenjuje EGP. BGP sistemi razmjenjuju informaciju o dosegljivosti,
a definiran je sa RFC 1163.
Promjena puta (Route

Flapping)
3
1
alje promet kroz

usmjerivar
AS
200
Promijeni (flap)
ove elemente ...
Usmjeriva
netid
136.12.128 /24
128.47.23 /24
101.9 /16
15.46.8/24
37.245/16
12.128/7
AS route
200,400
300,500
200,400
200,100,130
300,89,137
200,98
Osigurava da se
promet
prosljeuje
(idealno, bez
dodatnoga
kanjenja i
AS
gubitaka okvira,
300
kao i promjena
propusnosti)
port
2
1
2
2
1
2
Putevi koji se koriste za prosljeivanje prometa

Putevi koji se ne koriste za prosljeivanje prom
Auriranje BGP-4
Auriranje BGP-4
Prikazana je interakcija izmeu tabele usmjeravanja i tabele prosljeivanja (gdje se

druga izvodi iz prve, i predstavlja konanu logiku osnovu za fiziko komutiranje
paketa koje slijedi), pri promjeni aktualnoga puta i proraunu alternativnoga puta ka
destinacijskoj mrei, to ima utjecaja na metriku (propusnost, vrijeme obrade, te
ukupno kanjenje i gubitak).
Konvergencija promjene
puta
Poalji routing update.

AS_PATH = 300,400,500
Ulazni promet namijenjen

mrei unutar AS 500
Promet
inicijalno
primljen na
port 2
1
Usmjeriva
AS
400
AS
300
Mree
3
4
Usmjeriva izaunava
novi put do AS 500
Poalji routing update.

AS_PATH = 600,500
5
Promet se sada prima na
port 2B
AS
600
AS
500
100.0.0.0/24
100.0.99.0/24
Vana je brza konvergencija adaptacije; u suprotnom mrea moe postati nestabilna.
Kontrola prometa
Opseg odgovornosti ovisi o lokaciji usmjerivaa
Glavna
mrea
(DS domen)
Rubni usmjeriva
(DS granica)
Prilagodba prometa
Usmjeriva klase
telekoma
Tok prometa
Ulazno-izlazni nizovi
paketa
Upravljanje nizovima
paketa
Preklopnika funkcija usmjerivaa

Switching Fabric
CPU
Forwarding
Table
Input Interface
Output Queues
Route Processor
Jednostavna
Neovisna od usmjerivakih protokola
Hijerarhijski definirana kao intradomenska i interdomenska
Preklopniki algoritmi usmjerivaa su relativno jednostavni i gotovo isti za sve

usmjerivake protokole.
Ako su oba krajnja vora na istoj lokalnoj mrei, mogua je izravna komunikacija
kroz fiziki sloj, ali u veini sluajeva, ako su krajnji vorovi u razliitim mreama,
predajni krajnji vor alje paket (koji sadri mrenu adresu destinacijskog vora) na
fiziku (MAC) adresu usmjerivaa. Ako usmjeriva zna kako moe proslijediti paket
sljedeoj dionici, odgovarajue mijenja destinacijsku fiziku adresu noseeg okvira
paketa i usmjerava ga na svoj odgovarajui izlazni port. (Ako je odredina mrea
nepoznata, paket se najee odbacuje, ili se prosljeuje u default gateway.)
Ako sljedea dionica nije i mrea krajnje destinacije, tada je ona obino jo jedan
usmjeriva, koji opet izvrava isti proces komutiranja paketa, kome se na navedeni
nain mijenja fizika destinacijska adresa, ali mrena ostaje konstantna.
Opisana procedura odnosi se na komutaciju izmeu krajnjih sistema. ISO je razvio
hijerarhijsku terminologiju, po kojoj se mreni ureaji koji nemaju sposobnost
prosljeivanja paketa izmeu podmrea zovu krajnjim sustavima (end system
ES), dok mreni elementi sa ovom mogunosti predstavljaju intermedijalne sustave
(intermediate systems IS), koji se opet dalje dijele na unutardomenske i
interdomenske.
Funkcije usmjerivaa
Upravljanje
izlaznim
nizovima
paketa
Switching Fabric
CPU
Forwarding
Table
Input Interface
Route Processor
Output Queues
Aplikacijski usmjeriva (application

gateway)
7
6
5
4
3
2
1
7
6
5
4
3
2
1
SNA
TCP/IP
Application
Presentation
Session
Vri konverziju protokola

Moe raditi do aplikacijskoga
Transport
sloja
Network
Data Link
Physical
Aplikacijski usmjeriva (gateway) vri funkciju konverzije izmeu dva aplikacijska

protokola (kroz nie protokole sve do fizikoga), i koristi se kada god dvije razliite
aplikacije, koje koriste razliite stogove protokola, trebaju meusobno komunicirati.
Tako npr. kada TCP/IP host koji koristi Telnet, treba komunicirati sa IBM
mainframe-om na SNA mrei, aplikacijski usmjeriva izmeu dvije aplikacije ne
samo da e se pobrinuti za konverziju Ethernet Token Ring, nego i za emulaciju
IBM-ovog 3270 terminala, nakon konverzije TCP/IP u SNA.
Osnove IP tehnologije
Internet Protocol, ver. 4 - RFC791
)
next protocol
126.54.66.51
ili
IP broadcast
( 08-00 )
IP
( 06 )
IP je svakako pokretaki protokol suvremenog povezivanja

mrea (internetworking-a).
Specificira format podataka, obradu paketa i postupak sa

grekama.
Ipak, IP je nekonekcijski, a time i nepouzdan: bilo koji IP paket

moe se izgubiti, duplicirati, ili isporuiti izvan redosljeda, a da
se o tome nitko ne obavjetava.
Internet Protocol (IP) je protokol mrenog nivoa, dizajniran od strane amerikog

Ministarstva obrane sa svrhom povezivanja paketnih mrea.
Kako je danas opepoznato, bez IP protokola, Internet bi bio potpuno drugaiji
nego je danas.
Moe prenijeti podatke od jedne do druge krajnje stanice kroz vie mrea ije
fizike karakteristike mogu biti razliite.
IP protokol je nekonekcijski, pa nije pouzdan (nema potvrde prijama, kontrole toka i
provjere tonosti podataka).
Koristi posebnu adresu koja je razliita od fizike (MAC) adrese na drugom sloju, sa
kojom je vezana mrenim rutinama, a kreira je administrator mree pridravajui se
odreenih pravila.
Ethernet Protocol Type/Length
Preamble
8 Bytes
Destination
Address
Source
Address
6 Bytes
6 Bytes
0000 - 05DC
0800
0600
0805
80D5
8137-8138
Type/
Length
2 Bytes
Data
0 - 1500 Bytes
Frame
Check
Seq.
4 Bytes
IEEE 802.3
DOD IP
Xerox XNS IDP
X.25 Level 3
IBM SNA over Ethernet
Novell
IP zaglavlje nalazi se u polju podataka Ethernet (odnosno IEEE 802.3) okvira, u

kome vrijednost 08-00 (odnosno 06) u polju Type (odnosno DSAP LLC zaglavlja)
ukazuje da se koristi IP.
Format IP zaglavlja
0
16
19
24
31
Version
Length Type of Service

Total Length
Ident
Flags
Fragment Offset
Time to Live
Next Protocol
Header Checksum
Source IP Address
Destination IP Address
Options
Padding
Data
Trenutno je jo aktualna Verzija 4 IP specifikacije, a uskoro e biti 6.

Polje Length izraava duinu IP zaglavlja, izraenu u 32-bitnim rijeima.
Ukupna duina (Total Length) paketa, ukljuujui zaglavlje i podatke, a
izraena u bajtima,.
Zaglavlje IP paketa ima 20 bajta i upravlja svim aspektima IP protokola. Izmeu ostaloga, pokazuje
izvornu i odredinu adresu, tip servisa ili diferencirane servise, kao i sljedei (vii) protokol.
Polja u IP zaglavlju su sljedea:
-Version - Oznaava verziju trenutno jo dominantnu IPv4, pa je u ova 4 bita kodirano 4.
-Length - Oznaava koliko 32-bitnih rijei se koristi u zaglavlju. Njegova minimalna vrijednost je 5 (ako
se ne koriste polja Options i/ili Padding).
(Kako su polja Version i Length zajedno duga jedan bajt, ona se na display-u analizatora protokola
vide zajedno.)
-Type of Service - Ovu informaciju daje transportni protokol, a odreuje kontrolu mrenog sloja.
-Total Length - ukupna duina paketa u bajtima, ukljuujui zaglavlje (minimalno 20)
-Identification Koristi se za identifikaciju paketa sa fragmentima odreenoga duega datagrama.
-Flags Koristi se za voenje evidencije o fragmentima.
-Fragment Offset Odreuje poziciju fragmenta (u koracima od 8 bajta) u odnosu na poetak
originalnoga datagrama.
-Time-to-Live (TTL) Odreuje koliko je vremena doputeno paketu ostati na Internetu.
-Protocol Odreuje kojem gornjem protokolu se paket prosljeuje (vrijednost za TCP je 6).
-Header Checksum kontrolni zbroj zaglavlja, tj. paritetna kontrola greaka
-Source Address 32-bitna adresa hosta izvora paketa
-Destination Address 32-bitna adresa hosta odredita paketa
-Options - Rijetko se koristi ponajvie za indikaciju praenja puta do destinacije (trace routing-a).
Padding umetak - Osigurava da je veliina zaglavlja zaokruena na parni broj, zavisno od vrijednosti
polja Options, odabrane za aktualni paket.
IP Type of Service
0
16
19
24
31
Version

Total Length
Ident
Flags
Fragment Offset
Time to Live
Next Protocol
Header Checksum
Source IP Address
Options
Padding
Data
Type of Service polje podijeljeno je na Precedence, D - bit, T bit i R - bit:

Precedence moe imati vrijednost od 0 to 7, to rangira vanost datagrama.
D bit jednak 1, zahtijeva malo kanjenje.
T - bit jednak 1, zahtijeva visoku propusnost.
R - bit jednak 1, zahtijeva visoku pouzdanost.
Na taj nain informacija u ovome polju pomae usmjerivakim mrenim
elementima pri donoenju odluka (rutiranja).
Type of Service polje je opcionalno, a sastoji se od polja prvenstva (precedence), koje

odreuje kontrolu mrenoga sloja - npr. immediate, priority, routing network control , a zatim
od polja poeljnih parametara kanjenja, propusnosti i pouzdanosti.
Odreuje kojim fizikim putem podaci trebaju putovati. Tako npr. izuzetno vani podaci koji
se ne smiju odbaciti (uzmimo govor), zahtijevaju link visoke pouzdanosti i maloga kanjenja.
Umjesto Type of Service polja, sada se primjenjuje novi standard: Differentiated Services,
koji se kodira u polju iste duine. Osnovna razlika izmeu ToS i DiffServ je u tome to
DiffServ razlikuje 64 tipa servisa umjesto samo 4 kod ToS.
IP fragmentacija i reintegracija
0
16
19
24
31
Version

Total Length
Ident
Flags
Fragment Offset
Time to Live
Next Protocol
Header Checksum
Source IP Address
Options
Padding
Data
Tri polja upravljaju fragmentacijom i reintegracijom:

Ident je jedinstveni cjelobrojni identifikator IP paketa, koji se, po potrebi,
koristi za reintegraciju fragmenata.
Dva Flag bita oznaavaju da se ne vri fragmentiranje, kao i ako je

predmetni datagram posljednji fragment.
Fragment Offset oznaava poziciju fragmenta u odnosu na poetak

originalnoga datagrama u koracima od 8 bajta
Sa ovom informacijom, fragmenti se mogu ispravno reintegrirati ak i ako

dou izvan originalnoga slijeda.
Tijekom prijenosa od jedne do druge krajnje mree, poruka moe biti preusmjerena kroz neku
intermedijalnu mreu za koju je predviena maksimalna duina polja podataka paketa manja od
veliine aktualne jedinice podataka datagrama - koja se prenosi. Tada se koristi mehanizam
fragmentacije datagrama u manje dijelove, pri emu se zadrava informacija potrebna za njegovo
ponovno reintegriranje na odreditu.
Konkretno, ako je IP-u od strane TCP-a proslijeen segment podataka, vei od Maximum
Transferable Unit (MTU), IP ga moe fragmentirati. Prvo polje, ukljueno u ovu fragmentaciju, je
Ident, i ono unikatno identificira fregmente (odnosno odgovarajue IP pakete) koji pripadaju istom
datagramu. Odreuje ga transportni protokol (npr. TCP), pa se moe koristiti u sluaju eventualne
retransmisije IP paketa. Sljedee dvobitno polje su flag-ovi, od kojih prvi, ako je postavljen na 1,
specificira da se paket ne fragmentira (Do Not Fragment Flag), to ima za posljedicu da se takav
paket odbacuje, ako stigne na mreu koja ne operira paketima te veliine. Drugi flag (More Fragment
Flag), postavljen na 1, implicira da promatrani fragment nije i zadnji u nizu paketa sa fragmentima
istoga datagrama. Kada ima vrijednost 0, pripadajui paket se smatra zadnjim u nizu. Konano,
posljednje fragmentacijsko polje je Fragment Offset. Koristi se u sprezi sa More Fragment Flag bitom,
pri inverznom postupku reintegracije fragmenata, tako to oznaava lokaciju fragmenta u odnosu na
poetak originalnoga datagrama, odnosno govori prijamnom IP stogu gdje u nizu IP paketa treba
pozicionirati aktualni, da bi se korektno reintegrirao originalni TCP segment podataka.
Primjer:
Ako je paket koga treba poslati vei od MTU, IP fragment flag-ovi se postavljaju na fragment true, i
generira se IP ID. Segment se izdijeli na manje segmente i prorauna odstupanje (offset) za svaki
paket. Kada se ovi podaci prenesu prijamnoj stanici, ona e uzeti IP pakete sa istim ID-om i poredati
ih u odvajakoj memoriji (buffer) prema rastuim odstupanjima (offset) fragmenta. Kada se jednom
prime svi paketi sa fragmentima jednoga datagrama, podaci se reintegriraju, i segment se prosljeuje
gore prema TCP-u.
Napomena: Veina firewall-a ne proputa fragmentirani promet. Firewall e trebati rekonstruirati IP
paket, procijeniti sadraj podataka, i proslijediti ga dalje, ili odbaciti.
IP Time-to-Live i Next Protocol
16
19
24
31
Version

Total Length
Ident
Flags
Fragment Offset
Time to Live
Next Protocol
Header Checksum
Source IP Address
Options
Padding
Data
Vrijeme ivota IP paketa - Time to Live (TTL), predstavlja broj dionica.

Smanjuje se za jedan svaki puta kada paket ulazi u usmjeriva.
Next Protocol odreuje vii sloj kome su podaci namijenjeni.
Vrijednosti polja su date u RFC1700 ili njegovom sljedniku.
Vrijeme egzistencije IP paketa - Time to Live (TTL), predstavlja broj dionica. Smanjuje se za
jedan (barem za jednu sekundu), svaki puta kada paket ulazi u usmjeriva. Kada mu
vrijednost postane jednaka nuli, usmjeriva ga odbacuje, a izvornom raunalu alje
odgovarajuu ICMP poruku.
Next Protocol odreuje sljedei vii sloj kome su podaci namijenjeni. Najei kodovi su 06
i 17, za TCP i UDP, respektivno.
Provjera integriteta IP zaglavlja

Header Checksum
0
16
19
24
31
Version

Total Length
Ident
Flags
Fragment Offset
Time to Live
Next Protocol
Header Checksum
Source IP Address
Options
Padding
Data
Header Checksum osigurava integritet IP zaglavlja otkrivanjem (nekih) greaka.

Zaglavlje se tretira kao sekvenca 16-bitnih rijei.
Rijei se zbrajaju koristei 1-komplementnu aritmetiku.
Konano, 1-komplement rezultata se postavlja u Header Checksum polje. (Za
vrijeme prorauna, samo polje se uzima sa svim 0).
Kako se TTL polje mijenja prilikom svakoga usmjeravanja, slijedi da svaki ruter na
putu mora izraunati i novu vrijednost Header Checksum polja.
Svaki sloj u OSI referentnom modelu proraunava kontrolni zbroj (checksum)

zaglavlja, odnosno vri paritetnu kontrolu greaka. Na IP sloju, ovo se obavlja u
svakoj toki gdje se procesira IP zaglavlje (budui da se neka polja zaglavlja (npr.
TTL) mijenjaju). IP checksum se formira tako to se zaglavlje smatra sekvencom
16-bitnih cijelih brojeva, koji se zbrajaju koristei 1-komplementnu logiku.
Kako se TTL polje mijenja prilikom svakoga usmjeravanja, slijedi da svaki ruter na
putu mora izraunati i novu vrijednost Header Checksum polja.
Polje IP Options
0
3
Copy Class
Option Number
Length
Value (0 to 254 bytes)
Copy bit jednak 1 nalae ruteru da kopira Option u svaki fragment.

Class 0 oznaava upravljanje, a Class 2 debugging i mjerenje.
Class 1 i Class 3 rezervirane su za buduu uporabu.
Polje Options se rijetko koristi, a upravlja sigurnou, postupkom obrade,
izvornim usmjeravanjem (source routing), praenjem puta do destinacije
(route tracing) i vremenskim obiljeavanjem (timestamp).
IP Options polje se rijetko koristi ponajvie za indikaciju praenja puta do destinacije

(trace routing-a), gdje svaki usmjeriva kroz koji paket proe, dodaje svoju IP
adresu u ovu listu.
IPv4 adrese
01234
Class A 0 mrea
16
interface
mree 0127
Class B 10
Class C
110
24
224 = 16,777216
mrea
interface
mree 128191
216
= 65,536
mrea
mree 192223
Class D
1110
interface
28 = 256
multicast adresa
224.0.0.0-239.255.255.255
Class E
11110
rezervirano za buduu uporabu

240.0.0.0-255.255.255.255
IP version 4 adrese su 32-bitne i sastoje se iz dva dijela: mrene adrese i broja hosta
(stanice) unutar te mree.
IP adrese se openito daju u toka-decimalnoj notaciji: Tako npr. binarna adresa
00001010 00000001 00000001 11111111 (gdje pojedini biti u svakome bajtu, imaju teine
sukladne svome opadajuem redu i jednake 128, 64, 32, 16, 4, 2 i 1, respektivno), oznaava
se kao 10.1.1.255.
Postoje 5 klasa IP adresa, kod kojih je mogu razliit broj mrenih i host adresa.
Klasa neke IP adrese jednostavno se odreuje preko njenoga prvoga (najznaajnijega) bajta
poreenjem njegove decimalne vrijednosti sa opsezima mrenih adresa, predvienim za
razliite klase, ili pak odreivanjem prva tri najznaajnija bita (dovoljno za komercijalne
klase: A, B i C).
Mrena adresa identificira logiku mreu, a broj hosta odreeno raunalo unutar te mree.
Host moe imati vie nego jednu IP adresu usljed posjedovanja vie fizikih suelja na istoj
ili razliitim mreama, ili budui da je vie od jedne IP adrese dodijeljeno istom fizikom
suelju.
American Registry for Internet Numbers (ARIN) je organizacija odgovorna za administraciju i
registracijuInternet Protocol (IP) mrenih brojeva u Sjedinjenim Dravama
(http://www.arin.net/), ali ona delegira i autorizira druge organizacije (kao to su pruatelji
Internet usluga Internet Service Providers (ISP)) da administriraju mrene adrese.
Interface (ili host) adresu definira i administrira lokalni administrator mree.
RIPE (Rseaux IP Europens) Network Coordination Centre (http://www.ripe.net/) nudi
sline usluge u Europi.
InterNIC omoguuje usluge registracije za domene najviega reda: .com, .net , .org, and
.edu. (http://www.internic.net/), a ISP-ovima daje blokove mrenih adresa na raspolaganje.
IPv4 posebne adrese

...0...
Identifikator host-a
Identifikator mree
...0...
host na ovoj mrei
00000000
00000000
Identifikator mree
11111111
11111111
00000000
00000000 ova mrea - ovaj host

0.0.0.0
...1...
11111111
ovaj host na mrei
mreno usmjereni broadcast
11111111 globalni broadcast
01111111
255.255.255.255
povratna veza - loopback

127.x.x.x
Postoje neke posebne IP adrese:

Sve 1 u host dijelu indiciraju sve hostove na specificiranoj mrei.
Sve 1 u mrenom i host dijelu indiciraju sve hostove na LAN-u.
Sve 0 u host dijelu indiciraju.
Sve 0 u mrenom dijelu indiciraju ovu mreu i specificirani host.
Mrea 127 je lokalna software-ska povratna petlja (loop back).
Globalna omnidestinacijska adresa 255.255.255.255 normalno nee biti proslijeena
usmjerivaima, dok omnidestinacijska mreno usmjerena hoe.
Lokalna software-ska povratna petlja je namijenjena samo za unutarvornu (intranode)
komunikaciju. Bilo to da se poalje na mreu 127, bit e uhvaeno od strane lokalnoga IP
stoga prije nego uope dosegne mrenu karticu, i potom primljeno pomou istoga
lokalnoga IP stoga, budui da nita nije izalo iz NIC kartice. Ovo je esto od koristi kada se
treba izvravati mrene aplikacije bez mree.
Isto tako, postoje IP adrese koje su rezervirane, ili pak neusmjerljive (Non-Routeable) na
Internet, a koriste se samo za Intranet-e:
10.0.0.0 10.255.255.255
172.16.0.0 172.31.255.255
192.168.0.0 192.168.255.255
Tako je npr. IP adresa 172.19.40.3 interna, neusmjerljiva, pa poseban host (firewall) koji,
primjenom odreenih pravila o prolasku prometa kroz njega, osigurava granine servise
izmeu lokalne mree i vanjskih mrea, moe koristiti mrenu adresu 172.19.40.0 za interne
potrebe. Tada bilo koji host koji koristi adresu iz seta 172.19.40.0, mora biti unutar toga
firewall-a, sukladno njegovoj tabeli lokalnih adresa (LAT). Neki host koji preko firewall-a
pokuava izvana, preko Interneta, uspostaviti vezu sa hostom unutar firewall-a, bit e
sprijeen u svojoj namjeri iz sigurnosnih razloga.
Rezervirane IP adrese
Preamble
8 Bytes
Destination
Address
Source
Address
6 Bytes
6 Bytes
1 Byte
Version
4 bits
Header Ln
4 bits
Type/
Length
TCP
Frame
Check
Seq.
Data
2 Bytes
4 Bytes
2 Bytes
3 Bytes
Type of Service
8 bits
ID
16 bits
Time to Live
8 bits
IP
Flags
4 bits
Next Protocol
8 bits
4 Bytes
Total Length
16 bits
Frame Offset
12 bits
Header Checksum
16 bits
Source Address
32 bits
Destination Address
32 bits
Options + Padding
32 bits
10.0.0.0
127.0.0.0
172.16.0.0
192.168.0.0
10.255.255.255
127.255.255.255
172.31.255.255
192.168.255.255
(Privatne)
(10/8
(Loop back)
(127/8
(Privatne) (172.16/12
(Privatne)(192.168/16
prefiks)
prefiks)
prefiks)
prefiks)
Adresiranje IP podmrea (subnet)

Maska podmree
11111111
11111111
11000000
00000000
00010011
00000000
00000000
Broj podmree
00011010
Adresiranje postaje fleksibilnije koritenjem podmrenih maski (subnet

masks).
Biti 1 odreuju mreni dio adrese, dok biti 0 odreuju dio host-a; ako je
maska podmree poznata rutirajuem ureaju, moe se koristiti bilo koji

broj bita.
Neki stariji rutirajui protokoli, kao npr. RIP i EGP, ne izvjetavaju o
podmrenim maskama. U tome sluaju, koristi se originalna "Class
identifikacija IP adrese.
Podmree (subnet) se koriste za diobu veih mrea u manje (podmree subnet-e), ili, pak, za podjelu iste IP mrene adrese
izmeu nekoliko fizikih mrea. Ovo se ini iz administrativnih razloga (vea fleksibilnost adresiranja, te efikasnije koritenje
raspoloivih mrenih adresa i mogunosti kontrole omnidestinacijskog prometa budui da ovaj ne prolazi kroz usmjeriva), ili
radi ograniavanja prometa na zemljopisno manja podruja.
Podmree su pod lokalnom administracijom, pa se izvana organizacija vidi kao jedna mrea, bez uvida u njezinu internu
strukturu.
Podmree se kreiraju posuivanjem bita iz host dijela adrese, i njihovom prenamjenom u polje podmree (subnet). Ipak, ovim
terminom (subnet) obino se oznaava ukupno polje mree i podmree u uem smislu.
Broj posuenih bita moe biti razliit i u svim hostovima te podmree, odreuje se primjenom podmrene maske (subnet
mask), kod koje biti 1 odreuju mreni dio adrese, dok biti 0 odreuju dio host-a. Ako je maska podmree poznata
usmjeravajuem (rutirajuem) ureaju, moe se koristiti bilo koji broj bita. Usmjeriva iz dolaznog paketa odvoji destinacijsku IP
adresu, a zatim izvri logiku operaciju konjunkcije (I - AND) njezinog binarnog koda sa istim takvim kodom interne
podmrene maske (koju mora znati). Ovo ima za posljedicu odbacivanje host dijela destinacijske adrese, i ostavljanje samo
mrenoga dijela, koga usmjeriva koristi za poreenje sa brojevima mrea koje ima u svojoj tabeli usmjeravanja, te donoenje
odluke o odabiru izlaznog fizikog suelja na koje e poslati IP paket.
Neki stariji rutirajui protokoli, kao npr. RIP i EGP, ne izvjetavaju o podmrenim maskama. U tome sluaju, koristi se
originalna "Class identifikacija IP adrese.
Primjenom maske za svoj vlastiti link na sve pakete koje alje, svaki krajnji vor moe odrediti da li je za slanje nekoga paketa
potreban usmjeriva, ili ne.
Upotreba podmrene maske omoguuju i tzv. besklasno adresiranje, gdje je IP adresa data zajedno sa ukupnim brojem bita (s
lijeva na desno) koji ine podmreu. Tako se npr. adresa 154.19.32.43, sa maskom podmree 255.255.240.0, moe zamijeniti
classless adresom: 154.19.32.43/20, to znai da 20 bita viega reda odreuje podmreu.
Primjer:
Za datu IP adresu: 209.30.49.70/28, odrediti:
Subnet mask:
1. ________. ________. ________. ________
Subnet ID:
2. ________. ________. ________. ________
Prvi validni host:
3. ________. ________. ________. ________
Zadnji validni host:
4. ________. ________. ________. ________
Broadcast ID
5. ________. ________. ________. ________
IPv4 usmjeravanje (routing)
.3
.5
192.168.1.0
.1
A
.2
Routing tabela za A
Dosegnuti Usmjeri prema
192.168.1.0 direktno
192.168.3.0 192.168.2.1
192.168.4.0 192.168.2.3
192.168.3.0
192.168.2.0
.1
.2
.3 C .2
192.168.4.0
Routing tabela za C
192.168.1.0 192.168.2.2
192.168.3.0 192.168.2.1
Routing tabela za B
192.168.1.0 192.168.2.2
192.168.4.0 192.168.2.3
.1
Da bi poslala podatke preko mree, stanica treba razluiti da li odredina adresa pripada
nekoj od direktno povezanih mrea. Zbog toga, predajna stanica odvaja mreni dio
odredine adrese i usporeuje ga sa odgovarajuim dijelom vlastite IP adrese. Podudarnost
znai da se paket moe poslati direktno na odredite, dok ga u obrnutom sluaju, alje na
usmjeriva (default gateway) u svojoj mrei.
IP usmjeravanje zasniva se na mrenom dijelu IP adrese. Svaki usmjeriva pregleda mreni
dio destinacijske adrese i poredi ga sa elementima svojih lokalnih tabela usmjeravanja, da bi
odredio moe li aktualni paket isporuiti izravno destinacijskom ureaju, ili ga treba
proslijediti nekom drugom usmjerivau. U prvome sluaju sluaju, usmjeriva e koristiti
poseban protokol za adresno razluivanje (ARP) da bi odredio MAC adresu krajnjeg ureaja
i potom mu poslao paket, a u drugome, e istim protokolom odrediti MAC adresu sljedeeg
usmjerivaa i proslijediti mu paket kroz svoj odgovarajui interface.
Ako su tabele usmjeravanja konfigurirane manualno, radi se o statikom usmjeravanju.
Elementi IP tabele usmjeravanja su parovi, tipa adresa_mree/sljedea_dionica.
Usmjeravanje se vri kao u primjeru na slici, gdje se koristi adresiranje Klase C, sa
standardnom (pod)mrenom maskom za tu klasu: 255.255.255.0.
IP paketi putuju mreama dionicu po dionicu (nekonekcijski), gdje se na poetku putovanja
ne zna cijeli put, ve se sljedea dionica odreuje u svakom usputnom usmjerivakom
voru, poreenjem elemenata njegove tabele sa destinacijskom adresom paketa.
Kako se vidi, koritenje odredinih mrenih umjesto odredinih host adresa ini rutiranje
efikasnim, a tabelu rutiranja malom.
Dinamiko usmjeravanje (routing)

7
4
3
.3
.1
R
.2
INFO
INF
O
.1
192.168.3.0
.2
INF
O
.5
192.168.1.0
192.168.2.0
.3 R .2
192.168.4.0
.1
Obino je IP usmjeravanje dinamiko, budui da usmjerivai, svojim software-om, u

regularnim vremenskim intervalima, vre proraun puteve i auriraju svoje tabele
usmjeravanja meusobnom komunikacijom, koristei dinamike usmjerivake
protokole, kao to su npr. Routing Information Protocol (RIP), Exterior Gateway
Routing Protocol (EGRP), ili Open Shortest Path First (OSPF), ime se, po potrebi,
prilagoavaju proirenju ili rekonfiguraciji mree.
Address Resolution Protocol - RFC826

Koristi se za odreivanje Ethernet adrese stanice, na osnovu
njezine IP adrese.
A
3
2
A alje ARP request enkapsuliran u Ethernet broadcast okvir.

A
C odgovara A sa ARP reply.

0
16
24
31
Hardware Type
Protocol Type
HA Len
PA Len
Operation
Sender HA (octets 0-3)
Sender IP (octets 0-1)
Target HA (octets 0-1)
Target IP (octets 0-3)
Da bi neka dva vora date mree meusobno komunicirala, moraju jedan drugome poznavati fizike (MAC) adrese.
Dakle, da bi IP radio po Ethernet mrei, mora se osigurati prijevod IP adrese u Ethernet ili IEEE 802.3 adresu MAC
adresu. Za ovo se koristi protokol za adresno razluivanje - Address Resolution Protocol (ARP), putem koga neki
predajni vor dinamiki odreuje Ethernet adresu destinacijskog ureaja, na osnovu primljenog odgovora (ARP
Reply) na svoj prethodno poslani (fiziki: FF-FF-FF-FF-FF-FF) omnidestinacijski ARP upit (ARP Request), kako je
prikazano na slici.
ARP djeluje neposredno iznad drajvera i predstavlja de facto industrijski standard. Koristi se najee zajedno sa IP i
TCP protokolima.
Kada se zavri prijevod adrese, par IP-MAC se memorira u ARP cache memoriju lokalnoga vora, da se cijeli proces
ne bi morao ponavljati pri uzastopnom ili skorijem slanju paketa na istu IP adresu. Ako se novi zapis ne koristi tijekom
prve dvije minute, uklanja se iz cache-a, kako bi se oslobodio prostor za nove prijevode. Tipino vrijeme
zastarijevanja upisa u cache je izmeu 10 i 20 minuta.
Naglasimo da odredino raunalo, koje u ARP upitu prepozna svoju IP adresu i vrati odgovor predajniku (sa svojom
IP i MAC adresom), njegove IP i MAC adresu sprema u svoj vlastiti ARP cache.
Ovaj proces se malo razlikuje, ako je odredino raunalo locirano u drugoj mrei, to se utvruje usporeivanjem IP
adrese odredinog raunala i ukupne podmrene maske raunala koje inicira vezu. Tada izvorno raunalo provjerava
svoju IP konfiguraciju da bi pronalo adresu usmjerivaa (Default Gateway) svoje mree, kome potom alje ARP upit
(ukoliko u svome ARP cache-u nije naao njegovu MAC adresu). Usmjeriva odgovara svojom MAC adresom, pa se,
dalje, podaci prenesu na njega. Sada usmjeriva analizira IP adresu odredinog raunala; ukoliko posjeduje interface
ka mrenom segmentu gdje se ono nalazi, pretrauje ARP cache za zapisom o odredinom raunalu. Ukoliko
aktualni usmjeriva ne posjeduje izlaz za taj mreni segment, za odreivanje IP adrese onoga usmjerivaa koji e
usmjeriti paket na odredite, koristi svoju usmjerivaku tabelu, a zatim odreuje MAC adresu toga usmjerivaa
(pretraivanjem svoga ARP cache-a, ili, po potrebi, putem ve opisanog ARP mehanizma za otkrivanje MAC adrese).
Zaglavlja ARP Request i ARP Reply imaju sljedea polja:
-hardware address (npr.Ethernet=0001)
-protocol address (IP=0800)
-LHA (length of hardware address=06)
-LPA (length of protocol address=04)
-operation code: Request=0001, Reply=0002
-SHA sender hardware address (fizika adresa predajnika)
-SPA sender protocol address (IP adresa servera zahtjevatelja)
-THA target hardware address (fizika adresa cilja)
-SPA sender protocol address (IP adresa servera cilja)
Inverzni ARP - RFC903

Koristi se za odreivanje IP adrese stanice, na osnovu njezine
Ethernet adrese.
A
3
2
A alje RARP request enkapsuliran u Ethernet broadcast okvir.

A
C, RARP server, odgovara A sa RARP reply.

0
16
24
31
Hardware Type
Protocol Type
HA Len
PA Len
Operation
Target IP (octets 0-3)
Inverzni ARP (Reverse ARP RARP) protokol koristi se kada neki ureaj na mrei treba odrediti svoju IP
adresu, na osnovu svoje Ethernet adrese.
Vrlo je koristan za IP autokonfiguriranje neinteligentnih radne stanice ili, pak, stanica bez diskova (diskless), na
kojima bi mogla biti zapisana njihova IP konfiguracija. (Ne mogu je uzeti ni sa mrenog file servera, jer za
komunikciju sa njim trebaju IP adresu.)
Isto tako, protokol za dinamiku dodjelu IP adresa (Dynamic Host Configuration Protocol DHCP) umnogome
se zasniva na RARP-u.
IP autokonfiguriranje smanjuje vrijeme inicijalne konfiguracije hostova i osigurava tonost IP adresa (pripadnost
odreenom skupu i smanjena mogunost dupliciranja).
RARP je razvijen na bazi ARP-a. Umjesto fiziki omnidestinacijske odredine IP adrese, u RARP poruci, klijent
na isti nain objavljuje svoju MAC adresu (samo to ovdje i odredina i izvorna MAC adresa odgovaraju
predajnom hostu). RARP server mora biti na istom segmentu, i samo on odgovara na ovu poruku aljui RARP
Reply koji sadri IP adresu klijenta.
Problem kod upotrebe RARP-a je da se IP adrese ne mogu dodjeljivati dinamiki, budui da je RARP
informacija bazirana na MAC adresi klijenta.
Alternativna rjeenja su.
Bootstrap Protocol (BOOTP) je baziran na UDP protokolu. Za razliku od RARP-a, njegovo adresiranje, pored IP
adrese, osigurava konfiguriranje i drugih parametara.
Kako BOOTP klijent koristi IP pakete, prije nego to dobije svoju IP adresu? Koritenjem limitirane
omnidestinacijske adrese 255.255.255.255., pri emu se i BOOTP odgovor alje UDP omnidestinacijskom
porukom.
Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) je proirenje BOOTP protokola koje osigurava i dodatne opcije
(konfiguriranje preko 70 drugih parametara), te dinamiku centraliziranu dodjelu IP adresa. Podrava ga veina
proizvoaa software-a (Microsoft, IBM, Novell, Sun i dr).
DHCP proces se odvija u etiri faze:
-inicijalni zahtjev klijenta (Discover) DHCP serveru za dodjelom IP adrese (koji se iri omnidestinacijski)
-ponuda DHCP servera (Offer) klijentu jedne od raspoloivih IP adresa
-konani zahtjev klijenta kojim prihvaa ponuenu IP adresu (koju jo ne koristi, pa ova poruka opet ide
omnidestinacijski)
-konana potvrda (Acknowledgment) DHCP servera
Internet Protocol, verzija 6 RFC2460

3
0
Version
16
Traffic Class
Payload Length
19
24
Flow Label
Next Header
31
Hop Limit
Source IP Address (16 bytes)
Destination IP Address (16 bytes)
Premda IPv4 funkcionira tako dobro, njegova adresna ogranienost je velika

pokretaka sila za uvoenje IPv6, koja omouje 16-bajtne adrese, to ima 2128 ,
odnosno vie od 2.56 X 1038 mogunosti adresiranja!!!
Ostale razliitosti su kako slijedi:
-Pojednostavljenje i poboljana proirljivost IP zaglavlja
-Poboljana kontrola protoka
-Nema kontrole greaka samoga zaglavlja.
-Flow Label polje, koje upisuje izvorni host, zamjenjuje i redefinira ranije polje Type
of Service, oznaavajui pakete sa nestandardnim Quality-of-Service - QoS, (slino
kao kod ATM-a), kojima je potrebno specijalno rukovanje od strane IPv6
usmjerivaa, to ukljuuje razlikovanje razliitih tipova prometa, prioritetizaciju
paketa i njihovo postavljanje u repove ekanja.
-Payload Length polje daje duinu IP paketa, bez zaglavlja koje je fiksne duine.
-Next Header polje specificira sljedei protokol viega sloja.
-Hop Limit polje zamjenjuje Time To Live, i bolje opisuje prosljeivanje paketa
preko mrenih segmenata (od kojih mu svaki smanjuje vrijednost za 1 (ako postane
jednaka 0, paket se odbacuje).
IP Protocol polje
Preamble
8 Bytes
Destination
Address
Source
Address
6 Bytes
6 Bytes
Type/
Length
Header Ln
4 bits
2 Bytes
3 Bytes
Flags
4 bits
Next Protocol
8 bits
Total Length
16 bits
Frame Offset
12 bits
Header Checksum
16 bits
Source Address
32 bits
Destination Address
32 bits
Options + Padding
32 bits
1
6
8
17
ICMP
TCP
EGP
UDP
Frame
Check
Seq.
Data
4 Bytes
Type of Service
8 bits
ID
16 bits
Time to Live
8 bits
TCP
2 Bytes
1 Byte
Version
4 bits
IP
Internet Control Message

Transmission Control Protocol
Exterior Gateway Protocol
User Datagram Protocol
4 Bytes
Internet Control Message Protocol RFC792

Destination
Unreachable
Time Exceeded
(3)
(11)
ICMP
(1 )
ICMP poruke su izvjetaji o grekama pri radu IP protokola.

Premda ICMP koristi polje podataka IP paketa (analogno protokolu sloja 4),
ICMP se ipak smatra proirenjem IP protokola.
Da se prenosi ICMP poruka, identificira se putem IP Next Protocol polja.

ICMP zaglavlje je kodirano objavljenim brojevima, kojima se pridruuju pojedina
stanja greaka IP protokola.

Prikupljanje i interpretiranje ICMP poruka je od koristi kod analize problema kod
IP mrea.
Na mrenom nivou, IP se koristi za prijenos podataka, a ARP za adresnu rezoluciju

(demapiranje, tj. inverzno preslikavanje mrene u fiziku adresu). IP takoer moe isporuiti
datagrame jednome protokolu mrenog nivoa, koji mu je pridruen: Internet Control
Message Protocol (ICMP), a iji je zadatak da izvornom hostu prenese povratnu informaciju
u sluaju greke pri radu IP protokola, koju detektira odredini IP host ili gateway kao npr.
kod:
-nedosegljivog odredita (Destination Unreachable)
-prekoraenja TTL
-nastavljanja nekontrolirane predaje podataka usprkos nespremnosti prijamnika da prihvaa
nove
podatke
(Source
Quench),
npr.
kada
je
buffer
memorija
gateway-a nedovoljna da proslijedi paket
-preusmjeravanja (Redirection)
-dijagnostikoga testiranja (npr. PING, gdje se alje Echo Request paket i eka odgovor
(Echo Reply) od udaljenoga hosta)
Iz navedenoga je vidljivo da je ICMP protokol vrlo vaan u TCP/IP mreama.
Premda koristi polje podataka IP paketa (analogno protokolu sloja 4), ICMP se ipak smatra
proirenjem IP protokola, a identificira se putem IP Next Protocol polja.
ICMP zaglavlje je kodirano objavljenim brojevima, kojima se pridruuju pojedina stanja
greaka IP protokola.
Prikupljanje i interpretiranje ICMP poruka je od koristi kod analize problema kod IP mrea.
Nekada se ini da je to protokol za dobivanje loih vijesti, meutim, nisu sve ICMP poruke
takve prirode. Na sljedeoj strani je lista kodova ICMP poruka. (Najvanije su oznaene bold
fontom).
Struktura ICMP zaglavlja

Type
3
Code
Checksum
Type-specific Data
IP zaglavlje
Od ire liste tipova ICMP poruka, najvanije su:
Destination Unreachable (3): mrea, host, protokol, ili port nedostupni.

Fragmentation Required But Not Allowed: nemogunost fragmentacije.
Source Route Failed: nemogunost izvornog rutiranja.
Time Exceeded (11): datagram nestao u tranzitu ili prilikom reintegracije.
Parameter Problem (12): alje IP zaglavlje + 8 bajta datagrama sa grekom.
Ove poruke predstavljaju osnovnu funkcionalnost izvjetavanja o problemima

IP protokola.
ICMP zaglavlje se dijeli na 4 polja:

-Type moe biti: Echo Request, Source Quench, Echo Reply i TTL=0.
-Checksum je 16 bitni 1-komplement kod od 1-komplementnog koda binarnog zbroja ICMP poruke,
poev od Type polja.
ICMP poruke mogu biti sljedee:
TIP
KOD
ZNAENJE
-------------------------------------------------------------------0
ECHO REPLY (ping reply)

DESTINATION UNREACHABLE
network unreachable
host unreachable
protocol unreachable
port unreachable
frag needed
source route failed
destination network unknown
destination host unknown
source host isolated
destination network administratively prohibited
10
destination host administratively prohibited
11
network unreachable for TOS
12
host unreachable for TOS
13
prohibited by filtering
14
host precedence violation
15
precedence cutoff
ICMP poruke (nastavak)

Type
3
Code
Checksum
Type-specific Data
Internet Header
Ostale ICMP poruke su zahtjevi ili odgovori u vezi sa:
vremenskim obiljejem IP paketa - timestamp (13, 14), informacijom (15,

16), i adresnim maskama (17, 18), te
Source Quench (4): Daje na znanje predajniku da smanji zahtjeve prema

zaguenoj mrei.
Redirect (5): Obavijest o prosljeivanje paketa ka ruteru sa datom IP

adresom.
TIP
KOD
ZNAENJE
-------------------------------------------------------------------4
SOURCE QUENCH
REDIRECT
network
host
network & TOS
host & TOS
ECHO REQUEST (ping request)
ROUTER ADVERTISEMENT
10
ROUTER SOLICITATION
11
TIME EXCEEDED
0
1
12
TTL=0 during transmit

TTL=0 during reassembly
PARAMETER PROBLEM
13
TIMESTAMP REQUEST
14
TIMESTAMP REPLY
15
INFO REQUEST
16
INFO REPLY
17
ADDRESS MASK REQUEST
18
ADDRESS MASK REPLY
Packet InterNetwork Groper (PING)
3
Echo Request
Echo Reply
(8)
(0)
ICMP
( 1 )
PING koristi seriju ICMP Echo Request poruka da utvrdi da li je interface udaljenog
hosta u stanju odgovoriti, to se verificira ako udaljeni sustav odgovori sa ICMP
Echo Response. U originalnome zaglavlju Echo Request a, posebno polje (Typespecific Data) se koristi za vremenski ig, koga predajna stanica PING-a postavi
sukladno lokalnom vremenu. Kada primi odgovor, predajna stanica poredi vrijeme
njegovog dolaska sa vremenskim igom, to joj omoguuje odreivanje ukupnog
kanjenja u oba smjera (round-trip delay) komunikacije sa udaljenim sustavom.
Transmission Control Protocol RFC793

4
(
telnet
FTP
( 23 )
ports
( 21 )
TCP
(6)
TCP je konekcijski protokol, sloja 4.

TCP osigurava sljedee funkcije:
Pouzdan i transparentan prijenos podataka izmeu krajnjih
umreenih toaka.
Detekciju i korekciju greaka, te kontrolu toka podataka izmeu
krajnjih toaka.
Segmentaciju i reintegraciju korisnikih podataka i protokola viih
nivoa.
Transmission Control protocol (TCP) je pouzdani transportni servis koji omoguuje

komunikaciju izmeu krajnjih toaka (end-to-end). Kao konekcijski protokol,
odgovoran je za:
-pouzdan i transparentan prijenos podataka izmeu krajnjih umreenih
toaka
-detekciju i korekciju greaka, te kontrolu toka podataka izmeu krajnjih
toaka (kroz polje window)
- fragmentiranje i reintegraciju korisnikih podataka i protokola viih nivoa
Na sloju 3, TCP najee radi sa IP protokolom, ali ne i nuno.
Suelje prema aplikacijama, TCP osigurava preko odredinog i izvornog porta,
pomou kojih moe ostvarivati mnogostruke veze, te vriti njihovo multipleksiranje.
Sljedeem viem protokolu (sesijskom), omoguuje komunikaciju u punom
dupleksu.
TCP ima 3 faze: uspostavu veze, prijenos podataka i raskid veze.
Struktura TCP zaglavlja

4
8
Source Port
Offset
16
31
Destination Port
Sequence Number
Acknowledgment Number
Res.
Code
Window
Checksum
Urgent Pointer
Options
Padding
Data
Svaki TCP segment sastoji se od zaglavlja i podataka.

Source Port i Destination Port identificiraju aplikacije na oba kraja
veze.
Sequence Number identificira poziciju zadnjega bajta koga, nakon

uspostave TCP veze, prenosi dati segment.
Ack Number predstavlja poziciju zadnjega bajta koga je izvor primio.

Offset oznaava poziciju (poetak) podataka u predmetnome
segmentu (budui da je polje Options promjenjive duine).
Analogno postavljanju IP zaglavlja u polje podataka Ethernet okvira, pri emu se IP identificira Type Field poljem
Ethernet zaglavlja, TCP zaglavlje se nalazi u polju podataka IP okvira, a to se pokazuje poljem Protocol Number
IP zaglavlja.
Polja u TCP zaglavlju su:
Source Port Ovo 16-bitno polje koristi se da se odredi odgovarajua veza (port) prilikom prijama segmenta
podataka.
Destination Port Ovo 16-bitno polje slui odreivanju odgovarajue veze (porta) za slanje segmenta podataka.
Postoji 65536 moguih TCP izvornih i destinacijskih portova. Svaki od njih reprezentira potencijalni servis na
udaljenom sustavu.
Brojevi TCP portova dijele se u 3 opsega: dobro poznate portove (0 1023), registrirane portove (1024
49151), te dinamike i/ili privatne portove (49152 - 65535).
Dobro poznati portovi su za one servise koji su u irokoj upotrebi i locirani na specifinim portovima; npr. File
Transfer Protocol (FTP) koristi portove 20 i 21, Telnet port 23, Simple Mail Transfer Protocol (SMTP) port 25, i
WorldWide Web promet (koristei Hypertext Transfer Protocol) port 80.
Registrirani portovi su projektirani za (uglavnom vlasnike) servise sa vie ogranienja, koje njihovi kreatori ele
uiniti poznatima, ne bi li se izbjegla njihova uporaba za druge svrhe.
Dinamiki portovi su oni koje tipino koristi software (openito klijenti) za privremene veze na servise na
udaljenim serverskim sustavima. Ovi portovi se ugovaraju za vrijeme trosmjerne uspostave TCP veze. Host koji
inicira konverzaciju e rei prijamniku koji efemerni ili dinamiki port e je sluati.
Sequence Number je broj koga alje host, sa poetnom vrijednou dogovorenom tijekom trosmjerne uspostave
TCP veze, nakon ega se njegove sljedee vrijednosti poveavaju za broj poslatih bajta. Ovo 32-bitno polje slui
za detekciju starih ili izgubljenih segmenata podataka (ili onih segmenata koji nisu u pravilnom slijedu). Ono sadri
sekvencijski broj posljednjeg bajta u otkrivenom segmentu.
Acknowledgement Number je obino primljeni Sequence number + 1, a sadri vrijednost sljedeeg Sequence
Number-a iji primitak oekuje (aktualni) predajnik segmenata, odnosno govori aktualnom prijamniku koji mu
sljedei bajt informacije treba poslati kao predajnik.
Koritenjem potvrdnog (Ack) flag-a kao i Sequence Number polja, TCP vri kontrolu greaka. Kontrola toka
podataka omoguuje prijamnoj TCP strani da upravlja koliinom podataka koju alje predajna TCP strana.
Mehanizam se zasniva na prozoru (window), koji definira broj rijei koje se prenose bez potvrde prijama.
Offset je 4-bitno polje koje odreuje koliko 32-bitnih rijei ima TCP zaglavlje, odnosno oznaava poziciju poetka
podataka u predmetnome segmentu (budui da je polje Options promjenjive duine).
Reserved polje ima vrijednost 0.
TCP Code polje

4
8
Source Port
Offset
16
31
Destination Port
Sequence Number
Res.
Code
Window
Checksum
Urgent Pointer
Options
Padding
Data
Code polje sastoji se od 6 bita, sa sljedeim funkcijama:
URG: Polje Urgent Pointer je validno.

ACK: Polje Acknowledgment je validno.
PSH: Dati segment zahtijeva Push, tj. obradu bez odlaganja.
RST: Resetirati vezu.
SYN: Sinkronizirati sekvencijalne brojeve.
FIN: Predajnik je doao do kraja svoje matice bajta.
Code ili Control Flags 6-bitno polje koje sadri flag-ove sa posebnom kontrolnom
informacijom:
URG Ako se ovaj bit za kontrolu ukazatelja hitnosti postavi na 1, polje PSH je
bitno i mora se proitati.
ACK
Ovim bitom (ako se postavi na 1) trai se potvrda prijama.
PSH
Sa ovim bitom, postavljenim na 1, segment zahtijeva neodlonu obradu,
upotrebom push funkcije slanja podataka odmah, bez ekanja da se buffer
napuni (npr. kada poaljemo ctrl-q Telnet sesiji da bismo smjesta
zaustavili print job).
RST
Ukoliko je ovaj bit postavljen na 1, aktualni TCP paket zahtijeva
resetiranje veze. Ovo stanje nije nuno posljedica nekoga problema, jer ga moe
prouzroiti i korisnik, koji zavrava svoju web sesiju ili stisne refresh
pretraivaa.
SYN
Ovaj bit nosi informaciju o sinkronizaciji.
FIN
Ovaj bit, postavljen na 1, ukazuje da vie nema podataka za prijenos, te
inicira normalni zavretak TCP veze.
Navedeni biti vrlo su vani u rjeavanju problema kod TCP protokola, jer indiciraju
kako treba interpretirati ostala polja zaglavlja.
TCP Window
4
8
Source Port
Offset
16
31
Destination Port
Sequence Number
Res.
Code
Window
Checksum
Urgent Pointer
Options
Padding
Data
Klizei prozor (sliding window ili samo: window) polje oznaava koliko bajta je
predajnik spreman prihvatiti bez potvrde prijama.
Predstavlja mjeru veliine odvajake memorije - buffer-a u prijamnoj stanici.

TCP koristi ovo polje da kae predajniku koliko nepotvrenih bajta moe
poslati.
Na ovaj nain se veliina klizeeg prozora moe podeavati tijekom razmjene

poruka.
Ovo je primarni mehanizam kontrole toka podataka.
Dok TCP vri kontrolu greaka koritenjem potvrdnog (Ack) flag-a, kao i Sequence
Number polja, kontrola toka podataka omoguuje prijamnoj TCP strani da upravlja
koliinom podataka koju alje predajna TCP strana. Mehanizam se zasniva na
prozoru (window ili TCP Sliding Window), 16-bitnom polju koje definira broj bajta
podataka (poev od onoga indiciranog u Acknowledgement Number polju) koje je
predajni host spreman primiti bez potvrde prijama.
TCP Checksum
4
8
Source Port
Offset
16
31
Destination Port
Sequence Number
Res.
Code
Window
Checksum
Urgent Pointer
Options
Padding
Data
TCP Checksum ima slinu funkciju kao kod IP protokola.

Rauna se prije nego se poalje aktualno zaglavlje, tako da se koristi
pseudo zaglavlje koje sadri samo sljedea polja:
Source Port i Destination Port, Protocol Type (TCP), i Segment Length.
Koritenjem potvrdnog (Ack) flag-a kao i Sequence Number polja, TCP vri kontrolu
greaka.
Kontrolni zbroj (CRC checksum) se rauna iz zaglavlja i podataka. Koristi se za
kontrolu bit-greaka, kao i mogunost markiranja i detektiranja hitnih podataka.
TCP Urgent Pointer

0
8
Source Port
Offset
16
31
Destination Port
Sequence Number
Res.
Code
Window
Checksum
Urgent Pointer
Options
Padding
Data
Urgentni podaci su oni koji se trebaju isporuiti im je to mogue.

im se ovakvi podaci prime, prijamnik treba prei na urgentni nain rada.
Primjer je slanje poruka prekida (interrupt) stiskanjem kontrolnih tipki na
tipkovnici.
Urgent Pointer se ignorira sve dok URG Code bit nije 1. Kada se to dogodi,
Urgent Pointer polje oznaava poziciju bajta u matici podataka, gdje urgentni
podaci zavravaju.
Urgent Pointer polje koristi se u konjunkciji sa URG Code bitom, tako da kada je on
aktiviran, Urgent Pointer pokazuje koliko je odstupanje (zbog hitnosti) dijela
podataka u okviru aktualnoga segmenta, od normalne Sequence Number
vrijednosti.
TCP Options i Padding

4
8
Source Port
Offset
16
31
Destination Port
Sequence Number
Res.
Code
Window
Checksum
Urgent Pointer
Options
Padding
Data
Osnovna svrha Options polja je oznaavanje maksimalne veliine
TCP segmenta koju host moe primiti, a najee se koristi kod

sinkronizacije sekvenci
Ostale opcije su End-of-Option List i No Operation.
Padding polje je umetak simbola 0, koji osigurava da TCP zaglavlje
zavrava, a podaci poinju na nekom punom multiplu od 32 bita.
Options polje je promjenjive veliine (zbog ega je Offset polje nuno da bi

oznailo poetnu poziciju podataka), ali se njegova 4-bajtna cjelovitost
osigurava ispunom redundantnim (Padding) bitima 0. Izmeu ostalog,
odreuje maksimalnu veliinu segmenta koju TCP prihvaa. (Ako ona nije
specificirana, prihvatljiva je bilo koja veliina segmenta).
Padding polje je razliite duine i sadri sve 0. Osigurava da TCP zaglavlje
zavrava, a podaci poinju na nekom punom multiplu od 32 bita.
Trosmjerna uspostava TCP veze

4
Strana A
Mrene poruke
Predaja SYN,
seq=x
Prijam SYN i
ACK segmenta
Predaja
ACK y+1
Strana B
Prijam SYN segmenta
Predaja SYN, seq=y,
ACK x+1
Prijam ACK segmenta
Za uspostavu veze, TCP koristi trosmjernu razmjenu segmenata.

Ovo garantira da su obje strane spremne prenositi podatke.
Takoer, omoguuje da se obje strane slau o odabranome
poetnom sekvencijalnom broju, te uspostave sinkronizaciju.
Prijenos podataka eka dok se ne zavri trosmjerna uspostava veze.
TCP je strogo konekcijski servis, gdje se veza uspostavlja u tri glavna koraka
1. A poinje slanjem SYN segmenta sa indikacijom da e koristiti Sequence Number x.
2. B alje SYN, sa indikacijom da e koristiti Sequence Number y i potvuje SYN koga je primio od A. ACK pokazuje da B sada
oekuje x+1.
3. A odgovara praznim segmentom koji sadri ACK kao odgovor na SYN primljen od B.
Veza je sada potpuno uspostavljena i mogu je prijenos podataka u bilo kojem smjeru. Prilikom prijama podataka, TCP verificira da
nema greaka prilikom prijenosa, i Sequence Number dolazeeg okvira postaje Acknowledgement Number odlazeega okvira.
Prvi segment u procesu trosmjerne uspostave TCP veze, prepoznaje se po aktiviranom SYN bitu, a sadri i Maximum Segment Size
(MSS), kao i dinamiki port na kome e se komunicirati.
Sljedei segment u procesu ima dva dijela: potvrdu prijama prvoga segmenta, kao i povratni SYN segment, te MSS. Bit e poslat na
dinamiki port, uspostavljen prvim paketom ove konverzacije. Trei i posljednji segment bit e povratna potvrda prijama
primljenoga segmenta.
Primjer:
Na Summary Decode display-u analizatora protokola, moe se vidjeti tipina konverzacija:
TCP
t1280 -> http Flags=....S. Seq=0003947265 <mss 1460>
TCP
http -> t1280 Flags=.A..S. Seq=2810986950 Ack=0003947266 <mss 1460>
TCP
t1280 -> http Flags=.A.... Ack=2810986951
1. Prvi segment poinje Seq broj, specificira MSS, odnosno dinamiki port na kome e sluati i postavlja SYN Code bit na 1.
2. Drugi segment uzima prvi Seq broj, dodaje 1 i takvoga ga daje u odgovoru kao Ack broj, a na dinamiki port koji je uspostavljen
u prvome segmentu. Tada poinje Seq broj, specificira MSS, te aktivira SYN i ACK code bite.
3.
Trei segment je potvrda prijama drugoga segmenta. Uzima drugi Seq broj i dodaje mu 1, te aktivira ACK Code bit.
Prilikom raskidanja TCP veze, bitno je osigurati da su prethodno svi podaci predati i primljeni. Zbog toga
obje strane alju suprotnoj FIN segment ime je informiraju da vie nemaju podataka za prijenos. Obje strane trebaju primiti
potvrdu prijama FIN segmenta prije ovoga finoga raskida veze.
Postoji igrubi nain raskida veze Abort. No tada se mogu izgubiti neki podaci.
User Datagram Protocol - RFC768

4
BOOTP
SNMP
( 67)
(161)
UDP
( 17 )
UDP je nekonekcijski datagram protokol sloja 4, to implicira da se UDP

poruke mogu izgubiti, duplicirati ili stii izvan sekvencijalnoga reda.
Bez kontrole toka, poruke mogu stii bre nego to se mogu obraditi ba
kao IP, koji se koristi da prenese UDP poruke od jedne krajnje toke mree
do druge.
Koristi slinu shemu oznaavanja portova za vie protokole kao TCP.
User Datagram Protocol (UDP) je nekonekcijski tj. za prijenos datagrama se ne

zahtijeva prethodna uspostava veze (sa kontrolom toka), kao ni potvrda prijama.
Zbog toga je to nepouzdan protokol, ali brz i efikasan. Koristi se kod aplikacija koje
upravljaju pouzdanou prijenosa na gornjim slojevima i trebaju brz protokol na
transportnom nivou.
Struktura UDP zaglavlja

4
16
Source Port
Length
31
Destination Port
UDP Checksum
Data
Destination Port oznaava protokol viega nivoa kome je datagram namijenjen.

Source Port je opcionalan (0, ako se ne koristi) i oznaava port sa koga datagram dolazi.
Length je broj bajta, ukljuujui zaglavlje.
Checksum je opcionalno polje (0, ako se ne koristi), i brojevi portova se ne koriste.
Rauna se koristei IP adrese, dobivene iz IP datagrama koji ga nosi.
UDP zaglavlje ima 4 polja:

Source Port (opcionalno; koristi se kod odgovora)
Destination PortLength
Checksum
Postoji 65536 moguih UDP izvornih i destinacijskih portova, podijeljenih u tri
opsega. Svaki od njih reprezentira potencijalni servis na udaljenom sustavu. :
dobro poznate portove (0 1023), registrirane portove (1024 49151), te
dinamike i/ili privatne portove (49152 - 65535).
Dobro poznati portovi su za one servise koji su u irokoj upotrebi i locirani na
specifinim portovima; npr. Bootstrap Protocol (BOOTP) koristi port 67, Trivial File
Transfer Protocol (TFTP) port 69, Network Time Protocol (NTP) port 123, i Simple
Network Management Protocol (SNMP) portove 161 i 162.
Registrirani portovi su projektirani za (uglavnom vlasnike) servise sa vie
ogranienja, koje njihovi kreatori ele uiniti poznatima, ne bi li se izbjegla njihova
uporaba za druge svrhe.
Dinamiki portovi su oni koje tipino koristi software (openito klijenti) za
privremene veze na servise na udaljenim serverskim sustavima. Ovi portovi se
ugovaraju za vrijeme trosmjerne uspostave TCP veze. Host koji inicira konverzaciju
e rei prijamniku koji efemerni ili dinamiki port e je sluati.
TCP / UDP Ports
Preamble
8 Bytes
Destination
Address
Source
Address
6 Bytes
6 Bytes
Type/
Length
IP
TCP
2 Bytes
1 Byte
4 Bytes
2 Bytes
3 Bytes
Source Port
16 bits
Destination Port
16 bits
Sequence Number
32 bits
Acknowledgement Number
32 bits
Offset
4 bits
Reserved
6 bits
Checksum
16 bits
Window
16 bits
Urgent Pointer
16 bits
Flags 6 bits
U/A/P/R/S/F
Options + Padding
32 bits
7
20
21
23
Echo
FTP (Data)
FTP (Control)
Telnet
Frame
Check
Seq.
Data
25
53
161
162
SMTP
DNS
SNMP
SNMPTRAP
4 Bytes
telnet - RFC854, RFC855

7
TELNET
Server
(
( 23 )
ports
TCP
(6)
telnet je jednostavni protokol za udaljeni terminal sa tri osnovna

servisa:
Definira Virtual Network Terminal koji omoguuje suelje na udaljene

sisteme.
Omoguuje pregovaranje o opcijama kao to su npr. izvorni (binary) ili

ASCII tekst.
Tretira obje strane simetrino, te klijentima omoguuje uspostavu

veze.
telnet se esto koristi kao jednostavno tipkovno suelje izmeu klijenta

i servera.
Telnet koriste mnogi razliiti ureaji. Danas se naroito esto upotrebljava za konfiguriranje
usmjerivaa i preklopnika. Telnet prenosi isti tekst i zbog toga obino vrlo male pakete.
Kada se promet alje od klijenta do servera, paketi su openito dugi samo 64 bajta, a obino
se alje karakter po karakter. U obrnutom smjeru, ova veliina moe varirati.
Kao primjer, razmotrimo tri paketa kojima server odgovara na svaki paket klijenta, koja
moemo dekodirati analizatorom protokola:
Prvo korisnik pritisne na tipkovnici, recimo, G, a zatim klijentski Telnet host poalje G.
Server e vratiti nazad ka klijentu (echo) G (ako je tako konfiguriran). Tada e klijentski
Telnet host potvrditi prijam ovoga vraenoga G:
t14402 -> telnet Flags=.AP... Seq=0126099466 Ack=0027665460 TELNET g
telnet -> t14402 Flags=.AP... Seq=0027665460 Ack=0126099467 TELNET g
t14402 -> telnet Flags=.AP... Ack=0027665461
Klijent alje slovo g
Server reflektira nazad slovo g
Klijent potvruje prijam reflektiranoga slova g
File Transfer Protocol - RFC959

7
FTP
(
( 21 )
ports
FTP Data
( 20 )
TCP
(6)
FTP omoguuje korisnicima da se logiraju na server, kopiraju file,

izlistaju directory, te izvre jednostavne komande.
Obino je odvojen od korisnika drugim programima korisnikoga
suelja, ali je FTP taj koji alje komande preko Interneta i proizvodi
odgovore.
FTP moe pribaviti statistiku o prijenosnim brzinama i dijagnostiku
kao to je npr. praenje paketa (packet tracing).
Komande i odgovore zavrava FTP (port 21), ali se podaci prenose
na port-u 20.
File Transfer Protocol (FTP) se koristi za prijenos file-ova podataka, to ostvaruje

koristei portove 20 i 21. Port 20 se uspostavlja samo za prijenos podataka, dok
port 21 FTP koristi za upravljanje.
Veina firewall-a je setirana tako da ne dozvoli veze unutar mree, pa FTP nee
raditi prema vani. Postoje komande koje se mogu iskoristiti da se ovo rijei ili
zaobie: PORT i PASV . Prva specificira klijentski port koji e se uspostaviti, a
druga kae klijentu da slua na odreenom portu.
Trivial File Transfer Protocol RFC1350

TFTP
(
( 69 )
ports
UDP
( 17 )
TFTP je jednostavniji, manji i ekonominiji sistem prijenosa podataka
koji ide preko UDP-a.

Kako je implementiran u ROM memoriji, moe se koristiti za podizanje
diskless radnih stanica.
Da bi garantirao isporuku, TFTP koristi time-out-e, potvrde prijama (za
svaki blok od 512 bajta) i retransmisije.
Prijenos je zavren kada se poalje blok koji je krai od 512 bajta.
Trivial File Transfer Protocol (TFTP) je pojednostavljeni FTP. Namijenjen je

aplikacijama kojima nije potrebna sloenost originalnoga FTP-a. Osnovna mu je
upotreba kod auriranja usmjerivaa i preklopnika.
Hyper Text Transfer Protocol

(HTTP)
Http
DNS
Server
1. Issue DNS request

2. TCP Connection Establishment
Web
Server
3. Issue HTTP Get Request

4. Obtain HTTP Response Header
5. Receive the HTTP data packets
DNS Lookup Time

TCP Connection Time
Server Response Time

Data Transfer Time
Data Transfer Rate
6. Tear down the HTTP Connection
Total Response Time
Hyper Text Transfer Protocol (HTTP) je protokol koji se koristi pri radu sa World
Wide Web-om (WWW). Implementiran je po principu zahtjev-odgovor, gdje klijent
alje zahtjev za transferom stranice sa web servera na svoje raunalo, na koji web
server na kraju odgovara slanjem traene stranice. U meuvremenu, posredstvom
Domain Name Service (DNS) servera URL je zamijenjen IP adresom Web servera,
sa kojim je uspostavljena TCP/IP veza, koju je HTTP servis koristio za obavljanje
svoga zadatka.
Simbolike adrese
7
3
Luka 192.168.1.10
Ana 192.168.1.12
Ivan 192.168.1.11
Premda je uporaba 32-bitnih brojeva za identifikaciju nekoga mrenoga vora

jednostavna za raunala, ljudi lake pamte simbolika imena, pa je imperativ
razluiti IP adrese u konvencionalna imena. U ranim danima Interneta, simbolika
imena bi se prevodila putem hosts file-a na izvorinom sustavu, koji je
predstavljao jednostavno uparene imena i adrese:
Luka
192.168.1.10
Ivan
192.168.1.11
Ana
192.168.1.12
Konani file drao se na jednome mjestu i skidao (download) svima ostalima, kada
bi se aurirao. Ovaj koncept je dobro funkcionirao dok je Internet (tada poznat kao
Arpanet) bio prilino mali. Meutim, postalo je jasno da to ne moe biti isto za
milijune hostova koliko se danas moe nai na Internetu.
Dodatni problem koji je iz istih razloga izaao na povrinu, je bio ravni
(nehijerarhijski) prostor imena. Kao ilustraciju, navedimo primjer nemogunosti
koritenja istih host imena, ma kako daleke njihove mree bile.
Domain Name Service RFC1034, RFC1035
7
3
. root
mil edu com int org net ca au
bar
luka
hp
foo ssr cup
luka ivan
ana
Domain Name Service (DNS) je distribuirani hijerarhijski mehanizam dodjele

imena, koji efikasno prihvaa zahtjeve simbolikih imena i preslikava ih u odgovore
numerikih adresa. Svaki od nivoa u DNS-u naziva se domen. Usljed hijerarhijske
organizacije sustava, vie organizacija mogu identino nazvati svoje hostove (npr.
luka), ali jo uvijek imaju potpuno kvalificirano ime domena (fully qualified domain
name (FQDN)). Sustavi koji izvravaju ovo preslikavanje, zovu se serverima imena.
Tako npr., zahtjev za preslikavanjem luke.foo.hp.com moe rezultirati IP adresom
192.168.1.10, dok zahtjev za luke.bar.com moe dovesti do 10.168.68.111.
Internic i organizacije kojima delegira svoje prinadlenosti danas administrira
razliite domene. Neki od najviih su:
mil
za amerike vojne entitete
edu
za etverogodinje obrazovne ustanove
com
za komercijalne organizacije
int
za internacionalne organizacije
org
za neprofitne organizacije
net
za pruatelje mrenih usluga
Postoje i domeni zemalja kao npr:

hr
za Hrvatsku
us
za SAD
at
za Austriju...
Simple Network Management

Protocol (SNMP) RFC1157
4
3
2
Management Station
Managed Node
Agent S/W
Mgmt. S/W SNMP get, set requests
UDP/161
SNMP response
UDP/162
SNMP Trap
UDP/161
Alter (set) MIB
Retrieve (get) MIB
MIB
Simple Network Management Protocol (SNMP) SNMP koristi vrlo jednostavne

poruke za pristupanje informaciji koja je pohranjena na upravljanom ureaju (npr.
printeru, radnoj stanici, preklopniku). Zasniva se na paradigmi manager/agent, gdje
manager software proziva (polling) agenta, koji se izvrava na upravljanom voru.
Agent pristupa svojoj lokalnoj bazi podataka - Management Information Base (MIB)
i mijenja ili ita varijable koje zahtijeva SNMP manager.
Najee se SNMP implementira preko UDP/IP stoga, premda sam to ne zahtijeva.
Monitoring SNMP upravljanog ureaja vri se putem itanja varijabli (npr.
GetRequest), dok se upravljanje ureajem vri putem upisivanja novih vrijednosti
u neku varijablu (npr. SetRequest).
Osnovne SNMP poruke su:
GetRequest - zahtjev manager-a da vidi odreenu varijablu
GetNextRequest - zahtjev manager-a da vidi sljedeu varijablu u MIB-u
SetRequest - zahtjev manager-a da promijeni odreenu varijablu
GetResponse poruka manager-u od agenta kao odgovor na zahtjev
Trap nezahtijevana poruka manager-u od agenta, koja je uzrokovana nekim
dogaajem
RMON i SNMP agenti

Posebni RMON agent (SW ili HW)
RMON1/2 - sukladni ureaji (npr. preklopnici)
MIB-II - sukladni ureaji (npr. usmjerivai, mreni
posluitelji)
SNMP je defacto standard za upravljanje mreema, a sastoji se od Get, Set i Trap

komandi/zahtjeva. Zasnovan je na arhitekturi prozivke koja se radi na statistici, definiranoj u
MIB-u.
Standard MIB I/II definira statistiku iz perspektive host suelja, a svakoj MIB statistici
(varijabli) je dodijeljeno ime i Object Identifier (OID), npr.:
iso.org.dod.internet.directory.mgmt.mib-2.SysLocation = 1.3.6.1.1.2.1.1.2
Gotovo svi proizvoai mrenih elemenata podravaju MIB I/II, a svi krovni
sustavi upravljanja (Operational Systems Support OSS) podravaju
prikupljanje MIB I/II.
Sigurnost se ostvaruje kroz autentikacije zajednikih skupova karaktera (community
string).
RMON Remote Network Monitoring (MIB II group 16) koristi SNMP. RMON 1 je stvoren da
omogui efektan i efikasan nain nadzora cijelih podmrea. Sastoji se od
grupa - statistics, history, alarm, host, hostTopN, matrix, filter, capture, event, TokenRing.
RMON 2 je kreiran da bi omoguio vidljivost viih slojeva, i sastoji se od grupa
protocolDir, protocolDist, addressMap, nlHost, nlMatrix, alHost, alMatrix, usrHistory,
probeConfig.
Veina proizvoaa preklopnika osigurava djelominu RMON funkctionalnost
(statistics, history, alarm, event) po svakom portu.
Ovo je vrlo efikasan nain ukazivanja inenjeru pravoga puta ka brem rjeavanju
problema u mrei.

Predavanja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Predavanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Osnove prijenosa podataka

Osnove prijenosa podataka

simboli se transformiraju u signale iji je valni oblik definiran

npr. tekst kao oblik informacije u diskretnom obliku nije pogodan za

ASCII kodirana slova i znakovi se pohranjuju u obliku kodne rijei sastavljene

Osnove prijenosa podataka

Osnove prijenosa podataka

Osnove prijenosa podataka

Osnove prijenosa podataka

Prijenos podataka u osnovnom

Osnove prijenosa podataka

Asinkroni prijenos podataka

Osnove prijenosa podataka

Osnove prijenosa podataka

Manja informacijska efikasnost asinkronog prijenosa usljed ogranienog broja

Osnove prijenosa podataka

Sinkroni prijenos (podataka) i

Osnove prijenosa podataka

Bitska sinkronizacija digitalnih znakova na prijamu

Osnove prijenosa podataka

Obiljeja digitalnih signala

Digitalna informacija, u pravilu binarna digitalna informacija, predoena je slijedom

Osnove prijenosa podataka

Obiljeja digitalnih signala

Kad je trajanje impulsa jednako polovici periode signala ( = Tm/2), izlazi,

Osnove prijenosa podataka

Primjeri binarnih kodova

Unipolarni oblik NRZ-koda

Bipolarni oblik NRZ-koda

Primjeri binarnih kodova

Osnove prijenosa podataka

Primjeri binarnih kodova

Osnove prijenosa podataka

Primjeri binarnih kodova

Osnove prijenosa podataka

Primjeri binarnih kodova

iri pojas frekvencija

Primjeri binarnih kodova

Osnove prijenosa podataka

Linijski kodovi, formati digitalnih signala

Linijski kodovi prikazi binarnih znakova elektrikim signalom formati

Sva ta obiljeja nisu od jednake vanosti za svaku primjenu.

Osnove prijenosa podataka

Linijski kodovi odnosno formati digitalnih signala dijele se u

Binarni se linijski kodovi sastoje od dva simbola:

M-arni linijski kodovi sadre M razliitih simbola.

Osnove prijenosa podataka

Primjeri binarnih linijskih kodova

Osnove prijenosa podataka

Primjeri binarnih linijskih kodova

Osnove prijenosa podataka

NRZ i RZ binarno kodirani digitalni signali

Osnove prijenosa podataka

Bipolarni AMI linijski kodirani digitalni signali

Osnove prijenosa podataka

HDB3 linijski kodirani digitalni signali na 2 Mbit/s

Osnove prijenosa podataka

CMI linijski kodirani digitalni signali na 139 Mbit/s

Osnove prijenosa podataka

Spektri linijski kodiranih digitalnih signala

Osnove prijenosa podataka

Osnove prijenosa podataka

Telefonske modemske veze